Deset malih crnaca Agatha Christie Prvo poglavlje U vagonu prvog ra~reda u odjeljku za puae, nedavx~o urnirowljeni sudac Wargrave puio je polako cigaru i zainteresirano itao politike vijesti iz Timesa. ' Odloivi novine, pogleda kroz prozor. Upravo su prolazili kroz Somerset. Sat je pokaziva.o da ima_ jo dva sata vonj~. Pokuao se sjetiti svega to je u novinama izalo o Nigger Islandu. Prvo ga je kupio neki ameriki milijuna~ koji, lud za jedrenjem, izgradi na tom otaku suvremenu raskonu kuu, ba ,. _ nasuprot devonske obale. Na nesreu, trea ena tog milijunaa nije podnosila more, ps je i kuu i otok vlasnik bio prisiljen prodati. U novinama su izali razni iza,zovni oglasi. I tada se pojavi prva sitna vijest da je otok kupio neki gospodin Owen. Tom vijeu ~zapoela su i prva ogovaranja u tra-rubrikama. Jer Nigger Island zapravo je kupila gospoctica Ga.brielle Turl, .holivudska filmska zvijezda! List Busy Bee tvrdi da e to biti kraljevska rezidencija! Izvjestitelji l~erry Weather nauli su neto o kupnji otoka za mladg lorda L, u povodu r~ieguva medenog mjese 5 ~.~ -: y ~.~,~.~,~. ,:--,...:~... . ,~.~;., . _ .v.. ca, jer napokon je i on popustio Kupidu! Ja,nas je naprosio uvjereyt da otok kupuje Admiralitet, i to zato da na njemu izvodi neke vrlo sumnjive pokuse! Bilo kako bilo_, Nigger Island je bio vijest dana! Sudac Wargrave izvue iz depa pismo. Iako je rukopis bio gotovo neitak, tu .i tarno neke su rijei bile napisane neoekivano jasno. Nafdrai La2vrence . . . toliko godina nisam ula nita o tebi . . . mora doi na Nigger Island . . . najdivnife rrcjesto . . . toliko toga ti moram rei . . . stari dani . . . vexa s ~ prirodom . . . sunanfe . . . 12.40 sa Paddingtona . . . ekam te na Oakbridgeu . . . i kitnjasti potpi: uvijek tvofa Constance Culmington. Sudac Wargrave pokuao se sjetlti kada je zapravo za~dnji put vidio - Lady Constance Culmington. Ima tome ve sedaan - moda ak i osam godina. Tada je putovala u Italiju da bi uivala u suncu i bila istodobno u prirodi i s temperamentnim Talijanima, Kasnije je, kako je uo, produila do Sirije, gdje se 'namjeravala i~.loiti jo jaem suncu i saiviti s prirodom i beduinixna. Constance Cu)mingfian - ona je upravo tip ene kojoj bi mogl~o pasti na pamet da kupi otok kao sigurno sklonite, kao bijeg od svakidanj3ce kad za to osjeti potrebu. Sudac Wargrave, zadovoljan svojim logfnim razmiljanjem, lagano spusti glavu . . . Zaspao je . . . ' 6 2 Vozei se u vagonu treeg razreda sa jo pet ~putnika, Vera Claythorne nasloni glavu i zatvori oi. Kako je danas vru dan za putavanje! Bilo bi divnovotii na more! Zaista je sretna to je dobila taj posao. Kad ovjek trai posao za vri jeme praznika, to go~tovo uvijek znai da e se morati brinuti o oporu djece. Posao sekretaxice mogao se u to doba godine mnogo te~e dobiti. ak ni agencija nije ulijevala mnogo nade. A tada. je stiglo pismo. ~Vae sam ime dobila zajedno s preporukom od Agencije za zapoljauanje ena. PretpostavZjam da vas oni dobro poznaju. Voljna sam vam platiti koliko traite, pa oekujem da nastupite posao 8. kolovoza. Vlak kree u 12.40 sa Paddingtona; ekat emo vas na stanici Oakbr@dge. Prila,em pet novanica od po funtu xa putne trokove. Iskreno vaa Una Nancy Owencc U gornjem kutu bila je atisnuta adresa,, Nigger Island, Sticklehaven, Devon . . . Nigger Island! U novinama se u posljednje vrijeme saTno o njemu pie. Sva sila nag~aQanja i zanimljivih glasina! No, kada se bolje razmisli, sigurno je veCina njih nebona. Ali, kuu je vjerojatno sagradio neki milijuna i kau da je zaista vrlo luksuzno uret~ena. 7 ~. : _x ~` -~-'~`=-' Umorna od naporne kolske godine, Vera Claythorne pomisli: uPosao nastavni.ka tjelesnog odgoja u treerazrednoj koli i nije ba bog zna to . . . K:a.d b6h Samo mogla dobiti mjesto u ne koj pristojnoj koli.

Gospodin Isaak Morris odnnatanuo je vrlo odIuno svojom elavom glavom. - Ne, k,petane Lombard, stvar ostaje kako jest. Moj klijent pretpostavlja da ste vi pravi ovjek za ~pasne situacije. Ovlaten sam da vam predam io gvineja u zamjenu za put u Sticklehaven; Devon. Najblia stanica, je Oakbridge; tamo e vas doekati i odvesti~ ~do Sticklehavena, gdje vas eka m~otorni amac kojim ete stii na Nigger Island. Tamo ete biti na raspolaganju mom klijentu. Lombard odmah upita: - Na koliko dugo? - Ne due od dva tjedna. Gladei male brkove, kapetan Lombard ree: - ,Tasno vam je valjda da ne mogu prihvatiti ne~to - protuzakonito? Otro je po~Iedao sugavornika poto je to izgovorio. Na malim semi~tskim usnama gospodina Morrisa po~tkrade se lagani osmijeh. On zatim ree: - Ako vam bude ponudeno bilo to protuza konito, imats puno pravo odustati. pLOkleti ugladeni okrutnik, jo se i nasmijao! Kao da je dobro znao da. u Lombardovim dosadanjim pathvatima Iegalnost nije uvijek bila sine qua non . . . ' Lombardove usne razvuku se u osmijeh. Bogami, dva ili tri puta zaista je zaglibio! No, uvijek se nekako izvukaro! Nikada be nije po 10 , _ vla,io strogu granicu izmedu zakonitog i nezakonitog . . . Ne, zaista nije bilo stvari od koje bi prezao. Nadao se da e na Nigger Isla~,du biti dobre zabave... U kupeu za nepuae gospoQica Emily Brent sjedila je vrlo ukoeno, kao to je to ve bio njen obiaj. Bila je u ezdeset i petoj i nije odobravala oputeno sjedenje. Njezin oiac, pukovnik staroga kova, mnogo je polagao na dranje. Dananja generacija bila je upravo sramotno mlitava - u svakom pogledu - a o dranju da i ne goworim~o . ~. . Zraei principima o krijeposti od kojih nije odstupala, gospoQica Brent sjedila je u prenatrpanom odjeljku treeg razreda i trijumfira,la nad neudobnom atmosferom i vruinom. Ljudi danas od svega prave veliko piianje! ele injekciju prije vacfenja zuba, uzimaju pilule protiv nesanice, trae udobne stolice i jastuke, a djevojke doputaju da im tijela oputeno vise i polugole ljeti lee na plai. Gospodica Brent skupi usne svjesna da bi mogla sluai.ti za primjer nekim ljudima. Sjetila se prologodinjih ljetnih praznika. Ove e godine, meHutim, biti drugaije. Nigger Isiarid . . . U iriislima je ponavl jala, ve toliko puta proitano pismo. 11 ~Draga gospoltice ,8rent, Sjeate li se zajedno provedenih dana u Belhaven Guest Houseu, u kolovozu prije dvije godine? Mislim da smo tada pronali mnogo toga xajednikog. Otvaram pansion na otoku uz devonsku obalu. Mislim da e biti unosno da stvorim mjesto koje e zadovoljiti ukuse oxbiljnije publike; mjesto s jednostavnom kuhinjom, bez nudista i na - vijan,ja gramofona do kasno u no. Bito bi mi vrlo drago kada biste mogli provesti ljetne praxnike na Nigger Islandu, naravno kao moj gost. Odgovara li vam poetak kolovoza? Moda osmi. S potovanjem U.N.O...~c Kak.o li se orlo zvala? Potpis je bio neitak, razmiijala je Emily Brent, i to je iznervira. Toliko Ijudi pie svoje ime tako neitko. U mislima se vrati drutvu u Belhavenu. Bila je tamo prije dvije godine. Da, sjeala se one drage ene srednjih godina, gospoftica., gospociica - no, kako se ono zvala? - otac joj je bio kanonik. A bila je tamo i gaspoda Olten - Ormen , - ne, naravno - OZiver! Da - Oliver. Nigger Islarid! Pisalo je u novinaxna o Nigger Islandu - neto o filmskoj zvijezdi - ili je to moda bio neki ameriki milijuna? ~Naravno, takva su se mjesia ponekad prodavaia po dosta prihvatljivoj cijeni, jer oto,ci ne odgovaraju svima. I,,judi misle kako je to roman tiLno, no kad poenu tamo ~ivjeti, shvate sve njegove sZa,be strane i jedva ekaju da ga, se rijee. 12 U svakom sluaju ixnat u bespla,tmo ljetovanje

posrijedi neka mala potekoa - mu zabrinut za zdravlje svoje supruge.trai njegovo miljenje, no enu ne treba mnogo uznevmiravat,i. Ona ne_e. ni da, uje za lijenika. Njeni ivci . . . . ivci! Lijenik pfldie obrve. Ah, te ene i njihovi ivci! No, konano, bio je to dobar posao. Pola njegovi~h pacijentica bolovaa.o je iskljuivo od , ~ pravu dijagnozu ne bi primile sa zahvalnou! A ovjek je uvijek mogao neto izmisliti. Ma,le potekqe sa (neka duga rije), x~ita o~biljno - trebalo bi to izlijeiti. Jednostavna njega.c< Zapravo, kada bi dolo da toga da treba propisabi lijek, bilo je t uglavnom na bazi povjeren,ja. A on je imao dobre metode, znao je uliti povjerenje i nadu. Sreom, uspi,o se oporaviti od one afere otprije deset - ne, ak petnaest godina. Bio je na sa~mom rubu propasti! Strano ga je to potreslo. ok mu je pomogso da se sredi. Potpuno je prestao piti. Da,, da, bila je to vraki opasna stvar, iako... , Sa zaglunom sirenom koja je parala ui, ogrornni bsupersports da,linain:~ ~ , ~:-_~ . ~_~--. . . _ . : Dr Armstrong zamalO to nije odleiio u ivicu. Jedan od onih mladih glupana koji bjesomuno juTe cestom. Mrzio ih je. Gabovo ga je -unesreio. Prokleti mla,di glupan! 7 Tony Marston ra,zmiljao je jurei u Merc: oBroj ovih gmizavaca na ~esti ve zatrauje. `B~jek ti neto smeta na gutu. A voze sredinom ceate! Vonja ~gleskom i inae je prilino teka . . . Nije t~o kao u Francuwsk~oj gdje si ovjek zczista moe dati oduka . . .tc _ Da li da stane i neto popije ili da nastavi put? ~mao je vremena napretek! Jo nekih sto milja.. Popit e din i givo. ~Tasno vru dan! Mora da e se dobro zabaviti na tom otoku aIw potraje lijepo vrijeme. Tko su ti Owenovi, pitao se? Bogati i podli, vjerojat~o. Badger je ima~o dobar nos za takve I jude. Naravr~o, on je to i morao, jadnik, ta bfo je bez prebijene pare . . . Nadam se da posluuju dobr~o pie. S tim skorojeviima n,ikad se ne zna. Ba teta to pria o tome da je Gabrielle Turl kupila Nigger ~:-~ IsIand nije istinita. Taj filinski svijet zacijelo : ima svojih a,ri. Pretpostavljao je da e se nai i koja djevojka . . . . Izlazei iz hotela, prategnu se, zi jevnu, pogleda u nebo i ue u svo j u~dalmaincc. Nekoliko~ mladih ena zadivijivo ga je pro ~,tralo - visok est stopa, dobro graden, kovr : 16 . C." k : ave kase, preplanula ~ lica i inta~i.vno plavih ~ju. ` Naglo ~otpusti kvailo i buno skrenu na usku E cestu. Starci i djeca odskoie u stranu. Djeaci ga promatrahu s divljex~jem. ' Anthony Marston nastavio je svaj sla,vni pohod. 8 Gosgodin Blare vazio se gutnilum vlakom iz Plymoutha. Bilo je ma.lo putnika u r~jeg~onu odjeljku. Neki stari pomorac mutna pogleda upravo je utonuo u san. Gospodin Blore neto je paljiva zapisivao u mali n~otes. nKakav skup, mxmljao je.. pFmily Brent, Vera Claytharne, dr Armstrong, - Anthany Marston, stari suda~ Wargrave, Philip L~mbard, general Ma~asthur, C. M. G., D. S. O. Sluga i n~jegova ena: gospodin i gospoc3a Rogers. atvari notes i spremi ga u dep, bacivi pogled na ovjeka koji je drijemao u kutu. Mora da ima iznad osamdeset, postavljao je g~spodin Blore preciznu dijagnozu. Paljivo i savjesno jo jednom razmisli o svemu. ~P~osao bi~ trebao biti prilino lak, nagada~o je. uNe vidim razloga da pogrijeim. Nadam se da dobro izgledam. Ustao je i kritiki se pogledao u ogledalo. Lice koje je vidio bilo je pomalo voj~g iz ~ .neaec ma~tn naca 1? . , 1 t~_ - raza, gotovo bezizraajno, a krasili su ga brkovi i sive, poloene oi. Da se predstavim kao major? TJ~h, gotovo - sam zaboravio. Onaj stari general odm,ah bi me _ raskrinka~o.

- Dolazi oluja. ` ~ ~vjee, pa dan je prelirasan! - Oluja~je na pomolu. Miriem je!cc - Moda, ste i u pravu - ree gospodin Blo- re pomirljivo. . 18 ..~ - . ,, . ~_~.,".. Vlak se zausta.vi u stanfci i starac nesigurno ustane. - Ovdje silazim. Prtijao je neto oko pro` zora i Blore mu pomogne. Starac zastane na vratima, podigne ruku i ~rnu. - uvajte se i molite. uvajte se i moli~te. Sudnji da,n je blizu. Posrnu pri silasku i padne na peron. Onako leei, pogleda prema Bloreu i ree s neoekivanim dostojanstvom: - Yama gavorim, mladiu. Sudnji dax~ je na pomolu. . . Vraajui se na mjes~to, gospodin Blore pomisli: On je blii sudnjem danu nego ja!u Meiiutim, kao to to ob~i~no biva, nije bio u pravu . . . 2 >. I9 1 . Drugo poglavlje 1 Ispred stanie Oakbridge, mala. grupa ljudi stajala je u nedoumici. Iza njih su bili nosai s prtljagom. Jedan od njih viknu: - Jim! Voza taksija istupi naprijed. - Jeste 1' vi mo~da za Nigger Island? - zapita mekim devonskim naglaskom. etiri glasa odgovore potvrdno, a odmah zatim sumnjiavo pogledae ~eda,n drug~og. Voza se obrati sucu Wargraveu kao najstarijem u grupi: - Ovdje su dva taksija, gospodine. Jedan _ - mora priekati putniki vlak iz Exetera, koji treba stii za pet minuta. Taj e dovesti jo jed . nog gospodina za Nigger Island. Hoe li netko od vas priekati? Tako e vam biti udobnije. Vera Claythorne odmah pomisli na svoj bu . dui posao i spremno odgovori: ' - Ja u priekati. Vi moete poi. - Njen glas f pogled imal~ su pomalo zapovjedniki i pokroviteljski ton. Ponaala se kao da je na teniskom terenu i daje upute za igru. GospdQica Brent ukoeno ree: - Hvala, sagnu se i ude u taksi. 21 Sudac Wargrave slijedio je njen prin~jeT. _ Kapetan Lombard ree: - Priekat u 5 gospodioom . . . - Claythorne - doda Vera. - Ja sam Loanbard. Philip Lombard. Nosai stavie prtljagu u taksi: Sudac WargTa,ve primijeti: - Prekrasno vrijeme. - Da, zaista - prihvati gospodica Brent, i, za;okupljena. suputnikom, pomisli: Vrlo otmjen stari gospodin. Sasvim odskae od ~tipa ljudi koji se obino susreu u Ijetnim pansionfma. Mora da gospodin i gospoda Oliver imaju ugledan krug prijatelja.

Visok stariji gospodin vojnikog igleda po~javi.se na izlazu~perona. Sijeda kosa bila je jako zagladena, a brkovi uredno podrezani. , Nosa, posrui pod teretom tekoga konatoga kovega, po~ka,za na Veru i Lombarda. Vera mu od,mah pride i ree: - Ja sam sekretarica. gospode Owen. Kola ~ ~,ju. Za.tim predstavi Lombarda. Izblijed,~ele plave oi, pronicljive unabo godina.ma, odmjerie Lombarda. U trenu g~a, je ocijenio; da je barem tamo bi;o netko da vidi taj . NZgodan momak. Ipak, neto ne valja na njemu . . .cc Udoe u taksi. Vozili su se pustim ulicaTna malog ~kbridgea i zatim produili glavnom cestom. ~Prolazili su pravim labirintom strmih, zelenih i uskih pokrajnih seoskih puteva. General Macaithur izjavi: . . - Uape ne poznam ova j dio Devona. Imam mali posjed u istonom dijelu, na samoj granici ~rseta. Vera primijeti: 24 ``~~ , ~3 - ~dje je zais~a prekrsno. Br xa, _, euljci, crvena zemlja, a sve tako zeleno i raskono. Philip Lombard kriblki doda: - Malo je prezatvoreno . . . Ja vie volim istinu . . . Tamo ovjek vidi to nailazi . . . General Macarthur rim se obrati: - Mora da ste mnogo proputovaii? Lombard slegnu ramenima i nevoljko odgovori: - Pa, bilo me je svugdje. ' On pomisli: Sada e me sigurno pitati da li sam bio u ratu. Ti starci to uvijek pitaju.c< No, gene~ra.l Macarthur nije spominjao rat. 2 Popeli su se strmom cestom na breuljak i spustili krivudavim puteljkom do Sticklehavena - nekoliko kuica i po koja barka privezana uz obalu. Konano su vic~jeli i Nigger Island kakro, obasjan suncem na zalasku, stri iz mora. Vera se zaudi: - Jako je-daleko. Drugaije ga je zamiljala - blie obali, pre . punog lijepih bijelih kua. No, nije se nazirala` nijedna kua; samo ponosna silueta stijene k~oja je poma,lo naiikovala na glavu crnca. Bilo je ne iseg kobnog u njemu. Lag~ano je zadrhtala. Isp:ed rnale gosiionice Sadazn zvijezdacc, sje ~ dilo je troje ljudi. Zgrbljeni stari sudac, uprav ~;-_ 25 na gospoQica, Brent i trei - visok, srda~an ovjek koji im odmah pride i predstavi se. - Misiio saxn da je zgodnije da vas priekamo. Balje je da idemo svi zajedno. Dopustite da se predstavim. Zovem se Davis. Natal, Juna Afrika, to je moja postojbina, ha, ha! - Buno se smijao. Sudac Wargrave pogleda mrko. Ni gospodica Brent nije ba bila, sigurna da voli te kolonijalce. - Da li je netko~moda za aicu prije nego to se ukrca,mo? - zapita gospo_ din Davis gostoljubivo. Budui da nitko nije potvrdno odgovori~o, Da: v~is se okrenu i m~ahnuvi rukom ree: - ~nda, krenimo. Nai damaini nas sigurno oekuju. . . Primijetio je kako je udna s:metenost obu . zela ostale goste. Kao da i~h je spomii~,janje Owe r novih paraliziralo. . Davi:s opet mahnu rukom, na to se od obli~ njeg zida odlijepi neki ovjek i priHe im. S obzirom na bo da se njihao pri hodu odavao je ovjeka s mora. Lice mu je bilo iibano vjetrom, a oi su imale neki udan izraz. Govori~o je mekim dev~on~ki~n naglaskom. -- Jeste li spremni, dame i gospodo? ~ac eka. Jo dvojica dolaze kolima,, ali gospodin Owen nije naxedio da ih ekamo, jer se ne zna kada s~tiu. . _ _ Grupa je krenula. Yodi ih je goveo du 3nalog pristanita gdje je stajao privezan ama~c. Emily Brent primijeti s negodovanjem: - arnac je vrlo rraalen. ~=~:: ' Vlasnik uvjerljivo odgovori: , - Dobar je to brodi gos'do. Moe on sve do ~lymoutha, k'o od a.le! Sudac Wargrave e zabrinuto: - Ima na~s zaista miwgo: - NZoe on primiti jo toliko, gospodine. Vedri i u.godni glas Ph~ilipa Lombards sve ih umiri: - Sve e biti u redu. Vrijeme je divno, ne~ ma problema,. Dosta opre~no gospoQica Brent ude u a~nac. Ostali su s~lijedili njen primjer. Atmosiera je jo bila u:siljena.~Kao da je za svakog onaj drugi bio nerazrjeiva zagonetka. Upravo htjedo~e krenuti, kad vodiL zastane. Niz strmi put koji je vodio u selo dolazio je automobil. Snaan m,otor, prekrasna linija - izgledao je kao prividenje. Za volanom je sjedio mladi, iju je kosu mrsio vjeta,r. Pri veernjem svjetlu izgledao je ne kao ovjek ve poput mladog herojskog boanstva iz neke sjewernjake ~,ge, Fantastian trenutak! Anthony Mars~ton bio je nalik na neko nadzemaljsko bie. Kasnije vie se njih prisjetilo toga trenuika. 3 Fred Narracott je sjedio za kormilom razmi, ljajui o toj ucinoj grupi. Zamilj~ ih je sasvim drugaije, neto mnogo otmjenije; lijepo 27 obueme ene, mukarc3 u ~ za jedre~je, sve sami bog$tai i utjecajni ljudi. Ovi se nisu mogli ni usporediti s, recimo, drutvom gospodina. Elmera R,obsona. Sjetivi se ' gostiju tog miii;junaa, x~asmija se. To je bilo drn.tvo - a o piu da i ne govoriino! . C~osp~odin Owen mora da je st~svim drugaiji _ tip. ucliw, mislio je Fred, nikada jo nije vidio ni Owena ni njegovu gospogu. Nije jo bio kod njih. Sve naloge i plaanja ~ima~o je preko sebe gospodin Morris. Naredbe su uvijek~ bile jasne, plaa redovita, no ipak sve je to bilo udno. U nov~inama je pisalo da je neto tajanstveno u ve.zi s Owenom. Gospodirl Narracott se suglasi s time. . Moda je, konano, ipak go~spodica Gabrielle Z`url kupila otok. No, tu pretpostavku odmah odbaci, baeiv~i pogled na svoje supu~tnike. Ne ovdje nitko ni izdaleka nije bio nalik na filmsku ~ij~du: Ravnoduno ih ocijeni: Stara usidjelica,, zagriljiva, znao je on ~takve.

Prava zmija, mogao se okladiti. Stari gospodin vojnikog izgleda, _to se vidjela po svakom pokretu. ~godna mlaa ena., pa ipek, sasvim prosjena, nita na.roita. Ne ba holivudski tip. Onaj dobroudni veseljak, taj zacijelo nije pravi gospodin. Moda je trgovac u fniravini; da, vrlo vjerojatno, mislio je Fred Narracatt. Drugi go ~ sp~odin; mrav, pohlepna izraza i t~strih oiju, taj je zaista uda~n. Nije iskljueno da radi neto na filmu. 28 ` - Zapravo ga nijedan putnik nije zadovoljava.o. Jedino moda onaj koji je posljednji stigao automobilom - i to kakvim automobiiom! Takav jo nikada nije vidio u Stickleha,venu. Sigurno stoji milijune. Taj je bio pravi. Roden za ivot u visokom drutvu. Kad bi svi bili ka~o on . . . jo bi i razumio . . . udan posao, kad malo bolje razmjsli - i- tava stvar bila je u,dn~, - ak, vrlo i5udna . . . 4 amac se ljuljao oko stijena. Sada se konano vidjela i kua,. Juna strana otoka izgledata je posve drugaija. Blago se sputala d~o mora. Kua s pogledom na jug - niska, etvrtasia, moderna zgrada, okruglih prozora koji su proputali mn,ogo svjetla. Uzbudljiva kua, mnogo je obeavala! Fred Narracott tada ugasi motor i brodi tiho uplovi u malo pristanite izmedu stijena. - M~ora da je teko ovdje pristati po loem vremenu - zakljui Philip Lombard na to e Fred Narracott veselo: - Ne moete prista~ti na Nigger Island kada pue jugnistoni vjetar. Ponekad je tjednima odsjeen od obale. . nKa.ko je onda s opskrbom?

Gospotta R,ogers se okrenu da ode. Neujno . izaQe iz sobe poput sjer~e. Vera ode do ~ prozora i sjedne. Bila je malo uznemirena. Sve je nekako udno. Nema Oweno- vih, bli jeda, sabtasna gospoQa Rogers . . . 9 go- sti! Da, gosti su takoQer bili neobini. udno .r - ; dmtvo.' _ nSamo da ve jednom vidim te Ow~enove . . . I Voljela bih znati kakvi su.

` ` osamljeno. Izgubite vezu sa svijetom, no otok vasr odmah uvede u, svoj vlastiti svijet, u svijet . iz kojeg se moda nikada neete vratiti. ' Bjeim iz svoje svakidanjice.a ~' N~ja se i pone praviti planove za budunost. Uspinjui se kamenim stepenicama jo se smijao. U stolici na terasi sjedio je neki postariji gospodin. Dru Armstrongu se uini strano poznatim. Gdje li je ve vidin to aboliko lice, taj knrnjain vrat, tu pogrbljenu priliku i male, blijede, lukave ~i? Naravno - stari Wargrave. Jednom je svjedoio pred njun. Uvijek se inilo kao da napola spava, no kad je bila ri je o zakor_u, bio je vrlo budan. Govorkalb se da je imao veliki utjecaj na, donoenje odluka. porate, i da miljenje porotnika xnijenja kad to zaeli. Dva ili tri puta izvukao je i neke s~umnjive presude od njih. oSudac koji vjeacc, na~ivae ~ga ljudi. I da ga sretne ba tu - na kra,ju svijeta! ? Sudac Wargrave je razmiljao: oArmstrong? Sjeam ga se s klupe za svjedoenje. Vrlo korektan i oprezan. Svi su ti lijenici prakleie budale. Oni i.z Harley ~Streeta su najgori.c< I protiv volje sjeti se nedavnog razgovora s jednim ad te ljubazne gospode. Promrmlja: 3 ' 35 - Pie je u preci.vorju. - Moram najprije pozdraviti domaine. Sudac Wargrave ponovno zatvori oi i ree: - To je nemogue. - Z~~? - ~prepasti se dr Armstrong. , - Nema ni doma,ina ni domacice. Ovt~je je sve udno, ne zna se ni 'ko pije ni 'ko~plaEa. Dr Armstrong se za trer~utak zagleds, u suca. Uvjeren da je starac ve~ za,spao, iznenadi se kad zau njegov glas: - Poznajete li Constance C~u~hnington? - Hm - ne, ne poznajem. - Nije vano. Vrlo udna ena, ima ta,ko ne~~ ~op~. Stalno se pitam nisam li d~oa~o na krivo mjesto. Dr Armstrong odmahnu glavom i uQe u kuu. ' Suc~a,c Wargrave je i dalje razmiljao o Con stanci Culmingt~on. Vrlo nepo~uztiana ba kao i sve ene. Pomisli tada na dvi je ene u kui: staru go~poQicu sti~snutih usana i djevojku. Za djevojku nije mario - hladnokrvna drska djevojura. Ne, tri su ene, ako rauna i Rogersovu. udno stvoxenje, izgledala je na smrt preplaena. Dostojanstven par koji je znso svoj posao. U to se Rogers pojavi na terasi i sudac ga upita: - Da li se oekuje Lady Constance Culmington? - Ne, koliko ja znam. Sudac podie obrve i neto promrmlja. Pomisli: ,Crnaki otok'? I nije mu samo ime crno!a 36 8 . Anthony Marston se kupao. Uivao je u vruoj vodi. Ruke i n~oge bile su mu potpuno ukpene nakon du~e vonje. Vrlo je malo raz~nifiljao. Anthony je bio ovjek od instinkta i akcije. Tad mu se nametne misao: Moram prestati s tim . . ., ali ubrzo prekine s tam i oda,gna sve mfsli iz glave. . Topla voda - umorni udovi - obrijat e se - koktel - veera. A poslije . . .? . 9 Gaospodin Blore je vezao kravatu. Nije mu to ba polazilo za rukom. Da li je dobro izgledao? Nadao se da jest. Nitko nije bio isuvie ljubazan prema nje. mu . . . udan je bio nain na koji su gledali je dan drugoga - kao da su znali . . . Sve je ovisilo o njemu. Nije htio zabrljati. Pogled mu padne na djeju pjesmicu iznad kamina. Ba ljubazno to su to stavili. Sjeam se tog otoka jo iz djetinjstva. Nis~ mogao ni sanjatf da e me posao na.vesti ba ovamo. Dobro je to ovjek ne moe predvidjetf to ga eka.

