Karlo Štajner

7000 dana u SibiruOvu knjigu posvećujem svojoj ženiSonji koja me vjerno čekala.

2

PREDGOVOR

U tamnicama NKVD-a, u ledenojpustinji Dalekog sjevera, svugdje gdjesu moje patnje prelazile ljudsku granicui mjeru, nosio sam u sebi jednu jedinuželju: da sve to preživim i da čitavomsvijetu, a prije svega partijskimdrugovima i prijateljima ispričam kakvesmo strahote prepatili.

Onog trenutka kad više nisam bio nadohvatu NKVD-a, stao sam sepripremati da ostvarim tu svoju zamisao.Znao sam da će moj zadatak biti veomatežak prije svega zato što sam se plašioda će moja knjiga, poput tolikih drugih,ući u spisak antisovjetske literature i daće se sve to što sam doživio mnogimaučiniti nevjerojatnim i tendencioznim.Bojao sam se i toga da će moju knjiguzlonamjernici iskoristiti kao oružjeprotiv socijalizma.

Zbog toga sam nastojao dokazati da sveono što se dogodilo u SovjetskomSavezu nije posljedica socijalizma, negoizdaje socijalističke ideje,kontrarevolucionarnog prevrata.

To dokazuje likvidiranje stare partijskegarde u godinama iz-među 1936. i 1939.

To dokazuje godina 1939. kada jeStaljin sklopio s Hitlerom pakt koji jebio uperen protiv socijalizma idemokracije.

To dokazuje i izručenje njemačkihkomunista Gestapou, hap-

šenja i ubijanja inozemnih komunista uSSSR-u.

Staljin je poslije rata pružio još jedandokaz takvog izvrtavanja socijalizma:kada je pod fi rmom Kominforma napaoJugoslaviju zaprijetivši njezinoj slobodii specifi čnom smjeru socijalističke

izgradnje.

Ono što sam rekao u ovoj knjizi ne trebashvatiti kao sumira-nje svega što samproživio, nego samo kao mali odlomakonoga 3

što se zaista dogodilo. Kad bih htioispričati sve što sam s dese-cima tisućaljudi doživio za tih dvadeset godina usovjetskim tamnicama i logorima,trebalo bi da imam nadljudskopamćenje.

Imena osoba u knjizi nisu izmišljena.Ako sam neko ime promijenio, učiniosam to zato da te ljude ne dovedem uopasnost od policijskih represalija.

Rijetko sam se upuštao u analize ikomentare događaja. Htio sam prijesvega opisati gole činjenice. A čitalacće sam stvoriti svoj sud.

Autor

4

AUTOROVO OBJAŠNJENJE

Radi lakšeg razumijevanja objašnjavamneke pojmove koji se u knjiziponavljaju:

1. GPU - Državna politička uprava

2. NKVD - Narodni komesarijatunutrašnjih poslova 3. MVD -

Ministarstvo unutrašnjih poslova SSSR-a 4. MGB - Ministarstvo državnesigurnosti

5. OSO - Poseban kolegij od tri visokaofi cira NKVD-a, koji je sudiooptuženom bez njegove prisutnosti

6. Schutzbund - poluvojnička formacijaSocijalističke partije Austrije

7. Stolipinski vagoni - u carskoj Rusijiza vrijeme vladavine predsjednika vladeStolipina koristili su se za prijevozzatvorenika

5

I. HAPŠENJE, ISTRAGA I

RATNI SUD

6

MOSKVA, 1936.

Počelo je to 4. studenog 1936. godine uMoskvi, u Ulici No-voslobodskaja 67-69, u stanu broj 44. Bila je noć. Spavaosam dubokim snom. Odjednom meprobudi zvonjava na vratima.

Osjetio sam ženinu ruku na ramenu.

- Karlo, Karlo - reče mi prigušenimglasom.

Uspravio sam se u postelji. Netko jeluđački zvonio. Tko to može biti u ovo

doba noći? Pogledao sam na sat. Bilo jedva sata četrdeset i pet minuta. Zvonjavase ponovi, ali sada mnogo upornije.

