Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kul-ture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb,Hrvatska/CroatiaIzdavački savjet: dr. Marin HRASTE - pred-sjednik, Dubravko MALVIĆ - tajnik, BorkoBORANIĆ, Stanislav GOVEDIĆ, BrankoHRPKA, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, ZdenkoJUREŠA, Marčelo MARIĆ, Željko MEDVEŠEK,dr. Vladimir MULJEVIĆUredništvo: Borko BORANIĆ, dr. Marin HRA-STE, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, ZoranKUŠAN, Ivan LUČIĆ, Dubravko MALVIĆ,Željko MEDVEŠEK, Miljenko OŽURA

Glavni urednik: Dubravko MALVIĆUrednik: Zoran KUŠAN, ing.Tehnički urednik: Hinko BOHRAdministrator: Sandra HAVLIČEK

Broj 5 (471), siječanj 2004.

Školska godina 2003./2004.

Naslovna stranica: Moderna žičara

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12,P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia;telefon i telefaks (01) 48 48 762 i (01) 48 48641;www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr

“Abc tehnike” na adresi www.hztk.hr

Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini(10 brojeva godišnje)

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju

Na pitanja odgovaramo posebno. Za odgovorpriložite poštansku marku za pismo.

Cijena pojedinačnog primjerka je 7,50 kuna

U cijenu je uračunano i 22% poreza na dodanuvrijednost

Godišnja pretplata za 10 brojeva je 75 kuna zaHrvatsku, odnosno 150 kuna za inozemstvo

Pretplata za tuzemstvo i inozemstvo možese uplatiti u kunama u korist žiro-računa:Hrvatska zajednica tehničke kulture 2360000-1101559470 (za “ABC tehnike”, poziv na broj13 + JMBG). Pretplata za inozemstvo može seuplatiti na devizni račun: Hrvatska zajednicatehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12,Zagrebačka banka d.d. 2500-3222764 swift-code: ZABAHR2X

Pretiskivanje je dopušteno samo uz naznakuizvora, a proizvodnja uz odobrenje uredništvačasopisa “ABC tehnike”

Upisan u evidenciju javnih glasila rješenjemMinistarstva informiranja Republike Hrvatskebroj UP-22/2 od 2. lipnja 1982.

Poštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

Tisak i otprema: KRATIS - Zagreb

Časopis se tiska uz novčanu potporu Mini-starstva prosvjete i športa Republike Hrvatskei Ministarstva znanosti i tehnologije RepublikeHrvatske

Ministarstvo prosvjete odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

U OVOM BROJU

Naš razgovor s prvim ljudima na Mjesecu . . 3

Prof. Stanko Šilović . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Seoska drvena kuća. . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Osnovni ispravljački spojevi . . . . . . . . . . . . 9

Programiranje u Qbasicu (4). . . . . . . . . . . 13

Balon u svemiru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Zabava na snijegu za svakoga. . . . . . . . . . 15

Vožnja na skijama bez kraja . . . . . . . . . . . 17

Gorivi članci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Izumitelj je uvijek korak ispred . . . . . . . . . 20

“Pametna” lopta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Teleskopska autodizalica . . . . . . . . . . . . . 23

Trka letećih gorostasa za rekordima . . . . . 27

Izumi i otkrića 1876. - 1885. godine. . . . . 28

Umjetni mišići i njihovi uzori . . . . . . . . . . . 33

Vješalica za kravate . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Spremište za drva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

PRILOG

Seoska drvena kuća

Teleskopska autodizalica

3

U prošlom nastavku serijala “Astro-nautika” opisali smo let svemirskogbroda “Apollo 11” i njegovo spuštanjena Mjesec (20. i 21. srpnja 1969.) tepovratak posade na Zemlju.

Sada ponavljamo ekskluzivni razgov-or našega glavnog urednika DubravkaMalvića i suradnika dr. Josipa Kotnikas tim prvim “osvajačima Mjeseca”, kojismo objavili u 128. broju časopisa“ABC tehnike” u prosincu 1969.godine.

ASTRONAUTIKA (30)

Naš razgovor s prvim ljudimana Mjesecu

Edwin Aldrin spušta se na Mjesec

Predstavnici našeg uredništva suradnik dr.inž. Josip Kotnik i urednik Dubravko Malvićimali su za vrijeme nedavnog boravka članovaposade svemirskog broda “Apollo 11” u našojzemlji priliku da s njima razgovaraju i pozdraveih u ime mnogo tisuća čitalaca “ABC tehnike”.Ta im se prilika pružila na primanju koje je Sa-vezno izvršno vijeće priredilo u čast slavnih as-tronauta.

Neil Armstrong (Nil Armstrong), Edwin Aldrin(Edvin Oldrin) i Michael Collins (Majkl Kolins)uputili su nakon odgovora na naša pitanja i spe-cijalnu poruku našim čitaocima, koju objavljuje-mo na posljednjoj strani ovog broja.

Na početku razgovora astronauti su nas ukrat-ko upoznali sa svojim biografijama i svemirskimletovima prije lansiranja “Apolla 11”.

Tako smo doznali da su sva trojica rođeni go-dine 1930., sva trojica su iskusni piloti mlaznihaviona, svaki sa više od 4000 sati letenja, a Arm-strong je šezdesetih godina bio jedan od najbo-ljih pokusnih pilota u SAD. On je pilotirajućinajbržim mlaznim avionom X-15 postigao brzi-nu od 6382 kilometra na sat (pet puta brže odzvuka) i visinu od 64 kilometra (na 120 kilome-tara od površine Zemlje kruže neki sateliti).

Sva trojica astronauta iz “Apolla 11” sudjelo-vala su u toku 1966. godine u letovima svemir-skih brodova “Gemini”. Armstrong je u “Gemi-niju 8” pokazao prisutnost duha preuzevši ruč-ne komande broda u trenutku kad je jedan ret-romotor zatajio u radu. Collins je za vrijeme le-ta “Geminija 10” izašao 39 minuta u svemir idonio s površine rakete “Agena” (Edžina) jedan

Armstrong, Aldrin i Collins

4

predmet u brod, a Aldrin je bio član posade sve-mirskog broda “Gemini 12” kojim je prvi put iz-vršeno spajanje s raketom “Agena” samo ručnimkomandama.

Na naše pitanje da nam iznesu neke dosadnepoznate podatke o sebi odgovorili su nam:

Armstrong: “Za vaš čitaoce bit će zanimljivpodatak da sam se kao dječak bavio zrakoplov-nim modelarstvom i eksperimentirao s izumimavašeg zemljaka Nikole Tesle, a kao omladinac biosam zrakoplovni jedriličar.”

Aldrin: “Ja se amaterski bavim ronjenjem. Pri-je nego što sam postao astronaut obranio samdoktorsku disertaciju s područja svemirske me-hanike i stekao titulu doktora astronautike.”

Collins: “U trenutku stupanja u redove astro-nauta zaželio sam da se iskrcam na Mjesec, alikao što znate to mi nije pošlo za rukom.”

Naime, dok su Armstrong i Aldrin s “Orlom”pristali na površinu Mjeseca, Collins ih je “če-kao” u komandnom brodu koji je kružio okoMjeseca.

Zatim smo zamolili dr. Aldrina da nam kažesvoje mišljenje o popularno naučno-tehničkoj li-teraturi.

“U školi sam mnogo čitao časopise i druge po-pularno naučno-tehničke publikacije i tako ste-kao osnovne spoznaje koje su mi u kasnijemstručnom usavršavanju bile od velike koristi” -rekao nam je dr. Aldrin.

“Da li biste sudjelovali u prvom letu ljudi naMars?” - bilo je naše iduće pitanje.

Komandant svemirskog borda “Apollo 11”Neil Armstrong nam je odgovorio:

“Aldrin i ja bismo vrlo rado sudjelovali u pr-vom odlasku ljudi na Mars. Pukovnik Collins us-koro prestaje biti astronaut.”

U toku razgovora zamolili smo astronaute danam kažu što misle o daljnjem razvoju svemir-skih istraživanja.

“Svemirska istraživanja su veoma široka djelat-nost u kojoj već danas djeluje više od milijun lju-di (samo u SAD 400.000).

Neil Armstrong se kao dječak aktivno bavio zrako-plovnim modelarstvom

5

Sigurno je da će u daljnjem razvoju ove djelat-nosti trebati još više stručnjaka različitih zvanja,pa je vjerojatno da će ne samo pojedini stručnja-ci, kao što je to sada, nego i čitava poduzeća izmnogih zemalja sudjelovati u istraživanju svemi-ra.

Sasvim je vjerojatno da će i manje zemlje ima-ti u tome svoga udjela.”

Slušajući te riječi, postali smo svjesni moguć-nosti da će i neki od naših mladih čitalaca bitibudući sudionici novih svemirskih istraživanja.

Čestitamo vašem časopisu “ABC tehnike” iželimo vama i vašim čitateljima mnogo uspje-ha na svim područjima tehničke kulture

VašiNeil Armstrong, v.r.

Edwin Aldrin, v.r.Michael Collins, v.r.

POZDRAV KOJI SU UPUTILI HEROJIDANAŠNJICE NAŠIM ČITATELJIMA PREKO

NASLOVNE STRANE ČASOPISA

Možda će čak i kao astronauti poletjeti u svemiriz Bajkonura, Cape Kennedyja ili s neke drugelansirne baze.

Armstrong i Aldrin ovim su nam riječimaopisali svoje dojmove o Mjesečevoj površini:

“Kretanje po Mjesecu je prilično lagano, ali jetlo veoma sklisko. Naime, Mjesečeva površinasastavljena je od prašine koja je nalik na tamnestaklaste kuglice i štapiće.

Ispod toga tankog sloja prašine površina Mje-seca je tvrda tako da smo imali poteškoća prili-kom kopanja uzoraka Mjesečeva tla.”

Na kraju razgovora astronauti su nam saopći-li podatke da su stručnjaci-geolozi ispitujućiuzorke Mjesečeva tla zaključili da je Mjesec dru-gačijeg sastava od Zemlje i da je masa Mjesecanejednako raspoređena. Upravo zbog toga, tj.zbog nejednake Mjesečeve gravitacije, svemirskibrodovi “Apollo 8” i “Apollo 10” nailazili su naneke “gravitacijske rupe” i počeli propadati kru-žeći oko Mjesečeve površine. Oni također vje-ruju da je ostvarljivo iskorištavanje eventualnihrudnih bogatstava koja se nalaze na Mjesecu, jer“mi smo do Mjeseca putovali tri dana, a Colum-bo je mjesecima jedrio do Amerike”.

6

Pučku školu polazio je u rodnom mjestu, aklasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je i maturi-rao 1918. godine. Privremeno se upisao naPravni fakultet u Zagrebu, ali već 1919. godine,kada je ovdje otvorena Visoka tehničke škola,upisuje se na njezin Brodograđevni odjel. Diplo-mirao je 1924. godine s odličnim uspjehom,kao prvi naš brodograđevni inženjer. Zatim jeslužio vojni rok, a sredinom 1925. godine za-pošljava se u Trstu u brodogradilištu “San Mar-co”. Od 1926. godine radi u Brodogradilištu uKraljevici, ali tu službu napušta 1927. zbog ste-čaja brodogradilišta. Od 1927. do 1930. godineradi kao inspektor i projektant u parobrodar-skom društvu “Jadranska plovidba” na Sušaku,od toga 1929. i 1930. boravi kao nadzorni or-gan u brodogradilištima u Engleskoj. Od 1931.do 1941. godine radio je u Brodogradilištu uKraljevici kao projektant, a zatim kao direktor.U međuvremenu bio je i direktor Remontnogbrodogradilišta na Sušaku. Godine 1941. u do-ba II. svjetskog rata gubi namještenje u Brodog-radilištu u Kraljevici. Od 1942. do 1943. bio jeinterniran u Italiji zbog sumnje da je surađivao sNarodnooslobodilačkim pokretom.

Nakon kapitulacije Italije u drugoj polovici1943. godine bježi iz Italije i vraća se na Sušakte se zapošljava u tadašnjem Remontnom bro-dogradilištu “Lazarus”. Nakon što su ga dvaputuhitili Nijemci odlazi na oslobođeni teritorij,gdje neko vrijeme radi u ZAVNOH-u (Zemalj-sko antifašističko vijeće narodnog oslobođenjaHrvatske), a zatim i na različitim stručnim duž-nostima u Ratnoj mornarici.

Prof. Stanko Šilović(Praputnjak/Kraljevica, 1900. - Zagreb,1984.)

HRVATSKA TEHNIČKA POVIJEST

Nakon zvršetka rata postavljen je za direktoraGlavne uprave brodogradnje u Rijeci, a kad jeova prešla u Beograd bio je njezinim generalniminženjerom sve do 1949. godine. Te je godinebio izabran za izvanrednog profesora Tehničkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje naBrodograđevnom odjelu. Za redovitog profeso-ra izabran je 1953. godine. Istodobno, od 1948.do 1961. godine prof. Šilović je i direktor Bro-darskog instituta u Zagrebu do završetka njego-ve izgradnje.

Autor je većeg broja članaka i rasprava teudžbenika iz brodogradnje. Bio je pokretač(1948. god.) i glavni urednik časopisa “Brodog-radnja” i suradnik “Pomorske enciklopedije” i“Vojne enciklopedije”. U dva navrata (1956. i1960. god.) bio je dekan Fakulteta strojarstva ibrodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te organiza-tor izgradnje zgrade tog fakulteta kao i zgradeBrodarskog instituta u Zagrebu. Bio je član mno-gih međunarodnih stručnih društava.

Za svoj rad primio je više nagrada, a 1970.godine dobio je i počasni doktorat Sveučilišta uZagrebu.

Umro je u svibnju 1984. godine u Zagrebu ipokopan je na Mirogoju.

Dr. sc. Vladimir Muljević

7

Opis, svrha i namjenaOpis, svrha i namjenaOvaj je rad etnomaketa. Ima izgled tradicio-

nalne seoske kuće iz brdovite okolice zapadnood Karlovca. To je kraj u kojem su ljudi nalazilikao prirodni građevni materijal kamen vapne-nac i hrastovinu u šumama od koje su izrađivalidrvene planke za izradu zidova i krovne kon-strukcije od hrastovine i jelovine. Planke su izra-đivali tesanjem ili rezanjem hrastovih trupaca, aspajane su uglavnom hrvatskim uglom ili nje-mačkim uglom. Domaći samouki majstori pri-mjenjivali su hrvatski ugao (ugal, vugel) jer jejednostavniji za spajanje.

Donji dio zgrade - podrum izrađen je zida-njem i klesanjem obrađenoga kamena vapnen-ca koji se pri zidanju spajao mortom. Klesani suobično vanjski dijelovi kamena. Podrumi su re-dovito ukopani djelomično u kosi teren i služi-li su kao spremište za vino, krumpir, kiseli kupusi slično. Podrumi su zbog smještaja u zemlji šti-

RADOVI MLADIH TEHNIČARA

Seoska drvenaSeoska drvenakućakuća(Nacrt u prilogu)(Nacrt u prilogu)

tili namirnice od smrzavanja, a ljeti su imaliugodnu temperaturu. Često su služili i za smješ-taj stoke.

Krov se kod tih građevina izrađivao od raženeslame - “škope” koja se posebno pripremalaručnim mlaćenjem. Danas su ti krovovi gotovonestali, zamijenjeni su krovovima od crijepa ilikrovnih ploča.

Kuće su redovito imale trijem ili “ganak” sadrvenim stupovima i ogradom. Taj natkriti dioslužio je za povezivanje prostorija, tu se smješ-tao i kablenik - police za smještaj drvenih kablo-va ili posuda za pitku vodu. Izvorsku vodu čestosu iz udaljenih izvora na dnu udolina - jarakadonosile žene na glavama.

Maketa je izrađena od prirodnih materijala.Podrum je djelomično ukopan u zemlju i izra-đen je zidanjem i spajanjem kamena ljepilom“drvofix”.

Zidovi su izrađeni od hrastovih letvica koje suspajane “uhu-hart” ljepilom, a spajani su hrvat-skim uglom odnosno njegovom imitacijom, ko-jim je izrađena i stvarna zgrada. Letvice su di-menzija 8x3 milimetra. Za izradu okvira vrata iprozora upotrebljavan je furnir.

Krov je drvene konstrukcije, a za izradu crje-pova služio je orahov furnir zbog svoje crvenkas-te boje. Tako krovni pokrov izgleda kada jeprekriven crijepom kojim se u prošlosti krovovinajčešće prekrivali. Dimnjak je odvodio dim izvelike glinene peći i zidanog štednjaka. Peć je

Obiteljska kuća Novosel na Brajak Brdu pokraj Karlovca

Učenice OŠ Grabrik, Karlovac izrađuju maketu

8

imala okrugle udubine od gline, tzv. pećnjake.Grijala je sobu, a ložila se iz kuhinje. Zimi jedim puštan na tavan gdje se sušilo meso, a čes-to je tavan služio i kao sušionica i spremište ku-kuruza. Vrata na pročelju tavana služila su zadopremu kukuruza na tavan i za provjetravanje.

Ulazne stepenice zidane su od kamenih plo-ča. Kasnije su se izrađivale od betonskih ploča.

Maketa je izrađena prema kameno-drvenojkući obitelji Novosel iz sela Brajak-Brda zapad-no od Karlovca. Kuća se nalazi uz staru Lujzin-sku cestu a izgrađena je 1903. godine. Maketaje izrađena u mjerilu 1 : 25. Ta je veličina bilanajprikladnija za naše materijale.

Namjena je makete u prvom redu ukrasna.Može biti unikatni suvenir prikladan za obogaći-vanje stambenih ili poslovnih prostora.

Vrijednost makete je i u etnografskoj funkciji,tj. namjena joj je da za budućnost sačuva izgled,tehniku i način gradnje i življenja koji je nekadbio karakterističan za pojedine krajeve.

Maketa može biti obiteljska uspomena, vje-ran svjedok kako se nekad stanovalo i živjelo useoskoj obitelji.

Funkcionalni opis izratkaFunkcionalni opis izratkaFunkcija izratka etnomakete je višestruka.

Ona je ponajprije ukrasni predmet. Kao unikat-ni suvenir prikladna je za oplemenjivanje stam-benih, a posebno poslovnih prostora.

Maketa ima i svoju etnografsku vrijednost.Ona vjerno čuva i prikazuje jedan način i kultu-ru gradnje i kulturu življenja i stanovanja našihpredaka. Ovaj prepoznatljivi način gradnje brzo

nestaje pred suvremenijim i ujednačenim mo-dernim građenjem. Svaki je kraj u prošlosti imaou građevine stambene ili gospodarske namjeneugrađeno nešto posebno i vlastito. Zgrade supokazivale ekonomsku moć, mentalitet i kultu-ru života u jednom kraju. Tako maketa može bi-ti posebno zanimljiva ljudima iz druge kulture idrugih krajeva zemlje. Takve makete posebnosu drage našim iseljenicima jer ih podsjećaju na“stari kraj”.

Maketa se može čuvati i kao obiteljska uspo-mena kod gradnje novih tipiziranih kuća, moženovom naraštaju dočarati kako su živjeli i stano-vali njihovi neposredni predci.

U našoj školi postoji višegodišnja tradicija iz-rade etnomaketa. Priređivali smo i javne izlož-be. Neke makete ukrašavaju prostore Karlovač-ke županije, nalaze se i u Etnografskom muzejuu Zagrebu. Viđeni gosti naše škole ponesu ma-ketu kao uspomenu i znak pažnje.

Popis i specifikacija materijalaPopis i specifikacija materijalaMaketa je izrađena od prirodnih materijala

koji odgovaraju materijalima u stvarnoj gradnji.Podnožje ili podloga kuće načinjena je od

hrastovih letvica i furnira. Letvice su dimenzija8x3 mm, furnir 50x50x40 milimetara, a prizem-lje ili podrum zgrade izrađen je od sivog mra-mora koji je spajan u zid “drvofix” ljepilom.

Cijela maketa pa i njezin gornji dio izrađenisu od hrastovih letvica dimenzija 8x3 milimetra.Letvice su lijepljene “uhu-hart” ljepilom.

Stupovi trijema izrađeni su od hrastovih letvi-ca 5x5 milimetara.

Krov je drvena hrastova konstrukcija. Krovnipokrov izrađen je od orahova furnira u maniribiber-crijepa jer je glina lomljiva pa ne bi bilaprikladna za pokrivanje krova. Lijepljen je pro-zirnim “magnetin” ljepilom.

Dimnjak je izrađen od drva - hrastovineizmjera 10x25 milimetara.

Prozori su izrađeni od furnira. Za prozorskastakla poslužila je plastična folija, a zavjese su odprirodnog materijala.

Vrata kuće izrađena su od furnira.Okolina zgrade izvedena je lijepljenjem pri-

rodne i obojene pilovine.Zdravko Jurilj

OŠ Grabrik, Karlovac

Maketa tradicijske gradnje

9

Kada nam dosadi kupovati baterije za nekielektronički uređaj koji često upotrebljavamo,odlučit ćemo se kupiti mrežni adapter (isprav-ljač). Ponuda tih uređaja danas je bolja negoikad a cijena često nije mnogo veća od cijenenekoliko kvalitetnijih baterija pa će se ta investi-cija vrlo brzo isplatiti. Ali ponekad ćemo se i ra-zočarati: izlazni napon iz mrežnog adaptera znabiti viši od naznačene vrijednosti (što može bitiopasno za uređaj koji napajamo!), iz zvučnikatranzistorskog prijamnika ponekad dopire više ilimanje čujno brujanje ili je ispravljač preslab dapokrene model robota koji smo na njega spojili.S drugim, na izgled možda čak manjim i slabijimadapterom, bit će sve u redu ... O čemu to ovi-si? Odgovor potražite u ovom članku, u kojemućemo proanalizirati osnovne ispravljačke spoje-ve što ih susrećemo ne samo u mrežnim adap-terima nego i u mnogim elektroničkim uređaji-ma koji se napajaju izravno iz gradske mreže.

Slika 1. prikazuje osnovni spoj najjednostav-nijeg, poluvalnog ispravljača. Na sekundarnimpriključcima mrežnog transformatora (S1, S2) iz-mjenični je napon sinusnoga valnog oblika, ka-ko je prikazano na grafikonu a). Dioda D1 pro-

ELEKTRONIČKI SKLOPOVI

Osnovniispravljački spojevi

naponefektivni_2nvršni_napo ∗=

Sl. 1. Osnovni spoj poluvalnog ispravljača

pušta samo pozitivne poluperiode i na njezinuizlazu dobivamo “ispravljeni” izmjenični naponprikazan na grafikonu b). Doduše, tako bi bilosamo onda kad ne bi bilo kondenzatora C1 - onpohranjuje električne naboje i “izravnava” izlaz-ni napon, a napon na njemu raste dok se ne iz-jednači s vršnim (najvišim) naponom.

Dodajmo ovom opisu neke brojčane pokaza-telje: Ako je upotrijebljen transformator 220/10V, onda na sekundarnim (izlaznim) priključcimaočekujemo upravo 10 V. To je efektivna vrijed-nost izmjeničnog napona; no sinusni valni ob-lik u nekim trenucima poprima i više vrijednostii kretat će se između -14,1 i +14,1 V (vršne vri-jednosti). Veza između vršnog i efektivnog na-pona kod sinusnog valnog oblika izražena je for-mulom:

Kondenzator C1 punit će se dok se napon nanjemu ne izjednači s vršnim naponom umanje-nim za pad napona na diodi D1 (oko 0,7 V) paće izlazni napon biti:

V 13,40,714,1Uiz =−=To vrijedi samo u uvjetima kada iz ispravljača

ne trošimo nikakvu struju. Spojimo li kakvo tro-šilo, kondenzator C1 će se naizmjenično puniti iprazniti, pa će se napon na njemu mijenjati ka-ko je prikazano na grafikonu c). Pojavit će se na-pon brujanja koji možemo približno izračunatiprema formuli:

Cf

IUbr

∗=

Ovdje je I izlazna struja [A], f frekvencijagradske mreže (50 Hz) a C kapacitet kondenza-tora C1 [F]. Upotrijebimo li, npr., kondenzator

[1]

[2]

[3]

10

kapaciteta 1000 µF, napon brujanja će kod iz-lazne struje 100 mA biti oko 2 V. Želimo li do-biti “ispeglaniji” izlazni napon ili veću izlaznustruju, morat ćemo povećati kapacitet konden-zatora C1.

