2.CJELOV SUMRAKA - Laurell k. Hamilton

8/4/2019 2.CJELOV SUMRAKA - Laurell k. Hamilton

1/296

KIKA

Ova je za J., koji mi je donosio beskrajne alice aja i prvi put gledaoproces od poetka do kraja. Jo me voli, a svi vi koji ste u braku snama umjetnikim tipovima, znate koliko to govori o oboje.


2/296

KIKA

Zahvale

Shauni Summers, mojoj novoj urednici, hvala na profesionalizmu.

Darli Cook, koja je pomogla ovoj knjizi kad vie nije bilo vremena daje aljemo uokolo. Mojoj spisateljskoj grupi koja je dugo patila: TomuDrennanu, Rhettu MacPhersonu, Debori Millitello, Marelli Sands,

Sharon Shinn i Marku Sumneru. Hvala vam to ste bili strpljivi samnom dok se moj svijet raspadao i ponovo se gradio.

Poglavlje I

Mjeseina je posrebrila sobu, obojivi krevet stotinama nijansa sive,

bijele i crne. Dvojica mukaraca u krevetu su vrsto spavala. Tolikovrsto da su se, kad sam se izvukla sa svog mjesta izmeu njih, jedvai pomakli. Moja koa je imala bijeli odsjaj pod poljupcem mjeseine.ista krvavocrvena boja moje kose izgledala je crno. Navukla samsvilenu spavaicu jer je bilo prohladno. Mogu ljudi priati o sunanojKaliforniji, ali u sitne none sate, kad je zora tek daleki san, ipak jehladno. No, koja je poput njenog blagoslova pala kroz moj prozor,bila je prosinaka. Da sam bila kod kue u Illinoisu, osjeao bi semiris snijega, toliko prohladan da se gotovo rastapa na jeziku.Dovoljno hladan da spri plua. Toliko hladan da je poput udisanjaledene vatre. Takav bi okus trebao imati zrak u ranome prosincu.

Povjetarac koji se provukao kroz prozor i puhao mi po leima nosio jesuh, otar okus eukaliptusa i neodreeni miris mora. Sol, voda i joneto, onaj neuhvatljivi miris koji podsjea na ocean, ne jezero, nitaupotrebljivo, nita pitko. Moete umrijeti od ei na obalama oceana.Tri sam godine stajala na obalama ovog oceana i svakoga dana

pomalo umirala. Ne doslovno -preivjela bih ja - ali pukopreivljavanje moe postati prilino usamljeno. Roena sam kaoprinceza Meredith NicEssus, pripadnica vrhovnog vilinskog dvora.

Bila sam prava vilinska princeza, jedina takva ikada roena naamerikom tlu. Kad sam nestala s horizonta prije otprilike tri godine,mediji su poludjeli. Ukazanja nestale amerike elfske princeze bila suravna ukazanjima Elvisa. Primjeivali su me po cijelom svijetu. Ustvari, cijelo sam vrijeme bila u Los Angelesu. Sakrila sam se, bila

sam samo obina Meredith Gentry, Merry za prijatelje. Samo jo


3/296

KIKA

jedno ljudsko bie s vilenjakim precima koje radi za Detektivskuagenciju Grey, gdje smo specijalizirani za nadnaravne probleme i

magina rjeenja.Legenda kae da e vilinsko bie koje je prognano iz vilinske zemljeokopniti i izblijedjeti, umrijeti. To je ujedno istinito i neistinito. Ja

imam dovoljno ljudske krvi u venama da me okruenje od metala itehnologije ne smeta. Neka od niih vilinskih bia doslovno biokopnjela i umrla u gradu koji je stvorio ovjek. Ipak, veina setakvih bia uspije snai u gradu; moda i nisu sretni, ali mogupreivjeti. Meutim, jedan njihov dio doista uvene, onaj dio koji znada nisu svi leptiri koje vidite stvarno leptiri. Onaj dio koji je vidio

nono nebo ispunjeno hujanjem krila nalik orkanskom vjetru, krila od

mesa i krljuti radi kojih ljudi apuu o zmajevima i demonima; onajdio koji je vidio sidhe kako prolaze jaui na konjima od zvjezdanogsjaja i snova. Taj dio poinje umirati.Ja nisambila prognana; ja sam pobjegla jer nisam mogla preivjetipokuaje ubojstva. Jednostavno nisam imala toliko magije, ni tolikopolitikog utjecaja da se zatitim. Spasila sam si ivot izgubivi netodrugo. Izgubila sam dodir vilinske zemlje. Izgubila sam dom.

Sada, naslonjena na prozorsku dasku, uz miris Pacifikog oceana u

zraku, gledala sam u onu dvojicu mukaraca i znala da sam kod kue.Obojica su bili sidhe s vrhovnog dvora, Tamni sidhe, dio onog

mranog soja kojim bih jednog dana mogla vladati, zadrim liprednost nad ubojicama. Rhysje leao na trbuhu, jedna mu je rukavisjela s kreveta, a druga se izgubila pod jastukom. aki ovakooputena, ta vidljiva ruka bila je miiava. Njegova kosa bila jesvjetlucavi slap bijelih uvojaka to su mu milovali ramena,prosipajui se niz snana lea. Desna strana lica bila mu je utisnuta u

jastuk, tako da nisam mogla vidjeti oiljke ondje gdje mu je biloiskopano oko. Njegova kerubinska usta bila su okrenuta prema gore,

napola nasmijeena u snu. Bio je djeaki zgodan i bit e takavzauvijek.

Nicca je leao sklupan na boku. Budan je imao zgodno lice, nagranici sa slatkim; usnuo, imao je lice aneoskog djeteta. Djelovao jenevino, krhko. ak je i njegovo tijelo bilo meke, manje miiavo.Ipak, ruke su mu bile grube od maevanja, i bilo je miia pod

barunastom glatkoom njegove koe, ali bio je njean u usporedbi s


4/296

KIKA

drugim gardistima, vie dvorjanin nego vojnik. Lice i je i nijeodgovaralo njegovu tijelu. Bio je malo vii od sto osamdesetcentimetara kojih je veina bila u dugim, dugim nogama; vitak struk iduge, graciozne ruke, pruali su ravnoteu svoj toj duljini. VeinaNicce bila je u smeim nijansama. Koa mu je bila poput blijedemlijene okolade, a kosa, koja je u ravnom padu sezala do njegovihkoljena, bila je jarke tamnosmee boje. Ne kestenjaste, ve bojenedavno okrenutog lia koje je dugo, dugo lealo na umskom tlu,sve dok, preokrenuto, ne bi otkrilo jarku, vlanu, smeu boju neega uto moete uroniti ruke i zatim ih izvaditi mokre, s mirisom novogivota.U mjeseinom obasjanoj tami nisam mogla jasno razaznati njegova

lea, pa ak ni vrhove njegovih ramena. Veina ga se izgubila podplahtom, a upravo su njegova lea krila najvee iznenaenje. Njegovotac bio je neto s leptirovim krilima, neto to nije bilo sidhe, ali jeipak bilo nadnaravno. Genetika mu je iscrtala lea krilima nalikgolemoj tetovai, ali iskriavijoj, ivljoj nego to bi je bilo kakva tintaili boja mogle stvoriti. Od vrha njegovih ramena, niz lea, prekostranjice, lebdei iznad bedara da bi dotakle stranju stranu koljena,igrale su se boje; be, ukastobronana, te krugovi plave, ruiaste i

crne, poput toaka na krilima nonih leptira.Odmarao se u bezbojnom mraku, te su tako on i Rhys sliili na dvijesjene umotane u krevet, jedna svijetla, druga tamna, premda su

postojale i tamnije stvari od Nicce koje se moglo imati, mnogo

tamnije.

Vrata spavae sobe su se neujno otvorila i, kao da sam ga prizvalamislima, Doyle se uvukao u sobu. Zatvorio je vrata za sobom, jedna-

ko neujno kao to ih je i otvorio. Nikad nisam shvatila kako mu to

uspijeva. Da sam ja otvorila ta vrata, uo bi se neki zvuk. Ali, kad biDoyle tako htio, kretao bi se poput padanja noi, bezvuno,besteinski, neprimjetno, svedok ne biste shvatili da svjetlosti vienema i da ste sami u mraku s neime to ne moete vidjeti. Njegovnadimak je bio Kraljiin Mrak, ili jednostavno Mrak. Kraljica bi znalarei: "Gdje je moj Mrak? Dovedite mi mog Mraka", a to je znailo dae netko uskoro prokrvariti ili umrijeti. No, on je sad, zaudo, bio mojMrak.


5/296

KIKA

Nicca je bio sme, ali Doyleje bio crn. Ne crn kao ljudska koa, veposve crn kao ponono nebo. Nije nestao u zamraenoj sobi jer je biotamniji od sjena na mjeseini, tamno oblije koje se ulja prema meni.Njegove crne traperice i crna majica kratkih rukava pristajali su

njegovu tijelu poput druge koe. Nikad ga nisam vidjela odjevenog uneto to nije bilo monokromatsko osim dragulja i noeva. ak su mui pazuna futrola i pitolj bili crni.Odgurnula sam seod prozora i uspravila se dok se kretao prema meni.

Morao se prestati uljati kod podnoja velikog kreveta, jer je ondjebilo jedva dovoljno mjesta da se provue izmeu kreveta i vrataormara. Bilo je dojmljivo ve samo gledati Doylea kako se kreeuzdu zida ne dodirujui krevet. Bioje vie od trideset centimetara

vii od mene i vjerojatno pedesetak kilograma tei, a teina sesastojala od miia. Ja bih barem pet puta udarila u krevet. On seprovukao kroz taj uski prolaz kao da bi svatko trebao moi uinitiisto.

Krevet je zauzimao vei dio spavae sobe, pa kad je Doyle najzaddospio do mene, bili smo prisiljeni stajati gotovo se dodirujui. Uspioje odrati mali razmak, tako da nam se ak ni odjea nije dodirivala.Bio je to umjetan razmak. Bilo bi mnogo prirodnije dodirivati se, pa

je sama injenica to se toliko trudio da me ne dotakne stvaralaneugodu. Smetalo mi je to, ali prestala sam raspravljati s Doyleom o

njegovoj distanci. Kad bih ga ispitivala, samo bi rekao: "Ja tebi elimbiti poseban, ne samo jedan u gomili." Na poetku mi se to iniloplemenitim; sad je bilo samo razdraujue. Svjetlost je bila jaa tukod prozora, pa sam donekle mogla razaznati finu krivulju njegovih

visokih jagodinih kostiju, previe otru bradu, zakrivljene vrhovenjegovih uiju i srebrni sjaj naunica koje su pratile hrskavicu sve do

malih ringova na vrlo iljatim vrhovima. Samo su iljate ui odavaleda je mijeane krvi, poput mene, poput Nicce. Mogao je sakriti uipomou sve te kose, ali gotovo nikad to nije inio. Njegova vranakosa je, kao i obino, bila u zategnutoj pletenici, to je sprijedaizgledalo kao da je podiana na kratko, ali kraj pletenice se sputaodo njegovih glenjeva.On proape: "uo sam neto." Glas mu je uvijek bio dubok i tamanpoput gustog, slatkog likera, za uho umjesto za jezik.


6/296

KIKA

Podigla sam pogled prema njemu. "Neto, ili mene kako se kreemuokolo?"

Usnice su mu se stisnule, to je obino bilo najblie smijeku to semoglo vidjeti na njegovu licu. "Tebe."

Odmahnula sam glavom, ruku prekrienih na trbuhu. "Imam dvagardista sa sobom u krevetu, i to nije dovoljna zatita?" odgovorilasam mu apatom."To su sposobni ljudi, ali nisu ja."

Namrtila sam se. "eli rei da ne vjeruje da me itko osim tebemoe dobro uvati?" Nai su glasovi zvuali tiho, gotovo mirno,poput glasova roditelja koji apuu iznad svoje usnule djece. Bilo jeohrabrujue znati da je Doyle toliko oprezan. On je bio jedan od

najveih ratnika svih sidha. Bilo je dobro imati ga na svojoj strani."Mraz... moda", ree on.Odmahnula sam glavom; moja je kosa narasla taman toliko da me

pokaklja po vrhovima ramena. "Kraljiini Gavrani su najbolji ratnicikoje vilinska zemlja moe ponuditi, a ti kae da ti nitko nije ravan. Tiarogantni..."

Nije ba zakoraio prema meni - stajali smo suvie blizu za takvo to -samo se pomaknuo, priavi mi dovoljno blizu da rub moje spavaice

dotakne njegove noge. Mjeseina se reflektirala na kratkoj ogrlicikoju je uvijek nosio, i na siunom, draguljima optoenom pauku toje visio s tankog srebrnog lania. Nagnuo je glavu prema dolje, takoda sam osjetila njegov dah na licu. "Mogao bih te ubiti prije nego tobi ijedan od njih shvatio to se dogodilo."Prijetnja je ubrzala moj puls. Znala sam da me ne bi ozlijedio. Znala

sam to, ali ipak... ali ipak. Ve sam viala Doylea kako ubija golimrukama, bez oruja, samo snagom svog tijela i magijom. Stojei tako,

dodirujui ga u intimnoj tami, znala sam i bila sam sasvim sigurna da,kad bi me htio ubiti, on bi to mogao i uiniti, te da ga ni ja ni dvojicausnulih uvara iza mene ne bismo mogli sprijeiti.Nisam mogla pobijediti u borbi, no postoje i druge stvari koje se

mogu raditi kad ste stisnuti zajedno u mraku, stvari koje mogu

skrenuti pozornost ili razoruati ba kao i no, ili jo bolje. Neznatnosam se okrenula prema njemu, tako da mi se lice utisnulo u krivulju

njegova vrata; moje usne su se kretale povrinom njegove koe dok


7/296

KIKA

sam govorila. Tako pritisnut uz moje lice, osjetila sam kako mu se

puls ubrzao. "Ne eli me ozlijediti, Doyle."Njegova donja usnica je dotakla krivulju mog uha, gotovo, ali ne basasvim, poput poljupca. "Mogao bih vas ubiti sve troje."

