SADRŽAJ

UVOD ..........................................................................................................2

1. TEORIJSKE I PRAKTIČNE OSNOVE UPISA DJECE U ŠKOLU .............................................................3

1.2. DETERMINANTE USPJEHA U POČETNIMRAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE .................................................3

1.2.1. Psihički razvoj .........................................................................31.2.2. Mentalni razvoj .......................................................................41.2.3. Testovi za ispitivanje inteligencije kod djece .........................51.2.4. Socijalni razvoj .......................................................................51.2.5. Emocionalni razvoj .................................................................61.2.6. Ispitivanje govora kod djece ...................................................71.2.7. Predhodno stečeno znanje kod djece ......................................81.2.8. Ispitivanje stvaralačkih sposobnosti kod djece .......................9

ZAKLJUČAK ............................................................................................10

LITERATURA ...........................................................................................11

PRILOZI .....................................................................................................12Upitnik za roditelje .....................................................................................12Test dječjih predznanja za upis u I razred ...................................................13

1

UVOD

Pri utvrđivanju zrelosti djeteta za polazak u školu postoje određene teškoće. Činjenica je da se životni uzrast i stepen razvoja (unutarnji uzrast) uvijek ne podudaraju. Zato se ne može tačno utvrditi obavezno vrijeme polaska djeteta u školu na osnovu životnog uzrasta. Ako je dijete suviše rano i nezrelo uključeno u školski život i rad, mogu se javiti određeni uticaji štetni za njegovo fizičko i psihičko stanje. Treba imati na umu da uspjesi ili neuspjesi u školi mogu snažno uticati na cjelokupnu psihičku strukturu, na psihičku ravnotežu, na formiranje stavova i odnosa djeteta prema okolini i prema samom sebi. Uglavnom se smatra da zrelost za polazak djeteta u osnovnu školu zavisi od godina njegovog života. Pri tome se oslanja na zakonske propise koji regulišu uzrast za obavezno kretanje u školu. Ali zakonski propisi o polasku djece u osnovnu školu ne samo da su se vremenom često mijenjali, već se i danas u raznim zemljama propisuje različit uzrast obaveznog polaska u školu. Zakonodavstvo donosi propise na osnovu tradicijom podržavanog mišljenja da je dijete zrelo za učenje oko šeste, sedme godine života. Međutim, osim određenog životnog uzrasta dijete mora pokazivati i zadovoljavajući tjelesni i duševni razvoj.

Zbog predhodno navedenog neophodno je temeljitije utvrditi pojam zrelosti za školu jer se taj pojam u praksi često ne razlikuje od pojma sposobnosti za školu. Potrebno je također obrazložiti zašto se u slučajevima odstupanja od zadovoljavajućeg tjelesnog i duševnog razvoja može i treba dopustiti raniji ili kasniji polazak djeteta u školu, jer se u praksi i po tom pitanju vrlo često stvaraju nedoumice.

''Sposobnost za školu je takvo stanje mladog čovjeka u kojem se on može podvrgnuti procesu vaspitanja i obrazovanja u kolektivu na način koji odgovara organizaciji rada u nekoj školi. Sposobnost za polazak u školu širok je pojam i obuhvata pojam zrelosti za školu. (Može pojedinac biti zreo za školu, ali privremeno nesposoban za njeno pohađanje.) Pod zrelošću za školu podrazumijeva se takvo stanje djeteta koje mu dopušta da na osnovu razvojnog stupnja svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti uspješno sudjeluje u organizovanaom vaspitno-obrazovnom radu škole''(Mandić, 1982, str.54).Da bi se adekvatnije prostupilo pomenutim nedoumicama jako je važno temeljito upoznati osnove za određivanje zrelosti djeteta za polazak u školu.

2

1. TEORIJSKE I PRAKTIČNE OSNOVE UPISA DJECE U ŠKOLU

Od kada postoji škola i oraganizirano školsko vaspitanje, postoji i izražena potreba da se utvrdi pripremljenost djece za polazak u školu iz više razloga. Zapaženo je da se godine starosti (hronološka dob) i mentalna dob ne podudaraju i da ta nepodudarnost utiče na uspjeh učenika u početnim kao i u kasnijim razredima školovanja. Ako dijete po svom mentalnom uzrastu znatnije zaostaje u odnosu na hronološki uzrast, postavlja se pitanje može li se uspješno početi i nastaviti školovanje sa djecom čiji je mentalni i hronološki uzrast približan. Ako mentalni uzrast ide znatnije ispred hronološkog, postavlja se pitanje da li takvo dijete treba ranije dati u školu ili ga ipak treba školovati sa vršnjacima koji su slabijih intelektualnih mogućnosti. ''Razvojem pedagogije i psihologije, posebno razvojne psihologije, došlo je do značajnih otkrića u području razvoja i vaspitanja ličnosti, koja su omogućila da se dublje sagledaju i realnije ocijene determinante uspeha učenika u početnim razredima osnovne škole. Kasnije je došlo i do izrade instrumenata, tehnika i postupaka utvrđivanja pripremljenosti djeteta za polazak u školu. Na toj je osnovi izgrađen čitav sistem pedagoških i drugih mjera koje treba preduzeti da se dosljedno primijeni sistem prijema učenika u prvi razred'' (Grandić, 2007, str.135).

1.2. DETERMINANTE USPJEHA U POČETNIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE

1.2.1. Fizički razvoj

Zrelost djeteta za školu zavisi , bez sumnje, prvom redu od fizičkog razvoja. Škola predstavlja zahtjeve za tjelesno zdravlje , snagu i tjelesnu otpornost djeteta: ono sada mora duže sjediti na jednom mjestu, u klupi ili stolici koja iziskuje određeni pravilan položaj tijela, zatim ako je udaljenost od škole veća mora savladati svakodnevne potrebne napore, podnositi hladnoću, toplinu i sl.

Brzina fizičkog razvoja, kvalitet i stepen normalnosti fizičkog razvoja, razne smetnje i deformiteti, pojave raznih oboljenja i povreda u procesu razvoja i moguće posljedice utiču na to da neko dijete ranije , a neko kasnije fizički sazrije za početak školovanja. Nemoguće je idealno utvrđivanje elemenata fizičkog razvoja prilikom donošenja odluke o podobnosti djeteta za polazak u školu, ali se mora stručno utvrditi minimum karakteristika razvoja koje je neophodno ispitati odgovarajućim brojem instrumenata i postupaka. Npr. proporcije školskog djeteta u pogledu odnosa između glave i tijela mijenjaju se u korist tijela. Čelo se proporcionalno smanjuje, a srednji i donji dio lica poprimaju oštriji izraz, usta, nos, obrazi i brada čvršće su formirani. Izraz lica odaje određeni stav prema okolini i u njemu se očituju uz efektivne reakcije prosuđivanja. Sam trup je kraći i uži, trbuh manji i više izravnan, a ekstremiteti duži, tanji i vitkiji.

''Za polazak djeteta u prvi razred osnovne škole obično se utvrđuje opšti fizički razvoj, motorni razvoj, zdravstveno stanje, ispravnost čula itd. Tako npr. od stepena

3

motornog razvoja zavisi motorno učenje, a od motornog učenja zavisi stjecanje vještina kao što su trčanje, pisanje (ono je i intelektualna i motorna aktivnost), vještina izvođenja raznih radnih operacija itd. Motorni razvoj pojedinca omogućava: bolje prilagođavanje pojedinca, intenzivnije bavljenje različitim aktivnostima, mobilnost i razvoj organizma, socijalni razvoj koji se odvija u procesu igre i drgih zajedničkih aktivnosti'' (Tomić, 2008, str.31). Na osnovu brojnih istraživanja zaključeno je da prilikom ispitivanja fizičkih sposobnosti djece za polazak u školu treba organizovati tim stručnjaka kojeg bi sačinjavali ljekari, stručnjaci fizičkog vaspitanja, pedagozi i psiholozi.

1.2.2.Mentalni razvoj

Školi je osnovna zadaća da razvija i formira mladog čovjeka prenošenjem znanja, iskustava, i običaja koji vrijede u nekom društvu, te da omogući stjecanje niza vještina i navika potrebnih za razne djelatnosti u životu, a sve to putem raznovrsne i žive aktivnosti djeteta u obliku učenja.

''Da bi sve to moglo postići dijete mora prilikom ulaska u školu već imati do određene mjere razvijene osjetne organe, mora posjedovati jasne predodžbe o predmetima i pojavama okolnog svijeta, mora ovladati određenim fondom riječi, te posjedovati određenu vještinu govornog izražavanja. Također je potrebna i razvijena sposobnost koncentracije, izdržljivosti i stabilnosti pažnje, sposobnost reproduciranja putem hotimičnog zapamćivanja, sposobnost stvaranja novih predožbi namjernim izmjenjivanjem njihovih elemenata pomoću fantazije, do neke mjere razvijene misaone funkcije koje će mu omogućiti da prilaze osnovnim operacijama raščlanjivanja, upoređivaja, uopćavanja, izvođenja i zaključivanja'' (Časopis porodica i dijete, 1982, str 28). Osim navedenih funkcija, djetetu je potrebna i određena razvijenost sposobnosti koje u prvom razredu iziskuje učenje čitanja, pisanja i računanja. Za ulazak u osnovnu školu dijete ne mora unaprijed shvatati te vještine, na šta roditelji obično pomišljaju kada je riječ o pripremanju djece za školu. Dijete treba postići za to nužnu motoričku razvijenost, spretnost pokreta ruku i prstiju, koordinaciju pokreta oka i ruke, sposobnost uočavanja veličina i brojeva te shvaćanja smisla simbola. Naravno, interes pojedinog djeteta za čitanje i pisanje prije polaska u školu treba podupirati i zadovoljavati.

''Utvrđeno je da su sledeće osobine ličnosti najviše povezane sa školskim uspjehom ispitanika i to sledećim redom:

1. kristalizovana inteligencija;2. veoma snažan superego, koji se sastoji od sledećih osobina: svjesnost,

nepokolebljivost, ozbiljnost, pridržavanje pravila;3. veoma snažan ego, čiju sadržinu čine emocionalna stabilnost, zrelost i

hladnokrvnost;4. sklonost riziku, hrabrost, spontanost;5. razvijeno povjerenje u sebe, postavljanje velikih zahtjeva samom sebi;6. strpljivost, praktičnost, tolerantnost, široko razvijena interesovanja;7. postignuće putem nezavisnosti, zrelost, dominantnost, superiorna

intelektualna sposobnost;8. ekstraverzija;9. razvijena motivacija postignuća i motiv radoznalosti.

4

Učenici koji postižu dovoljan i slab uspjeh u školi imaju razvijene sledeće faktore ličnosti:

1. anksioznost;2. neurotičnost;3. loše integrisanu ličnost;4. konformizam;5. izrazito manje razvijenu kristalizovanu inteligenciju i sposobnost za učenje;6. nerazvijenu motivaciju za istraživanjem i postignućem '' (Tomić, 2008, str.137)

1.2.3. Testovi za ispitivanje inteligencije kod djece

Za ispitivanje inteligencije kod djece primjenjuje se veći broj testova mentalnog razvoja. Najstariji i najčešće upotrebljavan test je Binet-Simonova skala za ispitivanje inteligencije, zatim Ravenove matrice u boji, WISC (Vekslerova skala za ispitivanje inteligencije djece), Gudinafov test crteža čovjeka, Test za solske novince- autor Vera Smiljanić iz Ljubljane i dr.

Koliko će precizno testovi inteligencije davati pedagošku dijagnozu i prognozu zavisi, pored ostalog, od kvaliteta njihove izrade i baždarenja, od kvaliteta njihove primjene i umješanosti u interpretaciju dobijenih rezultata. Također je značajno kako će rezultate testa koristiti nastavnici, koliko će vjerovati u njegove sposobnosti, kako će ga i čime podsticati, koliko će dijete imati šansu da se razvije i ispolji svoje sposobnosti, koliko će biti cijenjeno i podsticano, kako će se nastavnici odnositi prema djeci koja imaju izvjesna ograničenja (sporo uče, imaju znatno slabije rezultate na testu inteligencije od prosjeka razreda) i kako će razvoj djeteta podsticati roditelji, vršnjaci i društvena sredina u kojoj živi.

