28148238 Zlatko Saric Dnevnik Jednog Logorasa

8/6/2019 28148238 Zlatko Saric Dnevnik Jednog Logorasa

1/47


2/47

PREDGOVOR

Ovaj je dnevnik pisan kriomice u logoru Srijemska

Mitrovica. Uz sve pretrese, koje je vojska esto obavljala, olovka

sam uspio sakriti, a pisao sam na papiru od kutija cigareta i oko

lade. Dnevnik sam skrivao umadracu na kojem sam leao, i uz sve

pretrese, vojnici ga nisu nali.

Kad sam 27. oujka 1992. godine prozvan za razmjenu, sve

papirie, na kojima sam pisao dnevnik, sakrio sam u civilne hlae,

a na te hlae navukao jo jedne i u depove stavio raznih papira.

Karte sam stavio udonje rublje. Kad su me pretresli, nali su u

gornjim hlaama samo prazne papirie, a dnevnik je ostaoskriven

u donjim hlaama. Nadao sam se da nitko nee pomisliti da nasebi

imam dvoje hlae i to je uspjelo. Rizik i opasnost su bilijako

veliki, ali ja sam pokuao i uspio. Sada mije zbog toga drago.

Autor

5


3/47

DNEVNIK

logoraa u Srijemskoj Mitrovici pisan za dane kojeje proveo

u logoru. Pisao je kriomice i uspio ga iznijeti iz logora poslije 130

dana provedenih u Srijemskoj Mitrovici.

PONEDJELJAK, 18. STUDENOG1991.Doao je dan da se Vukovar i Mitnica moraju predati. S

neprijateljskom stra nom je dogovoreno da se nakon predaje s nama

postupa kao s ratnim zarobljenicima, a civile oslobodi. Nas oko 190

predalo se u 15,30 sati vojsci. Odmah su nas potovarili u kamione,

odvezli na Ovaru i smjestili u jedan hangar, gdje nas je uvala

vojska. Imali smo toliko prostora da j e nas 190 moglo samo stajati.

Pod je bio od betona, a na prozorima nije bilo stakala, pa jebilo

jako hladno. Upozorili su nas da s uvarima ne smijemo razgovarati

niti smijemo napraviti bilo kakvu sumnjivu gestu, jer e upro

tivnom uvari pucati u nas .

Sati prolaze polako. Nitko ne spava, a mnogi se boje da enas oni pobiti. uva nas oko pedeset straara, s pukama uperenim

u nas, koji se smjenjuju svaka dva sata. Oko hangara hodaju etni

ci, dovikuju nam i prijete da e nas poklati.

Oko ponoi u hangar ulazi est ili sedam etnika, vade kamei govore kako e nas klati. Svi u strahu i neizvjenosti gledamo toe se dogoditi, a u jedn om trenutku ulazi major JNA i izgonietnike. Vojnicima, koji su sve pasivno promatrali, nareuje da viene smiju pustiti etnike u hangar. Oko dva sata iza ponoi daju namvode, a na jedno mjesto su bacili slame na koju moemo mokriti,ali sve pod budnim okom vojske, koja je na sve spremna. U hangarusmo proveli cijelu no.

UTORAK, 19. STUDENOG 1991.

U osam sati dolaze autobusi koji e nas odvesti u SrijemskuMitrovicu. Prolazimo kroz Tovarnik u kojem vidimo jak o punovojske. Na mnogim kuama primjeujemo bijele trake kojima su

7


4/47

8 9

obiljeene nesrpske kue. U Sidu smo stali. Premaautobusima trecivili, mau noevima, vilama, motikama, viu, psuju, prijete. Nesmijemo gledati u njih niti govoriti, jer je trojici vojnika, koji su u

autobusu, nareeno da ubiju svakog onoga koji samo zine.Napokon u Mitrovici. Poredali su nas na nogometnomigralitu i snimaju nas kamerom, a poslije toga nas vode u nekakvudvoranu i pretresaju. U dvorani supolicajci poeli tui neke ljude.

Kad su nas pretresli, krenuli smo prema eliji, ali smo morali proikroz dvored policajaca, koji su nas tukli pendrecima. Svi smoutjerani u jednu eliju, a vrata su zakljuali izvana. U eliji senalazilo 80 metalnih kreveta bez madraca, tako da su mnogi spavali

iw HA mrr FIPABAE"* MM-rn* Ocuet^amum B/VMip #y*xo w*ip ycupawty wopywuw e m n m m M

IHCM

S//&a 7. Predaja branitelja Vukovara na Mitnici (autordnevnikaoznaen strijelicom).

na stolicama i stolu. Ja sam spavao na stolici. Oko 22 sata svatko jc

dobio dvopek i pola nareska iz konzerve.

SRIJEDA, 20. STUDENOG1991.

Ujutro smo dobili kriku kruha namazanu pekmezom. Poelasu ispistivanja. Odvode i mene. Trae uobiajenepodatke, a zatim

ele da priam to sam radio u Vukovaru. Pitanja su glupa, a mojimodgovorima ne vjeruju. Kapetan prve klase poinje me tui kako

bih priznao koliko ljudi sam ubio i zaklao. Ispitivali su me etiri

sata i povremeno tukli, ali sam i nakon svega ostao pri prvotnoj

izjavi da nikoga nisam ubio i zaklao.

Za ruak (isto tako i za veeru) dobili smo kriku kruha i

licu juhe. Ispitivanja traju cijeli dan i svi koji su ihproli, dobili su

batine. Poslije podne dovode jo dvadeset zarobljenika, koji priaju

da ima jo oko 180 ljudi iz Vukovara, a da su u Vukovaru etnici

neke ljude izdvojili ipobili.

ETVRTAK, 21 . STUDENOG1991.

U eliji je velika neizvjesnost to e se dogoditi slijedeih

dana. I sam sam pritisnut tom neizvjesnou, ali najvie elim da

nas manje tuku i da samo malo poboljaju hranu. Cijeli dan traje

ispitivanje i opet tuku. Jako sam umoran, jer ve trei dan spavam

na stolici.

Oko 18 sati u eliju (spavaonicu, kako smo je jo zvali) ulazi

jedan pukovnik i nareuje da ga pozorno sluamo. Kao da mi smi

jem o bez naredbe progovoriti ijednu rije. Pukovniktvrdi daj e tele

faksom dobio podatke iz Beograda o snagama JNA kod Vukovara,

0 broju poginulih pripadnika JNA, teritorijalne obrane i etnika. S

lista papira ita da je u akcijama kod Vukovara uestvovalo oko

100000 vojnika, a da j epoginulo oko 15400. Poinje vikati,psovati

1 vrijeati n as: Tko je pobio nae vojnike? S amo da jo jednoga

ujem da nitko nikoga nije ubio, vjerujte mi da nitko iv nee izai

iz ovoga zatvora. Nakon pukovnikova odlaska, poeli smo

raspravljati o njegovim rijeima. Vidim da su svi sretni to sedogodilo to to je priaopukovnik.


5/47

1110

PETAK, 22. STUDENO G 1991.

Ujutro odvode iz elije 50 ljudi, a da ne znamo kuda.

Pretpostavljamo u drugu eliju. Vrijeme protie jako sporo, napose

zato to ne znamo kako ga organizirati i skratiti. Nitko nem a ni satni tranzistor. Ve treu no spavam na stolici.

SUBOTA, 23 . STUDENOG 1991.

Od osam do devetnaest sati traju ispitivanja. Veinu tuku.Strah se uvukao u sve nas. Koliko emo izdrati podbatinama is ovako loom hranom? Danas su nam dali deke, madrace isapun. Netko je u ali rekao da emo vjerojatno ostati malo due.

Vrijeme i dalje prolazi sporo. Dogovaramo se kako zatititi jedni druge na ispitivanjima? Moramo to vi e lagati i braniti se.

Manje me je strah i pokuavam ne razmiljati to e biti sutra.

Stalno se pitam: kako jeVukovarmogao pasti? Svi smo bili sigurnida ga moemo obraniti i da emo ga obraniti, a sada se sve slomilo.

NEDJELJA, 24.STUDENOG 1991.

Od toaletnog papira napravili smo karte i ah, pa nam dan prolazi bre. Poinje privikavanje na zatvorski ivot. Moram onekako osmisliti svakodnevicu i zabaviti se, da bismo lake preiv

jeli ovu patniku sumornost i monotoniju .

Mnoge i nadalje odvode na ispitivanje (mene danas nisu ispitivali). Svakoga pitaju ista glupa pitanja: ime je bio naoruan ikoliko je ubio pripadnika JNA. Ispitivaima nikako nije jasno kakosmo mogli izdrati 100 dana s tako malo ljudi i oruja. Oni nisu ine mogu biti svjesni nae moralne snage u obrani Vukovara. Ja seopet pitam: kako je Vukovar mogaopasti?

PONEDJELJAK, 25. STUDENO G 1991.

Vrijeme prolazi sporo, a dosada navodi ljude da o svemu isvaemu razmiljaju. Neki suuplaeni od tih raznoraznih pria, jer

poinju vjerovati u njihovu istinitost . Govori se da neemo biti

razmijenjeni, nego e nas odvesti u srpske rudnike na rad . Pojedinci

govore da e nas poslati s praznim pukamana nae u Hrvatskoj,

prema Nutru, pa e nas nai samipobiti, mislei da smo JNA. Neznam zato, ali mislim da tako neebiti.

UTORAK, 26. STUDENOG 1991.

Danas sam opet bio na ispitivanju. Ispitivao me neki major,

postavljajui upravo glupa pitanja, ali sam govorio sve ono to sam

rekao prvi put. Nakon dva sata ispitivanja, odvode me straari i nahodniku me poinju tui. Kad su me dobro istukli, vratili su me ueliju.

SRIJEDA, 27. STUDENOG1991.

Ujutro me opet vode na ispitivanje kod jednog kapetana, kojime je udario pet-est puta pendrekom. Morao sam napisati sve to

sam radio od moga dolaska u policiju do pada (oni govoreosloboenja) Vukovara. Traio je da napiem svaku sitnicu koje sesjetim. Kako nisam navikao na pisanje, napisao sam samo nekolikoreenica. Kapetan je samo pogledao i sve poderao, a zatim zahtije

vao da opiem sve detalje kojih se sjeam o borbama u Vukovaru.

Napisao sam sedam stranica trgovakogpapira. Imao je toitati, ako je to itao, ali mislim da iz napisanoga nije mogao nita

zakljuiti. Pustio me tek poslije ruka.

ETVRTAK, 28. STUDENOG 1991.Dan prolazi uobiajeno. Predveer nas pojedinano snimaju,

a svaki daje izjavu o sebi i svome radu, koja glasi ovako: Ja, ariZlatko , roen 22. III. 1963. godine, u mjestu Vinkovci, po nacionalnosti Hrvat, dravljanin Republike Hrvatske, kao pripadnikaktivnog sastava policije sudjelovao sam u obrani Vukovara na

poloaju Dudik,jedinica Mitnica. Sudjelovao sam u oruanomratu.

Od svih nas najopasniji je bio Zika, koji se snimatelju JNAnije ustruavao rei: Ja, Stojkovi Veselin, otac Milutin, po


6/47

12

nacionalnosti Srbin, dravljanin Republike Hrvatske ... itd.Zapovjednik JN A mu je rekao:

Sto ti, brate Srbine, radi meu ustaama?, a ika mu jekao iz topa odgovorio:

Nisu meni ustae razruili kuu, ve vi koji ste napadaliVukovar.

Ti si izdajica srpskog naroda i u zatvoru e ti biti gore negoustaama, odgovorio mu je zapovjednik. ika se samo cininonasmijao. Nakon povratka u eliju, divili smo se iki i njegovojhrabrosti. Svaka mu ast! Bio je s nama od prvoga dana na poloa

jim a i otvoreno govorio protiv JN A i etnika. U jednoj razmjeniipak je napustio zatvor u Mitrovici i sada ivi u Republici

Hrvatskoj.

PETAK, 29. STUDENO G 1991.

Danas sam se prvi put nasmijao. Slavko Frani je napraviocigaretu od toaletnog papira imetle. Kad je zapalio, cigareta jeodmah planula iizgorila, a Slavko je uspio povui dva dima, kojisu ga oamutili. On je vidio kako ika mota cigaretu od toaletnog

papira i metle, alijeika cigaretu pravio od trave iz madraca , kojubi nakvasio vodom, a metlu bi isjeckao na sitne komadie i pomi jeao s mokrom travom. iki je vano da se dimi, je r cigareta je vrlojaka i opojna, pa rijetki u eliji probaju takvu cigaretu .

Poslije ruka donijeli su nam stare vojnike uniforme da ihobue mo, a svoju odjeu smo stavili u vreice. Pojedinc e su danas

jak o tukli.

SUBOTA, 30. STUDENOG 1991.

Kart amo sve do 17 sati, a onda dolazi vojska. Prozivaju nekeod nas i odvode u drugu eliju u kojoj su civili. Ova je elija loijaod prethodne i mala, pa se jedva moemo po njoj kretati, a nema nistola ni stolica.

Mnoge u eliji, koji su se predali kao civili, poznajem izVukovara. Priaju mi daj e JNA odvojila sve mukarce starije od 14

godina i zatvorila ih u zatvor. Ta ko su nas prevarili, jer su nam na

pregovorima obeali da e sve naoruane vojnike zatvoriti kao

ratne zarobljenike po enevskoj konvenciji, a civile pustiti na slo

bodni dio Hrvatske. Razoaran sam to smo im povjerovali, a onisu nas izigrali.

Prilazi mi jedan zatvorenik i kae daj e iz Komletinaca . Zove

se Ante par, a zarobili su ga u proboju. Upozoravame dabudem

oprezan, jer je vrlo vjerojatno da medu nas ima ubaenih dounika.

elija je mala, a spavamo na podu od parketa. Petorica ljudi

dijele po dva madraca, koji su danju sloeni uza zid, a uveer ih

rairimo po cijeloj eliji, pa je nemogue hodati. Oni koji se po noi

moraju dizati, hodaju oprezno, da ne bi na nekoga nagazili .

NEDJELJA, 1. PROSINC A 1991.

Dan je strahovito dug. Najvie leim ili se kartam . Toliko jemalo prostora, da je teko otii do WC-a. Jedemo sjedei na podu.

Priaju da se pregovara o razmjeni zarobljenika.

PONEDJELJAK, 2. PROSINCA 1991.

Danas su poslije podne doli predstavnici Crvenog kria i sve

nas popisali.

Mi koji smo u ovu eliju doli 30. studenog tvrdimo da smoupisani na spisak Meunarodnog Crvenog kria jo na Mitnici ,prilikom predaje. Predstavnici Crvenog kria provjeravaju spiskove itvrde da nas nema na popisima. Svi smo iznenaeni, jer smo pre

vareni i JNA nas stalno vara. Govorimo im da smo bili u paviljonu1, elija 2/3 i da u toj eliji ima jo 200 zatvorenika koji su se

predali na Mitnici. Govori m o pojedina imen a iprezimen azatvorenik a, ali nam ljudi iz Crvenog kria kau da tih ljudi nemana popisima. Obeali su da e provjeriti u paviljonu 1. Vratili su scnakon dva sata i rekli da u paviljonu 1 ne m a nikoga. Opet prijevara.

Kad su otili, bili smo sretni to smo napokon na nekomspisku koji je obeavao jednoga dana razmjenu zarobljenika.


7/47

UTORAK, 3. PROSINC A 1991.

Danas su nas opet posjetili predstavnici meunarodnog

Crvenog kria i omoguili nam da se javimo svojim kuama.

Piemo poruke. Da li e ih na i dobiti? Priamo meusobno da enas moda brzo osloboditi.

Ve tri dana nemamo cigareta.

SRIJEDA, 4. PROSINC A 1991.

Poslije ruka me odvode na ispitivanje kod nekog pukovni

ka. Pitanja su ista kao i na svim ispitivanjima, a ja nastojim davati

odgovore kao na svim prethodnim ispitivanjima. Ispitivao me oko

dva sata, a tijekom razgovoraponudio mi je kavu i cigaretu, to sam

prihvatio.

Pukovnik je bio vrlo razborit ovjek, to me iznenadilo.

Priao mi je da su oni u Vukovaru imali velike gubitke i udio se braniteljima Vukovara, koji su tako dugo branili grad s vrlo maloljudi i oruja. Prema zamislima vojnih stratega, Vukovar je morao pasti zanekoliko dana. Ja sam mu otvoreno kazao da su sami kriviza svoj neuspjeh, jer su uporno htjeli pjeadijom prodrijeti na nekoj

od naih linija. Da su odjednom udarili na sve nae obramb ene linije, tko zna da li bismo se mi uspjeli obraniti i tako dugo odrati?Pukovnik me pozorno sluao i rekao da su za njihov neuspjeh krivai javna glasila u Srbiji, koja su uporno pisala da se u Vukovaru bore

ustaki fanatici koji idu na metak, pa su asnici bili oprezni. Oito je elio prikriti njihovu nesposobnost i opravdati velike gubitke.Rekao je da je ovo njihova sramotna pobjeda i da se sve te strahote,

koje su se dogodile u Vukovaru, nisu trebale dogoditi . Smatrao jeda su Hrvati najvei krivci za ovaj rat, zato to su se pobunili protiv JNA. Ja sam se tijekom razgovora oslobodio straha, pa sam ga

pitao da li je Vukovar u Srbiji ili Hrvatskoj? Mi smo samo branilisvoj grad i nismo nikoga napadali. Rekao mi je da ja imam svojemiljenje, a on svoje, a tko je od nas dvojice u pravu, pokazat e

budunost. S njime sam se zaista napriao.

Zaudo, danas nisam dobio batina.


8/47

16 17

ETVRTAK, 5. PROSINC A 1991.

Oko deset sati pustili su 68 ena i djecu mladu od 16 godinate mukarce starije od 60 godina. Svi smo time zadovoljni. Nekaidu iz ove bijede i neka im je sretno.Nadamo se da emo i mi otiijednog dana.

PETAK, 6. PROSINCA 1991.

Hrana je jako loa: kruh i malo nekakve neukusne juhe.

Hranu vojska uvijek donosi u eliju a mi je meusobno dijelimo.

Donose namjerno malo, mislei da emo se meusobno posvaati i

potui. Svjesni smo toga i nastojimo hranu pravedno podijeliti. Jo

se nikada nije dogodilo nita runo pri podjeli jela.

Poslije ruka su nas ponovno snimali, a tijekom dana su vriliispitivanja.

SUBOTA , 7. PROSINC A 1991.

Danas su samo dvojica iz nae elije bila na ispitivanju, a

dobili su i batina. Poslije ruka pustili su preko razglasa vijesti, pa

smo uli za deblokadu mosta kod Bos. Broda i za mogunost raz

mjene ratnih zarobljenika. Jedan je asnik rekao da e 23 . prosinca

biti razmijenjena dvadeset i dva ovjeka. Ipak e razmjene poeti i

to nam daje nadu da emo izai odavde.

NEDJELJA, 8. PROSINCA 1991.

Danas su u dvanaest sati odveli doktora Njavra i bolniko

osoblje. Nitko ne zna kamo. Poslije ruka doveli su dvojicu vuko-varskih boraca koji su do sada bili u niskom zatvoru. Kau da u

Niu ima oko 300 branitelja Vukovara.

uli smo da bi Europska zajednica trebala priznat i Hrvatsku.Ta vijest sve nas je obradovala.

PONEDJELJAK, 9. PROSINC A 1991.

Prole sam noi slabo spavao. Misli su mi stalno bile u

Vukovaru. Boe, da li smo mogli pobijediti i obraniti Vukovar? Da

li su toliki poginuli uzalud? Stalno vidim slike stranih zbivanja uVukovaru. Koliko smo samo etnika izbacili iz borbe, koliko

tenkova i transportera unitili,

sruili aviona, a nismo uspjeli obraniti Vukovar? Kad se prisjetim sve one djece, ena, staraca,

nemonih, ranjenika, suze mi podu na oi. Gdje li su oni ranjenici

koji su ostali u bolnici? Da li su ivi? Mnogo je onih koje sampo

znavao, a o njima jo nita nisam saznao. Puno je ljudi ostalo u

Borovo Komercu. Da li su ivi?

Najee sam mislio na Damira Zivkovia i Tihomira Trajia

koji su ranjeni ostali u bolnici. Od prvoga dana obojica su bili sa

mnom na poloaju, sve dok nisu bili ranjeni. Poetkom studenoga

posjetio sam ih u bolnici i rekao im da bi bilo najbolje da idu sa

mno m na Mitnicu. Nisu htjeli, jer im je bilo obeano da e ih pre

baciti u Borovo Kornere, gdje su im bili roditelji. Da sam 16. stu

denoga znao da e etnici uskoro zauzeti sredite grada, sigurno bih

otiao po njih. Obojicu sam volio kao brau i zato molim Boga da

ih vidim ive.

Zaspao sam tek pred zoru.

Pred veer su doveli dvojicu vukovarskih branitelja koji su

bili u nekom beogradskom zatvoru. Saznajemo da i tamo imanaih.

UTORAK, 10. PROSINC A 1991.Dan iekivanja razmjene, ali nemamo nikakvih vijesti o

tome koliko ljudi e pustiti i koga. Tek u 16 sati putaju radio isluam o vijesti. Saznajemo da se vri razmjena. Neki iz moje eli

je su takoer p uteni. Nada mo se da bi razmjena mo^la biti uskoroi za nas .

Po cijeli dan traju ispitivanja. Mnoge tuku.

SRIJEDA, 11. PROSINCA 1991.Dan prolazi uobiajeno. Oko 10 sati dolazi jedan major i

govori da za nas koji smo ostali razmjene nee biti, jer nas 1 Irvalskanee i ne treba. Pria nam da bismo trebali pisati peticiju da nas


9/47

1918

Hrvatska primi. Nisam za to i neu nita potpisati, jernjihovim priama vie ne vjerujem.

ETVRTAK, 12. PROSINC A 1991.

Ipak se peticija poinje potpisivati, ali jedan zatvorenik i jana to ne pristajemo. Svi ostali iz elije supotpisali. Od nas 900 peticiju jepotpisalo 790 ljudi i ona je navodno poslana u Hrvatsku.

Samo Bog zna kada emo biti razmijenjeni. Sada je najvanije sauvati ivce, jer razmjena e sigurno biti. Pokuavam tomanje misliti o eni i djeci, dobroj hrani i slobodnom civilnomnainu ivota, jer onda me obuzme tuga, ali ovjek mora i o tomerazmiljati.

PETAK, 13. PROSINC A 1991.

Budim se nervozan i sve sam nemirniji to nemam nikakvihinformacija, a pun o toga me zanima. Poslije ruka zovu me na ispitivanje. Bio sam tamo oko tri sata i od jednog kapetana dobiojebakih batina. Kad sam se vratio u eliju, odmah sam sav iscrpljen legao, ali po danu se ne moe spavati, jer vojska dnevno ulaziu eliju i po trideset puta da bi odvodili na ispitivanja, a tri puta

donose hranu. Kad god uu, obavezno moramo ustati i glavu dolje,ruke na lea. Ne moe se odmoriti ni jedan sat. Hrane je malo ijako je loa.

SUBOTA, 14. PROSINCA 1991.

Dan prolazi uobiajeno. Ubijamo dosadu igrajui ah i karte.Osjeam da sam jako omravio , a kad imam cigareta,puno puim.

Nema m o nikakvih informacija o razmjeni, pa nas hvata depresijaod pomisli da bismo ovdje mogli doekati kraj godine.

NEDJELJA, 15. PROSINC A 1991.

