JOSIP PUPAI

Roen: 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omia Poginuo: 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesrei na Krku

Zbirke pjesama:

Kie pjevaju na jablanima, Mladii, Cvijet izvan sebe,

Ustolienje, Moj kri svejedno gori

More i gledam more gdje se k meni penje i sluam more d o b r o j u t r o veli i ono slua mene i ja mu apem o d o b r o j u t r o more kaem tiho pa opet tie ponovim mu pozdrav a more slua pa se smije pa uti pa se smije pa se penje i gledam more i gledam more zlato i gledam more gdje se k meni penje i d o b r o j u t r o kaem m o r e z l a t o i d o b r o j u t r o m o r e more kae i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na alu vrh brijega i smijemo se i smijemo se moru

More Pejzani motiv mora pjesnik nagovjetava glagolima GLEDAM i SLUAM.

More se penje prema lirskom subjektu (personificirani motiv mora). Pjesnik uspostavlja dijalog s morem (uzajamno se pozdravljaju).

Ponavljanjem pozdrava dobrojutro ostvarena je dublja emotivnost koja biva naglaenija stihom MORE ZLATO.

Ishodite pjesnikova udivljenja morem je djetinjstvo (selo Slime kod Poljica).

On more ne samo da gleda iz daljine svog sela, eli ga uti, ezne njegovu blizinu ( doziva more k sebi ).

Intiman dijalog s personificiranim morem prerasta u sjedinjenje s njime ZAGRLI ME MORE OKO VRATA.

Motiv mora dvojakog je znaenja: ZBILJSKO MORE i metafora za voljenu

osobu, koju naziva u duhu narodne tradicije MORE ZLATO. Udivljen morem, pjesnik ga dovodi u vezu sa enom koju voli. Stih ZAGRLI

ME MORE OKO VRATA namjerno je dvosmislen: moe znaiti morski val koji je zapljusnuo pjesnika, ali i zagrljaj ene.

Stih je slobodan.

Imenica more ponavlja se 14 puta u stihovima pjesme ime se postie

ujednaen ritam talasanja valova i ostvaruje onomatopeja.

Svako je slovo pozdrava posebno istaknuto grafemska naglaenost

ujedno je i znaenjska.

itava pjesma je jedna reenica izgovorena u dahu. Prva Pupaieva

pjesma bez interpunkcije, jedini tekst ispisan malim slovima.

Tri moja brata

Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio etvorica nas. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj. Jezera su me slikala. Dizali su me jablani. Rijeka me umivala za sebe. Peraice su lovile moju sliku. Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio etvorica nas. Livade su me voljele. Nosile su moj glas i njim su sjekle potoke. Radovao sam se sebi. Imao sam brau. (Imao sam uspravan hod.) To su bila tri moja brata: moj brat, moj brat, i moj brat.

Tri moja brata Lirska refleksivna pjesma

Stihovi pjesme nadahnuti su potresnom obiteljskom tragedijom, smru

brae ANTE, IVANA i VICKA na hidrocentrali od udara struje.

Pjesnik je snano izrazio osjeaj vezanosti uz brau uz koju je i malen

bio velik. - POREDBE ((Imao sam glas kao vjetar).

U tom zajednitvu i sjedinjenju s braom njegova srea, snaga i ponos

su bili neizmjerni i nadilazio je sve nedae, nadilazio je smrt. Znaenjskim pomakom, naoko gramatikom nepravilnou, upotrebom jednine umjesto mnoine KAD SAM BIO TRI MOJA BRATA I JA, a ne logino KAD SMO BILI, pjesnik nadilazi smrt i ukazuje na vjenost njihovog zajednitva.

MOJ BRAT, MOJ BRAT I MOJ BRAT - Zavrni stihovi znae zajednitvo brae. Pjesnik naglaava da je on - ONI, da se sastoji od brae, da su jedno.

Tuga je u stihovima namjerno zapostavljena, NEMA SJEANJA NA

SMRT. Osim uvodnog perfekta KAD SAM BIO TRI MOJA BRATA i

zavrnih stihova TO SU BILA TRI MOJA BRATA I JA. Jedino tim

stihovima pjesnik izrie da brae vie nema. Svi ostali stihovi pjesme

izraz su vedrih sjeanja iz djetinjstva, izraavaju radost ivljenja. Slobodan stih. GRAFOSTRUKTURA PJESME, pripovijedni ton. Ritam pjesme postignut opkoraenjima i prebacivanjima stihova te uporabom glagolskih oblika (perfekt).

Evo me, moj svijete, na raskru i tvom i mom. Oprostimo se. - Ti plae. Moj kri svejedno gori. Udaljuje se; bez pozdrava, bez rijei, bez Boga. I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi. Moj kri svejedno gori, lirska refleksivna pjesma

Pjesma otvara temeljna filozofsko-egzistencijalna pitanja. Tema pjesme je izgubljenost, beznae, otuenost (od svijeta), strah, nesigurnost, razoaranje u svijet. SUKOBLJENOST PJESNIKA I SVIJETA

Vizija ivota - teak, okrutan, mukotrpan - pesimizam

Ponavljanje - Moj kri svejedno gori - muka i patnja

Pjesnikov kri jest svijet (njegov i svijet openito)

SIMBOLIKA KRIA koji gori - koji je"uzdignut" i "razapet" , kojega pjesnik "nosi" simbol je svijeta koji je "uzalud stvaran i " uzalud ljubljen, udaljuje se, bez Boga.

Kri koji gori u sebi nosi klasine biblijske simbole (dvostruke): - kri kao motiv muenitva, patnje, boli i smrti - kri kao motiv spasenja, iskupljenja, ivota Motiv prolosti - davna dogaanja pjesnik iznosi u obliku pjesnikih slika koje su povezane sa srednjovjekovnom povijesti i knjievnosti (strijele, majka Margarita - ironija i cinizam prema njenim suzama, davne vojske) Intertekstualnost u pjesmi se javlja knjievna asocijacija na bugarticu Majka Margarita (17.st.) Pjesniki izriaj obiljeen je filozofskim elementima, hermetinosti I teko razumljivim metaforama, slobodnim stihom, ubrzanim ritmom.

Nekoliko mjeseci uoi tragine nesree Josip Pupai je napisao pjesmu "Moj kri svejedno gori", za koju njegovi tovatelji tvrde da je svojevrsna lirska slutnja skoranje smrti, odnosno vizija njegovog gorueg aviona gledanog iz zraka. U toj traginoj nesrei 23. svibnja 1971. poginule su i njegova ena Benka i ki Raeljka. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posthumno 1971. godine.

"Nita nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I nita tako sveto kao ivot" Josip Pupai

MLADI S PRVIM ZBIRKAMA PJESAMA Josip Pupai s obitelji u Londonu Pupai kao novi lan Drutva knjievnika 1955. Iste godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu