Deset Rijeci Ljubavi Palanski

8/9/2019 Deset Rijeci Ljubavi Palanski

http://slidepdf.com/reader/full/deset-rijeci-ljubavi-palanski 1/119

1



2

Knjiæni niz

PISANO JE...

NakladnikESDEA d.o.o.

Oroslavje, Hrvatska www.esdea.hr

IzvornikDeset reËi ljubaviPunta, Niπ, 2001.

Urednik Velimir ©ubert

Prijevod i lekturaLjerka Koren

KorekturaBranka VukmaniÊ

Oblikovanje i tisak

GENESIS, Zagreb, 2006.



3

ESDEA OROSLAVJE

Zvonimir KostiÊ Palanski

DESET RIJE»ILJUBAVI



4

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 241.6

KOSTI∆ Palanski, Zvonimir Deset rijeËi ljubavi / Zvonimir KostiÊPalanski. <prevela Ljerka Koren>. - Oroslavje: Esdea, 2006. - (Knjiæni niz Pisano je)

Izv. stv. nasl.: Deset reËi ljubavi.

ISBN 953-6409-42-9

I. Deset zapovijedi -- TumaËenje

301027141- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -



5

UVODNA RIJE»

Meu velikim i za spasenje sudbonosnimtemama kojima se Biblija bavi jedno od najistak-nutijih mjesta zauzima Boæji zakon. Svih Ëetr-deset autora Svetog pisma posvetili su toj temi

odreeni prostor i dali joj osobitu vaænost. Boæjizakon nalazimo na uzviπenom mjestu i u govo-rima Gospodina Isusa Krista, zapisanima u Evan-eljima.

UnatoË tome, sa æaloπÊu moramo primijetitida je danas vrlo malo krπÊana koji poznaju bît

toga Moralnog zakona, a joπ je manje onihkojima je poznato da Biblija ne govori samo otome jednom Zakonu, veÊ spominje Ëetiri, od-nosno pet vrsta zakona, dajuÊi svakome od njihi odreenu vaænost i odreeno mjesto.

Najpoznatiji meu njima je spomenuti Mo-

ralni zakon , odnosno Deset zapovijedi , zakoje veliki Boæji prorok Mojsije u Svetom pi-smu istiËe da ih je napisao sâm Gospodin Bog,i to svojim prstom: “I dade mi Jahve dvije ka-mene ploËe, ispisane prstom Boæjim, na kojimabijahu sve rijeËi πto vam ih je Jahve isred ognja

na brdu rekao na dan zbora.” (Ponovljeni zakon9,10)



6

Taj Zakon je izraz Boæjeg karaktera. Ureujenaπ odnos prema Bogu i bliænjima, a to je dovoljan razlog za njegovu vjeËnu i nepromjenji- vu narav. Jer, dokle god je Boga i dokle god jeËovjeka, taj Zakon Êe biti pravovaljan. A buduÊida je Bog vjeËan i da je smrÊu svojega SinaIsusa Krista omoguÊio da i Ëovjek æivi vjeËno, vjeËan je i Zakon. Svaki napad na njega i svakoograniËavanje njegove vaænosti napad je na sa-moga Zakonodavca.

Druga vrsta zakona je takozvani obredni iliceremonijalni zakon . Njime je ureena sve-ÊeniËka sluæba u Svetiπtu, odnosno u Hramu, isvi propisi u vezi s prinoπenjem ærtava koje su

simbolizirale i najavljivale Kristovu posredniË-ku sluæbu i Njegovu otkupiteljsku ærtvu. Budu-Êi da je ta Ærtva prinesena na Golgoti, taj zakon je Kristovom smrÊu prestao vrijediti.

TreÊa vrsta zakona, koji je takoer izgubio valjanost, jest graanski zakon , kojim su ure-

eni odnosi u strozavjetnom Izraelu sve dok jeon postojao kao dræava i imao teokratsku vla-davinu. Taj zakon odavno nije na snazi i danasnikoga ne obvezuje.

U Ëetvrtoj skupini su svi oni propisi Ëija svr-ha je oËuvanje Ëovjekova zdravlja pa bismo ih

stoga mogli nazvati zdravstvenim zakonima .Njihova je vaænost neprolazna i oni Êe vrijediti



7

sve dok bude Ëovjeka s potrebama kakve sudanaπnje.

Petu vrstu zakona moramo uvjetno uzeti uobzir. Taj zakon nije zapisan u Mojsijevim knji-gama, ali se o njemu raspravlja na stranicamaBiblije. To je usmeni zakon , odnosno tumaËe-nje Mojsijeva Zakona od knjiæevnika i farizeja,Ëemu je i sâm Krist u svojemu Govoru na goriposvetio dosta pozornosti.

Mi Êemo, meutim, u ovoj knjizi posvetitipozornost iskljuËivo Moralnom zakonu, odno-sno zakonu Deset zapovijedi. VeÊ smo rekli da je neprolazan, jer ureuje Ëovjekov odnos pre-ma Bogu i bliænjima. Treba istaknuti da se taj

Zakon moæe ispuniti samo ljubavlju. Krist je tonajbolje iskazao u odgovoru na pitanje jednoguËitelja Zakona koji je htio doznati koja je za-povijed najveÊa u Zakonu. Svih deset zapovijediIsus je tada sveo na dvije: “Ljubi GospodinaBoga svoga svim srcem svojim, svom duπom

svojom i svom pameti svojom! To je najveÊa iprva zapovijed. Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bliæ-njega svoga kao samoga sebe!’ O tim dvjemazapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej22,37-40)

Takva ljubav nam je potrebna da bismo razu-

mjeli bît Zakona. Bez takve ljubavi smo u opas-nosti da Zakon promatramo povrπno, a to znaËi



8

da ostanemo samo na slovu Zakona, na zapisu,a da nam duh Zakona, koji je nesumnjivo sud-bonosno vaæan, ostane nepoznat. Ova knjiga na-stoji prodrijeti upravo u duh Zakona da bi Ëita-telj kroz Zakon upoznao ljepotu karaktera sa-moga Zakonodavca.



9

OBJAVA ZAKONA NA SINAJU

Javljanje Boga na Sinajskoj gori i pripremaBoæjeg naroda za primanje Zakona opisani su uBibliji ovim rijeËima:

“Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipat-

ske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pu-stinju. IduÊi od Refidima, dou u Sinajsku pus-tinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelcitabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bo-gu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: ‘Ovakokaæi domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

Vi ste vidjeli πto sam uËinio EgipÊanima; kakosam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vasdoveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravalii dræali moj Savez, vi Êete mi biti predraga svo- jina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! — vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊenika, narod svet.

Tim rijeËima oslovi Izraelce.’ Mojsije se vrati isazva narodne starjeπine te im izloæi sve πto mu je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednogla-sno: ‘Vrπit Êemo sve πto je Jahve naredio.’ OndaMojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Nato Jah- ve reËe Mojsiju: ‘Ja Êu, evo, doÊi k tebi u gu-

stom oblaku, da narod Ëuje kad budem s to-bom govorio, i da ti zauvijek vjeruje.’ Tako je



10

Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. ‘Poi k narodu — reËe Jahve Mojsiju — i posveÊuj gadanas i sutra. Neka opere svoju odjeÊu; nekabude gotov prekosutra, jer Êe prekosutra siÊi Jahve na brdo Sinaj naoËigled svega puka. Po-stavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu:Pripazite da se na brdo ne penjete; da se nipodnoæja ne dotiËete! Tko se god brda dotakne,smrt Êe ga snaÊi. Nikakva ruka neka ga se nedotakne, nego neka bude kamenjem zasut ilistrijelom ustrijeljen: bio Ëovjek ili æivinËe, nekana æivotu ne ostane. Na otegnuti zvuk trubeneka se na brdo penju.’ Mojsije sie s brda k narodu i poËe posveÊivati narod. Oni operu

svoju odjeÊu. ‘Budite gotovi za prekosutra! —rekne Mojsije narodu. — Ne primiËite se æeni!’ A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaπe, a gust se oblak nadvinad brdo. Gromko zajeËa truba, zadrhta sav puk koji bijaπe u taboru. Mojsije povede puk iz ta-

bora u susret Bogu. Stadoπe na podnoæju brda.Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u oblikuognja siπao na nj. Dizao se dim kao dim iz peÊi.Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jaËi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinomodgovarao. Jahve sie na Sinajsko brdo, na vr-

hunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda.Mojsije se uspe. Sad Jahve reËe Mojsiju: ‘Sii i



11

opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvida ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. I sami sveÊe-nici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oËistiti,da ih Jahve ne uniπti.’ ‘Narod se ne moæe pope-ti na brdo Sinaj — odgovori Mojsije Jahvi — jer si nas sam ti opomenuo: Postavi granice naoko-lo brda i proglasi ga svetim.’ ‘Sii pa se opetpopni zajedno s Aronom — odgovori mu Jahve.— Ali neka sveÊenici i narod ne navaljuju da sepopnu prema Jahvi, da ne izginu.’ Mojsije siek narodu i sve mu kaza.” (Izlazak 19)

Sve je to bila priprema za primanje Boæjegazakona i pokazatelj svetosti Gospodnje i sveto-sti Zakona koji Êe im biti objavljen. Narod se

stoga i za tu prigodu morao oËistiti i posvetiti.TreÊega dana su na znak trube priπli gori koju je ubrzo prekrio gust i mraËan oblak. Prodoranzvuk nevidljive nebeske trube, munje koje suparale nebo i straπna grmljavina potresoπe goruiz temelja. Narod je u strahu oËekivao πto Êe se

dogoditi. Onda se sve smirilo i zavladala je sve-Ëana tiπina. Tada se zaËuo glas samoga Boga.

“Onda Bog izgovori sve ove rijeËi:

‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te iz-

veo iz zemlje egipatske, iz kuÊe ropstva.Nemoj imati drugih bogova uz mene.



12

Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëega πto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im seniti im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bogsam ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca — onih koji me mrze — na djeci do treÊegi Ëetvrtog koljena, a iskazujem milosretisuÊama koji me ljube i vrπe moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svo-ga, jer Jahve ne opraπta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est

dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sed-moga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja,ni sluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti doπljak koji se nae unutar tvo-

jih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvaraonebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poπtuj oca i majku svoju, da imadneπ dugæivot na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!



13

Ne uËini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!

Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne po-æeli æene bliænjega svoga; ni sluge njegova,ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti iπta πto je bliænjega

tvoga!’” (Izlazak 20,1-17)

SveËano i dojmljivo objavljene su Boæje zapovijedi. Deset zapovijedi iskazano u deset rijeËi.Upravo tako kaæe i Mojsije: “Objavio vam jesvoj Savez i naloæio vam da ga vrπite — Desetzapovijedi, πto ih ispisa na dvije kamene ploËe.”(Ponovljeni zakon 4,13)

Deset rijeËi ljubavi, Boæje neizmjerne ljubavi. Stoga Boæje zapovijedi ne treba shvatiti kaoskup strogih, suhoparnih pravila i propisa, a

joπ manje kao skup zabrana i ograniËenja, iakosu veÊinom iskazane rijeËima “nemoj” i “ne smi- jeπ”. UnatoË tome πto su tako uobliËene, svrhazapovijedi nije sputavati nas i ograniËavati unaπemu æivljenju i radu, veÊ nas upozoriti naono, ili bolje reÊi na one prema kojima treba

biti usmjerena naπa ljubav. A oni prema kojimatreba biti usmjerena naπa ljubav jesu Bog i naπi



14

bliænji. Stoga moæemo joπ jednom navesti Kri-stove rijeËi kojima On objaπnjava kako moæemoispuniti Boæji zakon:

“‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcemsvojim, svom duπom svojom i svom pameti svojom!’ To je najveÊa i prva zapovijed. Druga jetoj jednaka: ‘Ljubi bliænjega svoga kao samo-ga sebe!’ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej 22,37-40)

Apostol Pavao je imao smjelosti napisati da je ta druga Kristova zapovijed dovoljna za iz- vrπenje cjelokupnog Zakona: “... jer je sav Za-kon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: ‘Lju-bi bliænjega svoga kao samoga sebe!’” (GalaÊa-

nima 5,14)Naravno da to nije ni u kakvoj suprotnosti sKristovim nalogom, a joπ se manje time ukidaNjegova prva zapovijed da ljubimo Boga. Moæ-da se tako Ëini samo na prvi pogled. Ali samona prvi pogled. Sjetimo li se rijeËi apostola Iva-

na, koji je pisao po Ëemu se najbolje vidi kolikoljubimo Boga, lako moæemo rijeπiti tu prividnudvojbu. A Ivan je pisao: “Ako netko tvrdi: ‘Lju-bim Boga’, a mrzi svoga brata, laæac je; jer tkone ljubi svoga brata koga vidi, ne moæe ljubitiBoga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od

njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!”(1. Ivanova 4,20.21)



15

Pavao je, dakle, htio kazati da ako ljubimobliænjega svojega kao sebe, to pokazuje da veÊljubimo Boga svim srcem svojim, svom duπomsvojom i svom pameti svojom. Obratno nije si-gurno. Nije sigurno da ljubimo Boga ako neljubimo bliænjega. To nam potvruje i apostolIvan: “Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzisvoga brata, laæac je; jer tko ne ljubi svoga bra-ta koga vidi, ne moæe ljubiti Boga koga ne vidi.”(1. Ivanova 4,20)

Bog nije samo objavio svoj Zakon na Sinaju,On ga je i napisao i predao Mojsiju: “Mojsije seokrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvijeploËe SvjedoËanstva, ploËe ispisane na obje svo-

je plohe; ispisane i s jedne i s druge strane.PloËe su bile djelo Boæje; pismo je bilo pismoBoæje u ploËama urezano.” (Izlazak 32,15.16)

Na prvoj ploËi su bile prve Ëetiri zapovijedikoje govore o naπoj ljubavi prema Bogu, a nadrugoj ostalih πest zapovijedi koje govore o na-

πoj ljubavi prema bliænjima.Neki smatraju, Ëak i tvrde, da se do togatrenutka nije znalo za Boæji zakon. Kakve li za-blude, rekli bismo. Onda je Bog stvorio bezako-nike! Meutim, nije posrijedi zabluda, veÊ smi-πljena nakana da se opovrgne pravo podrijetlo

Ëetvrte zapovijedi i svrha njezinoga postojanja.No o njoj Êemo poslije. Sad je vaæno naglasiti



16

da je Zakon na Sinaju dan samo kao podsjeÊa-nje na ono πto je veÊ bilo izblijedjelo u ljud-skim srcima i mislima. Bog ima plan da se toiskustvo i taj doæivljaj oæive i onda viπe neÊebiti potrebe za ovakvim pisanim podsjeÊanjem.O tome nam svjedoËi i apostol Pavao navodeÊiKnjigu proroka Jeremije (31,31-34): “Ovo je Sa- vez koji Êu sklopiti s domom Izraelovim poslijeonog vremena. — veli Gospodin — Stavit Êu svojezakone u pamet njihovu, upisat Êu ih u srcanjihova. Ja Êu biti Bog njihov, a oni Êe biti na-rod moj. Ne, nitko viπe neÊe pouËavati sudrugasvoga i nitko brata svoga — veleÊi mu: PoznajGospodina — jer Êe me upoznati svi, od najma-

njega do najveÊega meu njima.” (Hebrejima8,10.11)Prije nego πto obradimo svaku zapovijed po-

jedinaËno, moramo biti svjesni naravi Boæjegazakona. Dragocjeno je iskustvo apostola Pavla:“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i

sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)I to je dokaz da se Zakon ne smije promatra-ti odvojeno od Boga. Zakon je svet i pravedani dobar upravo zato jer je izraz Boga koji je sveti pravedan i dobar.

Joπ je davno prije toga psalmist pjevao o

Boæjemu zakonu i veliËao moÊ njegova djelovanja na Ëovjekovu duπu, um, srce i oËi: “Savr-



17

πen je Zakon Jahvin — duπu krijepi; pouzdano je svjedoËanstvo Jahvino — neuka uËi; prava jenaredba Jahvina — srce sladi; Ëista je zapovijed Jahvina — oËi prosvjetljuje...” (Psalam 19,8.9)

Æelja je autora ove knjige da Ëitatelj zaistaokrijepi svoju duπu, primi mudrost, razveselisrce i prosvijetli oËi dok bude Ëitao stranicekoje slijede.



18

1. zapovijed

JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ

“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuÊe ropstva.

Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izla-zak 20,2.3)

Oduvijek je neskrivena teænja Ëovjekova sr-ca bila vidjeti Boga i susresti se s Njim. Odakleta Ëeænja? Svakako otuda πto je Ëovjek odmah

nakon stvaranja imao prednost razgovarati li-cem u lice sa svojim Stvoriteljem i svojim Ocem. Ali tu je prednost izgubio padom u grijeh. Zato je ta teænja peËat boæanske ljubavi u naπemusrcu, neizblijedjelo sjeÊanje na doba kad je Ëo- vjek bio okruæen Boæjom slavom i uæivao u Nje-

govoj nazoËnosti.Sveto pismo je zabiljeæilo da je Mojsije, veli-ki prorok i voa izabranog naroda, viπe putatraæio da vidi Boga, ali je dobio odgovor s kojimse i mi moramo sloæiti i pomiriti: “‘Pokaæi misvoju slavu’, zamoli Mojsije. ‘Dopustit Êu da is-

pred tebe proe sav moj sjaj — odgovori — ipred tobom Êu izustiti svoje ime Jahve. Bit Êu



19

milostiv kome hoÊu da milostiv budem; smilo- vat Êu se komu hoÊu da se smilujem. A ti —doda — moga lica ne moæeπ vidjeti, jer ne moæeËovjek mene vidjeti i na æivotu ostati.’” (Izlazak 33,18-20)

Ne moæemo vidjeti Boæju slavu i ostati æivi.Sâm Gospodin najbolje zna zaπto: “Jer dobrozna kako smo sazdani, spominje se da smo pra-πina.” (Psalam 103,14) To je posljedica Adamo- vog pada u grijeh. Sagrijeπivπi, Adam je izgubioBoæju slavu. Grijeh se prenio na sve ljude: “... jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave.” (Rim-ljanima 3,23)

Mojsije je traæio da vidi Boga, ali Ga nije

mogao vidjeti, jer je i sâm, buduÊi da je Ëovjek,bio bez Boæje slave.Prah nije dostojan Boæje nazoËnosti. Ali nije

ni liπen Boæje ljubavi. Naprotiv! Bog u svojojljubavi nalazi naËina da nam se otkrije i pribliæi.Nama kao prahu. I to, naravno, kao Bog ljuba-

vi. Nema druge moguÊnosti za upoznavanje Bo-ga osim kroz objavu. Tu istinu nije teπko shvatiti.Zamislimo da je neko dijete odraslo bez ro-

ditelja. Jednoga dana Êe ipak saznati da je mo-ralo imati roditelje. Meutim, o njima niπta ne-Êe znati, ili Êe znati sasvim malo, ali neÊe ih

nikako moÊi upoznati ako mu se oni ne otkriju.Tako je i s Bogom, odnosno s nama. ShvaÊamo



20

da mora postojati Bog, da mora postojati Onajkoji nas je stvorio, ali o Njemu ne moæemo ni-πta znati ako nam se sâm ne otkrije. O toj spo-znaji ovisi naπ æivot, naπ vjeËni æivot: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga,i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

Bog se otkriva preko prirode

GovoreÊi o bezboænim ljudima, koji “istinuprijeËe nepravednoπÊu” (Rimljanima 1,18), apo-stol Pavao piπe: “Jer njima je oËito ono πto semoæe doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, nje-gova vjeËna moÊ i boæanstvo, promatrana ponjihovim djelima, opaæaju od postanka svijeta.Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,19.20)

Boga ne moæemo vidjeti, ali Njegovu vjeËnusilu i boæanstvo moæemo vidjeti na Njegovimstvorenjima. Svaki cvijet, svaka biljka, svako dr-

vo, svaki kukac, svaka ptica, svaka æivotinja svje-doËi o Stvoriteljevoj vjeËnoj sili i o Njegovu bo-æanstvu.

“Ali, pitaj zvijeri, i pouËit Êe te; ptice nebe-ske pitaj, i razjasnit Êe ti. Guπteri zemlje to Êeti protumaËit, ribe u moru ispripovjedit Êe ti.

Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve toBoæja ruka uËinila.” (Job 12,7-9)



21

A πto tek reÊi o Ëovjeku kojega je Bog stvo-rio na svoju sliku da odraæava Njegovu slavu(Postanak 1,26)?! U svojoj ljubavi Bog ga je stvo-rio, kako to piπe u hebrejskom izvorniku, malomanjega od sebe i “slavom i sjajem njega okru-ni” (Psalam 8,6). Te slave i Ëasti nestalo je, naæa-lost, padom u grijeh, ali sklad tijela, ljepota pro-svijetljenog duha i Ëovjekova uma joπ uvijek upu-Êuju na Izvor boæanske svjetlosti.

Boæju slavu, silu i mudrost otkriva i nebeskisvod: “Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svodnebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to ob- javljuje, a noÊ noÊi glas predaje. Nije to rijeË, ani govor nije, nije ni glas πto se moæe Ëuti, al’

po zemlji razlijeæe se jeka, rijeËi sve do nakrajsvijeta seæu.” (Psalam 19,2-5)Ta nebeska vojska, koja se ne moæe izbrojiti

(Jeremija 33,22), kazuje kolika je Boæja sila, mu-drost i razum: “On stvori zemlju snagom svojom, mudroπÊu svojom uspostavi krug zemalj-

ski, i umom svojim razape nebesa.” (Jeremija10,12)Pogled u veliËanstveno nebo otkriva veliËan-

stvenog Stvoritelja. To je navelo psalmista Davi-da da zapita: “Gledam ti nebesa, djelo prstijutvojih, mjesec i zvijezde πto ih uËvrsti — pa πto

je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te gapohodiπ?” (Psalam 8,4.5)



22

Zaista, πto je Ëovjek? »ovjek je prah. Smrtnoi prolazno biÊe. Ali Bog, koji je besmrtan i ne-prolazan, vjeËan i silan, svet i pravedan, u svojojljubavi nije nas zaboravio.

Njegove rijeËi o nezaboravu nalazimo zabi-ljeæene u Knjizi proroka Izaije: “Moæe li æenazaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedoutrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svojeurezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.”(Izaija 49,15.16)

Dogaa se, i svjedoci smo toga da majka mo-æe zaboraviti svoje dijete. Ali ne i Bog! To potvr-uju Njegovi izranjeni dlanovi, odnosno dlano-

vi Gospodina Isusa Krista, koji su probodeni nakriæu Golgote. Oæiljci od klinova na Njegovimdlanovima, to su naπa imena.

VeliËina te boæanske ljubavi bila je otkrivenaproroku Izaiji osam stoljeÊa prije nego πto seodigrala drama na golgotskom kriæu, na kojemu

su zacijeljene rane naπih duπa: “Za naπe grijeheprobodoπe njega, za opaËine naπe njega satrije-πe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, nje-gove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)

Bog nas se sjeÊa. I Ëini nam dobro. »ineÊinam dobro, posvjedoËuje sebe: “... ipak nije

nikad prestajao davati svjedoËanstvo za samo-ga sebe svojim dobroËinstvima, dajuÊi vam s



23

neba kiπna i plodonosna vremena, i zasiÊujuÊisrca vaπa jelom i veseljem.” (Djela 14,17)

Boæji glas u Ëovjeku

Glas savjesti je drugi naËin na koji se Bogotkriva Ëovjeku: “Jer kad pogani koji nemajuZakona vrπe, voeni naravlju, propise Zakona,onda su oni, nemajuÊi Zakona, sami sebi zako-nom. Oni Ëinom dokazuju da ono πto propisujeZakon stoji upisano u njihovim srcima, o Ëemuzajedno s tim daje svjedoËanstvo njihova savjest:nutarnji sudovi koji ih meusobno optuæuju ilibrane...” (Rimljanima 2,14.15)

Drugim rijeËima, postoje ljudi koji nisu ima-li prigodu upoznati Boga i Njegov zakon, aliipak postupaju i æive tako kao da znaju zapovijedi. To je dokaz da imaju Zakon u svojim srci-ma. Savjest im svjedoËi kako Êe postupati i onisu posluπni njezinu glasu. Taj glas savjesti za-

pravo je Boæji glas u Ëovjeku. Zato, ako su ne-znaboπci spremni pokoravati se glasu savjesti,koliko bi joj onda krπÊani trebali biti pokorni i vjerni Boæjemu zakonu koji im nije nepoznat!

Kristove rijeËi, koje je zapisao apostol Ivan,moæda najslikovitije opisuju kako djeluje glas

savjesti: “Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata,uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.



24

Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mo-me prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sasvojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrive-nje 3,20.21)

Krist, pun ljubavi i strpljenja, stoji na vrati-ma naπega srca i kuca. »eka da Mu otvorimosvoje srce, da veËera s nama. VeËera najboljeiskazuje zajednicu koju On æeli s nama kao sasvojom djecom.

Sveto pismo svjedoËi za Boga

Sveto pismo je Knjiga ljubavi, koja otkrivaBoga ljubavi. I ta Knjiga se moæe iskazati jed-nom reËenicom. Jedna Isusova misao otkrivanam cjelokupan plan spasenja, koji se zaËeo uBoæjemu srcu: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogineni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeË-ni.” (Ivan 3,16)

Bog koji je stvorio naπ svijet, nije ga mogaozaboraviti. On mu je omilio. Mi smo mu omilje-li. Iako je Bog nedokuËiv i nespoznatljiv, veliËi-na Njegove ljubavi prema nama ipak se moæeizmjeriti. Ærtva je mjera svake ljubavi, pa i bo-æanske. A Njegova Ærtva bio je Njegov jedinoro-

eni Sin, Isus Krist. Samo je Krist mogao objaviti Boæju ljubav, jer ona proæima i Oca i Sina.



25

Zato apostol Pavao, koji je uvijek bio spremanna ærtvu, i nas poziva na ærtvu: “Zaklinjem vas,braÊo, milosrem Boæjim da prinesete sebe kaoærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svojeduhovno bogoπtovlje.” (Rimljanima 12,1)

PrivuËen i ispunjen Boæjom ljubavi, Pavaokaæe: “Tko Êe nas rastaviti od ljubavi Kristove?Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Goloti-nja? Pogibao? MaË? Siguran sam da nas neÊe nismrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sada-πnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina, ni dubina,ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti odljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinunaπemu.” (Rimljanima 8,35.38.39)

Sveto pismo nam otkriva i druge Boæje oso-bine: Bog je sveprisutan (Psalam 139,7-12); vje-Ëan (Psalam 90,2; Otkrivenje 1,8); Bogu niπtanije nemoguÊe (Daniel 4,17.25.35; Matej 19,26);nepromjenjiv je (Malahija 3,6; Psalam 33,11; Ja-kov 1,17); pun blagosti (Rimljanima 3,24); pun

milosra (Psalam 145,9); pun strpljivosti (2. Pet-rova 3,15); svet (Psalam 99,9); pravedan (Otkri- venje 22,12) i istinit (1. Ivanova 5,20).

Krist — æiva objava Boga

Sveto pismo, ili Biblija, podijeljeno je na Sta-ri i Novi zavjet. Stari zavjet je najavljivao Krista,



26

Njegov dolazak, Njegovo utjelovljenje, Njegovodjelo ljubavi, Njegovu ærtvu na kriæu za otkup-ljenje ljudskog roda. Novi zavjet je sve to potvr-dio. Apostol Pavao to izraæava ovako: “Bog koji je nekoÊ u mnogo navrata i na mnogo naËinagovorio ocima po prorocima, na kraju, to jestu ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga jepostavio baπtinikom svega i po kome je stvoriosvijet.” (Hebrejima 1,1.2)

Bog nam govori preko Sina. Preko Isusa Kri-sta. Apostol Pavao kao da æeli cijelo Evaneljeobuhvatiti jednom reËenicom: “Bez sumnje, uz- viπena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelomoËitovan Duhom je opravdan, anelima poka-

zan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan,u slavu uznesen.” (1. Timoteju 3,16)Zaista, velika je tajna poboænosti! Bog se ja-

vio u tijelu. A tko to moæe biti osim Isusa Kri-sta, “roena od æene, roena pod Zakonom”(GalaÊanima 4,4)? Bog se opravdao u Duhu. A

tko to moæe biti osim Isusa Krista, koji je zasebe rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer mepomazao” (Luka 4,18). Bog se pokazao aneli-ma. A tko to moæe biti osim Isusa Krista, koje-mu su aneli sluæili (Matej 4,11)? Bog se propo- vijedao neznaboπcima. A tko to moæe biti osim

Isusa Krista, koji je obeÊao apostolima silu Sve-toga Duha, da Mu budu “svjedoci u Jeruzale-



27

mu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zem-lje” (Djela 1,8)? UnatoË svemu tome, neki, naæa-lost, i dalje ostaju neznaboπci, jer odbacuju sva-ku pomisao da je Krist Bog.

Krist je, dakle, æiva objava Boga. To je i sâmpotvrdio: “‘Kad biste mene poznavali, poznava-li biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!’ Filip mu reËe: ‘Gospodine, pokaæinam Oca, i dosta nam je!’ ‘Toliko sam vremenas vama — odgovori mu Isus — i ti me, Filipe, nisiupoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pakako veliπ: Pokaæi nam Oca? Zar ne vjerujeπ dasam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govo-rim sam od sebe rijeËi koje vam kaæem: Otac

koji boravi u meni Ëini svoja djela. Vjerujte mi: Ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inaËe, vjerujte zbog samih djela.’” (Ivan 14,7-11)

Sveto pismo je zabiljeæilo dovoljno Isusovihdjela da moæemo vjerovati da je On jedno sOcem. I ne samo to, nego da je On izraz Boæje

ljubavi prema nama, kao πto je zapisao apostolPavao: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema na-ma time πto je Krist, dok smo joπ bili greπnici,umro za nas.” (Rimljanima 5,8)

Za Gospodina Isusa Krista moæemo reÊi da je najuzviπenija objava Boæje ljubavi i preko Nje-

ga moæemo upoznati Oca. Apostol Ivan to iska-zuje rijeËima: “Znamo, takoer, da je Sin Boæji



28

doπao i da nam je dao razum, da upoznamoIstinitoga.” (1. Ivanova 5,20)

Bog se otkriva preko Svetoga Duha

Objava Boga preko Svetoga Duha joπ je jednootkrivanje Boæje ljubavi. Kad govori o SvetomeDuhu, apostol Pavao govori o “ljubavi Duha”(Rimljanima 15,30). Zato bît biÊa Svetoga Duhanije samo svetost, nego je i ljubav. A te dvijeboæanske osobine Ëine ga Boæanskom Osobom.

Bît Njegova djelovanja u ljubavi ogleda se utome πto se On bori da u Ëovjeku nadvladajusvetost i ljubav. »ovjek ispunjen Svetim Duhompokazuje u svojemu æivljenju najljepπi plod, plodDuha: “... plod su Duha: ljubav, radost, mir, str-pljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uz-dræljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Gala-Êanima 5,22.23)

Plod Duha oslobaa Ëovjeka osude, ali ne i

dræanja Zakona.Sveti Duh pouËava (Luka 12,12), pripremaza sud (Ivan 16,8), krsti (Matej 3,11), pomaæe i“posreduje za nas neizrecivim uzdisajima” (Rim-ljanima 8,26). On bira i nadahnjuje proroke (2.Petrova 1,21).

»ovjek kao stvoreno biÊe moæe upoznati svojega Stvoritelja samo onoliko koliko mu On ot-



29

krije i onako kako mu otkrije. Put do istine oBogu nije sumnja, veÊ vjera: “A bez vjere nemo-guÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli pristupitiBogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagra-uje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)

Put vjere je i put ljubavi: “Tko ne ljubi, nijeupoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova4,8)

Bog se otkriva u povijesti

Biblija ne uËi, kako to neki misle, da je svijetprepuπten samome sebi i da Bog nema udjela uonome πto se dogaa u povijesti. Naprotiv, Bogaktivno sudjeluje u njoj. Tako u Knjizi prorokaDaniela nalazimo misao da “Sveviπnji ima vlastnad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome ho-Êe...” (Daniel 4,14) i da “ruπi i postavlja kralje- ve” (Daniel 2,21).

Veliki proroËki lanci, zapisani u drugom, sed-

mom, osmom, devetom i jedanaestom poglav-lju Danielove knjige, koji stoljeÊima unaprijednajavljuju pojavu odreenih kraljevstava i kra-ljeva, najbolje su svjedoËanstvo o tome da niπtanije prepuπteno sluËaju.

“On je izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovje-

ka i nastanio ga po svoj povrπini zemaljskoj,poπto je ljudima odredio ustaljena godiπnja do-



30

ba i mee postojbine njihove, s nakanom datraæe Boga, ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas.” (Djela17,26.27)

Gospodin je, dakle, ljudskom rodu, a to znaËii pojedincima i narodima, unaprijed postaviodoba i granice njihova postojanja, ali s jednom jedinom svrhom — da Ga traæe. Narodi koji nisuznali iskoristiti svoju povijesnu prigodu da tra-æe Gospodina, nego su, naprotiv, ratovali protiv Njega, svoje voe proglaπavali bogovima i slu-æili im kao bogovima, bili su osueni na pro-past i zaborav.

To vrijedi i za pojedince, za svako ljudsko

biÊe. Posljednju rijeË uvijek ima Bog.

Bog se otkriva u proroπtvu

Posluπajmo πto nam Bog kaæe:“S kime biste me usporedili i izjednaËili, s

kime prispodobili: komu da sam sliËan? Vadezlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naim-lju zlatara da od njeg boga naËini, te pred njimpadaju niËice i klanjaju se. Diæu ga na rame inose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;on stoji i ne miËe se s njega. Prizivaju li ga, on

ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njegove. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k



31

srcu, otpadnici, sjetite se proπlosti pradavne: jasam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sliËannije! Onaj sam koji od poËetka svrπetak otkrivai unaprijed javlja πto joπ se nije zbilo! Ja kaæem:Odluka Êe se moja ispuniti, izvrπit Êu sve πto mi je po volji.” (Izaija 46,5-10)

Bog od poËetka javlja kraj i ono πto joπ nijebilo. On unaprijed zna πto Êe se sve dogoditi.Pred Njim niπta nije skriveno. Vrijeme Mu nijenikakva zapreka, jer je On Gospodar vremena.

On æivi u vjeËnosti, a istodobno je nazoËanu svakom trenutku.

Bog se otkriva u ËovjeËnosti

Netko je mudro primijetio da je Ëovjek htiobiti Ëovjek bez Boga, a da Bog nije htio biti Bogbez Ëovjeka — i zato je postao Ëovjek.

»ovjek bez Boga ne moæe otkrivati Boga. Sa-mo Ëovjek s Bogom moæe u svojoj ËovjeËnosti

svojim bliænjima otkrivati Boga. Upravo to jeKrist i oËekivao od svojih sljedbenika kad im jerekao: “Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊe sakri-ti grad koji leæi na gori. Ne æeæe se svijeÊa da sestavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetlisvima u kuÊi. Vaπe svjetlo neka tako zasja pred

ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπegOca nebeskog.” (Matej 5,14-16)



32

Svjetlo svijetu su ljudi prosvijetljeni Svjetlomistinitim, “koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka” ikoje “doe na ovaj svijet” (Ivan 1,9). A Svjetloistinito je sâm Gospodin Isus Krist.

Njihova ËovjeËnost je ËovjeËnost Sina »ovje-Ëjega. Takvima apostol Petar upuÊuje posebnuporuku: “Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljev-sko sveÊenstvo, sveti puk, narod odreen zaBoæju svojinu, da razglasite slavna djela’ onogakoji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1.Petrova 2,9)

Bog se otkriva preko djece

To je svakako najganutljivije i moæda najljep-πe otkrivanje Boga i Njegove slave koje moæeuËiniti da zamuknu Ëak i oni koji otvoreno ni- jeËu Boga i Njegovo postojanje, jer je tolikooËito da Mu se ne mogu suprotstaviti. Pogledaj-mo kako o tome piπe psalmist David: “U ustima

djece i dojenËadi hvalu si spremio protiv nepri- jatelja, da postidiπ mrzitelja, zlotvora.” (Psalam8,3)

Djeca, dakle, Ëak i dojenËad, svojim postoja-njem, bezazlenoπÊu i nevinoπÊu uzdiæu hvalusvojemu Stvoritelju. Djeca potvruju da postoji

Bog, iz Ëijih ruku su iziπla bezazlena i nevinastvorenja. Koliko je ta istina velika, mogli su se



33

uvjeriti i sami Kristovi uËenici koji su se jed-nom prigodom prepirali oko toga tko je od njihnajveÊi. Prepirka je otkrila da meu njima po-stoji suparniπtvo i neprijateljstvo. Izazvan time,a znajuÊi da nijedan od njih nije dostojan —upravo zbog toga — uÊi u kraljevstvo nebesko,Isus je postupio ovako: “Nato Isus pozva k sebimalo dijete, postavi ga pred njih te reËe: ‘Zaista,kaæem vam, ako ponovno ne postanete kao ma-la djeca, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebe-sko. Dakle: najveÊi je u kraljevstvu nebeskomonaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tkoprimi radi mene jedno malo dijete kao πto jeovo, mene prima.’” (Matej 18,2-5)

Ne znamo kako se zvalo to dijete πto ga jeIsus pozvao, ali vidimo da nije oklijevalo doÊi.Nije se dvoumilo. Nije sumnjalo. Nije pitalo nizapitkivalo. Nije oklijevalo; jednostavno je pri-πlo s puno povjerenja i kao takvo je posluæilokao dobar primjer uËenicima, a i nama danas,

da je uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko Ëi-stoÊa djeËje duπe, bezuvjetno povjerenje, otvo-renost, vjera bez trunke sumnje, nevinost. Sveto djeca imaju, a odrasli nemaju. Doduπe, odra-sli su sve to imali, ali su izgubili. Zato Isus kaæeda moraju ponovno postati kao djeca ako æele

uÊi u kraljevstvo nebesko. Djeca oËito ispunja- vaju taj uvjet samim time πto su djeca.



