220

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

15

12

-6

51

X

Hutba: Nisu slijepe oči, ve srca u grudimaćB

roj

2008.

41429.h.g.

220,9.m

aj

-.džu

made-l-u

la

Husejn ef. Smajić, muftijaSarajevskog muftijstva

Ateisti namne daju mira

Skandalozno

PRITVORSKIHODNICI

ODJEKUJU PJESMAMAKOJIMA SE POZIVA NA

SUDA BIHPRITVORSKI

HODNICIODJEKUJU PJESMAMAKOJIMA SE POZIVA NA

SUDA BIH

KLANJE TURAKAKLANJE TURAKA

INFORMACIJE: 00 387 61 207 076; 00 387 61 793 781

S A D R @ A JHUTBANisu slijepe oči, već srca u grudima .................................... 4

INTERVJUHUSEJN EF. SMAJIĆ, MUFTIJA SARAJEVSKOG MUFTIJSTVAAteisti nam ne daju mira ........... 10

POLITIKA I DRUŠTVOPROMJENA IZBORNOG ZAKONA SAMO ZA SREBRENICUJesenji lokalni izbori dovest će do političkog, pa i fizičkog nestanka Bošnjaka u RS-u .... 14

KOLUMNA ANTIDŽAMIJSKA HISTERIJA (II DIO)Bošnjaci se ne žele suočiti sa pogibelji koja ih je snašla i koja je još nad njihovim glavama .......... 18

SKANDALOZNOSRAMOTA SUDA BIHZijadu 11 godina za udaranje zatvorenika, Paški 10 godina za ubistvo 130 Bošnjaka ................. 25

BOŠNJAČKA DIJASPORASKOPLJE - BOŠNJAČKI DŽEMAT Otvorenje Hatundžik džamije .... 30

FETVE ISLAMSKIH UČENJAKAAKTUELNA PITANJA I DILEMEKupovina i prodaja dionica firmi koje imaju kamatnih aktivnosti .................................. 34

SPORTSANEL MUMINOVIĆ, TAEKWONDO BORACUzoran sportista, đak i tinejdžer ......................... 60

Federalna televizija pokazala je još jednom svoje zavjereničko lice. U posljednjem izdanju emisije “60

minuta’’ iznesene su nevjerovatne i krajnje kompromitirajuće i teške optužbe na račun Hasana Čengića: “Prema pouzdanim izvo-rima, Antikorupcioni tim OHR-a pokrenuo je istragu protiv Hasana Čengića, člana Gla-vnog odbora SDA i bliskog saradnika Bakira Izetbegovića, zbog sumnje da je učestvovao u finansiranju terorističkog napa-da na SAD. Prema ovim tvrd-njama, OHR je došao do doku-menta na kojem Hasan Čengić svojeručno potpisuje transfer novca namijenjenog za napad na New York i Washington 11. septembra 2001. godine.’’

Vjerujem da su mno-gi gledatelji, u trenutku kada su čuli prvi dio ove bombastične informacije, ostali zbunjeni i zatečeni, i pokušali sami sebe ubi-jediti kako vjerovatno nisu najbolje čuli ono što je rečeno, no ostatak govora ih je ubrzo nakon toga vratio u stvarnost FTV-ovog čarobnog svijeta. Da, ispravno ste čuli, voditelj i urednik emisije Ba-kir Hadžiomerović rekao je da je Hasan Čengić finansijski povezan sa terorističkim napadima na američke trgovačke blizance. Šta reče i živ ostade, rekao bi naš narod. Kada je sutradan visoki predstavnik, kao najrelevantniji faktor koji je nadležan da komentira rad OHR-a i njegovog Antiko-rupcionog tima, spomenutu informaciju okarakterizirao kao “glupost Federalne televizije’’, koju on ne želi komentirati, postalo je jasno koliko je sati. Federalna te-levizija je još jednom svojom novinarskom senzacionalnošću namjerno i svjesno ob-manula bosanskohercegovačku javnost, i po ko zna koji put bezobzirno atakovala na čast i ugled jednog istaknutog Bošnjaka.

No, jesu li to samo puke novinarske senzacionalističke ludorije ili se iza ovak-

vih, po bošnjački elitni krug pa i obični bošnjački korpus, kobnih informacija kri-ju određeni zamršeni interesi pojedinih stranih agencija, što se u mnogim sličnim situacijama jasno pokazalo i dokazalo, kao što je slučaj sa konstantnim izmišljanjem bijele Al-Kaide, ostaje da nagađamo, ali nam sveukupni antibošnjački i antiis-lamski kontekst i ambijent, koji živimo i preživljavamo već duže vrijeme, daje

za pravo da duboko po-sumnjamo u povezanost ci-tiranih FTV-ovih optužbi na račun Hasana Čengića sa stranim tendencijama da se od Bošnjaka naprave najmračniji teroristi, a od Bosne i Hercegovine poligon za osmišljavanje i pripremu najsloženijih terorističkih operacija diljem svijeta, o čemu je naš list nebrojeno puta pisao i izvještavao.

Trenutna situacija uve-liko nalikuje na onu u kojoj su se u jednom periodu na{li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kada su im ljudi dolazili i plašili ih da se neprijatelji okupljaju zbog njih i da ih se trebaju pričuvati, ali je to samo povećalo njihovo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospo-dar!” (Ali Imran, 173.). Razlika je jedino u tome što je akter onovremenog događanja, o kojem govori ova kratka kur’anska prip-ovijest, bio jak, složan i u motivima i kraj-njim ciljevima jedinstven muslimanski džemat, sa hrabrim, dosljednim i primjer-nim vođstvom, dok je akter ovovremenog događanja razbijeni i u svakom smislu podijeljeni bošnjačko-muslimanski tabor, čije se vođstvo ni oko krucijalnih i sudbo-nosnih interesa nije spremno usaglasiti, isuviše uplašeno za lične interese, da bi bilo pokretač bilo kakve pozitivne inicijative i pomaka sa mrtve tačke, a podanici isuviše neprosvijetljeni da bi, u nedostatku lidera, stvar preuzeli u svoje ruke.

SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula

UVODNIK

3

Lud, zbunjen, pokvarenBroj 220, 9. maj - 4. d�umade-l-ula

Izdavač GID SAFF Glavni i odgovorni urednik mr. Semir ImamovićRedakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić Tehnička priprema GID SAFF Lektor Sumeja \urić

Saradnici prof. dr. Ferid Muhić, Muamer Gondžo, Ismail Ibrahim, hfz. Abdulah Budim lija, Fatmir Alispahić, dr. Muharem Štulanović, Saladin

Kovačević, Sabahudin ef. Sijamhodžić, Nezir Halilović, Nedim Haračić, Smail Handžić, Ismet Purdić, Sead ef. Jasavić, Elvedin Pezić, Emir Demir, Midhat Ćeman, Amir Durmić, Mirza Kasumović, Salih Zukić, dr. Adem Zalihić

Za Izdavača Abdulmedžid Nezo Direktor Semir Mujić Koordinator za dijasporu: Ramadan Rušid mob. +386 41 25 52 39

Štampa: “Unioninvestplastika” SarajevoAdresa: Trg solidarnosti 13, 71 000 Sarajevo Mob: +387 61 25 53 22, Fax: +387 33 54 41 26Distribucija +387 61 98 82 36Žiroračuni (KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080, swift: RZBABA2S, kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X

Website: http://www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622.

E-mail: [email protected] E-mail: [email protected]

mr. Semir Imamović

Allah, dž.š., u Kur’anu je obja-vio: Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i

posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili. To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje. (Ali Imran, 137.-138.)

Ovaj kur’anski ajet, kao i mnogi drugi, na neposredan način govori o povijesti ljudskog roda upozoravajući da se u njoj za nas kriju neprocje njive mudrosti i pouke. Možda zvuči čudno, ali je istina, da jedna trećina Kur’ana na direktan ili indirektan način gov-ori o povijesti. I kao da iz tih ajeta čitamo jedinstvenu poruku koja glasi da bez povijesti i prošlosti nema ni budućnosti. Putujte po Zemlji pa da vidite kako su završili oni prije vas; U pričama o njima je pouka za razumom obdarene, česte su kur’anske poruke.

Ko nema povijesti, nema ni budućnosti

Povijest je ogledalo jednog naroda. Svi narodi vežu se za svoju povijest, istražuju je i proučavaju i u njoj uvijek iznova traže inspiraciju za nove životne poduhvate i velika djela, ali i duhovnu snagu i podršku u svom hodu kroz bespuća dunjalučkog života. Narod koji izgubi povijest, izgubio je spomen na sebe i svoj identitet i nije spreman da odgovori zahtjevima sadašnjosti i iza-zovima budućnosti. Kao takav sličan je stablu sa slabim korijenom kojem prijeti pad i nestanak pri najmanjem povjetarcu. Nažalost, mi Bošnjaci smo u proteklim danima potvrdili i doka-

zali naočigled cijelog svijeta, a na našu sramotu, da je samozaborav postao dio naše društvene zbilje. Pokazali smo da smo mi narod koji vrlo lahko za-boravlja i koji se čak odriče svoje povi-jesti, ne shvatajući da se odricanjem od svoje povijesti zapravo odričemo samosvijesti koja je odlika čovjeka kao razumnog bića. Naime, šta reći nakon što je ove godine jedan od najvažnijih dana i datuma u našoj povijesti, Dan opsade Sarajeva, prošao, a da uopće nije obilježen? Je li moguće da su srbo-četničku opsadu našeg glavnog grada, koja je trajala 1.400 dana, i koja je od-nijela na hiljade nevinih života, od čega samo 1.600 djece, koja je dala ne-koliko hiljada šehida i iz njedrila sto-tine slavnih gazija-heroja koji su po-nos našeg naroda, Sarajlije zaboravile?

Ako su to obični građani i zaboravili, gdje su naše političke i vjerske vođe, gdje su vispreni novinari i ini “kul-turni’’ radnici, gdje je inteligencija bošnjačka, gdje su te mudre glave koje svakodnevno organiziraju sesije i ma-nifestacije na kojima satima pile o sas-vim minornim stvarima koje sa našom tradicijom, kulturom i poviješću imaju veze koliko i sa lanjskim snijegom?! I ne samo taj dan i datum, mi zapravo ni jedan značajan datum za naš na-rod i našu državu ne obilježavamo na prikladan i dostojanstven način. Naprimjer, za Dan Armije uopće nema centralne manifestacije na kojoj bi bili prisutni svi političari bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, zatim naši generali i ostali oficiri, istaknuti borci, heroji i junaci oslobodilačkog rata, dobitnici ratnih odlikovanja, vjerske vođe, univerzitetski profesori, akademici, sportisti, učenici, studenti i kulturni radnici, koji bi na taj način pokazali svoju opredijeljenost i sprem-nost da ustraju u borbi za slobodnu i cjelovitu državu BiH, onako kako su je najbolji sinovi bošnjačkog naroda, i druge patriote, bili spremni braniti od dvostrukog agresora.

Bošnjaci mogu zaboraviti sebe, ali ne i druga “Starog”

Umjesto toga, mi sve dublje to-nemo u samozaborav i u nedostatku nacionalne i vjerske svijesti i svijesti o svojoj autentičnoj i originalnoj povi-jesti, dobar dio bošnjačkog korpusa i dan-danas evocira uspomene na bra-


HUTBA

Nisu slijepe OČI, već SRCA u grudima

4

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

vara iz Kumrovca, Josipa Broza, i tim povodom organizira manifestacije na kojima se sa sjetom i tugom prisjećaju “Tite partizana i dobrijeh dana’’. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je mjesec maj u većini Bosne i Hercego-vine, kod odrođenog i otuđenog dijela našeg naroda, bio u znaku druga Sta-rog. To duhovno sljepilo ne treba ko-mentirati, ono samo za sebe sve govori i potvrđuje kur’ansku istinu da nisu sli-jepe oči, već srca u grudima. A što se pak tiče zasluga druga Starog u formiranju i očuvanju našeg nacionalnog bića, do-voljno je da se prisjetimo gorke istine da smo mi Bošnjaci za vrijeme Titine apsolutističke vladavine, od 1945. do 1974., postojali i živjeli kao većinski narod u BiH bez imena i bez identi-teta. Skoro trideset godina mi smo u nacionalnom smislu bili mrtvi. Tito i njegova komunistička bratija žive su nas bili sahranili, da bi nas ’72. od-nosno ’74. obilježili kao vjersku sku-pinu, a ne kao narod, dozvolivši da se možemo deklarirati i izjašnjavati kao muslimani sa malim i velikim “M’’. Osim toga, jedna od njegovih zasluga i njegovo “remek-djelo’’ jeste i amne-stiranje i rehabilitacija kompletnih četničkih brigada koje su, iako su prije toga počinile stravične zločine nad muslimanima u istočnoj Bosni i dru-gim krajevima naše zemlje, bez ikakve odgovornosti primljene u partizanske redove. Mnogi od tih četnika kasnije su postali visoki oficiri JNA i nosioci partizanskih spomenica i većina njih, koji su preživjeli, učestvovala je u ag-resiji na BiH i u genocidu nad našim narodom. Zašto se onda Bošnjaci stide i plaše svoje povijesti i svog na-cionalnog bića i identiteta i traže sebe u tuđoj povijesti? Sa kakvim je to de-struktivnim i zlim izumom povezana naša povijest pa da je se moramo stidje-ti?! Da li se možda stidimo i odričemo naše povijesti i prošlosti, posebno one nedavne, zato što ona liči na nabujalu rijeku koja je inače bistra i čista, ali sada je obojena krvlju i po njoj plutaju mnogobrojni leševi znanih i nezna-nih Bošnjaka i Bošnjakinja?! Stidjeti se zbog toga ravno je samoubistvu, jer ta krv i sva mrtva tijela u rijeci naše povijesti zapravo su najbolji svjedoci njene čistoće i bistrine, zbog čega se trebamo ponositi, ali su i svjedoci povijesti i prošlosti naših dželata koji i sada u ustima drže krvave kame i čekaju priliku da svoju povijest pišu i boje novim zločinima i krvlju nevi-nih ljudi i da se zbog toga nimalo ne stide, naprotiv.

Nije nas pobijedio naš neprijatelj, mi smo sami

sebe porazili

A šta je zapravo glavni uzrok samo-zaborava, bježanja i odricanja od vla-stite povijesti i identiteta, a samim tim i totalnog pada i sveopće zaostalosti? Na ovo pitanje Kur’an nam daje jasan, tačan i precizan odgovor. Uzvišeni je objavio: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Alla-ha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici. (El-Hašr, 18.-19.) U ovom ajetu jasno se naglašava da je za-borav na Allaha zapravo uzrok zaborava samog sebe, jer onaj ko ne zna za Allaha, on ne zna ko mu je Gospodar, a onaj ko ne zna ko mu je Gospodar, ne zna ni zašto je stvoren, ne zna cilj i smisao života. On živi na nivou potreba svoga tijela i ne drži mnogo do moralnih i drugih životnih vrijednosti. Kur’an nam upravo zbog toga spominje povi-jest prijašnjih naroda i njihova stratišta, opominjući nas da je glavni uzrok nji-hovog stradanja bio zaborav na Allaha i skretanje sa puta islama. Proučavajući povijest i komparirajući je recimo sa trenutnom zaostalosti muslimanskih naroda, pa i Bošnjaka, na znanstven-om, ekonomskom, političkom i kul-turnom polju, lahko ćemo uočiti da je uzrok zaostalosti i na kraju propasti isti, a to je okretanje leđa Allahovoj uputi i slijeđenje strasti. To potvrđuju mnogobrojni događaji i primjeri kroz burnu povijest, a mi ćemo spomenuti samo neke. Kada je poznati franački vojskovođa Karlo Martil želio da se konačno obračuna sa muslimanskom vojskom iz Endelusa, obratio se svo-jim vojnicima ovim riječima: “Ja sma-tram da nije dobro da se još upuštamo u konačni obračun sa muslimanima, jer oni su poput bujice koja nosi sve pred sobom. Njihov motiv za borbu čini ih neovisnim od mnoštva vojnika, a nji-hova srca neovisnim od bilo kakvih oklopa i zaštite. Mislim da je najbolje sačekati da se muslimani nakupe ratnog plijena, da se međusobno posvađaju zbog vlasti i vođstva i da se dignu jedni protiv drugih.’’ Upravo to se i dogodilo. Nedugo zatim, kada su muslimani bili nadomak Pariza, poraženi su u čuvenoj bitki kod Poatjea, jer su, između osta-log, nosili sa sobom sav ratni plijen i nisu ga htjeli napuštati i jer je došlo do opasnog razilaženja i svađe oko izbora komandanta. Ibn Haldun kaže: “Kada

Allah želi oduzeti vlast nekom narodu, omogući im da čine najveće grijehe i najprezrenije stvari. Upravo se to do-godilo sa Endelusom i to je dovelo do onoga do čega je dovelo.’’ Udalja-vanje od Allahove upute i neslijeđenje uzvišenih principa islama porađa egoi-zam i narcisoidnost, vodi oponašanju nemuslimana, ne zato što su napredni i moralni, već zato što su trenutačno jači, i odvodi u razuzdanost i raskalašenost. A kada se ovo troje dogodi, onda tom narodu slijedi neizbježna propast. Dok su se muslimani držali principa islama bili su moćni, jaki i napredni, i ponašali su se poput legendarnog muslimanskog vojskovođe i emira Endelusa Abdur-rahmana ed-Dahila. Naime, kada je on 756. godine stigao na tlo Endelusa i kada su ga muslimani prihvatili za svo-ga vođu, između ostalog, dočekala ga je i jedna kršćanska delegacija i ponudili su mu vino, a on im je rekao: “Ne, meni treba nešto što pojačava svijest i razbo-ritost, a ne ono što je slabi i uništava.’’ A kada su muslimani podijelili Ende-lus na mnogobrojne državice i kada su zaboravili svoju zadaću i podali se stra-stima, onda su se ponašali onako kako je to jedan pjesnik iz Endelusa opisao u stihu: “Većina mog života u pijans-tvu je prošla, venama mojim, umjesto krvi, vino teče.’’ I kao što je venama tog nesrećnika teklo vino, nedugo za-tim Endelusom su tekle rijeke musli-manske krvi i označile kraj islamske države Endelus. Osim vina, kršćani su Abdurrahmanu ponudili djevojku, nadaleko poznatu kršćansku ljepo-ticu, a on im je na ponudu odgovorio: “Ova ljepotica je radost i za oko i za dušu, i nema toga ko je ne bi poželio. Međutim, ja sam ovdje zbog krupnog zadatka i ako se posvetim tom zadatku, zapostavit ću ovu ljepoticu i učiniti joj nepravdu, a ako se posvetim njoj, onda ću zapostaviti zadatak zbog kojeg sam došao. Uzmite je sa sobom, ta djevojka mi sada ne treba.’’ A u vrijeme stagna-cije i dekadence islamske Španije, je-dan od emira iz dinastije Benu Abbad promijenio je više od 800 žena u toku svoga naizgled raskošnoga, a u suštini bijednoga života. Dakle, kada god su se muslimani udaljili od islamskog učenja i podavali strastima i slastima dunjalu-ka, doživljavali su stagnaciju, moralnu, materijalnu i duhovnu krizu i poraz. Nema sumnje da mi Bošnjacima danas, vlastitom zaslugom, prolazimo kroz takve krize i da moramo sebi priznati da nas nije pobijedio naš neprijatelj, već da smo sami sebe porazili i bacili na koljena.


HUTBA

5

SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula6

POLUMJESEC

Saff čitaju i “Robijaši” pa nije zgoreg malo promijeniti

mišljenje o njima

Šemsa Jašarević iz Bugojna je mlada samohrana majka koja odgaja petero djece (najstarije 13 godina, a najmlađe 2 mjeseca), bez ikakvih primanja, plate, socijalne pomoći, do-dataka. Mnogo ranije, Šemsa je odabrala put čvrstog držanja islama. Poštivanje propisa islama i sunneta oblikovalo je njen

život. Tako je i njezino odijevanje usklađeno sa odijevanjem žene muslimanke. Međutim, zbog nerazumijevanja okoline za islamski način života, njezine mogućnosti da zaradi no-vac za svoju djecu trenutno su ograničene. Pozivamo vas da skromnim donacijama pomognemo ovoj samohranoj majci i olakšamo iskušenje njoj i njezinoj djeci. Primopredaja pomoći iz Fonda planirana je do kraja maja 2008. godine.

Omladinsko udruženje “TEMPO”, Izeta Delića bb, 71320 Vogošća; www.prijateljibosne.com.ba; e-mail:[email protected]; tel +387(0) 61 712 965.

Raiffeisen bank TRN:161 00000 691300 68;Uplate u inostranstvu Raiffeisen bank DD Sarajevo RN

503012000-0004779 S.W.I.F.T.:RZBABA2S

Pomozimo majci petero djece

Apel za pomoć

Poštovani gospodine Imamović. U Saffu broj 219 obja-vili ste tri izvještaja o kojima želimo dati svoj komentar. Prije svega čestitamo vam na nagradi grada Medine za naj-bolji pisani rad za 1427/1428. školsku godinu koja vam je dodijeljena. Također, čestitamo na uvodniku o medijskim lažima koji ste napisali i koji pogađa srž problema novi-narskog izvještavanja. Poslije ovih čestitki ostajemo malo zatečeni i razočarani informacijama na strani 6 koje nisu potpisane pa su vjerovatno stav uredništva časopisa Saff, a koje nisu u skladu sa vašim stavovima iznesenim u uvod-niku. Tekst “Zenica je srce Srbije’’, da ne upotrijebimo neku grublju riječ, jednostavno nije tačan, nije argumento-van, pun je neistina i nanosi štetu ne samo Robijašima, nego i odnosima dvaju gradova Zenice i Sarajeva. Takav tekst poslije utakmice u Sarajevu nije izuzev vas objavio nijedan list u BiH. Istina je sljedeća. Na utakmici u Sarajevu vozom je putovalo oko 1500 navijača NK Čelik. Po dolasku u Sara-jevo izvršen je pregled i sačinjen pismeni izvještaj o uviđaju gdje je konstatovano da na vozu postoji šteta od razbijanja dva prozora. Potražite zapisnik od MUP-a i priznat ćete da se ovo ne može podvesti pod huliganstvo. Ispraćeni smo od strane policije do stadiona gdje smo zasebno smješteni i korektno navijali za svoj omiljeni klub. Nismo upućivali ni psovke, a kamoli da istaknemo uvredljivu poruku “Zenica je srce Srbije’’. Mjesto stradanja Bošnjaka kojih ima na hil-jade po BiH nismo ni pominjali, a posebno ne Markale koje su i nama bolna rana. Naprotiv, odali smo poštu učenjem Fatihe za sestru golmana Željezničara Šehića i ni glas nismo pustili. Na vulgarno skandiranje navijača Željezničara to-kom utakmice odgovorili smo aplauzom pa su i oni presta-li. Istakli smo parolu “Dok su Fukare, Manijaci i Robijaši krvarili u BiH, Fanatikosi su šetali Evropom’’, što je naš odnos prema ovoj skupini navijača. Na kraju utakmice, ostali smo na stadionu 1,5 sati zbog vandalskog ponašanja navijača Sarajeva u vozu za Žepče sa čime su neki željeli da i nas povežu. Nismo protestirali, nismo vikali, nego smo mirno čekali da se situacija riješi. Sačekali smo premijera Zeničko-dobojskog kantona i načelnika Općine Zenica

koji su upotrijebili sav svoj autoritet da nam obezbijede nesmetan odlazak iz Sarajeva. Zahvalni smo im kao i svima onima koji su nam zajedno sa njima pomogli. Napustili smo Sarajevo opet u pratnji policije do stanice i vozom bez štete do Zenice. Policija nas je ustvari štitila od navijača Željezničara koji su prijetili i vrebali na nas iz sporednih ulaza. Sve ovo se može provjeriti na snimcima sa utakmice koji postoje u NSBiH i koji su dostupni i vašim novinari-ma. Paušalne ocjene o tri prsta te o parolama i skandiranju koje su navedene u vašem listu ne stoje i sumnjamo da se mogu dokumentovati. One su očito plod predrasuda da su Robijaši nekulturni, pijanice, drogeraši i sl., te da nemaju ni kućnog ni vjerskog, a ni općedruštvenog vaspitanja. Uv-jeravamo vas da generalno to nije tako. Radi se o dječacima do 15 godina sa suprotnim atributima od naprijed navede-nog. Istina, ima izuzetaka, ali zar mislite da i među onima koji slove za posebne pozitivce nema onih kojih se i mi i vi stidite. Ima takvih sasvim sigurno i među čitateljima Saffa pa vas ne cijenimo po tome. Vidite, Saff čitaju i Robijaši pa nije zgoreg malo promijeniti mišljenje o njima. Profesio-nalizam vam nalaže da prenosite objektivne informacije, a u navedenom slučaju nije bilo tako. S poštovanjem, grupa Robijaša.

Poštovani navijači NK Čelik

Izuzetno nam je drago što ste nam poslali ovo pismo. Za nas je velika stvar da među našim navijačkim skupinama ima takvih navijača, mladih ljudi kojima je stalo da se stane ukraj huliganstvu na sportskim terenima. Posebno nas ve-seli vaše zalaganje da se među navijačima iz Zenice, Saraje-va, Tuzle zbog navijačkog prestiža ne smiju događati fizička razračunavanja. Žalosno je gledati mlade Bošnjake kako se sa najvećom žestinom i uz punu dozu neprijateljstva zbog navijačkog prestiža na najteži način fizički obračunavaju. Vaše pismo je stoga za nas izuzetno bitno i zato mu posvećujemo punu pažnju, objavljujemo ga na istom mjestu na kojem smo objavili tekst na koji ste reagirali.

Grupa navijača Čelika piše uredniku Saffa

SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula 7

POLUMJESEC

Unija mladih aktivista (UMA) je omladinska asocijacija osnovana u Luksemburgu, koja okuplja prvenst-veno bošnjačku omladinu. Cilj ove asocijacije je okupiti našu omladinu raznih profila, te uz razne zabavne i kulturno-edukativne aktivnosti i projekte sačuvati mlade Bošnjake i Bošnjakinje od asimilacije i ne-stanka, ali također, u isto vrijeme, poboljšati integraciju bošnjačke om-ladine u luksemburško društvo. Na tom planu krajem prošlog mjeseca upriličeno je druženje sa psiholog-om iz Sarajeva Edinom Tulom i sa uglednim luksemburškim intelektu-alcem Jean-Michel Treinenom (Ja-hja), koji je nedavno prihvatio islam i koji je posljednju Božiju objavu - Kur’an, preveo na luksemburški

jezik, a o kojem je Saff pisao prije nekoliko brojeva. Uniji mladih ak-

tivista želimo uspješnu misiju posti-zanja plemenitih ciljeva.

Unija mladih aktivista (UMA)

Luksemburg – osnovana asocijacija mladih koja okuplja prvenstveno bošnjačku omladinu

U prošlom broju Saffa objavili smo intervju sa gradonačelnicom Sarajeva gospođom Semihom Borovac. Odmah su se oglasili Dani. Kritiziraju prije svega Saff, a onda i gradonačelnicu Borovac. Dobro im došao ovaj inter-vju jer ljudi jednostavno ne podnose niti Saff niti gradonačelnicu Boro-vac. Najradije bi da Saff više ne gle-daju na kioscima, a gradonačelnicu u njenom uredu na Skenderiji. Smetaju im neki Saffovi principi. Pa su naveli niz stvari, od kojih su neke istinite, a neke su dodali, valjda po pravilu o slobodi štampe, lupetaj šta ti padne na

pamet. Za razliku od Saffovih dosljed-nih, poštenih i novinarskom kodeksu ničim protivnih principa, u Danima je gazda odredio sam principe i pravila igre. Pa se tako u Saffu nikada neće desiti da se ljudi, vlasnici firmi, di-rektori javnih preduzeća, političari i sl. ucjenjuju na način da se zahtijeva oglašavanje njihovih firmi u Saffui keš na ruke, ili u protivnom slijedi udar na te ljude svim raspoloživim novinarskim sredstvima. Možda je nešto tako glavni motiv vožda Danazbog kojeg se i sam pojavljuje kao “je-dan od neformalnih građana Sarajeva’’

koji je svoje novine podredio smjeni gradonačelnice Borovac zbog loše sig-urnosne situacije u Sarajevu, iako jako dobro zna da po zakonu gradonačelnik Sarajeva, ma ko to bio, nema odgovor-nosti i nadležnosti kada je u pitanju si-gurnost u gradu. Kad bismo malo ko-pali po dokumentima Gradske uprave nisam siguran da ne bismo pronašli neki zahtjev upućen od gazde Danau kome traži novac za neki sklepani projekt (da li za Dane, da li za nešto drugo), pa sad vrši pritisak da mu se ta sredstva odobre. Ili mu je možda zahtjev odbijen pa se sada sveti.

Dani u akciji protiv gradonačelnice Borovac i Saffa

Ucjenjivačko novinarstvo

Nakon Saffovog pisanja o djevojčici Sari Isaković iz Zenice koja je u Turskoj trebala imati treću ope-raciju na očima i nakon istog apela na Radiju NABA, uspješno je skupljen novac, Sara je završila operaci-ju. Hvala Allahu, s.v.t., sve je gotovo. Turski ljekari su uz Allahovu pomoć uspješno odradili jednu od najtežih očnih operacija - transplantaciju rožnjače

na oba oka, te umetanje vještačkih implatanata koji štite nove rožnjače od vanjskog oštećenja. Ovom pri-likom roditelji se zahvaljuju redakciji i čitateljima magazina Saff, redakciji i slušateljima Radija NAB-BA, kao i svim ostalim ljudima koji su svojim do-brovoljnim prilozima pomogli da se ovo sve hairli završi.

Uspješno liječenje Sare Isaković

Nakon što je Telekom Srbije prošle godine za 600 milijuna eura kupio Telekom Srpske, a mobilnu mrežu tog operatera preimeno-vao u M:tel, uslijedila je žestoka marketinška kampanja mreže M:tel, zbog čega je BH Telecom pre-trpio značajne gubitke tržišnog ud-jela. Prema riječima generalnog di-rektora Telekoma Srpske Predraga Ćulibrka, u odnosu na razdoblje prije privatizacije, broj korisnika usluga mobilne telefonije M:tel po-rastao je za 35 posto i sada ih je 1,35 miliona. Enormni porast broja ko-risnika M:tel bilježi se na području Federacije BiH gdje je nekadašnji


POLUMJESEC

8

Mobilni ratovi

M:tel “preoteo”

BH Telecomu 110 hiljada korisnika mobilne

telefonije

Televizija Kantona Sarajevo od svog osnivanja imala je pa-triotsku uređivačku politiku i u tom pravcu dosta kvalitetan program. Međutim, to je sa no-vim rukovodstvom, novim direk-torom i urednikom još pojačano i zavređuje punu pažnju. Pa tako građani Sarajevskog kantona sada imaju ponovo priliku da čuju neke

patriotske pjesme, da gledaju kva-litetne dokumentarne emisije iz perioda agresije, da se prisjete svojih velikih heroja i patriota, svojih šehida. Ima u programu kantonalne televizije mjesta i za obilježavanje značajnih datu-ma za Bosnu i Hercegovinu. Na vrlo primjeren, svečarski način obilježeni su Dan Armije Bosne i Hercegovine, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Dan Grada Sarajevo, 2. maj, itd. Konačno je i emisija “Globus’’ dobila najudar-niji termin, subotom u 20 sati, što ova izuzetna i u našoj državi najbolja vanjskopolitička emisija zaslužuje.

Aferim Televiziji Kantona Sarajevo

TVSA

U organizaciji BZK “Preporod“ Goražde održan je turnir u košarci za djecu do 14 godina u povodu obilježavanja 16 godina od agresije na Goražde. Na turniru su učestvovale tri ekipe iz sarajevske škole košarke REALWAY i ekipe iz KK Goražde, košarkaška sekcija OŠ “Fahrudina Fahro Baščelija” iz Goražda. Djeca po-ginulih boraca sve tri ekipe položila su cvijeće na spomenik palih šehida i pri-

sustvovali otvaranju manifestacije dani otpora BPK-a. Iskorištena je prilika i djeca su zajedno poslije turnira posje-tila izletište Rorovi gdje im je održan čas historije i pokazan dio oruđa iz ko-jeg se pucalo na Goražde. Ovo je još je-dan pokazatelj koliki je doprinos BZK “Preporod” Goražde i njen rad na ovim prostorima da se što više utječe na uzi-manje pouke iz naše bogate kulture i historije.

Djeca Sarajeva i Goražda obilježila

16 godina od agresije na Goražde

BZK “Preporod“

Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije, izgleda je, hvala Allahu, dobio prvi dio bitke za život. Vidno iscrpljen i još uvijek nedovoljno oporavljen, predsjed-nik Sulejman Tihić se u ponedjeljak uvečer preko Federalne televizije, od-nosno emisije “60 minuta’’, “zaletio’’ u nove bitke. Šokantnim nastupom i iznošenjem teških optužbi na račun svojih stranačkih kolega i na račun reisa Mustafe efendije Cerića, Sulej-man Tihić je otvorio novi front za koji će mu trebati dosta fizičke snage, zdravlja i političke sreće. Nažalost, Tihić je, osim što je sebi “navalio’’ na pleća tešku političku bitku, bošnjačku političku scenu još dublje podijelio. Ne ulazeći u istinitost njegovih navo-da, Sulejman Tihić je svojom borbom za očuvanje vlastite liderske pozi-

cije Bošnjake zabavio bespotrebnim unutarnjim bitkama dok drugi narodi zbijaju svoje redove na putu ostvari-vanja svojih političkih i svih drugih ciljeva. Bez obzira hoće li Tihić po-bijediti u ovom svom novom malom političkom ratu, rana na bošnjačkom političkom biću zasigurno će biti pro-dubljena.

POLUMJESEC

9SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula

Prije nekoliko dana našu redakciju posjetilo je neko-liko studenata državljana Crne Gore i Srbije, koji stu-diraju u Sarajevu. Spomenuti studenti ispričali su nam svoj problem s kojim su suočeni prilikom prelaska srbi-janske granice. Naime, studenti koji su oženjeni, zbog insistiranja da srbijanski graničari moraju poštivati njihova vjerska ubjeđenja i prava, zbog insistiranja da njihove supruge na graničnim prijelazima mogu legiti-mirati samo žene, doživljavaju svakojake provokacije i šikaniranja od strane srbijanskih državnih službenika. Tako je Rujović Elvir sa svojom suprugom nedavno putujući iz Bijelog Polja u Sarajevo zbog insistiranja na zakonskoj obavezi srbijanskih graničara da obezbijede ženu za legitimiranje njegove supruge zadržan desetak sati na graničnom prijelazu u Priboju. Međutim, tu nije bio kraj Elvirovih iskušenja. On i njegova supruga su isti dan izvedeni pred srbijanski sud gdje su kažnjeni za odbijanje omogućavanja legitimiranja za šta su pla-tili kaznu preko 100 eura. Nakon plaćanja kazne, nije im omogućen prelazak preko graničnog prijelaza u Priboju već su morali otići na drugi prijelaz. Da su srbijanski graničari bezobzirno ugrozili osnovna vjerska prava El-vira Rujovića i njegove supruge, govori 2. član Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije: “Za-brana verske diskriminacije - Niko ne sme biti podvrg-

nut prinudi koja bi mogla ugroziti slobodu veroispove-sti, niti sme biti prisiljen da se izjasni o svojoj verskoj pripadnosti i svojim verskim uverenjima ili njihovom nepostojanju. Niko ne može biti uznemiravan, diskri-misan ili privilegovan zbog svojih verskih uverenja...’’ Nadamo se da će srbijanski državni službenici poštivati zakone svoje zemlje. “O ovom problemu upoznati su i u Islamskoj zajednici u Srbiji, odnosno muftija Muamer Zukorlić. Nadamo se da će muftija Zukorlić pomoći da se riješi ovaj problem’’, kaže na kraju Elvir Rujović.

Srbija

Sve bitke Sulejmana Tihića

SDAMobis imao 10 hiljada korisnika, a nakon privatizacije i preimenovanja u M:tel sada ih ima čak 120 hiljada. Ne treba biti previše pametan pa zaključiti da je 110 hiljada novih ko-risnika usluga M:tela najvjerovatnije preko 90% bošnjačke nacionalnosti. Nesposobno rukovodstvo BH Te-lecoma nikada neće priznati tržišni poraz, iako je on očigledan. Ono što je najzanimljivije u ovoj priči jeste činjenica da je M:tel krenuo u još jaču marketinšku ofanzivu koja će otki-nuti milionski kolač od usta BH Te-lecoma. Ne priča Milorad Dodik bez argumenata da je Republika Srpska danas bolji dio Bosne i Hercegovine.

Srbijanski graničari diskriminiraju muslimane

Razgovarao: Semir Imamović

Ovih dana u BiH obilježen je Dan džamija. Posljednjih dana pojedini sarajevski mediji i interesni sarajev-ski krugovi vode agresivnu medijsku kampanju protiv gradnje džamija u Sarajevu, a posebno protiv gradnje džamije u sarajevskom naselju Ci-glane. Kako komentirate spomenuto medijsko protivljenje gradnji i obnovi džamija u Sarajevu?

