48/201729. studenog 2017.

Papa primio franjevce

Hvala vam za to što jeste i za to što radite, posebice za

najsiromašnije i one u najveæim nevoljama – kazao im

je Papa, upravljajuæi svoj pozdrav svoj braæi

franjevcima koji žive i rade u cijelom svijetu -

Franjevaèka je „malenost" prije svega mjesto susreta i

zajedništva s Bogom

Zakljuèeno Èetvrto zasjedanje Druge sinode

Zagrebaèke nadbiskupije

Hvala vam za zajedništvo i za sve vaše dobre

prijedloge, svi su dragocjeni - rekao je zagrebaèki

nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ zakljuèujuæi

zasjedanje - Završno zasjedanje Sinode održat æe se 9.

veljaèe 2018. godine, a na spomendan blaženog

Alojzija Stepinca 10. veljaèe rad Sinode zakljuèit æe se

euharistijskim slavljem u zagrebaèkoj katedrali koje æe

predvoditi kardinal Bozaniæ

Izjava o potrebi konsensualne demografske

strategije i reguliranju radnih odnosa u službi

demografske revitalizacije Hrvatske

Hrvatskoj je potrebna promjena strukture rada i

osmišljavanje dugoroène demografske strategije koja

æe biti rezultat angažmana i sugestija kljuènih

politièkih, gospodarskih i društvenih elita bez

ideoloških podjela, poruka je Franjevaèkog instituta za

kulturu mira u Splitu

Domovinske vijesti

Poreè: Proslava sv. Maura u znaku povijesnih obljetnica

Struèna konferencija "Izazovi zaštite djece na internetu"

Sprovod fra Flavijana Šolca u Virovitici

U Splitu održan znanstveni skup „Dr. sc. Živan Beziæ: teologija i

pastoral"

Blagoslov kipa sv. Majke Terezije u Poreèu

Dan Vikarijata Osijek

Sprovodna misa i obredi za preè. Alojzija Žlebeèiæa

Biskup Škvorèeviæ susreo se sa slavonskim episkopom Jovanom

Ukop sveæenika Pavla Primorca u Požegi

Proslavljena svetkovina sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra

Blagoslov bijelog križa istine u Gvozdu

Zagreb: Zakljuèeno Èetvrto zasjedanje Sinode

Split: Nadbiskupijski struèni skup za vjerouèitelje

Ðakonsko reðenje u Hvaru

Ðakonsko reðenje u katedrali Sv. Stošije u Zadru

Èetrdeseta obljetnica župe Rešetari

Ðakonsko reðenje u Splitu

Predstavljena Izjava o potrebi konsensualne demografske strategije i

reguliranju radnih odnosa u službi demografske revitalizacije

Hrvatske

Crkva u Hrvata

Hrvatske redovnice na proslavi Svjetskog dana siromašnih u Vatikanu

Inozemne vijesti

Objavljena Papina poruka za Svjetski dan mira 2018.

Prilog dokumenti

Misa je spomen-èin Kristova vazmenog otajstva

Kriteriji za ulazak u Božje kraljevstvo

Domovinske vijesti

Poreè: Proslava sv. Maura u znaku povijesnih obljetnicaPoreè, 21.11.2017. (IKA) - U poreèkoj katedrali sveèano je21. studenoga proslavljena svetkovina sv. Maura, zaštitnikaPoreèke biskupije i grada Poreèa. Sveèano koncelebriranomisno slavlje predvodio je predsjednik Hrvatske biskupskekonferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ u zajedništvus rijeèkim nadbiskupom i metropolitom Ivanom Devèiæem,poreèkim i pulskim biskupom u miru mons. IvanomMilovanom, koparskim biskupom Jurjom Bizjakom, krèkimbiskupom Ivicom Petanjkom, gospiæko-senjskim biskupomZdenkom Križiæem, biskupom domaæinom DraženomKutlešom te èetrdesetak sveæenika. Sveèanoj misi je nazoèilapredsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitaroviæ,izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnikAnton Kliman, izaslanica predsjednika Vlade RH,pomoænica ministra turizma Monika Udovièiæ, istarskižupan Valter Flego, poreèki gradonaèelnik Loris Peršuriæ,proèelnik Ureda državne uprave Draženko Janjuševiæ,predstavnici policije i vatrogasaca te predstavnici institucijajavnog i kulturnog života Istre.Današnja obljetnica prigoda je da se prisjetimo važnostidogaðaja koji se zbio prije 40 godina, rekao je biskupKutleša u uvodnom obraæanju te podsjetio kako se ovegodine spominjemo 70. obljetnice uspostave Pazinskeapostolske administrature te 40. obljetnice ujedinjenja Crkveu Istri. Pojasnio je znaèenje Bule „Prioribus saeculi" kojudanas doživljavamo kao veliko dostignuæe i prekretnicu,nakon što se hrvatski narod Istre, prvi puta u svojoj povijestinašao zajedno sa svojom maticom zemljom u jednoj državi,a sva istarska Crkva u sklopu Rijeèke metropolije ulazikonaèno u zajedništvo Crkve u Hrvata, u istoj onoj Crkvikoja je stoljeæima, u malom istarskom èovjeku jedina moglai znala buditi žeð za tim zajedništvom i jedinstvom.Podsjetio je ukratko na povijest Crkve u Istri i istarskogpoluotoka, gdje se susreæu romanski i slavenski kulturnikrug, a upravo je trajnost dodira tih dvaju krugova najdubljakonstanta istarske povijesti i tumaè gotovo svih njezinihspecifiènosti. Moguænosti tih dvaju spomenutih svjetovanisu nikada bile jednake, prvi su uvijek bili gospodari adrugi kmetovi, ali su drugi bili mnogobrojniji, svudaprisutniji, izdržljiviji, rekao je biskup Kutleša. S njima je bionjihov sveæenik glagoljaš, izrastao meðu njima, upuæen naistu škrtu njivu i pašnjak, školovao se redovito uz starijegeneracije i prenosio je znanja koja su narodu bila draga ivažna. Stvarala su se tako dva susjedna svijeta, koja sustoljeæima trajala svaki u svome krugu bez pravih prijelazaiz jednog u drugi. Istarski Hrvat nije imao ni svoga plemiæani svoga graðanina, jedini skupni životni okvir bila mu jeCrkva a uèitelj starac i glagoljaš. Ali isti uvjeti i istoosjeæanje povezalo ga je na istu narodnu maticu s onu stranuUèke u cjelinu koju nisu mogle podijeliti nikakve države nidruge granice. Podsjetio je potom na važne srednjovjekovnetekstove koji su kroz povijest u slavenski svijet krenuliupravo iz Istre. Veæ 30 godina nakon izuma tiskarskogastroja i Istri je tiskan prvi staroslavenski misal 1483. godine,uredili su ga vjerojatno stari istarski sveæenici glagoljaši.Podsjetio je potom na lik velikog prvog istarskog biskupaHrvata Jurja Dobrilu naglasivši važnost njegovogmolitvenika za vjerski i nacionalni identitet istarskog puka.Za buduænost Crkve u Istri i istarskog puka bitno je nezaboraviti što su naši preði ovdje uèinili. Nama je stogaposvetiti se tome velikom zadatku koji je pred nama inastaviti ono što su naši preði zapoèeli, samo æemo tako

potvrditi da oni svoje žrtve nisu èinili uzalud, zakljuèio jemons. Kutleša.Nadbiskup Puljiæ se u homiliji prigodno osvrnuo na likprvog istarskog biskupa kojeg, naglasio je, istarski vjernikstoljeæima èasti i njemu se moli jer zna i vjeruje da jemuèeništvo dragocjeno blago Crkve, a oni, muèenici,sastavni dio naše kršæanske memorije, našega spomena ipamæenja. Na blagdan muèenika Maura, kao i sjeæanja nablaženoga Miroslava Bulešiæa, ponosnog sina ove biskupije,nije patetièno tvrditi da je i naša domaæa Crkva, Crkvamuèenika, rekao je nadbiskup te nastavio istaknuvši:"Dovoljno je prelistati kronike iz vremena osmanlijsketiranije i muèenja kršæana kroz puna èetiri stoljeæa. Ili, sjetitise nedavne prošlosti: Drugog svjetskog rata i poraæa, znanihi neznanih stradalnike po logorima i grobištima odDravograda i Maribora do Ogulina i Gospiæa, od Maceljskihšuma i Jazovke, Istre, Križevaca i Bjelovara do SrijemskeMitrovice, Sarajeva, Foèe, Zenice i Mostara. Naši su oèevizbog toga birali za svoje svete patrone upravo muèenikekako bi im njihova vjera i svjedoèanstvo svijetlili u tami, bilisnaga u klonuæima i pouzdanje u sumnjama."Zato nas je sveti Ivan Pavao II. neumorno pozivao štovatisvete muèenike i ne zaboravljati spomen na njih, rekao jenadbiskup te podsjetio na dva poticajna odlomka iz Biblije:Izvješæe o hrabroj majci Makabejki koja je "u jednom danugledala smrt svojih sedam sinova", te Isusov govor narastanku od apostola sa znakovitom molitvom koju za njihupuæuje Otcu nebeskome. Dirljivo je držanje majkeMakabejke koja sokoli sina i moli ga: „Sinko moj, smiluj semeni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te trigodine. Molim te dijete, pogledaj nebo i zemlju i znaj da jesve to Bog naèinio. Ne boj se krvnika, nego budi dostojansvoje braæe". Dok smo ovih dana gledali potresne slike izDomovinskoga rata, od Dubrovnika, Škabrnje, Siska iVinkovaca do Vukovara, mislio sam i na našu „hrvatskuMakabejku", Katu Šoljiæ, koja je kao mlada djevojka uDrugom svjetskom ratu izgubila èetvoricu svoje braæe, a uVukovaru èetvoricu svojih vrijednih sinova Miju, Matu,Ivana i Niku. Zbog velike žrtve koju je herojski podnijelapostala je simbolom stradanja u Domovinskom ratu i dobilanadimak „Vukovarska Majka hrabrosti".Stradanja u Domovinskom ratu, o kojima smo ovih danamalo više razmišljali, a u kontekstu izborene slobodenajbolje oslikava Psalam 126 koji je ispunjen osobitimzanosom pa pjeva: „Kada Jahve vraæaše sužnjeve Sionske,bilo nam je k'o da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, ajezik klicanja", podsjetio je nadbiskup. Ovu zanosnu pjesmupslamiste moguæe je razumjeti ako imamo u vidu padJeruzalema i Babilonsko sužanjstvo, gubitak zemlje iuništenje hrama, te svršetak progonstva i povratak udomovinu uz pjesmu psalmiste, „Vraæat æe se s pjesmom,noseæi snoplje svoje". Ne bi li se nešto slièno moglo reæi i unašem sluèaju? Nije li 70-godišnje jugoslavensko ropstvo iposebice otuðivanje koje je kroz 50 godina stvaralakomunistièka i ateistièka ideologija još više budilo èežnjukod hrvatskog èovjeka za slobodom i nezavisnošæu, zapitaose mons. Puljiæ. A ta èežnja nakon pada Berlinskoga zida,toga sramotnoga znaka moæi ateistièke i komunistièkeideologije, još više je rasla i bujala u srcima našega puka.Uz liturgijsko izvješæe o stradanju Židova, koje nas jepodsjetilo i naših stradanja u Domovinskom ratu, èuli smo iodlomak iz Ivanovoga Evanðelja o Isusovoj molitvi uDvorani posljednje veèere. Molitva otkriva smisao

Domovinske vijesti ika

2 29. studenog 2017. broj 48/2017

euharistije, kao i Isusove žrtve i predanja za ljude. U njojkoju nazivaju „Velikosveæenièkom" molitvom, sažeta je svateologija, želje, planovi i osjeæaji koji su prožimali njegovoBožansko Srce one svete veèeri. Posebice su mu na srcu bilioni koji su prihvatili njegovu rijeè, pa za njih žarko molineka „ostanu u istini, vjeri i ljubavi kako ne bi postaliplijenom laži i nevjere".Crkva, dakle, u koju smo ušli sakramentom krštenja, nijeutemeljena na nekom mitskom dogaðaju, veæ je ukorijenjenau osobi Isusa Krista, utjelovljenoga Bogo-èovjeka izNazareta. Zato Crkva, kao Božje otajstvo, nadilazi granicekulture, prostora i vremena. Ona nije puka skupina ljudi,društvo ili sindikalna udruga, nego zajednica vjerebožanskoga porijekla. Ona je božanska i ljudska stvarnostkojoj je glava Krist, a Duh Sveti život i duša. Roðena u krvina križu nastavlja u vremenu i prostoru, kao „produljenoIsusovo utjelovljenje" živjeti meðu ljudima.„Osnaženi primjerom muèenika Maura, koji je životom ismræu pokazao da si mu ti, Kriste, bio pravi i jediniotkupitelj, mi njegovi odani štovatelji danas Ti izrièemožarku molitvu: Doði i ostani s nama! Doði u grad Poreè ukojem æemo danas pronijeti njegove svete relikvije. Doði uPoreèko-Pulsku biskupiju i Istarsku županiju koje su punetvojih štovatelja i svjedoka! Pohodi sve naše obitelji i ponovišto si rekao svojim uèenicima: „Vi ste prijatelji moji".Prijateljstvo s Tobom u dobrim i lošim danima i godinamabilo nam je izvorom sigurnosti. Ono neka ostane i zalogomnaše buduænosti. Znamo, naime, i vjerujemo da Ti nosiškljuèeve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. Tebi slava uvijeke vjekova", zakljuèio je nadbiskup.Nakon mise održana je procesija ulicama grada Poreèa srelikvijama sv. Maura, a po povratku u baziliku slavlje jezakljuèeno blagoslovom s relikvijama.

Struèna konferencija "Izazovi zaštite djece na internetu"Osijek, 21.11.2017. (IKA/TU) - Centar za nestalu izlostavljanu djecu u suradnji s Institutom za novuevangelizaciju "Sv. Ivan Pavao II.", Caritasom Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i Udrugom socijalnih radnika Osjeèko-baranjske županije organizirao je 21. studenoga struènukonferenciju pod nazivom „Izazovi zaštite djece nainternetu". Konferencija se održala u pastoralnim prostorimaVikarijata Osijek, a u sklopu projekta "Safer Internet CentreCroatia: Making internet a good and safe place" (2015-HR-IA-0013), koji je sufinanciran od strane Europske unije izprograma Department C - Connecting Europe Facility (CEF).Programu konferencije nazoèila je predstavnica Ministarstvaza demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te ujedno iravnateljica Centra za socijalnu skrb Osijek Ivka Kaurinoviæ,zamjenik župana Osjeèko-baranjske županije GoranIvanoviæ te organizatori: predstojnik Instituta za novuevangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II." i biskupski vikar zapastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugaliæ, zamjenikravnatelja Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije MišoLukaèeviæ, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecuTomislav Ramljak te predstavnica Udruge socijalnih radnikaHelena Kristek.Pozdravljajuæi prisutne dožupan Ivanoviæ istaknuo je:„Uloga politièara je da damo potporu vama, struci, jer strukamora nositi ovakve projekte. Preventiva je zasigurno ono ušto treba ulagati, stoga æe Osjeèko-baranjska županija i daljepodupirati Centar za nestalu i zlostavljanu djecu jer je to uinteresu svih nas. Želim da na ovoj konferenciji donesetezakljuèke koji æe biti šireg znaèaja te æe bitno poboljšatipreventivu kada je u pitanju zlostavljanje djece prekointerneta, jer toga ima sve više i više, i tu treba uložiti

maksimalan trud i napor."Upuæujuæi kako postoji niz dokumenata u kojima Crkva vrlopozitivno progovara o suvremenim dostignuæima imoguænostima komuniciranja, a na osobit naèin o internetu,mons. Dugaliæ istaknuo je pozitivne, ali i negativne vidovenovih tehnologija. Crkva gleda na internet i nove tehnologijevrlo pozitivno jer povezuju ljude, prenose informacije,pomažu pri boljem i kvalitetnijem životu, omoguæuju ievangelizaciju... No, u novije vrijeme, uz ovaj optimizam iveliku otvorenost, uoèavaju se i odreðene poteškoæe, o èemunajotvorenije piše papa Franjo u apostolskoj pobudniciAmoris laetitia. Papa piše kako odgojni proces izmeðuroditelja i djece može biti olakšan ili ometan svesofisticiranijim tehnologijama komunikacije i zabave.Upuæuje i da ta sredstva, koliko god korisna bila, ne moguzamijeniti ili nadoknaditi potrebu osobnijeg dijaloga kojizahtjeva fizièku prisutnost. Citirajuæi Papu, mons. Dugaliæistaknuo je pojam tehnièkog autizma te pojasnio: „Ljudi sezatvaraju u sebe, a to, posebno za mlade, predstavlja velikuopasnost jer postaju bezvoljni i otrgnuti od stvarnog svijeta.Nažalost, otkriva se i mraèna strana interneta, teškazloporaba, gdje su žrtve najranjivije skupine – djeca i mladi.Nadam se da æemo svi mi koji radimo ili u Centru zasocijalnu skrb ili smo u nastavi, školi ili nekim drugimodgojnim i obrazovanim ustanovama, iz iskustva koje æemoovdje èuti, lakše uoèiti te zloporabe, ali isto tako i nauèitikako ih prevenirati."Predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu T.Ramljak zahvalio je volonterima na trudu u organizaciji ovekonferencije, kao i suorganizatorima, istièuæi: „Mislim da jebitno da zajedno kao organizacije civilnog društva, Crkva,državne institucije sudjelujemo u zaštiti djece.Desetogodišnji rad Centra okrunjen je ovako velikimskupom i vašim izvrsnim odazivom. Digitalni izazovi izdana u dan postaju sve zahtjevniji, treba se usavršavati, raditina tome kako bi se naša djeca mogla snalaziti u ovojdigitalnoj „džungli". Hvala vam što pratite rad Centra,sudjelujete u radu i obeæavam da æemo se truditi biti jošbolji, još otvoreniji za suradnju te zajedno s vama još višedoprinositi zaštiti djece."Cilj konferencije bio je predstaviti izazove s kojima sestruènjaci susreæu u svakodnevnom radu s djecom imladima, a vezano uz njihovo korištenje modernihtehnologija, te doprinijeti razvoju edukativnih i promotivnihaktivnosti koje æe omoguæiti da djeca i mladi modernetehnologije koriste na siguran naèin. Sudjelovali supsiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, defektolozi,rehabilitatori, logopedi, pedagozi, uèitelji, ravnatelji škola iustanova te drugi zainteresirani struènjaci ukljuèeni udirektan rad s djecom i mladima te studentima društveno –humanistièkog usmjerenja.Predavanja su održali: doc. dr. sc. Tihomir Katuliæ, Pravnifakultet Sveuèilišta u Zagrebu („Reforma europskog pravnogokvira zaštite osobnih podataka"); doc. dr. sc. LucijaVejmelka, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultetSveuèilišta u Zagrebu („Koristi i rizici modernih tehnologijaza djecu i mlade"); struè. spec. ing. comp. Zlatan Moriæ,IN2data („Sigurnost djece na internetu – tehnièka zaštita vs.edukacija"); Boris Radanoviæ, Centar za nestalu izlostavljanu djecu („Djeca u digitalnoj džungli"); mag.psihologije Vanja Gorjanac, Centar za nestalu i zlostavljanudjecu („Iskustva djece i mladih na internetu") i dipl. soc.radnik T. Ramljak, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu(„Preventivni projekti zaštite djece").

Domovinske vijestiika

329. studenog 2017. broj 48/2017

U Rijeci obilježena 25. godišnjica bolnièke kapele Gospeod ZdravljaRijeka, 21.11.2017. (IKA) - Na spomendan Gospe odZdravlja istoimena kapelica u Klinièkom bolnièkom centruRijeka - lokalitet Sušak obilježila je 25 godina od otvorenja.Sveèano misno slavlje u kapelici je predvodio ravnateljnadbiskupijskog Caritasa mons. Nikola Uraviæ, a okupljeneje s poviješæu kapele upoznao bolnièki kapelan vlè. MicheleCittadino. Na misi su suslavili nekadašnji župnik župe sv.Terezije od Djeteta Isusa na Donjoj Vežici na èijem teritorijuse kapelica nalazila mons. Dinko Popoviæ, tadašnji rektorkatedrale Sv. Vida koji je prevodio misu na otvorenju kapelemons. Ivoslav Liniæ, don Šime Zuboviæ kome jesvojevremeno bila povjerena skrb o bolesnicima, vlè.Vjekoslav Kovaè i vlè. Nikola Ilijiæ. Na misi su sudjelovalipredstavnici bolnice i Uprave KBC-a na èelu s ravnateljemprof. dr. sc. Davorom Štimcem, dr. med.U propovijedi mons. Uraviæ je istaknuo potrebu promišljanjao stilu života. Volimo slušati i slijediti savjete lijeènika, alipostoje i dubinske zadaæe na koje nas upuæuje Sveto pismo iBlažena Djevica Marija. Ona je Majka koja nam može bitiod pomoæi kada smo zdravi, ali i kada smo bolesni.Gospodin nas je otpoèetka stavio u njene ruke jer je ona bilaotvorena Njegovoj volji, rekao je mons. Uraviæ. Na kraju jeokupljenima poruèio da pomoæ koju primamo od lijeènika,primamo sa zahvalnošæu. Prostor za kapelicu ostvaren je zahvaljujuæi suradnji rijeèko-senjskog nadbiskupa Antuna Tamaruta i uprave KBC-a sravnateljem dr. Maksom Valenèiæem. Briga oko kapele bilaje povjerena župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na DonjojVežici jer se nalazila u sklopu te župe. Godinu dana prijeotvorenja, pri župnom uredu osnovan je pripremni odborkojega je vodila župljanka prim. dr. Blaženke Kozuliæ.Odbor je uvelike pomagao tadašnji rektor katedrale Sv. Vidamons. Ivoslav Liniæ, a projektant kapele bio je takoðervežièki župljanin ing. Toni Juretiæ sa svojom suprugom. Uadaptaciji prostora kao donatori sudjelovale su mnoge radneorganizacije grada Rijeke, dok je u najveæoj mjeri pomoæstigla iz bratske župe Mosham kraj Regensburga, zalaganjemtamošnjeg župnika Jürgena Wicherta, Vlatke Mehlich imladih te župe. Ideju o kapeli podržali su ravnatelj KBC-adr. Maksim Valenèiæ i njegov zamjenika dr. Šime Vuèkov.Velikom zauzetošæu prim. dr. Kozuliæ, dr. Vuèkova, mons.Liniæa te Veseljka Bebeka, kapelica je otvorena 21.studenoga 1992. godine. Misu je predvodio mons. Liniæ, asuslavio mons. Dinko Popoviæ koji je u prvim danimapreuzeo brigu o sakramentalnim potrebama bolnice. Nakonkraæeg vremena brigu su preuzeli oci salezijanci. Skrb oobilasku bolesnika povjerena je o. Fabijanu Košæaku koji jeto èinio do svoje smrti. Naslijedio ga je o. Šime Zuboviæ, aod 2008. bolnièki kapelan vlè. Michele Cittadino. Kapelicuureðuju i održavaju misno ruho sestre milosrdnice -medicinske sestre koje su na službi u bolesnièkim odjelima,kako u struènom, tako i na duhovnom polju. Prema rijeèima s. Marine Škopljanac, sestre milosrdniceprisutne su u kontinuitetu od samog poèetka osnivanjarijeèke Bolnice, odnosno do 1924. godine. „Nakon Drugogsvjetskog rata sestre su morale napustiti svoje redovnièkoodijelo i preuzeti 'civilno' jer su samo tako mogle raditi ubolnici. Tako je bilo sve do novije hrvatske povijesti isamostalnosti RH. Od tog perioda datira nova kapelica -Gospe od Zdravlja - i trudimo se kako na odjelima, tako i uduhovnom smislu biti prisutne meðu bolesnicima, da imoèitujemo Božje milosrðe i Božje djelovanje meðu nama." Uprošlosti je djelovalo i do 180 sestara zastupljenih u rijeèkimbolnicama, no na žalost danas ih je jako malo. U KBC-uRijeka lokalitetu Rijeka samo je jedan sestra, dok su na

lokalitetu Sušak dvije sestre. Pacijentima i medicinskomosoblju puno znaèi prisutnost kapele, kapelana i sestara.Kapelica je otvorena 24 sata i nikada nije prazna. Mnogiulaze sa suzama, ali izlaze utješeni, poruèila je s. Škopljanac.

Sprovod fra Flavijana Šolca u ViroviticiSprovodne obrede predvodio je biskup ŠkvorèeviæVirovitica, 22.11.2017. (IKA) - Èlan Hrvatske franjevaèkeprovincije sv. Æirila i Metoda Fra Flavijan Šolc preminuo je16. studenoga u Varaždinu a pokopan 22. studenoga nagroblju u Virovitici. Sprovodne obrede predvodio je požeškibiskup Antun Škvorèeviæ uz asistenciju fra Ilije Vrdoljaka,provincijalnog ministra spomenute Provincije te IvanaÆuriæa, generalnog vikara Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije,brojne redovnièke i dijecezanske sveæenike, napose izVirovitièkog dekanata na èelu s dekanom PavlomFilipoviæem te rodbinu i prijatelje. U kratkoj homiliji nagroblju biskup je istaknuo kako smo i mi ljudi dionicizakonitosti zrna koje mora pasti u zemlju da bi se pokrenulaklica, izrasla stabljika te donijela bogatiji život. Istaknuo jekako je fra Flavijan u krštenju bio sjedinjen s Isusovimumiranjem i smræu te da je svojim opredjeljenjem za životpo Isusovu modelu na naèin sv. Franje bio duboko sjedinjens njime, te vjerujemo da odloživši u smrti prolaznost, sadauživa puninu proslave u Isusovoj pobjedi nad smræu. Uutjehi te nade izrazio je svoje suosjeæanje prigodom smrti fraFlavijana provincijalu fra Iliji i drugoj franjevaèkoj subraæi,sestri, bratu te ostaloj pokojnikovoj rodbini.Od subrata Flavijana prigodnim rijeèima oprostio se fraRobert Perišiæ, koji je prikazao njegov sveæenièki iredovnièki život i djelovanje. Potom je Ivan Æuriæ, generalnivikar Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije proèitao sažalnicuÐure Hraniæa, ðakovaèko-osjeèkog nadbiskupa i metropolitate Marina Srakiæa, nadbiskupa i metropolita u miru,spomenuvši da je fra Flavijan veæinu svoga pastoralnogdjelovanja proveo na podruèju Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije. Nakon ukopa, u franjevaèkoj župnoj crkvi Sv. Roka uVirovitici biskup Škvorèeviæ je predvodio misu zadušnicu uzajedništvu s fra Ilijom Vrdoljakom, provincijalnimministrom, Ivanom Æuriæem generalnim vikarom, te brojnimdrugim sveæenicima. U uvodu biskup je podsjetio nazoèneda je fra Flavijan od djetinjstva dolazio u ovu crkvu, u njojuzdizao svoju dušu Bogu, u njoj se rodilo njegovosveæenièko i redovnièko zvanje, za njezinim oltarom jeslavio Isusovu žrtvu na križu, kojoj sada pridružujemonjegov život i smrt. U homiliji biskup je rekao da nam naviještena Božja rijeèotkriva pojedine crte fra Flavijanova života koje nadilazeneke njegove životne datume, napose prispodoba ogospodaru po zapisu sv. Luke evanðelista, koji je slugamarazdijelio blago, nazvano neobiènom rijeèju mna ili mina,slièno Matejevom zapisu koji smo èuli minule nedjelje agovori o talentima. Spomenuo je da se u rijeèi "mna" nalazeista slova kao i u rijeèi "amen", koju svakodnevnoizgovaramo više puta, a koja oznaèava èvrstinu našegopredjeljenja, našu životnu sigurnost i oslonac na Boga. Kadgospodar u prispodobi, a to je Bog Otac, svojim slugama, ato smo mi ljudi, daje mne, on im pruža ono što daje èvrstu itrajnu vrijednost njihovu životu na koju se mogu osloniti nesamo ovdje na zemlji, nego i za vjeènost, a ona se naziva"kraljevstvo nebesko", koje je Isus došao uspostaviti. Biskup je rekao da se otac Flavijan u svom životu oslanjaona Božju èvrstinu, na Isusovu muku, smrt i uskrsnuæe,njegovu ljubav koja je preobrazila našu smrtnu nemoæ upobjedu života. Podsjetio je da su pobožni roditelji i drugi

Domovinske vijesti ika

4 29. studenog 2017. broj 48/2017

èlanovi obitelji pomogli fra Flavijanu da u Bogu pronaðeistinu o sebi, i da se u svom životu za nju opredijeli.Ustvrdio je da je fra Flavijan, dok su mnogima u vrijemeDrugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, crna icrvena ideologija pomraèile oèi srca, on prepoznavao sebe uBožjem svjetlu i istini. Pozvao je nazoène da zahvale Bogušto mu je udijelio dar vjere. Vrijeme u kojem je živio fraFlavijan biskup je usporedio s vremenom u kojem je živioizraelski narod, o èemu govori ulomak prvog èitanja izDruge knjige o Makabejcima. Naime, bezbožni kralj Antiohtražio je od Židova da se odreknu saveza s Bogom i poènuštovati poganske bogove. Majka Makabejka potièe i hrabrisvoga sina da se ni pod cijenu vlastitog života ne odrekneBoga, jer ona dobro zna da je Bog uvijek bio njihovaèvrstina i oslonac, onaj koji daje vjeèni život. Ona svojuvjeru potkrjepljuje dokazima Božje moæi, i poziva sina dapogleda stvoreni svijet oèima vjere, da se zadivi nadèinjenicom vlastitog postojanja, da uvidi kako je njegovživot dokaz da postoji Bog, koji ga je smislio i stvorio. Kažemu da ga je ona mogla roditi zato što ga je Bog satkao unjezinu majèinu krilu, i uvjerava ga da on kao Božjestvorenje vrijedi više od svega što mu bilo tko, pa i samkralj, može ponuditi; i zato ga hrabri da bude vjeran Božjemdjelu u sebi, i u toj vjernosti bude spreman položiti i svojživot, siguran da je on u Božjim rukama. Biskup je ustvrdio da je fra Flavijan, èvrsto opredijeljen za Boga, amen Božji,poput hrabre majke Makabejke poticao i hrabrio tijekomdomovinskog rata prognane Iloèane, Slavonce i Srijemce,podsjeæajuæi ih da su Božji, i da unatoè zloèinu koji je nanjima poèinjen, ostanu vjerni Bogu i dobru, i na taj naèinbudu pobjednici. Izrazio je uvjerenje da ga je Gospodin IsusKrist kao dobrog i vjernog slugu pozvao da uðe u radostnjegova nebeskog kraljevstva. Još je rekao nazoènima da imje jednostavni život fra Flavijana velika poruka vjernostiBogu do kraja.Na svršetku misnog slavlja provincijalni ministar fra IlijaVrdoljak izrekao je rijeèi zahvale svima koji su sudjelovalina misi i ukupu te onima koji su fra Flavijanu bili blizu uposljednjim godinama života.

U Splitu održan znanstveni skup „Dr. sc. Živan Beziæ:teologija i pastoral"Split, 22.11.2017. (IKA) - U prigodi 10. obljetnice smrti dr.don Živana Beziæa, u srijedu 22. studenoga, Katolièkibogoslovni fakultet Sveuèilišta u Splitu, katedra zaPastoralno bogoslovlje, organizirao je znanstveni skup natemu „Dr. sc. Živan Beziæ: teologija i pastoral". DonŽivanov život, rad i ostavštinu okupljenima je krozpredavanja približilo jedanaest izlagaèa, a njihovi radoviobjavljeni su u Zborniku radova kojeg su, za ovaj znanstveniskup, priredili izv. prof. dr. sc. Alojzije Èondiæ i prof. dr. sc.Mladen Parlov.Uvodnu rijeè u ime organizatora uputio je prof. dr. sc.Mladen Parlov koji je pojasnio kako je don Živan Beziæ svojsveæenièki život proveo obnašajuæi službe odgojitelja,župnika i profesora te da je sam njegov odgojno-nastavni radzaslužio da ga se istraži i dostojno zabilježi, no èinjenica daje iza njega ostao bogat teološki, pastoralni i kulturni opus,21 knjiga i više od 300 znanstvenih radova, ne možeravnodušnim ostaviti generacije sveæenika i laika na èije ježivote utjecao. „Svojim predavanjima, savjetima te spisimapomogao je cijelim naraštajima da dalje i bolje vide, da snjegovih leða bace pogled prema novim i širim teološkopastoralnim i kulturnim obzorima". Naglasio je kako skup nemože iscrpiti svo bogatstvo misli ovog velikog teologa ipastoralca, no kako se nada da æe izlaganja svima

približitinjegov život i djelo. Sve okupljene izlagaèe, studente, rodbinu i prijatelje donŽivana Beziæa pozdravio je i Veliki kancelar KBF-a u Splitunadbiskup Marin Barišiæ. Izrazio je radost što Katolièkibogoslovni fakultet ne zaboravlja ljude koji su zadužili nesamo tu obrazovnu ustanovu veæ i cijelu Nadbiskupiju iCrkvu. „Bio je èovjek reda, rada i discipline.Èovjek jasnoæe,dubine i sažetosti. Njegov težak život ga je takvim definirao,posebno ožiljci II. svjetskog rata koji ga je duboko obilježio.Kroz to ljudsko i vjernièko iskustvo je sazrio inakon toga jenevjerojatnoiskoristio svoje životno vrijeme", rekao inadbiskup i nadodao kako æe se s vremenskom distancomjoš bolje moæi sagledati njegovo djelo te za svoj život izvuæikorisnu poruku.Èestitku na organizaciji skupa izrekao je i naèelnik OpæineŠolta Nikola Ceciæ-Karuziæ. Zaželio je da se ova izlaganjaodrže i u Grohotamana otoku Šolti, rodnom mjestu donŽivana Beziæa.Simpozij je otvorio dekan KBF-a izv. prof.dr. sc. Anðelko Domazet.Nakon prigodnih rijeèi uslijedilo je izlaganje prof.dr.sc.Slavka Kovaèiæa na temu „Životni put don Živana Beziæa".Dr. sc. Jure Strujiæ predstavio je „Bibliografiju ŽivanaBeziæa". Izv. prof. dr. sc. Alojzije Èondiæ priredio jerad„Glavni vidovi pastoralne teologije i pastorala ŽivanaBeziæa", no zbog bolesti nije mogao prisustvovati skupu.Mr.sc. Ante Soriæ govorio je o „Teološko-pastoralnom raduu recepciji Drugoga vatikanskog sabora", a potom jepredavanje „Beziæevo duhovno bogoslovlje" održao prof. dr.sc. Mladen Parlov. Prvi dio skupa moderirao je prof. dr. sc.Ante Mateljan.U drugom dijelu, nakonstanke i osvježenja, predavanje natemu „Sakramenti u poslijesaborskoj obnovi. Uvidi donŽivana Beziæa" predstavio je prof. dr. sc. Ante Mateljan, a„Apostolat u djelima Živana Beziæa" dr.sc. Ivica Juriæ.Potom je mr. sc. Domagoj Volareviæ govorio o„Liturgijskom pastoralu kod Živana Beziæa", a dr.sc. MihaelProviæ o „Pastoralno-katehetskom utjecaju Živana Beziæa napokoncilski odgoj mladih". Prof. dr. sc. Ivan Boškoviæodržao je predavanje „O nekim literarnim svojstvimaBeziæevih uspomena", a dr. sc. Anðela Milinoviæ-Hrga„Živan Beziæ i hrvatski jezik". Moderator drugog dijela bioje prof. dr. sc. Mladen Parlov.Don Živan Beziæ, roðen 1921. godine u Grohotama na Šolti,školovanje nastavlja u Biskupijskoj klasiènoj gimnaziji uSplitu, a filozofsko-teološku izobrazbu u Splitu, Zagrebu iZadru. Za sveæenika je zareðen u lipnju 1945. godine, a prijetoga proveo je osamnaest mjeseci, od studenoga 1943. dokraja travnja 1945., u njemaèkim koncentracijskim logorimaMauthausen, Redl-Zipf i Dachau. Kao sveæenik Splitsko-makarske nadbiskupije obnašao službe odgojitelja, župnika iprofesora. Poslijediplomski studij iz pastoralne teologijepohaðao je u Zagrebu i Münchenu, gdje mu je bio profesorglasoviti teolog KarlRahner. Na Teologiji u Splitu, uzpastoralnu teologiju, predavao je mnoge druge teološkepredmete, a bavio se pedagogijom, psihologijom,sociologijom, književnošæu, pridonoseæi svojim neumornimi plodnim djelovanjem teološkom i humanistièkom napretkunašega naroda. Na Medicinskomu fakultetu Sveuèilišta uSplitu držao je predavanja iz etike te je 1991. imenovan ièlanom The Academy of Sciences, sa sjedištem u NewYorku, USA. Napisao je 21 knjigu, a u raznim je èasopisimaobjavio više od 300 znanstvenih èlanaka. Don Živan Beziæ,istaknuti poliglot eruditskoga znanja, svojim se opusomubraja meðu najplodnije profesore splitskoga sveuèilišta.

Domovinske vijestiika

529. studenog 2017. broj 48/2017

Blagoslov kipa sv. Majke Terezije u PoreèuPoreè, 23.11.2017. (IKA) - U srijedu, 22. i èetvrtak 23.studenoga u Istri je boravio albanski kardinal Ernest SimonTroshani koji je posjetio Pulu i Poreè. Drugog dana svogposjeta predvodio je sveèano misno slavlje u poreèkojprvostolnici, a potom blagoslovio novopostavljeni kip sv.Majke Terezije ispred crkvice sv. Eleuterija. Sveèanost uèast blagoslova novopostavljenog kipa zapoèela je sveèanimprijemom u kazališnoj dvorani kojem su prisustvovalialbanski predsjednik Ilir Meta, predsjednik parlamentaMakedonije Talat Xhaferi, zamjenik premijera i ministarvanjskih poslova Kosova Behgjet Pacolli, bivši predsjednikRH Stjepan Mesiæ, indijski veleposlanik u HrvatskojSandeep Kumar, ministrica kulture Albanije MirelaKumbaro, ministri za kulturu i dijasporu Albanije i KosovaDardan Gashi i Pal Lekaj, zamjenica župana Istarskežupanije Giuseppina Rajko te gradonaèelnik Poreèa LorisPeršuriæ sa suradnicima.Slijedilo je sveèano misno slavlje koje je u poreèkojprvostolnici predvodio kardinal Troshani. Misa je održana naalbanskom, a prigodna homilija je simultano prevoðena.Kardinal je podsjetio kako je smisao života kršæaninaupoznati Božju ljubav i živjeti imajuæi na uvijek na umuVjeèni život. Govoreæi o Majci Tereziji podsjetio je kako jeona veliki primjer žrtvovanja iz ljubavi za Boga i bližnje,ona se cijeloga života, potaknuta Duhom Svetim, žrtvovalaza sve potrebite kako bi im pružila dostojanstvo ljudskogaživota. Kardinal je nadalje podsjetio kao je potrebnosvakodnevno se pitati što mogu uèiniti za svoje spasenje,imajuæi stalno na umu da je sve zemaljsko prolazno, te jepotrebno težiti prema duhovnim i vjeènim vrednotama, jersamo èovjek koji živi prema Božjim zapovijedima dostojanje Vjeènoga života. Upravo je to poruka svetaèkog likaMajke Terezije ljudima: da bi zadobili Vjeèni život trebamoslužiti Bogu i bližnjemu, zakljuèio je kardinal Troshani.Nakon misnog slavlja sudionici sveèanosti uputili su seprema crkvici sv. Eleuterija ispred koje je kardinal Troshaniblagoslovio novopostavljeni kip sv. Majke Terezije.Podizanje spomenika sv. Majci Terezi u Poreèu ispred crkveSv. Eleuterija potaknula je zajednica Albanaca u Poreèu kojaima oko 7 tisuæa pripadnika, te se Poreè tako pridružionekolicini gradova diljem svijeta koji imaju svetièin kip. UPuli je kip svetice prije nekoliko godina postavljen poredcrkve Gospe od Mora.Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom19. listopada 2003., a papa Franjo svetom 4. rujna 2016. uVatikanu.Poreèki gradonaèelnik Loris Peršuriæ rekao je kako je Poreèpoznat kao grad turizma, multikulturalnosti, suživota itolerancije te da se od danas ponosi i tim spomenikom."Majka Terezija je postala simbol tolerancije u cijelomesvijetu i prema tome Poreè dobiva još više naprepoznatljivosti suživota i tolerancije koju gajimo irazvijamo svih ovih godina", poruèio je Peršuriæ.

Dan Vikarijata OsijekOsijek 23.11.2017. (IKA/TU) - Kancelar Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, vlè. Robert Jugoviæ predvodio je ukapelici Vikarijata Osijek misno slavlje kojim je 23.studenoga obilježen Dan Vikarijata Osijek. U koncelebracijije bio ravnatelj Vikarijata i Caritasa Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije, dr. Drago Tukara te biskupski vikar za pastoralgrada Osijeka i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju„Sv. Ivan Pavao II." mons. dr. Vladimir Dugaliæ, aposluživao je bogoslov Filip Sertiæ. Osvræuæi se na misna èitanja te prigodnu prièu o dva brata,

njihovoj svaði te stolaru koji je izmeðu njihovih kuæasagradio most kako bi se pomirili, vlè. Jugoviæ je rekao:„Bog traži naèina kako uz ljudske ranjenosti te naše nakane iplanove za osobnim mirom, izmiriti posvaðano, susrestiodvojeno, izgraditi razrušeno, izlijeèiti ranjeno, nahranitigladno, vratiti na pravi put izgubljeno, obuæi siromašno. Ovoreèeno prepoznajem u vama koji vodite razlièite oblikenadbiskupijskog djelovanja ove ustanove. Naravno da jevažno podijeliti iskustvo teškoæe s drugima, no ukolikoæemo samo sjesti i plakati nad onim što vidimo ili smovidjeli, zatvaramo Božju inicijativu u ovom vremenu zaljude koji su pred nama. Traži se odvažnost. Bog nas jeuèinio stolarima kako bismo izgradili mostove karitativnog,obiteljskog, medijskog, socijalnog ili drugog oblikapovezanosti izmeðu ljudi našega vremena, izmeðu onih kojipred nama stoje, otvaraju nam vrata svoga života. Isusovplaè nad Jeruzalemom pokazuje nam kako je tuga sastavnidio našega rada, ali se na njoj ne trebamo zaustavljati, negomeðusobno povezani nuditi inicijative bez straha kakav æebiti uspjeh ili rezultat onoga što èinimo." Propovjednik jepodsjetio kako je poticaj za osnivanje Vikarijata došaotijekom pohoda sv. pape Ivana Pavla II. Osijeku te nastavio:„To nas obvezuje da hod sv. Ivana Pavla II. do nasnastavimo pohaðajuæi živote ljudi kroz podruèja djelovanjakoja su nam povjerena. To ne èinimo odvojeno nego samozajedno. To zajedništvo uèvršæuje našu kreativnost, èinisigurnijim naše korake i ususret Kristu dovodi one koji sumožda daleko."Na kraju misnoga slavlja prigodnu rijeè uputio je ravnateljTukara. Èestitao je Dan Vikarijata svim sveæenicima idjelatnicima ove nadbiskupijske ustanove. „Vikarijat uposljednje vrijeme otvara vrata mnogima, postaje mjestopribližavanja ljudi u gradu Osijeku, okuplja suradnikerazlièitih pastoralnih i drugih podruèja", rekao je dr. Tukarate prisutne potaknuo na èestitost u suradnji i spremnostgledati jedni druge bratskim oèima. Zahvalio je potomkancelaru Jugoviæu na dolasku i predvoðenju misnogaslavlja, što je znak povezanosti središnjih nadbiskupijskihustanova i Vikarijata, a mons. Dugaliæu èestitao na upornimi strpljivim nastojanjima oko suradnje s razlièitimstrukturama djelovanja u gradu, èime Vikarijat postajeprepoznatljiv u društvu.

Sprovodna misa i obredi za preè. Alojzija ŽlebeèiæaSprovodnu misu i obrede predvodio je biskup GorskiZagreb, 23.11.2017. (IKA) - Èlanovi obitelji, sveæenici,brojne redovnice, mnogi prijatelji i župljani župa na kojimaje službovao oprostili su se u èetvrtak 23. studenog od preè.Alojzija Žlebeèiæa, sveæenika Zagrebaèke nadbiskupijepreminulog u 74. godini života i 46. godini sveæeništva.Sprovodnu misu u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u NovojVesi, kao i pokop na zagrebaèkom groblju Miroševecpredvodio je pomoæni zagrebaèki biskup Mijo Gorski.Okupljenima oko pokojnikova tijela u crkvi u kojoj je preè.Žlebeèiæ proveo svoje posljednje sveæenièke dane, biskupGorski prenio je pozdrave i molitvenu blizinu zagrebaèkognadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa. U homiliji je,osvræuæi se na proèitani evanðeoski ulomak (Iv 12,34),kazao kako samo onaj koji u sebi nosi klicu božanskogživota po sakramentalnom životu, biva preobražen u vjeèniživot s Bogom.Sveæenik Alojzije, nastavio je biskup, istrošio se u službiEvanðelja i donio obilat rod u životu mnogih vjernika, aslužba ima smisla samo onda kada je usmjerena premavjeènom zajedništvu s Bogom.On je neumorno naviještao istinu Isusovog i našeg

Domovinske vijesti ika

6 29. studenog 2017. broj 48/2017

uskrsnuæa, iz nje crpio snagu za svoje sveæenièko djelovanjeu službi Boga i bližnjega.Živio je za vjernike njemu povjerene, za svoju Crkvu u kojojse posebno prepoznao u neokatekumenskom putu, i za svojudomovinu Hrvatsku – istaknuo je biskup Gorski.Podsjetio je i na knjigu propovijedi „Per aspera ad astra"koju je pokojnik napisao kao dugogodišnji župnik u ŽupiKrista Kralja u Trnju. Kao da je naslovom predoznaèio svojhod i svoj završetak – rekao je biskup te dodao: Od Trnja, nesamo onog gradskog naselja, nego trnja životnih izazovakroz koje je kao sveæenik i èovjek prolazio, osobito uiskrenom naporu da sagradi crkvu Krista Kralja u Trnju,dospio je do zvijezda, do neba, svoje nebeske domovine,nerukotvorenog hrama Božjega i zajedništvo s Isusom,Kraljem svega stvorenoga.Homiliju je biskup zakljuèio zahvalom Bogu za primjerensveæenièki život i rad, odano služenje Bogu, Crkvi uZagrebaèkoj nadbiskupiji i vjernom narodu preè. Alojzija.Prije završnog blagoslova, župnik župe sv. Ivana KrstiteljaŽeljko Faltak ukratko je progovorio o pokojnikovu životu, auime župljana i sveæenika od preè. Alojzija oprostili su setajnica župnog pastoralnog vijeæa Ivanka Èekada i preè. IlijaŽugaj. Preè. Alojzije Žlebeèiæ roðen je 25. kolovoza 1944. godine uLuèelnici, župa BDM Snježne – Dubranec. Nakon završetkaNadbiskupske klasiène gimnazije na Šalati i Djeèaèkogsjemeništa u Zagrebu, stupa u Nadbiskupsko bogoslovnosjemenište u Zagrebu 1966. godine te zapoèinje studij naKatolièkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.Ðakonat je primio 12. ožujka 1972. godine, a za sveæenikaZagrebaèke nadbiskupije zareðen je 25. lipnja 1972. godinepo rukama kardinala Franje Kuhariæa. Kao sveæenikslužbovao je u sljedeæim župama: u Župi Krista Kralja uzagrebaèkom Trnju kao župni vikar, u Župi sv. Josipa uŠišljaviæu kao upravitelj župe, u Župi Krista Kralja uzagrebaèkom Trnju kao upravitelj župe i višegodišnji dekanMaksimirsko-trnjanskog dekanata, te u Župi sv. IvanaKrstitelja na zagrebaèkoj Novoj Vesi kao župnik.Autor je trilogije komentara nedjeljnih i blagdanskih èitanjapod zajednièkim naslovom „Per aspera ad astra - Kroz trnjedo zvijezda" u izdanju Glasa Koncila 2012. godine, tespomen monografije o crkvi i župi Krista Kralja u Zagrebu„Krist Kralj u Trnju o 100. obljetnici roðenja IvanaMeštroviæa" u izdanju Kršæanske sadašnjosti 1983. godine,izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke nadbiskupije.

O. Bono Zvonimir Šagi gost Susreta s autoromKršæanske sadašnjostiZagreb, 23.11.2017. (IKA) - Na Susretu s autorom uKršæanskoj sadašnjosti gostovao je vrlo plodni pisac,urednik, pastoralac i teolog o. Bono Zvonimir Šagi. Nakonkraæeg predstavljanja u kojem je don Anton Šuljiæ podsjetioda je rijeè o kapucinu, provincijalnome poglavaru hrvatskihkapucina u pet mandata i predsjedniku Konferencije višihredovnièkih poglavara, dugogodišnjem župniku u Varaždinui višegodišnjem uredniku Službe rijeèi i Akse, još uvijekaktualnom kolumnistu Kane u kojoj je pisao kolumnu krozdesetak ranijih godina te da je takoðer rijeè o prijašnjempredsjedniku Skupštine Kršæanske sadašnjosti, ali i opromotoru koncilskoga duha i obnove u nas. Rekao jetakoðer da je o. Bono roðeni brat jednog od najveæihhrvatskih teologa i koncilskoga perita dr. Tomislava JankaŠagi-Buniæa te pisac petnaestak zapaženih i naglašenoangažiranih naslova u Kršæanskoj sadašnjosti. O. Bono je ipjesnik, rekao je voditelj, ali veèeras æemo razgovarati snjime o njegovim knjigama, odnosno o tome èega se on kao

pisac u njima dotièe i zbog èega piše upravo o tome o èemupiše. A pisao je ponajviše o redovništvu, o koncilskojobnovi, o novome ureðenju pastorala i osobito u socijalnimtemama vezanima uz konkretno društvo, kako ono usocijalistièkoj Jugoslaviji tako i ono u demokratskojHrvatskoj. O. Bono je, govoreæi o tome zašto je više knjigaposvetio redovništvu, rekao da je dosta toga u redovništvunakon II. vatikanskog koncila pošlo u krivome pravcu jer sezapoèelo s krivim premisama pa je u tom kontekstuspomenuo gubljenje središta i prihvaæanje nekih svjetovnihatributa u redovnièku praksu. Govoreæi o novome pastoralu iobnovljenoj liturgiji spomenuo je svoja iskustva i ostvarenja,pokušaje i vizije posebice vezana uz ranija razdoblja kada jena razlièite naèine, konferencijama, pisanjem u prigodnimlistovima, angažiranoj liturgijskoj katehezi i sliènimzalaganjem htio pridonijeti ostvarenju II. vatikanskogkoncila. U tom je kontekstu istaknuo da ne može ni zamislitikako bi se i bi li se Koncil u Hrvatskoj uopæe mogao provestibez djelatnosti Kršæanske sadašnjosti koja je bila nositelj nesamo teološke misli nego promicatelj liturgijske obnove,pastorala, dijaloga i socijalnoga angažmana. Upravo ovepotonje teme o. Bono je uporno provlaèio u Hrvatskoj, bezobzira na društvena i politièka stanja, smatrajuæi da Crkvamora biti kvasac, sugovornik i sustvaratelj u konkretnim, ane u virtualanim uvjetima. Posebno je kritièan bio premavremenu pretvorbe i privatizacije, a na upit: je li Crkva utom pogledu zakazala, odnosno nije li bila previše pasivna,odgovorio je da je on sa svoje strane nastojao trajno svraæatipozornost na pravednost i istinu te da su njegove brojneknjige dokaz da Crkva nije šutjela. O tzv. "grijehu struktura"pisao je daleko prije no što je to postala gotovo pa "opæasintagma" krajem devedesetih. Osamdesetpetogodišnji autoristicao se svježinom sjeæanja, duhovitim ali i vrloangažiranim i iskrièavim iskazima tako da je vrlo pozorna izahvalna publika uživala u razgovoru koji je trajao neštoviše od sat vremena. Na koncu je o. Bono potpisivao knjigekoje su se tada kao što æe se i cijeloga narednog tjedna moæinabaviti uz popust od trideset posto.

Biskup Škvorèeviæ susreo se sa slavonskim episkopomJovanomPožega, 23.11.2017. (IKA) - U Biskupskom domu u Požegi,biskup Antun Škvorèeviæ primio je 23. studenoga pakraèko-slavonskog episkopa Jovana Æulibrka. Bio je to njihov prvisusret po završetku rada Mješovite komisije o bl. AlojzijuStepincu u srpnju ove godine u Vatikanu. Razgovarali su oiskustvu rada u Komisiji i njegovu znaèenju za daljnji odnosdviju Crkava, o suradnji na pojedinim podruèjima te o višeaktualnih pitanja u Republici Hrvatskoj. Osvrnuli su se i nabiskupovu homiliju 18. studenoga u Vukovaru, kojoj jeepiskop Jovan dao svoju punu potporu. Jedna od temarazgovora bio je i na nedavni posjet biskupa Škvorèeviæaekumenskom patrijarhu Bartolomeju u Carigradu.

Ukop sveæenika Pavla Primorca u PožegiPožega, 24.11.2017. (IKA) - Sveæenik Požeške biskupijePavle Primorac, koji je nakon duge bolesti preminuo 22.studenoga u Opæoj županijskoj bolnici u Požegi u 43. godiniživota i 19. godini sveæeništva, pokopan je 24. studenog naGroblju sv. Ilije u Požegi. Sprovodne obrede predvodio jepožeški biskup Antun Škvorèeviæ uz sudjelovanjeosamdesetak dijecezanskih i redovnièkih sveæenika,pokojnikovu rodbinu i mnoštvo vjernika.U homiliji biskup Škvorèeviæ je istaknuo kako je sveæenikPavle u svom sveæenièkom služenju nastojao živjeti od te

Domovinske vijestiika

729. studenog 2017. broj 48/2017

Isusove blizine, te je izrazio uvjerenje da ga je ta blizinaIsusova pratila i na prijelazu s ovoga svijeta, te da je to nadai utjeha ovog oproštaja.Biskup je potom podsjetio na odreðene podatke iz života,školovanja i pastoralnog djelovanja sveæenika Pavla. Roðenje 27. veljaèe 1975. godine u Novoj Gradišci. Godine 1993.stupio je u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu a teologiju jestudirao na Katolièkom bogoslovnom fakultetu Sveuèilišta uZagrebu, gdje je diplomirao 1998. Za ðakona je zareðen 5.srpnja 1998. a za sveæenika 26. lipnja 1999. Bio je imenovanžupnim vikarom u župi sv. Luke Evanðelista u Novskoj.Godine 2003. preuzeo je upravu župe Podgoraè, a potom je2008. imenovan za župnog suradnika u župi Velika. Radinarušenog zdravlja od godine 2013. djeluje kao pastoralnisuradnik u župi sv. Leopolda Mandiæa u Požegi.Biskup je spomenuo kako su to suhi podaci iz životasveæenika Pavla, ali da im je on u jednom razgovoru dodaoneke svoje iskustvene dimenzije. Posvjedoèio je kako jenjegov život jedna vrsta bljeska, koji je u mladenaèkoj dobidoživio kad je kao odgojeni agnostik i humanist prvi putaušao u crkvu na misu, i slièno obraæenju sv. Pavla, iz temeljapromijenio svoj život te otpoèeo živjeti u tijesnomzajedništvu s Kristom. Taj ga je bljesak odveo najprije uzagrebaèko Bogoslovno sjemenište i na Teološki fakultet, aonda i u požešku Katedralu na sveæenièko reðenje. Istaknuoje da je sveæenik Pavle svoju vjernièku i sveæenièku dušunapose oèitovao u pisanju polemièko-apologetskih èlanaka ikolumni za razlièite tiskovine i web portale, od kojih su nekisabrani i objavljeni u tri njegove knjige: "Dim sotonin","Prezrena nježnost" i "Relativizam i sebedarje", a rado jepisao èlanke i za glasilo Požeške biskupije "Zajedništvo",kojem je bio èlan urednièkog vijeæa. Dao se na pisanje, kakoje sam obrazložio, jer je u dubini svoje duše osjeæao kako nemože ostati ravnodušan pred aktualnim crkvenim idruštvenim dogaðajima, veæ da mora na njih reagirati izzdrave perspektive Crkve. Potom je biskup kazao:„Veleèasni Pavle nosio je višegodišnji teret bolesti sposebnom strpljivošæu, hrabro nastojeæi oko svoga lijeèenja,uvijek pun optimizma u ozraèju obiteljskog doma i udubokoj povezanosti s majkom Mirom, u zajedništvu sbraæom sveæenicima. Tko ga je pratio kroz sve to vrijememogao je zapaziti kako ga je trpljenje oplemenilo, mjerilavrednovanja života produhovilo, njegova oèekivanja uèinilorealnima, pomoglo živjeti sveæeništvo kao poseban dar. Kadsam ga prije nekoliko dana posjetio zadnji puta u bolnicirekao mi je da se ne boji smrti jer se posvema predao Bogu."Znakovito je da je sveæenik Pavle preminuo na spomendansv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe i pjevanja te je biskupistaknuo: „Ostavio je svoju gitaru u roditeljskom domu,odložio svoje smrtno tijelo, da bi u slavi gdje odjekujepjesma pobjednika postao dionikom one ljepote koju nam jeIsus Krist priskrbio svojom mukom, smræu i uskrsnuæem." Potom je Tomislav Petranoviæ, župnik župe Sv. Jeronima uZagrebu, uputio preminulom sveæeniku Pavlu rijeè oproštajai zahvalnosti u ime sveæenika njegove generacije. U imežupljana župe Sv. Nikole u Podgoraèu, gdje je vlè. Pavle petgodina vršio službu upravitelja župe oproštajni govor jeizrekla Marija Varga. Nakon ukopa biskup je predvodio misu zadušnicu u župnojcrkvi Sv. Leopolda Mandiæa u Požegi, u zajedništvu sdomaæim župnikom Jozom Juriæem i brojnim drugimsveæenicima. U homiliji podsjetio je nazoène kakosvakodnevno pripovijedamo o našim pokojnima, kažemo dasu umrli, i ništa više dalje ne znamo, osim što osjeæamo tuguzbog njihove fizièke odsutnosti. Pored toga, preprièavamojedni drugima dogaðaje kojih se sjeæamo iz njihova života.Isus u Evanðelju, a to èini i sv. Pavao u ulomku prvog

èitanja uvode nas u dublju istinu o smrti. Sveæenik Pavle jesvojom vjerom, otvorenošæu duha, krštenjem, sakramentomsvetoga Reda bio u komunikaciji s Isusom Kristom, i unjemu je živjelo ono što je Isus pokrenuo svojom pobjedomnad smræu, osobito kad je slavio svetu misu. Zato je IsusKrist jedini pravi argument i s obzirom na njegovu smrt.Pozvao je nazoène da tu istinu u ime sveæenika Pavlaispovjede na toj misi, a u prièesti se ukljuèe u dinamizamIsusove pobjede, koju je – nadamo se – on u punini ugledao.Zamolio je Gospodina da preminulom sveæeniku udijeli uvjeènosti uživati ono što je ovdje u sakramentima slavio, anazoène je potaknuo na molitvu kako bi i oni jednog danabili dionici punine božanskog života. Poželio im je da s ovogmisnog slavlja ne odu tužna srca zbog smrti sveæenika Pavla,nego utješeni i ispunjeni nadom vjeènog života.Na kraju mise zadušnice župnik Jozo Juriæ zahvalio je svimakoji su pomogli u organiziranju sprovoda sveæenika Pavla tekoji su sudjelovali na misi.

Tribina povodom Meðunarodnog dana borbe protivnasilja nad ženamaSlavonski Brod, 24.11.2017. (IKA) - U povoduobilježavanja Meðunarodnog dana borbe protiv nasilja nadženama, Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasiljaÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije u Slavonskom Broduorganiziralo je 24. studenoga u Katehetskom centru župeGospe Brze Pomoæi prigodno predavanje, te na taj naèinujedno obilježilo 13. obljetnicu svoga djelovanja.Predavanje pod nazivom "Komplementarne snažne mjerezaštite žena od nasilja u obitelji: Sigurna kuæa ipsihosocijalni tretman poèinitelja nasilja" održao je dr. sc.Dean Ajdukoviæ, jedan od autora priruènika za voditeljepsihosocijalnog tretmana. Kako je predavanje bilo otvoreno za struènu i širu javnostzainteresiranu za problem nasilja u obitelji i njegovuprevenciju nazoèni su bili predstavnici institucija povezanihs tom problematikom: voditelj Savjetovališta Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije dr. Josip Bošnjakoviæ i bivši ravnateljnadbiskupijskom Caritasa dr. Ivica Rebiæ.Rad Savjetovališta u Slavonskom Brod te analizu anketeprovedene o toj problematici predstavila je Ivana Stvoriæ,struèna suradnica u brodskom savjetovalištu. Kao dobarpoznavatelj problematike nasilja u obitelji, koji je dosadanapisao brojne znanstvene i struène radove te knjige, dr.Ajdukoviæ u svom je izlaganju pojasnio oblike nasilja uobitelji: tjelesno nasilje, tjelesno kažnjavanje djece, psihièkonasilje, spolno zlostavljanje, ekonomsko nasilje tezanemarivanje osoba s invaliditetom i osoba starije životnedobi. Naglasio je da je posebnost nasilja u obitelji u tome štoono najviše boli i ostavlja duboke tragove, upravo zato jer seto dogaða izmeðu bliskih osoba. Kako se u savjetovališturadi i sa žrtvom i sa poèiniteljem, upozorio je na važnosteduciranje osoba koje imaju takve probleme, da sluèajprijave savjetovalištu ili drugim nadležnim institucijamakako bi im se na vrijeme pomoglo. Naveo je statistièkepodatke da su najèešæi poèinitelji nasilja muškarci od 40 do44 godine života sa završenom osnovnom i srednjom školomte da je svaki treæi poèinitelj kaznenog djela, a svaki osmiprekršajnog djela.Ustvrdivši da je prva snažna intervencija za zaštitu žrtve,koje su najèešæe žene, smještaj u sklonište – sigurnu kuæa,upozorio je da ih u Hrvatskoj na žalost nema dovoljno teukazao na važnost usluga u skloništu i blisku i uèinkovitusuradnju usko povezanih institucija s tom problematikom.Nakon predavanje uslijedila je rasprava.

Domovinske vijesti ika

8 29. studenog 2017. broj 48/2017

Proslavljena svetkovina sv. Krševana, zaštitnika gradaZadraZadar, 24.11.2017. (IKA) - Svetkovina ranokršæanskogmuèenika sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra, proslavljenaje u petak, 24. studenoga sveèanim veèernjimkoncelebriranim misnim slavljem koje je u katedrali Sv.Stošije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ.Sv. Krševan je bio rimski èasnik koji je živio u drugojpolovici 3. st., podanik cara Dioklecijana, no bio je uèenikIsusa iz Nazareta. „I nije to smatrao nespojivim. Naprotiv,kao kršæanin bio je hrabar i vrlo angažiran u vjeri icrkvenom životu svoga okruženja. Vjeru je smatrao ne samoosobnom, privatnom stvari, nego neèim što treba i javnopokazati. Zato je u okruženju oèitovao svoj stav prema Boguèvrstom vjerom, ljubavlju prema svakom èovjeku. Krševanje sve volio, a one koji njega nisu voljeli je poštivao. Premanositeljima vlasti iskazivao je iskreno poštovanje. Raditakvog opredjeljenja nije skrivao da je kršæanin. No, car kojise smatrao gospodarom života i smrti svojih podanikasmatrao se ugroženim, pa mu je poricao pravo na njegovoživotno uvjerenje", rekao je mons. Puljiæ. Car je Krševanuponudio položaj namjesnika u rimskoj pokrajini, uz uvjet dase pokloni i oda èast kumirima te se odrekne vjere u IsusaKrista. „Sveti Krševan nije to uèinio. Naprotiv, hrabrio jeprogonjene kršæane u Rimu, a meðu njima je bila i sv.Stošija. Taj dièni Božji èovjek bio je kateheta vrijednojuèenici i muèenici Stošiji. Kako je lijepo vjeru živjeti uzajedništvu, kad se možemo na nekoga osloniti, kad imamopodršku, da nas netko hrabri, podiže u teškoæama i moli zanas. Zbog toga je uslijedilo progonstvo u Akvileju gdje jeKrševan stradao muèenièkom smræu, odsijecanjem glave.No, kršæani iz toga doba nisu se bojali takve smrti", naglasioje nadbiskup, istaknuvši da je Crkva s pravom ponosna namuèenike koji su divni Božji svjedoci i nije èudo što suupravo oni ugraðeni u temelje mjesnih Crkava. Prvi kršæanisu ih osobito èastili i pohodili mjesta njihova muèeništva igrobove, smatrajuæi ih svetim pragovima prijelaza u vjeèniživot. „U najtežim trenucima, muèenici znaju za kogasvjedoèe. Kad oproste neprijatelju, to nije ljudska moæ. To jenešto Božje. Pravednik se ne boji jer zna da je Božjamudrost uz njega. Krševan se nije nièega bojao, nijepodlegao zavodljivosti obeæanja, nego je ostao vjeranKristu", poruèio je mons. Puljiæ. Životnu ozbiljnost i opredjeljenje za Krista i njegovoevanðelje pokazali su i naši brojni preci. Oni su nam namrlito što imamo, rekao je nadbiskup. „Naši preci su povezaliživot i svjedoèanstvo. To su prenosili s koljena na koljeno inisu se bojali. To je i naša obveza. Zahvaljujuæi njihovomsvjedoèanstvu i u teškim vremenima tuðinske okupacije, onisu ostali vjerni Isusu Kristu, svojim narodnim korijenima idanas se time ponosimo", naglasio je nadbiskup, dodavši daje naša obveza i poslanje baštinjeno blago prenijeti mlaðimnaraštajima i pomoæi im da kreposno žive. Odgovor napitanje kako su kršæanski muèenici i preci uspjeli ostativjerni unatoè brojnim teškoæama daje i navještena Božjarijeè od blagdana. Knjiga Mudrosti kaže da je Božjegpravednika mudrost vodila pravim stazama, pokazala muBožje kraljevstvo i obdarila ga znanjem o svetinjama.„Obdarila ga je znanjem koje ne daje ovozemaljskastvarnost. To može dati samo Božji duh. Ali njega trebaisprositi. Taj dar i tu potrebu treba osjetiti. Treba sklopitiruke. Ima zavoðenja i progona, pa neka sv. Krševan i namapomogne ostati vjernima kako je on ostao", potaknuo jezadarski nadbiskup, istaknuvši da Božja mudrost pravednikaštiti od neprijatelja, zasjeda, daruje pobjedu i spoznaju da jebogobojaznost jaèa od svega. Tragom navještaja da Božjamudrost pravednika èuva od grijeha, s njime silazi u

tamnicu, u okovima ga ne napušta nego mu daje vjeènuslavu, nadbiskup je rekao kako zadnjih godina osjeæamoprijepor koji se dogaða oko slavnog muèenika bl. AlojzijaStepinca. „Ali, što ga ljudi više prikazuju u lošem izdanju,Stepinac sve bolje svijetli. Bolje ga upoznajemo i cijenimo.Tako i sv. Krševan i svaki muèenik. Prošli su kroz muke, aliostaju svijetla zvijezda na horizontu u koju se možemougledati i slijediti. Kad èovjek osjeti Božju blizinu i dobrotu,nema toga što ga može slomiti" poruèio je mons. Puljiæ.Poželio je da nam sv. Krševan pomogne ostati vjernimaidealima kršæanskog nauka i prosvijetli nas milostima, kakobismo mogli reæi Pavlovu ispovijed: 'Dobar sam boj bio, trkuzavršio i vjeru saèuvao'. Prijepodne na blagdan sv. Krševana nadbiskup Puljiæ jesudjelovao na sveèanoj sjednici zadarskog Gradskog Vijeæau Hrvatskome narodnom kazalištu Zadar. Svake godine u tojprigodi dodijele se nagrade i gradsko priznanje, Grb GradaZadra, zaslužnim graðanima. Odlukom zadarskoggradonaèelnika Branka Dukiæa, Grb Grada Zadra ove jegodine dodijeljen i korisnicima Prenoæišta za beskuænike„Sveti Vinko Paulski" Caritasa Zadarske nadbiskupije kojiuzgajaju poljoprivredne proizvode za Puèku kuhinju isocijalnu samoposlugu. U propovijedi misnog slavljanadbiskup je rekao da nagraðeni iz raznih podruèjadruštvenih djelatnosti pokazuju lijepu sliku Zadra te da je„lijepo slušati goste kako oni doživljavaju Zadar, kako cijeneono što tu osjeæaju i ljudima koji u Zadru žive daju podrškuda tako nastave, u suradnji i napretku u svim podruèjima".Na misnom slavlju sudjelovao je i gradonaèelnik GradaZadra dr. Branko Dukiæ sa suradnicima. Mons. Puljiæ je nakraju mise puku udijelio blagoslov relikvijarom sv. Krševanakojem su vjernici nakon mise iskazali èašæenje.