34

Drugom prigodom, kad su neki roditelji do- veli djecu Isusu da ih blagoslovi i pomoli se zanjih, uËenici su se usprotivili. OËito nisu razu-mjeli, a moæda i nisu htjeli prihvatiti pouku izprethodnog dogaaja. Meutim, sad su morali, jer je to bio uvjet njihova spasenja: “Isus imreËe: ‘Pustite djeËicu i nemojte im prijeËiti dadou k meni, jer takvima pripada kraljevstvonebesko.’” (Matej 19,14)

Bog se, dakle, otkriva i preko djece. U ljud-skom rodu joπ uvijek ima onih koji potvrujuda je i ËovjeËanstvo u svojemu djetinjstvu bilonevino i Ëisto. To su djeca. Zato je Isus rekao:“Tko primi radi mene jedno malo dijete kao πto

je ovo, mene prima.” (Matej 18,5)

Bog ljubavi

Kao krπÊani vjerujemo u Oca, Sina i SvetogaDuha. Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je

Bog. Oni su jednaki u svojemu samopostojanju.To ni u kojemu sluËaju ne znaËi da u krπÊan-stvu postoji panteon raznih bogova, niti se timepobija vjera starog Izraela u postojanje jednogaBoga (Ponovljeni zakon 4,35; 6,4; Izaija 45,5;Zaharija 14,9), jer i Novi zavjet istiËe Boæje je-

dinstvo (Marko 12,29-32; Ivan 17,3; 1. KorinÊa-nima 8,4-6; Efeæanima 4,4-6; 1. Timoteju 2,5).



35

Meutim, to jedinstvo ne poniπtava jasnu izdvo- jenost boæanskih Osoba Oca, Sina i Svetoga Du-ha.

Ljubav je najjaËa sila koja stapa tri boæanskeOsobe u jedno Boæanstvo. Zato je apostol Ivani poistovjetio Boga s ljubavlju rekavπi da je “Bogljubav”. (1. Ivanova 4,8) I za apostola Pavla Bog je “Bog ljubavi” (2. KorinÊanima 13,11). Ta bo-æanska ljubav ne djeluje samo u okviru SvetogTrojstva. Ona se izlijeva na sve πto je Bog stvo-rio, na sva Njegova stvorenja. I na Ëovjeka, iako je Ëovjek jedino biÊe u svemiru koje je grije-hom istrgnuto iz Boæjega naruËja.

Ali Bog se nije pomirio s time. Pokrenut

ljubavlju, uËinio je sve da Ëovjeka vrati u nebe-sku obitelj ljubavi: “Da, Bog je tako ljubio svijetda je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogi-ne ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijetda sudi svijet, nego da svijet spasi po njemu.”

(Ivan 3,16.17)Shvativπi dubinu te ljubavi i osjetivπi njezinusilu koja preporaa, apostol Pavao je mogao za-pisati svoje duboko iskustvo s Kristom: “Æivim— ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni; æivotkoji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u

Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samogasebe za mene predao.” (GalaÊanima 2,20)



36

VjerujuÊi da su i drugi krπÊani stekli takvoiskustvo s Kristom, iskustvo stapanja i poisto- vjeÊivanja s Bogom ljubavi, Pavao je sa sigur-noπÊu vjernog Boæjeg Ëovjeka mogao zapisati:“A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spa-sitelja postojano oËekujemo, Gospodina IsusaKrista, koji Êe, prema djelotvornosti kojom mo-æe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe bijednotijelo i uËiniti ga jednakim svome slavnom tije-lu.” (Filipljanima 3,20.21)

Sila koja sve moæe sebi pokoriti jest sila lju-bavi. ÆiveÊi vjerom na nebesima s Kristom, Pa- vao je na sve kuπnje, koliko god bile straπne,bolne, teπke i poniæavajuÊe, imao samo jedan

odgovor: “Ali u svemu ovom sjajno pobjeuje-mo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam danas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavar-stva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visi-na, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊirastaviti od ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu,

Gospodinu naπemu.” (Rimljanima 8,37-39)Samo ovako shvaÊena, prva zapovijed imasvoj puni smisao. Bog se u njoj otkriva kao jedi-ni Bog, kao Bog ljubavi, i joπ nam kaæe da netrebamo imati druge bogove uz Njega. To neznaËi da drugi bogovi postoje, veÊ znaËi da ih

ne smijemo stvarati i dopuπtati da nas bilo πtootrgne iz naruËja Boæje ljubavi.



37

Bog nas ljubi i æeli da Mu uzvratimo ljubav.Prva zapovijed je vapaj Boga za ljubavlju, vapajBoga koji je sve uËinio za Ëovjeka. Osobito isku-stvo s Njim stekao je Izrael kao izabrani narod.Bog ga je izbavio iz Egipta, iz ropstva. Zato gana to i podsjeÊa u svojoj prvoj zapovijedi. Tone znaËi da se Zakon odnosi samo na Æidove.Egipat je jednostavno druga rijeË za grijeh. Bog je i nas izbavio iz Egipta, odnosno od grijeha:“On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljev-stvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkup-ljenje, oproπtenje grijeha.” (Koloπanima 1,13.14)

Velika cijena je plaÊena za naπe izbavljenje.Sin Boæji, Isus Krist, dao je svoj æivot da bismo

mi mogli æivjeti. Zato je Ivan, apostol ljubavi,zapisao: “Tko ima Sina, ima æivot; tko nemaSina Boæjega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,12)



38

2. zapovijed

NE PRAVI SEBI LIKA NI OBLI»JA BILO »EGA...

“Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëega πto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im seniti im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bogsam ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca — onih koji me mrze — na djeci do treÊegi Ëetvrtog koljena, a iskazujem milosre ti-

suÊama koji me ljube i vrπe moje zapovije-di.” (Izlazak 20,4-6)

Nepoπtivanje ove zapovijedi, kao πto vidimo,ima straπne posljedice za Ëovjeka i njegovo po-tomstvo. Poπtivanje, naprotiv, otvara vrata Boæ-

joj milosti. Zaπto je ta zapovijed tako stroga? Igdje je tu Boæja ljubav?“Isred ognja Jahve je govorio vama; Ëuli ste

zvuk rijeËi, ali lika niste nazreli — niπta osimglasa. ... Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaπ, govorio isred ognja na Horebu,

niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokva-rili te da ne biste pravili sebi kakva klesana



39

lika, kipa muπkoga ili æenskoga obliËja...” (Po-novljeni zakon 4,12.15.16)

Kad se Bog objavio svojemu narodu na Si-naju, Ëuli su samo Njegov glas i Njegove rijeËi,ali nitko nije vidio Njegov lik. Zato nas Svetopismo upozorava da dobro Ëuvamo svoje duπeda se ne bismo pokvarili i naËinili lik, kip, ilikakvu sliku i klanjali se njima. To znaËi da jenepoπtivanje te Boæje zapovijedi pogubno zanaπu duπu i za naπ æivot. U tome je Boæja ljubav prema nama. Bog nas opominje, a Njegova opo-mena je preozbiljna da bismo se njome igrali.»ujmo joπ jednom: “... da se ne biste pokvarilite da ne biste pravili sebi kakva klesana lika,

kipa muπkoga ili æenskoga obliËja.” (Ponovljenizakon 4,16)Prema tome, klesanje likova i klanjanje nji-

ma nije rezultat viπe duhovnosti, kako neki mi-sle, nego je posljedica kvarenja. Samo duπa kojase veÊ pokvarila moæe uËiniti takvo grdno zlo

pred Gospodinom. A grdno zlo ima i grdne po-sljedice. Kvarenje se nuæno prenosi s koljenana koljeno. Bog mora reagirati na to — na po-kvarenost, na stanje koje je jednako truljenju,odnosno istrunulosti. Zato je Isus rekao: “LjubiGospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom

duπom svojom i svom pameti svojom!” (Matej22,37)



40

Tko god ne Ëini tako, znaËi da je dio njegovasrca, dio njegove duπe i dio njegove misli veÊzahvaÊen kvarenjem. A to kvarenje se brzo πiri. Vrlo brzo zahvati cijelo srce, cijelu duπu i cijelium. I tu se ne zaustavlja. Prenosi se dalje. Natuu duπu, na tue srce i na tuu misao. Tko jeu najveÊoj opasnosti da bude zahvaÊen tim kva-renjem? Svakako oni najbliæi, a to su djeca. Tosu sinovi. Sinovi onih koji su se veÊ pokvarili.GledajuÊi roditelje, i oni Êe Ëiniti isto. »init Êezlo pred Gospodinom. Izazivat Êe Ga. Truljenjetako zahvati mlado srce, mladu duπu i mladumisao. Poslije se prenosi dalje. Na sljedeÊi na-raπtaj. Na unuke. A s njih na sljedeÊe koljeno.

Zato Bog kaænjava grijehe otaca na sinovima dotreÊega i do Ëetvrtoga koljena onih koji Ga mr-ze.

Pogledajmo kako je Bog oπtro opomenuo svojnarod kad ga je izveo iz Egipta, iz ropstva, dasaËuva sebe, svoje sinove i svoje unuke: “Kad

budete izrodili djecu i unuËad i budete dulje uonoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveÊisebi bilo kakve klesane likove i ËineÊi zlo uoËima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdæ-bu izazovete, znajte — uzimam za svjedoke pro-tiv vas nebesa i zemlju — da Êe vas brzo nestati

sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zapo-sjednete: neÊete dugo u njoj æivjeti, nego Êete



41

biti iskorijenjeni. Jahve Êe vas rasprπiti po naro-dima, i ostat Êe vas samo malen broj meu na-rodima meu koje vas Jahve odvede.” (Ponov-ljeni zakon 4,25-27)

I ovdje nailazimo na istu misao i na isti redo-slijed:

1) ako se pokvarite2) praveÊi bilo kakve klesane likove,3) brzo Êe vas nestati.Pokvarene jabuke se odvajaju i bacaju da ne

bi pokvarile one zdrave. Tako Ëini svatko razu-man. I Bog tako postupa s pokvarenim pojedin-cima i s pokvarenim narodima. U tome je Nje-gova ljubav i milost.

Da bi opravdao svoje vjerovanje i ponaπanje,netko Êe moæda reÊi da je to navod iz Starogazavjeta i da su te rijeËi upuÊene Izraelcima. Ako je tako, znaËi li to onda da se neæidovi mogukvariti? Da mogu praviti klesane likove i slike ida im se mogu klanjati? Da mogu Ëiniti ono πto

nije ugodno Gospodinu Bogu? Da Ga mogu iza-zivati? Ne govore li sudbine drugih naroda, nji-hov raspad, ili pak njihov nestanak s povijesnescene, da se Bog ne mijenja i da sa svima jed-nako postupa?

Bog se ne moæe tesati od drveta ni klesati

od metala, makar to bilo zlato i srebro. Ne mo-æe se ni slikati, niti na dasci, platnu niti na zidu.



42

Sâm Isus je rekao: “Bog je Duh, i koji mu seklanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.”(Ivan 4,24)

A taj isti Duh kaæe: “Jao onom tko komadudrva kaæe: ‘Probudi se!’ Kamenu nijemom: ‘Pre-ni se!’ On da prorokuje? OptoËen moæe biti izlatom i srebrom, ali nikakva daha æivotnog ne-ma u njemu. »emu koristi tesan lik, da ga um- jetnik teπe? »emu lijevan lik, laæno proroπtvo,da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuÊnijeme kipove?” (Habakuk 2,18.19)

Tesani i lijevani likovi, dakle, ne mogu niπtapomoÊi. Oni su nijemi idoli. Gluhi i nijemi, jer u njima nema duha.

Apostol Pavao nam savjetuje kakav odnostrebamo imati prema Bogu: “BuduÊi da potje-Ëemo od Boga, ne smijemo dræati da je Boæan-stvo sliËno zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari —tvorevini ljudskog umijeÊa i maπte.” (Djela 17,29)

Zagovornici ovog nauka suprotnog biblij-skom opravdavaju svoje postupke nekom Ëovje-kovom potrebom koja proizlazi, kako kaæu, izkonkretnosti religijskog osjeÊaja, koja se ne za-dovoljava samo duhovnom kontemplacijom, ne-go traæi i neposrednu, opipljivu blizinu. ©to ti-

me zapravo æele? Æele opipati Boga. NapravitiGa, a onda Ga opipati.



43

Ne podsjeÊa li nas to donekle na apostolaTomu? Ali samo donekle. Kad su mu drugi Kri-stovi uËenici rekli da su vidjeli uskrsloga Kri-sta, Toma je odgovorio: “Dok ne vidim na ruka-ma njegovim znak od Ëavala i ne stavim prstsvoj u mjesto od Ëavala i ne stavim ruke svojeu njegov bok, neÊu vjerovati.” (Ivan 20,25)

Krist mu je to omoguÊio, ali ga je i ukorio:“Pruæi prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruæiruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi viπenevjernik, veÊ vjernik!” (Ivan 20,27)

Toma je na te rijeËi samo izustio: “Gospodinmoj i Bog moj!” (Ivan 20,28)

Toma je bio nevjeran, i zato mu je ostao

nadimak Nevjerni Toma. Htio je opipati æivogaKrista, Boga u ljudskom tijelu. Kako li su tek nevjerni u Boæjim oËima oni koji æele opipatiBoga u drvetu, u kamenu, u bronci?!

Bog potpuno razumije naπu potrebu za Nje-govom blizinom. Ima i odgovor na tu potrebu,

ali sasvim drukËiji od onoga πto ga nude nepo-sveÊeni ljudi: “Ali tko god vrπi njegovu rijeË,uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1.Ivanova 2,5)

Boæja blizina se ne ostvaruje kroz opipava-

nje, nego kroz ljubav i dræanje Boæje rijeËi. Sli-ka ili kip ne mogu biti umjesto mistiËnog susre-



44

ta Ëovjeka s Bogom, veÊ ta zajednica duha morabiti ostvarena vjerom. U to nas uvjerava i apo-stol Pavao: “KreÊemo se, naime, u podruËju vjere, a ne u podruËju gledanja.” (2. KorinÊani-ma 5,7)

Klesanje kipova i pravljenje slika za oboæa- vanje vrijeaju Boga. Njegova reakcija to poka-zuje: “S kime biste me usporedili i izjednaËili,s kime prispodobili: komu da sam sliËan? Vadezlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naim-lju zlatara da od njeg boga naËini, te pred nji-ma padaju niËice i klanjaju se. Diæu ga na ramei nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;on stoji i ne miËe se s njega. Prizivaju li ga, on

ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njegove. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, sjetite se proπlosti pradavne: jasam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sliËannije! Onaj sam koji od poËetka svrπetak otkrivai unaprijed javlja πto joπ se nije zbilo! Ja kaæem:

Odluka Êe se moja ispuniti, izvrπit Êu sve πto mi je po volji.” (Izaija 46,5-10)Oni koji ne poπtuju drugu zapovijed prije-

stupnici su u Boæjim oËima. I ne samo to: “Tkogod pravi kipove, niπtavan je, i dragocjenostinjegove ne koriste niËemu. Svjedoci njihovi ni-

πta ne vide i niπta ne znaju, da im budu nasramotu.” (Izaija 44,9)



45

Apostol Pavao kaæe: “... idol nije niπta...” (1.KorinÊanima 8,4)

Dakle, ni idol ni idolopoklonici nisu niπta.Najbolji primjer vrijednosti takvih bogova i nji-hovih poklonika jest sluËaj babilonskoga kraljaBaltazara, koji je opisan u Knjizi proroka Dani-ela.

Baltazar je priredio veliku gozbu na kojoj je,napivπi se vina, naredio da se donese zlatno isrebrno posue koje je iz jeruzalemskog Sveti-πta opljaËkao njegov otac, osnivaË BabilonskogCarstva, car Nabukodonozor. Zajedno sa svojimknezovima, æenama i suloænicama pio je vino izposveÊenog posua i hvalio svoje bogove od

zlata i srebra, mjedi i æeljeza, drva i kamena. Utaj Ëas pojavili su se prsti ljudske ruke, koji suispisali na zidu presudu kralju i njegovu kraljev-stvu. Tu presudu mogao je proËitati samo pro-rok Daniel, a ona je glasila da je Bog izmjerioBaltazarovo kraljevsto i uËinio mu kraj, da je

Baltazar vagnut na vagi i naen prelagan te da je njegovo kraljevstvo podijeljeno Medijcima iPerzijancima.

U Ëemu je bila kraljeva krivnja? U oholosti.Kako se ta oholost oËitovala? Evo kako to objaπ-njava prorok Daniel:

“No ti, Baltazare, sine njegov, nisi poniziosrce svoje iako si znao sve ovo: ti si se podigao



46

protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesusue iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti,tvoji velikaπi, tvoje æene i tvoje suloænice, hva-leÊi bogove od zlata i srebra, od mjedi i æeljeza,od drva i kamena, koji ne vide, ne Ëuju nitirazumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojojruci dræi dah tvoj i sve tvoje putove. I zato onposla ovu ruku koja napisa ovo pismo.” (Daniel5,22-24)

Iz ovoga izvjeπtaja je jasno da se onaj tko seklanja gluhim i slijepim bogovima podiæe nasamoga Gospodina Nebeskoga. Kazna je neiz-bjeæiva, bez obzira na to kad dolazi. U ovomesluËaju doπla je odmah: “Iste te noÊi kaldejski

kralj Baltazar bî ubijen.” (Daniel 5,30)U Boæjim oËima Baltazar je bio prelagan. Bogga je stavio na jednu pliticu vage, a na drugunije stavio niπta — i plitice su ostale u ravnoteæi.ZnaËi, Baltazar je bio — niπta.

“Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist

ne oËekuje? ... KovaË ga izrauje na æivu ugljev-lju, ËekiÊem ga oblikuje, snaænom ga rukomobrauje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode,iscrpljuje se. Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkomlik ocrta, ostruæe ga dlijetom, πestarom ga zao-kruæi i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao

lijepo ljudsko obliËje, da stoji u hramu. Bijaπesebi nasjekao cedre, uzeo Ëempres ili hrast koje



47

je za se njegovao meu πumskim drveÊem; ili je posadio bor koji raste od kiπe. »ovjeku sudobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih daispeËe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada niËice, pravi kip i klanja mu se. Polo- vinom od toga naloæi dakle oganj, peËe mesona æeravi, jede peËenku i siti se: grije se i govo-ri: ‘Ah, grijem se i uæivam uz vatru.’ Ali odonoga πto preostane pravi sebi boga, svog ku-mira, pada pred njim niËice i klanja mu se imoli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog!’ Ne znaju onii ne razumiju: zaslijepljene su im oËi, pa ne vide, i srce, pa ne shvaÊaju. Takav ne razmiπlja,nema u njega znanja ni razbora da sebi kaæe:

‘Polovinom od ovoga naloæio sam oganj, na æe-ravici ispekao kruh, ispræio meso koje sam po- jeo, pa zar Êu od ostatka naËiniti gnusobu? Zar Êu se komadu drveta klanjati?’ On voli pepeo,zavodi ga prevareno srce. NeÊe spasiti svog æi- vota i nikad neÊe reÊi: ‘Nije li varka ovo u mojoj

desnici?’” (Izaija 44,10.12-20)Bog nije predvidio da se hranimo pepelom.U svojoj ljubavi dao nam je jedinoroenog SinaIsusa Krista, koji je rekao: “Ja sam kruh æivota.Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.”

(Ivan 6,35) Bog nije predvidio da se uzdamo upanj i u laæ. Isus takvima upuÊuje oπtar prije-



48

kor: “Vi imate avla za oca i hoÊete da vrπiteæelju oca svoga. On bijaπe ubojica ljudi od po-Ëetka i nije stajao Ëvrsto u istini, jer u njemunema istine. Kad god govori laæ, govori svoje vlastito, jer je laæac i otac laæi.” (Ivan 8,44)

A nama nije potrebna laæ. Potrebna nam jeistina, potreban nam je Onaj koji je za seberekao: “Ja sam put, istina i æivot.” (Ivan 14,6)Potreban nam je Gospodin Isus Krist, Sin Boæji.“Tko ima Sina, ima æivot; tko nema Sina Boæ- jega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,12)

Nije samo oboæavanje klesanih likova i slikapredmet druge zapovijedi. Njome je obuhvaÊe-no i sve drugo Ëemu u æivotu poklanjamo veÊu

ljubav nego Bogu. Isus je rekao: “Tko viπe ljubioca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko viπe ljubi sina ili kÊer nego mene, nije me do-stojan.” (Matej 10,37)

Ako se viπe uzdamo u bilo πto na ovoj Zemljinego u Boga, i tada krπimo ovu zapovijed: “Ova-

ko govori Jahve: Proklet Ëovjek koji se uzdaje uËovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miπicom,i Ëije se srce od Jahve odvraÊa. Jer on je kaodraË u pustinji: ne osjeÊa kad je sreÊa na doma-ku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji sla-noj, nenastanjenoj.” (Jeremija 17,5.6)

Ali u svojoj ljubavi Gospodin dodaje: “Blago-slovljen Ëovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je



49

Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasaeno uz vodu πto korijenje puπta k potoku: ne mora seniËeg bojati kada doe æega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U suπnoj godini brigu ne brine,ne prestaje donositi plod.” (Jeremija 17,7.8)

Na kraju posluπajmo oËinski savjet apostolaIvana: “DjeËice, Ëuvajte se idola!” (1. Ivanova5,21)

I zapamtimo πto Bog kaæe: “Ja, Jahve mi jeime, svoje slave drugom ne dam, niti Ëasti svojekipovima.” (Izaija 42,8)



50

3. zapovijed

NE UZIMAJ UZALUD IMENA JAHVE, BOGA SVOGA...

“Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga

svoga, jer Jahve ne opraπta onome koji uza-lud izgovara ime njegovo.” (Izlazak 20,7)

Ime je simbol ili znak prepoznatljivosti. Upu-Êuje na unutarnju bît osobe koju oznaËava. IBog ima svoje ime. Ali ne samo jedno, jer se

jednim imenom ne moæe obuhvatiti i oznaËitisveukupnost Njegove Osobe. Jahve je svakako najvaænije od svih Boæjih

imena u Starom zavjetu, za Æidove i najsvetijeime. Pojavljuje se viπe od 6800 puta. To svojeime otkrio je sâm Bog u razgovoru s Mojsijem,

kad ga je pozvao da izvede svoj narod iz Egipta:“Nato Mojsije reËe Bogu: ‘Ako doem k Izrael-cima pa im kaæem: Bog otaca vaπih poslao mek vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? —πto Êu im odgovoriti?’ ‘Ja sam koji jesam’, reËeBog Mojsiju. Onda nastavi: ‘Ovako kaæi Izrael-

cima: Ja jesam posla me k vama.’” (Izlazak 3,13.14)



51

Bog je onaj koji jest. JuËer, danas, sutra. Usvako doba. Bez poËetka i bez kraja. VjeËan.Posvuda nazoËan.

U navedenom tekstu ime Jahve sastoji se odËetiriju suglasnika JHVH, i nije sa sigurnoπÊupoznato kako se ono izgovara, jer su ga Æidovi,iz strahopoπtovanja da ga ne obeπËaste, pri Ëi-tanju zamjenjivali rijeËju Adonaj. PrepisivaËi he-

brejskih biblijskih rukopisa poslije su, u 7. i 8.stoljeÊu poslije Krista, dodavanjem samoglasni-ka iz rijeËi Adonaj stvorili od Ëetveroslovlja JHVH rijeË Jahve, odnosno Jehova. Ime Jahve,prevedeno kao Gospodin, naglaπava Boæju vjer-nost zavjetu i Njegovu milost (Izlazak 15,2.3;

Hoπea 12,5.6).Boæja izjava koja povezuje prve tri zapovije-

di zapisana je u Knjizi proroka Izaije: “Ja, Jahvemi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti Ëastisvoje kipovima.” (Izaija 42,8)

Drugo, ne manje vaæno Boæje ime u Staromzavjetu jest Elohim. Poavljuje se 2570 puta. Kaoime koje oznaËava boæansko biÊe, ali sluæi i kaoosobno ime, rijeË Elohim otkriva Boæju moÊ isilu (Postanak 1,1; Izlazak 20,2; Daniel 9,4).

Imena Elion, πto znaËi Sveviπnji, i El Elion,

Sveviπnji Bog, upuÊuju na Boæji poloæaj (Posta-nak 14,18-20; Izaija 14,14).



52

Kao neprijeporni Vladar Bog je prikazan ime-nom Adonaj, πto znaËi Gospodin (Izaija 6,1; Psa-lam 35,23).

Kao izvor svakog blagoslova i utjehe (Izlazak 6,3; Psalam 91,1) SvemoguÊi Bog je prikazanimenima ©adaj (SvemoguÊi) i El ©adaj (Bog Sve-moguÊi).

Bog se otkriva i mnogo prisnije, kao Otac

(Ponovljeni zakon 32,6; Izaija 63,16; Jeremija31,9; Malahija 2,10), obraÊajuÊi se Izraelu rije-Ëima “moj prvoroenac” (Izlazak 4,22; Ponov-ljeni zakon 32,19). Ali On nije samo Otac naro-da, On je ponajprije Otac svakog ljudskog biÊa,svakog Ëovjeka.

Isus nas poziva da Mu se tako i obraÊamo, aprvo na πto trebamo obratiti pozornost jest Boæ- je ime: “Stoga vi molite ovako: OËe naπ, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Doi kra-ljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebutako i na zemlji! Kruh naπ svagdanji daj namdanas! I otpusti nam duge naπe kako i mi otpu-πtamo duænicima svojim! I ne uvedi nas u na-past, nego izbavi nas od zla!” (Matej 6,9-13)

Bog se otkrio, rekli smo, i u Kristu. To je inajavio: “©aljem, evo, svog anela pred tobom,

da te Ëuva na putu i dovede te u mjesto kojesam priredio. Poπtuj ga i sluπaj! Ne buni se pro-



53

tiv njega, jer vam neÊe opraπtati prekrπaje: tamoje je ime u njemu.” (Izlazak 23,20.21)

Nema sumnje da taj aneo ima boæanske oso-bine Ëim ima pravo opraπtati grijehe i nositiime samoga Gospodina. Zato nije teπko zakljuËitida je to druga boæanska Osoba, Gospodin IsusKrist. Krist je æiva objava Boga. I najdojmljivija.Tko je vidio Krista, vidio je i Boga (Ivan 14,9).

Oni koji primaju Krista i vjeruju u Boæje ime,postaju sinovi Boæji: “A svima koji ga primiπedade vlast da postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu roeni ni odkrvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muæevlje,nego — od Boga.” (Ivan 1,12.13)

Gospodin Isus Krist u Bibliji ima desetke ime-na koja otkrivaju Njegovu bît, biÊe, karakter,sluæbu, djelo, plan spasenja, boæansku ljubav.Samo u jednom proroËanstvu prorok Izaija na- javljuje nekoliko imena: “Jer, dijete nam se ro-dilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast. Ime

mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,Knez mironosni.” (Izaija 9,5)Sámo ime Isus, aramejski Jeπua, a hebrejski

Jehoπua, znaËi “Jahve je spasenje”.Pogledajmo i neka od ostalih imena:



54

Alfa i Omega — PoËetak i Svrπetak;

Aneo Saveza — koji Êe doÊi u svoju Crkvu (Mala-hija 3,1);

Apostol — poslanik Boga æivoga (Hebrejima 3,1);

Bog — iznad svega (Rimljanima 9,5);

Bog silni — koji sve uzdræava svojom silnom rijeËi(Hebrejima 1,3);

Bog u tijelu — roen od æene i roen pod Zakonom(GalaÊanima 4,4);

Bolnik — ponio je naπe bolesti (Izaija 53,4);

Boæji Sin — da mi postanemo djeca Boæja (Ivan 1,12);

Emanuel — Bog je s nama (Izaija 7,14; Matej 1,22.23);

Glava — nad svim u Crkvi (Efeæanima 1,22.23);

Istina — koja oslobaa (Ivan 14,6; 8,32);

Jaganjac Boæji — koji uzima grijeh svijeta (Ivan 1,29);

Kamen ugaoni — tvrdi temelj Crkve (Izaija 28,16;Matej 21,42);

Kruh æivota — koji daje æivot svijetu (Ivan 6,35);

Lav — koji je pobijedio (Otkrivenje 5,5);

Otac vjeËni — da mi budemo djeca vjeËna (Izaija9,6; Mihej 5,2);

Pashalno janje — ærtvovano za nas (1. KorinÊanima5,7);

Pastir dobri — koji svakoga od nas zna po imenu(Ivan 10,14)



55

Posrednik — izmeu Boga i ljudi (1. Timoteju 2,5);

Pravda naπa — da æivimo u pravednosti (Jeremija23,6; 1. Petrova 2,24);

Slika Boæja (2. KorinÊanima 4,4);

Spasitelj — jer je naπa domovina na nebesima (Filip-ljanima 3,20);

Svjetlo istinito — koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka(Ivan 1,4.9);

Trs — da mi budemo rodne loze (Ivan 15,4.5); UskrsnuÊe — nada ËovjeËanstva (Ivan 11, 25);

Veliki sveÊenik — posreduje za nas (Hebrejima 3,1;7,24.25);

VjeËni Æivot — za sve koji vjeruju (1. Ivanova 5,20).

TreÊa zapovijed nas poziva da ne uzimamouzalud ime Gospodina Boga svojega. Kako se tomoæe Ëiniti?

Evo primjera koji je istaknuo sâm Isus: “Ne-Êe svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’

uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onajdan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo po-moÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvogaimena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga ime-na Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas

nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’”(Matej 7,21-23)



56

To je pravi primjer zloporabe Boæjeg imena, jer oni πto Ëine bezakonje, odnosno krπe i gazeBoæji zakon, a tvrde da u Boæje ime prorokuju,izgone zle duhove i Ëine Ëudesa, to svakako neËine u Boæjoj sili. Bog nije s njima, zato onineÊe ni biti s Bogom. NeÊe biti spaπeni. Bit ÊeodbaËeni.

Prema tome, obraÊati se Bogu i traæiti usliπe-nje molitava, a istodobno gajiti grijeh u srcu, vrhunac je licemjerja. Bog ne usliπava takve mo-litve. Usliπava ih Boæji suparnik, Sotona. To znaËida Ëudesa, kakva god bila, istjerivanje zlih du-hova i proricanje nisu dokaz neËije pravovjer-nosti. Sjetimo se Kristovih upozorenja u Njego-

vu oproπtajnom govoru: da Êe u posljednje da-ne doÊi laæni mesije i laæni proroci (Matej 24,5.11.24). Obvezatan uvjet za usliπenje molitava jest Boæji zakon u srcu. Zato je psalmist i zapi-sao: “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliπioGospod.” (Psalam 66,18)

Zloporaba Boæjeg imena svakako je i ondakad se netko kune Njegovim imenom krivo:“Nemojte se krivo kleti mojim imenom i takooskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve!” (Le- vitski zakonik 19,12)

Uzimanje Boæjeg imena nije uzalud, odno-

sno nije grijeh u molitvi Ëistoga srca, ali i prislavljenju Boga: “Jahve, Gospode naπ, divno je



57

ime tvoje po svoj zemlji, veliËanstvom nebo nat-kriljujeπ!” (Psalam 8,1)

Oni koji se uzdaju u Njegovo ime mogu bitisigurni u Njegovu nazoËnost u kakvim god okol-nostima se nalazili: “Jahve je tvrava tlaËenom,tvrava spasa u danima tjeskobe.” (Psalam 9,10)

Boæje ime je vjeËno, jer je i Bog vjeËan islava Njegova imena sve viπe Êe rasti: “Bilo imenjegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca,æivjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva ple-mena zemlje, svi narodi nazivali blaæenima!”(Psalam 72,17)

SljedeÊi redci imaju proroËko znaËenje, jer se odnose na posljednje dane. Radi svojega ime-

na Bog Êe uËiniti Ëudo oËiπÊenja na ljudima:“Dat Êu narodima Ëiste usne, da svi mogu zazi- vati ime Jahvino i sluæiti mu jednoduπno.” (Se-fanija 3,9)

“Svi narodi πto ih stvori doÊi Êe i klanjat setebi, o Jahve, i slavit Êe ime tvoje.” (Psalam 86,9)

Zato nas psalmist poziva: “VeliËajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!” (Psa-lam 34,4)

“On posla spasenje svom narodu, Savez svojpostavi zauvijek: sveto je i Ëasno ime njegovo!”(Psalam 111,9)

Prizivanjem Gospodnjeg imena moæemo bitisigurni u svoje spasenje:



58

“Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe bi-ti.” (Joel 2,32)

U Novom zavjetu apostol Petar kaæe: “Tkogod tada zazove ime Gospodnje, bit Êe spaπen.”(Djela 2,21)

I apostol Pavao kaæe: “Tko god zazove imeGospodnje, spasit Êe se.” (Rimljanima 10,13)



59

4. zapovijed

SJETI SE DA SVETKUJE©DAN SUBOTNJI

“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est

dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sed-moga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja,ni sluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti doπljak koji se nae unutar tvojih

vrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo,zemlju i more i sve πto je u njima, a sed-moga je dana poËinuo. Stoga je Jahve bla-goslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,8-11)

KrπÊanstvo je, na nesreÊu, odavno podijelje-no glede ove zapovijedi. VeÊina govori o nedje-lji, iako se u hebrejskom izvorniku spominjerijeË “πabat”, od koje potjeËe i naπa rijeË subo-ta. U DaniËiÊevom prijevodu Ëetvrte Boæje za-povijedi πabat je preveden izrazom “dan od od-

mora”, πto je i pravo znaËenje te rijeËi. ©abat,dakle, nije nedjelja. ©abat je subota.



60

Naæalost, samo mali dio krπÊana prihvaÊa tuzapovijed u njezinu izvornom obliku, iako bi valjalo da svi krπÊani u svemu slijede Krista, pai u svezi s tom zapovijedi. Svima je poznato da je Krist dræao i poπtivao subotu. OdbacujuÊisubotu, zagovornici nedjelje opravdavaju svojeglediπte, meu ostalim, i time da je Krist æiviomeu Æidovima, pa je time bio prinuen poπti- vati njihove obiËaje.

Ali ako Ëetvrta zapovijed pripada æidovskimobiËajima, onda su i sve druge zapovijedi æidov-ski obiËaji. Bi li trebalo, dakle, i njih odbaciti,odnosno izmijeniti? Æidovi moraju πtovati Boga, jer ih na to obvezuje prva zapovijed, ali mi on-

da ne moramo. Æidovi se ne smiju klanjati kipovima i slikama, ali mi smijemo. Æidovi ne smijuuzimati ime Boæje uzalud, ali mi smijemo kadgod nam se prohtije. Æidovi moraju poπtivatiroditelje, ali mi ne moramo. Æidovi ne smijuubijati, ali ta zapovijed nas ne obvezuje. Æidovi

ne smiju Ëiniti preljub, ali mi smo onda i tuslobodni. I tako dalje. Dakle, kad bismo se takoodnosili prema Zakonu, bili bismo gori od ne-znaboæaca!

Drugi, navodno “jaËi” dokaz protiv subote,a, naravno, u prilog nedjelji, jest taj πto je Isus

uskrsnuo u nedjelju. Time je svetost subote pre-πla na nedjelju i nedjelja je, kaæu protivnici su-



61

bote, postala “dan Gospodnji”. Koliko je to toË-no?

1. Da je Isus kanio uËiniti nedjelju svetom,sasvim sigurno bi rekao neπto o tome. A takveizjave nema. Niti je ima u Evaneljima, niti uposlanicama apostola.

Isusovo uskrsnuÊe nije pobjeda nad subo-tom, nego pobjeda nad smrÊu. Prema tome, da je Gospodin htio ukinuti subotu, mogao je to irijeËima, nije morao umrijeti.

2. Nijedan dogaaj se ne slavi prema danukad se zbio, veÊ se slavi prema datumu. Jer ugodini su 52 nedjeljna dana (toliko je i tjedana),a datum je samo jedan. Ako se, primjerice, ne-

tko rodio u petak, 15. travnja, on ne slavi roen-dan svakog petka, 52 puta godiπnje, veÊ svakog15. travnja, a to znaËi jednom godiπnje. Tako jei s uskrsnuÊem. Ne moæe svaka nedjelja biti us-pomena na uskrsnuÊe. To moæe biti samo da-tum kad se uskrsnuÊe dogodilo. Ali ako moæe,

ne bi li onda Uskrs trebalo slaviti svake nedje-lje, a ne samo jednom godiπnje? A kako se onda toËno slavi Uskrs? Ako je on

uspomena na uskrsnuÊe kao na dogaaj, trebaobi biti vezan uz datum, a ne uz dan.

