3. Kolok. Ek. Prometa

8/18/2019 3. Kolok. Ek. Prometa

http://slidepdf.com/reader/full/3-kolok-ek-prometa 1/66

1.DEFINIRAJ POJAM:UPRAVITELJ INFRASTRUKTURE,DOZOVLA ZAUPRAVLJANJE ŽELJEZNIČKOM INFRASTRUKTUROM,IZVIJEŠĆE OMREŽI,INFRASTRUKTURNI KAPACITET,VOZNI RED,ŽELJEZNIČKI SUSTAVPO ZAKONU O ŽELJEZNICI!

UPRAVITELJ INFRASTRUKTURE: je pravna osoba ovlaštena zagospodarenje i upravljanje željezničkom infrastrukturom,

DOZOVLA ZA UPRAVLJANJE ŽELJEZNIČKOM INFRASTRUKTUROM: jeupravni akt kojim upravitelj infrastrukture stječe pravo upravljanjaželjezničkom infrastrukturom,

IZVIJEŠĆE O MREŽI: je detaljan prikaz raspoložive željezničke

infrastrukture namijenjen željezničkim prijevoznicima, koji sadrži općapravila, rokove, postupke i kriterije u vezi određivanja pristojbi i kriterije zaraspodjelu kapaciteta, te druge informacije o uvjetima za pristupinfrastrukturi,

INFRASTRUKTURNI KAPACITET: je ukupan broj trasa vlakova, kojiomogućuje željeznička infrastruktura, a koristi se temeljem voznog reda,

VOZNI RED: je akt upravitelja infrastrukture koji određuje sva planirana

kretanja vlakova i željezničkih vozila na određenoj infrastrukturi tijekomrazdoblja za koji isti vrijedi,

ŽELJEZNIČKI SUSTAV: obuhvaća željeznički prijevoz i željezničkuinfrastrukturu.

2.DEFINIRAJ POJAM ŽELJEZNIČKOG PRIJEVOZNIKA,DOZVOLU ZAOBAVLJANJE USLUGA JAVNOG PRIJEVOZA U ŽELJEZNIČKOMPRIJEVOZU,RIJEŠENJE O UVIJETNOJ SIGURNOSTI U ŽELJEZ.

Željeznički prijevoznik je svaka domaća i inozemna pravna osoba koja imadozvolu za obavljanje usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu irješenje o sigurnosti izdane od mjerodavnog tijela,

Dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu je upravni akt

kojim se željezničkom prijevozniku priznaje sposobnost obavljanja svih ilipojedinih vrsta usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu,

Rješenje o sigurnosti je upravni akt kojim željeznički prijevoznik dokazujeda ispunjava sve propisane uvjete za sigurno obavljanje prijevoza na



pojedinoj pruzi ili željezničkoj mreži,Rješenje o sigurnosti upraviteljaželjezničke infrastrukture je upravni akt o ispunjavanju uvjeta o sigurnostiupravljanja prometom i održavanja željezničke infrastrukture, u skladu spropisima o sigurnosti u željezničkom prometu,

3.STATUS ŽELJEZNIČKE INFRASTRUKTURE U RH!

Željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvuRepublike Hrvatske, kojeg mogu koristiti svi zainteresirani željezničkiprijevoznici, pod jednakim uvjetima, na način propisan ovim Zakonom.

(2) Na željezničkoj infrastrukturi, željeznički prijevoz obavlja se pod uvjetima

utvrđenim propisima kojima se osigurava sigurnost željezničkog prometa.

(3) Željezničku infrastrukturu, u smislu odredbi ovoga Zakona, čine: donji igornji ustroj željezničke pruge, objekti na pruzi, signalno-sigurnosna,telekomunikacijska, elektrovučna, elektroenergetska i druga postrojenja iuređaji na pruzi, željezničko-cestovni prijelazi, oprema pruge, zgrade ufunkciji reguliranja i organiziranja željezničkog prometa, te održavanjainfrastrukture, kao i zemljište na kojem se nalaze navedeni objekti ipostrojenja.

(4) Detaljnije određivanje sastavnih dijelova željezničke infrastrukture, izstavka 3. ovoga članka, utvrđuje se propisom kojeg donosi ministar.

4.PO ZAKONU DJELATNOST UPRAVLJANJ ŽELJEZNIČKAINFRA.OBUHVAČA:

Upravljanje željezničkom infrastrukturom djelatnost je od javnog interesa, a

obuhvaća: organiziranje i reguliranje željezničkog prijevoza, osiguravanjepristupa i korištenja željezničke infrastrukture svim željezničkimprijevoznicima koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom,organiziranje javnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe, održavanje iosuvremenjivanje željezničke infrastrukture, njenu zaštitu, te posloveinvestiranja na gradnji željezničke infrastrukture.

(2) Djelatnost, iz stavka 1. ovoga članka, obavlja Upravitelj infrastrukture,pravna osoba koju odredi vlasnik željezničke infrastrukture, osim ako ovimZakonom nije drugačije određeno.

Članak 17.



(1)Za obavljanje djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom,Upravitelj infrastrukture, iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, moraimati dozvolu za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenje osigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom.

5.PODJELA ŽELJEZNIČKIH PRUGA PO ZAKONU I POSLOVI KORIŠTENJAPRUGA OD LOKALNOG ZNAČAJA!

Podjela željezničkih pruga

(1) U svrhu određivanja načina upravljanja i gospodarenja željezničkominfrastrukturom, te planiranja njezinog razvoja, mreža željezničkih prugadijeli se na:

–pruge od značaja za međunarodni promet,

– pruge od značaja za regionalni promet,

– pruge od značaja za lokalni promet.

(2) Odluku o podjeli željezničkih pruga, u smislu stavka 1. ovoga članka,donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

Poslovi korištenja pruga od lokalnog značaja

(1) Poslovi korištenja pruga od značaja za lokalni promet, u slučajupostojanja interesa, mogu biti povjereni jedinicama lokalne i područne

(regionalne) samouprave.

(2) Odluku o prijenosu poslova iz stavka 1. ovoga članka, donosi VladaRepublike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

(3) Na korištenje pruga od značaja za lokalni promet prema stavku 1. ovogačlanka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređujuusluge u željezničkom prijevozu i željeznička infrastruktura.

6.PRISTUP NA ŽELJEZNIČKU PRUGU PO ZAKONU RH!



Pristup na željezničku infrastrukturu

(1) Željeznički prijevoznik, koji ima dozvolu i rješenje o sigurnosti, možeobavljati usluge javnog prijevoza na željezničkoj infrastrukturi, pod uvjetom

da mu je odobren pristup na nju.

(2) Pristup na željezničku infrastrukturu, željezničkim prijevoznicima, kojiispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, odobrava Upravitelj

infrastrukture.

(3) O pravu pristupa na željezničku infrastrukturu, prijevoznici sklapajuugovor s Upraviteljem infrastrukture. Ugovor o pristupu na željezničkuinfrastrukturu mora biti nediskriminirajući i u skladu s odredbama ovogaZakona.

(4) Ugovorom o pristupu na željezničku infrastrukturu, iz stavka 3. ovogačlanka, uređuju se međusobna prava i obveze između željezničkogprijevoznika i Upravitelja infrastrukture, određuje dodijeljeni kapacitet,

visina pristojbe za korištenje željezničke infrastrukture, te ostala pitanja u vezi sigurnosti prijevoza i zaštite okoliša.

7.ODREĐIVANJE PRISTOJBI ZA KORIŠTENJE ŽELJEZNIČKEINFRASTRUKTURE!

Određivanje pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture

(1) Za korištenje željezničke infrastrukture željeznički prijevoznik plaćapristojbu. Visinu pristojbe određuje i naplaćuje Upravitelj infrastrukture.

(2) Sredstva ostvarena naplatom pristojbi, prihod su Upraviteljainfrastrukture.

(3) Elementi za određivanje visine pristojbi za korištenje željezničkeinfrastrukture moraju biti ujednačeni u odnosu na upravitelje infrastruktureu državama Europske unije.

(4) Upravitelj infrastrukture može sporazumom s upraviteljimainfrastrukture drugih država utvrditi zajednički okvir za određivanje pristojbipoštujući neovisnost upravljanja infrastrukturom od strane Upravitelja.



(5) Visina pristojbe za korištenje infrastrukture utvrđuje se s obzirom naostvarene kilometre vlaka, sastav vlaka, težinu i brzinu vlaka, osovinskipritisak, trajanje korištenja infrastrukture, te ostale posebne zahtjeve.

(6) Upravitelj infrastrukture obvezan je prigodom određivanja pristojbi zakorištenje infrastrukture primijeniti takav izračun pristojbi kojim serazličitim željezničkim prijevoznicima, a koji obavljaju usluge iste vrste,osiguravaju jednake i nediskriminirajuće pristojbe.

8.RASPODJELA INFRA. KAPACITETA PO ZAKONU ŽELJEZNICE!

Raspodjela infrastrukturnih kapaciteta

(1) Zahtjev za dodjelu infrastrukturnih kapaciteta, imaju pravo podnijetiželjeznički prijevoznici i njihove međunarodne grupacije (u daljnjem tekstu:podnositelji zahtjeva).

(2) Uvjete kojima moraju udovoljavati podnositelji zahtjeva za dodjeluinfrastrukturnog kapaciteta, a koji moraju biti primjereni, jasno određeni inediskiminirajući, određuje Upravitelj infrastrukture.

(3) Uvjetima iz stavka 2. ovoga članka treba se osigurati da očekivani prihodiod korištenja infrastrukturnih kapaciteta budu ostvareni.

(4) Uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, utvrđuju se u Izvješću o mreži kojegdonosi Upravitelj infrastrukture, kao dio principa za raspodjeluinfrastrukturnih kapaciteta.

(5) Raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta, obavlja Upravitelj infrastrukture, vodeći računa o vrsti i opsegu prijevoza, iskorištenosti željezničkeinfrastrukture, financijskoj i poslovnoj sposobnosti prijevoznika, dodatnim

uslugama koje Upravitelj pruža u vezi s obavljanjem prijevoza nainfrastrukturnom kapacitetu, te djelatnosti od posebnog državnog interesa u

javnom prijevozu.

(6) Dodijeljeni infrastrukturni kapacitet, podnositelj zahtjeva ne smijeprenijeti drugom prijevozniku. Svaka trgovina infrastrukturnim kapacitetomnedopuštena je i ima za posljedicu isključenje prijevoznika iz daljnjeraspodjele kapaciteta.



(7) Pravo na korištenje infrastrukturnog kapaciteta u obliku trase vlaka,odobrava se podnositeljima zahtjeva, u pravilu jednom godišnje i to zarazdoblje trajanja jednog voznog reda.

(8) Upravitelj infrastrukture i podnositelj zahtjeva mogu sklopiti okvirniugovor za korištenje kapaciteta na odgovarajućoj željezničkoj infrastrukturi ina rok dulji od razdoblja jednog voznog reda, pod uvjetom da takav ugovorne isključuje unaprijed korištenje predmetne infrastrukture od strane ostalihpodnositelja zahtjeva i za druge usluge.

(9) Upravitelj infrastrukture može s drugim upraviteljima infrastrukturemeđusobno dogovoriti i odrediti okvir i postupak za raspodjeluinfrastrukturnog kapaciteta uz istodobno poštivanje neovisnosti upravljanjainfrastrukturom od strane Upravitelja infrastrukture.

(10) Ako se radi o raspodjeli infrastrukturnog kapaciteta na više od jednemreže, Upravitelj infrastrukture je obvezan surađivati s upraviteljimainfrastrukture drugih država kako bi se omogućila učinkovita uspostava iraspodjela infrastrukturnih kapaciteta, te organizirale međunarodneželjezničke trase vlakova.

(11) Podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev za dodjelu infrastrukturnogkapaciteta koji ne prolazi samo jednom željezničkom mrežom.

(12) Zahtjev iz stavka 11. ovoga članka, podnosi se jednom od upraviteljainfrastrukture, a koji je u ime podnositelja zahtjeva, ovlašten zatražitikapacitete od ostalih upravitelja infrastrukture na koje se zahtjev odnosi.

9.PLANIRANJE IZGRADNJE OSUVREMENJIVANJA I ODRŽAVANJEŽELJEZNIČKE INFRA!

Planiranje izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničkeinfrastrukture

(1) Planovi izgradnje nove, te osuvremenjivanja i održavanja postojeće

željezničke infrastrukture, utvrđuju se Nacionalnim programom željezničkeinfrastrukture (u daljnjem tekstu: Nacionalni program).

(2) Nacionalni program, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosiHrvatski sabor, za razdoblje od pet godina.



(3) Nacionalnim programom određuju se najvažniji zadaci u izgradnji,osuvremenjivanju i održavanju željezničke infrastrukture, njihov opseg,dinamika realizacije i prioriteti, te visina i izvori financijskih sredstavapotrebnih za izvršenje zadataka.

(4) Cjelovito izvješće o ostvarivanju Nacionalnog programa, po istekurazdoblja za koje je Nacionalni program donesen, Vlada Republike Hrvatskepodnosi Hrvatskom saboru.

(5) Na temelju usvojenog Nacionalnog programa, Upravitelj infrastrukture, uzsuglasnost ministra, izrađuje godišnji plan izgradnje, osuvremenjivanja iodržavanja željezničke infrastrukture, čija izrada mora biti vremenskiusklađena s rokovima izrade i donošenja državnog proračuna RepublikeHrvatske.

(6) O ostvarivanju Godišnjeg plana, Ministarstvo, na temelju izvješćaUpravitelja infrastrukture, izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.

10.FINANCIRANJE ŽELJEZNIČKE INFRA!

Financiranje željezničke infrastrukture

(1) Izvori sredstava za financiranje željezničke infrastrukture jesu:

1. sredstva ostvarena naplatom pristojbi za korištenje infrastrukture,

2. sredstva iz prodaje cijene naftnih derivata u visini od 0,60 kuna po litriza održavanje željezničke infrastrukture,

3. sredstva državnog proračuna za osuvremenjivanje i gradnju željezničkeinfrastrukture,

4. sredstva državnog proračuna, proračunskih sredstava lokalne ipodručne (regionalne) samouprave za financiranje usluga od posebnogdržavnog interesa u javnom željezničkom prijevozu,

5. sredstva od ulaganja domaćih i stranih pravnih osoba,

6. sredstva iz dijela naknade iz koncesija,

7. sredstva iz drugih izvora.



(2) Namjena sredstava i način njihova korištenja uređuje se ugovorom izčlanka 18. stavak 1. ovoga Zakona.

(1) Sredstva za financiranje održavanja željezničke infrastrukture iz članka

31. stavak 1., točka 2. ovoga Zakona plaćaju proizvođači i uvoznici naftnihderivata te mjerodavno tijelo državne uprave za robne zalihe za:

1. motorne benzine (MB-98, BMB-95 i BMB-98) kao i ostale vrste olovnih i bezolovnih benzina neovisno o oktanskoj vrijednosti i komercijalnomnazivu,

2. dizelska goriva (DG i DG - euro) kao i ostale vrste dizelskih gorivaneovisno o cetanskoj vrijednosti i komercijalnom nazivu.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne plaća se na eurodizel gorivo obojenoplavom bojom, ulje za loženje ekstra lako i lako specijalno (EL, LS), sve vrsteulja za loženje, mlazno gorivo i zrakoplovni benzin, ukapljeni naftni plin i sve

vrste petroleja.

(3) Ako se naftni derivati uvoze u svoje ime, a za tuđi račun tada naknaduplaća korisnik uvoza.

(4) Naknada iz stavka 1 ovoga članka plaća se po litri isporučenih i uvezenihnaftnih derivata u visini od 0,60 kuna na račun HŽ – infrastruktura od 1.siječnja 2004.

(5) U pogledu nastanka obveze obračunavanja naknade, rokova za uplatu,oslobađanja od plaćanja i prava na povrat naknade, te vođenja evidencijaodgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o posebnom porezu na naftnederivate, a u pogledu naplata naknade, žalbenog postupka, prekršaja izastare primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona. Nadzorobračunavanja i plaćanje naknada obavlja Porezna uprava Ministarstvafinancija.

11.KONCESIJA ZA IZGRADNJU NOVEI UPRAVLJANJE POSTOJEĆE INFRA!

Koncesija za izgradnju nove i upravljanje postojećom željezničkom

infrastrukturom



(1) Koncesijom se stječe pravo na:

1. gradnju nove željezničke infrastrukture,

2. upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture, u smislučlanka 16. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Koncesija za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukturedaje se na prijedlog Ministarstva, kada je ova koncesija gospodarskiopravdana.

(3) Pravo na dodjelu koncesije iz stavka 1. ovoga članka, ima svaka domaća iinozemna pravna osoba pod uvjetom da ispunjava uvjete za dodjelukoncesije, u pogledu poslovnog ugleda, sposobnosti za ostvarivanje

koncesije, utjecaja na očuvanje i zaštitu okoliša, te povoljnost ponude uodnosu na tehničke i financijske uvjete.

(4) Za dodjelu koncesije iz stavka 1. točke 2. ovoga članka podnositelj ponudemora imati dozvolu za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenje osigurnosti.

(5) Odluku o davanju koncesije iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu:koncesija) donosi Vlada Republike Hrvatske.

(6) Koncesija se daje na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda.Odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije.

(1) Koncesija za izgradnju nove željezničke infrastrukture daje se na rok do50 godina, a za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture narok do 20 godina.

(2) Kod određivanja roka na koji se daje koncesija uzima se u obzir opseg i visina ulaganja, tako da se gospodarski učinci koncesije mogu ostvariti u

roku trajanja koncesije.

(3) Odluka o koncesiji sadrži osobito: popis građevina i objekata željezničkeinfrastrukture za čiju se gradnju daje koncesija odnosno podaci oželjezničkoj infrastrukturi koja se daje na upravljanje, naknadu koja se plaćaza koncesiju, uvjete i vrijeme trajanja koncesije, te sva prava i obvezedavatelja i ovlaštenika koncesije.

(4) Na temelju odluke o davanju koncesije ministar i ovlaštenik koncesijesklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o

koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje utoku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, visina i način



plaćanja naknade za koncesiju, jamstva ovlaštenika koncesije, druga prava iobveze davatelja i ovlaštenika koncesije. Prava i obveze iz koncesije nastajusklapanjem ugovora o koncesiji.

(5) Za koncesiju plaća se naknada koja se sastoji od stalnog i promjenjivogdijela. Naknada za

.(1) Koncesija prestaje:

1. istekom vremena za koje je dana,

2. odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena određenog uodluci o koncesiji,

3. smrću ovlaštenika koncesije odnosno prestankom pravne osobe, akonasljednici odnosno pravni slijednici ne zatraže pravodobno potvrdukoncesije,

4. oduzimanjem koncesije od strane davatelja,

5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji.

(2) Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije.

Podrobnije uvjete za davanje koncesije, postupak davanja koncesije, tekriterije za određivanje naknade za koncesiju popisuje Vlada RepublikeHrvatske.

12.USLUGE OD POSEBNOG JAVNOG INTERESA I NAČINA NJENOGFINANCIRANJA!

Usluge od posebnog državnog interesa

(1) Uslugama od posebnog državnog interesa u javnom željezničkomprijevozu smatraju se:

– usluge željezničkog prijevoza putnika u domaćem prometu

(regionalni, lokalni, prigradski i gradski),

– usluge željezničkog prijevoza putnika u međunarodnom prometu,

– usluge kombiniranog prijevoza,



(2) U cilju ostvarivanja posebnih državnih interesa, obavljanja prometa naprugama gdje prihodi ostvareni od prijevoza ne mogu pokriti troškove, teosiguravanja ravnopravnog položaja željezničkih prijevoznika s prijevoznicimau drugim vrstama prometa, Vlada Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i

područne (regionalne) samouprave, mogu pojedinim željezničkimprijevoznicima koji obavljaju usluge željezničkog prijevoza od posebnogdržavnog interesa, na njihov zahtjev, nadoknaditi dio sredstava namijenjenihza razvoj i dio troškova prijevoza.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu dijela sredstava, imajuželjeznički prijevoznici koji obavljaju usluge iz stavka 1. ovoga članka, poduvjetom da su za obavljanje djelatnosti registrirani u Republici Hrvatskoj, teda mogu obrazloženo dokazati da ispunjavaju uvjete za nadoknadu troškova.

(4) O opravdanosti zahtjeva za naknadu troškova željezničkim prijevoznicima,a koji se podmiruju iz državnog proračuna, odlučuje Ministarstvo,uvažavajući sljedeće kriterije:

– postojanje posebnog državnog interesa,

– dostupnost drugih vrsta prometa,

– razliku između prihoda koje željeznički prijevoznik može postići natržištu i stvarnih troškova prijevoza,

– usmjerenost razvoja prijevozničkih sredstava na dugoročni plan razvojaželjezničkog prometa u Republici Hrvatskoj s naglaskom na ostvarivanjenacionalnog programa razvoja javne željezničke infrastrukture,

– utjecaj ulaganja na sigurnost željezničkog prometa i kvalitativne ikvantitativne mogućnosti prijevoznika.

(5) Međusobna prava i obveze iz postupka dodjele naknade troškova iz

sredstava državnog proračuna uređuju se ugovorom između željezničkihprijevoznika kojima je naknada odobrena i Ministarstva.

(6) Naknada dijela troškova koji se podmiruju iz sredstava jedinica lokalne ipodručne (regionalne) samouprave, uređuje se ugovorom između prijevoznikai tih jedinica.

(7) Svaki željeznički prijevoznik kojem je, prema odredbama stavka 1. do 6.ovoga članka, odobrena naknada, obvezan je za obavljene usluge odposebnog državnog interesa, a za koje je dobio naknadu, voditi zasebnuračunovodstvenu evidenciju.



13.AGENCIJA ZA REGULACIJU AGENCIJA TRŽIŠNIH USLUGA!

II. AGENCIJA ZA REGULACIJU TRŽIŠTA ŽELJEZNIČKIH USLUGAČlanak 3.(1) Agencija za regulaciju tržišta željezničkih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija) jesamostalna i neovisna javna ustanova.(2) Sjedište Agencije je u Zagrebu.(3) Rad Agencije je javan.(4) Agencija ima Statut kojim se suglasno ovom Zakonu i Zakonu o javnimustanovamauređuju pitanja značajna za obavljanje djelatnosti i poslovanje Agencije.(5) Statut Agencije donosi Upravno vijeće Agencije uz suglasnost Vlade RepublikeHrvatske.

Članak 4.(1) Osnivačka prava nad Agencijom u ime osnivača Republike Hrvatske ostvaruje VladaRepublike Hrvatske.(2) Agencija je za svoj rad odgovorna Hrvatskom saboru.Članak 5.Djelatnost Agencije od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku, a poslove izsvojedjelatnosti Agencija obavlja kao javnu ovlast.Članak 6.

(1) Djelatnost Agencije čine poslovi:1. rješavanje o žalbama željezničkih prijevoznika na odluke upraviteljainfrastrukture u vezi:a) Izvješća o mreži, b) kriterija sadržanih u Izvješću o mrežic) postupku i rezultatima raspodjele željezničkih infrastrukturnih kapaciteta,d) kriterija za određivanje pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture,e) visine i strukture pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture,f) odluke o odobrenju pristupa željezničkog prijevoznika u željezničku

infrastrukturu,g) ostalih slučajeva osiguranja pristupa i korištenja željezničke infrastrukture;2. nadzor nad pregovorima upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika o visinipristojbe za korištenje željezničke infrastrukture;3. nadzor kvalitete pružanja željezničkih usluga od strane željezničkog prijevoznika.(2) U postupcima iz stavka 1. točka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakonaoopćem upravnom postupku, a pojedinačni akti (rješenja) koja donosi Agencijakonačni su i

protiv njih nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor.



(3) Upravne tužbe protiv pojedinačnih akata (rješenja) Agencije Upravni sud morariješitiu roku od 6 mjeseci računajući od dana podnošenja tužbe.Članak 7.(1) Agencija je ovlaštena, u slučaju potrebe, naložiti sudionicima na tržištu

željezničkihusluga da se pridržavaju pravila propisanih ovim Zakonom i drugim propisimakojima seuređuje obavljanje željezničkih usluga kako bi se osigurala njihova nepristranaprimjena.(2) Nezadovoljna stranka kojoj je nalog iz stavka 1. ovog članka upućen, možepodnijeti Agenciji prigovor:(3) Prigovor iz stavka 2. ovog članka može se podnijeti u roku od 15 dana od danaprimitka naloga.

(4) Agencija je dužna donijeti odluku o prigovoru u roku od 30 dana od danaprimitkaprigovora.(5) Odluka Agencije iz stavka 4. ovoga članka je konačna i protiv nje nezadovoljnastranamože pokrenuti upravni spor.Članak 8.(1) Agencija je u uspostavi i provođenju sustava regulacije željezničkih usluga, kojeseobavljaju prema načelima tržišnog poslovanja, dužna primjenjivati pravila i sustav

mjera zazaštitu tržišnog natjecanja, za pitanja iz isključive nadležnosti Agencije.(2) Za pitanja u vezi s obavljanjem željezničkih usluga na tržištu, koja nisu uređenaovimZakonom, a odnose se na sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnognatjecanjaprimjenjuje se Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, a Agencija je dužna pružititehničku pomoću obliku stručnih mišljenja i analiza Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.Članak 9.

Agencija u području usluga međunarodnog željezničkog prometa surađuje sodgovarajućim regulatornim tijelima drugih država.Članak 10. Agencija je samostalna u poduzimanju svih organizacijskih i drugih mjera potrebnihzanesmetano obavljanje funkcija i ispunjavanje obveza u skladu s ovim Zakonom idrugimpropisima kojima je regulirano obavljanje željezničkih usluga.Članak 11.(1) Agencijom upravlja Upravno vijeće od tri člana, od kojih je jedan predsjednik

Upravnog vijeća.



(2) Predsjednika i članove Upravnog vijeća imenuje Hrvatski sabor na prijedlog VladeRepublike Hrvatske, na vrijeme od pet godina, s mogućnošću ponovnog imenovanja.(3) Upravno vijeće odlučuje po pitanjima iz članaka 6. i 7. ovog Zakona, donosi aktepotrebne za rad i poslovanje Agencije, programe rada i razvoja Agencije, nadzire

njihovoprovođenje, te odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu poslovanja Agencije.(4) Radom Upravnog vijeća rukovodi Predsjednik Upravnog vijeća.

14.DEFINIRAJ JAVNI PRIJEVOZ U LINIJSKOM OBALNOM POM.PROMETU,CILJPOSTAVLJANJA,NABROJI NAČELA NA TEMELJU KOJEGA NAVODI!

Javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu (u daljnjemtekstu: javni prijevoz) je prijevoz putnika, tereta i vozila u unutarnjimmorskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji se obavlja naunaprijed utvrđenim linijama prema javno objavljenim uvjetima redaplovidbe i cjenikom usluga.Uvjete koje mora ispunjavati brod i brodar za obavljanje međunarodnogalinijskoga pomorskog prometa propisuje ministar nadležan za poslovepomorstva (u daljnjem tekstu: ministar).

Ovim se Zakonom uspostavlja sustav javnog prijevoza kojim se osiguravaredovita povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otokameđusobno, kao i naselja na kopnu, s primjerenim brojem dnevnih veza uoba pravca, a u cilju stvaranja boljih uvjeta za život na otocima i poticanjanjihovog razvitka.

Uspostava sustava javnog prijevoza temelji se na načelima: – poticanja gospodarskog razvoja otoka, – kontinuitetu i redovitosti prijevoza s brodovima određenog kapaciteta i vrste, te

osiguranju odgovarajuće kvalitete prijevoza, – uslugama prijevoza s unaprijed određenim cijenama i drugim uvjetima, i toposebno za određene kategorije putnika i za određene linije,

– davanja potpore brodarima, bez koje nije moguće osigurati kontinuitet iredovitost javnog prijevoza na određenim linijama,

– prilagođavanja javnog prijevoza stvarnim zahtjevima, – osiguravanja dodatnih usluga prijevoza.Djelatnost javnog prijevoza od interesa je za Republiku Hrvatsku



15.RAZVRSTAVANJE LINIJA I NAČIN ODLUČIVANJA O NJIHOVOM VOĐENJU I NJIHOVOM VOĐENJU!

1. Razvrstavanje linija po značaju pravca

Članak 5.Prema značaju pravca, linije na kojima se obavlja javni prijevoz, razvrstavajuse na:

1. državne linije,

2. županijske i međužupanijske linije,3. lokalne linije.Članak 6.Državne linije jesu linije koje povezuju obalu s naseljenim otocima i otokemeđusobno i dužobalne linije.

Obavljanjem javnoga prijevoza na državnim linijama osigurava se trajno iredovito povezivanje i održivi razvitak naseljenih otoka u unutarnjimmorskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.Zbog postizanja ciljeva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, te povećanja sigurnostiplovidbe u državnom proračunu u okviru sredstava za rad ministarstvanadležnog za poslove pomorstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) osigurat ćese sredstva za poticanje gradnje brodova koji obavljaju prijevoz na linijama izstavka 1. ovoga članka.Utvrđivanje broja prometnih veza dnevno naseljenih otoka s kopnom u obapravca, na linijama iz stavka 1. ovoga članka, provodit će se sukladno sodredbama Nacionalnoga programa razvitka otoka i programa donesenih natemelju istoga.Članak 7.Državne linije utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva,sukladno programima iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona.Odluka o određivanju državnih linija iz stavka 1. ovoga članka sadrži relacijuna kojoj se obavlja prijevoz, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i kapacitet

broda i vrstu prijevoza sukladno članku 13. ovoga Zakona te minimalni iznospokrića troškova koji premašuje očekivani ostvareni prihod, koji će se

brodaru nadoknaditi iz državnog proračuna (potpora).Odluka iz stavka 2. ovoga članka može se izmijeniti samo u slučajevima akoto zahtijevaju gospodarski interesi, odnosno prilagođavanje javnog prijevozanovonastalim potrebama.Članak 8.Županijske i međužupanijske linije su linije kojima se poboljšava pomorskoprometno povezivanje naseljenih otoka i naselja na kopnu, otoka međusobnoili povezivanje naselja na kopnu na području jedne ili više županija.Županijske i međužupanijske linije odlukom utvrđuje županijsko

poglavarstvo, odnosno županijska poglavarstva, uz prethodnu suglasnost Agencije za obalni linijski pomorski promet.



Odlukom iz stavka 2. ovoga članka određuje se relacija na kojoj se obavljaprijevoz, minimalna učestalost prijevoza te vrsta i kapacitet broda, odnosno

vrsta prijevoza sukladno članku 13. ovoga Zakona, te minimalni iznospokrića troškova koji premašuje očekivani ostvareni prihod, koji će se

brodaru nadoknaditi iz županijskog proračuna (potpora).Članak 9.Lokalne linije su linije kojima se poboljšava pomorsko prometno povezivanjenaseljenih otoka i naselja na kopnu, otoka međusobno ili povezivanje naseljana kopnu na području općine, odnosno grada.Lokalne linije odlukom utvrđuje općinsko, odnosno gradsko poglavarstvo uzprethodnu suglasnost Agencije za obalni linijski pomorski promet.Odlukom iz stavka 2. ovoga članka određuje se relacija na kojoj se obavljaprijevoz, minimalna učestalost prijevoza te vrsta i kapacitet broda odnosno

vrsta prijevoza sukladno članku 13. ovoga Zakona, kao i minimalni iznospokrića troškova koji premašuje očekivani ostvareni prihod, koji će se

brodaru nadoknaditi iz proračuna općine ili grada (potpora).Članak 10.Na liniji određenoj prema članku 5. ovoga Zakona, s odgovarajućom vrstom

broda, kapacitetom broda, relacijom i učestalosti prijevoza, ne može seistovremeno utvrditi postojanje linije drugog značaja.

Ako županijsko, gradsko ili općinsko poglavarstvo zatraži veću učestalostprijevoza na državnim linijama, dužno je u svojem proračunu osiguratisredstva za davanje potpore prema članku 49. stavku 2. ovoga Zakona za

učestaliji prijevoz na toj liniji.U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, prijevoz će obavljati brodar koji je dobiokoncesiju za obavljanje prijevoza na toj državnoj liniji.Članak 11.

Javni prijevoz na linijama iz članka 5. ovoga Zakona obavljaju brodari koji sudobili koncesiju za obavljanje javnog prijevoza na određenoj liniji.2. Razvrstavanje linija po vrsti i razdoblju obavljanja prijevoza

Članak 12.

Po vrsti prijevoza linije se razvrstavaju u trajektne, brzobrodske i klasične brodske linije.Članak 13.

Trajektne linije obavljaju se brodovima posebno građenim za prijevoz putnikai vozila.Brzobrodske linije obavljaju se brzim putničkim brodovima, definiranim učlanku 5. Pomorskog zakonika (»Narodne novine«, br. 181/04.).Klasične brodske linije obavljaju se putničkim brodovima, čija brzina nijemanja od 12 čvorova.Iznimno brodovi koji plove na relacijama kraćim od 5 milja, brzina može bitimanja od brzine utvrđene u stavku 3. ovoga članka.



Brodovi iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka moraju udovoljavati primjenjivimzahtjevima tehničkih pravila i posjedovati propisane brodske isprave, zapise iknjige.Dodatne tehničke uvjete koji se odnose na brzinu, starost broda, broj

putnika, broj vozila koja se mogu prevoziti, te druge uvjete koje moraosigurati brodar za pojedinu liniju propisuje ministar.Članak 14.Linije na kojima se obavlja javni prijevoz prema razdoblju obavljanjaprijevoza razvrstavaju se na:1. cjelogodišnje linije,2. sezonske linije.Cjelogodišnje linije jesu linije na kojima se javni prijevoz obavlja redovitotijekom cijele godine.Sezonske linije jesu linije na kojima se javni prijevoz ne obavlja kontinuiranotijekom cijele godine.Na državnim linijama iz članka 5. ovoga Zakona javni prijevoz na sezonskojliniji mora se obavljati najmanje 4 mjeseca godišnje.Na međunarodnim linijama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona javni prijevozmora se obavljati najmanje 4 mjeseca godišnj

16.AGENCIJA ZA OBANI LINIJSKI PROMET NJENE FUNKCIJE,POSLOVE

KOJE OBAVLJAI NAČIN NJENOG FUNKCIONIRANJA!

Agencija za obalni linijski pomorski prometČlanak 15.Radi obavljanja poslova u vezi s davanjem koncesija za obavljanje javnogprijevoza na državnim linijama osniva se Agencija za obalni linijski pomorskipromet (u daljnjem tekstu: Agencija).Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje VladaRepublike Hrvatske.

Sjedište Agencije je u Splitu.Članak 16.Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, na Agenciju se primjenjujuodredbe Zakona o ustanovama.Članak 17.

Djelatnost Agencije obuhvaća sljedeće poslove:1. obavljanje svih poslova u vezi s davanjem koncesija za državne linije:raspisivanje javnog natječaja, donošenje odluka o davanju i oduzimanjukoncesije, sklapanje ugovora o koncesiji, poništavanje javnog natječaja,prijenos koncesije na drugog brodara, davanje odobrenja za zamjenski brodu slučaju više sile ili koji ne ispunjava uvjete, produženje koncesije u slučaju



ponavljanja javnog natječaja, davanje suglasnosti na cjenik usluga, davanjesuglasnosti na red plovidbe,2. davanje prethodne suglasnosti na odluke iz članka 8. i 9. ovoga Zakona ožupanijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama,

3. utvrđivanje sezonskog i izvansezonskog razdoblja plovidbe,4. objedinjavanje redova plovidbe,5. nadzire provedbu odredaba ovoga Zakona, odluke i ugovora o koncesiji, uodnosu na potpore i plaćanje naknade za koncesije za državne linije,6. ostali poslovi koji su ovim Zakonom povjereni Agenciji.

Agencija može na zahtjev županijskog, općinskog, odnosno gradskogpoglavarstva, uz naknadu na temelju ugovora obavljati i određene poslove iztočke 1. ovoga članka za županijske, međužupanijske i lokalne linije.

Tijela Agencije su Upravno vijeće i ravnatelj.

Agencijom upravlja Upravno vijeće.Upravno vijeće ima predsjednika i 6 članova.Predsjednika i članove Upravnog vijeća imenuje i razrješava Vlada RepublikeHrvatske na prijedlog ministra.U Upravno vijeće imenuju se:1. dva predstavnika Ministarstva,2. jedan predstavnik Ministarstva financija,3. jedan predstavnik Hrvatske gospodarske komore,4. jedan predstavnik Hrvatskog registra brodova,

5. jedan predstavnik kojeg predlažu udruge brodara,6. jedan predstavnik kojeg predlaže Sindikat pomoraca Hrvatske.Mandat članova i predsjednika Upravnog vijeća je četiri godine. Iste osobemogu biti ponovno imenovane za člana Upravnog vijeća.Predsjednika i članove Upravnog vijeća Vlada Republike Hrvatske naprijedlog ministra može razriješiti i prije isteka mandata.

17. KONCESIJA ZA OBAVLJANJE LINIJSKOG PROMETA,TKO DONOSI

ODLUKE ZA DONOŠENJEJAVNOG NATJEČAJA,SADRŽAJNATJEČAJA,UVIJETI ZA KOCESIJU,PREDNOSTI ZA KONCESIJU!

4. KoncesijeČlanak 26.Pravo obavljanja javnog prijevoza stječe se na temelju koncesije.Odluku o davanju koncesije za državne linije donosi Agencija.Odluku o davanju koncesije za županijske linije donosi županijskopoglavarstvo, a odluku o davanju koncesije za lokalne linije općinsko,odnosno gradsko poglavarstvo.Odluku o davanju koncesije za međužupanijske linije donose nadležna



županijska poglavarstva u suglasnosti.Odluke o davanju koncesije iz stavka 3. i 4. ovoga članka donose se uzsuglasnost Agencije.

Ako se županijska poglavarstva u roku od 30 dana od dana završetka

natječaja ne usuglase u vezi s donošenjem odluke o davanju koncesije zameđužupanijske linije natječaj se poništava.Članak 27.Odluke o davanju koncesije za obavljanje javnog prijevoza donose se natemelju provedenoga javnog natječaja.Odluku o raspisivanju javnog natječaja donosi tijelo iz članka 26. stavka 2.do 4. ovoga Zakona ovlašteno za donošenje odluke o davanju koncesije (udaljnjem tekstu: davatelj koncesije).Odluka o raspisivanju javnog natječaja osobito sadrži: liniju za koju se dajekoncesija, vrstu prijevoza i razdoblje obavljanja prijevoza, vrstu i kapacitet

broda, očekivani broj putnika godišnje, rok na koji se daje koncesija; početniiznos naknade za koncesiju, najvišu cijenu usluge, minimalni iznos potpore,rok trajanja natječaja, dan predaje i otvaranje ponuda te druge podatkepotrebne za dobivanje koncesije.U slučaju ponavljanja javnog natječaja početni kriteriji za javni natječaj nemogu biti drugačiji od uvjeta iz prethodnog natječaja.Članak 28.Koncesija za obavljanje javnog prijevoza može se dati pravnoj i fizičkoj osobiupisanoj u sudski, odnosno obrtni registar u Republici Hrvatskoj za

obavljanje djelatnosti pomorskoga obalnog prijevoza putnika i robe, kojaispunjava sljedeće uvjete:1. da je u upisnom listu broda kojim obavlja javni prijevoz upisana kaokompanija sukladno članku 5. stavku 1. točki 34.) Pomorskog zakonika,2. da u vlasništvu ima odgovarajući brod za obavljanje prijevoza na liniji zakoju traži koncesiju,3. da je brod iz točke 2. ovoga članka upisan u upisnik trgovačkih brodovaRepublike Hrvatske i da je proveden postupak carinjenja,4. da brod ispunjava propisane tehničke uvjete iz članka 13. ovoga Zakona,

5. da su članovi posade broda hrvatski državljani koji imaju sklopljen ugovoro radu s brodarom, a isti se temelji na minimalnim radnim i socijalnimstandardima utvrđenim između reprezentativnih predstavnika brodara ipomoraca.Iznimno, za održavanje lokalnih brodskih linija kraćih od 3 Nm može seobavljati brodicom namijenjenom za gospodarske svrhe, koja je upisana uevidenciju brodica (očevidnik).Prilikom podnošenja ponude za dobivanje koncesije podnositelj ponude možepriložiti rješenje nadležne lučke kapetanije o predbilježbi upisa broda i

potvrdu o usklađenosti za kompaniju izdanu od strane ovlaštene organizacijeumjesto uvjeta iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka, a te uvjete mora



ispuniti do sklapanja ugovora o koncesiji.Članak 29.Prilikom davanja koncesije prednost ima brodar:1. koji je ponudio veću naknadu za koncesiju na određenoj liniji, ne traži

potporu ili traži manju visinu potpore,2. koji kao kompanija dulje vremensko razdoblje obavlja javni prijevoz,3. koji ima brod manje starosti, a veće udobnosti.Podrobniji uvjeti za vrednovanje kriterija iz stavka 1. ovoga članka utvrđujuse propisom iz članka 39. ovoga Zakona.Članak 30.Postupak za provođenje natječaja za davanje koncesije za obavljanje javnogprijevoza obavlja stručno povjerenstvo.Članove stručnog povjerenstva za provođenje natječaja za davanje koncesijana:1. državnim linijama imenuje Upravno vijeće Agencije,2. županijskim i međužupanijskim linijama županijsko poglavarstvo odnosnožupanijska poglavarstva,3. lokalnim linijama općinsko ili gradsko poglavarstvo.Stručno povjerenstvo iz stavka 2. točke 1. ovoga članka čine dvapredstavnika Ministarstva, koji obavljaju poslove koji se odnose na javniprijevoz, predstavnik lučke kapetanije na čijem se području održava linija,predstavnik Hrvatskog registra brodova i predstavnik županijskegospodarske komore u kojoj se održava linija.

Stručno povjerenstvo iz stavka 2. točke 2. ovoga članka čine dvapredstavnika upravnog tijela županije nadležnog za poslove pomorskogprometa, predstavnik lučke kapetanije na čijem se području održava linija,predstavnik Hrvatskog registra brodova i predstavnik županijskegospodarske komore.Stručno povjerenstvo iz stavka 2. točke 3. ovoga članka čine dvapredstavnika općine, odnosno grada, predstavnik lučke kapetanije na čijemse području održava linija, predstavnik Hrvatskog registra brodova ipredstavnik županijske gospodarske komore.

Članak 31.Stručno povjerenstvo iz članka 30. ovoga Zakona, nakon provedenognatječaja, podnosi davatelju koncesije obrazloženo mišljenje s prijedlogomnajpovoljnije ponude za koncesiju.Članak 32.Koncesija za obavljanje javnog prijevoza daje se na rok od jedne do desetgodina i to:1. za državne linije od pet do deset godina,2. za županijske i međužupanijske linije od tri do osam godina,

3. za lokalne linije od jedne do pet godina.Koncesijsko razdoblje iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti na zahtjev



ovlaštenika koncesije, ukoliko ovlaštenik koncesije postojeći brod zamijeninovim brodom s kojim bi se povećala sigurnost i kvaliteta usluge.Razdoblje za koje se produžava koncesija utvrđuje se na temelju visineulaganja u novi brod.

Odluku o produženju koncesije donosi davatelj koncesije.Članak 33. Ako se na natječaj ne jave brodari koji ispunjavaju uvjete ili se ne javi niti jedan brodar, natječaj se poništava. Ako podnositelj najpovoljnije ponude odustane, izbor se može izvršiti izmeđudrugih ponuda koje ispunjavaju uvjete ili se može poništiti natječaj.Članak 34.Odluka o davanju koncesije donosi se za svaku liniju na kojoj se obavlja

javni prijevoz.Odluka o davanju koncesije sadrži osobito: određenje brodara, liniju poznačaju pravca, vrstu prijevoza i razdoblje obavljanja prijevoza, učestalostlinije, vrstu i kapacitet broda, rok na koji se daje koncesija, načinodređivanja cijene usluga, kriterije za određivanje i način plaćanja naknadeza koncesiju, kriterije za određivanje potpore te otkazni rok.Članak 35.Protiv odluke o davanju koncesije koju donose tijela iz članka 26. stavka 2.do 4. ovoga Zakona može se izjaviti žalba Ministarstvu.Na postupak donošenja odluke o davanju koncesije primjenjuju se odredbeZakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije

određeno.Članak 36.Na temelju odluke o davanju koncesije sklapa se ugovor o koncesiji.Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.Ugovorom o koncesiji pobliže se razrađuju bitni sastojci iz odluke o koncesiji,uvjeti koje ovlaštenik koncesije mora ispunjavati tijekom trajanja koncesije,

jamstva korisnika koncesije, cijena usluge, visina i način plaćanja naknadeza koncesiju, kao i instrumenti osiguranja plaćanja naknade za koncesiju,

visina potpore, početak obavljanja prijevoza, te ostala prava i obveze

ovlaštenika i davatelja koncesije.Ugovor o koncesiji sklapa davatelj i ovlaštenik koncesije.Ugovor o koncesiji mora se sklopiti u roku od 60 dana od dana donošenjaodluke o davanju koncesije.

Ako odluka o davanju koncesije sadrži uvjet koji se mora ispuniti dosklapanja ugovora o koncesiji, a ovlaštenik koncesije ne ispuni taj uvjetugovor o koncesiji neće se sklopiti i odluka o davanju koncesije prestaje

važiti. Ako se bez obzira na razloge ugovor ne sklopi u roku iz stavka 5. ovoga

članka, odluka o davanju koncesije prestaje važiti.Članak 37.



Prava i obveze ovlaštenika koncesije iz odluke i ugovora o koncesiji mogu seprivremeno prenijeti na drugog brodara koji ispunjava uvjete iz članka 28.ovoga Zakona, ako na strani ovlaštenika koncesije nastupe takve okolnostiuslijed kojih on više nije u mogućnosti ili mu je znatno otežano ispunjavanje

prava i obveza iz odluke i ugovora o koncesiji.U slučaju nastanka okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, koje se ne moguotkloniti u roku od 45 dana, davatelj koncesije dužan je hitno raspisatinatječaj za davanje koncesije.Koncesijski odnos prema stavku 1. ovoga članka može trajati najduže dookončanja postupka provedenog po ponovljenom javnom natječaju.O prijenosu prava i obveza iz stavka 1. ovoga članka odlučuje davateljkoncesije.Članak 38.Za koncesiju obavljanja javnog prijevoza plaća se naknada.Naknada za koncesiju sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela.Naknada od koncesije prihod je:1. za državne linije državnog proračuna, odnosno Agencije sukladno članku23. ovoga Zakona,2. za županijske linije proračuna županije,3. za međužupanijske linije proračuna županija, davatelja koncesije u

jednakim dijelovima,4. za lokalne linije proračuna općine ili grada.Članak 39.

Podrobnije uvjete i postupak davanja koncesije te kriterije za određivanjecijene usluge, visine naknade, način plaćanja i instrumente osiguranjaplaćanja naknade za koncesiju propisuje Vlada Republike Hrvatske.Članak 40.Koncesija prestaje:1. istekom vremena na koji je dana,2. odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena na koji je koncesijadana,3. ako je ovlašteniku koncesije odlukom nadležnog tijela trajno zabranjeno

obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dana,4. prestankom pravne osobe ili smrću fizičke osobe ovlaštenika koncesije,ako pravni sljednik pravne osobe ili nasljednici fizičke osobe ne zatražepotvrdu koncesije u roku od šest mjeseci,5. oduzimanje koncesije od strane davatelja koncesije,6. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji.Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije.Članak 41.Koncesija se može oduzeti:

1. ako ovlaštenik ne obavlja javni prijevoz sukladno uvjetima iz odluke iugovora o koncesiji,



2. ako se ovlaštenik ne pridržava odredbi ovoga Zakona i propisa za njegovoprovođenje, koje se odnose na obavljanje prijevoza za koji je dobio koncesiju,3. ako ne plaća ili neuredno plaća naknadu za koncesiju.Ovlaštenik koncesije kojem je koncesija oduzeta iz razloga navedenih u

stavku 1. ovoga članka, nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora.U slučaju oduzimanja koncesije sva prava stečena odlukom o koncesijiprestaju važiti istekom otkaznog roka utvrđenog u odluci o koncesiji.Članak 42.

Ako se na liniji iz članka 5. ovoga Zakona, u prethodnom razdoblju nekraćem od godinu dana, obavljanje prometa fizički poveća za 30 %, akorisnik koncesije postojećim kapacitetima nije u mogućnosti udovoljitipovećanju prometa, može se na toj liniji dati još jedna koncesija.U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlaštenik koncesije ima pravo na raskidugovora.

Ako na određenoj liniji u jednogodišnjem razdoblju dođe do smanjenjaprometa, može se povećati visina potpore.O povećanju visine potpore u smislu stavka 3. ovoga članka zatražit će semišljenje Ministarstva financija i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.Članak 43.Za svaku liniju iz članka 5. ovoga Zakona ovlaštenik koncesije mora osiguratizamjenski brod istih ili približno istih karakteristika, u roku utvrđenom uodluci o raspisivanju javnog natječaja, a koji ovisi o duljini linije, ali ne može

biti duži od 24 sata.

U slučaju više sile davatelj koncesije može iznimno dopustiti privremenoobavljanje prijevoza, dok traju takve okolnosti, a najduže 30 dana,zamjenskim brodom koji ne ispunjava uvjete iz članka 13. ovoga Zakona, ako

bi prekid linije značajnije poremetio život na otocima. Višom silom ne smatra se prekid plovidbe do kojeg bi došlo zbognesposobnosti broda za plovidbu.Članak 44.

Ako tijekom trajanja koncesije nastanu promjene zbog kojih je u javnominteresu potrebno ograničiti opseg koncesije ili izvršiti potrebne promjene

bitnih elemenata koncesije radi prilagođavanja novonastalom stanju,odgovarajuće će se izmijeniti odluka i ugovor o koncesiji.U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlaštenik koncesije ima pravo na raskidugovora.Članak 45.Na brodovima na kojima se obavlja javni prijevoz službeni jezik posade jehrvatski jezik.Članak 46.U slučaju poništenja natječaja, dosadašnjem ovlašteniku koncesije može se

produžiti koncesija najduže do okončanja postupka provedenog premaponovljenom javnom natječaju.



Ako ovlaštenik koncesije ne pristane na produženje koncesije prema stavku1. ovoga članka, davatelj koncesije može izravnom pogodbom koncesiju datidrugom brodaru u istom opsegu i pod pobliže istim uvjetima kao i ranijakoncesija.

Koncesija iz stavka 2. ovoga članka može trajati najduže do okončanjapostupka provedenog prema ponovljenom javnom natječaju.Na način propisan u stavku 2. i 3. ovoga članka postupit će se i u slučajuoduzima nja koncesije.

18.CIJENA I CJENIK USLUGA I TKO DONOSI CIJENIK,KRITERIJ,KRITERIJDONOŠENJACIJENIKA OTOČNOG STANOVNIŠTVA,POVLASTICE OTOČNIHFINANCIRANJA OBALNG LINIJSKOG I NAČIN VOĐENJA KNJIGOVODSTVA

LINIJA!

5. Cijene i cjenik uslugaČlanak 47.Cijene javnog prijevoza na linijama koje povezuju otoke s kopnom i otokemeđusobno za stanovnike otoka određuju se na način da ne budu veće odcijene prijevoza na linijama iste udaljenosti u županijskom cestovnomprijevozu matične obalno-otočne županije.Učenici, studenti, umirovljenici i osobe starije od 65 godina koji imaju

prebivalište na otoku te zdravstveni djelatnici pri obavljanju redovitih i hitnihprijevoza bolesnika imaju pravo na besplatan javni prijevoz na linijama kojepovezuju otok s kopnom i otoke međusobno, što dokazuju odgovarajućomispravom.Otočnim godišnjim programom Republike Hrvatske utvrdit će se popust nacijene u javnom prijevozu osobnih i teretnih vozila za fizičke i pravne osobekoje imaju prebivalište, odnosno sjedište na otocima.Radi naknade dijela prihoda koje brodari ne mogu ostvariti zbog određivanjacijena iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, smanjit će se visina naknade za

koncesiju ili povećati potpora.Ministar uz suglasnost ministra financija donijet će propis o vrstama ispravate načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz iz stavka 1. do 3. ovogačlanka.Članak 48.Cjenik usluga utvrđuje brodar koji je dobio koncesiju za obavljanje javnogprijevoza na određenoj liniji.Na cjenik usluga suglasnost daje davatelj koncesije.

19.KAKO SE OBAVLJA TAXI PRIJEVOZ!



POVREMENI PRIJEVOZČlanak 56.Povremeni prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu jesu prijevozikoji se ne obavljaju prema utvrđenim redovima plovidbe.

Povremeni prijevoz putnika iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobitoprijevoz kao sastavni dio turističke ponude (izletničkog programa, turističkogpaket-aranžmana, transfera putnika) te taksi prijevoz i prijevoz djelatnikapravnih i fizičkih osoba za njihove potrebe.Brodar koji obavlja prijevoz putnika kao sastavni dio turističke ponude, nesmije obavljati transfer, odnosno prijevoz putnika koji nisu korisniciturističke ponude.

Taksi prijevoz je povremeni prijevoz putnika bez utvrđenog reda plovidbe iprema javno objavljenom cjeniku, za prijevoz pojedinaca ili grupe od najviše12 putnika.

Taksi prijevoz može obavljati samo pravna ili fizička osoba registrirana za tudjelatnost, s prijavljenim brodom, odnosno brodicom za gospodarskunamjenu i ishođenim koncesijskim odobrenjem..Povremeni prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu ne smatra se

javnim prijevozom.

Povremeni prijevoz putnika kao sastavni dio turističke ponude organizirajupravne i fizičke osobe sukladno odredbama propisa kojim se uređujeturistička djelatnost.

Pravne i fizičke osobe organiziraju povremeni prijevoz svojih djelatnika zasvoje potrebe.

20.OBJASNITE ORGANIZACIJU UNUTARNJEG JAVNOG LINIJSKOGPUTNIČKOG PROMETA U RH ( ko određuje kvalitetu,vozne redove,kako seuređuje cijena prometa,da li država ili lokalne zajednice subvencioniraju)!

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnogacestovnog prijevoza putnika i tereta, prijevoza za vlastite potrebe, pružanjekolodvorskih usluga i statistika prijevoza, ako međunarodnim ugovorom nijedrukčije uređeno.

Članak 2.

Ministar pomorstva, prometa i veza (u daljnjem tekstu: ministar) u skladu sastrategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske donosi program razvojadjelatnosti cestovnog prijevoza koji sadrži mjere za:

– usklađivanje cestovnih kapaciteta sa željezničkim i brodskim kapacitetima,



– podizanje sigurnosnih, ekoloških i tehničkih normi u cestovnom prijevozu,

– ekološku zaštitu prostora Republike Hrvatske od cestovnog prometa krozpreusmjeravanja dijela cestovnog prijevoza na druge prometne sustave i

uspostavu sustava pojačane kontrole domaćih i stranih vozila,

– uvođenje sustava kombiniranog i intermodalnog prijevoza.

Članak 3.

Međunarodni cestovni prijevoz obavlja se u skladu s odredbama ovogaZakona, međunarodnih ugovora i drugih propisa.

Ako s pojedinim državama nije sklopljen međunarodni ugovor iz stavka 1.

ovoga članka, prijevoz između tih država i Republike Hrvatske obavlja se uskladu s odredbama ovoga Zakona, u pravilu uz uvjet uzajamnosti.

Članak 4.

Pojedini izrazi u smislu ovog Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Javni prijevoz je prijevoz koji je uz jednake uvjete pristupačan svimkorisnicima prijevoznih usluga.

2. Prijevoz za vlastite potrebe putnika i tereta u cestovnom prometu jeprijevoz što ga obavljaju pravne ili fizičke osobe radi zadovoljavanjaproizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti.

3. Odobrenje je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti.

4. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost javnogprijevoza.

5. Domaći prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem, odnosno prebivalištem nateritoriju Republike Hrvatske.

6. Strani prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem izvan teritorija RepublikeHrvatske, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

7. Vozač motornog vozila je osoba koja ima završenu srednju stručnuspremu u zanimanju vozač.

8. Vozilo za prijevoz tereta je teretni automobil, skup vozila, te kombinirani

automobil kad se upotrebljava za javni prijevoz.



9. Unutarnji prijevoz je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske.

10. Međunarodni prijevoz je svaki prijevoz između dviju ili više zemalja.

11. Linija je relacija ili skup relacija odvijanja prijevoza u cestovnomprometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj seprevoze putnici ili teret po registriranom i objavljenom voznom redu s jednimili više polazaka.

12. Relacija je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznomredu označena kao kolodvori, odnosno stajališta.

13. Vozni red je akt koji sadrži: naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obavljaprijevoz, vrstu linije, redoslijed kolodvora, odnosno stajališta, te njihovu uda-

ljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska sa kolodvora,odnosno stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održavalinija, te rok važenja voznog reda.

14. Tarifa je akt koji sadrži cijenu i druge uvjete prijevoza.

15. Direktna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog izavršnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđena u voznom redu, bezzaustavljanja na usputnim stajalištima.

16. Ekspresna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog izavršnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđenih u voznom redu sa zaustav-ljanjem na značajnijim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištimautvrđenim u voznom redu.

17. Putnička linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog izavršnog kolodvora, odnosno stajališta, s obveznim zaustavljanjem na svimusputnim kolodvorima, odnosno stajalištima, utvrđenim u voznom redu.

18. Daljinar je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između kolodvora, odnosnostajališta.

19. Najmanje vozno vrijeme je najkraće vozno vrijeme koje je potrebno da seprijeđe udaljenost između kolodvora, odnosno stajališta.

20. Dozvola je zajednički naziv za više vrsta isprava, predviđenih ovimZakonom, kojima se prijevozniku dopušta obavljanje prijevoza.

21. Bilateralni prijevoz je prijevoz između dviju država.



22. Prijevoz u tranzitu je prolaz preko teritorija Republike Hrvatske, bezulaska ili izlaska putnika, odnosno ukrcaja ili iskrcaja tereta. Tranzitom sene smatra prijevoz u tranzitu preko hrvatskih luka, osim kad se putnici,odnosno teret, zajedno s vozilom ukrcavaju na brod s odredištem u stranoj

luci.

23. Kobotaža je prijevoz putnika ili tereta koji obavlja strani prijevoznikizmeđu pojedinih mjesta na teritoriju Republike Hrvatske.

24. Prijevoz iz trećih zemalja, odnosno za njih je prijevoz što ga obavljaprijevoznik koji nema sjedište u zemlji u kojoj započinje, odnosno završavaprijevoz.

25. Strano vozilo je vozilo kojim se obavlja cestovni prijevoz, a koje nije re-

gistrirano u Republici Hrvatskoj, odnosno vozilo registrirano u RepubliciHrvatskoj ako ga koristi strani prijevoznik.

26. Izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja prazna ili zajedno s teretomimaju masu ili osovinski pritisak veći od dopuštenog ili dimenzije veće odpropisanih.

27. Korisnik prijevoza je osoba koja na temelju ugovora s prijevoznikomstječe određena prava i preuzima određene obveze.

28. Putnik je osoba koja na temelju ugovora ima pravo na prijevoz.

29. Naručitelj prijevoza je osoba koja je naručila prijevoz i s prijevoznikomsklopila ugovor o prijevozu.

30. Teretni list je akt koji prati teret i mora sadržavati: datum i mjesto izdava-nja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja, te njegovu adresu, ime i prezime ilinaziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta,ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste

tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, prijevozne i drugetroškove.

Članak 5.

Za početak obavljanja djelatnosti iz ovoga Zakona potrebna su odobrenja, ito:

1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za:

– linijski prijevoz putnika,



– slobodni prijevoz putnika,

– prijevoz tereta,

– autotaksi prijevoz,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu za:




3. za kolodvorske usluge.

Prijevoznik koji ima odobrenje za linijski prijevoz putnika ne treba odobrenjeza slobodni prijevoz putnika.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka odobrenja nisu potrebna:


– trgovačko društvo, javnu ustanovu i službu-vlastiti pogon, koje osniva

jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu, prijevozniku koji imaodobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz za:

– prijevoz oštećenih ili neispravnih vozila te vozila za popravak,

– prijevoz tereta motornim vozilima čija nosivost zajedno s priključnim vozilom ne prelazi 600 kg,

– prijevoz humanitarnih i medicinskih pošiljaka i opreme u izvanrednimokolnostima, odnosno u slučaju više sile.

Prijevoznik koji ima odobrenje za međunarodni javni cestovni prijevoz netreba ishoditi odobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz.

Odobrenja iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na 5 godina.

Prijevoznik mora podnijeti zahtjev za produžetak važenja odobrenja dvamjeseca prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Uz zahtjev prijevoznik jedužan priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona.



Ako za vrijeme važenja odobrenja iz stavka 5. ovoga članka prijevoznik,pravna ili fizička osoba koja obavlja kolodvorske usluge prestane ispunjavati

bilo koji od uvjeta iz članka 13. i 75. ovoga Zakona, prestaje važenje izdanogodobrenja.

Rješenje o prestanku važenja izdanog odobrenja donosi, po zahtjevuprijevoznika, pravne ili fizičke osobe koja obavlja kolodvorske usluge ili poslužbenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo odobrenje.

Članak 6.

Odobrenje iz članka 5. točke 1. i 3. ovoga Zakona, izdaju ured državneuprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za posloveprometa (u daljnjem tekstu: županijski ured), a odobrenje iz točke 2. izdaje

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Članak 7.

Ministar propisuje obrasce odobrenja, postupak i troškove njihovog izdavanjate sadržaj, oblik i način vođenja upisnika odobrenja.

Članak 8.

Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoz za vlastite

potrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispunjavati iposebne uvjete koje propisuje ministar.

Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje stanica zatehnički pregled koju ovlasti Ministarstvo.

Članak 9.

Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz mora u skladu s uvjetima i

raspoloživim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teretkoji prema posebnim propisima nisu izuzeti iz prijevoza.

Članak 10.

Prijevoznik smije povjeriti upravljanje vozilom kod sebe zaposlenom vozačumotornog vozila koji ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju

vozač motornog vozila, ne starijem od šezdeset pet godina (u daljnjem tekstu: vozač).

Ako je prijevoznik istovremeno i vozač, ne smije upravljati vozilom u javnomcestovnom prometu nakon navršenih 65 godina života.



Prijevoznik koji obavlja međunarodni cestovni prijevoz smije povjeriti uprav-ljanje vozilom iznad 7,5 tona navjeće dopuštene mase, vozaču koji je navršio21 godinu života.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, prijevoznik može povjeriti uprav-ljanje vozilom i vozaču s navršenih 18 godina života, pod uvjetom da drugičlan posade ispunjava uvjet iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 11.

Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) nateritoriju Republike Hrvatske te prijevoz za treće zemlje ili iz njih osim ako jeto predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolukoju izdaje Ministarstvo.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljatiunutarnji prijevoz kružnu vožnju grupe putnika, koju je dovezao iz države ukojoj je vozilo registrirano.

Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na temeljudozvole za korištenje stranog vozila, koju na njegov zahtjev može izdatiMinistarstvo, u skladu s kriterijima koje propisuje ministar.

21.KAKO I TKO POVEZUJE UNUTARNJI JAVNI LINIJSKI PUTNIČKIPROMETU CJELOVIT SUSTAV!

II. UVJETI ZA OBAVLJANJE JAVNOGA CESTOVNOG PRIJEVOZA

Članak 12.

Djelatnost javnoga cestovnog prijevoza u unutarnjem i međunarodnom

cestovnom prometu može obavljati prijevoznik ako je registriran za obavljanjedjelatnosti javnoga cestovnog prijevoza i ako ispunjava uvjete propisane ovimZakonom.

Članak 13.

Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, prijevoznik mora ispu-njavati uvjete:

1. da ima odgovarajuću stručnu osposobljenost,

2. da ima u vlasništvu ili zakupu:



– za unutarnji slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus,

– za međunarodni slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus,

– za unutarnji linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa,

– za međunarodni linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa,

– za unutarnji slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo,

– za međunarodni slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo,

3. da ima u vlasništvu ili zakupu odgovarajući prostor prema posebnimuvjetima za parkiranje vozila,

4. da je financijski sposoban,

5. da mu nije pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ilimjerom suda časti izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabraneobavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza.

Za obavljanje autotaksi prijevoza, prijevoznik ne mora ispunjavati uvjet izstavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka.

Ministar uz suglasnost ministra prostornog uređenja i zaštite okolišapropisuje uvjete iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

Članak 14.

Uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona dokazuje se valjanimugovorom o zakupu, odnosno izvatkom iz zemljišne knjige ne starijem od 30dana.

Članak 15.

Uvjet financijske sposobnosti iz članka 13. stavka 1. točke 4. ovoga Zakonaprijevoznik ispunjava ako raspolaže imovinom u iznosu:

– u unutarnjem prijevozu 4500 EUR za prvo vozilo te 2500 EUR za svako s-ljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatskenarodne banke), na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje,

– u međunarodnom prijevozu 9000 EUR za prvo vozilo te 5000 EUR za svako

sljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatskenarodne banke), na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje.



Financijska sposobnost iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se jednom od s-ljedećih isprava:

– garancijom banke ili druge financijske institucije,

– izvatkom iz zemljišnih knjiga ne starijim od 30 dana iz kojeg je vidljivo danekretnina nije opterećena pravom tereta u iznosu iz stavka 1. ovoga članka,

– potvrdom osiguravajućeg društva o osiguranju sredstava najmanje uiznosu iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 16.

Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza za koju se traži stručna

osposobljenost prema odredbi članka 13. ovoga Zakona, polaže se ispit ostručnoj osposobljenosti prema programu kojeg utvrđuje ministar naprijedlog Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore (u dalj-njem tekstu: komore).

Ispit o stručnoj osposobljenosti nisu dužne polagati osobe koje imaju:

– za obavljanje unutarnjega cestovnog prijevoza najmanje srednju stručnuspremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvijegodine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza,

– za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza najmanje višu stručnuspremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvijegodine radnog iskustva ili osobe kojima je priznata stručna osposobljenost uskladu s međunarodnim ugovorom.

Članak 17.

Prijevoznik ispunjava uvjet stručne osposobljenosti ako ima zaposlenu osobu

za organizaciju prijevoza ili ako sam ispunjava uvjete iz članka 16. ovogaZakona.

Članak 18.

Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred komisijom koju osnivaministar na prijedlog komora, a sastoji se od najmanje tri člana:predstavnika Ministarstva i komora.

Program ispita o stručnoj osposobljenosti donosi ministar na prijedlog

komora.



Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje čijisadržaj i oblik propisuje ministar.

Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti, a

oblik i način vođenja evidencije propisuje ministar.

Troškove polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti snosi polaznik. Visinutroškova utvrđuje ministar na prijedlog komora.

Način i postupak polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti propisujukomore.

Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposob-ljenosti te stručni nadzor provodi Ministarstvo.

Članak 19.

Strana pravna ili fizička osoba u pravilu može u Republici Hrvatskoj re-gistrirati djelatnost javnoga cestovnog prijevoza, samo ako je to pod istimuvjetima hrvatskoj pravnoj ili fizičkoj osobi dopušteno u državi iz koje jestrana osoba.

22.OBAVLJANJE DJELATNOSTI JAVNOG CESTOVNOG PRIJEVOZA POZCP-U!

III. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ PUTNIKA

Članak 20.

Javni cestovni prijevoz putnika (u daljnjem tekstu: prijevoz putnika) obavljase autobusima kao linijski prijevoz ili kao slobodni prijevoz u unutarnjem i

međunarodnom prometu.

Članak 21.

Prijevoz putnika ne može se obavljati osobnim vozilom.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka osobnim vozilom može se obavljatiautotaksi prijevoz.

1. Linijski prijevoz putnika

Članak 22.



Linijski prijevoz putnika se obavlja na određenim linijama, po unaprijedutvrđenom voznom redu, utvrđenoj i objavljenoj cijeni i drugim uvjetimaprijevoza.

Linijski prijevoz putnika može se obavljati kao direktni, ekspresni i putničkiprijevoz.

Članak 23.

Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz putnika na temelju dozvole.

Dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom važenja do pet godina.

Dozvolu iz stavka 1. ovoga članka može koristiti samo prijevoznik kojem je

izdana.

Dozvola za obavljanje prijevoza na liniji mora minimalno sadržavati:

– naziv linije,

– naziv i sjedište prijevoznika,

– vozni red,

– prijevozni pravac (itinerer),

– rok važenja,

– cjenik.

Ministar propisuje postupak i način za dobivanje dozvole iz stavka 1. ovogačlanka, obrazac dozvole te visinu naknade za njezino izdavanje.

Naknade iz stavka 5. ovoga članka prihod su državnog proračuna, odnosno

proračuna županije.

Članak 24.

Upisnik izdanih dozvola za međunarodne i međužupanijske linije vodiMinistarstvo, a za županijske linije vodi upravno tijelo županije nadležno zaposlove prometa.

Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje autobusne kolodvore oizdanoj dozvoli i svakoj promjeni u izdanoj dozvoli.



Ministar propisom utvrđuje sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1.ovoga članka.

Članak 25.

Prijevoznik je dužan obavljati prijevoz na liniji u skladu s izdanom dozvolom.

Za vrijeme obavljanja prijevoza, u vozilu se mora nalaziti dozvola iz stavka 1.ovoga članka.

Članak 26.

Daljinar i minimalno vozno vrijeme utvrđuje prijevoznik.

Način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena utvrđuje ministar.

Članak 27.

Prijevoznik utvrđuje tarifu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčijeodređeno.

Prijevoznik dostavlja tarifu autobusnim kolodvorima koje koristi po voznomredu.

Članak 28.

Prijevoznik je dužan objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnogapriopćavanja prije početka obavljanja prijevoza, početak prijevoza na liniji i

vozni red.

Članak 29.

Vozni red se ne može izmijeniti prije isteka roka važenja dozvole.

Iznimno, vozni red se može izmijeniti, ako je to potrebno zbog promjene kojesu nastale višom silom, ako se uvode nove linije i polasci zbog trajneobustave prijevoza putnika na pojedinoj željezničkoj pruzi ili dijelu pruge,odnosno na pojedinoj pomorskoj liniji; ako se promijeni radno vrijemekorisnika prijevoza i opseg prijevoznih potreba; ako dođe do rekonstrukcije ipuštanja u promet novih cesta, ili zbog drugih izvanrednih okolnosti.

Članak 30.



Za vrijeme važenja dozvole, prijevoz se može privremeno obustaviti kadnastanu i dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čijeposljedice nije mogao otkloniti (viša sila).

Obustavu prijevoza prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik je dužanprijaviti nadležnom tijelu državne uprave, odnosno upravnom tijelu županijenadležnom za poslove prometa (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) koje jeizdalo dozvolu, odmah nakon nastanka okolnosti koje su tu obustavuizvazvale.

Članak 31.

Ako prijevoznik iz opravdanih razloga ne može obavljati prijevoz premaodobrenom voznom redu, po pojedinom polasku, režimu ili dijelu polaska za

čije održavanje je dobio dozvolu, dužan je nadležnom tijelu koje mu je izdalodozvolu podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog prekida ili trajneobustave prijevoza.

Prijevoz se može privremeno prekinuti na rok od šest mjeseci, najviše jedanput za vrijeme važenja dozvole.

Na novoj liniji prijevozniku se ne može odobriti privremena obustava u roku jedne godine od dana izdavanja dozvole.

Članak 32.

Prijevoznik je dužan izmjenu voznog reda i prijevoznog pravca, te privremenuili trajnu obustavu prijevoza na odobrenoj liniji, objaviti putem tiska ilidrugog sredstva javnog priopćavanja.

Članak 33.

Prijevoznik ne može, na odobrenoj liniji, obustaviti prijevoz iz neopravdanihrazloga i bez odobrenja nadležnog tijela.

Ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz na odobrenojliniji dulje od 5 dana, nadležno tijelo donijet će rješenje o poništenju dozvole.

Članak 34.

Prijevoznik mora prodavati vozne karte na organiziranim prodajnim mjestima

(autobusnim kolodvorima, agencijama, poslovnicama i sl.).



Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prijevoznik može prodavati voznekarte u autobusu, tamo gdje nema organiziranog prodajnog mjesta.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu prodavati

vozne karte samo za odobrene linije u skladu s odobrenim voznim redom itarifom.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu, zameđunarodne linije, prodavati isključivo vozne karte hrvatskog prijevoznikaako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Članak 35.

Prijevoznik može na cijeloj liniji ili dijelu linije obavljati prijevoz i s više vozila.

a) Unutarnji linijski prijevoz putnika

Članak 36.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se kao lokalni, županijski imeđužupanijski.

Lokalni linijski prijevoz putnika kao prijevoz putnika u javnom cestovnomprometu uređuje se propisima o komunalnom gospodarstvu.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se i kao posebni linijski prijevozputnika.

Članak 37.

Županijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jednežupanije, kao i prijevoz kad prijevozni pravac županijske linije prolazipodručjem susjedne županije bez zaustavljanja, i uređuje se u skladu sodredbama ovoga Zakona i Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnikana području županije.

Međužupanijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama između dviju ili višežupanija.

Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skupština.

Članak 38.

Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, izdaje upravno tijeložupanije nadležno za poslove prometa.



Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo.

Članak 39.

Dozvolu za međužupanijsku putničku liniju Ministarstvo će izdati nakonpribavljenog mišljenja županija na čijem području putnička linija imastajališta.

Ako županija u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za davanje miš-ljenja ne dostavi mišljenje, smatra se da je suglasna s podnesenimzahtjevom.

Članak 40.

Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika, uz isključenjeostalih putnika, ako se takav prijevoz obavlja na temelju dozvole i naodređenoj relaciji.

Posebnim linijskim prijevozom putnika obavlja se prijevoz:

– učenika obveznoga osnovnog obrazovanja od mjesta stanovanja do škole inatrag,

– radnika od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag.

Dozvole za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na temelju ugovorakoji mora sadržavati relaciju, popis putnika, cijenu prijevoza, mjesto ulaska iizlaska putnika te razdoblje u kojem se obavlja prijevoz.

Ugovor o prijevozu putnika sklapa prijevoznik s naručiteljem prijevoza zacijelu skupinu putnika pri čemu je naručitelj istovremeno platitelj prijevoza.

Članak 41.

Dozvolu za posebni linijski prijevoz iz članka 40. ovoga Zakona izdajeupravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, ako se prijevoz obavljaunutar jedne županije, odnosno Ministarstvo, ako se prijevoz obavlja napodručju dviju ili više županija.

Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne sadrži vozni red i cjenik propisan učlanku 23. stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 42.



Prijevoznik je dužan izdati identifikacijsku iskaznicu putnika koji se prevozina liniji iz članka 40. ovoga Zakona.

b) Međunarodni linijski prijevoz putnika

Članak 43.

Međunarodni linijski prijevoz između Republike Hrvatske i drugih država itranzitni linijski prijevoz preko teritorija Republike Hrvatske uspostavlja se uskladu s međunarodnim ugovorima, a na temelju prethodne suglasnostiMinistarstva i nadležnih tijela drugih država.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavlja se na temelju dozvole koju izdajeMinistarstvo.

Članak 44.

Dozvola iz članka 43. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranogadomaćeg ili stranog prijevoznika.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev seprilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni međunarodnim ugovorom.

Strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdavanje dozvole putem nadležnog

tijela države u kojoj je vozilo registrirano.

Članak 45.

Domaći prijevoznik mora obaviti prijevoz na najmanje pola od ukupnog brojagodišnjih polazaka na odobrenim međunarodnim linijama, ako su linijeodobrene u suradnji sa stranim prijevoznikom.

Ako jedan od ugovornih prijevoznika suprotno stavku 1. ovoga članka neobavlja prijevoz na odobrenoj liniji, Ministarstvo će, ako se radi o:

– domaćem prijevozniku, donijeti rješenje o poništavanju dozvole i zatražitiod stranog prijevoznika, posredstvom nadležnog tijela, zaključenje ugovora osuradnji u međunarodnom prijevozu sa drugim hrvatskim prijevoznikom;

– stranom prijevozniku, donijeti rješenje o poništenju dozvole i tražiti odnadležnog tijela druge države, prijedlog novog prijevoznika koji će zaključitiugovor o suradnji u međunarodnom prijevozu sa hrvatskim prijevoznikom.

Domaći prijevoznik je dužan za svako tromjesečje dostavljati Ministarstvupodatke o broju obavljenih vožnji i prevezenih putnika u jednom i drugom



smjeru, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka tromjesečja za koje seizvješće podnosi.

2. Slobodni prijevoz putnika

Članak 46.

Slobodni prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu jeprijevoz unaprijed poznate grupe putnika, bez usputnog ulaska i izlaskaputnika, za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovoromizmeđu prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati kao povremeni inaizmjenični.

Slobodni prijevoz putnika je i taksi prijevoz, prijevoz cestovnim vlakom izaprežnim vozilima u turističke svrhe.

Članak 47.

Povremeni prijevoz u smislu ovoga Zakona je:

a) »kružna vožnja« zatvorenih vrata (izletnička vožnja, turističko putovanje isl.), koje počinje i završava u mjestu polaska, pri čemu se ista grupa putnika

prevozi istim autobusom na cijelom putu,

b) prijevoz koji se sastoji od putovanja punog vozila u odlasku i putovanjapraznog vozila u povratku,

c) prijevoz koji se sastoji od putovanja praznog vozila u odlasku i putovanjapunog vozila u povratku,

d) ostali povremeni prijevozi.

Članak 48.

Naizmjenični prijevoz u smislu ovoga Zakona je prijevoz prethodnoorganiziranih grupa putnika u više putovanja, s istog polazišta do istogodredišta.

Svaka grupa putnika koja je obavila putovanje u odlasku vraća se napolazište nekom kasnijom vožnjom. Prva vožnja u povratku i posljednja uodlasku obavlja se praznim vozilom.

Članak 49.



Pri obavljanju slobodnog prijevoza putnika u autobusu se mora nalazitiispravno i točno popunjen putni list potpisan od prijevoznika.

Ako se radi o međunarodnom prijevozu, prijevoznik mora imati putni list

ovjerovljen i od nadležne carinske službe Republike Hrvatske (u daljnjemtekstu: Carinska uprava).

Obrazac putnog lista i način vođenja propisuje ministar, osim akomeđunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

Članak 50.

Slobodni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu (povremeni inaizmjenični) iz članka 47. točke c. i d. i članka 48. ovoga Zakona, strani

prijevoznik može obavljati na temelju dozvole za slobodni prijevoz putnika ucestovnom prometu, a prijevoz iz članka 47. točke a. i b. ovoga Zakona možeobavljati bez dozvole, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Dozvole iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo.

Članak 51.

Pri obavljanju međunarodnoga slobodnoga cestovnog prijevoza putnikastrani prijevoznik mora imati u vozilu pravilno i točno popunjen putni list na

propisanom obrascu, potpisan od prijevoznika i ovjerovljen od Carinskeuprave na graničnom prijelazu.

Ako se međunarodni slobodni prijevoz putnika obavlja uz dozvolu, straniprijevoznik u vozilu mora imati dozvolu ovjerovljenu od Carinske uprave.

Članak 52.

Strani prijevoznik ne može obavljati autotaksi prijevoz na teritoriju Republike

Hrvatske, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno ili ako je autotaksi prijevoz dopušten hrvatskim prijevoznicima u toj zemlji.

Članak 53.

Autotaksi prijevoz uređuje se ovim Zakonom i propisom koji u skladu s ovimZakonom donosi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno GradaZagreba.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obavljanje autotaksi

prijevoza na temelju koncesije, te utvrditi broj sjedala u osobnom vozilukojim se obavlja autotaksi prijevoz.



Koncesiju iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalnesamouprave, odnosno Grada Zagreba.

Za dobivanje koncesije iz stavka 2. ovoga članka autotaksi prijevoz, pored

uvjeta propisanih za dobivanje koncesije mora ispunjavati i uvjete propisaneovim Zakonom.

Prijevoznik koji obavlja autotaksi prijevoz na temelju koncesije iz stavka 2.ovoga članka ne mora pribaviti odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona ukoliko

je natječaj za dodjelu koncesije u sebi sadržavao uvjete za izdavanje odobre-nja iz ovoga Zakona.

Članak 54.

Autotaksi prijevoz obavlja se unutar područja i sa područja one jedinicelokalne samouprave gdje autotaksi prijevoznik ima sjedište.

Propisom iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona, može se urediti pod kojimuvjetima je autotaksi prijevoz dozvoljen prijevoznicima sa sjedištem izvanpodručja jedinice lokalne samouprave.

Članak 55.

Vozač autotaksi vozila mora imati položen ispit o poznavanju osnovnih

podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugimznačajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obavljaprijevoz.

Program ispita i način provjere znanja propisuje nadležno tijelo iz članka 53.stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 56.

Potrebu i način obavljanja slobodnog prijevoza putnika cestovnim vlakom,zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom utvrđuje nadležnotijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

23.LICENCA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI JAVNOG CESTOVNOGPRIJEVOZA OUTNIKA ILI TERETA PO ZCP-U!

IV. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ TERETA

Članak 57.



Javni cestovni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: prijevoz tereta) obavlja se uunutarnjem i međunarodnom prometu.

Članak 58.

Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta prijevoznik mora u vozilu imati teretnilist.

Članak 59.

Slobodni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: slobodni prijevoz) je prijevoztereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovoromizmeđu prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Članak 60.

Međunarodni slobodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole zameđunarodni slobodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom nijeodređeno da se prijevoz obavlja bez dozvole.

Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, snadležnim tijelima drugih država.

Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavljaju komore, osim

onih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba čijuraspodjelu obavlja Ministarstvo.

Za raspodjelu stranih dozvola koje se razmjenjuju u broju manjem odiskazanih potreba, ministar imenuje Povjerenstvo.

Mjerila, postupak i način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicimapropisuje ministar.

Članak 61.

Komore su dužne pisano izvješćivati Ministarstvo o broju iskorištenih stranihdozvola po pojedinim zemljama i prijevoznicima.

Ministar propisuje postupak, način i rokove za izvješćivanje iz stavka 1.ovoga članka.

Članak 62.

Za raspodjelu stranih dozvola prijevoznik plaća naknadu.



Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar.

Komore imaju pravo na naknadu troškova postupka raspodjele stranihdozvola iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona. Visinu naknade troškova

utvrđuju komore uz prethodnu suglasnost ministra.

Članak 63.

Ako je strani prijevoznik iz države s kojom Republika Hrvatska nije sklopilaugovor o međunarodnom prijevozu, Carinska uprava izdaje mu posebnudozvolu za prijevoz tereta.

Izvješće o izdanim dozvolama iz stavka 1. ovoga članka, Carinska upravadostavlja Ministarstvu do desetoga u mjesecu, za protekli mjesec.

Članak 64.

Ako strani prijevoznik obavloja međunarodni prijevoz tereta vučnim i prik-ljučnim vozilom (skup vozila), različitih država registracije, za svako od tih

vozila mora imati dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona.

Dozvolu za prijevoz tereta, ispravno popunjenu i ovjerovljenu od Carinskeuprave, strani prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme prijevoza te za

vrijeme prazne vožnje koja je u svezi s prijevozom.

Članak 65.

Iznimno od odredbe članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, dozvola nijepotrebna:

1) za vozila do 3,5 tona nosivosti ili 6 tona najveće dopuštene mase,

2) za prijevoz stvari sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristaništeu slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanjazrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkazivanjazrakoplovnih linija,

3) za prijevoz oštećenoga motornog i priključnog vozila,

4) za prijevoz poštanskih pošiljaka,

5) za prijevoz izložaka namijenjenih za sajmove i izložbe,



6) za prijevoz pomoćnih sprava i drugih stvari za kazališne, glazbene i drugekulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radijska i televizijskasnimanja,

7) za prijevoz medicinskog i drugog materijala, kao pomoći u slučajuprirodnih nepogoda i rata,

8) za ulazak praznog vozila radi zamjene vozila u kvaru i preuzimanja stvarina prijevoz iz vozila u kvaru,

9) za prijevoz priključnim vozilom u sklopu vozila koji čine vučno vozilodomaćeg prijevoznika i strano priključno vozilo u tranzitu i u bilaterali, poduvjetom da je mjesto utovara ili istovara u zemlji registracije priključnog

vozila,

10) za vozila tehničke pomoći za popravke vozila u kvaru (servisno-remontna vozila),

11) za vozila koja dolaze na servis ili popravak na teritorij RepublikeHrvatske, pod uvjetom da su prazna.

Dozvola nije potrebna za ulazak praznog vozila, kad je taj ulazak u svezi sprijevozom iz stavka 1. ovoga članka.

Za prijevoz iz stavka 1. ovog članka, posada vozila mora imati isprave i drugudokumentaciju iz koje se može utvrditi da se radi o prijevozu iz stavka 1.ovoga članka.

Članak 66.

Izvanredni prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu obavlja sena temelju ovoga Zakona i drugih propisa.

Za obavljanje izvanrednog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometustrani prijevoznik mora imati dozvolu za izvanredni prijevoz, koju izdajeMinistarstvo, i dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona.

Uvjete za obavljanje izvanrednog prijevoza i postupak izdavanja dozvola izstavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.

Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje izvanrednog prijevoza, straniprijevoznik podnosi, preko pravne ili fizičke osobe, registrirane za obavljanjeotpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.



24.DEFINIRAJTE PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE!

V. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE

Članak 67.

Pravne ili fizičke osobe moraju obavljati prijevoz vozilima koja udovoljavajupropisu iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona.

Vozila koja se koriste za prijevoz za vlastite potrebe moraju biti u vlasništvuili zakupu pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe.

Članak 68.

Prilikom obavljanja prijevoza osoba za vlastite potrebe autobusom, osobekoje se prevoze moraju imati identifikacijske isprave, izdane od strane onogakoji obavlja prijevoz za vlastite potrebe, odnosno dokaz o uplati turističkeusluge u koji je uračunata naknada za prijevoz, kad se prijevoz obavljaporadi uslužnih potreba u okviru djelatnosti.

Prilikom međunarodnog prijevoza osoba za vlastite potrebe, osimidentifikacijskih isprava ili dokaza o uplati turističke usluge, u vozilu semora nalaziti putni list iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 69.

Prilikom obavljanja prijevoza tereta za vlastite potrebe vozilom iznad 3,5tona najveće dopuštene mase u vozilu se mora nalaziti:

– teretni list i

– dokaz iz kojeg se može utvrditi da se radi o prijevozu iz članka 67. stavka 1.ovoga Zakona.

25.PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU IDOZVOLE ZA OBAVLJANJE UPP PO ZCP-U!

u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za:






– autotaksi prijevoz,


– trgovačko društvo, javnu ustanovu i službu-vlastiti pogon, koje osniva jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti,

Odobrenje iz članka 5. točke 1. i 3. ovoga Zakona, izdaju ured državneuprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za posloveprometa (u daljnjem tekstu: županijski ured), a odobrenje iz točke 2. izdajeMinistarstvo pomorstva, prometa i veza, (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Članak 7.

Ministar propisuje obrasce odobrenja, postupak i troškove njihovog izdavanjate sadržaj, oblik i način vođenja upisnika odobrenja.

Članak 8.

Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoz za vlastitepotrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispunjavati iposebne uvjete koje propisuje ministar.

Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje stanica zatehnički pregled koju ovlasti Ministarstvo.

Članak 9.

Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz mora u skladu s uvjetima iraspoloživim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teretkoji prema posebnim propisima nisu izuzeti iz prijevoza.

Članak 10.

Prijevoznik smije povjeriti upravljanje vozilom kod sebe zaposlenom vozačumotornog vozila koji ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju

vozač motornog vozila, ne starijem od šezdeset pet godina (u daljnjem tekstu: vozač).

Ako je prijevoznik istovremeno i vozač, ne smije upravljati vozilom u javnomcestovnom prometu nakon navršenih 65 godina života.



Prijevoznik koji obavlja međunarodni cestovni prijevoz smije povjeriti uprav-ljanje vozilom iznad 7,5 tona navjeće dopuštene mase, vozaču koji je navršio21 godinu života.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, prijevoznik može povjeriti uprav-ljanje vozilom i vozaču s navršenih 18 godina života, pod uvjetom da drugičlan posade ispunjava uvjet iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 11.

Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) nateritoriju Republike Hrvatske te prijevoz za treće zemlje ili iz njih osim ako jeto predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolukoju izdaje Ministarstvo.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljatiunutarnji prijevoz kružnu vožnju grupe putnika, koju je dovezao iz države ukojoj je vozilo registrirano.

Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na temeljudozvole za korištenje stranog vozila, koju na njegov zahtjev može izdatiMinistarstvo, u skladu s kriterijima koje propisuje ministar.

26.USKLAĐIVANJE VOZNOG REDA U UNUTARNJEM JAVNOM LINIJSKOMPRIJEVOZU PUTNIKA!

- Unutarnji linijski prijevoz putnika

Članak 36.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se kao lokalni, županijski imeđužupanijski.

Lokalni linijski prijevoz putnika kao prijevoz putnika u javnom cestovnomprometu uređuje se propisima o komunalnom gospodarstvu.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se i kao posebni linijski prijevozputnika.

Članak 37.



Županijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jednežupanije, kao i prijevoz kad prijevozni pravac županijske linije prolazipodručjem susjedne županije bez zaustavljanja, i uređuje se u skladu sodredbama ovoga Zakona i Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnika

na području županije.

Međužupanijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama između dviju ili višežupanija.

Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skupština.

Članak 38.

Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, izdaje upravno tijelo

županije nadležno za poslove prometa.

Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo.

Članak 39.

Dozvolu za međužupanijsku putničku liniju Ministarstvo će izdati nakonpribavljenog mišljenja županija na čijem području putnička linija imastajališta.

Ako županija u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za davanje miš-ljenja ne dostavi mišljenje, smatra se da je suglasna s podnesenimzahtjevom.

Članak 40.

Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika, uz isključenjeostalih putnika, ako se takav prijevoz obavlja na temelju dozvole i naodređenoj relaciji.

Posebnim linijskim prijevozom putnika obavlja se prijevoz:

– učenika obveznoga osnovnog obrazovanja od mjesta stanovanja do škole inatrag,

– radnika od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag.

Dozvole za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na temelju ugovorakoji mora sadržavati relaciju, popis putnika, cijenu prijevoza, mjesto ulaska i

izlaska putnika te razdoblje u kojem se obavlja prijevoz.



Ugovor o prijevozu putnika sklapa prijevoznik s naručiteljem prijevoza zacijelu skupinu putnika pri čemu je naručitelj istovremeno platitelj prijevoza.

Članak 41.

Dozvolu za posebni linijski prijevoz iz članka 40. ovoga Zakona izdajeupravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, ako se prijevoz obavljaunutar jedne županije, odnosno Ministarstvo, ako se prijevoz obavlja napodručju dviju ili više županija.

Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne sadrži vozni red i cjenik propisan učlanku 23. stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 42.

Prijevoznik je dužan izdati identifikacijsku iskaznicu putnika koji se prevozina liniji iz članka 40. ovoga Zakona.

27. MEĐUNARODNI LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA!

Međunarodni linijski prijevoz putnika

Članak 43.

Međunarodni linijski prijevoz između Republike Hrvatske i drugih država itranzitni linijski prijevoz preko teritorija Republike Hrvatske uspostavlja se uskladu s međunarodnim ugovorima, a na temelju prethodne suglasnostiMinistarstva i nadležnih tijela drugih država.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavlja se na temelju dozvole koju izdajeMinistarstvo.

Članak 44.

Dozvola iz članka 43. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranogadomaćeg ili stranog prijevoznika.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev seprilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni međunarodnim ugovorom.

Strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdavanje dozvole putem nadležnog

tijela države u kojoj je vozilo registrirano.



Članak 45.

Domaći prijevoznik mora obaviti prijevoz na najmanje pola od ukupnog brojagodišnjih polazaka na odobrenim međunarodnim linijama, ako su linije

odobrene u suradnji sa stranim prijevoznikom.

Ako jedan od ugovornih prijevoznika suprotno stavku 1. ovoga članka neobavlja prijevoz na odobrenoj liniji, Ministarstvo će, ako se radi o:

– domaćem prijevozniku, donijeti rješenje o poništavanju dozvole i zatražitiod stranog prijevoznika, posredstvom nadležnog tijela, zaključenje ugovora osuradnji u međunarodnom prijevozu sa drugim hrvatskim prijevoznikom;

– stranom prijevozniku, donijeti rješenje o poništenju dozvole i tražiti od

nadležnog tijela druge države, prijedlog novog prijevoznika koji će zaključitiugovor o suradnji u međunarodnom prijevozu sa hrvatskim prijevoznikom.

Domaći prijevoznik je dužan za svako tromjesečje dostavljati Ministarstvupodatke o broju obavljenih vožnji i prevezenih putnika u jednom i drugomsmjeru, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka tromjesečja za koje seizvješće podnosi.

28.OBJASNI POJAM JAVNOG PRIJEVOZA TERETA I PRIJEVOZATERETA ZA VLASTITE POTREBE PO ZPC-U!

IV. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ TERETA

Članak 57.

Javni cestovni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: prijevoz tereta) obavlja se uunutarnjem i međunarodnom prometu.

Članak 58.

Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta prijevoznik mora u vozilu imati teretnilist.

Članak 59.

Slobodni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: slobodni prijevoz) je prijevoztereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom

između prijevoznika i naručitelja prijevoza.



Članak 60.

Međunarodni slobodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole zameđunarodni slobodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom nije

određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole.

Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, snadležnim tijelima drugih država.

Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavljaju komore, osimonih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba čijuraspodjelu obavlja Ministarstvo.

Za raspodjelu stranih dozvola koje se razmjenjuju u broju manjem od

iskazanih potreba, ministar imenuje Povjerenstvo.

Mjerila, postupak i način raspodjele stranih dozvola domaćim prijevoznicimapropisuje ministar.

Prilikom obavljanja prijevoza tereta za vlastite potrebe vozilom iznad 3,5tona najveće dopuštene mase u vozilu se mora nalaziti:

– teretni list i

– dokaz iz kojeg se može utvrditi da se radi o prijevozu iz članka 67. stavka 1.ovoga Zakona.

29.PLAĆANJE NAKNADA ZA CESTE KOD MOTORNIH VOZILA KOJA SUREGISTRIRANA IZVAN RH PO ZPC-U

VI. NAKNADA ZA CESTE

Članak 70.

Za strano vozilo koje koristi ceste u Republici Hrvatskoj, osim za vozilo kojimse obavlja izvanredni prijevoz, plaća se naknada za ceste, ako međunarodnimugovorom nije drukčije određeno.

Za strano vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, umjesto naknade izstavka 1. ovoga članka, plaća se naknada prema posebnom propisu.

Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun državnogproračuna.



Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka naplaćuje Carinska uprava.

Ministar propisuje visinu i način plaćanja te povrat više naplaćene naknadeiz stavka 1. ovoga članka.

Članak 71.

Naknada za ceste iz članka 70. stavka 1. ovoga Zakona, za motorno vozilo ipriključno vozilo koja imaju registarske oznake različitih država, naplaćuje seu iznosima koji važe za državu u kojoj je svako od tih vozila registrirano.

Članak 72.

Za strano vozilo registrirano u državi u kojoj visina naknade za ceste nije

odgovarajuća visini naknade za ceste utvrđene propisom iz članka 70. stavka4. ovoga Zakona, Ministarstvo može uskladiti naknadu do odgovarajućegiznosa.

30.DJELOVANJE U AUTOBUSNIH I CESTOVNIH KOLODVORA PO ZPC-U!

VII. AUTOBUSNI I TERETNI KOLODVORI

Članak 73.

Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga u prijevozu putnika (u daljnjemtekstu: autobusni kolodvori) i kolodvorskih usluga u teretnom prometu (udaljnjem tekstu: teretni kolodvori) mogu obavljati pravne i fizičke osobe kojesu registrirane za obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga i akoispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

1. Autobusni kolodvori

Članak 74.

Kolodvorske usluge u prijevozu putnika, u smislu ovoga Zakona, su prihvat iotprema putnika, opsluživanje vozila i članova posade.

Za početak obavljanja djelatnosti kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovogačlanka izdaje se odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona.

Članak 75.



Za dobivanje odobrenja iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona moraju bitiispunjeni sljedeći uvjeti:

– najmanje dva perona,

– osvijetljene i zagrijane prostorije za boravak putnika,

– sanitarne prostorije,

– prometni ured,

– mjesto za prodaju voznih karata,

– istaknuti izvod iz voznog reda,

– javna telefonska govornica.

Članak 76.

Autobusni kolodvor mora pružati usluge pod jednakim uvjetima svimprijevoznicima koji obavljaju javni linijski prijevoz osoba, a u skladu sutvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora.

Ministar propisom utvrđuje mjerila za kategorizaciju autobusnih kolodvora.

Rješenje o kategoriji autobusnog kolodvora donosi nadležni županijski ured.

Autobusni kolodvor donosi cjenik kolodvorskih usluga u skladu s utvrđenomkategorijom autobusnog kolodvora. Cjenici se usklađuju u Hrvatskojgospodarskoj komori koja o tome izvješćuje Ministarstvo.

Autobusni kolodvor dužan je pridržavati se usklađenog cjenika iz stavka 4.ovoga članka.

Članak 77.

Prihvat i otprema putnika obavlja se na autobusnim kolodvorima iautobusnim stajalištima koji su u tu svrhu izgrađeni i označeni, a predviđenisu u voznom redu prijevoznika koji obavlja javni linijski prijevoz.

U mjestu u kojem postoji kolodvor, prijevoznik koji obavlja javni linijskiprijevoz dužan je koristiti se tim kolodvorom.

Članak 78.



Autobusni kolodvor može prihvaćati i otpremati autobuse u javnomslobodnom prijevozu u skladu s raspoloživim brojem posebnih perona za ovunamjenu, koji moraju biti posebno označeni.

Članak 79.

Radno vrijeme autobusnog kolodvora mora biti usklađeno s vremenimapolaska i dolaska linija i to najmanje 15 minuta prije polaska i 15 minutaposlije odlaska linije.

Članak 80.

Autobusni kolodvor je dužan voditi očevidnik o dolascima i polascimaautobusa.

Autobusni kolodvor je dužan izvješćivati do 5. u mjesecu za protekli mjesecnadležno tijelo iz članka 38. ovoga Zakona, o neobavljanju prijevoza naodobrenoj liniji.

Vozač autobusa dužan je prijaviti autobusnom kolodvoru vrijeme svakogdolaska i polaska autobusa.

Ministar propisuje način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 81.

Prijevoznik mora obavijestiti autobusni kolodvor gdje započinje prijevoz po voznom redu, o nemogućnosti održavanja polaska linije, odnosno o zakašnje-nju duljem od 30 minuta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autobusni koldovor mora izvijestiti s-ljedeće autobusne kolodvore po voznom redu.

Članak 82.

Autobusni kolodvor može, u slučajevima iz članka 81. stavka 1. ovogaZakona, uključiti drugoga prijevoznika da obavi prijevoz.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavit će se na račun prijevoznika koji je bio dužan obaviti prijevoz.

2. Teretni kolodvori

Članak 83.



Kolodvorske usluge u teretnom prometu, u smislu ovoga Zakona, su prihvat iotprema teretnih vozila i tereta, opsluživanje vozila i članova posade,skladištenje tereta, te obavljanje i drugih ugovorenih poslova u svezi s obav-ljanjem prijevoza tereta.

Teretni kolodvor dužan je pružati usluge pod jednakim uvjetima svimprijevoznicima.

Za početak obavljanja djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga iz stavka 1.ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 5. ovoga Zakona.

Članak 84.

Uvjeti za dobivanje odobrenja iz članka 83. stavka 3. ovoga Zakona su:

– odgovarajuća površina za parkiranje vozila, u skladu s posebnim propisom,

– prostor i mehanizacija za pretovar tereta,

– prostor za skladištenje tereta,

– povezanost s najmanje još jednim vidom prometa,

– prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove,

– prostor za smještaj i prehranu posade vozila,

– javna telefonska govornica.

Članak 85.

Teretni kolodvor mora biti opremljen i osposobljen za prihvat, otpremu i cari-njenje svih vrsta tereta.

31.DEFINIRAJ POJMOVE: JAVNA POŠTANSKA MREŽA;JAVNI OPERATOR;POŠTANSKE ULUGE I REZERVIRANE POŠTANSKE USLUGE

javna poštanska mreža su poštanski objekti, oprema i sredstva koji sumeđusobno povezani u jedinstvenu tehničko--tehnološku cjelinu u svrhu pružanja univerzalnih poštanskih usluga nacijelom području Republike Hrvatske,



javni operator je davatelj poštanskih usluga koji na temelju ovoga Zakonaima pravo i obvezu obavljati sve univerzalne poštanske usluge na cijelompodručju Republike Hrvatske, te isključivo pravo obavljati rezerviranepoštanske usluge,

poštanske usluge su usluge prijama, prijenosa i uručenja poštanskihpošiljaka,

rezervirane poštanske usluge su usluge prijama, prijenosa i uručenjapismovnih pošiljaka koje u skladu s ovim Zakonom obavlja jedino javnioperator,

32.INTERES RH U DJELOVANJU POŠTANSKIH USLUGA!

Interes Republike Hrvatske

Članak 3.

(1) Funkcioniranje poštanskog prometa i obavljanje poštanskih usluga je odinteresa za Republiku Hrvatsku.

(2) Korisnicima poštanskih usluga na cijelom području Republike Hrvatskemoraju se osigurati univerzalne poštanske usluge pod jednakim uvjetima.Davatelj poštanskih usluga može prekinuti obavljanje ovih usluga samo uslučaju više sile.

Članak 4.

(1) Javni operator obvezan je u slučaju štrajka osigurati prijam, prijevoz i

uručenje žurnih pošiljaka i brzojavnih uputnica te drugih pošiljaka koje, uzprethodno mišljenje sindikata, odredi ministar nadležan za poštu (u daljnjemtekstu: ministar).

(2) Davatelji poštanskih usluga obvezni su u slučaju štrajka obaviti prijevoz iuručenje žurnih pošiljaka i brzojavnih uputnica koje su zaprimljene prijepočetka štrajka.

33.DEFINIRAJ UNIVERZALNE POŠTANSKE USLUGE (ko ih obavlja,koodređuje njihove cijene,podmirenje troškova javnog operatora po zp)!



Univerzalne poŠtanske usluge

Članak 10.

(1) Pod univerzalnim poštanskim uslugama smatraju se unutarnje imeđunarodne usluge prijama, prijenosa i uručenja:

1. pismovnih pošiljaka mase do 2 kg i sekograma mase do 7 kg,

2. paketa mase do 20 kg,

3. poštanskih i brzojavnih uputnica,

4. posebnih usluga u vezi s pošiljkama iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka.

(2) Pod posebnim uslugama iz stavka 1. točke 4. ovoga članka smatraju seusluge prijama, prijenosa i uručenja preporučenih pošiljaka, pošiljaka spotvrđenim uručenjem, pošiljaka s označenom vrijednosti, EMS pošiljaka,žurnih pošiljaka, pošiljaka s povratnicom, otkupnih pošiljaka, pošiljaka kojese uručuju osobno primatelju i pošiljaka s plaćenim odgovorom(IBRS/CCRI), te consignment usluge i druge usluge propisane Pravilnikom ouslugama.

(3) Univerzalne poštanske usluge moraju biti pod jednakim uvjetima

dostupne svim korisnicima usluga na cijelom području Republike Hrvatske.

(4) Univerzalne poštanske usluge i uvjeti za obavljanje ovih usluga uređenisu odredbama ovoga Zakona i Pravilnika o uslugama te aktima Svjetskepoštanske unije za usluge u međunarodnom prometu.

Članak 11.

(1) HP – Hrvatska pošta d.d. (u daljnjem tekstu: javni operator) je davatelj

svih univerzalnih poštanskih usluga i na temelju ovoga Zakona ima pravo iobvezu ove usluge obavljati na cijelom području Republike Hrvatske.

(2) Javni operator je obvezan osigurati razinu kakvoće obavljanjauniverzalnih poštanskih usluga propisanu Pravilnikom o uslugama iPravilnikom o poštanskom sustavu.

(3) Republiku Hrvatsku u Svjetskoj poštanskoj uniji predstavljajuministarstvo nadležno za poštu (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i javnioperator.





(4) Davatelji poštanskih usluga obvezni su, u okviru ovlasti na temelju ovogaZakona, dozvole ili prijave, primiti svaku pošiljku koja ispunjava propisaneuvjete.

(5) U slučajevima određenima Pravilnikom o uslugama davatelji poštanskihusluga obvezni su primiti i uručiti obične pismovne pošiljke za koje nijeplaćena ili nije dostatno plaćena poštarina.

(6) Davatelji poštanskih usluga obvezni su donijeti opće uvjete za obavljanjepoštanskih usluga u roku navedenom u dozvoli iz članka 31. ovoga Zakona,odnosno u roku od 60 dana od dana podnošenja prijave Vijeću.

35.PRISTUP JAVNOJ POŠTANSKOJ MREŽI!

javna poštanska mreža su poštanski objekti, oprema i sredstva koji sumeđusobno povezani u jedinstvenu tehničko--tehnološku cjelinu u svrhu pružanja univerzalnih poštanskih usluga nacijelom području Republike Hrvatske,

poštanske usluge obavljaju se, u pravilu, na temelju ugovora o pristupanju(u daljnjem tekstu: poštanski ugovor), uz uvjete određene ovim Zakonom,Pravilnikom o uslugama i općim uvjetima davatelja poštanskih usluga.

(2) Poštanski ugovor smatra se sklopljenim s nadnevkom na otisku žigadavatelja poštanskih usluga na potvrdi o primitku pošiljke, odnosno napošiljci kad se ne izdaje potvrda o primitku pošiljke.

(3) Davatelj poštanskih usluga može s pojedinim korisnicima sklopiti pisaniugovor kojim se uređuje obavljanje određenih poštanskih usluga.

(4) Međusobna prava i obveze iz poštanskog ugovora zasnivaju se između

davatelja poštanskih usluga i pošiljatelja.

(5) Nakon uručenja poštanske pošiljke određena prava i obveze iz poštanskogugovora prelaze, u skladu s odredbama ovoga Zakona, Pravilnika o uslugamai općim uvjetima davatelja poštanskih usluga, s pošiljatelja na primateljapoštanske pošiljke.

36.KURIRSKE USLUGE PO ZP-U I POSLOVI I OVLASTI VIJEĆA ZA

POŠTANSKE USLUGE!



Kurirske usluge

Članak 14.

(1) Kurirske usluge su poštanske usluge s dodatnom vrijednosti koje davateljpoštanskih usluga obavlja na temelju posebnog zahtjeva pošiljatelja, apodrazumijevaju preuzimanje pošiljke na adresi pošiljatelja, te izravanprijenos i uručenje na adresi primatelja. Usluga se obavlja u jednomtehnološkom postupku koji ne smije biti prekinut nikakvim dodatnimaktivnostima od preuzimanja do uručenja pošiljke, a osoba koja prenosipošiljku mora imati mogućnost u svakom trenutku postupiti po nalogu poši-ljatelja.

(2) Usluge s dodatnom vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka su usluge kojima

se osigurava brži prijenos pošiljaka i jamči vrijeme dostave, mogućnostpraćenja pošiljaka tijekom prijenosa i postupanje po nalogu pošiljatelja, tedruge usluge s dodatnom vrijednosti koje zahtijeva pošiljatelj.

(3) Kurirskim uslugama ne smatraju se usluge preuzimanja poštanskihpošiljaka na adresi pošiljatelja adresiranih na različite primatelje, koje se nemogu obaviti na način i pod uvjetima propisanima stavkom 1. i 2. ovogačlanka.

(4) Kurirske usluge obavljaju se na slobodnom tržištu, a davatelji poštanskihusluga obvezni su ih obavljati na način i pod uvjetima određenima ovimZakonom, Pravilnikom o uslugama i općim uvjetima davatelja poštanskihusluga.

37.DEFINIRAJ POJMOVE: PRIJEVOZ U JAVNOM ZP;ZRAČNIPRIJEVOZNIK;SVJEDODŽBA O SPOSOBNOSTI PO ZZP-U!

javni zračni promet: linijski i povremeni prijevoz osoba ili stvari,

zračni prijevoznik: operator zrakoplova koji komercijalno prevozi osobe i/ili

stvari zrak

Svjedodžba o sposobnosti



Članak 23.

(1) Poradi sigurnosti i urednosti odvijanja prijevoza u javnom zračnomprometu, zračni prijevoznik mora udovoljavati propisanim uvjetima, ovisno o

vrsti prijevoza, poglavito u pogledu: odobrenoga letačko-operativnogpriručnika, vrste i namjene zrakoplova, te zrakoplovnog osoblja. Zračniprijevoznik mora osigurati održavanje zrakoplova i raspolagati odobrenimpriručnicima u skladu s odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih natemelju ovoga Zakona, te međunarodnih ugovora koji obvezuju RepublikuHrvatsku.

(2) Zračnom prijevozniku koji podnese dokaze da udovoljava uvjetima izčlanka 22. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo izdajesvjedodžbu o sposobnosti.

(3) Uvjeti i način izdavanja svjedodžbe o sposobnosti utvrđuju se propisomdonesenim na temelju ovoga Zakona.

(4) Za obavljanje pregleda poradi utvrđivanja udovoljavanja uvjetima zaizdavanje svjedodžbe o sposobnosti, plaća se propisana naknada.

38.USPOSTAVLJANJE LINIJE I REDA LETENJA PO ZZP-U!

Uspostavljanje linije

Članak 25.

(1) Zračni prijevoznik odlučuje o uspostavljanju linije u zračnom prometuunutar Republike Hrvatske, a u međunarodnom zračnom prometu linija seuspostavlja u skladu s odgovarajućim dvostranim ugovorom koji obvezujeRepubliku Hrvatsku.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u slučaju sukoba interesadvaju ili više zračnih prijevoznika te poradi očuvanja prometne povezanosti,Ministarstvo može rješenjem utvrditi obavljanje domaćega linijskoga zračnogprijevoza na određenoj liniji, uzimajući u obzir ostvarenu kvalitetu ikvantitetu povezanosti, valorizaciju dosadašnjih ulaganja i stečena pravazračnog prijevoznika.

(3) Ako se u međunarodnom zračnom prometu uspostavlja nova linija ili akona već uspostavljenoj liniji drugi prijevoznik namjerava uspostaviti promet,prijevoznici su se obvezni o tome sporazumjeti. Ako prijevoznici ne postignu



sporazum, Ministarstvo će, zbog izvršavanja ugovorene obveze iz stavka 1.ovoga članka, rješenjem odrediti prijevoznika koji će obavljati promet na linijiza koju nije postignut sporazum.

Red letenja

Članak 26.

(1) Red letenja utvrđuje se posebno za ljetno, a posebno za zimsko prometnorazdoblje.

(2) Zračni prijevoznik mora objaviti red letenja najkasnije petnaest dana prijestupanja na snagu reda letenja za određeno prometno razdoblje, a izmjene uredu letenja, u načelu najkasnije deset dana prije dana stupanja na snagu

tih izmjena. Iznimno, rok za objavu izmjene u redu letenja može biti i kraći, očemu je zračni prijevoznik obvezan neodložno dati obavijest.

Obveza održavanja reda letenja

Članak 27.

(1) Zračni prijevoznik obvezan je redovito i uredno održavati zračni promet naliniji u skladu s redom letenja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka zračni prijevoznik možeobustaviti zračni promet, odnosno izmijeniti red letenja na liniji u slučaju

više sile ili drugih izvanrednih događaja koji onemogućavaju održavanje telinije, o čemu je obvezan neodložno dati obavijest.

(3) Ako zračni prijevoznik ne održava zračni promet na određenoj liniji nazadovoljavajući način, Ministarstvo može održavanje zračnog prometa na tojliniji povjeriti drugom zračnom prijevozniku.

39.DEFINIRAJ POJMOVE: AERODROM; UPISNIK CIVILNIH AERODROMA;KATEGORIZACIJA AERODROMA;OPERATOR AERODROMA;AERODROMSKE NAKNADE!

aerodrom: određeno područje na zemlji ili vodi (uključujući sve objekte,

instalacije i opremu) namijenjeno u potpunosti ili djelomično za kretanje,uzlijetanje, slijetanje i boravak zrakoplova,

Upisnik civilnih aerodroma



Članak 39.

(1) U Upisnik civilnih aerodroma upisuju se civilni aerodromi i vojniaerodromi koji se upotrebljavaju za odvijanje civilnoga zračnog prometa, na

temelju odobrenja za uporabu.

(2) Upisnik civilnih aerodroma sadrži podatke o namjeni aerodroma, razredu,skupini, kategoriji aerodroma, te tvrki i sjedištu operatora aerodroma.

(3) Upisnik civilnih aerodroma vodi Ministarstvo.

(4) Sadržaj i način vođenja Upisnika civilnih aerodroma utvrđuje se propisomdonesenim na temelju ovoga Zakona.

Kategorija aerodroma određuje se prema stupnju opremljenosti glavneuzletno-sletne staze, uređajima i sredstvima za prilaženje, opremljenostistaza za vožnju, te prema drugim uređajima i sredstvima koji služe zasigurno uzlijetanje, slijetanje i kretanje zrakoplova, kao i prema stupnju

vatrogasne zaštite.

operator aerodroma: fizička ili pravna osoba koja je vlasnik ili korisnik

aerodroma,

Aerodromske naknade

Članak 38.

(1) Za pruženu uslugu u zračnom prometu, operator aerodroma ima pravona naknadu. Visinu cijene za pojedinu uslugu utvrđuje operator aerodroma.

(2) O visini i razlozima povećanja cijena za pojedine usluge, operatoraerodroma za javni zračni promet obvezan je, šest mjeseci prije planiraneprimjene novih cijena, izvijestiti sve linijske zračne prijevoznike koji su

korisnici njihovih usluga.

(3) O visini i o promjeni visine cijene za pojedine usluge operator aerodromaobvezan je izvijestiti Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe najkasnije 60 danaprije početka primjene naknada za te usluge.

(4) Hrvatska kontrola zračne plovidbe obvezna je prijavljenu promjenu izstavka 3. ovoga članka i promjenu iz članka 82. ovoga Zakona, odmahobjaviti na način uobičajen u zračnom prometu.



40.PRUŽANJE USLUGA U ZRAČNOM PROMETU!

Pružanje usluga u zračnoj plovidbi

Članak 104.

(1) Usluge u zračnoj plovidbi pružaju se u području letnih informacijaRepublike Hrvatske u svrhu sigurnoga, redovitog i nesmetanog odvijanjazračnog prometa svih civilnih i vojnih zrakoplova, uz uvjete i na načinutvrđen ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona.

(2) Usluge u zračnoj plovidbi obuhvaćaju poglavito:

1) kontrolu zračnog prometa, upravljanje protokom zračnog prometa,pružanje letnih informacija, uzbunjivanje, zrakoplovno informiranje, tezrakoplovne telekomunikacije,

2) projektiranje, postavljanje, održavanje i nadzor nad radom i ispravnostitehničkih sredstava i objekata zračne plovidbe,

3) poslove zrakoplovne meteorologije.

Documents

3. Kolok. Ek. Prometa