Smajić: Ovo je itekako važno pi-tanje za koje mi Bošnjaci muslimani, a posebno IZ, moramo biti zaintere-sirani. Mi smo prije ovoga rata živjeli, u periodu od 45 godina, u jednom, da kažem, vremenu ateizma. Dakle, sve ono što podsjeća na vjersko, pa i mus-limansko-bošnjačko obilježje, bilo je na udaru. Iskreno govoreći, kada je prošao taj period, kada su došle 90-e godine, kada je na scenu stupilo višestranačje, sloboda medija, a i sloboda vjera, ja sam mislio da je taj ateizam, jednostavno, iza leđa svih nas koji smo ga preživjeli, na način kako smo ga preživjeli. Svi oni koji su se borili za islam i istinu islama, po statistici koju smo nedavno pravili,

odležali su negdje oko 2.000 godina za verbalni delikt i ostale delikte koji su važili u ono vrijeme. Dakle, od 1992. godine pa negdje do 1995., kroz ono što nam se dogodilo u ovom ratu, mi muslimani doživjeli smo jedan veliki poraz, kada je u pitanju vjera i vjersko obilježje, rušenje džamija, rušenje vjer-skih objekata itd. Sva ova trenutna ha-labuka i hajka koja se diže protiv grad-nje džamije nije ništa drugo do sasvim sigurno oživljeni agresivni ateizam. Lično nisam mislio da će ikada ponovo doći do toga. Ali, dok ova generacija koja je odškolovana, koja je živjela, koja je imala privilegije onog ateističkog sistema, dok ta generacija ne izumre, mi nećemo imati drugačiju situaciju. Moramo biti svjesni toga. Islamska

zajednica i Bošnjaci u ovim sredin-ama i ranije su napadani zbog gradnje džamija, i to sasvim bez razloga. Jer, naprimjer u općini Novi Grad, u kojoj je po popisu prije rata živjelo oko 85.000 Bošnjaka, mi smo imali samo jednu džamiju. Dakle, taj agresivni ateizam nije im jednostavno dozvolio da mus-limani imaju svoja obilježja u ovome gradu. Inače, sličan problem zabilježen je u svim novim urbanim sredinama, Vitezu, Novom Travniku i u svim dru-gim mjestima, i to nas ne iznenađuje. Oni nas optužuju da je gradnja džamija antisrpska i antihrvatska propaganda, to je potpuno izmišljena stvar. Kad smo gradili džamiju prije četiri godine na Breci, imali smo isti slučaj, od 170 pot-pisa koji su sakupljeni protiv grad nje


INTERVJU

Husejn ef. Smajić, muftija

Sarajevskog muftijstva

ATEISTI nam ne daju mira

10

Antidžamijska histerija u Sarajevu malo se stišala. Isti je slučaj i sa vjeronau-kom. Mnogo je pitanja ostalo otvorenih. O svemu ovome, ali i o drugim bitnim temama za Bošnjake, kao što je politika, razgovaramo sa muftijom Sara-jevskog muftijstva Husejnom ef. Smajićem

džamije, bilo je 145 potpisa Bošnjaka. Dakle, ovo je jedna unutarnja, antimus-limanska, antiislamska propaganda iz naših redova. Istini za volju, hoću da kažem i to da su poslije dolazili neki ljudi koji su se izvinjavali što su pot-pisali tu peticiju, jer su nakon gradnje džamije vidjeli da kroz džamiju i kroz ezan te mahale i ti dijelovi grada dobi-jaju na vrijednosti, da su vjernici oni koji prave slogu, mir i uljepšavaju naše sredine svojim ponašanjem, svojim životom itd. Naravno, neshvatljivo je da se nakon više od 1.000 vjerskih objekata porušenih od Srba i Hrvata, pojavljuju i imaju danas ideje od nekih, prvenstve-no nevjernika, koji pokušavaju zabra-niti i osporiti gradnju novih džamija, pogotovo ovdje u Sarajevu. Zašto baš u Sarajevu, o tome detaljnije mogu govoriti historičari i sociolozi, ali ja kao predstavnik IZ-a mogu reći da je naša politika da u onim dijelovima Sarajeva u kojima nije bilo gradnje džamije u posljednjih 50 godina, da ćemo graditi svugdje džamiju po mjeri džematlija. Dakle Ciglane, u ovom slučaju, zaslužuju da imaju džamiju, jer od 1994. godine tamo egzistira džemat i to izvanredan džemat, gdje su održavane džume, gdje su učena djeca, klanjano pet vakata namaza, tamo živi oko 3.500 muslimana i oni čitavo ovo vrijeme traže od nas da se tamo sagradi džamija. Mi ćemo odgovoriti njihovom zahtjevu za džamijom u kojoj će moći izvršavati svoje vjerske potrebe pet puta dnevno, bajramom, džumom itd. Svima onima koji napadaju gradnju džamija, kao ar-gumnet iznosim, kao odgovorno lice za vjerski život na ovom prostoru, da su sve džamije koje smo napravili petkom pune do posljednjeg mjesta, neka odu, neka prošetaju i neka se uvjere u to. Po-litika IZ-a na ovom području, u ovom muftijstvu, prvenstveno na području Medžlisa IZ Sarajevo, opravdala je svoj plan gradnje džamija. Dakle, svaka općina treba da ima svoj monumen-talni objekat, i mi smo to uradili i za Stari Grad, i za Novo Sarajevo, i za Ilidžu, i za Hadžiće, i za Vogošću, i sve ove džamije su glavne džamije, a ove sporedne u mahalama ili su izgrađene ili su u izgradnji. Naravno, ove napade mi u IZ-u, mi kao Bošnjaci, muslimani, doživljavamo kao ugrožavanje vjerskih sloboda. Ako mi ovdje kao većinsko muslimansko stanovništvo ne možemo danas sagraditi džamiju za potrebe vjernika koji će je sutra napuniti, mi osjećamo da smo ovdje, kao muslimani, vjernici ugroženi. Ateisti nam ne daju mira.


INTERVJU

11

Mnogo je pokazatelja da su da-nas Bošnjaci suočeni sa mnogim iskušenjima, nažalost bošnjački politički predstavnici, ali i bošnjačka intelektualna elita, ne čine dovoljno kako bi se to stanje popravilo. Slažete li se sa ovakvim mišljenjima?Smajić: Mene kao običnog Bošnjaka najviše brine nejedinstvo u bošnjačkoj politici. To se događa zato što mi Bošnjaci nismo politički izgrađen na-rod, mi možemo o sebi misliti šta god hoćemo, ali zaista mi politički još nismo izgrađeni. U posljednje vrijeme kada se iz jedne bošnjačke stranke predloži bilo šta, u drugoj bošnjačkoj stranci to neće ni po koju cijenu biti prihvaćeno i to je nešto što je zabrinjavajuće. Također me izuzetno zabrinjava nepostojanje strategije Bošnjaka u BiH, u smislu da ne znamo šta je to što hoćemo u ovom dijelu Evrope, hoćemo li mi to domo-vinu, koju ćemo braniti po svaku cijenu, naravno svim zakonskim sredstvima. Zašto svi više uspijevaju od patriota BiH? Zato što ne postoji jedinstvo pa-triota u BiH, što je bošnjački narod po-dijeljen u više partija i nema saglasnosti oko krucijalnih stvari. Sam nepovratak ovolikog broja Bošnjaka odraz je upravo nebrige za Bosnu i Hercegovinu.

Ne mogu a da ne postavim pitanje zašto se neki bore protiv džamija, zašto su džamije rušene, a zašto sada neki na-stoje da se one ne naprave? Kačavenda je nedavno nabrojao gdje su i koliko muslimani u RS-u napravili džamija, i rekao je da ih je više napravljeno nego što ih je bilo. Naravno, to se njemu tako pričinjava, a to nije tačno. Borba protiv džamija ustvari je borba protiv džemata, a borba protiv džemata je borba protiv jedinstva Bošnjaka. E, to je suština grad-nje džamije - borba za džemat. Tamo gdje je bilo džemata, to se i odbranilo u prethodnom ratu, to se pokazalo da je tako. To je jedan nukleus, koji apsolutno garantira opstojnost Bošnjaka. IZ nudi sve da naši političari nađu svoje mjesto kada su u pitanju džemati, nudi svoju in-frastrukturu, pogotovo kada je u pitanju dijaspora, u kojoj po našim procjenama ima oko 700.000 Bošnjaka, što je glasačko tijelo koje se ne smije nikako zanemariti, a naši političari uopće ne vode računa o tome. Naše političke vođe moraju da se uozbilje, moraju da zajedno sjede u inte-resu Bošnjaka i muslimana u ovim sredi-nama. IZ daje doprinos u svemu tome, i IZ će očuvati, sa ovim političarima ili bez njih, jedinstvo Bošnjaka i muslimana na ovim prostorima i u dijaspori.

Sa političarima ili bez njih, IZ će očuvati jedinstvo Bošnjaka i muslimana

Nažalost, Sarajevo je posljed njih mjeseci bilo u žiži interesiranja bh. javnosti, ovaj put zbog uvođenja vjero-nauke u predškolske ustanove. I po ovom pitanju izrečene su teške riječi

na račun islama, muslimana i Islam-ske zajednice BiH. Kako komentirate ovu problematiku?

Smajić: Nažalost, ova problema-tika prisutna je do današnjeg dana i to

uglavnom u Sarajevu. Informacije radi, mogu da kažem da smo mi vjeronauku u osnovno obrazovanje uveli još ratne 1995. Nemamo nikakvih problema sa vjeronaukom u Visokom, Kaknju, čak ni sa Kiseljakom gdje naši učitelji sasvim normalno ulaze u škole i drže vjeronauku. Dakle, problem je ugla-vnom u Sarajevu. Ulazak vjeronauke u škole pokazao se veoma korisnim, što mogu potvrditi direktori tih škola koji se i dan-danas nalaze na tim po-zicijama. Nakon rata do danas dobili smo bezbroj čestitki od direktora škola u kojima smo uveli vjeronauku. Tamo je uveden red u školama, smanjene krađe, tuče, neredi, izostanci sa nastave itd. Donošenjem Zakona o crkvama i o vjerskim zajednicama, vjerske zajed-nice stekle su pravo na obrazovanje svog korpusa, dakle u ovom slučaju muslimana. Islamska zajednica uzela je na sebe kao obavezu da odgaja i poučava vjeroučitelje, da mogu sa našim certifi-katom ući u škole. Sve do ove školske godine imali smo problema sa sred-njim školama, ali evo ove godine ušli smo u srednje škole. Kanton Sarajevo nije imao vjersku naobrazbu u sred-njim školama, nije imao vjeroučitelje, ove godine smo uspjeli ući u prve raz-rede, a dogodine u druge, tako da će se za tri godine uvesti u sve razrede i sva odjeljenja srednjih škola. Zašto je to tako? Moramo reći istinu, a to je da je to opredjeljenje naših političara. Vjero-nauka u srednjim školama nije bila moguća upravo zato jer naši ministri, koji su u Kantonu, nisu na određeni način to dozvoljavali. Ti ljudi nisu svjesni da su nedozvoljavanjem vjero-nauka u srednjima školama u prvom redu oštetili našu bošnjačku djecu. Katolički srednjoškolski centar uglav-nom je povukao svoju djecu, i neka je to uradio, mi im na tome ne prigovara-mo. Djeca pravoslavne vjere uglavnom se školuju u Istočnom Sarajevu. Prema tome, uskraćivanje vjeronauke, ono što je po zakonu određeno, je na štetu samo nas Bošnjaka ovdje u gradu Sara-jevu. Sve ono što dolazi o džamijama u negativnom kontekstu, dolazi iz glava ljudi koji su i protiv vjeronauke.

Mi smo nedavno održali okrugli sto sa vjeroučiteljima na temu “Vjero-nauka danas i sutra u gradu Sarajevu’’. Vjeroučitelji imaju svoje udruženje u Sarajevskom kantonu. Imamo izvan-redne rezultate. Tamo gdje god su naši vjeroučitelji ušli u škole u gradu Sara-jevu, odziv bošnjačke djece, na vjero-nauku, naravno uz pristanak njihovih roditelja, je 93,7%. Zadovoljni smo


INTERVJU

12

Vi ste predvodili komisiju Rijaseta IZBiH koja je imala zadatak da stupi u kontakt sa svim nevladinim organizacijama koje imaju u svom programu islamsko djelovanje. Jeste li priveli kraju taj posao i kakvi su rezultati?Smajić: Ja sam napravio izvještaj po ovome pitanju od nekih pede-setak stranica. Islamskoj zajednici ponuđen je protokol da se potpiše između IZ i nevladinih organiza-cija u kojima protežiraju islamske i bošnjačke vrijednosti na ovim prostorima. Od strane svih orga-nizacija, da kažem, muslimanske provenijencije, koje su učestvovale u izradi protokola, data je garan-cija i saglasnost da se neće baviti poslovima kojima se bavi IZ, da oni podržavaju IZ u svom radu. Taj protokol, po mojoj ocjeni, nema nikakve smetnje da bude potpisan. Mi smo obišli mnogo ovih organiza-cija, a eto hoću da iznesem, najbolji je primjer Bočinje. Ja sam ih lično

obišao zajedno sa glavnim imamom Maglaja i zeničkim muftijom. Sa-stali smo se sa tim ljudima i oni su prihvatili da taj džemat ostane, jer tamo ima više od 140 bošnjačkih porodica, imaju svoja imanja, svoje kuće, oni hoće da uđu u sastav IZ-a, hoće da se oformi taj novi džemat, koji još službeno nije oformljen, nije dobio svoje ime, i nije registriran u IZ-u. I tamo gdje obavljaju vjerske obrede, džumu i ostalo, da to bude u sistemu IZ-a, i da taj džemat dobije svoju pravu ulogu, kao i svaki drugi džemat. Ako Bog da, time ćemo i iz glava stranaca i naših ljudi izbaciti pojam “vehabija’’ i “vehabizma’’ na ovim područjima, jer to nije to, to su ljudi koji su se organizirali po pitanju rada IZ, u najboljoj namjeri da očuvaju i poboljšaju vjerski rad i vjerski život na ovim područjima. To što se dogodilo da su oni izvan IZ-a, mi ćemo to riješiti na najbolji način, i na ovo pitanje stavit će se tačka.

Iz glava stranaca i naših ljudi izbacit ćemo pojam “vehabija”

ovim procentom. Ta priča o problemu vjeronauke u predškolskim ustanova-ma. Znamo mi šta treba djeci ponuditi, nećemo mi nuditi djeci da uče sure iz Kur’ana, nego ćemo ih kroz priče koje imaju islamski sadržaj učiti kako će poštovati babu, nenu, djeda, kako će prati ruke, kako će se pozdraviti sa svo-jim roditeljima, drugarima koji dolaze u školu, kako će se ponašati kada idu iz obdaništa itd., znamo mi šta treba tom uzrastu ponuditi.

Oni koji prigovaraju zbog uvođenja vjeronauke u predškolskim ustanova-ma često se koriste argumentom da će vjeronauka nužno dovesti do se-gregacije djece u predškolskim usta-novama?

Smajić: Odgovor je vrlo jedno-stavan. Djeca roditelja koji nisu dali saglasnost za njihovo prisustvovanje časovima vjeronauke, za njih je direktor obavezan da obezbijedi drugu nastavu. Znači, ta djeca neće biti niti vani, niti u

hodniku, niti po ćoškovima, kako se to imputira. Ustvari, ovo dosad što se ra-dilo je segregacija prema muslimanima, prema vjernicima, jer zašto ne uvesti vjeronauku i u predškolsko, i školsko, i srednje obrazovanje? To nije nigdje problem, ni u Livnu, ni u Mostaru, ni drugdje, to se uopće ne postavlja kao problem, to je davno riješeno i u jed-noj Banjoj Luci, samo je to ovdje pro-blem. Zašto? Zato što su ovdje većinski Bošnjaci.


INTERVJU

13

Nekako ovi nametnuti problemi u sarajevskom medžlisu u drugi plan bacaju sve vrline i uspjehe Sara-jevskog muftijstva IZ u BiH. Re-cimo, niko ne govori da se upravo u Vašem muftijstvu skupi najviše dobrovoljnih priloga, ne govori se o litrama krvi koju doniraju vjernici u Vašim džematima, te o brojnim drugim hajratima Vašeg muftijstva. Možete li nam reći nešto više o ak-tuelnostima iz Vašeg muftijstva?Smajić: Ovo muftijstvo zaista je dosta uradilo kada je u pitanju

obnavljanje vjerskih objekata i novo-gradnje. U ovom muftijstvu postoje dvije medrese, a to je Gazi Husrev-begova medresa i medresa u Viso-kom, tj. Veliko Čajno. Odavde dolazi i najviše materijalnih priloga kada je u pitanju pomoć našim Bošnjacima, povratnicima u istočnu Bosnu, kroz gradnju džamija, zatim konvoje hu-manitarne pomoći, koji svake godine na čelu sa imamima idu iz Visokog u povratnička mjesta u istočnoj Bosni, da li se radilo o Srebrenici, Vlasenici, Zvorniku i drugim mje-

stima. Visočki imami, naprimjer, finansiraju dvojicu imama, koji tamo daju vjerske usluge, kao što je učenje djece. Sarajevski imami, također, finansiraju dvojicu imama u istočnoj Bosni od svojih plata, dakle, ne IZ iz svog fonda, nego jednostavno jedan procenat plata odbija se upravo za pomoć njihovim kolegama za lični dohodak, socijalno, penziono i osta-lo. Da ne govorim o vrlo čestim ser-gijama koje se stavljaju za povratak Bošnjaka, a pogotovo za gradnju džamija itd.

Naši imami od svojih plata finansiraju imame u istočnoj Bosni

Piše: Ramiz Hodžić

U trenucima dok pripremamo ovaj tekst (srijeda, 7. maj) zasjedaju oba doma Parlamen-

tarne skupštine Bosne i Hercegovine čiji poslanici i delegati trebaju, nakon političkih dogovora i međunarodnih pritisaka na Dodika, da prihvate iz-mjenu Izbornog zakona koji se odnosi na glasanje u Srebrenici. Naime, treba se omogućiti svim Srebreničanima koji su bili prijavljeni u ovom gradu 1991. go-dine da na predstojećim lokalnim izbo-rima mogu glasati u ovoj općini, iako su sada prijavljeni u općinama Federacije BiH. Time će se po ovom pitanju zado-voljiti pravda za Srebrenicu i Bošnjaci će uspjeti da dobiju vlast u ovom gradu. Međutim, pitanje je šta će biti sa ostalim općinama u istočnoj Bosni i općenito u Republici Srpskoj? Odgovor je jasan, Bošnjaci će biti potpuno politički mar-ginalizirani, a to je jedan od konačnih i završnih udaraca produžene agresije. Jer, kada te nema u političkom životu, kada si politički mrtav, to je završna ste-penica za potpuno uništenje i kraj.

Život u RS-u, papiri u FBiH

Poznati su razlozi zbog kojih su Bošnjaci, koji su prije rata živjeli u općinama koje sada pripadaju Repu-blici Srpskoj, prijavljeni u općinama Federacije BiH, a ne Republike Srp-ske. Pa čak je na prostoru Federacije prijavljen i znatan broj onih koji su se vratili u prijeratna mjesta boravka. Na-vest ćemo primjer Višegrada gdje sada živi oko 1.600 povratnika Bošnjaka, a samo ih je nekih 300 prijavljeno u Višegradu, ostali u općinama u Fe-deraciji. Ključni razlog za ovo je zdravstveno osiguranje. Naime, uko-liko se Bošnjaci odjave iz Federacije, gube pravo na liječenje u Federaciji, a to im je jako bitno. Jer, ne žele, a i ne smiju Bošnjakinje iz Bratunca ići u Bajnu Baštu (Srbija) da se porode, a tamo ih šalju iz Bratunca. Također, za neke ozbiljnije preglede ljudi iz istočne Bosne bit će poslati u Beograd. Ovaj problem trebao je biti riješen još kada je smijenjena Bukejlovićeva vla-da u Republici Srpskoj. Tada je SDA dala podršku Dodiku kao mandataru

za novu vladu, uvjetujući podršku rješavanjem ovog pitanja, a ono se može riješiti tako što će entitetski zavodi zdravstvenog osiguranja doni-jeti odluku da se svako može liječiti gdje hoće, a da oni troškove kompen-ziraju. Međutim, takvo rješenje nije nađeno, a SDA je izgleda zaboravila svoje uvjete Dodiku. Uredbom Vlade FBiH, dakle na neki način dobrom voljom i na štetu budžeta Federacije, omogućeno je zdravstveno osiguranje za Bošnjake prijavljene u regionu Sre-brenice, odnosno u Bratuncu, Vlase-nici, Milićima i naravno Srebrenici, te je naknadno uvršten i Zvornik u ove privilegirane gradove. Ostalima ništa.

Mutavi ili izigrani bošnjački političari

Ima i niz drugih razloga zbog kojih se Bošnjaci koji su izbjegli iz Republike Srpske u Federaciju BiH odlučuju do-kumenta i prijavu zadržati u Federaciji. To su pitanja boračkih naknada, inva-lidnina i sl.


POLITIKA I DRUŠTVO

Promjena Izbornog zakona samo za Srebrenicu...

Jesenji lokalni izbori dovest će do političkog,

PA I FIZIČKOG NESTANKA

BOŠNJAKA U RS-uKljučno je pitanje zašto su bošnjački političari tako olahko prihvatili da se izmjene Izbornog zakona naprave samo za Srebrenicu, a ne i za cijelu Republiku Srpsku, odnosno za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine, pa neka svako ima pravo glasati tamo gdje je bio prijavljen 1991. godine!? Srpskim političarima apsolutno odgovara ovakav Izborni zakon jer će potpuno marginalizirati Bošnjake u Republici Srpskoj, što im je naravno krajnji cilj još od 1992. godine. A, što se tiče glasova Srba u općinama koje pripadaju Federaciji, to je za srpske političare iz Republike Srpske nebitno, oni su halalili tu teritoriju, do nekih novih mogućnosti da je osvajaju klanjem i ubijanjem. Sada im je, u ovoj fazi, bitno da potpuno očiste od Bošnjaka Republiku Srpsku. U nekim ranijim ratovima protjerivali su Bošnjake iz nekih drugih krajeva, sada su to uradili i žele da to finiširaju i politički na teritoriji Republike Srpske

14

Dakle, ključno je pitanje zašto su bošnjački političari tako olahko pri-hvatili da se izmjene Izbornog zakona naprave samo za Srebrenicu, a ne i za cijelu Republiku Srpsku, odnosno za

cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine, pa neka svako ima pravo glasati tamo gdje je bio prijavljen 1991. godine!? Srpskim političarima apsolutno odgo-vara ovakav Izborni zakon, jer će pot-

puno marginalizirati Bošnjake u Repu-blici Srpskoj, što im je naravno krajnji cilj još od 1992. godine. A, što se tiče glasova Srba u općinama koje pripadaju Federaciji, to je za srpske političare iz


POLITIKA I DRUŠTVO

15

Posljednjih mjeseci aktuelna tema lo-kalnih izbora sa posebnim akcentom na izbore u Republici Srpskoj, po običaju, u prvi plan postavila je Srebrenicu. Narav-no, brojni razlozi su za takvo ponašanje. Nabrojimo neke: prije rata ekonom-ski stabilna i jaka općina sa većinskim bošnjačkim stanovništvom 27.572 (75,19%) od ukupno 36.666 stanovnika; u toku rata simbol otpora i utočište progna-nih sa područja regije; krajem rata svjetski simbol stradanja; nakon rata mjesto u kojem je pokazana sva ljudska nebriga i nepoštovanje prema žrtvama i mjesto na osnovu kojeg su mnogi, nažalost, pokušali politički i moralno profitirati, te mjesto u kojem je presudom Međunarodnog suda pravde počinjen genocid.

Izmjene Izbornog zakona Bosne i Her-cegovine, koje odgovaraju SNSD-u i koje omogućavaju Srebreničanima pravo glasa na predstojećim lokalnim izborima, do-nose Bošnjacima Srebrenice kakvu-takvu “trenutnu’’ moralnu satisfakciju i nadu da nisu prepušteni sami sebi. Međutim, sjetimo se događanja nakon izricanja presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine, op-ravdanog razočarenja i bijesa preživjelih Srebreničana, iseljavanja, traženja speci-jalnog statusa, obećanja i svega drugog. Šta se dogodilo od svega toga? Dogodilo se ono što je na samom početku rekao Dodik: Nikad se nećete izdvojiti iz Re-publike Srpske, dobit ćete ekonomsku pomoć i biti posebno područje od interesa za Republiku Srpsku. I uradio je sve što je tada obećao, ekspresno, pomogavši lo-kalnom srpskom stanovništvu da ekon-omski ojača, poveže se komunikacijski, a Bošnjacima baci prašinu u oči, jer Sre-brenica je eto dobila pomoć. Bošnjački li-deri, naravno, nisu sjedili skrštenih ruku,

obećali su podršku za poseban status Sre-brenice, ekonomsku pomoć i promjenu svih zakona u Federaciji Bosne i Hercego-vine koji su doveli do gubitka biračkog ti-jela donošenjem Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji je jednoglasno izglasan. Šta se dogodilo nakon toga? Srebreničani su dobili ekonomsku pomoć, deklarativ-nu podršku za poseban status Srebrenice, posebnu policijsku regiju, pokušaj u Par-lamentu Federacije Bosne i Hercegovne da se izmijene sporni zakoni i omogući ostvarivanje prava povratnicima u Repu-bliku Srpsku, koja su stekli u Federaciji

Bosne i Hercegovine. Međutim, izmjene Zakona nisu prošle, ne zbog SNSD-a, nego SBiH i jednog manjeg dijela posla-nika SDP-a, a zašto, vjerovatno i sami to ne znaju. Umjesto toga, uredbom Vlade FBiH omogućeno je liječenje povratni-cima u četiri općine Republike Srpske (Srebrenica, Vlasenica, Bratunac i Milići), lobiranjem Zvorničana i oni su naknadno uvršteni u tu grupu općina.

Nakon odluke o konstitutivnosti na-roda na području Bosne i Hercegovine, pregovarano je o istoj i implementirana

je onako kako su htjeli srpski političari 2000. godine, uz pristanak SBiH i SDP-a, tadašnje Alijanse za promjene. Na lokal-nom nivou ta odluka nikad nije zaživjela, a na entitetskom nivou predstavnici Bošnjaka i Hrvata nemaju gotovo nikak-vih ovlaštenja. “Reformirali’’ smo ovih dana i policiju, legalizirajući nakon 13 godina i uprkos međunarodnoj presudi “policiju Republike Srpske’’, a o poseb-nom području srebreničke regije naravno da nema niti slova, ne da Dodik, ali to nas uvodi u Evropu i eto zato kažu u SBiH da je to dobro.

Predlagač izmjena Izbornog zakona je kadar SBiH pa i te izmjene treba pos-matrati u duhu političkog dogovora koa-licije SBiH - SNSD uz podršku dijela međunarodne zajednice, i namirivanja političke štete ovoj stranci nastale nakon “reforme policije’’. Hitan je postupak, pa građani ne mogu ni shvatiti o čemu se za-pravo radi, a to i jeste cilj, jer zašto onda isti ovi poslanici ne izglasaše amandman poslanika Sadika Ahmetovića prije 15 dana, koji trajno rješava problem Srebre-nice. A šta kada i ako dobijemo načelnika koji je Bošnjak, hoće li biti smijenjen dok počne govoriti ono što misli, jer nakon završenih izbora opet Srebreničani ostaju bez prava glasa!? Jasno je da je to moguće i onda će pažnja javnosti biti usmjerena na njegovu zaštitu i tobožnju brigu za Sre-brenicu.

Šta je sa ostalim povratnicima i ogromnim zločinima i žrtvama u osta-lim općinama Republike Srpske? U svim općinama Republike Srpske većinu čini srpsko stanovništvo, kada ćemo naći snage da se suočimo s tom činjenicom i počnemo je mijenjati. Ako hoćemo državu Bosnu i Hercegovinu, moramo požuriti, jer kasnimo nevjerovatno mnogo.

Predlagač izmjena Izbornog zakona je kadar SBiH pa i te izmjene treba posmatrati u duhu političkog dogovora koalicije SBiH – SNSD

Mr. Edin Ramić, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske

Republike Srpske nebitno, oni su ha-lalili tu teritoriju, do nekih novih mogućnosti da je osvajaju klanjem i ubijanjem. Sada im je, u ovoj fazi, bit-no da potpuno očiste od Bošnjaka Re-publiku Srpsku. U nekim ranijim rato-vima protjerivali su Bošnjake iz nekih drugih krajeva, sada su to uradili i žele to finiširati i politički na teritoriji Re-publike Srpske. Neshvatljivo je, dakle,

zašto su bošnjački političari, bošnjačke političke partije prihvatile ovakvu igru. Da li su se to pomirili sa sudbi-nom, odnosno digli ruke od povratka i bitka Bošnjaka u Republici Srpskoj, pa grabe šta bilo, ili žele dobiti neke političke poene forsirajući Srebrenicu, potpuno je nejasno. Ili se možda ništa ne može više ni uraditi. Uglavnom, na-kon jesenjih lokalnih izbora više neće

biti Bošnjaka u općinskim vijećima mnogih općina u Republici Srpskoj. Nakon toga možemo slobodno reći da se bliži kraj ovom narodu na ovoj te-ritoriji. Sve odluke na lokalnom nivou donosit će se bez učešća, ali i znanja Bošnjaka, a onda to otvara veliki pro-stor za manipuliranje, za pljačku i oti-manje bošnjačke imovine, a sve će biti legalno i po zakonu.


POLITIKA I DRUŠTVO

16

U Radnoj grupi za izradu Izbornog zakona 2006. godine bili su i predstav-nici bošnjačkog naroda. Kao poslje-dicu takvog zakona imat ćemo gubitak političkog bića Bošnjaka u Republici Srpskoj. Oni nisu smjeli dozvoliti da prođe takav zakon. Ja sam sve učinio tada da to spriječim. Ako se sjećate, zajedno smo to radili, vi kroz vaš ma-gazin i ja kroz svoj politički angažman. Ja sam i prije 20 dana, kada je bila re-dovna procedura, uložio amandman na Izborni zakon za cijelu Bosnu i Her-cegovinu. Ali, nije prošao. Zato ćemo u mnogim općinama ostati bez političkog utjecaja, a to onda znači da se svodimo na ništa. Nakon toga pitanje je u kojoj će se mjeri nastaviti proces povratka, u kojoj će mjeri opstanak ljudi na tom području biti izvjestan itd. Dakle, sve su to otvorena pitanja koja dolaze nakon

gubljenja političkog učešća i utjecaja u određenim općinama. Ali, to je sada tako, ne možemo ništa promijeniti, jer,

kao što rekoh, i naši su učestvovali u donošenju ovakvog Izbornog zakona. Jedino na što se još možemo osloniti kada je u pitanju ovaj dio Izbornog zakona koji se odnosi na mjesto glasa-nja jeste Dejtonski mirovni spora z-um. Naime, u ovom sporazumu sto ji da svi protjerani imaju pravo gla sa ta mo odakle su protjerani. Me đu-tim, promjenama Izbornog zako na svih ovih godina, ta postavka iz Dej-tonskog sporazuma je sužavana i doš-li smo gdje jesmo. Postavlja se pitan-je, dakle, da li su sve izmjene koje su bile u Izbornom zakonu, a koje se od-nose na glasanje protjeranih, u skladu sa odredbama Dejtona. Na to se još možemo osloniti, da provjerimo usta-vnost tih odredbi, da se Ustavni sud očituje po tome, tj. da li su te promje-ne u skladu sa Dejtonom.

Ostajemo bez političkog utjecaja u RS-u, a to znači da se svodimo na ništa

Sadik Ahmetović, poslanik Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

Prijeratna i poslijeratna etnička slika BiH

Piše: Ezher Beganović

U godišnjem izvještaju State Departmenta o terorizmu za 2007. godinu, već drugu go-

dinu zaredom, spomenut je i optužen naš časopis i to za širenje antiameričke retorike. Autor izvještaja State De-partmenta o terorizmu za 2007. go-dinu samo je kopirao isti tekst iz izvještaja za 2006. godinu “Bosanska organizacija Aktivna islamska omla-dina širi antiameričku retoriku preko sedmičnika i internetske publikacije Saff magazin. Ova organizacija osno-vana je u Zenici 1995. godine od strane pojedinaca koji su bili povezani s bri-gadom El-Mudžahid, koja se sastojala od stranih ekstremista. AIO je foku-sirana na mlade ljude u Bosni i prisut-na je u zapadnoj Evropi.’’ U ovom ci-tatu iz State Departmentovog izvještaja stoje dvije sitne i jedna krupna nei-stina. Prva neistina - cijeli svijet zna da Aktivna islamska omladina više ne postoji, nema je više ni na mapi, osim u State Departmentovom izvještaju, a i tu se nalazi isključivo kako bi autor tog izvještaja opravdao i smislenim učinio prozivanje “sedmičnika’’ (ovo je druga sitna neistina koja govori da autor izvještaja State Departmenta nije čitao Saff jer bi znao da Saff izlazi sva-kih petnaest, a ne sedam dana) Saffaza širenje antiameričke retorike. Upra-vo je ovo ta krupna neistina koja se podmeće našem magazinu. Žao nam je, ali ipak razumijemo što se u izvještaju ne navode primjeri, kako se to kaže, antiameričke retorike koju Saff tako ustrajno širi. Da su to uradili, onda bi cijelom svijetu postalo bjelodano jasno da Saff nikada nije širio antiameričku retoriku. Umjesto toga, Saff u skladu sa svojim pozivom piše i kritički se osvrće na politiku američkog predsjed-nika Georgea Busha i njegove družine kao što to rade brojni mediji u Sjedinje-nim Američkim Državama. Bez obzira koliki se pritisak vrši na nas od strane State Departmenta, mi nećemo prestati pisati o stravičnim zločinima koji se čine nad muslimanima u Iraku i Afga-nistanu od strane vojnika Georgea Bus-ha i njegovih saveznika. Bush i njegova vlada su za vrijeme svog mandata po-

bili na desetine ako ne i stotine hiljada nedužnih muslimana. Hiljade stra-nica izvještaja najuglednijih svjetskih organizacija za zaštitu ljudskih prava posvećeno je nehumanoj politici Bus-ha i njegove vlade. Većina Amerika-naca s ubjeđenjem smatra da su zločini američkih vojnika u zatvorima kao što su Abu Graib i Guantanamo Bay vel-ika mrlja na licu Amerike. Naravno, Bush se ne slaže sa njima, i ko god tako misli, piše i govori, on, po njemu i po State Departmentu, širi antiameričku retoriku. Po istom tom principu, zbog toga što se nije bespogovorno složio sa izmišljanjima laži o opasnom islams-kom terorizmu koji navodno dolazi iz Bosne i Hercegovine, a koje su tokom prošle godine plasirale brojne svjetske i domaće agencije, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Tarik Sadović također je spomenut u izvještaju State Departmenta o terorizmu za 2007. godinu. “Šef Ministarstva sigurnosti BiH, partnerske organizacije SIPA-e, politizirao je izvještaje o terorističkim prijetnjama.’’ Zbog izjava kao što je ova: “Bosanskohercegovački muslima-ni vrlo teško prihvataju zlonamjerne optužbe, lansirane iz određenih krugo-va, da su zbog svoje vjere potencijalna teroristička prijetnja. Podsjećam vas

da je tokom rata 1992. - 1995. srušeno preko 1.000 džamija i vjerskih objekata, kao rezultat projektirane etničke i vjer-ske mržnje, a ne iz vojnih razloga, da su hiljade muslimanki silovane kao dio zločinačkog plana, a da je u Srebrenici počinjen genocid nad muslimanima’’, ministar Sadović optužen je da politi-zira izvještaje o terorističkim prijetnja-ma. Na ovaj način State Department na najdirektniji način vrši pritisak na mi-nistra Sadovića, ali i šalje jasno upozo-renje svim bošnjačkim političarima, aktuelnim i budućim ministrima, da se izvještaji o postojanju islamskog tero-rizma ne smiju demantirati, inače ode politička karijera.

Treba spomenuti da je izvještaj State Departmenta o terorizmu za 2007. godinu obznanjen dva dana prije Svjetskog dana slobode medija. Na taj dan Saff je bio medij čije se ime u odno-su na ostale medije najviše spominjalo. Neko bi to smatrao reklamom. I jeste reklama, ali prije svega, zbog motiva State Departmenta, Saff je još jednom izložen bezobzirnom pritisku. Bivši američki predsjednik Franklin Roo-sevelt jednom je rekao da Amerikanci vjeruju u “pravo na slobodu pred Bog-om za sve ljude i rase i grupe i nacije, svuda u svijetu”.


DRUŠTVO

U.S. Department of State

Antisaffova retorika

17

Tokom ratnih dejstava 1992. - 1995. godine stizale su u op-koljeno Sarajevo zastrašujuće

vijesti o stepenu razaranja stambenih, javnih, privrednih i vjerskih objekata širom Bosne. Podaci su prikupljani od izbjeglica, uplašenih i izgubljenih, iz sporadičnih novinskih i televizijskih izvještaja, te od stranaca. Kako su iz-vori bili sumnjivi i neprecizni, istin-ski smo vjerovali da to ne može biti do te mjere užasavajuće i da je to obično pretjerivanje. Kad se završio rat, po-stalo je jasno da je stvarnost razaranja i uništavanja daleko gora i od najgorih poluinformacija. U avgustu 1995. go-dine Rijaset IZBiH, ustvari reis Cerić, osnovao je Centar za islamsku arhitek-turu sa ciljem da bude stručna insti-tucija IZ-a koja će voditi sve poslove vezane za džamije. Znalo se da su ra-zaranja ogromna i da predstoje veliki poslovi. Prvi od deset zadataka Centra bio je registriranje šteta na džamijama. Tada je, od cijele teritorije BiH, bilo prohodno i dostupno jedva 20%, onaj dio koji nije bio okupiran i bio je pod zaštitom Armije BiH. A to je ujedno i dio sa najmanje šteta.

Međunarodna zavjera šutnje

Iznenada se ukazala neočekivana, sretna prilika. Centar su posjetila dva švedska oficira koji su radili u The European Community Monitoring Mission, Head Office u Zagrebu. Bila je to misija zadužena da registrira štete na svim vjerskim objektima svih kon-fesija u Hrvatskoj i BiH. Predali su nam kopije svojih izvještaja. U tom obimnom materijalu bilo je samo ne-koliko džamija iz Sarajeva i Tuzle i to

malo oštećenih. Složili smo se da je taj izvještaj neoprostivo nedostatan po pi-tanju džamija. Složili smo se i da to, vjerovatno, nije zlonamjerno urađeno nego da su doskorašnja ratna dejstva onemogućila pravi uvid.

Iznijeli smo prijedlog da Misija formira stručnu grupu od predstav-nika svih vjerskih zajednica i Misije, a da ta grupa, pod oružanom zaštitom SFOR-a, obiđe sve oštećene i srušene vjerske objekte u BiH i zajednički napravi nepristrasan izvještaj. Već se tada naslućivalo da će tu biti dezinfor-macija, negiranja jednih i napuhivanja šteta drugih. Pošten i stručan izvještaj o štetama bio bi jedina garancija da će sve buduće aktivnosti ići kako tre-ba. Naročito je to trebalo garantirati poštenu raspodjelu novčanih sredstava koja će pristizati za obnovu. Šveđani su zaista bili oduševljeni, otišli su u Zagreb i više se nisu javili. Nakon ne-koliko mjeseci došli su Belgijanci i sve se ponovilo identično. Zatim je došao i jedan Grk zaposlen u istoj Misiji i opet

isto. Neko od njihovih šefova u Zag-rebu onemogućavao je ove akcije.