Jedan od nedostataka sklopa sa slike 1. jest tajšto svaka druga poluperioda izmjeničnog napo-na ostaje “neiskorištena”. Dodatkom još jednediode i kondenzatora prema slici 2. iskoristit će-

Napon brujanja neželjena je pojava i željelibismo da bude što manji. Kako je već rečeno,smanjiti ga možemo povećanjem kapacitetakondenzatora C1 a, prema formuli [3], isti efektbismo postigli i kada bismo mogli povećati frek-venciju. Naravno, frekvenciju gradske mreže nemožemo mijenjati, ali prikladnim spojem 4 dio-de prema slici 3. možemo iskoristiti obje polu-periode izmjeničnog napona. Pogledajmo kako

Sl. 2. Poluvalno ispravljanje s pozitivnim i negativnim izlaznim naponom

mo i negativne poluperiode izmjeničnog napo-na i tako ćemo dobiti simetrični, pozitivni i ne-gativni izlazni napon. Takav napon nam je pot-reban za napajanje različitih sklopova, najčešćeonih koji se služe operacijskim pojačalima. Nag-lasimo još jednu njegovu osobitost: ako izlazninapon uzimamo s priključaka “+” i “-” (tj. akopriključak “0” ostavimo “u zraku”), izlazni na-pon će biti približno 2 puta viši od onoga koji bidali sklop sa slike 1. i formula [2]. Možete li ob-jasniti zašto? Sve ostalo što smo spomenuli prili-kom objašnjenja sklopa sa slike 1. vrijedi i ovdje.

sklop radi: tijekom pozitivne poluperiode prik-ljučak S1 će biti pozitivniji od priključka S2 astruja će teći iz priključka S1 preko diode D1

prema +polu kondenzatora C1. Strujni krug sezatvara preko diode D3, koja je tada takođerpropusno polarizirana i spaja -pol kondenzatoras priključkom S2. Tijekom negativne poluperio-de, priključak S2 je pozitivniji od priključka S1 istruja sada teče od priključka S2 preko diode D2

prema +polu kondenzatora. Strujni krug se zat-vara preko diode D4, koja spaja -pol kondenza-

SL. 3. Punovalno ispravljanje s diodama u Graetzovu spoju

11

tora s priključkom S1. Rezultat je prikazan nagrafikonu b); iskorištene su obje poluperiode iz-mjeničnog napona, odnosno postigli smo puno-valno ispravljanje. Pri tome je frekvencija izmje-ničnog napona udvostručena - usporedite grafi-kone a) i b) - pa će i napon brujanja biti dvos-truko manji. Spoj 4 diode prema slici 3. nazivase Graetzov spoj i može se kupiti kao jedan ele-ment s četiri izvoda. Jedini nedostatak jest u to-me što su u svakom času propusne dvije diode,pa je i pad napona na njima nešto veći nego usklopu sa slike 1.:

Rezultat će biti punovalno ispravljanje identičnoonom s Graetzovim spojem dioda, sa svim nave-denim dobrim karakteristikama.

Kombiniranjem shema sa sl. 2. i 4. dolazimodo spoja na sl. 5. kojim postižemo simetrični iz-lazni napon uz punovalno ispravljanje. Konden-zator C1 se puni preko diode D1 dok je na S1pozitivnom naponu; istovremeno se C2 punipreko diode D4 s priključka S3 jer je tada na nje-mu napon negativan. Tijekom sljedeće polupe-riode situacija se mijenja: sada je na S3 pozitiv-nom naponu pa se C1 puni preko D3, a C2 pre-ko D2 s priključka S1 na kojemu je, pogađate,napon sada negativan. Rezultat je punovalno is-pravljanje i pozitivnoga i negativnoga izlaznognapona. Slično kao kod spoja na sl. 2. i ovdjemožemo dobiti dvostruki izlazni napon ako kaoizlazne priključke rabimo one obilježene s “+” i“-”. I još jedna osobitost: jeste li primijetili da jespoj dioda na sl. 5. identičan onom kod Graet-zova spoja, samo je nacrtan malo drukčije?

SL. 4. Punovalno ispravljanje s dvije diode i transformatorom sa srednjim izvodom na sekundaru

Sl. 5. Punovalno ispravljanje s pozitivnim i negativnim izlaznim naponom

V 12,70,7214,1Uiz =∗−=Punovalno ispravljanje možemo ostvariti i sa

samo dvije ispravljačke diode ako upotrijebimotransformator sa srednjim izvodom na sekunda-ru (ili s 2 identična sekundarna namotaja spoje-na u seriju). Tijekom jedne poluperiode S1 ćebiti na pozitivnijem naponu od S2 i tada će vo-diti dioda D1. Tijekom druge poluperiode S3 ćebiti pozitivniji od S2 i tada će voditi dioda D2.

[2a]

12

Ako nam treba samo dvostruki izlazni napon,možemo ga postići i sklopom prema slici 6.Proučimo kako sklop radi. Tijekom negativnepoluperiode sinusnog napona, C1 će se prekoD1 napuniti na vršnu vrijednost napona odnos-no, prema formuli [2], na 13,4 V. Tijekom pozi-tivne poluperiode, napon priključka S1 rast ćedo vršne vrijednosti od +14,1 V. Tom će se na-ponu pribrojiti napon kondenzatora C1 pa će seanoda (lijevi kraj) diode D2 u jednom trenutkunaći na 13,4+14,1 = 27,5 V. Taj napon će sepreko diode D2 “pretočiti” na kondenzator C2,čiji će napon biti manji za pad napona na D2,dakle oko 26,8 V. Opis vrijedi u idealnom slu-čaju, kada na izlazne priključke nije ništa spoje-no. Što je izlazna struja veća, izlazni napon bitće niži a napon brujanja izraženiji. Kako se kre-ću naponi na kondenzatorima C1 i C2, malo po-jednostavljeno je prikazano na grafikonu c).

Sklopom prema sl. 6., dodatkom još dioda ikondenzatora možemo postići i više izlazne na-pone. Znate li dodatkom još dvije diode i dvajukondenzatora nacrtati sklop s četverostrukim iz-laznim naponom?

Zaključne napomene- Kod svih sklopova za ispravljanje izmjenič-

nog napona izlazni je napon u neopterećenomstanju (bez izlazne struje) približno 1,4 puta višiod efektivnog napona na sekundaru transforma-tora. U praksi će izlazni napon biti i znatno višiod očekivanoga, jer će i sekundarni naponneopterećenog transformatora biti viši od naz-načene vrijednosti. To je razlog zašto neki jefti-niji mrežni adapteri s mogućnosti usklađivanjaizlaznog napona daju na izlazu i više od 18 Vkada je sklopka postavljena u položaj za 12 V.

- Što više opteretimo ispravljač ili mrežniadapter, izlazni napon bit će niži a napon bruja-nja sve veći. Napon brujanja tvorničkog adapte-ra možemo smanjiti dodamo li izvana konden-zator dovoljno velikoga kapaciteta. Preporuka:za svakih 100 mA kapacitet kondenzatora za“filtriranje” neka bude 1000 µF kod poluvalnogili 500 µF kod punovalnog ispravljanja.

- Uvijek su bolji ispravljači koji se služe puno-valnim ispravljanjem jer uz identične kompo-nente i jednaku potrošnju imaju dvostruko ma-nji napon brujanja.

- Sklopovi za udvostručenje napona (ili zapostizanje još viših napona) ne podnose većeopterećenje, jer tada izlazni napon jako opadnea napon brujanja postaje neprihvatljivo velik.

- U mnogim suvremenim uređajima (televizo-rima, videorekorderima, mobitelima) mrežniadapteri su izvedeni bez klasičnoga mrežnogtransformatora i rade na drukčijem principu odovdje opisanog.

Sl. 6. Sklop za udvostručenje napona

Želite li provjeriti točnost svojih odgovora,pošaljite mi ih e-poštom!

Mr. sc. Vladimir Mitroviće-pošta: vladimir.mitrovic@podravka.hr

OPREZ!

Neovisno o tome gradite li vlastiti mrež-ni ispravljač, analizirate jedan ugrađen uneki elektronički uređaj ili ste iz znatiželjeotvorili mrežni adapter, na mrežnim prik-ljučcima i primaru transformatora je smrto-nosni napon.

NIKADA NE RADITE NA NJIMA KADASU UKLJUČENI U GRADSKU MREŽU!

13

Napokon u ovom četvrtom nastavku prelazi-mo na programiranje u Qbasicu. Pogrešno jeočekivati da se programiranje može naučiti nabrzinu, kao što se npr. brzo može svladati vješ-tina pisanja na kompjutoru. Znati programiratiznači znati misliti, a to nije nimalo lako. Tko jošželi misliti? Čemu se mučiti i gubiti vrijeme naprogramiranje i rješavanje raznih “sitnih” prob-lema kada se sva rješenja naših problema mogunaći na internetu, a izobilje kvalitetnih uslužnihprograma samo čeka da ih uzmemo. Ipak, ovaserija trebala bi potaknuti učenike na programi-ranje, na razmišljanje o raznim “sitnim” proble-mima i na njihovo rješavanje pomoću kompju-tora. Svi problemi, zadaci riješeni su tako da bu-du edukativni. Neki zadaci riješeni su na višenačina kako bi se upozorilo na različite putovekoji dovode do istog rješenja. Možda ćete i vidoći do rješenja na neki svoj originalni način.

U našem svakodnevnom životu odluke kojedonosimo mogu biti dobre i loše, jednako kaokod programiranja. Vaša odluka da sljedećeproblemske primjere riješite na računalu jedobra.

ODLUKESmatram da je kombinacija problemskog

pristupa programiranuju uz nastavnikovo objaš-njenje pojedinih koraka najbolji način za brzoučenje. Poslije nekoliko uvodnih napomena od-mah zadajemo jednostavni problem i nakonkraće diskusije prelazimo na demonstraciju nje-gova rješavanja. Poslije nekoliko primjera nas-tavnik nastoji biti pomoćnik djeci u njihovu sa-mostalnom rješavanju problema.

Programiranjeu Qbasicu (4)

INFORMATIKA U ŠKOLI Npr. prijeko je potrebno na početku objasni-ti vrstu i prioritet operatora:

Aritmetički operatori su ( ), ^, - , + , *, /, \,MOD .

Relacijski operatori su =, > , < , >= ,<= , <> .

Logički operatori su AND, OR, NOT ...Zatim treba reći nekoliko riječi o strukturi

naredbeIF ....THEN

....

.... ELSE

....

....END IFNeke funkcije kao što su INT(...) i SGN(...)

treba objasniti već na početku kad objašnjava-mo zadatke.

• Napiši program koji će za neki uneseni brojodrediti je li to cijeli broj.

CLSINPUT "unesi neki broj "; a

PRINT "uneseni broj "; a;IF a = INT(a) THEN

PRINT " je cijeli broj."ELSE

PRINT " nije cijeli broj."END IF

END• Za uneseni broj program treba ispisati je li

paran ili neparan.CLSINPUT "unesi neki broj "; aPRINT "uneseni broj "; a;

IF a / 2 = INT(a / 2) THENPRINT " je paran broj."

ELSEPRINT " je neparan broj."

END IFEND• Za uneseni broj program treba ispisati je li

pozitivan, negativan ili 0.CLSINPUT "unesi neki broj "; aPRINT "uneseni broj "; a;

IF SGN(a) = 1 THENPRINT " je pozitivan broj."

ELSEIF SGN(a) = -1 THEN

PRINT " je negativan broj."ELSE

PRINT " je nula."

14

END IFEND IF

ENDUvjet se može izmijeniti, umjesto SGN (...)

možemo se poslužiti usporedbom s nulom:CLSINPUT "unesi neki broj "; aPRINT "uneseni broj "; a;

IF a > 0 THENPRINT " je pozitivan broj."

ELSEIF a < 0 THEN

PRINT " je negativan broj."ELSE

PRINT " je nula."END IF

END IFEND• Napiši program koji će utvrditi jesu li dva

unesena broja jednaka.CLSINPUT "unesi broj "; aPRINT "prvi uneseni broj "; aINPUT "unesi drugi broj "; bPRINT "drugi uneseni broj "; bPRINT

IF a <> b THENPRINT "brojevi su različiti."

ELSEPRINT "brojevi su jednaki."

END IFEND• Napiši program koji će ispisati je li prvi une-

seni broj djeljiv s drugim unesenim brojem, npr.10 je djeljiv sa 2.

CLSINPUT "unesi broj "; aPRINT "prvi uneseni broj "; aINPUT "unesi drugi broj "; b

PRINT "drugi uneseni broj "; bPRINT

r = a MOD bIF r = 0 THEN

PRINT "broj "; a; " je djeljiv s "; bELSE

PRINT "broj "; a; " nije djeljiv s "; bEND IF

END• Za tri unesena broja ispiši najveći?- jedno klasično BASIC rješenje:CLSINPUT "unesi tri cijela broja (a,b,c) :"; a, b, cm = a

IF m < b THEN m = bIF m < c THEN m = c

PRINT "najveći je broj :"; mEND- rješenje u duhu PASCALA:CLSINPUT "unesi prvi broj ";aINPUT "unesi drugi broj ";bINPUT "unesi treći broj ";c

IF a < b THENIF b < c THEN

m = cELSE m = bEND IF

ELSEIF a < c THEN

m = cELSE m = aEND IFEND IF

PRINT mEND

(Nastavak u idućem broju)Damir Čović, prof.

NASA planira ispitivanje stratosfere iz balonanapunjenog plinom. Taj nosač mjernih instru-menata velik je kao nogometno igralište i trebaletjeti do 100 dana na visini od 38 kilometara.

ISTRAŽIVANJE

Balon u svemiru

Dva pokus-na leta iz-nad aus-tralske pus-tinje završi-la su prijev-r e m e n ozbog rupe

u ultratan-kom tkivu

od polietilena i zbog značajnoga gubitka tlaka.Balon se svaki put spustio na Zemlju uz pomoćpadobrana. (žm)

Izvornik: Focus

Svemirski balon, koji treba poslužitiza istraživanje zračenja

15

Obično skijaši očekuju staze koje odgovarajunjihovim skijaškim sposobnostima. Ako žele uži-vati u širokim zamasima skija, opredijelit će seza tip skija “Carver”i tražit će duboki snijeg ipolucijev od snijega za skokove. Skijaši na dugestaze htjeli bi na svojim omiljenim stazama raz-gledavati krajolike zavijene snijegom, zimski še-tači pak očekuju dobro očišćene snježne staze.Kako pronaći svakome njegovo optimalno mjes-to odmora i uživanja? Pri izboru pravog mjestaza alpinističko skijanje, snowboard ili hodanjena skijama mogu pomoći iskusni organizatori iputničke agencije. Za dobar odmor ne treba bi-rati velika imena, nego manje poznata područ-ja. Svakako se raspitajte o paušalnim cijenama,koje u određeno doba mogu biti povoljnije, a za

ZIMSKI ODMOR

Zabava na snijeguza svakoga

obitelj ili grupe postoje i posebne ponude. Upaušalnoj cijeni može se ponegdje uz skijaškukartu naći posudba skija i druge opreme.

A sad još nekoliko uputa o odabiru odgova-rajućih skija:

TEMELJNO PRAVILO

Zlatno pravilo za odabir dužine skija

Vrsta skija Dužine

Funcarver 150 - 170 cm Slalomcarver 150 - 170 cm Allroundcarver 160 - 180 cm Racecarver 160 - 180 cm Crosscarver 160 - 185 cm

DODATNO PRAVILO 1Snow-tehnika: Carven i snowborder, način

vožnje bez štapova, ranije naginjanje i puno op-terećenje tijelom.

Race-tehnika: Carven kao i utrka, vožnja saštapovima, raniji iskorak, promjena bridova ipoložaja, položaj u zavoju kao prijelomni polo-žaj.

Klasične tehnike: Usporeni zavoji s igrom no-gu ili okretanjem. Preduvjeti osobnosti skijašamogu ponekad biti veoma važni, ponekad surazmjerno sporedni. Primjer je veličina tijela itehnika vožnje: tko vozi carving u snow(bord)

16

tehnici, ne treba voditi računa o drugim značaj-kama, jer je taj preduvjet odlučujući. Tko nap-rotiv izvodi racecarving treba u traženju i odlu-čivanju i te kako voditi računa o veličini tijela imasi tijela.

Svjesno se odričemo - osim kad se radi o po-četnicima - upozorenja glede poznavanja vož-nje. Općim skraćivanjem skija, autokinetikomskija i pojednostavljenjem cjelokupne vožnje ucarving-tehnici, čak i razlike u više razina ovdjenemaju gotovo nikakvu ulogu.

- Poželite li često posjetiti Funpark? Prije sve-ga kraće skije.

- Izaziva li vas ponekad duboki snijeg? Ondaduže skije!

Dodatno pravilo 1

Kraće skije Duže skije

Prigodni skijaš Tko puno skija Rastom mali skijaš Rastom visoki skijaš Skijaš male mase Skijaš s većom masom

Skijaš u snow-tehnici Skijaš u race-tehnici + klasična tehnika

DODATNO PRAVILO 2

Ne trebate se zabrinjavati glede klizanja u za-voju. Mali polumjeri i kratke skije jamče opti-malno svladavanje zavoja.

Naprotiv, budite oprezni zbog klizanja u slo-bodnom spustu. Dno može biti puno lošije ne-go na skijama dužine 210 centimetara. Ali bezstraha i nikakvo dramatiziranje! Kao prvo, rela-tivno brzo je i dobro privikavanje na ograničenuravnu vožnju. Drugo, tek sad se primjećuje ka-ko na običnim skijaškim terenima postoje malemogućnosti za vožnju spusta.

Daljnja razmišljanja koja bi pri donošenjusvojih odluka trebali odvagnuti:

- Odlazite li rado na neravne staze? Kraće ski-je pomažu!

Dodatno pravilo 2

Kraće skije Duže skije

Neravne staze Brzinska vožnja (spust) Funpark Duboki snijeg Uski zavoji Široki zavoji Visoka učestalost Umjerena učestalost

Što se nudi početnicima glede dužina i vrstaskija

Konačno nameće nam se razumljivo ovdje ipitanje: s kojim dužinama i uopće kakvim skija-ma treba početi skijati početnik? Mogući je iz-

17

bor dobar i velik. Za to postoje dva jednostavnai razumljiva razloga: za laganije vožnje skije mo-raju biti kratke i za jaku autokinetiku skije mora-ju imati mali polumjer. Kao relativno nepriklad-ne čine nam se samo skije racecarver i dužecrosscarver. Vidi dodatno pravilo 3.

U Llanberisu, Wales, izgrađena je prva roti-rajuća skijaška staza na svijetu. Ispod nebeskiplave kupole okreće se 50 metara široka i 13 ka-tova visoka staza, slično gramofonskoj ploči unagnutom položaju. Dok se skijaš spušta niz ko-sine, umjetni obronak se podiže i spušta. Timese mnogostruko produžuje 300 metara dugspust, ovisno o brzini športaša. (Ž. M.)

UMJETNO SKIJALIŠTE

Vožnja na skijama bez kraja

Nagnuta ploča: skijaška staza zajedno s rekreativnimparkom koštala je 244 milijuna eura

Radosti u okretanju: spust se okreće i spušta

Izvornik: Focus

Dodatno pravilo 3

Vrste skija Dužine

Supershorties 68 - 100 cm Shorties 100 - 130 cm SL-carver za mlade 120 - 140 cm Funcarver 140 - 150 cm Allroundcarver 150 - 160 cm Crosscarver 150 - 160 cm

Izvor: Skimagazin, 2002.Pripremio Željko Medvešek

18

Stranputica ili izlaz? Ekološki neškodljivi vodi-kovi agregati trebali bi razriješiti energetskeprobleme budućnosti.

Zamisao je previše genijalna da bi bila istini-ta. Izmiješaju se vodik i zrak u posebnoj napra-vi, na koju se priključi kabel. Rezultat: teče elek-trična struja i - kao otpadni proizvod - čista vo-da. Tako radi, kratko rečeno, goriva ćelija. Ke-mijska čarobna kutija treba nas uvesti u novodoba dobivanja energije, bez onečistača okolišakao što su ugljikov dioksid (CO2) ili atomskecentrale, čije će zračenje trajati dovijeka.

Budućnost je počela. Kanadski proizvođačBallard Power Systems iznio je prvi gorivi članakna masovno tržište. On može opskrbljivati stru-jom prijenosne električne uređaje. Za nekolikogodina takvi će članci pokretati i automobile,ugrijavati kuće i proizvoditi električnu energiju.Stručnjaci u cijelom svijetu grozničavo pokuša-vaju poboljšati korisnost motora, pokretanih go-rivim člancima. Samo u Opel/General Motorsuviše stotina suradnika mozga o automobilu su-trašnjice.

U Europi se razvoj podržava s više desetakamilijuna eura. Novčane potpore u Japanu iSAD-u još su veće. Pritom ta tehnika ima u de-taljima još mnogo neprikladnih strana.

Vodika ima u prirodi gotovo neograničeno,ali njegovo je dobivanje skupo. To je ekološkirazborito samo ako se za to mogu iskoristiti ob-novljive energije kao što je energija Sunca ilivjetra. Ali i u tom slučaju potrebni su cjevovodi,sustavi za rashlađivanje i visokotlačni spremnicikako bi se to eksplozivno gorivo dopremilo dopotrošača. Stoga kritičari u primjeni vodika videskupu stranputicu.

Industrija se usredotočila na međurješenje inamjerava dobivati vodik iz prirodnog plina,benzina ili metanola izravno u gorivim članci-ma. To doduše izaziva stvaranje ispušnih plino-va, ali u manjoj mjeri nego kod motora s unu-

EKOLOŠKA ENERGETIKA

Gorivi članci

VODIKElement

koeksplozivboje i mirse tek kod zato je njetenje veom

MALI ČLANAK VELIKE DJELOTVORNOSTIOtkad se vodik može proizvoditi u pretvaraču izravno na čnika je postala primjenjiva i za malu elektroniku.

U pretvaračuse iz metanola ili prirodnog pli-na među ostalim odvaja i vodik.

Na anodi (-) raščlanjuju se mole-kule vodika u elektrone i pozitiv-no nabijene ione (protone).

Za elektrone je membrana elektrolitanepropusna. Zato oni putuju uz po-moć kabela do katode (+). Dakle, te-če struja.

Jedan članak je dovoljan za jednu žarulju. Za proizvviše struje, gorivi se članci spajaju jedan za drugim u

Protoni struje kroz elektrolit do katodei tamo se s kisikom spajaju u vodu.

pretvarač(proizvođač vodika)

korisna s

H2 (vodik)

ioni (protoni)

anoda(negativnonabijena)

elektroni

elektrolit

GORIVI ČLANCI IMAT ĆE GLAVNU ULOGU U BUDUĆNOSTIGorivi članci sigurno će imati odlučujuću ulogu u rješavanju energbudućnosti. Najprije će to biti iskušani nepokretni gorivi članci na na. Oni su most u gospodarenju vodikom, koje bi se trebalo temnovljivim energijama. Ali ta vizija zahtijeva usavršavanje još desetZa ubrzavanje pojave gorivih članaka na tržištu industrija treba osu velikim količinama i uz prihvatljive cijene. U početnoj fazi državmoći u pokrivanju visokih troškova ulaganja. Prvi trgovački proizvkivati na tržištu od 2005. godine, konkurentnost će biti moguća bere tek od otprilike 2008. godine. Od 2010. očekuje se i značajanizvora na bazi gorivih članaka na tržištu. Prema takvu scenariju p2015. godine npr. u Njemačkoj oko 10 posto električne energijenepokretnim gorivim člancima.

tarnjim izgaranjem. “U energetici je zasvaku promjenu potrebno oko 20 godi-na”, kaže istraživač vodikovih agregataJochen Lehmann, “pa će tako biti i s vo-dikom”.Izvornik: Focus

Pripremio Željko Medvešek

19

t H je viso-vni plin, bezrisa. Ukapljujeminus 253 oC,govo uskladiš-

ma skupo.

članku, teh-

vodnjuseriju.

struja

katoda(pozitivnonabijena)

H2O(vodena para)

O2 (kisik)

AUTOMOBILI MALIH DIMENZIJAPokuse s automobilima pokreta-nima gorivim člancima izvode svi ve-liki automobilski koncerni. Predvod-nik Daimler-Chrysler izrađuje svojnajmanji model Necar 5 kao Merce-des A razreda.Učinak većine takvih osobnih auto-mobila još je ograničen. Opel HydraGen 3 ipak juri brzinom od 150km/h i s jednim punjenjem spremni-ka ima doseg od 400 km.

LINIJSKI AUTOBUS PROTIV ONEĆIŠĆENJA OKOLIŠAAutobusi s gorivim člancima već suobavili praktična ispitivanja. Od2002. u više europskih gradova u re-dovitom su prometu autobusi Citarotvrtke Daimler-Chrysler.Nova udobna vožnjaAutobusima više nisu potrebne oso-vine, jer se svaki kotač pokreće vlas-titim motorom.

TOPLINA ZA KUĆNU UPORABUS prirodnim plinom rade kućnikombinirani kogeneracijski aparati(proizvodnja snage i topline), koji nabazi gorivih članaka mogu u buduć-nosti opskrbljivati istovremeno topli-nom i strujom kuće za jednu ili za vi-še obitelji.Tvrtka Vaillant u laboratorijskim po-kusima ispituje praktičnu upotreblji-vost uređaja s gorivim člancima zastambene zgrade. Švicarska tvrtkaSulzer Hexis otišla je korak dalje.Njezin model HXS 1000 već seproizvodi u malim serijama.

PRIJENOSNA ELEKTRIČNACENTRALANeovisno o električnoj mreži, bate-rijama ili punjivim akumulatorima, smalim gorivim člancima mogu seneograničeno upotrebljavati prije-nosna računala, televizori ili pokret-ni telefoni.Minigorivi članak mnogi smatrajuuspjehom tehnike koji najviše obe-ćava. Tako je kanadska tvrtka Balla-rd Power sa svojim Nexa Power Mo-dule (snaga 1,2 kW) počela proizvo-diti prvi izvor električne struje u ve-ćim količinama.

A-razred s unutarnjim živo-tom: kod Necara 5 pretva-ra se metanol u vodik

Spremnik na krovu: posude pod visokim tlakom, u kojima se us-kladišćuje vodik za autobus Citaro

Velik kao kotao za grijanje: uređajza grijanje s gorivim člancima prik-ladan je za svaku stambenu zgradu

Snaga iz miničlanka: veli-kog kao hljebac kruha.Gorivo je uskladišteno usićušnim kutijicama.getskih problema u

bazi prirodnog pli-meljiti na čistim ob-tljećima.stvariti proizvodnjuva će morati pripo-vodi mogu se oče-ez novčane potpo-n udio energetskihproizvodit će se ode u postrojenjima s

20

Američki izumitelj ing. Dean Kamen u high-tech zemlji izobilja razmišlja o jednom boljemsvijetu.

Kad Dean Kamen govori o svojim izumima,on se ne zadržava puno na tehničkim pojedi-nostima. Radije objašnjava, kako će njegove za-misli zacijelo promijeniti svijet. Inženjer ističe naprimjer da bi njegove mini elektrane s malo is-pušnih plinova uskoro mogle u osiromašenimpredjelima Indije ili u Africi opskrbljivati kućan-stva električnom energijom. Ili se oduševljavaslikom središta New Yorka ili Berlina bez auto-mobila, kroz koje se mnoštvo ljudi kotrlja nanjegovim bešumnim električnim dvokolicama.

Je li taj čovjek slučaj za psihijatra? Nipošto.Kamen radi u jednoj sobi zgrade od opeke, ko-ja je nekoć pripadala čeličani, a danas je sjediš-te njegove tvrtke. Tvrtka tog lucidnog čovjeka“Deka Research and Development Corpora-tion”, uzavrela je tehnička kuhinja, u kojoj inže-njeri i mehaničari ostvaruju brojne zamisli s tis-kanim pločicama i vijcima.

Približno 200 patenata u Kamenovim je ruka-ma, od prvog prenosivog uređaja za dijalizu donajsuvremenije tehnologije helikoptera. Upitano raznovrsnosti svojih izuma, taj 51-godišnjak,uvijek u radnom odjelu, samo odmahuje. Nje-govi uspjesi naime skrivaju koliko je izumitelj-stvo zapravo naporno.

Njegov najnoviji izum zove se segway. Izdale-ka to električno vozilo djeluje kao neuspio spojkosilice za travu i romobila. Ing. Kamen se višene pojavljuje u javnosti bez te tvorevine. Tomnajnovijom dvokolicom upravlja se bez polugeza kočenje ili za gas. Ona reagira već na samopremještanje tijela vozača. S te dvokolice nemožete pasti jer žiroskopski stabilizatori držeuređaj neprekidno u ravnoteži. Prije nešto više

ISTRAŽIVANJE

Izumitelj je uvijekkorak ispred

od godinu dana Kamen je, zahvaljujući izvrsnojPR-akciji, predstavio svoj najnoviji uradak u cje-lokupnom svjetskom tisku. Robert Metcalfe, pri-jatelj Kamena i osnivatelj računarske tvrtke“3Com” u svojoj je najavi hvalio na sva usta Ka-menov izum, da je “veći od izuma najlonskihčarapa i interneta.”

“Ali sam izum ne čini nikakvu revoluciju;stvar je u primjeni”, objašnjava Kamen moguć-nosti svojeg high-tech vozila. “Veliki dio čovje-

SEGWAYVozilo pokreću dvaelektromotora, svakisnage 1,47 kW. Njimase upravlja promjenompoložaja tijela. Poseb-na elektronika sprječa-va pad vozača.

21

čanstva danas živi ugradovima, gdje je zrakveoma onečišćen is-pušnim plinovima izautomobila. Moj se-gway mogao bi to pro-mijeniti. Hoće li se tadvokolica, financiranasa 100 milijuna dolara,probiti u široku primje-nu znaju samo zvijez-de na nebu.” Do sadasu imale priliku ispitatitaj uređaj samo ame-rička pošta, vojska ipolicija. Odnedavno seto kotrljajuće vozilomože naručiti i kodameričke internetskerobne kuće “Amazon”za pozamašnih 4940dolara. Koliko je kupa-ca već do sada naruči-lo to vozilo, o tome utvrtki šute. Neovisno otome, hoće li se se-gway kao prometnosredstvo probiti ili ne-će, Dean Kamen se io-nako već odavno smat-ra ikonom tehnike.Međutim oprezan je setiketom “genij”. “Akoi jesam genij, ondasam sigurno najpolaga-niji od svih postoje-ćih”, govori smješkaju-ći se, ali misleći ozbilj-no.

Sanjar. Začuđuje da su u školi Kamena oka-rakterizirali kao učenika sa slabom koncentraci-jom. “Kad je nastavnik govorio o novoj temi, re-dovito sam bio u zaostatku, jer sam još razmiš-ljao o prijašnjoj temi. Na primjer o tome da jeZemlja okrugla ili da električna struja teče. Tozvuči jednostavno, ali ja to nisam htio samo ta-ko prihvatiti, nego i stvarno razumjeti. I zato sambio prisiljen zadržavati se nešto dulje na takvimpitanjima.”

Radionica zamišljenih ostvarenja. U svojoj radionicisamogradnje, opremljenoj najpreciznijim alatima, Ka-men brusi svoje izume.

Razmišljanje o problemima do u najmanjedetalje pokazalo se za pronicljivog inženjera bezdiplome kao glavni ključ uspjeha. Kada je Ka-men neko vrijeme posjećivao Tehničko sveuči-lište u Worcesteru (Massachusetts), njegov muse brat liječnik potužio da ne postoji uređaj, ko-ji bi mogao bez prestanka, danju i noću davatibolesniku točno odmjerenu količinu tvari pot-rebnih za život. Kamen je ubrzo izumio i izradiopokretnu crpku za lijekove, koja omogućuje bo-lesnicima takvu opskrbu. Ovo zvuči kao bajka operaču posuđa: s tim izumom Dean Kamen jeosnovao tvrtku, doveo je do tržišnog uspjeha i1982. godine dobro ju prodao. Tako je postaomilijunaš.

Uzor. U uredu Kamen zauzima pozu - ne neskromno -s umnom veličinom, kojoj se divi.

Košnja trave sa zaštitnomkacigom. Dean Kamen po-kazuje vozne značajke se-gwaya ispred svojegdoma u New Hampshireu.

22

Novac od prodaje odmah je uložio u novoos-novanu tvrtku za istraživanje i razvoj “Deka”. Tusa svojim suradnicima stvara proizvode za bu-dućnost. Pun je vizija i gleda daleko. Za segwaykaže: “Bit će tek onda svršen kad bude radio saStirlingovim motorom.” Tako se zove toplinskistroj, koji je na početku XIX. stoljeća izumio je-dan škotski svećenik. Za razliku od Otto moto-ra, ovdje se izgaranje događa bez stapa. Kaoenergetski izvor može poslužiti sve što je gorivo- nafta, metanol, čak i strugotine od drva. Motorradi gotovo nečujno i bez puno ispušnih plino-va. Nažalost, njegova je proizvodnja veoma sku-pa, jer materijali moraju izdržati velika toplinskakolebanja. Ljubitelji brzog zaleta mu osim togazamjeraju da se ubrzava previše polagano. Ka-

men se zbog toga ne uzbuđuje. On bi htio jošove godine predstaviti javnosti uređaj komerci-jalne vrijednosti. Stirlingovoj tehnici on proričeveliku budućnost. Kombiniran s električnim ge-neratorima pogon bi se mogao primijeniti i kodminielektrana: za opskrbu cjelokupnoga kućan-stva - od stereouređaja do električnog grijanja.Ili za pripremu pitke vode s filtarskim sustavom,koji je Kamen nenadano također razvio.

Prije deset godina Kamen je utemeljio natje-canje robota za srednje škole. U finale je prošlegodine dospjelo gotovo 300 učeničkih momča-di; 20 000 oduševljenih pristaša, nastavnika, ro-ditelja i inženjera podržavalo je samograditelje irobotičke zanesenjake. Natjecanje je organizira-no kao športska liga s kompletnim momčadima,vlastitim navijačima i sa sucima. “Djeca uče daje tehnika prava stvar”, objašnjava organizatorpriredbe.

Ove godine robotičari su nastupali, jedni pro-tiv drugih, u prostranoj dvorani u Houstonu(Texas). Kamen je tamo bio rado viđen kao da jeneka pop-zvijezda. Možda ta vjera u sljedećugeneraciju zaljubljenika u tehniku objašnjavazašto njemu nije važno hoće li njegov električniskuter zaista biti uspješan. Za Kamena je važnaprije svega budućnost. A ona ima i jednu pred-nost: uvijek je jedan korak ispred.

Izvornik: Focus 3/2003Pripremio Željko Medvešek

Tehnički muzej. Umjesto antiknih predmeta, Kamen usvojem domu daje prednost povijesnim strojevima.

TEHNIKA I ŠPORT

“Pametna” lopta

Proizvođač “Adidas” je službenu loptu zaudaranje nogom na Svjetskom prvenstvu 2002.ocijenio “najtočnijom loptom na svijetu”. Joac-him Reduch, voditelj proizvodnje lopti objašnja-va: “Lopta Fevernova udarcem dobiva veću br-zinu i njezina putanja se može lakše proračuna-ti.” Iza tih poboljšanih značajki skriva se nova vr-

sta poliuretanske pjene, u koju su pohranjenebezbrojne plinom ispunjene mikroćelije. Ti gip-ki mjehurići djeluju na to da lopta - bilo gdjeudarena - prenosi energiju ravnomjerno. Cijenaje toga izvornog proizvoda oko 100 eura. (žm)

vanjskaovojnica

prozirni poliuretanski povr-šinski sloj (PU) s utisnutimsaćastim uzorkom (tisak is-pod površine)

zbijeni sloj plastike (PU)

poboljšana PU pjena sa zrač-nim mjehurićima (debljina1,1 mm) čini loptu bržom

tri sloja od sintetičnih vlakanaza postojanost oblika lopte

High-tech “koža” u slojevima

23

jama. Stoga smo se odlučili da vam damo samoosnovne veličine ispisane u sastavnici a sve osta-lo priredite i prilagodite sami. Ovo je zahtjevanrad i traži dosta vještina tako da će biti posla za svečlanove vašega modelarskoga kluba. Radite strplji-vo i ne žurite se. Dio dijelova nabavite i prigraditeprema mogućnosti, oni će uljepšati model a i de-monstracija će biti lakša.

Materijal je uobičajeni modelarski: letvice razli-čitih profila i presjeka te daščice mekanijih vrstadrva i šperploče a detalje izradite od priručnih ele-menata. Materijal smo uglavnom nabrojili u sas-tavnici. No sitnice će uvijek nedostajati pa će ihvaljati prilagoditi.

Alat je modelarski, no električna pomagala sva-kako će vam olakšati rad.

Pri izradi pazite na okomitost reza i na debljinumaterijala.

Savjetujemo da najprije nacrtate u proporcija-ma podvozje (1) koje ima veličinu 600x250x40

mi l imeta ra .Dakle zavidneveličine zamodel i dobarkomad daskeod kojega ćebiti oblikova-no. Predviditekotače. Goto-ve ili izrađenepo crtežu: ok-rugla letvica(18) na koju jeza l i jep l jenaspužvasta ob-loga koja se ra-bi pri izolacijicijevi central-noga grijanja.Možete ih i to-kariti. Iz te po-četne skicerazradit ćetesve ostale de-talje.

Predlažemosamosta lan,i n ž e n j e r s k ipristup rada.

MODELARSTVO

Teleskopskaautodizalica(Nacrt u prilogu)

Automobili su uvijek bili izazov modelarima imaketarima. Na prošloj Smotri u Varaždinu(2003.) iznenadili smo se koliko je bilo radovaizrađenih prema našim crtežima i uputama.Zaista pohvalno! Nastojat ćemo i dalje nuditinešto posebno a i vas pozivamo na suradnju.

Prikazan crtež autodizalice nacrtan je kao skicai bilo bi ga teško razrađivati po pojedinim pozici-

Teleskopska autodizalica robustna je i velika modelarska konstrukcija. Izrađena je od drvenih dije-lova uz moguću prigradnju elektromotora i ostale modelarske opreme. Za izradu morate načiniticrtež u naravnoj veličini. Poneki dio poput kolotura, vitla, kuke prigradite iz “kit-ponude” koju nu-di tržište. Nastojte da rad bude uredan jer nije moguće dorađivati spojeve i međusobno povezanedijelove ...

24

Blatobrani su oblikovani od letvica.Upravljački mehanizam kotača riješen je tako

da se na prigrađenu poprečnu letvicu (13) postavinosač (48) koji ima na kraju provrt za zatik na ko-ji će se nasaditi dijelovi za pričvršćenje kotača iz-rađeni iz okrugle letvice sa središnjim provrtom.Kotač će se učvrstiti na poprečni zatik odgovaraju-ćeg promjera. U središnjem provrtu sastaju se do-nji zatik koji je zalijepljen u polužicu (47) i okrug-la okomita letvica koja ide kroz provrt u podvozjuna gornju stranu kroz prizmu (16) i završava polu-

žicom za zakretanje(11). Dalje je polužica(47) vezana za polugu(46) pokretno zatikom,vijkom ili raskovanimčavlićem. Na desnojstrani načinjen je samouvrt na podvozju zaokomiti zatik. Kotačimaje poprečni zatik osovi-na.

Zadnji kotači, njihosam, učvršćeni su nasredišnji ležaj (12) i naviseći ležaj (51) koji je

Izrada dijelova na osnovne veličine:dužina - širina

Prilagođeni dijelovi kabine. Uo-čite bočne oslonce

Sastavljena - zalijepljena kabina, nedos-taju vrata

Ugađanje dijelova upravljačkog sustava

Oblikovanje blatobrana nadog-radnjom letvica

Dijelovi kabine, vidljiva sjedala, volan imaska

Podvozje modela s prigrađenim sustavomza upravljanje. Vidljiv način učvršćenjakotača i spona te način ugradnje okrugleletvica upravljača kroz podvozje.

Sustav vješanja i ugradnje stražnjih kotačačije su osovine u središnjem ležaju i vje-šane u blatobranu. Osi moraju biti među-sobno paralelne.

Potom oblikujte dijelove kabine: vrata (30),bočnice (31), umetak (32), krov (33), vjetrobran(34), masku (35) ... a od letvica prigradite deta-lje unutrašnjosti: ploča (5), naslon (9), sjedalo(10) i tako redom. Motor (8). Vrata su pričvršće-na pomoću šarki pa se mogu otvarati i zatvarati.

Iza kabine nalazi se kutija (40, 41, 42 ...) ukoju se smještaju bočni oslonci (6, 7 ...) koji seizvlače kada je dizalica u radu. Između njih pos-tavljeno je spremište - učvršćenje (36, 37, 38,54 ...).

25

nim poprečnim zatikom od žicea služit će pri donjem umetku zavođenje a pri gornjem za veza-nje užeta. Širine su nešto većeod širine teleskopa.

Na krov kabine postavite oslo-nac za teleskop kada nije u radu(17).

Sva vitla imaju oblikovanu ru-čicu za okretanje. Kao uže služiknjigoveški konac.

Upravljačnica je prigrađenabočno. Sastoji se od dvije strani-ce (49), zadnje stranice (50),Upravljačnica i bočni blokovi Prikaz vitala i detalj proreza

smješten u prorez gornjeg dijela blatobrana (44,45). Okreću se na zatiku kao osovini.

Pločom (22) počnite izradu pokretnog dijeladizalice. Na njoj je središnji provrt za vijak a ci-jela se konstrukcija okreće na mjedenim okrug-lim pločicama.

Teleskop se sastoji iz unutarnje letvice (14)koja ulazi u pravokutnu, cijev, šupljinu sastavlje-nu od donjeg i gornjeg dijela (24) te bočnih ele-menata (23) u koje su urezane uzdužne vodili-ce. Na unutarnjoj letvici pri vrhu se prigradi no-seći sklop (26) u koji su ugrađeni koloturi za pri-jenos užeta a okreću se na poprečnim osovina-ma: drveni zatici ili čelična žica. Na gornji diocijevi također se prigrađuju elementi za vođenjeužeta a povezuju se na nosače (25). Za vođenjeužeta kojim se izvlači teleskop predviđeni subočni koloturi i zatici s jedne i druge strane. Vit-lo za povlačenje užeta na kuki (43) smješta se iz-među nosača (27) a vitlo za izvlačenje unutarnjeletvice (14) između ploča (21) koje valja pravil-no oblikovati da ne zapinju o pod (19) pri zak-retanju teleskopa.

Teleskop - kran pričvršćen je “zakretno” nakonstrukciju preko poprečnog zatika koji jepostavljen kroz čahuricu između ploča te prola-zi kroz ležajeve, balastne blokove (2 i 3) i boč-ne, okomite noseće ploče (20). Vratilo vitla zapodizanje teleskopa prigrađeno je kroz bočniblok (4) i kroz noseće ploče (20). To naglašava-mo jer se bušenje mora izvoditi što točnije. Užeje provučeno kroz umetak (15). Ima ih dva ko-mada i izrađeni su u obliku slova U s prigrađe-

prednje stranice (29) i krova (28).Unutrašnjostmožete dopuniti po želji.

Detalje poput odbojnika (52, 53), svjetla, uk-rasa prigradite po želji.

Skroman opis uz obilje snimaka vjerojatno ćebiti dovoljno za izradu ovog atraktivnog mode-larskog projekta. Način izrade odaberite premasvojim mogućnostima. Bojom istaknite detalje.

Željeli bismo da ovu autodizalicu vidimo navašim izložbama. Pokušajte riješiti statičke po-teškoće pri podizanju tereta i prevrtanju dizali-ce. Čega se morate pridržavati?

Ilustracije: Selbst 11/89.Pripremio Miljenko Ožura, prof.

27

Između 1957. i 1962. godine svijet su izne-nadile sposobnosti letećih gorostasa koji su senatjecali u brzini, preletu i visini opterećenirazličitim količinama tereta.

Američki BOEING KC-135-A i C-135B prvije leteći spremnik goriva za punjenje zrakop-lova u letu a drugi namijenjen za transportljudstva i tehnike. Podaci za KC-135A: imačetiri Pratt&Whitney J57-P-59W turbomlaznamotora, svaki sa 6237 kg potiska, raspon krila39,88, dužinu 41,53 i visinu 11,68 metara,površinu krila 226,03 m2, operativnu masupraznog aviona 44 663 kg, a spremnog za po-lijetanje 134 715 kg, prosječnu brzinu krsta-renja 856 km/h na visini 9300 do 393 m/min,dolet 1850 km sa 3055 kg rezerve goriva.

V. Hamann s posadom postigao je rekordebrzine 17. i 18. travnja 1962. zrakoplovom C-135b u zatvorenom krugu opsega 2000 km991,010 km/h s opterećenjem 5000, 10 000,15 000, 20 000, 25 000 i 30 000 kilograma.

C. E. Gibbs s posadom postigao je rekorde

Trka letećihgorostasa zarekordima

POVIJEST ZRAKOPLOVSTVA (23)

brzine 17. rujna 1958. avionom KC-135A uzatvorenom krugu opsega 5000 km 944,207km/h s opterećenjima: 1000, 2000, 5000 i 10000 kilograma.

D. Craw s posadom postigao je rekorde vi-sine 17. travnja 1962. godine, 14 377, 74metra s opterećenjem: 15 000, 20 000, 25000 i 30 000 kilograma.

Curtis E. LeMay s posadom postigao je re-korde 12. studenoga 1957. godine zrakoplo-vom KC-135A preletom Westover - BuenosAires 10 175,670 kilometara.

W. E. Eubank s posadom poboljšava 8.travnja 1948. rekord preleta LeMaya prele-tom Tokio-Lajes na 16 462,500 kilometara.

C. G. Gibbs s posadom postigao je rekord17. rujna 1958. avionom KC-135A 5026,900kilometara u zatvorenom krugu.

BOEING B-52 STRATOFORTRESS, američ-ki strateški bombarder za dugačke prelete,

28

inačica B-52H, imao je osam Pratt&Whitneyturbofenskih motora - svaki 7711 kg potiska,raspon krila 56,39, dužinu 48,03 i visinu12,395 metara, površinu krila 371,61 m2, te-žinu prazan 87 543 a najveću težinu pri uzli-jetanju 229 064 kilograma, najveću brzinuoko 1014 km/h, praktični vrhunac 16765 m imogući dolet 20 120 kilometara.

C. Griswold s posadom postigao je 16. ruj-na 1958. rekord brzine u zatvorenom kruguopsega 5000 km 961,867 km/h.

V. L. Sandeaz s posadom postigao je 26.rujna 1958. rekord brzine zrakoplovom B-52D u zatvorenom krugu opsega 10 000 km,902,369 km/h.

Cluyde P. Evely s posadom postigao je 10.i 11. siječnja 1962. godine avionom B-52Hapsolutni rekord preleta u ravnoj crti 20168,780 kilometara.

William M. Stevenson s posadom postiao je6. i 7. lipnja 1962. godine B-52H apsolutnizrakoplovni rekord preleta u zatvorenom kru-gu 18 245,050 kilometara.

Osim opisanog uz B-52 vezani su još brojnisvjetski rekordi.

Da podsjetimo što znači apsolutni rekord -to je rekord bez obzira na vrstu letjelice (zra-koplova) kojom je postignut a može biti u br-zini, visini ili preletu.

JUZ

Alexander Bell pridonosi proboju telefona14. veljače 1876. Neovisno jedan o drugome

svoje su patente za nove telefone prijavila dvaAmerikanca: Elisha Gray i Alexander GrahamBell, podrijetlom iz Škotske.

Gray je zapravo svoj uređaj izumio još 1874.godine. Njegov ‘odašiljač’ bio je jednak magnet-skom telefonu Nijemca Johanna Philippa Reisa(1861.), ali poboljšan tekućim mikrofonom, ko-ji je pak razvio Englez Jeates. Kod prijamnikaGray je primijenio membranu upravljanu elek-tromagnetski.

Bell radi i u odašiljaču i u prijamniku mem-branama koje titraju ispred čeličnog magneta ži-čanom zavojnicom. Takav raspored nije bio sa-mo jednostavan, nego je učinio nepotrebnombateriju i u odašiljaču i u prijamniku.

Usprkos tehničkom uspjehu, Bellov je telefonu početku ostao nezapažen, ali je Bell nastavio spokusima. Nudi telefonski sustav američkoj ibritanskoj vladi. Britanski Post Office mu odgo-vara da bi Amerikanci možda trebali takvo neš-to, ali da Englezi imaju dovoljno mladih ljudi za

LJETOPIS TEHNIKE (25)

Izumi i otkrića1876. - 1885.godine

Već 1876. Alexander Graham Bell održava u Boston-Sa-lemu telefonsku konferenciju na udaljenosti od 22 km

29

prijenos pošte! Sljedeće, 1877. godine Bell osni-va u Bostonu zajedno s partnerima “Bell Telep-hone Co., Gardina G. Hubbard Trustee” i zapo-činje s masovnom proizvodnjom telefona. Dalj-njim pretvorbama i uz uključivanje patentnihprava Graya, njegova se tvrtka 1889. ujedinjujeu “American Telephone and Telegraph Co.” uNew Yorku, s ciljem širenja telefonske mreže di-ljem Sjeverne Amerike. U proljeće 1877. Nije-mac Werner Siemens prihvaća Bellov telefon,poboljšava ga i zajedno s poštanskim majstoromHeinrichom von Stephanom uvodi na europskotržište.