Danas nisu nikoga ispitivali. O razmjeni nema nikakvihvijesti. Sutra bi EZ trebala prizna ti Hrvats ku i svi se nadam o dahoe. Vjerujemo da bi to doprinijelo naem brem oslobaanju, asvi oekujemo da e to biti oko 23 . prosinca.

PONEDJELJAK, 16. PROSINC A 1991.Danas opet ispituju i svi koji se vrate dolaze pretueni . Sve

me boli od leanja, a kako i ne bi, kad nas u eliji ima 68, a elija

je veliine 6x12 m tako da smo stijenjeni.

UTORAK, 17. PROSINC A 1991.Dan poinje i protie uobiajeno, bez nekih veihpromjena.

Radio nisu putali, tako da ne znamo da li je Hrvatska priznata.

Pojedine ljude alju u samicu, a oko 19 sati dolaze i popisuju sve

ranjene u eliji. Da li to znai da bi mogli biti puteni svi ranjenici?

Nitko ne zna, ali se svi nadaju.

SRIJEDA, 18. PROSINC A 1991.Nakon ruka prvi put nas, od kada smo ovdje, izvode na

etnju. Napokon na istom zraku poslije mjesec dana elije, alisamo pet minuta. ovjek zaboravi kako se hoda. Vani jejako hladno , iako nema snijega. U 15 sat i putaju vijesti i zadovoljni smo toHrvatsku mogu priznati svi koji hoe. O razmjeni nisu nita govorili, a jeda n s traar je rekao nekome, tko je iao na ispitivanje, da bi

razmjena trebala biti u petak i ja vjerujem da bismo trebali bili

puteni prije Boia. Pokuavam biti to mirniji i ne misliti puno na

enu, djecu i svoje. Ne znam nita o njima, ali se nadam da je sveu redu. Jedva i ovo izdravam, a kad bih izgubio i nekoga od njih,ne znam da li bih izdrao.

ETVRTAK, 19. PROSINCA 1991.

Dan poinje iznenaenjem. Po prvi put nam daju dvije krikekruha i aj za doruak. to to znai, vidjet emo? Ili nas spremaju

za dui boravak ili e doi Crveni kri?

PETAK, 20. PROSINC A 1991.Sve vie gubim nadu da emo biti razmijenjeni do Boia.

Oko etiri sata dolaze po mene i vode me na ispitivanje . Ista pitanja, isti odgovori, ali sam proao bez batina.


10/47

SUBOTA, 21 . PROSINCA 1991.

Danas putaju oko 50 ljudi, ali su svi Srbi i idu za Srbiju.

Znai da to nije razmjena ili e proturiti pravoslavce za razmjenu uHrvatsku? Tko zna? Ostatak dana prolazi uobiajeno po reimu

JN A.

NEDJELJA, 22. PROSINCA 1991.

Veeras su doveli zatvorenike iz logora u Stajievu i

Begejcima, koji su bili zarobljeni u Borovu Naselju. Sa zatvorenici

ma je moj dobar prijatelj Zoran Siploi. Pria mi kako su u

Stajievu i Begejcima spavali u tali, a vojnici su ih svaki dan tukli.

Zoran mi pria da su bili jako maltretirani i da se s njima postupa

lo gore nego sa ivotinjama. Zoran je sav modar odbatina i ostav

ljam ga na miru da se odmori koliko je to mogue.Sa Zoranom je doao i Nikola Cibari. Pria mi o strahotamakoje je proivio u Stajievu i Begejcima. Nikolu su vojnici JNAtoliko tukli da su u jednom trenutku mislili da je mrtav, pa su ga

polumrtvog odvukli i bacili u neku jamu, u koju su bacali sve one

koje su ubili. Nikola mi tvrdi da su vojnici i etnici pobili nekolikozatvorenik a. Pred zoru se osvijestio i uplaen izvukao se iz jame.

Javio se vojnicima, a oni su ga smjestili u talu s ostalim

zatvorenicima. Sada kad je preivio sav taj uas,Nikola je sretanto se nalazi s nama u Mitrovici. Premaprianju Zorana i Nikole uStajievu i Begejcima je gore nego upaklu.

PONEDJELJAK, 23. PROSINCA 1991.Cijeli dan svi oekuju razmjenu, jer se ve danima pria da

e danas biti razmjena. Sve mi se ini da u Boi doekati uzatvoru u Mitrovici , a ne sa svojima, kako sam sc nadao.

U eliji su se pojavile ui.

UTORAK, 24. PROSINCA 1991.Badnjak poinje tuno, jer od toliko oekivane razmjene nije

bilo nita. U eliji tuga i razmiljanje oblagdanskim danima u

20


11/47

22 23

naim domovima prijanjih godina. Nakon nekog vremena mi

Hrvati poinjemo pjevati boine pjesme. Pjevamo glasno i uvari

nas uju, pa esto ulaze u eliju da vide tko pjeva. Kad ujemo

otkljuavanje vrata, zautimo . ujemo kako zatvorenici i u ostalim

elijama pjevaju. Straari su ljuti zbog nae hrvatske slonosti ikatolike vjere. Sretan sam to nitko od nas u ovi m trenucima nije

osjetio strah od JNA. Nismo ih se bojali ni u Vukovaru .

SRIJEDA, 25 . PROSINCA 1991.

Tuni smo, ali smo lijepo i dostojanstveno doekali Boi,estitali jedni drugima i legli spavati. itav dan jeprotekao u utnji.Svatko misli na Boi i svoje kod kue.

Danas ne ispituju. Sobni je morao napraviti popis svih ljudiu eliji i predati to straarima.

ETVRTAK, 26. PROSINCA 1991.Dan dosadan kao i svi do sada. U eliju su doveli dva nova

zatvorenika. ini se da jo dugo neemo kui. Ope t poinju ispitivanja i batinjanja.

PETAK, 27. PROSINCA 1991.

Danas u 14 sati doveli su opet novog zatvorenika. Sav je plavi krvav od batina. Stigli su novi straari, pa su strogi i grubi. Nakondoruka dali su nam praak protiv uiju, a poslije ruka vratili sunam dio novaca koji su nam oduzeli u Vukovaru. Veina kupujecigarete. Danas je etrdeseti dan kako smo ovdje.

SUBOTA, 28. PROSINC A 1991.

Doruak smo dobili u 9, ruak u 12, a veeru u 17 sati. Hranenam daju samo toliko da preivimo .

Stigao je Crveni kri i rekli su nam da e sutra donijeti

odgovore na poruke koje smo ranije poslali. Nemiran sam zbogtoga to nam nisu donijeli poruke. N adam se da u poruci, kojuoekujem, nee biti loih vijesti. Od 14. rujna o. g. ne znam nita o

svojoj obitelji. Ta da sam zadnji put vidio enu i djecu. Da li su ivi

i gdje su sada, ne znam? Nadam se da ih je dragi Bog sauvao.

NEDJELJA, 29 . PROSINCA 1991.Dan provodimo u kartanju i igranju aha. Opet su ispitivali.

Danas su nas ponovno praili protiv uiju.

PONEDJELJAK, 30. PROSINC A 1991.

Do ruka dan protie u radu, a poslije ruka nas drugi put

izvode na pet minuta u etnju. Dozvolili su nam da skupimo nova

ca, pa e nam oni kupiti i sutra donijeticigareta i keksa, kako bismo

neto imali za Novu godinu.

UTORAK, 31 . PROSINCA 1991.Zadnji dan u ovoj godini, koja je za mene bila najgora godi

na u mome dosadanjem ivotu, ali sam sretan to sam ostao iv.Doeku eliji me nimalo ne veseli. Bili smo budni do 24 sata, esti

tali jedni drugima i legli spavati. Svatko je bar na trenutaku misli

ma odlutao kui. Bio je to tuan doek 1992. godine.

Razmilja m o protekloj 1991. godini. Bi la mi je zbog rata jako teka. Za mene je rat poeo ve 2. svibnja prole godine, kad je u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Od toga dana uVukovaru nije bilo mira. Srpsko stanovnitvo je po ulicamaneprestano provociralo. Kad im se pridruila JNA , onda je poeo

pakao u Vukovaru. Sto dana smo pruali otporagresoru i na krajusvega zavrili u zatvoru. Ne znam ni sam kako sam sve to uspio

izdrati i preivjeti. Mislim da sam ima o sree, jer uz desetke tisuaispaljenih granata, raketa i milijune metaka ostati iv, znai ipakimati sreu.

SRIJEDA, 1. SIJENJA 1992.

Vojska nas danas nije puno ometala , tako da smo u eliji odi

grali turnir u beli. Kozina i ja smo bili drugi. Dan je proao

mirno.


12/47

2524

ETVRTAK, 2. SIJENJA 1992.

Danas nisu ispitivali. Prao sam donje rublje i glavu. Kak onem a kupanja, grijemo vodu na radijatorima u kantama od pekmezai tako peremo glavu i rublje, a uveer peremo tijelo hladnom

vodom. Bolje i tako nego nikako.

PETAK, 3. SIJENJA 1992.

Dan poinje uobiajeno s malo ispitivanja i odvoenjem tro

jice iz nae elije. Dobili smo popis od Crvenog kria tko se nalazi

u KP D S. Mitrovica. Ima nas 1221 zarobljeniku cijeloj Mitrovici.

SUBOTA, 4. SIJENJA 1992.

Danas su popisali nove ljude u naoj eliji, apredstavniciJNA su rekli da ne znaju kada e biti razmjena i da oni smatraju da bi uskoro trebala biti.

NEDJELJA, 5. SIJENJA 1992.

Dan prolazi bez ispitivanja. Izveli su nas u etnju po trei putod kako smo ovdje. Jebe etnju kad su ruke na leima, a glavadolje i vani se ne smije zapaliti cigareta. Ostatak dana prolazi udosadi.

PONEDJELJAK, 6. SIJENJA 1992.

Dan poinje ispitivanjima. Mene odvode oko 14 sati. Opetme gnjave dva sata i putaju. Ispitiva me nije tukao, ali dvastraara, koji su me vraali u eliju, dobro su meprebili i jo mi

zaprijetili da se nikome ne smijem aliti ili e me svakoga dana gaziti. Jebem im mater, dobro su meprebili, a pogotovo me boligrudni ko, jer su me tukli izmama. Ostatak dana sam preleao i

psovao im mater.

UTORAK, 7. SIJENJA 1992.

Dolaze neki uvari i oduzimaju nam ah, karte i sve igre kojesmo imali od papira i prijete da e biti i vie batina. Bez igara je

jako dosadno. Svi oekujemo 15. sijeanj, kad smatramo da bi nas

mogli pustiti.


Dan poinje prozivkom ljudi za ispitivanje. Danas su pct-

naestorica bili ispitivani i skoro svi su dobili batina.

U eliji meu ljudima vlada strah. Pojedinci podbatinama

poputaju na ispitivanjima i priaju tko je to radio u Vukovaru.

Zbo g takvih mnog i dobivaju batine za ono to su radili i to nisu

radili. ini mi se da u naoj eliji ima dounika,je r sve to priamo

meu sobom, ispitivai imaju zapisano. Ne znam pouzdano tko bi

to mogao biti, ali najvie sumnjam u jednog a pravoslavca Ljubiu

iz Vukovara. Svaki put kad smo bili u etnji, on je razgovarao s ofi

cirima JNA. U etnji nitko ne smije podii glavu, a njega oficiri

izvedu iz kolone i s njime priaju. Ako je Ljubia zatvorenik kao i

mi, onda mu je mjesto s nama. Moda grijeim za Ljubiu, jer tomo e biti i netko drugi, ali on mi je najsumnjiviji. Moram biti

oprezan i paziti kom e to priam.

ETVRTAK, 9. SIJENJA 1992.Danas su nas vodili u etnju od tri minut e, vratili nas i onda

je poelo ispitivanje, koje je trajalo cijeli dan. Stalno razmiljam to

i kako kad izaem iz zatvora. Da li u imati posao, to je s kuom

i obitelji?

