5. ZABRANJEN PRISTUP INFORMACIJAMA

5. ZABRANJEN PRISTUP INFORMACIJAMA

5. Zabranjen pristup informacijama _______________________________________________________________________________

28

5. ZABRANJEN PRISTUP INFORMACIJAMA Zakon propisuje da se pristup informacijama može ograničiti samo ako bi se njihovim objelodanjivanjem značajno ugrozila nacionalna bezbijednost; odbrana i meñunarodni odnosi; javna bezbjednost; komercijalni i drugi ekonomski privatni i javni interesi; ekonomska, monetarna i devizna politika države; sprječavanje, istraživanje i procesuiranje krivičnih djela; privatnost i druga lična prava pojedinaca; i postupak obrade i donošenje službenih akata.

Zakon propisuje i da se pristup informacijama zabranjuje samo ako bi objavljivanjem informacije nastala šteta značajno veća od javnog interesa za objavljivanjem te informacije.

Značajan problem predstavlja činjenica da još uvijek nisu usvojeni posebni propisi kojima bi se regulisalo pitanje državne i poslovne tajne, i zaštite podataka o ličnostima, a pojedini zakoni, donešeni prije Zakona o slobodnom pristupu informacijama klasifikuju odreñene vrste podataka kao tajne.

Mnoge institucije su pokušale da ograniče pristup informacijama od javnog značaja pozivajući se na izuzetke propisane Zakonom, a ne obrazlažući na koji način bi se objavljivanjem traženih informacija ugrozili drugi interesi.

Sudska praksa je potvrdila da institucije imaju obavezu da sprovode zakonom propisan test štetnosti, pa su poništena rješenja kojima je zabranjen pristup informacijama na osnovu izuzetaka propisanih zakonom, u slučajevima kada su institucije ignorisale obavezu procjenjivanja da li je veći interes javnosti da zna od interesa koji bi mogli biti ugroženi objavljivanjem informacija.

Zakon o slobodnom pristupu informacijama, član 9 Pristup informacijama ograničava se, ako bi se njihovim objelodanjivanjem značajno ugrozili:

1) nacionalna bezbijednost, odbrana i meñunarodni odnosi, i to:

- informacijama bezbjedonosno informativnih i obavještajnih agencija za nacionalnu bezbijednost; - informacijama vojno-obavještajnih službi; - informacijama o operacijama oružanih snaga; - informacijama o objektima, instalacijama i sistemima koji se isključivo koriste u odbrani zemlje; - informacijama od značaja za rad meñunarodnih sudova, meñunarodnih istražnih organa i drugih meñunarodnih organa i organizacija;

2) javna bezbjednost, i to:

- informacijama u vezi sa javnom opasnošću i vanrednim stanjem; - informacijama u vezi sa bezbjednošću pojedinaca, ljudi i materijalnih dobara;


29

3) komercijalni i drugi ekonomski privatni i javni interesi, i to: - informacijama koje se odnose na finansijske, monetarne ili komercijalne poslove države sa drugim državama, meñunarodnim organizacijama ili drugim pravnim i fizičkim licima; - informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu; - informacijama koje su obuhvaćene posebnim zakonom o tajnosti podataka;

4) ekonomska, monetarna i devizna politika države, i to:

- informacijama o nacionalnoj ekonomiji, inicijativama finansijske politike, operativnim planovima i drugim dokumentima ekonomske politike; - informacijama o tržištu kapitala ili finansijskom tržištu;

5) sprječavanje, istraživanje i procesuiranje krivičnih djela, i to: - prijavama podnijetim organima nadležnim za otkrivanje i gonjenje učini-laca krivičnih djela koje sadrže podatke u vezi sa pripremom ili izvršenjem krivičnih djela i njihovim izvršiocima; - informacijama o zaštiti svjedoka; - informacijama o izvršiocima krivičnih djela koja su maloljetna lica; - informacijama u vezi sa postupkom istrage; - informacijama u vezi sa borbom za sprječavanje organizovanog kriminala, operativnim planovima i specijalizovanim sastavima za sprječavanje organizovanog kriminala; - informacijama u vezi sa sprječavanjem pranja novca i finansiranjem terorizma;