Registriranje šteta

Formirali smo sami stručnu tročlanu grupu i počeli registriranje šteta na onih 20% teritorije BiH koja je, iako uz velike teškoće, bila dostup-na. Bila je to zima 1995. na 1996. god. Suočili smo se sa nepojmljivim užasima uz svježe ratne rane. Ruševina do ruševine. Tamo gdje je došla JNA ili srpska paravojska nijedna džamija nije preživjela. Negdje su džamije ležale u gomili preostaloj nakon miniranja, negdje su ruševine bile raščišćene do temelja, a negdje su čak čupani i te-melji iz zemlje. Bila je to zastrašujuća slika pomame i ludila, ali i glupog pokušaja kamufliranja. Uskoro nam je postalo jasno da ovo nije djelo pijanih ludaka. Da, oni su bili izvršitelji. Ali, iza svega toga nazirao se “dugoročni, zločinački udruženi poduhvat’’. Iza umobolnih izvršitelja, od kojih su neki bili i inžinjeri, stajali su doktori nau-ka, profesori i akademici. Sve njih, od posljednjeg propalice do člana SANU-a, ujedinjuje bolesna misao: uništiti sve što je muslimansko. Ovaj posao pokazao se obimnijim nego što smo mislili jer su sve džamije bile siste-matski uništene i na područjima koja su bila samo privremeno okupirana a onda oslobođena. Nijedna nije ostala. Balkanski mentalitet šlamperaja, ne-dosljednosti, aljkavosti i površnosti preobratio se u japansku temeljitost i pedanteriju samo u rušenju džamija. Registrirali smo štete fotosima i stručnim opisima rušenja. Kasnije je to dopunjeno obilaskom teritorija


KOLUMNA

Antidžamijska histerija (II dio)

Bošnjaci se ne žele suoje snašla i koja je još n

U mjesecu aprilu 2008. godine najednom je krenula zastrašujuća medijska kampanja protiv džamija i muslimana vjernika. Kako smo i sami neoprostivo malo pisali o ovom delikatnom i složenom pitanju, najavljujemo seriju članaka iz kojih će dobronamjerni shvatiti svu perfidnost ovog napada. Ti članci će obrađivati sljedeće teme: 1. rušenje džamija u miru; 2. uništavanje džamija u agresiji 1992. – 1995.; 3. obnova uništenih džamija; 4. izgradnja novih džamija u novim naseljima; 5. dizajniranje savremenih džamija; 6. dezinformacije, podvale, laži, hajke

18

Piše: Kemal Zukić

koje su bile pod okupacijom HVO-a. Ni tamo nijedna džamija nije ostala, a sve su porušene nakon potpisivanja Vašingtonskog mirovnog sporazuma. Sve je kompletirano u knjigu na bo-sanskom i engleskom jeziku. Već na početku 1996. godine imali smo jednu od tri knjige ove užasne trilogije, onu koja je prikazivala štete na džamijama na teritoriji Federacije BiH. Od tada pa sve do danas bezuspješno pokušavamo naći sponzora ili izdavača.

Domaća zavjera šutnje

Kasnije smo kompletirali i ostale dvije knjige. Jedna obrađuje štete u Distriktu Brčko, a druga u RS-u. Ta trilogija užasa ni do dana današnjeg nije štampana. U Bosni je svako čudo moguće. Uporno pokušavamo sami sebi objasniti kako je moguće da niko od bogatih pojedinaca ili nijedna in-stitucija bošnjačke provenijencije, pa konačno nijedna partija, da niko ne želi finansirati štampanje jedne ovak-ve knjige. Nameću se mnogi mogući razlozi. Bošnjaci ne žele da se suoče sa pogibelji koja ih je snašla i koja je još nad njihovim glavama.

Bošnjaci traže bezbroj izgovora da se ne suoče sa užasom situacije u kojoj se nalaze.

Bošnjaci ateisti pravdaju se da to nisu njihovi objekti jer oni tamo ne zalaze. Bošnjaci vjernici ne žele povri-jediti zločince pokazujući im ogledalo pred njihovim barbarskim licima. Kao da će to nijekanje otkloniti i opasnost i spriječiti nova buduća rušenja džamija koje oni upravo ponovo grade.

Ponovo međunarodni faktor

Ponašanje međunarodne zajed-nice mnogo je lakše razumjeti nego ponašanje Bošnjaka. Oni su dopu-stili, svjesno okrećući glavu, da se na tlu Evrope dogodi barbarizam kakav svijet ne pamti u cijeloj svojoj hi-storiji. Bošnjacima je uništeno 80% džamija koje su izgrađivane tokom 550 godina. Nikad manjem narodu nije učinjena veća šteta u cjelokupnoj historiji svijeta. Ona iznosi nekoliko milijardi maraka izraženo u novcu. Na duhovnom planu šteta je nepro-cjenjiva i nenadoknadiva. Možda po-jedini dužnosnici međunarodne za-jednice misle ponovnim okretanjem glave zataškati i svoje saučesništvo. Vjerujem da to samoinicijativno rade nedorasli pojedinci, vjerujući da čine uslugu toj zajednici. Jer, nemoguće je da bi neko iz Evrope i Amerike smio dati takve instrukcije.

A ovih samozvanih spasitelja obraza međunarodne zajednice je jako mnogo. Navedimo jedan od najs-ramnijih primjera. Ispred UNESCO-a, službe UN-a za kulturu, u Bosnu je bio poslat izvjesni Kajzer, zapos-len u UNESCO-vom uredu u Parizu. Godinama je boravio u Bosni odakle je, valjda, morao izvještavati ovu or-ganizaciju o uništavanju kulturne baštine.

Taj čovjek je sramotno odradio taj posao tokom niza godina. Postigao je to da UNESCO ne uloži ni jednu marku za obnovu džamija u Bosni. A gdje bi to ova svjetska organizacija za kulturu mogla priličnije pomoći nego u Bosni? Bilo gdje u svijetu nema ni približno takve strahote kao ovdje. Ovo je podvig opstrukcije kakav se ne pamti. Osim toga, inžinjer koji je radio u Visokom saudijskom komi-tetu za pomoć Bosni obavijestio me je da su oni namjenski uplatili no-vac UNESCO-u za rekonstrukciju spomeničkih objekata u Bosni. Kad sam pokušao da javno postavim pi-tanje Kajzeru gdje je uputio taj no-vac, bio sam fizički spriječen. Naime, jedna lokalna uholaža mi je otela mi-krofon. Nije samo Kajzer bestidno prešutio štete na džamijama u svo-jim izvještajima UNESCO-u. On je,


KOLUMNA

očiti sa pogibelji koja ih nad njihovim glavama

19

Ferhadija dàmija u Banjoj Luci Dàmija u selu Sibovac kod Gradačca

na meni neobjašnjiv način, pridobio sve one stručnjake u Bosni, koji su ga po svom položaju, morali prisiliti da nešto pošteno uradi. On se sa njima prijateljio, grlio i ljubio, a džamije su bile kolateralna šteta te ljubavi.

Kajzer je ipak nabavio kompju-tere za državni Zavod za zaštitu spo-menika, a oni su priredili predstavu hvaleći se kako su uradili Informa-ciono-dokumentacioni centar sa podacima o spomenicima. Kad smo postavili pitanje ko i pod kojim uvje-tima može koristiti te podatke, Kaj-zer je utekao sa skupa, ostavivši svog prijatelja, tadašnjeg direktora Zavoda prof. dr. Muhameda Hamidovića na cjedilu. Ovaj je, sav izgubljen, odšutio na sva naša pitanja, ne progovorivši ni riječi. Uvijek kad smo kasnije zatražili podatke o džamijama radi rekonstrukcije, odgovor je bio da to oni nemaju.

Tu još nije kraj sramote. Nekoliko godina nakon Dejtona, kad su počela suđenja u Haagu, nazvali su nas službenici IZ-a iz Krajine koji su nam ranije pomagali da registriramo štete na džamijama. Bili su ljuti. Kažu da je tamo došao profesor Hamidović sa nekim Kajzerom da snimaju te štete. Ruševine su već davno bile raščišćene, a priličan broj džamija već obnovljen. Nema se više šta snimati. Uskoro smo otkrili pozadinu. Kajzer se pojavio kao “ekspert’’ tužiteljstva na suđenju Brđaninu. Tvrdio je da je srušeno sas-vim oko 40% džamija u prijedorskom kraju. Usput se pozivao i na moju ne-objavljenu knjigu. On je, iako svjedok tužiteljstva, odradio posao za odbra-nu. Naime, u tom kraju uništeno je 100% džamija, ni jedna jedina nije ostala. A upravo takva sistematičnost rušenja je najteža optužba. Nije bila stihija, nije bilo slučajno.

Ova igra sa višegodišnjim kašnje-njem u registriranju šteta, a zatim tako užasnim amnestijama zločina je nešto najperfidnije što pamtim u poratnom periodu. Pisao sam i Carli del Ponte o ovome i nakon nekoliko mjeseci dobio odgovor u kojem se ne kaže ništa. U međuvremenu je Kajzer svjedočio kao “ekspert’’ i o štetama u Dubrovniku. Tu su ga advokati srp-ske strane raskrinkali da uopće nije bio na licu mjesta, a da se ne zna ni koja je njegova profesija. Ironija je u ovom ludilu što su ga obrukali oni u čiju je korist netačno svjedočio.

Sramotama nikad kraja. Na suđenju protiv Srbije za genocid u BiH pred Međunarodnim sudom

pravde u Haagu, o rušenju džamija svjedočio je drugi “ekspert’’. To je iz-vjesni Ridlmajer. Taj simpatični de-beljuca me jednom posjetio u vrijeme registriranja šteta u BiH. Pojma nije imao o tome. Čak nije zatražio ni da mu dam naše fotose, što smo mi re-dovno nudili svima koji su mogli po-kazati istinu. Pogotovo kasnije je bilo nemoguće da bilo šta registrira. Neko ga je angažirao da ispred BiH tužbe govori o rušenju džamija. Nisam čuo njegovo svjedočenje, ali se po rezul-tatu jasno vidi kakvo je ono bilo. On možda i nije to radio iz zle namjere. Jednostavno, neko od naših ga je gur-nuo u to ne misleći o posljedicama. A posljedice su užasne. Nema boljeg načina da se pokaže suština agresije na BiH od poštene prezentacije rušenja džamija. Jer, za sve drugo se može naći izopačeno tumačenje po kojem je žrtva prva počela sa zločinima. A srpska strana je veliki majstor u tome. Jedino niko ne može dokazati da su džamije prve pucale po Srbima i ubi-jale ih. Mi smo taj argument prokock-ali zanemarujući važnost džamije. A zločinci su, nažalost, mnogo bolje od nas znali njihovu važnost pa su ih tako sistematično i uništavali.

Ko je kriv?

Ako želimo poredati redoslijed krivaca, onda na prvih nekoliko mje-sta treba smjestiti agresore. To je zai-sta “dugoročni zločinački poduhvat’’ koji je počeo sa 270 uništenih beo-gradskih džamija, nastavio se sa uništenjem gotovo svih na teritoriji Srbije i konačno se završio upornim

rušenjem džamija u Bosni u ratu i miru. Jedan Bošnjak koji je studi-rao arhitekturu u Beogradu javio se u jednu radioemisiju i rekao da je jedan od najuglednijih tamošnjih profesora kao prvu rečenicu studen-tima izgovorio ovo: “Ja mislim da treba porušiti sve džamije u Bosni.’’ To izgovara, trideset godina prije ove agresije, jedan profesor koji mlade treba obučavati kako da grade. U selu Duboviku kod Bosanske Krupe sva rušenja bošnjačkih kuća i džamije obavio je građevinski inžinjer, obučen da gradi, bliski rođak velikog komuniste iz susjednog sela Hašani, Branka Ćopića. Veliki krivac je i međunarodna zajednica koja je prvo mirno gledala rušenja, a onda preko svojih nemoralnih ljudi zataškavala i umanjivala zločine rušenja. Pos-ljednji na ovoj listi krivaca smo mi Bošnjaci. Bojim se da je stogodišnja hajka protiv džamija i vjernika, a po-sebno 50 godina komunističke stra-hovlade i staljinizma, utjerala strah u srž kostiju naših intelektualaca pa se plašimo progovoriti bilo šta o ovom barbarstvu bez presedana, kao da smo mi uradili nešto sramotno. Ako i mi sami prešućujemo zločine učinjene nad nama, oni će nam se ponavljati. Ako mi nemamo hrabro-sti ni toliko da zločincu kažemo da je zločinac, onda smo u nekom stepenu i mi saučesnici u zločinu nad nama. Gromoglasan krik protiv rušenja naših džamija je prilika da dokažemo da smo mi još uvijek herojski narod i da će zločinci, kad ponovo krenu da ruše džamije, a hoće, tada krvavo plaćati ta zlodjela.


KOLUMNA

20

Dàmija u Gornjoj Misoči

U novije vrijeme svjedoci smo alar-mantnih informacija o kretanji-ma i strukturnim promjenama u

sferi svjetske proizvodnje hrane i, s tim u vezi, o aktuelnim trendovima u domenu nedovoljne ishranjenosti svjetske popula-cije. Obje globalne asocijacije “nadležne’’ za ovu problematiku (Svjetski program hrane - WFP i Organizacija za hranu i poljoprivredu - FAO) upućuju zbog toga prave vapaje relevantnim međunarodnim i najutjecajnijim nacionalnim liderima i institucijama moleći ih da upotrijebe svoje autoritete kako bi se obustavili ovi opasni negativni trendovi. Na ove pozive već je reagirala američka administracija, privolivši Kongres SAD-a da za ove namjene donira 100 miliona dolara. Osim toga, nažalost, nisu se do danas pojavile slične konkretne akcije kod ostalih na koje se ovaj apel odnosi.

Neka mi ne zamjere čitatelji kojima su poznati podaci koje ću ovdje prezentirati radi onih kojima su ostali nepoznati. A ti podaci su sljedeći:

Na početku XXI stoljeća kontinuira-no se smanjuje ukupna svjetska proizvod-nja hrane (po prosječnoj godišnjoj stopi od oko 5%); Paralelno sa opadajućim trendom proizvodnje hrane odvija se rastući trend broja izgladnjele populacije (oko 30 miliona ljudi) i broja umrlih kao posljedica neishranjenosti (oko 3 miliona godišnje), od čega velika većina (preko 90%) otpada na najmanje razvijene zemlje Afrike i Azije; Kao posljedica globalnog zatopljenja, kao i ubrzane industrijaliza-cije i urbanizacije ruralnih prostora, kon-stantno se smanjuju ukupne poljopriv-redne, posebno obradive, površine (oko 20 miliona godišnje), što predstavlja na-jopasniji dugoročni trend glede proizvod-nje hrane i ishrane svjetske populacije.

Naravno, navedeni podaci sublimi-raju svekolike probleme Univerzuma, ali svaka zemlja i svaka nacija trebaju i moraju u svemu tome sebe pozicionirati i sukladno tome utvrditi strategiju izlaska iz krize.

Za Bosnu i Hercegovinu u tom kon-

tekstu pitanje broj jedan jeste: Hoće li se i kada će se na nivou države institu-cionalizirati sektor agrara, koji bi žurno pristupio izradi dugoročne strategije raz-voja ovog temeljnog sektora privrede i ogledala socijalne sfere? Sve dok se to ne dogodi, svaki odgovor naše zemlje na ovaj izazov predstavljat će samo palijativno rješenje. Ali to nikako ne znači da treba biti skrštenih ruku i čekati taj momenat da bi se jedinstveno djelovalo sa nivoa države.

U postojećoj institucionalnoj mreži nadležnosti za sektor agrara, prvi na scenu treba da nastupe subjekti i organi koji tre-ba da amortiziraju snažan udar povećanja

cijena hrane na svjetskom tržištu (žito, riža, šećer i sl.). Bosna i Hercegovina ionako ne može sebi dopuštati da joj uvoz nekih vrsta hrane bude i dalje smišljena strateška orijentacija (pivo, voda, bezal-koholna pića itd.), zbog čega se odliva pozamašna domaća akumulacija (blizu 2 milijarde KM) i sputava vlastita proiz-vodnja i novo zapošljavanje. Zbog rigoro-znih propisa Svjetske trgovinske organi-zacije - WTO, na čijem učlanjenju naša zemlja ubrzano treba da radi, ne smije se pribjegavati mjerama sa liste ograničenja i/ili zabrane uvoza ovih proizvoda, nego valja djelovati na polju povećanja konku-rentnosti i atraktivnosti potrošača prema domaćim prehrambenim proizvodima (subvencije, regresi, antidamping i sl.).

Istovremeno treba djelovati na polju investiciono-razvojne ekspanzije agrara i kompleksa tzv. zelenog biznisa (agrar, tu-rizam, kućna radinost, skupljanje plodo-va). Tu se prvenstveno misli na vodoza-hvatne operacije, sjemensku selekciju, an-tierozivne akcije, mehanizaciju i ekološku zaštitu. Na taj način naša zemlja bi se u relativno kratkom periodu (do 5 godina) mogla uvrstiti u skupinu zemalja sa po-zitivnim saldom u vanjskotrgovinskoj razmjeni hrane. I to ne bi bio nikakav spektakularni rezultat, jer sva relevantna naučno-stručna istraživanja govore da Bosna i Hercegovina ima privredne pre-dispozicije za vlastitu proizvodnju hrane za podmirivanje normalnih potreba popu-lacije od oko 7 miliona žitelja. Kreatorima i nositeljima makroekonomske politike u sferi agrara konačno mora biti kristalno jasno da se globalna međunarodna kon-kurentnost naše zemlje primarno bazira na proizvodnji hrane i da su u toj oblasti najveće tzv. pozitivne eksternalije (čista ekologija, zaštita prostora, zdravstveni indeks itd.). Njima, naravno, ne smiju postavljati barijere oni koji dolaze iz kom-pleksa političke makroupravljačke matri-ce naše zemlje. U takvim uvjetima hrana ne samo da će značiti krupnu opomenu nego će predstavljati bitan razvojni poten-cijal naše zemlje u budućnosti.


AKTUELNO

HranaHrana kao opomenaZa Bosnu i Hercegovinu u tom kontekstu pitanje broj jedan jeste: Hoće li se i kada će se na nivou države institucionalizirati sektor agrara, koji bi žurno pristupio izradi dugoročne strategije razvoja ovog temeljnog sektora privrede i ogledala socijalne sfere? Sve dok se to ne dogodi, svaki odgovor naše zemlje na ovaj izazov predstavljat će samo palijativno rješenje

21

Bosna i Hercegovina ima privredne predispozicije za vlastitu proizvodnju hrane za podmirivanje normalnih

potreba populacije od oko 7 miliona žitelja.

Kreatorima i nositeljima makroekonomske politike u sferi agrara konačno mora biti kristalno jasno da se globalna međunarodna

konkurentnost naše zemlje primarno bazira na

proizvodnji hrane

Piše: Prof. dr. Meho Bašić

Razgovarao: Saladin Kovačević

Pojedini mediji i novinari prepo-znali su se u Vašim riječima koje ste izrekli na sesiji Asocijacije nezavis-nih intelektualaca Krug 99 da u BiH danas nema nezavisnih medija i da

su mediji u funkciji nekih političkih elita. Kako komentirate njihova reagi-ranja na Vaše ocjene o bh. medijskoj stvarnosti?

Tucaković: Danas se putem me-dija učvršćuje svijest koja je formirana u ratu da Bosna i Hercegovina nema

perspektivu, da je to propala država koju vještački održavaju svjetske sile. To rade iste one snage koje su to radile u vrijeme pripreme za agresiju i u toku same agresije. Priča da je naše rješenje u Evropi po meni je blasfemija. Evropa prima uređene države, a mi se nadamo


MEDIJI

Danas se putem medija učvršćuje svijest da Bosna

NEMA PERSPEKTIVU

22

INTERVJU: Prof. dr. Šemso Tucaković, šef Odsjeka za �urnalistiku Fakulteta političkih nauka Sarajevo

Prije petnaestak dana prof. dr. Tucaković na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 održao je zapaženo predavanje na temu “Propaganda i mediji u Bosni i Hercegovini – razvlačenje pameti”. Teza predavanja bila je da je agresija na našu zemlju nastavljena

medijskim sredstvima. Također, konstatirano je kako danas u Bosni i Hercegovini ustvari ne

postoje nezavisni mediji. Ubrzo nakon toga uslijedili su verbalni napadi od

strane onih koji su se prepo-znali u njegovim riječima. Dr. Tucaković u intervjuu govori o današnjoj me-dijskoj sceni, stranim i domaćim snagama koje su nastavile rat medij-skim sredstvima protiv BiH, Javnom RTV ser-visu, zahtjevima za hrvatski kanal i isla-mofobiji...

da će nam oni riješiti sve probleme. Dakle, ulazimo u Evropu sa fašističkim tvorevinama, sa onima koji su pravili genocid i time samo legaliziramo ono što su oni radili. Dodik s pravom tvrdi kako će time Evropa legalizirati Repu-bliku Srpsku za sva vremena. To čine i antibosanski medijski sistemi. Postoje dvije strukture dirigirane iz Beograda i Zagreba. To je evidentno od kadrova, formiranja, kupovine medija. Pa nisu PINK BH i OBN kupili ili formirali te-levizijske kuće radi teferiča u Sarajevu nego upravo kako bi imali svoje medij-ske ispostave u BiH i realizirali svoje medijske koncepcije. U isto vrijeme probosanske snage nisu kupile ni jednu televizijsku ili radio kuću u Srbiji ili Hrvatskoj, a oni su pokupovali medij-ske kuće. Preko tih medijskih kuća sada se formiraju običaji i kultura. Pored tih snaga imate ubačene mehanizme, svo-jevrsnu medijsku petu kolonu, koja je u toku rata, a evo i nakon rata razvlačila bošnjačku pamet.

Zašto imamo tako malo medija koji se zalažu za bosansku opciju?

Tucaković: Zato što probosanska elita ne vidi značaj medijskih sistema u borbi za BiH. Oni ne vide značaj planskog sistema ni u jednoj oblasti. Zbog toga nisu u stanju da organizi-raju kontradjelovanje na medijskom planu. Ne posvećuju pažnju tom seg-mentu organiziranja društva. Trebalo bi organizirati ljude, kadrovski poten-cijal, osigurati sredstva, utvrditi plan djelovanja i onda očekivati rezultate. Imamo neke javne elektronske medije koje su preuzele te snage. Članovi nji-hovih upravnih odbora su ljudi koji su u ratu bili propagandisti. Riječ je o razvlačenju pameti, a mi nemamo neki organizirani sistem da se suprotstavimo toj neprijateljskoj djelatnosti. Imamo pet odsjeka žurnalistike u BiH. Jedini pravi multietnički odsjek je ovaj naš u Sarajevu. Ovdje se školuju studenti iz svih krajeva BiH i pripadnici svih naro-da. To je najstariji odsjek žurnalistike i mi imamo najkvalifikovanije profesore. Imamo sedam doktora nauka. Ostali školuju kadrove za svoje medijske sisteme koji razaraju ovu državu. Tako je na Palama Odsjek za žurnalistiku osnovao Nenad Kecmanović, jedan od najvećih izdajnika Bosne. On je 1992. godine iz Predsjedništva BiH pobjegao Miloševiću. Tamo je napisao stotine tekstova protiv BiH. Nedavno je napi-sao knjigu Nemoguća država (BiH) koja je štampana i masovno besplatno dijelje-na po RS-u. Na Odsjeku za žurnalistiku na Palama nema Bosne. Gledao sam u

njihovom planu i programu npr. stoji pravni sistem Republike Srpske i Bos-ne i Hercegovine. Po istoj matrici se školuju žurnalisti u Banjoj Luci. Slično je i na Sveučilištu u Mostaru. Tamo je Bosna strana zemlja, nešto maglovito, nešto daleko. Ali zato ima puno Hrvat-

ske i Herceg-Bosne. Tamo je jedan od glavnih kadrova Smiljko Šagolj, propa-gandista Herceg-Bosne.

Šta propagira BHT 1?Tucaković: Ne propagira ništa.

Oni uopće nemaju plana, ni koncepcije. Rade stihijski iz dana u dan, iz sedmice


MEDIJI

23

Koji su nezavisni mediji u BiH?Tucaković: Nezavisni mediji su

jedna floskula koja je došla kod nas ne znam otkud. Na Zapadu nemate pojam nezavisni mediji. Imamo u Sarajevu dva medija koja mogu biti poprilično nezavisna. To su TV Ha-yat i novinska kuća Avaz. Imaju očito sposoban menadžment, čitatelje i gle-datelje. Smiješno je, međutim, da se nezavisnim prave neki minijaturni listići koji su praktično bilteni čiji su urednici pripadnici kojekakvih tajnih službi, članovi različitih klanova, lobi-ja. Oni se sami prave nezavisnim i čak uzimaju taj naslov. To je floskula koja služi za zamajavanje javnosti. To je ne-buloza koja se može vrlo lahko prepo-znati analizom svakog lista. Ovdje na fakultetu imamo npr. analize Dana, koje uređuje jedan nepismen tip. On je prije rata bio policijski žbir, u toku rata stalno je klevetao Armiju RBiH, a sada je kao nezavisan. U nekom uvodniku napisao je da je on jedini nezavisni me-dij u Bosni i Hercegovini. Svi drugi su zavisni, a samo je on nezavisan. On je prije svega nepismen tip. Pojma nema o novinarstvu, novinarskim uzusima i novinarskoj etici. Uostalom i nije no-vinar, navodno je priučeni pravnik. U BiH, osim ona dva medija koja sam ranije spomenuo, većina prepoznaje više strani nego domaći interes. Pa i sama naša domaća politika u službi je nekih stranih centara moći. Pogledajte samo ko se finansira, ko se reklamira u tim medijima, koje humanitarne or-ganizacije, koje su u službi različitih stranih obavještajnih službi, finansi-raju te medije, koga oni kude, koga hvale. Prema tome možete prepoznati u čijem interesu rade. Znam da npr. Dani stalno olajavaju dvije bosanske

institucije. To su Armija RBiH i Is-lamska zajednica. Svaki Bošnjak koji drži do sebe trebao bi čitati taj listić sa rezervom. Nisam pročitao nijedan tekst u Danima u kojem pozitivno govore o Armiji RBiH i IZ. Prema Danima, IZ je kriminalna organizacija, a reisul-ulema je kao neki kriminalac, mafijaš. To je očigledno smišljeno i naručeno, a realizira se planski godinama. Mene su Dani prije tri godine također kle-vetali. Pisali su tada kako ja, kao puk-ovnik Armije RBiH, ne bih nikako smio predavati žurnalistiku iako sam doktorirao žurnalističke nauke davno prije rata. Mene treba otjerati jer sam pukovnik Armije RBiH. Čin, koji su mi oni umanjili jer sam bio brigadir bosanske vojske, stekao sam na boj-nom polju ratujući za humane ciljeve i principe, za opstanak svog naroda. Evo nedavno je objavljena i druga laž, blju-votina kojoj se smiju moje kolege na fa-kultetu. Taj Pećanin napisao je da sam magistrirao i doktorirao poslije rata za godinu dana uz pomoć SDA. Slagao je za tridesetak godina. Magistrirao sam i doktorirao davno prije rata. Bio sam jedini doktor nauka koji je učestvovao u jedinicama Armije RBiH čitav rat. Kao što me sada olajava Pećanin, isto tako me olajavao i Risto \ogo u ratu. \ogo je 1992. godine, kada sam se javljao sa izvještajima o stra-danju Bošnjaka u Podrinju, govorio da sam ja anonimni neznalica koji se čak lažno predstavlja. Kao, nisam ja Šemso Tucaković nego sam neki Muhamed Muhamedović. Slično tako pisao je i neki Maslač iz HVO-a. On je pisao da ja uopće ne postojim. Po-lemizirao sam sa njim dva mjeseca u Oslobođenju. Po istoj matrici, po istoj logici piše i Pećanin.

Nezavisni mediji su jedna floskula koja je došla kod nas ne znam otkud

u sedmicu. Antibosanske snage ne daju da se organizira funkcionalna i kvali-tetna televizija na državnom nivou, te-levizija koja bi afirmirala BiH u očima njenih građana i međunarodne javnosti. Oni koji su protiv bosanske televizije, nesumnjivo su i protiv Bosne.

Jesu li opravdani zahtjevi da se Hr-vatima dâ poseban kanal?

Tucaković: Odrastao sam među Hrvatima, govorim jezikom kojim gov-ore Hrvati. Pazite, mi se vrlo dobro ra-zumijemo. Nedavno sam razgovarao sa nekim hrvatskim intelektualcima i oni se slažu da je poseban kanal politički zahtjev nekih hrvatskih političara koji hoće, preko medija, da održe vlast. Oni žele na taj način održati svijest hrvatske populacije o potrebi da HDZ bude na vlasti. To ne mogu osigurati na drugi način. Sad se pokazuje kako su to ust-vari kriminogene strukture o kojima bi se na takvom kanalu pričalo kao o poštenim ljudima, hrvatskim preporo-diteljima koji su osigurali hrvatsku ravnopravnost itd. U temelju njihove priče su uski politički interesi.

Kako komentirate posljednja deša-vanja oko Javnog servisa BiH i zahtjev Dodika da se on ukine i osnuju neki novi kanali, bošnjački, srpski i hrvatski?

Tucaković: To je jednostavno pos-ljedica razvlačenja pameti. Sve pokušaje koji idu u smjeru integracije BiH treba onemogućiti, treba dokazati da su oni nelogični, da su neuspješni. Treba po-kazati da je Javni servis BiH nelogičan, neuspješan, da je propao i da se ne ispla-ti. Zbog toga bi ga trebalo rasturiti. Da

niko ne radi na formiranju probosanske svijesti, nego bi se trebala na srpskim područjima graditi srpska svijest, na hr-vatskim hrvatska i ostaje još bosansko-muslimanska na jednom dijelu BiH. To je, uostalom, bio prvi zahtjev Radovana Karadžića 1990. i 1991. godine. Sjetimo se, napad na BiH, Karadžić je počeo na-padom na televiziju, a formiranje srpske televizije nazvao je glavnim uporištem agresije. Formirana je televizija koje je olajavala druge narode i motivirala zločince na zločine. To su radili Radio-televizija Republike Srpske, Srpska no-vinska agencija (SRNA) i Srpski radio. Dodik hoće sada na medijskom planu realizirati koncept rasturanja BiH i sve-ga što je probosansko. A najopasnije je rasturanje probosanske svijesti, jer ako se ona rasturi, nema više koristi ni od eko-nomije, vojske i sl. U ratu su genocidom formirana posebna područja čije posto-janje trebaju opravdavati medijski siste-mi, formirani od strane ratnih zločinaca. I nema Bosne. Ne čudim se nimalo Do-diku. Pa on je cijelo vrijeme rata bio u Skupštini RS-a, dakle, uz Karadžića. Bio je poslanik te skupštine koja je usvojila sve Karadžićeve odluke. Ne čudim se ni onima iz HDZ-a. Većina njih bila je u toku rata uz zločinca Matu Bobana. Čudim se probosanskim snagama koje ništa ne rade Izlaz je, nema sumnje, u organiziranju tih probosanskih snaga. Pitanje je samo ko će organizirati te sna-ge. Izbori su jedini mehanizam kojim se može iskazivati demokratska volja i osigurati pobjeda nekih snaga. Ali, šta se dešava sa probosanskom opcijom?

Uvijek nas prevare. Sve one snage koje su se žrtvovale za Bosnu su rasturene, razvlašćene. U njihovo ime govore ko-jekakvi demagozi, kojekakvi ljudi koji su bili u inostranstvu. A probosanska pamet je proevropska, kako po svojoj tradiciji, tako i po svojoj strukturi.

Kako komentirate tretiranje i obilježavanje značajnih događaja iz protekle agresije? Evo, konkretno 2. maj, možda jedan od najznačajnijih datuma u novijoj historiji BiH, uopće nije obilježen. Objašnjeno je da obilježavanje može pričekati. Jedan general Armije RBiH upitao je: Pa, jesmo li mi u toku rata trebali pitati Karadžića da malo pričeka dok prođu prvomajski praznici?

Tucaković: To je slika odnosa pre-ma domovini i snagama koje su se borile za Bosnu. Te elite koje su sada na vlasti, koje su dobile izbore na priči da će se boriti za Bosnu ustvari su izdale svoju političku opciju i svoje glasače. Sama činjenica da potcjenjuju svoje glasače, potcjenjuju stradanje bošnjačkog na-roda i potcjenjuju učesnike tih slavnih događaja, pripadnike Armije RBiH. Govori li iko više o bitkama u kojima su ginuli najhrabriji sinovi bošnjačkog naroda? Niko ne govori. Mjesta stra-danja obilježavaju se kao da se radi o najbeznačajnijim stvarima u historiji i kulturi bošnjačkog naroda. Pisani me-diji to i spomenu u par redaka, a elek-tronski gotovo nikako. Više se prostora daje brucelozi koja uništava neko stado nego masovnim grobnicama gdje su za-kopane desetine Bošnjaka.


MEDIJI

24

Nezaobilazno pitanje je islamo-fobija u domaćim medijima. Koliko ima islamofobije u našim mediji-ma?

Tucaković: Islamofobija u BiH i našem okruženju nije isto što i isla-mofobija u zapadnom svijetu. Kod nas islamofobija, kao društveni fenomen, postoji najmanje dvjesta godina. To je političko sredstvo koje služi za reali-zaciju velikodržavnih ciljeva iz Srbije i Hrvatske. Njihove teritorijalne aspi-racije ostvaruju se različitim sredst-vima pa i propagandom o islamskoj

opasnosti. Potrebno je, stoga, musli-mane koji naseljavaju BiH proglasiti nečim neprirodnim, žitom u kukolju, opasnošću koju treba silom ukloniti, a na njihov prostor proširiti Srbiju ili Hrvatsku. Islamofobiji iz susjedstva su dobro došla dešavanja u Americi od 11. 9. 2001. godine. Sada se samo tome prilagođavaju. Ali nije bilo 11. 9. u Drugom svjetskom ratu pa je Draža Mihajlović sa svojim četnicima nemi-losrdno uništavao muslimane. Sada je zagovornicima velikodržavnih pro-jekata posebno dobro došla prilika

nakon 11. 9. da kažu kako je njihova islamofobija bila opravdana i kako ih treba podržati od strane Zapada. Otu-da i sva priča Dodika kako oni imaju iskustva sa islamistima, islamskim teroristima i da se Zapad treba ugle-dati na Srbe kako se suzbija to zlo. Znači, Zapad bi trebao primijeniti taktiku i tehniku Draže Mihajlovića, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića. A radi se, ustvari, o reali-zaciji velikodržavnih političkih pro-jekata, čije su žrtve do sada nebrojeno puta bili Bošnjaci - muslimani.

Kod nas islamofobija, kao društveni fenomen, postoji najmanje dvjesta godina


Krajem prošlog mjeseca Sud Bosne i Hercegovine u dva dana izrekao je dvije veoma

zanimljive presude. Naime, kao što smo u prošlom broju pisali, nakon na-godbe sa Tužiteljstvom Bosne i Her-cegovine, Paško Ljubičić je priznao da je počinio ratni zločin u Ahmićima i Nadiocima u Vitezu 1993. godine. Na kraju je Paško Ljubičić osuđen na de-set godina zatvora i odmah je pušten na slobodu do pravosnažnosti ove presude. Odmah sutradan Sud Bosne i Hercego-vine donio je presudu u slučaju Zijada Kurtovića iz Drežnice kod Mostara. Sud BiH oglasio je Zijada Kurtovića krivim za krivična djela ratnog zločina protiv ci-vilnog stanovništva, ratnog zločina pro-tiv ratnih zarobljenika i povrede zakona ili običaja rata, te je osuđen na jedinst-venu kaznu zatvora u trajanju od 11 go-dina. Zijad Kurtović oglašen je krivim što je u drugoj polovini 1993. godine, u svojstvu pripadnika jednice za fizičko obezbjeđenje komande samostalnog ba-taljona “Drežnica’’ 4. korpusa Armije BiH u mjestu Donja Drežnica, općina Mostar, postupao suprotno odredbama ženevskih konvencija. Zijad Kurtović je, između ostalog, oglašen krivim što je to-kom oktobra 1993. godine u više navrata fizički i psihički mučio zatočene civile i ratne zarobljenike u rimokatoličkoj crk-

vi Svih Svetih u Donjoj Drežnici. Dakle, Zijad Kurtović je za fizička i psihička mučenja osuđen na zatvorsku kaznu od 11 godina, a Paško Ljubičić je za 130 ubijenih i na sve načine mučenih i iz-masakriranih Bošnjaka iz Ahmića i Na-dioka dobio godinu dana manje zatvora nego Zijad Kurtović. Ova vijest prošla je u našoj javnosti skoro neprimijećena. Niko nije postavio pitanje kako je moguće da isti sud osudi na veću zatvorsku kaznu nekoga ko je u najgorem slučaju udarao zarobljenike, od kojih nijedan nije pre-trpio teže tjelesne povrede, od osobe koja je priznala da je naredila ubistvo 130 lju-di. To što je Paško Ljubičić priznao da je počinio zločin nad viteškim Bošnjacima nije smjela biti toliko olakšavajuća okol-nost da za svakog ubijenog Bošnjaka bude kažnjen po mjesec dana zatvora.

U Jedinstvenoj organizaciji boraca Mostar-Sjever za ovu presudu kažu: “Ova presuda izazvala je ogorčenje, zaprepaštenje i uvrijeđenost naroda i boraca Drežnice prvenstveno kada se ima na umu da je samo dan ranije u istom Sudu za ubistvo 116 civila u selu Ahmići na zatvorsku kaznu od 10 go-dina osuđen Paško Ljubičić. Posebno smo ogorčeni na Tužiteljstvo BiH koje nije našlo za shodno da procesuira devetomjesečnu opsadu Drežnice od strane HVO-a i Hrvatske vojske, a eks-presno je podiglo optužnicu i procesui-ralo slučaj ’navodnog maltretiranja Hr-

vata zarobljenih u operaciji Neretva 93’. Također, pitamo se da li je možda ovo pokušaj Mirka Zelenike, predsjed-nika Udruge logoraša HNK-a, inače ključnog svjedoka u ovom slučaju, da zataška svoje zločine u općini Jablani-ca, prvenstveno teroristički čin rušenja mosta na Aleksin Hanu i ubistvo dva pripadnika ARBiH na istom mostu. In-dikativno je da je glavni tužitelj Marinko Jurčević ovaj slučaj dodijelio tužiteljici Vesni Tančici koja je ’sasvim slučajno’ porijeklom iz Posušja, dakle sa pros-tora odakle je u toku opsade Drežnice sijana smrt, ubijana naša djeca, rušene džamije, škole, domovi, a sve možda od strane njenih bližih i daljih rođaka. Možda je ovo osveta zapovjednika sat-nije HVO-a Karla Marića i njegovog ’nalogodavca’ tadašnjeg župnika don Josipa Joke Blaževića što nisu uspjeli izvršiti zapovijest svojih nadređenih da u zločinačkom naumu prostor Drežnice pokore i stave pod okrilje Hrvatske za-jednice Herceg-Bosne.’’

Sud Bosne i Hercegovine učinio je veliku nepravdu prije svega Zijadu Kurtoviću, a onda i svima onima čije je najmilije pobio Paško Ljubičić. Za-mislimo kako se neko od tih ljudi osjeća kad pomisli da je Paško Ljubičić dobio samo mjesec dana zatvora za ubistvo nji-hovih najmilijih. Ovo je poniženje za sve Bošnjake, odnosno za sve žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.


