1.Nastavna cjelina - Ekonomski razvoj i regionalna ekonomija · Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša

Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar, Regionalna ekonomija - nastavni materijali

Akademska 2016./2017. godina

1

4. Ekonomski razvoj i regionalna ekonomija

1.dio

1. Ekonomski razvoj i regionalna

ekonomija

2

Pregled najznačajnijih teorija

Ciljevi predavanja

…istražiti i diskutirati problem regionalneekonomske neujednačenosti…

…pronaći teorije koje su ostavile značajan tragna razvoju regionalne ekonomske znanosti…

3



2

Podsjetimo se…• lokomotiva ekonomskog progresa (Samuelson i Nordhaus,

1994.) sastoji se od:– Ljudskog proizvodnog faktora (ponuda radne snage, obrazovanje,

disciplina, motivacija);

– Prirodnog proizvodnog faktora (zemljište, rudna i energetska bogatstva, klima);

– Akumulacije kapitala (strojevi, tvornice, infrastruktura);

– Tehnologije (znanost, R&D, inženjering, upravljanje, poduzetništvo).

• Bogunović (2011.) ističe kako ekonomske teorije teško mogu biti osnova ekonomske politike malih i slabije razvijenih regionalnih tržišta u uvjetima novog ekonomskog zemljopisa i linearnih rješenja u polariziranom razvoju u svijetu.

• Rješenja treba tražiti između neoliberalizma i intervencionizma temeljenog na indikativnom ili „mekom“ planiranju razvoja.

• Takav pristup uvažava tržište i konkurenciju, a intervencije amortiziraju tržišne slabosti kad je u pitanju regionalna oskudnost faktora rasta i „peglanje“ regionalnih disproporcija u razvijenosti.

• Kako ističu Singh i Dhumale (1999.), u takvim bi zemljama gospodarski rast morao biti pod utjecajem koncepta „optimalne konkurentnosti“, prije nego „maksimalne konkurentnosti“ koji će promicati dugoročan rast produktivnosti.

• potrebna je državna koordinacija investicijske politike koja će poticati održavanje privatnog sektora i motivirati na ulaganje, a da bi to bilo moguće, nužna je uska suradnja između vlade i industrijskih poduzeća.



3

• Nužno je prepoznati i adekvatno definirati tzv. „inteligentnu ulogu države“ (Vedriš, 2005.) u vlastitom razvoju svake zemlje.

• Država obnavlja svoju izvornu funkciju, ali pod utjecajem liberalizacije, ona mora naći načina kako da svoju „vidljivu ruku“ učini „nevidljivom“ i prihvatljivom za neoliberalni model razvoja.

• U literaturi iz područja javnih politika i javnog menadžmenta sve se više upotrebljava izraz „objedinjena vlada” (joinedup government) ili ponekad „cjelovita vlada” (whole government), čime se zapravo ukazuje na važnost pitanja koordinacije za suvremeno oblikovanje javnih politika (Petak, 2009., u: Vedriš i Šimić, 2011.).

• Schumpeter (u: Kačar, 2011.) formulira tezu kako ekonomski razvoj počiva na tri elemenata:

– „nove kombinacije“,

– poduzetnici koji provode „nove kombinacije“ i

– krediti koje poduzetnici dobivaju za provođenje „novih kombinacija“.

Walter Isard

1956.Location and Space Economy: A

General Theory Relating to

Industrial Location, Market Areas,

Land Use, Trade, and Urban

Structure1954: Regional Science Association

9

Urbane aglomeracije

Koncentracija industrije

Regionalni rast

Regionalne nejednakosti

Integrirani sustav

prostornog modeliranja



4

10

Demografija

Teorijski okvir regionalnog razvoja

• Evolucija regionalnih znanosti zasniva se na povezivanju nekoliko znanstvenih disciplina:

– ekonomije (osnove prostorne teorije, input-output analize, teorija programiranja),

– geografije (osnovne prostorne teorije, difuzijska teorija),

– matematike i ekonometrije (prostorna samokorelacijska analiza, dinamički sustav) i

– srodnih disciplina kao što su politička znanost, sociologija i teorija odlučivanja.

• U suvremenom razdoblju regionalne se znanosti uvlače u mnoge druge discipline kao što su: urbana ekonometrija, infrastrukturna ekonomija, procjenska analiza, ekologija, analiza resursa i prostorna ekonometrija (Boyce, Nijkamp, Shafer, 1991.)

11

1. Regionalna ekonomska znanost:

osnovni pojmovi1.1. Regionalna ekonomika• Regionalna ekonomika predstavlja okvir (eng. framework) unutar

kojeg se može razumjeti prostorni karakter ekonomskih sustava.– Identificiraju se ključni faktori koji reguliraju raspodjelu gospodarskih

aktivnosti u prostoru, generiraju ekonomsku aktivnost te se ispituje njihov utjecaj na pojedince i zajednic;

– „što, gdje i zašto?”- a onda i „što s time?” (Hoover & Giarratani, 1999).

• Regionalna ekonomika znanstvena je disciplina koja, s ekonomske točke gledišta, izučava regiju i međuregionalnu interakciju obilježja koja tvore regionalnu ekonomsku strukturu � izučavanjeekonomskih sadržaja usmjereno je na osnovne karakteristike, raspoloživost, alokaciju i reproduciranje resursa u svrhumaksimiziranja regionalnog blagostanja (Bogunović, 2011:9).

• Regionalna ekonomska znanost izučava determinante industrijske lokacije, regionalni ekonomski utjecaj industrija (smještanjem ili razmještanjem), migracije, regionalnu specijalizaciju, pitanje okoliša, infrastrukture te geografske, ekonomske i društvene uvjete regije.

12



5

ŠTO?KAKO?

ZA KOGA?

Industrijska politika?

GDJE?

Regionalna politika?

MAKROEKONOMIJA

MIKROEKONOMIJA

Politika “financiranja”?

15

ŠTO?

Privatni poslovni subjekti (poduzeća, OPG…)

Domaćinstva Javne ustanove i

javne usluge

Sile disperzije Sile koncentracije

Zone? Naselja?Regija?

KAKO?ZAŠTO?

GDJE?



6

• Regionalna ekonomija je grana ekonomske analize koja se bavi prostornom distribucijom ekonomskih aktivnosti i prostornim varijacijama razine ekonomskih obilježja (Čavrak, 2010.).

• Regionalni razvoj predstavlja pokretanje ekonomskih procesa i poticanje korištenja resursa u slabije razvijenim regijama s ciljem postizanja ukupnog održivog gospodarskog razvoja regije (Nijkamp i Abreu, 2009.).

• Regionalnom politikom nastoji se povećatiproduktivnost i konkurentnost određenog područja, tese nastoje prepoznati i otkloniti uzroci koji dovode do neravnoteže između pojedinih regija.

– Ona predstavlja skup mjera koje potiču regionalni pristup u razvitku nacionalnog gospodarstva odnosno uravnoteženirazvitak cijelog nacionalnog prostora na ekonomskom, političkom i društvenom planu.

Tradicionalnimodeli

Neoklasična teorija

Teorija izvozne baze

Aglomeracijskimodeli

Teorija polova

Teorija balansiranograsta

Terija kumulativneuzročnosti

Teorija velikog udara

Teorija kompleksnograzvoja

Modelilokalnihuvjeta

“na zajednici”

“kreativnedestrukcije”

Prostorniinovacijski

modeli

Kombiniraniegzogeno/endogeni

pristupi

Teorija inovativnihlokalnih uvjeta

Teorija konkurentskihprednosti

Induktivna terorija

Globalizacija proizvodnje?18



7

• Od Von Thünenove regije koja je prva upozoravala na značaj udaljenosti, Christallerove teorije koja je otvorila novo područje funkcionalnog organiziranja prostora, Teorije specijalizacije i kompleksnog razvoja koja je istaknula važnost razvojne jezgre, pa do sasvim „konkretnih“ teorija poput Perrouxove Teorije pola rasta koji ističe kako je pokretačka industrijska grana upravo i ključna industrijska grana, NorthoveTeorije izvozne baze koja ističe kako gospodarski rast regije ovisi o izvozu vlastite industrije, a vanjska je potražnja upravo odrednica regionalnog gospodarskog rasta.

• Launhardtova teorija lokacije industrije isticala je važnost transportnog troška koji je jedini razmještajni pokazatelj pri utvrđivanju optimalnog razmještaja – nije li to i danas tako? Lösch je razvio svoju Teoriju prostrone cjelovitosti kroz razmještaj proizvodnih jedinica oko centra po principu „pčelinje saće“, a taj se centar onda opet grupira oko većeg centra.

...Niz je teorija koje su ukazivale na potrebu grupiranja industrijskih, kao i ostalih aktivnosti – kako nekada, tako i danas.

19

Neke teorije regionalnog razvitka

• Počeci industrijalizacije dovode do značajne koncentracije stanovništva i stvaranja gradskih središta, do prodora u regionalna područja i dostavaranja novih industrijsko-urbanih aglomeracija (Šimunović, 1996.)

• H. von Thünen

– U neposrednoj blizini grada proizvodit će se oni poljoprivredni proizvodi koji imaju veliki volumen u odnosu na svoju vrijednost i čiji su transportni troškovi do tržišta toliki da se ne bi isplatila njihova proizvodnja na udaljenim područjima

– “apstraktna” teorija;

– Doprinos: prva je upozorila na značaj udaljenosti...

• Launhardtova teorija lokacije industrije– Transportni je trošak jedini razmještajni pokazatelj pri

utvrđivanju optimalnog razmještaja;

• Weber nadodaje: transportni troškovi, troškovi radne snage i aglomerativno-deglomerativni faktori;

• Prvi cjeloviti teorijski zaokret i prijelaz iz individualnih mikrookvira na cjelokupne regionalne ili nacionalne makrookvire učino je Lösch, koji je razvio teoriju prostorne cjelovitosti.– Tržišni model “pčelinjeg saća” po kojem se konstruira okvir

regionalnog razmještaja proizvodnih jedinica oko određenog centra, a taj se centar ponaša na isti način tako što se on opet grupira oko većeg centra; način grupiranja temeljen je na mreži prometnica koje predstavljaju kostur tih grupiranja.



8

• Teorija pola rasta (F. Perroux)

– Pokretačka industrijska grana + ključna industrijska grana;

– “Niz ekspanzivnih industrija smještenih u gradskom području koji potiču daljnji napredak gospodarskih aktivnosti po svoj zoni njihova utjecaja” (Glasson, 1975.)

• Teorija izvozne baze (D. North)

– Rast regija ovisi o izvozu vlastite industrije, a izvanjska potražnja glavna je odrednica regionalnog rasta (bazična i nebazična proizvodnja)

• Teorija centralnog mjesta (W. Christaller)

– Osnovna funkcija grada je opskrba okolnog područja robom i uslugama;

– Otvorio je istraživanje novog područja funkcionalnog organiziranja prostora kao prikladnog suvremenog pristupa prostornom planiranju.

• Teorija specijalizacije i kompleksnog razvoja

– Teritorijalni proizvodni kompleks je ukupna proizvodnja koja se oblikuje oko jedne ili više grana specijalizacije, a te grane u ovom kompleksu predstavljaju razvojnu jezgru.

24

Apsolutna komparativna

prednost: prirodni resursi

Ekonomija prostorne

koncentracija

Transportni troškovi i troškovi komuniciranja (?)

12

3

Razumijevanje regionalnih ekonomskih problema se temelji na tri osnovne činjenice:

Nesavršena mobilnost faktoraNesavršena djeljivost

Nesavršena mobilnost roba i usluga (Hoover&Giarattani, 1999.)

1.2. Tri kamena temeljca na kojima se temelje

gospodarske aktivnosti i refleksije na regionalnu ekonomsku znanost



9

Hoće li neka regija biti “dobitnik” ili “gubitnik”uvelike zavisi od lokalnih uvjeta od kojih su

osobito važni slijedeći:

• Struktura lokalne ekonomije (stari/novi sektori, mala/velika poduzeća, podružnice/lokalne kompanije, proizvodni sektori/sektori znanja i inovacija, …);

• Političke institucije i uvjeti;• Politika potpora lokalnog i regionalnog razvoja;• Infrastruktura i prostorno planiranje;• Ponuda kvalificiranih radnika;• Socijalni uvjeti (kulturološke predispozicije za inovacije i

kreativnost, kvalitetni uvjeti života);• Lokalne faktorske cijene;• Gustoća naseljenosti i povoljnosti aglomeracija (Illeris,

1993.). 25

Alferd Weber, 1909: The Theory of Location of Industries

• 3 kategorije troškova:

– Transportni trošak,

– Trošak radne snage (nadnice),

– Aglomeracija/deglomeracija (tj. pretjerana aglomeracija)

26

August Lösch, 1940:

Industriallocationtheory

„Kakvi obrasci ponašanja i djelovanja • „Kakvi obrasci ponašanja i djelovanja se mogu očekivati ukoliko zamislimo svijet u kojem su svi prirodni resursi jednako raspodijeljeni – postoji jednaka distribucija prirodnih bogatstava na svim područjima?”– Ili će doći do uniformne disperzije svih

aktivnosti na cijelom području – tzv. savršena homogenost ili će se dogoditi slučajna raspršenost aktivnosti…

– No, konačan logičan ishod je LöshovaTeorija prostorne cjelovitost „pčelinjih saća” tj. pravilnih struktura koje se mogu pronaći u primjeru razmještaja gradova.

– Osim prirodnih resursa, stoga, postoje brojni drugi faktori koji imaju važnu ulogu u objašnjavanju prostornih ekonomskih aktivnosti (Hoover & Giarratani, 1999).

27



10

Nakon II. Svjetskog rata:

rast proizvodnje

Kejnezijanska ekonomska misao;

1960.-te:

Model jednakosti

Regulacija, vladine direktive i inicijative; “nacionalne

industrije” (čelik)

1970.-te:

Naftna kriza (OPEC); Kolaps Bretton-Woodsa;

monetaristička ekonomska misao; inovacije i inovativnost, dodana vrijednost; industrija +

istraživanje

1980.-te:

socijalni problemi i rastuće nejednakosti; Održivi rast;

racionalisti

“izgrađena prednost” �

“konkurentska prednost” �“komparativna prednost” �

28

Paul Krugman1991.

Geography and Trade

29

Nova ekonomska geografija

Aglomeracijski učinci

koncentracije i efekt disperzije

• povezanost proizvodnje ipotrošnje (veličina tržišta),

• gustoću tržišta (rada, robe, usluga, kapitala) te

• mogućnost prelijevanjaznanja i ostale eksterneekonomije

Aglomeracijski

učinci -

centripetalne

sile

• imobilnost proizvodnihfaktora,

• troškovi prijevoza,

• visoke rente,

• ostale disekonomije.

Efekt disperzije

– centrifugalne

sile

30

1.3. Krugmanov doprinos – nova ekonomska geografija

“home market effect”

“price index effect”

“market crowding effect”

“agricultural labor”



11

”Nesavršenostislobodnog tržišta”

dovode do divergencije

regije:

...povećanja regionalnih razlika...

...pada proizvodnje i zaposlenosti u nekoj regiji što dodatno smanjujeveličinu regionalnog tržišta(ekonomija obujma)...

... negativnih migracijskih tokova...

...smanjenja atraktivnost “lokacije” zainvestiranje (usprkos nižimtroškovima rada)...

...smanjenja prihode i otežavanjaodržavanja osnovne“infrastrukture” regije...

Izvor: prilagođeno prema: Čavrak, 2010.

31

• Cijena zemljišta (građevnisko ipoljoprivredno),

• Cijena nekretnina

• Infrastruktura

• “stanje” konkurencije

Sile disperzije

• Koncentracija industrijskihgrana/kvalificirane radnesnage/ ostalih proizvodnihfaktora � postojećakoncentracija privlači “novo koncentriranje”

Silekoncentracije

KONVERGENTNE vs. DIVERGENTNE REGIJE

32

• Staru paradigmu regionalnog razvoja karakterizira društvo usmjereno prema teškoj industriji i proizvodnji teških metala.

� Regije su se natjecale za realokaciju tvrtki i proširenja velikih industrijskih postrojenja nudeći poticajne pakete, obično temeljene na besplatnom zemljištu, porezne olakšicama i subvencioniranjem kupnje kapitalne opreme(Kempner, 2003., u: Šostar, 2012.).

33



12

1.4. Lokacijski faktoriRegionalna ekonomska struktura uvjetuje formiranje tri toka:

1. Unutarregionalni tok2. Međuregionalni tok u okviru nacionalnog prostora i3. Međuregionalni tok izvan nacionalnog prostora (Bogunović,

2011:10.

34

Lokalni i prijenosni inputi i outputi

• Lokalni (neprijenosni) inputi � ponuda neprijenosnih inputa u analiziranoj regiji: prirodni izvori, materijali, dobra/usluge prisutni u regiji (npr. zemlja – fizička struktura tla; klima, voda, zrak; radna snaga; kulturološki/estetski elementi sredine;); outputi � otpad, rad;

• Prijenosni inputi � ponuda prijenosnih inputa koji su dovezeni u analiziranu regiju, a uključuju i transportne troškove: prirodni izvori, materijali, dobra/usluge, informacije…

Problematika s lokacijskim faktorima• Primjer 1.: Ako su plaće u Harkinsvilleu 10 posto veće nego u Pakstonu, ali

radnici u Harkinsvilleu rade 10 posto brže, trošak rada po jedinici outputa će biti jednak na obje lokacije. Prema ovome, isprva djeluje kako niti jedno mjesto nema neto troškovnu prednost u odnosu na drugo. Ipak, brži radnici u Harkinsvilleu će koristiti 10 posto manje opreme, prostora i ostalih proizvodnih faktora nego sporiji radnici u Parkinstonu što, u konačnici, rezultira znatnim uštedama u Harkinsvilleu. Razlike u kvaliteti radne snage, odrazit će se na niže amortizacijske troškove, plaće administrativnog osoblja, neproduktivnih radnika i slične proizvodne faktore.