Meðunarodni simpozij "Reformacija: globalni dogaðaj u lokalnoj perspektivi"Zagreb, 24.11.2017. (IKA) - Meðunarodni simpozij"Reformacija: globalni dogaðaj u lokalnoj perspektivi"održan je 24. studenoga u Auli Sveuèilišta u Zagrebu.Organizator simpozija je Sveuèilišni centar za protestantskuteologiju Matija Vlaèiæ Ilirik, Sveuèilište u Zagrebu, asuorganizator Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.Simpozij je organiziran u povodu obilježavanja petstoteobljetnice reformacije u Europi. Kao izlagaèi na simpozijusu se okupili ne samo teolozi razlièitih kršæanskih konfesija(rimokatolièke, pravoslavne i protestantske), veæ i sociolozi,povjesnièari, teoretièari književnosti, komunikolozi kako izHrvatske tako i iz Njemaèke (Muenster), Bosne iHercegovine (Sarajevo) te Srbije (Beograd). Simpozij jeorganiziran uz financijsku potporu Grada Zagreba teorganizacijsku podršku Sveuèilišta u Zagrebu.Simpozij je otvorila voditeljica Sveuèilišnog centra zaprotestantsku teologiju Matija Vlaèiæ Ilirik doc. dr. sc. LidijaMatoševiæ pozdravivši sve prisutne, a napose posebneuzvanike meðu kojima su bili prorektor za inovacije, transfertehnologije i komunikacije, prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga,izaslanik gradonaèelnika Grada Zagreba, mr. sc. DanÐakoviæ, izaslanica voditeljice Instituta za društvenaistraživanja, prof. dr. sc. Ankica Marinoviæ, dekan Fakultetaza filozofiju i religijske znanosti, prof. dr. sc. Ivan Koprek,prodekan za doktorske studije i meðunarodnu suradnju naistom fakultetu, prof. dr. sc. Ante Gavriæ, povjerenica zaznanost Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu, doc. dr. sc.Kristina Milkoviæ, predsjednik Saveza baptistièkih Crkava uRepublici Hrvatskoj, pastor Toma Magda, tajnik Savezabaptistièkih Crkava u Republici Hrvatskoj, pastor ŽeljkoMraz te biskup Evangelièke Crkve u Republici Hrvatskoj,

Domovinske vijestiika

929. studenog 2017. broj 48/2017

Branko Beriæ. U govoru je izrazila zahvalnostpodupirateljima skupa te naglasila kako ovaj skuppredstavlja vrhunac aktivnosti koje je Sveuèilišni centar zaprotestantsku teologiju tijekom ove godine poduzimao kakobi na primjeren i ekumenski transparentan naèin obilježioreformacijski jubilej. Izdvojila je nekoliko izdanjaposveæenih obljetnici reformacije, kao i niz javnihpredavanje te suorganizaciju dva znanstvena skupaposveæena reformaciji: IKON skup na kojem je Centarsuraðivao s Filozofskim fakultetom Sveuèilišta u Rijeci teEkumenski studijski dan na temu Reformacija i katolièkateologija èiji je organizator bio Katolièki bogoslovni fakultetSveuèilišta u Splitu.Rad simpozija održavao se u tri sekcije: Reformacija izekumenske perspektive: katolièke, pravoslavne iprotestantske; Reformacija iz regionalne povijesneperspektive; Recepcija/percepcija protestantizma usuvremenoj Hrvatskoj. Nakon svake od njih slijedila jeplodna i ekumenski te društveno vrlo otvorena rasprava. Nazavršnoj, plenarnoj raspravi sudionici simpozija izrazili suželju da ovakav meðunarodni simpozij preraste utradicionalan dogaðaj.

Blagoslov bijelog križa istine u GvozduIspred župne crkve u Gvozdu postavljena spomen-ploèa ibijeli križ istine za dvije tisuæe civila, hrvatskih i njemaèkihvojnika koje su lipnju 1945. godine partizani obostranozazidali u tunel uskotraène šumske pruge u Slavskom PoljuGvozd, 24.11.2017. (IKA) - Generalni vikar Sisaèkebiskupije mons. Marko Cvitkušiæ blagoslovio je, u petak 24.studenoga u Gvozdu ispred župne crkve, spomen-ploèu ibijeli križ istine za 2 000 civila, hrvatskih i njemaèkihvojnika koje su lipnju 1945. godine partizani obostranozazidali u tunel uskotraène šumske pruge u Slavskom Polju.Velika grobnica, slièna je onoj u napuštenom slovenskomrudniku Huda Jama, a izvan tunela i danas su vidljivi ostacitridesetak uleknuæa tla, vjerojatnih masovnih grobnica. Blagoslovu su nazoèili brojni domaæi vjernici te èlanoviUdruge „Hrvatski domobran" iz Siska, a na poèetkuokupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva zaoznaèavanje stratišta Sisaèko-moslavaèke županije JosipFrkoviæ i zamjenica naèelnika Opæine Gvozd Marija Idžan. Nakon blagoslova generalni vikar je u župnoj crkvi Sv. Petrai Pavla predvodio misu zadušnicu za ubijene u zajedništvu sdomaæim župnikom fra Tomislavom Juriæem. Na poèetku prigodne propovijedi mons. Cvitkušiæ je rekaoda se danas s tugom u srcu sjeæamo oko dvije tisuæeizmrcvarenih civilnih zarobljenika te hrvatskih i njemaèkihvojnika koji su umirali u oèaju. „U tu tmurnu sliku kao da se danas uklapa i misno èitanjekoje govori o muèenièkom umiranju èak sedmorice braæeMakabejaca, koji su radije izabrali okrutnu smrt nego da suiznevjerili svoga Boga i svoju vjeru", istaknuo je mons.Cvitkušiæ dodavši kako je naglasak ovoga èitanja na životu,toènije na vjeri u uskrsnuæe i vjeèni život, a ne na umiranju ismrti. „Ali i danas se èuje tvrdnja nekih da nema uskrsnuæa'jer se još nitko od tamo nije vratio'. A mi kršæani vjerujemoupravo zato jer se od tamo Jedan vratio i ukazivao se svojimuèenicima, s njima jeo i razgovarao - naš Gospodin IsusKrist". Navodeæi rijeèi èetvrtog brata Makabejca „Blago onom kojiumre od ruke ljudi, u èvrstoj nadi da æe ga Bog uskrisiti!",generalni vikar je poruèio: „Nadamo se da su naša braæa isestre, koji su ovdje u šumi Biljegu na zvjerski naèin ubijenabez suðenja i sudske presude, otišli iz ovoga života s vjeromda æe im Gospodin udijeliti vjeènu sreæu. Po meðunarodnom

zakonu morali su biti ispitani, saslušani, a potom suðeni.Pogubljeni su jer za njihove ubojice nisu postojala nikakvanaèela, pravila, propisi i zakoni."Na kraju propovjednik je pozvao sve nazoène na molitvu zatu našu pogubljenu braæu i sestre da im Gospodin udijelivjeèni mir, poruèivši okupljenima da ne zaborave da postojiuskrsnuæe na život za dobro koje èinimo, a postoji iuskrsnuæe na propast za zlo neokaljano.Nakon poprièesne molitve okupljenima se obratio i domaæižupnik fra Tomislav Juriæ zahvalivši èlanovima Udruge„Hrvatski domobran" što na vidjelo donose prešuæenupovijest i straviène zloèine partizana. Ohrabrivši ih udaljnjem radu fra Tomislav je rekao i kako je posebno važnoda se istina prenosi na mlade kako se ne bi nikada zaboravilastradanja našeg naroda.

Zagreb: Blagoslovljena nova freska „Sv. Antun u slavi"Fresku u crkvi sv. Antuna Padovanskoga blagoslovio jepožeški biskup Antun ŠkvorèeviæZagreb, 24.11.2017. (IKA) - Na 33. obljetnicu posvetecrkve Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebuu petak 24. studenoga sveèanu koncelebriranu misupredvodio je požeški biskup Antun Škvorèeviæ koji je tomprigodom blagoslovio novu fresku "Sv. Antun Padovanski uslavi" rad akademskog slikara Tihomira Lonèara. Ukoncelebraciji je bilo petnaestak sveæenika meðu kojimageneralni asistent Reda franjevaca konventualaca za SrednjuEuropu fra Miljenko Hontiæ, mons. Zvonimir Sekelj, vikarHrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca idomaæi župnik fra Martin Jakoviæ. Iz Samostanske kronike gvardijan fra Tomislav Glavnikproèitao je prikaz sveèanosti posvete crkve koju je prije 33godine na taj dan predvodio sluga Božji kardinal FranjoKuhariæ te je predstavio novu fresku sv. Antuna. Biskup jezahvalio na izrazima dobrodošlice, pozdravio nazoène teizrazio radost što je veèeras s njima, podsjetivši da ovoslavlje nije nešto što mi èinimo, nego uskrsli Gospodin,pobjednik nad smræu, obnavlja za nas svoju žrtvu s križa ipoziva nas da na svetkovinu obljetnice posvete ove èasnecrkve postanemo njezinim dionicima. Istaknuo je da slavljeima posebno znaèenje i zbog toga što blagoslivljamo novufresku sv. Antuna Padovanskog u svetištu crkve iznadglavnog oltara.Uvodnim rijeèima iz Kronike Samostana Svetog Duhaprisutnim vjernicima obratio se na poèetku mise gvardijansamostana Svetoga Duha fra Tomislav Glavnik. U homiliji, govoreæi o izgradnji i posveti crkve prije trideseti tri godine, biskup je ustvrdio da crkvene graðevine imajusvoj smisao po tome što se vjernici u njima okupljaju iizgraðuju u živi Božji hram, o kojem govori sv. Petar udanašnjem drugom èitanju. Naglasio je kako je izvanrednovažna èinjenica što postoji svaki od nas, i to ne sluèajno,nego kao biæe koje je smislila i pozvala u život ljubav Božja.Kazao je kako iz svog iskustva znamo da kao Božji projektjoš nismo u potpunosti ostvareni i dovršeni, te u dubini biæaosjeæamo da ono što sada živimo nije ono pravo. Rekao je daje èežnja za drugaèijim, punim životom u nas upisao samBog, te mi radi toga nismo zadovoljni sa samima sobom i sastvarnošæu oko nas. Spomenuo je kako je Dostojevski tvrdioda èovjek nije zatvoreni životni sustav poput mrava i pèela ukojima je sve do u tanèine programirano, nego biæe duha,otvoreno za neizmjerno i vjeèno. Pripomenuo je, kad ne bipostojala moguænost èovjekova dovršenja, njegov život biimao manje smisla od života pèela i mrava. No, Bog nam je u Sinu svome Isusu Kristu, koji je položioživot za nas posvjedoèio da se do vlastitog dovršenja dolazi

Domovinske vijesti ika

10 29. studenog 2017. broj 48/2017

životom za druge. Isusov "za nas" je moæna Božja ljubavkoja je sišla meðu nas, i otvorila nam moguænost da unjegovu uskrsnuæu i uzašašæu postanemo dionici dovršenogaBožjeg svijeta. Sveti Antun je jedan od velièanstvenih uzorakako se posvemašnjom otvorenošæu i predanjem IsusuKristu i njegovoj ljubavi postiže puna razina života, kojunazivamo svetost. Govoreæi o svetosti kao o uzdignutosti uono što je drugaèije od zemaljskog života ranjenog zlom ismræu, biskup je ustvrdio da su svi ljudi pozvani na svetostupravo stoga što svi èeznu za drugaèijim, boljim svijetom odovoga. Mi ne možemo dospjeti do punine i dovršenja životadrugim putem, osim ispunjenošæu Onim koji je jedini svet. Biskup je spomenuo kako posvetiti neku graðevinu za crkvuznaèi takoðer izdvojiti je od ostalih mjesta, uèiniti jedrugaèijom, prostorom Božje prisutnosti u kojem èovjekvjernièkom sabranošæu i otvorenošæu srca postaje ispunjenblizinom, onostranošæu, a po euharistijskom slavljudionikom dinamizma Isusove ljubavi na križu. Kao što jecrkva sv. Antuna dovršena u svojoj gradnji jer su njezinigraditelji postupali po projektu njezina arhitekta Denzlera,poruèio je biskup nazoènima, tako æe i njihovi životi bitidovršeni samo ako budu postupali po Božjem projektu,ostvarenom u Isusu Kristu. Tumaèeæi važnost blizine druge osobe za naš život, biskup jepodsjetio nazoène na iskustvo malog djeteta koje se osjeæanajbolje u naruèju svoje majke, a odrasli u blizini osobe kojaih voli i oni nju, po kojoj su duboko meðusobno povezani,ukorijenjeni u neke duhovne dimenzije života koje im dajusigurnost. Ustvrdio je da je životna blizina takve osobevažnija i od materijalnih dobara, napose u bolesti i smrti.Istaknuo je kako pojedinci, ispunjeni blizinom Isusa Krista,meðusobno duboko povezani njegovim Duhom tvorezajedništvo živog organizma, Crkve, Tijela Kristova te da seu zgradi crkve ostvaruje ta živa Crkva. Rekao je da je sv.Antun bio duboko zahvaæen Isusom Kristom, nošendinamizmom njegova Duha bio ugraðen u Crkvu, te mi, ukojima se ostvaruje ta ista snaga Isusove prisutnosti, naposeu svetoj misi i prièesti postajemo povezani sa svima koji suKristovi, pa i sa sv. Antunom, živimo pripadnost zajedništvusvetih. Na temelju prvog èitanja iz Knjige o Makabejcima, biskup jeupozorio na Antiohovo pogansko oskvrnuæe jeruzalemskoghrama, na nastojanje Židova da ga oèiste i ponovno posveteza mjesto Božje prisutnosti. Kazao je kako se Isus udanašnjem Evanðelju, istjerujuæi trgovce iz hrama, takoðerzauzeo za njegovu svetosti i Božju blizinu u njemu. Biskupje istaknuo kako se oskvrnuæe èovjeka kao hrama DuhaSvetoga na razlièite naèine dogaða danas u potrošaèkomnaèinu života. Istaknuo je važnost crkve kao posveæenogmjesta u kojem Crkva svojim služenjem omoguæuje i zasuvremenim ljudima, razorenim ljudskim hramovima da usvetoj ispovijedi budu oèišæeni snagom Božjeg milosrða a usvetoj prièesti ispunjeni Isusovom blizinom, njegovomljubavlju jaèom od zla i smrti. Izrazio je uvjerenje da æenovoizraðena fresko slika sv. Antuna u ovoj crkvi pomoæivjernicima da idu putem sveca svega svijeta, odupru seizazovima suvremenog poganstva, te žive dubokupovezanost s Isusom Kristom u njegovoj Crkvi. Èestitao jebraæi franjevcima i svim nazoènim vjernicima svetkovinuobljetnice posvete crkve kao i postavljanje nove freske sv.Antuna.Liturgijsko slavlje animirao je župni zbor „Tomislav Talan"pod ravnanjem prof. Katarine Ronèeviæ, uz orguljsku pratnjumaestra Milana Hibšera, te solo dionice Filipa Vrbaniæa iNine Kobler. Nova dominanta slika „Sveti Antun u slavi" na zidu izaoltara u crkvi sv. Antuna je monumentalna kompozicija

izvedena fresko-tehnikom, dimenzija 10,5 x 8,7 metara. Natom mjestu niz desetljeæa bio je postavljen slikarski poliptih,rad velikog hrvatskog slikara Ljube Babiæa, naslikan ugodinama izgradnje crkve.

Konferencija za novinare u sklopu Èetvrtog zasjedanjaSinode Zagrebaèke nadbiskupijeZagreb, 25.11.2017. (IKA) - Drugog dana Èetvrtogzasjedanja Sinode, u subotu 25. studenog, održana jekonferencija za novinare u prostorijama pastoralnih ureda nazagrebaèkom Kaptolu.O tijeku i sadržaju dvodnevnog zasjedanja na temu „Crkvazagrebaèka u hrvatskome društvu" govorili su dr. sc. DenisBariæ, tajnik Druge sinode Zagrebaèke nadbiskupije, mons.dr. Stjepan Baloban, voditelj Povjerenstva za Èetvrtotematsko podruèje Sinode te ravnateljica Nadbiskupskeklasiène gimnazije i èlanica Sinode Ljuba Duvnjak.Konferencijom za novinare moderirao je vlè. BornaPuškariæ, proèelnik Tiskovnog ureda Zagrebaèkenadbiskupije.Uvodeæi u konferenciju za novinare, vlè. Puškariæ jepodsjetio na rijeèi zagrebaèkog nadbiskupa kardinala JosipaBozaniæa s juèerašnjeg otvaranja Èetvrtog zasjedanja, kadaje poruèio da Crkva nema gotova tehnièka rješenja zasvakodnevna društvena pitanja, niti je pozvana preuzetineposrednu odgovornost u njihovom rješavanju. Ona, kazaoje Kardinal, ne predlaže ekonomske i politièke programe,niti daje prednost jednima na raèun drugih, veæ prepoznajeautonomiju ovozemnih stvarnosti, promièe dostojanstvoèovjeka koji je pozvan izvršiti svoju zadaæu u svijetu.Na poèetku konferencije tajnik Sinode dr. Bariæ obavijestioje novinare da je u dosadašnjem tijeku Èetvrtog zasjedanjasvoje intervente podnijelo oko pedeset èlanova Sinode tenapomenuo da se interventi mogu predati i po završetkudvodnevnog zasjedanja, u roku od tri dana. Podsjetio je i najuèerašnju nazoènost visokih gostiju, mitropolita Eparhijezagrebaèko-ljubljanske Porfirija Periæa i predsjednikaHrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika ZvonkaKusiæa.Mons. Baloban istaknuo je kako ovo, Èetvrto zasjedanje, zarazliku od proteklih triju zasjedanja govori o Crkvi ad extra,o Crkvi u odnosu prema društvu. Istaknuo je temeekumenizma i meðureligijskog dijaloga, koje, kako je rekao,pokazuju da sve religije imaju nešto zajednièko što mogureæi društvu.Progovorio je i o tome zašto je teško raspravljati o odnosuCrkve prema društvu te uzroke pronašao u nepoznavanjusocijalnog nauka Crkve i nedostatku iskustva, napose zbogonoga što je bilo do 1990. godine.Crkva je pozvana na samopropitivanje, a upravo je Sinodajedno takvo iskustvo – kazala je Ljuba Duvnjak, te dodala:Kako bismo kvalitetno djelovali u društvu moramopreispitati sebe, vratiti se na izvore, na temeljno poslanjesvakog kršæanina te biti svjesni da smo odgovorni za Crkvu idruštvo.Kao što je stoljeæima oblikovala zapadnu civilizaciju, Crkvaje i danas pozvana sudjelovati u odgoju i obrazovanju –naglasila je Duvnjak, zakljuèujuæi kako postoji veliki interesroditelja za upis u katolièke škole.Na pitanje novinara o kojim se temama u sinodskoj dvoraninajviše raspravlja, mons. Baloban kazao je kako èlanoviSinode najviše interesa pokazuju za teme vezane uzkaritativnu zauzetost Crkve, socijalnu dimenziju crkvenogadjelovanja te uz Crkvu i medije.

Domovinske vijestiika

1129. studenog 2017. broj 48/2017

Zagreb: Zakljuèeno Èetvrto zasjedanje SinodeZagreb, 25.11.2017. (IKA) - Hvala vam za zajedništvo i zasve vaše dobre prijedloge, svi su dragocjeni - rekao jezagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ zakljuèujuæiÈetvrto zasjedanje Druge sinode Zagrebaèke nadbiskupijekoje se u petak 24. i subotu 25. studenoga održalo uNadbiskupijskom pastoralnom institutu. Drugi dan zasjedanja zapoèeo je jutarnjim pohvalama, nakonèega su èlanovi Sinode izlagali svoje intervente na temu„Crkva zagrebaèka u hrvatskome društvu", što je ukljuèivalosedam podtema: promicanje jedinstva meðu kršæanima,meðureligijski dijalog, karitativnu zauzetost Crkve, socijalnudimenzija crkvenoga djelovanja, kulturu, znanost i umjetnostu Crkvi, katolièke odgojno-obrazovne ustanove te Crkvu imediji.Na temelju 129 intervenata èlanova Sinode s Treæegzasjedanja Sinode, održanog 31. ožujka i 1. travnja 2017.godine te 5 priloga koje su vjernici Zagrebaèke nadbiskupijeuputili Tajništvu Sinode kao svoj izvanjski doprinossinodskom radu, Povjerenstvo za treæe tematsko podruèjepripremilo je 51 prijedlog. Nakon predstavljanje prijedloga vezanih uz obilježja iposebnosti Zagrebaèke nadbiskupije, župe, obitelji kaokuæne Crkve, uz zareðene službenike, posveæeni život tevjernike laike, èlanovi Sinode pristupili su glasanju.O 51 prijedlogu glasalo je 174 èlanova Sinode, koji su osvakom prijedlogu imali moguænost glasati na naèin da naprigodnom obrascu zabilježe jednu od tri opcije: odobravam,ne odobravam, odobravam s pridržajem.Èlanovi Sinode veæinom su glasova prihvatili sodobravanjem 51 prijedlog. O rezultatima glasanja sinodskuskupštinu izvijestio je predsjednik komisije za provedbuglasanja preè. Vjekoslav Meštriæ. Izglasani prijedlozipredani su zagrebaèkom Nadbiskupu koji ima zadatakpripremiti završni Dokument Sinode, tj. Izjave i odlukeDruge sinode Zagrebaèke nadbiskupije.Nakon glasanja, èlanovi Sinode nastavili su s izlaganjemsvojih intervenata na temu Èetvrtog zasjedanja „Crkvazagrebaèka u hrvatskome društvu".Završno zasjedanje Sinode održat æe se 9. veljaèe 2018.godine, a na spomendan blaženog Alojzija Stepinca 10.veljaèe rad Sinode zakljuèit æe se euharistijskim slavljem uzagrebaèkoj katedrali koje æe predvoditi zagrebaèkinadbiskup kardinal Josip Bozaniæ.

Svetkovina sv. Katarine i 40. obljetnica župnog zbora uHlebinamaHlebine, 25.11.2017. (IKA) - Varaždinski biskup JosipMrzljak predvodio je misno slavlje u subotu 25. studenoga,na spomendan svete Katarine, u župnoj crkvi Svete Katarinedjevice i muèenice u Hlebinama. Uz župnu svetkovinuproslavljeno je i 40 godina djelovanja župnog zbora. Na misisu koncelebrirali mons. Josip Ðurkan, župnik u Ludbregu,zatim preè. mr. Damir Bobovec, kanonik Stolnog kaptolavaraždinskog, ujedno domaæi sin, dekan Virovskog dekanatavlè. Ivica Baèani, domaæi župnik vlè. Leon Lozanèiæ te drugisveæenici iz dekanata. Prije poèetka misnog slavlja sve je pozdravio župnikLozanèiæ te zahvalio Josipu Ružiæu koji nesebièno vodižupni zbor. Varaždinski biskup èestitao je pjevaèima 40.obljetnicu postojanja zbora, rekavši kako slaviti ovakavjubilej znaèi zahvaliti Bogu za sve proteklo vrijeme i za sveuloženo kako bi pjevaèi uèinili liturgiju lijepom. U homiliji biskup Mrzljak rekao je kako se u kratkomvremenu slave spomendani nekoliko svetica koje su vrlopopularne, a o èijim životima se zna jako malo; Cecilije,

Katarine, Barbare i Lucije.„Sve su bile djevice i muèenice koje su živjele u poèecimakršæanstva. Postoje brojne legende isprepletene oko njihovihživota, ali istina je da su one bile uvijek predmet vjeremnogih jer su bile svetog života. Sveci nisu posebni ljudi,oni su obièni kao i mi, ali su u odreðenom trenutku svogživota otkrivali pravu istinu o svom životu i o Kristu kojemtreba vjerovati èak i po cijenu vlastita života. Sveta Katarinatrebala je žrtvovati poganskim bogovima, što nije htjela, pajoj je slijedila smrtna osuda. No, car ju je htio poštedjeti, jerje, prema predaji, bila lijepa i pametna, pa ju je car želiospasiti od smrti. Zbog nje je sabrao 50 najmudrijih ljudisvoga vremena s ciljem da Katarinu obrate s kršæanstva. No,dogodilo se èudo - mudraci nisu obratili nju, veæ je ona njihpreobratila na kršæanstvo, uvjerivši ih u to u èemu se sastojiprava istina. To je poruka i za ovo naše vrijeme kada jesvijet prepun 'mudraca' koji žele uvjeriti nas kršæane da tošto vjerujemo nije pravi put. Da je važnije saèuvati zemaljskiživot, èak i odreæi se vjere, kako bismo ostvarili nekukarijeru na Zemlji. Tako nas ti 'mudraci' pouèavaju o tomešto je to život, kada on poèinje i kada završava. Kao da mine znamo da život poèinje onda kada se zaène, da je život ionih 9 mjeseci kada èovjek živi u utrobi svoje majke. Istotako, znamo da život ide do onoga trenutka kada ga prekineOnaj koji nam život i daje. Takoðer, 'mudraci' ove Zemlježele nas pouèavati što je obitelj i od koga se sastoji. Premanjima, obitelj može biti bilo koja zajednica ako se dvoje ljudisastanu i žive zajedno. No, mi itekako dobro znamo što bitrebala biti obitelj i kako ju je Bog zamislio. Važno je da mite 'zemaljske mudrace', baš poput svete Katarine, pouèavamorijeèima, ali i svojim životom, da mi vjerujemo unepromjenjivu istinu. To je istina koja je poèela na brduSinaj gdje je Bog dao svojih 10 zapovijedi, kao stupovekojih se trebamo držati. To je vjera koju treba uèvrstiti iispovijedati. U tome nam sveta Katarina može biti uzor iprimjer kako se treba othrvati tim 'mudracima'. Njezina vjerabila je èvrsta, a vjera je dar koji Bog daje svakom èovjeku.No, taj dar treba primiti, jer vjera traži otvoreno srce daIsusove rijeèi mogu pasti na plodno tlo. Božja rijeè pada natlo naše duše, a kakav æe plod biti, ovisi o nama", rekao jebiskup Mrzljak.Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio i mons.Ðurkan, buduæi da je upravo on prije 40 godina bionajzaslužniji što se osnovao župni zbor. Krajem listopada1977. godine u Hlebinama je gostovao župni zbor iz Legradakoji je pjevao na nedjeljnoj misi i održao poslijepodnevnikoncert. Crkveni odbornik Franjo Gabaj tom je prilikomžupniku rekao da su i oni pred Drugi svjetski rat imali zborpa bi on pokušao okupiti muške èlanove toga zbora. Župnikse time oduševio i na misi sljedeæe nedjelje pozvao svezainteresirane za pjevanje da se prijave. Zamolio je i svojegprijatelja iz Legrada, mladog profesora Josipa Ružiæa, davodi novoosnovani zbor. Buduæi da se javilo više od pedeset osoba, održana jeaudicija na spomendan sv. Katarine. Tako je zbor zapoèeo sradom s tridesetak pjevaèa. S posebnim žarom angažirali suse muški èlanovi zbora. Kao tenori pjevali su: Franjo Gabaj,Milan Sekirica, Josip Pakasin, Matija Horvat, StjepanŠekutor, Drago Ritoša, a njima se nešto kasnije pridružio iIvan Blažek-Jelkica koji je još uvijek aktivni, a ujednonajstariji èlan zbora. Basovi su bili Josip Hegedušiæ, FranjoSigetiæ, Ivan Kovaèek i Ivan Tropšek. Svi su oni ostali vjernizboru dok su im to tjelesne snage dopuštale. Zboru su se vrlobrzo prikljuèile i mnoge mlade djevojke, a meðu njima isadašnja naèelnica Opæine Božica Trnski. Probe su se održavale svake subote nakon mise sve dokasnijih veèernjih sati. Rezultat je ubrzo bio vidljiv, pa je

Domovinske vijesti ika

12 29. studenog 2017. broj 48/2017

zbor veæ 1980. godine pjevao dvije mise u zagrebaèkojkatedrali nakon èega su ih ispred katedrale èekali ljudi skomentarima kako bi bilo lijepo da doðu opet. Zbor je do sada imao gostovanja u Slavoniji, pjevali su uOsijeku i u ðakovaèkoj katedrali. Gostovali su i u okolnimžupama, a više puta i u Svetištu Predragocjene Krvi Kristoveu Ludbregu. Pjevali su i u svetištu Gospe od utoèišta uAljmašu te u Bednji. I oni su imali priliku ugostiti drugezborove i to iz Zagreba, Vugrovca, Vidovca i Lepoglave. Tijekom èetrdeset godina kroz zbor je prošlo dvjestotinjakpjevaèica i pjevaèa, od kojih kontinuirano svih èetrdesetgodina pjevaju Ivan Blažek, Ankica Bobovec, MarijaJankoviæ, Barica Belec, Slavica Horvat, Marija Ružiæ iBožica Trnski. Od prve postave u zboru je opet i BrankicaMeðimorec, a zbor trenutaèno ima tridesetak èlanova.

Split: Nadbiskupijski struèni skup za vjerouèiteljeUpravo je likovna umjetnost vrlo važan oblik neverbalnekomunikacije koji je, nažalost, sve manje zastupljen u našemodgojno-obrazovnom sustavu. Ako znamo da likovna kulturarazvija djeèju percepciju, maštu, logièko razmišljanje,zakljuèivanje, motorièke sposobnosti te pozitivan odnosprema radu kroz samostalnost, discipliniranost,odgovornost, objektivnost, toleranciju i empatiju, s pravomse pitamo: pripremamo li mi našu djecu za školu ili za život,rekla je dr. KušèeviæSplit, 25.11.2017. (IKA) - U organizaciji Katehetskog uredaSplitsko-makarske nadbiskupije i splitske podružniceAgencije za odgoj i obrazovanje, u subotu 25. studenogaodržan je prvi ovogodišnji nadbiskupijski struèni skup zavjerouèitelje u školi. U velikoj dvorani splitskogNadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko 250 vjerouèiteljaiz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kakobi kroz dva tematska predavanja i jednu prezentacijusudjelovali u struènom usavršavanju o temi „Vjeronauk ukorelaciji s likovnom kulturom". Nakon zajednièke molitve koju su predvodili vjerouèitelji izOsnovne škole Strožanac, u rad struènog skupa sudionike jeuvela Sabina Marunèiæ, viša savjetnica za vjeronauk uAgenciji za odgoj i obrazovanje. Govoreæi o važnosti plodnesuradnje izmeðu vjeronauka i likovne kulture, viša savjetnicaMarunèiæ istaknula je kako se ova tema nametnula nakonprovedena dva natjeèaja literarnih i likovnih radova uèenikakoji su, usprkos mnogim vrlo uspješnim radovima uèenika,pokazali odreðenu manjkavost djeèjih likovnih radova, atime i potrebu veæeg angažmana oko korištenja likovnihmetoda u nastavi vjeronauka. „Kršæanstvo je sliku, crtež,reljef ili skulpturu oduvijek koristilo u svrhu evangelizacije,a vjeronauèna didaktika nemoguæa je bez uporabe likovnosti.Pitanje je samo koliko smo spremni gledati i zbližiti se saslikom u trajnom dijalogu izmeðu sadržaja i ideje nekogumjetnièkog djela", rekla je Marunèiæ. Rijeèima podrške i ohrabrenja u pozdravnom govoruokupljenim vjerouèiteljima obratio se i splitsko-makarskinadbiskup Marin Barišiæ. Njegova poruka išla je u smjeruproblematiziranja ljudskog doživljaja slike koja nam senameæe više kroz virtualni, a manje kroz stvarni svijet. Ipak,kako je rekao nadbiskup, zadnja dva literarno-likovnanatjeèaja otkrila su upravo obitelj kao stvarnu sliku zamnogu djecu, koja je na taj naèin postala ikonom našegvremena i kulture. Upravo na tom tragu radni dio struènog skupa zapoèeo jepredavanjem pod naslovom „Likovna kultura i likovnakreativnost u vjeronauènoj nastavi" koje je održala dr.Dubravka Kušèeviæ, profesorica metodike likovne kulture naFilozofskom fakultetu Sveuèilišta u Splitu. Govoreæi o

kulturi kao višeslojnoj civilizacijskoj tekovini, predavaèicaje istaknula kako je od puke definicije tog pojma važnijeodgovoriti na pitanje: je li naš odnos prema kulturistvaralaèki ili rušilaèki? Ukoliko se odluèimo za stvaralaèkukulturu, koja nas oplemenjuje i humanizira, hoæemo liodgovore na važna životna pitanja tražiti u znanosti,umjetnosti ili religiji, kao trima podruèjima kulture?Tumaèenje stvarnosti kroz umjetnost izdiže nas iznad svijetagdje kao u nekom ogledalu života dešifriramo kodiranukomunikaciju ljudi i vremena. Upravo je likovna umjetnostvrlo važan oblik neverbalne komunikacije koji je, nažalost,sve manje zastupljen u našem odgojno-obrazovnom sustavu.Ako znamo da likovna kultura razvija djeèju percepciju,maštu, logièko razmišljanje, zakljuèivanje, motorièkesposobnosti te pozitivan odnos prema radu krozsamostalnost, discipliniranost, odgovornost, objektivnost,toleranciju i empatiju, s pravom se pitamo: pripremamo li minašu djecu za školu ili za život, rekla je prof. Kušèeviæ,osvrnuvši se na problematiku poticanja razlièitih oblikaljudske kreativnosti. Tumaèeæi Taylerovu teoriju kreativnosti, predavaèica jenavela razliku izmeðu generativnog stvaralaštva koje je višeekspresivno, produktivno i inventivno te konstruktivnogstvaralaštva kojim možemo poticati druge na stvaranje ipronalazak važnih otkriæa. Potonji vid stvaralaštva vezan jeuz divergentno mišljenje koje u sebi sadrži redefiniciju,fleksibilnost, fluentnost, originalnost, osjetljivost zaprobleme i elaboraciju koja se obièno manifestira krozpostavljanje izložbe kao produkta kreativnog umjetnièkograda i koja se uglavnom vezuje uz procjenjivanjekreativnosti odraslih. Djeèju kreativnost, pak, procjenjujemoviše prema samom likovnom procesu i aktivnosti gdjevjerouèitelj može imati kljuènu ulogu kroz moderiranjeprocesa motivacije, rekompozicije i redefinicije, predlaganjetehnike, materijala, nastavnih metoda, oblika i naèina rada teupoznavanje uèenika s likovnim djelima i uspostavomkorelacije izmeðu vjeronauka i likovne kulture. U tomsmislu, kreativan vjerouèitelj trebao bi poticati narazmišljanje, nagraðivati, odbaciti ustaljene radne šablone tekod djece probuditi doživljavanje i individualno izražavanje. Nakon tematske rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda iAgencije za odgoj i obrazovanje, uslijedilo je drugopredavanje koje je o temi „Odgojna dimenzija likovnogdjela" održala doc. dr. Dunja Pivac, profesorica naUmjetnièkoj akademiji Sveuèilišta u Splitu. Njezinopredavanje temeljilo se na tumaèenju višeslojnosti itranskulturalnosti umjetnièkog djela s kojim èovjek kaorecipijent komunicira kako bi nadopunio svoj subjektivnidoživljaj stvarnosti. Pri tome je, kako je rekla predavaèica,važan estetski prijenos poruke sa svojom racionalnom isimbolièkom komponentom. U estetskom prijenosu nalaze se poruke koje su na razininaše osobne egzistencije, potreba i osjeæaja. Stoga seumjetnièko djelo može koristiti i u terapijske svrhe u smislupobuðivanja zdravih segmenata naše osobnosti. Praviprimjer su liturgijske slike koje su oduvijek služile kao izvorsnage i uzdignuæa za posrnulog i brigama optereæenogèovjeka. U tom smislu umjetnièko djelo možemo koristiti i upoduèavanju kroz selektivnu primjenu likovnih reprodukcijaiz kojih se širi poruka i potièe uèenike na njihov punidoživljaj, rekla je predavaèica, istaknuvši problem kolièineprostora koji se poklanja dubljem promišljanju o likovnomdjelu kroz razvoj ne samo kognitivnog, veæ i onogemocionalnog i kreativnog. Prof. Pivac osvrnula se i na metodièke faze u radu sumjetnièkim likovnim djelom kroz spontano opažanje,vanjsku i nutarnju koncentraciju, analizu sadržaja i

Domovinske vijestiika

1329. studenog 2017. broj 48/2017

poistovjeæivanje sa slikom. Na primjeru znaèajnih djelaDulèiæa, Sedera, Friedricha i Knifera predavaèica je takoðerpokušala odgovoriti na pitanje kako metodièko-didaktièkipristupiti likovnom djelu u nastavi vjeronauka kroz estetsko,imaginativno i mistagoško uèenje te produktivnousporavanje i korelaciju. Zadnji dio nadbiskupijskog struènog skupa bio je rezerviranza predavanje popraæeno konkretnom prezentacijom podnazivom „Konkretna primjena likovnog djela u vjeronauènojnastavi" koje je održala Vesna Šikliæ, bivša vjerouèiteljica, asada nastavnica likovnog odgoja u Osnovnoj školi „Kman-Kocunar" u Splitu. Njezina prezentacija temeljila se napropitivanju naèina vizualnog opismenjavanja djece i mladihu vremenu „eksplozije vizualnih poruka". Pri tome jeistaknula važnost gledanja kao duboko misaonog procesakoji kod uèenika treba potaknuti osjeæaj ljubavi i naklonostiprema umjetniku i njegovu djelu kroz formiranje kritièkogmišljenja i prosudbe. Prema njezinom mišljenju, u odabiru iselekciji umjetnièkih reprodukcija, treba se voditi naèelomkvalitete, zornosti i primjerenosti s naglaskom na onimsadržajima koji najbolje odražavaju biblijski tekst. I tupostoje razlièite faze kao što su opisivanje, analitièka obrada,interpretacija i evaluacija. Kao primjer konkretne primjenelikovnog djela prof. Šikliæ poslužila se Caravaggiovimdjelom „Poziv sv. Mateja" koji u sklopu vjeronauène nastavemože poslužiti kao molitveni poèetak, motivacija, najavateme, sinteza ili aktualizacija. Kako je zakljuèeno na skupu, mnoga umjetnièka djelatrebala bi uèenicima dati priliku za njihovo likovnoizražavanje èime ih se potièe na izricanje èuvstvenihdoživljaja, kritièko razmišljanje i praktièni rad te ihusmjerava na višedimenzionalno uèenje. U svakom sluèaju,vjerouèitelji su izrazili zadovoljstvo odabranom temomstruènog skupa, što im uvelike može pomoæi u njihovudaljnjem radu na ovom podruèju suodnosa vjeronauka ilikovne kulture.

Ðakonsko reðenje u HvaruHvar, 25.11.2017. (IKA) - Hvarsko-braèko-viški biskupSlobodan Štambuk je u subotu 25. studenoga, na blagdansvete Katarine, u hvarskoj katedrali, predvodeæi sveèanokoncelebrirano euharistijsko slavlje, za ðakona svojebiskupije zaredio Tonija Aviania. U koncelebraciji jesudjelovalo dvadesetak sveæenika, meðu kojima su biligeneralni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerèiæ,hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don EmilPavišiæ, braèki dekan i župnik Supetra don Toni Plenkoviæ,rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don JureBjeliš te duhovnik don Stipan Šurlin, dekan Katolièkogbogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu prof. dr. TonèiMatuliæ. Na misnom slavlju sudjelovali su mladipredstavnici hvarskih bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole,hvarski bogoslov Ivan Brstilo, splitski bogoslovi, nekolikoredovnica te Tonijevi roditelji Ivica i Katica r. Plenkoviæ isestra Ivana sa svojom obitelji. Liturgijsko pjevanjepredvodio je katedralni zbor pod ravnanjem maestre KlareMilatiæ i uz orguljsku pratnju profesorice Jasne Fistoniæ. Biskup Štambuk je u propovijedi reðenje Tonija Avianianazvao svetim djelom i svetim èinom. Izrazio jezadovoljstvo što je više sveæenika došlo s otoka Braèa, a iviše vjernika iz Staroga Grada gdje žive reðenikovi roditelji.Tonijevoj majci Katarini èestitao je imendan. Istaknuo jekako je u ovom reðenju Gospodin Bog nazoèan. O njegovojslavi nebesa pripovijedaju. A i mi mu u zahvalnosti,vjernosti i odanosti pjevamo: „Tebe Boga hvalimo!" Biskupse ohrabrujuæim rijeèima obratio i splitskim bogoslovima,

koji su mu nakon misnog slavlja uzvratili pohvalnompjesmom. Spomenuo je i kako nam domovina Hrvatska vapiza ðakonima, sveæenicima i osobama nadahnutima DuhomSvetim. Istaknuo je kako je obitelj temelj, srž, i ononajbitnije u životu svakoga od nas. Spomenuo je kako jeobitelj oca Ivice, majke Katice i sestre Ivane Tonia Avianiabila odluèujuæa za današnji dogaðaj. Biskup je osobitoizrazio želju da majke u svojim domovima buduodgajateljice i moliteljice da im dijete postane sveæenik iliredovnica. Spomenuo je majku Barbaru blaženog kardinalaAlojzija Stepinca koja je svojom molitvom isprosila odGospodina da joj sin postane sveæenik. Uloga majke jevelika i nezamjenjiva. A svi kršæani, osobito ðakoni isveæenici, trebaju biti sol i svjetlo svijeta, rekao je biskupŠtambuk.Ðakon Toni Aviani roðen je u Splitu na otoku Hvaru 14.ožujka 1978. godine. Osnovu školu završio je u StaromGradu, a gimnaziju u Jelsi. Nakon gimnazije upisao je studijna Pomorskom fakultetu u Splitu, odjel oceanografije iribarstva. Pri kraju studija upisao se na Teološki fakultetSveuèilišta u Zagrebu. Šestu godinu studija upisao je naTeološkom fakultetu Sveuèilišta u Splitu.

Služavke Maloga Isusa proslavile 50. obljetnicu dolaskau JeseniceJesenice, 25.11.2017. (IKA) - Služavke Malog Isusaproslavile su u drevnoj poljièkoj župi sv. Roka u Jesenicama25. studenoga 50. obljetnicu dolaska i djelovanja samostanaZvijezda mora. Sveèano euharistijsko slavlje predvodio jepastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr.don Nediljko Ante Anèiæ, u koncelebraciji sa župnikom donTomislavom Bašiæem i osmoricom sveæenika, od kojih suneki rodom iz Jesenica, a neki su djelovali kao župnici uJesenicama. Misi je nazoèila provincijska glavarica s.Anemarie Radan, više sestara i kandidatice, osobito sestarakoje su djelovale u Jesenicama. Župni mješoviti zbor podvodstvom Slave Tomaša animirao je euharistijsko slavlje. Don Nediljko Ante Anèiæ je na poèetku homilije naveoulomak iz Lukina evanðelja o tome tko je najveæi uKraljevstvu nebeskom. Gospodin je izabrao put ljubavi isluženja za spasenje svijeta. Isus Krist nije došao da budeslužen nego da služi iz ljubavi i život svoj položi za sve nas.U svjetlu ovog evanðeoskog teksta don Ante je nastavio:„Drage služavke Malog Isusa, kada je prije 127 godina slugaBožji prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler osnovaoDružbu imao je na srcu i na pameti upravo ove Kristoverijeèi kako se služi i lijeèi ljubavlju i dobrotom. Bilo je to 24.listopada 1890. godine, na dan kad se po starom liturgijskomkalendaru slavio blagdan arkanðela Rafaela. Danutemeljenja Družbe nije izabran sluèajno na blagdan sv.Rafaela, jer ime Rafael znaèi Božji lijek. Vaš poèetak, vašblagdan utemeljenja Družbe, treba vas trajno podsjeæati natemeljnu znaèajku vašega poslanja da budete poputarkanðela Rafaela lijek najpotrebnijima". Istaknuo je da suse služavke Malog Isusa, uz molitveni život, po karizmisvoje Družbe, posvetile služenju Bogu i ljudima, osobitoonima koji su u životnim nevoljama i u njima gledaju isusreæu samog Malog Isusa. „Iz života te redovnièkeduhovnosti mogla je izrasti i vaša djelotvorna prisutnostmeðu ljudima ovdje u župi, plodan i blagoslovljen rad,pastoralno i odgojno djelovanje, vaše redovnièkosvjedoèenje", zakljuèio je don Ante. Podsjetio je da je krozproteklih pedeset godina 39 redovnica, dulje ili kraæevrijeme, živjelo i radilo u samostanu Zvijezda mora, te su„ljubav i požrtvovnost, pouzdanje i svoje svjedoèenje, utkaleu pastoralni rad i duhovni napredak župe". Zaželio je

Domovinske vijesti ika

14 29. studenog 2017. broj 48/2017

redovnicama ustrajnost u daljnjem svjedoèenju za Boga uovom mjestu, milost novih sveæenièkih i redovnièkih zvanja,a pokojnim sestrama ove župe da Gospodin udijeli vjeènuradost u nebu. Poslije prièesti župnik Bašiæ proèitao je èestitku vrhovneglavarice s. Radoslave Radek. Nazoènima se obratilaprovincijska glavarica s. Anemarie Radan. Zahvalila jepastoralnom vikaru don Anti na predvoðenju euharistijskogslavlja, sveæenicima na suradnji i potpori. Na osobiti naèinzahvalila je župniku Bašiæu na višestrukoj pomoæi iorganiziranju ovog slavlja, u zajedništvu sa sestrama izsamostana u Krilu s predstojnicom s. Amabilis Vukman.Izrazila je zahvalnost župljanima župe Jesenice što su odprvog dana prihvatili sestre kao svoje, i uvijek im bili odani ina pomoæ. Zahvalila je s. Maneti Mijoè koja je za ovuprigodu napisala knjižicu Sestre Služavke Malog Isusa uJesenicama (1967. - 2017.), potkrijepljenu arhivskimizvorima i slikama svih važnijih trenutaka života i djelovanjakroz pedeset godina u Jesenicama. Napomenula je da su uknjižici uvršteni kratki podaci o životu prvog vrhbosanskognadbiskupa sluge Božjeg Josipa Stadlera. Stadler se zaživota susreo s nekoliko djevojaka rodom iz okolice Omišakoje su došle u njegovu Družbu, a dok je bio živ u Družbusestara služavki Malog Isusa došle su tri sestre iz Omiškog iPoljièkog dekanata, a od te tri Ivanica s. Ksaverija Vukoviæbila je rodom iz Jesenica, koja je u Družbu primljena 22.listopada 1904. godine. U Družbi sestara služavki MalogIsusa do sada je (od 1902. do 2017.), pokojnih i živuæih,dvadeset osam (28) sestara koje su rodom s omiškogpodruèja, devet sestara iz Omiškog i devetnaest sestara izPoljièkog dekanata. Danas u Družbi u Provinciji sv. Josipa uSplitu žive èetiri sestre iz župa Omiškog i pet sestara iz župaPoljièkog dekanata. Deset sestara služavki Malog Isusaroðeno je u Jesenicama. Umrle su, ali su utkale dubok isvijetao trag uzornoga redovnièkog života u Crkvi, u Družbii u svome jesenièkom kraju, a kratke biografske podatke onjima s. Maneta je donijela u knjižici. Šezdesetih godina proteklog stoljeæa, u pokoncilsko vrijeme,otvaraju se redovnicama nova polja djelovanja, osobito užupnom apostolatu. Splitski biskup Frane Franiæ zauzimaose da veæina župa u Nadbiskupiji dobije redovnice koje æeprimjerom života i vlastitom karizmom pridonositi rastu iuèvršæivanju vjere. Tako su se ostvarile obostrane želje,nadbiskupa Franiæa, župnika Jesenica don Ante Škobalja ivrhovne glavarice Družbe sestara služavki Malog Isusa s.Maristele Goiæ, da sestre služavke Malog Isusa doðu u župuJesenice. Dopuštenjem Ordinarijata godine 1966. zapoèelose s gradnjom samostana za sestre služavke Malog Isusa.Nadbiskup Franiæ zapisuje da je mjesto na kojem se poèeograditi samostan za sestre služavke Malog Isusa "bilo važnozbog toga što je župska crkva za ovaj dio vjernika na Krilubila dosta udaljena, pa se raèunalo s tim da u ovomsamostanu prizemno bude prostor za javnu kapelu koja bibila i na uporabu èasnim sestrama i vjernicima, dok sesagradi nova crkva na Krilu". Blagoslov samostana Zvijezdamora s javnom kapelom obavio je nadbiskup mons. FraneFraniæ 12. ožujka 1967. godine. Prve sestre u samostanu naKrilu bile su s. Bartolomeja Zemunik, s. Rosanda Jurkoviæ is. Rudolfina Vuèiæ. Kroz dvanaest prvih godina sestre sušivale i plele za potrebe mještana. Na molbe roditelja koji sumorale iæi na posao, od 1976. do 1994. godine, sestre su usamostanu radile s djecom do šest godina, jer u mjestu nijebilo jaslica i vrtiæa. Prema svojim moguænostima posjeæujubolesne i osamljene starce i starice u mjestu. Sestre sudolaskom u župu preuzele sviranje i voðenje crkvenogpjevanja s djecom i odraslima, rad u katehizaciji prekožupnog vjeronauka, a nakon demokratskih promjena poduku

vjeronauka i u Osnovnoj školi, spremanje i kiæenje crkve,ureðenje crkvenog ruha, peèenje hostija, animiranjeliturgijskih slavlja, osobito kod slavlja sakramenata prveprièesti i potvrde te župnih sveèanosti, prema potrebi su ibrižne domaæice župnicima i njihovim kapelanima. Od 1995.godine, uz suglasnost župnika, vode èlanove DruštvaPrijatelja Malog Isusa. Sestre iz samostana u Jesenicama supojedinih godina pastoralno pomagale i u župi Dugi Rat i užupi Mejaši u Splitu. Župnik je zahvalio na plodnom pedesetogodišnjem životu iradu, zaželio daljnju plodnu suradnju, Bogu na slavu i naduhovno dobro ljudi u ovom mjestu. Poslije misnog slavljana trgu ispred crkve mladi èlanovi kulturno-umjetnièkogdruštva iz Dugog rata izveli su prigodni program, sviranjem ikolom. Vanjski suradnici sestara èlanovi društva PrijateljiMalog Isusa dijelili su knjižicu Sestre Služavke Malog Isusau Jesenicama (1967. - 2017.) i svoje rukotvorine, u koje suoblikovali izreke i misli sluge Božjeg nadbiskupa JosipaStadlera. Slijedilo je otvaranje prigodne izložbe fotografija izživota i djelovanja sestara kroz pedeset godina, u dvoraniBlagajne uz crkvu, koju je pripremio Vlado Zemunik.