Iza nas se zauo otar mehaniki zvuk, zvuk pitolja koji se napinje.Bio je dovoljno glasan u toj tiini da sam se trgnula."Mislim da nas ne bi mogao ubiti sve troje", ree Rhys. Njegov je glasbio jasan, precizan, bez ikakve naznake sna. Jednostavno je bio budan

i pitoljem je ciljao u Doyleova lea, ili sam barem ja pretpostavila daje to inio. Nisam ga mogla vidjeti od Doyleova tijela; a Doyle,koliko

sam ja znala, nije imao oi na zatiljku, tako da je i on morao pogaati

to Rhys radi."PiStolj s okidaem i dvostrukom funkcijom ne treba napinjati da biopalio, Rhyse", ree Doyle mirno, gotovo kao da se zabavlja. Nisammu mogla vidjeti lice i provjeriti odgovara li njegov izraz tom tonu;

oboje smo se ukoili u naem poluzagrljaju."Znam", ree Rhys, "malo je melodramatino, ali zna kako kau:jedan straan zvuk vrijedi tisuu prijetnji."Progovorila sam, usnama jo dodirujui toplu kou Doyleova vrata.

"Ne kau tako." Doyle se nije pomaknuo, a ja sam se to bojala uiniti,bojala sam se da u pokrenuti neto to ne bih mogla zaustaviti. Noasnisam htjela nikakve nezgode.

"Trebali bi", ree Rhys.Krevet iza nasje zakripao. "Moj pitolj je uperen u tvoju glavu,Doyle." Bio je to Niccin glas, ali ne miran, ne. Njegove rijei spajalaje jasna nit tjeskobe. U Rhysovu glasu nije bilo straha; u Niccinom ga

je bilo dovoljno za obojicu. No nisam morala vidjeti Niccu da bih

znala da je pitolj drao posve mirno, s prstom ve na otponcu.Najzad, Doyle ga je uvjebao.Osjetila sam kako napetost naputa Doyleovo tijelo. Podigao je glavutek toliko da vie ne govori u moju kou. "Moda vas ne bih mogaousmrtiti sve, ali mogao bih ubiti princezu prije nego to vi ubijetemene, a tada vai ivoti ne bi nita znaili. Kraljica bi vas muilamnogo gore nego to bih ja ikad mogao jerste dopustili da njezinanasljednica pogine."


8/296

KIKA

Sad sam uspjela vidjeti njegovo lice. ak je i na mjeseini bio opu-ten, odsutnog pogleda, ni ne gledajui vie zapravo u mene. Bio jeprevie usredotoen na lekciju koju je drao svojim ljudima, da pazena mene.

Oduprla sam se leima o zid, no on nije obratio pozornost na taj malipokret. Poloila sam dlan nasred njegovih prsa i gurnula. Radi toga jestao uspravnije, ali doista nije bilo mjesta da se pomakne, osim na

krevet.

"Prestanite, svi", rekla sam, potrudivi se da moj glas odjekne u sobi.Prodorno sam pogledala Doylea. "Makni se od mene."

Lagano se naklonio, samo glavom, jer nije bilo mjesta ni za toslubenije, a onda je krenuo unatrag, s rukama sputenim niz bokove idlanova okrenutih prema van, kako bi pokazao drugim gardistima daje goloruk. Zavrio je izmeu kreveta i zida, bez manevarskogprostora. Rhysje leao napola na leima, jednom rukom dreiupereni pitolj dok je pratio Doyleovo kretanje sobom. Nicca je stajaona drugoj strani kreveta, objema rukama drei pitolj u standardnomstreljakom stavu. Obojica su se i dalje ponaali prema Doyleu kaoprema prijetnji, a ja sam bila umorna od toga.

"Umorna sam od tih igrica, Doyle. Ili vjeruje svojim ljudima da me

mogu zatititi ili ne. Ako ne, onda nai druge ljude, ili se pobrini da tiili Mraz uvijek budete sa mnom. Ali prestani s ovime."

"Da sam ja jedan od naih neprijatelja, tvoji gardisti bi prespavalitvoju smrt."

"Ja sam bio budan", ree Rhys, "ali iskreno, mislio sam da si najzaddoao sebi i da e je poeviti na zidu."Doyle se namrtio. "Neto toliko neotesano je karakteristino zatebe."

"Ako je eli Doyle, samo reci. Sutra naveer moe biti na redu.Mislim da bismo svi mi odstupili za jednu veer ako bi ti prekinuosvoj... post." Mjeseina je omekala Rhysove oiljke u neto poputbijele, koprenaste zakrpe ondje gdje mu je trebalo biti oko.

"Spustite pitolje", rekoh.Pogledali su Doylea, traei potvrdu. Povikala sam na njih. "Spustitepitolje. Ja sam ovdje princeza i prijestolonasljednica. On je kapetanmoje garde, i kad vam ja kaem da neto uinite, vi ete, Boice mi,

uiniti tako."


9/296

KIKA

Oni su i dalje gledali Doylea. On je neprimjetno kimnuo glavom.

"Izlazite", rekla sam. "Izlazite, svi."

Doyle odmahne glavom. "Mislim da to ne bi bilo mudro, princezo."

Obino sam ih sve nastojala navesti da me zovu Meredith, ali pozvalasam se na svoj status. Nisam to mogla povui u sljedeoj reenici."Znai, moja izravna naredba ne znai nita, je li tako?"Doyleov izraz je bio neutralan, oprezan. Rhys i Nicca su spustili

pitolje, ali nijedan od njih me nije gledao u oi. "Princezo, moraimati barem jednog od nas uza sebe u svakom trenutku. Naineprijatelji su... uporni."

"Princ Cel e biti pogubljen ako me njegovi ljudi pokuaju ubiti dokon slui kaznu za proli pokuaj mog ubojstva. Imamo predah od estmjeseci."Doyle odmahne glavom.

Pogledala sam ih svu trojicu, sve zgodne, ak i lijepe, svatko na svojnain, i iznenada sam poeljela biti sama. Sama da razmislim, samada shvatim ije to tononaredbe sluaju, moje ili kraljice Andais.Mislila sam da sluaju moje, ali odjednom vie nisam bila naisto.Pogledala sam ih, svakoga pojedinano. Rhys mi je uzvratio pogled,ali Nicca i dalje nije htio. "Ne sluate moje naredbe, zar ne?"

"Naa prva dunost je da bude sigurna princezo, a tek onda sretna",ree Doyle."to hoe od mene, Doyle? Ponudila sam ti svoj krevet, a ti siodbio."

Zaustio je da progovori, no ja sam podigla ruku. "Ne, ne elim viesluati tvoje isprike. Povjerovala sam onoj da eli biti moj posljednjimukarac a ne prvi, ali ako mi netko drugi napravi dijete, prematradiciji sidha, ta e osoba biti moj suprug. Nakon toga u biti

monogamna. Ti e propustiti priliku da prekine tisuu godinaprisilnog celibata. Nisi mi naveo nijedan dovoljno dobar razlog da

toliko riskira." Prekriila sam ruke preko trbuha, poduprijevi grudi."Reci mi istinu, Doyle, ili ne ulazi u moju spavau sobu."Lice mu je bilo gotovo bezizraajno, no ipak se na njemu naziralaotrica ljutnje. "Dobro, ako eli istinu, pogledaj onda svoj prozor."Namrtila sam se prema njemu, ali sam se okrenula da pogledamprozor s lepravim bijelim zastorima koji su se vrlo blago micali na


10/296

KIKA

povjetarcu. Slegnula sam ramenima, jo vrsto prekrienih ruku."Da?"

"Ti si princeza sidha. Ne gledaj samo oima."Duboko sam udahnula, polako izdahnula i pokuala ne reagirati nasrdbu u njegovim rijeima. Ljutnjom na Doylea kao da se nikad nitanije postizalo. Ja sam princeza, ali to mi nije davalo neki utjecaj;

nikad nije.

Nisam toliko prizvala svoju magiju, koliko sam spustila titove kojesam morala postaviti zato da ne bih provodila dane gledajui mistineprizore. Ljudski vidovnjaci, pa ak i vjeci, obino se moraju truditiopaziti magiju, druga bia, druge stvarnosti. Ja sam dijelom bilavilinske krvi, a to je znailo da troim vrlo mnogo energije na to da ne

gledam magiju, da ne primjeujem guranje drugih stvorenja u prolazu,druge

stvarnosti, koje imaju vrlo malo veze s mojim svijetom, s mojom

svrhom. No magija vue magiju, pasam se bez postavljenih titovamogla utopiti u uobiajenim prodorima nadnaravnog to se svakogdana odigravaju nad Zemljom.

Spustila sam titove i pogledala onim dijelom mozga koji vidi vizije iomoguuje vam da vidite snove. Zaudo, nije to bila toliko velikapromjena u percepciji, ali iznenada sam bolje vidjela u mraku, avidjela sam i svjetleu mo zatitnih arolija na prozoru i nazidovima. U svoj toj svjetleoj moi, opazila sam neto kroz bijelezastore, neto maleno priljubljeno uz prozor. Kad sam povukla zastorena stranu, na prozoru nije bilo niega osim blijede igre boja zatitniharolija. Pogledala sam postrance koristei rub vidnog polja, perifernivid, da pogledam staklo. Ondje je mali otisak ruke, manji od mog

dlana, bio urezan u zatite naprozoru. Pokuala sam ga pogledatiizbliza, no nestao mi je iz vida. Natjerala sam se da ga ponovopogledam sa strane, ali izbliza. Otisak ruke imao je pande i bio jehumanoidan, ali ne i ljudski.

Pustila sam zastor da padne i zatvori se, te progovorila ne okreui se."Neto je iskuavalo zatitne arolije dok smo spavali." "Da", reeDoyle. "Ja nita nisam osjetio", ree Rhys.Nicca ree: "Nisam ni ja."Rhys uzdahne. "Zatajili smo, princezo. Doyle je u pravu. Mogla si

poginuti zbog nas."


11/296

KIKA

Okrenula sam se i sve ih pogledala, pa se zagledala u Doylea. "Kad si

osjetio iskuavanje zatitnih arolija?""Uao sam da provjerim kako si."Odmahnula sam glavom. "Ne, nisam te to pitala. Kad si osjetio da je

neto iskuavalo zatite?"Suprotstavio mi se, prkosno. "Rekao sam ti, princezo, samo ja te

mogu zatititi."Ponovno sam odmahnula glavom. "Nee ii, Doyle. Sidhi nikad nelau, ne izravno, no ti si dvaput izbjegao odgovor na moje pitanje.Odgovori mi sada. Trei put, kad si osjetio da neto iskuava zatite?"Izgledao je napola smeteno, napola ljuto. "Dok sam ti aputao u uho.""Vidio si ga kroz zastore", rekoh.

"Da." Jedna odsjena, ljutita rije.Rhys ree: "Nisi znao da je ita pokualo ui. Uao si samo zato to siuo Merry kako se kree."Doyle nije odgovorio, ali nije ni trebao. Tiina je bila dovoljanodgovor.

"Ove zatitne arolije moje su djelo, Doyle. Stavila sam ih kad samuselila u ovaj stan i povremeno ih obnavljam. Moja magija, moja moono je to je tu stvar zadralo vani. Moja mo ju je opekla, tako daimamo njezine... otiske prstiju.""Tvoje zatite su je zadrale zato to je njezina mo bila mala", reeDoyle. "Neto veliko ipak bi prolo kroz svaku zatitu koju ti moepostaviti."

"Moda, ali radi se o tome da ni ti nisi znao nita vie od nas. Nisi biosvjestan, ba kao ni mi.""Ti nisi nepogreiv", ree Rhys. "Lijepo je to znati.""Je li?" ree Doyle. "Je li, doista? Onda razmislite o ovome - noasnitko od nas nije znao da je neko vilinsko stvorenje uspuzalo do ovogprozora i pokualo ui. Nitko od nas ga nije osjetio. Njegove su moimoda bile malene, ali imalo je neiju veliku pomo da ih potpunosakrije."

Zagledala sam se u njega. "Ti misli da su Celovi ljudi noas riskiralinjegov ivot, ponovno pokuavi uzeti moj.""Princezo, zar jo ne razumije Tamni dvor? Cel je bio kraljiinmezimac, stoljeima je bio njezin jedini nasljednik. Kad je tebe

proglasila njegovom sunasljednicom, izgubio je njezinu naklonost.