6) privatnost i druga lična prava pojedinaca, osim za potrebe sudskog ili upravnog postupka:

- informacijama o privatnom životu stranke i svjedoka u postupku, žrtvama i licima oštećenim krivičnim djelom, kao i podacima o osuñivanim licima; - podacima sadržanim u personalnim i medicinskim dosijeima lica, rezultatima psihijatrijskih pregleda, psiholoških testova i testova sposobnosti lica; - informacijama u vezi sa utvrñivanjem roditeljskog prava, usvojenjem djeteta i dr.; - informacijama o zaposlenju, zaradi, penziji, pomoći po osnovu mate-rijalnog obezbjeñenja ili drugim socijalnim primanjima lica; - informacijama o broju telefona, boravištu ili prebivalištu lica ili njegove porodice, ako je kod nadležnog organa tražilo tajnost tih informacija iz razloga što osnovano vjeruje da mu je ugrožena bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice;

7) postupak obrade i donošenje službenih akata, i to: - informacijama koje sadrže stavove u vezi sa pregovorima organa vlasti koji su u toku; - informacijama koje su u postupku obrade, odnosno informacijama koje nemaju formu zvaničnog akta, osim zakona i drugih opštih akata.

Interesi iz stava 1 ovog člana su značajno ugroženi ako bi objelodanjivanjem informacije po njih nastala šteta značajno veća od javnog interesa za objavljivanjem te informacije.


30

Studija slučaja 4: Poslovna tajna

MANS je od Agencije Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja (APPSU) zatražio Ugovore o privatizaciji najznačajnijih preduzeća: Kombinata Aluminijuma Podgorica, Željezare, Telekoma i Jugopetrola i svih aneksa tih ugovora. APPSU odbija zahtjev MANS-a sa obrazloženjem da bi se „objelodanjivanjem ove informacije – ugovora značajno ugrozili komercijalni i drugi ekonomski, privatni i javni interesi“.

Rjesenje APPSU od dana 24.januara 2007.godine


31

Tužbom od 23.februara 2006.godine MANS osporava rješenje Agencije: „Ograničenju pristupa informacijama, u svakom konkretnom slučaju, mora da prethodi sprovoñenje testa štetnosti objavljivanja odreñene informacije, tj. utvrñivanje da li će objavljivanjem tražene informacije po odreñeni zaštićeni interes nastati šteta značajno veća od štete po javni interes zbog neobjavljivanja te informacije. Testiranje štetnosti objavljivanja informacija vrši se po službenoj dužnosti, što znači da je teret dokazivanja na organu vlasti koji vodi postupak.

U rješenju Agencije Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja nema dokaza da je ta institucija sprovela test štetnosti u postupku donošenja rješenja.... Upravni sud je poništio rješenje Agencije jer ono ne sadrži obrazloženje zbog čega ugovori o privatizaciji predstavljaju poslovnu tajnu.

Sud konstatuje da “nije objašnjen ni pojam poslovne tajne u konkretnom slučaju”, a da “okolnost što su se ugovorne stranke sporazumjele da njihovi ugovori budu “zaštićeni od javnog objavljivanja”, samo po sebi nije dovoljan razlog za odbijanje zahtjeva tužioca za pristup informacijama, budući da stranke ne mogu sklapati ugovore čije bi odredbe bile suprotne pozitivnim propisima.”

Presuda Upravnog suda od 13. juna 2006.godine


32

Po presudi Upravnog suda Agencija donosi novo rješenje kojim se ponovo, po istom osnovu, zabranjuje pristup informacijama. U samom aktu Agencija detaljnije obrazlaže razloge zbog kojih su dokumenta proglašena tajnim, ali ponovo ne sprovodi test štetnosti.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Rješenje Agencije od dana 21. juna 2006.godine


33

Ovo rješenje MANS je osporio tužbom pred Upravnim sudom u kojoj se navodi: ...U rješenju nije naveden zakonski osnov za proglašenje poslovnom tajnom već je navedena samo konstatacija direktora Agencije o tome šta bi se moglo desiti u slučaju objelodanjivanja ugovora bez bilo kakvih dokaza da bi stvarno nastala šteta za investitora i da bi ona bila veća od interesa javnosti da zna. Naime, ocjene direktora Agencije da bi objelodanjivanje podataka moglo prouzrokovati velike materijalne izdatke za ino-partnera i da bi ino –partner,,mogao raskinuti ugovore i tražiti enormno obeštećenje'' nisu činjenice već predstavljaju samo subjektivni doživljaj mogućih posljedicca objelodanjivanja ugovora. Očigledno je da Agencija nije sprovela test štetnosti, jer u rješenju nema niti jedne konstatacije koja bi pokazala da je uzet u obzir interes grañana da znaju kako je prodata njihova imovina, već se Agencija bavila samo i isključivo interesima investitora… Upravni sud ponovo poništava rješenje Agencije, jer se u obrazloženju rješenja ne navodi, niti u spisima predmeta ima dokaza da bi objavljivanjem traženih informacija nastala značajno veća šteta po komercijalne, ekonomske, privatne i javne interese, nego što je javni interes za objavljivanje traženih dokumenata. Sud nalaže Agenciji da vodeći računa o primjedbama iz presude donese novo, na zakonu zasnovano rješenje.

Presuda Upravnog suda od 10. marta 2007.godine


34

Nakon presude, Agencija dostavlja rješenje kojim odbacuje zahtjev MANS-a sa obrazloženjem da ne posjeduje kopije traženih ugovora.

Rješenje Agencije po presudi Upravnog suda od 4. marta 2007.godine

Dana 06.juna 2007. godine podnijeta je tužba i protiv ovog rješenja Agencije, a presuda još uvijek nije donijeta, tako da je i nakon 20 mjeseci od podnošenja zahtjeva za informacijama slučaj još uvijek u toku.


35

Studija slučaja 5: Državna tajna

Agencija za nacionalnu bezbijednost je po zahtjevu MANS-a odbila da objavi i podatke o broju osoba koje su u toku 2005. godine prisluškivane i praćene od strane te institucije, uz konstataciju da bi se time značajno ugrozila nacionalna bezbijednost.

Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost od 28. marta 2006.godine


36

Rješenje Agencije je osporeno tužbom Upravnom sudu.

Navodi iz tužbe protiv Agencije za nacionalnu bezbijednost od 27. aprila 2006. godine

“… Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost je nezakonito jer se objavljivanjem informacije o broju osoba koje su praćene i prisluškivane ne može dovesti u opasnost izvršenje poslova Agencije, niti ugroziti bezbijednost lica i države, pošto zahtjevom nisu tražena imena lica, razlozi iz kojih je to ANB radila, niti podaci o službenicima koji su vršili poslove iz nadležnosti Agencije.

ANB je dužna da objavi tražene informacije jer javnost ima pravo da zna koliki je broj prisluškivanih i praćenih pošto to predstavlja jedan od sumarnih pokazatelja rada Agencije i indikator efikasnosti i obima njenog rada.

S obzirom da se za vršenje poslova iz nadležnosti Agencije koriste budžetska sredstva, nesporan je interes javnosti da zna na koji način se troši novac poreskih obveznika i da li obim aktivnosti Agencije korespondira sa ukupnim iznosom utrošenih sredstava.

Čak i kada bi se u traženom aktu nalazile informacije koje mogu ugroziti nacionalnu bezbijednost, Agencija je bila dužna da u skladu sa sa članom 13, stav 2, 3 i 4 omogući pristup informaciji nakon brisanja dijela informacije kojem je pristup organičen.

… U rješenju Agencije nema dokaza da je ta institucija sprovela test štetnosti u postupku donošenja rješenja…”

“…. Zahtjevom nismo tražili objavljivanje imena pojedinaca koji su zaposleni u Agenciji, što bi moglo uticati kako na djelatnost službenika Agencije, tako i njihovu ličnu bezbijednost, a samim tim i bezbijednost države. Tražen je samo broj zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta, a svaki grañanin ima pravo da zna na koji način se troši novac poreskih obveznika, pa makar i od strane same ANB, koja je državna institucija i čiji zaposleni primaju plate iz budžeta.

Takoñe, zahtjevom nije tražen broj saradnika Agencije, već samo broj stalno zaposlenih, odnosno osoba za koje se uplaćuju porezi i doprinosi. S obzirom da je Agencija novim Zakonom izdvojena iz Ministarstva unutrašnjih poslova, ona je dužna da izmiruje poreze i doprinose za svoje zaposlene, pa službenici u državnim organima zaduženim za obračun i kontrolu uplate poreza i doprinosa, kao i banka preko koje se isplaćuju zarade imaju informaciju o tačnom broju zaposlenih u Agenciji. Pošto ni jednim zakonskim aktom nije propisano da se podaci o porezima i doprinosima čuvaju kao državna tajna, a te informacije su već u posjedu službenika van Agencije, ne postoji ni jedan razlog zbog koga grañani ne bi bili upoznati sa tom informacijom.

Osim toga, shodno Zakonu o Agenciji za nacionalnu bezbijednost, dio zaposlenih u Agenciji se angažuje na osnovu javnog konkursa i Zakona o državnim službenicima i namještenicima, pa je Agencija bila dužna da objavi makar te informacije….”


37

Po tužbenom zahtjevu MANS-a, Upravni sud je organizovao usmenu raspravu četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe.


38


39


40

Zapisnik o glavnoj raspravi od 17.oktobra 2006.godine


41

Upravni sud ne donosi odluku na usmenoj raspravi, već dostavlja u zakonskom roku od 8 dana. Presudom se poništava rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost i nalaže donošenje novog, zakonitog rješenja.


42


43

Presuda Upravnog suda od 19. oktobra 2006.godine

Upravni sud poništava rješenje Agencije kao nezakonito, jer ta institucija nije sprovela test štetnosti i nalaže donošenje novog, zakonitog rješenja.

“U obrazloženju rješenja se ne navodi, niti u spisima ima dokaza za to da je utvrñena činjenica da li bi po interese nacionalne bezbijednosti, objavljivanjem tražene informacije nastala šteta značajno veća od javnog interesa za objavljivanjem informacije, u kojem slučaju se smatra da su ti interesi značajno ugroženi.” Nakon presude Agencija donosi novo rješenje kojim dozvoljava pristup traženoj informaciji.


44


45

Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost od 24. novembra 2006. godine


46

MANS je od Agencije za nacionalnu bezbijednost zatražio kopiju Pravilnika o korišćenju i čuvanju materijala koji je Agencija je odbila da dostavi sa obrazloženjem da su tražene informacije povjerljivog karaktera i da prema Zakonu o Agenciji za nacionalnu bezbijednost predstavljaju tajnu.

Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost od 24. oktobra 2006. godine


47

MANS je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj se izmeñu ostalog navodi:

...Pravilnik o korišćenju i čuvanju materijala sadrži proceduru i kriterijume na osnovu kojih se vrši čuvanje materijala u Agenciji i njegovo korišćenje te u tom slučaju objavljivanje takvih informacija nikako ne bi moglo značajno ugroziti nacionalnu bezbjednost.

Osim toga, zahtjevom za slobodan pristup informacijama nisu traženi podaci i dokumentacija koja shodno članu 16 stav 1 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbijednost predstavlja državnu, službenu i poslovnu tajnu već isključivo akt kojim se reguliše način korišćenja i čuvanja tog materijala...

...U rješenju Agencije nema dokaza da je ta institucija sprovela test štetnosti u postupku donošenja rješenja osim činjenice da je Pravilnik donešen od strane Vlade Republike Crne Gore i objavljen u Službenom listu-povjerljivo glasilo broj 1/06 od 28.aprila 2006.godine, što ni u kom slučaju ne predstavlja dokaz da je traženi Pravilnik tajna.

Osim toga treba ukazati na činjenicu da se način pristupa informacijama u posjedu organa vlasti i mogućnost ograničavanja pristupa informacijama reguliše Zakonom o slobodnom pristupu informacijama te da svako ograničenje prava pristupa na osnovu akta niže pravne snage od zakona nije u skladu sa zakonom.

