33/201519. kolovoza 2015.

Susret nadbiskupa Puljiæa i patrijarha Irineja u

zadarskoj katedrali

Predsjednik HBK poželio da "taj susret bude doprinos

miru i stabilnosti u Hrvatskoj i Srbiji", izrazivši

uvjerenje da "voditelji naših vjernièkih zajednica, kao i

zauzeti vjernici laici, mogu na tom planu puno

pridonijeti"

"300 godina vjernosti Kristu i Gospi"

"Danas u Sinjskom svetištu molimo za hrvatsko

zajedništvo. Dosta nam je podjela! Ako želimo

napredak svom narodu i domovini potrebna je opæa

suglasnost oko temeljnih pitanja. Otvorenost daru

života i zaštita obitelji i ljudskoga života u obitelji

danas postaje goruæim pitanjem. O tome ovisi

buduænost našega naroda", poruèio kardinal Josip

Bozaniæ, predvodeæi kao izaslanik pape Franje slavlje

jubileja sa sto tisuæa hodoèasnika okupljenih u Sinju

Apel biskupa Komarice u povodu 20. obljetnice

poèetka protjerivanja preostalih katolika šire

banjoluèke regije

"Ispravljajmo u nebo vapijuæu nepravdu nad nedužnim

našim sugraðanima i suvremenicima kako bi se u našoj

zemlji konaèno mogao poèeti ostvarivati pravedni i

trajni mir!"

Papa ustanovio Svjetski dan molitve za skrb o

stvorenomu

Katolici i pravoslavni obilježavat æe ga zajedno 1. rujna

Domovinske vijesti

Posveta crkve Sv. Paškvala u Tinju

Posveæena prva crkva Sv. Maksimilijana Kolbea u Hrvatskoj

Jedanaest sestara proslavilo zlatne i dijamantne jubileje redovništva

Otvorena godina proslave 450. obljetnice osamostaljenja župe sv.

Jeronima u Puèišæima

Sveèanost polaganja i obnove zavjeta milosrdnica u Splitu

Ilaèa: Svetkovina Velike Gospe u znaku 150. obljetnice svetišta

U Molvama sveèano proslavljena 350. obljetnica župe

Susret mladih Bjelovarsko-križevaèke biskupije

Obitelji Požeške biskupije s brojnom djecom hodoèastile u Voæin

300. obljetnica izgradnje zavjetne kapele Sv. Roka u Varaždinu

Crkva u Hrvata

Misa u Krnjeuši nakon 74 godine

Bugojno: Srebrni jubilej redovnièkog života sestara franjevki

Chicago: Nadbiskup Cupich slavio Veliku Gospu s Hrvatima

Pogreb fra Berislava Ostojiæa

Inozemne vijesti

Izabrana tema 49. svjetskog dana mira

SAD: 54 dana molitve za obitelj i brak

Umirovljeni slovenski nadbiskupi o izjavi Komisije HBK

Potpisan ugovor izmeðu Svete Stolice i Istoènoga Timora

Završena proslava 200. obljetnice roðenja sv. Don Bosca

Prilog dokumenti

Blagdan je dragocjeni Božji dar ljudskoj obitelji

Velika Marijina vjera

Nebo zapoèinje u zajedništvu s Isusom

Prilog prikazi

Predsjednik HBK o odnosu puka prema politièarima u bogoslužnom

prostoru i predizbornoj kampanji

Domovinske vijesti

Posveta crkve Sv. Paškvala u TinjuTinj, 8.8.2015. (IKA) - Proces obnove više desetaka crkavau Zadarskoj nadbiskupiji srušenih u Domovinskom ratupribližava se kraju. Posveta nove župne crkve Sv. Paškvala užupi sv. Ivana Krstitelja u povijesnom mjestu Tinj uBiogradskom dekanatu u subotu 8. kolovoza predstavljazavršnicu dva desetljeæa velikih ulaganja i obnove crkavapod vodstvom blagopokojnog zadarskog nadbiskupa IvanaPrenðe koji je zbog podizanja novih crkava na slavu Bogu ikorist puku, kao pastir ponizno i samozatajno išao diljemsvijeta osobno moliti sredstva kod dobroèinitelja. Proces sedovršava pod upravom nadbiskupa Želimira Puljiæa, uzstalnu veliku operativnu ulogu ekonoma Zadarskenadbiskupije don Sreæka Petrova koji je, uz suradnjužupnika, i svojim ljudskim, sveæenièkim karakterom iautoritetom jako poznavao stanje na terenu, praktiène itehnièke moguænosti izvoðenja, plan obnove i prioritete.Meðu još nekoliko u ratu uništenih crkava preostalih uobnovi u Zadarskoj nadbiskupiji su i stare župne crkve uLepurima, Perušiæu i Korlatu te crkve koje su hrvatskispomenici kulture. U Domovinskom ratu u Zadarskojnadbiskupiji srušena je treæina sakralnih objekata, meðukojima su bile èak trideset i èetiri župne crkve. Obnova tihmaterijalnih zdanja predstavlja vraæeni život, oživljenenekad prognane sredine i veliki je zalog daljnjem zamahupastoralnog života, osobito u zadarskom zaleðu koje je unadbiskupiji najviše stradalo u agresiji na Hrvatsku. Sveèano misno slavlje koje je okupilo dvije tisuæe vjernikapredvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ. "Blagoslovnove župne crkve i posveta novog oltara važan je crkvenidogaðaj za župu i biskupiju. U župi se raða Crkva koju jeDrugi vatikanski sabor opisao kao sjeme Božjeg kraljevstva,novi mesijanski naraštaj koji se hrani kruhom koji je s nebasišao. Zato je crkvena mudrost ustanovila župu kaoprikladno sredstvo spasenja, da vjernici mogu rasti ukreposti, biti svjesni i odgovorni èlanovi župne zajednice",rekao je mons. Puljiæ, upozorivši kako je župna svijest nekadnježna biljka, osjetljiva na nepovoljne okolnosti. "Treba jojposvetiti osobitu, ustrajnu njegu, kako bi bilo što manjerubnih i povremenih, a sve više aktivnih i zauzetih župljana,graditelja zajedništva i širitelja evanðeoske poruke ljubavi imira", rekao je nadbiskup. Smatra znakovitim što je posvetažupne crkve Sv. Paškvala u Tinju u Godini euharistije uZadarskoj nadbiskupiji. Sv. Paškval bio je svetac euharistije."Taj ponizni franjevaèki brat od djetinjstva je pokazivaoizvanrednu ljubav prema molitvi. Njegova ljubav premaeuharistiji bila je tako žarka da su ga prozvali serafomeuharistije", rekao je nadbiskup. U svojoj osamnaestojgodini života odluèio se posvetiti Bogu u redovnièkomzvanju. Nakon što su mu franjevci iz samostana Svete MarijeLoretske rekli da još malo prièeka dok ga prime, Paškal jebio pastir stada kod bogatog Martina Garcije koji je živio ublizini samostana. Garcia je toliko zavolio mladog pastira daga je htio posiniti i uèiniti baštinikom svog bogatstva. "No,Paškvalovo srce bilo je meðu redovnicima. Nakon položenihredovnièkih zavjeta, poglavari su mu ponudili da postanesveæenikom, što je on iz poniznosti otklonio. Želio je ostatiponizan i jednostavan brat, kao takav vjerno je služioGospodinu i braæi u samostanima. Nekoliko dana prije svojesmrti na blagdan Duhova, 1592. g., u 53. godini života,rekao je bratu koji ga je u bolesti posluživao: 'Siromaheljubite. Imajte veliku pobožnost prema PresvetomSakramentu'", rekao je mons. Puljiæ, istaknuvši da ga je papa

Lav XIII. nazvao svecem Euharistije (1897.), zaštitnikomeuharistijskih djela i društava te zaštitnikom meðunarodniheuharistijskih kongresa. "Euharistija ne samo da simbolizirazajedništvo, nego ga èini i stvara. Euharistijski Isus nassvojim tijelom lijeèi i hrani za život vjeèni. Euharistijapredstavlja èudo posvemašnjeg Božjeg prebivanja meðunama", rekao je mons. Puljiæ, istaknuvši kako Isus koji jeprošao zemljom èineæi dobro, nastavlja i danas po euharistijilijeèiti, hraniti, tješiti i obraæati grešnike. "Spreman jesvakog trenutka da nas prosvijetli, ojaèa, blagoslovi, posveti,utješi i pomogne. Njegove su ruke pune nebeskih darova imilosti. Svaka misna pretvorba je predokus BožjegKraljevstva i navještaj njegova konaènog dolaska", rekao jemons. Puljiæ, istaknuvši da Isus nije htio Crkvu kao bezliènumasu, nego kao zajednicu braæe i sestara. Takvo zajedništvone dolazi samo od sebe, nego je plod Božjega blagoslova iljudskog nastojanja. "Nema ga bez euharistije koja je izvorzajedništva i naše želje i spremnosti da nas euharistijapreobrazi, kako je preobrazila uèenike iz Emausa.Euharistija pomaže vjernicima da budu graditelji svog domai župnog zajedništva, da zajednica druguje s Kristom te gapoput uèenika iz Emausa prepoznaje dok je s njima blagovaoi tumaèio im pisma. Tu su i sveci zaštitnici kojima seposveæuje župnu crkvu i župnu zajednicu. Župa postajemjestom zajedništva i njegovim utoèištem. Vjernik u župiosjeæa potrebu suodgovornosti, podupire zajednièkeaktivnosti i rado sudjeluje u njenom životu i aktivnostima.Nije pasivni pripadnik, nego aktivni i odgovorni djelatnikkoji ne ostaje ravnodušnim, kad se radi o njenom dobru",poruèio je nadbiskup Puljiæ, koji je župi darovao ciborij.U misi su suslavili župnik Tinja Josip Radiæ i oko tridesetsveæenika. Meðu vjernicima od kojih su brojni bili unarodnoj nošnji, bili su i gradonaèelnik Benkovca BrankoKutija, naèelnik Opæine Polaèa Viktor Prtenjaèa i zadarskidogradonaèelnik Zvonimir Vranèiæ. Sredstva za izgradnjucrkve u iznosu od milijun i pol kuna osigurala je Zadarskanadbiskupija, a poèetne radove s tristo tisuæa kuna dala jeprethodna Vlada RH. Crkva je graðena i milodarimažupljana i dobroèinitelja te iseljenika rodom iz Tinja, osobitoiz Australije i Kanade. Proteklih godina Tinjani su seokupljali na bogoslužju u bivšoj župnoj crkvi Sv. IvanaKrstitelja koja je u Domovinskom ratu takoðer bila jakoošteæena, unutrašnjost opustošena, inventar i krovište sasvimuništeni. Ta je crkva obnovljena 1997. g. Nova župna crkvaSv. Paškvala izgraðena je u središtu mjesta, 1974./1975. g.Srbijanski agresor ju je minirao i sravnio sa zemljom 23.rujna 1993. g., a nova crkva izgraðena je na tim temeljimahrvatske vjernosti marljivog puka i znaka žrtve u obranidomovine. Povijesno ravnokotarsko mjesto Tinj u kojem su èestoboravili hrvatski kraljevi i vijeæali župani spominje se udarovnici hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. 1059. g.,kojom samostanu sv. Tome u Zadru daruje neka zemljišta.Još 1072. g. spominje se crkva Sv. Petra, zadužbinastarohrvatske obitelji Gušiæa, graðena za koludrice sv.Benedikta. Opasan zidinama, Tinj je odolijevao svimpovijesnim osvajanjima, Mleèana i Turaka. Ime župnikaTinja spominje se u dokumentima iz 1486. g. Župnik Radiæzahvalio je svima koji su pomogli u obnovi crkve, rekavšikako uz izgradnju nje kao znaka Božje nazoènosti meðuljudima, treba obnoviti i živu Crkvu vjernika koji slaveotajstva vjere na putu ka vjeènosti.

Domovinske vijesti ika

2 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Spomen-ploèa ravskom župniku Manzoniju i spomen nasveæenike stradale u komunizmuRava, 9.8.2015. (IKA) - U zahvalni spomen na ravskogžupnika don Ivana Manzonija, koji je od 1937. do 1942. g.bio župnik župe Uznesenja Marijina na otoku Rava uzadarskom arhipelagu, u nedjelju 9. kolovoza u župnoj crkviMarijina uznesenja na Ravi otkrivena je spomen-ploèapostavljena pokraj ulaznih vrata u unutrašnjosti te crkve kojase spominje u 14. st. Sveèano misno slavlje u ravskoj crkvi predvodio je donÈedomil Šupraha, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije iravnatelj zadarskog sjemeništa Zmajeviæ, kao izaslanikzadarskog nadbiskupa Želimira Puljiæa. Šupraha je rekaokako se time svjedoèi posluh poticaju sv. Ivana Pavla II. kojije mjesne Crkve potaknuo na stvaranje martirologija i isticaoda se Crkva mora zahvalno sjeæati svojih muèenika 20. st. Slavlje je bilo u znaku molitve za sveæenike roðene na Ravi,njih trideset i trojicu, te one koji su služili Ravljanima kaožupnici, njih pedeset i èetiri. Prvi na tom popisu spominje sežupnik Cvitko 1391. g. Na poèetku bogoslužja župljanka Ružica Šataliæ proèitala jeimena sveæenika rodom s Rave, a Mirko Šataliæ imenažupnika koji su služili na Ravi, zakljuèno s Manzonijem, tenjegov životopis. Upalili su pritom i svijeæe kao znakmolitve za pokojne sveæenike, za koje je izmoljena i Službaodrješenja. "Postavljanjem ploèe komemorira se muèenièka smrtsveæenika koji je nedužan smrtno stradao u bezumljudrugoga svjetskog rata. Èovjek je najveæi, najbogatiji inajslobodniji kada prašta. Blagoslov spomen-ploèe znak jevjernika župe Rava da praštamo onima koji su ubili donIvana kao dušobrižnika svih koji su živjeli na otoku 1942. g.Mi ne znamo kome bismo trebali oprostiti i jesu li se ubojicepokajali za svoj zloèin. Ali vjerujemo da je don Ivan biospreman izvršiti Kristove rijeèi: 'Oprosti bližnjemu, nesedam puta, nego sedamdeset puta sedam'. Opraštajuæi,postajemo najbliži i najslièniji Bogu. Time uspostavljamobožanski mir izmeðu prošlih i sadašnjih stanovnika Rave",rekao je ravski župnik o. Franjo Kowal, istaknuvši kakonitko ne zna gdje se nalaze Manzonijeve kosti, ali sada svimogu ispred te ploèe moliti za pokoj njegove duše. O. Franjo potaknuo je vjernike da to èine pred timspomenom na kojem piše: "Don Ivan Manzoni, ravskižupnik, 1899.-1942., U sjeæanje na muèenièku smrt, župaRava, Zadarska nadbiskupija". Ploèa je kupljena sredstvimažupljana, na inicijativu Župnog vijeæa i podršku župnikaKowala, koji želi èuvati zahvalno sjeæanje na subraæu koji sudjelovali u teškim vremenima. "Muèenièku smrt don Ivana moramo staviti u širi kontekststradavanja dvanaest sveæenika u Zadarskoj nadbiskupiji.Stradala su i èetvorica sveæenika iz Dugootoèkog dekanata:Ivan Manzoni, župnik Rave; Sreæko Lovretiæ, uzoran,darovit, radišan, blage naravi župnik u Luci, ubijen u 31.godini života; Eugen Šutrin, roðen u Luci, ubijen u Privlacitakoðer u 31. godini života, kojeg su zbog dobrote logorašina Molatu zvali 'Naš anðeo' i Mirko Didoviæ, roðen uŽmanu, radio je s Križarima, strijeljan u Zagrebu 1945. g.",rekao je o. Franjo.Spomenuo je i sveæenike Dugootoèkoga dekanata, kojemRava pripada, a lažno su osuðeni na jugoslavenskimsudovima i izdržavali su kaznu u tamnicama diljemJugoslavije. To su, iz Velog Iža rodom Šanto Bilan i EugenKonatiæ, svaki osuðen na robiju od èetiri godine. RomanoLukin iz Malog Iža, osuðen na deset godina, robovao je trigodine, a Robert Milanja iz Zaglava osuðen je u Zadru. "Svi su oni dijelom oko šesto katolièkih sveæenika iredovnica o kojima Mirko Valiðiæ piše: "I leže mrtvi

sveæenici brojni! Za Boga i hrvatsku život su dali! Preddemonskim bijesom plašili se nisu: junaci vjere hrvatski supali. Naša usna bratska grobove vam ljubi. Muèenici vjere!Muèenici doma! Vi ste vijekom s nama", rekao je o. Franjo,podsjetivši kako je nevina muèenièka smrt sjeme kršæana.Spomenuo je duhovni poziv iz šire obitelji Manzoni. Roðakpokojnog don Ivana ima sina sveæenika, Juricu Manzonija, izneokatekumenske zajednice u Puli. "S poštovanjem sesjeæajuæi muèenièke smrti don Ivana i u spomen na stradanjaviše desetaka Ravki i Ravljana u II. svjetskom ratu, sadašnjinaraštaj Ravki i Ravljana komemorira žrtvu koju je u tomvelikom ratu imao mali otok Rava. U jesen 2014. g.postavljen je spomen-kamen u memorijalni zid u spomen-parku Crkve hrvatskih muèenika u Udbini, a sada se otkrila ispomen-ploèa", rekao je župnik Kowal. Uz njega koncelebrirali su dekan Dugootoèkoga dekanataMartin Jadreško, koji je na kraju mise uputio rijeè, te izAustrije dr. o. Franz Helm i dr. o. Ludvik Hauser, obojica izDružbe Božje rijeèi verbiti, kojoj pripada i ravski župnikFranjo. Slavlje su obogatila i dva bogoslova iz Indonezije,koji su na indoneškom jeziku zapjevali Ave Marija. Ivan Manzoni roðen je 9. studenoga 1899. g. u Dobrinju naKrku, od oca Ante i majke Jelene roð. Variola. Prije stupanjau bogosloviju, više godina bio je državni carinski službenik.Nakon završetka studija, zareðen je za sveæenika Šibenskebiskupije 11. srpnja 1937. g. u šibenskoj katedrali. Kao 38-godišnji mladomisnik, don Ivan je rado prihvatio imenovanjeza upravitelja otoène župe Rava u Zadarskoj nadbiskupiji.Prema sjeæanjima starijih Ravljana, don Ivan je bio srdaènoprimljen na tom otoku težaka, pomoraca i ribara gdje jepožrtvovno služio. Don Ivan je na Ravi sa župljanima teškoproživljavao talijansku fašistièku okupaciju, pokušavajuæipreživjeti u neizvjesnim društveno-politièkim igospodarskim prilikama, uslijed sraza totalitarnih režima iostatka svijeta. Fašizmu i nacizmu suprotstavile su serazlièite anti/demokratske snage, a sve su se okupile podnazivom antifašizma. "U okupiranim dijelovima Europe antifašistièke snage biralesu razlièite strategije, ne bi li se uspješno borile protivtehnièki i vojno nadmoænijeg neprijatelja. Pritom svi potezinisu bili dovoljno promišljeni i nisu imali dobar ishod, a nekisu i namjerno izazvani bez potrebne vojne pripreme, ne bi lise okupatori odluèili na agresivniji ispad. To je ondapotaknulo narod na intenzivniji otpor i odlazak u partizane.Jedna takva akcija znaèajno je izmijenila tijek dogaðaja nazadarskim otocima", rekao je župnik Kowal, podsjetivši naustanak koji su Maloižani digli protiv fašista 26. srpnja1942. g. Fašistièke vlasti organizirale su brutalnu odmazdu,pa su brojni Ižani bili primorani pobjeæi s otoka, krenuli suna Dugi otok i Ravu. "U tom nemirnom i zbunjujuæemozraèju dogodio se i nemili dogaðaj koji je don Ivana stajaoživota. Na putu izmeðu Vele i Male Rave, pripadnicikomunistièkog pokreta zarobili su župnika Manzonija iodveli ga na Dugi otok, u logor izmeðu Luke i Savra. Nakonmuèenja, zbog na lažima utemeljene optužbe da je suraðivaos okupatorima, don Ivan je ubijen. Nije poznato je lipokopan u grobu ili je utopljen u moru. Bilo je malosvjedoka. Oni koji su nešto i znali o tim nesretnimzbivanjima, nisu htjeli drugima priopæiti detalje koji supobuðivali nelagodu, a možda i grižnju savjesti", rekao ježupnik Kowal, zahvalivši svima koji su pridonijeliorganizaciji zahvalnog sjeæanja za stradale sveæenike. U slavlju su sudjelovali i brojni Ravljani koji ljeti borave narodnom otoku, a žive u hrvatskoj dijaspori diljem svijeta.

Domovinske vijestiika

319. kolovoza 2015. broj 33/2015

Lovrinèevo u VivodiniVivodina, 10.8.2015. (IKA) - Vojni biskup Juraj Jezerinacpredslavio je 10. kolovoza misu na blagdan nebeskogzaštitnika župe Vivodina sv. Lovru. To je najsveèaniji dan ugodini kada to vinorodno mjesto u Ozaljsko-lipnièkomdekanatu pohode brojni Vivodinci iz prekomorskih zemalja Kanade, SAD-a i Australije kamo su se odselili prethodnihemigracijskih valova. Uz biskupa Jezerinca, koji redovito usvojim pastirskim putovanjima u prekomorskim zemljamapohodi iseljene žitelje Žumberka i okolice, suslavili su brojnisveæenici susjednih župa kao i iz susjedne Slovenije, na èelus mjesnim župnikom i policijskim kapelanom preè.Andrijom Markaèem kao i vojnim dekanom VladomMandurom te upraviteljem Nacionalnog svetišta sv. Josipana Dubovcu u Karlovcu mons. Antunom Senteom. Sv. Lovro bio je po rijeèima pape Siksta II. jedan od sedamnajuglednijih ðakona prve Crkve koji se najviše baviosiromašnima, istaknuo je biskup Jezerinac te naveo da sv.Lovru niti muèenje u ognju nije udaljilo od Kristova nauka.Kako bi se mi u toj situaciji ponijeli, zapitao sepropovjednik. Na tragu prvih muèenika, biskup je istaknuo isvjedoèenje za vjeru i Crkvu bl. kardinala Stepinca pokojemu je nazvana i škola u New Yorku. Biskup Jezerinacukazao je i na zadatak Crkve i društva u zaštiti obitelji iborbi za život. Da bi se to ostvarilo potrebna je obiteljskamolitva, nedjeljna misa kao i priprava za brak. Svima je na kraju zahvalio preè. Markaè koji pastoralnoupravlja Vivodinom veæ 29 godina.

Proslavljen sv. Lovro, zaštitnik Požeške biskupije injezina CaritasaLovro, 10.8.2015. (IKA) - Na blagdan sv. Lovre, zaštitnikaPožeške biskupije i njezina Caritasa, 10. kolovoza, udvorištu Biskupskog doma u Požegi, pored crkve toga sveca,sveèano misno slavlje predvodio je kotorski biskup IlijaJanjiæ u zajedništvu s domaæim biskupom AntunomŠkvorèeviæem, èlanovima Stolnog kaptola te 50-taksveæenika. Na poèetku slavlja požeški biskup uputio je pozdrav svimaokupljenima koji su stigli na slavlje unatoè ljetnimvruæinama da bi iskazali poštovanje i odanost sv. Lovri temolili za zajednièko dobro, napose za Požešku biskupiju injezin Caritas. Pozvao je sve nazoène: "U ovom svomepobožnom èinu sjedinimo se sa svima onima koji ovih danastrepe nad sudbinom Tomislava Salopeka, otetog u Egiptu ipovjerimo ga Božjoj zaštiti". Izraze dobrodošlice uputio jezatim biskupu Janjiæu, istaknuvši kako dolazi iz jadranskogzaljeva hrvatskih svetaca i blaženika te kako taj dan prviputa nastupa kao predvoditelj svetoga slavlja u èastnebeskom zaštitniku ove Biskupije. Pozdravio je sveæenikena èelu s generalnim vikarom Josipom Devèiæem iprepoštom Stolnog kaptola Ivicom Žuljeviæem, naposemladomisnike koji ovih dana preuzimaju svoje prve službe,redovnike i redovnice, bogoslove i sveæenièke aspirante. Uzèestitku koju je uputio volonterima Caritasa Požeškebiskupije na èelu s ravnateljem Goranom Lukiæem, biskup jerekao: "Prigodom svetkovine njihova zaštitnika zaslužujudanas posebnu našu zahvalnost za ustrajnost u nastojanjuoko pronalaženja moguænosti da u suradnji sa župnimCaritasima pomognu nevoljnima, napose za sve što su uèinilipoplavljenima u našoj Biskupiji tijekom protekle i ovegodine, za potporu koju pružaju obiteljima s brojnomdjecom, za svakodnevno osiguravanje mlijeka i kruhaodreðenom broju osiromašenih požeških graðana kao i zasvakodnevnu prehranu više desetaka siromašnih i nemoænihljudi iz naše središnje Biskupijske kuhinje". Biskup je s

jednakom radošæu pozdravio uèenike i studente koji suminule školske godine primali od Požeške biskupijestipendije za svoje školovanje, zahvalivši pritom svimaonima koji su svojim darom omoguæili da im biskupijskaZaklada za siromašne uèenike i studente može pružitipotrebnu pomoæ. Pozdrav poštovanja uputio je ipredstavnicima Požeško-slavonske županije i Grada Požegesa zahvalnošæu za sudjelovanje na ovom slavlju. Svi nazoèniodgovorili su na biskupov pozdrav pjevanjem himna u èastsv. Lovri i tako zapoèeli sveto slavlje. Biskup Janjiæ u uvodnoj rijeèi zahvalio je domaæem biskupuza poziv da posjeti Požegu i mladu biskupiju. U homilijiistaknuo je radost u Kristu koju ne može dati svijet, negosamo Bog. Zatim je usporedio živote dvojice svetaca:zaštitnika Kotorske biskupije sv. Tripuna i zaštitnikaPožeške biskupije sv. Lovre, tumaèeæi da su živjeli u 3.stoljeæu te da su, pod vladavinom okrutnih rimskih carevaDecija i Valerija, obojica podnijeli muèeništvo za Krista.Nastavio je kako su obojica dobro poznavala Kristove rijeèi– da se ne treba bojati onoga koji može ubiti tijelo, ali ne idušu, nego da se radije treba bojati onoga koji i dušu i tijelomože pogubiti u paklu – te su svojim svjedoèanstvompokazali kako je njihova vjernièka mladost nadvisila "rimskipoganluk". Potaknut time biskup je rekao okupljenim dabudu Kristovi svjedoci poput ove dvojice muèenika jer toitekako traži današnje vrijeme u kojemu su se, za razliku odrimskog vremena, promijenile samo metode muèenja.Istaknuo je kako je u tome svjedoèenju potrebna obnova, i tona prvom mjestu obnova samoga sebe, a onda i obnovaobitelji "s ciljem da se svi povratimo iskonskom Božjemnaumu". Pri završetku mise svi nazoèni uputili su Bogu molitvu zaPožešku biskupiju. Potom je biskup Škvorèeviæ zahvaliobiskupu Janjiæu za upuæenu poticajnu rijeè a svima ostalimaza sudjelovanje na slavlju na dan zaštitnika Požeškebiskupije. Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je program u Dvoranisv. Terezije Avilske na kojem veæ tradicionalno sudjelujuvolonteri župnih Caritasa i oni koji su protekle školskegodine primali stipendiju Požeške biskupije. Ravnateljbiskupijskog Caritasa Goran Lukiæ pozdravio je biskupaŠkvorèeviæa i biskupa Janjiæa te sve nazoène, èestitajuæisvetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Caritasa i izražavajuæizadovoljstvo zbog ponovnog susreta caritasovih volontera istipendijanata. Istaknuo je da je to prigoda u kojoj jeprikladno predstaviti što je biskupijski Caritas tijekomprotekle godine nastojao ostvarivati te zahvaliti svima kojisu mu u tom pomagali. Ravnateljevu pozdravu pridružile suse djevojèice u narodnim nošnjama koje su biskupimaŠkvorèeviæu i Janjiæu uruèile bukete cvijeæa. Potom je biskup Škvorèeviæ u kratkom obraæanju rekao daželi posvjedoèiti jednu radost i jednu tugu. Izrazio je radostzbog onih koji nastoje pomagati ljudima u nevolji, naposezbog plemenitosti velikog broja volontera, zahvalivši im zato djelo i uvjeravajuæi ih da bi bez njihova djelovanjaPožeška biskupija bila duhovno siromašnija. Tugu je izraziozbog onih koji su napose prigodom caritasova pomaganjanakon prošlogodišnjih poplava oèitovali sebiènost, anerijetko i pohlepu. Ustvrdio je kako nije lako pomagati, alida je to potrebno èiniti u skladu s Isusovom rijeèju"blaženije je davati nego primati", a ljude u nevoljipouèavati o vrijednosti i znaèenju ljudske blizine i dobrote teih lijeèiti od iskljuèive navezanosti na materijalna dobra. Matej Silukoviæ, Stjepan Guzanoviæ i Damjan Galojliæ izstražemanske župe pod vodstvom stalnog ðakona ZdravkaTicla scenski su prikazali život sv. Lovre te na originalannaèin podsjetili nazoène kako su siromasi najveæe blago

Domovinske vijesti ika

4 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Crkve, o kojima je sveti zaštitnik Požeške biskupije vodioposebnu skrb. Tajnik Caritasa Požeške biskupije MiroslavPeroutka potom je u glavnim crtama predstavio Caritasoveakcije protekle godine meðu kojima su: nabava školskihknjiga djeci siromašnih obitelji, drva za ogrjev, stipendije,potpora za proljetnu sjetvu, obroci Caritasove kuhinje tedrugi oblici pomoæi koje je Caritas pružio onima koji su biliu potrebi. Posebno se osvrnuo na akciju pomoæiunesreæenima u poplavama na pleternièkom podruèju.Novoureðenu web-stranicu Caritasa Požeške biskupijepredstavio je autor Nikola Veiæ, a potom ju je biskupŠkvorèeviæ otvorio. Kako je svetkovinom sv. Lovreslužbeno otvoren i natjeèaj za nove stipendije u školskojgodini 2015./2016., Ivan Popiæ podsjetio je na uvjete ikriterije za dodjelu stipendija prema Pravilniku Zaklade,tiskan u prigodnom listiæu koji su svi mogli pogledati. Pozavršetku zajednièkog programa održan je susret suèenicima i studentima koji su protekle godine primalistipendiju Požeške biskupije koji su ujedno dali izvještaj osvojim školskim uspjesima iz kojih se moglo utvrditi postojeli za njih uvjeti za primanje stipendije u iduæoj školskojgodini. Caritasovi volonteri završili su svoj susretdomjenkom u maloj dvorani sv. Terezije Avilske, prireðendobrotom požeških volontera. Glazbeni dio programa osmislili su mladi požeških župa podvodstvom Marija Veèeriæa, a sav program vodila jenovinarka Višnja Mikiæ.