• Primjer 2.: Cijena starog željeza je niža u Burton Cityju nego u Evensvilleu, ali samo male količine su dostupne po nižoj cijeni. Ako ljevaonica želi raditi u većem opsegu u Burton Cityju, morat će platiti dodatnu cijenu kako bi privukla staro željezo iz šireg područja, dok u Evensvilleu željeza ima u većim količinama i ponuda je vrlo elastična: stoga ljevaonica ne može utjecati na povećanje cijene. U ovom slučaju, ljevaonica mora odlučiti hoće li proizvodnja u većim količinama biti dovoljne da učine Evansville boljom lokacijom ili je bolje za ljevaonicu da radi ograničeno u Burton Cityju. Slično, neke lokacije nude elastičnije potražnje za outputom od drugih. I ovdje izbor lokacije ovisi dijelom o ekonomijama razmjera.

35

Što je uopće

„regija”?

36



13

37

Regija?

Kulturni čimbenici: Regija je dio zemljišne površine za koju su karakteristična određena obilježja po kojima se ona razlikuje od nekog drugog područja (Žuljić, 2001.).

Gospodarski kriterij:

“Zaokružen prostor unutar kojega će gospodarski

subjekti optimalno rješavati brojna zajednička razvojna i

tekuća pitanja” (Žuljić, 2001.)

38

“Pobjedničke regije”

1. velike metropolske regije, 2. posredničke industrijske regije i 3. turističke regije (Čavrak, 2010.).

Illeris (1993.) definira slijedeću tipologiju regija: 1. metropolske regije; 2. stari industrijski centri; 3. ostali veliki gradovi; 4. ruralna područja, mala i srednja mjesta u okviru kojih

razlikuje tradicionalne i dinamične regije te 5. turističke regije.

39



14

• Đulabić (2007.) regije dijeli na:

1. Mikro regije - teritorijalni prostor koji je manji od teritorija države, ali veći od općine.

2. Prekogranične regije - mikro ili makro regije koje se šire preko granica jedne države; često nastaju iz partnerstva koja mogu biti ekonomskog, ali i geopolitičkog karaktera.

3. Makro regije / međunarodne regije - površinom velike teritorijalne jedince; najčešće predstavljaju veći broj povezanih država (pacifička regija ili mediteranska regija).

4. Sub regije ili tzv. regije nižeg ranga - regije koje se nalaze unutar makro ili mikro regija.

40

• Ilešič razlikuje fizionomske i gospodarske geografske regije;– Pri određivanju gospodarske geografske regije posebno se

zalaže za kriterij funkcionalnosti kao odredbeni kriterij regionalnog izučavanja;

– Regionalnu funkciju shvaća kao kombinaciju različitih proizvodnih aktivnosti u njihovoj međusobnoj optjecajnoj i privlačnoj povezanosti.

• Ruski teoretičar Alempijev smatra da regija predstavlja relativno zaokruženi gospodarski teritorij koji se oblikuje svojom proizvodnom specijalizacijom, strukturom proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa i specifičnim unutrašnjim gospodarskim vezama i vezama s drugim regijama.

• Boudeville (1961.) razlikuje tri tipa regija, ili tri načina oblikovanja regije:

– Homogena regija – ujednačenost strukture;

– Polarizirana regija – heterogena, s manje ili više ujednačenom integracijom oko žarišta razvoja;

– Planska regija – programi razvoja s gledišta cilja;

• Jedinim problemom ističe određivanje granica regije i pri tome ne prihvaća model administrativnih granicajer podudaranost granica mora biti u regionalnoj stvarnosti.



15

• Regionalnom politikom nastoji se povećatiproduktivnost i konkurentnost određenog područja, te se nastoje prepoznati i otkloniti uzroci koji dovodedo neravnoteže između pojedinih regija.

• Ona predstavlja skup mjera koje potiču regionalnipristup u razvitku nacionalnog gospodarstva odnosnouravnoteženi razvitak cijelog nacionalnog prostora naekonomskom, političkom i društvenom planu.

43

• Argumenti za formiranje i provođenje regionalne politike (Bogunović, 2001.):

– Regionalni neskladi uzrokuju ukupnu retardaciju rasta i razvitka, pa i slabljenje funkcija tržišta u stvaranju vrijednosnih sustava u okviru i između regija/država;

– Nacionalne i integracijske privrede su agregati regionalnih gospodarstava, pa naglašene regionalne disproporcije i nepostojanje konzistentne regionalne politike smanjuju ekonomsku učinkovitost na globalnoj razini;

– Upravljanje resursima i njihovo efikasno korištenje se najbolje može obaviti na regionalnoj razini;

– Uvažavanje regionalne ekonomske politike i njezina simbioza sa granskim i globalnim razvitkom stabilizacijski djeluje na privredni i pravni sustav.

Dileme regionalne politike…

…kako uskladiti razvitak pojedinih djelatnosti s razvitkom pojedinih područja �potencijalni konflikt:

– Ako se zanemari prostorni faktor u razvitku djelatnosti, vjerojatno će se dobiti super koncentracija djelatnosti u malom broju točaka u prostoru, najčešće u samo jednoj centralnoj regiji.

– Ako se insistira na apsolutnoj jednakosti u stupnju razvijenosti svih regija, vjerojatno se nikad neće postići zadovoljavajući stupanj razvijenosti jedne zemlje.



16

Instrumenti regionalne politike

• Fiskalni

– specijalna povezana regulacija, deprecijacije i investicijske rezerve,

• Financijski

– kreditne garancije, sudjelovanje u investicijama, posebne doznake,

• Nefinancijski

– izgradnja infrastrukture, vanjskotrgovinska politika i poticanje mobilnosti (Šverko, 1995.).

• Regionalna politika treba biti tržišno usmjerena i treba odgovarati na proces globalizacije kroz:

– usredotočenje na učenje,

– koncentriranje napora na podržavanje poduzeća kako bi prebrodila kognitivnu udaljenost od vrijedne osnovice znanja koja se nalazi izvan njihovog sadašnjeg dohvata, i

– kroz podršku akumulaciji i zaštiti socijalnog kapitala potrebnog za suradnju i razmjenu djelomično pritajenog znanja među poduzećima (Maskell, 1998.).

Ali...Kroz zajedničko i usklađeno djelovanje brojnih partnera

(Bogunović, 2001.)

47

• Regionalna politika može se podijeliti na izravnu i neizravnu:

– Izravnom regionalnom politikom javne vlasti strogo kontroliraju regionalni razvoj preuzimanjem ili neposrednim ograničavanjem privatnih ekonomskih aktivnosti (investicija, lokacijskih odluka, zabranama);

– Neizravnom regionalnom politikom one primjenjuju razne mjere kojima na određenom stupnju razvoja upravljaju regionalnim gospodarstvom, bez utjecaja na ekonomsku slobodu i odgovornost privatnih poduzetnika.