Uskrs je povezan sa starozavjetnim blagda-

nom Pashom, koji je imao dvostruko znaËenje.Nije bio samo uspomena, nego i simbol, uspo-



62

mena na Ëudesno izbavljenje izraelskog narodaiz Egipta i simbol izbavljenja od grijeha prekoIsusa Krista, pashalnog Janjeta. Pasha je najav-ljivala Isusa kao janje, kao Ærtvu. I zaista, Isus jeærtvovan na dan Pashe. Bilo je to 31. godine n.e., u proljeÊe, 14. dana mjeseca abiba, poslijenazvanoga nisan (oæujak/travanj). Apostol Pa- vao kaæe: “OËistite se od staroga kvasca da bu-dete novo tijesto: ta veÊ ste beskvasni, jer jeærtvovano naπe pashalno janje — Krist.” (1. Korin-Êanima 5,7) Taj dan, kad je Isus ærtvovan, bio jepetak. Sutradan, u subotu, Isus je ostao u gro-bu. TreÊega dana je uskrsnuo.

Pasha je bila pomiËan blagdan i svake godi-

ne je padao u neki drugi dan u tjednu. Prematome, ako treba slaviti Uskrs kao uspomenu nauskrsnuÊe, a uskrsnuÊe se dogodilo treÊega da-na od Pashe, onda bi i Uskrs trebao biti pomi-Ëan blagdan. Svake godine trebalo bi ga slavitidrugoga dana. Katkad i nedjeljom, naravno, kad

padne u nedjelju. A zaπto nije tako? Evo πto otome piπe struËnjak za vrijeme Gerald James Witrow:

“Za razliku od naπega svjetovnog kalendara,Ëisto solarnog, i islamskog, Ëisto lunarnog, krπ-Êanski crkveni kalendar ovisi i o Suncu i o Mje-

secu. U poËetku su problem oteæavale razlikeizmeu raznih krπÊanskih Crkava glede stupnja



63

u kojemu treba slijeediti æidovsku praksu. Æidov-ski zakon je odreivao da pashalno janje morabiti zaklano Ëetrnaestog dana (koji poËinje usuton) nisana, prvoga mjeseca crkvene godinekoja je poËinjala u proljeÊe (...) Daljnja poteπko-Êa bila je to πto je æidovski blagdan mogao pastiu bilo koji dan u tjednu, dok je veÊina krπÊanana kraju æeljela da dan uskrsnuÊa (dva dana na-kon raspeÊa na kriæ) bude nedjelja. Jedino su sekrπÊani u Maloj Aziji pridræavali odreenog datu-ma po æidovskom kalendaru i zbog toga su na-zvani kvatrodecimani. Taj prijepor oko Pasheprvi put je postao predmet opÊe brige u drugomstoljeÊu i naveo je Polikarpa, episkopa smiran-

skog, da 158. godine posjeti rimskog papu Ani-ceta. Sporazumjeli su se da se svaki pridræava vlastite prakse. »etrdeset godina nakon toga do-πlo je do mnogo æeπÊeg spora izmeu rimskogpape Viktora i Polikrata, episkopa efeπkog, ali je konaËni mir uspostavio Irenej, biskup lionski.

OstavljajuÊi u sjeni te doktrinalne razlike, od-reivanje datuma je oteæavala primjena razliËi-tih metoda izraËunavanja pa su poËetkom Ëe-tvrtog stoljeÊa vaæna srediπta krπÊanstva, pri-mjerice Rim i Aleksandrija, slavila Uskrs u vrlorazliËito vrijeme. Na zahtjev cara Konstantina

pitanje je 325. godine razmotrio Nicejski sabor.Naæalost, dokumenti o tome saboru koje posje-



64

dujemo uglavnom πute o tome vaænom pitanju,ali je poslije, u istom stoljeÊu, Ambrozije, nad-biskup milanski, pisao, u pismu koje je saËu- vano, da je sabor odredio da treba prevladatizapadna praksa, tako da se Uskrs mora slaviti unedjelju koja slijedi nakon prvog punog Mjese-ca nakon proljetne ravnodnevnice. Nedjelja jeizabrana kako bi se osiguralo da se Uskrs nikadne slavi istoga dana kao i æidovska Pasha. Kva-trodecimani su odbili prihvatiti tu odluku i nji-hova praksa se nastavila u Maloj Aziji do πestogstoljeÊa.” (G. J. Witrow, Vreme kroz istoriju,

SKZ, Beograd 1993., 237—238)Sabor je odredio da treba prevladati papin-

ska praksa. I prevladala je. Od πestog stoljeÊa.Tako se od πestog stoljeÊa i na Istoku provodizapadna praksa te se Uskrs slavi u nedjelju na-kon prvog punog Mjeseca poslije proljetne rav-nodnevnice.

Kako vidimo, svetost nedjelje ne moæe se

dokazati ni uskrsnuÊem ni Uskrsom. ©toviπe, Us-krs je, po svemu sudeÊi, manje uspomena nauskrsnuÊe, a viπe na pun Mjesec i proljetnu rav-nodnevnicu!

Pogledajmo kako je sâm Krist objasnio svrhusubote: “Subota je stvorena radi Ëovjeka, a ne

Ëovjek radi subote. Stoga je Sin »ovjeËji gospo-dar i subote.” (Marko 2,27.28)



65

Zapazimo: subota je stvorena radi Ëovjeka, ane radi Æidova. BuduÊi da je tako, onda je subotamorala biti stvorena odmah nakon stvaranja prvog Ëovjeka da bi odgovorila i njegovim potre-bama. Ne bi imalo nikakvog smisla da je Bogradi Ëovjeka stoljeÊima nakon stvaranja prvogËovjeka stvorio subotu radi Ëovjeka. Njezina svr-ha ima smisla samo ako je pruæena svakom Ëo- vjeku, pa svakako i prvom Ëovjeku. Je li zaistabilo tako? Pogledajmo biblijski izvjeπtaj o stva-ranju:

“Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na slikuBoæju on ga stvori, muπko i æensko stvori ih. Iblagoslovi ih Bog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæi-

te i napunite zemlju, i sebi je podloæite! Vladaj-te ribama u moru i pticama u zraku i svim æi- vim stvorovima πto puze po zemlji!’ ... I sedmo-ga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I po-Ëinu u sedmi dan od svega djela koje uËini. Iblagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan

poËinu od svega djela svoga koje uËini.” (Posta-nak 1,27.28; 2,2.3) Vidjeli smo da je Gospodar subote Sin »o-

vjeËji. A Sin »ovjeËji je Krist. Zato, ako je KristGospodar subote, onda je On i Stvoritelj subo-te. A ako je Gospodar i Stvoritelj, onda jedino

On ima vlast nad subotom. Tko je onda smijemijenjati? Naravno, samo On. A je li je promije-



66

nio? Evo πto sâm kaæe: “Nemojte misliti da samdoπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ihukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe ne-stati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17.18)

Krist, dakle, nije promijenio Zakon, Ëak niti jednu kovrËicu iz Zakona, a kamoli Ëitavu jed-nu zapovijed, niti je to kanio.

Je li to moæda uËinio apostol Pavao?Nije ni on. A i da jest, to ne bi promijenilo

vaænost i svrhu subote, jer Pavao nije ni Stvori-telj ni Gospodar subote. Neki protivnici subotezakljuËuju ipak da je i apostol Pavao ustao pro-

tiv subote i pritom se pozivaju na ono πto jezapisao u svojoj Poslanici Koloπanima. Zato po-gledajmo πto je to Pavao zapisao:

“Prema tome, neka vas nitko ne osuuje zbog jela ili piÊa, ili zbog godiπnjih blagdana, ili mla-aka, ili subotâ!” (Koloπanima 2,16)

Oho! Protivnici subote kao da su u pravu.Zaista, ima tu neËega! Pavao oslobaa krπÊanei od jela i od piÊa, i od blagdana, i od mlaaka,pa i od subotâ. To se ne moæe poreÊi. Samo da je joπ spomenuo nedjelju kao zamjenu za subo-tu, sve bi bilo Ëisto i jasno. Ali ne bi bilo i

prihvatljivo. A joπ manje obvezujuÊe. Jer Zakonnije u vlasti sluge, a joπ manje roba, nego Gospo-



67

dara. Ne zaboravimo, Pavao je bio sluga IsusaKrista (Rimljanima 1,1), odnosno rob Kristov (1. KorinÊanima 7,22). Ili barem da je ovdjezavrπio svoju misao o suboti, zagovornici nedje-lje bili bi potpuno u pravu. Ali ni to nije. Pavao je uz sve to samo dodao:

“To je samo sjena stvarnosti koja je imaladoÊi, a stvarnost je Krist.” (Koloπanima 2,17)

Dakle, sve πto je Pavao spomenuo, bilo jesjena i tijelo Kristovo i upuÊivalo je na ono πto je trebalo doÊi. ©to je apostol time htio kazati?Sve πto je navedeno u ovome retku, pa i subotekoje se spominju, upuÊivalo je na ono πto jetrebalo doÊi. A pogledajmo na πto upuÊuje su-

bota iz Ëetvrte zapovijedi:“A sedmoga je dana subota, poËinak posve-Êen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva poslanemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja, nisluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, nitidoπljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i

Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i morei sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo.Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subo-tni.” (Izlazak 20,10.11)

RijeËi “stoga je ...” pokazuju da subota izMoralnog zakona ne upuÊuje naπ pogled na ono

πto Êe doÊi, nego na ono πto je veÊ bilo. Subotaiz Zakona je uspomena na stvaranje, a ne na



68

sjenu niti na tijelo Kristovo. Da jest, Krist bionda rekao: “Subota je stvorena radi mene.”

Prema tome, jasno je da su osim subote izMoralnog zakona, koja upuÊuje na proπlost, po-stojale i subote (zapazimo: subote) koje su upu-Êivale na buduÊnost. O kakvim je to subotamarijeË? O obrednim. O subotama iz obrednogzakona. A bilo ih je sedam. Obredne subote subile prvi i posljednji dan Blagdana beskvasnihkruhova (Levitski zakonik 23,6-8), Pedesetnica(Levitski zakonik 23,15-21), Dan trubâ (Levit-ski zakonik 23,24.25), Dan pomirenja (Levitskizakonik 23,27-32) i prvi i posljednji dan Blag-dana sjenicâ (Levitski zakonik 23,35. 36).

To su bili pomiËni blagdani i svake godinesu padali u neki drugi dan u tjednu te je, pri-mjerice, i srijeda mogla biti πabat, odnosno su-bota. I svaki drugi dan. RaËunanje tih subotaovisilo je o poËetku svete godine, koja se zasni- vala na lunarnom kalendaru. Kad god su se te

subote poklapale s tjednom subotom, odnosnosa subotom iz Ëetvrte zapovijedi, onda se tajdan zvao “velikim danom”, primjerice ona subo-ta kad je Krist bio u grobu (Ivan 19,31).

Kao sjena, predslika ili svojevrsno obrednoproroËanstvo svi ti blagdani, odnosno sve te go-

diπnje subote su ukinute smrÊu Gospodina Isu-sa Krista na kriæu. Zato je apostol Pavao i napi-



69

sao: “Prema tome, neka vas nitko ne osuujezbog jela ili piÊa, ili zbog godiπnjih blagdana, ilimlaakâ, ili subota!” (Koloπanima 2,16)

Dakle, sve dok nije doπla buduÊnost na kojusu te obredne subote upuÊivale, one su postoja-le zajedno sa svim obredima. Kad je ta buduÊ-nost doπla, kad je doπao Krist, Ëije su one bilesjena, te subote su izgubile svaku vaænost.

A πto se tiËe subote iz Moralnog zakona, izËetvrte zapovijedi, buduÊi da ona upuÊuje naproπlost, na stvaranje, jasno je da Êe je biti svedok bude te proπlosti. Ona se moæe poniπtititek ako se poniπti stvaranje, Ëija je ona uspome-na. Zato je Krist i rekao: “Jer, zaista, kaæem

vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe ne-stati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)

BuduÊi da Bog ne kani uniπtiti nebo i Zem-lju, nego ih kani obnoviti, to je oËito i iz rijeËi“ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova sigurno

neÊe nestati”. Sasvim je prirodno da Êe se subo-ta svetkovati i na novoj Zemlji.I za taj logiËni zakljuËak nalazimo potvrdu u

Boæjoj rijeËi:“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova,

koju Êu stvoriti, trajati preda mnom — rijeË je

Jahvina — tako Êe vam ime i potomstvo trajati.Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote,



70

dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licemmojim — govori Jahve.” (Izaija 66,22.23)

Koja je svrha te tako prijeporne zapovijedi,odnosno subote?

ReËeno je da je subota stvorena radi Ëovje-ka. Ali u Ëetvrtoj zapovijedi nije rijeË samo osuboti, nego o cijelom tjednu, a subota je samokruna stvaranja. Na temelju cjelokupnog biblij-skog izvjeπtaja moæe se slobodno reÊi da su svidani stvaranja, zajedno sa subotom, stvoreni ra-di Ëovjeka. Stvaranje je, dakle, bilo podreenoonome koji je bio kruna stvaranja, odnosno Ëo- vjeku. I u tome je Boæja ljubav. Zato i zapovijedpoËinje rijeËima: “Sjeti se da svetkujeπ dan su-

botni. ©est dana radi i obavljaj sav svoj posao.” Jednostavan dokaz za to je Ëinjenica πto se tjedankao ciklus ne uklapa toËno niti u solarnu godi-nu od 365 1/4 dana, niti u mjesec od 29 dana,razdoblje izmeu uzastopnog ponavljanja isteMjeseËeve faze.

BuduÊi da je Ëovjek stvoren na sliku Boæju(Postanak 1,27), i to “malo manji od Boga”, kakokaæe Psalam 8,6 u izvorniku, trebao je i u radui u odmoru odraæavati svojega Stvoritelja. Da-kle, dræanje te zapovijedi omoguÊuje Ëovjekuda se pribliæi svojemu Stvoritelju, a Stvoritelj Êe

ga u tim trenucima, izdvojenima za odmor, bla-goslov i posveÊenje, okrijepiti, blagosloviti i po-



71

svetiti. I to je ljubav. O toj Gospodinovoj sprem-nosti Ëitamo u Knjizi proroka Izaije:

“Zadræiπ li nogu da ne pogaziπ subotu, i usveti dan ne obavljaπ poslove; nazoveπ li subotumilinom a Ëasnim dan Jahvi posveÊen; Ëastiπ liga odustajuÊ od puta, bavljenja poslom i prego- varanja — tad Êeπ u Jahvi svoju milinu naÊi, i jaÊu te provesti po zemaljskim visovima, dat Êuti da uæivaπ u baπtini oca tvog Jakova, jer Jahvi-na su usta govorila.” (Izaija 58,13.14)

Veliki blagoslovi Ëekaju, dakle, svakoga ono-ga tko ne Ëini πto je njemu drago na Boæji svetidan, a subotu naziva milinom. Sâm Gospodar subote stoji iza svih tih obeÊanja i ona Êe se

ispuniti u punini, jer Gospodnja usta su govorila.I na kraju, dokaz viπe da je subota (πabat)zaista sedmi dan, da se u njezinu nazivu krijerijeË “odmor” i da je vrlo starog podrijetla, moæese naÊi u najraznovrsnijim jezicima πirom svijeta. Pogledajmo samo neke od njih:

hebrejski (stari i suvremeni): πabbat (πabat)

stari sirijski : πab-ba-tho (πabat)

kaldejski sirijski (Kurdistan i Urumija, Perzija): πap-tu (πabat)

babilonski (3800 g. pr. Kr.): sa-ba-tu (πabat)

arapski (Zapadna Azija, Sjeverna i Zapadna Afrika):as-sabat (πabat)



72

staroarapski : πi-jar (‘dan radosti’)

malteπki (Malta): is-sibt (πabat)

etiopski : san-bat (πabat)koptski (Egipat): pi sabbaton (πabat)

tamaπek (planinsko podruËje Atlas, Afrika): a-hal es-sabt (πabat)

kabile (Sjeverna Afrika, staronumijski): ghas as-sebt (πabat)

hausa (Srednja Afrika): assebatu (πabat)hindustanski (Pakistan i Indija): πamba (πabat)

paπto (Afganistan): πamba (πabat)

pahlavi (staroperzijski): πambid (‘najugodniji dantjedna’)

perzijski : πambah (πabat)armenski : πapat (πabat)

kurdski (Kurdistan): πamba (πabat)

brduiki (Beludæistan): πembe (πabat)

gruzijski (Kavkaz): πabati (πabat)

suanijski (Kavkaz): sammtin (πabat)inguπetski (Kavkaz): πatt (πabat)

malajski (Malaja, Sumatra): hari sabtu (dan πabat)

javanski (Java): saptoe ili saptu (πabat)

dajak (Borneo): sabtu (πabat)

makasar (juæni Celebes): sattu (πabat)malagasi (Madagaskar): al-sabotsi (πabat)



73

svahili (IstoËna ekvatorska Afrika): as-sabt (πabat)

mandingo (Zapadna Afrika): sibiti (πabat)

teda (Srednja Afrika): es-sebdu (πabat) bornu (Srednja Afrika): sibda (πabat)

fulfulde (Srednja Afrika): as-sebdu (πabat)

logone (Srednja Afrika): se-sibde (πabat)

bagrima (Srednja Afrika): sibbedi (πabat)

maba (Srednja Afrika): sab (πabat)

turski (Turska): jom-es-sabt (dan πabat)

kazanjski tatarski (IstoËna Rusija): subbota (πa-bat)

orma (Juæna Etiopija): zam-ba-da (πabat)

kikongo (Zair): sabbado ili kian-sbula (πabat)

normanski francuski (10. i 11. st.): sabbedi (danπabata)

latinski : sabbatum (πabat)

talijanski : sabato (πabat)

πpanjolski : sábado (πabat)

portugalski : sabbado (πabat)francuski : samedi (πabat)

romanski (©panjolska, Katalonija): dis-sapte (danπabat)

ukrajinski : subota (πabat)

ruski : subbota (πabat).



74

5. zapovijed

PO©TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU...

“Poπtuj oca svoga i majku svoju, da ima-dneπ dug æivot na zemlji koju ti dâ Jahve,Bog tvoj.” (Izlazak 20,12)

NeÊemo reÊi niπta novo ustvrdimo li da jeobitelj temeljna jedinica druπtva, njegov najjaËitemelj i najpovoljnija okolina za razvoj ljudskog

biÊa. Ugroæena obitelj je ugroæeno druπtvo. Ra-spad obitelji je prijetnja i opasnost druπtvu kaocjelini. Upravo zato je Bog i dao petu zapovijed. Njezinim dræanjem se osigurava jedinstvoËlanova obitelji i omoguÊuje se skladan razvojsvakog Ëlana pojedinaËno. Time jaËaju i sve usta-

nove u druπtvu koje su iz nje neposredno pro-iziπle.Djeca, po naravi stvari, kad-tad moraju otiÊi

iz obiteljskog gnijezda. To treba razumjeti i pri-hvatiti kao neizbjeæivost, ali to ne smije razoritiobiteljsko gnijezdo.

Dræanje pete zapovijedi povezano je s veli-kim blagoslovom. To je jedan od najboljih rece-



75

pata za dug æivot. Kao nagrada za poπtivanjeroditelja nudi nam se i moguÊnost da nam seproduæe dani na Zemlji.

S puno oËinske ljubavi o tome nam piπe iapostol Pavao: “Djeco, pokoravajte se svojimroditeljima u Gospodinu, jer je to pravedno.‘Poπtuj svoga oca i majku’ — to je prva zapovijed popraÊena obeÊanjem: ‘da ti dobro bude ida dugo æiviπ na zemlji!’” (Efeæanima 6,1-3)

U Poslanici Koloπanima Pavao ponavlja tumisao: “Djeco, pokoravajte se u svemu svojimroditeljima, jer je to ugodno Gospodinu!” (Ko-loπanima 3,20)

Bog je utemeljio obitelj i odredio je da ostva-

ruje Njegove nakane na Zemlji. Zato, kad apo-stol Pavao prenosi Boæju volju i traæi da djeca usvemu sluπaju svoje roditelje, podrazumijeva seda su i sami roditelji u svemu veÊ posluπni Bo-gu. Djeca mogu odreÊi posluπnost ocu i majciako su odrasla i dovoljno svjesna da je ono πto

roditelji od njih zahtijevaju u suprotnosti s Boæ- jom voljom. Sjetimo se samog Isusovog primje-ra:

“Dok je on joπ govorio narodu, stajahu vaninjegova majka i njegova braÊa. Æeljeli su s njimgovoriti. Netko mu reËe: ‘Evo, vani stoje tvoja

majka i tvoja braÊa i æele s tobom govoriti.’ A on onome koji mu to javi odgovori: ‘Tko je mo-



76

ja majka, i tko su moja braÊa?’ I pruæi rukuprema svojim uËenicima te reËe: ‘Evo moje maj-ke i moje braÊe! Tko god, naime, vrπi volju mo-ga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra imajka.’” (Matej 12,46-49)

Kazali smo da je Isus svih deset zapovijedisveo na dvije, koje se mogu izraziti rijeËima:Ljubi Gospodina i ljubi bliænjega . Od bliæ-njih su nam, svakako, najbliæi roditelji. Njih mo-ramo ponajprije ljubiti. Ne smijemo ih prestatiljubiti niti ako nisu “u Gospodinu”. Ljubav pre-ma njima ne smije biti nimalo umanjena ako ihne posluπamo u onome Ëime nas æele odvojitiod Gospodina. Tada moramo stati uz Gospodi-

na.I sâm Isus je to rekao: “Da, doπao sam darastavim sina od njegova oca, kÊerku od njezi-ne majke i snahu od njezine svekrve. »ovjekuÊe biti neprijatelji njegovi ukuÊani. — Tko viπeljubi oca ili majku nego mene, nije me dosto-

jan. Tko viπe ljubi sina ili kÊer nego mene, nijeme dostojan.” (Matej 10,35-37)Kad roditelji, koji nisu “u Gospodinu”, posta-

nu neprijatelji svoje djece koja su “u Gospodi-nu”, ni tada ih djeca ne smiju prestati ljubiti.Sjetimo se da je Isus rekao: “Ljubite svoje nepri-

jatelje i molite za one koji vas progone.” (Matej5,44)



77

»ak i u takvim okolnostima, rastavljeni odsvojih roditelja zbog vjere u Boga, moramo mi-sliti na njih, jer bi u suprotnom naπa vjera bilau opasnosti. To nam najbolje potvruje apostolPavao: “Ako se tko za svoje, osobito za ukuÊa-ne, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjer-nika.” (1. Timoteju 5,8)

Kao i sve druge zapovijedi iz Zakona, i ta jezapovijed u Isusovo doba bila dovedena u pita-nje od onih koji nisu mnogo marili za svojeroditelje, a istodobno su htjeli saËuvati ugled udruπtvu, posebice u crkvenim krugovima. Dok su svoje ostarjele i nemoÊne roditelje prepuπta-li gladi i neimaπtini, istodobno su izdvajali pri-

log za crkvu, koji, navodno, zbog svetosti nisusmjeli dati roditeljima. Takvo ponaπanje, koje je veÊ preraslo u obiËaj, Isus je æestoko osudio:

“On im odgovori: ‘A zaπto vi krπite Boæjuzapovijed zbog svoje predaje? Jer Bog je rekao:Ispuni svoje duænosti prema ocu i majci! i Tko

prokune oca ili majku, neka se smrÊu kazni! A vi kaæete: Tko god rekne ocu ili majci: OnoËime bih ti mogao pomoÊi posvetni je dar, taj je sigurno slobodan od duænosti prema ocu ilimajci. Tako ukidoste zapovijed Boæju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama proroko-

vao Izaija rekavπi: Ovaj me narod πtuje usnama,a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da



78

me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovijedi ljudske.’” (Matej 15,3-9)

Nijedna ljudska zapovijed i nijedan obiËaj nesmiju ukinuti ovu zapovijed.



79

6. zapovijed

NE UBIJ

“Ne ubij!” (Izlazak 20,13)

Bît ove zapovijedi vezana je uz vrijednostljudskog biÊa i njegova æivota, a to se najboljemoæe razumjeti u svjetlosti stvaranja. Pogledaj-mo stoga biblijski izvjeπtaj o stvaranju Ëovjeka:

“I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sli-ku, sebi sliËna, da bude gospodar ribama mor-

skim, pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji —i svim gmizavcima πto puze po zemlji!’ Na svojusliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on gastvori, muπko i æensko stvori ih. I blagoslovi ihBog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæite i napunitezemlju, i sebi je podloæite! Vladajte ribama u

moru i pticama u zraku i svim æivim stvorovi-ma πto puze po zemlji!’” (Postanak 1,26-28)©to bi to znaËilo: “Na svoju sliku stvori Bog

Ëovjeka”? Ima raznih tumaËenja ovoga retka. Me-utim, Ëovjek je stvoren potpuno drukËije oddotadaπnjeg stvaranja. Do toga je trenutka Krist,

kao stvaralaËka RijeË, samo izgovarao nazive sve-ga onoga πto je æelio stvoriti i tako stvorenja



80

dovodio u postojanje. A tad se dogodilo neπto veliËanstveno, od Ëega je stanovnicima ostalihsvjetova, koji su usklicima i pjesmom pozdrav-ljali raanje novoga planeta, zacijelo zastao dah.RijeË je postala tijelo. Prvi put u povijesti Zem-lje. Krist se spustio na stvorenu Zemlju u obliË- ju Ëovjeka da bi stvorio Ëovjeka. To nam potvr-uju rijeËi: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka,na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æenskostvori ih.” (Postanak 1,27)

Drugim rijeËima, Bog je uzeo onakvo obliË- je kakvo je u tome trenutku htio stvoriti. A itijelo kakvo je htio stvoriti i kakvo je stvoriopokazuje da je Bog Osoba i da ima osobni ob-

lik. Sjetimo se da je o Isusu reËeno da je “savr-πena slika Boga nevidljivoga” (Koloπanima 1,15)i da je On “odsjev njegova sjaja i otisak njegovebîti” (Hebrejima 1,3).

Velika je razlika izmeu stvaranja æivotinja istvaranja Ëovjeka. Kad je stvarao æivotinje, Bog

je zapovjedio zemlji da “izvede æiva biÊa” (Posta-nak 1,24).StvarajuÊi Ëovjeka, Bog πuti. Saginje se. Pruæa

ruke. Uzima zemaljski prah. Prikuplja zemlju.Daje joj obliËje. Svoje obliËje. ObliËje koje je utome trenutku imao.

“I u nosnice mu udahne dah æivota. Takopostane Ëovjek æiva duπa.” (Postanak 2,7)



81

U tome trenutku zakucalo je Ëovjekovo srce.Prostrujio je æivot kroz njegovo tijelo. Otvorilesu mu se oËi i on je nad sobom mogao vidjetisvojega Stvoritelja. A mogao Ga je vidjeti, jer jeStvoritelj bio u ljudskom obliËju. Da je bio uboæanskom obliËju, okruæen svojom nebeskomslavom, ne bi Ga mogao vidjeti, jer Ga ni anelinikada takvog nisu vidjeli. “Boga nitko nikadanije vidio...” (Ivan 1,18)

StoljeÊima poslije, imajuÊi na umu trenutak stvaranja, psalmist Êe nadahnuto zapisati: “Paπto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji tega pohodiπ? Ti ga uËini malo manjim od Boga,slavom i sjajem njega okruni.” (Psalam 8,5.6)

U hebrejskom izvorniku Staroga zavjeta stoji: malo manjega od Boga. I mnogim prijevodi-ma koji su iziπli iz grËkog prijevoda Staroga zavjeta, Septuaginte, stoji da smo naËinjeni malomanji od anela. David je svakako bio pod na-dahnuÊem Svetoga Duha kad je pisao te stiho-

ve. On nije obiËan pjesnik koji se prepuπta ma-πti. Prevoditelji Septuaginte nisu bili pod takvim nadahnuÊem pa su vjerojatno htjeli ublaæititu straπnu usporedbu Ëovjeka s Bogom, jer onapo njihovom miπljenju donekle poniæava Boga,a Ëovjeka previsoko uzdiæe.

Trenutak stvaranja bio je trenutak kad je Ëo- vjek bio malo manji od Boga, odnosno kad je



82

Bog bio malo veÊi od Ëovjeka. Tada su imaliisto obliËje. Ljudsko obliËje. Samo πto je Ëovjek bio stvorenje, a Bog — Stvoritelj.

Sad moæemo potpuno razumjeti vrijednostËovjeka. Ali i znaËenje zapovijedi “Ne ubij!” Ubi-ti Ëovjeka znaËilo bi ubiti Boga!

Prvo ubojstvo dogodilo se na samom poËet-ku povijesti ËovjeËanstva. Pogledajmo i taj izvje-πtaj:

“Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel po-stane stoËar, a Kajin zemljoradnik. I jednog da-na Kajin prinese Jahvi ærtvu od zemaljskih plo-dova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke,sve poizbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda

na Abela i njegovu ærtvu, a na Kajina i ærtvunjegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I JahvereËe Kajinu: ‘Zaπto si ljut? Zaπto ti je lice namr-goeno? Jer ako pravo radiπ, vedrinom odsije- vaπ. A ne radiπ li pravo, grijeh ti je kao zvijer na

pragu πto na te vreba; joπ mu se moæeπ odupri- jeti.’ Kajin pak reËe svome bratu Abelu: ‘Hajde-mo van!’ I naπavπi se na polju, Kajin skoËi nabrata Abela te ga ubi.” (Postanak 4,2-8)

Brat je ubio brata! Kajin Abela. U Ëemu jebila Abelova krivnja? Ni u Ëemu. Abel je bio

nevin. Zaπto ga je onda Kajin ubio? Zato πto“Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu ær-



83

tvu, a na Kajina i ærtvu njegovu ni pogleda nesvrati.” Prema tome, ruka ubojice, koja je bilapodignuta na Abela, bila je zapravo podignutana Gospodina. Ubojstvo Abela bio je pokuπajubojstva Boga. Tako je sa svakim ubojstvom. Usvim vremenima. Upravo zbog toga je ta zapovijed tako stroga. Jer su posljedice straπne.

Netko Êe moæda pomisliti da je Ëovjek pa-dom u grijeh izgubio Boæju sliku i sve vrijedno-sti koje je to podrazumijevalo te da takvo shva-Êanje πeste zapovijedi nema temelja. Meutim,koliko Ëovjek zaista vrijedi, najbolje je pokazaogolgotski kriæ. Sin Boæji na kriæu Golgote. SâmKrist je najavio svoju smrt: “Bog je tako ljubio

svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da nepogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da imaæivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

»ovjek je, dakle, biÊe za Ëiji je æivot Bog daoæivot svojega Sina, Gospodina Isusa Krista. Zato je Ëovjekov æivot tako dragocjen. Jer je izjedna-

Ëen sa æivotom Gospodina Isusa Krista. I zatoga je Bog zaπtitio tom zapovijedi.Meutim, ta zapovijed ne πtiti Ëovjeka samo

od fiziËkog uniπtenja. Sjetimo se da je Isus re-kao da je samo ljubav izvrπenje Zakona. Prematome, sve πto nije ljubav, povreda je Zakona. I

povreda samoga Boga Stvoritelja. Napad nasamoga Boga. To se svakako odnosi i na tu za-



84

povijed. I moæda ponajprije na nju. To najboljepotvruju Isusove rijeËi izreËene u Govoru nagori:

“»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne ubij! Tkoubije, bit Êe odgovoran sudu.’ A ja vam kaæem:Svatko tko se ljuti na svog brata bit Êe odgovo-ran sudu. A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bitÊe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju pakle-nom. Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik itu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe,ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprijese izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,21-24)

Sve πto nije ljubav prema Bogu i prema bliæ-njima, ruka je podignuta na Boga i na bliænjega.



85

7. zapovijed

NE U»INI PRELJUBA

“Ne uËini preljuba!” (Izlazak 20,14)

U nekim drugim prijevodima Biblije, u Lu-therovom, primjerice, ova zapovijed je preve-dena rijeËima: “Nemoj krπiti brak.” I to je zaistanjezino pravo znaËenje.

I ona je stroga, ali istodobno puna ljubavi.To je zato πto je brak svetinja. A zaπto je sveti-

nja? Zato πto ga je uspostavio Onaj tko je svet.Kao i subotu, Bog je uspostavio brak joπ u Ra- ju. Koliko je ta zajednica sveta, pokazuje i toπto se o njoj u svetom Boæjem zakonu ne govorisamo u sedmoj, veÊ i u desetoj zapovijedi, ukojoj se, meu ostalim, kaæe: “Ne poæeli æene

bliænjega svoga.” (Izlazak 20,17)Biblijski izvjeπtaj kaæe da i muπkarac i æenanose boæanski lik iako nisu stvoreni odjednomi na isti naËin: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovje-ka, na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æenskostvori ih.” (Postanak 1,27)

Najprije je stvoren muπkarac, Adam, a onda je stvorena æena. S malim vremenskim razma-



86

kom. Dano je vrijeme da Adam poæeli druga.Stvoritelj je gledao i vidio da je Adam, kad susva stvorenja kojima je nadjenuo ime u parovi-ma proπla kraj njega, ostao sâm. Vjerojatno ipomalo æalostan. »ovjek nije imao nikoga sliË-nog sebi kome bi nadjenuo ime. Stoga je Bogrekao: “Nije dobro da Ëovjek bude sam: naËinitÊu mu pomoÊ kao πto je on.” (Postanak 2,18)

Toga trenutka stvaranje je nastavljeno: “Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na Ëovjeka te on za-spa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvorimesom. Od rebra πto ga je uzeo Ëovjeku napra- vi Jahve, Bog, æenu pa je dovede Ëovjeku.” (Po-stanak 2,21.22)

Zapazimo rijeËi: “pa je dovede Ëovjeku”. Utome trenutku izmeu muπkarca i æene uspo-stavljena je dvostruka veza. Najprije je to bilagenetska srodnost, jer je Eva stvorena od dijela Adamova tijela, a sad je to i duhovna veza, jer je sâm Bog doveo Evu Adamu. “Nato Ëovjek

reËe: ‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa odmesa mojega! Æenom neka se zove, od Ëovjekakad je uzeta!’” (Postanak 2,23)

Uslijedio je Stvoriteljev blagoslov: “I blago-slovi ih Bog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæite inapunite zemlju, i sebi je podloæite!’” (Postanak

1,28) OËito, bio je to blagoslov vjenËanja. Prvibrak. Sveta veza.



87

Stvoreni prema Boæjoj promisli, Adam i Evasu bili “jedno tijelo” (Postanak 2,24; Matej 19,5).Ne samo jedno tijelo, oni su bili i jedna Crkva, jer je Krist bio s njima. Na taj zakljuËak upuÊu- ju rijeËi samoga Krista, koje Êe On stoljeÊimanakon toga, opet u ljudskom liku, reÊi svojimsluπateljima: “Jer gdje su dvojica ili trojica sa-brana radi mene, tu sam ja meu njima.” (Matej18,20)

Eva je bila spremna sluπati muæa kao Gospo-dina, zato πto je Adam bio glava svojoj æeni ti-me πto je bio malo manji od Boga. Adam je,pak, kao muæ svim srcem ljubio svoju æenu kaosamoga sebe, jer je ona bila dio njega. “Tko

svoju æenu ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæani-ma 5,28) A oboma zajedno glava je bio Krist, jer je On glava Crkve. Tu misao, koja je u rajunaπla svoju punu, pravu i najËiπÊu utjelovlje-nost, nalazimo kod apostola Pavla:

“Æene neka se pokoravaju svojim muæevima

kao Gospodinu, jer je muæ glava æene kao πto jei Krist glava Crkve — on, Spasitelj svoga Tijela!©toviπe, kao πto je Crkva pokorna Kristu, takoneka budu i æene u svemu svojim muæevima!Muæevi, ljubite svoje æene kao πto je i Krist lju-bio Crkvu, i sam sebe predao za nju, da je po-

sveti ËisteÊi je u kupelji vode uz pratnju rije-Ëi...” (Efeæanima 5,22-26)



88

Krist je, dakle, vjenËao Adama i Evu, ali uduhovnom smislu i On se vjenËao njima kaosvojom Crkvom. Bila je to prava svadbena sve-Ëanost. Tako je bilo na poËetku ljudske povije-sti, tako Êe biti i na kraju. Biblija upravo poËi-nje i zavrπava svadbenom sveËanoπÊu. O po-sljednjem, vjeËnom sjedinjenju Krista sa svojom ZaruËnicom piπe prorok Ivan s Patmosa:

“Veselimo se, kliËimo od veselja i zahvalimoBogu, jer doe Janjetova svadba! Njegova se za-ruËnica opremila; dano joj je da se obuËe ublistav, Ëist lan! Lan, zapravo, oznaËuje praved-na djela svetih. Tada mi aneo reËe: ‘Piπi: Blagoonima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu

gozbu!’ I nadoda: ‘Ove su rijeËi istinite rijeËiBoæje.’” (Otkrivenje 19,7-9)Sve πto izlazi iz toga svetog okvira, prekrπaj

je ove zapovijedi. »ak i pogled sa æeljom. Zato je ova zapovijed naπla mjesta i u Isusovom Go- voru na gori: “»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne

Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da je svaki kojis poæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu —s njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

Raj je bio dom naπih praroditelja jer je snjima bio Bog. Da bi naπ dom danas bio raj, unjemu mora biti Bog. “Ako Jahve kuÊu ne gradi,

uzalud se muËe graditelji. Ako Jahve grad neËuva, uzalud straæar bdi.” (Psalam 127,1)



89

8. zapovijed

NE UKRADI

“Ne ukradi!” (Izlazak 20,15)

I ova zapovijed je kratka i jasna. Gotovo da joj ne treba nikakvo tumaËenje. Svatko zna dase ono πto je tue ne smije uzimati ni prisvajatibez vlasnikova dopuπtenja. I lopov to zna. Dane zna, ne bi se skrivao, ne bi se maskirao, nebi Ëak ni planirao krau. Jednostavno bi uπao

tamo gdje kani neπto uzeti, i Ëudio bi se ako biga netko u tome sprjeËavao. A to πto lopov znada je neËasno to πto Ëini, samo je dokaz — i to vrlo jak — da je pri stvaranju Ëovjeka Boæji za-kon upisan u njegov um. Tragovi toga zapisa,dakle, joπ uvijek postoje. Grijeh ga joπ uvijek

nije uspio u potpunosti izbrisati.©to sve moæe obuhvatiti ova zapovijed? Teπkoda bismo ikada doπli do kraja ako bismo poËelisve nabrajati. Zato je i tako kratka. Ne kradi! Itime je pokriveno sve ono πto je tue. Njomesu obuhvaÊeni Ëak i prekrπaji drugih zapovije-

di, jer bi se i oni mogli nazvati kraom. Ako,primjerice, prema prvoj zapovijedi nedovoljno



90

odajemo Ëast, slavu i hvalu jedinome Bogu, ondataj dio Ëasti, slave i hvale prisvajamo ili sebi ilinekom drugom “bogu” kojega smo izmislili ikakav god oblik da smo mu dali. Tako bi semogle shvatiti i rijeËi apostola Pavla, koje seodnose na one koji su upoznali Boga i Njegovudobrotu, ali Ga nisu proslavili u svojemu srcuniti su Mu zahvalili:

“Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazalini slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, po-stali su isprazni u mislima svojim i njihovo jenerazumno srce potamnjelo. UmiπljajuÊi da sumudri, postali su ludi te su zamijenili slavu bes-mrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrt-

nog Ëovjeka, ptica, Ëetveronoæaca i gmazova.”(Rimljanima 1,21.23)SliËno se moæe reÊi i za prekrπaj druge i

treÊe zapovijedi. Ako se ne klanjamo samo Bo-gu, nego se klanjamo slikama i kipovima, akouzalud uzimamo Njegovo ime, i to je svojevrsna

kraa. To je zakidanje Boga za dio slave, hvale,zahvalnosti i Ëasti koje smo odali drugome, ane Njemu.

Nemaran, nehajan i sebiËan odnos prema su-boti, kao danu koji je Bog posvetio i rekao: “Za-dræiπ li nogu da ne pogaziπ subotu, i u sveti dan

ne obavljaπ poslove...” (Izaija 58,13), takoer jeprisvajanje onoga πto nije naπe. Tu bi moæda



91

najbolje pristajale rijeËi iz naroda da tako “kra-demo Bogu dane”.

U opisu pete zapovijedi vidjeli smo, iz Kri-stovih rijeËi, kako su ljudi potkradali svoje starei nemoÊne roditelje time πto su im uskraÊivalimaterijalnu pomoÊ opravdavajuÊi se da su up-ravo taj dio veÊ namijenili Bogu.

Krπenje πeste zapovijedi “Ne ubij” prisvaja-nje je prava na neËiji æivot. A nitko nema topravo. Ni naπ æivot nije u naπoj vlasti, a kamolitui.

Gaæenje sedme zapovijedi, koja Ëuva i naπ itui brak, upravo je obostrana kraa. S jednestrane pokraden je tui brak za braËnog druga

i njegovu ljubav, a s druge strane naπ brak, jer smo sebe oteli naπemu braËnom drugu i uskra-tili mu ljubav.

“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!” (Iz-lazak 20,16) deveta je zapovijed. I laæno svjedo-Ëenje ima dvostruke posljedice. Ono ruπi tui i

naπ ugled. I to je kraa.Deseta zapovijed je dana da bi se kraa suz-bila u korijenu, jer kaæe: “Ne poæeli ... iπta πto je bliænjega tvoga!” (Izlazak 20,17)

©to bismo onda mogli zakljuËiti o ovoj zapovijedi? Ono isto πto i na poËetku: Ne kradi!

Ili: “Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe.”(Marko 12,31)



92

9. zapovijed

NE SVJEDO»I LAÆNO...

“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!”(Izlazak 20,16)

Rekli smo da je Bog treÊom zapovijedi uZakonu zaπtitio svoje ime, a time i svoj ugled,Ëast i dostojanstvo. Osmom zapovijedi Bog æelizaπtititi ime naπega bliænjeg, a time i njegov ugled, Ëast i dostojanstvo. PoπtujuÊi tu zapovi-

jed, istodobno πtitimo svoje ime, svoj ugled, svoju Ëast i svoje dostojanstvo. Jer svako laæno svje-doËenje na bliænjega laæno je svjedoËenje nanas same. Ne moæemo laæuÊi krnjiti ugled bliæ-njega, a istodobno ne krnjiti svoj ugled. Ne mo-æemo blatiti druge, a da nam ruke, ili barem

rukavice (Ëinimo li to u rukavicama) ostanu Ëi-ste. Netko je dobro rekao da kad na nekogaupiremo prstom optuæujuÊi ga, tri prsta u isto-me trenutku pokazuju na nas.

Da bismo mogli znati svu teæinu ove zapovijedi, moramo najprije znati tko je otac laæi. Ako

to znamo, znat Êemo Ëija su djeca oni kojimaistina nije sveta i Ëijim su duhom nadahnuti.



93

OsuujuÊi jednom prigodom svoje nevjernei nepokorne sluπatelje, Isus im je otkrio tko jenjihov otac: “Vi imate avla za oca i hoÊete da vrπite æelju oca svoga. On bijaπe ubojica ljudiod poËetka i nije stajao Ëvrsto u istini, jer unjemu nema istine. Kad god govori laæ, govorisvoje vlastito, jer je laæac i otac laæi.” (Ivan 8,44)

Prema tome, onaj tko laæe, izravno krπi ovui prvu zapovijed, jer mu Bog nije viπe Otac.ZnajuÊi to, moæemo samo zamisliti kako Boggleda na laæ. Ali ne trebamo zamiπljati. I tu ima-mo biblijsku objavu:

“©est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biÊu: ohole oËi, laæljiv je-

zik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce kojesmiπlja greπne misli, noge koje hitaju na zlo,laæan svjedok koji πiri laæi, i Ëovjek koji zameÊesvae meu braÊom.” (Izreke 6,16-19)

Boæji gnjev kad-tad sustiæe laænog svjedoka. Jer u laæi su kratke noge. Ne mogu uteÊi. Tako

kaæe narod. SliËno kaæe i Boæja rijeË: “Laæljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko πiri laæi, neÊeuteÊi.” (Izreke 19,5)

Mnogi se sluæe laæima zbog nepravednog do-bitka, nesvjesni da je i to jedan od smrtnih grijeha: “Blago steËeno jezikom laæljivim nestal-

na je ispraznost onih koji traæe smrt.” (Izreke21,6)



94

Takvi neÊe uÊi u grad spasenja, u nebeski Jeruzalem, jer stoji zapisano: “‘Niπta neËisto ni-kada neÊe u nj uÊi’: nijedan koji Ëini πto je odur-no i laæno, veÊ samo oni ‘koji stoje upisani’ u Janjetovoj ‘knjizi æivota.’” (Otkrivenje 21,27)

Stoga smo pozvani odbaciti laæ: “Zato odba-cite laæ i ‘govorite istinu svaki sa svojim bliæ-njim’, jer smo udovi jedni drugih!” (Efeæanima4,25)

Isus je rekao da je On put, istina i æivot (Ivan14,6). Prema tome, onaj tko krπi ovu zapovijed,ide putom laæi koji vodi u smrt.



95

10. zapovijed

NE POÆELI...

“Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne po-æeli æene bliænjega svoga; ni sluge njegova,

ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti iπta πto je bliænjega tvoga!” (Izlazak 20,17)

Na prvi pogled moæda izgleda da je ova za-povijed manje vaæna u odnosu na druge. Ili Ëak

da uopÊe nije vaæna. Malo se o njoj govori. Ri- jetko se navodi. Ali nije tako. Ona je vrlo vaæna.Prekrπaj te zapovijedi slobodno moæemo nazva-ti “startnom pozicijom za smrt”. Od nje se polaziu smrt. Jer evo πto kaæe apostol Jakov: “... sva-koga napastuje njegova vlastita poæuda. Ona ga

izvlaËi i mami. Zatim poæuda, poπto zaËne, ra-a grijeh, a grijeh, kad je gotov, raa smrt.”(Jakov 1,14.15)

Æelja — grijeh — smrt.Sve poËinje æeljom, a zavrπava smrÊu. Ono

izmeu zove se grijeh. Zato zapovijed kaæe: Ne

poæeli! Ali zapazimo neπto vrlo zanimljivo. Tazapovijed nas ne ograniËava u potpunosti. Ona



96

samo kaæe: “Ne poæeli ... iπta πto je bliænjegatvoga!” Dakle, samo bliænjega. Prema tome, onoπto ne pripada bliænjemu, moæemo poæeljeti. A to πto ne pripada bliænjemu, pripada Bogu. Onoπto je Boæje, dakle, moæemo poæeljeti. I treba-mo poæeljeti. I na naπu sreÊu ono nam se joπ inudi da ga poæelimo. Sjetimo se Isusovih rijeËi:“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej6,33)

Zatim kaæe: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite,i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se!” (Matej7,7)

I Ëudi se: “A tko bi od vas, koji je otac, ako

bi ga sin zamolio kruha, pruæio mu kamen? Iliako bi ga zamolio ribu, pruæio mu mjesto ribezmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pruæio muπtipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, moæetedavati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπeOtac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga

mole!” (Luka 11,11-13)Dakle, kao πto od zemaljskog oca smijemotraæiti i moæemo oËekivati ono πto nam treba,tako i od nebeskog Oca smijemo traæiti i mo-æemo oËekivati dobre darove. I to joπ veÊe.

Kao krπÊani svjesni smo da nam je Bog dao

ono πto Mu je najmilije: “Da, Bog je tako ljubiosvijet da je dao svoga jedinoroenoga Sina da



97

ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da imaæivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

BuduÊi da nam je Bog dao ono πto Mu jenajmilije, spreman je sve nam darovati: “On kojiËak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predaoza sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo snjime?” (Rimljanima 8,32)

U davanju se pokazala spasonosna milost Boæ- ja. Ne u uzimanju. I ona ima odreeni cilj: “Baπse tim oËitova milost Boæja u svoj spasiteljskojsnazi za sve ljude, da nas odgaja da se odreËe-mo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivimoumjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetukao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade,

naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spa-sitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,11-13)Samo onaj tko je podignuo pogled prema

Nebu, ËekajuÊi blaæenu nadu i pojavu sjaja veli-koga Boga i Spasitelja naπega Isusa Krista, moæese odreÊi bezboænosti i æelja ovoga svijeta. Sa-

mo takav neÊe poæeljeti niπta πto je bliænjeganjegova!



98

DESET ZAPOVIJEDI U NOVOM ZAVJETU

UnatoË Isusovoj izriËitoj izjavi da nije doπaoukinuti Zapovijedi, nego ih ispuniti, neki sma-traju da su one samo dio Staroga zavjeta i da sene mogu naÊi u Novom zavjetu. Pogledamo lipomnjivije, vidjet Êemo da veÊinu zapovijediIsus navodi. One koje On ne navodi, moæemonaÊi kod Njegovih sljedbenika, πto je vrlo vaæno, jer i to pobija tvrdnju bezakonika da su apostolinakon kriæa odbacili Zakon kao nepotreban te-ret. Tako pada u vodu njihova tvrdnja da je Isusna kriæu ukinuo Zapovijedi.

Prva zapovijed

“Isus odgovori: ‘Prva glasi: »uj, Izraele: Go-spodin Bog naπ jest jedini Bog. Ljubi GospodinaBoga svoga svim srcem svojim, svom duπomsvojom, svom pameti svojom i svom snagomsvojom!’” (Marko 12,29.30)

Kao πto vidimo, prvu zapovijed Isus tako i

naziva — prvom. ToËnije, prvom od svih. ToznaËi da i dalje postoji prva te da i dalje postoje



99

sve ostale zapovijedi. Prema tome, niti je Onukinuo prvu, niti je ukinuo sve ostale zapovijedi.Da je kojim sluËajem ukinuo sve ostale, a samoprvu ostavio, onda bi prvu zapovijed vjerojat-no nazvao “jedinom preostalom”.

Druga zapovijed

“BuduÊi da potjeËemo od Boga, ne smijemodræati da je Boæanstvo sliËno zlatnoj, srebrnojili kamenoj stvari — tvorevini ljudskog umijeÊai maπte.” (Djela 17,29)

To su rijeËi apostola Pavla. Obratimo pozor-nost na njih. Mi smo rod Boæji. To znaËi da smopodignuti na razinu odakle bi svako naπe po-greπno miπljenje o Bogu znaËilo naπ duhovnipad. Neizbjeæiv pad. Jer ako imamo pogreπnomiπljenje o Bogu, nismo u rodu s Njim. Zato nesmijemo dræati da je Boæanstvo sliËno zlatnoj,srebrnoj ili kamenoj stvari. Nismo u rodu sa zla-

tom, srebrom ili kamenom. Rod smo Boæji.

TreÊa zapovijed

“Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetimDesettisuÊama da sudi svima i da kazni sve bez-

boænike za sva njihova bezboæna djela koja bez-boæno poËiniπe i za sve uvredljive rijeËi koje



100

oni, bezboæni greπnici, izgovoriπe protiv njega!”(Juda 14.15)

Tako je, prema rijeËima apostola Jude, govo-rio Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, gleda- juÊi u viziji Kristov drugi dolazak. To znaËi da je ta zapovijed bila poznata znatno prije Sinaja,od samoga poËetka povijesti ËovjeËanstva, i daÊe vrijediti do Kristova drugog dolaska. Da jeukinuta, kako bi to æeljeli protivnici Zakona,onda bi svakako bilo reËeno dokle je vrijedila. Ako je vrijedila do kriæa, a na kriæu je ukinuta,onda su od kriæa pa do Kristovog drugog dola-ska osloboeni suda svi oni koji su govorili pro-tiv Njega. ©toviπe, ne mogu se smatrati ni “bez-

boænim greπnicima”. »udne li filozofije! Joπ Êese smatrati pravednima za ruæne rijeËi protiv Boga!

»etvrta zapovijed

“Tada im nastavi: ‘Subota je stvorena radiËovjeka, a ne Ëovjek radi subote. Stoga je Sin»ovjeËji gospodar i subote.’” (Marko 2,27.28)

To su rijeËi Gospodina Isusa Krista, Gospo-dara subote: subota je stvorena radi Ëovjeka!Prema tome, napad na subotu ima dvostruki

karakter — to je napad na Gospodara subote inapad na Ëovjeka zbog kojega je subota stvore-



101

na. Niti se æeli dobro Gospodaru, niti se æelidobro Ëovjeku. A buduÊi da napad dolazi odËovjeka, znaËi da ni napadaË sâm sebi ne æelidobro. Koji um moæe shvatiti to bezumlje?!

Peta zapovijed

“Poπtuj oca i majku!” (Matej 19,19)

©esta zapovijed

“Ne ubij!” (Matej 19,18)

Sedma zapovijed

“Ne Ëini preljuba!” (Matej 19,18)

Osma zapovijed

“Ne ukradi!” (Matej 19,18)

Deveta zapovijed

“Ne svjedoËi laæno!” (Matej 19,18)

Deseta zapovijed

“Ne poæeli!” (Rimljanima 7,7)



102

Petu, πestu, sedmu, osmu i devetu zapovijednaπli smo i kod Krista, desetu kod apostola Pa- vla. Doduπe, moæemo i desetu naÊi kod Kristau Njegovu Govoru na gori: “»uli ste da je reËenostarima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — usvom srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej5,27.28) Ali naveli smo Pavla, jer je on izravnonavodi.

Sve to nam pokazuje da Zakonodavac nikadnije dvojio o svojemu Zakonu. Niti o jednoj kovr-Ëici iz Zakona. »itali smo: “Zakon je bez sumnjesvet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.”(Rimljanima 7,12) Zakon odraæava Zakonodav-

Ëevu svetost, pravednost i dobrotu. Bezakonicine mare za to. DvojeÊi o postojanju Zakona,nisu ni svjesni da dvoje o postojanju samogaZakonodavca i Njegove svetosti, i pravednosti idobrote. Naæalost, na svoju πtetu i na svoju po-gibelj.



103

KRISTOV ODNOS PREMA ZAKONU

Kakav je bio Kristov odnos prema Zakonu,najbolje se moæe zakljuËiti na temelju Njegovihizjava danih u razliËitim povodima i u razliËi-tim prigodama. Svima onima koji su pogreπnoshvatili Njegovu misiju, sâm Krist kaæe:

“Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Za-kon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ daih ostvarim. Jer, zaista, kaæem vam, dok opstojinebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËicaslova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se svene ostvari. Stoga, tko god prekrπi i jednu odovih i najmanjih zapovijedi i nauËi druge datako rade, bit Êe najmanji u kraljevstvu nebes-kom; dok Êe onaj koji ih bude vrπio i nauËavao

biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,17-19)Ni pitanje koja je zapovijed najveÊa u Zako-

nu nije ostalo bez odgovora:“Tada se pribliæi neki knjiæevnik koji je Ëuo

njihovu prepirku. VideÊi da im je dobro odgo-

vorio, upita ga: ‘Koja je prva od svih zapovije-di?’ Isus odgovori: ‘Prva glasi: »uj, Izraele: Gos-



104

podin Bog naπ jest jedini Bog. Ljubi GospodinaBoga svoga svim srcem svojim, svom duπomsvojom, svom pameti svojom i svom snagomsvojom! Druga je ova: Ljubi bliænjega svoga kaosamoga sebe! Druge zapovijedi veÊe od ovihnema.’” (Marko 12,28-31)

Prema Kristovim rijeËima, vaænost tih zapovijedi je velika: “O tim dvjema zapovijedimaovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej 22,40)

Nikakva kuπnja nije mogla zbuniti Isusa. Itada je isticao vaænost Zakona: “Tada, najedan-put, ustade neki uËitelj Zakona te ga zapita, unakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moram Ëinitida baπtinim æivot vjeËni?’ ‘©to stoji — odgovori

mu — pisano u Zakonu? ©to tamo Ëitaπ?’ ‘LjubiGospodina Boga svoga — odgovori — svim srcemsvojim, svom duπom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom a svoga bliænjegakao samoga sebe!’ ReËe mu Isus: ‘Pravo si od-govorio! To vrπi pa Êeπ æivjeti!’” (Luka 10,25-

28)Dræanje zapovijedi je prijeko potrebno zaulazak u vjeËni æivot, jer samo ono pokazuje da je vjera æiva. Tako moæemo zakljuËiti da je po-sluπnost, odnosno dræanje Boæjeg zakona, uvjetspasenja. Znam da se neki krπÊani neÊe sloæiti

s time i da Êe ga opisati kao puki legalizam, alioni vjerojatno nisu Ëitali Kristove rijeËi πto ih je



105

uputio nekom mladom Ëovjeku, ili ih baremnisu razumjeli:

“‘Zaπto me pitaπ o onome πto je dobro? —odgovori mu. — Samo je jedan Dobri. Ako hoÊeπuÊi u æivot, vrπi zapovijedi!’ ‘Koje?’ upita ga.‘Ne ubij! — odgovori mu Isus. — Ne Ëini prelju-ba! Ne ukradi! Ne svjedoËi laæno! Poπtuj oca imajku!’ i ‘Ljubi svoga bliænjega kao samoga se-be!’” (Matej 19,17-19)

Oni koji ne shvaÊaju vaænost dræanja zapovijedi i oslanjaju se samo na vjeru bez posluπno-sti, ne shvaÊaju nemoÊ svoje vjere. Za njihovusudbinu zabrinut je i apostol Jakov: “©to koristi,braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ

nema? Zar ga vjera moæe spasiti? ... Kao πto jetijelo mrtvo bez duπe, tako je i vjera mrtva bezdjela.” (Jakov 2,14.26)

Oni, dakle, Ëija je vjera zbog neposluπnostiBoæjem zakonu bez djela, dakle i mrtva, trebalibi se trgnuti kad proËitaju Kristove rijeËi koje

smo veÊ naveli, a Ëija se vaænost ne moæe dovoljno naglasiti:“NeÊe svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Go-

spodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onajkoji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êemi u onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar

nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, po-moÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu



106

tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu im kazati:‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene,zlotvori!’” (Matej 7,21-23)

©to uoËavamo? Moæemo se neprestano mo-liti i govoriti “Gospodine! Gospodine!”, ali tonije dovoljno za spasenje. To nije jedini uvjet.Moæemo prorokovati, izgoniti zle duhove i Ëi-niti Ëudesa, ali to nije dovoljno za spasenje. Mno-gi Êe se na to pozivati u onaj dan, u posljednjidan, kad budu stajali pred Gospodarom sve-mira, i govorit Êe da su sve to Ëinili u Njegovoime, ali Êe im On odgovoriti: “Nikad vas nisampoznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej7,23)

Mnoge Crkve danas istiËu da se u njihovimredovima prorokuje, da se izgone zli duhovi iËine razna Ëudesa. I to u Kristovo ime. Ali tonije dokaz niti je mjerilo je li neka Crkva pravaili nije. Sve se to moæe Ëiniti u Kristovo ime, aline i u Kristovoj sili. Pravo mjerilo je poπtuje li

se u njoj Boæji zakon. Kristova sila se ne dajeonima koji Ëine bezakonje!Protivljenje Boæjemu zakonu apostol Pavao

naziva “teænja tijela”: “Zato je teænja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæ- jem zakonu niti to moæe.” (Rimljanima 8,7)

U trenucima najveÊe kuπnje Isus je istaknuo vaænost dræanja prve zapovijedi: “Stoji pisano:



107

‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’” (Luka 4,8)

Svoju vlast nad Zakonom, posebice nad Ëe-tvrtom zapovijedi, Isus je istaknuo rijeËima: “Ta-da im nastavi: ‘Subota je stvorena radi Ëovjeka,a ne Ëovjek radi subote. Stoga je Sin »ovjeËjigospodar i subote.’” (Marko 2,27.28)

U tome istom smislu mogli bismo kazati da je subota bila stvorena i radi Krista onda kad jebio Ëovjek. A da je to zaista tako, potvrujenam evanelist Luka koji je zapisao da je Isusredovito svetkovao subotu i dolazio u sinagoguna bogosluæje: “Doe u Nazaret gdje je odra-stao te po svom obiËaju u subotu ue u sinago-

gu.” (Luka 4,16)Kao u Isusovo doba, tako je, naæalost, i danasmnogima viπe stalo do tradicije, do obiËaja ota-ca, nego do Boæjeg zakona: “On im odgovori:‘A zaπto vi krπite Boæju zapovijed zbog svojepredaje? Jer Bog je rekao: Ispuni svoje duænosti

prema ocu i majci! i Tko prokune oca ili majku,neka se smrÊu kazni! A vi kaæete: Tko god rek-ne ocu ili majci: Ono Ëime bih ti mogao pomo-Êi posvetni je dar, taj je sigurno slobodan odduænosti prema ocu i majci. Tako ukidoste za-povijed Boæju zbog svoje predaje. Licemjeri! Li-

jepo je o vama prorokovao prorok Izaija rekav-πi: Ovaj me narod πtuje usnama, a srce mu je



108

daleko od mene. Uzalud misli da me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovijedi ljudske!’”(Matej 15,3-9)

O nepropadljivosti i neprolaznosti ZakonaIsus kaæe: “Lakπe da prou nebo i zemlja negoda propadne jedna kovrËica iz Zakona.” (Luka16,17)

Zemaljski sud i nebeski Sud drukËije shva-Êaju ubojstvo. To se moæe najbolje vidjeti izIsusovih rijeËi:

“»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne ubij! Tkoubije, bit Êe odgovoran sudu.’ A ja vam kaæem:Svatko tko se ljuti na svog brata bit Êe odgovo-ran sudu. A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’ bit

Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju pakle-nom. Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik itu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe,ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprijese izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar

svoj!” (Matej 5,21-24)Sedma zapovijed je naπla mjesta i u Isuso- vom Govoru na gori: “»uli ste da je reËeno sta-rima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da jesvaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u svo-m srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

Krist nam je dao i najbolji savjet kako ispu-niti Zakon: “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,



109

Ëinite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proro-ci.” (Matej 7,12)

Koliko je ljubav vaæna za ispunjenje Zakona,pokazuje to πto ju je Isus iskazao u obliku zapovijedi: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite je-dan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubitei vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedanprema drugome, po tom Êe svi upoznati da stemoji uËenici.” (Ivan 13,34.35)

Koliko ljubimo Gospodina, najbolje pokazuje to kako dræimo Njegove Zapovijedi: “Kao πto je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio.Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat Êete u mojojljubavi ako budete vrπili moje zapovijedi, kao

πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te osta- jem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da ra-dost moja bude u vama te da radost vaπa budepotpuna!” (Ivan 15,9-11)

Isus je kazao i ovo: “Ako me ljubite, vrπitÊete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)

I opet: “Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih,taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega Êe ljubitiOtac moj, i ja Êu ga ljubiti i objaviti mu samogsebe!” (Ivan 14,21)

Zato je apostol Pavao napisao: “Dakle: lju-bav je ispunjeni Zakon.” (Rimljanima 13,10)



110

KNJIGA KOJA LETI

Jedna od najuzbudljivijih vizija koja je zapi-sana u Starom zavjetu nalazi se u Knjizi prorokaZaharije. Ono πto je prorok vidio i Ëuo, trebalo je potresti srca Izraelaca i natjerati ih na ozbilj-no razmiπljanje o Bogu i o svojemu odnosu pre-ma Njemu. Pogledajmo πto je to proroku Zaha-riji bilo otkriveno:

“Podigoh opet oËi i vidjeh: leti svitak knjige. Aneo me upita: ‘©to vidiπ?’ Odgovorih: ‘Vidim

svitak knjige gdje leti: duæina joj je dvadesetlakata, a πirina deset.’ On mi tad reËe: ‘To jeprokletstvo koje Êe zahvatiti svu zemlju; odsad,svaki koji krade bit Êe po njem izgnan odavde,i svaki koji krivo priseæe bit Êe po njem odavdeprotjeran. Ja Êu ga izvesti — rijeË je Jahve nad

vojskama — da ue u kuÊu lupeæu i u kuÊuonome koji se krivo kune mojim imenom, te daboravi usred njegove kuÊe i uniπti je skupa snjenim drvljem i kamenjem.’” (Zaharija 5,1-4)

To je cijela vizija. Kratka, ali sadræajna i stra-πna. Straπna u svojoj poruci. Dovoljno straπna

da natjera Boæji narod na razmiπljanje i samois-pitivanje.



111

Proroku je bilo dano da vidi neobiËan prizor — knjigu koja leti. U to doba, kao πto je poznato,knjige nisu izgledale kao πto danas izgledaju.Nisu se mogle listati, trebalo ih je razmatati.Imale su oblik svitka, dakle samo dvije strane.I ta je knjiga bila takva. Ali razmotana. Otvore-na. I golema. Dvadeset lakata dugaËka i desetlakata πiroka. Lakat je bio mjera za duæinu iodreivao se prema veliËini vladareva lakta. Pro-sjeËno je iznosio oko pola metra. Dakle, ta knji-ga bila je dugaËka deset metara, a πiroka petmetara. Ukupno pedeset kvadratnih metara. Dok je prorok zaËueno promatrao kako ta knjiganeobiËne veliËine leti, zaËuo je Boæji glas: “To

je prokletstvo koje Êe zahvatiti svu zemlju.” (Za-harija 5,3)Knjiga se, dakle, zvala Prokletstvo. Proklet-

stvo koje je siπlo na ovu Zemlju. Nastavak retkaotkriva sadræaj te knjige: “... odsad, svaki kojikrade bit Êe po njem izgnan odavde, i svaki koji

krivo priseæe bit Êe po njem odavde protjeran.”(Zaharija 5,3)Koja bi to knjiga mogla biti, u kojoj se na

jednoj strani zabranjuje kraa, a na drugoj kri- vokletstvo? Biblija poznaje samo jednu koja jeistovjetna s njom. Nema druge knjige takvog

sadræaja osim Boæjega zakona. Jer Zakon kaæe:“Ne kradi” i “Ne uzimaj uzalud imena Jahve,



112

Boga svoga, jer Jahve ne opraπta onome kojiuzalud izgovara ime njegovo.”

Prorok kaæe da je dovoljan prekrπaj jedne ilidruge zapovijedi pa da prokletstvo doe na ku-Êu onoga tko prestupa Boæji zakon i da je satre.Tko god, dakle, grijeπi u jednome, kriv je zasve. Tu misao nalazimo i kod apostola Jakova:

“Uistinu, ako tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπisamo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onajkoji je rekao: ‘Ne Ëini preljuba!’ rekao je i: ‘Neubij!’ Ako ne uËiniπ preljuba, a ubijeπ, postajeπprijestupnik Zakona.” (Jakov 2,10.11)

Godinama sam imao ruËni sat koji mi je bio veoma drag. Odjednom je poËeo preskakati. I

to po Ëitav sat. Neko vrijeme sam ga vraÊao, alisam shvatio da tako ne moæe zauvijek. Odniosam ga uraru i on je ustvrdio da se na jednomzupËaniku slomio jedan zubac. Samo jedan zu-bac, pomislio sam, i sat pokazuje pogreπno vrijeme. Laæno vrijeme. Nije li tako i u naπemu

duhovnom æivotu? Zovemo se krπÊani, ali akokrπimo samo jednu zapovijed, pokazujemo danismo u potpunosti krπÊani, odnosno da smolaæni krπÊani.

Prema tome, svaki prekrπaj Boæjih zapovije-di, bilo koje od njih, Ëini tu knjigu proklet-

stvom. Pogledajmo kako bi to bilo kod prvezapovijedi. »itali smo: svime πto stavljamo iz-



113

nad Boga, krπimo Njegovu prvu zapovijed, a to,naravno, donosi prokletstvo: “Ovako govori Jah- ve: Proklet Ëovjek koji se uzdaje u Ëovjeka, islabo tijelo smatra svojom miπicom, i Ëije sesrce od Jahve odvraÊa. Jer on je kao draË upustinji: ne osjeÊa kad je sreÊa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj,nenastanjenoj.” (Jeremija 17,5.6)

Zaπto su proroku u viziji pokazane samo dvije zapovijedi? Zar ostale nisu vaæne? Sve zapovijedi su itekako vaæne! Ali te dvije su oËito uto doba najviπe gaæene. A kakvo je naπe doba?Nema sumnje, kao i Zaharijino. I danas lupeæii krivokletnici uzimaju sve viπe maha. A knjiga?

Gdje je ona danas? Leti li? Svakako da je i da-nas, kao nekad, iziπla kao prokletstvo na svuZemlju i leti. Pogledajmo samo oko sebe. Zar nije i u naπoj blizini pala na neËiju kuÊu i satrla je? Ne u doslovnom smislu, da je sruπila zidovei sravnila ih sa zemljom, ali zar nije sa sobom

na ponekoj kuÊi ostavila zapis u obliku smrtov-nice i ugasila neËije potomstvo?“Oni koje Jahve blagoslovi, baπtinit Êe zem-

lju, a koje prokune, bit Êe zatrti.” (Psalam 37,22)Zato posluπajmo savjet vjernog Boæjeg svje-

doka:

“Nemoj se æestiti na opake, zavidjet nemojpakosnicima: kao trava brzo se osuπe, ko mlada



114

zelen brzo uvenu. U Jahvu se uzdaj i Ëini do-bro, da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u mi-ru. Sva radost tvoja neka bude Jahve: on Êeispuniti æelje tvoga srca! Prepusti Jahvi putovesvoje, u njega se uzdaj, i on Êe sve voditi. PravdaÊe tvoja zasjati ko svjetlost i tvoje pravo ko sun-ce podnevno. Smiri se pred Jahvom i njemu senadaj, ne æesti se na onog koji ima sreÊe, naËovjeka koji spletke kuje. Stiπaj svoj gnjev i ostavise srdæbe, ne æesti se da zlo ne uËiniπ. Jer Êebiti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baπ-tinit Êe zemlju. Joπ malo i nestat Êe bezboænika:mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe nema.Zemlju Êe posjedovati krotki, obilje mira oni

Êe uæivat.” (Psalam 37,1-11)Knjiga i dalje leti. I dalje se zove Prokletstvoza one koji bi je zgazili i koji je gaze. Zato jemudro posluπati Propovjednikove rijeËi: “»ujmosvemu zavrπnu rijeË: ‘Boj se Boga, izvrπuj nje-gove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.’ Jer sva

Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvestina sud.” (Propovjednik 12,13.14)Niπta se ne moæe skriti pred nebeskim Su-

cem. Nijedno djelo, nijedna tajna. Proroku Dani-elu u viziji je pokazano da je nebeski Sud veÊpoËeo:

“Gledao sam: Prijestolja bijahu postavljena iPradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snije-



115

ga; vlasi na glavi kao Ëista vuna. Njegovo prije-stolje kao plamenovi ognjeni i toËkovi kao æarkioganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred nje-ga. TisuÊu tisuÊa sluæahu njemu, mirijade staja-hu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriπe.”(Daniel 7,9.10)

Knjige su se otvorile. A u njima je sve zapi-sano. Svako djelo, svaka rijeË, svaka tajna. Meutim knjigama nalazi se i Knjiga koja leti. Po njojse sudi. Za one koji je krπe zove se Prokletstvo,za one koji ju poπtuju zove se Zakon slobode.Da bismo bili slobodni, apostol Jakov nam savjetuje: “Govorite i radite kao ljudi koji imajubiti sueni po zakonu slobode!” (Jakov 2,12)

U posljednje doba povijesti ËovjeËanstva malidio krπÊanstva odlikovat Êe se upravo dræanjemBoæjega zakona. Zbog toga Êe biti meta Sotoni-nih napada: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æe-ne, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezinapotomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovije-

di i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje12,17)Zmija u Bibliji ima negativno i zlo znaËenje.

Simbol je Sotone (Otkrivenje 12,9). Æena je sim-bol Crkve, krπÊanske Crkve. Prema tome, Soto-nin gnjev je usmjeren na Crkvu, na krπÊanstvo

u cjelini, ali mu je cilj pobiti se s ostatkom, sonim malobrojnima koji u okviru krπÊanstva dr-



116

æe Boæje zapovijedi. Biblija ih naziva svetima:“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëu- vaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrive-nje 14,12)

Sveti su meta napada, ali ne trebaju se bojatiZmijina gnjeva, jer je Onaj u kojega nepokoleb-ljivo vjeruju rekao: “Ja sam s vama u sve vrije-me do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20)

Dræanje Zakona izvor je blagoslova i napret-ka:

“Blago Ëovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,ne staje na putu greπniËkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, veÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, oZakonu njegovu misli dan i noÊ. On je ko stablo

zasaeno pokraj vódâ tekuÊica πto u svoje vrijeme plod donosi; liπÊe mu nikad ne vene, sveπto radi dobrim urodi.” (Psalam 1,1-3)

Onaj kome je omilio Boæji zakon, kao i drvokraj potoka donosi svoj rod: “Naprotiv, plod suDuha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost,

dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23)Rod Duha oslobaa Ëovjeka osude Zakona, a

ne dræanja Zakona.



117

BILJE©KA O PISCU

Zvonimir KostiÊ Palanski roen je u Be-loj Palanci, u Srbiji, 1948. godine. ©kolovao seu Niπu i Beogradu, gdje je na Filoloπkom fakul-tetu diplomirao germanistiku. Magistrirao je te-

ologiju.Knjiæevnim i prevoditeljskim radom bavi seskoro Ëetrdeset godina. Poznat je kao pjesnik izËitanke, a kao pjesnik za djecu zastupljen je udesetak antologija. Mnoge pjesme su mu preve-dene na viπe europskih jezika.

Dosad je objavio 46 knjiga, od Ëega 21 spodruËja teologije. Neumoran je istraæivaË Bib-lije ili Svetog pisma i predani pisac apologetskihknjiga kojima Ëitatelje upozorava na izvorni kr-πÊanski nauk.

Uspjeπno se bavi i kiparstvom. Skulpture iz-

laæe u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagradeza skulpturu Europske udruge za æidovsku kul-turu, u Parizu 2006.

Status slobodnog umjetnika ima od 1995. go-dine. Æivi i stvara u Niπu.



118

KAZALO

Uvodna rijeË ................................................... 5

Objava Zakona na Sinaju ................................ 9

1. zapovijed .................................................. 18

2. zapovijed .................................................. 383. zapovijed .................................................. 50

4. zapovijed .................................................. 58

5. zapovijed .................................................. 73

6. zapovijed .................................................. 78

7. zapovijed .................................................. 84

8. zapovijed .................................................. 89

9. zapovijed .................................................. 92

10. zapovijed ................................................ 95

Deset zapovijedi u Novom zavjetu .............. 98Kristov odnos prema Zakonu .................... 103

Knjiga koja leti ........................................... 110



Documents

Deset Rijeci Ljubavi Palanski