1.2.4. Socijalni razvoj

''Socijalna zrelost omogućava da dijete shvati i prihvati radne obaveze, da se pridržava reda u školi, prilagođava školskoj sredini, učestvuje u školskim aktivnostima, sarađuje sa drugovima, nastavnicima, radi u odjeljenskoj zajednici,da se prilagodi odlukama kolektiva, poštuje interese grupe, uvažava mišljenja i stavove članova kolektiva kojem pripada, razvija i ispoljava drugarstvo, solidariše se sa drugovima'' (Grandić, 2007, str 171).

Nastavnici očekuju od djece da kada pođu u školu budu oslobođena onih oblika ponašanja koji ih mogu dovesti u sukob sa nastavnicima i vršnjacima, npr. tvrdoglavost, razmaženost, zavist, neiskrenost, lažljivost, predrasude i stereotipije. I ona djeca koja bježe od odgovornosti, idu linijom manjeg otpora u procesu rješavanja svakodnevnih problema, probleme rješavaju neprihvatljivim kompromisima, smatraju se nedovoljno socijalno zrelima za polazak u školu. Za polazak djeteta u školu značajno je da ono shvata i prihvata kolektivni život, da je sposobno da komunicira i sarađuje sa drugom

5

djecom , da se ponaša na način kako od njega očekuje zajednica kojoj pripada, da usklađuje svoje potrebe i želje sa potrebama školskog kolektiva i druge djece, da se prilagođava novoj sredini, aktivnostima i ljudima, da pokazuje elementarnu samostalnost u kretanju na javnim mjestima, da je sposobno da se brine o svojim stvarima, da se hrani i održava higijenu, da uspješno obavi zadatke koji mu se postavljaju, da prati nastavu, samostalno uči i radi na izradi domaćih zadataka. ''Posebno je značajno da dijete može da otklanja predrasude koje je ponijelo iz porodice, da savlada superiornost ili inferiornost koja je kod njega prisutna, da savlada lažljivost i oblike dvoličnog ponašanja, da se realno suočava sa ograničenjima koja ima u odnosu na drugu djecu, da otklanja nedisciplinu i agresivnost koja se pojavljuje u njegovom ponašanju, da savlada stid i strah, da se oslobađa fobija, paranoičnih tendencija i sl.'' (Mandić, 1982, str 163).

Socijalni razvoj zavisi od uslova u kojima dijete živi, od kvaliteta socijalne inteligencije, od uticaja sredstava masovnog komuniciranja, od uticaja predškolskih organizacija, vršnjaka, članova porodice. Uloga odraslih u dječjem socijalnom razvoju jeste da stvaraju socijalnu klimu u kojoj će se odvijati pozitivna interakcija i u kojoj će dijete učiti da uspješno obavlja određene društvene uloge.

Ne postoje instrumenti kojima bi se socijalna zrelost procjenjivala sa velikim procentom sigurnosti, ali se pri upisu djece u školu koriste inventarni upitnici, skale i testovi socijalne zrelosti kojima se posredno (ispitujući interesovanja, stavove, postupke i mišljenja) zaključuje o nivou socijalne zrelosti. E.Dol je konstruirao jednu takvu skalu socijalne zrelosti (Vajnledska skala). Ona sadrži 117 pitanja koja su svrstana prema uzrastima od 0 do 25 i izna 25 godina. Postoji nekoliko kategorija pitanja; neka od njih otkrivaju u kolikoj mjeri dijete poslužuje sebe u odijevanju i hranjenju, a neka se odnose na interakciju sa drugom djecom. Ovdje se informacije o djetetu traže od njegovih roditelja, rodbine, vaspitača u predškolskim ustanovama ili drugih ljudi koji mogu dati informacije o socijalnim aktivnostima djeteta.