Prijevoz nafte brodovima-tankerima1877. Poslije otvaranja prvih bušotina nafte u

SAD-u (1859.) odmah se pojavio problem tran-sporta toga crnog zlata. Na kopnu je to bilo mo-guće cjevovodima, a na moru najprije se poku-šalo s jedrenjacima, koji su sirovu naftu i njezi-ne derivate prevozili u barelima (bačvama), kaodio općeg tereta. Prvi cjeloviti teret naftnih deri-

Njemački brod za prijevoz nafte “Glückauf” (1886. -1893.) prvi je prekooceanski tanker

vata prevezen je 1861. iz Amerike u Londonbriggom (jedrenjak s dva jarbola) “ElisabethWatts” kapaciteta 224 tone; 901 bačva petrole-ja dobivenog od sirove nafte i 428 barela uljadobivenog od ugljena. Prijevoz u bačvama po-kazao se negospodarstvenim, pa se tražio načintransporta nafte kao rasutog tereta, dakle prije-voz u jednom ili više velikih spremnika u plovi-lu. Posebne spremnike u tankerima gradili suruski konstruktori od 1874. godine, ali su tispremnici bili velika opasnost jer je tekući teret

oduzimao brodovima stabilnost, a osim toga natoplini su razvijali visokoeksplozivni plinovi.

Brodovi za prijevoz nafte Ludwiga Nobela,brata švedskog izumitelja dinamita Alfreda No-bela, “Moses” i poboljšani “Zoroaster” bili suveć cjeloviti tankeri. Donji prostori u brodu, ko-ji su služili za prijevoz nafte, bili su odijeljeni odstrojarnice dvostrukim stijenama i ispunom vo-de, koja je sprječavala prodiranje nafte u kotlov-nicu i strojarnicu i ujedno nije dopuštala jakozagrijavanje tekućeg tereta.

1878. Englez Joseph Wilson Swan poslije du-gogodišnjeg istraživanja predstavlja Kemijskomdruštvu u Newcastleu svoju električnu žarulju sažarnom niti.Četvrt godineprije toga uSAD-u ThomasAlva Edison ta-kođer počinje srazvojem elek-trične žarulje.

Oba izumite-lja radila su neo-visno jedan odrugome, ali suim bili poznatisvi dotadašnjipokušaji od1841. godine.Prvu uporabljivužarulju izradio je1854. njemačkim e h a n i č a rHeinrich Goebel, ali njemu je nedostajao pouz-dan izvor električne struje. Edison je izvodio po-kuse s različitim materijalima za žarnu nit, a us-pio je tek 1879. godine upotrijebivši pougljenje-nu pamučnu nit. Ovdje treba dodati kako je jošdanas upotrebljavanu volframovu nit uveo uelektričnu žarulju nizom patenata između 1903.i 1912. godine hrvatski kemičar Franjo Hana-man) (1878. - 1941.), zajedno sa svojim austrij-skim suradnikom Alexanderom Justom.

1878. Škotski inženjer Dugald Clerk gradi pr-vi dvotaktni motor. Iako se dvije godine prije to-ga četverotaktni motor Nikolausa Augusta Ottapotvrdio kao najbolji, mnogi konstruktori poku-šavali su izumiti drugačije načelo motora s unu-

Prvi komercijalni model žaruljeThomasa Alve Edisona iz 1879.ima žarnu spiralu od pougljenje-ne bambusove niti

30

tarnjim izgaranjem, ne samo iz razloga paten-tnih prava. Kod dvotaktnog načela, koji je prvipredstavio Clerk, četiri radna ciklusa - tlačenje,usisavanje, širenje i istiskivanje - izvršavaju se usamo dva hoda stapa. Pri kretanju stapa premagore tlači se mješavina goriva i zraka i istovreme-no se usisava svježa mješavina u kućište kolje-naste osovine ispod cilindra. Po upaljivanju stla-čene mješavine stap se proizvedenim radom udrugom hodu pokreće prema dolje. Pritom staptlači mješavinu iz kućišta koljenaste osovinekroz prijenosni kanal u cilindar iznad sebe, a izcilindra istovremeno izlaze izgorjeli plinovi.

Dvotaktni motor zadovoljava se s manje pok-retnih sastavnica nego četverotaktni motor, alizato radi nemirnije i troši više goriva nego Otto-motor.

Električna željeznica zahvaljujući istosmjer-nom generatoru

31. svibnja 1879. Werner Siemens predsta-vio je na Berlinskoj obrtničkoj izložbi prvu elek-tričnu lokomotivu, koja je električnu struju dobi-vala preko kliznoga kontakta (žičana četka) svlastite strujne tračnice, a ne od baterije, kojusobom vozi.

Električne lokomotive gradili su prije njega idrugi konstruktori, ali svi su se ti pokušaji izjalo-vili zbog nepostojanja prikladnog energetskogizvora. Tek je dinamo (istosmjerni generator) W.Siemensa omogućio električnu pogonsku silupotrebne snage.

1880. Inženjer Lester Pelton iz SAD-a kon-struirao je akcijsku turbinu ili turbinu slobodnog

Konstrukcijski crtež presjeka prvoga plinskog dvotak-tnog motora; stroj je razvio škotski inženjer DugaldClerk

ulaza, koja je poznata kao Peltonova turbina.Ona posebno iskorištava energiju vode koja pa-da s velike visine. Dotada primjenjivane vodeneturbine bile su većinom reakcijske ili pretlačneturbine. One su prikladne za iskorištavanje silevodotoka male visine pada i velike vodoprotoč-nosti.

Lokomotiva prve električne željeznice jedva je više odpostolja s motorom; osovina rotora motora leži para-lelno s kolosijekom

Rotori Peltonovih turbina za različite visine pada, koli-čine vode i brzine vrtnje; jasno se vide različiti oblicilopatica kola

Akcijsku turbinu, prvi je predložio Leonardoda Vinci a u XVI. stoljeću izgradio ju je u jednos-tavnom obliku Jakob de Strada i u načelu je tobilo lopatično kolo: voda koja dostruji u lopati-ce odmah pri sudaru predaje praktično svu svo-

struje. (O Nikoli Tesli i njegovim izumima iscr-pnije smo pisali u prošlom nastavku Ljetopisatehnike.)

1882. Mađari Ottó Titusz Bláthy, Max KarlDéri i Carl Zipernowsky izradili su transformatorod induktivnog svitka, koji su 1880. godine raz-vili Lucien Gaulard i američki fizičar Josiah Wil-lard Gibbs.

Gaulard je pokušavao, slično kao i DanielRühmkorff (1850.) prije njega, transformirati iz-mjeničnu struju na otvorenoj željeznoj jezgri i sjednoga svitka s malim brojem namotaja na svi-tak s većim brojem namotaja. Novi transforma-

tori mađarskih elektrotehni-čara imali su namotaje nazatvorenoj jezgri.

Prvi automobil s eksplo-zivnom motorom

1883. Francuz ÉdouardDelamare-Debouttevillegradi prvi automobil s ek-splozivnom motorom. Pate-nt je dobio 12. veljače1884. godine.

Vlasnik predionice izFontaine-le-Bourga zajednosa svojim majstorom Léo-nom Malandinom gradiplinski motor prema uzoru

Nikolausa Augusta Otta (1876). Iskušao ga je navozilu od drva i s tri kotača. Rasvjetni plin pre-vozio se na kolima u mješinama od životinjske

31

ju energiju kolu i potom otječe bez tlaka. Koris-nost Peltonove turbine je između 90 i 95 posto.Ona je tipična turbina za postrojenja u visokomgorju, s padom vode od 350 m i više. Voda sekratko prije sudara s lopaticama vodi kroz sapni-ce, a to još povećava brzinu mlaza. Otvori sap-nica mogu se povećavati i smanjivati i tako mo-gu regulirati brzinu vrtnje turbinskoga kola.

Prijenos struje u tri faze1880. Engleski inženjer John Hopkinson izu-

mio je trofazni sustav za gospodarstveni prijenoselektrične energije na velike udaljenosti.

Načelo trofazne struje: tri fazno pomaknute izmjenične struje

spoj u zvijezdu spoj u trokut

simetrično optere-ćenje trofaznemreže s trošilima

Daljinski prijenos istosmjerne struje vodovima(kabelima) uspijevao je u potpunosti, a prijenosizmjenične struje bio je povezan s poteškoćama.Ometajući učinci na vodu izazivali su nečistumješavinu frekvencija, koja je pri prijenosu navelike udaljenosti onemogućivala pokretanjesvakog motora. Zato su 1878. Nijemac WernerSiemens, Amerikanac Bailys 1879. i FrancuzMarcel Deprez 1880. pokušavali (bez uspjeha)razviti prikladni sustav prijenosa izmjeničnestruje.

John Hopkinson je pronašao put: tri faze po-maknute izmjenične struje, koje se proizvode ugeneratoru jedna za drugom i prenose prekoodvojenih vodiča. Godine 1882. Nikola Tesla iztadašnje austrougarske Hrvatske otkriva moguć-nost primjene okretnoga magnetskog polja u vi-šefaznim motorima i time uvodi u praktičnuprimjenu trofazni sistem i prijenos izmjenične

Pokusno vozilo Francuza Édouarda Delamare-Debout-tevillea s eksplozivnim motorom smještenim iznadstražnje osovine

32

kože. Na pokusnoj vožnji puknuo je plinski vodi vozilo je eksplodiralo. Poslije drugog uspješnogpokušaja Deboutteville je ipak odustao od dalj-njeg razvoja vozila.

1883. Švedski inženjer Carl Gustaf de Lavalizumio je prema njemu nazvanu akcijsku turbi-nu “laval”. Bila je to prva parna turbina i istov-remeno prvi turbinski pogonski stroj elektrane.Dinamo strojevi (istosmjerni električni generato-ri) zahtijevaju brzohodne pogonske strojeve. Ta-mo gdje nema vodene energije, na raspolaganjusu bili samo stapni parni strojevi. Laval je primi-jenio načelo akcijske vodene turbine kod turbi-ne pokretane parom. Kao i vodeni mlazovi kodPeltonove turbine (1880.), tako i mlazovi parekod Lavalove turbine tlače lopatično kolo tan-gencijalno na više mjesta.

1883. Arhi-tekt JohnW e l l b o r nRoot sagradioje u Chicaguprvi neboder“MinadnockBuilding” od17 katova i vi-sok 60 meta-ra. Još u Rim-skom Carstvugradilo se u vi-sinu do 35 m,ali to je bilanepr ik ladnagradnja, jer suzbog velikogtereta temelji

morali biti neprihvatljivo široki. Tek sa skeletnomgradnjom, koja se pojavila u srednjem vijeku uzprimjenu rešetkaste konstrukcije od drva i reb-raste konstrukcije gotskih katedrala, otvorili su senovi putovi u arhitekturi.

1884. U SAD prometuje u Richmondu (Virgi-nia) prvi električni tramvaj u kojemu je električ-na struja dovođena preko gornjega kontaktnogvoda. Sustav s jednostrukom kontaktnom žicomi strujnom povratnom vezom preko tračnica izu-mio je Franklin Julian Sprague.

Studeni 1885. Prvo vozilo opremljeno brzo-hodnim motorom s unutarnjim izgaranjem, dvo-

Načelo Lavalove parne turbine; načetiri (ili više mjesta) mlazovi pareudaraju tangencijalno na obod tur-binskoga kola; poprečno premakolu savijene lopatice skreću mlazpare, koji na drugoj strani napuštakolo u suprotnom smjeru gotovobestlačno

kolica, obaviloje svoju prvuvožnju na ve-ću udaljenost(3 km) kodStuttgarta. Ti-me su nje-mački inže-njeri WilhelmMaybach iGottlieb Wol-helm Daimlerpotvrdili, dase njihov čet-v e r o t a k t n imotor snage

od 0,5 KS može izvesti u veličini prikladnoj zaugradnju u vozilo. Jedan suvremenik opisao jeto ovako: “Kad se namjerava upaliti motor, is-pod žarne cijevi upali se mali plamen i motor sepokrene uz pomoć obrtaljke. Motor radi mirno,jer je za prigušenje ispuha na ispušnu cijev prik-ljučen ispušni lonac. Kad se želi vozilo staviti u

Tramvaj s kontaktnim vodom napruzi između Frankfurta/M i Offen-bacha (1884.)

Maybach-Daimlerov motocikl bio je prvo vozilo op-remljeno brzohodnim motorom s unutarnjim izgara-njem, koje je 1885. pušteno u pokusnu vožnju

pokret, vozač se penje na njega, prima upravljači stavlja motor u vezu s vozilom. To se obavljapolugom, užetom i nateznom remenicom; njo-me se naime pogonski remen navlači na reme-nicu. Remenice služe za odabir različitih brzi-na”.

Izvornik: Paturi, Felix, R., ‘Chronik der Technik’(1988.)