12/296

KIKA

Onaj koji od vas dvoje prvi stvori dijete vladat e dvorom, ali to ese dogoditi ako oboje umrete? to e se dogoditi ako tebe ubijuCelovi ljudi, a kraljica nakon toga mora pogubiti Cela zbog izdaje?

Iznenada e ostati bez nasljednika.""Kraljica je besmrtna", ree Rhys. "Pristala je odstupiti samo zbogMerry ili Cela."

"A ako netko moe skovati plan da ubije i princa Cela i princezuMeredith, mislite li doista da nee ubiti i kraljicu?"Svi smo se zapiljili u njega. Nicca je bio taj koji je progovorio, tihim

glasom. "Nitko se ne bi izlagao kraljiinom bijesu.""Bi, ako bi mislio da nee biti uhvaen", ree Doyle."Tko bi bio toliko arogantan?" upita Rhys.

Doyle se nasmijao, a iznenadni zvuk grohota sve nas je zbunio. "Tkobi bio toliko arogantan? Rhyse, ti si plemi sidhe dvorova. Bolje bipitanje bilo, tko ne bi bio toliko arogantan?"

"Priaj ti to god hoe, Doyle", ree Nicca, "veina plemia se bojikraljice, jako je se boji, boje je se mnogo vie nego to se boje Cela.Ti si eonima bio njezin prvi vitez. Ti ne zna kako je ovisiti o njezinojmilosti."

"Ja znam", rekla sam. Svi su se okrenuli prema meni. "I slaem se sNiccom. Ne poznajem nikoga osim Cela tko bi riskirao bijes njegovemajke."

"Mi smo besmrtni, princezo. Mi si moemo priutiti ekanje najboljeprilike. Tko zna koja je smutljiva zmija stoljeima ekala kraljiinuslabost. Bude li prisiljena usmrtiti svog jedinog sina, bit e slaba.""Ja nisam besmrtna, Doyle,pa ne znam nita o takvoj vrsti strpljenjaili lukavosti. Sve to znamo zasigurno jest da je neto noasiskuavalo zatite i da e imati opekotinu na ruci, api, ili emu ve,

oznaku. Ona se moe usporeivati, ba kao i otisci prstiju.""Viao sam zatitne arolije postavljene tako da ozlijede ono to ihpokua razbiti, pa i tako da oznae uljeza oiljkom ili opekotinom, alijonikad nisam vidio da netko uzima otiske", ree Rhys."To je pametno", ree Doyle, to je od njega bio veliki kompliment."Hvala." Namrtila sam se. "Ako nikad nisi vidio nekoga da ini netoslino zatitnom arolijom, kako si znao to je to to vidi krozzastore?"


13/296

KIKA

"Rhys je rekao da on nikad nije vidio takvo to. Ja to nisam rekao.""Gdje si to jo vidio?""Ja sam ubojica, lovac, princezo. Vrlo je dobro imati tragove."

"Otisak na ruci tog stvorenja odgovarat e ovome, ali ono neeostavljati tragove dok se kree."Doyleje blago slegnuo ramenima. "teta, to bi bilo korisno.""Ti moe postii da vilinsko stvorenje ostavlja magine tragove?"upitala sam.

"Da."

"Ali ono bi ih vidjelo pomou vlastite magije i unitilo bi aroliju."Slegnuo je ramenima. "Svijet mi se nikad nije inio dovoljno velikimda sakrije plijen koji ja slijedim."

"Ti si uvijek tako... savren", rekoh.Skrenuo je pogled s mene na prozor. "Ne, princezo moja, bojim se da

nisam savren, i da nai neprijatelji, tko god oni bili, to sada znaju."Povjetarac se pretvorio u vjetar koji je nadimao bijele zastore. Gledala

sam mali otisak s pandama, smrznut u svjetlucavoj magiji. Bila sampola kontinenta udaljena od najblie vilinske utvrde. Mislila sam da jeLos Angeles dovoljno daleko da budemo sigurni, ali pretpostavljam

da e onaj tko te doista eli vidjeti mrtvog sjesti na avion ili na neto s

krilima. Nakon godina progonstva, najzad sam imala djeli doma uzasebe. Dom se nikad nije doista mijenjao. Uvijek je bio divan, erotiani vrlo, vrlo opasan.

Poglavlje 2

Kroz prozore mog ureda vidjelo se gotovo kristalno isto nebo, kao daje netko uzeo jednu laticu razlika i rastegao je tako da ispuni zrakiznad nas. Bilo je to jedno od najsavrenijih neba koje sam ikad

vidjela iznad Los Angelesa. Zgrade u centru sjajile su se na sunevojsvjetlosti. Danas je bio jedan od onih rijetkih dana koji omoguujuljudima praviti se da Los Angelesprebiva u vjenome ljetu gdje sunceneprestano sja, gdje je voda uvijek plava i topla, gdje su svi lijepi i

nasmijeeni. Istina je da nisu svi lijepi; neki su otvoreno angrizavi(Los Angeles i dalje ima jednu od najviih stopa umorstava u zemlji,to je, kad razmislite, prilino angrizavo); ocean je vie siv negoplav, a voda je uvijek hladna. Jedini ljudi koji u prosincu ulaze u vode

june Kalifornije bez ronilakog odijela su turisti. Povremeno nam


14/296

KIKA

doista i padne kia, a smog je gori od bilo kojeg oblaka kojeg samikad vidjela. U stvari, ovo je bio najljepi, pravi pravcati ljetni dankoji sam vidjela u vie od tri godine. Da bi mit preivio, to se moradogaati ee. Ili moda ljudi jednostavno trebaju neko arobno,zlatno mjesto u koje mogu vjerovati, a ini se da je nekim ljudimajuna Kalifornija upravo to. Lake je dostina i manje opasna odvilinske zemlje, valjda.

Stvarno mi je bilo mrsko to moram potratiti tako lijepi dan u zatvore-nom prostoru. Mislim, ja sam princeza; ne znai li to da ne moramraditi? Ne. Ali, ja sam vilinska princeza; ne znai li to da mogujednostavno zaeljeti zlato pa da se ono, magino, pojavi? Da bar. Tatitula, kao i tolike kraljevske titule, dolazi s vrlo malo toga u pogledu

novca, zemlje ili moi. Kad bih doista postala kraljicom, to bi sepromijenilo; do tada, preputena sam samoj sebi. Dobro, ne ba samojsebi.

Doyle je sjedio u stolcu pokraj prozora gotovo ravno iza mene, dok

sam ja sjedila za svojim stolom. Bio je odjeven kao iprole noi,samo to je majici kratkih rukava dodao crnu konu jaknu i crnesunane naoale. Sjaj suneve svjetlosti reflektirao se u svim onimsrebrnim rinicama i nukao dijamantne naunice u njegovim unimresicama dapleu rasipajui siune duge po mom stolu. Veinatjelesnih uvara vie bi pazila na vrata nego na prozore. Najzad, bilismo na dvadeset i treem katu. No stvari od kojih me Doyle uvaomogle su jednako dobro letjeti kao i hodati. Stvorenje koje je ostavilo

siuni otisak ape na mom prozoru ili je dopuzalo kao pauk, ilidoletjelo.

Sjedila sam za stolom, a suneva svjetlost toplo mi se privila uz lea;duga iz Doyleova dijamanta sjedila je na mojim sklopljenim rukama,

istiui zelenu boju mog laka za nokte. Lak je odgovarao mom sakoui kratkoj suknji koja je bila skrivena pod stolom. Suneva svjetlost ismaragdno zelena tkanina isticali su crvenu boju moje kose tako da je

izgledala poput ispredenih rubina. Ta je boja takoer isticala zelenu izlatnu boju mojih trobojnih arenica, a i sjenilo za oi izabrala samtako da jo vie istakne te zelene i zlatne. Ru za usne je bio crven.Bila sam sva u boji i radosnom svjetlu. Jedna od dobrih stvari, kad se

ne mora pretvarati da si ljudsko bie, jest to to nisam morala skrivati

tu kosu, te oi, tu blistavu kou. Bila sam toliko umorna da su me


15/296

KIKA

pekle oi, a jo uvijek nismo imali pojma o tome to ili tko je to to jedolo do mog prozora prole noi. Zato sam se dotjerala za ured, tekmalo vie minke, malo vie sjaja. Ako danas umrem, barem u dobroizgledati. Uz to sam dodala i mali no, od desetak centimetara. Bio jeprivren za gornji dio mog bedra, tako da me metalna drkadodirivala po goloj koi. Ve i dodir elika ili eljeza bilo kojem bivilinskom stvorenju mogao oteati upotrebu magije protiv mene.Nakon prole noi, Doyle je to smatrao mudrim, a ja mu nisamproturjeila.Noge sam drala pristojno prekrienima, ne zbog klijenta koji jesjedio preko puta mene, ve zbog ovjeka koji se nalazio ispod mogstola, skrivajui se u rupi pod stolom. Dobro, ne ovjeka, goblina.

Njegova je koa bila bijela poput mjeseine, jednako bijela kao mojaili Rhysova,pa i Mrazova, to se toga tie. Gusta, kratko oiana kosas mekanim uvojcima bila je savreno crna, poput Doyleove. Bio jevisok svega sto dvadesetak centimetara, savrena muka lutka, uzizuzetak pruge duginih boja du njegovih lea, te golemihoijubademastog oblika, plavih kao dananje nebo, ali s prugastim,eliptinim areni-cama nalik zmijskima. U njegovim savrenimkerubinskim ustima nalazili su se onjaci koji su se mogli uvui, te

dugaak ravastijezik radi kojeg je siktao kad se ne bi koncentrirao.Kittu nije bilo dobro u velikom gradu. inilo se da se najbolje osjeaokad me mogao dodirivati, sklupati se uz moja stopala, sjediti mi nakrilu, priviti se uz mene dok bih spavala. Prole je noi dobio izgon izmoje sobe jer ga Rhys nije htio trpjeti. Goblini su oslijepili Rhysa

prije nekoliko tisua godina, a on im to nikad nije oprostio. Rhys jetrpio Kitta izvan spavae sobe, ali to je bilo sve.Rhys je stajao u suprotnom kutu, pokraj vrata, gdje mu je Doyle

naredio da stoji. Njegova je odjea bila gotovo potpuno skrivenaispod skupog bijelog balonera, ba poput onog kojeg je nosioHumphrey Bogart, osim to je ovaj bio od svile i to je vie sluio zagledanje, nego za zatitu od vremenskih uvjeta. Rhysu se jako svialoto smo privatni detektivi, pa je na posao obino nosio ili baloner ilineki od fedora eira iz svoje sve vee zbirke. Dodao je i svojednevno pokrivalo za oko. Ovo je bilo bijelo, da bi odgovaralo

njegovoj odjei i kosi, sa siunim uivenim biserima.


16/296

KIKA

Kitto je rukom pogladio moj, u najlonku odjeven, gleanj. Nijenastojao biti pretjerano ljubazan; samo je trebao utjehu mog dodira.

Moj prvi klijent toga dana sjedio je preko puta mene, preko puta nas.

Jeffery Maison bio je neto nii od sto osamdeset centimetara, irokihramena i uskog struka, odjeven u dizajnersku odjeu, s manikiranimrukama tupih prstiju i savreno poeljanom smeom kosom. Njegovsmijeak je bio one savrene bjeline koju moe stvoriti samo skupzubarski rad. Bio je zgodan, ali na nekako neprimjetan, neutralan

nain. Ako je platio operaciju, bacio je novac, jer je njegovo lice bilood onih koje prepoznate kao privlana, ali ih se nikad ne biste sjetili.Dvije minute nakon to bi izaao kroz vrata morali biste se jakopotruditi da se prisjetite makar i jedne crte tog lica. Da je nosio manje

skupu odjeu, rekla bih da je neki nadobudni glumac, ali nadobudniglumci si ne mogu priutiti savreno skrojena odijela s potpisom.Savren osmijeh bio je postojan, ali njegove oi nisu se smijeilepogledavajui iza mene. Oi su bile zabrinute. Pogledom jeneprestano skretao na Doylea, a izgledao je kao da se trudi ne

pogledati iza sebe, u Rhysa. Jeffery Maison je bio vrlo nesretan zbog

prisutnosti dvojice gardista u sobi. Nije to bio samo onaj osjeaj kojiobuzima veinu mukaraca u blizini mojih gardista, osjeaj da bi,

ukoliko doe do borbe, neslavno izgubili. Ne, g. Maison je govorio oprivatnosti; najzad,

ja sam privatni detektiv, a ne javni. Bio je toliko nesretan da sam bilau iskuenju rei Kittu da iskoi sa svog mjesta pod stolom i povie"Bu." Nisam to uinila. Ne bi bilo profesionalno. No zabavljala samse tom milju dok sam nastojala navesti Jefferyja Maisona da seprestane obazirati na gardiste i najzad spomene neto to bi mogloimati veze s poslom.

Tek kad je Doyle svojim dubokim, gromkim glasom rekao da je ovorazgovor ili sa svima nama ili ni sa kim, Maison se smirio. Previe sesmirio, sjedio je i smijeio se, ali mi nita nije govorio.O, priao je on. "Jo nikad nisam vidio nekoga ija je prava boja kosesidhe grimizna. Kao da vam je kosa napravljena od rubina."

Nasmijeila sam se, kimnula, pokuala se posvetiti poslu. "Hvala vam,gospodine Maison, ali to vas dovodi u Detektivsku agenciju Grey?"


17/296

KIKA

Otvorio je ta usta puna savreno oblikovanih zuba i pokuao jozadnji put. "Dobio sam nalog da govorim s vama nasamo, gospoiceNicEssus."

"Vie volim gospoica Gentry.NicEssus znai Essusova ki. To jevie titula nego prezime."Smijeak je bio ivan, a oi su mu djelovale samooptuujue, u stilujao, oprostite, molim vas. Izgledao je kao da je to vjebao predzrcalom. "Oprostite, nisam navikao na drutvo vilinskih princeza",pokazao mi je iroki osmijeh, onaj, koji je ispunio njegove oidobrim, istim humorom i dubljim blijeskom jo neega, neega tosam mogla dublje istraiti ili zanemariti. Taj jedan pogled bio jedovoljan. Bila sam prilino sigurna kako Jefferyplaa svojadizajnerska odijela."Princeze su prilino rijetke ovih dana", rekla sam nasmijeivi se,nastojei biti ugodna, ali iskreno, nisam se ba naspavala i bila samumorna. Kad bismo samo uspjeli navesti Jefferyja da ode odavde,

moda bismo mogli na pauzu za kavu."Zelena boja vaeg sakoa istie zelenu i zlatnu u vaim oima. Jonikad nisam vidio nekoga s trobojnim arenicama", rekao je, i njegovsmijeak je postao topliji.Rhys se nasmijao iz svoga ugla, i ne trudei se pretvoriti taj smijeh ukaalj. Rhysje bio jednako vjet u preivljavanju na dvoru kao i ja. "Ija imam trobojnu arenicu, ali meni niste rekli da sam zgodan." Rhysje imao pravo; bilo je vrijeme da prestanem biti ljubazna.

"Nisam znao da bih trebao." Izgledao je zbunjeno; najzad iskreni,

neuvjebani izraz.Prekriila sam noge i nagnula se prema naprijed, ruku sklopljenih nastolu. Kittova ruka je kliznula navie po mom listu, no zaustavio sekod koljena. Imali smo razgovor o tome gdje su granice ako se skrivapod stolom, a granice su bile moja koljena. Iznad te crte, i morao bi

ii kui. "Gospodine Maison, odgodili smo svoje obaveze iprerasporedili odreeni broj sastanaka kako bismo vam izili u susret.Bili smo ljubazni i profesionalni, a komplimentirati mojoj ljepoti nije

ni ljubazno ni profesionalno."

Djelovao je nesigurno, no njegove oi sad su vjerojatno bile najiskre-nije od trenutka kad jeproao kroz vrata. "Mislio sam da se smatra

ljubaznim davati komplimente vilinskim biima o njihovu izgledu.


18/296

KIKA

Rekli su mi da je smrtna uvreda ignorirati vilinsko bie ako oiglednonastoji biti privlano."Zagledala sam se u njega. Najzad je uinio neto stvarno zanimljivo."Veina ljudi ne zna toliko o vilinskoj kulturi, gospodine Maison.Kako to da vi znate?"

"Moj poslodavac je elio biti siguran da neu izgovoriti uvredu. Jesamli trebao i mukarcima dati kompliment? Nije mi rekla da trebam i touiniti."Rekla. Shvatila sam da je poslodavac ena. Bila je to jedina infor-macija koju sam dobila od njega za cijelo to vrijeme to je sjediopreko puta mene. "Tko je ona?" upitah.

Pogledao je u Rhysa, bacio pogled na Doylea, te ga najzad vratio na

mene. "Dobio sam izriito nareenje da to kaem samo vama,gospoice Gentry. Ja... ne znam to da radim."Pa, to je bilo poteno. Bilo mi ga je pomalo ao; Jeffery oiglednonije bio dobar u razmiljanju u hodu. Blago reeno."Zato ne nazovete svoju poslodavku", ree Doyle. Jeffery se trgnuona zvuk tog dubokog, gromkog glasa. Ja se nisam trgnula; zadrhtala

sam. Njegov je glas bio nizak, bio je to zvuk od kojeg mi je

zatreperila utroba. Tiho sam izdahnula kad je Doyle rekao: "Recite

poslodavki to se dogodilo, pa moda ona smisli rjeenje."Rhys se opet nasmijao. Doyle mu je uputio ne ba prijateljski pogled,pa se Rhys prestao smijati, premda je morao prekriti lice rukom i

zakaljati. Nije me bilo briga. Imala sam osjeaj da emo, budemo lise sprdali s Jefferyjem, provesti ovdje cijeli prokleti dan.

Okrenula sam stolni telefon prema njemu. Pritisnula sam broj za

vanjsku liniju i pruila mu slualicu iz koje je dopiralo zujanje."Nazovite svoju eficu, Jeffery. Svi mi elimo nastaviti s radnimdanom, zar ne?" Namjerno sam upotrijebila njegovo ime. Neki ljudireagiraju na potivanje titula, gospodine i gospoo, ali neke ljudetreba zastraiti da ih se pokrene, a jedan nain zastraivanja jeupotreba njihovih imena.

Uzeo je slualicu i pritisnuo gumbe. Rekao je: "Bok, Marie, da,trebam je." Uslijedilo je nekoliko sekundi tiine, a zatim se sjedeimalo uspravio i rekao: "Upravo sjedim preko puta nje. S njom su

dvojica tjelohranitelja i odbijaju otii. Da priam pred njima ili da

samo odem?"


19/296

KIKA

Svi smo ekali dok je on proizvodio tihe glasove mmm, da, ne; najzadje prekinuo vezu. Naslonio se, ruku sklopljenih na krilu, pomalo

zabrinuta izraza na privlanome licu. "Moja poslodavka kae da vammogu rei njezinu molbu, ali ne i njezino ime, barem ne jo."Podigla sam obrve i sloila usluno lice. "Recite."Bacio je zadnji ivani pogled na Doylea, a zatim polako izdahnuo."Mojaposlodavka je u prilino osjetljivoj situaciji. Ona elirazgovarati s vama, ali kae da vai..." Namrtio se, u potrazi zaodgovarajuom rijei. inilo se da bi to moglo potrajati, pa sam mupomogla.

"Moji gardisti."

Nasmijeio se s oiglednim olakanjem. "Da, da, vai gardisti bi prijeili poslije morali saznati, pa onda neka to bude prije." Izgledao jeneobino zadovoljno samim sobom zbog te male reenice. Ne, razmi-ljanje nije bila Jefferyjeva jaka strana."Zato ona jednostavno ne doe u ured i porazgovara s nama?"Sretan osmijeh je izblijedio i opet je djelovao smeteno. Zbunjivanje

Jefferyja usporavalo je stvari; ja sam stvari htjela ubrzati. Kvaka je

bila u tome to ga je bilo toliko lako zbuniti da nisam uspijevalaprocijeniti kako da to izbjegnem.

"Moja poslodavka se boji publiciteta koji vas prati, gospoiceGentry."

Nisam ga morala pitati kako to misli. Upravo u tom trenutku je horda

novinara, kako iz tiskovnih, tako i iz vizualnih medija, kampirala

ispred nae poslovne zgrade. U stanu smo zastore drali sputenimajer smo se bojali teleobjektiva.

Kako bi mediji mogli odoljeti kraljevskoj keri razmetnoj koja sevraa kui nakon to je proglaena mrtvom? Ve i to, samo po sebi,

donijelo bi mi dosta neugodnog ispitivanja, no dodajte jo i golemudozu romantike, i mediji me se nisu nikako mogli zasititi, ili bih

trebala rei nas? Pria za javnost bila je da sam se prestala skrivatikako bih na kraljevskom dvoru pronala mua. Tradicionalni nain nakoji lanica kraljevske obitelji nalazi branog druga meu plemstvomvisokog dvora jest da spava s njima. Tada se, ako zatrudni, uda; ako

ne, ne. Vilinska bia nemaju mnogo djece; ona u kraljevskoj lozi ihimaju jo manje, tako da par, pa i zaljubljeni par, koji ne stvori djecu,

nije dovoljno dobar. Ako se ne mnoi, nema ni vjenanja.


20/296

KIKA

Andais je vladala Tamnim dvorom ve vie od tisuu godina. Mojotac je jednom rekao da joj injenica to je kraljica znaivie odsvega na svijetu. Ipak, obeala je da e odstupiti, ako ili Cel ili japroizvedemo nasljednika. Kao to sam rekla, sidhima su djeca vana.To je bila pria za javnost. Skrivala je mnogo, poput injenice da meCel pokuao ubiti i da zbog toga upravo slui kaznu. Mnogo togamediji nisu znali, a kraljica je eljela da na tome i ostane, pa smo mipazili da i ostane.

Moja tetka mi je rekla da eli nasljednika iz vlastite krvne loze, akiako je ta krv neista, poput moje. Jednom me, dok sam bila dijete,pokuala utopiti, jer nisam bila dovoljno arobna, pa zato za njunisam bila pravi sidhe, premda nisam bila ni pravo ljudsko bie. Biloje dobro kad je moja tetka bila sretna; kad je bila sretna, manje je ljudiumiralo.

"Mogu razumjeti da se vaa poslodavka ne eli uhvatiti u ovajmedijski cirkus vani", rekla sam.

Jeffery mi je opet uputio onaj sjajni osmijeh, no njegove oi suodavale olakanje, a ne poudu. "Onda ete pristati i nai se s mojomposlodavkom na nekom privatnijem mjestu."

"Princeza se nigdje nee nai s vaom poslodavkom nasamo", reeDoyle.Jeffery odmahne glavom. "Ne, sad to razumijem. Moja poslodavka

samo eli izbjei medije.""Osim koritenja protuzakonitih uroka protiv medija", rekoh, "nevidim mogunost da ih izbjegnemo ba sve."Jeffery se opet namrtio. Uzdahnula sam. U tom sam trenutku htjelasamo da Jeffery ode. Sigurno e sljedei klijent biti manje zbunjen,ako Boica dopusti. Moj efJeremy Grey, dobio je nepovratni

predujam. Imali smo posla vie nego to smo znali to bismo s njim.Moda bih jednostavno mogla rei Jefferyju Maisonu da ode kui."Nije mi doputeno izgovoriti ime svoje poslodavke naglas. Rekla jeda e vam to neto znaiti."Slegnula sam ramenima. "ao mi je, gospodine Maison, ali ne znai."Namrtio se jo vie. "Bila je vrlo sigurna da hoe."Odmahnula sam glavom. "ao mi je, gospodine Maison." Ustala sam.Kittova ruka je kliznula niz moju nogu da bi se potpuno sakrio u


21/296

KIKA

maloj pilji koju je stvarao moj stol. Protivno folkloru, on se nijerastapao na suncu, ali je patio od agorafobije.

"Molim vas", ree Jeffery. "Molim vas, siguran sam da je to zato toga ne izgovaram pravilno."

Prekriila sam ruke ispod grudi i nisam ponovo sjela. "ao mi je,gospodine Maison, ali imali smo dugako jutro, predugako jutro dabismo se igrali pogaanja to ste zamislili. Ili nam recite netokonkretno

oproblemu svoje poslodavke, ili naite drugu privatnu detektivskutvrtku."

Ispruio je ruku, gotovo dodirnuo stol, a zatim pustio ruku da padnenatrag na krilo. "Moja poslodavka eli ponovo vidjeti ljude svoje

vlastite vrste." Zagledao se u mene kao da e me snagom voljenatjerati da konano shvatim.Namrtila sam se. "Kako to mislite, ljude njezine vlastite vrste?"Namrtio se, oigledno nevian ovome, ali uporno se trudei. "Mojaposlodavka nije ljudsko bie, gospoice Gentry, ona je... vrlo svjesnaza to su kadra vilinska bia s visokog dvora." Glas mu je biopriguen, ali nekako moleiv, kao da mi je dao najvei trag koji mi jesmio dati, te se nada da u shvatiti.

Sreom ili nesreom, ve sam shvatila. Bilo je i drugih vilinskih biau Los Angelesu, ali osim mene i mojih uvara, bila je tu samo jojedna plemkinja kraljevske krvi - Maeve Reed, zlatna boicaHollywooda. Ona je bila zlatna boica Hollywooda ve pedesetgodina, a kako je bila besmrtna i nikad nee ostarjeti, mogla bi bitizlatna boica Hollywoodai nakon jo sto godina.Neko davno, ona je bila boica Conchenn, sve dok je kralj Taranis,Kralj svjetlosti i iluzije, nije prognao sa Svijetlog dvora, prognao izvilinske zemlje, te zabranio svim drugim vilinskim biima da joj seikad vie obrate. Valjalo je se kloniti, tretirati je kao da je umrla. KraljTaranis je bio moj praujak, te sam, teoretski, bila peta u redu za

njegovo prijestolje. U stvarnosti, nisam bila dobrodola meusvjetlucavu eljad. Jo su mi u ranoj mladosti objasnili da je mojpedigre neto loiji od idealnog, te da nikakva koliina Svijetlekraljevske krvi ne moe prevagnuti nad time to sam napola Tamna.


22/296

KIKA

Pa neka bude. Sad sam imala dvor koji sam mogla zvati domom.

Nisam ih vie trebala. Neko vrijeme, dok sam bila mlaa, to mi jeneto znailo, ali morala sam raskrstiti s tom boli prije mnogo godina.Moja majka je pripadala Svijetlom dvoru, no prepustila me Tamnima

kako bi ostvarila svoje politike ambicije. Ja nisam imala majku.Nemojte krivo shvatiti, ni kraljica Andais me nije ba voljela. Ni sadnisam bila posve naisto zato me odabrala za nasljednicu. Moda jojje jednostavno ponestajalo krvnih roaka. To se hoe dogoditi ako ihdovoljno umre.

Otvorila sam usta da izgovorim ime Maeve Reed, no zaustavila sam

se. Moja tetka je bila Kraljica zraka i tame; sve izgovoreno u mraku

naposljetku bi dolo do nje. Nisam mislila da kralj Taranis ima

jednaku mo, no nisam bila sto posto sigurna. Oprez je bolji. Kraljicunije zanimala Maeve Reed, no zanimale su je stvari o kojima bi mogla

pregovarati s kraljem Taranisom, ili mu ih zamjeriti. Nitko nije znao

zato je Maeve prognana, no Taranis je to shvatio osobno. Moda binjemu neto vrijedilo kad bi doznao da je Maeve uinila ono to joj jezabranjeno. Kontaktirala je lana jednog dvora. Postojalo jeneizreeno pravilo po kojem, progna li jedan dvor nekoga iz vilinskezemlje, drugi dvor potuje tu kaznu. Trebala sam poslati JefferyjaMaisona natrag Maeve Reed treim korakom. Trebala sam rei ne,ali nisam. Jednom kad sam bila mala, upitala sam jednog lanakraljevske obitelji za Conchenninu sudbinu. Taranis je to uo. Prebiome gotovo nasmrt; prebio me onako kako biste pretukli psa koji vam

se isprijeio na putu. A ta lijepa, svjetlucava eljad samo je stajala igledala dok je to inio, i nitko, ak ni moja majka, nije mi pokuaopomoi. Sloila sam se s tim da se naem s Maeve Reed kasnije togadana jer sam po prvi put imala dovoljno utjecaja da prkosim Taranisu.

Kad bi mi sad naudio, to bi zapoelo rat izmeu dva dvora. Taranis jemoda bio ego-manijak, ali ak ni njegov ponos nije vrijedanotvorenog rata.

Naravno, poznavajui moju tetku, to moda isprva i ne bi bio rat. Jasam pod kraljiinom zatitom, to znai da svatko tko mi naudi moraodgovarati njoj osobno. Taranis bi moda vie volio rat od kraljiineosobne osvete. Najzad, u ratu bi bio kralj, a kraljevi rijetko gledaju

akciju iz prvih redova. No, kad bi dovoljno digao tlak kraljici Andais,


23/296

KIKA

Taranis bi posve sam inio prvi red. Ja sam nastojala ostati iva, a negovore ljudi uzalud da je znanje mo.

Poglavlje 3

Kad su se vrata za Jefferyjem Maisonom zatvorila, oekivala sam dae mi se dva gardista usprotiviti. Bila sam napola u pravu."Nije na meni da preispitujem princezine postupke", rekao je Rhys,

"ali to ako ti kralj prigovori da si prekinula progonstvo MaeveReed?"

Lecnula sam se na glasan spomen tog imena. "Ima li kralj sposobnost

uti sve izgovoreno na svjetlosti dana, onako kako kraljica sve ujekad padne no?"Rhys me zbunjeno pogledao. "Ja... ne znam.""Onda mu nemojmo pomagati da otkrije to inimo izgovarajuinjezino ime naglas."

"Nisam nikad uo da Taranis ima takvu mo", ree Doyle.Okrenula sam se na stolcu da ga pogledam. "Pa, nadajmo se da nema,

kad si upravo naglas izgovorio njegovo ime."

"Spletkario sam protiv Kralja svjetlosti i iluzije milenijima, princezo,

a mnogo tog spletkarenja odvijalo se na punoj svjetlosti dana. Mnogi

nai ljudski saveznici stoljeima su glatko odbijali sastanke sTamnima nakon to bi pala no. Kao da su mislili da je to topristajemo na sastanke po danu znak da im vjerujemo, te da oni mogu

vjerovati nama. Taranis nikad nije pokazao da zna to radimo, bilodanju ili nou", ree Doyle glave nagnute u stranu, bacajui sdijamanata u svojim uima rasplesane duge po itavoj sobi. "Vjerujemda on nema dar nae kraljice. Andais moe uti sve izgovoreno pomraku, ali vjerujem da je kralj jednako gluh kao i bilo koje ljudsko

bie."Bilo kog drugog upitala bih je li siguran, no Doyle nikad nije govorio

osim kad bi bio siguran. Kad neto ne bi znao, rekao bi tako. U njemunije bilo lanog ponosa."Znai, kralj nas ne moe uti kako razgovaramo tisuama kilometaradaleko", ree Rhys. "Fino, ali molim te reci Merry koliko je loa tazamisao."

"to je loa zamisao?" upita Doyle.

"Pomoi Maeve..." Rhys me pogleda, te zavri "... glumici."


24/296

KIKA

Doyle se namrti. "Ne sjeam se da je itko pod tim imenom ikaddobio izgon s bilo kojeg dvora."

Okrenula sam se na stolcu i pogledala ga. Njegovo je lice bilo tamno i

neitljivo na pozadini od jarke suneve svjetlosti. Naoale su skrivalevelik dio njegova izraza, no mogla sam se kladiti da bi, s naoalamaili bez, izgledao zbunjeno.

ula sam Rhysov svileni kaput kako uka dok je hodao prema nama.Pogledala sam ga. On je podigao obrve prema meni. Oboje smo

pogledali Doylea.

"Ti ne zna tko je ona, zar ne?" upitala sam."To ime koje ste spomenuli, Maeve neto - bih li ga trebao pozna-vati?"

"Ona je vladajua kraljica Hollywooda ve vie od pedeset godina",ree Rhys.Doyle nas je samo pogledao. "Ljudi iz tog Hollywooda su se tijekom

godina obraali kraljici i dvoru s molbom da dou snimati filmove, ilida njima dopuste snimati filmove o njihovim ivotima.""Jesi li ti zapravo ikada vidio film?" upitah.

"Vidio sam filmove u tvom stanu", ree on.Pogledala sam Rhysa. "Moramo ih sve izvesti u kino."

Rhys se napola naslonio, napola sjeo na moj stol. "Svima bi namdobro doao veernji izlazak."Kitto je povukao rub moje kratke suknje, pa sam odmaknula stolac da

pogledam dolje u njegovo lice. Zraka suneve svjetlosti pala mu jeravno preko lica. Na trenutak je njegove bademaste oi ispunilasvjetlost, inei te kugle pune safirno plave boje bljeima, kao da suvodene, te sam uspjela pogledati duboko, duboko u iskriave plavedubine, sve do mjesta gdje je plesala bijela svjetlost. Tada je zatvorio

oi, lecnuvi se zbogjarke svjetlosti. Ukopao je lice u moje bedro, jednom malenom rukom

grlei moj list. Progovorio je ne diui pogled. "Ja ne elim ss-jediti ukinu." Jako je frfljao glas 'S', to je znailo da je uzrujan. Kitto se jakotrudio govoriti normalno. Kad imate ravasti jezik, to nije lako.Dodirnula sam mu glavu; njegovi crni uvojci bili su tako mekani,

mekani kao to je mekana kosa sidha, za razliku od grubosti goblinskekose. "U kinu je mrano", rekla sam, milujui mu kosu. "Mogao bi se

sklupati pored mene na podu i uope ne gledati platno."


25/296

KIKA

Protrljao je glavu o moje bedro poput kakve goleme make. "Zbilja?"upitao je.

"Zbilja", rekoh.

"Svidjet e ti se", ree Rhys. "Mrano je, a pod je ponekad tolikoprljav da ti se lijepi za stopala dok hoda.""Issprljat u ssi odjeu", ree Kitto."Ne mogu zamisliti da bi jednoga goblina brinulo hoe li ostati ist.Goblinski humak je pun kostiju i truleeg mesa.""On je samo napola goblin, Rhyse", rekla sam.

"Da, njegov je otac silovao jednu od naih ena." Zurio je dolje uKitta, premda je sve to je mogao vidjeti bila moda samo jednablijeda aka ili ruka."Njegova je majka bila Svijetla, a ne Tamna", rekoh."Kakve to ima veze? Njegov je otac nasilno povalio sidhe enu."Njegov glas je sadravao toliko ara da je mogao opei."A koliko se naih sidhe ratnika zadovoljilo na enama koje to nisuhtjele, ak i goblinskim enama, u ratovima?" upita Doyle.Skrenula sam pogled na Doylea, no nisam nita mogla vidjeti kroznjegove tamne naoale. Brzo sam pogledala Rhysa i opazila kako muse val blijedog rumenila razlijeva licem. Piljio je u Doylea. "Ja nikad

nisam dodirnuo enu koja nije eljela moju panju.""Naravno da nisi, ti si lan Kraljiine garde, njezinih Gavrana, aGavrana koji takne bilo koju enu osim same kraljice eka smrtmuenjem. Ali to je s ratnicima koji nisu lanovi osobnih gardi?"Rhys je skrenuo pogled, a njegovo je rumenilo potamnjelo do arke,tamno crvene.

"Tako je, skreni pogled, kao to smo ga svi stoljeima moraliskretati", ree Doyle.

Rhysov vrat se polako okretao, kao da mu se svaki mii iznenadanapeo od bijesa. Prole je noi u rukama imao pitolj i nije biostraan, a sad, dok je samo sjedio na rubu mog stola, ulijevao je strah.Nije uinio nita; ak su mu i ruke bile oputene na krilu, samo tastrahovita napetost njegovih lea, poloaj njegovih ramena, nainkako se drao,kao da ga samo jedan treptaj dijeli od neke uasnetjelesne radnje - neega to bi rasjeklo sobu na komade i obojilobljetavo staklo krvlju i guim tvarima. Rhys nije napravio nita,

nita, no nasilje je ipak treperilo u zraku poput poljupca tik iznad


26/296

KIKA

koe, poput neega to vas tjera da drhtite u iekivanju, premda seba nita nije dogodilo. Ne jo, ne jo.Htjela sam pogledati Doylea iza sebe, no nisam se mogla okrenuti od

Rhysa. Kao da ga je samo moj pogled drao prisebnim. Znala sam dato nije istina, no osjeala sam da bi se, kad bih skrenula pogled, makari na trenutak, dogodilo neto vrlo, vrlo loe.Kitto se toliko snano stisnuo uz moje noge da sam osjeala slabanodrhturenje du cijelog njegovog tijela. Moja je ruka i dalje bila nanjegovim uvojcima, ali mislim da taj dodir vie nije bio utjean, jersam osjeala napetost u svojoj ruci, svojoj aci.Rhysovoje lice postalo mlijene boje, kao da se neto bijelo isvjetlee pokrenulo ispod njegove koe, poput mekanih, sjajnihoblaka - koji se kreu ne preko njegova lica, ve ispod koe nanjegovu licu. Jarko plava boja razlika oko njegove zjenice svijetlilaje poput neona; nebesko plava koja ju je okruivala mogla se nositi sasunanim nebom vani; a posljednji krug, boje zimskog neba, treperioje poput plavog usijanja. Oko je samo svijetlilo. Boje se nisu

uskomeale, a znala sam da mogu. Kosa mu je jo bila u obinim,bijelim uvojcima; sjaj se nije proirio i na njih. Viala sam Rhysa kadje njegova mo bila u punoj snazi, a ovo nije bila jedna od tih prilika,

no bila je blizu, suvie blizu za taj svijetli ured i za ovjeka iza mene.U isto sam se vrijeme eljela okrenuti i pogledati Doyleovo lice, inisam to eljela. Stvarno nisam htjela pravi, otvoreni dvoboj ovdje isada, osobito ne zbog neega toliko glupog. "Rhys", rekla sam tiho.Nije me pogledao. Ta njegova svjetlea kugla bila je uperena premaovjeku iza mene, kao da ne postoji ba nita drugo."Rhys!" rekla sam ponovo, s vie intenziteta u glasu.Trepnuo je i spustio pogled na mene. Osjetpune teine svog togbijesa uperenog na mene nagnao me da naglo odgurnem stolacunatrag. Onog trenutka kad sam shvatila to sam uinila, zaustavilasam se. Nisam mogla ponititi taj pokret, ali mogla sam se praviti daje bio namjeran. Ustala sam, i to je bila moja najvea greka. Mojeustajanje naglo je izvuklo Kitta ispod stola, jer je nastojao ostati

uuren oko mojih nogu. U trenutku kad je mali goblin izaao navidjelo, Rhysov bijesni pogled spustio se na to blijedo stvorenje,

spustio se i ovrsnuo.