1.2.5. Emocionalni razvoj

''Emocije predškolskog djeteta su intenzivne, traju kratko i nestabilne su, pojavljuju se često, izazivaju ih različiti podražaji, u kratkim vremenskim razdobljima smjenjuju se gnjev i oduševljenje, naklonost i netrpeljivost, zadovoljstvo i nezadovoljstvo. U stanju emocija javljaju se različite vanjske manifestacije npr.izrazi lica, tjelesna ''narogušenost'', drhtav ili povišen glas. Sazrijevajući dijete uviđa da njegovi postupci izazivaju i kod druge djece i kod odraslih odgovarajuće reakcije i na taj način ono uči da kontroliše svoje emocije što je upravo znak emocionalne zrelosti'' (Šehović, 2005, str.372).

Kod djece su izraženije nego kod odraslih sledeće emocije: strah, ljubomora, gnjev, ljubav, radost, zadovoljstvo, nezadovoljstvo i sl. Ove emocije imaju snažan uticaj na ponašanje djeteta, na njegov odnos prema odraslim i drugoj djeci, na odnos drugih prema njemu i na uspješnost aktivnosti koju obavlja. Tako npr.strah, ukoliko je pretjerano izražen, može da parališe duhovne i fizičke snage djeteta i da mu onemogući da obavi određenu aktivnost na način na koji bi bilo u stanju da savlada strah.

6

Dijete se boji saobraćajnih sredstava, životinja, ''zlih'' ljudi, stranih ljudi, bolesti, nepoznatog, ozljeda i sl. To su razumni, pa čak i korisni oblici straha, ali se često javljaju i posve neracionalni strahovi kao npr. strah od mraka u podrumu, od mračne šume, vode, smrti, pauka i sl. Te neracionalne strahove djeca preuzimaju od odraslih i oni utiču na dječje ponašanje, na odnose sa drugima, na uspjeh u školskom učenju. Kod djeteta se može pod određenim uslovima razviti prije polaska u školu strah od škole, nastavnika i sl. Zbog toga je od velike važnosti naučiti dijete da se plaši realnih opasnosti: električne struje, vatre, duboke vode, nepoznatog psa, a suzbijati izrazitije forme neopravdanog straha koji smeta u obavljanju aktivnosti i komuniciranju sa drugim ljudima .

''Osjećaj krivice se javlja kod djece zbog bojazni da njihovo obavljanje radnji neće biti pozitivno ocijenjeno. Ako je kršenje normi praćeno strogim zabranama, kažanjavanjem, fizičkim maltretiranjem djeteta, dijete formira uvjerenje da sa njim nešto nije uredu, da mu ne polazi za rukom da učini ono što se zahtijeva. U ovom slučaju osjećaj krivice je kočnica za ispoljavanje ljudskih i stvaralačkih kvaliteta'' (Šehović, 2005, str.398). Anksioznost je uslovljena situacijama realnog svijeta u kojima se čovjek osjeća nezaštićenim i u kojima doživljava neprijatne prizore. Kada je neko duboko zabrinut bez jasnog razloga, kada je pri tome uzbuđen i uznemiren, kada je to stanje nerijetko popraćeno drhtavicom i osjećanjem sputanosti i gušenja, onda je riječ o tjeskobi ili anksioznosti. Kod neke se djeca ova krajnje negativna emocija javlja zbog njihove opšte nesigurnosti, zbog obiteljskih konflikata na koja oni nemaju uticaj, pa i zbog neriješenih problema u školi. Ljubav se kod djece razvija prema bliskim osobama: majci, ocu , braći , sestrama, a uslovljena je prijatnostima koje dijete doživljava kada kontaktira sa njima. Fromm ističe a je ljubav bitna pretpostavka čovjekove afirmacije. ''Afirmacija čovjekovog vlastitog života, sreće, rasta, slobode ima korijene u čovjekovoj sposobnosti da voli, to jest u brizi, respektu, odgovornosti i znanju. Ako je neki pojedinac sposoban da voli produktivno, on tada voli i sebe, ako on može da voli samo druge, tada ne može da voli uopće.'' (Erich Fromm).