PETAK, 10. SIJENJA 1992.Donijeli su nam cigarete za novce koje smo im dali jo 30.

prosinca 1991. godine. Dobr o je da su se sjetili. Poslije ruka opelme zovu na ispitivanje i major me ispituje etiri sata, ali nimalo nemijenjam svoja miljenja. K ad je vidio da ne priznajem da sam klaoi ubijao srpsku djecu i ene, zove uvara koji me pred njim luependrekom. Kad se umorio, prestao me tui. Major me samo pitaoda li sam se predomisl io? Rekao sam da nisam klao djecu i ene ida to ne mogu prizn ati. Vratili su me u eliju, prijetei da e bitilomova kostiju, ako se ne predomislim.


13/47

27


Dan ka o i svi proli. Odvode me na ispitivanje, ali jesve dobro prolo. Daju nam sve goru hranu. Sve manje se nadamda u za Snjein roendan biti na slobodi.


Jutro poinje ispitivanjem 10-ak ljudi, a dvojica dobivaju oduvara dobrih batina. Glad je sve vea. Danas prvi put za ruakimam o repete. Dobivamo pola kutlae graka, tj. juh e od graka,

je r graak ne postoji u loncu od 20 litara. Toliku koliinu dijelena100 ljudi.


Jo dva dana do priznanja Hrvatske. O naoj razmjeni nitko

nita ne govori, a mi smo bez radija i bilo kakvih informacija.Veina se pita da li nas je hrvatska vlast zaboravila i izdalaVukovar i njegove branitelje. Ljut sam na takve prie koje krue poeliji. Ne mogu shvatiti da su sepojedinci u zatvoru toliko promi jenili za ovih mjesec i neto dana. Zar jo uvijek mogu vjerovati

predstavnicima JNA? Hrvatska nas toboe ne treba i ne eli u

Hrvatskoj . Mnoge uvjeravam da JNA namjerno iri lai o Hrvatskoji da je svaki lud koji im vjeruje.


Svi se nadamo da c Hrvatska sutra biti priznata i da e to biti

povoljnije za na izlazak iz zatvora.


Dan do ruka prolazi uobiajeno, a onda ulaze starjeine iitaju popis od 80 ljudi, koji e najvjerojatnije biti razmijenjeni.Oko 15 sati iz nae sobe odvode dvojicu.

U 19 sati su pustili vijesti, pa smo uli da je EZ priznalaHrvatsku. U 21 sat dolaze i prozivaju 21 ovjeka i znae sobe da seobuku i spreme za odlazak. Svi se nadamo da idu u razmjenu,je r na

popisu je bilo 250-300 ljudi. Ljudi su nervozni i ne mogu spavati,

je r svi mislimo daj e razmjena. Nek samo krene vejednom.


Ujutro u pet sati odveli su sino prozvane ljude. Vjerujemo

da su otili u razmjenu,je r su morali ponijeti i svoje stvari. Nadam o

se da bismo i mi uskoro mogli biti puteni.

Poslije ruka dolaze predstavnici Crvenog kria i donose mi

prvu poruku od mojih. Sretan sam to su Snjeana i djeca otili iz

Vinkovaca, sada tek znam, poslije etiri mjeseca, da su ivi. Hvala

Bogu !

Poslije veere vode nas na kupanje, po prvi put nakon 60

dana. Tri minute tua i tople vode. To je super,Napokon ist.

PETAK, 17. SIJENJA 1992.

Doivjeli smo veliko razoaranje kad smo saznali da su oni

ljudi, puteni neki dan, prebaeni samo u drugipaviljon.

Doli su predstavnici Crvenog kria, donijeli nam est knji

ga, ah i po kutiju cigareta. S njima smo razgovarali opostupcima

vojske prem a nama. Nisu vjerovali kako malo dobijemo hrane ikako su grozni uvjeti u zatvoru, a najvie su se iznenadili kad smoim rekli za batine .

Uvijek kad dou predstavnici Crvenog kria, vojska se

ponaa pristojno, prikrivajui pravo lice.


Dan poinje izvoenjem ljudi na hodnik i prebijanjem. Sve puca. Cijeli dan nas izvode i tuku, govorei da na m je to zbog priznanja Hrvatske. Svi smo u eliji dobili batina. Trajalo je to cijeli

dan, sve do 21 sat, kad su pretukli i zadnjeg. Jebali majku svoju svi

odreda.

NEDJELJA, 19. SIJENJA 1992.U eliju su doveli jednoga zarobljenika, koji nam pria da je


14/47

2928

sluao Rad i o Zagreb i uo da je dogovorena razmjena svi za sve ida bi ona trebala biti 24. sijenja. Nadam o se daj e tako. Mod asu nas i za to juer tukli.


Dvojicu su odveli iz elije, ali nitko ne zna kamo. Poslijeruka izvode nas pet minuta na etnju i to je sve.

Skoro svaku no, kad se ugasi svjetlo, razgovaram s Igorom

Hrkom o tome kako pobjei iz zatvora, ako due ostanemo ovdje.On je takoer zainteresiran za bijeg. Kad god smo u etnji, motrimo kriomice uvare i uvarnice. Svaki je paviljon ograen zidomvisokim oko etiri do pe t metara. Iza naega zida postoji jo jeda nzid, koji bismo morali prijei pri bijegu, a zatim je bodljikava ica

i polje. Cesta je od zatvora udaljena oko tri kilometra. Kad godsilazimo iz elije, vidimo tu cestu i razmiljamo o bijegu. Mnog i u

eliji govore da je nemogue pobjei iz ovoga zatvora. Jasno je inam a dvojici da je teko pobjei, ali ako ostanemo vie od godinedana u zatvoru, mi emopokuati.

UTORAK, 21 . SIJENJA1992.

Vojska ulazi svakih pola sata u eliju i nekoga odvode naispitivanje. Kad uu, mi svi moramo ustati, staviti ruke na lea i

pognut i glavu. Koji ostanu, ubijaju dosadu igranjem aha i kartanjem, iako je to zabranjeno. Hrana je i dalje jako loa.

SRIJEDA,22. SIJENJ

A1992.

Ujutro su odveli petoricu na ispitivanje i vratili ih pretuene.Ostale ne diraju. Dugo ve nisu putali radio, pa nemamo nikakvihinformacija.

ETVRTAK, 23 . SIJENJA 1992.

Dan protie sporo. Svaki novi dan je sve gori i gori. Svi samorazmiljaju o to m e to e biti s nama. Svatko na svoj nain lae ispitivaima i svaki se boji da netko ne bi poeo imenovati ljude i go-

voriti to se zbivalo u Vukovaru.

Uvee r dolazi je da n vojnik i vraa ljudima neto novaca, koji

su nam oduzeli kod zadnjeg pretresa. Kae da e 190 zarobljenika

uskoro bit puteno, a da e neki ii u Beograd na vojni sud. Kolikoima istine u tome? Ja mu nita ne vjerujem.

PETAK, 24 . SIJENJA 1992.Ujutro krika kruha namazana pekmezom, a odmah poslije

toga men e i jo trojicu odvode na ispitivanje. Uao sam u sobu ukojoj je sjedio jedan kapetan. Predstavio sam se i onda me poeoispitivati. Postavljao je istapitanja kao i svi ispitivai prije njega, stim to me je usput tukaopendrekom, a uvijek tuku kak o bih semog a o neega sjetiti ili neto priznati. Rekao sam mu da sam bio

pripadnik MUP-a i da sam bio na Mitnici, na poloaju Dudik i dasam pucao u one koji su nas napadali pukom. Mi policajci, priao

sam mu dalje, primali smo nareenja od naega zapovjednika i vrlomalo poznajemo gardista, pa mu zato mogu rei samo nekenadimke ili imena, a on je zahtijevao: ime, prezime,datumroenja,

vrstu naoruanja i koliko je vojnika tko pobio, tko je bio snajperist,tko je iao u ienja, tko je klao i ubijao srpsko ugroeno puanstvo. Sve su to pitanja na koje uglavnom nisam znao odgovoriti, a nakoja sam eventualno i znao, pravio sam seda ne znam, a ako netone znam, ne mogu ni odgovoriti. Nadalje me gnjavio glupim pitan

jim a kao: gdje su Paragine snage, ustake formacije, dobrovoljci izNjemake, Italije, SAD , Australije, Afrike i pitaj Boga kojih svezemalja. Tue me, je r mu tvrdim da takvih nije bilo i eli iznudili

priznanje. Tueme to ne priznam koliko sam ubio vojnika ili kadgovorim da nisam radio na minobacau ili ZIS-u, da nisam klaoene i djecu. Stalno mu tvrdim da sam bio na poloaju i da mi jedunost bila braniti civilno stanovnitvo Vukovara od agresora i

onoga tko ugroava moj ivot. I njemu je jasno da neke stvarilaem, ali uvijek u sebi mislim da je bolje dobiti batine, nego priz

nati ono to nisam radio ili mijenjati prvotnu izjavu. Radio sa m naminobacau i ZIS-u, ali se bojim da me zbog toga ne osude u


15/47

3130

Beogradu, pa to preuujem. Uvijek se drim prve izjave. Svaki me je ispitiva pokuavao uvjeriti da ima svjedoke za moja zlodjelai da bi bilo bolje da se predomislim i svepriznam, ali nikad nisammijenjao prvotni iskaz.

Poslije sedam sati ispitivanja i dobrih batina vratio sam se ueliju. Ostataksam dana leao i dizao se samo kad su ulazili vojnici. Nije mi bilo do niega.


Danas smo 69-i dan u zatvoru. Previe, a razmjena sejo nenazire. Izgubio sam svaku nadu da e nas uskoropustiti. U dva sata poslije podne donose nam novac koji su nam oduzeli kad smo doliu Mitrovicu, ali samo 10000. Pola je novi sprski novac, a pola stariiz 1991., koji vie ne vrijedi. Uveer nas izvode pet minuta naetnju.


Jutros u est sati odveli su dvojicu s njihovim stvarima, alinitko ne zna kamo. ujemo glasove u dvoritu,pa mislimo da jerazmjena. Oko osam sati uje se brujanje autobusa, pa sam se

popeo na prozor i vidio tri autobusapuna civila. Uveer smo uli od jedno g straara daj e razmijenjeno oko 180 ljudi. Hvala Bogu daje krenul o. Svi se nadam o da e doi i na trenutak.


Ispitivanja i dalje traju, a danas su tukli samo jednoga. itav

dan se dosaujemo .


Dug i spor dan. Ubijamo dosadu u ahu, kartanju i itanjuknjiga. Jedva ekam 22 sata da idemo spavati .


Svima je ve dosadilo. Neki spominju da bi trebalo trajkati

glau ne bi li se neto pokrenulo oko naeg oslobaanja. Kad dodc

Crveni kri, trait emo da upoznaju europsku i hrvatsku javnost o

naem trajku.


Poslije doruka oprao sam jaknu i javio se lijeniku. Boli me

eludac, a on mi je dao nekoliko tableta. Boli me noga iako rana nc

curi. Poslije ruka ili smo u etnju.

PETAK, 31 . SIJENJA 1992.

U 14 sati ulazi u eliju jedan vojnik i pita da li ima itko izVinkovakog Novog Sela. Nisam se htio javiti, a onda je vojnikrekao: Ima vas iz Vinkovaca, pa proitajte ove novine da vidite toustae rade u Vinkovakom Novom Selu. Kad je vojnik otiao,

uzeo sam novine da proitam lanak. Na jednoj stranici novinanalazio se napis o tome kako su ustaki koljai u VinkovakomNovom Selu zapalili 130 srpskih kua i odveli 300 osoba na prinudni rad u kasarnu. ivi svjedok, koji je pobjegao od ustake

kame, Mitar Mrkela navodi dalje da su najvei koljai uVinkovakom Novom Selu: braa orak, braa Brki, braa Bilu,

Ante Elez, Josip Sari, Vulin, a najgori kolja je Rukavina zvani

Moljac. Poznajem sve te ljude koje Mrkela spominje i znam da neki

od njih, dok sam ja bio u Vinkovakom Novom Selu, nisu ni

oprobali oruje. Za neka znam da su lanovi HDZ-a, pa ih Mrkelavjerojatno zato i spominje. Ne znam Mitra Mrkelu, ali znam da je

tog prezimena bilo u Vinkovakom Novom Selu. Jasno mi je dasrpske novine o Hrvatskoj i Hrvatima uvijek lau.