Proslava sv. Lovre u PetrinjiPetrinja, 10.8.2015. (IKA) - Petrinjska župa sv. Lovresveèano je u ponedjeljak 10. kolovoza proslavila blagdansvoga nebeskoga zaštitnika i zaštitnika grada Petrinje.Sveèano misno slavlje, u prepunoj župnoj crkvi predvodio jesisaèki biskup Vlado Košiæ u zajedništvu s bivšimpetrinjskim župnicima, meðu kojima i generalnim vikaromBjelovarsko-križevaèke biskupije mons. StjepanomPtièekom, kancelarom Sisaèke biskupije mons. MarkomCvitkušiæem, domaæim župnikom preè. Josipom Samaržijomi petnaestak sveæenika.U homiliji èestitajuæi okupljenim vjernicima blagdannjihovog zaštitnika i Dan grada biskup je podsjetio kakoovaj blagdan slavi ðakona i muèenika Lovru, èije ime znaèi"vijenac" ili još bolje "ovjenèan". "Koji i kakav je tozavrijedio vijenac ovaj mladiæ, rimski ðakon koji je živio u3. stoljeæu? To je slava muèeništva, kruna kojom ga jeGospodin ovjenèao i pridružio svojoj nebeskoj slavi", rekaoje biskup te u nastavku podsjetio na njegov životni putistaknuvši kako na sv. Lovru možemo primijeniti rijeèiodlomka iz Druge poslanice sv. Pavla Korinæanima: "Braæo!Tko sije oskudno, oskudno æe i žeti; a tko sije obilato,obilato æe i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odluèio; nesa žalošæu ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor9,6-8). Sv. Lovro bio je veseli darivatelj koji je darivaoobilato: kao ðakon bio je voditelj crkvene brige zasiromašne, danas bismo rekli, vodio je Caritas. Ne sažalošæu, veæ radosno darivao je siromahe jer je znao da usiromasima služi samom Gospodinu. No, još više, darovao jeBogu sama sebe, i kada se u služenju siromasima nesebiènotrošio nastojeæi zadovoljiti njihove potrebe, ali i predajuæisvoj život za Krista, prihvaæajuæi muèeništvo za vjeru. Kaoda je carskog suca upravo izazvao dovodeæi mu siromahe.Ovaj je naime želio uzeti blago Crkve, a Lovro mu jepokazao rimsku sirotinju. Time ga je ražestio i ovaj ga jeosudio na muke, na smrt. Sv. Lovro kao da se ruga carskomsucu, kad je stavljen na vatru. Doista, takav primjermuèeništva izaziva gotovo suæut za muèitelja, a divljenje

prema muèeniku. Car doista zaslužuje prezir: on želi otetizemaljsko blago Crkvi, a Lovro mu otkriva istinito blago, upotrebnim ljudima Krista komu Crkva služi. No, to okozaslijepljeno mržnjom niti vidi niti može vidjeti, pa se osjeæapovrijeðen i ispunja se bijesom i mržnjom na svetog ðakona.Nije li tako èesto i u našim životima", zapitao se biskup. U nastavku biskup je podsjetio kako se ove godine blagdansv. Lovre slavi zajedno s velikim slavljem 20. obljetniceosloboðenja naše Domovine. "Kao što je u 16. stoljeæuupravo ovaj dan, 10. kolovoza (1594.), postao danom slavljaosloboðenja, tako je i pobjeda u VRO Oluji za nas novovjekidogaðaj slobode koji nas obvezuje. Obvezuje one koji garazumiju, a razjaruje one koji ga ne razumiju. Nas koji smoosloboðeni, ali još više nutarnjom Božjom milošæu roðeni zaslobodu djece Božje, dar slobode našem narodu ispunja naszahvalnošæu prema Bogu i ljudima, posebno prema našimbraniteljima, našim najmilijima, a to su poginuli, oni koji sukao muèenici žrtvovali svoje živote. Oni pak koji to nerazumiju, koji su neprestano sijali i siju laži i truju ne samosvoje nego i duše svojih bližnjih, oni su zaslijepljeni, njihoveoèi su zastrte i ne mogu i ne žele vidjeti bistro i istinito. Imali smisla s njima raspravljati, njima pokušavati otvoriti oèi?Èini se da nema. No, zapravo ima. Ali, uèinimo to kao sv.Lovro: budimo izazovni, bacimo našim muèiteljima istinukao rukavicu u lice, nasmijmo se sami i pozovimo na smijehone koji nas muèe. Tako smireni mogu biti samo oni kojiznaju što èine, oni koji se ne boje, oni koji vide da upravo potom trpljenju, po kojem se neprijatelj nada pobijediti, znajuda tako oni pobjeðuju, dok neprijatelj gubi sve, baš sve. Okada bi izgubio i samo neprijateljstvo! Tada bi se okrenuo uprijatelja, zar ne? To upravo i mi sa sv. Lovrom želimo: dado kosti razoblièimo besmislenost laži neprijatelja naših teoni odbace s njima i svoje neprijateljstvo, koje je takoðerbesmisleno, te se osloboðeni zla u sebi i oko sebe i oniraduju istini, ljepoti, dobroti i jedinstvu s Bogom i sa svimistinoljubivim ljudima", zakljuèio je biskup Košiæ. Misi je prethodila sveèana procesija oko gradskog parka ukojoj su osim brojnih vjernika petrinjskog i sisaèkog krajakoji tradicionalno hodoèaste u Petrinju na taj blagdan,sudjelovali i predstavnici branitelja, policije, vojske, Udruge"Hrvatska žena", kulturno-umjetnièkih društava, DVD-a,Gradske limene glazbe Petrinja, i drugih javnih institucija.

Posjet misionara Velimira Tomiæa ÐakovuÐakovo 12.8.2015. (IKA/TU) - Nadbiskupski dom uÐakovu te Misijski centar ðakovaèke župe Svih svetihposjetio je u srijedu 12. kolovoza misionar u Tanzaniji donVelimir Tomiæ, u pratnji don Ivana Štironje, ravnateljaPapinskih misijskih djela u BiH. Misionara je ugostioðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ. Župni misijskicentar pokazala je animatorica župnih misijskih skupina uÐakovaèko-osjeèkoj nadbiskupiji s. Ignacija Ribinski težupnik Tomislav Æorluka. Don Velimir posjetio je i ðakovaèko Bogoslovno sjemenište,pozdravio ga je umirovljeni nadbiskup Marin Srakiæ, anaveèer æe posjetiti osjeèku župu Preslavnog Imena Marijina.Velimir Tomiæ roðen je 1961. u Vukovaru, ali je odrastao udolini Neretve, toènije u Gabela Polju. Pohaðao je školu uMetkoviæu i Èapljini, a studij teologije je zapoèeo u Splitu i,nakon završetka vojnog roka, nastavio na Vrhbosanskojkatolièkoj teologiji u Sarajevu. Za sveæenika Mostarsko-duvanjske biskupije zareðen je 1986. Dvije godine poslije,18. rujna 1988., otišao je u misije u Afriku, toènije uTanzaniju.

Domovinske vijestiika

519. kolovoza 2015. broj 33/2015

Ljetni susret bogoslova Požeške biskupije u VelikojBiskup Škvorèeviæ pozvao bogoslove da ne izdaju Božjipoziv, i da se s druge strane ne boje svojih slabosti, jer Bogpo takvima želi oèitovati kako se njegovo djelo ne ostvarujeljudskom nego njegovom moæiVelika, 13.8.2015. (IKA) - Nakon svetkovine sv. Lovre,bogoslovi Požeške biskupije zapoèeli su kao i proteklihgodina svoj ljetni susret u Velikoj, pod vodstvom RobertaMokrog, biskupskog delegata za bogoslove. U srijedu 12.kolovoza pohodio ih je biskup Antun Škvorèeviæ i s njimaslavio misu. U euharistijskom slavlju sudjelovali su i domaæižupnik Mario Saniæ te biskupov tajnik Krunoslav Jurakoviæ.U uvodu misnog slavlja biskup je istaknuo važnost susretabogoslova u njihovoj mjesnoj Crkvi, iz koje su izrasli i zakoju se spremaju biti sveæenici, s ciljem što boljegmeðusobnog upoznavanja i molitvenog uèvršæivanja uduhovnom pozivu. Kazao je da im se pridružuje svojommolitvom kako bi trag Božjeg poziva bio snažan u njihovimsrcima, rastao, bio njihova radost, smisao i cilj života.Pozvao ih je da se povjere Isusovoj Majci koja se osobitoštuje u Velikoj. Tumaèeæi liturgijsko èitanje iz Ponovljenog zakona, biskupje u homiliji predstavio lik Mojsija, o kojem Sveto pismogovori biranim rijeèima. Upozorio je da èitanje opisujeMojsija kao èovjeka koji je s Bogom razgovarao licem ulice, istaknuvši da lice na svoj naèin oèituje cijelu osobu i dase nebo nerijetko naziva gledanjem Boga licem u lice, èimese oznaèava posvemašnje zajedništvo izmeðu Boga ièovjeka. Dodao je kako je Isus Krist vidljivo Božje lice te danas drugovanje s njime i razgovor licem u lice uvodi u takvozajedništvo s Bogom u kojem se ostvarujemo u punini svojeljudskosti. Biskup je zapitao bogoslove u èije lice su oni zagledani iistaknuo važnost njihove trajne duboke povezanosti s IsusomKristom, izvorom i smislom njihova poziva. U tumaèenjuMojsijeva lika biskup je kazao kako je iz razgovora s Bogomlicem u lice on postao dionikom objave Božjih nauma osvom narodu i njihov izvršitelj i kako je to sa sobom nosilomnoge poteškoæe jer se Božje djelo teško probija u ranjenomljudskom stanju te da je to Mojsija dovelo do sumnje uostvarenje Božjih obeæanja, i on radi toga neæe uvesti narodu obeæanu zemlju, nego Jozua, sin Nunov. Podsjetio je napjesmu Silvija Strahimira Kranjèeviæa o Mojsiju u kojoj onkaže "Mrijet æeš, kad u ideale svoje poèneš sumnjati". Rekaoje bogoslovima da je njihovo zvanje odreðeni ideal koji je unjih usadio Bog, zvijezda vodilja te da nastoje tako duhovnoživjeti da ga nikada ne izgube s oèiju i da u njega neposumnjaju, nego hrabro idu za njim.Osvrnuo se potom na prijelaz Židova iz egipatskog ropstva uslobodu, prijelaz preko Crvenoga mora te konaèno prijelazpreko rijeke Jordana u obeæanu zemlju, koji nije bioomoguæen Mojsiju. Kazao je kako svi spomenuti prijelazibude mnoge asocijacije na druge prijelaze meðu kojima je iprijelaz iz nevjere u vjeru, a da su svi oni svojevrsna naznakaonoga prijelaza koji se dogodio u Isusu Kristu, u njegovojsmrti i uskrsnuæu koji nazivamo pashalno otajstvo. U njemusmo svi mi prešli na drugu obalu života kojoj konaènopripadamo, iz smrti u život, iz tuðine u kuæu Oèevu. Biskupje potaknuo bogoslove da svakodnevno naprave svojevrsniraèun te provjere jesu li dionici Isusova prijelaza ili ih svijetzavodi svojim sustavima koji ih žele sapeti u okovesebiènosti i nemoæne vrtnje u krugu zla. Predoèio im jeljepotu sveæeništva koje je služenje da se Isusovo pashalnootajstvo, njegov prijelaz iz smrti u život, ostvaruje u ljudima.Tumaèeæi prispodobu u evanðelju o pozivu na gozbu, u kojojse sva trojica pozvanih isprièavaju i odbijaju doæi, biskup jeustvrdio kako nam to kazuje da nije svaki Božji poziv

uspješan jer èovjek pred njim ostaje slobodan i može izabratineko drugo opredjeljenje, da je tako i s bogoslovskimduhovnim pozivom. Dodao je kako gospodar ne odustaje odpoziva te na mjesto onih koji su odbili on poziva sakate,hrome, sirotinju, ljudski gledano nevrijedne slojeve društva,po kojima ostvaruje svoj naum. Poruèio je bogoslovima dane izdaju Božji poziv, i da se s drugu strane ne boje svojihslabosti, jer Bog po takvima želi oèitovati kako se njegovodjelo ne ostvaruje ljudskom nego njegovom moæi. Završio jemislima sv. Terezije Avilske, pozivajuæi bogoslove da se nebave razgovorima o Bogu, nego da govore Bogu, to jest da utrajnoj molitvi budu uronjeni u svijet njegovih moguænosti.Na kraju mise biskup je podsjetio bogoslove na evanðeoskuizreku kako je mnogo zvanih a malo odabranih te ih jepotaknuo da uèine sve što je potrebno da budu meðuodabranima.

Posveæena prva crkva Sv. Maksimilijana Kolbea uHrvatskojCrkvu u u Podhumu posvetio rijeèki nadbiskup Ivan DevèiæPodhum, 13.8.2015. (IKA) - Rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæposvetio je u èetvrtak 13. kolovoza prvu crkvu u HrvatskojSv. Maksimilijana Kolbea u Podhumu. Želja mnogih, aposebno žitelja Podhuma, da sagrade crkvu na spomensvojim stradalima u II. svjetskom ratu, postojala je još odvremena stradanja Podhumskih žrtava. Oko stotinu mještanatalijanski okupator ubio je u nedjeljno prijepodne 12. srpnja1942., preostale odveo u logor, a selo opljaèkao i spalio,kazao je na poèetku nadbiskup. Dodao je kako su veæinaubijenih bili katolièki vjernici, od kojih su neki bili uhiæenidok su se vraæali s rane nedjeljne mise. Podsjetio je nasvjedoèanstvo mons. Ante Sironiæa, koji je tada bio kapelanu Jelenju: "Mjesto je opkolila vojska, naoružana do zuba.Nitko ne može iz obruèa. Nastaje dioba: padaju smrtnekocke. Neke ovamo, neke onamo. Jedne odjeljuju na jednu,druge na drugu stranu. Kršnije i mlaðe posebno, da bi ihnevine i goloruke malo kasnije odveli u njihovoj vlastitojzemlji na stratište, u muèenièku smrt strijeljanjem… Meðustrijeljanima su i oni koji se jutros vratiše s prve rane mise isvete prièesti, kao Ivan Brnja i drugi. Meðu strijeljanima subraæa Ban, kršni i pobožni momci. Meðu njima je i peterobraæe Jurièiæa u dobi od šesnaest godina nadalje, pet mladih,hrvatskih, podhumskih, primorskih Makabejaca, da sostalima u društvu ukrašuju mauzolej krvavom aureolom.Da! To su Podhumske žrtve, koje padoše ljeta Gospodnjega1942, dvanaestog dana mjeseca srpnja, uoèi slave kršæanskemuèenice sv. Margarete." (A. Sironiæ, Odjeci života, Rijeka,1994., str. 120-121).Vjernike je upoznao sa životom sv. Maksimilijana Kolbea,kazavši kako je veæ kao bogoslov uoèio kako se Crkvarastaèe izvana i iznutra. "Izvana je rastaèu njezinineprijatelji, a iznutra kršæani svojom nemarnošæu. Dobro jevidio kako se iskrivljuje slika o èovjeku, ali i kako suneprijatelji Boga i Crkve borbeni i dobro organizirani uostvarivanju svojih nauma. Zbog toga je smatrao da se ikršæani trebaju bolje organizirati i odluènije suprotstavljatinamjerama i planovima protivnika. S tom je namjerom veækao bogoslov 1917., u tijeku Prvoga svjetskog rata, osnovaopokret nazvan Vojska Bezgrešne kojemu je bila zadaæavlastito posveæenje samih èlanova i obraæenje Božjihprotivnika."Takoðer, Kolbe je kao rijetko tko u ono vrijeme shvaæaovažnost tiska i radija za širenje evanðelja i zasuprotstavljanje ateizaciji te je pokrenuo list "VitezBezgrešne", dok je drugi dio života toga sveca bio obilježennjegovim boravkom u Auschwitzu, gdje je umro u bunkeru

Domovinske vijesti ika

6 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

gladi. "To je razdoblje trajalo sto dana. Veæ je u rujnu 1939.bio uhiæen s trideset petoricom subraæe, ali su svi, nakonboravka u nekolikim logorima, bili pušteni na slobodu. Ustudenome 1940. Nijemci su Kolbeu èak dopustili ponovnoizdavati mjeseènik "Vitez Bezgrešne", ali su ga veæ 17.veljaèe 1941. ponovno uhitili i odveli u zloglasni varšavskizatvor Pawiak, a odande 28. svibnja 1941. u Auschwitz, gdjeje dobio broj 16670. Razlog njegova ponovnog uhiæenja ideportacije u logor treba tražiti u èinjenici da je on imaovelik utjecaj na poljsku javnost, koju je oblikovao i kršæanskii domoljubno."Potkraj srpnja 1941. jedan je logoraš pobjegao iz bloka 14.Zbog toga su desetorica logoraša, koji su bili nasumiènoizabrani, bili osuðeni na smrt u bunkeru gladi. Meðu njima jebio i poljski podoficir Gajowniczek, koji je – kad je odabranza bunker gladi – poèeo glasno plakati spominjuæi svojuženu i djecu koja æe ostati siroèad. Tada je Kolbe izišao izstroja i pred zapovjednikom izjavio da želi umjestoGajowniczeka umrijeti u bunkeru gladi. Zapovjednik ga jeupitao što je po zanimanju i kad je èuo da je katolièkisveæenik, pristao je na zamjenu. Tako je Kolbe svojimživotom spasio oca jedne obitelji, a sudrugovima u bunkerusmrti pomogao prihvatiti strašnu smrt s molitvom na usnamai s nadom u vjeèni život u srcu. Premda sam slaba zdravlja,sve ih je nadživio pa su ga nacistièki zloèinci na kraju moraliusmrtiti otrovnom injekcijom kako bi bunker oslobodili zadruge osuðenike. Tako je Kolbe, prema službenomdokumentu nacista, preminuo 14. kolovoza 1941. u 12 sati i50 minuta, rekao je nadbiskup.Zakljuèujuæi propovijed podsjetio je na rijeèi sv. Ivana PavlaII. u homiliji kanonizacije 10. listopada 1982.:"Maksimilijan nije umro, veæ je 'dao život za brata'". U tojsmrti – s ljudskog stajališta straviènoj, bila je ona konaènauzvišenost ljudskog èina i ljudskog izbora: sam se predaosmrti iz ljubavi. U toj je ljudskoj smrti bilo jasnosvjedoèanstvo posveæeno Kristu: u Kristu je posvjedoèenodostojanstvo èovjeka, svetost njegova života i spasonosnasnaga smrti, u kojoj se oèituje snaga ljubavi. Upravo je raditoga smrt Maksimilijana Kolbea postala znakom pobjede,kazao je nadbiskup. Vjernike je na kraju pozvao da se ucrkvi Sv. Maksimilijana Kolbea okupljaju oko Kristovastola, a sv. Maksimilijan Kolbe i svi drugi kršæanski sveci imuèenici neka nam izmole da nikad više nitko nigdje usvijetu ne bude proganjan i ubijan zbog rasne, klasne,nacionalne, vjerske ili bilo koje druge pripadnosti.Kamen temeljac za gradnju crkve Sv. Maksimilijana Kolbeablagoslovljen je 14. kolovoza 2011. i osim prostora zamolitvu, sakristije i dvorane za vjeronauk koja æe pozavršetku biti posveæena bl. Alojziju Stepincu, još je ostalourediti Kapelu Podhumskih žrtava te prostor za vijence svjeènim svjetlom. Takoðer, potrebno je prostorno-likovnourediti središnji pano u svetištu, vitraje na prozorima tenamještaj i ugradnju zvona u tornju, rekao je projektantŽeljko Mahulja, izrazivši nadu da æe preostali radovi bitizavršeni do proslave sv. Maksimilijana Kolbea 14. kolovoza2016. godine. Takoðer, nadbiskupu je uruèio kljuèeve novecrkve, a prigodan pozdrav mons. Devèiæu, mnogobrojnimsveæenicima, predstavnicima županijske i opæinske vlasti tevjernicima ispred župnog odbora župe sv. MihovilaArkanðela iz Jelenja, kojemu pripada i novoposveæenacrkva, uputio je èlan župnog vijeæa Darko Puž. Po završetku misnoga slavlja nadbiskup je novoj crkvidarovao križ koji je nedavno dobio od vukovarskihgimnazijalaca, kazavši kako Podhum i Vukovar imajutragiènu povijest, ali s ovim križem povezivat æe ih Kristovaljubav, vjera i nada. Na osobit naèin zahvalio jenekadašnjem župniku mons. Sanjinu Francetiæu koji je

pokrenuo inicijativu, a sadašnji župnik Ivan Milardoviædovršio gradnju Crkve sv. Maksimilijana Kolbea. U gradnjisu svojim donacijama pomogli mnogobrojni vjernici kojimaje zahvalio vlè. Milardoviæ i uruèio zahvalnice. Nakon mise zbor Kolbe iz Zagreba izveo je mjuzikl oherojstvu i vjeri toga sveca "Život za život", a vjernici župesv. Mihovila Arkanðela za sve okupljene pripremili suokrepu.

Jedanaest sestara proslavilo zlatne i dijamantne jubilejeredovništvaUpisane ste u povijest Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije u kojima ste djelovale i pomagalesveæenicima u najtežim vremenima nakon Domovinskograta, poruèio jubilarkama Družbe Presvetog Srca Isusovarijeèki nadbiskup u slavlju na Donjoj DrenoviRijeka, 14.8.2015. (IKA) - Jedanaest sestara DružbePresvetog Srca Isusova proslavilo je u petak 14. kolovoza ucrkvi Blažene Djevice Marije Karmelske na Donjoj Drenovivisoke jubileje redovništva. S. Alojzija Toto, s. FlavijaPrepuniæ, s. Ignacija Mihaljeviæ, s. Judita Podnar, s.Leopolda Rukav, s. Mihaela Djakoviæ, s. NatalijaFranjkoviæ, s. Viktorina Radoševiæ i s. Viliberka Èepeljaprve zavjete dale su prije pedeset godina u Crikvenici, 12.rujna 1965., dok su deset godina ranije, 12. rujna 1955. to uCrikvenici uèinile s. Regina Kristaniæ i s. Rozarija Elek. Za svaku redovnièku zajednicu velika je radost i slavljeprvih i doživotnih zavjeta jer su oni izraz vitalnostizajednice, ali bi veæa radost trebala biti kada se slave srebrni,zlatni i dijamantni zavjeti jer su oni potvrda da ono što seprvi i doživotnim zavjetima obeæalo - održalo i živjelo,kazao je rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ, predvodeæi sveèanomisno slavlje. Upozorio je na èinjenicu kako su danasbrojnija slavlja ovih posljednjih, nego prvih doživotnihzavjeta koje u zajednicu unose tjeskobu i strah jer je rijeè oznacima starosti, a ne mladosti redovnièke zajednice. Ipak, treba se radovati što su životi jubilarki urodiliplodovima i njihova radost treba biti radost cijele redovnièkezajednice i Družbe. S vama se raduje i Rijeèka nadbiskupijai sve druge biskupije i nadbiskupije u kojima ste tijekomsvog redovnièkog života požrtvovno djelovale, kazao jenadbiskup. Dodao je kako su jubileji prigoda da od Bogadarovani trenutak iskoristimo za propitkivanje dosadašnjegnasljedovanja Krista i pripadnosti njemu. Na svakoj etapiputa poziv se može živjeti dostojno i nedostojno, cjelovito ilidjelomièno, odluèno ili kolebljivo. Ne možemo dostojnoživjeti poziv ako smo podijeljeni, posvaðani, ili ako svatkogleda samo na svoje interese i u zajednici živi svoj privatniživot, upozorio je nadbiskup.Stoga je jubilarke pozvao da se u povodu svojih visokihjubileja propitaju u kojoj mjeri i na koji naèin su živjele svojpoziv gradeæi i èuvajuæi zajedništvo Duha Svetoga u Družbii u sredinama u kojima su živjele i djelovale. Takoðer,istaknuo je da Gospodin još uvijek ima planove za njih te imèestitao na dosadašnjoj vjernosti i ustrajnosti. Na krajumisnoga slavlja èestitao je sestrama visoke jubileje, kazavšikako su služeæi u mnogim krajevima Hrvatske i inozemstva,nasljedujuæi Isusa, svjedoèile Kristovu ljubav drugima.Upisane ste u povijest Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije u kojima ste djelovale i pomagalesveæenicima u najtežim vremenima nakon Domovinskograta, poruèio je jubilarkama nadbiskup Devèiæ.

.

Domovinske vijestiika

719. kolovoza 2015. broj 33/2015

Biskup Škvorèeviæ uoèi Velike Gospe u KloštruKloštar, 14.8.2015. (IKA) - U predveèerje svetkovineVelike Gospe, 14. kolovoza, požeški biskup AntunŠkvorèeviæ predvodio je s brojnim vjernicima iz posavskogkraja sveèano euharistijsko slavlje u Kloštru nedalekoSlavonskog Kobaša, najstarijem marijanskom svetištuPožeške biskupije. Na svetom slavlju uz biskupa sudjelovalisu domaæi župnik Mijo Lasoviæ, kancelar Goran Lukiæ temladomisnici Robert Kupèak i Krunoslav Jurakoviæ, dok sudrugi sveæenici ispovijedali. Na poèetku biskup je uimehodoèasnika uputio trostruki pozdrav Isusovoj Majci, GospiKloštarskoj, popraæen poklikom svih nazoènih "Blažena tišto povjerova". U homiliji osvrnuo se na teško podnošljivuvruæinu i sušu koja trenutaèno vlada u Hrvatskoj, istaknuvšikako je zemlji potrebna kiša da je natopi i oživi, a da jeèovjeku koji se iznutra u svom duhu može osušiti i venutipotrebna Božja blizina, njegova milost koja oživljuje i dajerasti do mjere na koju ga je pozvao Bog. Kazao je da suhodoèašæa u marijanska svetišta pa tako i u kloštarsko posluženju Isusove Majke snažna hrvatska duhovna središta ukojima je tijekom dugih trinaest stoljeæa duša jednostavnognašeg èovjeka bila natapana Isusovom živom vodom te je oni u najtežim vremenima bio duhovno snažan i s Bogompobjeðivao. Izrazio je radost što su i u ovo predveèerjesvetkovine Marijina uznesenja u Kloštar došli mnogi u èijaotvorena vjernièka srca Bog može uæi svojom rijeèju a Isusih u svetoj prièesti nahraniti snagom svoje ljubavi na križu,pokrenuti svoj život, ispuniti ih svojim svjetlom te se vratesnažnijima u svoju osobnu, obiteljsku i društvenusvakodnevicu. Polazeæi od Isusove evanðeoske pohvale onih koji Božjurijeè slušaju i vrše je, meðu kojima je prva njegova Majka,biskup je upozorio na moæ ljudske rijeèi, napose prijateljske,koja u naše srce unosi ljubav, snagu koja nas iznutranajdublje povezuje s onim koji nam ju je uputio te takomeðusobna postajemo svojevrsna rodbina, pokrenuti na noviživot koji ta rijeè u nama obznanjuje i ostvaruje. Dodao je danas poput Marije Božja rijeè koju srcem primimo, snažnijaod ljudske, ispunja Božjom blizinom, da je ta Rijeè IsusKrist èija je ljubav moænija od smrti te kad budemo njomeispunjeni i presveta euharistija nas nahrani, postajemodionici dinamizma Božjega svijeta, njegove pobjede nadsmræu, života vjeènoga, u kojem je po Sinu svome IsusuKristu i Marija ostvarena u punini svoga ljudskog postojanja. Biskup je podsjetio na mudrost kralja Davida o kojoj govoriprvo èitanje iz Prve Knjige Ljetopisa kad je unio kovèegsaveza u jeruzalemski hram te u koncept i strategiju svojevladavine ugradio Božju prisutnost po deset njegovih rijeèi sbrda Sinaja, koje nazivamo Božjim zapovijedima i postavioih za naèela po kojima se ravna osobni i društveni život, tetako posvjedoèio da je savez sklopljen s Bogom put nakojem se ostaje dionikom slobode što je daruje Bog i ljudskevelièine koja se ostvaruje njegovom snagom. Spomenuo jeda danas promatramo Mariju kao novi kovèeg saveza poprisutnosti u njoj Sina Božjega kojeg je zaèela i koji jezaèetnik novoga i vjeènoga saveza. Biskup je podsjetio nadinamizam sebiènosti, zloæe, pokvarenosti i smrti koji vladasuvremenim svijetom te se umnaža nasilje, ratovi, poveæavabroj siromašnih, otimaju i ubijaju nevini, èemu smo svjedocii ovih dana meðu ostalim i po onome što se dogaða SlavoncuTomislavu Salopeku za èiju sudbinu strepimo i molimo. Naglasio je kako u Hrvatskoj nije dovoljno samoupozoravati na moralnu pustoš koja zahvaæa sve šire slojevenašega društva, nego da je potrebno ponovno sa svomozbiljnošæu, pojedinaèno i zajednièki prihvatiti Božja mjerilaponašanja upisana u ljudsku savjest i po njima oblikovatiosobni i javni život i da su na to pozvani prvenstveno oni

koji s Bogom raèunaju. Potaknuo je hodoèasnike daMarijinom pomoæu još snažnije uznastoje biti ljudi Rijeèi iljudi od rijeèi te tako u dinamizam ljudske nemoæi unesuBožji dinamizam koji više od ièega može pridonijetiozdravljenju hrvatskoga društva. Zamolio je Isusovu Majku,Gospu Kloštarsku da svakom hodoèasniku bude na pomoæ utom važnom nastojanju te posreduje Božje svjetlo onima kojisu na vlasti, da ne ogranièe hrvatsko suvremeno društvo naljudske strategije zarobljene sebiènim, uskim pojedinaènim igrupnim interesima i ranjene zloæom, nego da tražemoguænosti povezivati ih s Božjim dinamizmom ljubavi kojiuzdiže èovjeka u njegovo puno dostojanstvo i jamèi pobjedunad zlom i smræu.Nakon poprièesne molitve krenula je procesija sa zavjetnomslikom Gospe Kološtarske a pratila ju je marijanska pjesma,pohvala i molitva s uzdizanjem zapaljenih svijeæa, koju jebiskup zakljuèio èinom predanja Isusovoj Majci. Potom je ucrkvi izloženo Presveto te je slijedilo noæno klanjanje upobožnosti i molitvi brojnih hodoèasnika posavskog kraja.

Otvorena godina proslave 450. obljetnice osamostaljenjažupe sv. Jeronima u PuèišæimaPuèišæa, 14.8.2015. (IKA) – Sveèanim koncertom predcrkvom Sv. Jeronima u Puèišæima na Braèu na uoènicusvetkovine Uznesenja Marijina, 14. kolovoza, otvorena jegodina proslave 450. obljetnice osamostaljenja tamošnježupe sv. Jeronima kojim su Puèišæani uvedeni u slavlježupne obljetnice. U uvodu u veèernji program na koji su se odazvali brojniPuèišæani i njihovi gosti, iznesena je ukratko povijestnastanka te župe i njezina osamostaljivanja od obližnje župePražnica gdje su Puèišæani do svojega osamostaljenja g.1566. odlazili na misna slavlja i primanje ostalihsakramenata. Iz "Historiènoga prikaza Puèišæa" tadašnjegasveæenika Andrije Ciccarellija iz 1821. godine, doznaje se daje godine 1482. Ciprijan Žuvetiæ o svom trošku na Batkupodignuo crkvu u èast Uznesenja BDM sa zvonikom, okokoje se današnji vjernici okupljaju svake godine uzsvetkovinu Velike Gospe. Kako stoji u prikazu ondašnjegapovjesnièara i arheologa Ciccarellija, župnik Pražnica zbogsvoje starosti i loših putova nije mogao obavljati službu usva tri mjesta, zbog èega je, istièe Ciccarelli, u Puèišæimanekoliko vjernika umrlo bez svetih sakramenata. "Zato sujednodušni i složni Puèišæani zakljuèili, da od crkvenogstarješine zatraže i ishode rastavu od župe, kao iuspostavljanje vlastite s izgradnjom župske crkve na èastvelikoga crkvenoga Uèitelja sv. Jerolima, rodom i glavnogpokrovitelja Dalmacije. U tu su svrhu na zadnji veljaèe1564. izabrali pet opunomoæenika: veleè. don BernardinaProdiæa, Nikolu i Ivo Nikolu Zuvetiæa, Jurja Akvilu i MarkaKupièiæa, koji su odmah sastavili odnosnu spomenicu pakpotpisanu od njih i uglednijih mještana, predali Nikoli deGazzarisu, hvarskome kanoniku nadpopu i glavnom vikaruhvarskoga i braèkoga biskupa i kardinala sv. rimske crkveZakarije Delfina. Iako su se pražnièki župnik Marin Prodiæ iopunomoæenici pražnièke crkve ovom koraku Puèišæanasilno usprotivili, ipak je spomenuti vikar sa svojim tajnikomdošao u Puèišæe, da sastavi proces rastave od župe, da izvidineugodne sluèajeve smrti, što su se u Puèišæu zbili, te da seuvjeri o daleèinu od župe kao i o zapuštenosti te o užasuputeva", piše Ciccarelli u "Historiènom prikazu Puèišæa" izkojega se saznaje da je 30. lipnja 1566. g. zakljuèeno kako sePuèišæani mogu odijeliti od župe Pražnica s pravom izboravlastitoga i nezavisnoga župnika. Prvi puèiški župnik bio jeBernardin Prodiæ koji je na svetkovinu Uznesenja BDM g.1566. bio uveden u posjed župe i u crkvi Gospe na Batku

Domovinske vijesti ika

8 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

slavio je službu Božju sve do izgradnje crkve Sv. Jeronima1576. godine. Za prigodnoga programa izveden je kratki scenski prikazkojim je aktualiziran dogaðaj kada je tadašnji hvarskikanonik uruèio dekret prvome puèiškom župniku i dozvoluza gradnju crkve Sv. Jeronima na mjestu koje je 12.kolovoza 1566. g. obišao kanonik Ivan Tomaseo. Koncertniprogram otvorio je puhaèki sastav Brassèuta uz koji sunastupili župni zbor Sv. Jeronima pod ravnanjem s. DanijeleMihiæ i domaæa klapa Volat. Zbor Sv. Jeronima, poznat ponjegovanju puèkoga pjevanja, izveo je nekoliko marijanskihpjesama, a nastupio je i s pjesmama zbornoga skladanja. Kroz povijest puèiške župe djelovala su 24 župnika, meðukojima su istaknuti Bernardin Prodiæ, prvi župnik i graditeljžupne crkve, zatim Sebastijan Mladiniæ, pisac crkvenihskladanja, Andrija Ciccarelli, povjesnièar i arheolog, teFrano Krstiniæ, graditelj pastoralnoga centra Katolièkeakcije. Njihovim radom nastale su i bratovštine, udrugeangažiranih vjernika koji su karitativnim radom djelovali užupnoj zajednici. Tu djelatnost u župi su nastavile redovniceDružbe služavki maloga Isusa koje skrbe o bolesnimèlanovima župne zajednice u sklopu svojega samostana. Urazdoblju od 1577. do 1810. g. šestorica puèiških sveæenikavodili su opatiju u Povljima, a posljednji od njih, MarkoLukinoviæ ml., zaslužan je što je, nakon zatvaranja opatije,prenio arhiv iz Povalja u Puèišæa, a s njime i vrijednupergamenu ispisanu hrvatskom æirilicom. Puèišæa su,nadalje, darovala poznate franjevce poput fra Karla Mihaiæai fra Karla Eteroviæa Soriæa, kao i dominikance, poput o.Hijacinta Eteroviæa. Uz proslavu 450. obljetnice župe sv. Jeronima bit æeobjavljena i monografija o toj župi u èijoj æe pripremisudjelovati istaknuti pojedinci iz crkvenoga, kulturnoga iznanstvenoga života. Tim povodom osnovan je i Odbor zaproslavu obljetnice u èijem je sastavu, izmeðu ostalih,papinski nuncij u Njemaèkoj, Puèišæanin rodom, nadbiskupNikola Eteroviæ.