Nakon podnošenja tužbe, u toku postupka, Agencija za nacionalnu bezbijednost sama poništava prethodno rješenje i donosi novo kojim dozvoljava pristup traženoj informaciji.

Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost od 07. decembra 2006. godine


48

Studija slučaja 6: Zaštita povjerljivih podataka brisanjem

MANS je zatražio od Agencije za nacionalnu bezbijednost kopiju akta u kome su sadržani podaci o ukupnom broju zaposlenih i broju zaposlenih po sektorima.

Agencija je odbila zahtjev sa obrazloženjem da objavljivanje tih infomacija može značajno ugroziti nacionalnu bezbijednost.

Rješenje Agencije za nacionalnu bezbijednost od 23. marta 2006. godine

Izvodi iz tužbe od 25. aprila 2006.godine ...Zahtjevom nismo tražili objavljivanje imena pojedinaca koji su zaposleni u Agenciji, što bi moglo uticati kako na djelatnost službenika Agencije, tako i njihovu ličnu bezbijednost, a samim tim i bezbijednost države. Tražen je samo broj zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta, a svaki grañanin ima pravo da zna na koji način se troši novac poreskih obveznika, pa makar i od strane same Agencije za nacionalnu bezbijednost, koja je državna institucija i čiji zaposleni primaju plate iz budžeta. Takoñe, zahtjevom nije tražen broj saradnika Agencije, već samo broj stalno zaposlenih, odnosno osoba za koje se uplaćuju porezi i doprinosi. S obzirom da je Agencija novim Zakonom izdvojena iz Ministarstva unutrašnjih poslova, ona je dužna da izmiruje poreze i doprinose za svoje zaposlene, pa službenici u državnim organima zaduženim za obračun i


49

kontrolu uplate poreza i doprinosa, kao i banka preko koje se isplaćuju zarade imaju informaciju o tačnom broju zaposlenih u Agenciji. Pošto ni jednim zakonskim aktom nije propisano da se podaci o porezima i doprinosima čuvaju kao državna tajna, a te informacije su već u posjedu službenika van Agencije, ne postoji ni jedan razlog zbog koga grañani ne bi bili upoznati sa tom informacijom. Osim toga, shodno Zakonu o Agenciji za nacionalnu bezbijednost, dio zaposlenih u Agenciji se angažuje na osnovu javnog konkursa i Zakona o državnim službenicima i namještenicima, pa je Agencija bila dužna da objavi makar te informacije, u skladu sa članom 13, stav 2, 3 i 4. U skladu sa Zakonom, ograničenju pristupa informacijama, u svakom konkretnom slučaju, mora prethoditi sprovoñenje testa štetnosti...

Presudom je poništeno rješenje Agencije, jer ne sadrži utvrñeno činjenično stanje, pravne propise i razloge iz kojih se informacije proglašavaju tajnom.

Presuda Upravnog suda od 11. oktobra 2006. godine


50

Po presudi Upravnog suda, Agencija donosi novo rješenje kojim dozvoljava pristup traženoj informaciji.



51



52


53

Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Službi državne bezbijednosti



54



55



56

Studija slučaja 7: Poreska tajna

MANS je zatražio od Poreske uprave kopije poreskih prijava članova Vlade.

Poreska uprava je odbila zahtjev uz obrazloženje da se pristup informacijama ograničava ako su obuhvaćene posebnim zakonom o tajnosti podataka, a da su u konkretnom slučaju u pitanju informacije koje su Zakonom o poreskoj administraciji proglašene za poresku tajnu.

Rješenje Poreske uprave od 15. decembra 2006. godine


57

MANS je podnio žalbu Ministarstvu finansija, kao drugostepenom organu, ali je ta institucija odbila, konstatujući da prvostepeni organ nije bio dužan da sprovede test štetnosti, jer takva obaveza nije propisana zakonom.

Rješenje Ministarstva finansija od 23. januara 2007. godine


58

MANS je 9. februara 2007. godine podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj se, izmeñu ostalog navodi:

Prema obrazloženju Zakona o slobodnom pristupu informacijama, članom 8 je utvrñena obaveza organa vlasti da omoguće pristup informacijama u svom posjedu, osim u slučajevima predviñenim ovim zakonom.

Značaj ove odredbe sastoji se i u tome što se njome isključuje mogućnost propisivanja ograničenja pristupa informacijama drugim zakonima i opštim aktima, odnosno ako su takva ograničenja propisana ili ako se u buduće propisušu, stupanjem na snagu ovog zakona ista se neće moći primjenjivati.''

Stoga, jedna od odredbi koja je u direktnoj koliziji sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama je očigledno i član 16 stav 1 i tačka 2 Zakona o poreskoj administraciji, koji propisuje ograničenje pristupa informaciji, a donešena je prije tog zakona.

U rešenju Poreske uprave, broj 03/1-25824/2-06 od dana 14. decembra 2006. godine nema dokaza da je sproveden test štetnosti, u skladu sa članom 9 stav 7 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pošto se isti u rješenju ne spominje. Iako je teret dokazivanja štetnosti na organu uprave, Poreska uprava je donijela rješenje kojim se tražene informacije proglašavaju tajnim, ne obraćajući pažnju na koliziju izmeñu odredbi Zakona o slobodnom pristupu informacijama kao Lex Specialis-a i Zakona o poreskoj administraciji kao inferiornog u odnosu na Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Kako su zahtjevom tražene kopije poreskih prijava visokih državnih funkcionera, odnosno Predsjednika Vlade Crne Gore, potpredsjednika Vlade RCG kao i svih ministara u Vladi RCG koji su svoju imovinu i prihode prijavili Komisiji za utvrñivanje konflikta interesa, ukazujemo da su podaci o prihodima i imovini na koje treba platiti porez javni, i da su objavljeni na internet stranici Komisije. Stoga ni podaci o porezu koji su javni funkcioneri platili na svoje već objavljene prihode i imovinu, ni po kom osnovu ne treba da budu tajni. Upravo suprotno, grañani imaju pravo da znaju da li javni funkcioneri plaćaju porez i koliki su iznosi tih poreza, a objavljivanje te informacije može štetiti javnom funkcioneru samo u slučaju da nije platio porez. Upravni sud još uvijek nije donio presudu po tužbi.


59

Studija slučaja 8: Podaci o finansijskim transakcijama

MANS je od Uprave za sprečavanje pranja novca zatražio kopije akata dostavljenih nadležnim institucijama Velike Britanije u vezi sa provjerom kreditnog zaduženja poslanika Mila ðukanovića u iznosu od 1,5 miliona eura, kao i svih odgovora dobijenih od strane nadležnih institucija Velike Britanije.

Uprava za sprečavanje pranja novca odbija zahtjev kao neosnovan sa obrazloženjem da su Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, tražene informacije klasifikovane kao službena tajna, a da je pristup zabranjen i na osnovu procedura Egmont Grupe koje propisuju da se podaci koje razmjenjuju finansijsko obavještajne službe ne mogu proslijediti trećim stranama.


60

Rješenje Uprave za sprečavanje pranja novca od 10. septembra 2007. godine

Rješenje Uprave za sprečavanje pranja novca od 10. septembra 2007. godine

MANS je podnio žalbu Ministarstvu finansija u kojoj se, izmeñu ostalog, navodi:

...Zakonska odrednica da je objavljivanje informacija u posjedu organa vlasti u javnom interesu ima višestruki značaj. Utvrñivanjem javnog interesa u ovoj oblasti na nesumnjiv način dat je primat interesu da se informacije objavljuju u odnosu na suprotni interes da se informacije, zbog bilo kojeg razloga uključujući i eventualnu štetu po nosioce tog interesa, izuzmu od objavljivanja. Član 8 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisuje da je organ vlasti dužan da omogući podnosiocu zahtjeva pristup informaciji ili njenom dijelu, osim u slučajevima predviñenim ovim zakonom.


61

Značaj ove odredbe sastoji se i u tome što se njome isključuje mogućnost propisivanja ograničenja pristupa informacijama drugim zakonima i opštim aktima, odnosno ako su takva ograničenja propisana ili ako se u buduće propišu, stupanjem na snagu ovog zakona ista se neće moći primjenjivati... ...U rješenju nema dokaza da je organ u postupku donošenja predmetnog rješenja sproveo zakonom propisan test štetnosti. Dalje prema članu 10 Zakona o slobodnom pristupu informacijama organ vlasti dužan je da omogući pristup informaciji, odnosno njenom dijelu iz člana 9 stav 1 ovog zakona, ako ona sadrži podatke koji očigledno ukazuju na: nepoštovanje materijalnih propisa, neovlašćeno korišćenje javnih sredstava, zloupotrebu ovlašćenja, nesavjesno vršenje službene dužnosti, postojanje osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo ili postojanje razloga za pobijanje sudske odluke, bez obzira na visinu štete po interese iz člana 9 stav 1 ovog člana.

Ovim članom ustanovljen je takozvani prevashodni (apsolutni) javni interes, tj. predviñeni su slučajevi u kojima se pristup informacijama mora omogućiti bez obzira na visinu štete koja zbog toga može nastati po predviñene legitimne interese.

Primjena ovog člana je izuzetno značajna iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o licu tj. javnom funkcioneru čija su primanja prikazana u prijavi o imovini Komisiji za utvrñivanje konflikta interesa daleko ispod transakcije od 1, 5 miliona, a on je prema Zakonu o konfliktu interesa svakako dužan prijaviti ovo kreditno zaduženje, stoga se omogućavanjem pristupa informacijamani u kom slučaju neće povrijediti njegovo pravo na privatnost te bi u tom slučaju zatražene korespondencija Uprave za sprječavanje pranja novca može ili potvrditi ili opovrgnuti sumnje u korupciju.

Osim toga u krajnjem slučaju, član 13 stav 2 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisuje da je ako je dijelu informacije pristup ograničen, organ dužan omogućiti pristup informaciji nakon brisanja dijela informacije kojem je pristup organičen... Ministarstvo finansija odbija žalbu kao neosnovanu, konstatujući da je prvostepeni organ pravilno primijenio zakon.


62

Rješenje Ministarstva finansija od 12. oktobra 2007. godine


63

Studija slučaja 9: Podaci o ličnostima

MANS je od Ministarstva pomorstva i saobraćaja zatražio kopije akata koji sadrže podatke o školskoj spremi, godinama radnog iskustva kao i podatke o položenom stručnom ispitu sekretara ministarstva, pomoćnika ministra, savjetnika ministra i samostalnih savjetnika u ministarstvu.

Ministarstvo je odbilo zahtjev sa obrazloženjem da bi se objavljivanjem traženih informacija ugrozila privatnost ili druga lična prava pojedinaca.

Rješenje Ministarstva pomorstva i saobraćaja od 29. marta 2006. godine

Rješenje je osporeno tužbom koja je podnešena 28.aprila 2006.godine ...Informacije koje se odnose na podatke o stručnoj spremi državnih službenika i namještenika ne mogu biti svrstane u red informacija kojima je pristup ograničen jer se prilikom njihovog prijema u radni odnos raspisuje javni oglas (član 19 Zakona o državnim službenicima i namještenicima), pa je u skladu sa tim i kompletna dokumentacija javna. Takoñe, podaci zatraženi u navedenom zahtjevu predstavljaju biografije državnih službenika i namještenika, a aktuelna praksa Vlade Republike Crne Gore je takva da se slični podaci objavljuju na sajtovima ministarstava. Upravni sud donosi presudu kojom se poništava rješenje Ministarstva sa obrazloženjem da su navodi istaknuti u osporenom rješenju neosnovani i nejasni te da u obrazloženju nije objašnjeno zbog čega bi bila ugrožena privatnost i lična prava pojedinca obzirom da su isti već objavljeni u Pravilniku o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta koji ne može biti poslovna tajna i koji je dostupan svim službenicima ministarstva.


64

Presuda Upravnog suda od 10. oktobra 2006. godine Ministarstvo pomorstva i saobraćaja 17. oktobra 2006. godine donosi rješenje po presudi kojim dozvoljava pristup traženim informacijama.

Documents

5. ZABRANJEN PRISTUP INFORMACIJAMA