Preventivna regionalna

politika Korektivna regionalna politika

Za uspješnu regionalnu politiku potrebni su dobro

određeni predmet, strateški ciljevi, razvojni

programi, mjere i njihovo praćenje te dobro

koordinirani nositelji (Rašić i Starc, 2003.)



17

• Prema Higginsu i Savoieu (1988.), bitni argumenti za razmatranje posebnosti regionalne ekonomije i regionalne politike bili bi sljedeći: – Regionalne nejednakosti izazivaju socijalne i političke probleme

koji se s dužnom pozornošću rješavaju u svakom demokratskom društvu.

– Nacionalno gospodarstvo i agregirane regionalne ekonomije mijenjaju se u suglasnosti s integracijom među njima.

– Ubrzavanje razvoja nacionalnog gospodarstva ne može se ostvariti bez rješavanja problema zaostalih regija.

– Urbani problemi u svim zemljama se zaoštravaju pa je uzajamni utjecaj grada i regije temeljni aspekt tih problema.

– Neke vrste upravljanja resursima i važnost prirodnih i ljudskih resursa najbolje se istražuju na regionalnoj razini.

49

„Dugotrajna tradicija oslanjanja na središnje vlasti, zaposlenost koja se temeljila na razvoju velikih

industrijskih centara, nedostatak institucija civilnog društva, nepovjerenje u planiranje i razvojne

planove, samo su neke od okolnosti u kojima su se lokalne jedinice našle krajem osamdesetih i

početkom devedesetih godina.“

(Puljiz i suradnici, 2005:9)

50

• Potrebno je takvo upravljanje regionalnim razvojem koje će usmjeravati, mijenjati i kontrolirati gospodarsko i društveno stanje, kako bi se omogućilo svojevrsno korigiranje stanja nastalog pod utjecajem dinamičnog tržišnog mehanizma (Cini, Drvenkar, 2011.).

51



18

1.6. Regionalni računi

• Regionalni računi su skup egzaktnih, konzistentnih i sveobuhvatnih statističkih informacija – podataka kojima je svrha predočavanje tekuće i dinamičke slike stanja regionalnog gospodarstva– Informacije koje pružaju regionalni računi omogućavaju

spoznaje o gospodarskim događajima u prostoru regije, ali i o međuregionalnim interakcijama;

– Regionalni sustav računa razlikuje se od nacionalnog i globalno prihvaćenog sustava po razini agregiranosti, ali uz unutarregionalne tokove prati međuregionalne tokove u okviru zemlje i tokove s drugim valutnim područjima (SNA);

– Ishodište svih računa: pravne poslovne jedinice, kućanstva kao dio demografske strukture i vlasnici proizvodnih faktora (Bogunović, 2011:33).

52

A oni su…

• Račun regionalne proizvodnje ili dohotka;– ishodište nalazi u realnim tokovima evidentiranim na

računima gospodarskih subjekata lociranih u regiji; problem lociranja tokova i udjela regije (prema ras

• Račun regionalnih financijskih tokova;• Međusektorske regionalne tablice;• Bilanca proizvedenog regionalnog bogatstva;• Bilanca prirodnog bogatstva regiije i• Demografska regionalna bilanca (Bogunović,

2011:35).

53

Prirodne regije vs. Funkcionalne regije

Prirodni čimbeniciAntropogeni

utjecajiKompleksna povezanost,

gravitacijske snage, društveni interesi, ekonomski interesi

RH: županije, banovine, oblasti, župe, kotari, zajednice općina, županije �1929.g. (banovine, kotari i općine)

Praksa definiranja europskih regija bila je skladu s granicama – devedesetih se koncept napušta i počinje osnivanje euroregija (određenih pak prema

ekonomijama pojedinih zemalja i njihovim suradnjama sa susjednim područjima) � ekonomski razvoj i prirodna gravitacija (Altić, 2007.).

54



19

Koncepcija (država/regija)

Strategija

(država/regija)

Proizvodna orijentacija

(država/regija)

Kapaciteti (država/regija)

MIKRO

Instrumenti i mjere makroekonomske politike

(država/regija)

MAKRO

INTERAKCIJE SUBJEKATA

Izvor: autori prema: Bogunović, 2011. (izvorno)

Slika 2. Osnovni model programiranja rasta gospodarstva

55

56

•REGIONALNI PROBLEM

– Regije igraju ključnu ulogu u mobilizaciji resursa, jer je lakše razumjeti snage i slabosti svoje lokalne industrije, a potom prepoznati potrebe i mogućnosti same regije.

– Globalizacija „treba“ regionalizaciju kako bi se mogla ugraditi u lokalne okvire.

– Temeljni je cilj regionalnog razvoja ostvariti cjeloviti regionalni razvoj u okviru ukupnog razvoja čitave zemlje.

– Pri tome, politika regionalnog razvoja mora biti usmjerena na efikasan razvoj pojedinih regija na način da osigura niz povoljnih uvjeta za prijenos znanja, tehnologije, poduzetništva, financijskih sredstava i, kroz to, postizanje cjelokupnog razvoja nacionalnog gospodarstva.



20

• Ovakve oblike ekonomske nejednakosti mogu ublažiti neki povoljni faktori poput:

– poboljšanja općeg stručnog i sveučilišnog obrazovanja, tehnološki napredak (znanstveno-istraživački rad, inovativnost, prijenos znanja) i

– veće zapošljavanje kroz efikasno poticanje razvoja poduzetništva (smanjenje administrativnih i ostalih društveno-političkih barijera).

• Regije su svojevrsni input za državu � ukoliko se jedna ili dvije regije razvijaju na štetu ostalih regija, ukupna ekonomska politika ide u krivom smjeru.

• Razlike o nejednakosti regija mogu biti izražene krozrazličita stanja u kojima se regija nalazi kroz duži vremenskiperiod.