Sveèanost polaganja i obnove zavjeta milosrdnica u SplituSplit, 14.8.2015. (IKA) - U Godini posveæenoga života, unovoj kapeli Provincijalne kuæe sestara milosrdnicaProvincije Navještenja Gospodinova u Splitu 14. kolovozaprvi je put održana sveèanost polaganja prvih i doživotnihzavjeta te proslavljene obljetnice redovnièkoga zavjetovanja.Tijekom misnoga slavlja, pred okupljenom redovnièkomobitelji, svojim roditeljima i uzvanicima doživotne je zavjeteèistoæe, siromaštva i poslušnosti položila s. M. TerezijaBrèiæ Šušak, a prve je redovnièke zavjete na tri godineprema Konstitucijama Družbe položila s. M. Mirela Delonga.Zahvalne Gospodinu za dar poziva, ustrajnosti i pripadnostiredovnièkoj zajednici sestara milosrdnica, svoje su zavjeteobnovile sestre jubilarke: s. M. Josipa Gracin, koja slavi 70.obljetnicu zavjetovanja, s. Valentina Šipiæ, s. NedjeljkaOdrljin, s. Marinka Odrljin, s. Velimira Maroš, s. ŠtefanijaGrubišiæ, s. Ksenija Dukiæ, s. M. Kleofina Majiæ i s.Tihomira Perkoviæ, koje slave 50. obljetnicu, te s. Ines Elek,s. Tea Vrdoljak i s. M. Matea Ivišiæ koje slave 25. obljetnicu. Sveèano misno slavlje predvodio je don Tomislav Æubeliæ uzajedništvu sa samostanskim kapelanom fra StankomRadiæem i još trojicom sveæenika, a svojim ga je pjevanjemanimirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. MirteŠkopljanac Maèina. Na kraju misnoga slavlja èestitkusestrama sveèaricama uime cijele zajednice uputila jeprovincijalna glavarica s. M. Radoslava Kevo, a nakon misesveèanost je nastavljena za obiteljskim stolom.

"300 godina vjernosti Kristu i Gospi"Predvodeæi kao Papin izaslanik središnje slavlje 300.obljetnice svetišta Èudotvorne Gospe Sinjske, kardinalBozaniæ pozvao je na molitvu za hrvatsko zajedništvo iporuèio: "Ako želimo napredak svom narodu i domovinipotrebna je opæa suglasnost oko temeljnih pitanja", te darživota i obitelj istaknuo kao goruæa pitanja današnjiceSinj, 15.8.2015. (IKA) - U svetištu Gospe Sinjske, nasvetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo -Velike Gospe koja se ove godine proslavlja pod geslom "300godina vjernosti Kristu i Gospi" u ozraèju 300. obljetniceslavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor, u subotu 15.kolovoza okupilo se oko sto tisuæa vjernika iz svih krajevaHrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Zvona i fanfareoznaèile su poèetak tradicionalne procesije sa slikomÈudotvorne Gospe Sinjske. Staru Gospinu sliku, okiæenuzlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovimanosili su alkarski momci u starim odorama, a u procesiji susudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke unarodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskihvlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke,vjerouèitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, poduzetnici,medicinsko osoblje, razlièite crkvene i civilne udruge te pukgrada Sinja i cijele Cetinske krajine. Sveèanu procesiju i euharistijsko slavlje predvodio jeposebni izaslanik pape Franje kardinal Josip Bozaniæ,zagrebaèki nadbiskup, u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišiæem,predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskimnadbiskupom Želimirom Puljiæem, banjoluèkim biskupomFranjom Komaricom, kotorskim biskupom Ilijom Janjiæem,križevaèkim vladikom Nikolom Kekiæem, banjoluèkimpomoænim biskupom Markom Semrenom, provincijalomProvincije Presvetoga Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom,èuvarom Sinjskog svetišta fra Petrom Klapežom i cetinskimdekanom don Stipom Ljubasom.Rijeèi dobrodošlice i zahvale izaslaniku pape Franjekardinalu Bozaniæu prije poèetka misnoga slavlja uputio jenadbiskup Barišiæ, koji je pozdravio sve sudionike slavlja,meðu kojima je bila i predsjednica Republike HrvatskeKolinda Grabar Kitaroviæ. Posebno je pozdravio pratiteljePapina izaslanika kardinala Bozaniæa fra Petra Klapeža i donStipu Ljubasa. Istaknuo je kako prisutnost kardinalaBozaniæa u Sinju kao izaslanika Svetog Oca i kaonadbiskupa zagrebaèkog èini da "danas Sinj postaje glavnimgradom Hrvatske". Pozvao je generalnog vikara Splitskomakarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidoviæa da proèitapismo Svetoga Oca kojim odreðuje kardinala Bozaniæasvojim izaslanikom na tom velikom jubileju i kojim èestitavjernicima i puku Cetinske krajine i Crkvi u Hrvata naiznimnom èašæenju Majke Božje. Prenoseæi pozdrave pape Franje kardinal Bozaniæ istaknuo jekako je danas svima okupljenima u svetištu Gospe Sinjske,Sveti Otac osobito bliz svojom pastirskom ljubavlju imolitvom. "Ovdje u Sinju danas je otvorena riznica nebakoja pokazuje snagu pobjede Isusa Krista po vjeri i vjernosti,po poniznosti i daru, po Uznesenju Blažene Djevice Marije.Nije li ovo sinjsko zajedništvo, kao i sva ona mnoštvavjernika diljem Lijepe Naše danas okupljenih oko Marije nanebo uznesene još jedna potvrda da smo željni gledati blagona nebu, da bismo radosno živjeli na zemlji", kazao je napoèetku homilije kardinal Bozaniæ. Istaknuo je kako sinjska riznica èuva spomen na dogaðaje izprošlosti u kojima sa zahvalnošæu možemo promatratioèitovanje Božje prisutnosti po Blaženoj Djevici Mariji prijetri stoljeæa. "Vi, dragi vjernici sinjskoga kraja, u ovomsveèanom trenutku obnavljate spomen i svjedoèite neupitno

Domovinske vijestiika

919. kolovoza 2015. broj 33/2015

uvjerenje da je po Gospinu zagovoru obranjen vaš Grad i dasu oèuvani životi vaših predaka, okupljenih na molitvi usinjskoj tvrðavi, kamo su se pred naletom nadmoæneosmanlijske vojske bili sklonili noseæi sa sobom dragu slikuGospe od milosti". Spomenuo je i svoj dolazak u Svetištedan prije kada je najprije na koljenima, u molitvi izahvalnosti zastao pred slikom Èudotvorne Gospe Sinjskekako bi kao Papin izaslanik i zagrebaèki nadbiskup, predGospom u vjeri zajedno s prisutnim pukom zahvalio zadogaðaj koji se spominje tim slavljem, ali i za sve onedogaðaje koji ostaju urezani u živote èovjeka ovoga kraja,njegove obitelji koji su bili rasvijetljeni i na put dobraupravljeni po zagovoru Majke od milosti - èudotvorne GospeSinjske. "Po lijepome obièaju svakoga hodoèasnika uSinjsko svetište, i ja sam u tihoj molitvi obišao oko oltarahodeæi po svetome tlu, po kamenu koji je duboko izdubljentragom koljena vas i vaših predaka. Tu stazu u kamenuizdubljenu, kojom na koljenima prolazite, prepoznao samkao 'svetu relikviju' i svojevrsnu 'tristoljetnu sinjskuspomenicu' u kojoj je najjasnije zapisan spomen na slavnuobranu Sinja, kao i na sve obrane od zla i nevolja, izmoljenepred Gospinim likom", rekao je kardinal i potaknuo sve dane zaborave svetu tu uspomenu kako bi u tome stoljetnomeznaku uvijek prepoznavali snagu molitve svojih predaka,kako bi njihova molitva u svakoj potrebi i nevolji bilaojaèana èvrstim pouzdanjem u zagovor Nebeske Majke. Kardinal Bozaniæ osvrnuo se na povijesne zapise slavnebitke pod Sinjem, istaknuvši kako je samo godinu dananakon onoga èudesnoga dogaðaja, u zahvalu za èudesnuobranu i spašene živote, sliku Majke od milosti splitskinadbiskup Cupilli sveèano okrunio zlatnom krunom u kojuje urezan natpis "In perpetuum coronata triumphat","Zauvijek okrunjena pobjedno slavi", a natpisu je dodanagodina 1715. Dakle, ne stoji godina krunidbe slike, negogodina slavne pobjede i kako je u toj jednostavnoj reèenicizbijena sva povijesna istina koja pruža razjašnjenja svihsumnja i u kojoj je rasvijetljena znatiželja svih koji bi danashtjeli sigurne potvrde i dokumente o znaku s neba.Okrunjena slika i koljenima izdubeni kamen podno slikenajsigurnija su potvrda istine o obrani Sinja – za one koji suotvoreni cjelovitomu èitanju povijesti, istaknuo je kardinal, iupitao se zar nije znakovito i divljenja vrijedno da su krunudali izraditi sami zapovjednici i vojnici obrane grada.Upravo to je bilo razlogom zašto se ta èudesna pobjeda – bezobzira na politièke i društvene mijene i bez obzira bilanekomu draga prisutnost Gospe ili ne, sveèano i molitvenoslavi svake godine, veæ tri stoljeæa. Tako bez Gospe nijednodogaðanje, vezano uz obranu Sinja, nema istinski smisao. Taje istina ostala saèuvana i u viteškoj igri Sinjske alke, jeralkari od starine na svojoj zastavi nose Gospin lik.Privremeni pokušaji u ona hrvatskom narodu i katolièkojvjeri nesklona vremena da se ta sraslost odvoji pokazali su setek kao prolazne zablude i stranputice, daleke od dušenaroda, istaknuo je kardinal Bozaniæ. Obraæajuæi sevjernicima cetinskoga kraja, alkarima i svim ljubiteljima tespomen-igre koja je, kako je rekao, više od igre, potaknuo ihje da imaju mudrosti i viteške hrabrosti othrvati se svimizazovima i ponudama, kojima se želi potisnuti spomen nanjihovu odanost Gospi, na snažnu vjeru cetinskoga puka i nanjihovu junaèku privrženost hrvatskoj domovini.Poruèio je kako povezanost i pobožnost hrvatskoga narodaprema Majci Božjoj ostaje smjerokazom za buduænost svimkršæanima u Hrvatskoj, da ne dopuste razdvajanje svojevjere od društvene zbilje i od zalaganja za dobro; da se nesrame svjedoèiti istinu neba u zemaljskim poteškoæama; dane zanijeèu Boga i ne gube pouzdanje u njega. Razmišljajuæi o liku Gospe Sinjske, koji je došao zajedno s

franjevcima i pukom iz ramskog kraja, kardinal je pozornostprisutnih usmjerio na njezinu prignutost glave kojom pozivasvakoga èovjeka da podigne pogled i ugleda dar neba, liceMajke koja tješi i jaèa svjetlom vjeènosti. Baš ovdje, u Sinju,"posebno je vidljivo da se tek u poniznosti ostvaruje istinskaduhovna ravnopravnost odnosa zemaljskoga djeteta inebeske Majke, one koja nas danomice uèi da se uponiznosti èovjek uzvisuje do razine dostojanstva djetetaBožjega". Kardinal je podsjetio i na nedavnu prošlost i vrijeme kojenije bilo sklono Crkvi i kada je komunistièka vlast još uvijeknastojala pokazati svu odluènost potiskivanja nacionalnesvijesti u hrvatskom narodu i zatiranja Katolièke Crkve.Spomenuo se konkretno vremena od prije pedeset godina,kada se slavila 250. obljetnica èudesne obrane Sinja, i kadase tadašnje slavlje, kojem je predsjedao blagopokojnikardinal Franjo Šeper, premda se zbivalo u za Crkvunesklonim društvenim okolnostima, pretvorilo u velebnoeuharistijsko slavlje i najveæe poslijeratno okupljanjevjernika u našemu narodu. To je sinjsko slavlje pokazalo davlast koja se usprotivi narodu i koja želi izbrisati njegovupovijest, kulturu i vjeru, ne može opstati, poruèio je kardinal."Zato je lijepo iznova doživjeti da marijanska svetišta idanas jaèaju jedinstvo Crkve i naroda. Ovo marijanskosvetište povezuje naš jug i sjever, istok i zapad, hrvatskevjernike iz Bosne i Hercegovine, kao i one iz dalekogasvijeta. Zato smo se u raznim kušnjama uvijek vraæali uMarijina svetišta i dopuštali da nas zahvati Marijin pogled",kazao je kardinal. Podsjetio je na marijansku snagu hrvatskog naroda kojusvjedoèi i Domovinski rat. "Danas u Sinjskom svetištumolimo za hrvatsko zajedništvo. Dosta nam je podjela! Akoželimo napredak svom narodu i domovini potrebna je opæasuglasnost oko temeljnih pitanja. Otvorenost daru života izaštita obitelji i ljudskoga života u obitelji danas postajegoruæim pitanjem. O tome ovisi buduænost našega naroda.Ideologije koje se zasnivaju samo na ekonomskoj raèunicivode u vrijednosnu izgubljenost", upozorio je kardinalBozaniæ. Pozvao je na molitvu za mir i radost i zajedništvo života,kako u obitelji, tako i u domovini i svijetu. "Molimo danas iza mir u svijetu, za sve koji su posebno pogoðeni i strepe zaživot svojih najbližih. Diljem svijeta bukte ratovi, i žarištaima na toliko mjesta da papa Franjo èesto govori otinjajuæem, tihom, treæem svjetskom ratu. Nekima je sve tooèito igra. No, rata se igraju i ratove izazivaju samo ljudi isustavi koji nisu dozreli, koji se pred drugima žele potvrditisilom, umjesto da svojom èestitošæu izazivaju poštovanje",upozorio je kardinal. Sinjske franjevce, èuvare svetišta, potaknuo je rijeèima kakoim je povijest povjerila svetu zadaæu èuvanja dragoga likaÈudotvorne Gospe Sinjske, a njih je povjerila Njoj."Saèuvali ste ga hodeæi zajedno sa svojim narodom, noseæi idijeleæi s njime njegove muke, progonstva, boli i radosti. Nedopustite da vas išta odijeli od ovoga vrijednog naroda inastojte da vas s njime još više veže život u jednostavnosti izahtjevnosti Evanðelja, po primjeru vašega utemeljiteljasvetoga Franje". Spomenuo je i vjernoga Marijinahodoèasnika, bl. Alojzija Stepinca i njegova pouzdanja uBoga "koje bi nam trebalo biti trajno nadahnuæe". Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetištapod ravnanjem fra Jure Župiæa i s. Jelene Mijiæ,hodoèasnicima se obratio provincijal Franjevaèke provincijePresvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman koji je zahvaliosvima koji su sudjelovali u sveèanosti. Slavlje je završilokardinalovim blagoslovom, pjesmom "O Gospe Sinjska" tedržavnom himnom "Lijepa naša".

Domovinske vijesti ika

10 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Ilaèa: Svetkovina Velike Gospe u znaku 150. obljetnicesvetištaIlaèa, 15.8.2015. (IKA/TU) - Svetkovina Velike Gospe usvetištu Majke Božje na Vodici u Ilaèi ove je godine sveèanoproslavljena u znaku 150. obljetnice toga marijanskogsvetišta. Jubilarna godina, koju je na svetkovinu VelikeGospe 2014. godine otvorio umirovljeni ðakovaèko-osjeèkinadbiskup Marin Srakiæ, slavila se pod geslom "Izvore divni,Majko nam sveta, Ilaèka Gospo, moli za nas", a sveèanomisno slavlje 150. obljetnice svetišta 14. kolovoza predvodioje ðakovaèko-osjeèki nadbiskup i metropolit Ðuro Hraniæ, uzkoncelebraciju ostalih sveæenika te župnika i upraviteljasvetišta vlè. Ivana Ðakovca. Misnom slavlju prethodio jesveèani doèek nadbiskupa uz zvonjavu novih zvona.Nadbiskup je zatim u kapelici kleèeæi molio pred slikomDrage Gospe Ilaèke, koja je zatim u procesiji, uz pjesmu,donesena do vanjskog oltara gdje je slavljena misa.Uslijedila je krunica i molitvena priprava tijekom koje sepjevalo geslo jubilarne godine, a program je animiraogeneralni vikar mons. Ivan Æuriæ. Na poèetku homilijenadbiskup se osvrnuo na pitanje Marijina blaženstva teistaknuo da su slušanje i èuvanje Božje rijeèi najveæaMarijina krepost, koja je vrijedna usklika poštovanja.Krepost vrijedna nasljedovanja, vrijedna nebeske proslave.Mi veèeras ovdje okupljeni utjelovljeni smo usklikpoštovanja prema na nebo uznesenoj Isusovoj majci Mariji.Taj se poklik: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koja sisisao" u ovom ilaèkom svetištu razliježe veæ 150 godina."Nadbiskup je zatim u kratim crtama opisao nastanak ipovijest ilaèkog svetišta, te njegov rast i razvoj sve dodanašnjih dana, istaknuvši "pastoralnu razboritost i mudrosttadašnjeg župnika Antuna Matiæa i biskupa Strossmayerakoji je dopustio da se uz izvor podigne kip Majke Božje teda se na tom mjestu smije èastiti Blažena Djevica Marija".Biskup Strossmayer dao je i suglasnost da se uz izvor i kippodigne i kapelica, a godinu dana kasnije i današnja crkva naVodici. Mons. Hraniæ potom je naglasio kako je to svetištejedno od pet najposjeæenijih u Ðakovaèko-osjeèkojnadbiskupiji, odmah nakon Aljmaša i Slavonskog Broda teje rekao: "Ilaèa je mjesto zdrave marijanske pobožnosti, gdjese osjeæa kako i danas živi marijanska duša našegaHrvatskoga naroda te kako tu marijansku dušu upijaju idanašnje mlade generacije. I ovo naše današnjehodoèasnièko okupljanje i svetkovanje Velike Gospe ojubilarnoj 150. obljetnici svetišta, neka nas utvrdi u svijestida pored, te unutar povijesti grijeha, može postojati povijestsvetosti, da može postojati povijest pobožnosti, iskrenevjere, predanja i nesebiènosti, povijest èiste ljubavi premaBogu i prema èovjeku".Nakon mise uslijedila je procesija oko svetišta sa svijeæama islikom Drage Gospe Ilaèke, koja je zatim, uz prigodnemolitve i napjeve, te hrvatsku himnu unesena u kapelicu.Na uoènicu svetkovine slavljena je i misa u 23 sata koju jetradicionalno predvodio župnik župe sv. Katarine uNijemcima vlè. Darko Tvrdojeviæ sa svojim pjevaèkimzborom, ministrantima i èitaèima. Na dan svetkovine mise suslavljene u 7 sati, a predvoditelj je bio vlè. Tomislav Ðukez,u 9 sati vlè. Pavao Mikulèiæ, u 10.30 sati generalni vikarÆuriæ te u 16.30 sati vlè. Matej Glavica. Završno misnoslavlje u 19 sati predvodit æe domaæi župnik i upraviteljsvetišta vlè. Ivan Ðakovac.Za proslavu svetkovine Velike Gospe vjernici su sepripravljali devetnicom, a u svetište su hodoèastili vjernici izraznih dijelova Slavonije i Baranje te pogotovo Srijema.Mnogi od njih došli su pješke individualno ili u procesiji.Najpoznatija je procesija iz Iloka, s oko 200 hodoèasnika,uglavnom mladih, a koji svake godine uz pjesmu i molitvu

pješaèe gotovo 9 sati, te procesije iz susjednih župa Tovarniki Nijemci. Župljani u Ilaèi tijekom cijele jubilarne godinepripremali su se za ovu proslavu, a od brojnih dogaðanjaposebno znaèajan bio je Studijski dan povodom 150.obljetnice svetišta u svibnju, koji je završio sveèanimmisnim slavljem pod predsjedanjem sisaèkog biskupa ipredsjednika Hrvatskog mariološkog instituta Vlade Košiæa,kao i blagoslov novih zvona na ilaèkom svetištu u srpnju,koja su postavljena na kapelu, a koja je blagoslovio mons.Srakiæ.

U Molvama sveèano proslavljena 350. obljetnica župeMolve, 15.8.2015. (IKA) - Ovogodišnja proslava svetkovineVelike Gospe, glavnoga godišnjeg blagdana u župiUznesenja Marijina u Molvama - marijanskom svetištu uPodravini u kojem se nalazi èudotvorni kip Majke BožjeMolvarske iz 15. stoljeæa, protekla je u znaku velikogajubileja molvarske župe – 350. obljetnice njezina osnutka.Kao svake godine, tako je i ove velik broj vjernika ihodoèasnika došao u srce Podravine gdje se èuva i štujeèudotvorni gotièki drveni kip. Proslava je ove godine naposeban i sveèan naèin bila posveæena 350. obljetnicikanonskog utemeljenja župe. Središnje euharistijsko slavlje u subotu 15. kolovozapredslavio je varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvus više sveæenika, meðu kojima su bili domaæi župnik fraFilip Musa, koji je biskupu zaželio dobrodošlicu na velikjubilej, generalni definitor franjevaca konventualaca iz Rimafra Miljenko Hontiæ i drugi. Biskup Mrzljak u homiliji osvrnuo se na važnost svetkovineMarijina Uznesenja na nebo, kazavši kako je taj blagdan, uzsve ostale velike katolièke svetkovine poput Božiæa i Uskrsa,osobito blizak srcu vjernika, jer se odnosi na današnjegèovjeka buduæi da je i sama Marija bila èovjek i prvi vjernikodabran od Boga. Osjeæamo time da svaki ljudski život imasvoj smisao ovdje na zemlji. Stoga prihvatiti život znaèiprihvatiti križ i slijediti Mariju, rekao je biskup dodavši da jeMarija prihvatila i izvršila Božju volju, premda je isprva nijerazumjela. Marijin život nam je primjer zagovornice ipomoænice u svagdanjem životu. Zato i dolazimo na ovakvamjesta gdje molimo za pravdu i istinu, rekao je biskup.Slavlje je uvelièao velik broj hodoèasnièkih skupina meðukojima su bile i one iz Zagreba, Pule te susjedne Maðarske.Za sveèani jubilej Molvarci su se posebno pripremalitrodnevicom, a na sam blagdan slavile su se mise tijekomcijelog dana, meðu kojima je bila sveèana misa kod kapeliceMB Molvarske nakon koje je u sveèanoj procesiji kip MajkeBožje prenesen u župnu crkvu. Posebno je dojmljiva bilapopodnevna misa s blagoslovom djece.Molve su poznate i prepoznate diljem katolièkog svijeta poèudotvornom kipu Majke Božje Molvarske koji potjeèe izranog srednjeg vijeka (oko 1470. godine). Èudotvornost kipaproizlazi iz toga da je za vrijeme turskih osvajanja u našimkrajevima bio u zemlju zakopan i kasnije zaboravljen.Pronaðen je tako što je iskopan rogom jednog vola i od tadase proèuo glas po Podravini i šire u njegovu èudotvornost.Druga prepoznatljivost Molva je velebna crkva MarijinaUznesenja koja se na brežuljku izdiže u srcu Podravine.Crkva je graðena od 1853. do 1862. godine i danas je spravom nazivaju molvarskom ili podravskom katedralom.Zahvaljujuæi bogatom vjerskom životu župa je dala velikbroj muških i ženskih zvanja koji su se odazvali na Božjipoziv. Za to imaju zaslugu èuvari svetišta i prošteništafranjevci konventualci.

Domovinske vijestiika

1119. kolovoza 2015. broj 33/2015

Biskup Ivas predvodio slavlje u VrpoljuVrpolje, 15.8.2015. (IKA) - Svetkovina Velike Gospesveèano je 15. kolovoza proslavljena u marijanskom svetištuŠibenske biskupije Vrpolju. Središnje sveèano misno slavljei procesiju s èudotvornom ikonom Gospe Vrpoljaèkepredvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji biskup jeuputio na važnost i znaèaj Marijina zagovora. Naglasio jekako Marija okuplja nebrojeno mnoštvo vjernika u Vrpolju iu brojnim svetištima diljem Hrvatske. Slavimo slavlje životau Bogu. Gospa sa svojim sinom osloboditeljem skida sveokove kojima život i zli ljudi i zle ideologije, i zle navike iosloboðene strasti, a danas možemo nadodati i droge i kockai razni mediji mogu zarobiti i okovati èovjeka, dušu mu itijelu, mogu ga zasužnjiti, uèiniti ga robom, podanikomlažnih bogova i idola, koji nažalost u svakom vremenu nièunovom silinom i na novi lukav naèin okivaju i èine od ljudiovisnike i robove. Èesto puta do razine razaranja pojedinaca,cijelih obitelji i društva i dovodi do nesreæe do ruba uništenjai smrti. Imamo veæ s time gorkih iskustava, naglasio jebiskup Ivas. Gospa nas je uèila èuvati i braniti Božji darslobode, osobne slobode, slobode svoga naroda, svojedomovine. Upravo se danas sa zahvalnošæu spominjemo300. obljetnice kada je oèito Gospinom pomoæu izvojevanasloboda hrvatske Cetinske krajine i grada Sinja od najezdeosmanlijskih osvajaèa. Ovih smo dana slavili ponosno izahvalno 20. obljetnicu olujne pobjede u Domovinskom ratui s pravom smo se radovali što smo uime cijeloga hrvatskognaroda u kraljevskom Kninu upravo Gospi na dar posvetilivelebnu crkvu Gospe Velikoga hrvatskog krsnoga zavjeta,jer ona je Gospa naša i majka, ona nas je uèila onom što jeslavni Gunduliæ izrazio u svom prelijepom stihu "O lijepa, odraga, o slatka slobodo, daru kom sva blaga višnji nam Bogje dao", poruèio je biskup Ivas.

Papinski blagoslov crkvenim pjevaèimaSenj, 15.8.2015. (IKA) - Gospiæko-senjski biskup MileBogoviæ tradicionalno je predslavio blagdan nebeskezaštitnice starog biskupijskog središta Senja, UznesenjeBDM, 15. kolovoza. Suslavili su mjesni župnik dr. RichardPavliæ, senjski dekan i župnik sv. Jurja Silvijo Milin te župnivikar Nikola Prša. Liturgijskom glazbom misu je animiraokatedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpiæa Špike i uzorguljsku pratnju Milana Duèiæa.Dugo Senj ima katedralu a isto je tako dugo naše štovanjeMajci Božjoj. Prenosimo mladima osjeæaj pobožnosti premanašoj Gospi Ribarskoj baš kao što su i Izraelci ispovijedalisvoju vjeru kada su nosili Kovèeg saveza, istaknuo je napoèetku biskup Bogoviæ. Naizgled nam se èini neuklopivo uovo slavlje ono što Pavao piše Korinæanima, jer se nespominje Marija. Ipak je Pavao protumaèio Marijinouznesenje. On govori da je "žalac smrti grijeh". Tim žalcemubodeno je svako ljudsko tijelo i zato je podložno smrti. Ali,Marija je bila osloboðena tog žalca veæ u èasu zaèeæa i tu jekorijen njezina uznesenja i dušom i tijelom u nebo. Biskup jezatim pojasnio znaèaj "slušanja ali i prenošenja RijeèiBožje" preko svoje majke kako to poima njen sin Isus Krist.Time nam se poruèuje da svaki èovjek treba stalno tražitirijeè Božju, zakljuèio je biskup Bogoviæ.Na kraju mise župnik Pavliæ uruèio je papinski blagoslov zatroje crkvenih pjevaèa èlanova katedralnog zbora sv.Cecilije. Jurji Lenac za 35 godina pjevanja, Anti Ljubasu za45 godina i Mariji Ljubici Krmpotiæ za 65 godina pjevanja uzborovima, od Senjskog pa do zborova u Njemaèkoj uhrvatskim katolièkim misijama. Uime nagraðenih zahvalilaje Marija Ljubica Krmpotiæ, a zahvalu je nagraðenimaizrazio i biskup Bogoviæ.

Nadbiskup Devèiæ predvodio slavlje na KrasnomKrasno, 15.8.2015. (IKA) - Svetište Majke Božje naKrasnom tradicionalno je 15. kolovoza bilo odredištemnogobrojnih hodoèasnika koji su došli na proslavu VelikeGospe. Sveèano misno slavlje predvodio je rijeèki nadbiskupIvan Devèiæ u koncelebraciji s gospiæko-senjskim biskupomMilom Bogoviæem i drugim sveæenicima. Nadbiskup je na poèetku propovijedi istaknuo kakoblagdanom Velike Gospe slavimo Marijino uznesenje nanebo, a 8. rujna slavit æemo blagdan njezina roðenja ili MaluGospu. "Prvi se odnosi na slavni kraj Marijina života nazemlji, a drugi na njegov poèetak. Kao svaki èovjek, Marijaje roðena kao nejako dijete. Možda su se kod njezina roðenjanjezini roditelji i rodbina pitali slièno kao kod roðenja IvanaKrstitelja: 'Što æe biti od ovog djeteta?' (Lk 1, 66). Ali ako susi i postavljali takvo pitanje, odgovora na nj sigurno nisuznali. Zacijelo su mislili da æe ovom ženskom djetetubuduænost biti kao svakoj ženi njezina staleža u Izraelu. Asamo je Bog u tom trenutku znao odgovor na pitanje što æemala Marija biti. On je jedini znao da æe biti uzvišena iznadsvih žena, jer ju je izabrao da jednog dana postane majkomnjegova jedinoroðenoga Sina Isusa Krista."Marija se Bogu posve stavila na raspolaganje rijeèima: "Evoslužbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeèi!" (Lk 1,38), i u toj raspoloživosti da prihvati volju Božju, uspremnosti da odgovori na njegov poziv i da u tome ustrajedo kraja, tajna je Marijine velièine. To je put koji je maluMariju vodio do toga da postane i bude nazvana "VelikomGospom", kazao je nadbiskup. "U svjetlu takve Marijine velièine pozvani smo ocjenjivati ipromatrati sve druge velièine. Èinjenica je da se oduvijekneke ljude smatralo velikima i kao takve ih se slavilo,podizalo im se spomenike i po njima imenovalo trgove iulice, èak i gradove. Neke se smatralo velikima zbog vojnihzasluga, druge zbog politièke i državnièke mudrosti ispretnosti, treæe zbog rezultata na polju znanosti, kulture ilisporta. A postoje i oni koje vjernici smatraju velikima zbogsvetosti njihova života." Zbog navedenog moramo se pitatije li sve što ljudi smatraju velikim takvo i u Božjim oèima,rekao je nadbiskup. "Za nas bi Božje vrednovanje trebalobiti glavni kriterij u procjenjivanju bilo koje ljudske velièine.A to, u konaènici, znaèi da svaka ljudska velièina, kako bidoista bila velièina, mora u sebi sadržavati nešto od Marijinevelièine, koja se sastoji, kako smo vidjeli, u prihvaæanjuvolje Božje u svome životu."Istinska ljudska velièina s kršæanskoga gledišta je ona koja jestasala i oblikovala se kao odgovor èovjeka na Božji poziv,koja je plod èovjekove težnje da prepozna i ostvari Božjinaum s njime. Ako toga nema, ako je sve što je neki velikanuèinio bilo plod samo njegove volje, a ne barem implicitnanastojanja da svojim djelom i životom odgovori na Božjipoziv, takva se velièina, s vjernièkoga gledišta, ne možesmatrati autentiènom, poruèio je nadbiskup. "Mi otkrivamo uèemu je tajna ljudske velièine samo promatrajuæi Marijinuvelièinu. A to je velièina u poslušnosti Bogu, velièina uponiznosti, velièina u služenju, ukratko: velièina po mjeriBožjoj, a ne ljudskoj."Takoðer, Bog sa svakim èovjekom ima planove i nemadrugog naèina kako postiæi istinsku velièinu u svom životu,osim da, po uzoru na Mariju, upoznamo, prihvatimo iostvarimo Božje naume s njime, istaknuo je nadbiskup. "Utome nam je Marija nenadmašiv uzor. Ona je slušala Boga ikad ga nije posve razumjela, pa i onda kad je ta poslušnostzahtijevala prihvaæanje križa. Zbog toga, braæo i sestre, nemožemo dostojno Mariju slaviti, a još manje nasljedovati,ako se sami trajno ne trudimo upoznavati i izvršavati voljuBožju."