SKANDALOZNO

Sramota Suda BiH

Zijadu 11 godina za udaranje Zijadu 11 godina za udaranje zatvorenika, Paški 10 godina za zatvorenika, Paški 10 godina za

ubistvo 130 Bošnjakaubistvo 130 BošnjakaSud Bosne i Hercegovine učinio je veliku nepravdu prije svega Zijadu Kurtoviću, a onda i svima onima čije je najmilije pobio Paško Ljubičić. Zamislimo kako se neko od tih ljudi osjeća kad pomisli da je Paško Ljubičić dobio samo mjesec dana zatvora za ubistvo njihovih najmilijih. Ovo je poniženje za sve Bošnjake, odnosno za sve žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini

25


Sud BiH izrekao je 29. aprila 2008. godine prvostepenu presudu kojom je Suad Kapić,

zvani Hodža, oslobođen optužbi da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Suad Kapić, zvani Hodža, rođen 31. jula 1975. godine u Cazinu, bivši pripadnik 517. cazinske brigade Pe-tog korpusa Armije RBiH, uhapšen je 21. septembra 2007. godine pod optužbom da je kao pripadnik 3. ba-taljona 517. cazinske brigade 5. kor-pusa Armije RBiH, u okviru vojne operacije ’Sana 95’ u septembru 1995. godine, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što je zajedno sa drugim vojnicima Armije RBiH učestvovao u zaroblja-vanju šest pripadnika Vojske Republi-ke Srpske (VRS) u rejonu sela Dabar, općina Sanski Most. Tužiteljstvo je tvrdilo da je nakon razoružavanja i vezivanja zarobljenika, Kapić hicima iz vatrenog oružja lišio života tri za-robljenika dok je jednog teško ranio. Nakon toga, optuženi je, navodno, jednom neidentificiranom vojniku Armije RBiH naredio da usmrti teško

ranjenog zarobljenika. Sud Bosne i Hercegovine u potpunosti je odbacio navode Tužiteljstva BiH (na suđenju se dokazalo da su optužbe protiv Kapića sve odreda bile lažne i neos-novane) i oslobodio Suada Kapića. Prije devetnaest dana na istom sudu oslobođen je Šefik Alić, također bivši pripadnik Petog korpusa Armije RBiH. Oslobađanjem Kapića i Alića, Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je istinu o Petom korpusu Armije RBiH, tj. da su vojnici ovog korpusa bili hrabri branitelji Bosne i Her-cegovine, a ne nekakvi ratni zločinci. “Kao i svakom čovjeku, drago mi je što sam oslobođen optužbi i što je dokazano da nisam počinio ništa loše tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, posebno mi je drago što je mojom oslobađajućom presudom potvrđeno da su moje ratne kolege iz 517. cazinske brigade, odnos-no Petog korpusa Armije RBiH, bili heroji odbrane naše domovine, a ne zločinci. Akobogda, ovo je tek početak potvrđivanja jedine istine, a to je da su svi ovi pritisci, od-

nosno napadi na Peti korpus potpuno neopravdani, tj. da je Peti korpus čist od pripisanih ratnih zločina’’, govori nam na početku Suad Kapić. Suadu optužbe protiv njega nisu zadavale previše brige jer je bio siguran da je riječ o lažnim optužbama, međutim teže se nosio sa činjenicom da je on kao borac za slobodu BiH bio primo-ran da dijeli zatvorsku ćeliju sa ljudi-ma koji su počinili stravične zločine i učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. “Ništa mi nije bilo po-sebno teško osim poniženja koje sam osjećao zbog toga što su me smjestili sa srpskim zločincima. Mene su jedi-


DRUŠTVO

Suad Kapić, zvani Hodža

Akobogda, ovo je tek istine da je Peti korpus

Kao i svakom čovjeku, drago mi je što sam oslobođen optužbi i što je dokazano da nisam počinio ništa loše tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, posebno mi je drago što je mojom oslobađajućom presudom potvrđeno da su moje ratne kolege iz 517. cazinske brigade, odnosno Petog korpusa Armije RBiH, bili heroji odbrane naše domovine, a ne zločinci. Akobogda, ovo je tek početak potvrđivanja jedine istine, a to je da su svi ovi pritisci, odnosno napadi na Peti korpus potpuno neopravdani, tj. da je Peti korpus čist od pripisanih ratnih zločina

26

nog prebacili u zatvor u Doboj gdje su uvjeti užasni. A u Sarajevu su me smjestili u ćeliju u kojoj je bila srpska četvorka optužena za ratne zločine u Bratuncu. Komandir straže u zat-voru Braco Kovačević namjerno me je smjestio u ćeliju zajedno sa Srbi-ma koji su optuženi za ratne zločine u Bratuncu. Takve stvari su za mene bile veliko poniženje.’’ Nakon puštanja na slobodu, Suada Kapića su njegovi sugrađani, Cazinjani, dočekali na primjeran i dostojanstven način. Nekadašnjeg saborca i sugrađana u Cazinu su dočekale stotine bivših bo-raca, te prijatelji, a doček je već počeo u Ključu, gdje je Kapića dočekala kolona od 30 automobila. Doček za nekadašnjeg saborca završen je u ca-zinskom Domu kulture gdje su se okupljenima, između ostalih, obra-tili Muhamed Hamdo Delalić, ratni komandant 503., Ibrahim Nadarević, komandant 517. brigade, istaknuvši da je oslobađajuća presuda, kao i oslobađajuća presuda Šefiku Aliću, dokaz istinske i pravedne borbe pri-padnika 5. korpusa i Armije BiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu na prostorima Bosanske krajine. “Zaista sam bio iznenađen reakcijom svojih komšija i prijatelja. Taj osjećaj vam ne mogu opisati. Drago mi je da su

moji Krajišnici bili uz mene, to je po-sebnost koju bi svako volio doživjeti.’’ Suad Kapić se već vratio redovnim ak-tivnostima, vratio se svom pčelinjaku i zarađivanju nafake za svoju poro-dicu. Nadamo se da više nikada neće

biti predmet sličnih procesa. Kapićev slučaj, kao i slučaj Šefika Alića, do-bra je najava da će sramotna politika Tužiteljstva Bosne i Hercegovine da pošto-poto optuži Peti korpus za rat-ne zločine - doživjeti krah.


DRUŠTVO

početak potvrđivanja s čist od ratnih zločina

27

Entuzijasti okupljeni oko internet stranica www.armijabih.com i www.okcsana.org ovog ljeta pokreću snimanje dokumentarnog filma o Armiji Bosne i Hercegovine. Svi zainteresirani koji na bilo koji način ̀ ele pomoći ovaj projekat neka se obrate na navedene adrese internet stranica.

“Kada sam iz Doboja prebačen u Sarajevo, komandir u zatvoru Braco Kovačević namjerno me smjestio u ćeliju sa Srbima koji su optuženi za ratni zločin u Bratuncu. Kada sam htio klanjati namaz, oni su skočili i nisu mi dali da klanjam. Požalio sam se, nakon čega su me prebacili u drugu sobu gdje sam mogao obaviti namaz. Dok sam bio u sobi sa bratunačkim optuženicima, naslušao sam se njihovih pjesama u kojima srpski pjevači uz šargije i gusle

pjevaju razne srpske nacionalističke pjesme pa i pjesme u kojima se poziva na klanje Turaka.’’ Na naše zaprepaštenje da je u pritvoru Suda BiH dozvoljeno puštati takve pjesme, Kapić dodaje: “Takve se pjesme puštaju svaki dan. Pritvor-ski hodnici odjekuju srpskim pjesmama među kojima su i pjesme o klanju Turaka. Pjesme o klanju Turaka i slične pjesme najviše pušta Zoran Živanović, zvani Snajper, koji je optužen za ratne zločine u Bratuncu.’’

Pritvorski hodnici Suda BiH odjekuju pjesmama u kojima se poziva na klanje Turaka

Između Dana džamija, 7. maja, i Dana pobjede nad fašizmom, 9. svibnja, samo prividno nema

nikakve veze. Oba spomenuta da-tuma povezuje fašizam, samo što je 9. maja pobijeđen, a 7. maja oglašen i još nije pobijeđen. Naprotiv, nagrađen je u Daytonu stvaranjem srpske kvazidržave na bosanskoj povijesnoj zemlji. Ta paradržavica stvorena je u ratu, na genocidu i krvi nevino i mučki poubijanih bošnjačkih civila i dokle god postoji ona će generirati mržnju i rat.

Mogu li se Bošnjaci uspraviti

Agonija Bošnjaka ne traje od jučer, nego punih dvjesta i više godina, a ovaj genocid koji su preživili samo je logičan slijed događaja i nacionalnih koraka kojima su jedni napredovali, a drugi nezaustavljivo propadali. Sada je samo pitanje mogu li se Bošnjaci uspra-viti i stati na svoje noge, uzevši hrabro svoju sudbinu u svoje ruke ili će i dalje kao “remetilački faktor” na Balkanu i Evropi biti lahak plijen i meta za razne nasrtaje. To pitanje je i dalje otvoreno, jer Bošnjaci nisu čak uspili nedavno u bosanskom državnom parlamentu osigurati donošenje zakona o zabra-ni fašističkih organizacija, a nema nikakve nade da bosanski državni par-lament povodom godišnjice pobjede nad fašizmom 9. maja donese temeljne dokumente: Bosansku deklaraciju o genocidu i Državnu strategiju za provedbu presude Međunarodnog suda pravde u Haagu o genocidu nad Bošnjacima, a da ne govorimo da je prvi poslijeratni saziv bosanskog parla-menta na prvi nadolazeći Dan pobjede nad fašizmom to morao učiniti. Sudeći prema recentnoj bošnjačkoj politici, ali i općenito o stanju duha kod Bošnjaka, ovaj stari balkanski narod uopće nije svjestan u kakvoj se poziciji nalazi. Ili

jeste, a ponaša se nojevski, što je još gore. Je li među Bošnjacima živa još ijedna ideja koja bi ih mogla ujediniti i ponijeti u izvjesnu budućnost? Je li to njihov iskonski bosanski jezik? Jed-nom je jedan književnik iz Podrinja, dobro znani pjesnik sa “sonetnih oto-ka”, čudeći se postavio pitanje kakve veze ima jezik i genocid. Pjesnik je do-bio odgovor: Podrinjci nisu sada pro-tjerani iz Podrinja, nego onda kada je

Vardišće postalo Vardište! Lingvocid uvijek prethodi genocidu, a urbicid ga prati.

Rječnik “Uloga i cijele istočne Hercegovine”

Treba ponoviti ovo strašno upozo-renje: Kada Bošnjaci budu, ako budu, svodili krvave račune svoje nezapamćene nacionalne tragedije, skončane u genoci-du, njihov narodni, prirodni, organski, materinski jezik neprekidno će im biti na vrh jezika kao i duša. Bosanski lingvisti nikako da se iskoprcaju ispod Karadžićevog šinjela i otrgnu izvan do-hvata njegove štake, odnosno da se izba-ve iz okova serbokroatistike i postuliraju modernu bosnistiku. Odnos bosanskih normativaca prema organskom idiomu Bošnjaka neupitno detektira njihovu konvertitsku svijest ili, pak, neprikri-venu zavjeru ucijenjenih marioneta za račun svojih nalogodavaca i mentora. Jer kako drukčije objasniti propisiva-nje frizirane srpsko-hrvatske norme za


DRUŠTVO

Povodom Dana džamija i Dana pobjede nad fašizmom

28

Piše: Safet Kadić([email protected])

Od urbicida i lingvocida do

genocida

Bošnjaci su silom, ratom, geno-cidom stjerani na prvobitni etnički prostor povijesnih bo-sanskih zemalja u koje su pro-tjerani i istočnohercegovački normativci i sada normativ no nameću taj Vukov istoč no-hercegovački jezik Bosancima na njihovom kućnom pragu, a upravo taj jezik Bošnjaci vezuju za počinioce genocida

Bošnjaci su od vremena pri-hvatanja zajedničkog književnog je-zika polovinom 19. vijeka, pod stra-hovitom srpskom hegemonističkom asimilatorskom presijom školstva, administracije i medija u zajedničkoj državi, napustili svoj organski idiom i bosansku slavenoilirsku ideju, a pri-hvatili tuđi radi slavenskog bratstva i ideje panslavizma, a na kraju 20. stoljeća jedan slavenski narod – Srbi

izvršio je genocid na drugim slaven-skim narodom – Bošnjacima. Tako je stravično skončala ideja jugosla-vizma, jer je bila samo pseudonim za velikosrpski balkanski hegemoni-zam, kao što je na globalnom planu panslavizam kao velikoruski hege-monizam neslavno završio raspadom Varšavskog pakta, a potom i Sov-jetskog saveza, koji je bio psudonim za Veliku Rusiju.

Panslavistički genocid

bosanski jezik kada oni prvi put sami, bez ičijeg (javnog) paternalističkog uplitanja ili hegemonističkog name-tanja, normiraju tuđi jezik kao svoj. Nisu se čak držali ni aksioma korifeja serbokroatistike Aleksandra Belića da “nema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovačkim i Daničićevim vojvođanskim, narodna os-novica našeg književnog jezika” (misli se na donedavno zajednički srpsko-hrvat-ski književni jezik). Tu dolazimo do novog paradoksa. Ako se dosad i sma-tralo da je Bosancima nametnut Vukov hercegovački ijekavsko-štakavski, sada to nameću sami neki bosanski norma-tivci, Bošnjaci ili “Bošnjaci”, uzimajući samo Vukov hercegovački i Daničićev vojvođanski i normirajući ga pod imen-om bosanski. Ilustrativan primjer tak-vog odnosa je Rječnik bosanskog jezika u izdanju Instituta za jezik u Sarajevu, koji je odmah nakon štampanja izazvao sukob između urednika i jednog autora-obrađivača. Samopostavljeni urednik toga rječnika Ibrahim Čedić bez znanja i dozvole autora-obrađivača izbacio je sve izvorne bosanske riječi sa bosan-skim akcentima, koje su bile navedene dubletno sa istočnohercegovačkim. Kada mu je autor-obrađivač skrenuo pažnju na to, taj mu je osiono odgovo-rio doslovno: “Tako govori moj Ulog i cijela istočna Hercegovina. Ja sam urednik i doktor nauka, ja stavljam i izbacujem šta ja hoću.” Samo po sebi postavlja se pitanje je li to onda rječnik “Uloga i cijele istočne Hercegovine” ili rječnik bosanskog jezika. Čedić misli da mu je dovoljan argument za taj stav to što iz tog njegovog kraja potiču priznati srpski lingvisti Miloš Okuka i Miloš Kovačević te poznati predratni lektor s televizije i ratni četnik i Karadžićev mi-nistar informacija Velibor Ostojić.

Kako je moguće da se objavi rječnik “Uloga i cijele istočne Hercegovine” pod imenom Rječnik bosanskog jezika i da se pritom još finansira s leđa poreskih obveznika uglavnom s prostora srednje Bosne (uz Soli i Donje kraje (Krajine), gdje su srbočetničkom agresijom uglav-nom stjerani Bošnjaci. Gdje je stručna javnost, gdje su bili stručni recenze-nti, gdje su bile znanstvene institucije? Odgovor je jasan. Čedić je požurio i štampao Rječnik na svoju ruku, bez tendera i stručnih recenzija, dok su autori-obrađivači, članovi peteročlanog autorskog leksikografskog tima Insti-tuta bili na godišnjem odmoru i nisu ni mogli dati saglasnost na naknadne izmjene koje je samoproglašeni urednik vršio u njihovim tekstovima. Njegova

smišljena i podla podvala Bošnjacima vidljiva je i po tome što je, da bi dobio pokriće u javnosti i preduhitrio moguće negativne reakcije autora-obrađivača i stručne javnosti, dok se štamparska boja nije ni osušila s Rječnika, naručio intervju u “Danima” koji je prava para-digma ljudskog licemjerja i predstavlja intelektualni skandal nad skandalima. (No, o Rječniku i intervjuu bit će po-sebno riječi.) Tu dolazimo do još većeg apsurda. Bošnjaci su silom, ratom, genocidom stjerani na prvobitni etnički prostor povijesnih bosanskih zemalja u koje su protjerani i istočnohercegovački normativci i sada normativno nameću taj Vukov istočnohercegovački jezik Bosancima na njihovom kućnom pra-

gu, a upravo taj jezik Bošnjaci vezuju za počinioce genocida.

Zato zastrašujuće zvuče riječi jed-nog autora iz internetske najave svog rječnika, jer se radi o ozbiljnom ling-visti i normativcu, koji je dosad radio na pravopisnoj i gramatičkoj normi bosanskog jezika, da njegov rječnik “predočava stanje u savremenom bo-sanskom jeziku i obuhvata riječi koje su prihvaćene od izvornih govornika”. Ovdi su samo govornici izvorni. Dak-le, ne radi se o izvornom bosanskom jeziku, nego o izvornim govornicima koji su prihvatili nametnuti jezik.

Zar to nije egzemplarni izraz samomržnje koja naginje suicidu i provocira genocid?!


DRUŠTVO

29

Skandalozna je tvrdnja i katastro-falna greška i zabluda Ibrahima Čedića, iznesena u intervjuu “Danima”: “Ustvari, bosanski jezik je skraćenica od bosanskohercegovački standardnojezički izraz’’, koja je pred stavljala neviđenu obmanu i nezapam ćenu podvalu Bošnjacima.

Mora se za sva vremena podvući da bosanski jezik nije nikakva i ničija skraćenica, nego samosvojni slaven-ski jezički entitet, odnosno organski idiom Slavena, predaka današnjih Bošnjaka, koji su naselili Bosnu polo-vinom 6. stoljeća, dakle još u starom vi-jeku i koji su ga razvijali samostalno i u doticaju s drugim jezicima i narodima punih milenij i po. Zato bosanski jezik, prije svega, izražava bosanski duh, jer je jezik rodno mjesto duha. Čedićev “bosanskohercegovački standardnojezički izraz’’ samo je jedna prevaziđena faza u normiranju bosanskog jezika i ne izražava taj duh.

To Čediću nije bilo dovoljno nego se u intervjuu dodatno bruka, ničim izazvan, prozivajući Senahida Halilovića što je iz svog pravopi-snog rječnika izbacio opština, a osta-vio općina, insinuirajući na njegovu navodnu prohrvatsku usmjerenost.

Nemjerljiva je zasluga prof. dr. Senahida Halilovića za izradu prvog Pravopisa bosanskoga jezika, što ima neprocjenjiv značaj za Bosnu, bosanski jezik i Bošnjake. Taj kapitalni pionirski posao obavljan je tokom srpske agresije i genocida i neposredno nakon i sasvim

je razumljivo što su se javile manjkavo-sti i nedoumice u nekim pitanjima, dok se Čedić skrivao po podrumima i pratio kako reaguje i komentira iz-bezumljeni narod u Buća Potoku na srpske granate, govori li tjedan ili sed-mica. Ali te nedoumice ne odnose se na ovaj beznačajni primjer koji navodi Čedić, jer da on išta zna o etimologiji riječi opština, ne bi to ni postavljao i javno se brukao. Halilovićeva, pak, temeljna metodološka greška jeste što nije polazio sa pozicija bosnistike, nego serbokroatistike, pa je neminovno, doduše djelomično, zapao u ralje va-rijantske polarizacije bosanskog jezika na srpsku i hrvatsku, zaboravljajući da su neke riječi, koje i Čedić pominje u intervjuu, varijantski polarizovane samo u odnosu na Srbiju i Hrvatsku, odnosno srpski i hrvatski jezik, ali ne i na Bosnu, gdje paralelno fungiraju kao naporednosti i sinonimi. U tom kontekstu su i potpuno proizvoljne, ničim izazvane, hajdučki podmukle, paranoične insinuacije na Preporod, u čijem je okrilju pripremljen taj prav-opis. Sve se samo kaže! Taj kosovski manir etiketiranja zamišljenih ili stvar-nih neprijatelja ima i svoju pozadinu: nezajažljivu pohlepu za novcem i slav-om bez pokrića u sposobnosti, znanju i talentu, kao što iza ove Čedićeve prozivke profesora Halilovića stoje neutemeljene i neostvarene pretenzije prema jezičkoj katedri Filozofskog fa-kulteta, gdje je Halilović nesumnjivi autoritet.

Bošnjaci Ibrahim i Senahid

Piše: Jasmin Redžepi

U nedjelju 4. maja 2008. godi-ne, u 16 sati, dolaskom i pri-sustvom najvažnijeg gosta,

predsjednika Republike Turske Ab-dullaha Gula, svečano je otvorena Hatundžik džamija u Skoplju.

Na otvaranju su prisustvovali i donatori iz Osmangazi općine, njen gradonačelnik Redžep Gazitepe, sav-

jet i delegacije biznismena i esnafa iz iste općine, zatim gradonačelnik skopske općine Čair, Izet Medžiti, koji je srdačno pomogao ovaj projekat gradnje džamije. Hatundžik džamija nalazi se u nekadašnjoj Hatundžiklar (gospođice) mahali sa istočne strane reprezentativne Jahja-pašine džamije i sa zapadne strane Rifai tekije. U ovoj džamiji Bošnjaci koji žive u skopskoj općini Čair imat će priliku da slušaju


REPORTA�A

Skoplje – bošnjački džemat

Otvorenje Hatundžik džamije

Bošnjački džemat u Skoplju konačno je dobio svoju džamiju, malehnu po dimenzijama ali veliku po značaju, a uz pomoć donacije svoje braće po vjeri iz Osmangazi općine i u saradnji sa svojom općinom Čair, koji su od toliko džamija koje čekaju da budu obnovljene izabrali baš ovu, kako bi bošnjačkom narodu što prije omogućili uživanje njihovih vjerskih prava i sloboda. Ovo je samo jedan dio aktivnosti bošnjačkih džemata u Makedoniji, koji su zaista aktivni i kojih ima dosta u ovoj zemlji

30

hutbe na bosanskom jeziku, djeca će u mektebu učiti na bosanskom je-ziku. Hatib i imam lijepe Hatundžik džamije je Dževad efendija Hot. Odbor

Hatundžik džamije izabran je sedam dana prije otvorenja, i sačinjava ga 150 ljudi predstavnika mahale i 165 ljudi predstavnika bošnjačkog stanovništva

grada Skoplja koji su bili džematlije prethodnog privremenog objekta u ko-jem su obavljali ramazanske teravije i džuma-namaz uz vodstvo Dževada ef. Hota. Izabrano je pet odbornika, koji su istovremeno javno izabrali Dževada ef. Hota za hatiba, vaiza i muallima, a to su poslovi koje je već obavljao u priv-remenim prostorijama Bošnjačkog kul-turnog centra. Ovo je bio dan pun ra-dosti jer je bošnjački džemat u Skoplju konačno dobio svoju džamiju, malehnu po dimenzijama ali veliku po značaju, a uz pomoć donacije svoje braće po vjeri iz Osmangazi općine i u saradnji sa svojom općinom Čair, koji su od toliko džamija koje čekaju da budu obnovlje-ne izabrali baš ovu, kako bi bošnjačkom narodu što prije omogućili uživanje nji-hovih vjerskih prava i sloboda.

Ovo je samo jedan dio aktivnosti bošnjačkih džemata u Makedoniji, koji su zaista aktivni i kojih ima dosta u ovoj zemlji.


REPORTA�A

31

Članovi islamske organizacije “Studentski klub”

Hatundžik džamija sagrađena je u 16. vijeku, odnosno između 1511. i 1529. godine od kada postoje vakuf-name Hani Hatune, jedne od kćeri Ja-hja-paše i osmanskog deftera, i tada se prvi put spominje ovaj mesdžid. Sve pretpostavke govore o tome da je ova džamija sagrađena od strane Hani Ha-tune, a najvjerovatnije krajem 16. vi-jeka proširena je od strane Hadži Ajše Hatune, unuke Gazi Isa-bega. Zbog dvije poznate dame, džamija i ma-hala su dobile ime Hatundžiklar. Ova džamija bila je u velikoj mjeri oštećena za vrijeme skopskog zamljotresa 1963. godine kada je pao četverovodni krov, srušili se trijem i munara. Džamija i do spomenutog zemljotresa nije bila u stalnoj funkciji zbog masovnih iseljenja muslimanskog stanovništva.

Hatundžik džamija je tipičan obje-kat osmanske arhitekture čija osnova molitvenog prostora predstavlja kva-drat. Ona je nekada bila pokrivena kupolom koja je stajala na pandan-tifima, odnosno sjevernim trokuto-vima stalaktitnih ukrasa. Sagrađena je tulom i obrađenim kamenom koji su postavljeni međusobno polihrom-nim načinom. Trijem je otvoren spri-jeda sa tri svoda koji formiraju lukove sa dva četvrtasta stuba. Ovaj trijem pokrivaju tri male kupole, stranično je zatvoren pri čemu i sama džamija dobija jedan elegantni izgled. Mala munara sa jednim šerefetom najno-vijom rekonstrukcijom premještena

je sa svog prvobitnog mjesta, tj. ne-kad je izrastala sa samog objekta, odnosno sa zida džamije, a sada se nalazi na desnoj strani džamije. Pos-lije nekoliko pokušaja njenog rekon-struiranja, općina Čair 2006. godine pokrenula je inicijativu i započela je njenu revitalizaciju, odnosno obnovu sa prethodnom saglasnošću Islamske zajednice Makedonije i nekadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spo-menika kulture koji je izradio proje-kat. Rekonstrukcija je realizirana u saradnji sa zbratimljenom općinom Osmangazi iz Burse, Republika Tur-ska, koja je finansijski podržala ovaj projekat.

Hatundžik džamija

Imam i hatib dàmije Dèvad ef. Hot

Otvorenju je prisustvovao i turski predsjednik gosp. Abdullah Gul

M SLIM

AN

A

TUI

VA

RP

PU

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Rekoše da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj. A li, možda je bolje reći:

Knjiga koja će ti koristiti je najbolji prijatelj. Naime ova knjiga je p lod vašihruku. Prva koju smo izdali iz ove edicije i koju su podržali braća i sestre iz

Bosne i dijaspore vakufskim projektom. Ovo je plod imana tih ljudi koji nisu

žalili izdvojiti jedan lijep dio svojih imetaka znajući da će to koristiti masamadanašnjih a i dolazećih generacija. Jer kada je nešto iz srca, srcu ide . A

primjer lijepe riječi je kao primjer lijepoga drveta, korijen mu je jak a stablo

mu stabilno prema nebu, v isoko uzdignuto. Primjer onih koji udjeljuju naAllahovom putu je kao primjer zrna pšenice iz kojeg iznikne sedam klasova, a

iz svakog klasa stotinu zrna. Ovako je to opisao Uzvišeni, a ovi ljudi su teajete shvatili na najbolji način. I kada se ovi plodovi počnu ubirati onda će svi

osjetiti korist toga. Iz tog razloga smo odabrali da ova knjiga bude upućenaosobi koja je najbitnija za društvo, a to je žena. Ovim se pokazuje da Islam

daje najveću pažnju moralu nakon čovjekovog vjerovanja. Ali, ako ne budemogradili i čuvali ono što imamo, nećemo ni uspjet i održati moralni status našeg

naroda. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da ova knjiga naiđe na prihvatanje

kod vas i da uputite dove za sve one koji su utroš ili trud, imetak i vrijeme da

ona dođe do vas. Posljednja naša dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Harmin Suljić, prof.

B6 FORMAT, PLASTIFIKACIJA, 32 STRANE, CIJENA 3KM

Piše: Nedim Haračić

Vjerovatno najindikativniji fen-omen koji se neposredno tiče čovjekovog svakodnevnog zani-

manja jeste smisao ovosvjetskoga života i njegova stvarna vrijednost. Nesumnjivo je da njegov Svoritelj, Vječni svjedok, najbolje poznaje njegovu istinsku ulogu i vrijednost kod čovjeka, shodno njego-voj naravi i nužnim mu potrebama. Kur’anski opisi ovoga svijeta, te savjeti i imperativi upućeni čovjeku u pogledu smisla njegova života i odnosa spram njega, nenadmašan su ekspresivni prikaz stvarnosti koju posmatramo i čiji smo svjedoci, a za koju nikada ne nađemo pra-ve i dovoljno izražajne i jake riječi da je opišemo. A kur’anska se besprimjernost upravo ogleda u preciznoj izražajnosti te apsolutnoj realnosti, i kada je u pitanju kratki ekspoze o određenom pojmu, kao i kad je u pitanju njegova široka ekspli-kacija. Tako Kur’an pristupa svim za čovjeka bitnim stvarima u njegovom životu, kao što kaže Uzvišeni: U ovom Kur’anu, Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere... (El-Kehf, 54.) Nevjerovatan je osjećaj slušati ajete koji se nižu o različitim pojmovima, naravno za one koji poznaju arapski je-zik, koji kao da iscrtavaju žive slike stvar-nosti onakva kakva ona uistinu jeste, bez lažnog sjaja, glorifikacije i maski...

Uloga čovjeka

Većina vjera i religija, koje ljudi danas njeguju i po čijim principima žele da žive, prema ovome svijetu ima nerealna i umnogome ljudskoj naravi neodgovarajuća stajališta. S druge stra-ne, kur’anski koncept ovoga svijeta i od-nosa prema njemu opisan je kroz spregu smisla cjelokupnoga života, čovjekove uloge i načina kako da je na najbolji način ispuni, s potpunim obzirom na njegovu narav i najspecifičnije okolnosti s kojima se susreće. Kur’an čovjeka istovremeno upozorava na odgovornost spram ovoga života, daje mu dostojanstvenu ulogu i ukazuje na univerzalne pravedne uzuse koje je postavio Stvoritelj. U tom svjetlu otkriva se smisao ovoga života. Uloga

čovjeka na ovome svijetu uistinu je dosto-janstveno mjesto, kada se ona prihvati s odgovornošću i sviješću koju mu dini-islam nalaže: A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji halifu posta-viti...!’’ (El-Bekare, 30.) I odredi Uzvišeni čovjeka da bude onaj koji će na Zem-lji posjedovati određene ovlasti, shodno uputstvima i odredbama koje je postavio Allah, dž.š., što je apsolutna pravda i po-zitivnost. I da ne bi te ovlasti zloupotrije-bio, nalazimo na niz kur’anskih tekstova koji čovjeka podsjećaju na neosporne činjenice: Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast - On sve može! Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta. (El-Mulk, 1.-2.) Potom upozorenje koje je preventiva pred čovjekovim slabo-stima: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti...!? (El-Mu’minun, 115.) Ovaj je život blagodat koja nema cijenu, kao što to kur’anski ajeti jasno ekspliciraju, zato ga ne treba uzalud protraćiti i proživjeti bez smisla. Iako živimo u vremenu kada su furset uzeli raznorazni diktatori i profiteri na nevinim ljudskim životima, zbog čijih se pohlepnih ciljeva ruše države i umiru brojni nevini ljudi i djeca, ipak je posto-jano Allahovo obećanje da će istinski vjernici, okićeni vrlinama dobročinitelja i pravednih vođa, dobiti šansu da vode svijet u ljepšu budućnost. Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjes-nicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici. (En-Nur, 55.) Ovo je naravno vrijeme koje su živjele prošle generacije u doba Ebu Be-kra, Omera, Osmana, Alije, Omera ibn Abdul-Aziza, kada su stanovnici islam-ske države uživali pravdu, kako musli-mani, tako i nemuslimani. Da to vrijeme dođe, sigurno je potrebna strp ljivost: A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Posla-niku poslušni budite da bi vam se ukazala milost. Nikako ne misli da će se nevjernici moći suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo

boravište bit će Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište. (En-Nur, 56.-57.)

Dunjaluk je ahiretska njiva

Na kraju niza ajeta o čovjekovoj ulozi u ovome životu i smislu koji nije uzalu-dan, Kur’an kroz besprimjernu spregu konciznosti i ekspresije iscrtava pravu sliku ovodunjalučkog života: Znajte da je život na ovome svijetu igra, i zabava, i giz-danje, i međusobno hvalisanje, i nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Poput primjera je kiše, bilje od nje sijače zadivljuje, i ono po-tom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i, nakon toga, sasušeno biva. A na onome svijetu je patnja teška, i(li) oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život doli uživanje prijevarno! (El-Hadid, 20.) Ovaj jedan ajet kao da pred našim očima odražava sliku života čovjeka ko-jem je dunjalučki život jedini i krajnji smisao. Šta je njegovo življenje doli zaba-va i trka za stjecanjem bogatstva?! Zar sva ta zabava, igra i prestiž nisu poput bilja koje buja u dobu kiša, da bi se potom u sušnom dobu sasušilo i uvehlo. Takav je život samo varljivo uživanje, a oprost od Allaha i zadovoljstvo i nagrada slijede onima koji su živjeli život s odgovornošću i ispunjavali date im obaveze. Ovaj svijet i sve njegove blagodati su sredstvo, a ne cilj, kako to Kur’an jasno ističe. On je stvoren da služi čovjeku, a ne da čovjek njemu robuje. Zanimljivo je da svi ajeti koji kazuju o ovome svijetu također ka-zuju i o ahiretu, dajući jasnu aluziju da je ispravna sprega između ova dva fen-omena nezanemarivanje nijednoga od njih. Naprotiv, način života na ovome svijetu neposredni je uzročnik mjestu na ahiretu. Tu ustvari leži istinski smisao ovoga života i ispravan odnos između vremena od nekoliko godina ili decenija spram vječnosti koju je Stvoritelj odredio svim stvorenjima nakon Dana presude. Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vo-dom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može. Imetak i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu, a dobra djela koja ostaju, bolja su kod Gospodara tvoga po nagradi i bolja po nadi.(El-Kehf, 45.-46.)

SAFF 9. maj - 4. dùmade-l-ula

TEFSIR

Kur’anski koncept

Ovaj svijet stvoren je da služi čovjeku, Ovaj svijet stvoren je da služi čovjeku, a ne da čovjek njemu robujea ne da čovjek njemu robuje

33

FETVE

Aktuelna pitanja i dileme

34

Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Lažna zakletva

Jedne prilike dok sam imala mjesečnicu (hajz) moj mlađi brat me je pitao da li sam obavila namaz ili ne, a ja sam mu, rukovodeći se ranijim majčinim savjetom da mu ne objašnjavam zašto i kako ne mogu klanjati, odgovorila pozitivno, čak sam se, nakon njegovog insistiranja da se zakunem, i zaklela zbog toga. Poslije toga, svjesna da sam se lažno zaklela, počela sam koriti samu sebe, zbog čega sam to učinila. Da li sam grješna i da li sam obavezna iskupiti se zbog toga?

Sami ibn Abdul-Aziz el-Madžid, član profesorskog vijeća na Islamskom univerzitetu “Muhammed ibn Suud’’

Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alej-hi ve sellem.

Zakletva čije kršenje za poslje-dicu ima pokajnički iskup (keffaret) je ona kojom se potvrđuje činjenje, od-nosno ostavljanje određene stvari u budućnosti. Onaj ko se zakune da nešto neće uraditi i uradi, ili da će uraditi i ostavi, dužan je iskupiti se za prekršenu zakletvu. Lažna zakletva zbog nečega što je bilo u prošlosti, ne povlači za sobom pokajnički iskup, ali je svakako grijeh, i to jedan od velikih grijeha. Poslanik, sal-lallahu alejhi ve sellem, nazvao je takvu zakletvu “jeminul-gamus’’, u hadisu koji je zabilježio Buharija (6675). Islamski

učenjaci su to protumačili na sljedeći način: nazvana je “jeminul-gamus’’ jer gura (ar. tagmisu) onoga ko se njome zakune u džehennemsku vatru. U tvom slučaju postoji dozvoljena alternativa, a ona je da se zakuneš da si klanjala, misleći na namaz koji si klanjala u pe-riodu čistoće, ili da si donijela salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (arapska riječ salat može značiti namaz kao što može značiti i salavat na Posla-nika, sallallahu alejhi ve sellem). Ako tvoj brat ipak bude insistirao na zakletvi zbog konkretnog namaza, akšama ili ja-cije toga dana, onda mu moraš pojasniti o čemu se radi, razlog zbog kojeg nisi u stanju klanjati, jer je preče da se stidiš Allaha nego njega ili bilo koga drugog. (Izvor: www.islamtoday.net)

Kupovina i prodaja dionica firmi koje imaju kamatnih

aktivnostiKakav je propis kupovine i prodaje dio-

nica firmi koje u određenom broju slučajeva posluju kamatom, daju i uzimaju kamatu? I kakav je status dionica koje čovjek trenut-no posjeduje u takvoj firmi?

Dr. Rašid ibn Ahmed el-Ulejvi, član profesorskog vijeća na Islamskom uni-verzitetu u El-Kasimu

Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alej-hi ve sellem.

Nije dozvoljeno kupiti dionice firme čije poslovanje počiva na zabranjenim i nelegitimnim aktivnostima kao što

su proizvodnja i distribucija svinjskog mesa, alkohola, duhana ili bilo čega drugog što je po islamskom učenju za-branjeno proizvoditi i konzumirati, niti dionice firmi čija je osnovna djelatnost kamata, kao što su banke. Što se tiče dionica firmi čija je osnovna djelatnost nešto što je dozvoljeno i legitimno, kao što su poljoprivredne, uslužne, indu-strijske i druge firme koje proizvode i nude dozvoljene proizvode i usluge, njih je dozvoljeno kupovati i prodavati. Ukoliko se dogodi da firma koja ima takvu osnovu ipak u određenim situa-cijama iz okvira dozvoljenih aktivnosti pređe u zabranjeno područje, kao što je u slučaju polaganja viška kapitala na banke s ciljem njegovog uvećanja putem kamate, ili uzimanja kamatnih kredita radi proširenja postojećih kapaciteta firme, onda prema mišljenju jednog dijela današnjih islamskih učenjaka i stručnjaka u takve firme nije dozvoljeno ulagati, niti posjedovati njihove dio-nice, kupovati ih i trgovati njima. Oni svoj stav obrazlažu postojanjem kamat-nih aktivnosti u takvim firmama, iako one nisu osnova. Drugi dio islamskih učenjaka kupovinu i posjedovanje dio-nica ovakvih firmi ne smatra spornim, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) da u opisu aktivnosti firme ne stoji da će se ona između ostalog baviti i kamatom; b) da količina kamatnog kredita koji firma uzima u svrhu proširenja djelat-nosti ne prelazi 1/3 njenog ukupnog kapitala; c) da se iz zarade izdvoji onaj dio koji je nastao kao produkt kamat-

Saff redovno, u prevedenoj for mi, prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih na učnih oblasti i cjelina


nih transakcija i udijeli u humanitarne svrhe. Utvrđivanje procenta zabranje-nog imetka u cjelokupnoj zaradi zahtje-van je i težak posao, i traži precizan proračun. Taj procenat varira i različit je od godine do godine i od firme do fir-me, ali u većini slučajeva, u normalnim okolnostima, ne prelazi 20% ukupne za-rade. Pod normalnim okolnostima misli se na stanje u kojem firma većinski dio zarade ostvari na legalan šerijatski način i samo mali dio toga čini zarada ostva-rena putem kamatnih transakcija. Ako u takvim okolnostima dioničar izdvoji 20% zarade i udijeli je u humanitarne svrhe, izvršio je ono što se od njega traži i on pred Allahom, dželle šanuhu, nema nikakve odgovornosti. Islamski pravnici su za situaciju u kojoj dođe do miješanja dozvoljenog sa zabranjenim profitom, i ne zna se tačno koliko ima jednog a ko-liko drugog, postavili pravilo koje kaže: Kompletan profit dijeli se u dva dijela, polovinu (50%) od toga dozvoljeno je zadržati, a drugu polovinu obaveza je udijeliti. Dva su puta ostvarivanja pro-fita u dioničarskoj firmi: prvi je udio u sveukupnom godišnjem profitu firme, i drugi, razlika između kupovne i pro-dajne cijene dionice. Bez obzira na koji od ova dva načina dioničar ostvario za-branjen profit, obaveza mu je da se tog dijela profita riješi. Korisno je znati da 90% industrijskih, poljoprivrednih, energetskih i uslužnih firmi ima kon-takt sa kamatom na spomenuti način i jako mali broj firmi u svom programu nema kamatnih aktivnosti.

