207579267 Sanjin Kodric Knjizevnost Sjecanja

5/31/2018 207579267 Sanjin Kodric Knjizevnost Sjecanja

1/50

SANJIN KODRI

Knjievnost sjeanja:Kulturalno pamenjei reprezentacija prolosti u

novijoj bonjakoj knjievnosti

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

KNJIGA1

0


2/50

SANJIN KODRI

Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolostiu novijoj bonjakoj knjievnosti

Slavistiki komitet i Sanjin Kodri; prvo izdanje, 2012.

Sva prava pridrana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se umnoavati na bilo koji nainili javno reproducirati bez prethodnog doputenja izdavaa i autora.

Izdava

Slavistiki komitet, SarajevoFilozofski fakultet u Sarajevu, F. Rakog 1, Sarajevo, BiHtel.(+387) 33 253 170 [email protected]

www.slavistickikomitet.ba

Izdavaki savjet Biblioteke Bosnistika Knjievnost i kulturalne studijeEnes Durakovi, Dejan urikovi, Renate Hansen-Kokoru, Sanjin Kodri,Zvonko Kova, Nazif Kusturica, Munib Maglajli, Angela Richter,Fahrudin Rizvanbegovi, Elbisa Ustamuji, Bogusaw Zieliski

Glavni urednikSenahid Halilovi

Urednik

Sanjin Kodri

RecenzentiNihad AgiEnes DurakoviZvonko KovaFahrudin Rizvanbegovi

ISBN 978-9958-648-09-0

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE


3/50

Sarajevo, 2012.

Sanjin Kodri

Knjievnost sjeanja:

Kulturalno pamenjei reprezentacija prolosti

u novijoj bonjakojknjievnosti

KNJIGA1

0


4/50

Objavljivanje ove knjige finansijski su podrali Federalno ministarstvo kulture isporta, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo za obrazovanje,nauku i mlade Kantona Sarajevo, Centar za civilizaciju Balkana BALMED(Istanbul, Turska) i Centar za napredne studije CNS (Sarajevo, BiH).


5/50

Kao sjeanje na moje roditelje, Osmanai Suadu Kodri, i kao uspomena mojim

tetkama Ieti i Mirsadi Kadi


6/50


7/50

S

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

I.Knjievnost, prolost i kulturalno pamenje

(Knjievnopovijesne osobenosti novije bonjake knjievnostii ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti). . . . . . . . . . . . . . . . 21

II.Novija bonjaka knjievnost, unutranja povijest, prolosti predaja kulturalnog smisla(Paradigmatsko-egzemplarne konstante i varijante u historijiknjievno-kulturalnih konektivnih struktura) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

II.1. Kultura sjeanja i knjievne konektivne strukture(Smisao za historiju i okrenutost tradiciji; vrue i hladnosjeanje i sjeajna mitomotorika; ritualna i tekstualna koherencijai knjievna mnemonika). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61II.2. Kulturalnomemorijski makromodeli, memorijske figurei memorijski ormati(Funkcionalne, reprezentacijske i ormativnekulturalno-memorijske opcije) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

II.2.1.Kanonski kulturalnomemorijski makromodel(Folklorni romantizam i prosvjetiteljski realizampreporodnog doba; socijalna literatura; knjievnost NOB-ai socijalistiki realizam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104II.2.2. Politradicijski kulturalnomemorijski makromodel(Preporodni modernizam; postpreporodni tradicionalizam;avangardizam, neoizmi i poetike alijanse meuratnog doba;poratni predmodernizam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

II.2.3.Postkanonski kulturalnomemorijski makromodel(Poratni modernizam; postmodernizam, ratno pismoi poetika svjedoenja) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174


8/50

8

III.Austrougarska tema i oblikovanje historijske traume u romanimaZeleno busenjeE. Mulabdia i PonornicaS. Kulenovia

(Locus memoriaei dva primjera iz bonjakog knjievnog kanona). . . . . . . 201III.1. Austrougarska tema i oblikovanje historijske traume:Unutranja povijest bonjake knjievnosti i knjievna reprezentacijanacionalne prolosti kao predaja povlatenog kulturalnog smisla . . . . 203III.2.Zeleno busenjeE. Mulabdia:Austrougarska tema i nova vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217III.3.PonornicaS. Kulenovia:Austrougarska tema i prostori sjeanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

IV.Zakljune napomene:

Kulturalno pamenje i reprezentacija prolostiu novijoj bonjakoj knjievnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385

V.Concluding Remarks:

Cultural Memory and Representation o the Past

in Modern Bosniak Literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419

VI.Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441

Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463Summary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475

Indeks vanijih imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483Indeks vanijih pojmova i knjievnih naslova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 489O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497


9/50

9U

UVODMi plivamo u prolosti kao riba u vodi i ne moemo pobjei od nje.Ali, nain naeg ivota i kretanja u tom mediju zahtijeva analizu idiskusiju.

(Eric J. Hobsbawm)

Jednoga dana, vjerovatno uskoro, neki e drugi E. H. Carr ustvrditi:

to kulturnije postanu povijesne znanosti, a to povjesnije postanuone kulturne, to bolje za jedne i za druge.

(Lynn Hunt)

Posmatra li se literatura s motrita pamenja, ona se pojavljuje kaomnemotehnika umjetnost par excellence jer utemeljuje pamenjekulture; biljei pamenje kulture; ona je in pamenja; upisuje se uprostor pamenja koji se sastoji od tekstova; kreira prostor pame-

nja u kojemu se tekstovi-prethodnici preuzimaju preko stupnjevatransormacije. Tekstovi predstavljaju iskladiteno materijaliziranopamenje, to znai pamenje koje se materijalizira u maniestnimznakovima, u vanjskom pisanju.

(Renate Lachmann)

To to ova knjiga poinje Uvodom kakav je ovaj samo je s jedne strane

uvjetovano onim to je uobiajena praksa u radovima one vrste kojoj onaizvorno pripada* time da se prije stvarnog poetka akademskog tiva

* Ova knjiga, naime, predstavlja u osnovi neizmijenjenu verziju doktorske disertacije Kul-turalno pamenje i reprezentacija prolosti u bonjakoj knjievnosti 20. stoljea (Od utili-tarizma preporodnog doba do savremene poetike svjedoenja), koju je autor 18. 11. 2009.godine odbranio na Filozoskom akultetu Univerziteta u Sarajevu pred komisijom usastavu: pro. dr. Fahrudin Rizvanbegovi (predsjednik), pro. dr. Enes Durakovi (lan,mentor) i pro. dr. Nihad Agi (lan). U tom smislu, naknadne intervencije u izvornomtekstu krajnje su rijetke i minimalne, to je i razlog da se u knjizi, s tek ponekim, nunim

izuzetkom, ne reerira na knjievnohistorijsku grau i literaturu iz vremena nakon njezinadovretka u ljeto 2009. godine; sve drugo, bilo koji iri zahvati u sam prvobitni tekst oveknjige, znailo bi pisanje manje-vie nove, to autoru, meutim, nije bila namjera.


10/5

10 S K

uopeno i pregledno, a prije svega inormativno predstavi ono to je tipistraivanja koji ovakvo to podrazumijeva, ono to su njegovi ciljevi, za-daci te, naravno, predmet i metodologija, kao i njegov mogui ili barem

eljeni znanstveni doprinos i domet. Ovaj, esto i sasvim ormalni aspektuvodnog dijela ove vrste literature i ovdje je uredno ispotovan, ali ovajUvod, s druge strane, u jednom svojem dijelu predstavlja i ono ipak usa-mljeno mjesto u ovoj knjizi gdje se autor u neskriveno linom glasu, dakle isvojim isto privatnimja, barem u naznaci osvrnuo na tekst koji slijedi, bezscijentistike maske akademskog diskurza sagledavi i knjigu kao cjelinu,ali i samog sebe onakvog kakvim se vidi onda kad se na kraju ove knjigenala i ona posljednja taka koja je oznaila njezin zavretak.

* * *Izborom temeljnog problemskog okusa te pojedinanih problemskih

polja, ciljeva i zadataka istraivanja, kao i predmetne grae i njezina uku-pnog metodolokog instrumentarija, ova knjiga i kao cjelina i u pojedi-nanim svojim dijelovima predstavlja naglaeno knjievnoteorijski uteme-ljen rad u podruju bosniakistike / bosnistike knjievne historiografije.Otud, u smislu opeg karaktera istraivanja, ona se tie, s jedne strane, i

onog to jeprimjena, ali, s druge strane, i onog to su mogunosti meto-doloke inovacijesavremenih knjievnoteorijskih postavki i danas promi-nentnih analitiko-interpretativnih modela, u oba sluaja ostvarujui se uslubi konkretne i vrlo jasno predmetno ograniene bosniakistike / bo-snistike knjievnohistoriograske prakse, koja je jedan od ravnopravnihaspekata ove knjige. Ovako koncipirana, ova knjiga svoje utemeljenje imau sva tri kljuna segmenta savremene znanosti o knjievnosti u knjiev-noteorijskom, knjievnohistorijskom i, konano, kritikom istraivanju,

slijedei na ovaj nain s razlogom prisutan proces interdiscipliniranja kakopartikularnog knjievnoznanstvenog, tako i ukupnog istraivakog rada uoblasti nekadanje humanistike. S ovim u vezi, istraivanje koje podrazu-mijeva ova knjiga po svojim tipolokim odreenjima pribliava se i istra-ivakim interesima te procedurama savremene kulturologije, a posebnozanimanjima danas utjecajnih tzv. kulturalnih studija u razliitim moda-litetima njihova prakticiranja, pojavljujui se tako i u okvirima onog toje u nekadanjem, tradicionalnom humanistikom podruju ve odavno

prisutna i prihvaena iroka tendencija postdisciplinarnog kulturaliziranjakako ukupnih humanistikih, tako i pojedinanih knjievnoznanstvenihistraivanja.


11/5

11U

Istraivanje koje podrazumijeva ova knjiga usmjereno je, pritom, vi-estrukim i posebno u lokalnom, bosanskohercegovakom kontekstu vrlo sloenim kako opim, tako i pojedinanim ciljevima. U opem smislu,

a u vezi s teorijskim aspektom rada, ova knjiga predstavlja ne samo pokuajdodatnog etabliranja savremenih kulturalno orijentiranih teorijskih po-stupaka i procedura unutar metodolokog instrumentarija bosanskoherce-govake knjievnoakademske zajednice ve i nastojanje da se unutar ovogokvira, a temeljem kombiniranja elemenata bosanskohercegovake knji-evnoznanstvene tradicije i savremenih knjievnoteorijskih ideja, ostvari isvojevrstan metodoloki pomak, koji bi trebao biti takav da je istovremenosposoban kako metodoloki osnaiti bosanskohercegovaku knjievnoa-kademsku zajednicu u trenutku kad se ona otvara brojnim izazovima sa-vremenog prouavanja knjievnosti, tako i unkcionirati na slian nain iire, po mogunosti i izvan pojedinanih, lokalnih bosanskohercegovakihknjievnoakademskih okvira. S ovim u vezi, uz domae knjievnoznan-stveno naslijee i uope iru tradiciju moderne knjievnoznanstvene misli,ova knjiga polazi prije svega od danas u svijetu sve utjecajnijih teorija kul-turalnog pamenja, kao i od brojnih drugih a s ovim povezanih metodo-lokih ideja, koje se najee temelje na interesima semiotike knjievnostii kulture te poststrukturalistikim tzv. novim knjievnim historijama,

posebno se vezujui za koncepte reprezentacije prolosti i pitanja intertek-stualnih relacija u knjievnosti, to je osnova na kojoj se na ovom mjestupokuava uspostaviti prepoznatljiv, zaseban pristup knjievnosti ili in-terpretativna strategija koju autor uvjetno nominira odrednicom kultu-ralnomemorijska historija knjievnosti(ili, alternativno, kulturalnomemo-rijska knjievna historija), a to je, pak, ona jednako uvjetno govorei originalna metodoloka osnova iz koje autor nastoji pristupiti izua-vanju novije bonjake knjievnosti, odnosno bonjake knjievne prakse

od kraja 19. st. pa nadalje, ukazujui pritom na mogue naine i oblikeuspjenog prilagoavanja i inoviranja knjievnoznanstvenih istraivakihpristupa razvijenih u bitno drugaijim knjievno-kulturalnim i znanstve-nim kontekstima, a to je, dakle, tek jedan od ciljeva ove knjige onaj kojise tie pokuaja ostvarivanja doprinosa opoj knjievnoznanstvenoj prak-si unutar polja aplikacije savremenih knjievnih teorija. Sutinski cilj oveknjige jeste, pak, u samom istraivakom angairanju na ovom mjestu us-postavljene interpretativne strategije u podruju vrlo konkretnog i jasno

definiranog prouavanja novije bonjake, ali s obzirom na njezin kom-pozitni i policentrini karakter i dobrog dijela cjeline novije bosansko-hercegovake knjievnosti. S ovim u vezi, preciznije govorei, esencijalni


12/5

12 S K

cilj ove knjige jeste to da se iz metodoloke perspektive teorija kulturalnogpamenja te drugih savremenih teorijskih ideja ugraenih u koncept kul-turalnomemorijske historije knjievnosti ponudi cjelovito i sistematsko

znanstveno razumijevanje najvanijih razvojnih procesa i pojava novijebonjake knjievne povijesti, posebno one tokom 20. st., a sve to s ob-zirom na status knjievnosti kao dijela ukupnog kulturalnog sistema. Uovom smislu, ova knjiga ima za cilj ispitivanje oblika te vanih znaajkikulturalnog pamenja i reprezentacije prolosti to karakteriziraju devet-naestostoljetnu i dvadesetostoljetnu bonjaku knjievnost, i to na naintretiranja njezinih kljunih i/ili reprezentativnih knjievnih enomena paradigmatsko-egzemplarnih razvojnih pojava razliitih vrsta i razina tereprezentativnih primjera irih i pojedinanih knjievno-kulturalnih ra-zvojnih procesa (od knjievnih stilsko-poetikih razdoblja do partikular-nih anrovskih sistema), najvanijih knjievnih figura, temeljnih ili pre-kretniki vanih autorskih opusa i njihovih najznaajnijih sastavnica itd.,uz njezine openitije karakteristike pokazujui sve vrijeme literarno-kul-turalnu specifinost i prepoznatljivost bonjake knjievnosti u odnosu nadruge, srodne knjievnosti junoslavenske interliterarne zajednice, s jednestrane, te vanu i dosad kod nas nedovoljno istraenu neizbjenu poveza-nost i meuzavisnost knjievne djelatnosti i irih kulturalnih zbivanja i

procesa, s druge strane.U ovakvoj situaciji, i konkretni zadaci istraivanja koje podrazumijeva

ova knjiga i sami su, takoer, viestruki i sloeni, u skladu s kompleksno-u kako ciljeva, tako i predmeta te metodologije istraivanja kao cjeline. Utom smislu, izrada ove knjige podrazumijevala je, najprije, konstituiranjepotrebne teorijske osnove za istraivanje koja ona obuhvata, to u osnovipredstavlja sadraj njezina prvog poglavlja Knjievnost, prolost i kultural-no pamenje (Knjievnopovijesne osobenosti novije bonjake knjievnosti i

ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti). Ovakvo to ostvarilose primarno kombiniranjem najvanijih elemenata bosanskohercegovakeknjievnoakademske tradicije (posebno one koju je uspostavio vodei do-mai autorski niz koji ine Midhat Begi, Muhsin Rizvi i Enes Durako-vi, kojem se potom prikljuuju drugi, mahom mlai autori), s jedne stra-ne, te, s druge strane, elemenata najmanje triju relativno srodnih, ali ne iizjednaivih irih teorijskih koncepata teorija kulturalnog pamenja kaoteorijskog koncepta razvijenog u, mahom, njemakoj i uope germanoo-

noj akademskoj zajednici (naroito u radovima Jana i Aleide Assmann,Renate Lachmann i dr.), potom knjievno-kulturalne semiotike Jurija M.Lotmana, a nakon toga i drugih razliitih, uglavnom ranko- i angloonih


13/5

13U

ka tekstualnoj analizi i/ili historijskim pitanjima usmjerenih (najee)poststrukturalistikih teorijskih opcija, posebno koncepta reprezentacijeprolosti te koncepta intertekstualnih knjievnih veza i odnosa, razvija-

nih na razliite naine u itavom nizu brojnih teorijskih orijentacija i po-jedinanih struja (izmeu ostalog, od pantekstualizma Rolanda Barthesa idekonstrukcije Jacquesa Derridaa, preko savremene marksistike kritike idiskurznih teorija te amerikog novog historicizma i britanskog kultural-nog materijalizma, pa do eministike i rodne te postkolonijalne teorije iprakse i postdisciplinarnih kulturalnih studija itd.). Nakon uspostavljanjateorijske osnove i njezine nune, saete eksplikacije, naredni konkretni za-daci koje je podrazumijevala izrada ove knjige odnosili su se u prvom redu

na analitiko-interpretativni tretman knjievnohistorijske grae novijebonjake knjievnosti, i to u irokom luku od njezina zaetka u vrijemetzv. preporodnog doba s kraja 19., preko njezina sutinski najvanijeg ra-zvojnog razdoblja tokom cjeline 20., pa do prvog desetljea 21. st., kad bo-njaka knjievnost osvaja nove izraajne oblike te nove naine kako kultu-ralnog pamenja, tako i reprezentacije prolosti u uem smislu, zaokruu-jui tako svoju sloenu dvadesetostoljetnu povijest, to predstavlja sadrajdrugog poglavlja ove knjige Novija bonjaka knjievnost, unutranja

povijest, prolost i predaja kulturalnog smisla (Paradigmatsko-egzemplarnekonstante i varijante u historiji knjievno-kulturalnih konektivnih struktu-ra). U skladu s ekspliciranim ciljevima istraivanja, i istraivaki zadaci ovevrste odnosili su se primarno na problemskim okusom definirano kultu-ralnomemorijsko ispitivanje razliitih kljunih razvojnih pojava i procesakao paradigmatsko-egzemplarnih pokazatelja opih razvojnih zakonitostii irih razvojnih enomena novije bonjake knjievnosti, pri emu je izborpojedinanih primjera u istraivanju bio takav da je u konanici u stanju

zrcaliti ono to je ope i ire primjenjivo, a to je, takoer, sluaj i s treimpoglavljem ove knjige Austrougarska tema i oblikovanje historijske trau-me u romanima Zeleno busenje E. Mulabdia i Ponornica S. Kulenovia(Locus memoriae i dva primjera iz bonjakog knjievnog kanona), koje, sjedne strane, kondenzira a, s druge strane, produbljuje istraivanje izprethodnog poglavlja, na neto drugaiji nain pokazujui to da se i u mi-kroperspektivi kakvu ini od prethodnog umnogome gotovo nezavisno adetaljistiko komparativno kulturalnomemorijsko itanje dvaju kanonskih

tekstova novije bonjake knjievnosti jednog sa samog kraja 19., a dru-gog iz posljednje treine 20. st. jasno ili barem dovoljno oigledno otkrivaono to je naroita unutranja povijest ove literature i njezina kulturalna


14/5

14 S K

gramatika, koja je, naime, cjelovito predstavljena u prethodnom poglavljuove knjige kao cjeline.

Kad je rije o samom predmetu te metodologiji istraivanja koje obu-

hvata ova knjiga, valja naglasiti to da su njezin predmetni i metodolokiaspekt u meusobno vrsto, dijalektiki povezanom odnosu, i to ne samou opem smislu, ve i vrlo konkretno, jer ne samo da je sam predmet pro-uavanja u ovoj knjizi temeljito i sutinski oblikovan izborom metodolo-kog instrumentarija ve je, isto tako, i samo metodoloko polazite istrai-vanja koje predstavlja ova knjiga ideja kulturalnomemorijske historijeknjievnosti bitno odreeno stanjem i karakterom izuavane knjiev-noznanstvene grae. S ovim u vezi, a kako je ve ranije naznaeno, neko-liko je temeljnih metodolokih pretpostavki ove knjige, pri emu je na nji-hovoj osnovi izvedena ideja kulturalnomemorijske historije knjievnostiistovremeno, s jedne strane, i pokuaj inovativnog otklona od tradicionali-stikih knjievnohistorijskih pristupa knjievnoj materiji, ali isto tako i, sdruge strane, pokuaj razrjeenja nekih, sasvim vidnih i ozbiljnih proble-ma koji kao i u svijetu mue savremenu knjievnoznanstvenu praksu ikod nas posebno, to je, uostalom, i jedan od razloga zbog kojih se, nakoncu, autor i odluio na to da se ne zadovolji doslovnim preuzimanjemve postojeih teorijskih rjeenja, koncepata i procedura, ve da pristupi

uspostavljenju nekog novog ili barem neto drugaijeg metodolokog po-lazita, o emu se detaljnije govori u poglavlju Knjievnost, prolost i kultu-ralno pamenje (Knjievnopovijesne osobenosti novije bonjake knjievno-sti i ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti). Pritom, kultural-nomemorijska historija knjievnosti podrazumijeva takvu vrstu knjiev-nohistorijskog interesa koji se metodoloki najvre uvezuje sa sloenimteorijskim pitanjima koja se tiu knjievnosti kao kulturalnog sredstvaproizvodnje, pamenja, ouvanja i predaje kulturalnog smisla, kao i s

brojnim srodnim knjievno-kulturalnim semiotikim postavkama te po-ststrukturalistikim idejama koje su u meuvremenu opskrbile knjievneprouavaoce itavim nizom novih naina razumijevanja knjievnosti ionih odnosa koji se sad smatraju meu najvanijima odnosa izmeuknjievnosti i historije ili knjievnosti i njezine tradicijske, kulturalne idrutvene pozadine (knjievnost u historiji, kulturi i politici) te, poseb-no, odnosa izmeu knjievnosti, (historijske) stvarnosti i njezine reprezen-tacije, ukljuujui i neizostavnu vezu knjievnosti s politikom u cijelosti,

to su, dakle, neki ali ne i jedini metodoloki elementi koji na naroitnain ulaze u okvire kulturalnomemorijske historije knjievnosti, omo-guujui tako i bitno drugaiji knjievnoznanstveni pogled na noviju


15/5

15U

bonjaku knjievnost, utoliko prije to se ova literatura kao cjelina do-brim dijelom pokazuje i kao knjievnost smisla za historiju te knjiev-nost izrazite okrenutosti tradiciji, sve to i zato jer se ove pojave u ukupnoj

novijoj bonjakoj knjievnoj povijesti ispostavljaju kao neke od njezinihnajvanijih konstanti, koje se u ovom kontekstu uporno tradiraju i varirajuod vremena s kraja 19. st., od, dakle, doba kad se u osnovi konstituira cje-lokupna novija bonjaka knjievnost, pa sve do savremenog i, konano,recentnog knjievno-kulturalnog trenutka. Pri svemu ovom, upravo kul-turalnomemorijska historija knjievnosti pokazuje se kao posebno po-godna za pristup ukupnoj novijoj bonjakoj knjievnoj povijesti, to jeonaj okvir unutar kojeg se u ovoj knjizi na razliite naine, u razliitimoblicima i u razliitoj mjeri okusira nekoliko kljunih pitanja, meu koji-ma neka od vanijih jesu i slijedea: (1) uloga knjievnosti u mehanizmimaormiranja vlastite i ire, nacionalne tradicije, (2) odnos knjievnosti pre-ma uglavnom nacionalnoj prolosti kao sredinjem elementu u konstitui-ranju ovdanje kulture sjeanja, (3) suodnoenje knjievnosti i kulturalnihpolitika nacionalnog identiteta, ukljuujui i aspekt nacionalne imaginaci-je, (4) pitanja reprezentacijske moi knjievnosti kao konstitutivnog dijelakulture u cijelosti, pa, donekle, i (5) problemi, uvjetno govorei, eksterne, tj.kritike i historijske knjievne kanonizacije itd. Kao ovakvo, kulturalno-

memorijsko istraivanje koje obuhvata ova knjiga posebnu panju posveti-lo je ne samo danas isticanoj politici ve i poetici knjievnog teksta, sad,meutim, shvaenoj u kulturaliziranoj perspektivi, zahvaljujui emu ov-dje je naznaeno i zanimanje za (6) prouavanje izuzetno irokog polja hi-bridnih oblika prije svega (7) tzv. poetikog sinkretizma i (8) tzv. sin-kretikih anrova kao naroitih naina na koje, iz razliitih razloga i urazliitim aspektima, ukupna novija, a posebno bonjaka knjievnost 20.st. pamti i prisjea se vlastite kulture, cijelih kulturalnih sistema ili nekih

njihovih kljunih ili reprezentativnih elemenata, pri emu ak i tzv. or-malne knjievne oznake vrlo esto zadobivaju sposobnost znaenja, bilo ukulturalnom, bilo u uem, sadrajnom smislu. Uz ovo, u ovoj knjizi naro-ito se minuciozno prate (9) sloeni procesi unutranjeg razvoja ukupnenovije, a, opet, posebno bonjake knjievnosti 20. st., poput prije svega(10) ovaj put unutarknjievnih povijesnorazvojnih procesa kanonizacije iliknjievnokanonske mmoire volontaire, (11) knjievnotradicijskih struja uznatno liberalnijim povijesnorazvojnim azama te (12) razliitih autoregu-

lativnih memorijskih ormacija postkanonskih kulturalnih (sup)sistema,to su sadraji koje na razliite naine obuhvataju poglavljaNovija bonja-ka knjievnost, unutranja povijest, prolost i predaja kulturalnog smisla


16/5

16 S K

(Paradigmatsko-egzemplarne konstante i varijante u historiji knjievno-kulturalnih konektivnih struktura)i Austrougarska tema i oblikovanje hi-storijske traume u romanima Zeleno busenje E. Mulabdia i Ponornica S.

Kulenovia (Locus memoriae i dva primjera iz bonjakog knjievnog ka-nona). Pri svemu ovom, u smislu realizacije i, uvjetno govorei, ormalnogpristupa izuavanom predmetu, uslijed izrazite obimnosti predmetne ma-terije, istraivanje koje obuhvata ova knjiga okusiralo se kako je takoerprethodno naglaeno na paradigmatsko-egzemplarne knjievne enome-ne, te se uz elaboriranje opih pojava i opih zakonitosti uglavnom in-sistiralo na najvanijim knjievnim figurama i/ili reprezentativnim pri-mjerima irih knjievnih razvojnih tendencija i procesa. S ovim u vezi, uovoj knjizi preerirao se kvalitativni, a ne kvantitativni koncept znanja, tesu se, uz druga pojedinana pitanja i probleme, ispitivale kulturalnomemo-rijske znaajke te uope kulturalni status prije svega knjievnopovijesnihrazdoblja i, donekle, irih anrovskih sistema, individualnih autorskihopusa te pojedinanih kljunih knjievnih ostvarenja itd., pri emu je, pak,posebna panja posveena onim knjievnim enomenima i zasebnim knji-evnim pojavama koje predstavljaju vane, prijelomne take u ukupnimpoetikim, kulturalnim i historijskim razvojnim obrascima novije bo-njake knjievnosti, a zapravo onim momentima koji su bitnije promijeni-

li njezinu cjelokupnu pojavu. Ovakvo to prvenstveno je sluaj u poglavljuNovija bonjaka knjievnost, unutranja povijest, prolost i predaja kul-turalnog smisla (Paradigmatsko-egzemplarne konstante i varijante u histo-riji knjievno-kulturalnih konektivnih struktura), dok je naspram sintet-sko-panoramske perspektive prethodnog, kao druga strana istog novia u poglavlju Austrougarska tema i oblikovanje historijske traume u roma-nima Zeleno busenje E. Mulabdia i Ponornica S. Kulenovia (Locus me-moriae i dva primjera iz bonjakog knjievnog kanona)do izraaja dola

podjednako vana analitiko-partikularna perspektiva praenja znaajnihknjievno-kulturalnih mikroenomena, kakve u novijoj bonjakoj knji-evnosti predstavlja i u njezinim okvirima dominantna tzv. austrougarskatema, ba kao i pojava Zelenog busenja(1898) Edhema Mulabdia, prvogbonjakog romana, te pojava Ponornice(1977) Skendera Kulenovia, pr-vog romana u bonjakoj knjievnosti koji bi se mogao smatrati cjelovitoostvarenim romanom kulturalnog pamenja. Pritom, ovo poglavlje ostva-reno je i kao mogui ili ogledni primjer u pojedinim aspektima i neto

drugaije izvedbeno-metodoloke varijante kulturalnomemorijske histo-rije knjievnosti, s neto vie oitih dodirnih taaka s drugim historijskiusmjerenim pristupima knjievnosti, ukljuujui i tradicionalnije


17/5

17U

knjievnohistorijske metodologije, ime se u konanici, s jedne strane,htjelo i praktino ukazati na potencijalnu metodoloku viestrukost izved-benih modela kulturalnomemorijske historije knjievnosti, dok je, s dru-

ge strane, ovakvo to voeno i namjerom da se na jednako praktian naindodatno ukae i na brojne elemente metodoloke kompatibilnosti ove in-terpretativne strategije u nastanku u odnosu na ono to su ve postojeiokviri knjievnohistorijskih ili uope knjievnoznanstvenih prouavanja.

Konano, svim ovim, time kakva ova knjiga jeste i kao cjelina i u poje-dinim svojim dijelovima, odnosno s obzirom na ono to su opi i pojedi-nani ciljevi i zadaci te predmet i metodologija istraivanja koje predstavljaova knjiga, autor je njezin mogui ili barem eljeni znanstveni doprinosi domet htio vezati za nekoliko vanih taaka. U irem smislu, a kako jeranije donekle i istaknuto, zahvaljujui ideji kulturalnomemorijske histo-rije knjievnosti i na njoj zasnovanom pristupu novijoj bonjakoj knji-evnoj povijesti, ova knjiga pisana je s namjerom ostvarivanja moguegdoprinosa trenutno jo uvijek nedovoljno iroko razvijenom repertoaruteorijsko-metodolokih strategija prije svega bosanskohercegovake knji-evnoakademske zajednice, posebno u smislu cjelovitijeg uvoenja, pot-punijeg etabliranja te smislenijeg iskoritavanja prominentnih savremenihteorijsko-metodolokih procedura i inovativnih rjeenja ove vrste unutar

ovdanjeg knjievnoznanstvenog konteksta. Naime, uprkos katkad dostaznaajnim pomacima i sve prisutnijim poboljanjima tokom prethodnograzdoblja, bosanskohercegovaka knjievnoakademska zajednica, uza svedruge svoje probleme, i dalje je u stanju izrazite potrebe za potpunijimpribliavanjem onom to su isprobani i dokazani metodoloki postupci urazvijenijim knjievnoznanstvenim sredinama, a jo vie u stanju potrebeza iznalaskom one interpretativne strategije ili vie njih koja neeznaiti tek trendovsko-pomodarsko povoenje za teorijskim novitetima

i uope za na prvi pogled izrazito primamljivim novim proizvodima tose nude na svjetskom knjievnoakademskom tritu, tim prije to su, na-alost, i dosadanja unapreenja metodoloke situacije u ovom kontekstuee bila sporadian, a rjee sistematski organiziran in, kao i, u pojedi-nim sluajevima, tek znak nekad i isto malograanske, provincijski ne-uke prijemivosti za novo i, naroito, strano. Pritom, treba, meutim,kazati i to da je ova knjiga zamiljena i tako da ne ostane samo na tomeda tek zagovara cjelovitije uvoenje i potpunije prihvatanje onih teorijsko-

metodolokih postupaka koji inkliniraju odavno izrazito vanom kultu-raliziranom inter- i postdisciplinarnom pristupu knjievnoj materiji, vese autor nada da bi ona mogla isto tako otvoriti i jo novije, inovativnije


18/5

18 S K

perspektive i moduse prouavanja knjievne djelatnosti BiH, i to one kojisu prilagoeni upravo ovom, domaem knjievno-kulturalnom kontekstu,to se barem ini znaajnijim i sutinski bitnim. U uem smislu, pak, naj-

potpuniju opravdanost i glavninu eljenog znanstvenog smisla i opravda-nja ove knjige njezin autor vidi prije svega u njezinu naroito problemskidefiniranom predmetu bavljenja u injenici da predstavlja mjesto izua-vanja izrazito interesantnih i nadasve znanstveno vanih, a dosad ipak ucijelosti neistraenih aspekata ukupne novije povijesti bonjake knjiev-nosti, a kakve razumije se predstavlja i izuavanje pojava njezina kultu-ralnog pamenja, ba kao i izuavanje njezinih historijskoreprezentacijskihznaajki kao takvih. S ovim u vezi, ova knjiga zamiljena je i s mogunouda slui i kao jedan od moguih poticaja za inicijalno otvaranje ovih dvijunaroitih, izrazito velikih tema u podruju bosniakistikih / bosnistikihknjievno-kulturalnih studija, to vrijedi i to spomenuti jesu knjiev-noznanstveni problemi koji jo uvijek nisu adekvatno tretirani ni u sluajudrugih junoslavenskih i uope bonjakoj ili bosanskohercegovakoj knji-evnosti srodnih knjievnih tradicija. Pri svemu ovom, bavei se proble-mom kulturalnog pamenja i reprezentacije prolosti u novijoj bonjakojknjievnosti, autor je ovu knjigu zamislio barem jednim dijelom i kaojedan od moguih nacrta za neku vrstu kulturalne poetike i/ili kultural-

ne historije novije bonjake knjievnosti, to, naravno, ne znai da bi ovaknjiga mogla zamijeniti kod nas jo uvijek prisutnu kulturalno-civiliza-cijsku prazninu nepostojanja cjelovite historije nacionalne bonjake, ali,isto tako, i nadnacionalne, mozaike bosanskohercegovake knjievnostiu cijelosti, prazninu koja je jedna od jo uvijek trajuih posljedica viede-setljetnog negiranja, marginaliziranja ili zanemarivanja knjievne prakseu BiH. Naravno, iako je ova knjiga okrenuta prije svega bosniakistikom/ bosnistikom interesu, autora bi, takoer, radovalo kad bi ona zahva-

ljujui specifinom, medijalno-liminalnom poloaju knjievno-kulturalnetradicije BiH unutar ukupnog junoslavenskog knjievnog i kulturalnogprostora, ali i u openitijem kontekstu postala i jedno od moguih po-lazita za daljnje, naprednije ili obuhvatnije komparativne i druge slineuvide u poetiki, historijski i kulturalni razvoj te stanje cjeline junosla-venske interliterarne zajednice i njezina knjievno-kulturalnog sistema, pai ire, utoliko prije to ni knjievnost ni kultura sutinski nikad ne ostajuu uskim granicama lokalnog i pojedinanog, a to je i poticaj i izazov kojibi na svoj nain trebala prihvatiti i pratiti i knjievno-kulturalna znanost.


19/5

19U

* * *

Takom koja se nalazi na njezinu kraju ova knjiga ipak nije zavrena,zbog ega njezin kraj jeste tek prividan. Ona je, s jedne strane, samo jedanod moguih odgovora na temu kojom se bavi, odgovor kao takav sasvimnekonaan, pa je zato, s druge strane, ova knjiga i naznaka poetka jednogdrugog, cijeli ljudski ivot dugog teksta, koji se ve sad autoru s nestrplje-njem najavljuje i kao niz mjesta pamenja onog to je begievska radostsusreta s ljepotom, ba kao i kulenovievsko stalno vraanje onom istomsmaragdu svoje Une.


20/5


21/5

I.Knjievnost, prolost

i kulturalno pamenje

(Knjievnopovijesne osobenosti novije bonjake knjievnostii ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti)


22/5


23/5

23K, ...

I.Razvoj novije bonjake knjievnosti, odnosno bonjake knjievne prakseod kraja 19. pa tokom cjeline 20. st., ba kao i na poetku novog milenija, sjedne strane sasvim vidno korespondira s temeljnim razvojnim tokovimadrugih knjievnosti junoslavenske interliterarne zajednice, dok, s drugestrane, jednako jasno pokazuje i niz vlastitih distinktivnih obiljeja, koja iovoj knjievnosti osiguravaju status prepoznatljive literarne cjeline i mimoonih u osnovi ormalnih kriterija kojima knjievna historija ve tradicio-

nalno raspoznaje granice na kojima prestaje jedna i zapoinje druga, makoliko bliska, ipak razliita knjievna pojava, zaseban knjievnopovijesniniz.1Ova posebnost bonjake knjievnosti, statusno jednaka posebnostisvake druge knjievnosti bilo u junoslavenskom kontekstu, bilo u slua-ju drugih meusobno izrazito srodnih i povezanih literatura posebnostkoja, dakle, jeste stvarna, ali nipoto ne podrazumijeva apsolutnost knji-evnih granica i okvira, ve naprotiv prisutnost razliitih i brojnih meu-knjievnih veza i uzajamnosti temelji se, nesumnjivo, i na specifinom

historijskom, kulturalnom i knjievnom iskustvu konteksta za koji je ovaknjievnost svojom prirodom vezana, ali isto tako i na onom to je za samaknjievna zbivanja zasigurno mnogo vanije i presudnije na, uz ostalo,naroitoj, upravo knjievnoj artikulaciji istog ovog historijskog iskustva i,jo vie, iste ove kulturalno-knjievne tradicije, to su vjerovatno i najizra-

1 Pojam interliterarna zajednicaovdje se koristi u onom znaenju koje mu je dao Dionzuriin (1991), a koji njime oznaava zbir knjievnosti meu kojima postoje vie ili ma-nje uski oblici koegzistencije, vea ili manja mjera razvojne uzajamnosti, meu kojima se

javlja vie ili manje izrazita mjera korelacije. Pritom, ovako shvaena ideja interliterarnezajednice ne dovodi, naravno, u pitanje ono to je posebnost pojedinanih literatura kojeje ine, jer kako to obrazlae uriin te komponente, nacionalne ili druge pojedineknjievnosti, imaju pored toga i vlastita, imanentna razvojna usmjerenja. Njihov je rezul-tat originalnost i neusporediva samosvojnost svake pojedine knjievnosti. Taj neposredniaktor samobitne cjeline ne moe biti anuliran aktorom drugaijeg tipa. Upravo iz oveosnove izveden je i pojamjunoslavenska interliterarna zajednica, iju ideju, uz druge au-tore, u ovdanjoj znanosti o knjievnosti posebno zagovara Zvonko Kova (2001, 2005),prema kojem ovu meuknjievnu zajednicu sainjavaju slovenaka, hrvatska, bosanska(bonjaka), srpska, crnogorska, makedonska te bugarska knjievnost, dok su joj dieren-

cijalne karakteristike jezika srodnost, djelomina jednojezinost, prostorna povezanost,povremeni zajedniki drutveno-politiki okviri, razliita pripadnost nadnacionalnimprostorima, viestrukost konesionalno-civilizacijskih krugova (usp. Spahi 2008:87).


24/5

24 S K

zitiji inioci koji su tokom vremena na razliite naine oblikovali prepo-znatljive identitete bonjake knjievnosti kao osobene knjievne pojave, aotud i znaajan dio onog to su i karakteristini identiteti bosanskoherce-

govake knjievnosti kao policentrine kompozitne cjeline.I tradicionalna knjievna historija raspoznavala je karakteristinostknjievne djelatnosti u BiH, ak vrlo rano, pa tako i onda kad jo uvijek nijegovorila ne samo o statusnoj posebnosti bonjake knjievnosti kao takve,ve ni o posebnosti ove vrste u sluaju bosanskohercegovake knjievnosti,pri emu je svoje u naelu najee ispravne dojmove nerijetko opisivala kaonaroitu bosansku aromu jedinstvenu i prepoznatljivu u irim, obinojugoslavenskim / junoslavenskim literarnim okvirima, kako to, uz ostalo,pokazuje i primjer ideje o tzv. pripovjedakoj Bosni Jovana Kria, jed-nog od prvih ozbiljnijih izuavalaca knjievnog stvaralatva u BiH novijegdoba, ili, pak, razumijevanje nekih aspekata ovdanje knjievne prolosti uradovima Pere Slijepevia ili Rize Ramia, odnosno drugih autora ovog,starijeg narataja bosanskohercegovakih historiara knjievnosti.2Novijaknjievna historija, posebno ona u vremenu od kraja ezdesetih i poe-tka sedamdesetih godina 20. st. i dalje, nastavit e ovaj sasvim opravdani

2 I onda kad je rije o starijoj bonjakoj knjievnosti, tradicionalna knjievna histori-ja rano je ukazala na neke njezine specifinosti u irem kontekstu. Tako ini i, primjeraradi, jo Savet-beg Baagi, prvi reklo bi se bonjaki historiar knjievnosti u mo-dernom smislu rijei, kad u svojoj bekoj doktorskoj disertaciji Bonjaci i Hercegovci uislamskoj knjievnosti(1912) govori o elementima domovinske ili zaviajne prepoznatlji-

vosti bonjakog pjesnikog stvaralatva na orijentalnim jezicima s obzirom na ono toje okvir cjeline osmansko-islamskog divanskog pjesnitva. U tom smislu, a nezavisno odtoga koliko danas bile suspektne, pojedine Baagieve teze i dalje su znakovit i kultu-ralnopovijesno vaan primjer ranih pokuaja definiranja nekih bitnih inilaca povijestibonjake knjievnosti kao takve. Takoer, na ovom mjestu valja posebno spomenuti i

knjigu Die Annge der Europisierung in der Literatur der moslimischen Slaven in Bosnienund Herzegowina(1934) njemakog slavista Maximiliana Brauna, po svoj prilici jedan odprvih znaajnih sintetskih radova posveenih poecima novijeg bonjakog knjievnogstvaralatva (usp. Braun 2009). Pritom, dovodei u vezu osobenosti bonjake knjievnedjelatnosti iz vremena austrougarske uprave u BiH i ire procese evropeizacije, Braunovrad jedan je i od vrijednih primjera rane evropske recepcije bonjake knjievnosti i kul-ture, ba kao i mogui primjer umnogome evropocentrinog i, posebno u nekim svojimaspektima, orijentalistikog razumijevanja bonjake Drugosti u evropskim knjievno-kulturalnim okvirima, zbog ega je danas i mogui predmet razliitih dekonstruktivnih, anaroito postkolonijalnih itanja, odnosno uope intrigantno poticajna osnova za razliite

inovativne pristupe najprije bonjakoj knjievnosti s kraja 19. i poetka 20. st., a potom iukupnosti novije bonjake knjievne prakse (to je manje-vie i nain na koji e se Brau-novom knjigom autor koristiti u ovoj knjizi kao cjelini).


25/5

25K, ...

i razlono utemeljeni poetni interes za pitanja bosanskohercegovake, apotom i bonjake knjievnosti, postepeno nadilazei u meuvremenu za-hvaljujui poznatim politikim prilikama jugoslavenskog socijalizma pla-

siranu ideju literarnog jugoslavenstva, u godinama nakon Drugog svje-tskog rata naroito snano nametnutu unitaristiku kulturalno-ideolokuopciju koja je, u duhu koncepta bratstva jedinstva i zarad izgradnje za-miljenog jugoslavenskog nadnacionalnog monolitnog knjievnog i kultu-ralnog identiteta, nekritiki insistirala na previanju, pa ak i doslovnombrisanju kako se tvrdilo zastarjelih ili nazadnih, a zapravo ideolokinepoeljnih iako prirodnih i razumljivih nacionalnih knjievno-kultural-nih prepoznatljivosti.3Nakon godina manje ili vie izraenog ignoriranja,a esto i svjesnog zanemarivanja ovdanje knjievne batine, ovakvo to,ovaj, naime, novi, ideolokim liberaliziranjem ireg drutvenog kontekstaomoguen trend u pristupu bosanskohercegovakom knjievnom naslije-u, vremenom e, polahko i postepeno, rezultirati sve cjelovitijim i sve si-stematiziranijim izuavanjem knjievnosti u BiH te nakon niza nerijetkoestoko kritiziranih i uope na razliite naine osujeivanih, pa ak i zabra-njivanih pokuaja konanim institucionalnim etabliranjem najprije ideje

3 Primjera radi, u predgovoru Zbornika savremene bosansko-hercegovake proze (1950),prvog izbora iz bosanskohercegovake knjievnosti nakon Drugog svjetskog rata, jasno seukida svaka iluzija o zasebnom literarnom identitetu bosanskohercegovake knjievnostikao takve, te se rezolutno poruuje: Potrebno je i mogue ovdje govoriti samo o knji-evnicima, jer knjievnost Bosne i Hercegovine sa nekim svojim specifinim osobinamaposebne knjievnosti ne postoji (Nazei 1950:8), dok u tekstu Problemi rada na istorijijugoslovenskih knjievnostiisti autor kao u prethodnom sluaju Salko Nazei, osnivai dugo vremena voditelj Katedre za istoriju jugoslovenskih knjievnosti na Filozoskomakultetu Univerziteta u Sarajevu, ni na koji nain ne pretpostavlja ak ni mogunost po-stojanja bosanskohercegovake, a pogotovo ne bonjake knjievnosti, iji se autori i djelaraspodjeljuju u okvire hrvatske ili srpske knjievnosti (koje su, dakle, za Nazeia sasvim

prihvatljive knjievne pojave): S ovim u vezi je isto tako delikatno pitanje kako e se zvatita naa istorija knjievnosti. Meni lino ini se da postoje samo dvije mogunosti: to moeda bude ili istorija jugoslovenske knjievnosti ili, to je meni lino prihvatljivije, istorija

jugoslovenskih knjievnosti. Pa i kad se tu sloimo, ostaje jo delikatnije pitanje rasporedai odnosa, o emu ovdje treba da se porazgovara. [] Prije svega, to nije jedna knjievnost.Gledano sa stanovita jezika, tu su u pitanju tri jezina podruja, od kojih je oiglednonajkomplikovanije srpskohrvatsko. Knjievnost kazana ili napisana na jednom jeziku nije

jedna, ve dvije. I tu su najsloeniji problemi. Usljed specifinih uslova istorijskog razvojaSrba i Hrvata, u knjievnosti na srpskohrvatskom jeziku javile su se pored zajednikih crta

vrlo rano i razlike uslovljene mnogim aktorima. I dok jo nismo doli do uobliavanja i

ormiranja nacija, pa u modernom smislu ni nacionalnih kultura, mi smo se razdvajali unazivima koji su esto bili vjerski ili usko religiozni. [] No, to je prolost. A mi treba dakaemo kakvu istoriju knjievnosti danashoemo. (Nazei 1965:211)


26/5

26 S K

bosanskohercegovake, a nakon ovog, u okolnostima dodatnog otopljenjapolitike klime, i bosanskomuslimanske bonjake knjievnosti.4Slije-dom dogaaja, ali zahvaljujui i pojavi znaajnog broja izrazito vrijednih

knjievnih ostvarenja, posebno u domenu i tad naroito utjecajnijih anro-va kakvi su prvenstveno roman, pripovjedna proza i pjesnitvo, ostvarenjakoja su kao takva zahtijevala i odgovarajui kritiki i knjievnohistorijskiodgovor,5 i bosanskohercegovaka i bonjaka knjievnost u ovom trenu-tku dobivaju i svoje prve stvarne knjievnoznanstvene opise, koji su, istina,

4 Dio ove uarene atmosere, kao i nimalo jednostavan kontekst u kojem se deavaju pro-cesi legitimiranja bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti, mogu, uz niz drugihslinih primjera (usp. npr. radove objavljene u: Simpozijum o savremenoj knjievnosti Bo-

sne i Hercegovine [1971],Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja[1977], Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u knjievnoj kritici [1984/85] isl.), posvjedoiti i rijei Midhata Begia iz 1970. godine, kad, najednom otkrivi itavu

jednu i njemu samom dotad nepoznatu knjievnu tradiciju, i iznenaen, ali i polemikiuzbuen pie: Da je, na primjer, u prolosti postojala samo muslimanska narodna knji-evnost bez ikakvog svog uticaja i produetka u umjetnikom stvaranju Muslimana, a tuinjenicu niko ne moe porei, toj etniko-nacionalnoj grupi bi se morao priznati njenknjievni izraz i njena knjievnost. Da ne govorimo tu i o alhamijado literaturi i stvaranjuna orijentalnim jezicima, to samo pojaava na potvrdni stav. [] Zato i nacionalna,

vertikalna i teritorijalna, horizontalna slika presjeka dolaze u obzir, pa prema tome, naprimjer, opravdano je govoriti i o muslimanskim (pa i jevrejskim) piscima u Bosni i Her-cegovini i o njihovoj knjievnosti. To dinamiko shvatanje moe se primijeniti i na piscekoji ive van Republike, sa svim ogradama koje proizlaze iz njihove pripadnosti hrvatskojili srpskoj knjievnosti. (Begi 1987:5658) (O Begievu ueu u procesima kanoniza-cije bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti usp. npr. Kodri 2006, 2007, 2010a;uz dodatne pojedinosti,na istom mjestu dostupni su i relevantni izvori te ira literatura oovom problemu.)5 Tako, slino Begiu, 1977. godine Enes Durakovi pie: Trideset godina koliko nas dijeliod posljednjeg rata, irok je vremenski raspon u kojem se knjievno stvaranje u Bosni i

Hercegovini ukazuje kao izuzetno dinamina literarna stvarnost u kojoj se krupniji po-kreti i preobraaji prepliu s jedva vidljivim prelivima, zvuni glasovi s tihim akordimai skrivenim impulsima, to se naoko nevidljivo razrastaju i preobraavaju u kvalitetnonovo i samosvojno, izgraujui zanimljiv relje bogat morolokim posebnostima, unutar

jednog opeg, prvom pogledu jasno uoljivog koncepta i modela stvaranja. Taj dinaminiknjievni razvoj nije, naalost, uvijek praen i budnom svijeu nae znanstvene knjie-

vnokritike prakse, koja je due vrijeme zaostajala za literaturom koju prati, ili se radijebavila irim planovima ostalih nacionalnih literatura. Tek negdje ezdesetih godina bo-sanskohercegovaka knjievna kritika pokazat e prva ozbiljnija zanimanja za suvremenostvaranje u Bosni i Hercegovini, da bi u novije vrijeme doivjela pun i plodotvoran razvoj.

// U prvi mah se ini da je bilo potrebno da se pojave takva izuzetna djela kakva su Selimo-viev roman Dervi i smrtili Dizdareva zbirka pjesama Kameni spava, pa da se napokonshvati da se i na ovom, usudom nam dodijeljenom tlu stvara literatura dostojna panje.


27/5

27K, ...

spram ukupnosti bosanskohercegovakog i bonjakog knjievnog korpu-sa i u svojem vremenu znali ostati katkad parcijalni i nedovoljni, ali su ipaku vlastitom predmetnom okviru ponudili dotad nepostojea razumijevanja

jednog vanog dijela rasutog bonjakog knjievnog arhipelaga te uopejo uvijek do kraja nesastavljenog bosanskohercegovakog knjievnog mo-zaika. Pritom, veina ovih i sintetskih studija o bosanskohercegovakimknjievnim temama i studija o pojedinanim ovdanjim knjievnim po-javama, jednako kao i znaajan broj reprezentativnih izbora i slinih pri-reenih izdanja iz bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, koji setakoer u meuvremenu pojavljuju, ni u kojem sluaju nee, meutim, pr-venstveno apologetski-simplificirano ukazivati tek na postojanje stvarnih adotad manje-vie redovno previanih bosanskohercegovakih knjievnihspecifinosti te dodatnih posebnosti koje u irem bosanskohercegovakomokviru distinktivno karakteriziraju bilo bonjaku, bilo bosanskohrvatskui bosanskosrpsku knjievnost te jevrejsku knjievnu tradiciju u BiH kaoovdanje pojedinane nacionalne knjievne tokove, ve e, naime, u skladus mogunostima i ukupnim prilikama svojeg doba, nuditi esto i danasvrlo znaajna i poticajna razumijevanja nekih od sutinskih aspekata knji-evnorazvojnih pojava i procesa u bosanskohercegovakom kontekstu, azapravo ono, dakle, to je iz perspektive knjievne znanosti zasigurno naj-

vanije.6Na ovaj nain, uprkos brojnim politikim opstrukcijama i ideo-

No, pravi razlozi lee, ini nam se, koliko u isto knjievnim, toliko i u opedrutvenimkretanjima. (Durakovi 2003a:11)6 Onda, pak, kad je rije o statusu knjievnosti u BiH te meusobnim odnosima nacional-nih literatura u ovom podruju, ovakvo to ve kod Muhsina Rizvia artikulirano je na sad

ve znatno sistematiziraniji nain (jo 1980. godine): Pojavnost bosanskohercegovakeknjievnosti u njenom historijskom sumiranju konstituie nekoliko evidentnih statikihkategorija i dinamikih inilaca. Prvi je vertikalna (dijahronijska) ukupnost i horizontalna

(sinhronijska) skupnost svih stvaranja i tradicija. Drugi je ono to ova prva kategorija nu-no podrazumijeva tolerancija koja pretpostavlja postojanje razlika. Trei inilac je zala-enje kao pojava cirkuliranja, diuzije i osmoze knjievnih pojava, kako u horizontalnomtako u vertikalnom smislu. // Postoje, u daljem razmatranju, etiri aktora koji strukturi-raju historijsku svijest o bosanskohercegovakoj knjievnosti: a. Svijest (genetika) svakeknjievne tradicije o sebi i sopstvenom kontinuitetu. b. Svijest o bosanskohercegovakojskupnosti koja proizlazi iz imanentne i evidentne tolerancije prema drugim knjievnimtradicijama, te iz znanja o autohtonom poloaju svake tradicije na bosanskohercegova-kom tlu. c. Svijest o meusobnim odnosima koji su nunost na liniji zajednikog jezi-ka, bolje reeno kada se historijski posmatra, undamentalne jezike baze, zatim, na liniji

historijske nunosti ivljenja i interesa odranja, na liniji zajednike uzajamne tematike,ideologije socijalnog opstanka, te, najzad, na liniji interesa stilsko-estetskih dodira i pro-imanja. d. Svijest o prirodnom zalaenju u matine literature kod srpskih i hrvatskih pi-


28/5

28 S K

lokim ogranienjima, kojih nije bilo ni malo niti su bila bezazlena i koja su u meuvremenu osnaena i nacionalistikim idejama sve donedavnoredovno pratila izuavanje sveukupne bosanskohercegovake, a posebno

bonjake knjievnosti, napravljen je vidan i znaajan pomak u poimanjuovdanje knjievne prakse, za to uz Aliju Isakovia kao, izmeu ostalog,prireivaa glasovitog Biserja(1972), prve antologije bonjake knjievno-sti ikad u novijoj povijesti sistematiziranja, deskribiranja, valoriziranjate, konano, kanoniziranja i prezentiranja knjievne prolosti u BiH naj-vee zasluge imaju prije svih Midhat Begi, Muhsin Rizvi i Enes Du-rakovi, pogotovo onda kad je rije o bonjakom knjievnopovijesnomtoku, a potom i itav niz drugih autora i autorica, od kojih e neki u me-uvremenu ispisati neke od zasigurno kljunih ili vanijih priloga historijibilo bosanskohercegovake, bilo bonjake knjievnosti u razliitim obla-stima njezina prouavanja, poev od usmene, preko starije, pa do novije isavremene knjievnosti te knjievnosti za djecu i omladinu.7

saca. Kod bosansko-muslimanskih pisaca uzimanje srpskih i hrvatskih knjievnih djelakao uzora na liniji knjievnostilskih osobina srpskohrvatskog jezika te junoslavenske,kasnije jugoslavenske uzajamnosti. (Rizvi 1984/85:2122)7 U ovom smislu, a uzevi u obzir i aktuelno stanje stvari u ovom podruju, ini se vanimmakar spomenuti imena nekih od ovih brojnih, uglavnom bosanskohercegovakih autorai autorica, ali i onih izvan BiH, poput npr. slijedeih (bez obzira na to to i meu navede-nim postoji esto znaajna razlika u doprinosu koji su ostvarili u izuavanju ovdanje knji-evnosti): Nihad Agi, Uzeir Bavi, Hamid Begi, Slobodan Blagojevi, enana Buturo-

vi, Hatida Dizdarevi-Krnjevi, Esad Durakovi, Muhidin Danko, Dejan urikovi,Muhamed Filipovi, Ivo Frange, Sulejman Grozdani, Lamija Hadiosmanovi, FatmaHasanbegovi, Muhamed Hukovi, Muris Idrizovi, Hania Kapidi-Osmanagi, EnverKazaz, Zilhad Kljuanin, Radomir Konstantinovi, Nikola Kova, Zvonko Kova, MirsadKuni, Josip Lei, Zdenko Lei, Ivan Lovrenovi, Munib Maglajli, Emina Memija, Gor-dana Muzaerija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirovi, Alija Piri, Kasim Prohi, Fahrudin

Rizvanbegovi, Aia Soi, Vedad Spahi, Mile Stoji, Ljubica Tomi-Kova, Stevan Tonti,Risto Trifovi, Elbisa Ustamuji, Marko Veovi, Radovan Vukovi, Vojislav VujanoviTakoer, posebno treba istai nekoliko u meuvremenu ostvarenih vanih projekata koji suu paralelizmu bosanskohercegovakog i bonjakog koncepta uzajamnosti i komplemen-tarnosti bitno doprinijeli afirmaciji i jednog i drugog vida sistematizacije nae knjievnosti,a to su, prije svega, edicije: Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine(Svjetlost, Veselin Maslea,Sarajevo, dugoroan projekt utemeljen 1965.), Savremena knjievnost naroda i narodnostiBiH u 50 knjiga(Svjetlost, Sarajevo, 1984/85) i Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Herce-govine(Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991), odnosnoMuslimanska knjievnostXX vijeka, IXXV (Svjetlost, Sarajevo, 1991), Bonjaka knjievnost u 100 knjiga(Preporod,

Sarajevo, dugoroan projekt utemeljen 1993.) i Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici,IVI (Ale, Sarajevo, 1998), a potom i antologije: Panorama savremene bosanskohercegovakeproze(1961) i Stari bosanski tekstovi(1971) Maka Dizdara, Suoeni sa svijetom: Antologija


29/5

29K, ...

II.Pitanje o statusu, distinktivnim obiljejima, razvojnim pojavama i proce-sima koji obiljeavaju bilo bosanskohercegovaku, bilo bonjaku knjie-vnost jeste sasvim sigurno dominantni problemski kompleks cjeloku-pne novije povijesti knjievnoznanstvenog bavljenja ovim dvjema juno-slavenskim literaturama,8pri emu ono to se u meuvremenu iskristali-ziralo i do sadanjeg trenutka istrajalo kao drugo posebno, a nekad i kaosutinski vano pitanje pred prouavaocima i bonjake i bosanskoherce-

govake knjievnosti jeste, uza spomenuto, i pitanje o mogunostima, na-inima i postupcima njihova prouavanja, naroito ima li se u vidu para-doksalna injenica da, uprkos oito snanoj ulozi historije knjievnosti uiroj junoslavenskoj knjievnoznanstvenoj tradiciji, nijedna od ovih dviju

novije poezije u Bosni i Hercegovini(1971) Huseina Tahmiia,Hodoljublje (Izbor bosan-skohercegovakog putopisa)(1973) Alije Isakovia,Antologija savremene bosanskohercego-vake poezije(ivot, 7/8, 1976) Ivana Kordia,Antologija savremene bosanskohercegovakeproze(ivot, 7/8, 1980) Demaludina Alia, Antologija bosanskohercegovake poezije XXstoljea (Lica, 3/4, 1981) Slobodana Blagojevia i Novije pjesnitvo Bosne i Hercegovine(1990) Stevana Tontia, odnosno Biserje: Izbor iz muslimanske knjievnosti (1972) Ali-

je Isakovia, Antologija muslimanske poezije XX vijeka(1990) Enesa Durakovia i desetantologija bonjake knjievnosti Maka Dizdara, enane Buturovi, Muniba Maglajlia,Aie Soi, Emine Memije i Lamije Hadiosmanovi, Enesa Durakovia, Gordane Mu-zaerije, Alije Isakovia i Fahrudina Rizvanbegovia (Ale, Sarajevo, 19951997). Ovomtreba dodati iAntologiju bosanskohercegovake poezije XX vijekaEnesa Durakovia, MileStojia i Marka Veovia, Antologiju bosanskohercegovake pripovijetke XX vijekaEnve-ra Kazaza, Nikole Kovaa i Ivana Lovrenovia teAntologiju bosanskohercegovake drame

XX vijekaGordane Muzaerije, Fahrudina Rizvanbegovia i Vojislava Vujanovia (Ale,Sarajevo, 2000), kao i zbornike radova s nekoliko vanih znanstvenih skupova, kakvi suSimpozijum o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine(Svjetlost, Sarajevo, 1971) iliKnjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja (ANUBiH, Sarajevo,1977), odnosno tematske brojeve asopisa Izraz(Savremena knjievnost u Bosni i Herce-govini, br. 1112/1974 i 34/1975) i asopisa Pozorite(Meuratna bosanskohercegovakadrama, br. 56/1988, i Savremena bosanskohercegovaka drama, br. 12/1990). (Preuzetoiz: Durakovi 2003b:118)8 Usp.: Osnovni smisao prouavanja bonjake knjievnosti, u posljednjih dvadesetakgodina, bio je da se pokae njena posebna egzistencija, postojanje ove knjievnosti u hi-

storijskom kontinuitetu od XV stoljea do danas, i da se predoi identitet njena osobnogknjievnog enomena, posebno meu knjievnostima srpsko-hrvatskog jezika. (Rizvi1994:7)


30/5

30 S K

knjievnosti jo nikad nije do kraja cjelovito knjievnohistorijski definira-na, pogotovo ne u smislu postojanja cjelovite knjievne historije kao onogkonanog uinka knjievnoznanstvene prakse koji na jednom mjestu obu-

hvata i na svoj nain predstavlja i tumai najee sve ono to se u knji-evnosti jednog naroda ili jednog civilizacijskog kruga zbivalo od poetka(tj. od prvih knjievnih spomenika) do modernog doba (Lei 1985:194).Isto ovo pitanje, dodue, prisutno je i drugdje, ukljuujui i susjedne kul-ture i njihove, bosanskohercegovakoj po mnogu emu srodne knjievno-akademske zajednice, koje iako, poput hrvatske ili srpske, u pravilu veodavno imaju ak i viestruke knjievnohistorijske prezentacije vlastitihknjievnih tradicija i dalje s jednakom ozbiljnou pristupaju problemuizuavanja svojih knjievnih prolosti, izmeu ostalog i s obzirom na bitnonove, izmijenjene drutveno-historijske kontekste knjievnohistorijskograda, naroito one izazvane najprije krizom, a potom i raspadom knjiev-no-kulturalnog sistema zajednike jugoslavenske drave, ali i s obziromna brojne izazove razliitih novih knjievnoznanstvenih metodologija,koje su tokom posljednjih desetljea temeljito redefinirale ukupnost po-zicija i procedura te uope smisao knjievne historije kao takve.9Pa ipak,uprkos ovoj slinosti dilema i srodnosti problema, pitanje o najpodesnijoj

9 Posebno u hrvatskoj knjievnoj znanosti znaajan je broj radova koji inovativno poku-avaju promiljati savremenu situaciju historije knjievnosti te historijske teorije i prakseuope, meu kojima, uz ve spomenute knjige Z. Kovaa te brojne druge pojedinane stu-dije koje je nemogue ovdje pojedinano pobrojati, moda posebno treba istai i zbornikeradova rag i razlika: itanja suvremene hrvatske knjievne teorije(usp. Biti, Ivi, Uarevi1995) i Prola sadanjost: Znakovi povijesti u Hrvatskoj(usp. Ivi, Biti 2003), a ovom sliniprimjeri mogu se pronai i u srpskoj znanosti o knjievnosti, mada kako se ini u ma-njoj mjeri, barem dosad. Pa ipak, uz ovakve radove, javljaju se i oni koji ne samo da manjeili vie previaju ono to je savremeno stanje knjievnohistorijske teorije i prakse ve, ta-

vie, znae i ogroman korak unazad, i to ne samo u metodolokom smislu. Uz Put srpskeknjievnosti: Identitet, granice, tenje(1996) Jovana Deretia, upravo takve jesu i, primjeraradi, knjige Stanie TutnjeviaMuslimanska knjievnost na srpskohrvatskom jeziku u od-nosu prema srpskoj i hrvatskoj knjievnosti(1999) i Dinamika srpskog knjievnog prostora(2000), odnosno knjige Petra Milosavljevia Srpski filoloki program(2000a), Sistem srpskeknjievnosti(2000b) i Uvod u srbistiku(2003) i sl., gdje se nije desio samo posebno upojedinim njihovim aspektima sasvim evidentan anahroni metodoloki povratak u pro-ceduralno stanje devetnaestostoljetne znanosti o knjievnosti, ve i potpuno oit sunovratu nacionalizam i najgori oblik dnevnopolitikog instrumentaliziranja znanstvene misli.Ovakvi radovi javljali su se jednako prethodnim sluajevima i u hrvatskoj knjievno-

akademskoj zajednici, posebno tokom devedesetih godina 20. st., ali kako autor nemanamjeru na ovom mjestu polemizirati sa stavovima koje ovi i njima slini tekstovi plasira-

ju ne ini se potrebnim dalje navoditi primjere ove vrste.


31/5

31K, ...

knjievnohistorijskoj metodologiji i uope adekvatnom knjievnoznan-stvenom pristupu u prouavanju nacionalne knjievne prolosti redovno seispostavljalo a takvim se ini i danas kao nesumnjivo znatno sloenije u

povodu bonjake te bosanskohercegovake knjievnosti negoli je to sluajs prouavanjem knjievnosti iz npr. hrvatskog ili srpskog kulturalno-tra-dicijskog kruga, bilo onog u matinim zajednicama, bilo onog u bosan-skohercegovakom okviru (mada e se, istina, i ovdje pri paljivijoj analizipokazati i izvjesna, nipoto zanemariva problematina pitanja, kakva su,uz brojna druga, i problem primjerene zastupljenosti ili, pak, odgovarajuekontekstualiziranosti pojava i procesa bosanskohrvatske i bosanskosrpsketradicije unutar okvira njihovih irih nacionalnih knjievnih matica i sl.).

U tom smislu, uz neminovne a sloene odnose izvan najue shvaenogpodruja znanosti o knjievnosti, prvenstveno one politike i ideolokenaravi, ono to je uprkos vidnom i dragocjenom napretku ostvarenomu istraivanju bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti uglavnompoev od posljednje treine 20. st. pa nadalje knjievnohistorijski pri-stup bosanskohercegovakoj, a posebno bonjakoj knjievnosti inilo,a i dalje ini teim i zahtjevnijim jeste, na samom poetku, i relativnokratka tradicija njihova institucionalnog prouavanja, utoliko prije to tosvojevrsno izgubljeno vrijeme nije, naime, samo problem nikad ranije

do kraja omoguenih, iskoritenih i ostvarenih ili davno proputenih pri-lika da se, kao u drugim, s ovim u vezi sretnijim zajednicama, ovdanjaknjievna prolost integralno prostudira i definira sredstvima i nainimaknjievne znanosti, ve i problem ija ogranienja uveliko nadilaze ovunaizgled tek ormalnu razinu knjievnoznanstvenih poinjanja i tra-janja. Jer, gotovo tek nedavna, relativno skora tradicija izuavanja bilobosanskohercegovake, bilo bonjake knjievnosti injenica je koja je sveovo vrijeme a tako i danas pred svaki kasniji narataj prouavalaca

knjievne djelatnosti u BiH, u nekoj vrsti lanane i umnoene reakcije,postavljala i itav niz drugih, dodatnih problema i njihovih limitirajuihuinaka, meu kojima je vjerovatno ipak najmanji problem nerijetko i el-ementarne neispitanosti i nepoznatosti same knjievne grae, bez obzirana to to ovakvo to s problemom nepostojanja kontinuiranog, cjelovi-tog i dovoljno pouzdanog makar i pukog bibliograskog praenja autorskihopusa i njihove recepcije unutar knjievnokritike prakse podrazumijevane samo enomenom zaboravljenih ili izgubljenih pisaca i njihovih djela,

potpuno previenih knjievnih pojava ili krajnje zanemarenih knjievnihprocesa i sl. ve i jo uvijek nedovoljnu istraenost ak i ovdanjih na-jreprezentativnijih autorskih figura i najznaajnijih knjievnih zbivanja te


32/5

32 S K

gotovo potpun izostanak komparatistikih radova, i to ne samo u irem,ve i u uem, junoslavenskom kontekstu, pa ak i s obzirom na unutranjestanje bosanskohercegovakog policentrinog knjievnog kompozita. Ma

koliko ovaj problem bio velik, znatno vei od njega jeste, tako, i problemkoji tokom vremena, a posebno u dananjem trenutku trenutku sasvimnesklonom tradicionalnoj ideji historije knjievnosti uope, a pogotovoideji historije nacionalne knjievnosti10 eskalira i u pitanje o tome je liuope mogua te potrebna i, ako jeste, kakva bi onda trebala biti histo-rija bilo koje nacionalne, pa tako i bonjake ili bosanskohercegovakeknjievnosti (usp. npr. Durakovi 2003c; Kazaz 2008 i sl.), sve to uto-liko prije to je rije o literaturama koje, dakle, naknadno, sa znaajnimnedostatkom u vremenu, prolaze kroz ono to je proces njihova kanon-iziranja ili uope institucionalnog etabliranja, a to sve, konano, svaki putiznova aktuelizira i ona desetljeima stara pitanja o statusu bilo bonjake,bilo bosanskohercegovake knjievne prakse, o njihovim distinktivnimobiljejima, razvojnim pojavama i procesima koji ih obiljeavaju, sad is-tina najee bez otvorenih radikalnih nacionalistikih ili nekih drugihideolokih osporavanja (to, opet, ne znai da ih i danas, naalost, nema),ali ovaj put i s mnogo vie pitanja iznutra, gdje u susretu neispitane

10 Ahistoricizam te, ak, antihistoricizam bitna su i sad ve vrsto ukorijenjena opaobi-ljeja savremene povijesti knjievnoteorijskog miljenja, naroito u drugoj polovini 20. st.,pa ak i danas, kad pojave poput npr. novog historicizma kao da obnavljaju nekadanjeknjievnoznanstveno povijesno zanimanje. Pritom, vie je nego poznato to da, u osnovi,svi tzv. unutranji pristupi knjievnosti, ba kao, uostalom, i razliiti teorijski postizmikoji potom slijede, na svoj nain i manje ili vie revolucionarno osporavaju ideju klasinehistorije knjievnosti, pa je otud onda kad je brojni a razliiti zagovornici borbe protivdemona hronologije nisu uspjeli do kraja eliminirati historija knjievnosti u meuvre-menu postala knjievnoznanstveno podruje izrazitih metodolokih promjena, koje e

tokom vremena radikalno preoblikovati ne samo cjelinu knjievnohistorijskog postupkau pristupu knjievnosti ve i samu narav te epistemoloke ovlasti knjievne historije kaotakve (usp. npr. Lei 1985; Biti 1989; Perkins 1991; Colebrook 1997; Kodri 2006b i sl.).U takvoj situaciji, ope je mjesto i pitanje Je li mogua historija knjievnosti?, kako glasinaslov i danas jo uvijek jednim dijelom relevantne knjige Davida Perkinsa, gdje autor sovim u vezi zakljuuje i slijedee: Pitanje, dakle, o tome da li je knjievna historija mogu-a jeste uistinu pitanje o tome da li ijedna konstrukcija knjievne prolosti moe zadovo-ljiti nae dananje kriterije plauzibilnosti. Na ovo, naposljetku, ne moemo odgovoriti s daili ne. Ovdje je potrebna prosudba tipa vieili manje, dok se mnogi stavovi moraju paljivorazmotriti. Pa ipak, slijed mojih argumenata naginje ka negativnom. [] Otud, moje je

miljenje da mi ne moemo pisati knjievnu historiju s intelektualnom uvjerenou, ali jemoramo itati. Ironija i paradoks ove tvrdnje i sami su tipini za na sadanji trenutak upovijesti. (Perkins 1992:17)


33/5

33K, ...

bosanskohercegovake i bonjake knjievne prolosti i nevjerovatnoirokog niza mogunosti savremenog redefiniranja knjievne historije pitanje o odgovarajuem knjievnom statusu i uope knjievnopovijesnim

znaajkama ovih dviju literatura prirodno prerasta, kao rijetko gdje, i u pi-tanje o najpodesnijim modusima prouavanja kako bosanskohercegovake,tako i posebno bonjake knjievnosti.

Onda kad je rije o prije svega bonjakoj knjievnoj povijesti, a izuz-mu li se pritom radovi iz Krieva, Slijepevieva ili Ramieva vremena,radovi koji su s rijetkim izuzecima, poput upravo Krieva sluaja (usp.npr. Lei 1991a, 1991b) esto ostali zapameni tek kao primjeri davna-njih manje ili vie uspjenih a u pravilu iznenaenih pogleda u nepoznatubosanskohercegovaku ili bonjaku knjievnu prolost ili, pak, kao pri-mjeri blago prijekornih upozorenja na bezrazlono proputenu avanturuduha iza strana zamagljenih, tek u radovima M. Begia, M. Rizvia i E.Durakovia, a potom i drugih njima manje ili vie slinih autora i autorica,pitanje o tome kako uope prouavati ovu literaturu dobiva svoje prve vr-e konture. I ono samo, pritom, posjeduje svoj naroiti povijesnorazvojnitok, pa se najopenitije i, otud, sasvim uproteno govorei najprije javljau smislu ukazivanja na jednu po svojim pojavama i za nju karakteristinimprocesima osobenu a dugo vremena nepostojeu knjievnu tradiciju te,

s ovim u vezi, na obavezu uvaavanja sloenosti i dinamikog karakteraknjievne prakse u BiH (o emu e uvjerljivo a podjednako i studiozno istrasno pisati Begi, ve u startu nasluujui mogue pravce kasnijih bo-snistikih i bosniakistikih izuavanja, ukljuujui i pretpostavke za istra-ivanja komparatistikog karaktera), potom u smislu nunosti ak gotovoistovremenog iskoritavanja razliitih mogunosti pristupa ovoj razasutoj iu jednom trenutku gotovo do kraja nepoznatoj knjievnoj batini (gdje eposebnu ulogu imati Rizvi, ne samo pionirski otvarajui svojim golemim

knjievnohistorijskim sintezama i brojnim pojedinanim radovima ovodotad manje-vie nepoznato istraivako podruje ve, jednako tome, i na-znaavajui puteve tumaenja bonjake te uope bosanskohercegovakeknjievnosti u irokom metodolokom spektru od skrutiniranosti i akri-binosti klasinog knjievnoznanstvenog pozitivizma pa do sve slobod-nijih pogleda iznad i ispod teksta i nadahnutih esejistikih opservacija)te, konano, u smislu vremenom sve prepoznatljivijeg i, na kraju, gotovosasvim metodoloki specifino profiliranog razumijevanja sloene meu-

sobne uvjetovanosti bosanskohercegovakih knjievnih praksi i knjie-vnoznanstvenih procedura kojima se treba pristupiti ovoj knjievnoj gra-i (to e tokom godina biti jedan od naizgled usputnih, a ipak sutinski


34/5

34 S K

vanih tokova Durakovieva knjievnohistorijskog bavljenja bonjakimi bosanskim knjievnim neminovnostima, da bi se odavde manje ili vievidljivo te s ovakvim ili onakvim uspjehom prenijelo u knjievnoznan-

stveni pristup i jednog broja drugih prouavalaca kako bonjake, takoi bosanskohercegovake knjievnosti uope). Tamo gdje su autori starijegeneracije tek nasluivali neke specifinosti knjievnih pojava i knjievno-razvojnih procesa u BiH, u novije vrijeme javljaju se, tako, vienja ozbiljnatoliko da su, pogotovo u nekim svojim aspektima, u stanju uveliko nadiii nekad gordijevski zapetljani bosanskohercegovaki knjievni sluaj, naovaj nain nerijetko stvarajui i moguu osnovu za rjeenja i nekih drugihkompleksnih pitanja i openitijih dilema savremene knjievnohistorijskeproblematike i u irem knjievnoznanstvenom okviru, utoliko prije to,kako to istie Z. Kova (2001:150), u svjetlu teorije meuknjievnoga pro-cesa, odnosno posebne interkulturne povijesti knjievnosti, sluaj bosan-skohercegovake i bonjake knjievnosti ukazuje se svojom kompleksnomizazovnosti, posebnosti, ne kao stranputica, nego kao ozbiljenje trocivili-zacijske interkulturne retorte svjetske knjievnosti: ono to se u svjetskimintegracijskim procesima dogaa globalno, u Bosni, upravo u bosanskomjeziku dogaa se i lokalno. Ovakvo to prvenstveno se odnosi na knji-evnohistorijski rad E. Durakovia, pogotovo tokom posljednjih godina,

pri emu Durakovi svojom knjievnohistorijskom praksom ne samo dakonano zaokruuje i dovrava projekt kanonizacije i institucionalne veri-fikacije bonjake, a potom barem jednim znaajnim dijelom i bosan-skohercegovake knjievnosti kojem su na poetku bili Begi i Rizvi ve,isto tako, istovremeno otvara i nove mogunosti za razumijevanje ovdanjeknjievne prolosti, pritom na isto tako noviji nain dovodei u vezu onoto su, s jedne strane, pitanja o statusu, distinktivnim obiljejima, razvoj-nim pojavama i procesima bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti

(i to kako u smislu njihove posebnosti te njihova meusobnog odnosa, takoi u smislu njihova poloaja u okvirima junoslavenske interliterarne zajed-nice) te ono to su, s druge strane, pitanja savremene knjievne znanosti,njezine aktuelne tendencije i trendovi izvan bosanskohercegovakog kon-teksta, ali i ono to su, konano, ovdanje knjievnoznanstvene potrebe imogunosti njihova odgovarajueg, ovdje postojeoj situaciji primjerenogaplikativnog iskoritavanja. Tad, slijedom radova u kojima su Begi i Ri-zvi te drugi autori i autorice bosanskohercegovake knjievnoakadem-

ske zajednice inicijalno nastojali ostvariti prikaz bilo bosanskohercego-vake, bilo bonjake knjievnosti u nekim od njihovih u tom trenutkuvanih povijesnorazvojnih aza ili, pak, u cjelini, a nakon niza znaajnih


35/5

35K, ...

pojedinanih studija o najvanijim i bonjakim i bosanskohercegovakimknjievnim pojavama ili cijelim knjievnim tokovima i irim procesima,kod Durakovia temeljne Begieve i Rizvieve ideje transormiraju se i na-

posljetku prelaze u stav da povijest nacionalne knjievnosti ne moe vieraunati na tradicijom sakrificiran status najznaajnijeg oblika sistemati-zacije i tumaenja knjievnosti, ve i ona, unutar onog konteksta koji po-drazumijeva rasap univerzalistikih teorija esencijalistike misli, moraprihvatiti zahtjeve za potovanjem razliitih itanja svijeta, razumijeva-nja, proizvodnje i recepcije teksta kulture u mnogoglasju mora pria, po-lionih diskurzivnih praksi od kojih nijedna vie ne moe pretendirati natranscendentalno posveenje, jednako kao to mora pristati i na odusta-janje od dugovjenog i pogubnog razumijevanja kulture tek kao jednog odatributa nacije, i u tom smislu svoenja knjievnosti na homogenu, cjelovi-tu pripovijest nacionalne ekskluzivnosti i agonalnog sueljavanja s drugimnaporednim kulturama. A tad se historija nacionalne literature uope, aodatle, dakle, i povijest bonjake knjievnosti, moe pojaviti i danas, alibez one autoritarnosti centralnog, objedinjujueg Teksta iz kojeg se izvodeili u koji se slijevaju rukavci niih oblika razumijevanja literature, to jeonda, sve zajedno, s jedne strane, obavezuje na to da i dananje razma-tranje statusa i bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti valja ipak

zapoeti od junoslavenskoga konteksta kako zbog opih procesa redefini-ranja prisutnih i u drugim nacionalnim knjievnostima, tako i zbog neza-nemarivog undusa opeg, zajednikog i nedjeljivog, to se amalgamiraou dugotrajnim knjievnopovijesnim procesima plodonosnih susreta, pro-imanja i prepleta kulturnih enomena, dok, s druge strane, u bitnomepodrazumijeva preispitivanje nekih njenih kanoniziranih oblika i nepre-kinut dijalog s recentnim, a drukijim knjievnokritikim paradigmama,pri emu u onom ovdje potrebnom traganju za onom vrstom interkultur-

nog modela povijesti knjievnosti kojom bi se izbjegle zamke (jugo)globa-lizacijske kulturne uniormnosti, ali i politikim diktatom projektiranogkulturnog getoiziranja posebno mjesto treba pripasti nesumnjivoj multi-kulturalnoj zasnovi bosanskohercegovake knjievne tradicije, a onda po-sljedino i bonjake literature (Durakovi 2003c:160161, 165).11

11 Nastavljajui i proirujui svoj karakteristini interes za bonjake i bosanske knjiev-ne neminovnosti, sve ove, kao i druge, ovdje nespomenute ideje E. Durakovi cjelovitorazvija i dodatno inovira u svoja nekolika novija rada te, pogotovo, u svojoj novoj knjizi

Obzori bonjake knjievnosti, gdje e se do kraja ostvariti i sistematizirati zanimanje zastatus i modele izuavanja bonjake knjievnosti to ga je ovaj historiar knjievno-sti inae inicijalno otvorio istoimenim tekstom jo 1987. godine (usp. Durakovi 2003d).


36/5

36 S K

Na ovaj nain, i glavni tok bonjake knjievne historiografije konsti-tuirao se i kao takav okvir koji ne samo da prihvata kljuno redefiniranupoziciju knjievne historije kakvu danas poznajemo ve, tavie, ini se

kao da insistira na ovom, kao da upravo u novom poloaju historijskog izu-avanja knjievnosti vidi i mogunost za konano uspjeno rjeenje onogstarog pitanja o najpodesnijoj knjievnohistorijskoj metodologiji i uopeadekvatnom knjievnoznanstvenom pristupu u prouavanju bilo nacio-nalne bonjake, bilo nadnacionalne bosanskohercegovake knjievneprolosti, a preko ovog i jednako dugo trajueg pitanja o statusu, distin-ktivnim obiljejima, razvojnim pojavama i procesima koji obiljeavaju ovedvije junoslavenske literature. Zbog svega ovog, upravo glavni tok bonja-ke knjievne historiografije ukazuje se i kao onaj kontekst u kojem je veodavno, upravo iz onog nastojanja da se postigne potrebna podudarnostizmeu prirode jedne osobene knjievne grae i jednako tako specifinihknjievnoznanstvenih procedura njezine obrade, zapoela i naroita pre-tvorba knjievnih u kulturalne studije, iako ne, naravno, onakva kakva ese u savremenoj knjievnoj teoriji javiti tek kasnije (usp. Easthope 1991),ali, ipak, i takva da joj je dovoljno blizak moe biti i dananji posvemanjitrend kulturaliziranja nekadanjih, tradicionalnih knjievnoznanstvenihprouavanja, utoliko prije to osobenost i bonjake i bosanskohercegova-

ke knjievnosti i jeste u jednom od svojih najvanijih aspekata stvar na-roite kulturalne sloenosti. Otud, savremeni kulturalnoteorijski zasnova-ni knjievnoznanstveni pristupi svoj puni smisao mogu pronai upravo uprouavanju bilo bosanskohercegovake, bilo bonjake knjievnosti, i to unajrazliitijim moguim problemskim perspektivama i bez nunog sukobas onim to je dosadanja knjievnoznanstvena praksa, ba kao to ovdanjaknjievnost zajedno sa svom kompleksnou njezina knjievnoznanstve-nog prouavanja uvijek iznova moe biti izazov i za pokuaje manjih ili ve-

ih inovacija u ovom podruju. Jedna od njih, utemeljena ne samo u opimsavremenim kulturalno orijentiranim teorijskim trendovima ve, isto tako,izazvana i snano potaknuta upravo i sloenom bosanskohercegovakom

Najnovija a, naalost, jo uvijek neobjavljena Durakovieva knjiga vjerovatno je njegovodosad najvanije djelo i zasigurno jedan od nekoliko undamentalnih tekstova bosniaki-stikih i bosnistikih knjievnih studija uope, pa ipak iako je autoru ove knjige bila odsamog poetka poznata, jer nastajala je jednim dijelom uporedo s autorovim tekstom autor je smatrao da nije primjereno na ovu knjigu eksplicitno reerirati prije njezina kona-

nog dovretka i zvaninog objavljivanja, to smatra svojim svojevrsnim hendikepom, uto-liko prije to Obzori bonjake knjievnostiu mnogim svojim elementima korespondirajus itavim nizom pitanja i problema kojima se autor i ovdje i u svojoj knjizi kao cjelini bavi.