Domovinske vijesti ika

12 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

U nastavku je upozorio kako se mlade danas na svakojakenaèine poziva i potièe na nasljedovanje raznih lažnihvelièina, te da je dužnost vjernika u obitelji, u školi i usvakoj drugoj prigodi svjedoèiti im u èemu se sastoji pravavelièina, predstavljajuæi im i pokazujuæi pritom posebnoMariju kao utjelovljenje istinske velièine èovjeka. Bog namje na Mariji pokazao što se, nakon zemaljskog života,dogaða s onima koji su se u ovome životu trudili bitivelikima poput nje. Tko Mariju slijedi, doživjet æe i njezinkraj i biti uznesen na nebo, kazao je nadbiskup, dodajuæikako je nebo mjesto gdje stanuje Bog. Marija je sama nebojer je bila milosti puna i pod svojim je srcem nosila i svijeturodila Sina Božjega, u kojem se Bog kao u šatoru trajnonastanio meðu ljudima. Ona je za svog života bila Božjimprebivalištem, poruèio je nadbiskup. "Nebo je tamo gdje jeBog, i èovjek je u nebu ako je u Bogu i Bog u njemu. U tomje smislu Marija bila u nebu veæ na zemlji, što je potvrðeno injezinim slavnim uznesenjem na nebo poslije smrti.Nebo je život s Kristom, rekao je nadbiskup zakljuèujuæipropovijed, dodajuæi kako nas je Bog uznesenjem Marije nanebo htio ohrabriti da se ne pokolebamo zbog njegoveskrivenosti u našem sadašnjem stanju nego da, usprkospoteškoæama i nevoljama, težimo "za onim gore, ne zazemaljskim".

Svetkovina Velike Gospe u PaguKoncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi Marijinauznesenja predvodio nadbiskup PuljiæPag, 15.8.2015. (IKA) - Proslava svetkovine Velike Gospeu subotu 15. kolovoza okupila je tisuæe vjernika u župiUznesenja BDM na Pagu. Koncelebrirano misno slavlje užupnoj crkvi Marijina uznesenja u Pagu predvodio jezadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, nakon što je procesija sèudotvornim Gospinim kipom pristigla od svetišta Gospe odStarog grada do zborne crkve u Pagu. Nadbiskupova propovijed bila je u znaku spomena bl.kardinala Alojzija Stepinca kojeg je povijest Crkve upisala uniz najhrabrijih biskupa Europe onog tragiènog vremena."Poput susreta Marije i Elizabete, koji je bio pun simbolike iznaèenja za povijest spasenja, tako je i pohod Hrvatskoj sv.Ivana Pavla II. bio ispunjen znakovitim zbivanjima. Prvo jepodudarnost dana proglašenja blaženim Stepinca (3.listopada 1998.), s danom obrane pred komunistièkim sudomu Zagrebu (3. listopada 1946.), kad je osudio ideologijukomunizma i najavio njen kraj. Druga znakovitost jenjegovo hodoèašæe u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu,gdje su naši vjerski i narodni korijeni. Tamo je zapoèela iVelika devetnica našeg narodnog okupljanja koja je oznaèilapoèetak pada bezbožne ideologije komunizma. Velikezasluge za program i organizaciju te devetnice imao je i sinPaga, pokojni Živko Kustiæ. Treæi, najznakovitiji èin jeèinjenica što je papa Wojtyla, za kojeg svi smatraju da je'srušio Berlinski zid', nadgrobni spomenik razdijeljeneEurope, došao u Hrvatsku proglasiti blaženim muèenikaStepinca koji je imao hrabrosti komunistièkim silnicimaporatnog vremena reæi: 'Na sve optužbe koje se protiv meneiznose odgovaram: Moja je savjest mirna. Za svoje uvjerenjekadar sam podnijeti prijezir i poniženje i pripravan svaki èasi umrijeti'", rekao je mons. Puljiæ. Istaknuo je kako je beatifikacija u Gospinu svetištu u MarijiBistrici bila milosni dogaðaj za koji zahvaljujemo Mariji,vjernoj odvjetnici. "Ona je bila zagovornica i velikomzagrebaèkom nadbiskupu Alojziju koji je u najteže vrijemerata i poraæa mogao hrabro stati na braniku vjere ineustrašivo se sukobiti s ognjenim Zmajem. To se možeprimijeniti na dvije najopasnije ideologije 20. st.: fašizam i

komunizam", rekao je mons. Puljiæ, dodavši kako su zavrijeme rata komunisti slušali i prepisivali Stepinèevepropovijedi dok je osuðivao zlodjela fašista. Kad je poslijerata kritizirao komunistièka zlodjela, proglasili su ganeprijateljem naroda, osudili na šesnaest godina robije igubitak graðanskih prava na pet godina. "Prežalosni proces,kako ga je nazvao tadašnji papa Pio XII., bio je poèetaksvršetka bezbožne komunistièke i ateistièke ideologije. Tajzavršetak je predugo trajao, pet desetljeæa, i koštao je punoljudskih života: od Bleiburga, Macelja i brojnih Jazovki, donajnovijih žrtava Domovinskog rata", rekao je nadbiskup,istaknuvši kako sedamnaest godina od velièanstvenesveèanosti u Mariji Bistrici, osjeæamo radost i velikoznaèenje što je sv. Ivan Pavao II. Marijinog štiæenikaAlojzija ubrojio meðu muèenike Kristove Crkve unacionalnom svetištu u koje je Stepinac rado odlazio i vodiohodoèašæa dok je bio na slobodi. "Kao što je staricaElizabeta po nadahnuæu Duha Božjeg prepoznalaznakovitost susreta pa izrekla prekrasne pohvale na Marijinraèun, tako je i Wojtyla u 78. godini života došao u MarijuBistricu reæi pohvalne rijeèi o našem kardinalu Stepincu.Iako je veæ bio u poodmakloj dobi, nije se umarao dozadnjeg trenutka svog života poput Božjeg generalapredvoditi vojsku u borbi sa zlom i zasjedama svijeta, uobrani ljudskih i božanskih prava. Zato je bio kritièan premasuvremenim moænicima, apostolski zagrijan za navještajistine i nepopustljiv prema lažnim ideologijama, posebiceprema sustavima koji su mislili graditi svijet bez Boga.Treæe tisuæljeæe ne može zapoèeti 'sramotom našeg stoljeæa',kako on naziva ateizam svih boja, koji je Boga otpisao iskinuo s prijestolja pa je zapuhnuo ledeni vjetar", upozorioje mons. Puljiæ, istaknuvši da se u osobi Stepinca spojilatragedija koja je pogodila hrvatski narod i Europu tijekom20. st., obilježenu velikim zlima: fašizmom, nacizmom ikomunizmom. Stoga je sv. Ivan Pavao II. naveo u svojojpropovijedi rijeèi bl. Alojzija iz 1943. g., kad je Europa bilapritiješnjena nasiljem: "Katolièka Crkva osuðuje svenepravde, ubijanja nevinih, paleže mirnih sela i sva zatiranjasirotinjskih žuljeva. Crkva je za poredak koji je toliko starkoliko i deset zapovijedi Božjih. Ona je za poredak koji jenapisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskojprstom Boga živoga". Sažimljuæi odlike Stepinca, Papa jerekao kako su vjera u Boga, poštivanje èovjeka, ljubavprema svima do praštanja i jedinstvo s Crkvom kojoj je naèelu Petrov nasljednik bile prepoznatljiv karakter togneustrašivog pastira. "Draža mu je bila tamnica negosloboda, samo da bi obranio slobodu Crkve i njenojedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovanoevanðelje", rekao je mons. Puljiæ, zakljuèivši da je imeStepinac za nas poruka istine i dobrote, vjernosti Bogu,Crkvi i èovjeku, poruka ljubavi prema svom narodu, kakopiše na njegovu grobu: "U ljubavi prema hrvatskom narodune dam se ni od koga natkriliti". Uoèi svetkovine, u petak 14. kolovoza, u svetištu MajkeBožje od Starog Grada bilo je cjelonoæno bdjenje.

Slavlje u svetištu Gospe na HladiKaštela, 15.8.2015. (IKA) - Na svetkovinu UznesenjaBDM, u subotu 15. kolovoza, sveèanu misu s procesijom usvetištu Gospe na Hladi predvodio je vlè. Ivan Filipoviæ,duhovnik zajednice Cenacolo. U propovijedi je vjernicimapreporuèio da se molitvom utjeèu Blaženoj Djevici Mariji,jer je ona naša najveæa zagovornica, kako bi nam ona, baškao i uvijek do sada, dala snage i okrepe, za svakodnevnosuoèavanje s raznim životnim nedaæama.

Domovinske vijestiika

1319. kolovoza 2015. broj 33/2015

Slavlje u svetištu Majke naših stradanja u GoriBiskup Košiæ pozvao na molitvu za hrvatske katolièke obiteljiGora, 15.8.2015. (IKA) - Svetkovina Uznesenja BlaženeDjevice Marije na nebo sveèano je u subotu 15. kolovozaproslavljena u svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnimslavljem koje je predvodio sisaèki biskup Vlado Košiæ. Ukoncelebraciji bili su sveæenici Petrinjskoga i Glinskogadekanata predvoðeni dekanima preè. Josipom Samaržijom ifra Goranom Rukavinom, te rektor svetišta preè. PaškoGlasnoviæ. Blagdansko slavlje okupilo je mnoštvohodoèasnika, od kojih je glavnina pristigla pješice iz tripetrinjske župe, te iz župa Glina i Viduševac, a nazoèni subili i župan Sisaèko-moslavèake županije Ivo Žiniæ ipetrinjski gradonaèelnik Darinko Dumboviæ.U homiliji biskup je istaknuo kako se Crkva od svojihpoèetaka radovala Marijinu uznesenju, dogaðaju koji jeuslijedio nakon Isusova uskrsnuæa i uzašašæa te koji je nadasvima nama koji u Krista vjerujemo da je i naša buduænost - uskrsnuæe i život. Biskup je i izrazio nadu da æe posveta tenovoizgraðene crkve biti 8. prosinca o.g., te rekao kako æebiti postavljena tri Marijina kipa: jedan – koji æe bitiuzdignut sljedeæe godine pred vanjskim oltarom na stup –Marija s Djetetom Isusom u naruèju, drugi Marije podkrižem Kristovim – koji veæ stoji u cintoru crkve i pod kojimje napisan tekst "Majko Božja Gorska, Isusova Mati, suncenaših stradanja, ne prestani nam sjati!" i treæi koji æe bitipostavljen u apsidu iza oltara u crkvi, do posvete, aprikazivat æe Mariju u nebu koju u ime Presvetog Trojstvakruni Isus Krist. "Marija, Majka naših stradanja, s nama je bila – i sada je! – unašim patnjama, i osobnim i zajednièkim, narodnim – ali onaje s nama i na našem putu u nebesku proslavu: Marija –Majka žalosna i Majka radosna; tako i mi: s Marijom na putukriža u pobjedu i radost! Ove godine slavlje Velike Gospeobilježeno je u èitavoj našoj Domovini sjeæanjem na 20godina od završetaka Domovinskog rata. U Hrvatskoj on jezavršio 5. kolovoza, na Gospu Snježnu, a u BiH upravo 15.kolovoza na Veliku Gospu! Kao i Sinj ove godine slavi 300godina od obrane grada pred osmanlijskom najezdom, tako iova 20. obljetnica osloboðenja koje se veæina nas sjeæa, jersmo u tim dogaðajima sudjelovali, znak su slobode i posebneMarijine ljubavi prema nama jer dogodile su se èudesneobrane koje su nas kao narod spasile, da opstanemo. BašMariji zahvalni smo za slobodu Hrvatskoj, za pobjedu dobra,za prestanak rata, progonstva, terora i patnji koje su pogodilenaš narod koji nije imao druge pomoæi nego Božju i zagovorMarijin. Drugi narodi, pa i oni koji su nama spremaliuništenje, imaju za prijatelje velike i moæne narode koji ihštite i kad nisu u pravu, a mi Hrvati nemamo nikoga, ali akosmo vjerni Bogu i èinimo dobro, Marija se zauzima za nas imi joj danas želimo zahvaliti na tome što smo opstali", rekaoje biskup. Upozorio je da hoæemo li doista imati buduænosti ili æe našnarod nestati, ne ovisi samo o ratovima i neprijateljima kojinas žele uništiti, nego je opasnost u nama. "Kada gledamokoliko se djece raða u Hrvatskoj, koliko mladih ne vidiperspektivu za svoj buduæi život u Domovini, to nas moraviše zabrinuti, negoli ratni bubnjevi i ratne sjekire. Jer našapovijest svjedoèi da nas nisu mogli uništiti ni jedni drugi, aneæe ni treæi zavojevaèi protiv Hrvatske, ali mogli bismouništiti – mi sami sebe. Zato, draga braæo i sestre, molimo sedanas za naše hrvatske katolièke obitelji! Molimo PresvetuDjevicu i Bogorodicu Mariju na nebu uznesenu, da moli zanaše hrvatske katolièke obitelji. Molimo ju da nam isprosi dase mladi ne boje života, da hrabro preuzimaju obveze iživotne odgovornosti za sebe i za naš narod, da ne odgaðajuuæi u brak (odnosno u duhovno zvanje), da kada uðu u brak

prihvaæaju brojno potomstvo, da svi mi kao narod volimodjecu, da se radujemo novom životu, da blagoslivljamomajke trudnice te stvorimo u našem hrvatskom društvuozraèje povjerenja u život i u buduænost". U nastavku biskup je i podsjetio na rijeèi sluge Božjegakardinala Franje Kuhariæa "zemlja æe pripadati onima kojiimaju djecu" , te upozorio kako ako Hrvati izgube radostprihvaæanja djece, nestat æe. "Neka svaka obitelj koja možeimati djecu bude velikodušna i veæ ove godine prihvatidolazak na svijet još jednog djeteta! Ako ga ne može samauzdržavati, neka se naše župe pobrinu za nj i pomognu.Biskupija æe takoðer pomoæi jer je prošle godine osnovalabiskupijsku Zakladu kardinala Franje Kuhariæa za pomoæobiteljima. Ime je zaklada dobila po kardinalu Kuhariæu kojije bio 13. dijete svojih roditelja. Veoma je važno, braæo isestre, da svi shvatimo kako je Bogu stalo do svakog života,da se on raduje svakom èovjeku, svakom djetetu jer on želiživot a ne smrt", zakljuèio je biskup. Na kraju slavlja koje je animirao župni zbor iz župeBrdovec, biskupu i svim okupljenima na dolasku zahvalio jepreè. Glasnovniæ, a nakon mise u biskupovoj pratnji novucrkvu Uznesenja BDM razgledao i gradonaèelnik Dumboviækojeg je tom prigodom biskup upoznao sa završnom fazomradova na ureðenju unutrašnjosti crkve i cinktora. Nakontoga biskup se zadržao i u razgovoru sa županom Žiniæem,dijeleæi planove kako da se crkva i okoliš završe sureðivanjem do sljedeæe Velike Gospe.

Biskup Štambuk predvodio slavlje u Jelsi na HvaruPosebnost ovogodišnje proslave bilo je okupljanje vjernikaoko Marijina "pralika", kipa koji je darovan župi, a èuva seu prezbiteriju i koji se svake desete godine uz prvu nedjeljusrpnja skida iz oltara na štovanje vjernicima za slavljeVelike GospeJelsa, 15.8.2015. (IKA) – Brojni Gospini štovatelji okupilisu se u subotu 15. kolovoza u župi Uznesenja Marijina uJelsi na Hvaru gdje su sveèano proslavili svetkovinu svojenebeske zaštitnice koja je ujedno i naslovnik župne crkve. Ucrkvi ispunjenoj vjernicima, meðu kojima su bili i brojnigosti koji se odmaraju u tome primorskome mjestu, središnjeeuharistijsko slavlje predvodio je hvarsko-braèko-viškibiskup Slobodan Štambuk u koncelebraciji s generalnimvikarom mons. Stankom Jerèiæem i tamošnjim duhovnimpomoænikom Juricom Cariæem. Posebnost ovogodišnjeproslave svetkovine Velike Gospe je bilo okupljanje vjernikaoko Marijina "pralika", kipa koji je darovan župi, a èuva se uprezbiteriju i koji se svake desete godine uz prvu nedjeljusrpnja skida iz oltara na štovanje vjernicima za slavljeVelike Gospe. Pozdravljajuæi okupljene vjernike, biskup Štambuk izrazio jeradost što su se okupili oko Marijina lika koji s posebnomljubavlju èaste. U uvodu u misno slavlje pozvao je vjernikena molitvu za Gospino posredovanje u njihovu životu.Osvrnuvši se na rijeèi himna Prve veèernje svetkovineVelike Gospe "Ti sreæo svijeta, prva zvijezdo neba", biskupŠtambuk primijetio je kako je slava mnogih današnjihzvijezda vrlo kratka. Evo jedne zvijezde koja se nikada negasi. Neka nas ta zvijezda pogleda i utješi, zvijezda kojojhodoèaste toliki kako bi joj uputili svoju molitvu, rekao jehvarski biskup i podsjetio na tolika svetišta oko kojih seokupljaju hodoèasnici. Podsjetio je na 300. obljetnicusvetišta Èudotvorne Gospe u Sinju gdje je Marija, kako jerekao, intervenirala i uèinila èudo kod slavne pobjede. I našeokupljanje oko Marijina kipa želi nas potaknuti u našemuhodu prema nebeskoj Majci, rekao je mons. Štambuk,ustvrdivši kako bi se naš odnos prema Mariji trebao oèitovati

Domovinske vijesti ika

14 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

i u meðuljudskim odnosima. Upozorio je, pritom, i na neprimjereno ponašanje gostiju naotoku, posebno s obzirom na odnos prema svetinjama, kao ina ljetnu glazbu u kojoj, kako je rekao, nije moguæeprepoznati nešto lijepo. Bojim se i za naše mlade da "neusisaju" taj ritam koji nije normalan. Sve nas te pojavetrebaju potaknuti na zauzimanje našega stava. Novac nemože biti jedino i vrhunsko pravilo. Potrebno je imati stavprema dobrom i ljudski ispravnom ponašanju, rekao jebiskup Štambuk. U nastavku homilije osvrnuo se i na demografski problem,ustvrdivši da Hrvatska umire. Sve manje je kolijevki, a sveviše mrtvaèkih sanduka. Više je plaèa na groblju, nego uzipkama. Sve nas to upozorava kako se život dovoljno necijeni, rekao je, uz ostalo, mjesni biskup. U tom kontekstuosvrnuo se i na objavu pogubljenja hrvatskoga državljaninaTomislava Salopeka kojega su teroristi oteli nedaleko Kaira.Istaknuo je kako je pogubljenje nedužna èovjeka tragedijanašega vremena i pozvao pritom vjernike da se zauzimaju zaživot. Neka naðe voðe èine sve da narod bude zadovoljan, davlada mir i radost, te se u našem narodu ostvaruju ljudske ikršæanske vrijednosti, rekao je biskup Štambuk. Homiliju jezakljuèio rijeèima: "Ti sreæo svijeta, prva zvijezdo neba,brani naš narod, budi uz nas. Ti si zvijezda koju promatramoi kojoj se veselimo. Svijetli nama do kraja". Poslije mise uslijedila je sveèana procesija ulicama mjesta sGospinim "pralikom" u kojoj su sudjelovali bratimibratovštine Presvetoga Sakramenta koji, odjeveni ubratimskom ruhu, prema tradiciji predvode tu procesiju. Zasveèanoga ophoda ulicama Jelse u kojemu je sudjelovalovjernièko mnoštvo, pjevanje je predvodio župni zbor Sv.Cecilije pod ravnanjem Slavka Reljiæa koji je pjevao i namisi uz orguljsku pratnju s. Violete Jukiæ. Poslije završnogabiskupova blagoslova pred crkvom Uznesenja Marijina,Gospa je na kraju pozdravljena pjesmom "Zdravo Djevo".Marijin kip oko kojega se okupio pobožni puk bit æe vraæenna svoje mjesto u posebno sveèanom obredu u nedjelju 23.kolovoza. Uoèi slavlja Velike Gospe, u župi je 13. kolovoza uprilièenprigodni koncert u èast Gospi na koji su nastupili sopranAntonija Teskera, mezzosopran Vera Obukhova-Veliæ, tenorStefan Kokoškov, zatim mješoviti župni zbor Sv. Cecilije,dok je za orguljama bio Tomi Domanèiæ. Na oboi jenastupila Marijana Brejar–Domanèiæ, a sve pod ravnanjemSlavka Reljiæa.

Susret mladih Bjelovarsko-križevaèke biskupijeBiskup Huzjak predvodio slavlje Velike Gospe u Novoj RaèiNova Raèa, 15.8.2015. (IKA) - Na svetkovinu UznesenjaBlažene Djevice Marije na nebo, u subotu 15. kolovoza,bjelovarsko-križevaèki biskup Vjekoslav Huzjak predslavioje sveèano misno slavlje u biskupijskom marijanskomsvetištu u Novoj Raèi. Uz proslavu Velike Gospe bio jevezan i biskupijski susret mladih koji je okupio 40-takmladih koji su u svetište pristigli u petak, hodoèasteæi izBjelovara. Prigodni duhovni program koji je predvodio vlè.Zoran Grgiæ, biskupijski povjerenik za pastoral mladih,sadržavao je svjedoèanstvo mladih, katehezu te misno slavljes cjelonoænim euharistijskim klanjanjem. Na taj naèin mladisu se pripremili za središnje euharistijsko slavlje na kojem seokupio veliki broj sveæenika i vjernika."Upravo zbog doživljaja majèinskog pogleda koji bdije nadnama, srca koje kuca za nas, radost današnjega dana odsjevau oku svakoga od nas jer smo svjesni da smo došli MajciMariji", rekao je biskup u uvodnim rijeèima. U homilijibiskup je uz Marijinu majèinsku ulogu, njezinu brigu za nas,

istaknuo i njezinu vjeru, njezin ponizan život i predanje kojepredstavljaju siguran putokaz prema Bogu u kojemprepoznajemo ljubav i nalazimo radost i snagu za život."Kad gledamo njezinu vjeru i pouzdanje u Boga onda nemožemo ne imati nadahnuæe i primjer za sebe. Ne možemone vidjeti u njoj ostvaren dar božanske ljubavi, Božjegamilosrða, Božjega dara. Ne možemo ne vidjeti u njojostvaren jedan život koji, ljudskim rijeèima govoreæi, nijebio izniman. Bila je skromna, siromašna djevojka u zabitomselu u Izraelu, daleko od svega onoga što se dogaðalo utadašnjem, velikom i silnom Rimskom Carstvu. Jednu takvuskromnu, neznatnu djevojku Bog je izabrao da svijetu podariGospodara. Ne gospodara kakvi su bili onoga vremena ilikakvi su gospodari svih vremena, nego onoga Gospodarakoji æe svijetom gospodariti svojom ljubavlju, žrtvom,svojim predanjem i svojom pobjedom. Kaže nam sv. Pavao: "Prvina u svemu je Krist. On jePoèetak i Svršetak svijeta." U njemu svijet postoji, u njemuje svijet spašen i u njemu se svijet dovršava. I upravo jeneznatna Marija ta koja je na svijet donijela Sina Božjega iSpasitelja svijeta. Postala je ne samo Majka veæ i prvauèenica koja svim naraštajima vjernika svijetli kao uzor iprimjer vjere. Sv. Ivan u Knjizi Otkrivenja, u odlomku koji smo èuli uprvom èitanju, tumaèi da na svijetu postoji borba.To je borbadobra i zla. Ta se neprestana borba ne odvija samo u svijetuu kojem živimo, veæ ponajprije u našim srcima. Zlo koje želinadvladati dobro jest ono koje nas udaljava od Boga. Guraèovjeka na stranputice života ne bi li ga uništilo jer zlo ili zlikako ga Isus opisuje jest otac laži i ubojica èovjeka, ljudi odpoèetka. Kad promatramo Marijin pristanak na anðeloverijeèi i kasniji pohod Elizabeti, prepoznajemo slobodunjezinog izbora za Boga. Marija je sa svoje strane dalapristanak ne samo volje, ne samo razuma, nego pristanaksvoga života. Ta spremnost jest pokazatelj svijesti da jeMarija znala da zlo i slabost svijeta u kojem živi, možepobijediti jedino Božjom ljubavlju, milošæu i Božjomsnagom. Stoga, kad gledamo Marijinu odvažnu i poniznu vjeru i kaddoživljavamo taj dar ljubavi i svakovrsnog dobra koje je Bogpo Marijinu životu dao nama, obuzima nas radost,oduševljenje, ali i ohrabrenje i žar da i mi jednako tako,poput Marije, budemo vjerni Bogu i èinjenju dobra u svijetukoji vapi za Božjim mirom i spasenjem. Na tom putu Marijaje naša dobra majka koja nas bodri, koja nas tješi u našimnevoljama i mukama, u našim neuspjesima. Ohrabruje nasda idemo naprijed, da se ne damo pobijediti zlom, da svijetne promatramo èisto ljudskim pogledom kojim èovjek naprisutnost zla i nepravde potišteno zakljuèuje da se tu višeništa ne može. Uvijek se može dobro èiniti. Potrebno jesamo imati oèi vjere, biti zagledan u Onoga s kime se svemože i kojemu ništa nije nemoguæe. Neka Marijin zagovor bdije nad nama, nad našom dragomhrvatskom domovinom i nad svakim èovjekom u joj, a mimolimo da svi mi kao pojedinci, kao zajednica znamo uvijektražiti i boriti se za ono što je sveto, plemenito i dobro, što jeBožje, da bismo tako kao narod, kao Crkva, kao društvo išlinaprijed, da bismo nosili i one koji su daleko od Boga, dabismo im životom svojim pokazali što znaèi biti vjernik,vjerovati, što znaèi biti Marijin pobožnik, Marijino dijete,što znaèi biti Božji èovjek u svim segmentima našegadruštva, poruèio je biskup Huzjak.

.

Domovinske vijestiika

1519. kolovoza 2015. broj 33/2015

Obitelji Požeške biskupije s brojnom djecom hodoèastileu VoæinVoæin, 15.8.2015. (IKA) - Na svetkovinu UznesenjaMarijina na nebo, 15. kolovoza, obitelji Požeške biskupije sbrojnom djecom hodoèastile su po peti puta u Voæin.Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup AntunŠkvorèeviæ. Na poèetku je pred likom Gospe Voæinskeuputio pozdrav Isusovoj Majci koji su hodoèasnici popratilipjevanim poklikom "Blažena ti što povjerova". Istaknuo jeobiteljima s brojnom djecom da su one na sasvim posebannaèin suradnice Božjeg nauma o èovjeku, izrazio radost štozajedno s njima može u Voæinu slaviti Božju velièinuostvarenu na Mariji, sjediniti u svetom slavlju s Isusovomžrtvom ljubavi sve ono što nose kao teret, muku i nevolju,kao i njihove radosti od kojih su najveæa njihova brojnadjeca. Pozdravio je i ostale hodoèasnike, napose iz župeZabok na èelu sa župnikom Marijanom Culjakom. Pozvao jesve da provjere svoje hodoèasnièko srce te se odreknu sveganemoænoga u njemu i zazovu Božje milosrðe da ih onopreobrazi i osposobi za njegove darove.U homiliji biskup se zanimao za stanje obitelji s brojnomdjecom pri njihovu dolasku u Voæin, istaknuvši da ga susretis njima duhovno obogaæuju zbog ljubavi i žrtve koju žive ubraku i ulažu u svoju djecu. Uime obitelji s brojnom djecomuputio je pozdrav i zahvalnost prisutnim sveæenicima,napose ravnatelju Biskupijskog Caritasa Goranu Lukiæu ipovjereniku za pastoral braka i obitelji u Požeškoj biskupijiMariju Mesiæu te sveæenicima koji im služe u sakramentuispovijedi. Najprije je izložio hodoèasnicima sadržaj svetkovine.Istaknuo je kako je Bog u jednostavnoj, poniznoj nazaretskojdjevojci Mariji pronašao ljudsko biæe koje ga je osluškivalou dubini svoga srca, ušao s njime u dijalog o svome naumuza èovjeka i za sve stvoreno. Istaknuo je da se taj naumodnosi na ljudsku ranjenost zloæom, grijehom i smræu i daBog u Sinu svome koji je postao èovjekom pristupi tomstanju svojom ljubavlju, preuzme ga na sebe, uðe u našusudbinu i moæu svoje ljubavi iznutra pobijedi našu nemoæ ismrt te ostvari novog, osloboðenog èovjeka. Kazao je da jeprva dionica tog novog èovjeka u Isusu Kristu postalaMarija, uznesena u puno zajedništvo Božjeg života. Zahvalioje Mariji što je po vjernom suradništvu s Bogom postalaznakom nade i utjehe da æe se na svima nama ostvaritiljepota Božjeg nauma o èovjeku u Isusu Kristu.Biskup je podsjetio kako smo svjedoci da odreðeni krugovi usuvremenom svijetu stvaraju svoje strategije o uspjelomèovjeku, napose o braku i obitelji, na temelju nekih svojihinteresa, koje ideološki nameæu putem medija i drugih javnihsredstava bez ikakva izgleda da bi na taj naèin mogliosigurati uspjelu buduænost èovjeèanstva. Ukazao je nanaviještena biblijska èitanja koja nam obznanjuju da Bogsvoju strategiju o uspjelom èovjeèanstvu ostvaruje putemljubavi koja ima svoj najsnažnije oèitovanje u raðanju novihljudskih biæa. Kazao je da u tom smislu odlomak iz KnjigeOtkrivenja prikazuje ženu koja se muèi u poroðajnimbolovima te je to povezao s Lukinim evanðeoskimizvještajem o susretu Marije i Elizabete, dviju žena koje suzatrudnjele te dijele meðusobnu radost zbog onoga što je unjima Bog zapoèeo ostvarivati, spasenje po roðenju IsusaKrista èiji je preteèa Ivan Krstitelj. Istaknuo je kako imaonih koji nastoje narušiti Božji koncept o muškarcu i ženi,braku i obitelji na kojem je izgraðena naša povijest ieuropski identitet te je zapitao nazoène za kakav svijet se onizauzimaju. Izrazio je uvjerenje da prisutne obitelji s brojnom djecomsvjedoèe kako si ne dopuštaju pomutiti dušu suvremenimlutanjima s obzirom na èovjeka, nego vjeruju Božjoj

strategiji o njima te se upravo iz te vjere opredjeljuju zaprimanje mnogobrojne djece, postaju naš ponos zbograzumijevanja i vršenja Božjeg nauma o nama bolje nego lioni koji se bave ideologijama. Zahvalio je Bogu za takveobitelji i Mariji što im kao majka i rodilja pomaže na njihovuputu. Istaknuo je kako Požeška biskupija na svom popisuima više od petsto obitelji s petero i više djece koje su znaknade u Hrvatskoj i podsjetnik kako se samo s Bogom iopredjeljujuæi se za život postaje pobjednikom, gradibuduænost i otvara vjeènost.Zamolio je Isusovu Majku da posreduje kod Boga kako biBožje svjetlo doprlo da savjesti onih koji su na vlasti i dodrugih javnih dužnosnika kako bi se zapitali na koji naèinvode hrvatsko društvo te spoznali da ništa što je protivnoBožjem naumu o èovjeku ne može osigurati hrvatskubuduænost, da spoznaju kako taj naum ide putem braka iobitelji te raðanja novog potomstva. Kazao je da je jedna odnajhitnijih zadaæa u Hrvatskoj na svim društvenim razinamau toj svijesti staviti brak izmeðu muškarca i žene, obitelj ipotomstvo u središte zanimanja, napose obitelji s brojnomdjecom, zauzimati se za njihovo dostojanstvo, pružati imsvaku pomoæ i tako poraditi da kod nas pobjeðuje život te nanajbolji naèin izgraðuje naša sadašnjost i buduænost. Kazaoje obiteljima s brojnom djecom da su se na svom hodoèašæuna svoj naèin pridružile radosti i ponosu Marije i Elizabetezbog svoje djece u skladu s Božjim naumom, te je zamolioMariju da ih prati na njihovu putu kako nikada kod braènihdrugova ne bi ponestalo vjernosti, Božje snage ljubavi odkoje se i u materijalno skromnim uvjetima živi istinskobogatstvo. Iza poprièesne molitve krenula je središtem Voæina procesijas likom Gospe Voæinske u kojoj su sudjelovale obiteljinazoène na hodoèašæu. Procesija je završila u crkvimolitvom predanja Blaženoj Djevici Mariji koju jepredvodio biskup Škvorèeviæ. Hodoèasnièki programnastavljen je u dvorani Hrvatskog doma na kojem je uzbiskupa, sveæenike i bogoslove sudjelovao velik broj obiteljis djecom. Susret je pjesmom popratio dio šesnaesteroèlaneobitelji Vukašinoviæ iz Velike, a kroz program prisutne jevodila novinarka Višnja Mikiæ. U prigodnoj rijeèi biskupAntun je ocrtao smisao hodoèašæe u Voæin i susreta iistaknuo kako on osobno i Požeška biskupija želi i na tajnaèin iskazati svoje poštovanje i zahvalnost obiteljima sbrojnom djecom te moliti Isusovu Majku da majèinskomljubavlju i pomoæu koju je tijekom mnogih stoljeæaiskazivala brojnim hodoèasnicima prati i obitelji s brojnomdjecom, napose one u teškoæama, kušnjama i nevoljamaživota. Rekao je kako ga ohrabruje što nazoène obiteljisvojim opredjeljenjem za život i mnogobrojnu djecusvjedoèe da ne bježe od poteškoæa, svjesne da se kroz mukui trpljenje združene s Isusovim patnjama raða novi svijet ièovjek, raèunajuæi uvijek s Božjom pomoæu po zagovoruIsusove Majke. Zahvalio im je za sve njihove žrtve itrpljenja, istaknuvši da im on svojom prisutnošæu nahodoèašæu želi iskazati ono poštovanje koje uistinuzaslužuju. Istaknuo je kako æe oko 220 obitelji s brojnomškolskom djecom i ovom prigodom primiti novèani dar od1000 kn kao mali izraz dobrohotnosti Požeške biskupijeprema njima i kao doprinos za poèetak nove školske godine.Poželio im je obilje Božjeg blagoslova. Potom je u kratkom programu prikazana vrijednostobiteljskog života kroz recital koji je napisao stalni ðakonZdravko Ticl, a izveli ga bogoslovi Stjepan Guzanoviæ iMatej Silukoviæ. Predstavljena je zatim molitva s djecomkao važna sastavnica njihove duhovne izgradnje. Hodoèašæeje završilo zajednièkom molitvom pred Gospinim likom ucrkvi.

Domovinske vijesti ika

16 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Biskup Kutleša predvodio slavlje u poreèkoj baziliciPoreè, 15.8.2015. (IKA) - Svetkovina Velike Gospe uporeèkoj bazilici proslavljena je sveèanim koncelebriranimmisnim slavljem koje je 15. kolovoza predvodio poreèki ipulski biskup Dražen Kutleša. Koncelebrirali su katedralnižupnik preè. Rikard Lekaj, vikar katedralne župe vlè. HectorBernardez Germade te više sveæenika. Osim domaæihžupljana, i žitelja okolnih župa, misnom slavlju nazoèili su ibrojni inozemni gosti koji provode svoj odmor u poreèkomkraju. O svetkovini Velike Gospe razmišljamo o jednoj od èetiridogme koje Crkva ispovijeda o Blaženoj Djevici Mariji,najmlaðoj po proglašenju, ali po vjerovanju Crkve to jejedna od najstarijih vjerskih Istina. U tom duhu promatrajmolik Blažene Djevice Marije, rekao je biskup. Mi se danassjeæamo upravo te jedne mlade djevojke koja je živjelaposve obiènim životom, više nego svih velikih povijesnihliènosti o kojima èitamo u povijesnim knjigama. No, tepovijesne liènosti, od kojih su neke postavile temeljedanašnjih država, obièno su poznate po velikim gestamakoje su nanijele mnogo zla èitavim narodima. S druge straneimamo jednu djevojku, ženu, majku – Mariju. Svatko od naskada dolazi svojoj zemaljskoj majci donosi neke posebneosjeæaje, napose osjeæaj zahvalnosti za sve što je dala zasvoje dijete. No, isto kao što se dogodi da zaboravljamo nasvoju zemaljsku majku, tako zaboravljamo svoju NebeskuMajku, kako razoèaravamo svoju zemaljsku majku, takorazoèaravamo i svoju Nebesku Majku. Zašto se to dogaða?Reæi æe neki da je èovjekova sudbina takva da ga uvijeknetko razoèarava. A temelj razoèarenja jest izigravanjeneèijeg povjerenja, gubljenje povjerenja u drugu osobu.Kada Bog izabire osobe, On im daje blagoslov ne radi njihsamih nego da izvrše neku misiju. Mariji je reèeno:"blagoslovljena si Ti, ali imaj na pameti da æe ti maè boliprobosti srce", želi reæi ti si odabrana izmeðu ljudi, ona kojaje najizvrsnija, koja zna slušati, koja je spremna povjeritisvoju sudbinu Bogu. Taj blagoslov ne znaèi život u izobilju,nego da æe propatiti mnogo radi toga svoga blagoslova. Bogi od tebe traži da nešto veliko uèiniš za svoju djecu i zadruge ljude. Dijete koje dolazi blagoslov je roditeljima, ali tadjeca nerijetko zadaju toliko boli, problema, razoèaranja, imnoge majke ostaju ucviljene i razoèarane nakon svega štosu dale za svoju djecu. Blagdan Velike Gospe prigoda je dase zapitamo o svome odnosu prema zemaljskim roditeljimaali i prema Nebeskoj Majci, rekao je biskup Kutleša uhomiliji, spadamo li meðu one vjernike koji se Majci Božjojobraæaju samo kada zapadnu u velike probleme? No, bolje itada nego nikada. U današnjem evanðelju èuli smo velièanstveni himanMagnificat, u kojem Marija velièa Boga za sva velika djelakoja je uèinio. Iz toga možemo vidjeti i nauèiti nekolikostvari koje bi trebali primijeniti i u našem životu. Marija nasprije svega poziva na moralnu obnovu, da odbacimo svojegoizam. Po tome prvi glavni grijeh jest oholost, toga grijehase trebamo èuvati; a upravo, kako vidimo, Marijaponiznošæu pobjeðuje taj grijeh. Mi danas živimo u takvomsvijetu gdje se taj grijeh smatra najveæom vrednotom. Usvijetu gdje svatko hvali samo sebe Marija nam je uzor kakotu svoju oholost pobijediti. Marija kaže "silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne",time nam želi reæi da smo svi mi, jer smo stvoreni od Boga,jednostavni i jedinstveni i svi jednaki pred Bogom. Potrebnoje poštovati brata jer smo svi djeca jednog Boga, i daznademo poštovati drugog ne gledajuæi koje je vjere, rase,nacije, da poštujemo èovjeka kao Božje i ljudsko biæe.Rijeèima "gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne"Blažena Djevica Marija nam govori da treba živjeti sa

sviješæu da je potrebno razborito staviti mjeru izmeðumaterijalnog i duhovnog, ne prepustiti se ovisnosti zazgrtanjem materijalnih bogatstava. Samo ako se uspostavi taravnoteža èovjek može živjeti sretno na ovome svijetu.Tražimo pomoæ naše Nebeske Majke da se oslobodimo svihtih napasti i grijeha i da možemo što otvorenije doæi doonoga trenutka kada i mi budemo uzneseni i kada je budemogledali licem u lice, zakljuèio je biskup.

Nadbiskup Barišiæ predvodio veèernje slavlje u SinjuSinj, 15.8.2015. (IKA) - Uz suslavlje fra Joška Kodžomana,provincijala provincije Presvetog Otkupitelja, gvardijanasamostana i èuvara svetišta Èudotvorne Gospe Sinjske fraPetra Klapeža, župnika fra Ante Bilokapiæa i drugihsveæenika u subotu 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe,splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ predvodio jeveèernje sveèano euharistijsko slavlje. Pred brojnimvjernicima i hodoèasnicima pristiglih iz obližnjih krajeva ižupa, BiH na proslavu Uznesenja Blažene Djevice Marije nanebo i proslavu 300. obljetnice obrane grada Sinja odosmanlijske opasnosti, po èudesnom zagovoru GospeSinjske nadbiskup Barišiæ kazao je kako to slavlje svojimznaèenjem, postaje središnji vjerski i kulturni, crkveni idruštveni dogaðaj cijele Hrvatske. U prilog tomu spomenuoje kako su malobrojni, ali hrabri branitelji, uz pomoæ GospeSinjske, uspjeli obraniti svoj dom te naš kršæanski inacionalni identitet. Naglasio je kako je obrana prava rijeè,koja najbolje može predstaviti našu 14-stoljetnu povijest,koja je puna jubileja obrane. Samo ove godine, uz 300.obljetnicu obrane Sinja, slavimo i 20. obljetnicu Oluje -obrane od posljednjeg agresora na Hrvatsku. Nadbiskup jeistaknuo kako je hrvatski narod ostao vjeran rijeèi koju jeknez Branimir dao Petrovu nasljedniku papi Ivanu VIII., daHrvati neæe nikoga napadati, veæ se uvijek samo braniti.Pritom je još jednom zahvalio Petrovu nasljedniku, papiFranji, na njegovoj oèinskoj pažnji i ljubavi premahrvatskom narodu i što je po svom izvanrednom izaslanikukardinalu Josipu Bozaniæu prisutan na slavlju toga jubileja."U vjeri i nadi, pozvani smo slaviti i živjeti naše jubileje. Spovjerenjem i nadom, želimo biti branitelji života, èuvaridoma i graditelji svoje Domovine. Na to nas obvezujupovijesni i milosni trenuci darovane slobode, darom žrtvenaših branitelja i darom samoga Neba, no jesmo li doistabranitelji i graditelji buduænosti Hrvatske", upitao jenadbiskup i dodao kako se èini da je imamo, i još nemamoHrvatsku. "Imamo Hrvatsku prirodnih ljepota, a nemamodomovinu moralnih i duhovnih vrednota. Bog nam jedarovao Lijepu Našu, u koju su ugradili sebe naši djedovi ioèevi, predavši je nama i kao svoj dar. Umjesto da jeprimimo kao dar, cjelovitu, i da taj dar produžimo novimnaraštajima, mi èesto ugrožavamo njihovu darovanost isvojim agresivnim interesima pretvaramo je u svoj posjed.Svojim sebiènim i pohlepnim životom iznutra napadamosvoju Domovinu". Napomenuo je kako pretjeranimkonzumizmom i zaduženjima, ugrožavamo buduænost novihnaraštaja, ali i iskazao uvjerenje kako nam je svima stalo daimamo cjelovitu Hrvatsku prirodnih ljepota i evanðeoskihodnosa u društvu.Pozvani smo da budemo graditelji i branitelji života,napomenuo je nadbiskup i pojasnio tko su branitelji. "To sumladenci koji u svojoj odgovornoj i sebedarnoj ljubavistupaju pred oltar; to su oni pošteni gospodarstvenici kojimaje stalo ne samo do profita, nego prije svega da mladi mogunaæi radno mjesto, imati sredstva za život, osnovati svoj domu Domovini i biti korisni èlanovi društva. Branitelji su ipošteni ljudi u politici kojima je stalo do opæeg dobra svoga

Domovinske vijestiika

1719. kolovoza 2015. broj 33/2015

naroda, koji im je povjerio tu odgovornu ulogu, a pripadajusamo jednoj stranci - Hrvatskoj. Domovinu brane i grade onimedijski djelatnici koji se zalažu za objektivnu istinu te zaistinske ljudske i kršæanske vrednote". U nastavku propovijedi istaknuo je kako su branitelji znani ineznani graðani, muževi i žene na svim poljima obiteljskog idruštvenog života: odgoja i obrazovanja, prosvjete i kulture,zdravstva i sporta, te tolike osobe malih službi, ali življenih svelikom odgovornošæu. To su svi oni koji u sebi brane iizgraðuju èovjeka, koji je sposoban pomoæi bližnjemu, te onikoji imaju sluha za druge, rijeè pozdrava i pohvale, smjelostiza male geste dobrote i koji u sebi imaju snagu stvaranja iobrane života. "Smijemo se nadati, i možemo imati cjelovituHrvatsku prirodnih ljepota i ljudskih odnosa, gospodarskograsta i duhovnog bogatstva, jer svatko od nas, na svoj naèin,prepoznaje i sebe u ulozi branitelja i graditelja buduænosti,obitelji i društva", istaknuo je nadbiskup.

Slavlje u svetištu Majke Božje RemetskeOdnos prema majci i djetetu gradio je ili razarao narode icivilizacije, upozorio biskup ŠaškoZagreb, 15.8.2015. (IKA) – Na svetkovinu UznesenjaBlažene Djevice Marije, u subotu 15. kolovoza, u svetištuMajke Božje Remetske središnje euharistijsko slavljepredvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Ivan Šaško. Ukoncelebraciji je bilo dvadesetak sveæenika meðu kojima iprovincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o.Sreæko Rimac, zamjenik biskupskog vikara za grad Zagrebmons. Zvonimir Sekelj, kao i dekan Remetskoga dekanatafra Branko Lipša, OFMCap. Uz mnoštvo hodoèasnikapristiglih iz cijeloga grada, po tradiciji misi su nazoèilipripadnici 110. karlovaèke brigade i Karlovaèke graðanskegarde, kao i predstavnici gradskih vlasti. Prije poèetkaeuharistijskoga slavlja rijeè dobrodošlice izrekao jeprovincijal Rimac. Pod okriljem ovoga remetskoga svetišta, neodvojivoga odduše Zagreba i domovine Hrvatske, još se jednom na ovajdan susreæemo s posebnošæu kršæanskoga odnosa premaživotu i smrti. Povezani smo kao jedna Crkva s mnoštvomhodoèasnika koji su ponovno pronašli zajednièke putove iciljeve te se okupili u marijanskim svetištima. Današnja jesvetkovina velika duhovna obnova našega naroda koja nasvraæa istini o važnosti vjere, o tome da na zemlji živimoradost samo s darom koji je po Mariji utjelovljen i darovanèovjeku; s titrajem u srcu koji upuæuje na nebesku proslavu,rekao je uvodeæi u slavlje biskup Šaško.Ovaj nam susret u ljepoti zajedništva vjere, ovdje uRemetama oèituje Marijino pohoðenje i Božju blizinunašemu životu. Naši su stari, kako Zagrepèani tako i drugihodoèasnici, ovdje prepoznali otvoreno nebo koje sjajipobjedom nad zlom; ovdje su ponovno osjetili dragocjenostškrinje onoga Zavjeta koji je Gospodin dao svojemu naroduda æe ga pohoditi i nikada ga ostaviti. Ovdje su osjetili svojusmrtnost i pred Bogom prostrli svoje tuge te vidjelipobijeðenu smrt u susretu s Kristovim uskrsnuæem. Ovdje supronašli lijek svojim bolestima, u Ljekarnici koja lijeèizagrljajem i nadom, rekao je biskup u homiliji. U susretuElizabete i Marije ocrtava se smisao svakoga kršæanskogsusreta, jer "svaki je kršæanski susret obnova Pedesetnice,govora Duha Svetoga, dogaðaj milosti u kojemu se drugoga,svoje bližnje prepoznaje u otajstvu njihova poziva i dara kojije Bog darovao, poèevši od dara života. To je zagrljaj kojiprihvaæa i daruje, prepoznaje i zahvaljuje, tješi i potièe".Stoga je "svetkovina Marijina uznesenja proslavaneizrecivoga zagrljaja kojim Bog objavljuje svijetu darvjeènosti".

Govoreæi pak o Marijinu hvalospjevu, propovjednik jeistaknuo kako se u njemu zrcali povijest naroda ièovjeèanstva, društvo, kultura, gospodarstvo, srašteni snutarnjim titrajima Marijine duše i njezina odnosa s Bogom.Upravo je zato tako dražesno, lijepo, dirljivo i nadahnjujuæešto je Božje djelo u odnosu prema Blaženoj Djevici izraženopogledom. Marija pjeva: Moja duša velièa, moj duh klikæe uBogu, jer je pogledao moju neznatnost; pogledao je malenostsvoje službenice. Pogled, koji je na poèetku svakoga poziva isvake ljubavi, traži prihvaæanje. To je put punine zagrljaja.Pritom uvjet nije je li netko uspješan, bogat, sposoban iliutjecajan. Štoviše, polazište je malenost i poniznost. Tkosebe vidi u skromnosti, vidjet æe tu istu velièinu u drugima iprihvatiti ju. Pogled ispunjen ljubavlju koji mi daruje drugiomoguæuje mi da u sebi prihvatim malenost, da joj seradujem. Jer ona nije zapreka, nego bogatstvo. I više od toga.Vidjeti svoju slabost i bijedu nužan je korak, da bismovidjeli Boga i njegova djela, zahvaljivali mu i velièali ga.Suprotno tomu, grijeh je zanemarivanje slabosti i malenosti,koji ne vidi bijedu bližnjih niti mu je do nje stalo, posvijestioje biskup Šaško.Istaknuo je kako se "cijela povijest spasenja može sažeti uzagrljaj Boga i èovjeka, Boga i svijeta; zagrljaj koji grijeh -noseæi zlo i smrt – želi sprijeèiti, raskinuti ili odbaciti.Zagrljaj je to kojemu je na poèetku Bog i njegov Duh.Njegovom se snagom objavljuje otajstvo dara života; životprihvaæen vjerom postaje radošæu za druge i novimsusretom; u otajstvu radosti novim se pogledom èitajudogaðaje i raða se hvalospjev Bogu". Upozorio je kako baštim putem možemo vidjeti gdje se nalazi korijen sadašnjimpoteškoæama suvremenoga èovjeka. Naime, nije teško uoèitiborbu i nastojanja protiv Božjega zagrljaja. Dovoljno sepitati: Polazimo li od Boga u svome životu; raèunamo li naprisutnost njegova Duha; prihvaæamo li život kao dar ili gavidimo kao svoje pravo; koliko nam je stalo do radostibližnjih i do susreta koji æe otkrivati da svatko uvijek imadovoljno da bi druge obradovao; kako èitamo dogaðaje usvome životu, u obitelji, narodu i u svijetu? Želimo li uistinuzagrljaj s Bogom? Po onome što èesto vidimo, nažalostmoramo reæi da smo ponizili ljepotu toga zagrljaja. I ne treba iæi u duboke slojeve duhovnosti niti isticatiistanèanosti kršæanskoga otajstva. Dovoljno je poæi odzagrljaja majke i djeteta. Što nam on govori, dokodbacujemo život neroðenih, dok ne vodimo brigu na kojimæe se temeljima odgajati djeca i mladi, dok ne pazimo nadostojanstvo žena i majki, dok roditelji izgledaju suvišni idok starost doživljavamo kao teret? Što svjedoèimo, dok sena društvenoj razini ne vide odgovori o shvaæanju otajstvaživota? Zbilja, kako se možemo upuštati u bilo kakav govoro boljitku, o buduænosti, o napretku, dok ne èujemo odgovorna pitanje: Što je život i što je smrt? Odnos prema majci idjetetu gradio je ili razarao narode i civilizacije, upozorio jepropovjednik. O tome nam zagrljaju ima što reæi i 500.obljetnica roðenja svete Terezije Avilske, pod geslom "Zatebe sam roðena". U tome je izreèena pripadnost Bogu imarijanska radost poslušnosti Božjoj volji. Ta je sveticaosjetila trajnu zaštitu Bogorodice, a njoj je pripisivala i njojje zahvaljivala za milost obraæenja napisavši: "Me hatornado a si'." – Vratila me k sebi. Vratila ju je u otajstvozagrljaja neba i zemlje i otkrila životni poziv koji pet stoljeæane gubi ljepotu.I nas je Marija vratila k sebi; pohodila nas je Majka BožjaRemetska, donoseæi radost života i besmrtnosti. Nedopustimo da taj zagrljaj bude ponižen. U zagrljaj se prima ijake i slabe, i svete i grešne, i rasipne i odbaèene, i raskajanei tvrda srca. Ako su prožeti ljubavlju, svaki od njih otvaranebo. Jedino što ostaje zaprekom jest neistina: osobna ili

Domovinske vijesti ika

18 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

društvena, svejedno. Neistina ponižava zagrljaj, jer joj nijedo radosti, niti joj je pogled iskren, jer ju vodi sebiènost kojaotvara ponore tame, rekao je biskup Šaško, te na krajuhomilije izrekao molitvu "Majko Božja Remetska, hvala tiza svaki zagrljaj koji je unio radost u naše živote i u životebližnjih, naroèito svih koji trpe. Hvala ti, Odvjetnice naša, zasve koje jaèaš u svjedoèenju Božjega zagrljaja. Molimo te dase ne umoriš u naše obitelji i u našu hrvatsku domovinuvraæati zagrljaj istine i èuvaj nas u vedrini Božje prisutnosti.Jer i danas svjedoèimo da si ti Zagrljaj hrvatske radosti!Pogledaj na nas i zagrli nas, milena Mati!"Nakon poprièesne molitve zahvalu predvoditelju slavlja, kaoi svima koji su dali doprinos u pripravi za proslavusvetkovine zahvalio je upravitelj svetišta o. ZlatkoPletikosiæ. Prije blagoslova biskup Šaško je još jednompotaknuo hodoèasnike da se ne umore od života, te da nezaborave Božji zagrljaj i blagoslov.Svima onima koji nas vole, koje volimo dopustimo da bududio tog zagrljaja koji nam Bog ovdje daruje. Marija svojimpogledom i Crkva ljepotom svoga otajstva. Zato u toj ljepotibudimo blagoslov jedni drugima i za svaki naš životni korakosobito onaj težak molimo da ne previdimo Boga na tomistom putu, zakljuèio je biskup Šaško.

Svetkovina Marijina uznesenja u DubrovnikuBiskup Uziniæ u gradskom portu blagoslovio barke ibrodove, sve koji od mora žive kao i sve putnikeDubrovnik, 15.8.2015. (IKA) - Na svetkovinu UznesenjaMarijina, 15. kolovoza, brojni vjernici tijekom danahodoèastili su u dubrovaèku katedralu Gospe Velike kako bisudjelovali na misnim slavljima, te se pomolili i zapalilisvijeæu ispred zavjetne slike Gospe od Porata. Sveèanoveèernje koncelebrirano euharistijsko slavlje ispred katedralepredvodio je dubrovaèki biskup Mate Uziniæ koji je nakonmise u gradskom portu blagoslovio barke i brodove, sve kojiod mora žive kao i sve putnike koji ne samo brodovima negoi drugim prometnim sredstvima dolaze i odlaze izDubrovnika. U propovijedi je biskup istaknuo kako su svi pozvani bitiBožji suradnici u ostvarenju Božjeg plana spasenja kojegBog ima s èovjekom i èovjeèanstvom, a u kojemu je BlaženaDjevica Marija bila važan dio. U tu povijest spasenja seuklapa i Marijino uznesenje koje pokazuje da je povijestspasenja povijest koja je ostvarila svoj cilj, koja se ispunila."To je povijest koja je pokazala da je Bog u konaènicipobjednik, da je èovjek u konaènici pobjednik, i to èovjek ucijelosti. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo i sadanas u nebu kao naša majka èeka i zagovara", rekao je biskup. Objašnjavajuæi što je to povijest spasenja u kojoj u konaènicipobjeðuju i Bog i èovjek, biskup je protumaèio misnaèitanja. U Knjizi Otkrivenja, u slici borbe izmeðu Zmaja iŽene, prikazana je trajna borba "zla protiv dobra, oholostiprotiv poniznosti, moæi protiv slabosti". U slici žene može seprepoznati Crkva, èovjeèanstvo, te kao njihova predstavnicai Blažena Djevica Marija. Na svjetskoj pozornici ne samo da se odvija borba zla protivdobra, nego èitanja upuæuju i da se Bog aktivno i osobnoukljuèio u tu borbu na strani žene i njezinog potomstva, nanašoj strani, na strani dobra, kazao je biskup. U hvalospjevu"Velièa" Marija tako zahvaljuje Bogu zbog njegoveukljuèenosti na osoban naèin u ljudsku povijest. Po tojBožjoj ukljuèenosti potpuno se mijenja ona logika i poredakkoju je u ovaj svijet unio Zli. Bog, naime, snizuje oholice iumišljene, zbacuje silne s prijestolja, site i bogate odbacuje,a uzvisuje ponize, neznatne, gladne…To je logika koju jeBog unio u ovaj svijet i koja se oèitovala u Blaženoj Djevici

Mariji. Na kraju æe Božja ukljuèenost u povijest završitikonaènom Božjom pobjedom, a svi mi bit æemo dionicinjegova kraljevstva. Božje kraljevstvo se veæ dogodilo, a nakonaèan naèin æe se dogoditi kad Bog konaèno obeskrijepioholost, silu, vlast, "svako vrhovništvo", i smrt, povezao jebiskup razmišljanje s drugim èitanjem. Po Kristu se Bog ukljuèio u našu povijest, uèinio je svojompoviješæu i osposobio nas da dušom i tijelom možemo bitidionici njegove vjeènosti, istaknuo je. Dva su naèina na kojise svatko može ukljuèiti u Božju povijest: staviti se poputMarije na raspolaganje Bogu i njegovu planu sa svakim odnas po kojem se on ukljuèuje u ovaj naš svijet na stranidobra te mijenjati svijet po malim gestama ljubavi usvakodnevici. Biskup je istaknuo razliku izmeðu "velikepovijesti" u kojoj obièni èovjek može malo uèiniti jer imasvoje granice, a koja se ovih dana na tako drastièan naèinpokazala u, pretpostavlja se, "ubojstvu našeg sunarodnjakaTomislava Salopeka". Ta velika povijest se odvija negdjeiznad nas, možemo joj biti i jesmo žrtve, i èesto je nemožemo promijeniti osim po svojoj ukljuèenosti u onaj plankoji Bog ima s nama. U tu veliku povijest spada i sve ono štose dogaða kršæanima na Bliskom istoku i u drugim zemljamasvijeta, ali i velika gospodarska kriza koja pogaða najslabijemeðu nama, dodao je biskup Uziniæ. Toj povijesti koja sedogaða iznad nas i mimo nas i koju ne možemo promijeniti,možemo se bar opirati poput Marije, suraðujuæi s Bogom unjegovom planu. Biskup je kao primjer naveo problematikusve manjeg broja roðenih i iseljavanje mladih "s èim se nesmijemo složiti", a to se može mijenjati otvorenošæu premaživotu i stvaranjem boljih uvjeta za život u ovoj zemlji. Govoreæi o tome kako Bog želi mijenjati svijet i po malimsvakodnevnim gestama ljubavi, pozvao je na stvaranjeboljeg i ljudskijeg svijeta, u kojem je prisutnije dobro negozlo, u kojem æe biti više ljubavi nego mržnje. Primjer Marijekoja je posjetila Elizabetu je primjer i za te male obiènegeste ljubavi. Dodao je tome i brigu za zemlju na kojojživimo i njezinu zaštitu, za svako stvorenje, kao i upuæivanjelijepih rijeèi jednih drugima, èime se stvara ljepše ozraèje,bolji i kvalitetniji svijet. "Stvorit æemo svijet koji æe sigurnozbog toga, po nama i radi nas, postajati sve više Božji svijetu kojemu se sve više može oèitovati ono èemu se nadamo –ljepota raja." A da bi se to postiglo ne može se biti nesvrstan,mora se biti na Božjoj strani, strani dobra, strani Marije iIsusa Krista. Katedralni župnik don Stanko Lasiæ najavio je redoslijedprocesije u kojoj su sudjelovali sveæenici, redovnici,redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, vjernici i vjernice.Sliku Gospe od Porata u procesiji prema gradskoj luci inazad, nosili su kapetani Zdravko Prohaska, Matko Tomiæ iMiho Trojanoviæ, upravitelj stroja Nikola Æorak, tezapovjednici brodova "Tirena" i "Zrinski" Bogomir Vukoviæi Kristijan Bazdan. Uz ostale barke, u gradskom portu bili sui lokrumski brodovi Zrinski i Skala, povijesna replika Tirenate dvadesetak brodova koji sudjeluju na Big Game CupuDubrovnik koji se ovih dana održavao u dubrovaèkomakvatoriju.Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi podvodstvom Margit Cetiniæ, a vjernici katedralne župe ibogoslovi na misi su èitali èitanja i molitvu vjernika. UGodini posveæenog života evanðelje je navijestio gvardijanfranjevaèkog samostana Male braæe fra Veselko Grubišiæ.Župni kapelani don Marin Luèiæ i don David Pahor teèlanovi Bratstva Presvetog Sakramenta tijekom cijelog danapažljivo su vodili raèuna da ovaj veliki dan "u Gospe" proðeu najboljem redu.

Domovinske vijestiika

1919. kolovoza 2015. broj 33/2015

Bez poznavanja vlastite vjere nije moguæe u njoj rastiSredišnje euharistijsko slavlje u trsatskom svetištu predvodionadbiskup DevèiæRijeka, 15.8.2015. (IKA) - Tradicionalno, više desetakatisuæa vjernika iz Hrvatske i inozemstva hodoèastilo je usubotu 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe, u svetišteMajke Božje Trsatske. Središnje euharistijsko slavlje sprocesijom i slikom Majke Milosti, predvodio je rijeèkinadbiskup i metropolit Ivan Devèiæ u zajedništvu sgvardijanom fra Antunom Jesenoviæem i brojnimsveæenicima. Pozdravnu rijeè nadbiskupu i vjernicima uputio je gvardijan,kazavši kako nas Marija stoljeæima prati s trsatskogbrežuljka i potrebno je prepoznati da je ona "milosti puna" ida uslišava naše molitve. Nadbiskup se na poèetkupropovijedi osvrnuo na rezultate jedne ankete prema kojoj suna pitanje: "Što je poslije smrti: ništa ili reinkarnacija?"veæina anketiranih odgovorila - ništa. Istaknuo je kako jejedini kršæanski odgovor na to - uskrsnuæe. Takoðer, Crkvavjeruje i ispovijeda da je Marija odmah nakon smrti dušom itijelom uznesena na nebo, da se njoj odmah dogodilouskrsnuæe. To je 1. studenoga 1950. definirao i sveèano kaoobvezujuæi èlanak vjere proglasio papa Pio XII. Mons.Devèiæ upozorio je kako je svako slavljenje tog blagdanapromašeno ako u njegovu središtu nije ta tajna Marijinaživota i ako ga ne prate radost zbog njezina nebeskogproslavljenja, kao i èvrsta nada da æe se i na nama, premaIsusovu obeæanju, to isto ostvariti u posljednji dan, ako gabudemo slijedili Marijinom vjerom. "U Mariji imamo uzorvjere koja nas sigurno vodi do one slave u koju je ona veæušla. U tom smislu Marija je pralik svakog vjernika i cijeleCrkve, pralik vjere i pralik konaènog proslavljenja uvjeènosti. To je, a ne ništavilo ili nekakve reinkarnacije, onošto nam Bog poslije smrti priprema i na što nas poziva poIsusu Kristu, Spasitelju èovjeka."Svetkovina Marijina uznesenja na nebo nas podsjeæa iuèvršæuje u nadi da nam je ono dostižno i njezino nam jeuznesenje jamstvo da æe Isus i na nama ispuniti ono što jeobeæao kad je rekao: "Ako mi tko hoæe služiti, neka ide zamnom. I gdje sam ja, ondje æe biti i moj služitelj" (Iv 12,26). Nadbiskup je upozorio kako spisi Novoga zavjeta šute otako uzvišenom kraju Marijina zemaljskoga života, te da nine spominju gdje je, kako i kada ona umrla. Ipak, Crkva jeneprekidno razmišljala o onome što se o Mariji i o njezinojulozi u povijesti našega spasenja nalazilo u Svetome pismuèime je dublje uronila u tajnu njezina života i poslanja."Posebno je važna bila èinjenica da je ona Majkajedinoroðenoga Sina Božjega, kojega je rodila bez povrededjevièanstva. Polazeæi od tih izrièito objavljenih istina,Crkva je u sklopu nastojanja da dublje pronikne u tajnuKristove osobe i samog Presvetog Trojstva došla dozakljuèka da je Marija Bogorodica i vazda Djevica, što suprve dvije definirane istine vjere o njoj. Polazeæi od toga,Crkva je, voðena Duhom Svetim, nastavila sve dubljeuranjati u tajnu Marijine osobe i poslanja te je tako došla dospoznaje da je ona koja je rodila obeæanog Spasitelja svijetamorala veæ unaprijed, prije samog njezina zaèeæa, bitioèuvana od ljage istoènoga grijeha, kao i od svakogosobnoga grijeha." Slijedom takvih vjekovnih promišljanjapapa Pio IX. je 1854. proglasio dogmu o Marijinubezgrešnom zaèeæu, koja se odnosi na poèetak njezinaživota, a papa Pio XII., 1. studenog 1950. sveèano proglasiokao obvezujuæi èlanak vjere, kazao je nadbiskup.Dodao je kako Marijina vjera nije bila nešto od poèetkagotovo dano. Njena vjera bila je stvarnost koja se postupnorazvijala i sazrijevala i u tom sazrijevanju prihvaæala Isusakao otkupitelja svijeta. "To da je Marija rasla u spoznaji

vjere, i da je Isus napredovao u mudrosti, dobi i milosti,objašnjava zašto i Crkva, kojoj je Isus glava, a Marija majkai pralik, neprestano nastoji dublje shvatiti i razumjeti ono štovjeruje. Sve to treba biti i nama poticajom da se i samitrudimo bolje upoznati i, koliko je moguæe, razumjeti onošto vjerom prihvaæamo. Danas je to posebno važno iaktualno jer se posvuda susreæemo s velikim vjerskimneznanjem, s pravim vjerskim analfabetizmom, èime seobjašnjava i rašireno uvjerenje da se može biti kršæanin iistodobno vjerovati u reinkarnaciju i u svašta drugo."Upozorio je kako se mnogi smatraju vjernicima, a nepoznaju ni osnovne vjerske istine, ne razumiju njihovo pravoznaèenje i to ih ne smeta. U mnogim kršæanskim obiteljimadanas nema ni vjerskih knjiga ni èasopisa, a èesto ni Svetogpisma ni Katekizma Katolièke Crkve. A ako se nešto od togai naðe, ne otvara se i ne èita. Bez poznavanja vlastite vjerenije moguæe u njoj rasti, ni prema njoj živjeti i djelovati,upozorio je nadbiskup. Zakljuèujuæi propovijed poruèio je da vjera traži razum,odnosno da je potrebno neprestano težiti za što boljimpoznavanjem i razumijevanjem onoga što vjerujemo. Dogmao Marijinu uznesenju u nebo, kao i druge definirane istinevjere, plod su upravo takvog razumskog prodiranja uimplicitni sadržaj onoga što vjerom prihvaæamo. Takvarazumom shvaæena vjera, dakako u mjeri u kojoj je tomoguæe, postaje nam pravim i pouzdanim pratiocem iputokazom u rješavanju svakodnevnih životnih problema, alii svjetlo našoj nozi (usp. Ps 119) dok putujemo premavjeènom odredištu, onamo kamo je Marija veæ stigla,zakljuèio je nadbiskup Devèiæ. Na kraju misnoga slavlja zahvalio je gvardijanu i trsatskimfranjevcima na prihvaæanju tisuæa hodoèasnika, kao iraspoloživosti za sakramente pomirenja. Na osobit naèinobratio se majkama, kazavši da je svaka Marijina svetkovina- svetkovina majki. Po uzoru na Mariju, majke su suradniceBožje te ih potaknuo na zahvalnost na daru majèinstva.

20. obljetnica kapele Kraljice Mira u ZasadbreguZasadbreg, 16.8.2015. (IKA) - U prigodi 20. obljetniceizgradnje i blagoslova kapele Blažene Djevice Marije -Kraljice Mira u Zasadbregu, filijali župe Sveti Juraj naBregu u gornjem Meðimurju, u nedjelju 16. kolovozavaraždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misno slavljekojem se odazvao velik broj župljana i njihovih gostiju. Sbiskupom su slavili sadašnji župnik Ivica Puškadija, prijašnjidugogodišnji župnik preè. Ivan Kozjak te vlè. dr. MarioKopjar, predstojnik biskupijskog Ureda za sakralnuarhitekturu. Domaæi župnik Puškadija uputio je biskupu dobrodošlicu,kazavši kako velik broj okupljenih potvrðuje njihovu radostzbog slavlja. Pozvao je nazoène da Kraljici Mira preporuèecijelu svoju župnu zajednicu, od najmlaðih okupljenih okooltara kako bi cijela zajednica uistinu imala svjetlubuduænost. Zahvalio je i prijašnjem župniku Kozjaku što sevelikim osobnim angažmanom ugradio u ostvarenje novogsakralnog zdanja neophodnog za župljane u Zasadbregu.Misi su, meðu mnogobrojnim župljanima, nazoèili i èlanoviOdbora za gradnju kapele te predstavnici lokalne vlasti naèelu s naèelnikom Opæine Sveti Juraj na Bregu AnðelkomNagrajsaloviæem. Biskup Mrzljak u uvodu mise napomenuo je kako æe kapelauvijek biti spomen na dogaðanja u Hrvatskoj prije 20 godinakada se intenzivno molilo za mir, tako potreban i nužan zadruštvo u kojem želimo živjeti. Zaželio je župljanima da imtaj jubilej bude svojevrsni temelj na kojem æe graditi svojujoš veæu èvrstinu vjere i želju da budu još bolji i plemenitiji

Domovinske vijesti ika

20 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

ljudi. U homiliji biskup Mrzljak zaželio je da im kapelaKraljice Mira bude škola života u kojoj æe uèiti kako moliti igraditi toliko potreban mir u svojem osobnom životu, svojojobitelji i društvenoj zajednici, te da im Marija – KraljicaMira bude i primjer kako prihvaæati Božju volju u vlastitomživotu usmjerenom prema vjeènosti.Kapela Kraljice Mira izgraðena je u mjestu koje je dotadimalo dva pila. Inicijativom mještanina i glavnog donatoraMartina Rodingera te velike skupine mještana kupljeno jezemljište za gradnju nove kapele. Inicijativu i gradnjukapele, kojoj je temeljni kamen uz blagoslov tadašnjegpomoænog zagrebaèkog biskupa Jurja Jezerinca položen 29.kolovoza 1993. godine u jeku Domovinskog rata, podržao jetadašnji župnik Kozjak koji je pomno pratio njezinodovršenje koje su svojim darovima pomogli mnogobrojniljudi dobre volje iz Zasadbrega, cijele župe Sveti Juraj naBregu, domovine i inozemstva. Kapelu je 27. kolovoza1995. godine blagoslovio zagrebaèki nadbiskup kardinalFranjo Kuhariæ, a kroz nadolazeæe godine njezinu jeunutrašnjost freskoslikama ukrasio umjetnik DragutinZadravec, župljanin iz Malog Mihaljevca. U prigodiproslave 10. obljetnice kapele misu je predvodio prvivaraždinski biskup Marko Culej. Posljednjih godina u kapelisu postavljene nove orgulje i klupe, obnovljena je fasada teje kupljeno dodatno zemljište uz kapelu. U kapeli su svakenedjelje, a ponekad i tijekom tjedna, dobro posjeæene mise.

300. obljetnica izgradnje zavjetne kapele Sv. Roka uVaraždinuVaraždin, 16.8.2015. (IKA) - Na blagdan sv. Roka, 16.kolovoza, varaždinski kapucini spomenuli su se 300.obljetnice izgradnje kapele posveæene tome svecu, podignutena južnom prilazu gradu Varaždinu. Zavjetna kapela Sv.Roka izgraðena je godine 1715. kako bi se grad zaštitio odprijetnje epidemije kuge koja je u to vrijeme izbila uokolnim krajevima. Tri mise u kapeli Sv. Roka uZagrebaèkoj ulici kod tvornice Varteks toga su danapredvodili varaždinski kapucini, koji vode župu sv. Vida naèijem se podruèju kapela nalazi, podsjetivši okupljenevjernike na obljetnicu. Veèernju misu predvodio je župnik igvardijan fra Mirko Kemiveš, koji je napomenuo kako jekapela podsjetnik na bogatu varaždinsku prošlost koja jeimala i teška vremena kada su prijetile razne nedaæe.U prigodi obljetnice njezinu je prošlost pobliže u župnojkronici istražio dugogodišnji župnik fra Zvonimir BonoŠagi. Župa sv. Vida osnovana je na podruèju tada tzv.samostalne prebende sv. Vida koja je imala sjedište u crkviSv. Vida. Osnovana je 27. rujna 1961. g. dekretomzagrebaèkog nadbiskupa Franje Šepera te predana naupravljanje Kapucinskom samostanu u Varaždinu, pa jekapucinska crkva Presvetog Trojstva postala župna crkvanovoosnovane župe, a naslovna crkva Sv. Vida filijalna.Župa sv. Vida sveèano je otvorena 8. listopada 1961., apripala joj je i zavjetna kapela Sv. Roka, koja je dotad bilapotpuno zapuštena. Prozori su bili zabiti daskama, a krov itoranj jako ošteæeni. U uredu prebende o njoj nije bilopovijesnih podataka, osim da je to zavjetna kapela izgraðenau èast sv. Roku, zaštitniku od kuge. Stoga su kapucini trebalipribaviti povijesne podatke kako bi se saèuvala i zaštitila odrušenja koje joj je prijetilo od tadašnjih vlasti koje su na tomprostoru željeli proširiti prostor Varteksa. Kako bi seutvrdilo vrijeme izgradnje, pribavljen je arhivski zapiskanonskih vizitacija Varaždinskog arhiðakonata Zagrebaèkenadbiskupije. Ni u jednoj od brojnih vizitacija sve do godine1716. ne spominje se kapela Sv. Roka, pa se možepretpostaviti da ranije nije ni postojala. Prof. Rudolf Horvat

u knjizi "Povijest grada Varaždina" navodi da je 1712.godine bila kuga u Maðarskoj, koja je prešla u Podravinu.Varaždinski graðani su se zavjetovali da æe, ako kugamimoiðe Varaždin, sagraditi kapelu Sv. Roka. Kuga jeuistinu mimoišla Varaždin, te su graðani uz cestu izvangrada prema Zagrebu sagradili kapelu Sv. Roka, koja je bilazavršena godine 1715. Veæ iduæe godine posjetio ju jevizitator i zapisao da je temelj drvene kapele zidan.Vizitacija 1748. navodi da kapela ima 3 kaleža, 5 kazula i 4albe, a oko nje je groblje gdje se pokapaju stranci i siromasina trošak grada, pa se zove "Bogeèko groblje". Vizitacija1755. navodi da je kapela zidana, što znaèi da je na mjestustare drvene sazidana nova. Imala je drveni trijem spojen skapelom, a iznad njega tornjiæ s jednim zvonom. Oltara subila tri, a bila je kamenom poploèana. Godine 1768. dodanoje s jedne strane svetište, a s druge strane predvorje, te jenapokon pridodana i sakristija. Vizitacija 1771. navodi da jesagraðena darovima graðana. Spominju se tri oltara, te da jedrveni trijem uklonjen. Procesija je dolazila na blagdane sv.Roka i sv. Donata. Na groblju se više nije pokapalo.Posljednja vizitacija 1808. prikazala je kapelu kakva jedanas.Varaždinski kapucini na èelu s fra Bonom Šagijem uzmnogo muke s tadašnjim vlastima poèeli su obnovu godine1962. Nakon dvije godine trajanja obnove obnovljen je iureðen u baroknom stilu glavni oltar. Na vrh oltara stavljenje veliki stari kip sv. Roka, koji je nekad zajedno s kipom sv.Florijana stajao u podnožju kipa sv. Ivana Krstitelja naVidovskom trgu, sve do nemira godine 1918. kada susrušena sva tri kipa. Kip je od uništenja spasila gða Ožeg tega rado ustupila kapucinima za kapelu. Manji kip, koji jedotad bio na oltaru, nakon obnove postavljen je iznadulaznih vrata, gdje se i sada nalazi.Èim se poèelo s obnovom, godine 1962., kapucini su održalii prvo proštenje sv. Roka 16. kolovoza te zamolili vjernikeda svojim darovima pomognu obnovu. Od tada je uvedena ijutarnja misa nedjeljom na koju su dolazili radnici i radniceVarteksa nakon noæne smjene, a sama kapela bila je prepunavjernika i okružena njihovim biciklima, a mnogi vjernici jošdanas na mise rado dolaze upravo biciklima.

Susret nadbiskupa Puljiæa i patrijarha Irineja uzadarskoj katedraliImajuæi pred oèima 20. st. i brojne napetosti od kojih sutrpjeli Hrvati i Srbi, predsjednik HBK poželio da "taj susretbude doprinos miru i stabilnosti u Hrvatskoj i Srbiji",izrazivši uvjerenje da "voditelji naših vjernièkih zajednica,kao i zauzeti vjernici laici, mogu na tom planu punopridonijeti"Zadar, 18.8.2015. (IKA) - Predsjednik HBK zadarskinadbiskup Želimir Puljiæ i poglavar Srpske pravoslavneCrkve patrijarh Irinej susreli su se u utorak 18. kolovoza ukatedrali Sv. Stošije u Zadru, kada su razmijenili prigodnaobraæanja. Patrijarh Irinej bio je u pratnji nekoliko episkopaiz svih dijelova Srbije, a boravi u Hrvatskoj na pozivepiskopa dalmatinskog Fotija, povodom proslave 400.obljetnice bogoslovije u Krki. Uz pohod vjernicima Dalmatinske eparhije u Zadru, patrijarhje sa zadarskim nadbiskupom želio iskazati poèast svetimmoæima zajednièke srijemske muèenice sv. Stošije izrimskih i prvih kršæanskih vremena. Mons. Puljiæ smatraznakovitim susret u njenoj katedrali jer je Stošija stoljeæimapovezivala Istok i Zapad, pravoslavne i katolièke vjernike.Susret u Zadru nadilazi dimenzije lokalnih granica iprostora, istaknuo je mons. Puljiæ. "Imajuæi pred oèima 20.st. i brojne napetosti od kojih su trpjeli Hrvati i Srbi, kako

Domovinske vijestiika

2119. kolovoza 2015. broj 33/2015

zbog ratova svjetskih razmjera tako i zbog lokalnih sukoba irazmirica, poželio bih da ovaj susret bude doprinos miru istabilnosti u Hrvatskoj i Srbiji. Uvjeren sam da voditeljinaših vjernièkih zajednica, episkopi i biskupi, župnici iparosi, kao i zauzeti vjernici laici, mogu na tom planu punopridonijeti. Premda su ožiljci nedavnih ratnih stradanja jošuvijek svježi, pa teren nije najpogodniji za ekumenskadruženja i poruke, smatram da se mi, kršæani, ne smijemoumarati širiti ljubav, snošljivost i praštanje", rekao je mons.Puljiæ u obraæanju patrijarhu, istaknuvši da su na to osobitopozvani katolici i pravoslavni, jer ih vežu iste knjige itradicija, kerigma i liturgija te uèiteljstvo zajednièkih prvihsedam sabora. Pohod patrijarha u pratnji episkopa doprinosje suradnji dviju Crkava, rekao je mons. Puljiæ, želeæi da tobude poticaj i vjernicima obiju zajednica koji vjeruju uKrista uskrsloga, jedinog otkupitelja èovjeka. Visoka obljetnica odgojno-obrazovne ustanove Srpskepravoslavne Crkve u Dalmaciji zbog èega je patrijarh stigaou Hrvatsku "pokazuje kako su katolièke i pravoslavnecrkvene odgojno-obrazovne institucije stoljeæimapreporaðale Europu na intelektualnom, duhovnom,odgojnom i kulturnom polju. Grad Zadar se s pravom ponosišto je veæ prije šesto godina, poput drugih europskihgradova, Bologne, Pariza, Cambridgea i Padove, krajem 14.st., imao prvo sveuèilište koje je osnovala Katolièka Crkvapreko dominikanskog reda", rekao je mons. Puljiæ, èestitavšina èetiri stoljeæa postojanja bogoslovije na Krki. Nadbiskupje podsjetio i na sadržaj Ekumenske povelje u Strasbourguod 22. travnja 2001. g., koju su potpisali predsjednik Vijeæaeuropskih biskupskih konferencija (CCEE) i predsjednikKonferencija europskih Crkava (KEK), uz smjernice zasuradnju meðu kršæanskim Crkvama. Istaknuli su tri važnazadatka: potrebno je iæi jedni drugima, zajednièki djelovati izajednièki moliti. "Ekumenizam živi od tog zajednièkogtrostrukog hoda. Dva su podruèja osobito aktualna uostvarivanju tih smjernica: to je Europa koja je stoljeæimabila poprište nacionalnih, vjerskih i regionalnih napetosti isukoba te Sveta zemlja koja u moru islamskog svijeta pružadoista tužnu sliku kršæanske razjedinjenosti", istaknuo jemons. Puljiæ. Nadbiskup je naglasio i znaèaj Bogorodicekoju èaste pravoslavni i katolici, èije su Uznesenje katoliciproslavili, a pravoslavni æe za deset dana. "Upravimo jojmolitve za naše svete Crkve koje uime Isusovo predvodimo iza naše narode kojima po svetom redu služimo. Ona jeopisana u spisima Otaca kao Djevica koja moli, sluša,žrtvuje i prinosi. Neka nas poziva da se oko nje sabiremokao u apostolsko doba. Ona, majka apostola, neka štiti izagovara vjernike katolièke i pravoslavne Crkve u Srbiji iHrvatskoj, Europi i svijetu", poželio je nadbiskup Puljiæ.Patrijarh Irinej, arhiepiskop peæki i metropolit beogradsko-karlovaèki, pozdravio je mons. Puljiæa pozdravom kojiupuæuju metropolitima: Vaše visoko preosveštenstvo.Zahvalio je na rijeèima dobrodošlice i doèeku, izražavajuæidivljenje Stošijinoj "divnoj katedrali koja je dom Božji, hramsveti, u kojem se vjernici sabiru na molitvu i bogoslužje"."Drago mi je što je Gospod dao priliku da posjetim ovajdrevni kršæanski grad koji je imao priliku da doèeka iapostola Pavla. Nije nemoguæe. Nemamo podataka o tome,no buduæi da je bio u ovim krajevima, u njegovo vrijemeZadar je bio njegov grad. Ovaj grad i ovaj divni hram obilnonas podsjeæaju na naše zajednièko vrijeme, kad je bila jednakršæanska Crkva. To vrijeme nije bilo kratko i nije bilotoliko daleko od našeg vremena. Bilo je to vrijeme kojem seGospod radovao. Vjerujem, ako mi budemo radili da se tovrijeme povrati, obradovat æemo našeg zajednièkogGospoda, naše svete ugodnike, meðu kojima je i sv.Anastazija Rimljanka", rekao je patrijarh Irinej i nastavio:

"Imamo puno zajednièkog, i pored izvjesnih razlika. Alipuno je više onoga što nas sjedinjuje, zbližava i èini dabudemo jedni - ako ne zajedno, barem jedni pored drugih.Bilo je vrijeme koje bih rekao da se ne ponovi, kada smoèinili nešto što ne prilièi kršæanskom imenu. Kada se èovjekudalji od Boga, onda je sve moguæe. Svi se molimo Gospodusvakodnevno, i za jedinstvo Crkava, i da ono vrijeme budedaleko od nas i da se nikad ne ponovi", rekao je patrijarh,istaknuvši da živimo u vremenu koje nas upuæuje jednedrugima. "Imamo zajednièkog bližnjega koji nisu s nama.Radi te blizine mi smo dužni i pozvani nešto uèiniti, dapremostimo prošlost. Onu prošlost koja nas je dijelila.Prošlost koja je ostavila traga, s kojom se ne ponosimo.Gospod želi našu zajednicu. I mi svi èinimo i trebamo èiniti,ako veæ nismo zajedno, ali da budemo bliski jedni drugima.Na nama je, na našim Crkvama vrlo velika odgovornost.Onakvi kakvi budemo mi, konkretno Vi i ja, kojipredstavljamo svoju Crkvu, takvi æe biti i naši vjernici. Jeroni gledaju u nas, podržavaju nas i èine ono što mi želimo.Pa da se potrudimo da èinimo i živimo ono što Gospod želi.Jer svi smo njegov narod", poruèio je patrijarh Irinej.Istaknuo je kako Crkva katolike i pravoslavne sjedinjuje,zbližava i daje srodstvo. "Ono što nas sjedinjuje i što nam jezajednièko puno je veæe od onoga što nas dijeli. Potrudimose da podržimo to što nam je zajednièko, da to proglašavamoza našu metodu, plan i program našeg života. I sigurno æemnoge stvari biti bolje nego što jesu", rekao je patrijarhIrinej, zakljuèivši: "Neka Gospod blagoslovi narod katolièkii pravoslavni, pravoslavni i katolièki, da se potrudimo bitidjeca Božja. Svete tajne i sveta liturgija su nam bliski, i akoto budemo imali u vidu, sigurno se neæe ponoviti ono što jenekad bilo. Nekada je ovdje bilo puno više Srba nego što jedanas, a vrijeme koje je iza nas, svjedoèi, govori da je bilovrijeme kad smo živjeli kao braæa. Molimo se Bogu da se tovrijeme vrati. Život nam brzo prolazi. A nema veæe tragedijeza èovjeka, nego da gaji mržnju prema nekome. Mržnja višeubija i satire onoga u kome jest, nego onoga na koga se onaodnosi. Jer prvo je u nama. Neka nas Gospod od nje saèuva,da zaista budemo kao braæa, jer nosimo zajednièko ime,kršæani, po Gospodinu našem koji nam je jedini Spasitelj ukojeg vjerujemo. Prema tome, dužni smo i pozvani smo bitibraæa". Susret u katedrali održan je nakon pohoda patrijarha Irinejapravoslavnoj crkvi Sv. Ilije koja se nalazi u neposrednojblizini zadarske katedrale. Patrijarha je na ulaznim vratimadoèekao i pozdravio katedralni župnik Josip Radojica Pinèiæ,a uz zvuke orgulja patrijarh je došao do prezbiterija gdje gaje doèekao mons. Puljiæ u pratnji sveæenika. Nakonprigodnih govora, obojica su sa svojim pratnjama pohodilipokrajnju laðu katedrale gdje je sarkofag s moæima sv.Stošije koju su èlanovi Pravoslavne Crkve poèastili ipjevanjem tropara njoj u èast. O životu sv. Stošije, njenomštovanju u Zadru i dolasku moæi 810. g., ukratko je rekaodon Dario Tièiæ, župnik zadarske Belafuže. Susret je završenu Nadbiskupskom sjemeništu Zmajeviæ gdje su se nadbiskupPuljiæ i patrijarh Irinej zadržali u osobnom razgovoru.Zadarski sveæenici i episkopi takoðer su u tom istomprostoru, sveèanoj dvorani Sjemeništa, imali zajednièkisusret. Domaæini su bili rektor i duhovnik sjemeništa, donÈedomil Šupraha i Stanislav Wielinski te nadbiskupijskivikar za pastoral don Igor Ikiæ. Nadbiskup Puljiæ u katedralije uvodno pozdravio patrijarha Irineja rijeèima apostolaPavla Korinæanima: Neka milost Isusa Krista i ljubav BogaOca, kao i zajedništvo Svetoga Duha, bude uvijek sa svimanama.

Domovinske vijesti ika

22 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Crkva u Hrvata

Sv. Ana proslavljena u MaradikuBiskup Gašpareviæ zamolio pomoæ za dovršetak crkveMaradik, 26.7.2015. (IKA) - U Maradiku na blagdan Sv.Ane, zaštitnice župe, 26. srpnja, misno slavlje predvodio jebiskup Ðuro Gašpareviæ u još nedovršenoj župnoj crkvi, èijaje izgradnja zapoèela prošle godine.Biskup Gašpareviæ zahvalio je župniku Božidaru Lusavcu nazauzetom zalaganju oko gradnje i svim darežljivimvjernicima. Osobito se preporuèio vjernicima župe Maradik,koji žive u inozemstvu i zamolio materijalnu pomoæ zadovršenje radova crkve.

Bjelovarski mladi na meðunarodnom susretuministranata u RimuBjelovar, 7.8.2015. (IKA) - Tisuæe ministranata izNjemaèke, Austrije, Švicarske, Slovaèke, Èeške, Maðarske,Poljske, Rumunjske, Nizozemske, Malte, Španjolske,Portugala, Italije i Hrvatske sudjelovalo je u Rimu nameðunarodnom hodoèašæu ministranata od 2. do 7.kolovoza. Najveæi broj ministranata bio je s njemaèkogagovornog podruèja, a iz Hrvatske su sudjelovali ministrantiiz Bjelovarsko-križevaèke, Požeške, Hvarsko-braèko-viškebiskupije te Ðakovaèko-osjeèke i Rijeèke nadbiskupije. Ministranti i ministrantice Bjelovarsko-križevaèke biskupijepod vodstvom vlè. Krunoslava Detiæa, povjerenika zapastoral duhovnih zvanja, mladomisnika Gorana Bužaka ivlè. Branka Fresla, župnog vikara sv. Terezije Avilske,uputili su se prema Vjeènom Gradu u nedjelju 2. kolovoza uveèernjim satima, iz dvorišta Biskupijskog ordinarijata uBjelovaru ispraæeni Stjepanom Ptièekom, generalnimvikarom, i okupljenim roditeljima. Prva postaja hodoèašæabio je grad sv. Franje i sv. Klare, Asiz, u kojemu suministranti razgledali crkvu Gospe od anðela (Porcijunkula),zatim Sveti samostan s crkvom i grobom sv. Franje Asiškogte u bazilici Sv. Klare crkvu i grob sv. Klare, te u ozraèjumjesta koje nosi temelje franjevaštva molili na grobovimadvoje svetaca. Nakon Asiza ministranti su posjetili Orvieto ikatedralu koja èuva relikvije euharistijskog èuda. Stigavši u Rim ministranti su obišli papinske bazilike,katakombe, svete stube a predveèer se okupili na TrguSvetog Petra, gdje ih je pozdravio predsjednik meðunarodneudruge ministranata zrenjaninski biskup Ladislav Nemet. Uprogramu su sudjelovali ministranti predstavljajuæi svojezemlje nacionalnom zastavom te molitvom i pjesmom napojedinom jeziku. Papa Franjo prikljuèio se molitvi teradosno pozdravio okupljene mlade, prošavši trgom kako bisvima iskazao dobrodošlicu. Drugoga dana ministranti su sudjelovali na Papinojaudijenciji i katehezi o obitelji. Papa ih je pozvao da budumisionari u svojim obiteljima, društvu i župnimzajednicama. Radost služenja koju prenose svijetuministranti trebaju potkrijepiti i životom te biti pravimisionari Božje ljubavi i radosti. Zatim su mladi pošli do groba sv. Petra, gdje su u molitviiskazali zajedništvo s Petrovim nasljednikom te molili zadomovinu. Posebno je radost izazvala molitva na grobu sv.Ivana Pavla II., velikog prijatelja hrvatskog naroda. Zatim surazgledali Rim s kupole bazilike. Sljedeæih dana posjetili suznamenitosti i crkve Rima, od kojih je posebnu pozornostizazvala crkva Sv. Ignacija Lojolskog, utemeljitelja DružbeIsusove. Svi ministranti iz Hrvatske okupili su se u èetvrtak 6.

kolovoza u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima, te uz blagdanPreobraženja, slavili i zahvalili Gospodinu za hodoèašæe, temolili za domovinu i posebno ukljuèili u molitvu i otetogTomislava Salopeka. U Sv. Jeronimu doèekao ih je vlè.Marko Ðurin, koji im je predstavio povijest Papinskogahrvatskog zavoda i crkve, te naglasio povezanost papa krozstoljeæa s Hrvatima. Na povratku prema domovini, ministranti su posjetiliPadovu, grad sv. Antuna i sv. Leopolda Bogdana Mandiæa,na èijem su grobu slavili misu, ponosni na velikog hrvatskogsveca koji se posebno istaknuo kao djelitelj Božjeg milosrðau sakramentu pomirenja. Putem do Bjelovara, ministranti isveæenici iznijeli su svoje osvrte na hodoèašæe koje nosiposebni peèat susreta s Papom te susreta s Rimom, gradombogate povijesti i kulturne baštine ali i još veæeg duhovnogbogatstva. Povjerenik vlè. Krunoslav Detiæ zahvalio je svimana sudjelovanju u hodoèašæu u godini proslave peteobljetnice uspostave Bjelovarsko-križevaèke biskupije, tepozvao na biskupijski susret ministranata koji æe se održati ulistopadu u Bjelovaru, prenosi web stranica Bjelovarsko-križevaèke biskupije.

Misa u Krnjeuši nakon 74 godinePovod za komemoraciju bila je obljetnica muèenièke smrtižupnika don Krešimira Barišiæa i masakra više od 240Hrvata katolikaKrnjeuša, 9.8.2015. (IKA/TABB) - Nakon pune 74 godine umjestu Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca slavljena je prviput misa, što æe ostati zabilježeno kao svojevrsni povijesnidogaðaj, barem kad je u pitanju Katolièka Crkva na timpodruèjima. Misu je predvodio u nedjelju 9. kolovoza banjoluèki biskupFranjo Komarica u zajedništvu s drvarsko-petrovaèkimžupnikom don Davorom Kleèinom koji je upravitelj i ugasležupe Krnjeuša. Misno slavlje na otvorenom uprilièeno je nadevastiranom katolièkom groblju "Kod Križa" koje je jošjedini vidljivi trag postojanja te župe, naglo zamrle upogromu 9. i 10. kolovoza 1941., kada je cjelokupna župazbrisana s lica zemlje – i ljudi i njihova imovina, te se živottamo ni do danas nije vratio. Povod za komemoraciju u Krnjeuši bila je 74. obljetnicamuèenièke smrti župnika don Krešimira Barišiæa i pokoljaviše od 240 Hrvata katolika žitelja Krnjeuše. Buduæi da senakon pokolja Hrvata u župi Krnjeuša i paljenja župne crkveUznesenja BDM, 9. i 10. kolovoza 1941., u tome mjestu višenikada nisu služile mise po katolièkom obredu, nakon 74godine ovo je bila prva misa proslavljena ne samo uKrnjeuši, nego u cijeloj opæini Bosanski Petrovac, buduæi daje u ljeto 1941. zamrla i gradska petrovaèka župa. Organizator komemoracije na krnjeuškom groblju, na kojojse okupilo 60-ak vjernika, bila je Banjoluèka biskupija ižupa sv. Josipa Drvar - Bosanski Petrovac, a osim domaæihvjernika iz Petrovca i Drvara, došle su i skupine vjernika izBihaæa, Bosanskog Grahova, Livna te iz nekih župa uRepublici Hrvatskoj. Na dogaðaj je došao i Milan Bajtek, roðeni Krnjeušanin isvjedok pokolja u Krnjeuši, predsjednik Udruge "Krnjeuša –kolovoz 1941" iz Zagreba, koja okuplja sve raseljeneKrnjeušane diljem Republike Hrvatske i svijeta. Na misnom slavlju i komemoraciji bio je i pravoslavnisveæenik o. Nikola Arkula, paroh u Krnjeuši i Driniæu, kojije došao dopuštenjem svoga vladike bihaæko-petrovaèkog

Crkva u Hrvataika

2319. kolovoza 2015. broj 33/2015

Atanasija. Na misi su sudjelovali i generalni konzul RepublikeHrvatske u Banjoj Luci Stipan Medo, predsjednikHrvatskoga informativnog centra iz Zagreba Ante Beljo,ministar u Vladi Unsko-sanskog kantona Vid Šantiæ, zajednos politièkim predstavnicima Hrvata USK u Bihaæu, teDraško Brniæ, direktor ŠGD "Hercegbosanske šume"Kupres, kao predstavnik Vlade Hercegbosanske županije izLivna. Na poèetku misnog slavlja župnik don Davor Kleèina dao jekratki povijesni prikaz o župi Krnjeuša i Katolièkoj Crkvi napodruèju današnje opæine Bosanski Petrovac. U homiliji biskup Komarica podsjetio je na neke od porukapape Franje s njegova nedavnog pohoda Sarajevu, posebnopoticaja da "ne smijemo zaboraviti svoju povijest ni svojihmuèenika, ne radi osvete nego da budemo mirotvorci, dabismo mogli ljubiti poput njih". Potom je biskup podsjetiona muèeništvo krnjeuškog župnika Krešimira Barišiæa koji je– po nekim navodima - tih kobnih dana kolovoza 1941. biostrašno muèen, a potom živ baèen u zapaljenu župnu crkvu,zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika zasveæenièko zvanje. Biskup je takoðer naveo da za župnikaKrešimira postoje pisana svjedoèanstva da je bio"pristupaèan i široka srca, spreman pomoæi ne samo svojimžupljanima nego i drugim stanovnicima, muslimanima ipravoslavnim, i da je bio u prijateljskim odnosima spravoslavnim parohom i njegovim župljanima". Biskup je potom podsjetio da za pogrom nad Hrvatima ikatolicima u Krnjeuši nitko nikad nije odgovarao predzemaljskim sudovima, te da tadašnje vlasti nakon rata veæinipreživjelih nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, i da se"umjesto povratka i ispravljanja velike nepravde dogodionovi zloèin nad istinom o ovdašnjim krvavim dogaðajimanad katolicima s poèetka II. svjetskog rata… jer su monopolna 'svoju' istinu imali oni koji su u bivšoj državi došli navlast i držali je desetljeæima…a tu svoju istinu, koja jezapravo bila laž, proširili su ne samo po bivšoj državi, nego iizvan nje". Biskup Komarica je nadalje pozvao sve vjernike da seistinski trude biti na strani Božje istine, pravde, milosrða,praštanja i ljubavi, poruèivši da kršæani moraju prakticirati iljubav prema neprijateljima. Biskup je još nadodao sljedeæe:"Za nas mora vrijediti da svaka nedužna žrtva, pripadala onabilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici i bilo kojempolitièkom uvjerenju, nastradala ili umorena bilo kada i bilogdje, zaslužuje i mora zasluživati naše poštovanje i molitvu,te da ima pravo da joj se vrati dostojanstvo i èast". Podsjetioje i na rijeèi sv. pape Ivana Pavla II. da Crkva èuva i pažljivobrani i njeguje uspomenu na svoje muèenike. Na kraju misnog slavlja župnik Kleèina je poimence porodovima naveo broj žrtava u pokolju, a onda je biskupKomarica izmolio molitvu odrješenja (opijelo) za ubijenogžupnika Krešimira i za sve žrtve pokolja u Krnjeuši. Nakon misnog slavlja svim nazoènima se obratiopredsjednik Udruge "Krnjeuša – kolovoz 1941." iz ZagrebaMilan Bajtek i govorio o svojim sjeæanjima na Krnjeušu, ukojoj su do poèetka II. svjetskog rata vladali skoro pa idilièniodnosi izmeðu katolièkog i pravoslavnog življa. Govorio je io problemima s kojima se suoèava udruga u Zagrebu iHrvatskoj, najviše zbog starosti njenih èlanova ali iravnodušnosti i pasivnosti njihovih potomaka koje zaKrnjeušu ništa više emotivno ne veže. Nazoènima se obratio i naèelnik opæine Bosanski PetrovacZlatko Hujiæ koji je odao poštovanje svim nedužno ubijenimHrvatima u Krnjeuši, ali i izrazio radost što se "Hrvatinapokon vraæaju na svoje – u Krnjeušu i Petrovac - nakontoliko godina". On je obeæao nastaviti pomagati da se groblje

u Krnjeuši do kraja oèisti i ogradi. Nakon komemoracije nastavljeno je druženje za bratskimstolom pod šatorom, a naèelnik Hujiæ poklonio je biskupuKomarici veliku kartu Katolièke Crkve u BiH iz 1932. god.Biskup Komarica i župnik Kleèina zahvalili su naèelnikuHujiæu za suradnju i veliku otvorenost koju pokazuje zapotrebe Hrvata i Katolièke Crkve na podruèju BosanskogPetrovca. Potom su svi skupa posjetili katolièko groblje uBosanskom Petrovcu koje se ovih dana èisti i ureðujezahvaljujuæi pomoæi naèelnika Hujiæa. Po izbijanju partizansko-èetnièkog ustanka u zapadnoj Bosnii istoènoj Lici 27. srpnja 1941. na udaru ustanika se našla ižupa Krnjeuša, izmeðu Bihaæa i Bosanskog Petrovca.Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kadaje zapaljena cijela župa koju je èinilo dvadesetak sela izaselaka, ukljuèujuæi župnu crkvu i kuæu. Toèan brojubijenih stanovnika Hrvata nikad nije utvrðen.Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240bestijalno ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatskenacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godinastarosti. Brojka od 240 osoba - koja nije konaèna - odnosi sena uži dio župe i ne obuhvaæa predjele koji su najvišestradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoèa spripadajuæim selima. Takoðer, brojka ne obuhvaæa poginuledomobrane. Meðu ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišiæ,zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika zasveæenièko zvanje. Župa Krnjeuša je pred II. svjetski rat imala 1244 katolika. Ukolovozu 1941. župa je temeljito uništena tako da danasnema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osimdevastiranog groblja "Kod Križa" na kojem je vidljiv samojedan nadgrobni spomenik. Sliènu sudbinu posvemašnjeguništenja tada su doživjele i katolièke župe u BosanskomPetrovcu, Drvaru i Bosanskom Grahovu te župe Boriæevac iUdbina u susjednoj Lici. Po završetku II. svjetskog rataveæini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunistièkevlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihovaimovina je u meðuvremenu dobila nove vlasnike.

Mladi talijanski volonteri pomagali u Bosanskoj PosaviniSarajevo, 12.8.2015. (IKA) - Petnaestero mladih iztalijanske biskupije Novara i ove su godine svoj godišnjiodmor i ljetne praznike od 30. srpnja do 12. kolovoza proveliu Gornjim Moèilima - Sijekovcu u Bosanskoj Posavini, gdjeih je zajedno sa svojim povratnicima primio i ugostiodomaæi župnik Ivan Tolj. Kako je veæina tih mladih aktivnau svojim župama, s njima je došao i njihov sveæenik donTommaso Gropetti.Za razliku od svojih vršnjaka koji ove vruæe ljetne daneprovode na moru, ti su mladi humanitarci u svom pohoduBosni i Hercegovini obišli Sarajevo gdje su se susreli skardinalom Vinkom Puljiæem, vrhbosanskim nadbiskupom,a ostale su dane uz svoj redoviti dnevni program, jutarnju iveèernju molitvu, razmatranje, razgovor i upoznavanjetrenutne situacije tog dijela Bosanske Posavine, proveli uradnoj akciji betoniranja i pripremanja gradnje jednogobjekta u župnom centru u Moèilima.Za dolazak pripremaju se tijekom cijele godine, pa su ovegodine izradili 5000 kalendara sa znakovitim fotografijamaMoèila i Sarajeva, koje su dosada zabilježili. Uz to su pekli ikolaèe i organizirali razne akcije u biskupiji. Od prikupljenihnovèanih sredstava financiraju svoj boravak u Bosni, kakonikome ne bi bili na teret, a vrijedne novèane priloge kao iprethodnih šest godina darivali su najpotrebitijima u tomkraju.

Crkva u Hrvata ika

24 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Prijateljstvo izmeðu tih mladih ljudi iz Italije i domaæihžupljana zapoèelo je prije osam godina na inicijativu jednogod volontera Andrea Confalonieria kada je kao student uposjet toj župu došao sa sveæenikom isusovcem, koji ga jeproveo kroz ratom opustošenu Bosansku Posavinu.

Apel biskupa Komarice u povodu 20. obljetnice poèetkaprotjerivanja preostalih katolika šire banjoluèke regije"Ispravljajmo u nebo vapijuæu nepravdu nad nedužnimnašim sugraðanima i suvremenicima kako bi se u našojzemlji konaèno mogao poèeti ostvarivati pravedni i trajnimir!"Banja Luka, 13.8.2015. (IKA/TABB) - U prostorijamabiskupskog ordinarijata u Banjoj Luci u èetvrtak 13.kolovoza banjoluèki biskup dr. Franjo Komarica održao jekonferenciju za novinare u povodu 20. obljetnice poèetkadefinitivnog protjerivanja preostalih katolika s podruèjaBanjoluèke biskupije u entitetu RS. Konferencijom, na kojojse okupilo 15-ak novinara iz više medijskih kuæa, moderiraoje prof. dr. Miljenko Anièiæ, direktor Caritasa Banjoluèkebiskupije.Podsjeæajuæi na rijeèi pape Franje izgovorene u Sarajevu dasvi trebamo biti graditelji pravednog mira u zemlji, biskupKomarica pojasnio je kako je povod njegova izlaganja"definitivno protjerivanje nenaoružanog miroljubivogpreostalog nesrpskog stanovništva - katolika i drugih - sašire banjoluèke regije" koje je zapoèelo 14. kolovoza 1995. Biskup je pojasnio kako želi podsjetiti javnost na nekeèinjenice, odnosno pokušaje koje je zajedno sa svojimsuradnicima poduzimao u tim dramatiènim danima, a da toèini zbog mlaðih sugraðana koji ne poznaju tadašnjedogaðaje, ali i zbog "onih, koji ih nedovoljno poznaju ili paknamjerno iskrivljuju".Biskup je iznio cijeli niz podataka o svom zauzimanju za sveobespravljene ljude. Izrazio je svoje žaljenje zbog gorke ibolne istine "ozakonjenja jednog fašistoidnog, genocidnogprojekta etnièkog èišæenja od strane mnogih našihsuvremenika, koji su tijekom ovih 20 godina obnašaliodgovorne politièke dužnosti na ovom podruèju". Iznio jekatastrofalne podatke glede broja preostalih katolika napodruèju svoje biskupije u entitetu RS, 20 godina nakon rata.Istièuæi kako i ovaj puta smatra "svojom dužnošæu i predBogom i pred Crkvom i pred poviješæu" diæi svoj glas uobranu istine i pravde, te za pomirenje i pravedan mir,biskup je javnosti uputio svoj apel: "Ispravljajmo u nebovapijuæu nepravdu nad nedužnim našim sugraðanima isuvremenicima kako bi se u našoj zemlji konaèno mogaopoèeti ostvarivati pravedni i trajni mir".Nakon biskupova izlaganja uslijedila su pitanja novinara kojisu se zanimali osobito za aktualnu socijalnu situaciju uBanjoj Luci i regiji, koja se manifestira u stotinamasluèajeva koje pokušava rješavati Caritas Banjoluèkebiskupije, a o èemu je novinare izvijestio dr. MiljenkoAnièiæ.Novinare je takoðer zanimao proces beatifikacije èetvoricesveæenika Banjoluèke biskupije ubijenih tijekom II.svjetskog rata, o èemu je biskup Komarica dao konkretnapojašnjenja.(Cjelovit tekst izlaganja biskupa Komarice donosimo urubrici "Dokumenti" na našim mrežnim stranicama)

.

Dan sjeæanja u Bosanskom GrahovuMisu zadušnicu za poginule branitelje predvodio vojnibiskup Tomo VukšiæBosansko Grahovo, 13.8.2015. (IKA/TABB) - UBosanskom Grahovu obilježen je 13. kolovoza Dan sjeæanjana poginule hrvatske branitelje u povodu 20. obljetnicevojnih operacija "Ljeto 95" i "Oluja" koje su Domovinidonijele slobodu i mir. Neposredni povod molitvenomokupljanju svake godine na Dan sjeæanja jest pogibija 21pripadnika HV-a (od toga njih 15 iz 141. brigade) koji suprije toèno 20 godina, 13. kolovoza 1995., poginuli uneposrednoj blizini Bosanskoga Grahova u neprijateljskomkontraudaru na položaje HV-a. Na ovogodišnjem Danusjeæanja misu zadušnicu za poginule branitelje predvodio jeu župnoj crkvi Sv. Ilije u Bosanskom Grahovu vojni biskupu BiH Tomo Vukšiæ, u zajedništvu s dekanom livanjskim ižupnikom lištanskim preè. Adolfom Višatickim i domaæimžupnikom drvarsko-grahovskim don Davorom Kleèinom. Nakomemoraciji se okupio veliki broj rodbine, prijatelja isuboraca poginulih branitelja, najviše iz Splita, Solina iKaštela, a od dužnosnika vlasti iz tih gradova bili su – meðuostalim – zamjenik župana Splitsko-dalmatinskog LukaBrèiæ te gradonaèelnik Kaštela Ivan Udovièiæ. Nazoèni subili i službeni predstavnici Šibensko-kninske županije tepredstavnici Vlade Hercegbosanske županije iz Livna, kao igeneralni konzul gerant Republike Hrvatske u MostaruDrago Matijeviæ. Izaslanik ministrice obrane BiH MarinePendeš bio je Zvonimir Duvnjak, bojnik OSBIH. U propovijedi biskup Vukšiæ pozvao je na molitvu za svepoginule branitelje ali i za brojne žrtve II. svjetskog rata stoga podruèja, meðu kojima je i župnik don JurajGospodnetiæ. U duhu evanðelja pozvao je vjernike da –premda pogoðeni ratnom tragedijom – nikada ne posustanuda budu slobodni: od grijeha, mržnje, od želje i napasti zaosvetom i nanošenjem zla drugima. Govoreæi o nužnostikršæanskoga oprosta, biskup je istaknuo: "Božja providnostdopustila je da stradalnici iz ovoga kraja svoje živote ugradeu konaènu vojnu i politièku pobjedu, koje su temelj istinskeslobode. No, njihov dar života pretvorit æe se u našu istinskuslobodu samo ako dopustimo Isusu da nas iz ovog stanjapredvodi u duhovnu pobjedu, moleæi ga da nam dadne snaguoprosta." "No, program kršæanskoga subjektivnog oprosta,kako nas uèi Crkva, nikako nije poziv na suspenziju ineprovoðenje pravednoga zakona od strane društva i države,a još manje iskljuèuje istinu", nastavio je biskup i pozvaosve da primjer Isusa Krista Patnika bude trajno nadahnuæe uživotnim borbama, posebno svim stradalnicima, koji mole iza svoje progonitelje.Nakon misnog slavlja svi su se uputili u središte BosanskogaGrahova gdje je nastavljena komemoracija pred nedavnoobnovljenim spomen-križem podignutim u znak sjeæanja napoginule branitelje. Najprije je biskup Vukšiæ blagosloviokriž i predvodio molitvu odrješenja za pokojne, a potom supredstavnici brojnih udruga i izaslanstava položili vijenceispred spomen-križa. Prilikom polaganja vijenaca predkrižem je stajao poèasni vod hrvatske komponente OSBiH(1. pješaèka bojna) te je zasvirala i poèasna truba. Nakonkomemoracije svi su gosti bili poèašæeni ruèkom u dvorištužupne crkve, a za vojnièki grah pobrinuli su se vojniciOSBiH iz vojarne "Ante Bruno Bušiæ" u Livnu.Dan sjeæanja na poginule branitelje održava se od godine1996. u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, napoticaj prof. Slavka Galiota, predsjednika Udruge zaoèuvanje kulturne i povijesne baštine "Don JurajGospodnetiæ" iz Bosanskoga Grahova, koja je organizatortih okupljanja.

Crkva u Hrvataika

2519. kolovoza 2015. broj 33/2015

Bugojno: Srebrni jubilej redovnièkog života sestarafranjevkiBugojno, 14.8.2015. (IKA) - Školske sestre franjevkeBosansko-hrvatske provincije u petak 14. kolovoza sveèanosu obilježile srebrni jubilej, 25 godina redovnièkog životasvojih pet sestara: s. Kate Karadža, provincijskepredstojnice, s. Jelice Doliæ, s. Marije Mihaljeviæ, s. IvkeLuèiæ i s. Ivanke Mihaljeviæ.Sveèano euharistijsko slavlje u samostanu u Bugojnupredvodio je fra Filip Karadža, gvardijan samostana uKotoru i brat provincijske predstojnice s. Kate. Ukoncelebraciji su bili župnik župe sv. Ante Padovanskog uBugojnu fra Zoran Tadiæ i fra Nikica Tomas, župni vikar. Uhomiliji fra Filip istaknuo je važnost susreta kao biblijskekategorije u kojoj svaki poziv, a ponaosob duhovni, ima svojizvor. Èovjek je nužno biæe komunikacije i odnosa.Redovnik/ca poput biblijskog proroka susreæe se s Bogom iu tom susretu ne gubi svoje "ja" nego ga osnažuje. Ohrabrentim susretom stupa pred narod i svjedoèi. Svakodnevnepoteškoæe i napast zasiæenosti potrebno je prevladavatisvetim sjeæanjem na radost prvog susreta s Božjim pozivom,poruèio je fra Filip. Pozvao je slavljenice da se sjeæajupoticaja sv. Klare, prve franjevke, te da se neumorno zrcaleu liku Kristovu i tako se ostvaruju slaveæi Boga time štopostaju njegova najvjernija slika u preobrazbi svijeta.Najsnažniji susret dogodio se Kristovim stupanjem u ljudskupovijest u njegovu utjelovljenom susretu s èovjekom. Zaredovnika i redovnicu kao Kristove uèenike to je temeljnielement koji prelazi u nasljedovanje, istaknuo jepropovjednik.Na kraju euharistijskog slavlja provincijska predstojnica s.Kata uime Provincije obratila se sestrama, te uputila rijeèzahvale i radosti za 25 godina zajedništva. Èestitala jesvojim kolegicama na hrabrosti svjedoèanstva i ljubaviprema Kristu u svojoj redovnièkoj zajednici živeæi karizmuasiških svetaca. U redovnièkoj raspoloživosti i Božjempozivu posebno mjesto pripada našim roditeljima. Oni sunaši vjerni pratitelji ovdje na zemlji, ali i na nebu gdje naszagovaraju, kazala je s. Kata.Za sveèanost sestre su se duhovno pripremale kroz dane ukojima Crkva radosno išèekuje svetkovinu Uznesenja BDMna nebo i u kojima slavi svetkovinu sv. Klare Asiške.Milosno iskustvo bio je pohod svetištu Gospi od Škrpjela uPerastu i samostanu sv. Klare u Kotoru gdje su sestre naposeban naèin doživjele radost susreta i franjevaèkogposlanja. Obilježavanje jubileja sestre nastavljajuhodoèašæem u Svetu zemlju.

Chicago: Nadbiskup Cupich slavio Veliku Gospu sHrvatimaChicago, 15.8.2015. (IKA) - Hrvatska katolièka župa sv.Jeronima u Chicagu sveèano je po 109. put proslavilasvetkovinu Velike Gospe, u subotu 15. kolovoza. Proslava jepoèela sveèanom procesijom s kopijom slike ÈudotvorneGospe Sinjske, Majke od milosti, koju su gotovo prije 100godina darovali braæa Bradarich. Jednoipolsatna procesijaimala je 52 dijela, sastavljena od hrvatskih društava iklubova.Središnje euharistijsko slavlje predvodio je prvi nadbiskupChicaga hrvatskog podrijetla Blase J. Cupich, na hrvatskom iengleskom jeziku. Koncelebriralo je više hrvatskihsveæenika koji pastoralno djeluju u tom dijelu SAD-a, meðukojima i fra Jozo Grbeš, kustos Hrvatske franjevaèkekustodije Svete obitelji. Naši oèevi i majke, djedovi i bake prenijeli su nam ovaj

divni poklad vjere koja nas vodi, tradicije koja nas èuva iljubavi koja nas jaèa. Sretan sam što potomak hrvatskihroditelja, s majèine i oèeve strane, te je zato ovaj dan naovome mjestu za mene poseban dogaðaj. Ne samo u Sinju,ne samo o 300. obljetnici pobjede nad okupatorom, kadaslavimo slobodu, nego i ovdje u Chicagu, saèuvali smo svojuvjeru, svoju hrvatsku tradiciju i obaveza nam je prenijeti jegeneracijama koje dolaze. Zato vas potièem: èuvajte ovodivno nasljeðe naše vjere i naše hrvatske kulture, pozvao jenadbiskup Cupich u propovijedi.Nakon mise slavlje je nastavljeno ispred crkve, uz hrvatskeglazbene sastave, tambure i gostujuæe amerièke glazbenike.Za proslavu Velike Gospe vjernici su se pripremalidevetnicom od 6. kolovoza tijekom koje su se svake veèeriokupljali na zajednièkoj molitvi krunice i misi. Uz proslavuVelike Gospe vezan je i 12. hrvatski dobrotvorni golfskiturnir koji æe se održati u nedjelju 30. kolovoza na The Linksat Carillon u Plainfieldu, IL. Sav prihod od turnira i veèerenamijenjen je pomoæi siromašnoj djeci u republikamaHrvatskoj i BiH.

Pogreb fra Berislava OstojiæaBuenos Aires, 17.8.2015. (IKA) – Misa zadušnica ipogrebni obredi za fra Berislava Ostojiæa, èlana Franjevaèkeprovincije sv. Jeronima u Istri i Dalmaciji i župnika župeSto. Cristo u Jose Ingenierosu, koji je preminuo nasvetkovinu Velike Gospe u centru "Kardinal Stepinac" uHurlinghamu održani su u ponedjeljak 17. kolovoza.Misu je predvodio biskup biskupije San Martin GuillermoRodriguez Melgarejo, u koncelebraciji su bili i biskupbiskupije Moron Luis Guillermo Eichhorn, pomoæni biskupnadbiskupije La Plata Antonio Marino, te dvadeset i trojicasveæenika, meðu kojima i delegat za Argentinu Franjevaèkeprovincije sv. Jeronima u Istri i Dalmaciji i voditeljHrvatskoga katolièkog središtu sv. Nikole Taveliæa u BuenosAiresu i Hrvatskoga katolièkog središta sv. LeopoldaMandiæa u San Justu fra Josip Peraniæ i prof. crkvenepovijesti vlè. Dinko Krpan. Uz mnoštvo vjernika misi isprovodnim obredima nazoèile su i sestre milosrdnice kojedjeluju u Buenos Airesu, predvoðene è.M. MiroslavomBradica koja se nalazi u posjetu sestrama. Na kraju seokupljenima obratio roðeni brat pokojnika fra JordanOstojiæ, takoðer èlan Franjevaèke provincije sv. Jeronima uIstri i Dalmaciji, koji je zahvalio svima na dolasku naposljednji ispraæaj fra Berislava. Ponovno je istaknuopouzdanje koje je fra Berislav imao u Nebesku Majku kojuje zazvao u pomoæ, a potom preminuo.Fra Berislav roðen je 21. prosinca 1946. godine uizbjeglištvu u Andolfu, biskupija Linz od oca Ljudevita imajke Marije, r. Odak. Kao dijete s obitelji je preselio uArgentinu. U franjevaèki novicijat je ušao 20. prosinca 1964.godine. Prve zavjete položio je 6. sijeènja 1966., a vjeène 21.prosinca 1969. Teologiju je studirao u Bologni, a zasveæenika je zareðen 20. svibnja 1971. godini u Modeni. Bio je misionar u Argentini, župnik župe Sto. Cristo u JoseIngenierosu. Takoðer bio je ispovjednik kardinala Bergoglia,sadašnjega pape Franje, svojevremeno i ravnatelj osnovneškole u centru "Kardinal Stepinac" u Hurlinghamu, gdje je usvojoj sobi i preminuo, u 69. godini života, 50. godiniredovništva i 45. godini sveæeništva.

Crkva u Hrvata ika

26 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

Inozemne vijesti

Papa ustanovio Svjetski dan molitve za skrb ostvorenomuDan ima i ekumensko obilježje - katolici i pravoslavni slavitæe ga zajedno 1. rujnaVatikan, 11.8.2015. (IKA) - Svjetski dan molitve za skrb ostvorenomu, koji æe se svake godine obilježavati prvogarujna, ustanovio je papa Franjo u pismu upuæenom kardinaluPetru Turksonu, predsjedniku Papinskoga vijeæa Pravda imir, te kardinalu Kurtu Kochu, predsjedniku Papinskogavijeæa za promicanje jedinstva kršæana. Dan ima ekumenskoobilježje, slavit æe se i u Pravoslavnoj Crkvi, izvijestio jeRadio Vatikan. Moglo bi se gotovo reæi da je Svjetski dan uizvjesnom smislu naravna posljedica Papine enciklike. PapaFranjo govori o "strasti za brigu o stvorenomu", koju hranibogata duhovna kršæanska baština. Stoga kršæani želepridonijeti nadvladavanju ekološke krize koju proživljavaèovjeèanstvo. Preuzimajuæi neke ulomke iz enciklike, Papapodsjeæa kako "duhovnost nije odvojena od prirode, veæ živis njom u zajedništvu". Stoga potièe istinsko "ekološkoobraæenje" na koje su pozvani kršæani, jer je poziv da budu"èuvari Božjega djela" bitna sastavnica kreposna života.Bitna u kršæanskom iskustvu a ne neobvezna i uzgredna, pišePapa. U tom vidiku Svjetski dan vjernicima i zajednicamabiva dragocjena prigoda za obnovu vlastitoga poziva "èuvarastvorenoga" kako bi Bogu zahvalili na njegovu divnom djelukoje je povjerio èovjeku, i naroèito kako bi se zazvalonjegovo milosrðe za grijehe poèinjene protiv svijeta u kojemživimo. Osim toga, istodobno slavljenje toga pothvata sPravoslavnom Crkvom bit æe probitaèna prigoda zasvjedoèenje rastuæega zajedništva meðu kršæanima.Papa pak istièe kako valja u doba kada se kršæani suèeljavajus istovjetnim i važnim izazovima dati zajednièke odgovoreda budu vjerodostojniji i uèinkovitiji. Papa želi da se uslavljenje Dana ukljuèe i druge Crkve te da se slavi u skladus inicijativama koje je pokrenulo Ekumensko vijeæe Crkvi.Papa se izravno obraæa kardinalima Turksonu i Kochu. Želida kardinal Turkson promièe slavljenje dana ne samo uCrkvi nego i u nacionalnim i meðunarodnim organizacijama,zauzetima u ekologiji, pokreæuæi prikladne inicijative dagodišnje slavlje bude i jaki trenutak molitve, promišljanja,obraæenja i prihvaæanja naèina konkretnoga življenja.Kardinala Kocha pak potièe da uspostavi vezu s ostalimkršæanima kako bi se inicijativa pretvorila u zajednièki hodsvih Kristovih vjernika. Papa pismo, u kojemu podsjeæa na idoprinose enciklici "Laudato si'" patrijarha Bartolomeja I. imetropolita Ioannisa, završava zazivajuæi Mariju, MajkuBožju, svetoga Franju Asiškoga, èiji spjev "Pjesmastvorova" nadahnjuje mnoge muškarce i žene dobre volje dažive hvaleæi Stvoritelja i poštujuæi stvoreno.

Papina poruka kolumbijskim pravnicimaVatikan, 11.8.2015. (IKA) - U prigodi 18. susretaKolumbijske redovne sudske vlasti, papa Franjo uputio jeporuku predsjedniku kolumbijskoga Vrhovnoga sudaLeonidasu Bustosu Martinezu. Tema susreta - "Tranzicijskapravda, mir i nakon sukoba" od kljuène je važnosti zabuduænost Kolumbije, a u sadašnjoj globaliziranoj epohinadilazi nacionalne granice. Sveti Otac molitvom pratiradove skupa kako bi odvažno i kreativno pridonijelitraženju rješenja koja æe ojaèati mir i pravdu, poštujuæinacionalni i meðunarodni pravni ustroj, istièe se u porucikoju je potpisao kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik.

Izabrana tema 49. svjetskog dana mira"Pobijedi ravnodušje i osvoji mir"Vatikan, 11.8.2015. (IKA) - "Pobijedi ravnodušje i osvojimir" tema je koju je papa Franjo izabrao za 49. svjetski danmira, koji æe se slaviti 1. sijeènja 2016. godine. Objavilo jeto Papinsko vijeæe za pravdu i mir, te istodobno istaknulo damir valja postiæi; on nije neko dobro koje se može zadobitibez napora, bez obraæenja, bez kreativnosti i bez razgovora,izvijestio je Radio Vatikan. Pozornost, osjetljivost i duhpoticaja nisu osobine koje se jednostavno poprimaju zato štosmo informirani o problemima u svijetu. Kad bi bilo tako,danas ne bi bilo brojnih problema. Naprotiv, upravo jeravnodušnost prema problemima našega doba jedan odglavnih uzroka nedostatka mira u svijetu. Ravnodušje XXI.stoljeæa èesto je povezano s raznim oblicima individualizmakoji uzrokuju osamljivanje, nepoznavanje, samoljublje, tetako i neobvezivanje, istaknuto je u priopæenju. Veæainformiranost po sebi ne znaèi da postoji i veæa pozornostprema problemima, ako savjesti nisu otvorene u smislusolidarnosti. Rijeè je stoga o zajednièkom izazovu koji možebiti nadvladan, uz nužno potreban prinos obitelji, nastavnika,odgojitelja, djelatnika u kulturi i medijima, te intelektualaca iumjetnika. To zajednièko nastojanje pokazuje kako mir valja"osvojiti". Nije dobro ono što se postigne bez napora, bezobraæenja, bez kreativnosti i bez razgovora, primjeæujePapinsko vijeæe te upozorava – Rijeè je o senzibilizaciji iodgoju za osjeæaj odgovornosti u odnosu na vrlo teškapitanja koja muèe ljudsku obitelj, meðu kojima sufundamentalizam i njegova krvoproliæa, progoni zbog vjere ietnièke pripadnosti, kršenje slobode i prava naroda,iskorištavanje ljudi i svoðenje na ropstvo, korupcija iorganizirani kriminal, ratovi i tragedije izbjeglica i prisilnihselilaca. Èineæi tako, uspjet æe se iskoristiti prigode imoguænosti za suzbijanje tih zala, a s tog vidika dozrijevanjekulture legaliteta i odgoja za dijalog i suradnju, bitni suoblici konstruktivne reakcije, istièe se u priopæenju.Tema Svjetskoga dana mira 2016. povezana je sovogodišnjom temom koja glasi "Ne više robovi, negobraæa".

SAD: 54 dana molitve za obitelj i brakWashington, 12.8.2015. (IKA) - U Sjedinjenim AmerièkimDržavama molit æe se od Velike Gospe do Gospe odRužarija 7. listopada za brak i obitelj. Molitvu organiziraApstolat krunice za evangelizaciju na èelu sa svojimduhovnim voðom nadbiskupom biskupije MilwaukeeJeromeom Listeckijem. U pismu svim amerièkim biskupimanadbiskup istièe da nam je "pred duhovnom krizomsuvremene kulture potreban Marijin zagovor". Ne moli sesluèajno za obitelj i brak jer je rijeè o kljuènim temama našihdana, imajuæi u vidu Svjetski susret obitelji koji je æe se unazoènosti Pape u Philadelphiji održavati od 22. do 27.rujna, takoðer i opæu redovnu Sinodu o obitelji, koja æe se uVatikanu održavati od 4. do 25. listopada.Nadbiskup želi da dani molitve "pridonesu duhovnoj obnovizemlje". Organizatori pak žele da molitveni dani buduporuka nade za današnje društvo. Krunica æe se molitipojedinaèno, u skupini, u obitelji, župi ili u zajednici.Molitva æe prva 24 dana imati prosidbeni oblik, a ostale daneæe se recitirati zahvalna molitva. Uz glavnu molitvenunakanu, može se moliti za mir, zaštitu ljudskoga života i zavjersku slobodu.

Inozemne vijestiika

2719. kolovoza 2015. broj 33/2015

Nadbiskup Auza o predstojeæem Papinu posjetu UN-uNew York, 13.8.2015. (IKA) - Papa Franjo uskoro æeposjetiti Ujedinjene narode u New Yorku. Išèekivanje togadogaðaja još se više poveæalo nakon objavljivanja Papineenciklike "Laudato si'" koja je vrlo dobro prihvaæena ucijelom svijetu. Nadbiskup Bernardito Auza, stalnipromatraè Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u NewYorku, u razgovoru za Radio Vatikan izrazio je zadovoljstvopozitivnim reakcijama na encikliku: svi su o njoj govorili iprije objavljivanja, a pogotovo govore sada. Tijekomnedavnih razgovora o "Programu o održivom razvoju nakon2015. godine" brojna poslanstva citirala su encikliku"Laudato si'", vrlo je dobro primljena u Organizacijiujedinjenih naroda. Poziv da otklonimo opsjednutostgospodarstvom zasnovanim samo na bruto proizvodu, naimeta ekonomija ne podupire održivi razvoj, ima svoju snaguupravo u tomu jer promièe gospodarstvo koje višepozornosti posveæuje siromašnima i ekologiji, a taj duh UNželi unijeti u Programu za održivi razvoj do 2030. godine,kazao je Auza. Uopæe ne sumnja da æe Papina rijeè utjecatina odluke skore Konferencija o klimi u Parizu. Istaknuo jeveliko zanimanje koje vlada za Papin posjet UN-u, sa svihstrana stižu zahtjevi za ulaznice, kojima se nažalost ne možeudovoljiti. U Organizaciji ujedinjenih naroda svaki dangovorimo o tome, a veæ sam imamo protokolarne susretekako najbolje odgovoriti na tolika išèekivanja i zahtjeve,rekao je nadbiskup Auza.

Umirovljeni slovenski nadbiskupi o izjavi Komisije HBKUmirovljeni mariborski nadbiskup u razgovoru za slovenskikatolièki radio zagovara susret hrvatske i slovenske komisijeLjubljana, 14.8.2015. (IKA) - Dugogodišnji predsjednikKomisije za pravdu i mir Slovenske biskupske konferencijeumirovljeni ljubljanski nadbiskup Anton Stres u razgovoruza slovenski katolièki Radio Ognjišèe izrazio je 13. kolovozažaljenje zbog "oštre izjave" Komisije za Pravdu i mirHrvatske biskupske konferencije vezano uz arbitražu.S obzirom na situaciju, razumije šutnju Komisije za pravdu imir Slovenske BK, jer, kako je naglasio, "naš bi odgovor biosamo dolijevanje ulja na vatru. No, bio sam žalostan, jermislim da nije zadatak Crkve u sporovima i otvorenimpitanjima da zastupa vrlo ekstremni stav, kao što moram reæièini hrvatska Komisija, koja se cijelo vrijeme protiviarbitraži". U toj se izjavi zagovara odlazak predMeðunarodni sud i oslanja na "neki zakon prema kojem biSloveniji pripalo samo ono što je Hrvatska bez dogovoraprepustila Sloveniji". To je podruèje koje je susjedna zemljaprisvojila, a koje u povijesti nikada nije bilo njeno, rekao jemons. Stres. Dodao je kako je uloga Katolièke Crkve utakvim sluèajevima, kao i katolika s obje strane, da zajednoistupimo i pokušamo utjecati smirujuæi i prijateljski, èak iako se ne možemo složiti. Umirovljeni mariborski nadbiskup Marjan Turnšek istaknuoje da unatoè oštroj izjavi s hrvatske strane, to može bitiprigoda za susret dviju komisija. Na tom sastanku koji bizajedno pripremili, obje komisije mogle bi predstaviti svojestavove, pitanja, dati odgovore, i tako produbitirazumijevanje problema te u konaènici možda doæi i dozajednièke izjave, mišljenja je mons. Turnšek. Uvjeren samda je zadatak Crkve i komisija koje rade uime biskupskihkonferencija traženje dijaloga, zajednièkih toèki, a iznadsvega traženje odgovora koji vode u smjeru istinskeevanðeoske pravednosti.

Apel angolskoga nadbiskupaMalodušnost i želja za pronalaženjem lakih zadovoljstavaglavni su razlozi koji mnoge dovode do pristupanja vjerskimsektamaLubango, 14.8.2015. (IKA) - Malodušnost i želja zapronalaženjem lakih zadovoljstava glavni su razlozi kojimnoge dovode do pristupanja vjerskim sektama, istaknuo jemons. Zacarias Kamuenho, umirovljeni nadbiskup Lubangau Angoli, razgovarajuæi s novinarima o slojevitoj pojavisekta u toj afrièkoj zemlji, prenosi Radio Vatikan. Premanadbiskupovim rijeèima one remete duhovni mir društva te,na štetu Rijeèi Božje, nastoje diskreditirati vjeru onih kojivjeruju, kao i društveno djelovanje opæenito. Govoreæi na proslavi 40. obljetnice ustanovljenja biskupijeSumbe, nadbiskup Kamuenho pozvao je kršæane i graðanskodruštvo da ne pristupaju sektama, te istaknuo da bi Crkve uAngoli trebale raditi jedino za mir i za nacrte društvenogaobilježja. Današnje teškoæe i briga za osnovne potrebe èineèovjeka osjetljivijim na prihvaæanje svake vrste nauka,dodao je nadbiskup, te napomenuo da nesnalaženje udruštvenoj sredini i u vjeri uzrokuje i probleme identiteta.Stoga bi, poradi odgovarajuæega djelovanja, vladari trebalipoznavati religijske pojave, sekte i njihovo širenje,napomenuo je nadbiskup, koji smatra da je takoðer hitnopotrebno ukljuèivanje svih zajednica u cjelovito obnavljanjevrijednosti, u svrhu izgradnje društva koje je svjesno vlastitaidentiteta.

Potpisan ugovor izmeðu Svete Stolice i Istoènoga TimoraKardinal Parolin na sveèanom euharistijskomm slavlju nasvetkovinu Marijina uznesenja kojim je proslavljena 500.obljetnica evangelizacije Istoènoga TimoraDili, 15.8.2015. (IKA) - U sklopu slavlja petstote obljetniceevangelizacije Istoènoga Timora u sjedištu Vlade u Dilijupotpisan je 14. kolovoza Ugovor izmeðu Svete Stolice iDemokratske Republike Istoèni Timor. Za Svetu Stolicupotpisao ga je kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, aza Istoèni Timor premijer Rui Maria de Araujo, prenosiRadio Vatikan.Polazeæi od dobrih odnosa koji su se razvili izmeðu SveteStolice i Istoènoga Timora, te povijesne i sadašnje ulogeKatolièke Crkve u razvoju ljudske osobe, Ugovor odreðuje ijamèi pravni status Katolièke Crkve te ureðuje raznapodruèja, meðu ostalim i kanonski brak, bogomolje,katolièke obrazovne i odgojne ustanove, vjeronauk uškolama, karitativno djelovanje Crkve, pastoralnu skrb uoružanim snagama te u kaznenim i zdravstvenimustanovama, takoðer porezni i vlasnièki ustroj. Sporazumstupa na snagu razmjenom ratifikacijskih isprava.Posjet kardinala Parolina završio je 15. kolovoza sveèanimeuharistijskim slavljem na svetkovinu Marijina uznesenjakojim je proslavljena 500. obljetnica evangelizacijeIstoènoga Timora. Mir i Kristova radost neka uvijek budumeðu vama! Radost koju sam mogao rukom dirnuti, a kojaje u vašim srcima otkada su, prije petsto godina, portugalskimisionari u vaše tlo zabili Kristov križ, poželio je kardinalvlastima, biskupima, redovnicima i narodu IstoènogaTimora; svima koji su nazoèili velebnoj misi u Diliju koju jepredvodio kao posebni izaslanik pape Franje. Potrebni suvjera i rad da može ostati u ozraèju radosti i svjedoèitievanðelje. Te dvije obveze, kardinal Parolin ostavio jeistoènotimorskoj zajednici, rekavši da je njezin hod kaomladi sveæenik u Državnom tajništvu pratio, naroèito natrnovitom putu prema neovisnosti.Papin državni tajnik zapoèeo je posjet Aziji u Jakarti,glavnom gradu Indonezije, gdje se 11. kolovoza susreo s

Inozemne vijesti ika

28 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

ministricom vanjskih poslova Retno Marsudi, koja je prvažena na èelu diplomacije u jednoj velikoj muslimanskojdržavi. Jedna od tema razgovara bila je i suradnja nakulturnom podruèju: Radio Vatikana i Indonezijskoga radijaza prijenos uskrsnih slavlja sljedeæe godine iz gradaLarantuka, na otoku Floresu, te s Vatikanskim muzejima, ukojima æe biti prireðena izložba indonezijske kulture.

Završena proslava 200. obljetnice roðenja sv. Don BoscaRazgovor vrhovnoga poglavara don Angela FernandezaArtimea za Radio VatikanRim, 16.8.2015. (IKA) - Salezijanska karizma dar je koji jeBog po don Boscu darovao Crkvi i svijetu, istaknuo jesalezijanski vrhovni poglavar don Angel Fernandez Artime16. kolovoza, na završnom slavlju 200. obljetnice roðenjasvetoga Ivana Bosca. Bila je to jubilejska godina, "godinaMilosti", proživljena s osjeæajem zahvalnosti Gospodinu, ujednostavnom stilu koji obilježava salezijance, dodao je donAngel. Odluèili smo da neæemo raditi posebna slavlja, negoda æemo se okupljati kao salezijanska obitelj, da æemoostvariti snažne trenutke s mladima, te intervenirati i bitinazoèni osobito meðu siromašnom mladeži, rekao je donAngel u razgovoru za Radio Vatikan te dodao da je on ovegodine, do danas, pohodio 32 zemlje, što je više-manje bioplan i izazov za tu godinu.Na novinarovu primjedbu da jubilejska godina završava vrlovelikim susretom mladih, koji ovih dana u velikom brojuposjeæuju mjesta na kojima je živio don Bosco, salezijanskipoglavar istaknuo je da se u salezijanskoj obitelji ne možezamisliti proslava 200. obljetnice don Bosca bez mladih. Nasusret je došlo 5500 mladih iz 58 zemalja, nedostaje jedinoAustralija. Lijepo je predstavljena Afrika, i Indija takoðer, tenedvojbeno, Europa. Ovo su dani vrlo snažnih osjeæaja. Tosu dani vrlo duboke molitve, razmatranja, i moram istaknuti,iznenaðeni smo odgovorom mladih, primijetio je don Angeldodavši da je to najljepši naèin za završetak proslave 200.obljetnice.Napomenuvši potom da to zacijelo nije neki završetak, negonovi poèetak za salezijansku obitelj, don Angel je kazao dasada ponovno zapoèinje zauzimanje za veæu vjernost donBoscu i njegovoj karizmi. Protekla je godina bila doistagodina milosti. Bila je to godina ozbiljnoga razmatranja našestvarnosti, s našim slabostima u salezijanskoj obitelji.Nalazimo se pred velikim izazovom i velikom nadom;vjerujemo, naime, da uime don Bosca mladima u svijetumožemo danas ponuditi mnogo lijepih stvari. U tom smisluzapoèinjemo novo stoljeæe s don Boscom, jer želimo iæinaprijed na tom putu vjernosti, istaknuo je don Angel.Na novinarovu primjedbu kako snažan dojam ostavljanazoènost salezijanaca u nekim vrlo teškim podruèjimaplaneta, poput Sirije, salezijanski vrhovni poglavar kazao jeda doista, i na Bliskom istoku sa Sirijom, i u Nigeriji, i uSudanu i Pakistanu, kao i u Sierra Leoneu s problemomebole, na svim mjestima na kojima su nazoèni, doista ga sedoimlje vidjeti salezijance koji kažu da žele zauvijek ostatitamo, s najsiromašnijima. Kao što je papa Franjo rekaoèitavoj Crkvi, a i nama, doista imamo iæi tamo gdje nasèekaju oni kojima smo najpotrebniji, istaknuo je don Angel.

.

Kardinal Parolin u SingapuruSingapur, 16.8.2015. (IKA) - Papin državni tajnik kardinalPietro Parolin u sklopu azijskoga putovanja stigao je 16.kolovoza u Singapur. Slavio je misu s mjesnom katolièkomzajednicom, a potom objedovao s predstavnicima Crkve:redovnicima i laicima, te im govorio o izazovu zanadbiskupiju u Singapuru da bude svjetlo državi koja slavipedeset godina neovisnosti. U dva stoljeæa nazoènosti uèetvrtom najveæem financijskom središtu u svijetu, Crkva jesvojim i radom struènih laika pridonijela napretku idruštvenom razvoju. Posao ipak nije okonèan. Nakonpedeset godina neovisnosti, što država slavi težeæi miru iblagostanju, Crkvu oèekuje naporan put; oslanjajuæi se naevanðelje, treba biti svjetlo naciji, kazao je kardinal. Meðuizazovima za Crkvu u Singapuru istaknuo je kreativnost unaviještanju evanðelja, izlazak poglavito prema periferijamate naroèito suradnja sa svim ljudima dobre volje uvrednovanju uloge vjere i morala u društvu. Pred agresivnimsekularizmom Crkva treba razumno i strpljivo svjedoèiti.Kada se uime neke ideologije želi iz društva izbaciti Boga,onda se štuju idoli, a muškarci i žene gube dostojanstvo iprava, upozorio je kardinal Parolin. U buduænosti Crkve uSingapuru vidi raspoznavanje znakova vremena iusmjeravanje uime Evanðelja. Ako nadbiskupija Singapurabude slijedila Mariju, službenicu poslušnu Božjoj volji, èinitæe divna djela, zakljuèio je kardinal Parolin, prenosi RadioVatikan.

Kubanske vlasti posvetile mrežnu stanicu Papinu pohoduHavana, 16.8.2015. (IKA) - Na novoj mrežnoj stranici kojusu kubanske vlasti posvetile skorom pohodu pape Franje tojzemlji, prikazan je logo tog putovanja, usredotoèen nabratstvo i ljubav kao plod božanskoga milosrða. Crveno srcei žuta ruka u kojoj se nalazi plavi križ, simboli apostolskogapohoda pape Franje Kubi, pružaju vrlo jasnu poruku togdogaðaja, uz Papinu fotografiju. Vizualni identitet polazi odpojma i vjerske slike Isusa Božanskog milosrða, koji je dioliturgijskoga programa i poruke koju æe papa Franjo donijetiKubi, istaknuto je u uvodu na novoj web stranici kubanskeVlade, uz motiv Papina posjeta toj zemlji od 19. do 22. rujna.Simbolièki elementi ruke, srca i križa, uz njihove bojeoznaèavaju milosrðe i ljubav. Gesta ruke povezana je spozdravom i obrednim gestama katolièke vjere. One prenosetakoðer èovještvo i bratstvo. Križ oznaèava vjersko obilježje.Nazoène su i boje kubanske zastave, uz zvijezdu kojaoznaèava nacionalno obilježje, istaknuto je u objašnjenju,prenosi Radio Vatikan.

Inozemne vijestiika

2919. kolovoza 2015. broj 33/2015

Prilog dokumenti

Blagdan je dragocjeni Božji dar ljudskoj obiteljiPapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 12. kolovoza2015.Draga braæo i sestre, dobar dan!Danas zapoèinjemo kratki niz razmišljanja o tri dimenzijekoje, da tako kažem, obilježavaju ritam obiteljskog života:blagdan, rad i molitva.Poèinjemo od blagdana. Danas æemo govoriti o blagdanu.Treba odmah reæi da je svetkovanje Božji izum. Sjetimo sezakljuèka izvještaja o stvaranju u Knjizi Postanka koji smoslušali: "I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. Ipoèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini. I blagosloviBog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djelasvoga koje uèini" (2, 2-3). Sam Bog nas uèi da je važnoposvetiti odreðeno vrijeme kontemplaciji i uživanju onogašto je u radu dobro uèinjeno. Govorim o radu, naravno, nesamo u smislu zanata i zanimanja, veæ u najširem smislu: osvakoj djelatnosti kojim mi muškarci i žene možemosuraðivati u Božjem djelu stvaranja.Dakle, blagdan nije lijeno izležavanje, ili besmisleni bijeg odstvarnosti, ne, svetkovati prije svega znaèi s ljubavlju izahvalnošæu se osvrnuti na nešto što smo dobro uèinili;slavimo neki rad. I vi, mladi braèni parovi, slavite ono što stepostigli tijekom lijepog vremena zaruèništva: i to je lijepo!To je vrijeme da se gleda djecu ili unuke, koji rastu, ipomisli: kako je to lijepo! To je vrijeme da se pogledavlastiti dom, prijatelje kojima iskazujemo gostoprimstvo,zajednicu oko nas, i pomisli: kako je to dobro! Bog je takouèinio kada je stvarao svijet. I neprestano to èini, jer Bogstvara uvijek, i u ovom trenutku!Može se dogoditi da neki blagdan ili proslava padne uteškim ili bolnim okolnostima, te se slavi "s knedlom ugrlu". No, i u tim sluèajevima, molimo od Boga snagu daslavlje potpuno ne izgubi svoje znaèenje. Vi mame i tate todobro znate: koliko puta ste, iz ljubavi prema djeci, kadripotisnuti gorèinu samo kako bi njima bilo lijepo, kako biuživali u životu! Koliko je samo ljubavi u tome!I u radnu sredinu, katkada znamo – ne zanemarujuæidužnosti! – unijeti poneki traèak slavlja: proslava roðendana,ženidbe, roðenja novog djeteta, kao i rastanka od nekogdjelatnika ili dolaska novog…, to je važno. Važno je slaviti.To su trenuci obiteljske prisnosti u zupèaniku proizvodnogstroja: to je dobro za nas!Ali istinsko svetkovanje prekida profesionalni rad i ono jesveto, jer muškarca i ženu podsjeæa da su stvoreni na slikuBoga, koji nije rob rada, veæ Gospodin, te dakle ni mi nesmijemo nikada biti robovi rada, veæ "gospodari". Postojizapovijed u tome smislu, koja se odnosi na sve, bez iznimke!Meðutim, znamo da su milijuni muškaraca i žena, èak idjece, robovi rada! U našem vremenu ima robova,izrabljivani su, robovi su rada, a to je protiv Boga i protivdostojanstva ljudske osobe! Opsjednutost materijalnimprobitkom i težnja za najveæom moguæom uèinkovitošæu(eficijentizam) ugrožavaju ritmove ljudskoga života, jerživot ima svoje ritmove po mjeri èovjeka. Vrijeme odmora,poglavito nedjeljnog, nam je dano da možemo uživati onošto se ne proizvodi i ne troši, što se ne kupuje i ne prodaje.Nasuprot tome, vidimo da ideologija profita i potrošnje želiproždrijeti takoðer blagdan: i blagdan se katkad pretvara u"posao", priliku za zaraðivanje i trošenje novca. Zar zatoradimo? Pohlepno trošenje, koje za sobom povlaèi rasipnost,ružan je virus zbog kojeg smo, meðu ostalim, na krajuumorniji no prije. Šteti istinskom radu, a uništava život.

Neredovito pak slavljenje blagdana èesto ubire žrtve,poglavito meðu mladima. Konaèno, vrijeme blagdana je sveto jer Bog u njemu prebivana poseban naèin. Na nedjeljnoj euharistiji slavimosvekoliku milost Isusa Krista: njegovu prisutnost, ljubav,žrtvu, naše zajedništvo s njim i meðu sobom, njegov boravakmeðu nama… Tako svaka stvarnost zadobiva svoj punismisao: rad, obitelj, radosti i svakodnevni napori, pa itrpljenje i smrt; Kristova milost sve preobražava.Obitelj je urešena izvanrednom sposobnošæu da shvati,usmjerava i podupire istinsku vrijednost blagdana i proslava.Kako su lijepa obiteljska slavlja, upravo prelijepa! Poglavitonedjeljom. Sigurno nije sluèajno što su proslave na kojima seokupi cijela obitelj najuspješnije i najljepše! Sam obiteljski život, promatran oèima vjere, bolji je od svihnapora koje ulažemo. Doživljavamo ga kao remek-djelojednostavnosti, lijep je jer nije umjetan, nije lažan, veæ jekadar utjeloviti u sebi sve vidike istinskoga života.Doživljavamo ga kao nešto "vrlo dobro", kako je rekao Bogkad je stvorio muškarca i ženu (usp. Post 1, 31). Blagdan jedakle dragocjeni Božji dar ljudskoj obitelji: nemojmo gaupropastiti!

Velika Marijina vjeraPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji na svetkovinuUznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza2015.Draga braæo i sestre, dobar dan i sretan vam Gospin blagdan!Danas Crkva slavi jedan od najvažnijih blagdana posveæenihBlaženoj Djevici Mariji: svetkovinu njezina Uznesenja. Nakraju svoga zemaljskog života, Kristova Majka je uzašladušom i tijelom na nebo, to jest u slavu vjeènoga života, upuno zajedništvo s Bogom.Tekst današnjeg Evanðelja (Lk 1, 39-56) predstavlja namMariju koja, odmah nakon što je zaèela Isusa po DuhuSvetom, odlazi svojoj staroj roðakinji Elizabeti, koja jetakoðer po èudesnom Božjem zahvatu èekala dijete. U tomesusretu punom Duha Svetoga, Marija izražava svoju radosthimnom Velièa, jer je postala potpuno svjesna znaèenjavelikih stvari koje se ostvaruju u njezinu životu: po njojbivaju ispunjena sva oèekivanja njezina naroda.Ali Evanðelja nam pokazuje takoðer koji je pravi razlogMarijine velièine i njezina blaženstva: taj razlog je vjera.Naime Elizabeta je pozdravlja ovim rijeèima: "Blažena ti štopovjerova da æe se ispuniti što ti je reèeno od Gospodina!"(Lk 1, 45). Vjera jer srž èitave Marijine povijesti; ona jevjernica, velika vjernica; ona je svjesna – i to kaže – snagekoju u povijesti ima nasilje silnih, nadutost bogatih, oholostoholih. Ipak, Marija vjeruje i naviješta da Bog ne ostavljasvoju, poniznu i siromašnu, djecu same, veæ im pritjeèe upomoæ svojim milosrðem, brižnošæu, zbacujuæi silne snjihovih prijestolja, raspršujuæi oholice u spletkama njihovasrca. To je vjera naše Majke, to je Marijina vjera! Marijin hvalospjev daje nam takoðer naslutiti puni smisaoMarijina života: ako je Gospodinovo milosrðe pokretaèpovijesti, tada nije mogla "upoznati propadljivosti groba onakoja je rodila Gospodara života" (Predslovlje). Sve to se netièe samo Marije. "Velike stvari" koje je Svevišnji izveo unjoj duboko se tièu i nas, govore nam o našem putovanju uživotu, podsjeæaju nas na cilj koji nas èeka, a to je Oèevdom. Naš život, promatran u svjetlu Marije na nebouznesene, nije besciljno lutanje, veæ putovanje koje, usprkos

Prilog dokumenti ika

30 19. kolovoza 2015. broj 33/2015

svim svojim nesigurnostima i patnjama, ima siguran cilj:dom našeg Oca, koji nas èeka s ljubavlju. Lijepo je misliti nato da imamo Oca koji nas èeka s ljubavlju, i da je našaMajka Mariji tamo gore i èeka nas s ljubavlju.U meðuvremenu, dok život teèe, Bog daje da "za njegovnarod, koji putuje ovom zemljom, [sja] znak utjehe i sigurnenade" (isto). Taj znak ima jedno lice, taj znak ima jedno ime:sjajem obasjano lice Gospodinove Majke, blagoslovljenoime Marije, pune milosti, jer je povjerovala u Gospodinovurijeè: velika je vjernica Marija! Kao èlanovima Crkve, danonam je dijeliti slavu naše Majke, jer, zahvaljujuæi Bogu, i mivjerujemo u Kristovu žrtvu na križu i, po krštenju, uronjenismo u to otajstvo spasenja.Danas je svi zajedno zamolimo da, dok traje naše putovanjena ovoj zemlji, na sve nas svrati svoje milosrdne oèi, obasjanam put, pokazuje nam cilj i pokaže nam nakon ovogaizgnanstva Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. I recimozajedno: o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!

Nakon AngelusaDraga braæo i sestre, u ovim sam trenucima u mislima sastanovništvom grada Tianjina, u sjevernoj Kini, gdje jenekoliko eksplozija u industrijskoj èetvrti prouzroèilo brojnemrtve i ranjene i velike štete. Jamèim svoju molitvu za onekoji su izgubili život i za sve osobe kušane tom nesreæom;neka Gospodin udijeli svoju utjehu njima i pomoæ onimakoji se trude ublažiti njihova trpljenja.[…]Hvala vam na vašem dolasku i želim vam sretnu Marijinusvetkovinu. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobartek i do viðenja!

Nebo zapoèinje u zajedništvu s IsusomPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 16.kolovoza 2015.Draga braæo i sestre, dobar dan!Ovih nedjelja liturgija pred nas stavlja Isusov govor izIvanova Evanðelja o kruhu života, koji je on sam i koji jetakoðer sakrament euharistije. Današnji odlomak (Iv 6, 51-58) predstavlja posljednji dio toga govora i spominje kako seneki iz naroda sablažnjavahu što je Isus rekao: "Tko blagujetijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu gauskrisiti u posljednji dan" (Iv 6, 54). Èuðenje slušatelja jerazumljivo; Isus naime koristi tipièni proroèki stil da pobudiu narodu – i u nama – pitanja i, na kraju, izazove odluku.Rijeè je prije svega o pitanjima: što znaèi "jesti tijelo i pitikrv" Isusovu?, je li to samo slika, fraza, simbol, ili oznaèavanešto stvarno? Da bi se na to odgovorilo treba naslutiti što sezbiva u Isusovu srcu dok lomi kruhove za ogladnjeli narod.Svjestan da æe morati umrijeti na križu za nas, Isus sepoistovjeæuje s onim razlomljenim i razdijeljenim kruhom, ito postaje za njega "znak" žrtve koja ga èeka. Taj proces imasvoj vrhunac na Posljednjoj veèeri, gdje kruh i vino postajustvarno njegovo Tijelo i njegova Krv. To je euharistija, kojunam Isus ostavlja s preciznom svrhom: da možemo postatijedno s njim. On naime kaže: "Tko jede moje tijelo i pijemoju krv, u meni ostaje i ja u njemu" (r. 56). To "ostati":Isus u nama i mi u Isusu. U prièesti se sjedinjujemo s njim:blagujuæi njega postajemo poput njega. Ali to traži naš "da",naš pristanak s vjerom.Katkad se, u vezi svete mise, èuje ovaj prigovor: "Èemuuopæe služi misa? Ja idem u crkvu kada za tim osjetimpotrebu, i bolje molim u samoæi". Ali euharistija nije nekaprivatna molitva ili neko lijepo duhovno iskustvo, nijejednostavno sjeæanje na ono što je Isus uèinio na Posljednjojveèeri: euharistija je "spomen-èin", to jest èin koji aktualizira

i uprisutnjuje dogaðaj Isusove smrti i uskrsnuæa: kruh jestvarno njegovo darovano tijelo, vino je stvarno njegovaprolivena krv.Euharistija je sam Isus koji se sav daruje nama. Hraniti senjime i prebivati u njemu po euharistijskom zajedništvu, akoto èinimo s vjerom, preobražava naš život u dar Bogu i braæi.Hraniti se tim "kruhom života" znaèi uæi u suglasje sKristovim srcem, usvojiti njegove odluke, njegove misli,njegove stavove. To znaèi uèi u dinamizam ljubavi spremnena žrtvu i postati ljudi mira, opraštanja, pomirenja,solidarnog dijeljenja. Isto ono što je uèinio Isus.Isus zakljuèuje svoj govor ovim rijeèima: "Tko jede ovajkruh, živjet æe uvijeke" (Iv 6, 58). Da, živjeti u konkretnom,stvarnom zajedništvu s Isusom na ovoj zemlji veæ nam dajeprijeæi iz smrti u život. Nebo zapoèinje upravo u ovomzajedništvu s Isusom.Na nebu nas èeka Marija naša Majka – juèer smo slavili tootajstvo. Neka nam ona izmoli milost da se uvijek s vjeromhranimo Isusom, Kruhom života.

Prilog dokumentiika

3119. kolovoza 2015. broj 33/2015

Prilog prikazi

Predsjednik HBK o odnosu puka prema politièarima ubogoslužnom prostoru i predizbornoj kampanjiRazgovor nadbiskupa Puljiæa za tjednik NacionalU posljednjem broju tjednika Nacional od 11. kolovozaobjavljen je razgovor s predsjednikom HBK, zadarskimnadbiskupom Želimirom Puljiæem, kojeg je vodila OrhideaGaura Hodak, zamjenica glavnog urednika. U tekstu podnaslovom "Pljeskati u crkvi nije liturgijski opravdano",nadbiskup Puljiæ je zamoljen za komentar èinjenice da su sena sveèanoj misi u kninskoj crkvi 5. kolovoza na poèetkumise èitala imena visokih uzvanika, te se tom prigodom ucrkvi pljeskalo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitaroviæ,kninskoj gradonaèelnici Josipi Rimac i pjevaèu MarkuPerkoviæu Thompsonu, a istodobno su se u crkvi, kaženovinarka, mogli èuti zvižduci predsjedniku Hrvatskogsabora Josipu Leki: "Nisam èuo zvižduke u crkvi, veæselektivno pljeskanje. Ali, moram reæi kako nije uopæeprikladno, a niti liturgijski opravdano, pljeskati u crkvi. Tosmo pomalo baštinili od karizmatskog pape Ivana Pavla II.Njegove su mise uvijek bile osobiti spektakl u kojem seèesto moglo èuti pljesak i uzvike okupljenih vjernika. No,ako ste u zadnje vrijeme pratili svete mise s Trga SvetogPetra, mogli ste primijetiti odreðene promjene. Nakon štoSveti Otac stigne pred oltar pozdravljan pljeskom ipjesmom, a prije poèetka mise, voditelj programa najavljuje:'Uskoro zapoèinje sveta euharistija, pa se mole nazoènivjernici da se uzdrže od pljeskanja i izvikivanja'. To je uveopapa u miru Benedikt XVI. U tom vidu kažem kako nijeprikladno, a niti liturgijski opravdano, pljeskati u crkvitijekom svete mise". Na pitanje jesu li Crkva i služenje mise prigoda za velièanjepojedinih politièara, nadbiskup Puljiæ kaže kako euharistijskiskup nije nikakav "miting", nego slavlje zajednice u kojoj sesvi osjeæaju Božjim ukuæanima. "Tamo se ne velièajupojedinci, veæ svi zajedno kao spašeni i nedostojni sugraðanisvetih, velièaju Onoga koji je svojim životom, smræu iuskrsnuæem pomilovao ljude i uèinio ih dostojnima da mupjevaju hvalu. Euharistija je sveta služba u kojoj okupljenazajednica moli i pjeva. I sveæenik, predvoditelj slavlja, uodreðenom trenutku povlaèi se u pozadinu i prepušta rijeèKristu koji dolazi na oltar da nas pouèi, ohrabri, nahranisvojim tijelom i potakne da živimo kao Božja djeca. Nigdjekao oko oltara, Crkva se ne osjeæa jedno i zajedno, bezobzira na starost, podrijetlo, službu, narodnost i rasu", kaženadbiskup Puljiæ. Na pitanje što o tome kaže Sveto pismo,nadbiskup kaže da je osobito u poslanicama apostola Pavlapuno poticaja i pouka glede euharistijskog slavlja. Upitanmože li se reæi da su se najviši crkveni dužnosnici stavili ufunkciju kampanje jedne politièke stranke, odnosno HDZ-a,zadarski nadbiskup je odgovorio: "Ne znam po èemu ste tozakljuèili i na èemu temeljite svoju tvrdnju?! Istina, Crkva jeosobita zajednica vjernika koja je u svijetu, ali ne od svijeta.No, kad se kaže kako nije od svijeta, ne znaèi da je izvannjega. Dapaèe, potpuno je uronjena u njemu, pa sve 'radosti inade, žalosti i tjeskobe ljudi našeg vremena, njezine suradosti i tjeskobe', piše u konstituciji 'Crkva u suvremenomsvijetu'. Tamo se govori i o nekim goruæim problemima skojima se vjernici susreæu, npr. dostojanstvo braka i obitelji,promicanje kulturnog napretka, ekonomsko-socijalni život,život politièke zajednice i promicanje mira. U tom vidu,Crkva preko biskupa, sveæenika, Bogu posveæenih osoba ivjernika laika, dužna je dati svoj doprinos za opæe dobro usvim tim pitanjima. Svatko na svoj naèin, uz klauzulu da

biskup ili sveæenik ne može biti ministar, sabornik,gradonaèelnik ili voða sindikata. Tada bi se doista stavio uslužbu politike i stranaèke kampanje, kako kažete. No,vjernici laici pozvani su aktivno ukljuèiti se u arenupolitièkog i društvenog života. I boriti se svim dopustivimsredstvima koje im na raspolaganje stavlja zauzeta ljubavkako bi dali svoj obol opæem dobru u društvu na politièkom,gospodarskom i društvenom polju". Nadbiskup je upitan ikako æe se Katolièka Crkva postaviti tijekom kampanje zaparlamentarne izbore, što æe se savjetovati sveæenicima upogledu spominjanja kampanje, izbora i pojedinih kandidata."Parlamentarni izbori važan su dogaðaj u svakoj zemlji inarodu, pa tako i za hrvatsku državu i njene graðane ivjernike. Jasno je da Crkva ne preuzima na sebe politièkuborbu za vlast, ali se zauzima za opæeljudske i evanðeoskevrijednosti u vidu uspostave pravednog društva. Zbog toga jenormalno da crkvene ustanove i njeni službenici ostaju izvanstranaèkog nadmetanja. Vjernike koji djeluju u politièkomživotu potièe se da se organizirano i zdušno zalažu zakršæanske stavove koji se tièu poštivanja života, obitelji,odgoja i obrazovanja te kulture rada. Sve pak biraèe sepoziva neka ne podlegnu kušnji odustajanja od izbora. Jer,važno je aktivno na tomu sudjelovati. Sveæenicima se nalaženeka bez politiziranja iskoriste predizborno vrijeme kaoevangelizacijski trenutak te s vjernicima mole za domovinu injezin napredak u skladu s društvenim naukom Crkve. To jesadržaj 'predizborne kampanje' koju Crkva èini na svojstvennaèin, pa poziva svoje vjernike neka zdušno prate zbivanja imole snagu Duha Božjega za sve kojima æe biti povjerenovodstvo odreðenih poslova u našoj zemlji u iduæemrazdoblju povijesti", zakljuèuje nadbiskup Puljiæ u razgovoruza tjednik Nacional. (ika-ig/kj)

Aplikacija "Majka Božja Remetska"Besplatni digitalni vodiè kroz remetsku crkvu i svetište uZagrebu za korisnike pametnih telefonaSvi koji koriste "pametne telefone" koji rade na androidsustavu mogu putem interneta preuzeti besplatnu aplikacijuna Google playu pod nazivom: Majka Božja Remetska. To jedigitalni vodiè kroz remetsku crkvu i svetište u Zagrebuputem kojeg æe se korisnici moæi bolje upoznati s poviješæutoga svetišta i detaljnim objašnjenjem same crkve. S vremenom æe se aplikacija prevesti na engleski jezik idodati glasovno suèelje na hrvatskom i engleskom jeziku, auskoro æe se njome moæi koristiti i vlasnici IPhone mobitela.Idejni projekt osmislio je remetski župnik o. Antonio-MarioÈirko, a tekst je napisao pokojni o. Vjenceslav Mihetec,donedavni upravitelj remetskog svetišta. Zbog toga je taaplikacija na poseban naèin njemu posveæena. (ika-sp)

Prilog prikazi ika

32 19. kolovoza 2015. broj 33/2015