SUBOTA, 1. VELJAE 1992.

Danas nisu ispitivali. Oko 12 sati dolaze i nareuju da se

napravi spisak ljudi u eliji i da se pripremimo za kupanje. Mora da

e doi Crveni kri, im se kupamo. Poslije ruka opet vode na ispi

tivanje, a neke su tukli.


16/47

*4v o -i~"5 oo , ' d*. y J Zc

%iCr^:'

jt.< jt^bi "e^j-f|cp*,s :Jo ^ u - o o j

' . ^ " ( T *> !

" - '

- ? ' .

8a< 3

SM M 4. Faksimil dnevnika pisanog na kutiji cigareta

32


17/47


18/47

3534

PETAK, 7. VELJA E 1992.

Ne volim itati knjige, ali sam cijeli dan itao, jer to drugoraditi da vrijeme bre proe?

Ve je skoro pono. Ne mogu zaspati, pa igram ah sa

samim sobom. Ne znam da li je normalno igrati ah sa samimsobom, alij a igram.


Dolaze i ponovno prave popis ljudi u eliji. Zato, nitko nezna. Danas su ispitivali malo ljudi, tako da smo poslije ruka bilimirni i mogli smo leei ubijati dosadu.

NEDJELJA, 9. VELJAE 1992.

Jutros u pet sati odveli su jednog ovjeka iz elije, a oko

osam sati u dvoritu ima oko 100 zatvorenika. Odvoze ih autobusima. Da li idu u razmjenu? Jedan vojnik pria da odvoze dezertere ione koji su vrili masakr u Vukovaru .

PONEDJELJAK, 10. VELJAE 1992.

Pria se da bismo ovaj mjesec svi trebali otii u tri ture, je rjetakav dogovor Hrvatske i JNA .

Poslije podne su pustili vijesti u kojima ujemo da je bio prosvjedni skup u Zagrebu o naem putanju. Sumnjam da e nam apomoi.

UTORAK, 11. VELJAE 1992.Danas je 86 dana koliko smo u zatvoru. Upravo toliko smo branili Vukovar. Danas je Snjei roendan. Zao mi je to nisam snjom i djecom, ali mi je isto tako vano da su oni ivi i zdravi.

Leim i razmiljam o 86 dana borbi za Vukovar i goli ivot.Ostat i iv u Vukovaru bila je srea. Mnog i i z Vukovara,Vinkovaca, akova, Varadina, SI. Broda, Zagreba i drugih mjestaHrvatske, koji su doli braniti Vukovar, nisu imali sree i ostali suzauvijek u Vukovaru. Boe moj, koliko smo ih zakopali po vrtovi-

ma i dvoritima! Zakopavali smo ih svugdje gdje smo mogli, a

mnogi su ostali nepokopani. Da li emo ih ikada dostojno sahrani

ti?

Bilo je teko braniti Vukovar tolike dane, a na kraju izgubili

i to me boli. Volim Vukovar i vjerujem da u se jednogadana, ako

iv izaem iz zatvora, vratiti u grad u kojem sam proveo najtee

trenutke svoga ivota.

SRIJEDA, 12. VELJA E 1992.

Uobiajen dan, bez ikakvih dogaaja. Misli su mineprestano

izvan ovih zidova. Razmiljam kako pobjei odavde ako ostanem

dugo ili ako me osude na nekoliko godina robije.

ETVRTAK, 13. VELJA E 1992.

Ispitivanja traju od jutra do mraka. Pojedini ljudi poinju

govoriti protiv drugih, pa vojska nekima pridodaje razna zlodjela.itav dan itam knjigu.

PETAK, 14. VELJAE 1992.

Danas su pustili radio i uli smo da naa vlada trai oko 2000

ljudi koji se vode kao nestali.

Mnogi ranjenici i ljudi iz Vukovara nedostaju. Vjerojatno su

ih vojska i etnici pobili. U bolnici je ostao veliki broj mojihpri

jatelja. Da mi je znati da li su ivi?


Oko 10 sati dolazi Crveni kri. Govore da e nam uponedjeljak donijeti poruke. Danas je mirno i nem a ispitivanja. Uveer

vojska pravi popis svih u eliji.

NEDJELJA, 16. VELJAE 1992.Ujutro oko 6 sati pristiu autobusi sa zarobljenicima iz Nia.

Ima ih oko 250. U nau eliju dolazi 40 zatvorenika. Uglavnom sepoznajemo. Veina njih ve je bila u Mitrovici. Priaju da su ih u


19/47

37

*~ !'


20/47

37

SRIJED A

, 19. VELJAE 1992.

Nita se ne mijenja. Ispitivanja traju po cijeli dan . Pojedinci


21/47

3938

loe prolaze kod ispitivaa. Uvukao se strah da neeponovno i nasgaziti.

ETVRTAK, 20. VELJA E 1992.

Oko deset sati odvode me na ispitivanje kod nekog majora.Govori mi da su ovi iz Nia rekli da sam bio jeda n od najgorih zavrijeme rata u Vukovaru. Ja uporno tvrdim svoju verziju i nimalone odstupam od nje. Major je izgubio ivce i udario me dvadesetakputa pendrekom.

Netk o me ipak otkucao. Bio sam iznenaen kad mi je major

dao da proitam izjavu jednog zatvorenika o meni i to sam radio u

Vukovaru. Do k sam itao izjavu, bilo mi jejasno da je pisao netko

tko je bio sa mnom na poloaju. U izjavi je sve bilo istinito.

Nastojao sam ostati sabran i kad sam proitao izjavu, rekao sam

majoru da to to pie u izjavi nije tono. U tom trenutku uao je

vojnik i uve o jednoga mog poznanika s poloaja. Major ga je upi

tao :

Da li je tono to si napisao o Zlatku Sariu?

On je samo potvrdno ki mnuo glavom. Odmah su ga izveli izsobe, a major se okrenuo prema meni i rekao:

to sad ima kazati?

Nastojao sam ostati sabran i odgovorio sam :

Gospo dine majore, to je izjava koju je napis ao ovjek kojeg

ja uope ne poznajem i sve to je napisano ista je la. Ja ostajem

pri svojim izjavama, koje sam ve napisao.

Naravno , dobio sam batina. Danas sam siguran da je moj

poznanik sve to napisao pod prisilom i tekimbatinama. Zbog toga

mu ne zamjeram.

PETAK, 21 . VELJA E 1992.

Oko tri sata opet me vode na ispitivanje i opet me gnjaveetiri puna sata. Kad su me vraali u eliju, straari su me pretukli.Udarali su akama, izmama i pendrecima. Sav sam izubijan .


Cijeli dan ispituju, ali mene nisu dirali. Igram ah i karte

samo da nekako utuem dan .

NEDJELJA, 23 . VELJAE 1992.Ostali smo bez cigareta, pa smo svi pomalo nervozni. U eliji

je takva guva da spavamo na boku, a pokriva dijele dvojica.

Hrane je sve manje.

PONEDJELJAK, 24. VELJAE 1992.

Dan prolazi sporo, a cijeli dan ispituju. Pustili su nam radio,

pa smo uli da u Hrvatsku dolaze plavi ljemovi. Cijeli dan

leim.

UTORAK, 25. VELJA E 1992.

Danas je 100-ti dan kako smo u zatvoru. Odluio samnapokon obrijati bradu, koja je dugaka i stara sto dana. Poeo sam

pisati pjesme.

SRIJEDA, 26. VELJAE 1992.

Neprestano mislim o izlasku. Nada m se da u izai za

Tonijev roendan. uka se da bi razmjena mogla biti do kraja

mjeseca.

Uz sve torture i monotoniju u eliji bude smijeha. Nou kadse ugase svjetla, priam o viceve i alimo se na svoj raun. PavoBradvica nam pria kako je u Niu glavom razbijao limeni ormari

(kaset u). Nekolik o njih se javil o da idu u WC . Dok su prolazili hodnikom, jedan vojnik zaustavio je Pavu i pitao ga:

Vidi li ovu kasetu?Vidim, odgovorio je Pavo.Udari je glavom, dreknuo je vojnik.Pavo je priao kaseti i udario je lagano glavom. Vojnik je

zaurlao:Udri ja e ili u ti kosti polomiti!


22/47

40 41

Pavo se zaletio i estoko udario glavom u kasetu tako da selim savio i kaseta iskoila iz leita. Vojnik je skoio na Pavu, poeo ga tui i psovati mu majku ustaku to unitava stvari. Kadga je izudarao, pustio ga je u WC . Na povratku isti je vojnik

zaus tavio Pavu i naredio mu da opet udari glavom u kasetu.Cijela se scena ponovila.

Danas se tome smijemo, ali svaki od nas zna kako je tekopodnositi iivljavanja vojnika i oficira JNA. Zato je svima najveaelja to prije otii iz ovog komara.

ETVRTAK, 27. VELJAE 1992.

Poslije doruka zovu me na ispitivanje i zadravaju me doveere. Dobio sam pet, est puta pendrekom po leima i opet sam pisao izjavu. Stalno me uvjeravaju da laem i da u istrunuti uzatvoru, ali kako god me tukli i ispitivali, ja znam uvijek to u govoriti i ne odstupam od moje prve izjave, jer vidim da oni koji supromijenili miljenje, dobivaju jo vie batina, a neke su odveli nasuenje u Beograd.

PETAK, 28. VELJAE 1992.

Opet su me zvali na ispitivanje i nisam dobro proao, je r samdobio batina ali im nita novoga nisam htio rei o sebi nit i o bilokome drugom. Bio sam cijelo dopodne na ispitivanju. Poslijepodnesam se odmarao i proklinjao dan kad sam se predao. Bolje je bilo

poginuti u proboju, nego proivljavati sve ovo.


Danas poslije podne u eliju su doli jedan major i civil izVukovara. Morali smo dignuti glavu, jer civil je doao prepoznatinekoga od nas. Navodno je u ovom zatvoru jedan ustaa, koji mu

je u Vukovaru ubio sina Srbina. Civilpolako prolazi kraj zatvorenika i svakoga dobro zagleda i promatra. Stao je kod Zike i trai daika istupi korak naprijed. Civil je pita o kako se zove, a kad mu jeika odgovorio, civil je pitao:

Brate Srbine, za koga si glasao na izborima 1990.?

Z a gospodina doktora Franju Tumana, odgovoriojc ika

glasno i razgovjetno.Civil je bio iznenaen, pa je rekao iki:

Vidi ti njega! A za koga e glasati ako bude puten iz

zatvora?Z a gospodina doktora Franju Tumana.

Civil je ljutito poeo vrijeati iku, a ika ga je odjednom

nadglasao i poeo govoriti:

Sluaj ti! Skini kapu i naoale, je r te ja dobro poznajem iz

Vukovara. Moli B oga da ja nikad ne izaem, jer ako se nas dvojica

sretnemo, dobit e po nosu.

Svi smo ostali zaprepateni ikinom izjavom i hrabrou, a

skoro i drskou. Otkuda mu hrabrost takvo neto re i civilu iz

Vukovara? Straari su odmah odveli iku u hodnik i pretukli ga.Kad se vratio u eliju, svi smo mu estitali za ono to je , ka o

Srbin, rekao civilu iz Vukovara i to je otvoreno kazao za koga je

glasao

1990. i za koga e glasati.

NEDJELJA, 1. OUJKA 1992. Nekoliko nas odluili smo napraviti pie od onoga to

imamo. Uzeli smo kutiju od soka i u nju stavili isjeckanu koru od

narane, sredinu kruha, nekoliko zrna kukuruza, sok iz dvije

narane i vode. Sve smo to izmijeali i stavili na radijator da to

prije proradi. Moramo ekati sedam danada bismo probali to sm o

napravili .