27/296

KIKA

inilo se da je Kitto osjetio taj pogled, jer je ovio ruke oko mojihnogu tako vrsto da sam skoro pala. Morala sam vratiti ravnoteuoslonivi se jednom rukom o povrinu stola, a Rhys se bacio prekostola, svjetleim rukama grabei za Kittom. Osjetila sam Doylea kakoustaje iza mene, ali nije bilo vremena. Viala sam Rhysa kako ubijadodirom. Zgrabila sam prednji i stranji dio njegova kaputa iiskoristila njegov vlastiti moment sile da ga odgurnem sa stola u zid,

mimo Doyleovih nogu. Zid se zatresao od udarca, a ja sam imala

sekundu da se upitam to bi se dogodilo da je umjesto toga pogodioprozor. Krajikom oka spazila sam Doyleovpitolj, no jo sam sekretala, jo me nosio moj vlastiti moment sile.Potegnula sam no s bedra, i kad je Rhys ustao na ruke i noge tresui

glavom, pritisnula sam vrh otrice na lijevu stranu njegova vrata. Bilobi bolje da sam ga mogla priepiti, uiniti bilo to i sprijeiti ga da sejednostavno okrene i izbije mi tlo pod nogama, no ovo je bilo najbolje

to sam uspjela uiniti u vremenu koje sam imala. Znala sam kolikobrzo gardisti dolaze k sebi, i da imam samo nekoliko sekundi da netopoduzmem.

Rhys se ukoio, glavom nadolje, isprekidana disanja. Osjetila sam

kako mu se tijelo ukoilo na nogama. Bila sam mu previe blizu,tolikoprevie blizu, ali otrica je bila vrsto pritisnuta uz njegov vrat.Osjetila sam kako mu je koa malo popustila pod vrhom otrice ishvatila da sam ga raskrvarila. Nisam to namjeravala; samo sam

previe urila da bih bila oprezna. No, on nije znao da je to bilosluajno, a nita ne moe bolje uvjeriti ljude da mislite ozbiljno odnjihove vlastite krvi.

"Nadala sam se da e s vremenom postati tolerantniji prema Kittu, ali

ini se da postaje sve gori." Glas mi je bio tih, gotovo apat, a svakarije izgovorena je vrlo oprezno, kao da nisam sigurna to bih moglauiniti kad bih povikala. Zapravo sam jedva mogla govoriti od bilakoje mi je tuklo u grlu.

Rhysje pomaknuo glavu, a ja sam zadrala vrh noa ondje gdje je ibio, putajui ga da ostavi jo malo mesa na otrici. Ako je mislio dau uzmaknuti, varao se. Prestao se kretati. "Shvati ovo, Rhys, Kitto jemoj kao to ste svi vi moji.Neu dopustiti da ga tvoje predrasude

dovedu u opasnost."


28/296

KIKA

Procijedio je, kao da je najzad shvatio da bih mogla upotrijebiti

otricu za ono za to je zamiljena: "Ti bi ubila mene zbog goblina?""Ubila bih te zbog toga to bi naudio onome to je moje i to je nameni da titim. Napavi ga ovako, nisi mi ukazao potovanje,nikakvo. Sino mi je Doylepokazao da me ne potuje. Ako sam itanauila od svoje tete i svog oca, onda je to da voa kojeg njegovi ljudine potuju slui samo kao figura. Ja neu biti neto to vi jebete imazite. Ja u vam biti kraljica, ili vam neu biti nita." Moj glas sespustio jo dublje, tako da sam ove posljednje rijei izgovorilapromuklim aptom. I znala sam u tom trenutku da to doista i mislim,da u ubiti Rhysabude li mi prolijevanje njegove krvi priskrbilo mokoju sam trebala. Znala sam Rhysa cijeli svoj ivot. Bio je moj

ljubavnik i, na odreenoj razini, moj prijatelj. A ipak bih ga moglaubiti. Nedostajao bi mi, i alila bih kad bih to morala uiniti, ali sadsam shvaala da moram natjerati gardiste da me potuju. eljela samgardiste; bili su mi dragi oni s kojima sam spavala; jednoga ili dvojicu

sam napola ak i voljela, no bilo je vrlo malo onih koje bih eljelavidjeti na prijestolju. Apsolutna mo, pravi ivot i smrt - kome bistepovjerili takvu vrstu moi? Koji je od gardista bio nepotkupljiv?Odgovor je bio: nijedan. Svi imaju svoje slabosti, ono mjesto gdje su

toliko samouvjereni da vide samo vlastitu pravinost. Ja samvjerovala u sebe, no svejedno je bilo i dana kad sam u sebe sumnjala.

Nadala sam se da e ta sumnja ouvati moje potenje. Moda sam sezavaravala. Moda nitko ne moe dobiti takvu vrstu moi i ostati fer ipravedan. Moda je ona stara poslovica istinita; mo kvari ljude, aapsolutna mo ih apsolutno kvari. Dat u sve od sebe, no u jednu samstvar bila sigurna: ako sad ne zavladam ovom situacijom, gardisti eme pregaziti. Mogla bih osvojiti prijestolje, no izgubila bih sve ostalo.

Nisam zapravo ak ni eljela to prijestolje; ali eljela sam vladati,vladati i pokuati uiniti stvari boljima. I, naravno, upravo je ta eljavjerojatno bila moja slabost i poetak mog kvarenja. Misliti da znamto bi bilo bolje za sve Tamne. Kako strahovito arogantno.Poela sam se smijati. Smijala sam se toliko jako da sam morala sjestina pod. Drala sam krvavi no i gledala dvojicu gardista kako buljedolje u mene, zabrinutih izraza na licima. Rhys vie nije svijetlio.Kitto mi je dodirnuo ruku, njeno, kao da se boji to u uiniti.

Obuhvatila sam ga rukama, prigrlila uza sebe, a suze to su tekle


29/296

KIKA

mojim licem potisnule su smijeh, te sam sad samo plakala. Dralasam Kitta i krvavi no, i plakala.Ja nisam nita bolja od drugih. Mo kvari - naravno da kvari. Tome islui. Sklupala sam se na podu i pustila Kitta da me grli, i nisam seoduprla kad je Doyle uzeo no, vrlo njeno, iz moje ruke.

Poglavlje 4

Zavrila sam uurena u jednom od svojih naslonjaa za klijente, saalicom vrueg aja od metvice i sa svojim efom, JeremyjemGreyem.Ne znam to ga je upozorilo na problem, ali uao je krozvrata poput male, uredne oluje. Naredio je svima da izau, no Doyleje, naravno, osporio da Jeremy moe jamiti za moju sigurnost.Jeremy mu je uzvratio s: "Ne moe nitko od vas." Doyleje izaao, nedodavi vie ni rije. Za njim je poao Rhys, s maramicompritisnutom na vrat, nastojei zadrati nove krvave mrlje dalje od svogbijelog balonera.

Kitto je ostao jer sam se ja bila objesila za njega, no sad sam bila

mirnija. Kitto je samo sjedio uz moja stopala, jedne ruke prebaenepreko mojih koljena, drugom milujui prednju stranu moje noge. Kadvilinsko bie nekoga dodiruje suvie intimno i suvie esto, znak je

uzrujanosti no i ja sam milovala Kittovu kosu, neprekidno krueislobodnom rukom, pa je to bilo u redu. Izjednaeno.Jeremy se naslonio na moj stol i gledao me. Bio je odjeven, kao i

uvijek, u dizajnersko odijelo, savreno skrojeno za njegovu figuru odsto etrdeset devet centimetara. Bio je dva i pol centimetra nii odmene, snaan i vitak, s muevno bujnim ramenima. Odijelo mu je bilosivo poput ugljena, oko pet nijansi tamnije od njegove koe. Njegovakratka, savreno oiana kosa bila je svjetlije siva od njegove koe, ali

ne mnogo. ak su mu i oi bile sive. Osmijeh mu je bio jarko bijel,najbolje navlake koje je novac mogao kupiti, te usklaen s bijelomkouljom koju je odabrao za taj dan. Jedina stvar koja je uistinukvarila njegov savreno suvremeni profil, bio je nos. Potroio jegomile novca na zube, no taj vrlo dugaak i kljunast nos ostavio je namiru. Ja to nikad nisam dovodila

pratili vile, imali su neke magijske sposobnosti. Ako bi primijetili

glamur, on bi se raspao. Ponekad samo u oima tog novinara, ali


30/296

KIKA

ponekad, ako bi tajbio dovoljno psihiki darovit, glamur bi zatajio zasve u vidokrugu. To bi usred tajne operacije bilo jako, jako loe.Bila sam meu ljudima dovoljno dugo da pomislim da Jeremyjudugujem objanjenje. "Ne znam tono to se dogodilo, Jeremy. Rhysje poeo grintati o goblinima, onda je skoio na Kitta, a ja sam gabacila u zid."

Jeremy se doimao iznenaeno, to nije bilo osobito laskavo niljubazno.

Namrtila sam se. "Moda nisam u istoj teinskoj kategoriji kao oni,Jeremy, ali mogu akom probiti vrata automobila ne slomivi nijednukost."

"Tvoji uvari bi vjerojatno mogli podii auto u zrak i ispustiti ga nanekoga."Uzela sam gutljaj aja. "Da, snaniji su nego to izgledaju."On se na trenutak nasmijao. "Njena moja ljepotice, ni ti ne izgledani blizu toliko jakom kao to jesi.""Uzvraam kompliment", rekoh, nazdravivi mu alicom.Nasmijeio se, bljesnuvi tim skupim osmijehom. "Da, iznenadio samja nekoliko ljudi svojedobno." Smijeak je izblijedio na rubovima."Da si mi jednostavno rekla da se bavim svojim poslom, uinio bih

tako, ali ponudila si mi informacije, pa u ti postaviti neka pitanja.Ako ne eli odgovoriti, samo reci."Kimnula sam. "Ja sam prva poela, Jeremy. Samo daj.""Rhysu krv nije dospjela na kaput jer si ga ti bacila u zid."

"To nije pitanje", rekoh.

Slegnuo je ramenima. "Kako se raskrvario?"

"Noem.""Doyle?"

Odmahnula sam glavom. "Ja sam porezala Rhysa." "Jer je on pokuaoozlijediti Kitta?"

Kimnula sam, no uzvratila sam na Jeremyjev izravni pogled svojim.

"Sino se nisu htjeli pokoriti mojim nareenjima. Ako ne steknemnjihovo potovanje, Jeremy, mogu osvojiti prijestolje, no bit ukraljica

samo titulom. Ne elim riskirati svoj ivot i ivote ljudi do kojih mi jestalo, samo zato da budem neka vrsta figure."

"Pa si porezala Rhysa da to dokae?"


31/296

KIKA

"Djelomino. A djelomino sam samo reagirala, nisam razmiljala.On je pokuavao ozlijediti Kitta zbog neke gluposti koja se dogodilastoljeima prije. Kitto nikad nije Rhysu dao nijedan razlog da gatoliko mrzi."

"Na svjetlokosi gardist mrzi gobline, Merry." "Kitto je goblin,Jeremy. On tu nita ne moe." Jeremy kimne. "Ne, ne moe."Pogledali smo se. "to da radim?" "Ne misli samo na Rhysa, zar ne?"Jo jednom smo se dugo gledali i ja sam morala oboriti pogled, no toje znailo zagledati se u Kittovo pronicavo plavo zurenje. Gdje godbih pogledala, ljudi su od mene neto oekivali. Kitto je htio da sebrinem za njega. Jeremy, pa, on je samo htio da budem sretna, bar

mislim.

"Tamo u Illinoisu sam mislila da imam njihovo potovanje, ali kao dase neto promijenilo u zadnja tri mjeseca.""to?" upitao je.Odmahnula sam glavom. "Ne znam."

Kitto je podigao glavu, zbog ega je moja ruka skliznula do topleudoline njegova vrata. "Doyle", rekao je tiho.

Pogledala sam dolje, u njega. "to je s Doyleom?"On je napola spustio pogled, kao da se boji pogledati me izravno. Nije

se sramio; bio je to uobiajen pokret, ropski pokret. "Doyle kae da sidobro poela, ali uope nisi iskoristila svoj ugovor s goblinima." Maloje podigao pogled. "Goblini su tvoji saveznici jo samo tri mjeseca,Merry. Jo tri mjeseca, a ako Tamni krenu u boj, kraljica po goblinskupomo mora doi tebi, a ne naem kralju Kuragu. Doyle se boji da ese ti samo eviti sa svima i nee poduzeti nikakav potez protiv svojihneprijatelja."

"A to bi on htio da uinim, da nekome objavim rat?"

Kitto sakrije lice iza mog koljena. "Ne znam, gospodarice, ali znamda svi ostali slijede Doylea kao vou. Njega mora pridobiti, neostale."

Jeremy se odgurnuo od mog stola ipribliio nam se. "Meni je maloudno da sidhe ratnici tako otvoreno razgovaraju pred tobom. Bezuvrede, Kitto, ali ti si goblin. Zato bi ti se povjeravali?""Nisu mi se, kao to kaete, povjeravali, ali ponekad razgovaraju krozmene kao da me nema. Kao i vi maloprije."

Jeremy se namrti. "Ja razgovaram s tobom, a ne kroz tebe, Kitto."