Kriterij za ispitivanje emocionalne zrelosti je stepen do kojeg je dijete prevazišlo oblike emocionalnog ponašanja koji su bili karakteristični za djetinjstvo i usvojilo oblike ponašanja koji su karakteristični za odrasle ljude. Naravno dijete sa navršenih 6 godina života ne može imati razvijene oblike ponašanja koje ima zreo čovjek, ali može imati elemente tog ponašanja koji mu omogućuju da obavlja školske zadatke, da sarađuje sa drugom djecom i nastavnicima i da vodi brigu o sebi i kontroliše sebe koliko se to može zahtijevati od jednog šetogodišnjaka.

1.2.6. Ispitivanje govora kod djece

Razvoj govora zavisi od nasljeđa, neuromuskularne podloge, inteligencije, uslova društvene sredine, od načina na koji se dijete podstiče da saznaje svijet oko sebe, od vrste i nivoa razvijenosti motivacije za ispitivanje svijeta i za stjecanje znanja, od uslova da dijete vježba govor i da se koriguje kada je to neophodno, te od stepena aktiviteta koji svakodnevno ispoljava. ''Razvoj govora kod djece jedan je od osnovnih zadataka vaspitno-obrazovnog rada u porodici i školi. Istraživanja su pokazala da između djece istog uzrasta postoje razlike u razvoju govora, da su djeca čiji je govor slabije razvijen

7

sličnija u tom pogledu djci mlađoj za jednu godinu nego svojim vršnjacima (Tomić, 2008, str.71).

Za utvrđivanje opšte govorne razvijeosti i bogatstva rječnika postoje posebni testovi, kojima se može utvrditi kolika je govorna razvijenost sakog pojedinačnog djeteta u odnosu na hronološku dob. Ukoliko postoji usporeni govorni razvoj kod djeteta, značajno bi bilo, prije donošenja odluke o njegovoj podobnosti/nepodobnosti za polazak u školu, utvrditi uzroke usporenog razvoja govora, stepen do koga je ta usporenost izražena. Postoje određene greške koje bi trebalo utvrditi kod svakog djeteta i procijeniti koliko one mogu da utiču na njegov uspjeh u školi. ''Greške u govoru koje bi trebalo ipitati obično su ove:

- prisustvo slanga (izraza u svakodnevnoj upotrebi koji nisu književni izrazi),

- provincijalizmi (svaka homogenija sredina ima neki svoj provincijalski govor)

- gramatičke greške (koje se javljaju kod djece koja nemaju odgovarajuće iskustvo u upotrebi jezika i ne poznaju osnovna pravila gramatičke upotrebe jzika kojim se koriste)'' (Tomić. 2008, str.76).

Bilinvizam je također faktor koji, pod određenim okolnostima, može da utiče na govorni razvoj. Istraživanja su pokazala da su djeca koja su istovremeno učila dva jezika imala u prosjeku manji fond riječi, kraću rečenicu i slabiju sadržinu rečenice od one djece koja su učila samo jedan jezik.

1.2.7. Predhodno znanje kod djece

Svakom je nastavniku poznato da djeca iz različitih sredina dolaze sa znatnim razlikama u predhodnom znanju i da od toga uglavnom zavisi uspjeh djeteta u prvom razredu osnovne škole.

''Da bi se utvrdilo da li djeca raspolažu predhodnim znanjem ispituje se koje činjenice poznaju, kojim pojmovima su ovladala, da li se onim što su usvojila uspješno koriste u svojim svakodnevnim aktivnostima i u procesu sticanja novih znanja. Tako se npr. prije polaska u školu ispituje bogatstvo dječjeg rječnika, dužina i kvalitet rečenice kojom se djeca koriste, gramatička ispravnost govora, greške u govoru, poznavanje slova, sposobnost čitanja i pisanja, kultura izražavanja i sl. Također se ispituje da li djeca uočavaju oblike predmeta, njihovu boju, veličinu, mogu li uočiti položaj predmeta prema sebi i prema drugim predmetima, da li znaju brojati i do koliko, poznaju li osnovne računske operacije i sl.'' (Grandić, 2007, str.254)