PONEDJELJAK, 2. OUJKA 1992.

Opet ispitivanja i batinjanja nekih ljudi. Mene za sada ne

diraju. Poeli su nas okrivljavati za masakre u Vukovaru. Pustili su

nas deset minuta u etnju.

UTORAK, 3. OUJK A 1992.


23/47

40 41

Oko 18 sati napravili su pretres elije. Prilikom svakogpre-


24/47

tresa morao sam dobro sakriti dnevnik, olovku, ilet i karte. Vojska

bi nas istjerala na hodnik i pretraivala eliju. Kad su gotovi, ondapretresaju nas. Sve to bi nali u eliji ili kod nas, odnosili su. Bilo

je nekoliko mjesta na kojima se moglo sakriti sitne stvari. Ja samsvoje sakrivao u madracu na kojem sam spavao, kraj vodokotlia ilizvunika. Uvijek sam imao sree pri sakrivanju.

SRIJEDA, 4. OUJKA 1992.

Nita novoga za nas. Pustili su radio, pa smo ul i da je

dogovorena razmjena, ali nitko ne zna kad e biti. Vie ne znamo

to misliti i emu se nadati?

ETVRTAK, 5. OUJKA 1992.

Gledam karte koje sam napravio Toniju i teko mije to

nisam s njime za njegov osm i roendan, a tako sam vjerovao da ubiti puten. Nadam se da u bar Kikiju biti za roendan kod kue.

Uvijek mislim na dan kad u na razmjenu i u Hrvatsku, da vidim

svoju djecu i suprugu.

Djecu i suprugu sam zadnji put vidio 14. rujna 1991. godine.Toga dana s mo Slavko Hemete k i ja otili kui na nekoliko sati. IzVukovara smo krenuli rano ujutro Slavkovim autom, kad smoprolazili kroz Luac, padale su granate, a u njivama izmeu Luca iBogdanovaca bilo je puno pogoenih i izgorenih automobila ikamiona. Bez probl ema smo doli u Vinkovce.

Dogovorili smo se da emo se oko 17 sati vratiti za Vukovar.Slavko je otiao kui u Ceri , a ja sam se igrao sa svojom djecom.

U dvanaest sati ule su se u Vinkovcima sirene koje su najavileopu opasnost. Grad nadlijeu avioni i raketiraju ga. Slavko je,

unato svemu, zaista doao u dogovoreno vrijeme i krenuli smo zaVukovar. Svi su nas nagovarali da ne idemo, ali smo mi otili. Grad

je bio pust, jersu avioni povremeno letjeli i raketirali ga. U Nutiiisu nam rekli da su odbili napad etnika iz Gaboa i Otrova, aminobaca i iz Paetina i Bradina tukli su po Marincima. Unatoopasnosti, mi smo nastavili prema Marincima, malo se tu zadrali i

43


25/47

krenuli prema Bogdanovcima, koji su bili tueni sa svih strana, ali

smo mi projurili kroz pusto selo i uli u Vukovar, koji su etnici

estoko tukli. Kroz Vukovar smo projurili to smo bre mogli inapokon stigli na Mitnicu. To je bila moja zadnja posjeta mojim

rodnim Vinkovcima. Kad sam ih tada vidio, nadam se da u ih opetvidjeti.

PETAK, 6. OUJKA 1992.

Ispitivanja i dalje traju, a dosadu ubijamo kartanjem.

Nemam o cigareta, pa jedva ekamo subotu kad neki dobiju paket

i u njemu cigareta. Sprijateljio sam se s Igorom Hrelkom

i Mihajlom Jainskim (kojeg zovemo Gorbaov), koji

dobivaju pakete, pa nam uvijek dijele to dobiju, a meni daju

jednu kutijucigareta tjedno. Kad popuim tu kutiju, obino mi jo

daju. Zaista mi mnogo znae i to im nikada neu zaboraviti.

SUBOTA, 7. OUJKA 1992.

Izvode nas deset minuta na etnju. Uveer dolazi kapetan i

govori nam da od danas imamo svaki dan etnjupo deset minuta

i da e nam poveati kruh na dvije krike. Hvala Bogu!

Danas smo nabavili radio u eliju preko jednog straara, koji

je jedini normalan Srbin ovdje i koji nam hoe poneto rei. Uvijek

nam kae neku informaciju. Moli nas da ne kaemo odakle nam

radio, ako ga pronau. Pria nam da rad i kao straar, samo da ne bi

morao ii na frontu. Stvarno taj nikad nikoga nije tukao.

NEDJELJA, 8. OUJKA 1992.Sada nam vrijeme bre prolazi, jer sluamo vijesti, a hvata

mo i Radio Zagreb. Svi smo razoarani to se ratuje u cijeloj

Hrvatskoj .

Dobro se sjeam kako su tukli Vukovar sa svih strana: iz

Negoslavaca, Borova Sela, Bradina, Paetina , Trpinje, iz Bake

preko Dunava, iz aviona i s brodova. On i su u poetku mislili da e

Vukovar brzo zauzeti, ali su nakraju dobro slomili zube. to su

Slika 7. Z. avi: Glava dole, ruke na leda

borbe due trajale, Srbi su nas se sve vie bojali i u njihove se

vojnike sve vie uvlaio strah. Kad god su napadali pjeadijom,

povlail i su se s velikim gubicima . Njihove novin e i radio su ih

izvjeivali da se bore protiv plaenika i boraca obuavanih u

Njemakoj, Italiji i Australiji, pa su i njihova javna glasila pripo

mogla da sejo vie plae. Mitnica i Borovo Naselje bili su za njih

strah i trepet. Oni nikada nisu shvatili koliki je bio moral branitelja

Vukovara. Jo i danas, dok nas ispituju, ini mi se daprimjeujem

strah u njihovim oima, a mi smo i dalje ponosni to smo pokazalii etnicima i JN A kolik a je na a snaga i elja za slobodnom

Hrvatskom.


Poslije ruka izveli su nas deset minuta na etnju, a od onda

do veeri trajala su ispitivanja. Sada nam je puno lake je r nam

svaki dan putaju vijesti.45

4 4


26/47

47

UTORAK, 10. OUJKA 1992.

Danas smo uli da bi do kraja mjeseca trebala biti razmjenasvi za sve. Dao Bog da je to istina. Nadam se da bih mogao bitiza Kikijev roendan kod kue.


Danas su mi misli cijeli dan okrenute samo jednome: kada na

slobodu. Ve 115 dana obraam se Bogu da sa mno m sve bude u

redu, da su moja ena i djeca ivi, da mi nitko ne pogine u ovom

ratu i da sve bude dobro . Vjerujem da smo mi zatvorenici sada

preputeni sami sebi i Bogu, jer ako se Hrvatska i Srbija nastave

ovako dogovarati, mogli bismo ovdje biti jo dugo. Za ovo vrijeme

kako sam u logoru, smravio sam deset kilograma, a svaka me kost

boli. Uz ovakvu hranu i uvjete ivota, drugaije nije ni moglo biti.

Samo da izaem i vidim enu i djecu. Nerado mislim nanjih,

jer mi onda sve ovo padajo tee. Nada da u izaipostoji, pa

makar ekao i cijelu godinu. Bitno je da u izai jednoga dana.


Dan prolazi sporo i monotono. Vrlo je malo ljudi ilo na ispitivanje. Danas sam cijeli dan bio miran i igrao ah i karte.

Kad su ugasili svijetlo, nas nekoliko, koji smo napravili pie1. oujka, odluili smo ga isprobati. Prolo je ve 11 dana kako smoga napravili i svaki dan smo ga stavljali na radijator pa vjerujemoda je dobro provrilo.

Sve to je bilo smijeano u kutiji od soka, dobro smo isci jedili i dobili dva decelitra pia. Jainski Mihajlo Gorbaov prvi je

probao pi e i oduevljeno rekao da j e odlino. Probao sam i ja. Pie

je imalo boju narane, bilo je opojno i imalo okus likera. Na s

estorica smo popili sve. Oko pola sata sve je bilo u redu, a onda je

pie uzburkalo nae eluce, pa je bilo samo pitanje poretka odlaska

u WC. Cijelu no nismo spavali, nego se samo mijenjali u WC-u.


Dan dosadan i bez ikakvih promjena. Izvodili su nas na

etnju. Ljudi su sve manje optereeni mislima da e se do kraja

mjeseca neto dogoditi u vezi s razmjenom.

Oko 16 sati Ivan Mathaus izaao je iz WC-a sav krvav. iao

se iletom i sav se isjekao. Svi smo zbunjeni. Stao je pred vrata i

zvao straara. Kad je straar uao, bio je iznenaen Mathausovim

izgledom. Mathaus mu je rekao da mu je svega dosta i da e priz

nati sve to ga mui. Straar je otiao do asnika, pa su uskoro

odveli Mathausa. Mi smo se malo uplaili da Mathaus ne bi priao

neto to bi nam moglo nauditi. Vratili su ga nakon tri sata ispiti

vanja. Svi smo odmah primijetili da je dobio batina. Nakon nekog

vremena priao sam mu i pitao ga da mi ispria to se dogodilo .

Ispriao mi je da su ga odveli u jednu sobu, ponudili kavom i ciga

retama, a dok je pio kavu, asnici JNA su traili da prizna sve to

zna o borbama oko Vukovara. Traili su da pria tko je ubijaovojnike JN A ijo mnogo toga. Rekao imje da o tome nita ne zna

i da ga mui drugi problem. Na pitanje kojiproblem, rekao im je:

Gospodo, ja sam bio u Niu i vi ste pustili na razmjenu sveljude iz moje elije, osim mene. Zbog toga ne mogu noima spavati, pa bih vas molio da mi pokaete moj dosje, jer se bojim da stega izgubili.

asnici su ostali bez rijei, pa su ga jo jednom pitali to ima

rei o Vukovaru. Mat haus ih je pogled ao i viknuo:

Hou svoj dosje! Odmah su ga poeli tui.Gledam u njega i ini mi se da nije potpu no pri sebi. ivci su

mu potpun o popustili. Mat haus me uzeo za ruku i pitao:Zlatko, zato mi JNA nee pokazati moj dosje?Malo sam ga tjeio, a onda otiao lei.

SUBOTA, 14. OUJKA 1992.Poslije doruka odvode me na ispitivanje. Opet ista pitanja i

optube . Tr ae da priznam zlodjela koja sam poinio uVukovaru. Tvrdim uvijek isto, pa me zato tuku nebih li se pre-


27/47

48

domislio. Ispitivali su me ok o etiri sata. Dosta puta sam dobio pen drekom po leima i vratu. Od ruka do veere itao samknjigu, a kad su ugasil i svjetlo, legao sam spavati.

NEDJELJA, 15. OUJKA 1992.Dan prolazi bez ispitivanja. Doruak, etnja, a poslijepodne

sam kartao. U 15 sati uvijek sluamo vijesti. Danas su javili da bi

15. travnja trebala biti razmjena svih zatvorenika.

Uveer smo ili na kupanje i promijenili su nam koulje.Mor a da e uskoro doi Crveni kri.


Poslije doruka dolazi Crveni kri i kau nam da e sutra stiiporuke. Ostali dio dana proao je u sluanju vijesti ikartanju. Nikadnas ne diraju kad doe Crveni kri.

Ne mogu za spati. Opet mi se vraaju uasne slikeiz Vukovara. etnika je bilo puno i mi smo to znali, ali nas nije bilo strah. Ni men e nikad nije bilo strah. Moda tada nije bilovremena za strah.

Za mene je najgori trenutak bio 1. studenog 1991. godine,

kada smo nas petorica trebali izvriti jedan zadatak. Krenuli smo

oko 23 sata. Ili smo u koloni jedan za drugim i iznenada nas je

obasjala jaka svjetlost. Viknuo sam: Lezi , i odmah se bacio na

zemlju. Osjetio sam da sam pogoen u lijevu nogu. Sabrao sam se

i povukao do jednoga zida. Pogledao sam oko sebe i vidio da svi

deki mirno lee, jedino se Josip Maar bacao. Bio je teko ranjen.