Split: Održan podruèni kapitul OFS-a Splitsko-dubrovaèkog podruèjaSplit, 25.11.2017. (IKA) - U Franjevaèkom klerikatu naTrsteniku u Splitu, u subotu 25. studenog održan jesedamnaesti redoviti podruèni kapitul Franjevaèkogsvjetovnog reda na kojem su nazoèili predstavnici mjesnihbratstava OFS-a Splitsko-dubrovaèkog podruènog bratstva. Susret je zapoèeo sveèanom misom koju je predvodio fraStipe Nimac, podruèni duhovni asistent uz koncelebraciju fraStipe Bešliæa, gvardijana u Omišu i duhovnog asistenta uomiškom mjesnom bratstvu OFS-a. Nakon sveèane mise iduhovnog nagovora koji je održao duhovni asistent fra StipeNimac, uslijedio je radni dio podruènog kapitula. Nakonpredstavljanja mjesnih bratstava svoj izvještaj podruènojskupštini iznijela je mjesna ministra OFS-a Splitsko-dubrovaèkog podruènog bratstva Mila Šuto koja je govorilao aktivnostima podruènog bratstva u vremenskom razdobljuod 25. rujna 2016. do 25. studenog ove godine. Nakonizvještaja duhovni nagovor održao je fra Stipe Nimac,predsjednik Konferencije podruènih duhovnih asistenata, apotom je uslijedio blagajnièko izvješæe podruène blagajniceJasne Šabiæ, Dragutina Koštre, povjerenika za informaciju ikomunikaciju i glavnog urednika podruène web stranice teizvješæe podruène povjerenice za formaciju Angele Koštro.Na Kapitulu je bilo rijeèi i o podruènim duhovnim vježbamate podruènom duhovnom hodoèašæu u Solin u prigodi 3.Nacionalnog susreta hrvatskih katolièkih obitelji koji bi setrebao održati sredinom rujna iduæe godine.

Ðakonsko reðenje u katedrali Sv. Stošije u ZadruNadbiskup Puljiæ za ðakone zaredio kandidate Zadarskenadbiskupije: Tomislava Konèurata (Kali), Ivana Jordana(Ljubaè) i Luku Šustiæa (katedrala Sv. Stošije) te brataLeopolda Ninoslava Jagešiæa (župa sv. Josipa, Zenica),èlana benediktinske zajednice iz Samostana sv. Kuzme iDamjana na ÆokovcuZadar, 26.11.2017. (IKA) - Zadarski nadbiskup ŽelimirPuljiæ je na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 26.studenoga u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio sveèanomisno slavlje za vrijeme kojeg je za ðakone zarediokandidate Zadarske nadbiskupije: Tomislava Konèurata(Kali), Ivana Jordana (Ljubaè) i Luku Šustiæa (katedrala Sv.Stošije) te brata Leopolda Ninoslava Jagešiæa (župa sv.

Domovinske vijestiika

1529. studenog 2017. broj 48/2017

Josipa, Zenica), èlana benediktinske zajednice iz Samostanasv. Kuzme i Damjana na Æokovcu. „Zadarska Crkvazahvaljuje Bogu za èetvoricu akolita koji su odluèili potpunose posvetiti Božjoj službi u njegovoj Crkvi. Svako reðenje jeotajstveni dogaðaj kojeg možemo pratiti i razumjeti oèimavjere. Ono nas uvodi u misterij Božjeg plana s ljudima ipodsjeæa na Isusove rijeèi: 'Ne izabraste vi mene, nego samja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite'", rekao jenadbiskup Puljiæ, istaknuvši da su zareðenici dar Crkvi,narodu, društvu i svijetu. Poželio je da budu dar ljubavi bezkoristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bezuvjetovanja. Ðakoni su ovlašteni dijeliti svete tajne inavješæivati Rijeè Božju. „Vaše prirodno mjesto je naambonu i za oltarom, a ne u sindikalnoj podružnici ilisvjetovnoj politièkoj organizaciji. Svete knjige i svetiposlovi vaše je podruèje zanimanja. Nikada se sveæenicipolitièari nisu politikom posvetili, a kompromitirali su sebe iCrkvu bezbroj puta. Vi ste glasonoše velikoga Kralja. Vašaje 'politika križ Isusov', govorio je sveti Pio X. Ne koristitenikada propovjedaonicu za obraèun s protivnicima.Propovjedaonica je za navještaj Radosne vijesti, Božje rijeèi,spasenja. Budite plemeniti sluge i mudri upraviteljipovjerenih duša i savjesti, prijatelji djece i mladih, starih inemoænih. Budite Bogu zahvalni što vas je nedostojneizabrao i pozvao meðu svoje uèenike", poruèio je nadbiskupðakonima. Istaknuvši da Isusovo kraljevstvo nije od ovogasvijeta, „nema teritorija, vojske ni policije", nadbiskup jerekao da se „ono dogaða u dušama onih koji prihvaæajunjegov zakon i zapovijedi sažete u dvije: Ljubi Boga svimsrcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kaosebe samoga. Isus je Kralj onih koji mu vjeruju svim svojimbiæem i prihvaæaju njegovu vlast bez uvjeta i ogranièenja",rekao je mons. Puljiæ. Ðakoni su vojnici takvoga Kralja iglasonoše njegovih poruka te im je nadbiskup poželio dabudu vjerni i odani Kristu koji ih je odabrao još od utrobemajke. „Neka budu ljudi molitve, rada i reda. Molitepobožno i sabrano, na misi i uz molitvu èasoslova. Crkva vasšalje da budete molitelji u njeno ime. Neka vam sve u životui radu bude u sabranosti i radosti duha. Ne zaboravljajtednevno krunicu i èitanje Svetog pisma. Molite i 'molite da nepadnete u napast'. Položili ste Ispovijed vjere i potpisaliIzjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja jesastavni dio ðakonskog reðenja. Èuvajte ljiljan èistoæe imolite na tu nakanu. Neka vas prirodni i instinktivni èovjekne prevari ili zavede. Nosite klerièko odijelo i buditespremni podnositi i poruge radi imena Isusova. Ne tražitesebe i svoje slave, veæ slavu Božju! Ne hvalisajte se urazgovoru, društvu, a pogotovo ne s propovjedaonice", rekaoje nadbiskup Puljiæ u obraæanju ðakonima. Poželio je dabudu na visini zadataka koje im Crkva povjerava, obdareniponiznošæu srca, postojanošæu duha i pouzdanjem u Boga. U misi su sudjelovali i roditelji, rodbina i prijatelji reðenika,njihovi sjemenišni poglavari, bogoslovi i sjemeništarci.

Èetrdeseta obljetnica župe RešetariMisno slavlje predvodio je požeški biskup Antun ŠkvorèeviæRešetari, 26.11.2017. (IKA) - Na svetkovinu Krista Kralja26. studenoga župa Krista Kralja u Rešetarima proslavila jedan župnog zaštitnika i èetrdesetu obljetnicu osnutka župe.Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je požeškibiskup Antun Škvorèeviæ u zajedništvu s domaæimžupnikom Josipom Bogoviæem te sveæenicimaNovogradiškog dekanata. Na poèetku misnog slavlja župnikBogoviæ uputio je biskupu rijeèi dobrodošlice i podsjetio naokolnosti u kojima je 1977. godine osnovana župa. Zaželioje da ova proslava njezinim župljanima bude poticaj na

iskrenije življenje vjere, a biskupa je zamolio da ih osnaži uvjernosti Bogu i Crkvi. Zahvalivši župniku na pozdravnimrijeèima, biskup je pozvao vjernike da s posebnimosjeæajima zahvale Bogu za dobroèinstva koja su po služenjužupe ušla u njihove živote, i uzdizala ih iz prolaznosti i smrtiu Božji svijet. Podsjetio je nazoène na dvojicu sveæenika kojisu svoje djelovanje ugradili u ovu župu: novogradiški župnikMirko Bijeliæ, koji je u Rešetarima najprije sagradio crkvu, apotom uèinio sve što je bilo potrebno da se osnuje nova župai Luka Sloboðanac, koji je kao prvi župnik u njoj djelovaood njezina osnutka sve do odlaska u mirovinu prije nekolikogodina. Pozvao je nazoène da u svoju zahvalnost ukljuèe isve one jednostavne i male ljude, koji su kao dobroèinitelji imolitelji pridonijeli životu i rastu ove župe. U homiliji biskup je spomenuo kako je iduæi prema crkvineke ljude pitao kako su, i istaknuo da je osobito važno pitatise „kako smo kad se naðemo zajedno pred Bogom". Pozvaoih je da u odgovoru na to pitanje ne krenu krivim putem ipoènu od onoga što je loše u njihovu životu, nego da krenuputem na koji ih poziva Božja rijeè ove svetkovine. Istaknuoje kako prorok Ezekijel u prvom èitanju podsjeæa na ono „štoBog èini za nas kao dobri Otac i Pastir, a da nas drugoèitanje i evanðelje uvjeravaju da je on najviše oèitovaokoliko se brine za nas u Sinu svome Isusu Kristu koji jepostao èovjekom". Rekao je da apostol Pavao u ulomku Prveposlanice Korinæanima tvrdi da Bog „nije ostao ravnodušanpred èinjenicom naše smrti, nego je dao u smrt svoga SinaIsusa Krista kako bi pobijedio smrt, oduzeo joj moæ nadnama". „Mi, doduše, zbog biološko-tjelesne zakonitostimoramo umrijeti, jer je naša grijehom ranjena naravobilježena prolaznošæu i smræu, ali mi u smrti ne nestajemozbog ranjenosti grijehom, nego ulazimo u život koji nam jeomoguæio Isus svojom smræu na križu", ustvrdio je biskup.Potkrijepio je to primjerom pšeniènog zrna, koje stavljeno uzemlju po prirodnom zakonu rasta mora umrijeti da biurodilo plodom. Rekao je da je i èovjek kao osoba podložantom zakonu rasta, te kad se otrgne od sebe samoga i od svojesebiènosti, umre sebi te poène živjeti za drugoga, ulazi udinamizam Božjeg Trojstvenog života, u kojem Otac živi zaSina, Sin za Oca, u vezu ljubavi, Duha Svetoga. Ljubav jetajna svega postojeæega, ali ne tek kao neki osjeæaj, nego kaoslobodno opredjeljenje za drugoga, pojasnio je biskup. ZatoIsus u proèitanom evanðelju tumaèi da se u kraljevstvoBožje kao puninu života ulazi upravo putem odmaka od sebesama i zagledanosti u drugog èovjeka, osobito onognajmanjeg. Èovjek koji ostane sapet u vlastitoj sebiènosti,umire za nestanak, a onaj tko živi za drugoga, umire da bizadobio puninu života. Govoreæi o Kristovu kraljevanju, biskup je ustvrdio kako zarazliku od drugih vladara, koji od svojih podanika traže daim služe, Krist je Kralj po tome što služi èovjeku, žrtvuje seza njega da bi ga oslobodio prolaznosti i smrti te mu darovaopuninu života. Pozvao je nazoène da se i oni u Rešetarima -u obitelji, na poslu, u školi, u politici i gospodarstvu -opredijele živjeti i žrtvovati se jedni za druge, da odbace svesebiène ideje i ideologije koje su protivne vrijednostimaKristova kraljevstva. Spomenuo je kako su na tom traguhrvatski branitelji u nedavnom Domovinskom ratu, spremniumrijeti, dali veliki doprinos našoj slobodi i dostojanstvu.Ako i danas u Hrvatskoj bude ljudi spremnih žrtvovati se zadruge, pa i uz cijenu života u siromaštvu, ustvrdio je biskup,neæe biti potrebno iz nje odlaziti u inozemstvo, jer našebogatstvo nije u onome što posjedujemo, nego u onome štoživimo kao Božji sustav vrijednosti u odnosu jednih premadrugima, i na taj naèin veæ sada ovdje na zemlji u namazapoèinje novi svijet koji æe biti dovršen kad Krist Kraljsvega stvorenoga i Sudac svega svijeta ponovno doðe.

Domovinske vijesti ika

16 29. studenog 2017. broj 48/2017

Biskup je protumaèio kako je posljednji sud svojevrsniproglas tko je živio po naèelu sebedarja te æe na temelju togabiti pribrojen meðu blagoslovljene Oca nebeskoga, a tko ježivio opredijeljen za sebiènost, otiæi æe meðu prokletnike.Pozvao je nazoène da se uz Božju pomoæ i zagovor IsusoveMajke svojom slobodom i pameæu još èvršæe opredijele zasebedarje te veæ na zemlji poèetno budu dionicima nebeskogkraljevstva. Na završetku misnog slavlja jedan župljanin zahvalio jebiskupu što je pohodio župu Rešetari i predvodio misnoslavlje prigodom svetkovine Krista Kralja i 40. obljetniceosnutku njihove župe te mu uruèio prigodne darove. Biskupje zahvalio za primljene darove, kao i za sve lijepo i dobrošto župljani ove župe nastoje èiniti za Boga i èovjeka.Zahvalio im je i za sudjelovanje na Euharistijskom kongresu24. rujna, koji je unatoè kiši toga dana, bio snažni duhovnidogaðaj. Na župnika i sve župljane, kao i na ono što æe oni udaljnjem povijesnom hodu svoje župe zajednièki èiniti,zazvao je Božji blagoslov.

Proslava župne svetkovine Krista Kralja nazagrebaèkom TrnjuTrodnevnica i župna svetkovina bile su u znaku sjeæanja nadugogodišnjeg župnika Alojzija ŽlebeèiæaZagreb, 26.11.2017. (IKA) - Svetkovina Krista Kraljasveèano je proslavljena 26. studenoga u istoimenoj župi nazagrebaèkom Trnju. U proslavu Krista Kralja župnuzajednicu trodnevnom duhovnom pripremom uveo je mr.Jakov Raða, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja ipromotor kršæanskih poziva te pastoralni suradnik u župi. Nasamu svetkovinu središnje euharistijsko slavlje predvodio jezagrebaèki pomoæni biskup Ivan Šaško, a u koncelebraciji subili privremeni upravitelj župe mr. Milan Danèuo tesveæenici i ðakoni iz dekanata i susjednih župa. Euharistijska slavlja kroz trodnevnu duhovnu pripremuanimirali su župni zbor mladih, župni zbor odraslih koji jeanimirao i središnje euharistijsko slavlje teNeokatekumenski Put. Kako je uoèi svetkovine Krista Kraljaumro dugogodišnji župnik župe Krista Kralja vlè. AlojzijeŽlebeèiæ, ovogodišnja je priprema za svetkovinu protekla udrugaèijem ozraèju, od prisjeæanja na prošlost, dopromišljanja o sadašnjosti i pogleda u buduænost. Zahvaluvlè. Žlebeèiæu za sve što je podario župi i za raznolikostduhovnog života koja se u ovoj zagrebaèkoj župi razvila podnjegovim dugogodišnjim vodstvom izrekao je na misizadušnici tijekom drugog dana trodnevnice vlè. Danèuo.Župnik Alojzije bio je pastir, otac i brat. Nadalje,promišljanja o sadašnjosti potièu sijati zrna vjere konkretnimdjelima ljubavi i sebe ugraditi u duhovni hram i pogledokrenut buduænosti u nadi i radosti jer služimo Kristu Kralju,istaknuo je vlè. Danèuo. Upravo su to termini koji oslikavajuduhovno ozraèje u kojem je župna zajednica proslavilaovogodišnju svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. Na samu svetkovinu biskup Šaško u homiliji je spomenuokako je veæ iz termina koji se nalazi u evanðeoskim redcimavidljivo „da je naša vjera više glagol nego imenica, odnosnoviše susret, više djelovanje". U srži Isusove poruke jesluženje: na služenje i na ljubav prema bližnjemu smo i miposlani i u tom svjetlu treba shvatiti i Kristovo kraljevanje.Naime, i sama srž kušnji u pustinji jest poziv na moæ kojuIsus odbija stavljajuæi služenje u središte. Tu logiku otkriva ipitanje pravednika: "Kada te to vidjesmo gola ili bosa...?".Pravednici svoja djela ne èine iz želje za nagradom veæ zatošto je to potrebno i to je istinska ljubav. Tako je èinio i natakav život pozivao i vlè. Alojzije, istaknuo je biskup Šaško.U svjetlu vjeènosti sve stvarnosti i odnosi izgledaju

drugaèije. Ta je perspektiva nužna kako bi zaživjelo Božjekraljevstvo sada i ovdje meðu nama. Ono poèinje svaki putkada uèinimo djelo milosrða, kada nauèimo dijeliti i davatijer dobro nikada ne nestaje. Ostaju, kako kaže sv. Pavao,vjera i ufanje, ali najveæa je meðu njima ljubav, ona nije niravnodušna ni malodušna. Ljubiti, na to smo i mi pozvani,zakljuèio je biskup Šaško. Sveèano euharistijsko slavlje, sve lijepo oblikovane ipoticajne misli, koje su se mogle èuti kroz trodnevnuduhovnu pripremu, prigodnom zahvalom zaokružio je vlè.Danèuo, a župa je biskupu Šašku darovala reljef sv. Josipa, uznak zahvale te da ih biskup i dalje nastavi brižno pratitimolitvama i blizinom. Misno slavlje biskup Šaško završio jesveèanim blagoslovom, a svoje zajedništvo u radosti sviokupljeni nastavili su dijeliti na prigodnom druženju.

Godišnji susret èlanova crkvenih pokreta, zajednica iudruga s podruèja Sisaèke biskupijeIstaknuta važnost povezanosti izmeðu razlièitih zajednica ipokreta te laika, sveæenika i biskupaSisak, 26.11.2017. (IKA) - Godišnji susret èlanova crkvenihpokreta, zajednica i udruga s podruèja Sisaèke biskupijeodržan je u nedjelju 26. studenoga u Velikoj dvoraniPastoralnog centra „Petar Žagmeštar" katedralne župe uSisku. Na poèetku sve okupljene pozdravio je povjerenikvlè. Krešimir Buliæ, a predavanje „Prepoznavanje zapreka uduhovnom djelovanju i kako ih nadiæi" održala je KatarinaRalbovski. U predavanju je istaknula kako ljudi koji su usvom životu doživjeli nadahnuæe Duha i kojima je Bogmilošæu promijenio živote te potaknuo ih na djelovanje,èesto to svoje iskustvo prenose drugima upravo prekodjelovanja u raznim zajednicama. „U tom svom djelovanjumi nailazimo na mnoge zapreke i kušnje, što one koje namse dogode u nekim svakodnevnim životnim situacijama, ašto one na koje nailazimo kroz vlastite unutarnje osobnekrize. Živimo u vremenu gdje se nastoji zatrti sve ono što jedobro i sve vrednote koje èovjeka èine dostojanstvenim, pase èak i donose zakoni koji idu protiv èovjeènosti i onogaduhovnog što èovjek ima u sebi, a to je da bude za drugoga.U takvom svijetu èovjek koji je u pokretu, molitvenojzajednici, Kristov je svjedok. Crkvene zajednice lijek su zadanašnje društvo koje treba zdravi razum, a jedino nas Boguèi da budemo mudri i da njegovim oèima gledamo svijet.Zato je tu i najviše napasti te nas se želi zaustavi krozrazlièite sitnice, neshvaæenost, povrijeðenost. To trebaprepoznati kao da se želi zaustaviti Božje djelo i s predanjemKristu nastaviti dalje. Treba reæi: Isuse ja sam se opredijelioza tebe, slijedit æu te i iæi za tobom". Predavaèica je istaknula i važnost zajedništva kroz slikujednog i snopa pruæa, istaknuvši kako je bitno da se èlanovizajednica ne daju odijeliti ni na koji naèin jedan od drugoga ine dopuste da im se u srce uvuèe nešto protiv bližnjeg.Ralbovski je rekla da je svaka zajednica Božje djelo teistaknula važnost povezanosti izmeðu razlièitih zajednica ipokreta te laika, sveæenika i biskupa, uputivši na primjer bl.Alojzija Stepinca koji je odbio nakon Drugo svjetskog rataodvojiti Crkvu u Hrvata od Katolièke Crkve. Susret je zakljuèen misnim slavljem koje je u katedralipredvodio povjerenik za pastoral crkvenih pokreta, zajednicai udruga vlè. Buliæ u zajedništvu sa supsidijarom katedralnežupe preè. Milanom Begiæem i vikarom vlè. VedranomPejakom Pašiæem. U homiliji, obraæajuæi se okupljenima, vlè. Buliæ podsjetio jekako se ovaj dan slavi svetkovina Isusa Krista, Kralja svegasvijeta te je posljednja nedjelja liturgijske godine. „Rijeèkralj u svakom od nas pobuðuje razlièite osjeæaje i

Domovinske vijestiika

1729. studenog 2017. broj 48/2017

shvaæanja. Moglo bi se opæenito reæi da kada mislimo nakralja mislimo na vlast i moæ. Kralj u našem svjetovnomznaèenju, politike i povijesti svijeta, oznaèuje èovjeka kojimože provesti ono što želi zato što ima pokraj sebe moæ isilu. Današnji se kraljevi više tako ne zovu, to su sadapredsjednici i premjeri, ali i oni na isti naèin i istimsredstvima vladaju. Njih nazivamo politièarima i vršenjenjihove vlasti politikom, a kao što bi kralj trebao brinuti zasve podanike svoga kraljevstva tako bi politièar trebaobrinuti za sve u svom 'politièkom carstvu'. To nažalost nijetako. Kralj se brine samo za sebe i nije ga briga za drugogaveæ nas ljude obmanjuje. Takvi su kraljevi i vlast ovogsvijeta", upozorio je vlè. Buliæ te dodao da kada se govori oKristu Kralju onda je oèito da Krist nije takav kralj ovogasvijeta. „I Pilat je pitao Isusa je li On kralj, a on mu jepotvrdnu ogovorio, ali i rekao da njegovo kraljevstvo nijeono što on misli, da treba vladati nad ljudima. A kakvo je tonjegovo kraljevstvo i kakav je on Kralj? Današnja èitanja negovore o nikakvim kraljevima i kraljevstvima, o sili i moæi.Prorok Ezekiel nam govori o Dobrom Pastiru, a Isus æe reæija sam dobri pastir. Možemo zakljuèiti, Isus je takav kraljkoji ne vlada, ne èini silu, nego se brine za svoje stado, anjegovo kraljevstvo je onih milosrdna srca", rekao je Buliæ. Nakon mise druženje je nastavljeno u Pastoralnom centrukatedralne župe.