– regija može bilježiti brojne razvojne probleme ukoliko u njezinojekonomskoj strukturi dominira pretežito tradicionalnapoljoprivredna struktura ili izrazito homogena ekonomska struktura

– područja relativno izolirana, periferna i posebice ukoliko supretrpjela određene političke probleme ili ratom zahvaćenapodručja,

– područja koja su nekada bila industrijalizirana, ali je ekonomski rastusporen zbog nedovoljnih znanstveno-istraživačkih potencijala, ulaganja u R&D i inovacije (Cini, Drvenkar, 2011.).

Regionalna neujednačenost – regionalni problem

59

• Razlike o nejednakosti regija izražene su u tri posebna regionalna stanja:

– Nerazvijene regije su područja s pretežito tradicionalnom poljoprivrednom strukturom i malom gustoćom stanovništva, često smještena na periferiji zemlje, gdje su uvjeti smještaja općenito nepovoljni;

– Regije u depresiji su područja koja su nekada bila zahvaćena procesom industrijalizacije, ali nisu mogla nastaviti ekonomski rast zbog nedostatka inovacija ili nepovoljnih uvjeta smještaja;

– Prenapučene regije su područja u kojima neprekidna koncentracija aktivnosti izaziva sve veće aglomeracijske nedostatke (Nijkamp, 1984.).

60



21

• „regionalni problem“- neka regija odstupa od „nacionalnog prosjeka“:

1) visoka i trajna nezaposlenost;

2) niska razina i spor rast BDP-a per capita;

3) visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi;

4) nagli pad proizvodnje;

5) neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom;

6) velike migracije izvan regije itd

(Griffiths, Wall, 1999).

61

• Izvori ekonomske nejednakosti (Šverko, 1995.):

– Nejednaka proizvodnost rada, različite sposobnosti u znanju, tradiciji i kulturi;

– Prelijevanje dobiti mjerama ekonomske politike;

– Tehnološki napredak kao dinamični faktor;

– Količina i kvaliteta informacija;

– Tržišni sustav koji povećava razlike u uspješnosti poslovanja, a smanjuje nejednakosti koje proizlaze iz drugih uvjeta;

– Monopolno ponašanje ključnih djelatnosti u regijama...

• Ekonomske nejednakosti mogu ublažiti neki povoljni faktori – stručno obrazovanje, tehnološki napredak, veće zapošljavanje, specifični resursi...

Produbljivanje razlika u regionalnoj razvijenosti posljedica je problema i ograničenja s kojima se suočava regionalna politika RH (NVK, 2010.):

• pristup regionalnom razvoju –dosada se temeljio na sektorskom, a ne integralnom pristupu � onemogućujući time postizanje sinergijskih učinaka,

• postojeći zakonski okvir – nije jedinstven, već je fragmentiran,

• decentralizacija – proces provedbe je usporen što otežava provođenje regionalne politike i načela subsidijarnosti,

• institucionalni okvir za provođenje regionalne politike –izostanak koordiniranog planiranja razvoja te nedovoljne povezanosti središnje i županijske razine

• javna administracija –nisko osposobljena na svim razinama (regionalnom planiranju i vrednovanju provedbe programa).



22

Bitni argumenti za razmatranje posebnosti regionalne ekonomije

• regionalne nejednakosti izazivaju socijalne i političke probleme koji se s dužnom pozornošću rješavaju u svakom demografskom društvu,

• nacionalno gospodarstvo i agregirane regionalne ekonomije mijenjaju se u suglasnosti s integracijom među njima,

• ubrzavanje razvoja nacionalnog gospodarstva ne može se ostvariti bez rješavanja problema zaostalih regija,

• urbani problemi u svim zemljama znatno se zaoštravaju pa je uzajamni utjecaj grada i regije temeljnih aspekt tih problema, kao i regionalnih, nacionalnih, socijalnih i ekonomskih,

• neke vrste upravljanja resursima i važnost prirodnih i ljudskih resursa najbolje se istražuju na regionalnoj razini,

• metodologija socijalnih znanosti stalno se unaprjeđuje, a s time i razvojna politika, upravljanje i planiranje regionalnog razvitka (Higgins, Savole, 1988.).

64

• Usmjeravanje regionalnog razvoja radi optimalizacije razvoja na područjima regionalnih jedinica i optimalizacije razvoja u cjelini, obuhvaća slijedeće elemente:– sustav regionalnog planiranja,

– provedbu regionalizacije,

– određivanje općih kriterija i načela za razmještaj proizvodnih snaga,

– sustav usmjeravanja razvoja gospodarski nedovoljno razvijenih područja,

– usmjeravanja razvoja gradova (Kubović, 1975.).

65

• Regionalna ekonomska struktura ne očituje se samo u ekonomskoj strukturi pojedinog teritorijalno užeg dijela nego i međusobnim odnosima i međuzavisnostima tih dijelova i u odnosima međuzavisnosti tih dijelova prema cjelini područja države (Kubović, 1974., u: Šostar, 2012.).

• Regionalna ekonomija (regional economics) je grana ekonomske analize koja se bavi prostornom distribucijom ekonomske aktivnosti i prostornim varijacijama razine ekonomskih karakteristika (obilježja).

• Regionalna makroekonomija obično analizira komparativne ekonomske karakteristike različitih regija u okviru nacionalne ekonomije. – Pitanja kojima se bavi regionalna makroekonomija uključuju

komparativni ekonomski rast, varijacije razine zaposlenosti između regija i kretanje faktora proizvodnje između regija(Čavrak, 2010.).

66



23

• Regionalni razvoj predstavlja pokretanje ekonomskih procesa i poticanje korištenja resursa u slabije razvijenim regijama s ciljem postizanja ukupnog održivog gospodarskog razvoja regije, u skladu s vrijednostima i očekivanjima poduzetništva, građana i posjetitelja.

• Regionalni razvoj govori o geografskom blagostanju i njegovoj evoluciji:

�Igrao je središnju ulogu u disciplinama kao što suekonomija geografskog područja, regionalna ekonomija, regionalna znanost i gospodarska teorijarasta.

�Koncept nije statičan u stvarnosti, ali se odnosi na složene prostorno-vremenske dinamike regija (ili međuovisnih skupina regija)(Nijkamp, Abreu, 2009.).