Ispitujući predhodna znanja djece, koja se upisuju u prvi razred osnovne škole, uočavamo da se ona puno razlikuju u kvalitetu i kvantitetu. Npr. djeca rođena na selu imaju puno više predhodnog znanja o prirodnim pojavama, životinjama i aktivnostima ljudi u selu nego gradska djeca. Gradska djeca su više informisana o onome što ljudi rade u gradovima. Posebno je značajno za početak školovanja to što predhodno znanje pozitivno utiče na razvijanje motivacije djece za školsko učenje, usavršava njihove tehnike učenja i razvija interesovanje za aktivnosti u školi.

8

1.2.8. Ispitivanje stvaralaštva učenika

Veoma je značajno otkriti da li dijete posjeduje talenat i koliko je taj talenat razvijen, kao i šta je talentovano dijete ostvarilo u području stvaralaštva. Za tu svrhu se mogu pripremiti testovi kreativnosti. Tim putem nastavnik bi mogao steći uvid u to koliki je kreativni potencijal njegovih učenika i mogao bi putem svakodnevne nastave, posebno individualno planirane i individualizirane nastave, da im pruža pomoć da intenzivnije razvijaju svoje stvaralaštvo.

9

ZAKLJUČAK

Ispitivanje fizičke, mentalne, emocionalne, socijalne i govorne pripremljenosti djeteta za polazak u školu ima za cilj da prikupi podatke o razvoju djece, da ponudi podatke o prosječnom razvoju ispitane grupe, o broju učenika čiji je razvoj znatnije iznad ili ispod prosjeka i da procjeni, imajući u vidu cilj vaspitanja i obrazovanja u prvom razredu osnovne škole i rezultate ispitivane djece, koja djeca su pripremljena za početak školovanja, koja djeca su ostvarila razvoj i stekla predhodna znanja. Također se dolazi i do podatka o tome kojoj je djeci potrebna veća pomoć u savladavanju vaspitno-obrazovnih zadataka, a koja djeca se eventualno trebaju podvrći kliničkom liječenju.

Jedan od ciljeva ispitivanja pripremljenosti djece za polazak u školu svakako je i procjena njihovog edukativnog potencijala koja će pomoći nastavniku da upravo na toj osnovi planira i programira rad u prvom razredu osnovne škole te odabire u skladu sa tim rezultatima i nastavne sadržaje, oblike, metode i postupke rada.

Ovaj rad je imao za cilj da kroz teorijsku analizu pokaže koliko je utvrđivanje podobnosti djece u školu delikatan i odgovoran posao. Naročito su važni faktori koji djeluju na intenzitet i kvalitet razvoja djeteta (nasljeđe, šira društvena sredina, porodica, predškolske ustanove, sredstva masovne komunikacije, vršnjaci itd.) Razvoj može, zbog uticaja različitih faktora, biti brži ili sporiji, može uticati na to da se dijete u nekom području brže ili sporije razvija. Ne postoji završen i savršen sistem instrumenata kojima bi se moglo dovoljno objektivno ispitati sve ono što bi pedagozi i psiholozi željeli i zato rezultate utvrđivanja sposobnosti djece za polazak u školu ne treba uzimati kao pokazatelje uspjeha učenika u prvom razredu nego kao osnovu na kojoj treba realizirati plan i program pomoću kojega će svaki učenik postiči svoj optimalan razvoj i uspjeh.

10

LITERATURA

Grandić, R. (2007). Prilozi porodičnoj pedagogiji. Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine

Tomić, R. (2008). Obiteljski odgoj. Tuzla: ''OFF-SET'' Tuzla Tomić, R. 2008). Integrativna pedagogija. Tuzla: ''OFF-SET''Tuzla Mandić, P. (1982). Teorijske i praktične osnove upisa djece u školu. Sarajevo:

Svjetlost Šehović, M. (2005). Osnovi opće, razvojne i pedagoške psihologije. Mostar:

Univerzitet ''Džemal Bijedić'' u Mostaru

11

12

13

14