Posjedovanje dionica u ovak-vim firmama podliježe prethodnom razilaženju; prema mišljenju jednog di-jela učenjaka to je dozvoljeno ukoliko se ispoštuju spomenuti uvjeti, a najvažniji je izdvajanje dijela profita ostvarenog na zabranjen način i njegovo udjelji-vanje u humanitarne svrhe, a prema drugom mišljenju to je zabranjeno, što znači da je dioničar obavezan trenutno razvrgnuti ugovor sa firmom, i opozvati ugovor koji je sklopio sa prethodnim dioničarem (od kojeg je kupio dioni-cu), uzeti nazad svoj kapital i tražiti od uprave firme da mu dozvoli poništenje ugovora. Ovo mišljenje je više teoretsko nego praktično, jer ne postoji instru-ment putem kojeg bi se jedan ovakav zahtjevan protokol mogao izvršiti. Sta-va sam da je prihvatljivije i praktičnije mišljenje da dioničar proda svoje dio-nice, a iz sredstava koja tako zaradi, izd-voji i udijeli procentualno onoliko ko-liko je firma inkasirala putem zabran-jenih aktivnosti. Tada se za njega može reći da se boji Allaha u skladu sa svojim mogućnostima, što je On i naredio u 16. ajetu sure Et-Tegabun. (Izvor: www.islamtoday.net)

Penzija i nasljedstvo

Nedavno mi je umro otac i iza njega je ostala penzija. Osim mene, kao najstarijeg sina, on još ima dvojicu mlađih sinova, maloljetnika. Da li penzija spada u nas-ljedstvo ili je to posebna vrsta imetka koji pripada mojoj maloljetnoj braći?

Sulejman ibn Ibrahim el-EskaHvala Allahu i neka je mir i spas na

poslanika Muhammeda, sallallahu alej-hi ve sellem.

Penzija koju država daje porodici umrlog nema status nasljedstva, u čijoj raspodjeli učestvuju svi nasljednici. Ona je specijalan vid novčane pomoći namijenjen nesposobnim i hendikepi-ranim osobama, hudovicama, maloljet-nim osobama koje ostanu iza umrlog. Ovog mišljenja je većina današnjih is-lamskih učenjaka. U tvom slučaju pen-zija pripada tvojoj maloljetnoj braći, a njihov staratelj je dužan da, umjesto njih, uzima penziju i njome raspolaže u njihovu korist onako kako to pro-pisi nalažu. Sve što pređe njihovu pot-rebu, obaveza je brižno čuvati i uručiti im kada postanu punoljetni. Rekao je Uzvišeni u prijevodu značenja: I ra-sipnicima imetke, koje vam je Allah pov-jerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite. I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako oci-jenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan - neka se uzdrži, a ko je siromašan - neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati (En-Nisa, 5. - 6.); Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi - doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti (En-Nisa, 10.). (Izvor: www.islamtoday.net)


FETVE

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nakon što se muslimanska delegacija vratila u svoj vojni logor, Rustem je konačno

krenuo sa ogromnom vojskom iz Medaina u pravcu Kadisijje. Ulogorio se sa vojskom u mjestu Sabat, a Džalinus, komandant prethodnice koja je brojala 40.000 vojnika, krenuo je prema Nedžefu, mjestu koje je od Kadisijje udaljeno oko 50 km. Dok je bio u Sabatu, Rustem je poslao pismo Džalinusu u kojem je tražio od njega da pošalje skupinu konjanika do obale rijeke Atik, pritoke Eufrata, i da pokušaju uhapsiti barem jednog muslimanskog vojnika i da ga dovedu u njegov logor. Džalinus je poslao stotinjak konjanika koji su čekali u zasjedi ne bi li naišao neko od muslimana, i to su i dočekali. Uspjeli su zarobiti jednog muslimanskog vojnika koji se bio odvojio od ostatka vojske i prešao na drugu stranu rijeke Atik. Muslimani su to primijetili pa su poslali grupu konjanika da idu u potjeru i da oslobode muslimanskog vojnika. Muslimanska konjica uspjela je stići zadnji dio perzijske čete i ubiti trideset Perzijanaca, ali su ostali pobjegli zajedno sa zarobljenim muslimanom kojeg su odveli pred Rustema. Historičari nisu zabilježili čak ni ime tog muslimana, što za njega, a ni za nas nije bitno, ali je svakako bitno i važno čuti kako se ponašao i kako je vodio dijalog sa Rustemom kako bismo iz njegovog primjera naučili kako su prve generacije muslimana razumjele vjeru, a samim tim i džihad protiv Perzijanaca. Oni nisu bili samo obični vojnici koji su regrutovani u vojsku da ratuju protiv izvjesnog neprijatelja, već su uvijek imali na umu glavni cilj džihada, a to je borba za uzdizanje Allahove riječi i vjere islama.


HISTORIJA

Velika islamska osvajanja: Osvajanje Perzije i Bizantije (IX

Ako u vašoj vojsci imONDA SIGURNO NE MOŽETE IZGUBITIONDA SIGURNO NE

36

Došli smo da tražimo ono što nam je Allah obećaoNaime, kada su ga doveli pred

Rustema, on mu je rekao: “Zašto ste došli u našu zemlju i šta vi zapravo tražite ovdje?’’ Muslimanski vojnik mu je odgovorio: “Došli smo da tražimo ono što nam je Allah obećao.’’ “A šta vam je to Allah obećao?’’, upitao je Rustem. On je odgovorio: “Vašu zemlju, sinove i krv, ako odbijete da se pokorite.’’ Nakon toga Rustem je cinično upitao: “A šta ako poginete prije toga?’’ Odgovorio je: “Onaj ko od nas pogine, ući će u Džennet, a ko ostane živ, on će ostvariti obećanu pobjedu.’’ Rustem se na to nasmijao i rekao: “Izgleda da smo mi i naša sudbina u vašim rukama.’’ Muslimanski zarobljenik mu je rekao: “Teško tebi, Rusteme, ne samo ti, već i sva vaša zemlja bit će u našim rukama, jer, znaj dobro, Rusteme, ti se ne boriš protiv ljudi, već protiv Allahove odredbe i sudbine, a nju zasigurno ne možeš pobijediti.’’ Ta smirenost, hrabrost i odlučnost naljutili su Rustema i on je naredio svojim vojnicima da ubiju zarobljenog muslimana. Nakon toga perzijska vojska krenula je dalje prema Kadisijji i ušla je u selo Burs u kojem su živjeli isključivo Perzijanci. Ali, i pored toga perzijska vojska učinila je stravičan zločin u selu, opljačkali su imovinu i silovali žene. Kada je konačno i Rustem ušao u selo, njegov narod mu se žalio na ono što je počinila vojska, a on je pun bijesa stao pred vojsku i rekao: “Tako mi Boga, bio je u pravu onaj musliman kojeg smo malo prije ubili, kada je kazao da je naša zemlja u njihovim rukama, jer kada su muslimani vladali ovim selom, nisu činili ono što je naša vojska počinila sa svojim vlastitim narodom, i ovakvi postupci predat će i nas i našu zemlju muslimanima

u ruke.’’ Zatim je Rustem napustio to selo i krenuo sa vojskom prema Nedžefu gdje ga je čekao Džalinus sa prethodnicom perzijske vojske. Interesantno je da je perzijska vojska iz Medaina do Nedžefa putovala više

od četiri mjeseca, a razdaljina između ova dva grada je svega 85 km. Razlog tome je što je Rustem u svakom mjestu, u svakom selu i utvrđenju odmarao vojsku i svaki put slao pismo kisri Jezdedžirdu tražeći dozvolu da se on sa vojskom vrati u Medain, a da ostatak vojske pod komandom Džalinusa ratuje protiv muslimana. Radi usporedbe, spomenut ćemo da su Halid ibn Velid i Musenna ibn Haris znali za jedan dan preći 100 km bez predaha, a, eto, veliki perzijski vojskovođa prelazio je sa svojom vojskom za jedan dan nepuna dva kilometra. Muslimanskoj vojsci bilo je dosadilo čekati u Kadisijji, jer je to bilo prvi put da toliko vremena čekaju neprijateljsku vojsku na jednom mjestu. Prije toga muslimani su na čelu sa Halidom znali voditi po četiri bitke u jednom mjesecu, a sad su, jer je tako naredio halifa Omer, r.a., čekali već više od četiri mjeseca da se pojavi perzijska vojska u Kadisijji. Bilo kako bilo, Rustem je stigao u Nedžef i odmah počeo vršiti raspored svojih snaga. Na čelo vojske postavio je Džalinusa, lijevo krilo predvodio je Mihran er-Razi, čiji je otac bio jedan od uglednika na perzijskom dvorcu i poznat je po tome što je bio izvršio prevrat ubivši tadašnjeg kisru. Na njegovoj glavi vjerovatno bi se zasjala carska kruna da kisrina garda nije i njega ubila. Desno krilo vodio je Hurmuzan koji je bio zarobljen u vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio uz obećanje da se nikada neće boriti protiv muslimana. Bitka na Kadisijji bit će njegova prva izdaja tog ugovora. Središnjicom vojske komandovao je Behmen, a odstupnicom Alberzan. Muslimani su još uvijek bili u Kadisijji, Sa’d ibn Ebi Vekkas poslao je Sevada ibn Malika i Humejda ibn Nu’mana kao


HISTORIJA

dio)

ma još takvih boraca, ONDA SIGURNO NE MOŽETE IZGUBITIE MOŽETE IZGUBITI

37

Kada su zarobljenog muslimana doveli pred

Rustema, on mu je rekao: “Zašto ste došli u našu zemlju i šta vi

zapravo tražite ovdje?’’ Muslimanski vojnik mu

je odgovorio: “Došli smo da tražimo ono što nam je Allah obećao.’’ “A šta

vam je to Allah obećao?’’, upitao je Rustem. On je

odgovorio: “Vašu zemlju, sinove i krv, ako odbijete da se pokorite.’’ Nakon toga Rustem je cinično

upitao: “A šta ako poginete prije toga?’’ Odgovorio je: “Onaj ko od nas pogine, ući će u Džennet, a ko

ostane živ, on će ostvariti obećanu pobjedu.’’ Rustem se na to nasmijao i rekao: “Izgleda da smo mi i naša sudbina u vašim rukama.’’ Muslimanski zarobljenik mu je rekao: “Teško tebi, Rusteme, ne samo ti, već i sva vaša zemlja bit će u našim rukama, jer, znaj dobro, Rusteme, ti se

ne boriš protiv ljudi, već protiv Allahove odredbe i

sudbine, a nju zasigurno ne možeš pobijediti’’

izviđače prema Nedžefu. Na tom putu oni su sreli grupu Perzijanaca koji su bili naoružani, a koji su čuvali stado ovaca. Onda je Sevad naredio Humejdu da se pobrine za ovce i da ih otjera u muslimanski logor, a on će se sam boriti protiv Perzijanaca. Pošto se muslimanski izviđači nisu vratili na vrijeme, Sa’d je poslao Asima ibn Amra sa grupom mudžahida da provjere šta je sa izviđačima. Tako su oni na vrijeme došli u pomoć Sevadu i porazili su i poubijali Perzijance.

Amr ibn Ma’di Jekrib i Tulejh ibn Huvejlid –

priča za sebeNakon toga muslimanska vojska

krenula je zapadno od kanala Sabur i zaustavila se kod utvrđenja Kadis. Tu je Sa’d rasporedio vojsku za bitku. Za komandanta prethodnice postavio je Zehreta ibn Hajevijju koji je trebao obezbijediti prelazak muslimanske vojske preko mosta na rijeci Atik. Zatim je poslao grupu izviđača koje su predvodili Amr ibn Ma’di Jekrib i Tulejh ibn Huvejlid el-Esdi, dvojica ljudi koji su prije osvajanja Perzije bili napustili islam, a Tulejh se bio čak proglasio poslanikom. Kada je Ebu Bekr, r.a., poveo rat protiv otpadnika (murteda), Tulejh je pobjegao u Šam i tamo boravio u toku hilafeta Ebu Bekra, a kada je Omer, r.a., postao halifa, Tulejh se vratio u Medinu i javno se pokajao i ponovo primio islam. Nakon toga halifa Omer mu je dozvolio da učestvuje u osvajanju Perzije. Amr ibn Ma’di Jekrib također se pokajao i vratio u islam, a nakon toga ratovao je protiv Bizantinaca u Šamu i u bitki na Jermuku izgubio je jedno oko. Oni su imali zadatak da otkriju tačnu lokaciju na kojoj se ulogorila perzijska vojska. A što se tiče Perzijanaca, oni su iz Nedžefa već bili stigli do mjesta Nebaz nekoliko kilometara od mosta na rijeci Atik, a komandno mjesto na kojem je bio Rustem bilo je u mjestu Silahjin. Kada su muslimanski izviđači vidjeli gdje se ulogorila perzijska vojska i koliko ih ima, Amr je rekao Tulejhu: “Trebamo se hitno vratiti u naš logor i obavijestiti muslimane gdje se nalaze Perzijanci, jer oni su ubijeđeni da su Perzijanci još uvijek u Nedžefu, i koliko ogromnu vojsku Rustem vodi protiv muslimana.’’ Tulejh mu je odgovorio: “Ali, mi nismo otkrili gdje se tačno nalazi Rustemov šator i nismo zarobili ni jednog njihovog

vojnika, a znaš da nam je Sa’d rekao da se, ako ikako možemo vratimo sa jednim zarobljenim vojnikom koji će prenijeti sve informacije o njihovoj vojsci.’’ Zbog toga je Tulejh predložio Amru da se sa preostalom petericom izviđača vrati u logor, a da će on pokušati otkriti gdje se nalazi Rustemov šator. Tako je i bilo, Amr se sa svojom grupom vratio do mosta na Atiku, a Tulejh je ostao sam i upustio se u opasnu avanturu otkrivanja Rustemovog položaja u dubini perzijskog logora. Sa’d ibn Ebi Vekkas se već bio zabrinuo za svoje izviđače, pa je poslao stotinu vojnika na čelu sa Kajsom ibn Hubejrom

da provjere šta im se dogodilo. Četa muslimanskih konjanika srela se kod mosta sa Amrom ibn Ma’di Jekribom i on ih je obavijestio o perzijskoj vojsci i Tulejhu koji je ostao u njihovom logoru. Zatim je predložio Kajsu da zajedno krenu prema perzijskom logoru i da ih napadnu kako bi unijeli pometnju u njihove redove. Kajs je odbio taj prijedlog, jer bi to bila samoubilačka akcija u kojoj bi stotinu muslimana moglo izgubiti život, a da nikakav cilj ne ostvare. Nakon toga naredio je da

se svi zajedno vrate u muslimanski vojni logor. Kada je Sa’d čuo šta je predlagao Amr, rekao mu je: “Da sačuvam život stotinu muslimana draže mi je nego da ubijem hiljadu Perzijanaca.’’

Sam izvršio diverziju usred perzijskog logora

A što se tiče Tulejha ibn Huvej-lida, on se polahko ali sigurno probijao kroz velike močvare idući paralelno od perzijske vojske dok nije u potpunosti prošao njihovu prethodnicu i došao do logora u kojem je bio Rustem. Malo je zastao i osmatrao mnogobrojne šatore i silnu perzijsku vojsku, a onda je ugledao veliki bijeli šator usred logora. Bio je ubijeđen da to Rustemov šator. Sačekao je da padne noć, a onda je mirno prišao bijelom šatoru pored kojeg je bio privezan Rustemov konj, zatim je isukao sablju i odsjekao konopce koji su držali šator i on je pao na Rustema i one koji su bili sa njim u šatoru, zatim je odvezao njegovog konja, uzjahao ga i potjerao nazad prema Kadisijji. Na taj način želio je zastrašiti Perzijance i ubaciti im strah u srca, jer su maksimalno bili iznenađeni kad su vidjeli da je pored tolike vojske napadnut šator njihovog komandanta usred vojnog logora. Pored toga, imao je namjeru zarobiti i jednog Perzijanca i odvesti ga Sa’du. Kada se šator srušio, stražari su povikali na uzbunu. Ugledali su Tulejha kako juri na konju kroz njihove redove, pa je Rustem naredio da ga konjanici sustignu i ubiju. Međutim, Tulejh je toliko jurio da su perzijski konjanici sve više zaostajali, da bi na kraju ostala samo tri konjanika koja su nastavila potjeru. Jedan od njih bio je skoro sustigao Tulejha, uzeo je koplje i gađao ga, ali je promašio. Tada je Tulejh uzeo njegovo koplje, okrenuo se i pogodio Perzijanca u grudi i on se mrtav stropoštao na zemlju. Isto to uradio je i drugi Perzijanac, ali je i on okončao svoj život sa kopljem u grudima. Ostao je bio još jedan perzijski vojnik i Tulejh ga je sačekao i tražio da se preda ili će u suprotnom biti ubijen. Perzijanac se predao, a Tulejh mu je naredio da siđe sa konja i ide ispred njega. Tako je ovaj muslimanski junak u potpunosti izvršio svoj zadatak. Kada su došli u muslimanski logor, Perzijanac je izbezumljen od straha


HISTORIJA

38

U toku noći Rustem je sanjao čudan san koji će

se malo kasnije i obistiniti. Naime, sanjao je kako je melek sišao sa nebesa i

ušao u njihov vojni logor, a zatim je pokupio sve

njihovo naoružanje i predao ga čovjeku kojeg Rustem

nije poznavao, pa je upitao meleka: “Ko je ovaj čovjek?’’ Odgovorio mu

je: “To je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu

alejhi ve sellem.’’ Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, naoružanje predao drugom čovjeku, pa je Rustem ponovo upitao:

“Ko je ovaj čovjek?’’ Melek mu je rekao: “Ovo je Omer ibnul-Hattab.’’ Nakon toga Omer, r.a., predao je sve

naoružanje trećem čovjeku, a to je bio Sa’d ibn Ebi

Vekkas’’

rekao Sa’du: “Poštedite mi život, a ja ću vas zauzvrat obavijestiti o svim detaljima vezanim za našu vojsku.’’ Sa’d mu je odgovorio: “Ti si kod nas siguran, jer mi smo narod koji, kad nekome dadne sigurnost, ne krši ugovor niti obećanje, pod uvjetom da ne lažeš i da nam kažeš potpunu istinu o vašoj vojsci.’’ Tada je Perzijanac rekao: “Sigurno ću ti reći istinu, ali prvo želim nešto reći o ovom vašem vojniku. Ja uistinu nisam vidio takvog vojnika do sada, a ratujem otkako znam za sebe. Taj čovjek uspio je proći jedan logor u kojem je bilo 40.000 vojnika i doći u sredinu drugog i srušiti Rustemov šator i uzeti njegovog konja i pobjeći. Nakon toga uspio je ubiti dvojicu naših vojnika, a ja vam se kunem da je svaki od njih kod nas vrijedio hiljadu vojnika. I ako u vašoj vojsci ima još takvih, onda je nemoguće da budete poraženi.’’ Zatim je potanko ispričao sve o perzijskoj vojsci, njihovom broju, komandantima, namjerama i borbenom moralu. Kada je Sa’d saslušao Perzijanca i dobio potrebne informacije, dao mu je da izabere, ili da se vrati u perzijski tabor ili da ostane sa muslimanima, i on je izabrao ovo drugo. Boravio je nekoliko dana u muslimanskom logoru i vidio je kakvi odnosi među njima vladaju i kako se njihov komandant odnosi prema vojnicima, a onda je otišao Sa’du i tražio da ga poduči propisima islama nakon čega je izgovorio šehadet i primio islam. Sa’d mu je dao ime Muslim. Ovaj Perzijanac nije ni slutio šta će mu se sve dogoditi i kakve će promjene doživjeti u toku tog pohoda. Krenuo je kao idolopoklonik da se bori protiv muslimana, zatim je primio islam i u bitki na Kadisiji borio se protiv Perzijanaca. Nedugo zatim Rustem je izvršio pokret svoje vojske i ulogorio se zapadno od rijeke Atik, tako da je sada dvije vojske dijelio samo most na toj rijeci.

Rustemov san o porazu Perzijanaca

U toku noći Rustem je sanjao čudan san koji će se malo kasnije i obistiniti. Naime, sanjao je kako je melek sišao sa nebesa i ušao u njihov vojni logor, a zatim je pokupio sve njihovo naoružanje i predao ga čovjeku kojeg Rustem nije poznavao, pa je upitao meleka: “Ko je ovaj čovjek?’’ Odgovorio mu je: “To

je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.’’ Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naoružanje predao drugom čovjeku, pa je Rustem ponovo upitao: “Ko je ovaj čovjek?’’ Melek mu je rekao: “Ovo je Omer ibnul-Hattab.’’ Nakon toga Omer, r.a., predao je sve naoružanje trećem čovjeku, a to je bio Sa’d ibn Ebi Vekkas. U tom trenutku Rustem se probudio prestrašen i zabrinut, jer on je pripadao narodu koji je vjerovao u astrologiju i koji se bavio tumačenjem snova. Zbog toga je on odmah pozvao sve astrologe koji su bili u njegovoj vojsci i ispričao im šta je vidio u snu. Kada su to čuli, oni su mu rekli da nikome ne priča svoj san. Među astrolozima bio je i čovjek po imenu Rufejl koji je bio vrlo blizak sa Rustemom i njegovo mišljenje Rustem je posebno uvažavao. On je sa njim razgovarao o islamu u toku prethodne tri godine otkako su muslimani počeli osvajati Perziju. Međutim, sada kada je čuo šta je Rustem sanjao, Rufejl se nije nimalo dvoumio, postao je musliman i čekao je prvu priliku da se priključi muslimanima. Upravo će on kasnije postati jedan od najznačajnijih izvora historičarima koji su pisali o borbama između muslimana i Perzijanaca. Rustema je njegov san bacio u očaj i ubacio mu neopisiv strah u srce, tako da je nakon razgovora sa astrolozima uzjahao svoga konja i sam se prošetao obalom rijeke i dugo posmatrao muslimansku vojsku na drugoj strani. Nakon toga tražio je od Sa’da ibn Ebi Vekkasa da mu pošalje nekog od muslimana da sa njim razgovara. On mu je poslao Zehreta ibn Hajevijju koji je kao komandant prethodnice čuvao most, tako da se on brzo susreo oči u oči sa Rustemom. Perzijskom komandantu u glavi je bila samo jedna misao, da ponudi primirje muslimanima, ali to nije mogao izustiti, jer bi to značilo da se unaprijed predaje i pored silne vojske koju je poveo u bitku. Zbog toga je pokušao indirektno da razgovor sa Zehretom usmjeri u tom pravcu. Na početku mu je rekao: “Vi ste naši susjedi i ti dobro znaš da ste nekada dolazili u našu zemlju tražeći životne namirnice i mi smo vam to izdašno davali. Pored toga, dozvolili smo vam da se u našoj državi bavite trgovinom bez ikakvih zapreka i posebnih ugovora, pa šta je to što je tako radikalno promijenilo vaš odnos prema nama?’’ Zehrete mu je

odgovorio: “U pravu si, istina je da su naši preci dolazili u vašu državu isključivo radi dunjaluka, ali mi nismo došli zbog toga, mi smo došli zbog ahireta, a to je ogromna razlika. Mi smo bili takvi kako si nas opisao dok Allah nije poslao posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i preko njega objavio Kur’an u kojem je uputa naša. Allah, dž.š., je putem Kur’ana obećao pobjedu muslimanima nad svakim neprijateljem, sve dok se muslimani budu držali propisa uzvišene vjere islama.’’ Zatim je Rustem tražio da mu objasni osnovne principe islama, na što mu je Zehre rekao sljedeće: “Temelji islama su vjerovanje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da prihvatiš sve on što dolazi od Allaha i što Njemu približava, a ostaviš sve ono što je u suprotnosti sa Allahovom naredbom. I mi smo upravo došli u vašu zemlju da oslobodimo ljude od robovanja ljudima kako bi robovali samo Allahu, dž.š., i da im ukažemo na jedno veliku istinu, a to je da su svi ljudi i narodi od jednog čovjeka i jedne žene i nema među njima razlike osim po bogobojaznosti i plemenitosti.’’ “Ovo je veličanstvena stvar’’, uzviknuo je Rustem i dodao: “A ako bismo moja vojska i ja primili islam, da li biste vi tada napustili našu zemlju?’’ Zehre je odgovorio: “Bismo, tako mi Allaha, istog trenutka, a ostavili bismo sa vama samo Allahovu Knjigu da po njoj sudite i ne bismo dolazili u ovu zemlju osim po potrebi, kao trgovci i tome slično.’’ Nakon toga Rustem je okupio svoje komandire i savjetnike i upitao ih šta misle o govoru i prijedlogu muslimana. Oni su jednoglasno odbili taj prijedlog i kritikovali su Rustema zbog njegovog popustljivog stava prema muslimanima i pripisali mu kukavičluk, što je nedopustivo za glavnog komandanta perzijske vojske. Rustem im je na sve to odgovorio: “Vi ćete svojim postupkom odvesti Perziju u propast, a ja nisam veća kukavica od vas, nego sam pametniji i mudriji od vas i vidim ono što vi ne vidite.’’ Susret Zehreta sa Rustemom iskoristio je Rufejl i on je obavijestio Zehreta da je primio islam i tražio savjet da li da se pridruži muslimanima ili da ostane sa Perzijancima. Zehre mu je rekao da ostane sa njima i da obavještava muslimane o stanju u perzijskoj vojsci i da o svom prelasku na islam nikome ne govori.


HISTORIJA

39


Kada je, sada već u svijetu čuvenog 5. oktobra, svrgnut sa vlasti Slobodan Milošević,

mnogi su mislili da je demokratija konačno pobijedila fašizam i radi-kalizam u Srbiji. Bila je to velika za-bluda. Među demokratama bilo je do-sta fašista, a i korijeni koje su pustili Miloševićevi ljudi bili su preveliki i preduboki. Najgore je to na svojoj koži osjetio ubijeni Zoran \inđić, koga su ubili ti Miloševićevi korijeni zaliveni perfidnim radikalizmom Vojislava Koštunice.

Fašističko lice Koštunice

Dugo je Koštunica uspijevao pri-kriti svoj radikalizam i lažnim preds-tavljanjem opstajati na političkoj sceni Srbije, i to na najodgovornijim mjestima predsjednika i premijera države. Odvajanje Kosova pokazalo je pravo lice Koštunice. Maske su pale. Koštunica je pokazao da je njegov radi-kalizam jači i mudriji od Šešeljevog, da se radi o čovjeku ne samo radikalnih, već i fašističkih ideja. Izbori koji će uslijediti dok ovaj broj Saffa bude na kioscima, svi kažu, presudni su za Sr-biju. Tvrdi se da je ovo konačna borba između demokrata i nedemokrata, od-nosno antifašista i fašista. U demokrate spadaju Boris Tadić i oko njega okup-

ljeni štihovi poput Mlađana Dinkića, Rasima Ljajića i dr., te nedemokrati Vojislav Koštunica, Tomislav Nikolić,

Velja Ilić i dr. Dok, zapravo, iskrenih demokrata nema ni u osobama poput Tadića, Dinkića, Ljajića, jer ni oni nika-ko ne mogu da naprave puni otklon od politike Slobodana Miloševića. Odriču ga se samo kada je u pitanju politika i ono loše što je Milošević napravio Sr-biji, ali nikako neće da naprave otklon od njegove politike i onoga što je napra-vio u Hrvatskoj, na Kosovu i posebno u BiH. Neće da priznaju da je Srbija počinila agresiju na BiH, da je počinila genocid nad Bošnjacima, i, ne samo da neće da se odreknu proizvoda fašističke politike Miloševića, kakav je Republika Srpska, već je prisvajaju kao svoje čedo,


ZELENA TRANSFERZALA

Srbija pred konačnim izborom...

Fašizam ili antifašizam!?

Izbori koji će uslijediti dok ovaj broj Saffa bude na kioscima, svi kažu, presudni su za Srbiju. Tvrdi se da je ovo konačna bor-ba između demokrata i nede-mokrata, odnosno antifašista i fašista.

40

Iskrenih demokrata nema ni u osobama poput Tadića, Dinkića, Ljajića, jer ni oni

nikako ne mogu da naprave puni otklon od politike

Slobodana Miloševića. Odriču ga se samo kada je u pitanju

politika i ono loše što je Milošević napravio Srbiji, ali

nikako neće da naprave otklon od njegove politike i onoga što

je napravio u Hrvatskoj, na Kosovu i posebno u BiH

Čedomir JovanovićKoštunica, jedino pravo liceTadić, koleba se da li da bude demokrata ili ne

kao dio sebe. Neće čak ni da isporuče Mladića, Karadžića, Župljanina, iako je gotovo izvjesno da znaju, ili da su doskoro znali, gdje se nalaze ovi ratni zločinci. Neće da prihvate ni novu re-alnost sa Kosovom, a što je opet proiz-vod politike Miloševića. Dakle, dok se tzv. demokrate, Tadić, Dinkić, Ljajić, ne riješe ovih fašističkih proizvoda, dok ne naprave otklon od njih Tadić, Dinkić, Ljajić i njima slični neće biti ono što se sada samonazivaju - demo-krate.

Ko je Boris, a ko Čeda

Jedini srpski političar koji se razračunao sa politikom Miloševića i sa onim što je ta politika proizvela i izrodila je Čeda Jovanović. Lično je zaslužan za svrgavanje Slobodana Miloševića, lično je zaslužan za njeg-ovo hapšenje i prebacivanje u Haag, i jedini tvrdi da je Kosovo za Srbiju završena priča i da sa Kosovom Srbija treba graditi prijateljske veze. Jedini je srpski političar koji dolazi u Sarajevo,

a ne ide u Banju Luku i time jasno pokazuje da ne priznaje ni Republiku Srpsku na način kako je vide Tadić i drugi, odnosno, da je ne priznaje jer je Miloševićeva tvorevina. Dakle, defini-tivno, jedini pravi demokrata u Srba jeste Čeda Jovanović.

U Srbiji se nakon ovih izbora mora dogoditi konačno razračunavanje, ali ne demokrata i nedemokrata, jer se u Srbiji ne funkcionira na tim ra-zinama, već antifašista i fašista. I to, ne razračunavanje verbalnim putem kako se to događalo do sada, nego fizičkim putem. Mora se ponoviti ili “5. oktobar’’, ako pobijede antifašisti (u koje računamo da će se svrstati i Tadić, Dinkić i sl.), ili “događanje naroda’’, ako pobijede fašisti. Da se konačno zna ko vlada Srbijom i šta možemo očekivati od Srbije, kako mi u komšiluku, tako i Evropa. Izgleda dok se ne dogodi ovakvo razračunavanje, nadamo se sa pobjedom onih koje smo nazvali antifašistima, nema mira u re-gionu, a što se opet, tako historija kaže, najviše tiče BiH i Bošnjaka.


ZELENA TRANSFERZALA

41

Što se tiče Bošnjaka u Srbiji, odnosno u Sandžaku, gdje ih živi najveći broj i gdje je njihova koncentracija najveća, po ko zna koji put moramo pisati o njihovoj političkoj ludoriji. Iako su prije nekih mjesec dana, pod pritiskom OSCE-a, predstavnici bošnjačkih političkih partija potpisali sporazum o fer i mirnoj predizbornoj kampanji, ipak je i ovog puta bilo pucnjave, tuča, hapšenja, prijetnji, uništavanja repetitora, neprimjerenih

predizbornih letaka itd. Pa su tako pucali Ugljaninovi ljudi na Ljajićeve, kaže Ljajić, a o istoj pucnjavi Uglja-nin kaže “da se radilo o sukobu dva narko-klana, i to ni manje ni više nego jednog Ljajićevog, a jednog muf-tije Zukorlića. “Allah selamet’’! Pa onda bude diverzija na repetitor Regionalne TV koja podržava Ug-ljanina. A, uz to, Ljajićevi sljedbe-nici rasturaju letke na kojima se u vrlo negativnom i neprimjerenom

kontekstu koristi Allahovo ime, što izaziva revolt kod mnogih vjernika, a posebno kod Adema ef. Zilkića koji bezrezervno podržava Ugljanina. Dakle, kao i obično, u Sandžaku međubošnjački sukobi, nerazumije-vanje, neprijateljstvo. Ni ovoga puta, kako se i očekivalo, nije došlo do sporazuma o zajedničkom nastupu na izborima, niti na lokalnom, niti na državnom nivou. Ljajić potpuno utapa svoj SDP u DS, o čemu smo pisali i prije nekoliko mjeseci, a Ugl-janin izbezumljen činjenicom da su mu koalicioni partneri Koštunica i Ilić otkrili svoje pravo fašističko lice, na izbore izlazi sam, odnosno sa nekom koalicijom njegovih stranaka i pod nazivom “Bošnjačka lista za evropski Sandžak’’. Sreća je, što mi nedavno reče jedan prijatelj, što iza bošnjačkih političara u Sandžaku stoji to malo tamošnjih Bošnjaka, dvije-tri stotine hiljada, inače da ih je koji milion, izazvali bi treći svjetski rat. Nažalost, to je istina. No, koliko su njihovi sukobi štetni za Bošnjake i Sandžak, vidjet će se tek ako na ovim izborima vlast u ruke uzmu Koštunica i Nikolić. Neće se onda imati rašta svađati, jer će vladari Koštunica i Nikolić tretirati i Ljajića i Ugljanina, a i sve druge Bošnjake u Sandžaku na nama dobro poznat način.

“Allah selamet’’

U Srbiji se nakon ovih izbora mora dogoditi

konačno razračunavanje, ali ne demokrata i

nedemokrata, jer se u Srbiji ne funkcionira na tim razinama, već

antifašista i fašista. I to, ne razračunavanje verbalnim putem kako se to događalo

do sada, nego fizičkim putem. Mora se ponoviti

ili “5. oktobar’’, ako pobijede antifašisti (u koje računamo da će se svrstati

i Tadić, Dinkić i sl.), ili “događanje naroda’’,

ako pobijede fašisti. Da se konačno zna ko vlada

Srbijom i šta možemo očekivati od Srbije, kako mi u komšiluku, tako i Evropa


Kakav odnos srbijanska vlast ima prema Sandžaku, odno sno prema Bošnjacima, najilustrativ-

nije pokazuje istraživanje Lokalnog vijeća Evropskog pokreta u Novom Pazaru. Naime, građani u općinama Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Nova Varoš, Priboj, Prije-polje i Raška (jedino ne pripada Sandžaku), po definiciji Svjetske banke “aktivno su siromašna populacija”. U prilog ovoj de-finiciji idu i rezultati socioekonomskog istraživanja koje je u aprilu, u ovih sedam općina, obavilo Lokalno vijeće Evropskog pokreta u Novom Pazaru.

Život na socijalnoj pomoći

Ovih sedam općina ima oko 321.000 stanovnika, od toga nešto više od polovine čini ženska populacija. Nezaposlenih ima 51.087 ili 15,9 posto. Socijalnu pomoć ko-risti 12.176 punoljetnih građana. Na jedan obrok dnevno u narodnim kuhinjama Cr-venog krsta u Novom Pazaru, Sjenici, Tu-tinu, Priboju i Prijepolju, može da računa 3.590 lica i još 2.600 zahtjeva u Novom Pazaru, Tutinu i Priboju čeka pozitivno rješenje. Najteža situacija je u općini Priboj u čijoj narodnoj kuhinji ima 250 korisnika i još hiljadu je predalo zahtjev. U ovim općinama živi 8.869 izbjeglih i raseljenih lica, a do februara ove godine iz zemalja Evropske unije vratilo se 37.583 ljudi. Po broju povratnika na prvom mjestu je Novi Pazar sa 18.330, slijede Tutin sa 7.842 i Sje-nica sa 6.101, a najmanje se vratilo u Novu Varoš, samo 93.

Tutinci siromašniji od Beograđana 11,5 puta

Na osnovu dobijenih podataka, u odno-su na broj stanovnika, najviše siromašnih ima u tutinskoj općini - 49,6 posto, u sjeničkoj 43,3 posto, u općini Novi Pazar 40,5 procenata, u Priboju 28,8, Prijepolju 27,3 procenata, općina Raška ima 23,3 posto siromašnih i Nova Varoš 18,7 proce-nata. Kada se ovi podaci uporede sa onim iz Beograda, dolazi se do konstatacije da je siromaštvo u Tutinu veće za 11,5 puta, u Sjenici za 10 puta, u Novom Pazaru za 9,4, Priboju za 6,7, Prijepolju za 6,4, u Raški za 5,4 i u Novoj Varoši za 4,4 puta.

Vapaj iz geta

Rukovoditeljica ovog istraživanja bila je Bisera Šećeragić, koja naravno na ovako poražavajuće rezultate ne gleda, bar ne javno, kao na neravnopravan položaj

Bošnjaka u odnosu na Srbe i sve druge narode u Srbiji. Ali, navodi neke primjere kako se narod snalazi i upućuje apel za promjenu ovog stanja: “Ovi rezultati daju sumornu sliku života u ovih sedam općina u kojima socioekonomska istraživanja ra-dimo od 2002. godine i u odnosu na period od prije devet mjeseci, kada smo mogli da govorimo o apelu za preživljavanje u ovom dijelu Srbije, danas možemo da govorimo o ’vapaju iz geta’. Ljudi preživljavaju na robnim i robno-zelenim pijacama, od po-ljoprivrede, sezonskog rada na Kopaoniku, od sitnog šverca sa Kosovom i Crnom Gor-om, na ulicama, po baštama, restoranima i kafićima. Bilo bi nepravedno kada ne bih pomenula građane Sjenice, koji godinama vode borbu protiv siromaštva uz pomoć krava. Gradska i prigradska domaćinstva u Sjenici imaju oko 500 krava koje dnevno daju 12 do 15 litara mlijeka, višak otkup-ljuju lokalne i mljekare iz okruženja ili se prerađuje u sir i pavlaku.’’