Ðakonsko reðenje u SplituSplit, 26.11.2017. (IKA) - Na svetkovinu Krista Kralja unedjelju 26. studenoga predvodeæi euharistijsko slavlje uprepunoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ zaredio je za ðakonedesetoricu bogoslova; dvojicu na naslov Splitsko-makarskenadbiskupije: Danka Kovaèeviæa i Stanka Kaèuniæa;šestoricu na naslov Franjevaèke provincije PresvetogOtkupitelja: fra Franu Bosniæa, fra Tonija ŠimunoviæaErpušina, fra Antu Prološèiæa, fra Dejana Meðugorca, fraMilan Sladoja i fra Jerka Kolovrata; te dvojicu na naslovHrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM fr.Marka Dokoza i fr. Antu Gavranoviæa.„Svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga završavamoliturgijsku godinu, a ona je na najljepši moguæi naèinobogaæena vama dragi kandidati, i ovim ðakonskimreðenjem. Krist želi biti kralj naših srdaca, a vi ste, dragikandidati, to prepoznali", kazao je nadbiskup na poèetkumisnog slavlja te pozdravio braæu sveæenike, odgojitelje iprofesore, župnike rodnih župa reðenika i župa gdje vršeðakonski praktikum, bogoslove, sjemeništarce i èasne sestre,a posebno roditelje, obitelj i prijatelje reðenika, kao i savvjernièki puk.U slavlju su sudjelovali brojni sveæenici na èelu snadbiskupom Barišiæem, provincijalom Franjevaèkeprovincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom,provincijalom Hrvatske dominikanske provincijeNavještenja BDM fr. Slavkom Sliškoviæem, generalnimvikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. MiroslavomVidoviæem te rektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništau Splitu don Jurom Bjelišem, domagistrom bogoslova uFranjevaèkom klerikatu fra Domagojem Volareviæem ibivšim magistrom dominikanskih bogoslova fr. IvomPlenkoviæem koji su pred nadbiskupom zajamèili da sukandidati prema sudu Crkve prikladni za ðakonsku službu.„Krist Kralj doista je vrijedan svog naslova. Po njemu je svestvoreno i jedini je, ne prelistao knjigu koja se zove èovjek,nego je proživio svaku stranicu, i cjelovito obuhvatio životsvakog od nas. On doista poznaje èovjeka i ima zanimljivekriterije po kojima nas gleda, a to su služenje i ljubav. On je

bio Bog s nama te njegovo služenje i ljubav nam trebaju bitimjera svih propisa i zakona", kazao je nadbiskup u homilijite pojasnio da se upravo po tim kriterijima otkriva identitetðakona koji bi trebao gladnoga nahraniti, žednoga napojiti,stranca primiti, bolesnog i pritvorenog pohoditi. Ta ljubavprema bližnjemu, koja se raða iz ljubavi prema Bogu, trebalabi biti osobna karta Crkve i svakog vjernika. „Posebnupažnju obratimo na Isusove rijeèi 'što god ne uèinistejednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uèiniste'. Ovaj grijehpropusta èesto zanemarujemo i upravo to je veliki problemnašeg vremena. Zatvorili smo se u svoju sebiènost, egoizam,u svoju raèunicu i postali smo slijepi, gluhi i lijeni za druge.Mi njihove patnje, nevolje i potrebe uopæe neprimjeæujemo", istaknuo je nadbiskup i nadodao da upravoðakoni svojim životom mogu posvjedoèiti da su i oni nekadabili gluhi i slijepi za druge no da je Krist promijenio njihoveživote i upravo zbog toga danas žele biti sve svima. To jeveliko bogatstvo i radosna vijest, da Gospodin može zagrijatinaše srce, otvoriti oèi i uši te nas uèiniti znakom svogkraljevanja. „Vi ste naš dar i blagoslov. Mnogi gladni inapušteni èekaju na vas, stoga pristupite reðenju otvorena iradosna srca. Neka polaganje ruku apostolskog nasljednika uvama snagom Duha razradi ovu novost i obnovi vas dabudete sakrament Kristove ljubavi koja jedina kraljuje, a sveje drugo prolazno", zakljuèio je nadbiskup.Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnommolitvom kandidatima podijelio sakrament reda ðakonata.Potom su novozareðeni ðakoni obukli službenu liturgijskuodjeæu: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku,simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda,ðakoni su primili evanðelistar iz nadbiskupovih ruku te snjim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenjukod oltara.Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio provincijalfra Joško Kodžoman koji je izrazio radost zbogovogodišnjeg velikog broja reðenika. Zahvalio je svima kojisu ih pratili na njihovu putu, a ðakonima je zaželio da umjestima u kojima æe vršiti svoje ðakonske praktikumeunesu osvježenje i nadu. Svoju èestitku i zahvale izrekao je iprovincijal fr. Slavko Sliškoviæ. Ðakonima je zaželiopotpunu usklaðenost vjere i djelovanja kako bi širili i živjeliBožje kraljevstvo veæ na zemlji.Misno slavlje, koje je završilo himnom „Tebe Bogahvalimo" i nadbiskupovim blagoslovom, svojim jepjevanjem uvelièao Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja podravnanjem mo fra Stipice Grgata.Stanko Kaèuniæ, sin Domagoja i Danijele r. Cvitkoviæ, roðenje 22. travnja 1993. u Splitu. Rodna župa mu je Svih Svetih,Putišiæi- Donji Dolac, a pastoralni praktikum vrši u župiGospe od Milosrða na Žnjanu u Splitu. Danko Kovaèeviæ sinje Milana Ratimira i pok. Grozdane, roðen 26. lipnja 1980. uSplitu. Iz župe je Gospe od Milosrða na Žnjanu u Splitu, apastoralni praktikum vrši u župi sv. Petra u Splitu.Frano Bosniæ, sin pok. Branka i Senke r. Despotušiæ, roðenje 24. srpnja 1990. u Splitu. Porijeklom je iz župe sv.Vicencija u Blatu na Korèuli, a pastoralni praktikum vrši užupi Gospe od Zdravlja u Splitu. Jerko Kolovrat sin jeMiljenka i Antonije r. Rebiæ, roðen 20. svibnja 1991. uImotskom. Rodna župa mu je sv. Franjo Asiški - Imotski, apastoralni praktikum vrši u župi Gospe van grada uŠibeniku. Dejan Meðugorac, sin pok. Stipe i Ankice r.Štrbac, roðen je 25. srpnja 1991. u Zenici. Iz župe je sv.Ante Padovanskog u Kninu, a pastoralni praktikum vrši užupi sv. Ante u Drnišu. Ante Prološèiæ, sin Ivana i Marte r.Paraæ, roðen je 22. listopada 1987 u Splitu. Župa mu jeUznesenja BDM na Klisu, a pastoralni praktikum vrši u župisv. Ilije u Metkoviæu. Milan Sladoja sin je Mihovila i

Domovinske vijesti ika

18 29. studenog 2017. broj 48/2017

Dragice r. Žigo, roðen 12. sijeènja 1986. u Sinju. Rodnažupa mu je Èudotvorne Gospe Sinjske - Sinj, a pastoralnipraktikum vrši u župi sv. Ante Padovanskog, na Šubiæevcu uŠibeniku. Toni Šimunoviæ Erpušina, sin Milana i Anke r.Ajduèiæ, roðen je 14. sijeènja 1994. u Sinju. Iz župe je sv.Luke u Otoku, a pastoralni praktikum vrši u župi ÈudotvorneGospe Sinjske u Sinju.Anto Gavranoviæ sin je Ivice i Mirjane roð. Radiæ, roðen 30.listopada 1992. u Uskoplju (BiH). Župa mu je UznesenjaBDM na Pagu. Ðakonski praktikum obavljat æe u župiGospe od Ružarija u Splitu. Marko Dokoza sin Jose i Ivaneroð. Žiliæ, roðen je 21. svibnja.1992. u Zadru. Župa mu jeUznesenja BDM – Belafuža, Zadar, a nakon ðakonskogreðenja nastavlja studij u Fribourgu.

Predstavljena Izjava o potrebi konsensualnedemografske strategije i reguliranju radnih odnosa uslužbi demografske revitalizacije HrvatskeHrvatskoj je potrebna promjena strukture rada iosmišljavanje dugoroène demografske strategije koja æe bitirezultat angažmana i sugestija kljuènih politièkih,gospodarskih i društvenih elita bez ideoloških podjela,poruka je Franjevaèkog instituta za kulturu mira u SplituSplit, 27.11.2017. (IKA) - Hrvatskoj je potrebna promjenastrukture rada i osmišljavanje dugoroène demografskestrategije koja æe biti rezultat angažmana i sugestija kljuènihpolitièkih, gospodarskih i društvenih elita bez ideološkihpodjela, poruka je Franjevaèkog instituta za kulturu mira uSplitu objavljena u ponedjeljak, 27. studenoga, nakonferenciji za novinare."U Hrvatskoj je došlo do tihog preoblikovanja sustava rada svišestruko negativnim posljedicama. Premda se bilježi padbroja nezaposlenih, pao je i ukupan broj zaposlenih, a rastebroj umirovljenika", navodi se u Izjavi o potrebikonsensualne demografske strategije i reguliranju radnihodnosa u službi demografske revitalizacije Hrvatske, a onaje rezultat inicijativnog skupa za osnivanje Hrvatskog savezaza nedjelju koji je uprilièen 15. studenoga u sklopu Danasocijalne zauzetosti koji su od 5. od 19. studenoga uorganizaciji tog Franjevaèkog instituta po prvi puta održali uSplitu.Kako se navodi u Izjavi, nakon "fleksibilizacije" Zakona oradu (2003., 2013. i 2014. godine) u razdoblju od 2002.godine do 2016. godine drastièno, èak za 122 posto, rasteudio nesigurnih i nestalnih oblika rada meðu ukupnozaposlenima, dok je u istom razdoblju taj skok u zemljamaEU iznosio 14,5 posto."U Hrvatskoj udio nepovoljnih, nestalnih i nesigurnih oblikarada meðu novozaposlenima, od stupanja na snagu novogZOR-a 2003. godine, godišnje ne pada ispod 92 posto.Razumljivo je stoga da drastièno raste broj agencija zaprivremeno zapošljavanje. Broj zaposlenih u tim agencijamanarastao je s 1098 radnika 2013. godine na 19 327 radnika2016. godine, od kojih je njih samo 1,07 posto zaposleno naneodreðeno vrijeme", istièe se u Izjavi.Podsjeæa se kako je u 2016. godine prosjeèna plaæa uHrvatskoj iznosila 36,9 posto prosjeka Zapadne Europe, aprema podacima Eurostata o kupovnoj moæi Hrvatska je2015. godine za prosjekom zemalja EU zaostajala za 42posto."Od 2009. godine, otkad je Ustavni sud ukinuo odredbeZakona o trgovini, u tom sektoru je zavladalo praktiènobezakonje što se tièe radnoga vremena, plaæanja za radnedjeljom, blagdanima i prekovremeni rad. Sankcioniranjepoèinitelja gotovo je proizvoljno te adekvatne zaštite radnikau praksi", upozorava se u Izjavi. Po navodima iz Izjave takvi

problemi u sustavu rada jedan su od uzroka "alarmantnokatastrofalne demografske slike Hrvatske."Napominje se kako æe demografska revitalizacija uslijedititek onda kad politièka pozicija i opozicija i dominantninositelji gospodarstva, a i sve druge državne i društvenorelevantne institucije i pojedinci shvate da svatko u tomuima svoju ulogu i odgovornost."Postojeæa prvenstveno ideološka podijeljenost meðupolitièkim elitama može se i mora premostiti kad je u pitanjustvaranje strategije za demografsku revitalizaciju o kojojovisi opstanak naroda i funkcioniranje države i društva,"dodaje se u Izjavi. Poziva se na okrupnjivanja sindikalnihorganizacija, jer je sadašnji njihov broj, više od 400,apsurdno nerazmjeran broju radnika u Hrvatskoj."Hrvatska treba uskladiti sustav i stanje rada spronatalitetnom politikom. Izjave crkvenih dostojnika sudobro došle, ali i od njih se oèekuje konkretnija zauzetost",navodi se u Izjavi.Po mišljenu Franjevaèkog instituta za kulturu mira,Strategija demografske revitalizacije treba i jasne mjerezaustavljanja emigracijskih trendova i definirane održiveimigracijske politike, ukljuèujuæi prvenstveno hrvatskoiseljeništvo; politiku ravnomjerne gustoæe naseljenosti;poveæanje davanja za djecu; smanjenje troškova školovanjadjece; poveæanje roditeljskih naknada; poboljšanje usluga zadjecu; rješavanje stambenih potreba osobito mladih obitelji.Izražava se oèekivanje od medija da budu u službipromicanja populacijske politike te da prikazujuuravnoteženu sliku emigracijskoga fenomena, jer u velikojmjeri prevladava, kako se navodi u Izjavi, jednostrani prikazu kojem se iskustva iseljenih velièaju, a suprotna posveizostaju tako da se iseljavanje nameæe kao hrvatski „brend".Dopredsjednik franjevaèkog instituta za kulturu mira fraBožo Vuleta je istkanuo kako je nakana ove izjave doprijetido "onih koji donose odluke" u Hrvatskoj te im dati poticajaza poboljšanje radnih uvjeta i demografsku obnovu Hrvatske.

Domovinske vijestiika

1929. studenog 2017. broj 48/2017

Crkva u Hrvata

Hrvatske redovnice na proslavi Svjetskog danasiromašnih u VatikanuVatikan, 19.11.2017. (IKA) - "Oèe pomozi svoj djeci kojažive u oskudici: podaj im utjehu u prijateljstvu s Tobom te uprisutnosti brižne i velikodušne braæe!" Ova molitvaodjekivala je na hrvatskom jeziku u Bazilici sv. Petra uVatikanu u nedjelju 19. studenoga kada je na Prvi svjetskidan siromašnih papa Franjo predslavio euharistijsko slavlje.Tom slavlju nazoèile su i sestre družbe Školskih sestarafranjevki s. Mira Bliznac i s. Ivanka Mihaljeviæ zajedno sPetrom Kolakom koji je na spomenutom misnom slavljusvirao na orguljama bazilike sv. Petra. Prije samog euharistijskog slavlja papa Franjo susreo se sPetrom Kolakom i sestrama. Papa se zanimao za djelovanjesestara. S dragim uspomenama prisjetio se svoga pohodaSarajevu. Pohvalio je zalaganje sestara i poželio im jakost,vedrinu i ustrajnost u apostolskom djelovanju. Na osobitnaèin sestre su Papi predstavile „malog orguljaša" Petra kojije od ove jeseni sjemeništarac nadbiskupijskog sjemeništa„Petar Barbariæ" u Travniku. Papa je blagoslovio s. Miru i s.Ivanku, te sjemeništarca Petra, poželio im ustrajnost naKristovu putu i rast u vjeri preporuèivši se osobno u njihovemolitve. Na kraju misnog slavlja Petar je svirao djelahrvatskih skladatelja Franje Dugana i Mate Lešæana, tevlastitu kompoziciju.Nakon misnog slavlja s. Mira, s. Ivanka i Petar, u pratnjiveleposlanice Bosne i Hercegovine pri Svetoj stolici SlaviceKaraèiæ bili su gosti Radio Vatikana gdje je Petarispripovijedao zanimljivu prièu „o njegovu putu od prvihnota na staroj elektronièkoj klavijaturi do velikih orgulja ubazilici Svetoga Petra". Istoga dana, u crkvi SvetogJeronima, na poziv rektora Hrvatskoga papinskog zavodamons. Bože Radoša, sudjelovali su na misnom slavlju ianimirali pjevanje. Iduæeg dana, vrhovna predstojnica s. Klara Šimunoviæzajedno sa sestrama u generalnoj kuæi srdaèno je primilasestre i sjemeništarca Petra te se u sestrinskoj gostoljubivostizanimale za radostan dogaðaj i susret kojeg su sestre imale uVatikanu.

Banjoluèka biskupija pod zaštitom Gospe FatimskeBanja Luka, 25.11.2017. (IKA/TABB) - U subotu 25.studenoga u veèernjem sveèanom misnom slavlju u katedraliobavljena je posveta Banjoluèke biskupije Preèistom SrcuMarijinu. Na stotu obljetnicu posljednjeg ukazanja Gospe uFatimi 13. listopada, a po preporuci pape Franje te poodredbi domaæeg biskupa Franje Komarice, zapoèeo je„hod" kipa Gospe Fatimske kroz župe. Kip se tijekom šesttjedana nosio iz dana u dan, od župe do župe, od dekanata dodekanata. Koncelebrirano misno slavlje je predslavio biskup FranjoKomarica. Liturgijsko pjevanje je animirao katedralni zborpod vodstvom s. Damjane Kovaèeviæ. U prigodnoj homiliji biskup Komarica je potaknuo „sveèlanove biskupijske zajednice da se svi potrudimo kako bi iBog i Gospa i papa i cijela Crkva doživjeli da u ovom dijelunaše domovine ima ne samo velike nepravde, neimaštine,nezaposlenosti, zbunjenosti i neizvjesnosti, nemarnosti negoi mnogo iskrene molitve, žrtve, i brige za spasenje svihljudi".Naglasio je kako su „najbitnije Gospine poruke iz Fatimskihukazanja molitva, osobito krunice, zatim pokora i osobno

obraæenje".Nakon homilije, cjelokupna zajednica, predvoðenabiskupom je izmolila posvetnu molitvu Bezgrješnom SrcuMarijinu za cijelu biskupiju.Pred kraj mise su zajedno izmoljene i prigodne posvetnemolitve za duhovna zvanja te za mir. Prva župa u kojoj je održano molitveno slavlje i obavljenapredviðena posveta župe Bezgrješnom Srcu Marijinu bila ježupa Pohoda BDM u Banja Luci, a posljednja je bila župa„Marija Zvijezda" u Trapistima.Za sve župe tiskana je prigodna knjižica s potrebnimmolitvama i pobožnostima u èast Gospi. Svi vjernici koji suse okupljali u svojim župama na dan pohoda kipa GospeFatimske dobili su krunicu na dar od biskupa Komarice,kako bi je – po izrièitoj želji Gospe Fatimske - mogli molitisvaki dan – za obraæenje grješnika i za pravedan i trajan miru našoj zemlji i cijelom svijetu.

Crkva u Hrvata ika

20 29. studenog 2017. broj 48/2017

Inozemne vijesti

Crkva u Zimbabveu poziva na smirivanje napetosti ipoštivanje ljudskih pravaHarare, 22.10.2017. (IKA) – Katolièka Crkva u Zimbabveuneprestano poziva na smirivanje napetosti i poštivanjeljudskih prava i dostojanstva. O. Frederick Chiromba,generalni tajnik Biskupske konferencije Zimbabvea, poruèioje u svojoj izjavi, koju prenose francuski katolièki mediji,vojnicima da su oni odgovorni za poštivanje ljudskih prava idostojanstva èovjeka. Chiromba takoðer upozorava naširenje lažnih vijesti putem društvenih mreža kojima seizaziva strah i panika kod stanovnika te afrièke zemlje. Krizuse treba iskoristiti kao moguænost za uspostavljanje novogadijaloga na nacionalnoj razini, mišljenja su katolièkipoglavari u Zimbabveu.

Papa primio franjevceVatikan, 23.11.2017. (IKA) - Otvorite svoje srce i zagrlitegubavce našega doba – rekao je papa Franjo obraæajuæi seskupini od oko 400 èlanova franjevaèkih obitelji Prvoga iTreæega samostanskog reda svetoga Franje, koje je 23.studenoga primio u Apostolskoj palaèi u Vatikanu. Hvalavam za to što jeste i za to što radite, posebice zanajsiromašnije i one u najveæim nevoljama – kazao im jePapa, upravljajuæi svoj pozdrav svoj braæi franjevcima kojižive i rade u cijelom svijetu, koje se – kako je rekao Papa aprenosi Radio Vatikan – sve jednako naziva „manjima", poizrièitoj želji svetoga Franje, i prema logici lišavanja svihzemaljskih dobara kako bi se potpuno posvetili Bogu.Franjevaèka je „malenost" prije svega mjesto susreta izajedništva s Bogom – istaknuo je Papa. Po mišljenjusvetoga Franje èovjek nema nièega svoga osim vlastitogagrijeha, a vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom i ništaviše. Budite stoga pred Bogom – dodao je Papa – poputdjeteta koje je ponizno i puno povjerenja, svjesno vlastitogagrijeha. I pazite na duhovni ponos, na farizejski ponos; on jegori od svjetovnosti – upozorio je Sveti Otac. Potrebna jeduhovnost vraæanja Bogu – objasnio je – i to premaevanðeoskoj logici dara koji nas vodi da iziðemo iz sebekako bismo se susreli s drugima i primili ih u svoj život.Zbog toga je važno izbjegavati sva ponašanja nadmoæi. Toznaèi iskorijeniti površni sud o drugima i ogovaranje izanjihovih leða – objasnio je Papa te dodao da to stoji i u'Opomenama svetoga Franje'. Valja odbaciti napast da seautoritet rabi kako bi se podèinilo druge; valja izbjegavati'naplaæivanje' usluga koje èinimo drugima, dok one kojedrugi èine nama smatramo dužnima; i valja ukloniti od sebesrdžbu i nemir zbog bratova grijeha – napomenuo je papaFranjo.Papa je potom podsjetio braæu franjevce da bez milosrðanema ni bratstva ni malenosti, a buduæi da su po pravednostipriznata pravâ svakoga pojedinaèno, ljubav koja nadilazi tapravâ poziva na bratsko zajedništvo – rekao je te objasnio –jer nisu pravâ ta koja vi volite, nego braæa koju trebateprihvatiti u poštovanju, razumijevanju i milosrðu. Braæa suvažna, a ne strukture – istaknuo je Papa.Važno je, osim toga, da svatko obavi ispit savjesti o svomnaèinu života; napomenuo je Sveti Otac – o troškovima, otomu kako se oblaèi, o tomu što smatra važnim, o svojemuposveæivanju drugima, o bijegu od duha pretjerane brige osebi, te o vlastitom bratstvu. Dopustite da u vaš život uðumaleni našega vremena, svi oni koji žive na životnimperiferijama, koji su lišeni dostojanstva, a i svjetlosti

Evanðelja: to su marginalizirani, muškarci i žene koji žive nanašim ulicama, parkovima ili postajama; tisuæenezaposlenih, mladih i odraslih; brojni bolesni koji nemajupristup potrebnom lijeèenju; brojne napuštene starije osobe;zlostavljane žene; migranti koji traže dostojan život…Na kraju je papa Franjo istaknuo dobro svega stvorenoga,dobro Zemlje, te pozvao franjevce da joj posvete posebnubrigu, i to nadilazeæi bilo kakvu gospodarsku raèunicu inerazumnu romantiku, te uvijek misleæi na usku vezu kojapostoji izmeðu siromašnih i krhkosti planeta, izmeðugospodarstva, razvoja, brige za stvoreno i siromašnih.Znamo da se danas ta naša sestra i majka buni, jer se osjeæazlostavljanom. Pred opæim propadanjem okoliša, molim vasda kao sinovi asiškoga Siromaška uðete u dijalog sa svimstvorenim – rekao je na kraju papa Franjo.

Objavljena Papina poruka za Svjetski dan mira 2018.Vatikan, 24.11.2017. (IKA) - Prihvaæati, štititi, promicati iintegrirati, èetiri su djelovanja koja æe omoguæitiizbjeglicama i seliocima pronaæi mir koji traže, istièe se uporuci pape Franje u prigodi proslave 51. Svjetskog danamira koji se obilježava 1. sijeènja 2018. godine, prenosiRadio Vatikan. Poruka je naslovljena „Selioci i izbjeglice -muškarci i žene u potrazi za mirom", a podijeljena je u šestdijelova. U prvom dijelu Sveti Otac izražava svoje želje zamirom, pozivajuæi ljude dobre volje da prihvate one kojibježe od rata, gladi i progona.U sljedeæem se dijelu Papa pita zašto je u svijetu toliki brojselilaca i izbjeglica, odgovarajuæi kako su razlog brojnisukobi koji prisiljavaju ljude da napuste svoju domovinu, alitakoðer želja za boljim životom. Potom je napomenuo daneki porast migracija smatraju prijetnjom. Sa svoje strane –navodi se u poruci – pozivam vas da na migracije gledate spouzdanjem kao priliku za izgraðivanje mira.U èetvrtom se pak dijelu papa Franjo bavi pitanjem: što jepotrebno kako bi selioci i izbjeglice pronašli mir koji traže?Papin odgovor dolazi u obliku strategije koja objedinjujeèetiri djelovanja: prihvaæanje, zaštitu, promicanje iintegriranje, objašnjavajuæi potom pobliže svaku odnavedenih vrsta djelovanja.Promatrajuæi zatim situaciju iz globalne perspektive, SvetiOtac je izrazio nadu da æe duh prihvaæanja i integracijevoditi proces koji æe tijekom 2018. godine dovesti do dvanova UN-ova Svjetska sporazuma (eng. Global Compact) omigracijama i izbjeglicama.Papa u posljednjem dijelu poziva da se nadahnjujemorijeèima njegova predšasnika svetoga Ivana Pavla II. koji jeu svojoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2004.godine napisao: „Ako 'san' o svijetu u miru dijele svi, ako sevrjednuje prinos izbjeglica i selilaca, onda èovjeèanstvomože postajati sve više i više obitelj sviju, a naša Zemljaistinski 'zajednièki dom'". Kroz povijest su mnogi vjerovali utaj „san" – nastavio je papa Franjo – i njihova su dostignuæasvjedoèanstvo da to nije puka utopija.Papa je napomenuo da je meðu onima koji su vjerovali u taj„san" i sveta Franciska Ksaver Cabrini koja je svoj životposvetila služenju seliocima te je postala njihova nebeskazaštitnica. Ona nas je nauèila prihvaæati, štititi, promicati iintegrirati našu braæu i sestre – istaknuo je Papa te zakljuèio:Neka nam po njezinu zagovoru Gospodin svima dadeiskusiti da se „plod pravednosti u miru sije onima koji tvoremir" (Jak 3, 18).

Inozemne vijestiika

2129. studenog 2017. broj 48/2017

Papino putovanje u Mjanmar i BangladešYangon, 27.11.2017. (IKA) - Papa Franjo je malo prijeosam sati po europskom vremenu, a oko 13.30 po mjesnom,stigao u meðunarodnu zraènu luku u Yangonu u Mjanmaru.Tako je zapoèelo njegovo 21. apostolsko putovanje, u okvirukojega æe posjetiti i Bangladeš. U zrakoplovu je Svetoga Ocadoèekao apostolski nuncij nadbiskup Paul Tschang In-Nam išef protokola.Tijekom leta Papa se, oko 22.30 sati, kratko obrationovinarima u zrakoplovu te im zahvalio na društvu na tomputovanju i na njihovu radu. Kažu da je prevruæe; žao mi je,ali neka barem bude plodonosno – rekao je Papa te svimapoželio laku noæ.U zraènoj luci u Yangonu Papu je doèekao jedan ministarpredsjednika Republike Htina Kyawa, a bili su nazoèni imjanmarski biskupi, djeca i etnièke skupine u tradicionalnimnošnjama. Odmah po dolasku u Yangon Papa je pošao unadbiskupiju, u rezidenciju u kojoj æe odsjesti tijekomboravka u Mjanmaru, gdje ga je doèekalo mnoštvo naroda.U nadbiskupskom je dvoru Papa slavio svetu misu, nakonkoje je veèerao i tako završio prvi dan putovanja. Iz zrakoplova je Sveti Otac poslao brzojave s pozdravimavlastima zemalja iznad kojih je letio. Tako je u brzojavuhrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitaroviæ izrazionajbolje želje njoj osobno i svim njezinim sugraðanima, tezajamèio svoje molitve za mir i prosperitet. Svoje jepozdrave poslao i vlastima u Italiji, Bosni i Hercegovini,Crnoj Gori, Srbiji, Bugarskoj, Turskoj, Gruziji,Azerbajdžanu, Turkmenistanu, Afganistanu, Pakistanu iIndiji.

Papa u Mjanmaru: Susret s predstavnicima graðanskihvlasti, diplomatskog zbora i graðanskog društvaPapa Franjo se prije toga u nadbiskupskoj palaèi u Yangonususreo s vjerskim voðama te zemljeNaypyidaw, 28.11.2017. (IKA) - Drugi dan Papinogboravka u Mjanmaru bio je posveæen susretima s državnim,društvenim i vjerskim predstavnicama. U popodnevnimsatima po lokalnom vremenu, a jutarnjim posrednjoeuropskom Papa je otputovao zrakoplovom izYangona u novi glavni grad Mianmara Naypyidawu, gdje sesusreo s Predsjednikom Republike Htin Kyawon i državnomsavjetnicom i ministricom vanjskih poslova Republike UnijeMianmar Daw Aung San Suu Kyi, koji su se godinama boriliprotiv diktature vojnog režima s èijim se predstavnikom,generalom Min Aungom Hlaingom, vrhovnimzapovjednikom Oružanih snaga, Papa sinoæ susreo. GeneralHlaing je naime do 2010. predsjedao vojnoj vladi i još uvijekima jaku moæ u zemlji. Aung San Suu Kyi je 15 godinaprovela u kuænom pritvoru. God. 1991. joj je dodijeljenaNobelova nagrada za mir. U svom prvom službenom govoruu Myanmar International Convention Centeru u Nay PyiTawu na susretu s predstavnicima graðanskih vlasti,diplomatskog zbora i graðanskog društva, Papa se osvrnuona politièko stanje u zemlji, u kojoj vladaju velike napetostimeðu etnièkim manjinama, a napose progonstva pretežnoislamske manjine plemena Rohindža, koje Papa izrièito nijespomenuo. S njima æe se susresti u èetvrtak 30. studenog uBangladešu. Pozvao je sve na uzajamno poštivanje ljudskihprava, posebno onih koji trpe.Osvrnuvši se posebno na važnu ulogu vjerskih zajednica „uvelikoj zadaæi pomirenja i integracije", Papa je u 40-minutnom govoru na španjolskom jeziku pozvao najedinstvo. "Vjerske razlièitosti ne smiju biti izvor podjele inepovjerenja, nego radije snaga za jedinstvo, oproštenje,

toleranciju i mudro izgraðivanje zemlje", istaknuo je Papadodavši da „religije mogu odigrati znaèajnu ulogu uzacjenjivanju emocionalnih, duhovnih i psiholoških ranaonih koji su trpjeli u godinama sukoba". „Crpeæi snagu izduboko ukorijenjenih vrijednosti, one mogu pomoæi uklonitiuzroke sukoba, izgraðivati mostove dijaloga, tražiti pravdu ibiti proroèki glas onima koji trpe", nastavio je Papa,nazvavši „velikim znakom nade" èinjenicu da se „voðerazlièitih religijskih tradicija ove zemlje trude zajednièkiraditi, skladno i u duhu uzajamnog poštivanja, na miru,pomaganju siromašnima i usvajanju istinskih vjerskih iopæeljudskih vrijednosti". „U nastojanju oko izgradnjekulture susreta i solidarnosti, oni pridonose opæem dobru ipostavljaju nužne moralne osnove za buduænost nade iblagostanja za naraštaje koji dolaze", napomenuo je papaFranjo.Papa Franjo se prije toga u nadbiskupskoj palaèi u Yangonususreo sa 17 vjerskih voða te azijske zemlje: predstavnicimabudista, muslimana, hinduista, Židova, katolika i drugihkršæanskih konfesija. Susret je trajao èetrdesetak minuta.Iako nije bilo predviðeno, Papa se obratio prisutnima našpanjolskom jeziku bez pripremljenog teksta. Polazišnatoèka njegova govora bile su rijeèi psalmista: „Gle, kako jedobro i kako je milo kao braæa zajedno živjeti" (Ps 133,1).Biti zajedno ne znaèi jednoumnost – istaknuo je Sveti Otacte nastavio – Zajedništvo nije jednoliènost, takoðer nitiunutar vlastite vjeroispovijesti. Svatko ima svoje vrijednosti,svoja bogatstva, pa i svoje nedostatke. Svi smo razlièiti isvaka vjeroispovijest ima svoja bogatstva, svoje tradicije zapodijeliti s drugima. No to se može dogoditi jedino ako seživi u miru. Mir se gradi u zboru razlika: zajedništvo ideuvijek ruku pod ruku s razlikama – napomenuo je papaFranjo.Mir je sklad – objasnio je Papa – U današnje doba nasvjetskoj razini doživljavamo tendenciju premajednoliènosti, da se sve ljude uèini istima. To ubijaèovjeèanstvo, rijeè je o kulturološkoj kolonizaciji! Moramoshvatiti bogatstvo naših razlika, etnièkih i vjerskih, i poèevšiod tih razlika uæi u dijalog. Od tih se razlika uèi jedan oddrugog, poput braæe.Sveti je Otac potaknuo prisutne da si poput braæemeðusobno pomažu kako bi izgradili Mjanmar koji takoðerzemljopisno posjeduje mnoga bogatstva i razlike.Napomenuo je kako je priroda u toj azijskoj zemlji jakobogata u razlikama. Ne bojmo se razlika! – istaknuo je papaFranjo – Jedan je naš Otac. Braæa smo. I dalje budimo poputbraæe. A kada se meðu sobom posvaðamo, neka to bude kaomeðu braæom koja se potom mire. Uvijek se vraæati tomu dasmo braæa. Smatram da se samo na taj naèin može graditimir.Prisutne je zatim ponovno pozvao da grade mir, da nedopuste kulturološkoj kolonizaciji da ih uniformira. Istinskibožanski sklad neka prevlada razlike koje nisu prepreke, veæbogatstvo za mir – naglasio je Papa te je svoj govorzakljuèio zazivajuæi na prisutne poznati blagoslov iz Knjigebrojeva (6,24-26): „Neka te blagoslovi Gospodin i neka teèuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv tibude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir tidonese!"

Inozemne vijesti ika

22 29. studenog 2017. broj 48/2017

Prilog dokumenti

Misa je spomen-èin Kristova vazmenog otajstvaPapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 22.studenoga 2017.Draga braæo i sestre, dobar dan!Nastavljajuæi kateheze o misi, možemo se zapitati: što jezapravo misa? Misa je spomen-èin Kristova vazmenogotajstva. Ona nas èini dionicima njegove pobjede nadgrijehom i smræu, i daje puni smisao našem životu.Zato, da bismo shvatili vrijednost mise, moramo ponajprijeshvatiti biblijsko znaèenje "spomen-èina" (memorijala). To"nije puko sjeæanje prošlih dogaðaja, nego… [oni] na nekinaèin, bivaju prisutni i zbiljski. Izraelski narod upravo takoshvaæa svoje osloboðenje iz Egipta: svaki put kad se slavipasha, dogaðaji Izlaska bivaju prisutni u sjeæanju vjernikakako bi prema njima uskladili svoj život" (KatekizamKatolièke Crkve, 1363). Isus Krist je, svojom mukom,smræu, uskrsnuæem i uzašašæem, na nebo dovršio Pashu amisa je spomen-èin njegove Pashe, njegova "izlaska" koji jeuèinio za nas da nas izbavi iz ropstva i uvede u obeæanuzemlju vjeènog života. To nije samo neko sjeæanje, ne, to jenešto više: to je uprisutnjivanje onoga što se dogodilo prijedvadeset stoljeæa.Euharistija nas uvijek vodi do samog vrhunca Božjegspasenja: Gospodin Isus, postavši kruhom koji se lomi zanas, izlijeva na nas sve svoje milosrðe i ljubav, kao što jeuèinio na križu, da obnovi naše srce, naš život i naš odnos sNjim i s braæom. Drugi vatikanski koncil kaže: "Kad god sena oltaru slavi žrtva križa, kojom je Krist, naša Pasha, biožrtvovan, vrši se djelo našega otkupljenja" (Dogm. konst.Lumen gentium, 3).Svako slavlje Euharistije je zraka onog sunca bez zalaskakoje je uskrsli Isus. Sudjelovati na misi, osobito nedjeljom,znaèi uæi u pobjedu Uskrslog, biti obasjani njegovomsvjetlošæu, osjetiti kako nam se grudima razlijeva njegovatoplina. Duh Sveti nas po euharistijskom slavlju èinidionicima božanskog života koji je kadar preobraziti èitavonaše smrtno biæe. U svom prijelazu iz smrti u život, izvremena u vjeènost, Gospodin Isus vodi i nas zajedno sNjime èiniti Pashu. Na misi se èini Pasha. Mi smo na misi sIsusom, umrlim i uskrslim i on nas vuèe naprijed, u vjeèniživot. Na misi se sjedinjujemo s Njim. Štoviše, Krist živi unama i mi živimo u njemu, kako kaže sveti Pavao: "SKristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meniKrist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjegakoji me ljubio i predao samoga sebe za mene" (Gal 2, 19-20).Njegova nas krv, naime, oslobaða od smrti i straha od smrti.Oslobaða nas ne samo od vlasti tjelesne smrti, nego odduhovne smrti koja je zlo, grijeh, koja nas snaðe svaki putkad postanemo žrtve vlastitoga ili tuðega grijeha. I tada jenaš život oneèišæen, gubi ljepotu, gubi smisao, vene.Krist nam, naprotiv, vraæa život; Krist je punina života, akad se suoèio sa smræu uništio ju je jednom zasvagda:"uskrsnuvši od mrtvih smrt uništi, život obnovi" (Èetvrtaeuharistijska molitva). Kristov Vazam je konaèna pobjedanad smræu, jer je On svoju smrt pretvorio u najviši èinljubavi. Umro je iz ljubavi! A u euharistiji On nam želiprenijeti tu vazmenu, pobjednièku ljubav. Ako je primamo svjerom, mi takoðer možemo uistinu ljubiti Boga i bližnjega,možemo ljubiti kao što je On nas ljubio, dajuæi život.Ako je Kristova ljubav u meni, mogu se potpuno darivatidrugom, sa sigurnošæu u srcu da èak i ako bi me drugipovrijedio, ne bih umro; u protivnom bih se trebao braniti.Muèenici su dali svoju život upravo zbog te sigurnosti u

Kristovu pobjedu nad smræu. Samo ako iskusimo ovuKristovu moæ, moæ njegove ljubavi, uistinu smo slobodnidarivati se bez straha. To je misa: uæi u tu Isusovu muku,smrt, uskrsnuæe, uzašašæe; kad idemo na misu to je isto kaoda idemo na Kalvariju, ista stvar. No, razmislite: ako zavrijeme mise idemo na Kalvariju – poslužimo se svojommaštom – i znamo da je onaj èovjek tamo Isus. Hoæemo li sidopustiti da brbljamo, da fotografiramo, da radimo maluzabavu? Ne! Jer je to Isus! Sigurno æemo biti u tišini, plakatii ujedno biti radosni što smo spašeni. Kad uðemo u crkvu daslavimo misu, mislimo na to: dolazim na Kalvariju, gdje Isusdaje svoj život za mene. I tako nestaje zabave, nestajubrbljanja, komentari i te stvari koje nas udaljuju od te takolijepe stvari kao što je misa, Isusova pobjeda.Mislim da je sada jasnije kako Pasha biva prisutna i djelatnasvaki put kad slavimo misu, to jest smisao spomen-èina.Sudjelovanje u euharistiji uvodi nas u Kristovo vazmenootajstvo, dajuæi nam da prijeðemo s Njim iz smrti u život, tojest na kalvariju. Na misi se ponavlja kalvarija, to nije nekazabava.

Kriteriji za ulazak u Božje kraljevstvoPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 26.studenoga 2017.Draga braæo i sestre, dobar dan!Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimosvetkovinu Krista Kralja svega stvorenja. Njegov jekraljevstvo, kraljevstvo vodstva, služenja i ujednokraljevstvo koje æe se na kraju vremena potvrditi kao sud.Danas imamo pred sobom Krista kao kralja, pastira i suca,koji pokazuje kriterije pripadanja Božjem. Ovo su kriteriji.Evanðeoski tekst zapoèinje velièanstvenom vizijom.Obraæajuæi se svojim uèenicima, Isus kaže: "Kad SinÈovjeèji doðe u slavi i svi anðeli njegovi s njime, sjest æe naprijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). To je sveèani uvod uopis sveopæeg suda. Nakon što je proživio zemaljski život uponiznosti i siromaštvu, Isus se sada pojavljuje u božanskojslavi koja mu pripada, okružen anðeoskim èetama. Èitavo jeèovjeèanstvo okupljeno pred Njim i On vrši svoju vlastrazdvajajuæi jedne od drugih, kao što pastir luèi ovce odjaraca.Onima sa svoje desne strane kaže: "Doðite, blagoslovljeniOca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno zavas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti;ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol izaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah idoðoste k meni" (rr. 34-36). Pravednici ostaju u èudu, jer sene sjeæaju da su ikada susreli Isusa, a još manje da su mupomogli na taj naèin; ali On izjavljuje: "što god uèinistejednomu od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste!" (r.40). Ta nas rijeè ne prestaje nikada pogaðati, jer otkrivadokle seže Božja ljubav: sve dotle da se poistovjeæuje snama, ali ne kad smo dobro, kad smo zdravi i sretni, ne, veækad smo u potrebi. I u tom skrivenom naèinu On se dajesusresti, pruža nam ruku kao prosjak. Tako Isus otkrivapresudni kriterij njegova suda, a to je konkretna ljubavprema bližnjemu u nevolji. I tako se objavljuje snaga ljubavi,Božja vladavina: solidarnost s onima koji trpe kako bi seposvuda pobudili stavovi i djela milosrða.Prispodoba o sudu se nastavlja. Kralj udaljuje one kojima seu svom životu nisu brinuli za potrebe braæe. I oni ostajuiznenaðeni i pitaju: "Gospodine, a kada te to vidjesmo

Prilog dokumentiika

2329. studenog 2017. broj 48/2017

gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili utamnici, i ne poslužismo te?" (r. 44). Time hoæe reæi: "Dasmo te vidjeli, sigurno bismo ti pomogli!". Ali kralj æeodgovoriti: "što god ne uèiniste jednomu od ovih najmanjih,ni meni ne uèiniste" (r. 45). Na kraju našega života bit æenam suðeno prema ljubavi, to jest prema našoj konkretnojljubavi i služenju Isusu u najmanjoj i najpotrebitijoj braæi.Onaj prosjak, onaj potrebiti koji pruža ruku je Isus; onajbolesnik kojeg moram posjetiti je Isus; onaj zatvorenik jeIsus; onaj gladni èovjek je Isus. Mislimo na to.Isus æe na kraju vremena doæi suditi svim narodima, ali knama dolazi svaki dan, na najrazlièitije naèine, i moli nas daga primimo. Neka nam Djevica Marija pomogne dasusreæemo i prihvaæamo Isusa u njegovoj Rijeèi i Euharistiji,i istodobno u braæi i sestrama koji trpe glad, bolest, tlaèenje inepravdu. Neka ga naša srca prime u našem sadašnjemživotu, kako bi On nas primio u vjeènost njegovaKraljevstva svjetla i mira.Nakon AngelusaDraga braæo i sestre!U petak nas je silno ražalostila vijest o pokolju koji sedogodio u džamiji na sjeveru Sinaja, u Egiptu. Nastavljammoliti za brojne žrtve, ranjene i za cijelu zajednicu, takoozbiljno pogoðenu. Neka nas Bog oslobodi ovakvih tragedijai podupre napore svih onih koji rade na miru, slozi isuživotu. Ti su ljudi u tom trenutku molili; i mi se, u tišini,pomolimo za njih.Juèer je u Cordobi, u Argentini blaženom proglašena majkaCatalina de María Rodríguez, utemeljiteljice družbeHermanas Esclavas del Corazón de Jesú, prve ženskeredovnièke zajednice u Argentini. Catalina je živjela u 19stoljeæu. Najprije je bila udana a zatim, nakon što je ostalaudovicom, posvetila se Bogu i duhovnoj i materijalnoj skrbiza najsiromašnije i najranjivije žene. Uzdignimo hvaluGospodinu zbog te "žene silno zaljubljene u Srce Isusovo ièovjeka".Pozdravljam sve vas hodoèasnike, iz Italije i drugih zemalja:obitelji, župne skupine, udruge. Posebno pozdravljamukrajinsku zajednicu koja obilježava tragediju Holodomora(Gladomor) koja se dogodila za Staljinova režima kada suglaðu usmræeni milijuni Ukrajinaca. Molim za Ukrajinu, dasnaga vjere uzmogne pomoæi lijeèiti rane iz prošlosti ipromicati današnje putove mira.Pozdravljam vjernike iz Cagliarija, Matere, Potenze, Parme,Crotonea i Rossana, kao i èlanove Talijanskog udruženjapratitelja u marijanskim svetištima na svijetu.Veèeras zapoèinjem apostolsko putovanje u Mianmar iBangladeš. Molim vas da me pratite molitvom, da mojaprisutnost za tamošnja puèanstva bude znak blizine i nade.

Prilog dokumenti ika

24 29. studenog 2017. broj 48/2017