• Regionalni razvitak je objektivan proces društveno-gospodarskih promjena u strukturi regija i njihovom odnosu prema drugim regijama. 67

Regionalizacija i regionalizam

• Regionalizacija predstavlja proces stvaranja sustava regija u okviru nacionalnih prostora, pri čemu se regije profiliraju po nekim prepoznatljivim obilježjima koji su dominantni na njihovom prostoru i po kojima one postaju prepoznatljive. Kao takva, zapravo predstavlja proces kojim se stvara regionalna struktura.

68

• Regionalizacija može biti zasnovana na:

– Strukovnim kriterijima (prirodna homogenost prostora te s obzirom na gravitaciju prema nekom gradskom središtu)

– Političkim kriterijima (polazi se od strukovnosti, ali se modificira prema određenim praktičkim razlozima koji uvjetuju formiranje administrativno-upravnih cjelina)

• Ciljevi regionalnih podjela:

– Racionalno organiziranje i upravljanje nacionalnim prostorom

– Valorizacija regionalnih resursa i regionalnih razvojnih inicijativa

– Suradnja središnje vlasti i jedinica lokalne samouprave (Karaman, Aksentijević, 2004, str.45)

69



24

• Regionalizam je nastojanje pojedinih dijelova nacionalnih prostora (regija) da postigne veću samostalnost u odnosu na centralnu vlast. On kao proces potiče veći stupanj ekonomske decentralizacije gospodarstva (Ćućić, Frajman-Jakšić, Nater, 2007.).

• Regionalizam je svojevrsno ideološko usmjerenje kojemu je temeljna nit vodilja jačanje regionalne razine vlasti, kao protuteža središnjoj vlasti (Đulabić, 2006.).

• Ona je uvijek uvjetovana ograničenjima koje se nameću od strane političkih i institucionalnih okvira.

• Regionalizam je nova razina autonomizacije perifernih područja u zapadnoeuropskim zemljama, a njegova institucionalizacija stoji u izravnoj vezi s valom regionalističkih pokreta, prije svega onih na etničkoj osnovi (Katunarić, 1992.)

70

• Regionalizam je težnja za posebnim gospodarskim, političkim i kulturnim životom neke pokrajne...

• Najčešće se pojavljuje u pokrajnama koje imaju poseban razvitak, povijesno nasljeđe i prirodna bogatstva...

• Suvremeni regionalizam: populacijska i gospodarska ravnoteža, očuvanje tradicije i kulturnih vrijednosti, uspostava neposredne veze između državne uprave i lokalne samouprave...

72

Povijesni razvoj…

• Pojavljuje se krajem 18. stoljeća u doba francuske revolucije;– U tom smislu ima elemente tradicionalnog

konzervativizma;

• Regionalizam nastaje kao odgovor na državni centralizam;

• Politički koncept regionalizma: decentralizacija

• U kasnijim fazama javlja se ideja autonomije



25

NOVI REGIONALIZAM: EU

• Suradnja i integracija

• Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska

1951. 28 članica2015.

Ekonomska zajednicaEkonomska i politička zajednica s osobinama državnosti; unutrašnja regionalizacija (regions of Europe)

Euroregije (1970. � 1990-te) �

zajednički razvojni izazovi

73

Cini, V., Drvenkar, N. (2016.), Regionalna politika i razvitak, Nastavni materijali,

Ekonomski fakultet u Osijeku74

• Regionalizam u europskom kontekstu – proces stvaranja novih, nacionalnih entiteta i internacionalnih regija u okvirima globalnog povezivanja;

• Tri su oblika:

– Stvaranje novih nacionalnih država;

– Nastajanje internacionalnih regija;

– Novo oblikovanje unutar nacionalnih regija(LeMonde Diplomatiqe, 2008.).

• Regionalizam u Europi: nacionalni i nadnacionalni regionalizam;

75



26

“Regije diljem svijeta moraju se prilagoditi promjenama u globalnoj ekonomiji,

transformirajući i preoblikujući institucije da se bolje prilagođavaju okolnostima u svojim

razvojnim nastojanjima”

(Sostarauta, 2007.).

76

• Postoji ogroman niz inicijativa i programa koji su provedeni na lokalnoj i regionalnoj razini u posljednjih nekoliko desetljeća s ciljem promicanja konkurentnost poduzeća, privlačenja ulaganja, borbe protiv nezaposlenost, poboljšanja okoliša i promicanja inkluzije marginaliziranih skupina. Glavna područja u promicanju regionalnog razvoja su:– Transfer tehnologija, inovacije i informacije;– Treninzi, dodatno obrazovanje i stvaranje

zaposlenosti;– Potpora posebnim skupinama poduzetnika, promocija

suradnje između tvrtki horizontalnim i vertikalnim povezivanjem i sektorskom klasterizacijom;

– Promocija domaćih investicija (Keune, 2001.).

77

“Novi regionalizam”

• “ Novi regionalizam (NR) obuhvaća niz komponenti: ekonomija udruživanja, regije učenja, natjecateljski regionalizam i regionalne inovacijske sustave (RIS).

• Lokalno upravljanje postaje ključna strategija u promicanju regionalnog razvoja.

• NR povezuje sve veću globalizaciju s pojavom ekonomije temeljene na znanju. – U ekonomiji utemeljenoj na znanju rast zaposlenosti i

regionalni prosperitet ovise o generaciji i implementaciji ekonomski korisnog znanja kroz procese lokaliziranog učenja i inovacija.

• Naglasak je na: 1) dinamičnoj i 2) složenoj interakciji, 3) teritorijalnim relacijskim mrežama i 4) regionalnim upravljačkim strukturama (McCall, 2010.,u: Šostar, 2012.).

78



27

Novi koncepti regionalnog razvoja temeljenog na inovacijama

Izvor: Martin et al, 2003

79

„Sposobnost da učite brže od svojih

konkurenata može biti jedina održiva

konkurentska prednost.“

(Arie de Geus)

80

• Regionalnu se konkurentnost treba shvatiti kao sposobnost regionalne ekonomije da optimizira svoje raspoložive resurse kako bi se mogla što bolje prilagoditi tržišnim okolnostima nacionalnog i globalnog tržišta na kojem će konkurirati (Martin, 2004).

• Regionalna konkurentnost je „negdje između“ nacionalne, (makroekonomske) i mikroekonomske razine.