32/296

KIKA

On podigne pogled prema nama. "Ali prije ste razgovarali kao da sam

ja neto to vas ne moe razumjeti, kao pas, ili stolac. Svi vi to inite."Trepnula sam prema njemu, zagledavi se u to nevino lice. eljelasam to porei, ali zadrala sam jezik za zubima i razmislila o tome toje rekao. Ima li pravo? Razgovor koji sam upravo vodila s Jeremyjem

na neki je nain bio privatan. Kitto je jednostavno bio ovdje. Nisameljela njegovo miljenje, ni njegovu pomo. Istini za volju, nisammislila da bi on mogao biti od nekakve pomoi. Shvaala sam ga kaonekoga za koga se treba brinuti, kao dunost, ne kao prijatelja, ne,iskreno, kao osobu.

Uzdahnula sam i pustila da moja ruka padne s njega, tako da je on

dodirivao mene, ali ja njega vie nisam. Oi su mu se mahnito

razrogaile i zgrabio je moju ruku, te je stavio natrag na svoju glavu."Molim te, nemoj se ljutiti na mene. Molim te!"

"Ne ljutim se Kitto, ali mislim da si u pravu. Tretiram te kao da si

ljubimac, a ne osoba. Nikad ne bih tako sjedila i mazila nijednog od

ostalih mukaraca. Uzela sam si previe slobode. ao mi je."On se pridignuo na koljena. "Ne, ne, nisam tako mislio. Ja volim da

me dodiruje. Od toga se osjeam sigurnim. To je jedino to mi pruaosjeaj sigurnosti ovdje na ovom... mjestu." Izraz njegova lica bio je

povuen, izgubljen.Pruila sam Jeremyju alicu aja. Uzeo ju je i odloio je na rub mogstola. Obuhvatila sam Kittovo lice dlanovima i natjerala ga da mi

uzvrati pogled. "Kae mi da te tretiram kao psa, kao stolac, a kad sepokuam ponaati prema tebi kao prema osobi, nee ni to. Nerazumijem to eli od mene, Kitto."Stavio je svoje tople ruke na moje, pritisnuo moju kou vrsto nasvoje lice. Ruke su mu bile tako male; bio je jedini mukarac kojegsam ikad upoznala s rukama manjima od mojih. "Ja uvijek elim dame

dodiruje, Merry.Nemoj prestajati. Ne smeta mi to ljudi govore krozmene. Na taj nain ujem stvari, doznajem stvari.""Kitto", rekla sam njeno.Uspentrao mi se na krilo poput djeteta, natjeravi me da ga zagrlim dane bi pao. Moja desna ruka prela je preko glatkoe ljuski nanjegovim leima; lijevaje obujmila glatku krivulju njegova bedra bez

dlaica. Sidhe nemaju puno dlaka na tijelu, a zmijski goblini nemaju


33/296

KIKA

ih uope. Zbog mijeanog naslijea Kitto je bio gladak i savren, kaoda je depiliran voskom od vrata do nonih prstiju. To je doprinosilodojmu lutke koji je ostavljao, te mu davalo izgled vjenog djeteta.Potekao je iz zadnjeg rata izmeu sidha i goblina, to je znailo da jeKitto neto stariji od dvije tisue godina. Znala sam povijest, znalasam datume, no drei ga tako u krilu poput prevelike lutke, bilo mi jedoista teko vjerovati u to. Gotovo je nepojmljivo da je mukaracskutren u mom krilu roen nedugo prije Kristove smrti.Doyleje jo stariji, a i Mraz, takoer. Rhys je pod drugim imenom,koje mi nikad nije htio rei, bio tovan kao boanstvo smrti. Niccaima samo nekoliko stotina godina, i mlad je u usporedbi s njima.

Galen je samo sedamdeset godina stariji od mene; na dvorovima je to

bilo gotovo kao da smo zajedno odgajani.Rasla sam gledajui sve njih kako ostaju isti. Bili su besmrtni; janisam. Ja sam starjela neto sporije od istog ljudskog bia, ali nemnogo. Bila sam jedno ili dva desetljea u zaostatku prema onomekakva sam trebala biti. Dvadeset dodatnih godina je sjajno, ali to nije

zauvijek.

Pogledala sam Jeremyja traei prijedlog to da radim s goblinom. Onje irom rastvorio ruke. "Ne gledaj mene. Meni nikad nijedanzaposleni nije dopuzao u krilo i zahtijevao da ga mazim.""On zapravo ne eli da ga mazim", rekla sam. "eli da ga utjeim.""Ako zna sve odgovore, Merry, zato ga onda ne utjei?" upitaJeremy.

"Malo privatnosti, moda", rekoh. U trenutku kad sam zatrailaprivatnost, osjetila sam kako se Kittovo tijelo poinje oputati uzmoje. Uvukao je ruku ispod mog sakoa, do udubine pri dnu mojih

lea. Koljena su mu se opustila dovoljno da ih ugura ispod moje ruke,

pa je moja ruka kliznula s njegova bedra do ruba njegovih kratkihhlaa. Kako Kitto nikad nije viao klijente, smio se leerno odijevatisvaki dan.

Jeremy je popravio kravatu i pogladio rub svog sakoa. Sve same

ivane kretnje. "Ostavit u vas same, premda mislim da e Doyle,kad otkrije da si sama s Kittom, odmah doi.""Ne treba nam puno vremena", rekla sam.


34/296

KIKA

"Moja suut", ree Jeremy. Zaustio je kao da e dodati jo neto, notada je odmahnuo glavom, povukao rukave svog sakoa i otiao vrlovrstim korakom kroz vrata.Vrata su se iza njega zatvorila, a ja sam spustila pogled na goblina.

Nismo se spremali raditi ono to je Jeremy oito mislio da emoraditi. Nikad nisam imala odnos s Kittom, i nisam namjeravala poetisada. Morala sam podijeliti meso s jednim goblinom kako bih

zapeatila ugovor izmeu njih i sebe, no dijeljenje mesa moe znaitimnogo stvari jednom goblinu. Praktiki, kad sam dopustila Kittu daostavi savreni otisak svojih zuba na mom ramenu, podijelili smomeso, i to je bilo gotovo. Meutim, oiljak koji je trebao ostatiblijedio je, a zatim i nestao s moje koe. Kralju Kuragu pokazala sam

ugriz dok je bio svje, a ni Kitto ni ja nikad nismo spomenuli da jenestao. Bez oiljka nije bilo dokaza dapripadam Kittu.Bol od Kittova ugriza izgubio se negdje usred seksa s nekim drugim,

izgubio se kad je moje tijelo ulo u onaj prostor gdje uitak i bol nisujasno odvojeni. Kad vam samo tako, bez predigre, odgrizu komaditijela, to samo boli.

Kitto je imao pravo prema goblinskoj kulturi oekivati utjehu u vidudijeljenja mesa, to god to nama znailo. Imala sam mnogo sree smojim malim goblinom; bio je servilan prema meni i to mu sesvialo. Moj se otac pobrinuo da razumijem sve kulture Tamnogdvora, stoga sam znala to je u Kittovu svijetu prava utjeha, a to nije.Morala sam biti fer prema njemu, ne varati. Slutila sam, snano, da bise Kurag uzrujao to nemam nikakvu vidljivu goblinsku oznaku natijelu; no jo je gora uvreda bila to Kitto nije dobivao ni seks. Stogasam nastojala biti vrlo oprezna u vezi svih drugih kulturnih pravila i

tabua.

Morala sam utjeiti Kitta i nastaviti s poslom. Imala sam jo dvaklijenta prije nego to smo mogli otii posjetiti Maeve Reed. GospoaReed je, preko Jefferyja Maisona, vrlo snano inzistirala da jeposjetimo tog poslijepodneva, ne te veeri. Ako ne bismo stigli toposlijepodne, tada bi jutro sljedeeg dana bilo drugo najbolje vrijeme.Kitto se privio uz mene, malenim rukama masirajui moja lea istruk. Bio je to njean podsjetnik da je jo tu, i da eka.


35/296

KIKA

Vrata su se otvorila. Rhysje oklijevao na njima gledajui nas. Osjetilasam navalu bijesa. "Ui, Rhys,pridrui nam se." Moj glas je biohladan, suzdran, ljut.Odmahnuo je glavom. "Pozvat u vam Doylea.""Ne", rekla sam.

Zaustavio se na dovratku i najzad me pogledao, uzvratio mi pogled.

"Ti zna da te ja ne dijelim s tim..." Zastao je prije nego to je dospioizgovoriti goblinom, te je nespretno zavrio, "... njim.""A to ako ti ja kaem dae me dijeliti s njim?""Doao sam se ovamo ispriati, Merry. Da sam ozlijedio Kitta, to biugrozilo tvoj ugovor s goblinima. ao mi je to sam podivljao.""Da je to bio prvi takav sluaj, prihvatila bih ispriku. Ali nije bio prvi.

Nije ak ni petnaesti.Rijei vie nisu dovoljne.""to eli od mene, Merry?" Ponovo je izgledap ljutito i mrzovoljno."Odvrati mi panju dok tjeim Kitta."On snano odmahne glavom, dovoljno da mu bijeli uvojci zalepraju.Lecnuo se i stavio ruku na vrat. Ondje je bio zavoj, ali inilo se kao daga jo boli. Rana nee trajati dugo; nekoliko sati, i proi e."Zakleo sam se da vie nikad neu dopustiti da goblinska koadotakne moju, Merry. Ti to zna."

"On e dodirivati mene, Rhys, ne tebe.""Ne, Merry, ne."

"Onda se spakiraj i odlazi."

Razrogaio je oko. "Kako to misli?""Tako. Ne mogu riskirati da ozlijedi Kitta i zajebe ugovor s go-blinima."

"Rekao sam da mi je ao zbog toga.""Ali nije ti dovoljno ao da se sprijatelji s Kittom. Nije ti dovoljno

ao da bi se ponaao kaotjelohranitelj, umjesto kao razmaeno, zadrtodijete."

Stajao je na poluotvorenim vratima piljei u mene. "Ne eli valjdarei da bi izbacila mene jer ti je vie stalo do tog... goblina."

Odmahnula sam glavom. "Moji neprijatelji su neprijatelji goblina jotri mjeseca. To me zatitilo vie nego to je uspio bilo tko od vas.Nitko ne eli riskirati sukob sa itavom vojskom goblina. injenica da

ti, zbog svojih predrasuda, ne moe shvatiti koliko je to vano, znai


36/296

KIKA

da si previe falian da bi bio moj gardist." Prela sam rukom poKittovoj ruci, privila njegovu glavu vre uz svoje rame, i natjeralaRhysa da ga pogleda.

Bijes na njegovu licu je bio sirov. "Oni", pokazao je Kitta, "su me

uinili falinim." Strgnuo je svoje pokrivalo za oko i umarirao usobu. "Oni su mi to napravili." Drao je prst uperen na Kitta dok jehodao prema nama. "On je to napravio!"

Kitto je podigao glavu toliko da kae: "Ja te nikad nisam ozlijedio."Rhysove su ruke drhtale dok ih je stiskao u ake. Stajao je nadvivi seiznad nas, drhtei od bijesa, od potrebe da udari u neto, u nekoga."Nemoj, Rhys", rekla sam tihim, mirnim glasom. Bojala sam se da ega moj glas, ako ga podignem, potaknuti da nastavi. Doista ga nisam

htjela izgubiti, ali nisam htjela ni da Kitto bude ozlijeen.ula sam neki zvuk iza nas, iako nisam mogla vidjeti vrata zbogRhysa. Razlegao se Doyleov glas, jasan i dubok. "Neto nije u redu?""Zahvaljujui Rhysu, moram obnoviti svoj zavjet Kittu, pa sam murekla da mi odvrati panju dok to radimo.""Ja bih ti vrlo rado odvratio panju, princezo", ree Doyle."O da, ti si divan u predigri sve dok nema i nastavka, i moram ti reida mi to takoer stvarno poinje ii na ivce", rekoh."Mraz bi se trebao vratiti sa zadatka vrlo uskoro. Rekao je starleti dae morati nai nekog drugog tko e je uvati od njezinih nazovioboavatelja."Jo smo razgovarali oko Rhysova tijela. "Mislila sam da Mrazovatjelohraniteljska gaa traje najmanje do kraja tjedna.""Smatrao sam razboritim, nakon sinonjeg pokuaja, da bude uz nas.Poslao sam ga kao prethodnicu, da izvidi kuu gospoe Reed.""Izvidi?" rekla sam upitno.

"Ona je, na kraju krajeva, punokrvni sidhe Svijetlog dvora,nekadanja boginja, a opet, vie ne pripadanijednom dvoru. Modamisli da je izvan dosega naih zakona. Bio bih doista bijedan gardistkad bih ti jednostavno dopustio da uee u njezin dom bez ikakvihpriprema."

"Pa si jednostavno povukao Mraza sa zadatka za nau agenciju ipremjestio ga na drugi zadatak, ne pitajui ni Jeremyja, ni mene."Zavladao je tajac.


37/296

KIKA

"Ovo u shvatiti kao da." Namrtila sam se Rhysu. "Stani na stranu,Rhys. Taj prijetei stav je ve malo dosadan."Rhysje izgledao pomalo iznenaeno, kao da su mi se trebale trestigae. Jasno, predstava moda nije bila za mene. Kitto je izgledaoblijedo i vrlo prestraeno."Mii se!" rekla sam."Uini kako princeza zapovijeda", ree Doyle.Tek se tada Rhys pomaknuo, nerado, na stranu. Mimo njega sam

fiksirala Doylea, koji je bio tik s ove strane vrata. "Ili e mi Rhyspomoi i odvratiti mi panju dok tjeim Kitta, ili neka se spakira ivrati u Illinois."

Doyleje izgledao posve osupnuto. Takvu reakciju na kraljiinom

Mraku niste esto viali. To me malice usreilo. "Mislio sam dauiva u Rhysovojpanji.""Volim imati Rhysa u krevetu, ali to nije bitno. Ako se ne moekontrolirati u Kittovoj blizini, na kraju e puknuti i nauditi mu. Znada Kurag nije htio sklopiti ugovor sa mnom, Doyle. Pokuavao seizmigoljiti od samog poetka. Nametnula sam mu savez, ali ako Kittobude ozlijeen, ili jo gore, ubijen, onda bi Kurag to mogaoupotrijebiti kao izliku da raskine savez." Pomilovala sam Kittov obraz

i okrenula ga tako da vie ne bulji u Rhysa. "A ako nam Kurag budemorao slati drugoga goblina, stvarno misli da e to biti netko jednakougodan kao Kitto? Radi se o mojoj krvi i mesu, ne Rhysovem, ne

tvojem."

"To je vrlo istinito, princezo", ree Doyle. "Ali ako poalje Rhysakui, naa kraljica e takoer poslati novoga gardista da ga zamijeni, amogla bi poslati mnogo gardista manje ugodnih od Rhysa."

"Nije bitno. Ili e Rhys to uiniti, ili ispada. Dosta mi jedramati-ziranja."Doyle je udahnuo toliko duboko da sam s druge strane sobe opazila

uspon i pad njegovih prsa. "Onda u ja ostati ovdje i paziti nasigurnost svih."

Rhys se okrene prema njemu. "Ne misli valjda da moram to uiniti.""Princeza Meredith NicEssus, nositeljica ruke mesa, dala ti je izravno

nareenje. Ako mu se ne pokori, princeza ti je ve rekla kakva e bitikazna."


38/296

KIKA

Rhys krene prema Doyleu, sve manje gnjevan. Ti bi odbacio mene

zbog ovoga? Ja sam jedan od tvojih najboljih gardista."

"Mrzio bih te izgubiti u ovoj bitci", ree Doyle, "ali ne mogu seusprotiviti princezinim eljama.""To nije ono to si sino rekao", ree Rhys."Ona je u pravu, Rhys, ugrozio si na savez s goblinima. Ako nemoe nadvladati svoj bijes prema Kittu, opasan si za sve nas. Upravu je to te tjera da se suoi s tim strahom.""Ja se njega ne bojim", ree Rhys, opet uperivi prst.Kitto se uurio uz mene zbog Rhysove srdbe."Svaka bezumna mrnja ima korijen u strahu", ree Doyle. "Goblinisu te ozlijedili jednom davno, pa se boji opet zavriti u njihovim

rukama. Moe ih mrziti ako eli, i moe ih se bojati ako mora, alioni su nai saveznici, i mora ih tretirati kao takve.""Ja neu pomoi toj... stvari da zarije onjake u Tamnu princezu.""Da si se znao ponaati", rekla sam, "ja ne bih bila prisiljena tako brzoponovo to uiniti. Uskoro e me kotati boli, Rhys, i ako sam je jaspremna otrpjeti, onda je najmanje to mogu traiti od tebe da jeuini manje neugodnom."Rhyspoe do prozora i zagleda se van. Progovori ne okreui glavu."Ne znam mogu li ja to.""Barem pokuaj", rekla sam, "ali stvarno pokuaj. Ne moe samoumoiti noni palac, proglasiti vodu hladnom i pobjei kui. Moraostati unutra. Ako stvarno to ne bude mogao podnijeti, razgovaratemo, ali prvo mora pokuati."Oslonio je glavu na prozorsko staklo. Na koncu je digao glavu,

ispravio ramena i okrenuo se prema sobi. "Dat u sve od sebe. Samose pobrini da me ne dodirne."

Spustila sam pogled na blijedo lice i prestraene oi maloga goblina."Rhys, ao mi je to ti to moram otkriti, ali mislim da Kitto ne elidodirnuti tebe nita vie negoto ti eli dodirnuti njega."Rhys lagano kimne glavom. "Onda dobro, uinimo to. Klijenti nasekaju." Uspio se slabano nasmijeiti. "Rjeavanje misterija, hvatanjezlikovaca."

Nasmijeila sam mu se. "Tako treba."Doyleje zatvorio vrata iza sebe i naslonio se na njih. "Ja se neu

mijeati, osim ako postane opasno."


39/296

KIKA

Ovo je bio prvi put da me Doyle titio ne od neke vanjske prijetnje,ve od prijetnje jednog od mojih vlastitih gardista. Motrila sam Rhysadok je prilazio Kittu i meni. Zavoj na njegovu vratu je bio velik

gotovo kao moj dlan. Moda Doyle nije ostao samo zato da bi Kitta imene zatitio od Rhysa; moda, samo moda, je bio tu i zato da zatitiRhysa od mene.

Poglavlje 5

Rhysje odloio svileni baloner preko mog stola i stao pred nas. Kitose sklupao u siunu loptu u mom krilu, motrei Rhysa onako kakomali sisavci gledaju make. Kao da ih maka nee spaziti ostanu lidovoljno mirni.

Pazuna futrola bila je elegantno bijela na Rhysovoj zakopanojkoulji. Drkapitolja bila je crna nesavrenost na pozadini sve tekrem i bijele boje. "Daj pitolj Doyleu, Rhys, molim te."Bacio je pogled na Doylea koji se vratio u naslonja pokraj prozora."Mislim da ini malenoga nervoznim, Rhys.""No, nije li to ba teta", ree on, a glas mu je bio okrutan.Zagledala sam se u njega i osjetila prve znakove moi. Nisam seodupirala ljutnji ni magiji. Dopustila sam joj da mi ispuni oi, znala

sam da mi u oima svjetlucaju boje i svjetlost kojih nije bilo nigdje usobi osim u mojim oima."Pazi to radi, Rhys, ili moe otii odmah, bez druge prilike." Mojglas je opet bio dubok i oprezan. Obuzdavala sam svoju magiju onako

kako zadravate dah, kontrolirano, da ne ponete vikati.Zacijelo sam izgledala kao da mislim ozbiljno, jer se okrenuo ne

rekavi vie ni rije i poao prema Doyleu. Pruio je tamnommukarcu pitolj drei ga za cijev, a zatim je ostao stajati ondje

nekoliko sekundi, ukoenih ramena, sa akama skupljenim uz bokove.Gotovo kao da se osjeao nesigurnije bez pitolja. Da se suoavao spravom smrtnom opasnou mogla bih to razumjeti, ali Kitto Rhysunije bio takva vrsta prijetnje. Nije mu trebao pitolj.Okrenuo se prema nama uzdrhtalog daha, to sam jasno mogla uti snekoliko metara udaljenosti. Neto njegova bijesa je nestalo, a ono toje ostalo bio je jedva prikriveni strah. Doyle je imao pravo; Rhys se

bojao Kitta, ili bolje reeno, goblina. To mu je bilo kao fobija. Fobija

temeljem u stvarnosti; takve je gotovo nemogue izlijeiti.


40/296

KIKA

Opet je stao tik pred nas, gledajui u mene nepovjerljiva lica, ali ispodtoga je bila ranjivost zbog koje sam poeljela rei ne, ne mora touiniti. Meutim, lagala bih. Morao je. Ne poduzmemo li neto, Rhysbi pobjesnio jo jednom i Kitto bi bio ozlijeen, ili jo gore od toga.Nismo se mogli kockati s ugovorom, a duna napraviti kad bi ga Rhysubio u napadaju panike. Nisam se htjela nai u situaciji u kojoj bihmorala narediti smaknue nekoga koga znam cijeli ivot.eljela sam ohrabriti Rhysa, rei mu da je sve u redu, ali ipak nisamhtjela ostaviti dojam slabosti, tako da sam samo sjedila, s vrlo napetim

Kittom vrsto stisnutim u mom krilu, i utjela."Uvijek sam izlazio iz sobe kad bi se ti bavila s... tim, njim", reeRhys. "to sad?"Bilo mi je dosta i odjednom mi vie nije bilo ao Rhysa. Spustila sampogled na Kitta. "Nudim ti malo meso ili slabu krv."Malo mesoje

goblinski sleng za laganu predigru. Slaba krv znai jedva probiti kou,ili ak samo nanijeti modrice. Bilo je vrlo lako mogue da Kittoizabere neto za to mi uope nee trebati odvraanje panje. Polakosam uila Kitta novim definicijama milovanja i predigre, definicijamakoje su bile mnogo manje stresne za sve kojih su se ticale.

Oborio je pogled, ne gledajui nikoga u oi, i proaptao: "Malomeso.""Dogovoreno", rekla sam.

Rhys se namrtio. "to je sad ovo bilo?"Podigla sam pogled prema njemu. "S goblinima se uvijek pregovara

prije seksa, Rhys. U suprotnom, zavri ozlijeen."Namrtio mi se. "Ja sam bio zatvorenik na jednu no. Nisam imaomogunost pregovaranja."Uzdahnula sam i odmahnula glavom. Veina sidha, kako Svijetlih

tako i Tamnih, znaju vrlo malo o kulturama drugaijima od vlastite.Bio je to onaj tip predrasude prema kojoj nijedna kultura, osim

sidhske, nije vrijedna poznavanja. "Zapravo, prema goblinskim

zakonima, jesi. Da su te muili, onda ne, jednostavno bi moraopretrpjeti to to ti ine, premda, istini za volju, ima malo prostora zapregovore ak i kod muenja. Ali kod seksa uvijek ima prostora zapregovore. To je njihov obiaj."Mrtenje se produbilo. Ono usamljeno oko biloje toliko zbunjeno,

toliko puno boli. Gurnula sam maloga goblina na njegove noge i stala


41/296

KIKA

pred Rhysa, smjestivi Kitta skoro izmeu nas. inilo se da Rhysbarem ovaj put ne primjeuje koliko mu je goblin blizu."Goblini e silovati i iz toga se ne moe izvui, ali moe diktiratiuvjete, stvari koje smiju initi i one koje ne smiju."Njegova ruka polako se dizala prema oiljcima, no zaustavila se prijenego to ih je dodirnuo, i ostala u zraku. "eli rei..." I ostavio jereenicu nedovrenom."Da si im mogao zabraniti da te zauvijek unakaze, da." Moj glas je

bio vrlo, vrlo njean dok sam to izgovarala. Napola sam to eljela reiRhysu, a napola se toga uasavala jo otkako sam prije nekolikomjeseci doznala kako je izgubio oko.

Okrenuo se prema meni s takvim uasom na licu. Dodirnula sam mu

obraze, propela se na none prste i privukla njegovo lice prema sebi.Spustila sam lagani poljubac na njegove usne, njean dodir mojih injegovih usta, a onda sam se protegnula tako da se tijelom potpuno

oslonim na njegovo. Protegnula sam se to sam vie mogla, sdlanovima jo na njegovu licu, privlaei ga blie. Poloila sam istitakav njeni poljubac na njegov oiljak.Trgnuo se unatrag, od ega sam posrnula. Samo me Kittova ruka okostruka zadrala da ne padnem. "Ne," ree Rhys, "ne."

Pruila sam ruke prema njemu. "Doi meni, Rhys."On nije prestao uzmicati. Doyle se naao iza njega, a da to nijedno odnas nije primijetilo. Rhys je prestao uzmicati kad se zaletio u tijelo

svog kapetana. "Iznevjeri li je ovdje, Rhys, mora se vratiti uvilinsku zemlju."

Pogledao je Doylea, pa mene. "Nisam je iznevjerio, nego... nisam

znao."

"Veina sidha ne zna nita o goblinskoj kulturi", rekla sam. "To je

jedan od razloga zato su goblini tako strani ratnici, jer ih nitko nerazumije. Mogli smo pobijediti u goblinskim ratovima stoljeima prijeda je bilo tko uzeo vremena i prouio ih. I ne mislim muenjem. Nemoe upoznati neiju kulturu muenjem."Doyle je stavio dlanove na oba Rhysova ramena i poeo ga guratinatrag prema nama. Rhys vie nije izgledao uplaeno, izgledao je viekao da je u potpunom oku, kao da se komad njegova svijeta odlomio,nakon ega je on ostao bez tla pod nogama.


42/296

KIKA

Doyle ga je dogurao natrag do nas i ja sam mu njeno dodirnula lice.Rhys je trepnuo, osupnut, kao da je zaboravio da sam tu. "Nisi

uniten, Rhys. Lijep si." Spustila sam njegovu glavu prema sebi, alipetnaestak centimetara razlike u visini omelo je moje namjere. Mogla

sam mu poljubiti usta, ali ne i oko. Opet sam se propela na noneprste, to je rasteglo moje tijelo uzdu Rhysova. Kittova ruka jo jebila oko mog struka, pa se sad nala stisnuta izmeu naih tijela,zarobljena pritiskom naih tijela. Rhys nije zavritao zbog toga, panisam reagirala. Zavrit u to sam zapoela.Polako sam ga ljubila po obrazu dok nisam dodirnula rub oiljka.Trgnuo se i mislim da su ga samo Doyleov

Documents

2.CJELOV SUMRAKA - Laurell k. Hamilton