, Tree poglavlje 1 Veera se bliila kraju. . Hrana je bila ukusna, vino izvrsno, a R~ogersovi su odlino posluivali. Raspoloenje je bilo dobro, razgovor je postajao sve slobodniji i intimniji. Sudac Wargrave, oma,mljen odlinim portom, za,bavljao je prisutne pomalo zajedljivo. Dr Arm - strong i Tony Marston su ga sluali. Gospodica, - Brent, avrljajui s generalom Macarthurom, ot kri da imaju mnogo zajednikih prijateija. Vera Claythome ispitivala je gospodina Davisa o Junoj Africi. Davis se sasvim dobro snala~zio. Lombard bi, sluajui njihov razgovor, tu i tamo podigao pogled i oi bi mu se suzile. Lutajui pogledom po stolu, prouavao je ostale. Anthony Manston e iznenada: - Zanimljive su ove stvarice, za;r ne? Na stakle~om postolju u sredini okruglog stola stajale su neke male porculanske figurice. - Crnci - ree Toni. - Nigger Island - u tome je simbolika! Vera se nagnu naprijed. - Sumnjam. Koliko ih je? Deset? 41 r~i Odjednom uzviknu: - Ba zgodno! To je onih deset malih crnaca iz djeje pjesmice koja je objeena u mojoj sobi :znad kamina. Lombard doda: - I u mojoj! - I u mojoj! - I u mojoj! ' Svi su govorili u zboru. - Dobra ideja, zar ne? - na to e Vera. Sudac Wargrave samo promrmlja: - Uasno djetinjasta. I natoi jo vina. EEmily Brent pogleda Veru Claythorne. Ova : joj uzvrati pogled. ene ustadoe. Staklena, vrata dnevne sobe bila su atvorena i um mora koje je udaralo o stijene dopirao je do njih. Emily Brent prim,ijeti: - Ugodan um. Vera odvrati: - Mrzirri ga. Gospodica Brent je $audeno pogleda. Vera pacrveni. - Ne vjerujem da je ovo mjesto tako ugod-~ no za vrijeme oluje. Emily Brent se sloi. - Sigurna sam da kuu zi~mi zatvaraju. Teko bi nali poslugu koja bi htjela tu biti preko zime. w Vera promrmlja: - Mora da je i inae teko dobiti poslugu. -- Gospoda Oliver j e sretna to ima ovo dvoje. ena odlino kuha. oudno kako ti sta.ri ljudi uvijek krivo za. pamte imena

- Odmah, gospodine - promuca Rogers bli- . jed kao krpa. Vera uzviknu: - Tko je to govorio? Gdje je? Zvuaio je zvualo je . . . I gene,ral :Vlacarthur se razljuti: - to se ovdje dogada,? Kakva je to neslana a,la? Ramena mu se opustie, ruke zadrhtae tako da je odjednom izgleclao deset godina, stariji. Blore je maramicom brisao oznojeno lice. Jedino su sudac Wargrave i Emily Brent bili naoko raviwdd,~uni. Gospodica Brent sjeclila je uspravno, visoko podigwxte glave. Obrazi su joj bili jako namazani. Sudae je sjedio u svojoj uobiajenoj pozi - giave sasvim sputene u vrat. Jednom ru~kom lagano je e~ao uho. Samo oi, uvijek ive, zbunjemo i oprezno luiale su po sobi. ~r , - ~ 45 I opet se Lombard prvi pribere. Budui da je Arrnstrong 'bio za~okupljen onesvijetenom enom, Lornbard preuze inicijativu. - Taj glas? iniio se kao da dolazi iz ove v ~ sobe. Vera je i dalje vikala: - Tko je.to bio? Tko je to? Nije nitko od nas. Ka~o i sueve, Lombardove oi lutale su po sobd. Pogled mu se zaustavi na otv~orenom pro zoru, no onda odluno odmahnu gla.vom. Oi mu iznenada zasvijetlie. Pode prema vratima kraj kamina ko j a su vodila u drugu so~bu. Naglim pokretom uhvati kvaku i otvori vra4a. Prode kroz sobu i uzvil~ne: - A, tu smo dakle! . Ostali nahrupie za njim. Jedino gaspoctica Brent ostane mirno i uspravno jediti. U drugoj sobi, stol je bio postavljen tik uza zid koji je odvajao ovu sobu od dnevne. Na stolu je bio gramofon st~rinskog tipa. Otvor zvunika bio je okrenut prema zidu, i kada ga Lombard_ odm~aknu, poka,zae se tri rnale rupe u zidu. Lombard stavi iglu na ploc.u pa se ponoamo zau: mOptueni ste za ova djela . . .K Vera povika: - Iskljuite ga! Iskljuite ga! ~a je strano! Lomba,rd je poslua. Dr Armstrong s olakanjem ~odahrbu. - Besran2na i okrutna ala. Piskavi glas suca. WaTgravea promrmlja: - Dakle, vi mi~siite da je to ala, zarr ne? Lijenik je zurio u njega. - A to bi drugo moglo biti? 46 Sudac je zamiljeno trljao bradu. - Za sada vam ja ne mogu nita rei. Tada se uplete i A,nbh~ony Marston: - ekajte, neto ste zaboravili. Tko je stavi~o plou i ukljuio gramofon? - Da, to bi trebalo .ispitati, mrmljao je War grave. Vratie se u dnevnu sobu. Rogers u taj as ue s aicom konjak4. Gospoica Brent nagnula se nad gospou R,ogers. Rogers doe do svpje supruge. - Dopustite mi, gospoo, da razgovaram s njo~n. Ethel, Ethel, sve je u redu. U redu, uje 1: me? Saberi se. Gospoa Rogers pone bre disati. Njene preplaene oi unezvereno su lutale unaokolo. U Rogersovu glasu osjeala se nervoza. - Saberi se, Ethel! Dr Armstrong blago ree: - Bit e vam dobro. Bio je to samo mali ok... . - Zar sam se onesvijestila? - Da. - Taj glas, taj strani glas, kao osuda . . . na pozeleni i zatrepta oima. - Gdje je ta.j konjak? Rogers ga je sta.vio na, mali stoli i netko doda'au doktoru, nc.gnutom na,d jadnu enu. - Popij~te ovo, gospoo Rogers. . Gu~ei se i hvatajui zrak, ona popi nialo. Ko-. njak j~oj vrati boju, i ona ree: ' - Dobro mi je. Sanzo, mali ok. Rogers brzo droda: 47 - Naravno! I ja sam bio akiran. ak sa,m ~p~ p~~v~. Opake la~i! Da, lai! Htio bih ~nati . . . Prekiriue ga. Zau se samo kaalj, kratak, su hi kaalj, no Rogers se ~tako tre k,ao da je uo krik. Zurio je u suca Wargravea, a ova.j ponovno , zakalje. - Tko je ukljuio gramofoa~? Niste li to bili vi, R~ogers? - Nisa~n zriao to je to. Kunern se da nisam ' znao. Da jesam, ne bih to nikada uinio. _ Sudac e suho: - Vjerojatno govorite istinu. No, bolje je da sve objasnite. Sluga prede marannicom preko i~la i ree: - Samo ~sa,m potiva~o nare~enja, gospodine. To je sve. ' - ija naredenja? - Gospodina Owena. - Dajte da to odmah ra~istkno. bo vam je naredio? - Trebao sam staviti plou na gramofon. Na ~ ~ je u la~dici, a rrwja ena,je trebala uklju. - iti gramofon kada udem u sobu da ponudim kavu. Sudac promrmlja: . - Vrlo zani nljiva pria. Rogers se branio: - Ali, to je istina. Tako mi boga, istina je! Nisam znao to je io, ~ nisam ni na tren posum_ ; njao. Bio je neki natpis, no misli~o sazii da je to ~aka l~ompozicija. Wargrave pogleda L~ombarda. a 48 - Da li neto pie na ploi? Lombard kimnu. Zatim se naceri pokazujui svoje bijele zube, i ree: . - U pravu je. Pie Labudi grjez~ . . . 3 General Macarthur uzvikne uzrt~jano: - Pa to se protivi svakom zdravom raztunu, besmisleno! Ovako dijeliti optube! Neto se mora uiniti. Taj Owen, ma tko on bio . . . ~ Uplela se i Emily Brent: - To je ba ono, tko je Owen? Sudac se uspravi. Bio je to ovjek od autori~ t~ta steenog dugogodinjim radom u sudnici. On ree: - O tame moramo vrlo paljivo porazgovarati. Predlae~m da najprije odvedete svoju suprugu u krevet, Rogers. Zatim se vratite.

- Pomoi, u vam, Rogers - ree dr Arm- ~ strong. Oslanjajui se na dva mukarca, gospoQa Rogers izade iz sobe. Kada su izali, Tony Ma: ston ree: - Ne znam kako vi, ali ja u neto popiti. Lombard se pridrui: - I ja u! - Zdem po pie. Marstan izacie iz sobe. Ubrzo se vrati. - Naao sam boce pripremljene na posluavniku. Kao da su ekale da ih netko uzme. d Deset malih crnaca g9 Oprezno odloi svoj dra~gocjeni t8ret. Zatim poslui osta.le. General Macaxthur i sudac pili s~a isti viski. Svi su osjeali da im treba neto otro. Jedino Eamily Brent zatrai au vode. Tada se vrati dr Armstrong. - Dobro joj je. Dao sam joj sred.s~tvo za amirenje. Pijete, vidim? Mogao bih i ja jednu. Nekolicina mu~kazaca por~avx~o napuni ae. Malo zatim vrati se i R,ogers. Sudac Wargra,ve preuze sve u svoje ruke. Soba se pretvori u pravu sudnicu. Sutiac zapone: - Dakle, Rogers, ponimo ispoetka. Tko je ta j gospodin Owen? Rogers je zaprepateno zurio. - Pa, vlasnik kue. - ~o mi je poznato. Ono to bih elio uti jest to da mi kaete sve to znate o r~jemu. - Ne mogu vam nita rei. Nikada ga nisam vitlio. U sobi se zau axnor. Javi se general Macarthur: . - Nikada ga niste vidjeli? Kako to mislite? - Ovdje smo tek tjedan dana. Dobili smo po sa,o preko agencije i pisazna,. The Reg~ina Age~ccy u Plymouthu. Blore kimnu glavom. - Stara poznata tvrtka. - Imate li to pismo? - Misli~te, pismo na ~,emelju kojeg smo ciobili r~axrljetenje? Ne, nisa~n ga sa~uvao. -rNa~tavite s vaom prio~n. Dakle, posao ste dobili preko pistna. 50 - Da.. Trebali smo doi ovamo u odreQeno vrijeme. Tako smo i uinili. U kui je sve bilo u redu: Hrane u izobilju, sve je izgieda,lo vrlo lijepo. Trebalo je samo obrisati prainu. . - Zatim? - Nita, gospod:ine. Dobili smo nare8enje, opet u pismu, da priprexnimo sobe za kunu a ba.vu, a jucer pogodne dobili smo jo jedno pi smo od gospodina Owena. Pie da su an i njego va supruga sprijeeni, da damo sve od sebs, i daje upute za veeru i onu gramofonsku plou. Sudac otro zapita: - Sigurno imate barem to pismo? - - Da, gospodine, ovdje je. Iz depa izvue pismo. S~udac ga uze. - Hm, pisa,no je strojem i adresa je Ritx-Ho: tei. Blore se odmah naao do njega. - Mogu li samo malo pogledati? Uze sucu pismo iz ruke i preleti takst. - Poznati tip stroja. Potpuno nov - bez greke. Papir uobiajen, svugdje se upotrebljava. Iz toga neete mnogo izvui. Moda otiske prstiju, ali sumnjam. Wargrave ga je promatrao sa zanimanjem. Anthony Marston stane uz Blorea i preko ruke mu zaviri u pismo. - Kakva u,dna imena, zar ne? Ulick Norman Owen. Da polomi jezik! Stari sudac odjednom ivnu. - Vrlo sam vam zahvalan, gaspodine Mar. ston. Upozorili ste me na udni i znaajni detalj. ' Pogleda astale i, prua~ui vrat poput bijesne ` kornjae ree: - Mis>~im da je vrijeme da skupimo sve podatke kojime raspolaemo. Bilo bi dobro kad bi svatko od nas iznio sve to zna o vlasniku ove kue. - Zas~tade, a za,tim nastavi: - Mi smo njegovi gosti. Korisno bi balo kada bi svatko objasnio zato je ovdje. , Nata krartka stanka, a onda Emily Brent odluno progovori: = Neto je vrlo udno u svemu tome. Dobila sam pismo s vrl~o neit~kim potpisom. Navodno ga je pisala ena s kojom sam prije nekoliko godina bila na ljetovanju. inilo mi se da se zove Ogden ili Oliver. Pozna jam, naime, i gospoQicu Ogden i gospodicu Oliver. Sigurna sam, meQutian, da nika~ia nisam ni srela ni upoznala nekoga po imenu Owen. Sudac upita: - Imate li to pismo uza se, gospodice Brent? - Da, odmah u ga donijeti. Ode i zaas se vrata s pismom. Sudac ga proi~ta: - Poinjem polako shvaati . . . Gospoice Claythorne? Vera, objasni okolnosti pod koj~ma je dola do mjesta sekretarice gospode Owen. - Marston? - Telefonirali su mi. Neki stari prijatelj, Badger Berkeley. Izneaadio sam se kad sam ga uo jer sam mislio da je ~tari lisac u ovo doba , negdje u Norvekoj. R,ekao mi je da dodem ovamo. 52 Sudac pono~m~o klBrnnu glavozn i nastavi: - Dr Armstrong? . - Ja sam ovdje poslovno. - A, tako. Znai, niste prethodno po~navali obitelj? - Ne. U pismu je spamenuto ime moga kolege. . Sudac doda: - Da bi to vjernije izgledalo . . . da, itaj va kolega, pretpastavljam, moane~alno nije u z~m1ji? . ~- Pa . . . u prav!u ste. Lombard, koji je gleda u Blorea, oc~jednozn - Sluajte, pala mi je na um ideja . . . Su~dac ga prekine: - Prieka,jte. - Ali ja . . . - Idemo ~edom, g~spodine Lombard. Upravo razgovaramo o razlozi~na k~oji su nas naveli da smo veeras ovdje zajedno. Generale Macarthur? upkajui brk~ave, general proanrn~lja: - Dobio sam pi5m~o od tog Owena. Spominje neke moje stare drugove koji su trebali biti ovc~je. Nada se da mu neu zamjeriti to me ovako neslubeno poziva. Bojim se da nisam sauvao pismo. - Gospodine Lombard? Lombard je brzo mislio. Da li da se otkrije ili ne? Odluio je. ` 53

