SINDINAMIKA

- Do pojave C. Darwina smatralo se da je u prirodi sve statično, odnosno da je priroda kao takva stvorena te nema potrebe da se mjenja. Nakon Darwina različiti učenjaci počinju kritički posmatrati promjene koje nastaju u prirodi.

- Tako je uočeno postojanje sukcesija vegetacije koji se smatra fundamentalnim konceptom u ekologiji.

- Def.1: Sekvence promjene sastava vrsta ili/i strukture vegetacije kroz vrijeme.

- Def.2: Promjene sastava vrsta u tridimenzionalnoj arhitekturi biljnog pokrova na određenom mjestu kroz vrijeme.

- Def.3:Vrijemenski slijed različitih biljnih zajednica na jednom prostoru koje predstavljaju niz spontanih, međusobno povezanih i međusobno uvjetovanih evoluirajućih procesa samoorganizacije ekosistema.

- Kada je prvi put uočeno postojanje postojanje dinamike vegetacije obraćena je pažnja na tri osnovne osobine:

1. Diskretan početak

2. Pojmljiv smjer putanje

3. Jasan kraj

- Vegetacijske promjene su bazirane na fundamentalnoj ideji da različiti kapaciteti biljaka prilagođene preovlađujućim stanišnim determinantama u prirodi. Vidi se da su u ovaj koncept uključeni oboje abiotski faktori i organizmi.

-Jedna ili više promjena u kombinaciji u: raspoloživosti staništa, diferencijalnoj raspoloživosti vrsta i diferencijalnim osobinama vrsta izazivaju promjene u sastavu i strukturi vegetacije kroz vrijeme.

Vegetacijska dinamika

Raspoloživost staništaDiferencijalna

raspoloživost vrstaDiferencijalne osobine

vrsta

Vrste sukcesija

- Vegetacijske promjene koje uključuju povećanje broja vrsta i povećanje strukturne kompleksnosti poznate su kao progresivne sukcesije.

- Vegetacijske promjene koje uključuju gubitak vrsta i smanjenje strukturne kompleksnosti nazivaju se regresivne ili retrogresivne sukcesije.

- Dvije glavne sile oblikuju sukcesije:

a) Autogene sile koje potiču od ekološke interakcije biljaka i bitnih osobina staništa, npr: kompeticija vrsta, alelopatska interakcija...(često se nazivaju: endodinamične sukcesije).

b) Alogene sile koje potiču od činioca izvan sistema, usljed različitih poremećaja npr. antropogeni činioci (često se nazivaju: egzodinamične sukcesije)

- Postoje dva osnovna tipa sukcesija:

a) Primarne – sukcesije se javljaju na staništima na kojima nikada nije postojala vegetacija, npr.: naseljavanje u geološkom smislu svježih terena, novonastalih riječnih ada. U evolutivnom smislu one nikada nisu cikličnog karaktera, ali se nalaze konstantnom progresu kroz vrijeme.

- Clements (1916) je razlučio 6 subkomponent u procesu sukcesije: 1) nudacija – izlaganje naseljavanju nenaseljenog substrata; 2) migracija – početni moment nasljevanja živog prostora -dolasku organizama; 3) ecezis – odgovara klijanju, zakorjenjavanju, rastu i reprodukciji; 4) kompeticija – borba za opstanak koja rezultira izmjenama vrsta 5) reakcija – naseljene vrste modifikuju prvobitne uslove staništa; 6) stabilizacija – stanište naseljeno vrstama koje mu odgovaraju.

b) Sekundarne - sukcesije javljaju se na staništima na kojima je već uspostavljen ekosistem, i predstavljaju sve ne fenološke promjene vegetacije. To uključuje sve po Gamsu : normalne (promjene koje se konstantno i snažno ponavljaju npr. nakon košenja, ispaše i sl.) , ritmičke (promjene se manje ili više regularno ponavljaju u intervalima od nekoliko meseci ili godina, npr.: sklapanje sastojine nakon padanja grane ili stabla) i djelimično katastrofične sekvence (potiču od iznenadnih velikih neritmičkih narušavanja prirode npr.: nakon požara većih razmjera javlja se vegetacija koja je je preživjela pod zemljom).

-Ukoliko se sukcesija događa na malom prsotoru naziva se mikrosukcesija ili serula.

-U razvitku vegetacije jednoga kraja jasno se razlikuju pojedini odsječci- sekvence koje traju duže ili kraće vrijeme i nemaju jednako značenje za predstavu o vegetaciji. Te sekvence predstavljaju sindinamske jedinice: stadij, faza i klimaks.

-Stadij- predstavlja vremensku sekvencu u razvoju vegetacije jednoga kraja, koja je jasno vremenski i fizionomski ograničena. Imamo početni, prelazni i konačni stadij. Može se dogoditi da početni i/ili prelazni stadij predstavljaju ujedno i konačni. Konačni stadij može biti klimatogeni ili trajni. Klimatogeni stadiji je definisan makroklimom područja, odnosno trajni stadij imamo ako usljed nekog ekološkog faktora ne može se razviti klimatogeni stadij.

-Faza - predstavlja vremensku sekvencu u razvoju asocijacije. Imamo inicijalnu optimalnu i termninalnu fazu.

STADIJZAJEDNICA KITNJAKA

STADIJ ZAJEDNICAKITNJAKA I JELE

STADIJZAJEDNICA BUKVE I JELE

INICIJALNA FAZA

OPTIMALNA FAZA

TERMINALANA FAZA

Klimaks – (grč. klimax – zadnja prečka na meredvinama; stupanj; često se interpretira kao posljednji stepenik)- Predstavlja kraj sukcesije sa biljnom zajednicom u kojoj biljke neprestalo traju kroz reprodukciju.U klimaksu biljne zajednice sastav vrsta opstaje neporomjenjen kroz duži niz godina. Usljed različitih promjena (abitoskih, biotskih evolucije...) neprestano trajanje nepromjenjienog sastava vrsta nije moguće. To znači da klimaksna zajednica nije statična odnosno da se nalazi izvan sindinamskih promjena, pojedino drveće umire, novonastali prostor naseljavaju nove individue–organizmi.

Def.: Klimaksna zajednica znači može biti opisana kao postojanje equilibrijuma između preovlađujućih ekoloških faktora staništa i pripadajućih biljaka koje se nalaze u dinamičkoj ravnoteži između sebe.

Clements je vjerovao da sve sukcesije u jednoj regiji vode istom klimatski kontrolisanom finalnom stadiju, nazvanom klimatogena asocijacija. Ova ideja je poznata kao monoklimaksna hipoteza.

Poliklimaksna hipoteza ima u stanovište da klimaksni pejzaž – krajobraz sadrži u sebi mozaik edafskih, topografskih ili ekoklimatski različitih zajednica. Jedna od ovih je uobičajeno geogrefski dominantna.