Deki su otili po auto, a kad su se vratili, ust ao sam i pomogao imunijeti Josipa u auto. Potpuno sam zaboravio na svoju ranu.

Uhvatio sam Josipa ispod ruku i u tom se trenutku najeio, jer sam

osjetio Josipovu krv i veliku ranu na prsima. Naglo sam izvukao

ruku i uhvatio ga na drugo mjesto. Granate su nemilo padale po

gradu. Morali smo to prije stii do bolnice, jer je Josip umir ao. U

blizini vodotornja auto je ostao bez goriva, pa je voza otrao do

najblie komande po drugi auto. Josip je leao u autu, a ja sam se

sklonio u jednu razruenu trgovinu. Nakon 20 minuta do nas su

stigla kola hitne pomoi. Na putu prema bolnici Josip je umro. Bilo

mi je teko u tom trenutku, ali valjda je to bila Boja volja.

Danas, kad je sve to prolost, ostaje mi sam o uspomena na prave prijatelje koji su dali svoj ivot za Vukovar. Teko je

razmiljati o svim poginulimbraniteljima Vukovara.


Dan bez ispitivanja, je r je Crveni kri jo ovdje. Dobio sam

poruku od majke i odgovorio joj. Crveni kri je donio spisak ljudi

koji se nalaze u S. Mitrovici. Na tom popisu ima nas 1221. Ako i

bude razmjene, teko da emo svi izai.


Zvali su me na ispitivanje, ali sam bio samo jedan sat i nisam

dobio batina. Kartam i igram ah, a poeo sam pomalo pisati i

pjesme. to je najvanije, dosadu ipaknekako ubijam. Ispitivanja i

dalje traju po cijeli dan, pa moramo skakati na noge i po dvadeset

puta dnevno.

ETVRTAK, 19. OUJKA 1992.Danas su javili na vijestima da e razmjena biti 27. oujka,

ali nisu rekli koliko ljudi e biti razmijenjeno. Odmah su svi pali u

razmiljanje, ali ja vjerujem, ako bude razmjene, da em o svi ii u

razmjenu. Samo da i taj dogovor ne propadne kao mnogi do sada.


Danas smo svi tihi, jer svatko razmilja o razmjeni i svatko

bi elio izai i biti sa svojima. Daj Boe da izaemo. Vrlo malo

ljudi ispituju. Danas svega dvojicu iz elije. Kao da se neto spre

ma? Mo da je ipak razmjena? Nagaamo gdje bi mogla biti razmjena, je r preko Bosne se vie ne moe.


28/47

SUBOTA, 21 . OUJKA 1992.

Nema ispitvanja,a dan prolazi sporo. Neki su dobilipakete,

tako da je opet bilo cigareta i poneto hrane.Neprestano sluamo

vijesti, ali nas najvie zanima razmjena. Bojimo se da opet ne

odgode razmjenu.

NEDJELJA, 22. OUJKA 1992.

Danas sam napunio 28. i uao u 29. godinu ivota. Za poklonsam od prijatelja dobio jednu cigaretu. U ovim okolnostima to jedovoljno.

etali smo oko deset minuta, a poslije su ispitivali.Nije bilo

batina.

Danas sam razmiljao o naoj predaji, Ovari i etnicima kojisu nas tamo htjeli pobiti. Samo je srea poslala jednog majora naOvaru, koji nije dozvolio etnicima da nas pobiju. Bio sam izne

naen kad je major rekao svojim vojnicima:Sram vas bilo to ste pustili etnike unutra. Pogledajte ovu

aku ljudskog jada i divite im se, jer ih niste uspjeli pobijediti. Zarnije sramotno da smo moralipregovarati s njima o njihovoj preda

ji? Vjerujte mi, da sam imao ove ljude i vae naoruanje, danas bih bio u Sloveniji, a ne bih izgubio sto dana u Vukovaru. Bude li imfalila dlaka s glave, sve u vas strijeljati.

Sada vidim da je major spasio sve nas koji smo se predali naMitnici kao oruane formacije.

Sjedim i puim. Prola je pono, ali ne mogu zaspati.Do zore sam igrao ah i bio potpuno budan. Svitao je novi

dan, a kroz prozor sam gledao i sluao stotine vrana koje sukrijetale. Svako jutro dan poinje kretanjem vrana, koje su slo bodne. Prozor elije je visok, tako da mi u eliji vidimo samo neboi vrane u letu. Vie puta poelim da sam vrana pa da odletim uHrvatsku.

PONEDJELJAK, 23 . OUJKA 1992.Dan monoton kao i svi prethodni. Ve smo navikli na reim


29/47

JNA, tako d a nam ispitivanja i glad vie i ne smetaju. Bitno je dase primie razmjena. Ne daj Boe da je odgode.

U eliji vlada nepovjerenje prema nekim ljudima kojisve otkucavaju. Odluio sam razgovarati samo s ljudima u kojeimam povjerenja. Razgovaramo nou, dok ostali spavaju, a

najee o tome to uiniti kad izaemo. Neki govore kako ese osvetiti Srbima za sve ono to su nam uinili.

ini mi se d aj e Pavi Bradvici najtee. esto zna kazati: Ah,

moj Mario i Silvija! Da li e vas tata ikad vie vidjeti? Teke su to

rijei za svakoga oca, ali Pavo je uvijek ispred svih nas. Moli seBogu svaki dan, a svaki petak posti. Kako i ne bi, kad su ga na ispitivanjima skoro udavili koicom na kojoj je imao ispleten krii. Uzto slomili su mu tri rebra. Bilo mu je jako teko, kao i svima nama,

ali imam osjeaj da je Pavo osjeajniji od ostalih.


Poslije etnje dolazi jedan porunik i nareuje sobnom da popie sverunike i deke. Ulio na m je nadu da bi poslije rukamogla biti razmjena. Jedan vojnik nam govori da e na razmjenuotii oko 670 zarobljenika. Nisam oduevljen, jer to znai da e na s

jo ostati u zatvoru. Lako se moe dogoditi da i ja ostanem uzatvoru. Vjerojatno e prvo pustiti civile, a tek zatim policiju igardu. Pavo Bradvica, Ante par, Goran Serti i ja, svi izVinkovaca, dogovorili smo se da onaj koji ode, ponese poruke i

popria s naim obiteljima. Bitno je da netko od nas etvoriceizae. Imam osjeaj da e i mene pustiti, pa sam spremio svojekarte i papire od keksa i okolade na kojima piem dnevnik. Mora m

sve dobro s akriti ako budem iao na razmjenu. Bilo bi mi jako aoda mi vojska sada pronae i oduzme te stvari, koje sam sve do sadadobro skrivao.


Vojska nas popisuje. Zna i da e biti razmjena. Svi smonapeti i priamo samo o razmjeni. Nitko nema volje z a alu, ah ili

52

karte. Dan prolazi jako sporo. Pojedinci ne spavaju cijelu no od

brige i misli za slobodom .


Dan odluke za sve nas, jer ako bude razmjene, noasbi tre bali doi iproitati popis. Dok smo etali, primijetio sam na

dvoritu m nog o asnika JNA. uvar nam govori da bismo svi tre

bali ii u razmjenu. Ja sam optimist i vjerujem da e m o svi biti

puteni. Dan je dug kao vjenost. Odluio sam ranije lei, da bih to

prije doekao petak. Znam, ako nas probude oko tri ili etiri sata,

bit e razmjena.

PETAK, 27. OUJKA 1992.Netko nas budi jako rano. Pitam koliko je sati. Pavo kae 3 i

15. Super! Bit e razmjena. U 3,30 ulaze kapetan i porunik.Govore da je dolo vrijeme za razmjenu i da e za desetak minutaproitati popis. Svi smo sretni, je r smatramo da svi idemo. U 3,40donose popis. Tjeraju nas najednu stranu sobe i nareuju da sjednemo, a koga proitaju da prijee u drugi kut. ita abecednim

redom i odmah primjeujemo da ne putaju sve, jer mnoge ne ita.

Dolazi do slova . ita: ahovi Duko i odmah prelazi na sljedee

slovo. Hladan tu za mene. Kad je proitao slovo , ita ponovno .

Idu znai jo neki. Onda mali ok za mene. ita: ari Eriha Zlatko.

Da li sam dobro uo? Ponavlja jo jednom moje prezime. Od

uzbuenja, jedva prelazim u drugi kut sobe. Kad su proitali popis,

naredili su nam da se za petnaest minuta obuemo i budemo sprem

ni za izlazak iz sobe.Odlaze. U eliji i radost i tuga. Mi, koje su proitali,

oblaimo civilnu odoru. Mnogi ostaju. Njima je najtee, ali tako je

uvijek bilo kod razmjena. Neki ostaju i dalje se nadaju i ekaju. I

nama je ao to ostaju. Iz sobe nas izvode u 3,45 u dvorite, gdje sunas postrojili uz jedan zid. Glava dolje i ruke na leima. Stojimo

tako jedan sat, a onda nas odvode na jedno igralite i tu nasponovno prozivaju. Zatim nas odvode na drugi kraj igralita i tu nas

53


30/47

pretresaju.

Jedan desetarsmatra da se smijem i udara me dvaputnogom,a zatim nastavlja pretres.

Opet nas vode do zida i tu ostajemo do osam sati, a ondakolona kree prema izlazu iz paviljona tri. Vraaju nam ono to su

nam davno uzeli, ali tek poneku sitnicu. Svi utimo, iako nitko nijedobio novac, zlato, satove i ostalevrijednosti.

Izvode nas iz paviljona tri i uvode u autobuse.Glava dolje, ruke na leima.

U 9,30 autobusi napokon kreu. Vojnicima koji nas prate uautobusu, nareeno je da ubiju svakoga onog koji podigne glavu,skloni ruke s leda ili progovori ijednu rije.

Sve u izdrati, samo da odem.

Slika 9. Z. ari: Vukovar'91.

5 4

Ve se dugo vozimo. Ne znam gdje bi mogla biti razmjena.

Jedan vojnik prolazi kroz autobus i svima, koji imaju sat, oduzima

ga. Uz to vrijea i provocira, ali nitko mu ne odgovara. Poslije

nekoliko sati vonje, ponaa sejo gore.

U 14,30 stajemo u jednom selu. Seljaci i etnici trae dauduu autobus i srede nas. Vojska ih ne puta, ali nas vojnici

vrijeaju. Svi smo zabrinuti zato toliko stojimo. U 17,30 autobusi

napokon kreu. Hvala Bogu! Ruke i glava su mi otrnuli.

Opet stajemo. Vojnici izlaze, a ulaze predstavnic i Crvenog

kria. Svakog pojedinano pitaju gdje eli ii : u Hrvatsku ili

drugdje?

Napokon i mi izlazimo i prelazimo na nau stranu. Ulazimo

u autobuse i kreemo prema Osijeku.

Meusobno se veselimo i pitamo se da li je to stvarnost?

Napokon u svojoj domovini. U 19,30 dolazimo u Naice. Ljudi nas

prekrasno doekuju. Sve je prelijepo.

Nastavljamo put prema Zagrebu. Prije Zagreba stali sm o kod

jedn e gostionice da se osvjeimo piem, a u SUBOTU 28. OUJ

KA 1992. U 4,30 STIGLI SM O U ZAGREB .

HVALA BOGU !

55


31/47

SJEANJA IZ VUKOVARA

PRVI SRUEN I AVIONI

Iz Policijske uprave su nam javili da iz Bake dolaze avioni.

Svi smo izali na poloaje i spremni smo ih doekali. Bilo nas jeok o 60. Bili smo naoruani automatskim pukama, a uz to smoimali dva mitraljeza i jednocijevni protuavionac. Avioni su

dolazili u niskom letu iz pravca Bake. Uhvatili smo ih u unakrsnoj

vatri takodobro, da smo od pet aviona pogodili dva. Jedan je pa o uNegoslavce a drugi u Baku. Ostali su pobjegli.