ZELENA TRANSFERZALA

42

Lokalno vijeće Evropskog pokreta u Novom Pazaru napravilo novu socijalnu kartu sandžačkih općina

Najsiromašniji Tutinci, “najbogatiji”

u Novoj VarošiNa osnovu dobijenih podataka, u odnosu na broj stanovnika, najviše siromašnih ima u tutinskoj općini – 49,6 posto, u sjeničkoj 43,3 posto, u općini Novi Pazar 40,5 procenata, u Priboju 28,8, Prijepolju 27,3 procenata, općina Raška ima 23,3 posto siromašnih i Nova Varoš 18,7 procenata. Kada se ovi podaci uporede sa onim iz Beograda, dolazi se do konstatacije da je siromaštvo u Tutinu veće za 11,5 puta, u Sjenici za 10 puta, u Novom Pazaru za 9,4, Priboju za 6,7, Prijepolju za 6,4, u Raški za 5,4 i u Novoj Varoši za 4,4 puta

Tutin, najsiroma{niji grad u Sandàku i Srbiji


ZELENA TRANSFERZALA

43

Piše: Sead Sadiković (Monitor)

Braća Safet i Sahret Hajdarpašić sah-ranili su oca prije mjesec dana po-kraj džamije u selu Radulići, gdje

se Hajdarpašići sahranjuju još od XVII stoljeća. Mislili su da su ga sahranili u mus-limanskom groblju. Uvidom u zvanične spise, međutim, saznali su da su oca, prema dokumentima crnogorskih državnih or-gana, sahranili nedaleko od ulaznih vrata tamošnje crkve, za koju do sada niko nije znao da tu postoji osim bjelopoljskog kata-stra. Za taj je paradoks Sahret Hajdarpašić saznao nakon što je, kaže, bio zaprepašten kada je pročitao u novinama kako je, navodno, raščišćavajući groblje, “devasti-rao i u šut bacio ostatke hrišćanskih gro-bova’’. Zajedno sa Odborom Islamske za-jednice demantovao je tu dezinformaciju i pošao u katastar kako bi ogradio i definisao granice groblja u kome se pored njegovih rođaka sahranjuju samo komšije iz istog sela, Veskovići, jedina preostala musliman-ska porodica koja živi u bjelopoljskom selu Radulićima. “Nisam mogao da vjerujem da je u dokumentu koji su mi pokazali u Direkciji za nekretnine naše groblje, inače vakufsko imanje, upisano kao kamenjar - krš, a jedna od najstarijih džamija u Crnoj Gori, odnosno njeni ostaci, upisani su kao crkva’’, kaže Hajdarpašić.

Od džamije 1689. do crkve 1996.

Direktor bjelopoljskog katastra Duško Vojinović potvrdio je Monitoru tu informa-ciju, ustupivši nam na uvid sve raspoložive spise koje posjeduje taj državni organ. Stara džamija, jedna od tri kupolne i monumen-talne građevine te vrste koje su sagrađene u Crnoj Gori, bila je džamija od nastanka 1689. godine (kada je Hajdar-paša Selim došao u Bihor) sve do 1977. kada su joj bez pisanog traga i obrazloženja uz naziv džamija dopisali - crkva. Posljednjim kata-starskim upisom iz 1996., kada su podaci iz knjiga prenošeni u kompjutere, izgubio se naziv džamija, a ostao - crkva. “Nije mi jas-no kako je to moglo da se dogodi bez upisa razloga izmjene’’, kazao nam je Vojinović, potvrdivši da se na istovjetan način izgubila i odrednica “groblje’’ koja je od strane za sada nepoznatog lica prepravljena u “krš - kamenjar’’ u katastarskoj parceli od trideset ari upisanoj pod imenom “Vakupača’’. “U

katastru ne postoji nikakav pisani trag na osnovu kojeg bi se utvrdilo ko je pravio te izmjene. Radi se o nečuvenom falsifikatu o čemu smo upoznali tužilaštvo, zahtijevajući da preduzme mjere iz svoje nadležnosti’’, kaže reis IZ Crne Gore Rifat ef. Fejzić. On smatra da se radi o smišljenoj i organizova-noj akciji, kojom se IZ pokušava lišiti svoje izuzetno vrijedne imovine u kulturnom i historijskom smislu. “Konačno, ne radi se ni o kakvoj ’Vakupači’, već o vakufu, od-nosno imovini davno poklonjenoj IZ. Ta otimačina je dio nacionalističkog projekta koji je, srećom, zaustavljen u Crnoj Gori krajem devedesetih’’, kaže Fejzić...

Neophodna obnova džamije

U selu Radulići žive pravoslavci i jed-na muslimanska porodica, a u okolnim se-lima većinsko stanovništvo je musliman-ske vjeroispovijesti. Radulićani, međutim, ne žele džamiju u svom selu i takvu od-luku donijeli su na svom zboru... “Uvi-jek je bilo i bit će ekstrema čije se riječi glasnije čuju od mišljenja većine ljudi’’, kaže Rifat Vesković, inače Radulićanin, nekadašnji pomoćnik ministra kulture u Vladi Crne Gore. On je o tom slučaju

upoznao Ministarstvo kulture i zatražio formiranje komisije koja bi ispitala sve činjenice i ažurirala vraćanje katastar-skog falsifikata na pređašnje stanje. “Ne postoji ni jedan naučno utemeljen dokaz o nekom hrišćanskom spomeniku na tom mjestu, a sve i da postoji, bilo bi be-smisleno džamiju pretvarati u crkvu’’, kaže Vesković. Rekonstrukciju džamije, koja je porušena 1943. u pohodu na Bi-hor četničkog vojvode Pavla \urišića, Vesković smatra obavezom državnih or-gana Crne Gore. “Nepojmljivo je da to ne-kom smeta samo zbog toga što u najbližoj okolini žive većinom hrišćani. U susjed-nom selu Crnča sagrađena je crkva iako je tu u većini muslimansko stanovništvo pa to nikom ne smeta’’, kaže Vesković. Sahret Hajdarpašić, inače arhitekta, di-jeli Veskovićevo mišljenje. Konzervacija i restauracija radulićke džamije bio bi, smatra, veliki civilizacijski i kulturni is-korak Crne Gore. “Znam mnoge ljude, uključujući tamošnje hrišćane, koji su spremni i finansijski da podrže taj proje-kat’’, kaže Hajdarpašić. Da bi se ta ideja realizovala, međutim, potrebno je odobro-voljiti NVO Skupština građana Radulića i ispraviti katastarske falsifikate.

Falsifikat u bjelopoljskom katastru

Džamija postala crkvaStara džamija, jedna od tri kupolne i monumentalne građevine te vrste koje su sagrađene u Crnoj Gori, bila je džamija od nastanka 1689. godine (kada je Hajdar-paša Selim došao u Bihor) sve do 1977. kada su joj bez pisanog traga i obrazloženja uz naziv džamija dopisali – crkva. Posljednjim katastarskim upisom iz 1996., kada su podaci iz knjiga prenošeni u kompjutere, izgubio se naziv džamija, a ostao – crkva


Zvorničanin mr. Himzo Tulić autor je knjige “Zvornička sirat-ćuprija’’, u kojoj izuzetno kvali-

tetno, prije svega iz svog iskustva, a onda i iskustva svojih sugrađana Bošnjaka, govori o tome kako je Zvornik okupi-ran 1992. godine, kako su četnici plani-rali i sproveli u djelo svoj naum da ovaj većinski bošnjački grad etnički očiste i naprave od njega ekskluzivno srpsko mjesto. Tulić je od početka agresije u aprilu 1992. godine do izbjeglištva u Beograd, pa onda Beč, nekada u maju iste godine, proživio puno toga lošeg od strane četnika, bio je hapšen, maltretiran i sl. Ali je uspio i puno drugog četničkog zla da vidi, da registrira, memoriše u svojoj glavi i kasnije zapiše. Tražio je po izbjeglištvima u Austriji, Makedoniji i drugdje, preživjele Zvorničane da mu prenesu svoja iskustva, svoja sjećanja, dakle, ono što su vidjeli, čuli, doživjeli. Međutim, sav ovaj kvalitet Tulićeve knji-ge ne može se vidjeti pri prvom susretu, odnosno pokušaju da nađete izdavača, recenzente, preporuke, lekture. Njih jed-nostavno nema. Na knjizi stoji ime auto-ra, naslov, sadržaj i ostalo je tekst. Zar je za knjigu, koja treba biti pokazatelj, poruka i pouka nama, našoj djeci i poto-mcima, da znamo i da spriječimo da nam se ponovi ono što se desilo zvorničkim Bošnjacima, ali i općenito Bošnjacima u BiH, potrebno bilo šta više od teksta!?

Tri poglavlja knjige

Knjigu “Zvornička sirat-ćuprija’’ Tulić je podijelio u tri cjeline: Okupa-cija Zvornika; Nova vlast i okupacija sela; Progon stanovništva i genocid. U prvom poglavlju iznose se najosnov-niji podaci o općini i gradu Zvorniku, sa karakterističnim događanjima pred agresiju, o stranačkim sukobi-ma, prvim danima okupacije u gradu, o borbama na Kula Gradu i njenom definitivnom zauzimanju. Na kraju poglavlja ustupljeno je dosta prostora kazivanju svjedoka, uglavnom nepos-rednih aktera ovih zbivanja.

U drugom poglavlju - cjelini, obrađena su događanja koja se od-nose na pokušaj agresora u uspostav-ljanju i učvršćivanju nove “vlasti’’: zatvaranja i čistke po gradu i užoj okolini, osnivanje Centra za obuku srpskih dobrovoljaca, okupacija sela i definitivno uspostavljanje sjevernog - sapanjskog i južnog - kameničkog fronta.

U trećoj cjelini obrađeni su svi progoni i genocid koji se dogodio na okupiranim područjima zvorničke općine; počevši od egzodusa Diviča, masakra i progona stanovništva u grbavičkom i drinjačkom kraju, genocida u petkovačkom području, etničkom čišćenju sjevernih podri-njskih naselja do zadnjih dana Ka-menice.

Predratna zbivanja i četničke pripreme

Tulić je pred agresiju na BiH bio politički aktivan. Nalazio se na poziciji predsjednika MBO za Zvornik, tako da je dobro poznavao politička, ali i druga kretanja u ovom gradu, ali i šire u regiji, pa i cijeloj BiH. Pratio je, dobro pamtio i zabilježio u knjizi. Sjeća se Tulić prvih problema u Zvorniku. Dogodili su se još 1991. godine kada dolazi do sukoba između Bošnjaka i Srba iz sela Goduša i Rastošnica. Navodno su problemi bili lovačke nesuglasice, a radilo se zapravo o napadima četnika na Bošnjake. Već u drugoj polovini 1991. godine počinje priča od strane srpskih političara o podje-li općine Zvornik na srpsku i bošnjačku. Odnosi se općinska vojna arhiva krajem ’91. i početkom ’92. godine. U ovome je, naravno, učestvovao Tuzlanski kor-pus JNA. Negdje u to vrijeme kreće i jaka srpska propaganda, drže se mitinzi i govori o ugroženosti srpskog naroda u Zvorniku, dok je situacija bila obrnuta, npr. od 48 direktora u općini samo 18 su Bošnjaci, u Kozluku 95% je bošnjačko stanovništvo, a 92% nastavnog kadra su Srbi itd. Počinje i otvoreno naoružavanje Srba. Prve žrtve pale su na Bajram. Voj-ska je prolazeći od Karakaja prema Ma-jevici naišla u selu na naoružanu grupu mladića koji se nisu htjeli razoružati i pucano je na njih, ubijen je jedan mladić, ali su i naši ubili jednog zastavnika.


ZLOČIN

Knjiga o četničkom zločinu u Zvorniku

Zvornička sirat-ćuprija

Zvornik pada bez ijednog ispaljenog metka, a pred zločincima Arkana, “Žutim osama”, jedinicama “Dušan Silni”, kapetanom Draganom, poli-cijom, JNA. Malo nakon što je grad pao u ruke četnika, tišinu naglo pre-kida gromoglasna muzika sa nekog razglasa uz pjesme: “Igrale se delije”, “Marš na Drinu”, “Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala...” itd. Muzika je dolazila sa munare centralne džamije

44

Početak agresije

Nadalje Tulić govori i o prvim da-nima agresije. Šestog aprila osvanule su srpske barikade između Karakaja i grada. Policija se dijeli 4/5, naravno bez znanja Bošnjaka. Sjedište Kriznog štaba Srba, zatim SDS-a, te srpske poli-cije postaje Karakaj. Unutar Bošnjaka, posebno SDA događali su se određeni sukobi, što je utjecalo i na odbranu koja je slaba, neorganizirana, bez oružja i drugih sredstava. Zvornik pada bez ijed-nog ispaljenog metka, a pred zločincima Arkana, “Žutim osama’’, jedinicama “Dušan Silni’’, kapetanom Draganom, policijom, JNA. Malo nakon što je grad pao u ruke četnika, tišinu naglo prekida gromoglasna muzika sa nekog razglasa uz pjesme: “Igrale se delije’’, “Marš na Drinu’’, “Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala...’’ itd. Muzika je dolazila sa munare centralne džamije. Slobodan ostaje samo Kula Grad i to do 26. aprila, kada pada u četničke ruke. Žrtava je puno, po gradu se ubija nasumice, ljudi se izvode iz kuća i ubijaju se na ulicama. “Najveće masov-no ubistvo civila prvog dana okupacije grada izvršeno je ispred stambene zgrade u Hridu. Tu su bukvalno strijeljani svi muškarci koji su se zatekli u skloništu i zgradi. Bilo ih je oko 20-ak’’, piše Tulić. Krenula su i hapšenja i zatvaranja u poz-nate logore: Čelopek, Standard, u Kara-kaju više objekata itd.

Oduzimanje bošnjačke imovine

Nakon što je pala i Kula Grad, te tako gotovo cijela općina Zvornik posta-la srpska, počinje evidencija Bošnjaka, i pozivi da se jave na posao, da izmire dažbine državi itd. Onda se pojavljuje naređenje da se mora prijaviti imovina do 15. maja 1992. godine, i to lično vlasnik, u protivnom se oduzima u ko-rist općine. Piše Tulić svoje iskustvo sa komisijom koja je formirana da bi odu-zimala bošnjačku imovinu: “U našu zgradu došla je komisija 25. maja, kada je na brdu Vratolomac minirana ogromna betonska petokraka sa imenom TITO. Komisiju su sačinjavala tri prosvjetna radnika iz neposrednog komšiluka i je-dan srpski specijalac koji je budno pratio na njihov rad i ophođenje sa stanarima. Identifikuju se samo muslimanski sta-novi i druga nepokretna imovina. Prvo se utvrđuje identitet nosioca stanarskog prava i vlasništva nad imovinom, ličnim prisustvom nosioca, odnosno vlasnika. Ukoliko dotične osobe nema, komisija lijepi list papira na ulaznim vratima na kojem piše da: stan, poslovni prostor,

garaža itd., uz tačnu adresu i površinu se ne prima i od sada se smatra imovi-nom srpske općine Zvornik. Ukoliko su u stanu prisutni ostali članovi porodice, uručuje im se rješenje o iseljenju u roku od 24 sata, kada nailazi druga komisija da pečati ulazna vrata. Prazni stanovi se odmah pečate i evidentiraju. U našoj zgradi u oba krila od 14 bošnjačkih sta-nova, primaju se samo četiri. Dakle, sve odsutne, bez obzira što je većina bila po zbjegovima ili karakajskim logorima, srpske vlasti su proglasile ’državnim ne-prijateljima’. Pretpostavljam da je odnos ’primljenih’ i ’neprimljenih’ stanova u gradu bio sličan odnosu u našoj zgradi, tj. da je zapečaćeno 70% stambenog prostora u kojem su Bošnjaci bili vlasnici ili korisnici imovine. Gledano očima sta-tistike, to je u području grada činilo fond od oko 650 stanova. Naime, u gradu je do 1992. godine bilo izgrađeno 1.800 stam-benih jedinica od čega je približno 50% bilo u korištenju ili vlasništvu Bošnjaka. U Zvorniku je uglavnom bila zastupljena individualna stambena izgradnja, gdje je živjelo 2/3 stanovništva sa apsolutnom bošnjačkom većinom.’’

Primjer četničkog zločina u zvorničkoj općini

Kreće okupacija sela nakon us-postave vlasti u gradu. Slobodne su bile enklave Glumina, Grbavci, Kozluk i Šepak. Tulić je uspio pronaći dosta svjedoka koji su bili spremni dati mu iskaz o onome što su preživjeli. T. S. iz Glumine jedan je od njih: “Ja sam sa jednog brijega, iz šipražja, posmatrao kako su pohvatali Čolovničane i izbjegle muškarce iz Grbavaca. Prvo su nakon silnog mučenja ubili Bajazita Behljuljija. Ostale muškarce su povezali, natjerali da dignu ruke iznad glave i da uz glasno pjevanje četničkih pjesama, trčećim ko-rakom siđu sa Čolovnika do parkiranog autobusa na asfaltnom putu. Koliko sam ja uspio izbrojati, mislim da su bila 52 odrasla muškarca. Ne znam imena ljudi iz Grbavaca, ali znam da su sa Čolovnika odvedeni svi muškarci izuzev dvojice sta-raca (Muharema Bučuka i Alije Čerkića) koje nisu mogli naći u selu. Pohvatane i odvedene muškarce sa Čolovnika pobili su isti dan u Karakaju, uglavnom kara-kajski četnici. Neki od njih su se hvalili po Medicinskom centru u Zvorniku da je definitivno ’pala krv’ za njihovog zem-ljaka, Luku Radovića, poginulog na tom području početkom agresije... U Grbav-cima su komšije Srbi, pored počinjenih ubistava, vršili i druge zločine. Očevici su mi pričali da su silovanja vršili naj-

radije pored svježih humki pobijenih muškaraca. Poslije silovanja na grobo-vima su vršili veliku nuždu.’’

Hapšenje i protjerivanje Tulića

Autor knjige “Zvornička sirat-ćuprija’’ uhapšen je 20. juna ’92. godine, kada je izvršena zadnja racija po naselji-ma Bajra i Fetije: “Pogledam sa prozora, četnici zašli od kuće do kuće, pucaju i izgone narod. Ličilo je na prave lovačke hajke; pucaju, galame. Kako koga istje-raju, tako ga gone pred sobom, udarajući kundacima i puščanim cijevima. Da me žena nije opomenula, istjerali bi me u pidžami, jer hajka je počela samo ne-koliko minuta kasnije i na Fetiji. Pred kućom su prvo ispalili cio rafal, a onda uletjeli kao pomamni psi. Istjerali su nas vani i odmah potjerali prema robnoj kući. Bilo je ljudi u papučama, u japan-kama. Nikome nisu dali da se vrati po obuću i odjeću.’’

Zadnji Bošnjaci odlaze iz Zvornika

Bračni par O. R. i R. među zadnjim su otišli, ali su imali sreću da ih njiho-vim autom do Šapca (Srbija) prebaci Sr-bin koji je, kako priča bračni par: “Mje-sec dana je oblijetao oko našeg stana i namještaja. Nije nas smio istjerati jer je na stan reflektirala još jedna poznata ličnost. Kad je zagustilo, rekli smo mu da mu sve ostavljamo, ali da nas odveze kako bismo bar sačuvali auto. Ja sam oklijevao da napustim grad’’, pričao je R. Himzi Tuliću, “...jer nisam imao hrabro-sti da tražim propusnicu, ali kada mi je jedno popodne došao dr. Cakan i rekao da bježim, jer će to i on učiniti, nisam više čekao ni trenutka. Dr. Atanas mi je tog popodneva ispričao da su četnici pobili sve muslimanske bolesnike u zvorničkoj bolnici. Jednostavno su ih istjerali, po-redali uz potporni zid iza bolnice i strije-ljali. Među strijeljanima bilo je i osoblja bolnice: jedan medicinski tehničar i vozač Muharem Kapidžić. Nepokretne su pobili u krevetima. Povjerovao sam dr. Cakanu jer sam ga dugo poznavao kao iskrenog i poštenog čovjeka, prije nego što mi je postao šef. I on je isti dan kada i mi pobjegao familiji u Beograd.’’

Na samom kraju knjige Tulić nas upoznaje i sa konačnim posljedicama ag-resije i četničkog divljanja u Zvorniku. Ubijeno je ili nestalo 4.500, odnosno 9% bošnjačke populacije, 15.000 ili 33% pro-gnano je van države, 19.500 prognano je unutar BiH, i 9.000 ili 18% ostalo je na slobodnim teritorijama.


ZLOČIN

45


Bajro Perva, široj bh. javnosti poznat kao novinar Preporoda, te urednik i voditelj emisije

“Amanet’’ na MTV Igman i Radiju Hayat, u aprilu ove godine objavio je knjigu pod naslovom koji gotovo pot-puno određuje njen sadržaj, a koji glasi “Knjiga razgovora 2’’. Riječ je, dakle, o intervjuima, ali ne klasičnim, “hlad-nim’’ intervjuima u kojima je tačno određena uloga novinara kao pitaoca sa unaprijed pripremljenim pitanjima, sa jedne, te ispitanika ili (sa)govornika sa druge strane, gdje niti jedan od njih ne pokušava povesti otvoreni dijalog, otvorenu priču, otvoreni razgovor. Kod Perve intervjui imaju drukčiji tok, on im pristupa iz sasvim druge, nekonvencionalne pozicije, kao ak-tivni učesnik, kao sagovornik osobi sa kojom obavlja intervju. Stoga je i naslov knjige primjeren i sa velikom punoćom određuje sadržaj knjige.

71 razgovor

“Knjiga razgovora 2’’ druga je Pervina knjiga ovakve forme, a istov-remeno i njegovo peto djelo iz oblasti publicistike, proze i poezije. Intervjui, odnosno razgovori koji su se našli u ovoj knjizi, njih 71, objavljeni su to-kom zadnjih nekoliko godina u Pre-porodu. Razgovarao je Perva sa oso-bama iz vjerskog, naučnog, kulturnog, političkog života, ali i sa sportistima, biznismenima, humanistima, diploma-tama. Nemajući namjeru da umanjimo vrijednost bilo koje ličnosti sa kojom je Perva obavio razgovor, niti želeći da umanjimo vrijednost bilo kojeg razg-ovora, navodimo nekoliko imena Per-vinih sagovornika: mr. sci. Nusret ef. Abdibegović, prof. dr. sci. Muhamed Aruči, mr. sci. Nedžad Grabus, Nezim

ef. Halilović Muderris, mr. sci. Mirsad ef. Kalajdžić, Mustafa ef. Klanco, ha-fiz Mensur ef. Malkić, dr. sci. Džemal Najetović, prof. dr. sci. Thomas Hyl-land Erikson, mr. sci. Naim ef. Trna-va, Muamer ef. Zukorlić, Emir Balić, Hadžem Hajdarević, mr. sci. Avdo Hebib, prof. dr. sci. Safet Omerović, Omer Pobrić, Isnam Taljić, Džemal Čabarabdić, Francis G. Slay itd.

Nekonvencionalni intervjui

Recenzenti “Knjige razgovora 2’’ su prof. dr. Mirsad Abazović i doc. dr. Džemal Najetović. U predgovor knjige Perva je uvrstio preporuku koju je za knjigu dao prof. Abazović, a koji kao glavne odlike i vrijednosti ove knjige ističe upravo već i od nas primijećeni nekonvencionalni način vođenja inter-vjua gdje je “postavljeno pitanje plod pitaočeve zapitanosti’’, a što “sugerira da pitalac intenzivno razmišlja o temi, misaono je znatiželjan, poznavalac je i magistrale i rukavaca teme, ali zna i bazične elemente sveukupnog profila sagovornika. I tada se ne vodi razg-ovor inferiornog i superiornog, nego intervju poprima sve elemente dija-loga’’. Kao drugu odliku knjige prof. Abazović ističe “dramaturgiju inter-

vjua koja se kreće od naoko ’ležernih’ ćaskanja do ’tvrdih’, spram prirode teme, rasprava o najsloženijim pitan-jima u svakoj oblasti... Niti su ’ležerni’ razgovori manje važni s aspekta i teme i sagovornika, niti su ’tvrdi’ intervjui više značajni ili više umni, također sa aspekta i sadržaja i sagovornika. Jed-nako su važni, jednako su vrijedni, jednako su korisni, jednako su pot-rebni i jednako su jasni za čitaoca bez obzira na njegov nivo obrazovanja, ili čitaočevo asocijativno, opservacijsko i percepcijsko polje’’. Kao treći kvali-tet knjige dodat ćemo činjenicu da će knjiga nakon određene vremenske di-stance pokazivati “crno na bijelo’’ ko je bio u pravu u stavovima po određenim temama, a ko ne, ko je bio vizionar, a ko ne, čije ideje i razmišljanja su ’žive’, a čije ne itd.

Knjiga dugog života

Za kraj našeg predstavljanja “Knji-ge razgovora 2’’, donosimo zapis iz re-cenzije prof. Abazovića o tome zašto treba i zašto će čitaoci čitati i više puta se vraćati ovoj knjizi: “Svako ko bude čitao retke ove zbirke intervjua, uvjeren sam da će im se vraćati u više navrata. Neko da bi upamtio pokoju lijepu misao. Poneko da potvrdi ono što već zna iz pojedine oblasti, ali i da provjeri šta ne zna pa i o onome što mu je osnovno zanimanje. Neko da ponešto i ospori jer i onaj što je dao in-tervju o nečemu, možda štošta ne zna ili nije dovoljno kompetentan za razg-ovor o temi o kojoj je pristao davati javno mišljenje. Poneko da se ne složi ni s čim što je napisano, uz poriv da se javno očituje sa svojim mišljenjem na istu temu (ili sve teme). Dakle, ravnodušnih neće biti. A to govori o vrijednosti ove knjige te o tome da će ona dugo, dugo živjeti.’’


PREDSTAVLJAMO

Intervjui Bajre Perve, novinara Preporoda...

Knjiga razgovora “Knjiga razgovora 2’’ druga je Pervina knjiga ovakve forme, a istovremeno i njegovo peto djelo iz oblasti publicistike, proze i poezije. Intervjui, odnosno razgovori koji su se našli u ovoj knjizi, njih 71, objavljeni su tokom zadnjih nekoliko godina u Preporodu. Razgovarao je Perva sa osobama iz vjerskog, naučnog, kulturnog, političkog života, ali i sa sportistima, biznismenima, humanistima, diplomatama

46

Piše: Mirela Šertović

Pitam se kako prevazići, kako izdržati sva iskušenja koja život donosi, sve potrese, sve one boli koje ti u se-

kundi presijeku biće, oduzmu dah, a koje zaboraviš kada dođu nove, koje se svaki put čine bitnije i jače. Da li su neki ljudi zaista sretniji od drugih? Da li se svi računi poravnaju tokom života ili, ipak, za to mo-ramo čekati onaj drugi, bolji svijet? Pitam se zašto se čini da se uvijek onima ljudskiji-ma i boljima dešavaju veće boli? Ili nam se možda samo čini... Čudno je to kako čovjek uvijek vidi ono što mu nije potaman, ono što bi “moglo’’ biti bolje, a nikada se ne osvrne da pogleda kombinacije i loše sce-narije od kojih je zaštićen. Toliko puno tražimo, a toliko smo malo zahvalni!

Bolestan vidi blagodat zdravlja, a mi se rasipamo njime kao da nam po nepo-recivom, a nepisanom pravilu pripada. Sakat vidi onoga sposobnog, kao da su mu data sva blaga svijeta, dok ovaj koji se kreće ni ne pomišlja da bi jednom mogao biti onaj koga nose ili guraju ispred sebe. Ne pomišlja da bi mogao biti zavisan od drugih. Oni obdareni ljepotom nose je kao krunu ispred onih koji su imali sreće da budu manje lijepi.

Trenutak istine

Oni na pozicijma tlače službenike koji su ispod njih, utažujući vječitu ljud-sku težnju za dokazivanjem i domina-cijom. Igramo se prenošenja riječi, stav-ljamo ljude jedne nasuprot drugih kao šahovske figure, umišljajući sebi da smo mi ti koji vučemo poteze. Dijelimo se u klase, nacije, boje i opredjeljenja, doka-zujemo se demonstrirajući aroganciju, stil i nedokučivost. Mali čovjek u težnji da se igra Boga. Glumac koji zamišlja da je svijet njegovo pozorište. I onda dođe tren... Tren koji dokaže ono od čega bježimo čitav život, slušajući muziku, gledajući serije, mažući lice kremama, farbajući nokte, pametujući jedni dru-gima i objašnjavajući svoje stavove i uv-jerenja..

Dođe tren kada se sve ogoli. Kada Gospodar u treptaju oka svede račun Svome robu jer je On Taj Koji može, a mi smo oni nad kojima se sprovodi pravičnost. Onda zavape oni kojima je dijagnosticiran rak u strahu od smrti i sve drugo postane nevažno. Roditelj saz-na za bolesno dijete i sve svađe, svi bes-misleni ratovi, dokazivanja i borbe izbli-jede, nestanu. Mezar do mezara, bogati trgovac koji je imao svijet “na dlanu’’ i siromah kojeg si se ustručavao i pozdra-viti, a prekriva ista, zelena trava. Gdje su ti silni vladari koji su odlučivali palcem da li će neko živjeti ili umrijeti, gdje su vojskovođe, gdje su glumci kojima se svijet divio?

Sve je prolazno, osim Boga. Za sve postoji razlog.Postoji razlog što je moja drugari-

ca čitav život bez noge i muči svoju muku, postoji razlog što mi je rodica

nedavno preselila u tridesetoj godini, postoji razlog zašto je danas sunčano, a ne kiša.

Sve je određeno, i da će pasti led prošle godine i ubiti bašte, i da Esma nosi blizance i da Mehmed umre u ramazanu, na namazu.

Nikad se više neću žaliti jer imam pro-blema na poslu, jer mi nešto nije kako bih htjela, jer se osjećam uskraćeno, jer me otračala neka besposlena osoba. Neću se žaliti jer me je sramota kad se sjetim ro-dice i Mehmeda i svih onih kojima su data iskušenja koja su mene zaobišla. Postoji pravda, postoje razlozi i postoje zasluge. Svako zlo koje nam se desi je zbog naših grijeha, a Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Prigrlit ću iskušenja, jer ona dolaze da bi se ispi-tali dobri. Život je, ionako, samo tren, a buđenje nam svima tek slijedi.

SAFF 5. maj - 4. dùmade-l-ula

POUČNO

Prije negoli bude kasno...

ŽIVOT JE, IONAKO, ŽIVOT JE, IONAKO, SAMO JEDAN TRENSAMO JEDAN TREN

48

Bolestan vidi blagodat zdravlja, a mi se rasipamo

njime kao da nam po neporecivom, a nepisanom pravilu pripada. Sakat vidi

onoga sposobnog, kao da su mu data sva blaga svijeta, dok ovaj koji se kreće ni ne

pomišlja da bi jednom mogao biti onaj koga nose ili guraju

ispred sebe. Ne pomišlja da bi mogao biti zavisan od

drugih. Oni obdareni ljepotom nose je kao krunu ispred onih

koji su imali sreće da budu manje lijepi

Dođe tren kada se sve ogoli. Kada Gospodar u treptaju oka svede račun Svome robu jer je On Taj Koji može, a mi smo oni nad kojima se sprovodi pravičnost. Onda zavape oni kojima je dijagnosticiran rak u strahu od smrti i sve drugo postane nevažno. Roditelj sazna za bolesno dijete i sve svađe, svi besmisleni ratovi, dokazivanja i borbe izblijede, nestanu. Mezar do mezara, bogati trgovac koji je imao svijet “na dlanu’’ i siromah kojeg si se ustručavao i pozdraviti, a prekriva ista, zelena trava. Gdje su ti silni vladari koji su odlučivali palcem da li će neko živjeti ili umrijeti, gdje su vojskovođe, gdje su glumci kojima se svijet divio?

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sredina je dana, podnevna žega postajala je sve jača i jača, ni daška vjetra nije bilo, a u zraku

se osjećala vrelina kao u ključalom loncu. Usamljeni putnik se sve spo-rije kretao kroz pustinju. Vrele kapi znoja umivale su mu i pržile lice, a kroz košulju na leđima nazirao se veliki bijeli trag od sasušenog znoja. Osjetio je nevjerovatnu žeđ, ali vode nije imao. Ono što je ponio sa sobom već je odavno bio iska-pio. No, prevelika žeđ natjerala ga je da izvadi posudu iz torbe, možda je ostao koji gutljaj, ili barem koja kap. Prvo je promućkao posudu, ali nije osjetio ništa. Zatim ju je ot-vorio, za svaki slučaj, možda ipak bude neka kap, ušima se u toj si-tuaciji ne vjeruje u potpunosti, a osim toga, oko je ionako pouzda-niji svjedok, razmišljao je čovjek. Uzalud se nadao i zavaravao samog sebe, posuda je bila prazna. No, žeđ je bila toliko jaka da je iskoristio i


POSLANIKOVE PRIČE

Dobro se dobrim Dobro se dobrim vraćavraća

49

zadnji adut i tračak nade, stavio je usne na otvor posude i nagnuo ne bi li se barem jedna kap skotrljala u njegov grkljan, činilo mu se da bi mu to mnogo značilo, kao kad bi se dobro napio vode. Međutim, njego-ve usne su i nakon toga ostale suhe i ispucale od sunca i žege kao i prije toga. Uskoro je počeo da halucinira, na svakom mjestu, u svakoj uvali vidio je vodu, čuo je žubor bistrih izvora i pjenušavih riječnih valova i skoro da je osjetio njihov svježi dah na usnama. Ali, kada bi došao do zamišljenog izvora, shvatio bi da je to samo fatamorgana i da je njegovo traženje vode uzaludno. Žeđ i umor su ga slamali, noge su mu klecale i nije više imao snage da nastavi putovanje. Odjedanput je osjetio vr-toglavicu, cijela pustinja se okretala oko njega, a onda je onesviješten pao na zemlju. Ni sam nije znao koliko je dugo ležao u besvjesnom stanju, ali se sada ipak osjećao malo bolje. Onda je ispred sebe ugledao nešto nalik bunaru. Nije mogao da vjeruje svojim očima, mislio je da je to samo fatamorgana. Nekako se podigao na noge i krenuo naprijed i kad je došao do tog mjesta, niko sretniji nije bio od njega. Bio je to zaista bunar, ali ima li u njemu vode

ili je prazan?! Uzeo je kamen i bacio u bunar, a nedugo zatim čuo je kako je kamen bućnuo u vodu. Polahko je sišao u bunar i nakon toliko vre-mena ugledao vodu. Nagnuo se i ci-jelu glavu stavio u vodu, a onda je pio do mile volje. Kad je u potpu-nosti utažio žeđ, legao je pored vode i zaspao. Nakon izvjesnog vremena probudio se i imao je osjećaj kao da se ponovo rodio. Njegovim venama ponovo je tekao život. Prije nego što je nastavio putovanje, napio se vode i krenuo. Nije malo odmakao od bunara kada je ugledao psa koji je skapavao od žeđi i jeo zemlju tražeći makar malo vlage i svježine koja će ga ostaviti u životu. Došao je od bunara, ali nije mogao sići do vode. Sažalio se na psa i sjetio se svog malopređašnjeg stanja. Vratio se, sišao u bunar i u svojoj cipeli do-nio psu vode. To je činio nekoliko puta dok pas sam nije odustao. Na-kon toga zadovoljno je pogledao u čovjeka koji ga je napojio i svojim veselim pogledom i mahanjem repa zahvaljivao mu na dobrom djelu koje je učinio. A čovjek je zahva-ljivao Allahu, dž.š., što ga je napojio i što mu je omogućio da on napoji žednog psa. Allah, dž.š., je Plemeni-ti Gospodar, Koji obilato nagrađuje dobra djela, pa je tako nagradio i tog čovjeka najljepšom nagradom. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da je Al-lah, dž.š., tom čovjeku oprostio sve njegove grijehe i da će ga uvesti u Džennet bez polaganja računa. (Ri-jadus-salihin)


ISLAMNET

50

Ko sve profitira od rata u Iraku u Sjedinjenim Američkim Državama, pitaju se u američkom sedmičniku American Free Press i sami daju odgovor na ovo pitanje. Uz detaljno navođenje egzaktnih brojki i slova, magazin American Free Press konstatira da 151 kongresmen američkog Kongresa ost-varuje direktan profit od rata u Iraku i to na način što su navedeni kongres-meni investirali svoj kapital u brojne kompanije koje ostvaruju ekstra profite opslužujući okupaciju Iraka. “Prema

posljednjim izvještajima, kongresmeni imaju uloženih skoro četvrtinu mili-jarde američkih dolara u kompanijama koje imaju ugovore sa ministarstvom odbrane SAD-a, a kojima američka vlada za poslove u Iraku godišnje plaća 275,6 milijardi dolara. Treba istaknuti da je riječ o kongresmenima koji dolaze iz redova demokrata i republikanaca. Tako, naprimjer, demokrata senator John Kerry, bivši kandidat za predsjed-nika Amerike i čovjek koji se tada lažno zalagao za povlačenje američke vojske

iz Iraka, najviše je investirao, ali i zara-dio na iračkom ratištu. Slijedi skraćeni spisak kongresmena i visina njihovih ulaganja u biznis u okupiranom Iraku: sen. John Kerry 5.015.001 dolara, sen. Tom Harkin 500.000 $, rep. Kenny Ewell Marchant 162.074 $, rep. Caro-lyn B. Maloney 300.000 $, rep. Rodney Frelinghuysen 300.000 $, rep. Shelley Berkley 100.870 $, rep. James Sensen-brenner Jr. 65.646 $, sen. Jeff Bingaman 227.000 $, rep. Sam Farr 100.000 $, rep. Stephen Ira Cohen 150.000 $.

SAD

151 kongresmen profitirao od rata u Iraku

Najpoznatiji holandski ratni izvještač Arnold Karskens iznio je prije nekoliko dana u popularnoj holandskoj tele-vizijskoj emisiji “Pouw&Witteman” šokantne podatke o ponašanju holandskih vojnika u Afganistanu. Arnold Kar-skens zadnjih nekoliko godina izvještava sa iračkog i afga-nistanskog ratišta za holandske medije. Prema njegovom svjedočenju, holandski vojnici u Afganistanu čine stravične zločine nad nedužnim afganistanskim civilima. U navedenoj emisiji Arnold Karskens posebno je govorio o odmazdi

holandskih vojnika nad afganistanskim narodom. “Ako, re-cimo, pogine jedan holandski vojnik, onda dolazi odmazda. Odmazda nad civilima. Od septembra do decembra prošle godine ubijeno je na stotine nedužnih civila.’’ Karskens je još dodao da ni jedna prava informacija ne dolazi iz Afga-nistana do holandskog građanina jer se sve cenzurira. On smatra da je rat u Afganistanu bespotreban te da neće riješiti nikada ništa. “Mržnja holandskih vojnika ne može se više kontrolirati, duboko je pustila korijenje’’, ističe Arnold.