- Ista stvar. Poziv, spaminjanje zajednikih . prgjatelja, pa sarn odmah pristao. Poderao sam p~. . Sudac Wargrave obrati se ta~la Bloreu. Glad:o je gornju usnicu, a glas mu postane opasno ljubez~a.n. - Nedavno smo svi doivjeli neugodno iskuenje. Neki prividno neutralan glas obratio na.m se poimence i teretio nas tekim optubama.. Us~koro emo i o njima raspraviti. Trenutano me zanima manje znaajni detalj. Medu imeni ma navodi se i William Henry Blore. No, 1@oliko ja znam, ovdje se nitko ta~ko ne zove. Ime Davis nije spomenuto. ~to moete na to rei, gospodine Davis? Blore, pomalo ljutito, ree: - Izgleda da se sve otkrilo. Moje ime nije Da,vis. - Vi ste William Henry Blore? - Tono. - Dodat u jo jedan podatak - ree Lom bard. Ne samo da. ste se lano predstavili, ~~e sam primijeti,o i da ste prvoklasan laov, gospo dine Blore. Tvrdite da dolazite iz Natala, iz Ju ne Afrike. Dobro poznajem Junu Afriku i Natal, ; spreman sam se-za~kleti da vi nikada u ivotu , niste bili tam~o. .. F Sve oi bile su uprte u Blarea. Ljutite, sum; njiave oi. . Anthony Marston priblii mu se stisnutih pes,. nica. - Tako, svinjo jedna! Irila li kakvo objanjenje? ~ . 54 . ~i Blore zabaci glavu i ree: - Gospodo, krivo ste me ocijenili. Ovdje je moja pismena preporuka i svi je m,oete pogle ' dati. Ja sam bivi namjetenik Odjela za krimi nalistika i~traivanja. Sada vodim detektivsku z.genciju u Plymautim. Dali su mi ovaj posao. Sudac Wargrave zapita: - Tko vaan ga je dao? - Taj Owen. Pri1oio je navanu uputnicu na lijepu svotu i dao mi upute to da radim. Trebao sam se prikljuiti ovoj kuer~oj zabavi, pretvarajui se da sam i sam jedan od g~ostiju. Dobio sam vaa imena. Doao sam da vas drim na, oku. - Da li je naveden bilo kakav razlog? - Nakit gospoQe Owen. Dovraga i ta gospoda Owen! Ne vjerujem da ona uope postoji ree gorko Blore. Suda,c je i dalje gladio gornju usnicu, ovaj put ~ odobravajui. - Misiim da su vai zakljuci opravdani ree. - Ulick Normaaz Owen! U pismu gospodice . Brent, iak~o je prezime samo nadrljano, ime Una, Nancy jasno se vidi. U oba sluaja rije je o istim inicijalima. Ulick Norman Owen - Una Nancy ` Owen - oba puta, to jest, U. N. Owen. IIi, s malo mate UNI~NOWNiI Vera povie: - Pa to je fan~tastino! Ludo! ' Sudac blago kimnu. - O, da, ni n~ surnnjam da nas je ovam,o pozvao neki luQak; vjerojatno vrlo opasan. 1 Unknown, engZ.: nepoxrsat (op. prev.). 55 1 etvrto poglavlje 1 Zavlada tiina. Tiina puna strave i zaprepatenja. Tada pisk,avi suev glas ponovno sve nadglasa. - Nastavl jamo nau istragu. No, pri je toga elim dodati jo neka obavjetenja ovom popisu. Tzvue iz depa pismo i siavi ga na ~stol: - Ovo je navodno pisala moja stara prijateljica, Lady Constance ~. 1V'isarn je ve godinana vidio. Otila je na Itok..Ovako nejasno i nerazumljivo pisanje upravo je u njenom stilu. Poziva me da joj se ovdje pridruim i -sasvim neodreQeno sporriinje domaina i doanaicu. Ista pria, primjeujete li? Spominjem to samo zato to se slae s ostalim podacima, a iz svega proizla,zi vrlo zariimljiv podatak.. Tko god nas fe namamio ovamo, zna ili se dobro potrudio da saz~z mnogo topa o svakome od nci.s. Ma tko to bio, zna da smo La.dy Constance Culmington i ja prijatelji i dobro mu je poznat njen stil pisa,nja. Takoder zna poneto o kolegama dra Armstronga i mjestima gdje se sada nalaze. On zna i na,dimak Marstonova prijatelja i kakve on telegrame alje. Tono je obavijeten gdje je gos~poQica Brent 57 1 provela, ljetne pra~ike prije dvije godine i koga . je tamo u:poznala. Zna sve o starim ratnim dru;ovima generala Macarthura. Malo zastane, a onda nastavi: ' - Kako vidite, on zna mnogo toga. Na temelju tih podataka, naprav;io je sasvim odredene eptube. ' Ove rijei smjesta izazvae nemir medu prisutnima. General Macarthur zavie: - Gomila lai! Klevete! I Vera je vikala: - To je nepravedno! - Disala je ubrzano. Gnjusno! Rogers ree pramuklo: - La, opaka la . . . mi nikada nismo, nitko odnas... . Anthony Marston zarei: - Ne znam samo na to je ta pmkleta budala ciljala!~ ' Podignuta ruka suca Wargravea stia graju. Paljivo birajui ri,jei, on zapone: - ~elim rei da m~ na nepoznati prijatelj optuio za ubojstvo nekog Edwarda Setona. Sjea.m se Setona vrlo dobro. Pojavio se preda mnom na sudu u lipnju i930. optuen za ubojstvo neke starije ene. Dobrom obranom osta~io je dubok dojam na porotu. Medutim, na temelju injenica koje su ga teretile, bio je kriv. To sam ista~kao u zavrnoj rijei i porota ga tada pmglasi krivim. Sloivi se s njihov~om odlukom, osudio sam ga na smrt. Uloena alba, zbog navodno krivi~h uputa koje sam davao poroti, od bijena je. Nad osudenikom je izvrena smrtna kazna. elio bih vam samo rei da je moja savjest potpuno ista. Samo sam vrio svoju dunost. Izrekao sam kaznu s pravom osude~wm ubojici. Armstrong se sa~da, prisjeti. Sluaj Setonl Presuda je izazvala ope iznenade~je. Sreo je dvorskog savjetx~ika Matthewsa na ruku dok je proc~,s jo~ bio u taku. Ovaj je bio pun samopouzdanja. HGotovo sigurno e. ga osloboditi. Nema sumnje o ishodu.cc A kasnije je uo komentare: oSudac ga ima na zubu. Tako je majstorski obradio poroiu da, su ga proglasili krivim. No, sve je bilo vrlo legadno. Stari Wargrave dobro pozn~je zakon. ~inilo se da sreduje neke line probleme s.tim ovjekom. Sjeanj,e na sve to proleti lijenikovim mislima. Jezik mu pos~ta bri od pameti, pa upit,a: - Da li ste , uope pozriawali Setona? Mislim, prfje sudenja. . Reptilske oi sjevnue ispod kapaka i sretoe se s njegovim. Jasnim, ledenim glasom, sudac odgovori: - Nisam znao nita o Setonu prije suder~ja. Armstrong zakljui u sebi: nStari Ia~e - znam da lae.c< 2 Vera Claythorne progovori drhtavim glasom: - Htjela bih vam rei - to dijete, Cyril Harnilton, biia sam njegova nje~ovateljica. Nije

59 ,. smio plivati daleko. Jednoga dana, dok sam bila zaokupljena neim drugim, on je otplivao. Krenula sam za njim . . . nisam mogla stii na vrijeme . . . Bilo je strano . . . ali, nisam bila kriva. Poslije istrage oslobodena sam svake krivice. Djetetova majka bila je tako draga. Ako me ak ni ona nije krivila, zato, za~to je ova grozota morala biti izreena? Nepravediw . . . nepravedn~o... Briznu u grevit pla. General Macarthur potapa je po ramenu. - Hajde, hajde, draga moja. Naravno da to ni je istina. Taj tip je lud. Lud! Ima bubu u glavi! Sve je izopaio; od poetka do kraja. Uspravi se, a onda, naglo ree: - Najbolje bi bilo da se uope ne obaziremo na te gluposti. Ipak, osjeaxn potrebu da vam ka- e~m - ni trunka istine - ni trunka istine nema u orwm to je rekao o mladom Arthuru Richmondu.,Richmond je bio jedan od mojih oficira. Poslao sam ga na dunost i poginuo je: Normalna stvar u ratno doba. Strano me vrijeQa ljaga baena na moju enu. Najbolja ~ena na svijetu. Apsolutno - Ceza,rova ena! Sjedne. Drhtavom rukom stan~ upkati brkove. Ovaj govor bio je za njega veliki napor~ Zatim se javi Lombard. U oima mu se vidjelo da se tlobro zabavlja. - to se tie onih domorodaca . . . Marston upade: - ~o je bil,o s njuna? Lombard se naceri: ' 60 r - Pria je potpuno istinita! Ostavio sam ih! Stvar samoodr~an~ja! Izgubili smo se u dungli. Ja i jo nakolicina drugova pokupili m~o preostalu hranu i - strugnuli. General Maos.rthur ozbiljno upfta: - Napustili ste svoje ljude? Ostavili ste ih da umru od gladi? Lombard odgovori: - PriznajeTn da to ba nije in dostojan jednog pukka sahiba. No, samoodranje je ovjekova prva dunost. O~si~n toga, domorocima smrt ne pada tako teko, znate. ni to ne do~ivuavaju kao mi Evropljani. Vera podigne glavu i zaprepateno ree: - Ostavili ste ih - da umru? - Ostavio sani ih da umru. Vadrina u njegovim oima sukobi se s uasom u njenim. An~thony Marston ree oteui: - Upravo neto mislim. John i Lucy Combes. Bit e da su to ona djeca koju sam pregazio u blizini Cambridgea. Prokleto loa srea! Sudac kiselo upita: -. Za njih ili za vas? - Pa, mislim; za mene, ali, naravno, u pravu ste gospodine - bila je to prokleto loa srea i za njih. Izjurili s~u iz neke kuice, ili tako neto. Oduzeta mi je vozaka dozvola na godinu dana. Kakva gnjavaa! . - Te brzine su nemogue, nemogue! Mladi ljudi poput vas opasni su za drutvo - gorljivo e dr Armstrong. An,tho~ny slegnu ramenima. 61 1 - Danas se tako vozi: Naravno, u Eagleskoj su ceste grozne. ovjek ne moe razviti pristojnu brzimu. Osvrnu se traei svoju au, uze je sa stola i ode do malog stolia da bi natoLio jo jedan viski sa sodom. Preko ramena jo~ dobaci: - Sad, to se moe. Nisam ja kriv. Obina nesrea! 3 Za to vrijeme Rogers je vlaio usne i grio prste. Za,tim ree tihim, poniznim glasom: - Smijem li samo neto rei? - Samo recite, R,ogers. , Rogers proisti grlo i prede jezikom preko sasuenih usnica,. - Crospodine, spomenuti smo i ja i moja supruga. I gospo8ica Brady. U tome nema ni trvnke istine, gaspodizie. Moja Cena i~ ja bili sm~o kod gospoctice Brady sve do njene smrti. Uyijek je bila sla;bog zdravlja, govspodine. Te noi bjesnjela je olu~ja, gospodine, te nocSi kada joj je naglo pozlilo. Telefon je bio u kvaru. Nismo mogli doi do lijenika. Pjeice saxn iao po x~jega, gospodine. No, stigao je prekasno. Sva~ko e vam to potvrditi. Nikada protiv nas nije izreena ni rije. Ni rije! Lombard je zamiljeno promatrao lice koje se grilo, ~suhe usnice, taj strah u oima R,ogersa. Sjeti se treska posluavnika. Blore progovori srdano, ali ipak podru~glji~,ro: 62 - Ipak, njenom smru ste naslijedili neku sitnicu, je li? Rogers se pribra i hladno ree: - Gospodica Brady nam je oporukom osta- vila stanovitu sumu u zna~k.za,hvalnosti za vjerno sluenje. A zato i ne bi, pitam vas? Lombard ree: - A to je s vama, Blore? ~ - Kako to mislite? - I vae se ime nalazilo na popisu. Blore pocrverii. - Mislite na Landora? Rije je o pljaki banke - Londonske trgovaLke banke. Sudac Wargrave se uzvrpolji. On ree: - Sjeam se. Nije bio moj sluaj, ali sjeam se toga. Landor je bio osuden na temelju vaeg svjedoenja. Bili ste u to vrijeme policijski inspektor? - Da. . - Land,or je osuden na doivotnu robiju i umro je godinu dana kasnije u Dartmooru. Bio je slabog zdravlja. - Bio je nitkov! Smaknuo je nono~g uvara. injenice su ga nedvosmisleno teretile. Wargrave ree oteui: ~ - Ako se ne varam, tom prilikom ste pohvaljeni_ za vjeto vodenje sluaja? Blore e snudeno: - Unaprijeden sam. Zatim doda promuklo: - Samo sam vrio svoju du,nost. Lombard se nasmije iznenadno i zvonko. 63 - Kako smo svf revni na dunosti i kako potuje~no zakon! Izuzimajui mene, naravno. A to je s vama, doktore, i va~orn si~tnom profesio , nalnam ngrekicomc

Naravno, bilo je to davno. Moda je u pitanju neka moja operacija. Toliki ljudi stignu prekasno, a ~kada pacijent umre, smatra se da je to krivnja li jenika. Uzdahnu, odma~hujui glavom. A u sebi pomisli: uPijan - eto ta je = pijan . . . A operirao sam! Iskidani ivci - ruke nesigurne. Ubio sam je, nego to! Jadnica - postarija ena - jednostavan sluaj - da sam bio trijezan. Srea moja da u naoj ~rojesiji postoji lojalnost. Sestra je znula - naravno, ali drala je jezik za zubima. Boe, kakav ok! Jedua sam doao k sebi. No, , tko je to mogao saznati - nakon tolikih gvdina?cc 64 4 U sobi zavlada tiina. Svi su, kriomice ili otvoreno, pogledavali Emily Brent. Prolo je nekoliko minuta, a onda je postala svjesna njihova iekivanja. Obrve na njenom niskom elu podigoe se i ona se javi: - Oekujete li da i ja neto kaem? Nemam to rei. Sudac upita: - Nita, gospo8ice Brent? - Nita. Emily Brent vrsto stisnu usnice. Sudac pogladi lice i ree blago: - Us~kraujete nam svoju obranu? Gospodica Brent hladno odvrati: - Nema ovdje mjesta obrani. Uvijek sam ra~ dila ono to mi je savj~st nalagala. Nemam sebi to predbaciti. U zraku se osjea,lo nezadovoljstvo. Ali Emily Brent se nije dala zavesti javnim miljenjEUn. Bfla je nepopustljiva. Sudac e na to proi:stivi grlo: - Naa istraga ovime zavrava. A sada, R,ogers, tko se jo nalazi na otoku osim nas? - NLt,lw, gospodine. Ba nitko. - Sigurni ste? - Potpuno siguran, gospodine. - - Nije mi jo~ sasvim jasno zato nas je na nepoznatf domain skupio ovdje. Ali, po mom miljenju, ta osoba, ma tko to bio, nije potpumo zdrava, u uobiajenom smislu te rijei. s noso` '~'~n ~ 65 - On moe biti opasan. Mislim da bi bilo dobro da to prije napustimo otok. Krenim~o jo hoas. g,ogers primijeti: - Oprosti~te, gospodine, ali na oto~ku nema amaca,. - Nema nikakvog amca? - Ne, gospodine. - A kako saobraate s kopnom? - Fred Narracatt dula,zi ~svakog jutra, gospodine. Donos~i kruh, mlijeko i potu, a preuzima narudbe. - Tada mislim da bi bilo dobro da svi napustimo ottyk sutra ujutro kad Narracott s~tigne s amcem - ree Wargrave. Svi se jednoglasno sloie, osim jednog. Anthony Marston nije bio uz veinu. - Zar to ne bi bilo nesportski? Trebalo bi prije odlaska rijeiti tajnu. Sve je to poput detektivske prie. Vrlo uzbudljivocc. Sudac e na to za,jeclljivo: - U mojim godinama ovjeka naputa svaka elja za uzbudenjimac< takve vrste. Anthony odvrati iscerivi se: - ivot u okviru zakona postaje pretijesan! Ja sam za zloin! U to ime, diem ovu au! Podie au i iskapi je na duak. Isuvie naglo, moda. Zagrcnu se, sav se izoblii i pocrveni. Hvatajui zrak sklizne sa stolice i a,~ mu ispadne iz ruke. ss Peto poglavije 1 Sve se odigralo tako naglo i neoekivano da svima zastane dah. Tupo su zurili u ukoenu priliku na podu. Dr Armstrong skoi i kleknu do njega. Podigao je glavu, a u oima mu se oitovalo zaprepatenje. Obuzet strahom tiho proapta: - Boe moj! Pa on je mrtav! Ostali nisu shvatiii. Ne odmah! Mrtav? Mrtav? Mladi vil~inki bog u naponu snage i zdravlja? Poko~en u trenu! Zdravi mladi Ijucli ne umiru tako - ugueni gutljajem viskija i~e... Ne, nisu to mogli shvatiti. Dr Armstrong zaviri u mrtvaevo lice. Pomirisa poplavjele, iskrivljene usnice, zatim uze au iz koje je pio Anthony Marston. General Macarthur upita: - Mrtav? Hoete rei da se cieko sa~no tako I zagrcnuo - i umro? - Nazovite to kako hoete, ali sigurrw je da je umro od guenja - odgovori lijenik: 5' 67 ~r~ je au; zati~m umoi prst u ostatak pia i oprezno ga samo liznu vrkom jezilra. Izraz lica smjesta mu se prarnijeni. , General Macarthur e mirno: - Nikad nisam znao da ovjek moe samo tako umrijeti - od napadaja kalja! Emily Brent doda: - Usred ~ivota, mi smo u smrti! Dr Armstrong ustane i grubo odvrati: - Ne, ovjek ne umire od obinog napadaja =, kalja. Marstonova smrt ne bi se mogla nazvati prirodnom. Vera gatovo proapta: - Da li je bilo - n~to - u vislciju? Armstrong kimnu potvrdno. - Da. Ne mogu tono rei to. Svi su izgledi da je to jedan od cijanida. Ne as~jes se izraziti , zadah cijanovodine kiseline, vjerojatno je rije o cijankaliju. On djeluje trenuta~n,o. Sudac ozbiljno upita: - I to. je bilo u njegovoj ai? - Da! : Lijenik pride stoliu s piem. Skinu ep s , boce viskija, pomirisa i malo okusi. Zatim okusi sodu. Odmahnu glavom. - Oboje je u redu. I~ombard upita: - Znai li to - da je sam stavio otrov u au? Armstrong potvrdi, ali s udnim nezadovol jstvom: - ini se da je tako. Upade Blore: 68 - Samouboj~stvo, je li? Lijepo, bogami. Vera e polako: - ovjek nikada ne bi rekao da e se on ubiti. Bio je tako pun ivota. Tako se dobm zabavljao! Dok je veeras silazio niz pa~dinu u onom sutomobilu, izgledao je - izgledao je o, ne mogu to objasniti!

Ali, svi ~su znali to je mislila. Anthony Marston, pravo olie~n,je mladosti i muevnosti, izgledao je kao kakvo besmrtno bie. A sada je, zgren i skren, leao na podu. Dr Armstrong upita.: - Da li postoji jo neka mogunost osim samoubojstva? Svi -su polagano odmahnuli glavpm. Vidjeli su ga kad je otiao po pie. Iz toga slijedi da je cijanid mogao dospjeti u au samo ruk~om samog Marstona. A ipak - zato bi Anthony Marston poinio samaubojstvo? Blore ree zamiljeno: - Znate, doktore, meni tu neto nije u redu. Ne bih raka,o da je Marston bio tip samoubojice. Arnistrdng odgovori: - Slaem se! 2 Ostalo je na tome. to se jo moglo rei? Armstrong i Iambaxd odnijeli su nepokretno tijelo Anthonyja Marstana u njegovu sobu i polor~ili ga na, krevet, prekrivi ga pokrivaem. 69 Kada su se vratili u dnevnu s~obu, ostali su stajali u grupi i svi su pomaZo drhtali, iako no ni je bila hladna. Emily Brent prekine utnju: - Bolje da pociemo na spavanje. Kasno je. Prola je pono. Pametan prijedl~og, pa ipak svi su oklijevali. Kao da je svatko od njil~ u drugome traio ohrabrenje. ,Sudac prihvati: - Da, moramo malo odspavati. R,ogers primijeti: - Nisam jo raspremio sobu. Lombard e ~asorno: - Uinite to ujutro. . Armstrong se obrati Rogersu: - Da li je vaoj ~:eni dobro? - Idem pogledati, gospodine. Vrati se za nekoliko minuta. - Lijepo s~pava, nema to. - Dobro je. Nemojte je uznemiravati - ree Lombard. - Bez brige, gospodine. Sar~w u sve spremiti u sobi, ispitati da li su vrata zakljuana i odmah idem na spavanje. Hodnikom je otiao u blagovaonicu. Ostali se pola.gano i bezvoljno uputie stepen'ic~ma. Da je to koji,m sluajem bila stara kua s daskama koje kripe, tamnim sjenama i debelo obloenim zidovima, atmo~sfera bi bila jeziva. No, ova kua je bila posljednji krik mode. Nije bih~ mranih kutova, ni skrivenih vrata, bila je pre~plavljena elektrinim svjetlom, a sve je bilo 70 novo, svijetlo i blistavo. U kui nije bilo niega skrivenog ili tajnovitog. Bila je posve bez atmosfere. No, upravo je ta bezlinost zastraivala . . . Na vrhu ste,penita poeljeli su jedan drugom laku no; svatko je otiao u svoju sobu, i svi su, automatski, gotovo nesvjesno, zakljuali vrata. 3 U ugodnoj sobi toplih boja, sudac Wargrave se svukao i spremio na spavan~je. Mislio je na Edwarda Setona. Vrlo ga se dobro sjeao. Njegove kose, njegovih plavih oiju, navike da gleda ovjeka ravno u oi s nekom ugodnom neposredno~u. Upravo je to i o~stavilo tako dobar dojam na porotu. 3~lewellyn, zastupnik optube, malo je zabrljao stvar. Bio je pregrub i hbio je previe toga dokazati. ~ S druge strane, Matthews, zastupnik obrane, bio je vrlo dobar. Njegovi argumenti bili su uvjerljivi, unakrsno ispitivanje gotovo ubojstveno. P~tupak ~a ispitivanja, u loi za svjedoke bio je majstorski. A Seton je izvrsn,o izdrao unakrsno ispitivanje. Nije se previe uzbudio, ni razbjesnio. To je porotu impresioniralo. Matthewsu se vjerojatno inilo da je presuda jo samo puka formalnost. Sudac paijivo navije sat i stavi ga uz krevet. 71 Tono se sjeao kako mu je bilo dok je tamo sjedio - sluajui, biljeei, ocjerijujui sve to je uo, sretiujui do najmar~jih sitnica sav dokazni m~aterijal pro~tiv zatvorenika. Uivao je u tom sluaju! Matthewsova zavrna rije bila je fenomenalna. Llewellyn, govorei poslije njega, nije uspio izbrisati dojam koji je ostavila obrana. A oa~da je dola i njegova zavrna rije . . . Sudac Wargrave paljivo izvadi zubnu pro tezu i stavi je u au s vodom. Mlitave usnice povukoe se u usnu upljinu. Sada su to bila okrutna usta - okrutna, i grabeljiva. Skla,pajui oi, sudac se nasmijei. Lijepo je skuha,o tog Setona! Uz la.ko reumatino stenjanje, lee u krevet . i ugasi svjetlo. 4 Dolje u blagovaonici Rogers je zapanjeno stao. ' Zurio je u male porculanske figure na sredini stola. Proanrmlja: . nudno! Mogao bih se zakleti da ~h je bilo deset! 5 General Macasthur vrpoljio se u krevetu. . Nika,ko ni je m,ogao zaspati. U mraku je s~talno vidio lice Arthura Richmonda. 72 Volio je Arthura, strano mu je bi,o drag. Bilo mu je drago to se Leslie svidio. Leslie je bila tako svojeglava. Bilo je mnogo sasvim pristojnfh mladia na koje bi ona samo podigla nos i proglasila fh dossvdr~im. HI)OSadaIl!K Tek tako. No, Arthur Richmond joj nije bio dosadan. Ve od samog poetka dobro su se slagali. Priali bi o kazalitu, muzici, slikamtvu. Zadirkivar la bi ga, zbijala s ~jim ale, upravo ga draila. A on, Macarthur, bio je oduevljen milju kako Leslie gaji materinske osjeaje za mladi~a. Materinske! Kakva je bio budala da mu nije odmah sinulo kako je Richmond imao dvadeset osam prema Leslienih dvadeset devet godina! Volio je Leslie. I sada mu je bila pred oima. Njeno srcoliko Iice, sive duboke oi, tamna kovrava kosa. Volio je Laslie i imso u nju neogranieno povjerenje. I tamo, u Francusko j, usred itavoga onog pakla, sjeo bi i mislio na nju, vadio njenu sliku iz unutranjeg depa unfforme. A onda je otkrio sve! Sve se odigralo upravo onako kako se to zbiva u knjfgama: pismo u krivoj omatnici. Pisala je obojfci i sta,vila pisrno za Richmonds u omotnicu adresiranu na svog mua. ak je i sada, nakon toliko godina, osjeao udarac koji mu je time nanijela - onu bol . . . Boe, kako je to boljelo! A itava je stvar trajala prflino dugo. U pismu se sve jasno vic~jelo. Vik~di! Richmondov posl jedn ji dopust . . . 73