37/5

37K, ...

knjievnom prolou i sloenom povijeu njezina knjievnoznanstvenogizuavanja, mogla bi biti i kulturalnomemorijska historija knjievnosti,manje ili vie nova i originalna knjievnopovijesno usmjerena inter-

pretativna strategija koja se u svojim najvanijim aspektima zasniva iz-meu ostalog na temeljnim idejama teorija kulturalnog pamenja, a koja iako je nesumnjivo primjenjiva i u irem okviru ovdje za cilj ipak imaprvenstveno to da, poavi od ovdanje tradicije prouavanja knjievno-sti i udruivi je pritom sa irim aktuelnim teorijskim interesima, baremokvirno naznai jo jednu mogunost u knjievnoznanstvenom pristupubonjakoj, a potom, s obzirom na njihove neraskidive veze, i bosansko-hercegovakoj knjievnosti kao cjelini. Sve to ini se vanim utoliko prije

to bi, zajedno s drugim, ve postojeim ili eventualno jo novijim opcija-ma, i ovaj nain razumijevanja knjievne prolosti mogao, barem jednimdijelom, i sam unekoliko doprinijeti razrjeenju kako pitanja o odgovara-juem pristupu u izuavanju ovdanje knjievne prolosti, tako i pitanjao statusu te uope svim drugim vanim knjievnopovijesnim obiljejimakoja karakteriziraju bonjaku, a onda i sveukupnu bosanskohercegova-ku knjievnost i njihov poloaj u junoslavenskoj interliterarnoj zajednicii njezinim literarnim osobenostima i podudarnostima te posebnostima iuzajamnostima to se uspostavljaju izmeu pojedinanih knjievnih toko-va kojih je ova zbir.

III.

Kulturalnomemorijska historija knjievnosti ne mora se nuno smatraticjelovitom alternativom drugim oblicima bilo historijskog, bilo nekog dru-gog naina razumijevanja literature, ve je i ona prije upravo jedna od onih

viestrukih knjievnopovijesnih pripovijesti u moru pria kojima i samau meuvremenu temeljito preoblikovana knjievna znanost uvijek iznovapristupa nikad na jednostavna rjeenja svodljivim pojavama nekadanje ilitekue knjievne prakse, pri emu bi se, upravo i temeljem ove njezine pri-povijesno-narativne samoosvijetenosti, i ova, u osnovi tek nastajua knji-evnopovijesno usmjerena interpretativna strategija mogla u znaajnojmjeri smatrati i jednom od prepoznatljivih i karakteristinih novih knji-evnih historija koje obiljeavaju nae, poststrukturalistiko ili ovom ma-

nje ili vie slino vrijeme (usp. npr. Colebrook 1997), s jedne strane, madakulturalnomemorijska historija knjievnosti, s druge strane, ne izbjega-va ni svoje veze sa starijim knjievnohistorijskim konceptima i opcijama,


38/5

38 S K

ve ih, naprotiv, nerijetko naglaava te obilato koristi.12Uostalom, upravo

12 Terminoloku odrednicu kulturalnomemorijska historija knjievnosti(ili kulturalnome-

morijska knjievna historija), ba kao i cjelinu metodolokog koncepta koji podrazumijevanjome oznaena interpretativna strategija, jo uvijek treba smatrati eksperimentalnom,budui da je iznaena u nedostatku drugog, moda i podesnijeg terminolokog rjeenja.Pritom, iako su interesi za problem kulturalnog pamenja i drugih srodnih pitanja vedue vrijeme prisutni u okvirima onog podruja koje se tradicionalno odreivalo kaopodruje humanistikih znanosti, jednako kao to su odavno prisutni i u knjievnoznan-stvenim prouavanjima, posebno u unutar konteksta njemake knjievnoakademske za-

jednice (o emu e neto vie rijei biti u nastavku ove studije, iako i tu samo u osnovnimnaznakama), sama ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti onakva kakva sepredstavlja u ovoj studiji u osnovi je i u irim okvirima nova i autorski inventivna, pa

otud ova studija predstavlja i autorov jo uvijek inicijalni pokuaj priloga njezinu okvir-nom metodolokom utemeljenju, oblikovanju, razvijanju i afirmiranju, pri emu je naovom mjestu autorova koncepcija prezentirana tek u minimalnim naznakama, ragmen-tarno i bez cjelovite teorijske argumentacije, gotovo kao puka okvirna sinteza autorovihdosadanjih interesa i iskustava u oblasti posveenoj problemima pamenja kao i uopegraninim enomenima savremene knjievne i kulturalne teorije te knjievne historije.Inae, ovdje naznaena autorova ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti te-melji se sasvim razumljivo na brojnoj i raznolikoj literaturi, unutar koje, uz onu po-sveenu opim pitanjima knjievne historije, najvei dio ini, naravno, literatura koja seprimarno tie memorijske problematike, pri emu u istinskom bibliograskom obilju ove

vrste nuno izostavljajui i neke od u iroj perspektivi izrazito znaajnih bibliograskihjedinica posebno treba izdvojiti ili radove koji se najee razumijevaju kao posebnoutjecajni u ovom podruju ili, pak, radove koji se ponajvie tiu ili mogu ticati razumi-

jevanja knjievnosti kao oblika kulturalnog pamenja, kakvima su se u dosadanjem au-torovu istraivanju pokazale, uz ostale, prvenstveno slijedee pojedinane i skupne bibli-ograske jedinice (abecednim redom): Assmann, A. 1991, 2002, 2003, 2004; Assmann, J.2005; Bal, Crewe, Spitzer 1999; Breyer 2007; Connerton 2002; Dhaen 2000; Erll 2005; Erll,Nnning 2005a, 2005b; Gorp, Musarra-Schroeder 2000; Grabes 2001, 2005; Hebel 2003;Kulji 2006; Lachmann 1997, 2002, 2007; Nora 2006; Nnning, Gymnich, Sommer 2006;

Ricur 2006; Rossington, Whitehead 2007; Vervliet, Estor 2000 itd. Pritom, kako ovastudija podrazumijeva tek predstavljanje ideje kulturalnomemorijske historije knjiev-nosti, dakle ne knjievnoteorijski i knjievnohistorijski program s pretenzijom potpune izaokruene eksplikacije, u nastavku se uglavnom nee posebno reerirati na pojedinanamjesta u literaturi koja su, svako na svoj nain i u odreenoj mjeri, bila polazitem zaautorovo oblikovanje bilo cjeline njegove koncepcije, bilo pojedinanih rjeenja unutarovog okvira; takvo to ini se bez naroite stvarne potrebe ovu studiju uinilo bi znat-no sloenijom, otvarajui i brojna druga pitanja kojima se autor nije namjeravao bavitina ovom mjestu. (Ovdje valja napomenuti i to da je knjievnoznanstveno zanimanje zakulturalnomemorijska pitanja kod nas jo uvijek u samom zaetku, pa su o tome pisa-

li tek rijetki autori i autorice, poput primjera radi prije svih sarajevskog germanistai prevodioca Assmannova Kulturnog pamenja [2005] Vahidina Preljevia [usp. Prelje-

vi 2001, 2004, 2005], Nirman Moranjak-Bambura [usp. Moranjak-Bambura 2003] ili


39/5

39K, ...

kao jedna od novih knjievnih historija, i kulturalnomemorijska hi-storija knjievnosti temelji se na onom jo uvijek nedavnom a dalekose-nom lingvistikom obratu i iz njega proizalom kako naroitom kul-

turalnom zaokretu, tako i posebno osobenom zaokretu ka povijestikoji e u savremenom teorijskom kontekstu moda najjasnije artikuliratiameriki novi historicizam i njegova ideja poetike kulture, a koji je, meu-tim, evidentan i u itavom nizu drugih savremenih naina razumijevanjaknjievnih pojava, poev od novom historicizmu bliske njegove britanskeinaice to se javlja pod imenom kulturalnog materijalizma, pa sve do, re-cimo, razliitih eministikih i postkolonijalnih pristupa knjievnosti tejo uih, specifinijih interpretativnih strategija koje proizlaze iz ovogirokog spleta savremenih teorijskih trendova. Svi ovi, mahom estokokulturalizirani naini razumijevanja knjievnosti barem jednim dijelompodrazumijevat e i potrebu ne samo korjenitog redefiniranja postupakatradicionalne knjievne znanosti ve esto i obavezu preitavanja tradici-onalnom knjievnom historijom oblikovane slike prolosti knjievnostii kulture, pri emu e se ba kako je to sluaj i kod amerikog novog hi-storicizma te britanskog kulturalnog materijalizma, a posebno kod brojniheministikih i postkolonijalnih pristupa knjievnim i kulturalnim poja-vama najee vezati za sloene odnose knjievno-kulturalnih praksi i

diskurza ideologije, u razliitim tekstualnim tragovima prolosti traga-jui na ovaj nain prije svega za onim to je totalitarni diskurz sreditaMoi, ovim utiani ili potpuno zagueni glas s ruba ili, pak, za onimto je bilo tek subverzivna, bilo ve revolucionarna (re)akcija s margine.Zahvaljujui ovom, a osnovom, u pravilu, neomarksistike ideje da razu-mjeti ideologije znai razumjeti dublje i prolost i sadanjost te da upravotakvo razumijevanje doprinosi naem osloboenju (Eagleton 2002:XIIXIII), knjievna historija sad postaje podruje ispitivanja pojava u vezi s

pitanjima poput prvenstveno spola, roda, rase ili klase, odnosno identiteta,identitetskih politika, reprezentacije i reprezentacijskih strategija i sl., sveredom pojava koje se najee tiu raznolikih veza knjievnosti i kulture,s jedne, i represivnih politika i ideologija te razliitih vrsta odgovora na

Nihada Agia [usp. Agi 2010], kojima se, uz kritiare i kritiarke koji su se tek doticalikulturalnomemorijskih pitanja, moe pridodati i Davor Beganovi, sad prvenstveno nje-maki autor bosanskohercegovakog porijekla [usp. Beganovi 2007]. Prije ove knjige,autor se pitanjima kulturalnog pamenja bavio, izmeu ostalog, i u kraoj studiji s biblio-

graskom oznakom Kodri 2008, kao i u nekoliko drugih radova objavljenih u razliitimdomaim i inozemnim knjievnoznanstvenim publikacijama, ukljuujui i nekolika me-unarodna konerencijska izlaganja.)


40/5

40 S K

ovakvo to, s druge strane, pri emu ova nekad otra granica izmeu poe-tiko-kulturalnog i politiko-ideolokog vremenom sve vie slabi, da bi sena kraju, posebno u nekim od ovih interpretativnih strategija, i potpu-

no ukinula, pa nekadanja knjievna izuavanja sve se vie prepoznaju ikao tzv. politika kritika (usp. npr. Kodri 2010b), a to sve zajedno jeste,dakle, i onaj iri kontekst u kojem se javlja i koji otud u obzir mora uze-ti i kulturalnomemorijska historija knjievnosti. Pa ipak, njezin put, azapravo teorijski profil, unekoliko je drugaije osmiljen, ali opet slinodrugim novim knjievnim historijama, ali i ukupnosti savremenog pos-tmodernog stanja ponovo na nain izrazitog metodolokog eklekticiz-ma i konceptualno-proceduralne hibridnosti.

U tom smislu, kao jedna od novih knjievnihhistorija, iako je i samaitekako svjesna sloenih i s ideologijom te uope irim drutvenim okviromneizbjeno povezanih odnosa to se nuno uspostavljaju na liniji knjiev-nost povijest politika (usp. npr. Kramari 1998), kulturalnomemorij-ska historija knjievnosti paradoksalno na prvi pogled ipak je pokuajda se knjievna prouavanja na naroit nain vrate u prvenstveno literarneokvire. Ovakvo to, naravno, nipoto ne znai i odustajanje od kulturali-ziranja knjievnoznanstvenih studija, pa ak ni odustajanje od onog toje bavljenje ideolokim uincima knjievnog teksta ili teksta kulture

(jer ovo i dalje jesu vana pitanja kulturalnomemorijske historije knjie-vnosti, pri emu ih ona artikulira unutar svojeg naroitog zanimanja zatzv. politike pamenja [usp. npr. Assmann, A. 2002]), ve, uz ostalo, teksvojevrsno, samo naizgled radikalno okretanje naizvrat onih nekad zai-sta vanih interesa i u jednom trenutku realno potrebnih prioriteta premakojima je, uz mnoge druge, knjievnu znanost nastojao usmjeriti i, nakraju, usmjerio i Terry Eagleton i njegova ideja retorike kao politikogitanja (odakle e se, izmeu ostalog, razviti ili ime e se osnaiti upravo

veina dananjih novih knjievnih historija)13

ili, pak, ne tako temeljito13 Usp.: Kao sva najbolja radikalna polazita, i moje je dakle iz temelja tradicionalno.elio bih odvratiti knjievnu kritiku od pomodnih, novopeenih naina razmiljanja kojisu je zaveli na krivi put od miljenja da je knjievnost osobiti povlateni pre

Documents

207579267 Sanjin Kodric Knjizevnost Sjecanja