Holandija

Za jednog ubijenog vojnika Holandezi ubijaju desetine

afganistanskih civila

Četverica Saudijaca su prije četiri godine pokrenula inter-netsku stranicu - banku podataka dobrovoljnih davalaca krvi, osoba koje imaju rijetku krvnu grupu. Inspirirani islamskim vjerovanjem, spomenuti Saudijci su za četiri godine uspjeli skupiti podatke o 15 hiljada registriranih dobrovoljnih dava-laca krvi rijetke vrste. Nažalost, do danas nema nijedan regi-strirani dobrovoljni davalac iz Bosne i Hercegovine. Kao što smo rekli, na internetskoj stranici www.freeblood.com danas je registrirano 15 hiljada dobrovoljnih davalaca krvi koji žele da ova dragocjena tečnost nekome spasi život. Ako se želite prijaviti, proces je jednostavan. Trebate posjetiti navedenu in-ternetsku stranicu i registrirati se kao dobrovoljni davalac krvi, i na ovaj način učinit će se dostupnim informacije bolnicama i pacijentima širom svijeta koji trebaju ovu dragocjenu tečnost.

www.freeblood.com – banka podataka dobrovoljnih davalaca rijetke vrste krvi

Saudijska Arabija


ISLAMNET

51

Prije nekoliko dana izraelski tenkista ubio je u Gazi četvero male dječice i njihovu majku. Ovaj zločin, za svjetsku javnost, kao da se nije ni dogodio. Ubica nikada neće odgovarati, svjetske novinske agencije nisu pridale pažnju ovom zločinu, a cijeli svijet i dalje ostaje nijem na ovaj i slične zločine koje nad palestinskom dje-com sprovodi izraelska država. Takav je vakat, ubijanje muslimanske djece nije zanimljiva vi-jest. Po važećem društvenom trendu ubijanje muslimanske djece nije terorizam. Tek kad otac ubijene djece pokuša osve-titi svoju dječicu i svoju suprugu, tada će to biti vijest dana, a on će biti omraženi islamski terorista.

Palestina

Zašto ubijanje muslimanske djece

nije terorizam?

Zamislite žene u zatvorima zbog toga što su njihovi muževi optuženi za terorizam. Sada zamislite njihove bebe i malu djecu u zatvorima, zajedno sa njima. I što je najgore - čini se da ne postoji izlaz iz ove situacije. Dopisnik CBS News Eliza-beth Palmer posjetila je jedno takvo mjesto, zajedno sa iračkim potpredsjednikom Tarikom al-Hašemijem, koji je došao u in-spekciju jedinog iračkog (službeno priznatog) ženskog zatvora. Zatvorenice iz ženskog zatvora u Kadimiji dugo su čekale priliku da se čuje nji-hov glas, a neke i viču iza rešetaka: “Naši muževi su optuženi... i mi smo uhapšene.’’ “Mnoge od nas su silovane.’’ “Bile smo trudne i izgubile smo naše bebe.’’

Skoro 200 zatvorenica je zatvoreno u zat-voru, mnoge zajedno sa djecom. Neke od beba rođene su iza rešetaka. Većina žena drži se pod maglovitim optužbama o terorizmu, sa malo ili nikakvim dokazima, bez nade u neku zakonsku pomoć i savjet - ili čak bez ikakvog znanja o datumu suđenja. “Oni su optužili moga muža’’, kaže jedna žena, “a onda su

uhapsili i mene, a ja nisam ništa uradila.’’ Još jedna zatvor-enica govori kroz suze: “Ja sam zatvorena u Zelenoj zoni od strane Amerikanaca prije dvije godine. Nemam pojma šta se dogodilo sa mojom familijom.’’ I dok kamere nastavljaju sni-mati, Al-Hašemi - lukavi političar - pokušao je da ih ohrabri: “Osnovat ćemo komitet da se pozabavi sa vašim slučajevima’’, rekao im je. Ali žene mu nisu povjerovale. Sjedeći prekriženih nogu u svom uglu jedna mu je rekla: “Ne vjerujem ti. Ja čekam godinu i po da saznam zašto sam ovdje.’’ A tu su bile i priče koje Al-Hašemi radije ne bi volio slušati. “Silovana sam nakon što sam uhapšena’’, tvrdi jedna žena. “Oni su me osudili na 20 godina zbog optužbi za terorizam.’’ Ovakva tvrdnja je tabu u zemlji gdje je ženska čast sve, i to je natjeralo potpredsjed-

nika da pocrveni. Al-Hašemi je rekao Palmer: “One pokušavaju da govore otvoreno, ali sam ih zaustavio. To je štetno, ustvari. Štetno. To škodi mojoj ličnosti potpredsjednika, činjenica da se prema iračkim ženama ovako postupa.’’ Kada je pritisnut, Al-Hašemi je potvrdio navode zatvorenica o zlostavljanjima od strane policije i istražitelja - mnogo prije nego što su stigle u svoje pretrpane ćelije. “Ovo je najkritičniji dio’’, rekao je on. “Mučenja, silovanje... sve, sva loša iskustva, prevare i nesavjesni postupci izvršeni su u ovoj fazi.’’ A onda one dođu u zatvor u Ka-dimiji i čekaju pravdu. Ozlijeđenim i bez nade, to može značiti i doživotni zatvor. (Elizabeth Pal-mer, CBSNews, prijevod www.osovina.org)

Unutar iračkog Unutar iračkog zatvora za ženezatvora za žene

Irak

Vjerovali ili ne, ali Nelson Mandela, dobitnik Nobe-love nagrade za mir i najpoznatiji svjetski borac za slobo-du, nalazi se na američkoj listi terorista, otkriva američki dnevni list USA Today. “Dobitnik Nobelove nagrade za mir i međunarodni simbol mira Nelson Mandela uvršten je na listu terorista i treba specijalnu dozvolu da bi mo-gao posjetiti SAD.’’ Na upit novinara USA Todaya kako komentira ovakvo ponašanje vlade, američki državni se-kretar Condoleezza Rice odgovara da je ta informacija za nju zbunjujuća i nada se da bi Nelson Mandela uskoro mogao biti skinut sa te liste.

Nelson Mandela na američkoj listi

osumnjičenih terorista

Južna Afrika


ISLAMNET

52

Tibetanci su u ove predolimpijske dane narod o kojem se najviše piše i govori. U prvom planu su Tibetanci budističkih vjerskih opredjeljenja. Međutim, zajedno sa svojim sunarod-njacima, tibetanski muslimani također učestvuju u skoro svim aktivnostima koje su usmjerene ka postizanju nezavisnosti Ti-beta. Islam je u Tibet došao prije hiljadu godina kada su mus-limanski trgovci iz Kašmira dolazili u Tibet gdje su se ženili Tibetankama i na taj način širili muslimansku populaciju. U vrijeme kada je Tibet bio nezavisna zemlja, muslimani su uživali sve slobode i mirno su živjeli sa budistima koji su bili apsolutna većina. I danas, kako kažu tibetanski muslimani, bu-disti predvođeni svojim liderom Dalai Lamom u potpunosti poštuju sva prava muslimana. Nažalost, okupacijom Tibeta od strane Kine nastaju teški dani za tibetanske muslimane. Danas mnogi tibetanski muslimani, kao i komšije im budisti, žive u egzilu. Najviše ih živi u Indiji u Srinagaru, glavnom gradu

indijskog dijela Kašmira. Manji dio tibetanskih muslimana živi u Nepalu i arapskim zemljama. Iz egzila muslimani Tibeta učestvuju u svim akcijama koje organizira ostatak Tibetanaca. Tako je nedavno Federacija tibetanske muslimanske omla-dine u Srinagaru organizirala javne proteste u znak podrške zahtjevima Dalai Lame za autonomni status Tibeta. Iako su se mnogi mladi tibetanski muslimani rodili u Indiji, ipak se žele vratiti u svoj Tibet, ako bi ovaj narod nekad došao do zaslužene nezavisnosti.

Muslimani iz zemlje budizma

Tibet

Ponedjeljak 28. april 2008. godine je još jedan u nizu datuma koji će biti zapisan u novijoj historiji Bošnjaka New Yorka. Na ovaj dan u advo-katskoj kancelariji “Culene & Troice” na Manhattanu, nakon advokatskih i odborskih konsultacija, sklopljen je i potpisan ugovor za kupovinu objekta John Baptist Church (Džon Baptist crkva), izvještava www.bosnjaci.net.

Baptistička crkva će biti adaptirana i preuređena za buduće namjene džamije - mesdžida i Bošnjačkog centra. Crkva će biti plaćena 1.325.000 američkih dolara. “Iako u njujorškom popularnom predgrađu Astorija već postoji objekat koji je nazvan Ali-pašina džamija, po po-znatom bošnjačkom gaziji Ali-paši Šabanagiću, ipak sam objekat nije za-

dovoljavao sve potrebe bošnjačke ko-mune ovog velegrada. Ovdje posebno naglašavamo kada se radi o bajram-namazima i teravijama, na kojima se okupi po nekoliko stotina ili nekoliko hiljada klanjača, ili kada su u pitanju šerijatska vjenčanja, pravljenje akike. Također je proteklih godina u dobroj mjeri bilo izostavljeno promoviranje kulturno-historijskih vrijednosti Bošnjaka, što je, uz vjerske, najvažniji segment očuvanja od negativne asi-milacije našeg naroda. Sada su veliki izgledi da je naša zajednica pred svo-jim ciljem. Koristim priliku da po-zovem svu našu braću Bošnjake i Al-bance da se uključe u ovu akciju i da budu dio naših budućih aktivnosti. Objekat John Baptist Church nalazi se na 114 str. i 91 ave, Richmond Hill. Napravljen je na površini od 100 x 99 fita (feet). Ukupna površina objekta je 24.000 kvadratnih fita (square feet) ili oko 8.000 kvadratnih metara. S obzi-rom da je objekat od strane katoličke zajednice korišten u vjerske svrhe, te da isti zakon važi za sve religije, time, prema mišljenjima arhitekata i advokata koji nas zastupaju, ta prava pripala su i našoj Islamskoj zajednici te nije potrebno tražiti dodatne doz-vole i odobrenja. Pohvalno je nagla-siti da se već javilo nekoliko vlasnika građevinskih firmi koji su ponudili dobrotvorne usluge za adaptiranje objekta’’, kaže predsjednik P-G zajed-nice hadži Smail Srdanović.

SAD

Bivša crkva – buduća džamija i bošnjački centar


ISLAMNET

Konzervativac Boris Johnson, političar i novinar, novi je grado-načelnik Londona. Johnson je zamalo pobijedio laburističkog kandidata i dosadašnjeg gradonačelnika Lon-dona Kena Livingstona. Za Johnsona je glasalo 1,16 miliona žitelja Lon-dona, a za Kena Livingstona 1,02 miliona. Livingston je 2000. postao prvi gradonačelnik Londona i član je Laburističke partije premijera Gordo-na Browna. Izbori su održani u četvrtak i bili su prvo izjašnjavanje javnosti o prilikama u zemlji otkako je Gordon Brown u junu 2007. godine preuzeo od Tonyja Blaira premijerski položaj.

Boris Johnson, 43-godišnji no-vinar i konzervativni parlamentarni

poslanik, ekscentričan je i živopisan političar. Najveća muslimanska organi-zacija u Velikoj Britaniji - Muslimanski savjet Velike Britanije izrazila je svoju zabrinutost izborom Johnsona za no-vog gradonačelnika Londona. Zbog ukupnog odnosa konzervativaca spram islama i muslimana, Muslimanski sav-jet Velike Britanije smatra da Johnson nije sretno rješenje za budućnost mus-limana u Londonu. S druge strane, sam Boris Johnson postarao se da demanti-ra i odbaci bilo kakvu mogućnost da on islam i muslimane tretira na neprimje-ren način. Prilikom posjete jednoj lon-donskoj medresi koju drže muslimani porijeklom iz Bangladeša, Boris John-son je rekao da se ponosi na svoje mus-

limanske pretke objašnjavajući da je jedan od njegovih pradjedova bio mus-liman. “Moj pradjed je nosio Kur’an u svom srcu i ja sam ponosan na svoje is-lamske pretke’’, rekao je gradonačelnik Boris Johnson.

Engleska

Johnson – ponosim se pradjedom

koji je bio musliman

Kod Dijarbekira, na jugoistoku Anadolije, postoji jedno selo koje se zove Mešebaglar, poznato po tome što muškarci u njemu ne umiru od prirod-ne smrti, već od krvne osvete! U ovom selu sa sedam stotina mještana, krvavi lanac traje punih sedamdeset godina. U njemu je za to vrijeme poginulo više od stotinu muških glava. Selo Mešebaglar samo je najsvježiji primjer u priči o krvnoj osveti na jugoistoku Turske, koja je još sastavni dio života etničkih Kurda. Sudbina njegovih stanovnika oslikava se u mnogim drugim susjednim selima i mjestima, a najprije u sjedištu općine Hazro. Ovu varoš, koja sada ima 6.200 stanovnika, u posljednje vrijeme je iz straha od krvne osvete napustilo čak 800 ljudi. Ne bez razloga, jer u Hazru ima 500 aktivnih slučajeva krvne osvete. Dio te priče jeste i sam predsjednik općine Hamit Ergin. Iako niko od njegovih ne živi više u tom mjestu, porodica kojoj pripada dužna je krv drugoj porodici. On sam upravlja općinom telefonom iz Dijarbekira, a tamo odlazi povremeno, i to samo danju, u policijskom oklopnom transporteru.

Profesor Medicinskog fakulteta

na Univerzitetu “Didžle” u Dijarbe-kiru, dr. Ajtekin Sir, koji radi na temi “Ubistva iz običaja i časti”, kaže da krvna osveta na jugoistoku Anadolije “još funkcioniše kao u feudalnom dobu i da je sastavni dio života ovog društva, čiji su članovi prinuđeni da se na ova-kav način ubijaju zbog velikog pritiska koji na njih vrši zajednica.” U posljed-nje vrijeme, u Turskoj se ulažu veliki napori da se stane nakraj ovakvoj tra-diciji. U mnogim sredinama formirana

su mirovna vijeća sastavljena od po 15 najviđenijih narodnih prvaka, šefova policije, komandanata lokalnih vojnih garnizona, imama i slično. U jednom takvom vijeću učestvovao je prije tri go-dine i premijer Redžep Tajip Erdogan, koji je tada uspio da pomiri dva teško ukrvljena “ašireta” (kurdska plemena). Kada se takvo nešto dogodi, priređuje se svečana gozba za više hiljada obiju zaraćenih strana, gdje glavešine poro-dica ili plemena svečano daju zakle-tvu o obustavljanju neprijateljstava i krvne osvete, što se poslije toga poštuje. Međutim, takvi primjeri su još usam-ljeni, jer je tradicija mnogo jača. (Ismet Koćan za Večernje novosti)

Turska

Sela u lancu krvne osveteSela u lancu krvne osvete

Piše: Halid Revša

Tajni ibadet ili dobro djelo u osami je lađa koja vodi ka obali spasa i glačalo koje čisti i

raznježuje srce i zaodijeva ga iskrenošću. Daleko od ljudskih očiju i znanja nastaje djelo, iskreno, nevino i čisto kao suza, posvećeno Njemu Jedinome, rasterećeno od svake želje za onim ljudskim, prizemnim, ovosvjetskim, i težnje za ičijom drugom nagradom i pohvalom osim Njegove. To je nešto što licemjeri i lažljivci nisu u stanju uraditi, jer su njihova djela izgrađena na želji za ovosvjetskom nagradom koja se ogleda u ljudskom primjećivanju i pohvali. Samo iskreni i istinoljubivi mogu ustrajati u tajnom ibadetu i po-kornosti (itaa’tu). Tajno djelo je nešto što šejtana najviše ozlojeđuje, izuzetno uznemirava i zadaje mu poseban uda-rac, iz prostog razloga što je takvo djelo daleko od pretvaranja, samodopadanja, traženja publiciteta i popularnosti, i svega drugog što ga može pokvariti. Kada se u jednom društvu udomaće tajno djelo i pokornost, povećaju se berićet i dobrota među ljudima. Nasu-prot tome, u društvu u kojem vladaju duševna i tjelesna pohlepa, i u kojem je iščezao ovaj rijetki dragulj, na sceni su neprijateljstvo, zavada i grčevita borba za svaku stopu dunjalučkog uživanja.

Poslanik podstiče na tajno djelo

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vas bude u mogućnosti da uradi dobro djelo u tajnosti, neka to učini.’’ (Sahihul-džami, 5/240.) “Trojicu ljudi Allah

voli a trojicu mrzi. Voli borca koji se sukobi sa neprijateljem i stoji ispred svojih saboraca sve dok ne bude ubijen ili sebi i njima ne priskrbi pobjedu; čovjeka koji putuje u društvu, koje na-kon dugog i iscrpnog putovanja poželi

odmor, i tek što prilegnu, on ustane i klanja sve dok ne dođe vrijeme da ih probudi; i čovjeka kojeg uznemirava njegov komšija a on sve to trpi, dok ih ne rastavi smrt ili putovanje. A mrzi trgovca koji se puno zaklinje, oholog siromaha i škrticu koji prigovara lju-dima na dobru koje je učinio.’’ (Ah-med i Tirmizi. Pogledaj: Sahihu-tergibi ve-t-terhibi, 1/258.) “Allah se divi dvo-jici ljudi: čovjeku koji napusti postelju,

ostavi svoje voljene i stane na namaz, za njega Allah kaže: ’O meleki Moji, pogledajte ovog Mog roba, napustio je postelju, ostavio voljene i stao klanjati namaz, iz težnje i želje za onim što je kod Mene’; i čovjeku koji se borio na Allahovom putu, kada su njegovi sa-borci poraženi napustili bojno polje, a on svjestan šta znači poraz, ostao na bojnom polju sve dok na tom putu nije prolivena njegova krv, za njega Allah kaže: ’O meleki moji, pogledajte ovog Mog roba, vratio se u bitku, iz težnje i želje za onom što je kod Mene, i ostao je do svoje pogibije.’’’ (Ahmed, Tabe-rani, Ibn Hiban. Dobrim ga je ocijenio El-Albani, Sahihu-tergib, 626.)

Djelo u tajnosti dokaz je iskrenosti

Prenosi se da je Zubejr ibnul-Avvam, radijallahu anhu, rekao: “Kako god u tajnosti radite loša djela, učinite to isto i sa dobrim djelima.’’ Zubejr, ra-dijallahu anhu, nas podsjeća na ono što često zaboravimo, a to je ravnomjernost i ravnoteža u djelima koja činimo, ne bismo li na taj način zaslužili Allahov oprost. Nema čovjeka koji, kada se osa-mi, ne čini grijeh, i ako je tako, zar nije preče da isto tako u tajnosti radi dobra djela koja će izbrisati loša. Rekao je Su-fjan ibn Ujejne: “Rekao je Ebu Hazim: ’Skrivaj svoja dobra djela više nego što skrivaš loša.’’’ Rekao je Ebu Ejjub es-Sahtijani: “Čovjeku je bolje da svoju skromnost i asketizam skriva nego da je pokazuje pred ljudima.’’ Muhammed ibn Zijad priča: “Vidio sam Ebu Uma-mu kada je došao u mesdžid i zatekao nekog čovjeka na sedždi kako plače i doziva Allaha, dželle šanuhu, i upućuje


IZ PERA ISLAMSKIH UČENJAKA

Putevi duševnog uzdizanja

Ibadet u tajnosti – lađa spasa

Tajno djelo je nešto što šejtana najviše ozlojeđuje, izuzetno uznemirava i zadaje mu poseban udarac, iz prostog razloga što je takvo djelo daleko od pretvaranja, samodopadanja, traženja publiciteta i popularnosti, i svega drugog što ga može pokvariti. Kada se u jednom društvu udomaće tajno djelo i pokornost, povećaju se berićet i dobrota među ljudima. Nasuprot tome, u društvu u kojem vladaju duševna i tjelesna pohlepa, i u kojem je iščezao ovaj rijetki dragulj, na sceni su neprijateljstvo, zavada i grčevita borba za svaku stopu dunjalučkog uživanja

54

Daleko od ljudskih očiju i znanja nastaje djelo,

iskreno, nevino i čisto kao suza, posvećeno Njemu Jedinome, rasterećeno od svake želje za onim ljudskim, prizemnim,

ovosvjetskim, i težnje za ičijom drugom nagradom i pohvalom osim Njegove. To je nešto što licemjeri i lažljivci nisu u stanju uraditi, jer su njihova

djela izgrađena na želji za ovosvjetskom nagradom, koja se ogleda u ljudskom

primjećivanju i pohvali. Samo iskreni i istinoljubivi

mogu ustrajati u tajnom ibadetu i pokornosti (itaa’tu)

Mu dovu. Rekao mu je: ’Lijepo je to što činiš, ali bi bolje bilo da to činiš u svojoj kući.’’’

Rekao je Ejjub es-Sahtijani: “Tako mi Allaha, ne zna za iskrenost čovjek koji voli da se zna za njega i njegovo djelo.’’ Rekao je El-Haris el-Muhasibi: “Iskren i istinoljubiv čovjek je onaj koga ne brine to što ga ljudi smatraju bezvrijednim zbog dobrote njegovog srca, i koji voli da ljudi ne saznaju ni za zrno gorušice njegovih dobrih djela.’’ Rekao je Bišr ibnul-Haris: “Ne znam nijednog čovjeka koji je volio da se zna za njegovo djelo a da u vjeri nije osla-bio i da nije osramoćen.’’ Također je rekao: “Ne može osjetiti slast ahiretske nagrade čovjek koji voli da se zna za njega.’’ “Ne boji se Allaha onaj koji voli publicitet.’’

Dobri ljudi skrivali su svoja djela

Imran ibn Halid kaže: “Čuo sam Muhammeda ibn Vasia’ da je rekao: ’Bilo je ljudi koji su i po dvadeset godina plakali (iz straha od Allaha, dželle šanuhu), a njihove žene nisu znale za to.’’’ Jusuf ibn Atijja prenosi od Muhammeda ibn Vasia’ da je re-kao: “Poznavao sam ljude koji su spa-vali sa svojim ženama i plakali toliko da su suzama natapali svoje jastuke a da to njihove žene nisu ni osjetile ni znale. Poznavao sam ljude koji su klanjali pored drugih u saffu, plakali toliko da su im suze natopile obraze, a da to nisu osjećali niti primjećivali oni koji su, bok uz bok, stajali pored njih.’’ Ejjub es-Sahtijani klanjao je po čitavu noć, a zatim bi se ujutro prote-zao kao da je tek tada ustao. Hammad ibn Zejd priča za Ejjuba da je, ukoliko

ga se neki hadis koji je drugima pre-nosio posebno dojmio, znao okrenuti glavu i zaplakati, a zatim se praviti kao da se oseknuo i govoriti: ’Što je jaka ova prehlada.’’’ Kaže Abdur-Rahman ibn Mehdi: “Pitao sam Ibnul-Muba-reka: ’Od koga je Ibrahim ibn Edhem

slušao hadise?’ Rekao je: ’Slušao je od mnogih. Bio je to izuzetan čovjek, koji je skrio od dobrih djela sve što je mo-gao skriti. Nisam ga čuo da je, u mom prisustvu, ikada izgovorio subhanallah, niti išta drugo.’’’ Rekao je Nu’ajm ibn Hammad: “Čuo sam Ibnul-Mubareka da je rekao: ’Ne znam da je ijedan čovjek uživao ugled kao što je Malik.

Interesantno je da se nije isticao po mnoštvu namaza i posta, ali je ono što je radio, radio u tajnosti.’’

Faktori koji pomažu u skrivanju djela

Prvo: Razmišljanje o pravom značenju i suštini iskrenosti.

Odgajanje duše u iskrenosti i njeno stalno podsjećanje na iskrenost je-dan je od glavnih generatora skrive-nog djela. Cilj skrivanja djela je njegovo posvećivanje Allahu Jedinome, daleko od ljudskih pogleda i želja. Dobro bi bilo da odgajatelji i vaizi u svojim predava-njima ukažu na ovaj aspekt iskrenosti i da o tajnom djelu ljudima govore kroz prizmu i u kontekstu iskrenosti (ihlasa).

Drugo: Navikavanje duše na to da joj bude svejedno pokudili je ljudi ili pohvalili.

Ukoliko bismo naše duše privo ljeli na takvo nešto, time bismo učinili veliki korak ka tajnom djelu. Onoga koji traži Allahovo zadovoljstvo ne bi trebalo interesirati šta će mu reći ovaj ili onaj, da li će ga pohvaliti ili pokuditi. Neki učenjaci govorili su svojim učenicima: “Na ljude oko sebe, kada su u pitanju vaša djela, gledajte kao na mrtvace.’’

Treće: Jačanje svijesti o značaju upotpunjavanja i potpunosti djela.

Ovo podrazumijeva da musliman mora učiti kako da upotpuni djelo i šta je sve potrebno da bi ono bilo primljeno kod Allaha, dželle šanuhu, kao što tre-ba shvatiti da je djelo, što je skrivenije, potpunije, i u tom se pravcu usmjeriti. Četvrto: Tajno udjeljivanje imetka.Kaže Uzvišeni, u prijevodu značenja:

Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. - A Allah dobro zna ono što radite. (El-Bekare, 271.) Tajna sa-daka je jedan od najlakših načina da se čovjek praktično navikne na skrivanje djela, da tome privoli svoje srce i ubijedi dušu. Tajna sadaka ima svoje prednosti, među kojima su: čuvanje časti, ponosa i obraza siromaha, i njegovo učvršćivanje u čednosti, kreposti i suzdržljivosti; štiti društvo od zlobe srca i jezika, jer kada ljudi vide da je neko uzeo sadaku, mogu mu pozavidjeti na tome, pa da ih zavist navede na to da pričaju kako je on to uzeo a nije imao potrebu i sl.; uči onoga koji daje sadaku kako i na koji način se treba ponašati prilikom dijeljenja imetka i kako se ophoditi sa siromasima. Allah najbolje zna!

Prijevod: Mr. Semir Imamović(Izvor: www. almoslim.net)


IZ PERA ISLAMSKIH UČENJAKA

55

Kaže Abdur-Rahman ibn Mehdi: “Pitao sam Ibnul-

Mubareka: ’Od koga je Ibrahim ibn Edhem slušao hadise?’ Rekao

je: ’Slušao je od mnogih. Bio je to izuzetan čovjek,

koji je skrio od dobrih djela sve što je mogao skriti. Nisam ga čuo da

je, u mom prisutvu, ikada izgovorio subhanallah, niti išta drugo.’’’ Rekao je Nu’ajm ibn Hammad:

“Čuo sam Ibnul-Mubareka da je rekao: ’Ne znam da je ijedan čovjek uživao ugled kao što je Malik.

Interesantno je da se nije isticao po mnoštvu namaza

i posta, ali je ono što je radio, radio u tajnosti’’’

Piše: Amir Durmić

U svijetu vlada globalna antiislam-ska kampanja. Islam se napada snažno i organizirano, tempom

koji je vjerovatno jači i snažniji nego ikad do sada. To je barem svima jasno. Više se ništa ne radi “u rukavicama’’. Sve maske su pale. Sinhronizirani nasrtaji na islam kao vjeru i sve njegove svetinje postali su globalna preokupacija mnogih udruženja, moćnih pojedinaca, svih vrsta medija, pa čak možemo reći i politike mnogih država. Ako i ne vode jasnu i otvorenu antiislamsku politiku, mnoge državne aparature ne čine ništa da spriječe neodg-ovorno ponašanje svojih državljana ili čitavih organizacija koje djeluju u njima, a koje su preokupirane svakim vidom ispoljavanja mržnje prema islamu i mus-limanima. Žalostan primjer za to imamo u nekim skandinavskim zemljama poput Nizozemske ili Danske, koja se danas, bolje nego ikad, uklapa u konstataciju koju davno izgovori Šekspirov Hamlet: “Ima nešto truhlo u državi Danskoj.’’ Danska i druge slične države su truhle moralno i etički, a “snažna ekonomija’’ neće ih spasiti od posljedica ćudoredne dekadence i moralnog kraha u koje je upalo njihovo stanovništvo. Historija, koju zovu učiteljicom znanja, potvrđuje da je uzrok propasti velikih svjetskih civilizacija i imperija češće bio moralne nego materijalne prirode. Potvrdnim ili prešutnim odobravanjem objave spornih karikatura kao i filma “Fitna’’, ove države pokazale su da prednjače u kolektivnoj mržnji prema islamu, a njihovu priču o navodnoj slobodi izražavanja, neka osta-ve za sebe. Ako svako ima pravo govoriti i javno propagirati ono što mu padne na

um, bez obzira koliko morbidno nastra-na ili fašistički nastrojena bila ta osoba, onda više nema riječi o slobodi štampe ili mišljenja, već se više radi o informa-tivnoj anarhiji ili medijskom terorizmu, čije posljedice na svojim leđima danas najviše osjećaju muslimani.

Svjesni muslimani

Svi svjesni muslimani ogorčeni su na antiislamsku kampanju, i treba da je tako. Međutim, potezi koje ponekad povlače iz revolta zbog takvog stanja često nisu od-mjereni, niti se razmišlja o mogućim posl-jedicama, koje u velikom broju slučajeva donesu više štete nego koristi. Dakle, treba reagirati, a iskustvo je pokazalo da je najplodonosnija reakcija totalno ig-noriranje takvih jeftinih provokacija, uz maksimalan trud i zalaganje da se svi raspoloživi resursi i potencijali islamskog ummeta usmjere ka afirmaciji islamskih vrijednosti i dostavljanju Allahove vjere onima koji su razumom obdareni, a do kojih još uvijek nije stigla svjetlost Al-lahove upute. Primanje islama danskih državljana je vrijednost koju moramo dostizati, a lavine demonstracija koje se pokreću u muslimanskim sredinama, na kojima se pale zastave ili linčuju lutke i u kojima čak stradaju mnogi muslimani, a stanje ostaje nepromijenjeno ili se čak i pogoršava, uzaludan je posao.

Ali, ostavimo Dansku i Holandiju. Pored toga što svoj glas dižu protiv vrijeđanja islama i njegovih svetinja koji su prisutni u Danskoj i u čitavom svijetu, muslimani bi trebali nešto učiniti i protiv ništa manje opasnih omalovažavanja islama koja dolaze od strane “muslimana’’ koje svakodnevno

slušamo u međusobnoj komunikaciji ljudi, a nerijetko, s vremena na vrijeme, ta omalovažavanja se plasiraju i putem jednog dijela medija, koji važe za one medije koji bi po svim pravilima trebali zastupati interese muslimana na tim prostorima, ako ni zbog čega drugog, onda makar zbog činjenice da su preci tih novinara bili muslimani. Kod nas u Bosni često imamo priliku čitati ili slušati uvredljive riječi upućene na račun islama i nekih islamskih propisa, i to od strane onih koji su “ispali iz dimija’’, a neki od njih nose i imena Božijih posla-nika. Ako su Danci (izuzev pojedinaca) donekle postali sinonim za vrijeđanje islamskih vrijednosti, nažalost, možemo primijetiti da “Danaca’’ takvog tipa ne fali ni u Bosni, a ni u mnogim drugim zemljama sa islamskom većinom.

Najčešći oblici vrijeđanja islama

Što se tiče svakodnevnog života, najčešće zastupljeni oblik vrijeđanja is-lama jeste psovanje Allaha, Poslanika, Kur’ana, džamije, kao i svih ostalih islam-skih svetinja. Željeli bismo upoznati ba-rem jednu osobu u Bosni koja nikada nije čula niti jednu od navedenih psovki, koje po islamskim propisima spadaju u jedan od najvećih oblika hereze i otpadništva od islama. Psovanje i omalovažavanje islamskih svetinja smatra se otvorenim nevjerstvom, za šta ne postoji spor kod islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah nas u Kur’anu obavještava o statusu skupine ljudi koji nisu psovali Allaha i Posla-nika, već su “samo’’ šale zbijali na račun nekih ashaba u vrijeme odlaska u bitku na Tebuk, govoreći kako su oni lažljivci,


RAZMIŠLJANJA

O zapadnom i bosanskom umijeću psovanja islama

Ne postoji ni jedan ngore i grđe psuje od

Kada se jedno mikro stvorenje po imenu (ne)čovjek, koje se samo u poređenju sa, recimo, Suncem može smatrati sićušnijim i od djelića atoma, usudi psovati i vrijeđati Apsolutnog Tvorca i Gospodara kosmosa, onda nema sumnje da se radi o vrhuncu oholosti i mržnje prema svemu što zaslužuje da bude poštovano. Jedan od fenomena koji je primjetan kada se radi o ovoj pojavi jeste činjenica da Allaha, Kur’an ili džamiju psuju oni kojima oko vrata vise mjesec i zvijezda, kao dokaz ponosa pripadnosti islamu, i koji se u prsa busaju svojim muslimanlukom

56

kukavice i kako su im stomaci veliki, pa je Allah o njima, u prijevodu značenja, objavio sljedeće:

A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’’ Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’’ Ako nekima od vas i opro-stimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci. (Tevbe, 65.-66.)

Vjerovatno ne postoji ni jedan na-rod na svijetu koji gore i grđe psuje od naroda s Balkana, gdje se nažalost ubra-jaju i Bošnjaci. Psovanje je za mnoge postalo kult. Nisu rijetka ni takmičenja povampirenih mladića u kojima se oc-jenjuje “najmasnija psovka’’, a bogo-hulne psovke sipaju iz poganih usta. Mladići i djevojke, pa čak i zrele osobe ili starci, anoreksične pameti i bez ikak-vog vida kulture i odgoja, Boga psuju usput, onako, reda radi, bili ljuti ili dobro raspoloženi, te im takva ogavna psovka dođe kao neka vrsta poštapalice i uzrečice, a mnogima je postala i jezički parazit, pa i u najbanalnijem govoru mnogi i po desetine puta opsuju Boga a da vjerovatno toga nisu ni svjesni.

U gradskim, a u posljednje vrijeme nažalost i u ruralnim sredinama, do-voljno je prošetati kroz centar grada, školsko igralište, pijacu ili bilo kakav veći skup ljudi, te se naslušati takvih psovki i vrijeđanja islamskih svetinja, da se svakom odgojenom i kulturnom čovjeku jednostavno povraća na količinu prisutne nekulture, pa čak i pod pret-postavkom da ta osoba uopće i nije mus-liman. Slušajući takvo svetogrđe, pravi šok doživljavaju oni muslimani koji iskreno vjeruju u Allaha i Poslanika, i koji su svjesni pogubnosti takvih po-stupaka, za dotičnog pojedinca, a onda i za čitavo društvo. Kada se jedno mikro stvore nje po imenu (ne)čovjek, koje se

samo u poređenju sa, recimo, Suncem može smatrati sićušnijim i od djelića atoma, usudi psovati i vrijeđati Apsolut-nog Tvorca i Gospodara kosmosa, onda nema sumnje da se radi o vrhuncu oho-losti i mržnje prema svemu što zaslužuje da bude poštovano. Jedan od fenomena koji je primjetan kada se radi o ovoj po-javi jeste činjenica da Allaha, Kur’an ili džamiju psuju oni kojima oko vrata vise mjesec i zvijezda, kao dokaz ponosa pri-padnosti islamu, i koji se u prsa busaju svojim muslimanlukom. Ukoliko se is-tima prigovori ili se upozore da je takvo ponašanje djelo nevjerstva, isti se često istinski ljute ili čak bivaju i agresivni, konstatirajući da su oni “pravi muslima-ni’’ i da im je srce čisto, a ne “k’o tamo vi, neki novi...’’. Allah da nas sačuva “čistote i kreposti’’ ovakvih srca, koja su sve drugo, ali čista nisu sigurno.

Gdje je rješenje

Ako se zapitamo na koji način po-pravljati ovu vrstu problema na našim prostorima, odgovor je ostavljen sva-kom pojedincu na razmatranje, jer se situacije razlikuju. Svakako da prvo treba krenuti lijepom riječju i savjetom, napominjući da se psovkom ne postiže nikakva ovosvjetska korist, niti se zado-voljava niti jedna tjelesna strast, što je slučaj s većinom drugih grijeha, poput krađe, laži ili bluda naprimjer. Pored toga, iz iskustva znamo da će često li-jepa riječ biti “dočekana na nož’’, te će umjesto zahvale za lijep savjet, psovač uzvratiti još gorom i grđom psovkom, a iskreni savjetnik će se što prije morati udaljiti “s mjesta zločina’’, kako i dalje ne bi slušao ono od čega mu se krv ledi u žilama. Onaj ko odbije savjet i nasta-vi psovati sve što mu padne na um, ne štedeći pri tome ni islamske svetinje, i kao takav umre bez iskrenog pokajanja,

neka zna da ga od Allahove srdžbe neće spasiti nikakve nur-dove, dilbagije ili hamajlije, kao ni četeresnice, sedmine ili tevhidi, niti više hiljada eura skupi nadgrobni spomenici koje će porodica podići “rahmetliji’’.

Djela te čine vjernikom

Ebu Derda, r.a., jedan od plemenitih i odabranih drugova Muhammeda, s.a.v.s., napisao je pismo Selmanu el-Farisiju, r.a., isto tako odabranom ashabu, poručivši mu da se preseli u Svetu zemlju, pa mu je on mudro odgovorio: “Uistinu Sveta zemlja ne čini blagoslovljenim onoga ko u njoj živi. Čovjeka blagoslovljenim čine njegova djela.’’ (El-Muvetta imama Malika, 2/235.) Poruka koju bi Bošnjaci trebali izvući iz ove mudre predaje jeste, da kao što boravak nekog muslimana u Mekki, Medini ili Palestini istog neće učiniti nimalo odabranim ili kod Al-laha vrednijim od drugih, osim ako vje-ruje i čini dobra djela, isto tako nijednog čovjeka muslimanom ne čini njegovo porijeklo, ime ili mjesec i zvijezda oko vrata, već ga muslimanom čini njegovo ubjeđenje koje nosi u srcu i koje se mani-festira na njegovim djelima. Čovjek koji konstantno psuje Allaha i svim silama se trudi da omalovaži sve što islam smatra svetim, ne može se smatrati vjernikom, bez obzira koliko hadžija imao u poro-dici, koliko je puta “dav’o hatmu’’, i ko-liko Kur’ana, uredno umotanih u peškir, imao kod kuće na ormaru.

Svako će pred svoga Gospodara doći sam, i lično odgovarati za svoja (ne)djela, onoga Dana kada: protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili, i na Dan kada: neće nikakvo blago, a ni sinovi od ko-risti biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti (En-Nur, 24.; Eš-Šu’ara, 88.-89.).


RAZMIŠLJANJA

narod na svijetu koji d naroda s Balkana

57

Pripremio: Mr. Suad Bećirović

Kod klasične transakcije razmjene prodavac nudi neki proizvod, a kupac odmah pla-

ti taj proizvod. Time je ta transakcija završena. Međutim, kada jedna strana odgađa svoje pravo, npr. kupac plaća unaprijed ili prodavac ne traži odmah novac na koji ima pravo, onda jedna strana finansira drugu stranu. Znači, jedna strana odlaže traženje svoje na-doknade na izvjesno vrijeme da bi olakšala drugoj strani plaćanje ili pri-bavljanje određene robe ili usluge.