Leslie - Leslie i Arthur! Proklet bio taj Arthur! To prokleto nasmijano lice, taj spremni oRazumijemcc! Laov i licemjer! Kradljivac tude ene! Pola,ko se taloio taj ledeni, ubilaki bijes. Uspio se pretvarati kao da se nita nije dogodilo, nita nije pokazivao. Pokuavao je da njegov odn~s prema Richmondu ostane i,sti. Da li je uspio? Tako mu se bar inilo. Richmond nije nita posumnjao. Promjene raspoloenja na frontu su bile razumljive - ovjeku su ivci s~talno prenapeti. Jedino ga je mladi Armitage ponekad udno gledao. Bio je posve mlad, ali dobrog zapaanja. Moda je Armitage i pogodio kako stvari sto je kada je dolo vrijeme? Svjesno je poslao Richmonda u smrt. Samo ga je udo moglo spasiti. No, udo se nije dogodilo. Da, poslao je Richmonda u smrt i nije mu bilo ao. Bilo je to dosta jednostavno. Grijeilo se stalno i oficiri su esto bili nepotrebno slani u smrt. Vla.dala je opa pometnja i panika. Ljudi su po~slije mogli govoriti. oStari je Macarthur izgubio glavu, poinio neke kapitalne greke i posla,o u smrt svoje najbolje ljude.cc Vie od toga ni,~su mogli rei. Ali mladi Armitage je bio drugaiji. udno je gledao svog pretpostavljenog. Moda je znao da je Richmond namjerno poslan u smrt. (Po zavretku rata - da li je Armitage progovorio? ) Leslie nije nita znala. Plakala je za svojim ijubavnikom (pretpostavljao je), no kad se on 74 vratio u Englesku, oplakivanje je ve bilo gotovo. Nika~da joj nije rekao da je otkrio njenu vezu. Nastavili su ivjeti zajedno, samo nekako vie nije bila stvarna. A onda je, tri ili etiri godine kasnije, oboljela od upale plua i umrla. Bilo je to davno, ima tome petnaest - esnaest godina! Napustio je vojnu slubu, nasianio se u Dev~onu i kupio neki mali posjed kakav je oduvijek elio. Fini susjedi, ugodan kutak. Mogao je pomalo loviti ~ ribariti. Nedjeljom bi iao u crkvu. (Ali ne onda kada bi se italo kako je David poslao Uriaha u prve borbene redove. Nekako to nije mogao podnijeti. Osjeao bi se nelago~dn.o.) Svi su bili vrlo prijateljski raspoloeni prema njemu. To jest, u poetku. Kasnije je imao neugodan osjeaj da, mu govore iza leda. Nekako su ga drugaije gledali. Kao da su neto nauli, neka lana naklapanja . . . (Armitage? Ako je Armitage progovorio?) Poslije je poeo izbjegavati drutvo i potpurw se povukao. Neugodrw je osjeati da ljudi raspravljaju o vama. A sve je to bilo tako davno i sada tako bez svake svrhe. Leslie se izgubila u magli vremena kao i Arthur Richmond . . . Nita od onog to se dogodilo nije vie bilo vano. Ipak, ivot mu je bio pust. Poeo je izbjegavati ak i svoje stare ratne drugove. (Ako je Armitage progovorio, oni su to s,igurno znali. ) A sada, veeras, taj. skriveni glas objelodanio je njegovu tajnu. ?5 ~ ~` Da li se dobro tirao? Sauvao prisutnost duha? Pokazao prave osjeaje - negodovanje i prezir, ali nikakav osjeaj krivn,je, nika~kvu nelagod nost? Bilo je to teko rei. Bez sumn je, niltko ni je ozbil jno mogao shvatfti tu optubu. A bila je izreena i itava gomila drugih besmislica, isto toliko pre~tjeranih. Ona armantna djevojka - glas ju je optuio da je utopila dijete! Idioterije! Neki ludak se razbacuje opiubama! Pa i Emily Brent, zapravo neakinja starog To~ma Brenta iz Regimenta. Optui~ti nju za ubojstvo! I slijepac bi vidio da je to krajnje pobona ena, jedna od onih koje mogu ii ruku pod ruku sa sveenicima. Sve je to bilo prokleto udno! Ludo - nita rnan je! Jo od samog dolaska ovamo - kad li je to ono bilo? Vidi vraga, pa stigli su tek danas poslijepodne! inilo mu se da je tu ve itavu vjenost. Mislio je: Da mi je znati kada emo se izvui odavde.a Sutra, naravno, kad stigne e,mac. udno, ali tog trena i nije ba elio otii . . . vratiti se na kopno, natrag u svoju malu kuu, na.trag u sve nevol je i brige. Kroz otvoren proz~or i,~uo je kako valovi udaraju o stijene, sada neto bunije nego u predveerje. Vjetar je jaao. Pomisli: ~um i mjesto koji mogu samo umiriti . . .~ . 76 :'.`,~~;v. NNajbolje je na otocima to to ovjek kad jednom na njih stigne - ne moe vie dalje . . . doao je na kraj svega . . .

Cyril ba nije bio najboljeg zdravlja. Osjetljivo dijete bez ivo~tnne snage. Je~dno od onih koje moda umire prije nego to odraste . . . A onda . . .? NGospodice Claythorne, zato ne smijem plivati do stijene?cc Plaljivo ponavljanje ve joj je ilo na ivce. ~Predaleko je, Cyril.~ ~rAZi gospodice Claythorne . . .~ 78 . : . . . ~.- : , Vera us~tane. Ode do toaletnog stolia i popije tri aspirina. Pomi:sli: Kad bih barem imala kakvo dobro sredstvo za spavanje. , Kada bih se ja odluila na samoubojstvo, popila bih pretjeranu dozu veronaZa, ili neto slino ali nikako cijanid!cc ~Strese se pri pomisli na Anthonyja Marstona i njegovo zgreno crveno lice. Prolazei uz kamin, baci pogled na uokvirenu, grubo rimovanu pjesmicu. oD~eset malih crnaca polo je u krevet; Jedan se uguio i osta ih Devet.cc Pomisli: Ovo je grozno - ba kao mi veeras . . .cc Zato bi Anthony Marston elio umrijeti? Ona io nije eljela. Nije mogla ni zamisliti da bi poeljela umrijeti... Smrt je za druge . . . 99 r . esto poglavije Dr Armstrong je sanjao . . . U operacianoj dvorani bilo je strano vrue . . . Pdora da su pretjerali s gri,janje~n! Znoj mu je curio niz lice. Ruke, vlan~ i ljepljive, jedva su drale skalpel . . . Kako je divno o~tar . . . Bilo bi lako poiniti ubojstvo takvim noem. A on je, naravno, upravo to i radio . . . Tijelo ene ~izgledalo je drugaije. Bilo je krupno i ghmazno. Ovo koje je lealo pred njim bilo je sitx~o i mravo. Lice nije vidio od prekrivaa. Tko je bio ta.j koga je morao ubiti? Nije se mogao sjetiti. Ali on to mora saznati! Da li da pita sestru? Sestra ga je .gledala. Ne, nju nije mogao pitati. Bila je sumnjiava, to se odmah vidjelo. Ali, tko je to na operacionom stolu? Nisu smjeli tako prekriti lice . . : Kad bi barem mogao vidjeti lice . . . Ah, ta.ko je ve bolje. Neki mlsdi gripravnik skinuo je plahtu. fi Deset malih crna^a 8I ` Naravno, Emily Brent. Emily Brent je ta koju mora ubiti. K~;ko su joj zlobne oi! Usne se pokreu. to to govori? ~Usred ivota, mi smo u smrti . . .cc Sada se smijala. Ne, sestro, ne stavljajte ponovno plahtu. Moram je vidjeti. Treba joj dati anesteziju. Gdje je eter? Siguran sa,m da sam ga donio. to ste ui~nili s eterom, sestro? Ch~,teau Neuf du Pape? Da, dobro e doi i ~to. Odnesite plahtu, sestro. Pa jasno! Znao sa~n to itavo vrijeme! To je Anthony Marston! Lice mu je crveno i zgreno. Ali nije mrtav, smije se. Kaem vam, on se smije. Trese operacioni stol. Lake, ovjee, lake! Sestro, umirite ga, umirite'ga! , Dr Arm~strong se tre i probudi. Bilo je jutro. Sunce j e ulazilo u sobu. Netko je stajao na~d njim i drmao ga. To je Rogers. Rogers, patpuno blijed u licu, govo~rio mu je: - Doktore, doktore! Dr Armstrong se potpuno razbudi. Sjedne u krevetu i otro upita: - to je? - Moja ena, doktore. Ne mogu je probuditi. Moj boe! Ne mogu je probuditi. I` - izgleda vrlo loe. Dr Armstrong je bio brz i djelotvoran. Obukao je ogrta i poao za Rogensom. Nagnu se nad krevet u kojem je leala ena. Bila je okrenuta na stranu i potpuno nepomina. Podigne njen,u hladnu rul~u, zatim one kapke. 82 Poslije nekoliko trenutaka, uspravl se i okrene od kreveta. R,ogers proapta: - Je li, je li? Jezikarn prege preko suhih usnica. Armstrong ~klimnu. - Da, gotova je. Pogled mu se zamiljeno zadri na ovjeku koji je stajao pred njim. Pregledali su noni ormari, umivaonik, a zatim se vratie u sobu. Rogers upita: - Je li - je li srce, doktore? Dr ArmStrong -: ne odgovori odmah. Zatim upita: - _ - Kakvog je inae bila, zdravlja? - Patila je od reume. - Da li je bila kod lijenika u posljednje vrijeme? - Lijenika? - zabezeknu se Rogers. - Nismo ve godinama bili kod lijenika, ni ona, ni ja. . y - Imate li raloga sumnjati da je patila od srca? - Ne, daktore, tako neto nije mi poznato. Armstrong nastavi aspitivati: - Da li je patila od nesanice? Rogers skrenu pogled, skupi ru,ke i stane ih kriti. Zatim promuca: - Nije ba dobro spavala, ne! Doktor strogo upita: - Da li je uzimala kakva sredstva prativ ne- sanice? Rogers je iznenaQeno buljio u njega. s' 83 - Uzimala sredstva? Protiv nesanice2 Koliko ja znam, nije. Siguran sam da nije. Armstrong ode do umivaonika. Bilo je tamo nekih boica; losion za ko,su, lavandino ulje, praak od kore, krema za ruke, vodica za ispiranje usta, pasta za zube i neto Ellimanove kreme. Rogers mu pomogne da isprazni ladice u nonom ormariu. Pregledae i komodu. Nigdje ni traga sredstvima za spavanje. Rogers ree: - Nita nije uzela sino, gospodine, osim onog to ete joj vi dali. 2 Kada je u devet sati zazvonio gong za doruak, svi su ve bili na nogama i ekali poziv.

General Macarthur i sudac bili su na terasi, priajui o politici. Vera Claythorne i Philip Lombard popeli su se na najvii vrh otoka. Tamo su nali Williama Fienryja Blorea kako zuri prema kopnu. On prvi prozbori: - Ni traga od amca.. ekam ga,. Vera odgovori smijui se: - Devon je pospani kraj, sve tu kasni. Philip Lombard je gledao na drugu stranu, prema otvorenom moru. - to kaete na vrijeme? Gledajui u nebo, Blore primijeti: - ini mi se da je dobro. Lc,unbard zazvidi: 84 t r - Bi~t e oluje jo prije mraka. Blore doda: - Mirii na oluju, zar ne? Od,ozdo se zau poziv na doruak. - Doruak? Dobro e mi doi, zakljui Lombard. Dok su se sputali niza stepenice, Blore e tiho Lombardu: - Znate, jako me to pogodilo, zato se taj mladi htio ubiti! Muilo me to itavu no. , Vera je bila neto ispred njih. Iambard malo zastane, a zatim upita: - Imate li kakvo drugo objanjea~je? - elio bih dokaze. Motiv, za poetak. R,ekao bih da je bio imuan. Iz dnevne sobe izade im u susret Emily Brent. Ona upita: - Dolazi li amac? - Jo ne, odgovori Vera. Uli su u blagovaonicu. Na stolu je stajala ogromna posuda sa unkom i jajima, a.uz nju pribor za .~.j i kavu. Rogers im pridri vrata dok su ulazili, a zatim ih zaivori s vanjske strane. Emily Brent z2,pazi: - Taj ovjek jutros loe izgleda. Dr Armstrong, koji je stajao do prozora, proisti grlo i objasni: - Jutros mu ne smijete zaxnjeriti - hmnikakve nedostatke. Rogers se morao sam potru 85 diti oko doruka. GospoQa Rogers nije mogla hm - obaviti svoj dio posla. Emily Brent upita: - to je s tom enom? Dr Armstrong blago odgovori: - Ponimo s dorukom. Jaja e se ohladiti. Ima nekoliko stvari koje bih vam poslije htio rei. Prihvatili su prijedlog, napunili tanjure, natoili kavu i doruak je poeo. Razgovor o o~toku proglaen je, po opoj su glasnosti, za tabu. Umjesto toga, nevezano su razgovarali o najnovijim dogaQajima - vijesti iz inozemstva, sport, najnovija pojava udovita u jezeru Loch Ness. Nakon doruka, dr Armstrang malo odmaknu stolicu, znaajno proisti grlo i ree: - Mislio saa~n da je bolje zavriti s dorukom prije nego to vam objavim ~tunu vijest. Gaspocta Rogers je umrla u snu. uli su se za,prepateni i iznenaHeni povici. Vera uzviknu: - Kako je ~to strano! Ve dvije smrti na oioku otkako smo doli! Skupivi oi, sudac Wargrave upita piskutavim glasom: - Hm, vrlo udno. A to je uzrok smrti? Armstrong alegnu ramenima. - Nemogue je rei ov~a,ko nasumce. - Potrebna je autopsija? - Ne mogu dati nalaz - to je sigurno. Nemam nikakve podatke o njezinom zdravstvenam stanju. 86 , Vera ree: - Izgledala je vrlo nervozno. A sino je pretrpjela ok. Moda joj je srce popustilo? Dr Arm.strong suho i pomalo razdraeno do - Sasvim je sigvrno da joj je srce prestalo kucati - no to je bio uzrok, jo je veliko pita nje. Emily Brent dobaci: ' - Savjesi! Njen vrsti i jaki glas trgn,u ostale. Armstrong joj se obrati: - to ste time htjeli rei, gospoQice Brent? Exnily Brent, vrsto sii:snutih usnica, izusti: - Svi ste uli, optuena je da je zajedno sa svojim muem namjerno ubila svoju bivu paslodavku - neku staricu. - I vi mislite? - Mislim da je ta optuba na mjestu. Svi ste je sin vidjeli. Bila je potpun slomljena, ak se i onesvijestila. Svije,st da nSi grijeh na dui za nju je bio preveliki ~teret. Ona je doslovce umrla od straha. Dr Armstrong sumnjiavo zaklima glavom. - To je mogua teorija - ree on. - No, ne moe se prihvatiti dok ne saznamo jo neke pojedinosti o njezinu zdravlju. Ako je imala sla'bo erce. . . . Emily Brent tiho d~oda: - Ako hoete, nazovite to voljom bojom. Svi se zaprepastie. Gospdin Blore prigoVT'1: - Malo ipak pretjerujete, gospoQice Brent. 87 Ona ga pagleda svojim blistavim pogledom, podie bradu i ree: . - Vi smatrate da je to nemogue? Da jednog grenika smrvi bijes boji! U to sam uvjerena! Sudac je gladio bradu. Promrmlja pomalo ironino: - Draga moja gospoo, moje iskustvo sa zloinima ui me da provicienje

Lombard upita: - Dakle, to vi mislite? Blore ljutito odvrati: - Pa, zato ne? Svi smo sino uli onu optubu. Moda je sve to ista izmiijotina! S druge strane, moda i nije tako. Uzmimo, za trenutak da je to istina. Rogers i njegova ena otpremili su staru damu na onaj svijet. Dakle, kuda 88 ri ~, nas to vodi? Osjeali su se patpuno srei,nirna i bez brige . . . Vera ga prekine. Tiho ree: - Ne vjerujem da se gospoda Rogers ikada osjeala sigurnom i bez brige. Ova upadica iznervira Blorea. Zenska poslacc, govorio je njegov pogled. On nastavi: - Moda je i tak,o. U svakom sluaju, nije im prijetila nikakva direktna opasnost, koliko ja znam. A onda, prole noi, neki nepoznati glas atkrije sve njihove karte. to se dogaQa? enu to shrva, ona naprosto nestaje. Primijetili ste kako se R,ogers zabrinuo kad je poela dolaziti k svijesti. Nije io samo obina briga mua, za suprugu! Ne, tako mi svega! Bio je k'o na iglama. Smrtno se uplaio da ona neto ne oda. - I, evo kako stvari stoje. Zajedno su poinili ubojstvo i izv~ukli se nekanjeno. No, ako se sve otkrije, to se dogaa? Izgledi ds e ena odati tajnu su deset prema jedan. Ona nema ivaca da drsko istupi i brani se. Za svoga mua ona je prava opasnost. On je spreman. Vjeto e lagati, pa makar se svijet sruio, ali ne moe se osloniti na nju! Ako ona ne izdri, i njegov ivot visi o koncu! I tako on kriomice ubacuje neto u njezinu alicu aja siguran da poslije nee progovoriti. Armstrong e polagano: - Nije bilo nikakve prazne alice uz njezin krevet, a ni u sobi nije bilo ba niega. Sve sam pregledao. Blore zafrkta. 89 u~~ : - Naravno da nije bilo niega! Prvo to je uinio, nakon to je ona to popila, bilo je da makne alicu i tanjuri, i da ih dobm opere. Nas~ta kratka stanka. Tada general Macarthur sumnjiavo zakljui: - Moda je tako. Ali ne vjerujem da bi i~vjek tako neto uinio - svojoj supruzi: Blore se kratko nasmije. - Kada je u pi~tanju ivot, ne misli se mnogo na osjeaje. 4pet nasta tajac. Prije nego to je bilo tko mogao progovoriti, otvorie se vrata i pojavi se Rogers. Pogledavajui as jednog, as drugog, on upita: - Da li vam je jo neto potrebno? Sudac Wargrave se malo pomakne u stolici: - Kada obin~ dolazi amac? - Izmedu sedam i osam. Neki puia i kasnije. Ne znam to je jutros moglo zadrati Freda Narracotta. Da je bolestan, poslao bi svoga brata. Philip Lombard upita: - Koliko ~e sa.ti? - Deset do deset, gaspodine. Lombard podie obrve i lagano kimnu glavom. Rogers jo malo prieka. Odjednom e general Macarthur naglo: - ao nam je zbog vae supr~ge, Rogerse. Doktor nas je upravo obavijestio. Rogers se duboko pokloni. -~Da; gospodine! Hvala, gospodine! Ponovno zavlada tiina. - r-: 3 Vani na terasi Philip Lombard ree: . - to se tie tog amca. . . . Blore ga pogleda, onda zaklim glavom i tek tada zausti: - Znam to mi~sliie, gospodfne Lombard. I ja se to pitam. ama.c je trebao stii prije dva sata. Ni je stigao. Zato? - Imate Ii odgovor? - upita Lombard. - To nije sluajnost - to je sve to mogu rei. To je dio itavog plana. Sve je povezano. Lombard upita: - Mislite da nee ni doi? Jedan mrzovoljan i nes~trpljiv glas javi se iza njihovih leQa: - amac nee doi. Blore malo okrenu svoja iroka ramena i zamiljeno~pagleda govornika. - I vi misli~te da nee, generale? General Macarthur o~tro ponovi: - Naravno da nee doi. Mi raunamo da e nas taj amac odvesti na obalu. O tame se upravo i radi. Neemo navustiti otok . ~. . Nitko od nas nee ga. nikada napustiti . . . To je kraj, razumijete, kraj svega . . . Trenutak je oklijevao, a onda doda tihim ali udnim glasom: - To je mir, pravi potpuni mir. Doi do krar ja - ne morati ii dalje . . . D, mir . . . Naglo se okrenu i ode du terase, a onda nizbrdicom prema moru, poprijeko do kraja o~toka, gdje su stijene slobodno strile u more. 91 Hodao je malo nesigurno, kao u polusnu. Blore ree: - Evo jo jednog kome nije sve na mjestu! ini se da e na kraju svi poludjeti. Philip Lombard e na to: . - Ne vjerujem da e se to i vama dogoditi, Bloxe. Bivi inspekior se nasmi je. - Treba mi zaista mnogo pa da izgubim glavu - i zatim suho doda: - No, swnnjam da e se to vama dogoditi, gospodine Lombard.Lombard odgovoi~i: - Za sada se osjeam potpuno zdrav, hvala! 4 Dr Armstrong izae na terasu. Stajae tamo oklijevajui. Slijeva stajae Blore i Lombard, a desno sudac Wargrave, lagano etajui gore-dolje, sputene glave. Paslije ~trenutka neodlunosti, Armstrong se okrene prema ovom posljednjem. No, u taj as Rogers uurbano izade iz kue. - Mogu li s vama n~.as razgovarati, gospo dine? Armstrong se okrenu. ~ Zapanjilo ga je ono to je vidio. Rogersovo lice je podrhtavalo. Bio je sivozelene boje. Ruke su mu drhtale. Bio je to takav kontrast njeg~ovu dosadanjem suzdranom ponaanju da se Armstrong uasnut trgnuo. 92

- Molim vas, gospodine, da li bih mogao s vama razgovaraki. Unutra, gospodine. Lijenik pode za Rogersom. - to je ovjee? Saberite se! - Unutra, gospodine. Udite unutra, Otvori vrata dnevne sobe; Armstrong ude, a Rogers za njim i zatvori vrata. - No, dobro to je, Rogerse? Miii na Rogersovu vra~tu su poigravali. Teko je gutao. Napokon izusti: - Ovdje se, gospodine, zbivaju stvari koje ne - razurnijem. Armstrong otro .upita: - Stvari? Kakve stvari? - Mislit ete da sam poludio, gospodine. R,ei ete da to nije niia. Ali to se mora objasniti, gospodine. Tb se mora objasniti. Jer sve je naprosto neshvatljivo. - Dobro, ovjee, recite mi konano o emu je rije! Ne govorite u zagonetkama. Rogers ponovno proguta slinu i zapone: - Rije je o onim figuricama, gospodine. Na sredini stola. Porculanske figurice. Bilo . ih je deset. Mogao bih se zakleti da ih je bilv deset. Armstrong potvrdi: - Da, deset. Svi smo ih brojili sino za vee rom. Rogers pride blie. - O tome je upravo i rije, gospodine. Sino, dok sam istio stol, bi;lo ih je samo devet. Primijetio sam t.o i bilo mi je udno. No, mislio sam da to nije nita. A danas, gospodine, jutros, ni 93 sam nita primi jetio dok sam posluivao doruak. Bio sam jako uzrujan. No; ka~da sam poao pospremiti stol, pogledajte saxni ako mi ne vjerujete. Samo ih je osam, gospodine! Samo osam! To nema srriisla, zar ne, samo osam . . . 1 Sedr~o poglavlje Poslije doruka Emily Brent predloi Veri Claythorne da proeu do najvieg vrha otoka, kako bi pogledale da li dolazi~ amac. Vera pri stane. Vjetar je postao svjeiji. Na moru su se po javile bijele ovice. Na puini se nije vidio ni jedan amac. Samo selo Sticklehaven nije se vidjelo, ve samo brdo iznad njega; izboeni crveni greben zaklanjao je mali zaljev. Emily Brent zapone: - Onaj mladi koji nas je juer doveo izgleda je dasta pouzda.n. Zaista je udno da danas toliko kasni. Vera je utjela. Nastojala je savladati panini strah koji ju je abuzimao. Pomisli: oSmiri se. To ti nikako ne pris~taje. Uvijek si znala sauva~ti ivce.

- Prirodno, uzevi u obzir sve okoln~sti, ni~sam sino htjela nita rei. Tema je takva da nije o njoj zgodno raspra,vljati pred gospodom. - Ne? Vera je sa zanimanjem slua,ls,. ~ Gospodica Brent produi nekako sveano: - Beatrice Taylor bila je u mojaj slubi. To nije bila dobra djevojka, no to sam prekasno sa,znala. Jako sam se prevarila u njoj. Lijepo se ponaa,la, bila je ista, i radina. Naravno, sve je to bila samo obina hipokrizija! Bil$ je to djevojka sumnjiva morala. Odvratno! Trebalo mi je dugo da shvatim kako je oria - kako se to kae - ou nevolji. - Zastane, a njen fini nos se nai~ra u znak odvratnasti. - Bio je to pravi ok! Njeni roditelji bili su pristojni ljudi, strogo su je odgajali. Drago mi je to nisu odobra.vali njeno ponaanje. Napeto p;omatrajui gospodicu Brent, Vera upita: - I, to se dogodilo? - - Jasno, nisam je vie nijednog asa dra,la pod svojim krovorn. Nitko ne moe rei da sam ikada podravala ne~iji nemoral. . Vera tiho upita: - A to se zbilo s njom? - Naputeno s~tvorenje, nezadovoljno samo jadnim grijehom, poinilo je jo tei. Oduzela je sebi ivot. 98 ,, , Vera uasnuto proapta: - Ubila se? - Da, bacila se u rijeku. Vera se strese. Netremice je promatrala mirni, fini profil gospoctice Brent. - Kako ste se osjeali kad ste to sa~ali? Nije li vam bilo ao? Niste Ii sebe krivili? Emily Br~t se is~pra,vi. - Sebe? Ja sebi nemam to predbacivati. - Ali, ako ju je vaa okrutnost na.vela na takav in? , Emily Brent e otro: - Njezini vlastiti postupci, njezin grijeh naveo ju je na to. Da je bila pristojna, skromna djevojka, to joj se ne bi dogodilo. Okrenula se prema Veri. Nije bilo nikakva samoprijekora, nikakve nelagodnosti u tim oima. Bile su neumoljive i odavale svijest o ispravnosti vlastit'1'h misli. Emily ,Brent sjedila je na najvioj toki Nigger Islanda,, za~tiena neprobojnim oklapom svoje krijeposti. Sitna, postarija usidjelica Veri nije bila vie ni najmanje smijena. Napro~tiv, odjednom je po~staZa - strana! 2 Dr Armstrong izade iz blagovaonice i opet se naQe na terasi. Sudac je sada sjedio u stolici, spokojno gledajui u more. '' 99 Lijevo od njega Lombard i Blore su puili utei. Kao i prije, lijenik je malo oklijevao. Njegov ispitivaki pogled zadra se na, sucu Wargraveu. elio se s nekim posavjetovati. Bio je svjestan loginog, izotrenog sueva rasuQivanja, no ipak je oklijevao. Sudac Wargrave moda i i~na bistru glavu, ali godine su tu. U ovom trenutku, Armstrong je osjeao da mu treba ovjek od akcije. Napokon se odlui. - LoXnbard, mogu li naas s vama razgovarati? Philip se tre. - Naravno. Njih dvojica napustie ter~su. Odoe niz padinu d~o mora. Kada je bio siguran da ih vie nitko ne moe wti, Arm~strong zapone: - elim se posavje~tovati. Lombard podie obrve i ree: - Dragi prijatelju; ja se u medicinu uope ne razumijem. - Ma ne, mislim na opu situaciju. - A, to je ve neto drugo. Armstrong nastavi: - Recite mi, ali iskreno, to misli,te o poloaju u kojarn se nalazimo? Lombard je na trenutak razmiljao, a ontia odgovori: - Pitanje je dosta sugestivno, zar ne? - ~to vi mislite o onoj eni? Prihvaate li Bl,oreovu teoriju? Philip otpuhne dim: - Fotpuno je prihvatljiva - sama za sebe. 100 - Tono. U ArmstrongOvu glasu osjeti se olakanje. Philip Lombard nije bio glup. Ovaj nastavi: - To jest, ako prihvatimo pretpostavku da su gospodin i gospoa Rogers u to vrijeme uspjeno uspjeli prikriti svoj zloin. A ne vidim razloga zato im to ne bi uspjelo. to mislite, kako su to izveli? Da li su je atrovali? Armstrong oteui odgovori: - Moda je cijela, stvar bila jo jednos~tavnija. Jutros sam pitao R,ogersa od ega je bolovala gospocqica Brady. Njegov odgovor rasvijetlio je mnogo toga. Neu vas opteretiti suvinim medicinskim detaljima, ali u lijeenju nekih sranih oboljemja upo~trebljava se amil nitrit. Kada nastupi napad, razbije se ampula amil nitrita i njen sadraj se udie. Ako ~se lijek ne bi odmah dao, posljedice mogu biti fatalne. Philip Lombard zamiljeno doda: - Znai, to je tako jednos~tavno. Mora da je iskuenje bil~o atrano. Lijenik kimnu glavom. - Da, nikakva pozitivna akcija. Nikakav arsen koji treba nabaviti i dati, nita odredenog, jednostavno negacija! A Rogers je nou urio da dovede lijenika i oboje su bili si.gurni da to nikada nitko nee saznati. - A ak i da je natko znao, nita se tu ne bi moglo dokaza.ti - doda Philip Lombard. Najednom se namr~ti. - Tako je, to objanjava mnogo ~tota. Ne shvaajui, Armstrong upit&: I01 - lylolim? - Mislim, to abjar~jawa Nigger Island. Ima zloina kaji se njihovim poiniocima ne mogu dokazati. Na primjer, zloin Rogersovi~h. Pa onda, sudac Wargrave, koji je poinio svoj z1oin strogo u okviru zakona. Armstrong e ozbiljno: - Vi vjerujete u tu priu? Philip Lombard se nasmije. - O, da, vjerujem i te kako! Wargrave je : lijepo sredio Setona - bilo je to ravno zabija nju noa u leda! No, pokazao se dovoljno mudar da to uini sa sudake stolice, u sudakoj odori i s perikom na glavi. Tako mu nikakvim uobia jenim sredstvirna ne mo~ete do~kazati njegav mali zloin. Armstrangu kao mur~ja sijevne glavom: Ubojstvo u bolnici. Ubojstvo na operacio, nom stolu. Sigurno, potpuno sigurno - da!n Philip Lombard je dalje govorio:

- 4tuda gospodin Owen, o~tuda Nigger Island! Armstrong dubo,ko uzdahnu. - PreQimo na stvar. Koja je prava svrha naeg okupljanja ovdje? Lombard upita: - to vi mislite? Armstrong nervozno odvrati: - Vratimo se na trenutak posljednjoj smrti. Kaje su mogue tearije? R,o~gers ju je ubio jer se bojao da e ona sve odati. Druga mogunost . izgubila je ivce i odluila da se na lak nain izvu,e. 102 -...,.: ,a-..:::; ._ - Samoubojstvo? - to vi mislite? - Moda je i tako, da, ali da se nije zbila i Marstonova smrt. Dva samoubojstva u toku jednog dana, malo je ipak previe! A, ako mi kaete da se Arithony Marston, mladi bik bez ivaca i bez mozga, prestraio zato to je pogazio dvoje djece, : namjern0 skloni s pa~ta - takV8 misao zaista je smije~na! Napokon, ka,ko je uspio nabaviti otrov? Koliko ja znam, cijankalij se ba r.e nosi u depu. No, t je ve vaa domena. Aimstrong od.govori: - Nitko normalan ne nosi cijankalij sa sobom. To bi mogao uiniti samo onaj koji se sprema da uni~ti osinje gnijezdo. - Zapravo, kakav revni vrtlar ili ratar. No, nikako Anthony Marston. Sve mi se ini da e se taj cijankalij jo morati objasniti. Ili je Anthony Marsion odluio da se ubije prije nego to je doao ovamo - ili . . . Armstrong ga isprovocira: - Ili~ Lombard se na,ceri. - Zato ~ne tjerate da to izgovorim? I vama je ve na vrh jezika. Anthony Marston je, naravno, ubijen. 3 Dr Armstrong duboko .uzdalmu. - A gospocta Rogers? Lombard polagano pone iznositi svoje miljenje: 103 _ . . _ , ~ :; - Povjerovao bih da je Anthony poinio samoubo jstvo ( iako, teko >, da tu ni je i gospocta Rogers. Povjerovao bih ds je gospoda Rogers poinila samaub9jstvo (vrlo lako>, da tu nijje ` i Anthony Ma.rston. Nadalje, povjerovao bih da se Rogers rijeio svoje ene da tu nema i neoekivane smrti Anthonyja Marstona. No, ono to trainw, io su injenice na, temelju kojih bismo mogli objasni~ti dvije smrti - jednu za drugom. Armstrong e na to: - Moda vam mogu po~rnoi u traenju tih injenica. . I ispria mu Rogersovu priu o nestanku porculanskih figurica: Lombard ree: - Da, mali crnci od porculana . . . Sino ih je sigurno bilo deset. A ~sada ih je, kaete, osam? Armstrang izrecitira: ~Deset muZih crnaca poLo je u krevet; Jedan se uguio i osta ih Devet. Devet maZih crnaca bi do kasno tamo; Jedan zaspi due i osta ih Osam samo.cc Pogledae se. Philip Lombard se naceri i baci cigaretu. - Sve se prokleto dobro slae! Anthony Marston umire sino nakon veere od guenja, a majica Rogers ~se jutros ne probudi! - I onda? - upita Armstrong. Lombard ga pogleda. - I otuda jedna druga vrs~ta crnca - crnac od kojeg emo mo~da i mi pocrnjeti! Gospodin Owen! U. N. Owen! Nepoznati luQak na~slobodi! 104 Armsirong odahnu. - Hvala bogu, slaemo se. Ali, vidite li to to znai? Rogers se zakleo da osim njega i nas nema nikoga drugog na otoku. Armstrong odmahntt glavom.. - Ne vjerujem da lae. Strano je uplaen. Uplaen gotovo do ludila. Philip Lombard potvrdno klimnu, a zatim doda: - Jutras nema amca. I to se slae. I tu su upleteni Owenovi prsti. Nig?;er Island treba ostati izoliran, sve dak gospodin Owen ne dov ri posao. Armstrong problijedi. - S~hvaate li, taj ovjek je potpuno lud! - No, postoji neto to je C~wenu promaklo. - to je to? - Ovaj atok je, uglavnom, obina gola stijena. Zaas emo ga pretraiti i negdje ieprkati potovanog gospadina Owena. - On e biti opasan. Philip Lombard se nasmije. - Opasan? Tko se boji vuka jo . . .? Ja u biti opasan kad ga se doepam! Zastane, a onda ree: - Bolje e biti da pridobijemo i Blorea. Pravi je ovjek za opasne situacije. enama bolje da nita ne govorimo. to se tie ostalih, general je ve potpuno posenilio, a najjaa strar.a starog Wargravea je majstorska neaktivnost. Trojica su sasvim dovoljna za taj posao. 105 Osmo poglavlje Blorea nije bilo teko pridobiti. Odmah je prihvatio njihove arg~unente. - To to ste rekli o porculanskim figuricama, gospodine, mijenja itav :~aplet. To je ludo, ludo! No, ima jo neto. Zar n.e mislite da je taj Owen mogao doi na ideju da itav posao obavi preko zastupnika? - Budite jasniji, ovjee. - Pa, evo to mi~slim. Poslije sinonog buma, mladi Marston se uplaio i ot:rovao; i Rogers se uplaio i - sredio svoju enu! Sve po planu U. N. O.! Armstrong odmahnu glavom. On ponovno spomene cijanid. Blare se sloi. - Da, na to sam potpuno zaboravio, cijanid nije materijal koji ovjek tek tako nosi sa sobom. Ali, kako je do~spio u njegovo pie? Lombard pone kao za sebe: - Ra,zmiljao sam o tome. Marston je u toku veeri popio nekoliko aa. Iamedu njegove posljednje i pretposljednje ae prolo je dos~ta vremena. Za to vrijeme aa je stajala negdje na stolu. Mislim - iako ne mogu tvrditi - da je 107 bila na malom stoliu. Prozor je bio otvoren. Netko je mogao ubaciti dozu cijanida u au. Blore upita sumnjiavo: - A da ga nitko od nas ne vidi? Lombard e suho: - Svi smo bili dasta zaakupljeni drugim stvarima. Armstrong oteui doda:

- Istina je. Svi smn bili optueni. Motali smo se po sobi kao muhe bez glave, raspravljali, negodovali. Mislim da je to bio prikladan trenutak . . . Blore slegnu ramenim;a. - injenica je da ne moe biti drugaije! Nemamo drugog objanjenja! A sada, gospodo, na posao! Ima li netko sluajno revolver? Vjerojatno ipak previe Qekujem. Lombard odgovori: - Imam ja - i pokae na dep. Blore rairi oi i upita go~tavo nehajno: - Uvijek ga imate uz sebe, gospodine? Lombard odvrati: - Obino, da. Znate, vie puta sam se naao u kripcu. - No, vjerujem da nikada niste bili u veem kripcu nego to ste sada! Ako se neki manijak skriva na otoku, vjerojano ima uza se itav arsenal - da o noevima i bodeima i ne govorim! Armstrong zakalja. - Moda se i varate, Blore. Mnogi manijaci-ubojice zapravo su vrlo tihi i skromni ljudi. Divni momci! 108 Blore odvrati: - ini mi se, dr Armstrang, da ovaj ne pripada toj vrsti. 2 I njih trojica krenue u obilazak otoka. Bio je to neoekivano jednostavan posao. Na sjeverozapadnoj strani, prema~ obali, glatka povrina litica ruila se ravno u rnore. Ostali dio otoka bio je got;ovo potpuno ogoljen. Tri ovjeka radila su pa:~jivo i sistematski, pretraujui svaki kutak, od najvie toke pa sve do mora, svaku i najmanju udubinu koja bi mogla skrivati ulaz u spilju. No, nita nisu nali. Na kraju, idui tik uz more;, dodoe do mjesta gdje je sjedio general Macarthur i gledao u more. Bilo je vrlo mirno; tek tu i tamo ulo se zapljuskivanje valova. Stari general sjedio je ukoeno, oiju uprtih u horizont. Blore pomisli: Izgleda tako neprirodno - kao da je u transu.cc Proisti grlo i upita pomalo usiljeno: - Nali ste lijepo i mirno mjesto, gospodine? General se na.mrti. Baci brzi pogled preko ramena i odgovori: - Ima tako malo vremena, tako malo vremena. Zahtijevam da me nitko ne smeta! - Neemo vam smetati. Mi samo obilazimo otok. Pitamo se da li se netko moda skriva na n j emu. 109 - Vi ne shvaate, vi uope ne shvaate. Molim vas, idite! Blore se povue. Prid,ruivi se onoj dvojici, zamrml j a: - On je lud . . . Ne vri.jedi s njim razgovarati. Lombard upita znatieljno: - to je rekao? Blore slegnu ramenima. - Neto o tome kal~;o nema vremena i da ne eli biti smetan. Dr Armstrong se namrti i promrmlja: - Pitam se, hm . . . 3 Pretraivanje otoka bilo je gotovo zavreno. Stajali su na najviem vr~hu i gledali prema kopnu. Ni jednog~ amca nije bilo na vidiku. Vjetar je postajao svjeiji. - Nijedan ribarski amuc nije isplovio. Sprema se oluja. Nezgodno je to se odavde ne vidi selo. Inae bismo mogli neto poduzeti signalizirati moda - ree Lombard. Blore doda: - Mogli bismo veeras zapaliti veliku vatru. - Vrag je u tome to je vjerojatno sve to predvic~eno. - Kako to mislite? - Odakle da ja to znam? Neslana ala, moda. Predvideno je da budemo odsjeeni, kako se nitko ne bi osvrtao na signale i slino. Vjerojat 110 no je u selu objavljeno da je rije o nekoj okladi; u svakom sluaju, neka prozirna pria. Blore sumnjiavo primijeti: - Mislite da bi ljudi na to n.asjeli? Lombard odvrati suho: - U to je lake povjerovati nego da su im rekli istinu! Da su u selu rekli kako otok mora biti izoliran sve dok nepoznai;i gospodin Owen ne poubija sve svoje goste, mislite li da bi u to povjerovali? Dr Armstrong odgovori: - Ima trenutaka kad ni s~~m ne vjerujem u to. A ipa.k . . . - A ipak - u tome je stvar! Upravo ste to izrekli, doktore! - ree Lombard grizui usnice. Blore se zagleda u more: - Valjda se nitko nije ovuc~a spustio? - Sumnjam - ree Armstrong. - Prilino je strmo, a ne bi se mogao ni sakriti. - Moda postoji neko udubljenje u stijeni. Da imamo amac, mogli bismo se provozati oko otoka. - Da imamo amac, ve~ bismo bili na pola puta do kopna! - uzvikne Lom.bard. - Istina, gospodine. Lombard e naglo: - Moemo ispitati ovu liticu. Ima samo jedno mjesto gdje bi mog~la biti neka spilja - ispod nas, malo udesno. Kada bismo se doepali kakvog konopca, mogao bih se spustiti dolje i znali bismo na emu smo. Blore odvrati: 111 - Mogli bismo je pretraiti, iako to, na prvi pogled, izgleda besmi,sleno. Pobrinut u se za neki konopac. Brzo je otiao u kuu. Lombard je netrem.ice gledao u nebo. Oblaci su se poeli skupljati. Vjetar je jaao. On pogleda Armstronga i upita: - Vrlo ste utljivi, doktore. to vas mui? - Razmiljam koliko je taj stari Macarthur zaista lud . . . - polaganp odgovori Armstrong. 4 Vera je itavo jutro bila nemirna. Izbjegavala je Emily Brent s nekim udnim strahom. Gospodica Brent je sjedila u zavjetrini iza kue i plela. Svaki put kad bi pomislila na nju, Veri se uinilo da vidi blijedo lice utopljenika, s kosom isprepletenom algama . . . lice koje je jednom bilo lijepo, gotovo drsko lijepo, a koje sada nije izazivalo ni saaljenje, ni uas.

A Emily Brent, mirna i spokojna, sjedila je i plela. Na glavnoj terasi, sudac Wargrave sjedio je zavaljen u vratarevoj stolici. Glava mu je posve ula u ramena. Pogledavi ga, Vera vidje nekog ovjeka kako stoji ispred optuenike klupe, mladia plave kose i plavih oiju, zbunjenog, preplaenog pogleda. Edward Seton. Lf mati vidje stare sueve 112 ruke kako pola,ko stavljaju na glavu crnu kapu i izriu presudu . . . IvTakon nekog vremena Vera, ode prema moru. etajui du obale, dode do mjesta gdje je stari ovjek sjedio i buljio u horizont. General Macarthur se uzvipoljio kad mu je pri2a. On okrenu glavu, pogl~edavi je udnom m~eavinom pitanja i razumijervanja. Vera se zaprepasti. Uporno je zurio u n;ju nekoliko trenutaka. Ona pomisli: >>Kako je udan! Kao da zna . . .cc - Ah, to ste vi! Doli ste . . " Vera sjedne do njega. - Volite li ovako sjediti i gaedati u more? On blago klimnu. - Da - ree - ugodno je. Mislim da je ovo pravo mjesto za ekanje. - Za ekanje? - upita Vera otro. - A to vi to ekate? - Kraj. Ali,