Pripremio Željko Medvešek

33

Razvoj (oblikovanje i konstrukcija) čovjekoli-kih i, općenitije, zoomorfnih robota bio je odsamog početka izložen snažnom utjecaju građebioloških analoga. Osim neprestanih pitanja ve-zanih uz upravljanje tijelom i građe mehaniza-ma sposobnih za izvođenje kretnji što sličnijihuzorima, jedan od najznačajnijih stalnih povodaistraživačko-razvojnih frustracija robotičara po-vezan je s pokretačima ljudskoga kostura: miši-ćima. U robotici se za pokretačke sklopove svremenom ustalio pojam “aktuator” kao jedin-stveni naziv svih tipova i svih vrsta pokretačkihjedinica mehanizama robota. Aktuatori su dak-le sve vrste električnih motora, pneumomotoraili hidromotora ili uređaja kojima je zadatak po-buditi akciju (aktivnost) zadanu na različitimrazinama upravljanja robota. Spomenuta “ak-tuatorska frustracija” robotičara vezana je uz či-njenicu da u biološkom svijetu postoji jedinstve-ni aktuator posve različit od svih artificijelnihaktuatora: mišić. Iako pneumatični ili hidraulič-ni cilindri stezanjem i rastezanjem asociraju namišić, oni se od njega razlikuju svojom krutošću,ravnocrtnim gibanjem i dvosmjernim djelova-njem. Poznato je da u svijetu makroorganizamanema rotacijskih aktuatora (zabilježeni su samokod mikroorganizama bičaša ili flagela), kao štonema ni translacijskih zglobova. Te činjeniceveoma utječu na oblik i funkcioniranje biološkihtijela. Iz fleksibilne građe mišića te načela anta-gonističkog aktuiranja proizlaze i modaliteti bio-loškog oblikovanja tijela. Mišić omogućuje učin-kovitije “pakiranje” aktuatora i po volumenu ipo količini snage u jedinici volumena. Rezultatoblikovne podatljivosti mišića je velik broj mišić-

Umjetni mišići injihovi uzori

POVIJEST ROBOTIKE

nih aktuatora na pojedinim skeletnim sekcijamabioloških struktura koji djeluju po sinergijskomnačelu. Konačni, izvanjski oblik tijela samo jemeđuzavisnost izvanjske funkcije organizma iunutarnje građe podređene optimalnoj fun-kcionalnosti. Drugim riječima: aktuatori kojeupotrebljavamo utjecat će na izvanjski funkcio-nalni oblik stroja. U tome je razlog izrazite razli-ke građe i funkcijskih osobina organizama i zoo-morfnih robota. Suvremeni roboti su samo nas-tavak paradigme centralnih pokretača koja do-minira filozofijom razvoja i izvedbe strojeva odnjihove pojave.

Sve opisano bilo je razlogom ranog robotičar-skog zanimanja za artificijelni aktuator nalik mi-šiću, tj. za umjetni mišić. Od sredine 20. stolje-

Umjetni mišić J.L. McKibbena je pneumatični aktuatorkoji iskazuje neka fizikalna (izvanjska) svojstva svoj-stvena stvarnim mišićima: opružne karakteristike,fizikalnu fleksibilnost, vrlo povoljan odnos sile i mase.Razvijen je za primjenu na aktivnim protezama udova.Proizvodnju je komercijalizirala "Bridgestone RubberCompany of Japan" osamdesetih godina 20. stoljeća.Danas umjetne mišiće proizvodi engleski "ShadowRobot Group" nastojeći popularizirati primjenu tihaktuatora i u robotici i u drugim vrstama uređaja.Građa McKibbenova mišića tako je jednostavna da gaje moguće proizvesti u kućnoj radinosti. Dovoljno jeimati gumenu cijev armiranu čeličnim pletivom.Kvaliteta mišića ovisit će o karakteristikama gume iopruge. Kao i biološki mišić, on se steže pod utjecajemtlaka zraka (za razliku od zračnog cilindra koji serasteže). Smanjenjem tlaka mišić se opušta pa je regu-lacijom tlaka moguće upravljati njegovom duljinom isilom. Prema takvoj građi i načinu upravljanja jasno jeda taj mišić ne omogućuje osobito bogato i finoupravljanje. No za upotrebu na razini bioloških mišićaizloženih slaboj inervaciji, pokazivala su velikefunkcionalne sličnosti, što je pobudilo istraživače da ihprimijene na jednostavnim protezama i robotičkimuređajima.

34

ća do danas ne prestaju aktivnosti na istraživa-nju i razvoju umjetnog mišića. Te aktivnosti mo-gu se, s obzirom na razvojni pristup, podvestipod dvije generacijske grupe. Prva generacijaumjetnih mišića iz pedesetih godina 20. stoljećanastala je kao rezultat primjene konvencional-nih tehnologija konverzije energije radnog me-dija u mehanički rad. Iz te generacije umjetnihmišića najpoznatiji je tzv. McKibbenov mišić ko-ji, osim što oblikom nalikuje mišiću, pokazuje idobru aproksimacijsku funkcionalnu sličnost s

Jedan od najsvježijih primjera primjene McKibbenovihmišića na androidnom robotu jest često spominjaniShadowov android. Primjer je s povijesnog gledištazanimljiv u smislu otklona od klasičnog oblikovanjatijela robota klasičnim artificijelnim aktuatorima. Kon-strukcijsko oponašanje građe biološkog tijela zanimljivje rezultat. No to je obzirom na mogućnosti Mc-Kibbenova mišića i najviše što se može postići. Za većufunkcionalnu sličnost potrebno je imati bioničkemišiće kudikamo sličnije stvarnima.

Jedna od prvih primjenaumjetnih mišića na hoda-jućim platformama i pro-tezama na Sveučilištu Wase-da u Japanu (1964.-1967.)

biološkim uzorom. No taj jednostavni pneuma-tični uređaj presiromašan je svojim mogućnosti-ma pa je upitno može li se uopće zvati mišićem.Već i površno znanje o građi bioloških mišićapokazuje koliko se oni razlikuju od opisane tvo-revine pa bi bilo bolje reći da je riječ o mišićoli-kom aktuatoru.

Biološki mišić vrlo je složen organ u kojemuse pod utjecajem elektrokemijskih pobuda odvi-jaju složeni mehanički procesi stezanja i opuš-tanja. Saznanja o toj građi rezultirala su razvo-jem druge generacije umjetnih mišića mnogosličnijih biološkim uzorima. Razlozi velikog zani-manja za “izum” umjetnog mišića tehničke su imedicinske naravi. Dosadašnja istraživanja po-kazala su da je razvoj umjetnog mišića povezans tehnološkim mogućnostima razvoja umjetnihtvorevina na razini mikrodimenzija pa i nanodi-menzija. Upravo u toj činjenici leži i razlog pos-tignuća novijih rezultata u razvoju umjetnog mi-šića. Naime, tek s razvijem mikroelektromeha-ničkih sustava (MEMS) i posebice nanotehnolo-gije dosegnuta je potrebna tehnologijska razina

sposobnosti proizvodnje gradbenih struktura na-lik mišićnom tkivu. Hoće li rezultat tog razvojabiti sanjano bioničko supertijelo, pokazat ćeprimjena druge generacije plastičnih umjetnihmišića razvijenih na bazi “pametnih polimera”(npr. polipiroli). Izvedene, desetinku milimetratanke, umjetne miofibrile čine se dobrim putemprema stvaranju nečega što bi zaslužilo naziv is-tinskog umjetnog mišića. Razlog je toj vjeri pri-je svega izrazita koncepcijska sličnost plastičnogi biološkog mišića.

Igor Ratković

35

Hrvatska je domovina kravate, odjevnog i uk-rasnog predmeta bez kojega je nezamisliv suvre-meni poslovni čovjek. Uobičajno je imati višekravata pa se njima odijevanje upotpunjuje apostaje i raznolikije.

Poteškoće se javljaju pri spremanju odnosnovješanju u ormar.Nekako još ide sdvije-tri, ali s dese-tak kravata već semora prirediti prik-ladna vješalica uormaru.

Slikama donosi-mo razradu idejekako se na ispiljenuvješalicu za odjećuprigrade poprečninosači ukrašeni dr-venim perlama igumenim prsteno-vima koji se rabe zabrtvljenje pa onapostaje vješalica zakravate.

Izradu vješaliceprilagodite materi-jalu i alatu kojimraspolažete. Prepo-ručujemo vodoot-pornu šperpločudebljine 15 mm iosnovnih veličina460x270 milimeta-ra. Osnovni oblik unašem primjerunacrtan je pomoćuvješalice savijene izbambusa - slijedeći

RADIONICA

Vješalica Vješalica za kravateza kravate

oblik pomoću bočnoga kotačića koji povećavaobris (konturu). No oblik možete i sami odreditipo želji. Pilite ubodnom odnosno povratnom pi-lom a bridove zaoblite glodalom odgovarajućegoblika.

Još su vam potrebne drvene perle promjera 20mm koje nabavite u trgovini drvenom galanteri-jom te ih prema promjeru cijevi-nosača razvrtaj-te na traženu veličinu. Ukrasni rub dobije se tre-njem - okretanjem perle u izvrtanom provrtu. Pribušenju pazite na izlaz svrdla da se materijal neraščeha. Možete bušiti najprije tankim svrdlompa većim do polovice pa potom okrenuti materi-jal i bušiti do konačnog provrta. Imajte na stalkubušilice drvenu podlogu da ne oštetite površinu.Završno vješalicu premažite bezbojnim lakom uzprethodnu pripremu površina kao što je već uo-bičajeno: brušenjem, vlaženjem, brušenjem ...

Nosače ispilite iz aluminijske šipke vanjskogpromjera 8 mm ili iz cijevi a možete uzeti i drve-nu okruglu letvicu. Da se poveća trenje, na nosačsu navučeni gumeni prstenovi promjera 8 mili-metara. (mo)

Izvornik: Selbst 8/02

Vješalicu za kravate postaviteu ormar ili na drugo priklad-no mjesto. Izrada vješalicepreporučljiva je za početnikeu radu električnim alatom.Veličine prilagodite svojimželjama i mogućnostima na-bave materijala.

Crtanje oblika uz pomoć vješalicesavijene od bambusa

Razvrtavanje perlei ukrašavanje po-moću trenja

Bušenje provrta za umetanjenosača

Pripremite površine iobojite ih bezbojnimlakom

Rezanje nosača na dužinu,rabite ladicu tzv. “gerung”

Sastavljanje vješalice iumetanje gumenih prste-nova

Atraktivno spremište za drva koje će ujednobiti ukras u stanu izradite u kombinaciji dasaka iletava prema skici koju prikazujemo. Po željiprigradite kotačiće pa će se konstrukcija moćipomicati u prostoriji. Nekih posebnih zahvatapri izradi nema, samo valja biti pažljiv pri spoje-vima da budu izvedeni što točnije i pod pravimkutom.

Materijal je daska iz koje su napiljene letve ispojnice. Sastavljanje je čavlima i lijepljenjem amogu se upotrebljavati i vijci za drvo.

ZA UDOBAN DOM ...

Spremište za drva

Rabite kvalitetno i tvrđe drvo. Spajanje vijcima, čavli-ma ... Po želji prigradite kotačiće. Prigradite ručku ko-ja će osim za vuču biti dekorativni detalj. Izradu poč-nite skupljanjem materijala pa izradite skicu. Poštujtedebljine ako ih ima više da zadržite sklad konstrukcije.

Kolica će služiti za spremanje ogrjevnog drva. To je dionamještaja pa nastojte da izgled bude što prikladniji!Visinu možete mijenjati po želji.

Sastavljanje okomitihspojnica. Upotrijebljenisu ljepilo i čavli.

Izrezivanje spone pomoćupovratne odnosno ubod-ne pile

Ugađanje i provjera veli-čina na sastavljenim spoj-nicama

Prilagodba vrha spojnica ispone

Za izradu rabite osnovni stolarski alat a cijelugradnju možete premazati odgovarajućom bo-jom ili lazurom u boji ostalog namještaja ili pe-ći. Poneki detalj prigradite prema svojoj želji.(o)

Ilustracije: Système D, 658

Pozicija Naziv Komada Veličine u mm

od daske debljine 15 mm A okomita spojnica 8 oko 1000x68 B spona 2 520x118 C donja spona 2 520x91 D srednja spon 1 520x91 E bočna spona 6 320x91

od letvice 20x30 mm F bočni nosač 2 dužine 280 G nosač 2 dužine 490

od šperploče, lesonita ... debljine do 20 mm H pod 1 490x320