Šta je finansiranje?

Finansiranje je važno pitanje kada želite kupiti nešto što zahtijeva vel-iku količinu novca. Naprimjer, želite kupiti neki stambeni objekat. Prva mogućnost finansiranja tog objekta je finansiranje sopstvenim kapitalom. Znači, imate svoju ušteđevinu i ku-pujete tim sredstvima svoj stambeni objekat. Ovo je idealno rješenje, jer ste zaradili potrebni novac i niste ni od koga zavisni. Međutim, nedostatak ove opcije je što ćete morati dugo da čekate dok uštedite potrebni novac za kupovinu stambenog objekta. Pret-postavimo da ne želite čekati duže vri-jeme, nego želite što je prije moguće kupiti svoj stan, odnosno kuću. U ovom slučaju, u današnjem finansijs-kom okruženju imate u osnovi dvije alternative: prva alternativa je finansi-rati kupovinu beskamatnim zajmom. Ako imate prijatelje, odnosno rođake,

koji će vam pozajmiti potrebni novac, onda ste riješili problem. Beskamatni zajam ima prednost što morate vra-titi samo pozajmljeni novac bez viška. Međutim, ova mogućnost je veoma ograničena, jer slabo ko želi pozajmiti svoju ušteđevinu nekom bez nadokna-de, tj. bez dodatnog viška na pozajm-ljeni novac. Ovo nas vodi ka drugoj alternativi, tj. kamatni zajam. Ovdje zajmodavac traži da mu se vrati veći iznos nego što je pozajmio. Naprimjer, pozajmili ste 10.000 €, a nakon izvje-snog vremena dobijate 12.000 €. Razli-ka između ova dva iznosa je kamata, u ovom slučaju 2.000 €. Kamatne zajmo-ve nude sve komercijalne banke danas. Ali, za muslimane je kamata u ovim kreditima problematičan element, jer Allah, dž.š., u Kur’anu, kaže:

Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.’’ A Al-lah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. (Kur’an, El-Bekare, 275.)

Zbog toga kamatni kredit kao način finansiranja ne dolazi u obzir za mus-limane. Prije nego što ćemo predstavi-ti nekoliko alternativa za beskamatno finansiranje, želimo analizirati fenom-en kamate, jer se razni vidovi kamate mogu naći u većini današnjih finansij-skih ugovora.

Nadmoćnost novca

Kada analiziramo kamatu, dâ se primijetiti da se kamata, odnosno višak kod razmjene iste vrste robe,

traži samo kod novca. Zašto samo kod novca? Zašto je novac poseban i odvaja se od svih ostalih roba i usluga?

Da bismo mogli odgovoriti na pitanja, moramo analizirati osobine novca. Ono što je kod novca primjetno jeste da je novac nadmoćan u odnosu na ostale robe i usluge, s obzirom da se novcem može platiti svugdje i uvijek bez problema. Uzmimo, naprimjer, trojicu gladnih i umornih prijatelja koji navečer žele da svrate u jedan restoran. Prvi posjeduje novčanicu od 10 €, drugi posjeduje korpu sa voćem koja vrijedi najmanje 10 €, a treći se hvali da sa svojom radnom snagom može zaraditi 10 € za jedan sat. Prvi će biti u mogućnosti najesti se i napiti sa novčanicom od 10 € bez problema. Drugi sa korpom voća imat će proble-ma da proda svoju robu nekome, jer nije sigurno da će naći kupca. Još teže je trećem prijatelju, jer je pod znakom pitanja da li nekome treba, a posebno navečer, njegova radna snaga.

Ovaj jednostavni primjer poka-zuje da je novac, zbog svoje opće prihvaćenosti, nadmoćniji od bar-tera i radne snage. Zbog svoje opće prihvaćenosti, svi ljudi žele posjedo-vati novac s obzirom da je svima po-treban novac za finansiranje troškova investicija i potrošnje.

Potreba za novcem

Zato se postavlja pitanje: zašto se uopće koristi jedno standardno mjerilo za mjerenje vrijednosti roba i usluga? Pretpostavimo da u jednoj privredi ne


EKONOMIJA

Finansiranje iz ISLAMSKE perspektive

Finansiranje je izuzetno važno pitanje. Zašto? Na ovo pitanje postoji jednostavan odgovor: zato što se kod finansiranja radi o novcu. Uvijek kada je novac u pitanju, ljudima postaje interesantna jedna tema...

58

postoji novac. Zbog toga se trgovina odvija putem bartera. Kod bartera učesnici privrede mijenjaju robe koje posjeduju. Ovu situaciju opisuje poz-nati islamski učenjak Ebu Hamid el-Gazali ovako: “Ponekad jedna osoba ima potrebu za nečim što ne posjeduje ili posjeduje nešto što joj nije potrebno. Naprimjer, jedna osoba ima šafran, a potrebna joj je deva za transport. A ne-kome ko posjeduje devu treba šafran. Prema tome, nužna je razmjena. Međutim, potrebno je mjerilo za ova dva objekta koji se mijenjaju, jer vlas-nik deve ne može dati cijelu kamilu za manju količinu od nje, tj. za šafran. Ne postoji sličnost između šafrana i deve, tako da ne postoji ni jednakost u vrsti i količini. (...) Ove robe ne-maju direktnu proporcionalnost, tako da neko ne može znati koliko šafrana je jednako jednoj devi. Ovakav barter bio bi mnogo težak.” El-Gazali ovdje opisuje nedostatke bartera. Prvi pro-blem je u tome što je teško odrediti vrijednost jedne robe pošto ne postoji standardno mjerilo za vrijednost. Teško je odrediti koliko šafrana ne-kome treba dati za jednu devu, po-gotovo kada se radi o nezamjenji-vim robama kao što je deva, jer je svaka deva drukčija. Ako bi vlasnik deve i prihvatio vel-iku količinu šafrana, postav-lja se pitanje šta će on ura-diti sa tom količinom. Prvo, on treba imati mogućnost za skladištenje; drugo, ako on želi šafranom kupiti druge robe, nije sigurno da li će neko prihvatiti tu robu od njega. Ovo dugo čekanje do prodaje izuzetno je problematično kod kvar-ljivih roba (naprimjer, kod namirnica). Ukoliko vlasnik ne uspije naći nikoga za razmjenu za vrijeme roka upotrebljivosti robe, on će ostati bez svoje “valute“. Štaviše, postoji mogućnost da kupac ove robe nije upućen u trgovinu sa tim robama. Naprimjer, ako vlasnik deve prihvati šafran, a ne zna gdje se nalaze tržišta šafrana, on mora uložiti svoje vrijeme u traženju kupca za šafran. Ovo utrošeno vrijeme sprečava kupca da se bavi svo-jim glavnim poslom, naprimjer trgovi-nom stokom. Dodatni problem nasta-je ukoliko nekome treba samo mala količina jedne robe, naprimjer šafran, a druga strana ima samo devu za mi-jenjanje, te se postavlja pitanje kako se može izvršiti ovakva transakcija pošto se živa kamila ne može dijeliti

na više dijelova. Ovi nedostaci bartera ometaju razvoj trgovine i proizvodnje u društvu, u kojem postoji mnoštvo različitih roba i usluga. Nemoguće bi bilo ove različite robe i usluge mije-njati putem bartera.

Zbog toga je potrebno jedno gene-ralno mjerilo koje će omogućiti jedno-stavnu razmjenu roba i preuzeti funk-ciju jedinice za obračun. El-Gazali za ovu potrebu kaže: “Za različite vrste roba, kao ove (šafran i deva), potrebno je sredstvo koje će pravedno odrediti

n j i h o v u vrijednost pre-

ma njihovom mje-stu u razmjeni. Kada su

mjesto i kvalitet određeni, onda je moguće razlikovati one robe koje su jednake među sobom i koje to nisu. Zbog toga je Uzvišeni Al-lah stvorio dinare i dirheme, kao dva suca, i sredstva razmjene za sve robe i vrijednosti roba koja se njima mjere. Tako, naprimjer, jedna deva vrijedi 100 dinara, dok određena količina šafrana ima vrijednost 100 dinara. Izjednačenje vrijednosti postaje moguće korištenjem dinara, jer ovi dinari i dirhemi nisu potrebni sami po sebi. (...) Allah je stvorio dirheme i dinare da bi se premetali iz ruke u

ruku i da bi uveli pravedna pravila kod mijenjanja i kupovine roba koje sadrže (neku) korist. Stvar (kao što je novac) se tačno može povezati sa drugim stvarima, iako nema poseban oblik ili osobinu; poput ogledala je - nema boju, ali može pokazati sve boje. Isto je i sa novcem - on nema svrhu sam po sebi, nego služi kao sredstvo razmjene roba.’’

Kao generalno sredstvo razmjene, tj. novac, tokom historije korištene su robe koje su imale određenu vrijednost za sve učesnike privrede, i samim time bile su poželjne od strane stanovnika.

Koristile su se razne robe poput životinja, oružja, soli, žitarica itd., ali su se prije svega koristili pleme-niti metali. Kod izbora jedne robe za novac dotična roba trebala je is-puniti tri uvjeta:

1. Oskudica. Sredstvo razmjene ne može se lahko umnožiti. Zbog

toga je potreban veliki napor za dobijanje te robe.

2. Djeljivost. Sredstvo razmjene može se raspodijeliti u male dijelove, tako da ova roba može pokazati vrijednost manje vrijednih roba i time omogućiti takvu razmjenu.

3. Izdržljivost. Sredstvo razmjene mora biti ospo-sobljeno za dugoročno korištenje. Međutim, većina roba ima samo ograničeni vijek trajanja. Naprimjer, so gubi svoju vrijednost ukoliko se izmiješa sa vodom, ili većina metala vremenom hrđa i time

gubi svoju vrijednost.Kada se analiziraju ovi krite-

riji, može se razumjeti zašto su ljudi u prošlosti uglavnom koristili zlato i sre-bro kao sredstva za razmjenu. Njihova raspoloživost veoma je ograničena, naročito kod zlata, pa tako ovi me-tali predstavljaju kupovnu moć, tj. ove plemenite metale svako prihvata. Također, ovi plemeniti metali mogu se lahko dijeliti u manje količine. Tako je kovanje novca na osnovu ovih metala bilo relativno lahko. Najvažniji kri-terij koji ispunjavaju samo plemeniti metali je njihova izdržljivost. Zlato i srebro ne truhnu, ne staraju, ne hrđaju i ne lome se. Također, zlato i srebro se mogu lahko skladištiti, jer ne zau-zimaju mnogo mjesta. Suprotno tome, većina ostalih materijala ne ispunjava sva tri uvjeta, i time ne ispunjavaju uv-jete za novac.

Nastavit će se, inšallah...


EKONOMIJA

59

Razgovarao: Ramiz Hodžić

Sanel Muminović učenik je četvrtog razreda srednje škole. Nalazi se pred maturom i jed-

nom od najvećih životnih odluka, koji fakultet upisati!? Međutim, Sanel za razliku od većine svojh vršnjaka i kolega nema tih dilema. Pomoć da se opredijeli koji će fakultet upisati došla mu je od hobija, odnosno od sporta koji trenira. Riječ je o taekwondou kojim se bavi već šest godina i koji ga usmjerava ka studiranju na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj.

Već šest godina baviš se sport-om, da budem precizan, treniraš taekwondo. Bio si dječak kada si se počeo baviti ovim sportom, odakle odluka da to bude baš ovaj sport?

Muminović: To je više odluka mojih roditelja nego moja. Bio sam dječak, ali u onim godinama kada se lahko postaje uličar, kada si u nekakvom fazonu ako si uvijek na ulici, ako nisi dobar đak, ako imaš lošu ocjenu iz vladanja i sl., moji ro-ditelji nisu htjeli da i ja budem takav i odlučili su me upisati da treniram neku sportsku disciplinu. Da kažem igrom slučaja u općini Novi Grad, na čijoj teritoriji živim, ima dobar ta-ekwondo klub, zove se “Novi Grad’’, sa dobrim pokretačem i trenerom Belmirom Berberovićem. Tako su me roditelji upisali u taj klub, a meni se onda dopao ovaj sport i sada sam pred crnim pojasem, to se zove crna traka, a mjesto je između crvenog i crnog po-jasa. Pritom su moji roditelji postigli

svoj cilj, sklonili su me sa ulice, od eventualno lošeg društva, od kafana, alkohola, cigareta, droge koja je sve raširenija i zastupljenija nažalost i kod nas u Sarajevu, i po školama i na ulici i svugdje.

Da, ali ti nisi ostao na tome da ti to bude samo rekreacija, već si uspješan u svojoj sportskoj karije-ri, takmičiš se i postižeš jako dobre rezultate?

Muminović: Pa da, takmičio sam se na više turnira, na tzv. A turnirima u Njemačkoj bio sam dva puta. To su Germany Open turniri. Bio sam na turnirima u Sloveniji, u zemljama našeg okruženja i tako. Imam više medalja sa ovih turnira, za osvajana prva tri mjesta. Trebao sam učestvovati prije dvije godine


SPORT

Sanel Muminović, taekwondo borac

60

Takmičio sam se na više turnira, na tzv. A turnirima u Njemačkoj bio sam dva puta. To su Germany Open turniri. Bio sam na turnirima u Sloveniji, u zemljama našeg okruženja i tako. Imam više medalja sa ovih turnira, za osvajana prva tri mjesta. Trebao sam učestvovati prije dvije godine u svojoj kategoriji na svjetskom prvenstvu, ali spletom nekih okolnosti nisam. Nedavno sam na jednom međunarodnom turniru koji je održan ovdje u Sarajevu osvojio treće mjesto, pritom sam izgubio meč od evropskog prvaka

Uzoran sportista, đak i tinejdžer

u svojoj kategoriji na svjetskom prvenstvu, ali spletom nekih okol-nosti nisam. Nedavno sam na jed-nom međunarodnom turniru koji je održan ovdje u Sarajevu osvojio treće mjesto, pritom sam izgubio meč od evropskog prvaka.

Taekwondo je olimpijski sport. Ove godine održavaju se Olimpij-ske igre u Kini. Jesi li učestvovao u kvalifikacijama za učešće na ovoj olimpijadi?

Muminović: Nažalost, nisam postigao nivo da idem na kvalifika-cije, tako da od ovogodišnje olimpi-jade nema ništa, ali to ne znači da, ako Bog da, neću biti spreman za

četiri godine, odnosno za sljedeću ljetnu Olimpijadu.

Da, u svojoj kategoriji, na kojem si mjestu trenutno pozicioniran u BiH?

Muminović: Proteklih godina bio sam prvak države u svojoj kate-goriji, a to je kategorija do 72 kilo-grama. Ali, od svih državnih prvaka, iz svih kategorija, gleda se ko ima najbolje rezultate, odnosno šanse, i onda se on šalje na kvalifikacije za Olimpijadu.

Šta ti predstoji sada u sportskoj karijeri, ali i u školskoj, maturant si?

Muminović: Prvo mi dolaze ta prelomna događanja vezana za školu. Maturant sam i sada mi predstoji upis na fakultet. Moje bavljenje ta-ekwondoom ključno je utjecalo na to što ću upisati Fakultet za sport i tjelesni odgoj. A, što se tiče sportske karijere, namjeravam, ako Bog da, da se posvetim ozbiljnije treniranju za svjetsko seniorsko prvenstvo na-redne godine, da budem u najboljoj formi tada i nadam se da ću uspjeti zadovoljiti norme i da ću se pojaviti na tom takmičenju.

A šta u taekwondou podrazumi-jeva to ozbiljnije treniranje?

Muminović: Pa to znači da se

trenira dva-tri puta dnevno, a to po-drazumijeva treniranje same disci-pline, znači tehnika, borbe, a vrlo su bitne i kondicione pripreme. Ja često, skoro svakodnevno, i sada dok imam ovih školskih obaveza, izvan redovnih treninga radim na kondi-ciji. Trčim, nekada je to trim staza, a nekada i trčanje po gradu, po nekim mjestima gdje se može komotno i si-gurno trčati i trenirati.

Interesira me kako tvoji drugovi i drugarice iz škole gledaju na tebe kao sportistu?

Muminović: Što se tiče školskih

kolega, njima nije, bar većini, tako zanimljiva ta činjenica što se ja ba-vim sportom. Već smo govorili o tome na neki način kroz prijašnja pitanja i moj odgovor. Sportski tip-ovi nisu danas na cijeni u društvu srednjoškolaca. Više su neke druge osobe na cijeni, osobe drugih zani-manja, često i onih koji nisu u skla-du sa zakonom, ali to je tako svugd-je, a ne samo među mojom školskom rajom. A, kada je riječ o profesorima i razumijevanju škole za moje sport-ske aktivnosti, za moje obaveze kada su u pitanju takmičenja, pa nekada i treniranja, tu je naravno sve u naj-boljem redu.

Osim ljubavi prema sportu ko-jim se baviš, ima li još nešto što te motivira za njega, što ti daje do-datni impuls, snagu, volju, a nekad sigurno treba i hrabrosti?

Muminović: Pa eto, osim lju-bavi koja se usadila u mene za ovaj sport, puno mi pomaže činjenica da sam vjernik. Puno snage čovjek crpi iz ljubavi prema Bogu, iz tih ne-kih metafizičkih saznanja. Puno mi samopouzdanja, snage, energije daje vjera, posebno pred borbu i tokom borbe na takmičenjima. Također, motivira me i veliki trud i energija koju sam vidio kod svog trenera Bel-mira, a puno mi znači i druženje i treniranje sa prijateljem i kolegom Almirom Katanom. Jednostavno, mi jedan drugog motiviramo, stimu-liramo, guramo naprijed.

Mene, da budem iskren, kod mladih ljudi posebno raduje kada vidim da se bave sportom ili imaju neku drugu društvenu aktivnost, kada nisu ulični tipovi, kada ih ne viđam sa pivama u rukama, ciga-retama, “travom’’ itd. Šta bi ti, u tom kontekstu, preporučio svojim vršnjacima i mlađima od sebe?

Muminović: Iskreno savjetujem i preporučujem mladima, uključujući i moju generaciju i generacije prije, ali i poslije mene, da slijepo ne prate nekakve kvazitrendove i da im u životu ulica ne bude životni cilj, već da se obrazuju, a da svoje slobodno vrijeme potroše u nekoj aktivnosti, ne mora to biti sport, ali može neka druga aktivnost, kroz neku nevladi-nu organizaciju i sl. Život će im biti ispunjeniji, sadržajniji, a i osjećaj kad se probudiš ujutru pun snage, kondicije, energije, sigurno je puno bolji nego kada se probudiš mah-muran od alkohola ili, ne daj Bože, droge.


SPORT

61

Piše: dr. Adem Zalihić

Na makrobiotiku se često odlučuju osobe kojima su dijagnostici-rane bolesti za koje konvencio-

nalna medicina nema adekvatne terapije, poput karcinoma. Osnovne preporuke za provođenje makrobiotičke prehrane mogu se sažeti u nekoliko preporuka:• Cjelovite žitarice, uključujući smeđu rižu, ječam, zob, raž, kukuruz i puno zrno pšenice trebaju činiti 50 - 60% dnevnog unosa hrane. Iako se prednost treba dati integralnim žitaricama, mogu se konzu-mirati i male količine rafiniranih žitarica. • Svježe povrće trebalo bi činiti 25 - 30% unosa hrane. Poželjan je dnevni unos ku-pusa, brokule, cvjetače, kelja, blitve, luka i bundeve. Povrće koje se konzumira 2-3 puta tjedno je celer, zelena salata, gljive, grašak i grah. Povrće treba biti pripremljeno na pari, s dodatkom male količine nerafiniranog bilj-nog ulja, najbolje sezamovog ili kukuruznog. • Grahorice i povrće iz mora trebaju činiti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Posebno vrijedne namirnice su grah, leća i tofu (sir od soje). Povrće iz mora: wakame, hiziki, kombu i nori, bogato je vitaminima i mine-ralima i trebalo bi se jesti uz svaki obrok. • Juhe i bujoni trebali bi činiti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Najčešće se jedu juhe koje sadrže miso (pasta od sojinog zrna), povrće i grah. • Svake sedmice treba konzumirati neko-liko porcija orašastih plodo va, sjemenki i svježe ribe. • Sirup od smeđe riže i ječmeni slad koriste se kao zaslađivači. Ocat od smeđe riže ko-risti se povremeno, a prirodno procesirana morska sol i tamari sojin umak koriste se kao začini. • Unos tekućine treba biti određen osjećajem žeđi. Prihvatljivi su čajevi od žitarica, a na-pitke s kofeinom treba izbjegavati. Voda za piće i kuhanje treba biti pročišćena. Iako je prisutan tek mali broj kliničkih istraživanja koji ocjenjuje blagodati makrobiotičkog stila života, ovaj način prehrane i života treba uzeti u obzir kao potencijalno sredstvo prevencije i terapije bolesti današnjice.

Tjelesna aktivnost

U prvoj deceniji 21. stoljeća čovjekova tjelesna aktivnost na najnižem je nivou u

povijesti ljudskog postojanja, a tzv. “sjedeće’’ aktivnosti preplavile su sva područja ljud-skog djelovanja, čime je psihofizičko zdrav-lje čovjeka ozbiljno narušeno. Nivo kretanja kontinuirano se smanjuje posljednjih 50 godina, a drastično pada posljednjih 20 go-dina, kao posljedica društvenih i ekonom-skih promjena. Među vodećim krivcima tog smanjenja su tehnološke promjene u proizvodnim i drugim radnim procesima, korištenje automobila kao glavnog pri-jevoznog sredstva i razvoj komunikacij-skih tehnologija, što je proizvelo ogroman porast sjedećih aktivnosti na poslu, kod kuće, u slobodno vrijeme. Danas prosječan

čovjek gleda televiziju oko 4 sata dnevno i to uglavnom iz ležećeg položaja, a igranje kompjuterskih i videoigara postala je gla-vna razbibriga u slobodno vrijeme. Daljin-ski upravljači postoje gotovo za sve aparate, broj proizvoda koji se dostavljaju na kućnu adresu raste iz dana u dan, računi se plaćaju sjedeći pred računarom. Tjelesna aktivnost je jedna od 10 vodećih zdravstvenih indika-tora u dokumentu Svjetske zdravstvene or-ganizacije “Zdravlje za sve do 2010.’’, koja se koristi kao mjera zdravlja populacije. U

tom dokumentu postavljeno je čak 15 ci-ljeva vezanih uz tjelesnu aktivnost kojima je zajednički cilj podizanje zdravlja, tjelesne forme i kvaliteta života kroz dnevne tjelesne aktivnosti. Kako smo očito zaboravili na os-novne premise sretnog, što znači i zdravog života, moramo se vratiti temeljnim potre-bama čovjeka: kretanju, odmoru, opuštanju, spavanju, igri. Svjetska zdravstvena organi-zacija, na temelju istraživanja, preporučuje 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti dnevno kao minimalnu količinu potrebnu za očuvanje zdravlja i prevenciju bolesti. Potrebno je izabrati aktivnost u kojoj čovjek uživa te koju može uklopiti u svoj radni dan, rutinu. Tjelesna aktivnost treba biti primjerena dobi, kondiciji, eventualnom tjelesnom oštećenju i zdravstvenom stanju. Važno je to činiti svakodnevno. Tjelesna aktivnost kao način života najznačajniji je faktor postizanja i održavanja zdravlja u svim njegovim aspektima (fizičko, intelek-tualno, emocionalno, socijalno, duhovno, profesionalno i okolišno zdravlje) te kao stil života povećava kvalitet življenja na svim područjima. U 21. stoljeću ne postoji niti jedan drugi medicinski tretman ili lijek koji toliko obećava i daje tako dobre rezultate u očuvanju zdravlja kao što je to redovna tjelesna aktivnost. Kada bi se tjelesna aktiv-nost mogla upakirati u formu tablete, bio bi to najpropisivaniji lijek današnjice u svijetu. Tjelesna aktivnost je bilo kakvo pokretanje tijela kojim se gubi energija, odnosno kalo-rije. Jednostavno rečeno, to je kretanje.

Nikad nije kasno

Redovna aktivnost izgrađuje i održava snagu i formu, reducira stres i pomaže opu-štanju, povećava životnu energiju, popravlja raspoloženje i spavanje. Nadalje, omo-gućava održavanje normalne tjelesne težine te pomaže u redukciji prekomjerne tjelesne težine. Vrlo važna je i činjenica da može smanjiti simptome anksioznosti i depresije.

Sve to doprinosi smanjivanju rizika obolijevanja od mnogih hroničnih bolesti kao što su srčane bolesti, povišen krvni pri-tisak, dijabetes, rak crijeva.

Tjelesna aktivnost kao način života pomaže smanjivanju nasilja među mladima, promovira nepušački stil života, smanjuje vjerovatnost drugih rizičnih ponašanja mla-dih kao što su konzumiranje droga, alkohola i neodgovorno spolno ponašanje.


ZDRAVLJE

Stil života i zdravlje ljudi (III dio)

Njegovati zdrav život

62

Tjelesna aktivnost i vrijeme pot-rebno da se sagori 150 kalorija. Iz-vor: Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Chronic Disease Prevention and Health promotion (2005). Physical activity for everyone: Re-commendatons

DOMAĆE NAJBOLJE HALAL NAJZDRAVIJE

Trg Barselone 6, Mojmilo

IMANIMANTel/fax: 033 464 490

mob: 062 204 311

“MUJIĆ - MJM” d.o.o.“MUJIĆ - MJM” d.o.o.Ravne bb, 72236 �eljezno polje - �epče

Tel: 032/670-049; Mob: 061/750-307,

Izrada građevinske stolarije, namještaja, enterijera...

VRHUNSKI KVALITET I POVOLJNE CIJENE!

Eurotoner d.o.o. Vatrogasni put 1, ZenicaTel/fax: 032 402 789; GSM: 061 176 488GSM: 751 221e-mail: [email protected]

POSLOVNA JEDINICA TRAVNIKBosanska bb; Tel: 030/503-091

PROIZVODNJA KOMPATIBILNIH TONERA & CARTRIDGEA

Prodaja rabljenih BRAND NAME računara

GSM: 061 335 274

Otkup vune na cijelom području Bosne i Hercegovine.

SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula64

NO COMMENT

Na Republiku Srpsku bačeno šest tona osiromašenog uranijuma

Marija Lina Vekau, Italijanka s titulom doktora nauka: U jednom NATO dokumentu stoji da je na Republiku Srpsku bačeno šest tona municije sa osiromašenim uranijumom, i to na područje Hadžića, Pala i Han-Pijeska.

Fokus, 5. maj 2008.

Zapalio oca živog

Dušanu Dmitroviću, koga je nakon kratke svađe u dvorištu porodične kuće u Prigrevici, kod Apatina, sin Branko polio benzinom i zapalio, ljekari s Vojno-medicinske akademije u Beogradu još se bore za život.

Kurir, 5. maj 2008.

“Zetra” skraćenica od “zelena transferzala”

Stručnjak za terorizam Dževad Galijašević dodaje da se, simbolično, nastojanje ekstremnih islamista odavno može vid-jeti u centru Sarajeva gdje najveća sport-ska dvorana nosi naziv “Zetra”, što je skraćenica od “zelena transferzala”.

Fokus, 5. maj 2008.

Kompjuterske tastature imaju više bakterija nego zahodska daskaVečernji list, 3. maj 2008.

Španija – bankaru u vrt pao avion pun hašiša

Pincom.info, 2. maj 2008.Donja Golubinja kod Žepča – razbojnici puškomitraljezima upali u benzinsku pumpu

Dnevni avaz, 30. april 2008.

Amerikanac želi da se zove “U Boga Vjerujemo”

Steve Kreuscher iz Chicaga želi razg-ovarati sa sudijom kako bi tražio do-zvolu da promijeni svoje ime. Od sad bi volio da bude poznat pod imenom “U Boga Vjerujemo’’.

Sarajevo-x.com, 5. maj 2008.

Novi specijalitet: Pile pečeno na suncu!

Solarna energija našla je neočekivanu primjenu u Tajlandu gdje je jedan pronalazač smislio način kako da isko-risti sunčeve zrake za pečenje piletine na uličnom roštilju. Tajlandski izumitelj objašnjava da se na suncu može ispeći pile od 1,6 kilograma za svega 10 minuta. On tvrdi da svakog jutra ispeče pedesetak pilića koje prodaje za 160 bata (pet dolara) po komadu.

Index.hr, 24. maj 2008.

Ja poznajem svih 800.000 ljudi u Zagrebu

Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, Ju-tarnji list, 27. april 2008.

Vojsci Srbije ukradena četiri tenka

Sa školsko-tehničkog poligona u Čenti kod Zrenjanina, koji je u vlasništvu Vojske Srbije, ukradena su četiri tenka tipa T-34, dok je s pe-tog odsječen i odnesen i zadnji dio.

Jutarnji list, 24. april 2008.

Muškarac najbolja sekretarica Njemačke Najbolja sekretarica Njemačke je muška-rac, Marc-Oliver Schlichtmann, koji je diplomirao strane jezike, pobijedio je de-setak žena, naveo je proizvođač opreme za urede, organizator natjecanja u Ham-burgu.

Fena, 24. april 2008.

65SAFF 9. maj - 4. d�umade-l-ula

Novo istraživanje britanskih naučnika pokazalo je da tastature računara u uredima imaju pet puta više bakterija nego što ih se može naći na WC školjkama. Na uzorcima koji su uzeti sa slučajno odabranih tastatura iz jednog londonskog ureda pronađene su bakterije Escherichia coli i koliformi, a obje uzrokuju simptome nalik trovanju hranom.

Također su pronađeni stafilokoki koji uzrokuju više infekcija, od čireva do upale pluća.

Na nekim tastaturama nalazile su se i dvije vrste stafilokoka, MRSA i MSSA koje su mutacijom postale otporne na antibiotike. Bakterije se na tastaturi namnože iz više razloga - zbog loše higijene radnika ili zbog hranjenja nad njom.

Pripremio: Saladin Kovačević

NAUKA

Na tastaturama ima Na tastaturama ima više bakterija nego više bakterija nego na WC školjkamana WC školjkama

Eksperimentalni satelit Galilea Giove-B, koji je dio projekta globalnog sistema navigacije EU, nedavno je lansiran u orbitu sa Sojuzove FG rakete sa kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Evropska komisija ocijenila je da je lansiranje ovog satelita korak prema “suverenosti Evrope”. Zadatak satelita je testirati novu tehnologiju u svemiru i obaviti ispitivanja i mjerenja u orbiti za budući sistem Galileo. Cijeli sistem Galileo trebao bi biti operativan 2013. godine sa mrežom od 30 satelita i nekoliko zemaljskih stanica.

Galileo će služiti samo u komercijalne i civilne svrhe za razliku od američkog sistema GPS koji je u početku služio isključivo u vojne svrhe. Rusija i Kina, također, planiraju postaviti u svemir vlastite sisteme satelitske navigacije.

U Švedskoj je otkriveno najstarije drvo na svijetu. Smreku staru čak 9.550 godina koja je počela rasti kratko nakon posljednjeg ledenog doba pronašli su naučnici s Univerziteta Umea.

Do sada se vjerovalo da je najstarije drvo na Zemlji 4.768 godina star bor Methuelah u Kaliforniji, a kao takvo upisano je i u Guinnessovu knjigu rekorda. No, tim predvođen profesorom Leifom Kullmanom pronašao je na planini Fulu dvadesetak smreka koje su starije od 8.000 godina. Starost švedske smreke određena je pomoću analize genetskoga materijala u laboratoriju u Miamiju. Za smreke, koje prema Kullmanu daju bogat uvid u klimatske promjene, smatralo se da su relativno nova stabla u Švedskoj, stoga će ovo otkriće promijeniti mnoga mišljenja.

Više britanskih listova pisalo je o otkriću da tanjir kukuruznih pahuljica za doručak ženama dramatično povećava šanse da rode muško dijete. Istraživanje koje su zajednički proveli naučnici univerziteta u Exeteru i Oxsfordu prvi put je pokazalo da postoji veza između ishrane majke i spola djeteta. Naučnici su otkrili i da je kalorijska vrijednost doručka posebno važna. Preska-kanje prvoga dnevnog obro-ka dovodi do pada nivoa glukoze u krvi, koji tijelo protumači kao nedosta-tak hrane. Veza između dostup-nosti hrane i spola mladunčadi već je otkrivena kod životinja.

Lansiran drugi Lansiran drugi evropski satelitevropski satelit

Majke koje žele mušku djecu trebaju dobro doručkovati

Otkriveno Otkriveno najstarije drvo najstarije drvo

na svijetuna svijetu

SAFF 9. maj - 4. džumade-l-ulaSAFF 9. maj - 4. džumade-l-ula66

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA: (uspravno) F, L, U, PALDUM, KVARTOVI,ARKADAŠ, ZBORNIK,ALBUM, KAS, RJT, DR, EA,AŠ, MALAGIĆ,A, S, KRAN, BRDA,AK, TOR, MEKA,OTPORI, DAUDJELITE POLAHURME, UL, INTERVENCIJA, TED,ARETA, NEUM, SOK, RP, NATEGNUTO,AR, ID, TARA, OBLA, S, EKIPA, STUDIO, TAPETARI, ISL, NE, IS, LAK,ZE, JURID, JULI, NAUMI, KOJI,ASUSJED MU GLADAN

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA: (uspravno) F, L, U, PALDUM, KVARTOVI,ARKADAŠ, ZBORNIK,ALBUM, KAS, RJT, DR, EA,AŠ, MALAGIĆ,A, S, KRAN, BRDA,AK, TOR, MEKA,OTPORI, DAUDJELITE POLAHURME, UL, INTERVENCIJA, TED,ARETA, NEUM, SOK, RP, NATEGNUTO,AR, ID, TARA, OBLA, S, EKIPA, STUDIO, TAPETARI, ISL, NE, IS, LAK,ZE, JURID, JULI, NAUMI, KOJI,ASUSJED MU GLADAN

Silovito,sna`noSilovito,sna`no

VrstaglineVrstagline

Usmeno,govornoUsmeno,govorno

Memoari

Mje{anacindijanca i

bijelca

Mje{anacindijanca i

bijelca

Ostrvo uSredozemlju

Ostrvo uSredozemlju

Grad uJapanuGrad uJapanu

VisokautvrdaVisokautvrda

SarajevskaTV ku}a

SarajevskaTV ku}a

Predvorje

Stranomu{ko

ime

Stranomu{ko

imeT.K.

Osobenost

Drugi, iniDrugi, ini

Proizvo|a~medicinske

opreme

Proizvo|a~medicinske

opreme

VrstaribeVrstaribe

Suglasnik

Arapskoslovo

Arapskoslovo

Razdvojiti

Stilpisanja (mn.)

Stilpisanja (mn.)

Kai{, pasKai{, pas

Ko{arka{Deliba{i}Ko{arka{Deliba{i}

Suglasnik

Mo~vara

Prvak

Vijak,zavrtanjVijak,

zavrtanj

Muslim.`. ime

Muslim.`. ime

NationalRadio

News (skr.)

NationalRadio

News (skr.)

Razijaod miljaRazija

od milja

Mu`jak dom.ìvotinje

Mu`jak dom.ìvotinje

Muslim.`. ime

Muslim.`. ime

EuropeanSpace

Agency (skr.)

EuropeanSpace

Agency (skr.)

Suglasnik

MarkakamionaMarka

kamiona

S.Nj.

E.D`.

Planina uDalmacijiPlanina uDalmaciji

Suglasnik

A.V.

MladomagareMlado

magare

Dio ribolov.pribora

Dio ribolov.pribora

Koza~kom. ime

Koza~kom. ime

Grad u IranuGrad u Iranu

Rastavnirez

Rastavnirez

Suglasnik

@eljezni~kogra|evinskopreduze}e

(skr.)

@eljezni~kogra|evinskopreduze}e

(skr.)

Konj (pj.)Konj (pj.)

U~itelji Grad uAzerbejdànu

Grad uAzerbejdànu

Suglasnik

Nije dobarNije dobar

Gr~ka milion.porodica

Gr~ka milion.porodica

Vrstacvije}a(mn.)

Vrstacvije}a(mn.)

Dràva uS. AmericiDràva u

S. Americi

Lik izgr~ke

mitologije

Lik izgr~ke

mitologije

Duìvremenski

periodi

Duìvremenski

periodi

Auto-motoklub (skr.)Auto-motoklub (skr.)

Natrijum

Stranomu{ko ime

Stranomu{ko ime

Biv{i talijan.golmanWalter

Biv{i talijan.golmanWalter

E.U.

Nepobitni

InternationalAgility

Link (skr.)

InternationalAgility

Link (skr.)

Kernel SocksBouncer

(skr.)

Kernel SocksBouncer

(skr.)

Nosnica

Neizvjesnost

Suglasnik

P.R. Suglasnik

Grad naJadranuGrad naJadranu

EthicalTradingInitiative

(skr.)

EthicalTradingInitiative

(skr.)

Telegram

Suglasnik

Potom,nakonPotom,nakon

Vrsta noàVrsta noà

Tokomzime

Tokomzime

U.E.

VrstabolestiVrsta

bolesti

Vrsta {kol.ispita

Vrsta {kol.ispita

Tle poredmora

Tle poredmora

Samoglas.

Nastavakhadisana slici

dole

Nastavakhadisana slici

dole

Nastavakhadisana slicigore

Nastavakhadisana slicigore

Atak,napadAtak,napad

Ljeto(dal.)Ljeto(dal.)

Cokule,kundureCokule,kundure

U.R.JedanTV sistem

JedanTV sistem

Fleksibilan I.S.

Stranom. imeStranom. ime

Industrijama{ina itraktora

(skr.)

Industrijama{ina itraktora

(skr.)

VrstakapeVrstakape Samoglas.

Nogometa{Juventusa

Adrian

Nogometa{Juventusa

Adrian

Graditelj

Koga raduje da mu

se poveća nafaka i

produlji život...

Kome Allah, dž.š.,

želi dobro...

SA

FF

SA

FF

SA

FF

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456

GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765

[email protected]@gmail.com

[email protected]

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju:00 41 792 753 [email protected]

www.islamski-ducan.ch

Na stranicama ove dvije knjige možete čitati o odnosu muslimana i muslimanke prema:

islamu

puncu i punici

Narudžbe isporučujemo na kućnu adresu vlastitom dostavom ili putem pošte. Uplate za naručene knjige vršiti na žiro-račun kod KIB banke: 198 401 101 000 8118, Ilum DOO, Bužim.U ponudi trenutno imamo preko 200 različitih naslova islamskog sadržaja. Odobravamo popust na veću količinu naručenih knjiga. Nudimo posebno povoljne uslove za pravna i fizička lica koja su zainteresirana za daljnju prodaju i distribuciju naših knjiga.

Autor: Hafiz Ibn KesirUvez: tvrdiBroj stranica: 553Cijena: 35 KM Autor: Rida eš-Šerkavi

Uvez: tvrdiBroj stranica: 269Cijena: 25 KM


Autor: dr. Muhammed Ali el-Hašimi


R

HALAL

Documents

220