POGIBIJA VINKA BARTULOVIA

Jednoga dana, poetkom rujna, primijetili smopribliavanjetenkov a i pjeadije iz Negoslavaca. Brzo smo se organizirali zadoeketnika. Skukan Mile i ja poeli smo ih gaati minobacaemod 82 mm. Na udaljenosti od oko kilometra, njihovi su vojnici veginuli, a kad su nam se pribliili na oko 500 m, povukli smo se urovove. Svi sm o otvorili vatru, a u etnikim redovima nastala je

panika. Poeli su bjeati na sve strane i povlaiti se prema Negoslavcima. Tenkovi i transporteri su naili na nae minsko polje, pa su se i oni panino poeli povlaiti. U minskom poljuostali su jedan tenk i jedan transporter. Od naih branitelja nitkonije poginuo, a u jedno j kui, koju je pogodi o tenk, p oginuo j e civil.Vratili smo se u podru me i odmarali . etnici su iz daleka tukli artiljerijom po gradu, po Borovu i Mitnici. Oni to jedin o dobro znaju imogu.

Sutradan su pet policajaca otili kombijem do tenka itransportera da pokupe municiju. Kad su se na cesti okretali,kombi je nagazio na protutenkovsku minu koja je eksplodirala.

Na svim poloajima je nastala neopisiva tiina. Zvali smo ihvezom, ali se nitko nije javljao. Nastalo je napeto iekivanje.Poslije petnaest minuta uzaludnih pokuaja da uspostavimo vezu,dvojica su policajaca otila na mjesto eksplozije. Javili su nam dasu dvojica ljudi mrtvi, a trojica ranjeni. Po njih su otila bolnika

56

kola. Saznajemo da je meu poginulima Vinko Bartulovi zvani

General. Svi smo potiteni i tuni, je r je on zapovjednik obrane

Mitnice i bio je omiljen meu ljudima. Kruelj iz Jarmine izgubio

je ruku, a teko je ranjen Bori iz Novog Sela.

BORAVAK U BOLNIC I U BOROVO KOMERCU

Ranjen sam u obje noge 1. listopada 1991. godine. Gelermi

je jednu nogu probio, a na drugoj otkinuo komad mesa. Sreom

kosti mi nisu bile povrijeene. Doktori su me brzo sredili i odveli

u bolniko sklonite. Kad sam seprobudio, osjeao sam jaku bol u

lijevoj nozi. Dva dan a nisam mogao ustati. Dobivao sam po tri

injekcije svakih est sati.

U bolnici se nalazilo mnogo ranjenika, a svaki dan supristi

zali novi. Uvjeti rada i boravka bili su teki, grozni , uasni, a nepri

jateljska artiljerija je svaki dan tukla po bolnici.5. studenogjaka kanonada neprijateljske artiljerije po bolni ci.

Odjednom se cijela zgrada zatresla. Avionska bomba od 250 kg

probila je etiri betonske ploe na bolnici i pala u podrum u kojem

se nalazilo mnogo ranjenika. Sreom bomba nije eksplodirala i

nitko nije poginuo.

Uprava Bolnice odluila je da se laki ranjenici prebace u

sklonite Borovo Komerca u Borovu. Vozili su nas po noi

kamionima, bez svjetala i polako, a po cijelom gradu su padale

granate. Prevezeno nas je 130.U sklonit u je bilo oko 250 civila. Dali su nam ma drace i

smjestili nas najudobnije kako su mogli u tim uvjetima. Odlijenikog osoblja tu su bile samo jedn a lijenica idvije bolniarke, a od lijekova su imale samo tablete protiv bolova,zavo je i sredstva za dezinfekciju rana. S civilima smo se dobroslagali i jeli s njima, ali je hrane bilo jako malo. Jeli smo dva putadnevno .

Nakon nekoliko dana poeo sam hodati, adeveti danlijenica mi je izvadila cjevice iz rana. Jednoga dan a posjetili sume deki s poloaja: Tihomir Traji i Damirivkovi i donijeli minovu uniformu. Na rastanku sam im rekao da dou po mene za


32/47

57


33/47

sedam dana.

U sklonitu mi je postalo dosadno, a svakoga dana dolazilo

je sve vie civila koji su stvarali guvu, pa samjedva ekao da se

vratim na poloaj. Tihomiri Damir nisu dolazili, pa sam odluio

sam otii iz sklonita. Kad sam to rekao lijenici, samo me upitala:Zar ti nije dosta rata?

18. listopada pozdravio sam se s prijateljima u sklonitu i

kamionom koji je vozio hranu u vukovarsku boalnicu, krenuo na

Mitnicu. Od bolnice do vodotornjapovezao me jedan automobil, a

onda sam do Mitnice otiao pjeke. etnika je artiljerija nemilo

granatirala grad, pa sam do Mitnice iao itav sat.

PJESME

napisane u zatvoru u Srijemskoj Mitrovict

58


34/47

PRIJATELJ

Svjetlost, eksplozija,

tvoj jauk,i moja nemo da tipomognem.

Zato?Zato

rane na tvom tijelu?Ne znam,

tvoj se ivot gasi

a ja sam kraj tebe.

Oi mi suzne,tuga mi u srcu.

Moga prijatelja vie

nema.


35/47

xxxxxxx

Pustite daivim,

mislim

i govorim iz dna due;da iznesem

svoje boli, patnje

i ono to me titi u

snu. Pustite me da

ivim

kao ovjek,

a ne kako vielite.

62

BESKRAJ

Dani i dani iekivanja,

utnje, patnje

i razmiljanjao svemu to je prolo.

Davno je bio

osmijehna mom licu.Usamljen i tuan

provodim ove beskrajne dane.


36/47

xxxxxx

Gdje je prozor mog ivota

kroz koji sam gledao

budunost, sreu?Ne znam.

Negdje dalekoizvan mene samog.

Prozoru!

Traim te u snovima.

Ti si daleko,a ja izgubljen.

Kad u te nai?

6 4

BOE

Zbog ega patnje, stradanja

Zbog ega okrutnirat

i stradanja svih Hrvata?Boe,

ne znam plakati,

ali te molim

za mir svihHrvata.

Reci im

da e uvijek biti

nas Hrvata.


37/47

UMRIJET U ALI ZABORAVIT TENEU

Sve pjesme, kao i

ova, posveene suTebi

0 zemljo moja.

Suze mi teku nizlicekad se sjetim tebe

1 nae sree.

Nikad te zaboravit neu,

zemljo moja.

Suze teku zbogtebe,

zemljo moja,umrijet u,ali zaboravit te neu.

66


38/47

xxxxxxx

Zato toliko

ekanja, boli,patnje

i straha?

Zar smo tozasluili

borei se za naa prava,

slobodu,

za voljeniVukovar

i cijelu Hrvatsku?

Pitam se:

da li su nas zaboravili

oni koji su vjerovali

u nas?


39/47

NEZNANI GROBOVI

Gdje su mojiprijatelji,moji suborci?

Moje oi ih trae,moje misli su s njima,a njih nema.

Nema grobova njihovih.

Mislim na neznane grobove.

Slika 10. Faksimil pjesama pisanih ulogom

68

BOL 1 ENJA

Kome da piem najljepepjesme?

Kome dadarujem njenost?

Kome dapoklonim najljepe vrijeme?

Kome ...Tko to zna?U mome srcu praznina,tiina bezizlazna.

U mojoj dui tuga velika,

u mome glasu odraz mladosti,

mladosti bez radosti.

Za sve je kriva Srbija.


40/47

70

DANISAMOE

Dani samoe,

u mislima prolost,

vrijeme koje e doi.

Daleko od svijeta,sunca,slobode.

Beskrajna samoa.Daleko u mislimaenja.

PROZOR

Jutarnje svjetlo ivrane

bude me iz sna.

Gledam kroz prozori odlazim daleko,a misli se lijepe na

trenutke ivota.

Slobodu i ivotgledam

kroz taj mali prozor.

Prozor bez izlaza.Prozor tamnice

u kojoj se nalazim.


41/47

72

DJECO

Kad u opet biti s vama,uti va glas njenosti,glas ljepote,glas enje za ocem?

Kad u opetgovoriti

vaa imena i

vidjeti vaa

nasmijana lica?Ne znam.

Ali znam da e tata opetdoi

SNJEO

Prolaze polako

sati,

dani,

mjeseci,

a ja sam bez tebe,

djece isvega to smo volili.

Kad emo opet

gledati krozprozor

u ivot o kojem smo matali Kad emo gledatiput

naegzajednikog ivota?


42/47

MOLITVA MUENIKA

Molim te Boe za sve muenike Vukovara.

Pomozi,

pomozi dapreive ovaj rat.

Molim Te, ne ostavljaj nas,

Ti sijedini

koji moe uti nae molitve,

za nas,

za nau djecu isve one koje volimo.

Boe,

pomozi mi da izdrimipreivim.

Vodi me svojim putem.Molim te za sve moje.

Ja, ja znam da situ.

Osjeam Tvoj dodir,

Tvoju snagu

koju mi daje.

Molim Te,ne ostavljaj me,

jer ja vjerujem u Tebe

i vjeniivot.

7 4


43/47

SAN

Teko i polako probija se

prva svjetlost

kroz gustu umu

u kojoj se nalazim.

ekam kad e doi

moji neprijatelji.

Samo jedanpucanj

i ranjen sam.Velika bol u stomaku.

Preplaen trim

kroz umu,

traim spas.

Da li, i

da li sanjam ...?

Bijela cesta iautomobilu umi

ekaju me.

Odlazim.Osjeam da umirem.

Zbogom svima koje sam volio.

Ne plaite zbogmene,svi vi koje sam volio,

jer ja plaem.

76


44/47

VUKOVAR

Kraj Vuedolske dolinestoji gradi

koji sada teko krvari.Ruevine,paljevine,

izgubljeni ljudi.

Velika bol u mome srcu

za izgubljenim

gradiem kojeg ogromno

volim.

IH

KIKI

Uspomene na tebe

kao da blijede.

Davno je to bilo,kad sam te zadnji put vidio.

U mislima mi svijea

s tvoga roendana.

Uspomene na tebekao da blijede.

Da li u, sine

doi k tebi?

Uspomene na tebekao da blijede. Bojim se da ne binestale.


45/47

TONI DAMIRE

Ti si moja uspomena

moja nada za ivotom.

Ti mi daje snagu

da izdrim ovaj rat.

Neu dozvoliti da mioduzmu ivot

i odvoje me od tebe.

Vjerujem u snagu koju midaje

Moram ivjetida te vidim.

Ti si misrea, ljubav, ivot.

Ti si mi sve!

Tata e doi, jer ludo volite.

\ Teke rane na tvome tijelu,

'' tvoja elja za ivotom,

tvoj strah.

:Tvoj uplaeni glas

i mi govori:I pomozi,1 pomozi mi,

I ne ostavljajme samog.

i Znam dapati,

[ ali eivjeti.

Granate i detonacije

I nee nam sprijeiti

I put do bolnice.

li Sretan sami, i ti sisretan.

Sada kad leiu bolnici.

Zovem te.

Pruimi ruku

i kreni sa mnom.

Ne znam

i nikad neu saznati, zato nisipoao.

Prolaze dani

i mjeseci,

80


46/47

a tebe nema.

Ne znamda li siiv?

Snovi mi ne dajumira.Sve skrivam u

srcu.

82

ZVONITESADA je kraj, jer odlazi dio


47/47

ZVONA

Z

v

o

n

it

e

s

a

d

a

z

vo

n

a

,

k

a

d

z

n

a

m

d

a

nas.

Oni su tako htjeli,

Vukovar su granatama meli.

Ruili sugrad,

nama toliko drag.

Zvonite sada zvona,kad znamo da je kraj,

razruen je Vukovar.

Zvonite sada zvona,

ovo je nona mora.

Zvonite sada zvona,

jer Vukovar u Hrvatskoj

biti mora.

Documents

28148238 Zlatko Saric Dnevnik Jednog Logorasa