Regionalna konkurentnost

81



28

Elementi konkurentnosti regionalnog razvitka

• Gospodarstvo sa svojom industrijskom strukturom i sektorima poslovanja može uspješno konkurirati onima koji raspolažu komparativnim prednostima, pod pretpostavkom da se racionalno odaberu poslovna područja, industrijske grane, odnosno da svoje djelovanje usmjere na segmentirano, umjesto masovno tržište.

� stupanj razvijenosti netržišnih čimbenika (razvojna istraživanja, stručna udruženja, informacijske usluge, tehnološki centri i sl.).

Globalizacija je utjecala na to da su regije postali glavni čimbenici konkurentnosti u globalnoj

ekonomskoj utakmici.

Specijalizacija regija nužna je za povećanje njene konkurentnosti.

Inovativnost, ideje i

kvaliteta života na

određenom području

sve više zamjenjuje

troškovnu učinkovitost.

“Nove kombinacije”

83



29

• Trenutačna ekonomska teorija nudi nekoliko objašnjenja regionalne konkurentnosti.

• Svaka teorija priznaje kako se politika mora prilagoditi stvarnom stanju same regije. Ključni argumenti su sljedeći (ESPON, 2006b):

• Pokretačima ekonomskog rasta i razvoja tradicionalno se smatraju faktori poput različitosti/specijalizacije, pristupačnosti/povezanosti i ljudskom kapitalu.

• Regionalni inovativni sistemi i klasteri su temelj novijih regionalnih teorija.

• Teorije koje su orijentirane na djelovanje jedinica izvršne vlasti temelje se na viziji, uključivanju i sposobnostima provođenja.

85

• U raspravama o regionalnoj konkurentnosti, prema Martinu (2003.), postoje tri temeljna koncepta regionalne konkurentnosti: – regije kao mjesta izvozne

specijalizacije,

– regije kao izvori povećanja dohotka i

– regije kao čvorišta znanja.

86

87



30

• Prema Wintjesu i Hollandersu (2005.), regionalna inovativnost, a kroz to konkurentnost determinirana je sljedećim faktorima:

– Dostupnost znanja, koje ovisi o lokalnoj infrastrukturi, povezanosti, blizini značajnih tržišta, dostupnosti znanstvenih institucija, R&D aktivnosti i mreža;

– Sposobnost apsorbiranja znanja, koja ovisi o razini znanja, edukacije, opreme i profesionalnih mreža;

– Sposobnost širenja znanja i tehnologije, koja ovisi o faktoru mobilnosti, visoko-tehnološkoj industriji, međunarodnoj razmjeni i izravnim stranim ulaganjima (Wintjes, Hollanders, 2005.).

88

• Filó (2008.) sintetizira faktore regionalne konkurentnosti na sljedeći način:

– mogućnost ekonomske strukturne promjene;

– visoki udio uslužnog sektora koji doprinosi stvaranju dodane vrijednosti;

– klasična proizvodnja temeljena na znanju;

– inovativnost u svakom smislu;

– decentralizirani sustav odlučivanja;

– brojna i uspješna srednja klasa;

– urbana politika visokih standarda i očuvanje okoliša;

– uspješan tzv. management konflikta;

– umreženost, integriranost sistema gradova, značajne interne i eksterne relacije i odnosi;

– rast BDP-a i zaposlenosti. 89

90



31

5 principa regionalne konkurentosti

(Porter i dr., 2001)

• Proizvodnost ne ovisi o tome koje industrije konkuriraju u regiji, već kako konkuriraju

• Najvažniji izvor proizvodnosti se stvara, a ne nasljeđuje

• Regionalni prosperitet ovisi o proizvodnosti svih industrija i imovine

• Proizvodnost je bazirana na kontinuiranim inovacijama• Ne postoje nisko-tehnološke industrije; postoje

samo nisko-tehnološke firme

91

I dolazimo do... Lokalnog ekonomskog razvoja

Cilj Kako ga postići Ključni pokazateljPromicati financijsku

decentralizaciju i jačatilokalne i regionalne

samouprave

Autonomija financijskih sredstava, pomoći od višihrazina vlasti, načela financijske decentralizacije,izvori lokalnog financiranja, načini i uvjetizaduživanja lokalnih jedinica

Udio vlastitih prihoda u ukupnim prihodima

lokalnejedinice

Promicati političkudecentralizaciju

Odnosi između različitih razina vlasti, postupakizbora gradonačelnika, pravni propisi koji uređujunapredovanje državnih službenika, uloga različitihdionika u planiranju, odlučivanju, primjeni,praćenju i vrednovanju instrumenata i mjera,dostupnost informacija, uloga javnih uvida,referenduma i sl.

Sudjelovanje građana u razvojnom planiranju

Osigurati transparentnu,odgovornu i učinkovitu

upravu

Provođenje zakona i ostalih pravnih propisa,jasnoća procedura i pravnih propisa, postojanjeodgovarajućih poticajnih kazni, postojanjestandarda uspješnosti, različitih kodeksa ponašanjaza profesionalna udruženja, postojanje strateškihrazvojnih planova i sl.

Transparentnost iodgovornost u

donošenju,usvajanju, primjenii provedbi propisa i

dokumenataPromicati povezivanje

proračuna sa strateškimrazvojnim planovima

Priprema, usvajanje i provođenje strateškograzvojnog plana koji je osnova za trogodišnjeproračunsko planiranje

Proračun koji se temelji

na programima i mjerljivim

rezultatima

Izvor: Alibegović, De Villa (2009)

92

Literatura (izvadak)• Bogunović, A. (2011.), Regionalna ekonomika i politika,

Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb, str. 1 – 78• Hoover, E.M., Giarratani, F. (1999), An Introduction to

Regional Economics, The Web Book of Regional Science, Regional Research Institute, West Virginia University, dostupno na: http://www.rri.wvu.edu/webbook/giarra tani/contents.htm (Poglavlje 1., 9., 11.i 12)

• Miernyk, W.H. (1965), The Elements of Input-Output Analysis, The Regional Research Institute, dostupno na: http://www.rri.wvu.edu/WebBook/Miernykweb/new/index.htm

• Capello, R, Nijkamp, P. (eds) (2009), Handbook of Regional Growth and Development Theories, Edward Elgar Publishing Limited, Part I.- II.

93

Documents

1.Nastavna cjelina - Ekonomski razvoj i regionalna ekonomija · Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša