2922 Informatika VoIP SRB 22str

7/31/2019 2922 Informatika VoIP SRB 22str

1/21

SADRAJ

Uvod ........................................................................................................................................2

1. U opte o VoIP-u ..................................................................................................................32. Tehniko ekonomski aspekti prelaska sa klasine telefonije na VoIP .............................43. Poreenja klasine telefonije i VoIP ....................................................................................64. Tri vrste VoIP scenarijia .....................................................................................................6

5.1 H.323 standard ........................................................................................................105.2 SIP (Session Initiation Protocol), RFC 2543 ..........................................................12

6. Kvaliteta usluge ..................................................................................................................167. Podruje primjene ..............................................................................................................20Literatura ..............................................................................................................................21

- 1 -


2/21

Uvod

O prijenosu govora IP mreom i IP telefoniji poelo se u strunim krugovima

raspravljati sredinom devedesetih godina. Tada se pojavljuju prve aplikacije koje su

omoguavale Internet korisnicima da korienjem odreenih programskih paketa ostvare

telefonske pozive prema drugim aktivnim Internet korisnicima.

Budui da tada nisu postojala standardizovanaa rjeenja drugi korisnici morali su

koristiti identine programske aplikacije na svojim osobnim raunarima. Istodobno se

pojavljuju i prvi davatelji usluga IP telefonije. Korienjem odgovarajuega programa, koje

je korisnik uitavao s posluitelja davatelja IP usluga na svoje raunar, korisnik je mogao

ostvariti telefonske pozive prema drugim istodobno prijavljenim korisnicima iste usluge.

U telekomunikacijama, danas je trend zahtev za multimedijalnim uslugama i

komunikacijama, integracija zvuka, videa i prenosa podataka. eli se koristiti ista

infrastruktura, ali i jednostavno suelje za razliite aplikacije. Upravo zato je VoIP (Voice

over Internet Protocol) pobudio veliku pozornost u zadnjih par godina. Ipak, VoIP

komunikacija danas jo uvijek zauzima mali dio udjela u komunikacijama. Budunost

VoIP-a lei u mogunostima novih i naprednijih aplikacija, gdje je glas samo jedna od

informacija u aplikaciji. Upotreba VoIP-a za telefonski promet smanjuje trokova ali je

upitna kvaliteta koja se moe postii. U prilog irenju VoIP-a ide stalan razvoj tehnologije

te popularizacija upotrebe kompjutera i Interneta meu irokim masama ljudi, poslovne i

privatne svrhe.

- 2 -


3/21

1. U opte o VoIP-u

VoIP je tehnologija koja omoguava prijenos glasa preko raunalne mree. Prvi

pokuaji uvoenja su 70-tih godina. Upotrebom ovog standarda, uz uporabu raunalne

infrastrukture, dodatno sklopovlje i programsku podrku Internet postaje medij za

prenoenje telefonskih poziva.. Prilikom poziva sa PC-a plaa se samo veza sa Internet

providerom i nadoknada kompaniji koja omoguuje dotinu uslugu po minuti razgovora.

Funkciju centrala preuzimaju raunala, poziv se inicira klikom mia, razgovori se mogu

lako snimiti i organizirati. Sistem je mogue programirati za razliite varijante automatskedistribucije poziva, automatske telefonske sekretarice, faks ureaja i sl. Prednost nad

klasinim telefonskim sistemom je vie nego oigledna. Konkretno, VoIP omoguava

obavljanje telefonskog razgovora upotrebom ve postojee Internet veze, kao zamijena za

standardnu telefoniju, kako u lokalnom i meugradskom prometu, tako i u meunarodnom.

Sve vea popularnost u svijetu meu telekomunikacijskim kompanijama nije sluajna.

Velika prednost je mogunost pozivanja mobilnih i fiksnih pretplatnika te ostvarivanje

meunarodnih poziva po izuzetno povoljnim cijenama.

Javna telefonska mrea koristi Public Switched Telephone Network (PSTN) sustav

koji primjenjuje tehnologiju komutacije kanala to znai da je predodreeni govorni kanal

dodijeljen svakom pojedinanom razgovoru. Ali telefonske mree su na migracijskom putu

prema VoIP-u (Voice over Internet Protokol). VoIP sustav obavlja digitalizaciju analognog

signala, kodiranje i kompresiju, zatim segmentaciju u pakete i prijenos do odredita. Takva

komprimirana digitalna poruka ne zahtijeva govorni kanal. Umjesto toga, poruka moe biti

poslana preko istih podatkovnih linija koje se koriste za Internet te predodreeni kanal nijevie potreban. Potroai trae sve vie od komunikacijskih tehnologija. Oni ele govor,

podatke i slike, a to sve zahtijeva poveanje kapaciteta. Komunikacijske mree koje nude

takav poveani kapacitet postaju sve popularnije. IP telefon nudi tu pogodnost

omoguavajui korisnicima telefonske pozive preko postojeih podatkovnih mrea i

- 3 -


4/21

izbjegavanje velikih rauna koje bi uobiajeno primili od svojih operatora. Dok je VoIP

tehnologija bila u ranom razvoju bilo je dosta problema sa kvalitetom usluga u odnosu na

analognu telefoniju, ali VoIP tehnologija ubrzano se poboljava.

2. Tehniko ekonomski aspekti prelaska saklasine telefonije na VoIP

IP tehnologija nudi mnogostruku korist u odnosu na PBX (Private Branch Exchange) ili

PSTN (Public Switched Telephone Network) telefoniju.

Poboljana kvaliteta govora

PSTN (i veina PBX-a) su ograniene na 3.1kz (8 bita po uzorku). A IP telefoni e

vjerojatno moi omoguiti kvalitetu CD-a, moda i stereo zvuka. ak i kada nije

mogue omoguiti dovoljno velik bandwidth za postizanje ove ekstremne kvalitete

zvuka, uz upotrebu kodeka (kao to je npr. G.722 koji ima 7kHz bandwith) mogue je

ostvariti bolju kvalitetu zvuka, slinu kvaliteti zvuka ostvarenoj konvencionalnom

telefonijom.

Vea dostupnost

Smanjenjem trokova e uiniti telefoniranje dostupnim i financijski loe stojeim

organizacijama. IP tehnologija moe uiniti dostupnima prostore gdje tradicionalni

telefoni nisu bili dostupni (npr. na fakultetima u studentskim laboratorijima). Mnogi

fakulteti i tvrtke smatraju troak instaliranja telefona dovoljno visokim da prisiljavaju

svoje zaposlenike da meuspbno dijele istu liniju u zajednikom uredu.

Vea pokretljivostJednostavno je premjestiti osobno ili prijenosno raunar u drugu sobu. Nema

potrebe za podeavanjem portova na PBX-u ili promjene broja. Dovoljno je

prikljuenje u ethernet prikljuak i korisnik je ponovno dostupan.

- 4 -


5/21

Poboljana integracija raznih medija

Nove usluge

IP tehnologija se razvija i mogue je integrirati ve postojee ali i nove usluge. To

su standardne usluge telefonskih centrala kao preusmjeravanje poziva, direktno

dolazno i odlazno biranje, proslijeivanje poziva i slino. Zatim nove usluge kao

jedinstveni pretinac, integracija sa webom (baze podataka, imeniki servisi, click

and dial) i zajedniko koritenje podataka.

Istraivanje

Kako je ve spomenuto, protokoli i standardi koriteni za IP tehnologiju su otvoreni

i dostupni. To omoguava istraivakim institucijama da unapreuju vlastite usluge

i mogunosti.

Proces u realnom vremenu

Procesima koji se odvijaju u realnom vremenu, potrebna je garancija kvalitete a IP

protokol nije savren jer prua najbolje to moe u datom trenutku (best effort).

Prilagoavanje signalaPotrebna je prilagoditi zvuk prijenosu preko raunalne mree i smanjiti zahtjeve

za pojasnom irinom.

- 5 -


6/21

3. Poreenja klasine telefonije i VoIP

Klasina telefonija

koristi javnu telefonsku mreu (Public Switched Telephone Network)

veza se uspostavlja unaprijed

veza je stalno zauzeta

zahtjeva fiksnih 64Kbps

VoIP

koristi raunalnu mreu

veza se ne uspostavlja unaprijed

paketi se alju samo kad se pria

zahtjeva manju pojasnu irinu

4. Tri vrste VoIP scenarijia

1) PC 2 PC

Za ostvariti PC to PC komunikaciju potrebna su dva raunala sa zvunom karticom,

mikrofonom i zvunicima. Zatim je potrebna programska podrka (Netmeeting, Skype,

Phobe Diale, Hear me,... ). Preduvjet je da su oba dva korisnika istovremeno na mrei. Auz koritenje kamere mogue je ostvariti i videokonferenciju. Dosta je esto koriten od

pojedinaca i fakultetskih ustanova.

- 6 -


7/21

2) PC 2 Phone

Preduvjet za ovu vrstu komunikacije je gateway koji vri prevoenje signala iz IP

mree u PSTN i obrnuto. Klijenti ovih usluga su korisnici POTS-a (Plain Old Telephone

Service), mobiteli, IP telefoni, osobna raunala.

3) Phone to Phone

Veza se odvija preko dva raunala. Naziva se i IP telefonija i zahtjeva dva gateway-a.

- 7 -


8/21

5. Protokoli i standardi

Slika 1

Kako bi se osigurala kompatibilnost opreme raznih proizvoaa, standardizacijska

tijela donijela su vie standarda za VoIP komunikacije. Najpoznatiji i najrasprostranjeniji

su ITU-T-ov H.323 standard i IETF-ov Session Initiation Protocol (SIP).

Bitno je naglasiti da se implementacija protokola za prijenos govora i slike preko IP

protokola uvijek provodi u aplikacijskom sloju Internet referentnog modela, kako je to

prikazano na Slici 1.

Protokoli za prijenos govora i slike imaju vie funkcija koje transportni protokoli

UDP (User Datagram Protocol) i TCP (Transmition Control Protocol) nemaju, tako da se tu

nadopunjuju te omoguavaju ovakvu vrstu komunikacije. U prvom redu tu treba spomenuti

RTP i RTCP koji se, kako se vidi na slici, nalaze odmah iznad transportnog sloja. Prijenos

govora ili slike uvijek se provodi UDPom. Ova injenica moe izgledati udno obzirom da

UDP ne garantira da e isporuiti paket na odredite niti da e paketi stii u pravom

redoslijedu. Meutim, ako analiziramo prirodu informacije koju prenosimo tada postajejasno da jednostavno nema vremena za retransmisije paketa koji nisu stigli na odredite.

Kod prijenosa u realnom vremenu bolje je i ispustiti jedan paket nego ekati na njegovo

ponovno slanje (to bi se desilo u sluaju prijenosa govora ili slike TCPom). Kada bismo

ekali retransmisije tada bi govor postao isprekidan i nerazumljiv. Svrha RTP-a je da iznad

- 8 -


9/21

UDP doda kontrolu izgubljenih paketa i redoslijeda paketa tako da aplikacija iznad njega

moe raditi eventualne korekcije.

H.323 je skup protokola koji definira video konferencijsku komunikaciju na LAN-u

pod pretpostavkom da nema zajamene kvalitete usluge (QoS). Prva verzija je izala 1996,

a druga u sijenju 1998. Izvorno je standard bio razvijen za video konferencije na LAN-u, a

kasnije je doraen za VoIP. Zagovornici SIP protokola tvrde da H.323 nije pogodan za

kontrolu VoIP sustava jer je dizajniran s ATM i ISDN signalizacijom na umu. SIP koristi

vei dio polja u zaglavljima, naina kodiranja, kodova pogreki te princip autorizacije kao

u HTTP-u, to ga ini pogodnim za uporabu na Internetu. Pored toga SIP je protokol bez

stanja (stateless) to ga ini lakim za implementaciju. Ako govorimo o sigurnosti i

kontroli pristupa tad je H.323 bolji, jer su unutar standarda podrani i specijalni protokoliza autorizaciju, kontrolu pristupa te registraciju. ime je i bolja platforma za kontrolu

trokova.

Oba protokola se danas koriste i veina proizvoaa u svoju opremu ugrauje

podrku kako za H.323 tako i za SIP. TakoHer se dosta radi i na razvoju meHudjelovanja

ovih standarda, s idejom da se omogui komunikacija izmeu dva terminala koji

podravaju samo H.323 ili SIP.

- 9 -


10/21

5.1 H.323 standard

Svojstva H.323:

standardna kompresija/dekompresija,

povezivanje razliite opreme,

neovisnost o mrei,

neovisnost o opremi i aplikaciji,

podrka za konferencijsku vezu,

nadzor mree,

podrka za komunikaciju s vie krajnjih toaka.

H.323 komponente:

terminal

gateway

gatekeeper

(MCU - Multipoint Control Unit).

Standard na ovom podruju je nuan, prije svega zato da osigura kompatibilnost opreme

razliitih proizvoaa, ali i zbog kompleksnosti problema. H.323 kao najkompleksniji ali i

najpotpuniji standard za video konferencije obuhvaa iroko podruje ovog

multidisciplinarnog problema.

Kategorije koje standard obrauje:

transport govora i slike u realnom vremenu,

transport tekstualnih poruka,

kontrole kvalitete veze,

- 10 -


11/21

kompresiju govora i slike,

potiskivanje tiine,

uspostavu veze, autorizacija, registracija,

definiciju meudjelovanja mrea.

Primjene izvedbe standarda se provodi kako unutar mree (na mrenim elementima) tako i

na njenom rubu (terminali).

Protokoli koje specificira H.323:

audio codec;

video codec;

H.225 Registration, Admission and Status (RAS) regulira prijavu, pristup i status,

a koristi se za komunikaciju terminala I H.323 gatekeepera;

H.225 Call Signaling Signaling za signalizaciju kod uspostave veze kroz kontrolni

kanal. Signalizacija ovog tipa odvija se izmeu krajnjih toaka tj. H.323 terminala.;

H.245 Control Signaling Poruke po H.245 takoHer se razmjenjuju izmeu krajnjih

toaka (razmjena mogunosti, otvaranje logikih kanala, itd.);

Real-time Transport Protocol (RTP) definiran RFC standardom;

Real-time Control Protocol (RTCP) takoer definiran RFC standardom.

esto se grijei nazivajui H.323 protokolom, jer je on ITU-T standard koji se poziva

na vie drugih standarda.

- 11 -


12/21

5.2 SIP (Session Initiation Protocol), RFC 2543

Svojstva SIP-a:

Kontrolni protokol u aplikacijskom sloju;

Namjena: kreiranje, modifikacija i raskidanje sesija izmeu dva ili vie sudionika;

Ugraena podrka za razmjenu mogunosti;

Podrana mobilnost korisnika;

Jednostavna implementacija;

Neovisnost o transportnom mediju;

SIP je kontrolni protokol koji se implementira u aplikacijskom sloju referentnog OSI

modela. Namjena mu je uspostava, odravanje, modificiranje i raskid multimedijskih

sesija. Sudionici u sesijama mogu komunicirati posredstvom multicast, unicast ili

kombiniranih veza.

SIP poziv koristi se za kreiranje sesije i definiciju njenih parametara. Ovi parametri

omoguavaju sudionicima da se prilagode tipu medija koji se u toj sesiji koristi. Mobilnost

korisnika podrana je kroz proxy i redirect posluitelje, preusmjeravanjem poziva na

trenutnu lokaciju korisnika. Korisnici mogu na jednostavan nain registrirati svoje nove

lokacije, koje se biljee na SIP posluiteljima.

Protokol je koncipiran neovisno o transportnom mediju tako da se jednostavno moe

implementirati na bilo kojoj vrsti mree. Ipak iskljuivo se koristi na IP protokol sloaju, a

u transportnom sloju moe koristiti ravnopravno TCP ili ee UDP.

- 12 -


13/21

SIP koristi RSVP za rezervaciju mrenih resursa, RTP/RTCP/RTSP za prijenos

podataka u realnom vremenu, SAP (Session Announcement Protocol) za reklamiranje

multimedijalnih sesija i SDP (Session Description Protocol) za opis multimedijalnih sesija.

Implementacija SIP protokola je jednostavna. Temelji se na dobro razra enom

HTTP-u, te kao i on ima tekstualnu reprezentaciju poruka. Ova injenica ga ini

jednostavnim za otklanjanje pogreaka kao i za analizu ispravnosti rada kod razvoja.

SIP komponente:

SIP klijent;

SIP posluitelji:

Proxy posluitelj

Registrar posluitelj

Redirect posluitelj

Location posluitelj

SIP kao i ITU-T-ov H.323, definiran je kroz mrene komponente i njihovu

funkcionalnost. SIP je izgraen oko dvije osnovne komponente: korisnikog agenta (User

Agent UA) i mrenog posluitelja. UA se nalazi u krajnjim tokama i on se uvijek dijeli

na dva segmenta: korisniki agent klijent (User Agen Clinet UAC) i korisniki agent

posluitelj (User Agent Server UAS). UAC je odgovoran za generiranje zahtijeva, a UAS

za odgovore na zahtjeve.

SIP posluitelji nisu neophodni za uspostavu veze izmeu dvaju terminala,

meutim oni nude dodatnu funkcionalnost i u stvarnim mreama uvijek se koriste.

Naavedeni posluitelji obuhvaaju funkcionalnost gatekeeper-a u H.323 standardu. Ovakvarazdioba posluiteljskih funkcija na vie cjelina nije mana nego upravo prednost SIP

standarda. Na ovaj nain postignuta je preglednost i olakana parcijalna implementacija

standarda.

- 13 -


14/21

Najvanija funkcija proxy posluitelja je pronalaenja korisnika i prevoenje adresa

(alias transport). Proxy posluitelj moe generirati zahtjeve drugim posluiteljima ili

klijentima.

Redirect posluitelj prihvaa zahtjeve i na njih odgovara s 0 ili vie moguih adresa

za uspostavljanje veze. Za razliku od proxy posluitelja on ne moe poslati zahtjev niti kao

UA uspostaviti vezu.

Registrar posluitelj prihvaa register zahtjeve i najee se postavlja skupa s

redirect ili proxy posluiteljem.

SIP adresiranje:

SIP koristi adresiranje slino mail i telnet aplikacijama;

Objekt adresiranja je korisnik na raunalu pa se prema tome adresa tvori od

korisnikog imena i imena raunala;

Primjeri SIP adresa (SIP URL):

sip:[email protected]

sip:[email protected]

sip:[email protected]?subjekt=pitanje

Korisniki dio adrese je ime korisnika ili telefonski broj u sluaju komunikacije s

gateway-em. Host je naziv domene ili numerika adresa raunala na kojem se korisnik

nalazi. U veini sluajeva korisniki dio adrese se moe pretpostaviti iz email adrese ili

imena korisnika.

Ako se korisnik odlui za adresu koja se moe pretpostaviti na temelju imena

korisnika, tad se zatita od neeljenih poziva moe provesti na najniem klijentskom sloju

jednostavnom listom adresa/skupine adresa odnosno brojeva s kojih su dozvoljeni pozivi.

- 14 -


15/21

Pronalaenje SIP posluitelja moe se provesti na dva naina. Pokuajem direktne

uspostave veze na temelju host dijela adrese (koja moe biti numerika ili alfabetska u

kojem sluaju se koristi DNS) ili prosljeivanju zahtijeva na prvi registrirani proxy

posluitelj bez obzira na vrijednost polja Request-URI.

Zahtjev se prosljeuje posluitelju na port naveden u Request-URI polju, ako port

nije naveden tad se koristi port 5060. Takoer, uvijek se koristi specificiran protokol UDP

ili TCP, ako protokol nije specificiran veza se pokuava uspostaviti posredstvom UDP-a.

Ako u posljednjem sluaju uspostava veze ne uspije tad klijent automatski pokuava

uspostaviti vezu TCP protokolom.

Klijent treba pratiti i interpretirati ICMP poruke, koje vraaju informacije oraspoloivosti posluitelja, prije nego se oslanjati iskljuivo na vremenske brojae (timeout

counter).

Standard propisuje konvenciju nazivanja posluitelja na principu sip.domainname

(npr. sip.tel.fer.hr), ova konvencija bitno olakava pronalaenje posluitelja.

SIP poruke

SIP poruke su tekstualne ISO10646 UTF-8 kodirane.

Osnovna podjela poruka:

zahtjevi

odzivi

Zahtjevi i odzivi koriste generiki oblik poruke koji se sastoji od: poetne linije,

jednog ili vie zaglavlja, prazne linije za odvajanje zaglavlja poruke i opcionalnog tijela

poruke.

- 15 -


16/21

SIP se temelji na tekstualnim porukama koje se kodiraju po standardu ISO10646

UTF-8. Klijenti moraju zavravati linije s CR (Carriage Return) i LF (Line Feed), a

posluitelji ovu sekvencu specijalnih znakova moraju interpretirati kao kraj linije.

Izuzev navedene razlike u kodiranju sintaksa SIP-a gotovo je identina sintaksi

HTTP/1.1. Ipak treba naglasiti da SIP nije proirenje HTTP protokola ve protokol koji se

temelji na principima HTTP-a. Za razliku od HTTP-a SIP moe koristiti UDP.

Kad SIP radi na UDP ili TCP protokolu mogue je multipleksirati vie transakcija u

jednu TCP konekciju ili u jedan UDP datagram. Uvijek treba paziti da UDP datagrami,

zajedno sa svim zaglavljima, ne preu maksimalnu transmisijsku jedinicu (MTU) jer e todovesti do IP fragmentacije.

6. Kvaliteta usluge

Pitanje kvalitete usluge (Quality of Service) se odnosi na sve paketno orijentirane

tehnologije, i omoguuje korisnicima da procijene kvalitetu signala koji primaju. U IPmreama se primjenjuju brojne napredne metode za procijenu kvalitete.

Kvalitetu usluge odreuju sljedei parametri:

Kompozitno kanjenje koje nastaje zbog obrade signala ili prijenosa raunalnom

mreom. Za razliku od broadcast aplikacija, dvosmjerna komunikacija je iznimno osjetljiva

na kanjenja. Veina korisnika e u razgovoru osjetiti kanjenja s kraja na kraj (round-trip

delay) vea od 250 ms, to ostavlja budet od oko 150 ms kanjenja na jednu stranu.

Spomenuta veliina je standardizirana ITU-T G.114 preporukom, koja propisuje ovo

kanjenje kao maksimalno za dobru kvalitetu govora. Za usporedbu, tipino kanjenje

generirano kroz postojee sustave preko geostacionarnih satelita reda je 150ms-500ms.

- 16 -


17/21

Dva osnovna problema koja su prouzroena kanjenjem su odjek i preklapanje

govora. Odjek se pojavljuje ve kod malih kanjenja s kraja na kraj (round-trip delay) od

50 ms. Obzirom da odjek bitno utjee na kvalitetu komunikacije, kod njegove pojave

obavezno se koriste potiskivai odjeka. Preklapanje govora (kad jedan korisnik sustava

progovori u istom trenutku kad mu poinje stizati govor od sugovornika) postaje znaajnije

kod kanjenja u jednom smjeru veeg od 250 ms. Kanjenje se uzrokuje na vie segmenata

komunikacije, ipak po nastanku ga moemo podijeliti na kanjenje u mrei i kanjenje na

terminalima. Ako govorimo o kanjenju na predajnom terminalu tada su to kanjenja zbog

kompresije (reda 20-45ms) zatim kanjenja zbog procesiranja (reda 10ms) te paketizacijko

kanjenje (reda 20ms). Kanjenja u mrei teko se mogu predvidjeti, jer ovise o trenutnom

optereenju vorova kao i o performansama, a kako su ti parametri nepoznati tako se ni

kanjenje u mrei ne moe tono izraunati.

Jitter ili varijacija kanjenja javlja se kao posljedica nejednakih vremena

posluivanja za sve pakete u toku, kao i zbog prolaska paketa razliitim putovima do

odredita. Jitter kao pojava vie oteava implementaciju VoIP aplikacija nego samo

kanjenje. Ukoliko se ne primjenjuje niti jedan algoritam za izgladjivanje jittera to se

manifestira kratkim prekidima u govornom toku, to je iritantno i oteava komunikaciju.

Na Slici 2. se vidi razlika.

Slika 2

Varijacija kanjenja se izglauje tako da se na prijemnoj strani ili gatewayu

postavljaju spremnici koji primaju pakete ali ih ne prosljeuju odmah na zvunik. Paketi

- 17 -


18/21

ostaju neko dovoljno vrijeme u spremniku nakon ega se putaju na zvunike. Jasno,

dovoljno vrijeme nije lako odrediti. Naime, ista aplikacija treba dobro raditi i na brzim

mreama kako i na sporim, to znai da vrijeme zadravanja ne smije biti fiksno, ve se

treba prilagoditi uvjetima u mrei. Dobre implementacije e ak izvravati prilagodbu jitter

spremnika i za vrijeme trajanja jedne sesije.

Najee se primjenjuju prediktorski algoritmi koji predviaju kako e se kanjenje

u mrei mijenjati u budunosti na temelju do sada primljenih paketa. Odmah se vidi da

ovakav postupak unosi dodatno kanjenje u komunikaciji. Zbog toga je vano odrediti

optimalnu dimenziju jitter spremnika, tako da se na brzim mreama na kojima nije izraen

jitter ne unosi nepotrebno dodatno kanjenje.

Navedena metoda se koristi kako na terminalskim stranama tako i u novijim

mrenim elementima (VoIP usmjeriteljima).

Izgubljeni paketi su normalna pojava u mreama. Do gubitaka paketa moe doi

zbog preoptereenja linka, preestih kolizija na LAN-u ili pak zbog fizikog oteenja

medija. TCP protokol ima ugraen mehanizam kojim posredstvom retransmisija moe

popraviti ovakve sluajeve. Kako se za prijenos govora koristi nepouzdani UDP, o

izgubljenim paketima mora brinuti aplikacija.

Ukoliko je postotak izgubljenih paketa mali, reda 1%, nisu potrebne nikakve akcije, jer

svaki paket nosi 20 ms pa gubitak govornog signala u tom trajanju jedva je primjetljiv.

Gubitak paketa do 10% jo uvijek se da ispraviti na prijemnoj strani, preko toga smatra se

da je veza neupotrebljiva za prijenos govora. Problem izgubljenih paketa rjeava se u

sklopu codeca. Postoji vie razliitih algoritama za ublaavanje efekta izgubljenih paketa, a

neki od njih su:

kako je reeno ignorirati izgubljene pakete ako je rije o malim postotcima,

kod veih postotaka moemo ponoviti prethodno primljeni paket, to u veini

sluajeva moe zadovoljiti ali je daleko od dobrog rjeenja,

izgubljene pakete moemo interpolirati nekom od prediktorskih metoda.

- 18 -


19/21

Prediktor se navikava na visinu i boju glasa u toku normalne konverzacije a u sluaju

gubitka paketa pokuava predvidjeti kakav je sadraj nosio taj paket.

- 19 -

Standard Algoritam (Kbit/s)

Tipino

kanjenje Kvaliteta glasabez kanjenjakanala (ms)

G.711 PCM 48, 56, 64


20/21

7. Podruje primjene

Implementacija VoIP-a je prikladna za organizacije i kompanije koje su smjetene

na nekoliko lokacija, a meusobno spojene IP mreom na kojima telefonija nije dovoljno

dobro organizirana. Organizacije smjetene u vie zemalja ili kontinenata, Zatim u novim

zgradana i zgradama gdje treba mijenjati telefonsku opremu. Firme koje su velike i imaju

mnogo zaposlenika. U svijetu se VoIP primjenjuje kod proizvoaa opreme, u akademskim

ustanovama za istraivake potrebe, u kolama i telekomunikacijskim operaterima.

- 20 -


21/21

Literatura

http://www.tel.fer.hr

http://pvprm.zesoi.fer.hr/

Telecommunications Essentials, Lillian Goleniewski, izdava Addison Wesley,2001

http://www.protocols.com/
http://pvprm.zesoi.fer.hr/http://pvprm.zesoi.fer.hr/

Documents

2922 Informatika VoIP SRB 22str