Odjednom me obuze strah pred nečimnepoznatim. Polako sam ustao. Zvonjavanije prestajala.

- Tko je? - upitao sam neodlučno.

- Tovariš Štajner, otvorite! Ja sam,kućepazitelj!

Odškrinuo sam vrata i ugledaokućepaziteljevo lice.

- U vašoj je kuhinji, čini se, poplava,voda prodire na donji kat. Morampogledati - reče brzo i nekako smušeno.

- Kod nas je sve u redu - odgovorio sam.

- Ipak otvorite moram se uvjeriti -kućepazitelj je bio uporan.

U istom času kad sam otvorio vrataugledao sam ofi cira i dva vojnika. Oficir i vojnik uđoše zajedno skućepaziteljem u stan, dok je jedanvojnik ostao u hodniku. Pokretom rukeofi cir ra-stvori kabanicu. Ugledao samoznake natporučnika NKVD-a.

- Imate li oružja? - upita. To je bilo prvošto je rekao.

- Nemam - odgovorio sam i iznenadio sekoliko sam miran.

Više nisam osjećao strah prednepoznatim. Opasnost je bila ovdje isada je bila poznata.

Ofi cir me pretraživao rutiniranimpokretima. Bio je to plavokos i vitakčovjek tridesetih godina. Njegovoseljačko lice nije 7

odavalo nikakva osjećaja. Pružio mi jekomadić papira i promatrao me kao štolovac promatra životinju koju je ulovio,samo s mnogo manje zanimanja. Očito senavikao, pomislio sam.

- Nalog za hapšenje - reče grubo.

Vratio sam mu papir, a on mi zapovjedida sjednem i uputi se u drugu sobu.

- Tko je to? - upita pokazajući rukom namoju ženu koja je ležala u postelji.

- Moja žena.

- Ustanite! - naredi ofi cir.

- Znate, moja je žena u posljednjimmjesecima trudnoće - rekao sam ofi ciru.- Molim vas, budite tako ljubazni idopustite joj da ostane u postelji.

Ona se ne smije uzrujavati.

- Ustanite! - ponovi ofi cir.

Moja je žena ustala. Pokušao sam jojpomoći.

- Sjednite i ne mičite se! - prodere se oficir. Ali ja sam se pravio kao da ganisam čuo, prišao sam krevetu ipomogao ženi da se obuče. Ofi ciristovremeno priđe krevetu i stadepretresati svaki jastuk, svaku ponjavu ipokrivač, sve to baci na pod, a meni iženi ponovno zapovjedi da se nemičemo. Ispreturao je cijelu sobu.

Dok je ofi cir pretraživao, vojnik nas jepažljivo promatrao.

Pokušavao sam utješiti uplašenu izdvojnu ženu, ali ofi cir mi zapovjedi dašutim. Pretres je trajao dva sata. Sve jepažljivo pregledao. Knjige na stranimjezicima stavio je u stranu. Kad jezavršio, naredi mi da se obučem. Žena je

plakala, a ja sam je po-kušavao utješiti.

- Što ćeš ponijeti? - upitala me.

- Ništa, što bih ponio? To je očitazabuna, odmah ću se vratiti kući -umirivao sam je.

8

- Naprijed! - poviče ofi cir i uputi seprema vratima. Pošao sam za njim.

Vojnik me slijedio. Nisam se stigaooprostiti od žene. Čuo sam je kakoplače.

U hodniku nam se priključi drugi vojnik.Pred vratima je stajao automobil.

Ugurali su me unutra. S moje lijeve idesne strane sjeli su vojnici, a ofi cir sezavali kraj šofera.

- Vozi! - zapovjedi.

Auto je jurio ulicama Moskve koja jejoš spavala. Pokušavao sam shvatiti štose događa, ali u ušima mi je još uvijekodjekivao ženin plač. Bilo mi je kao dase opraštam od života.

9

LUBJANKA - GLAVNI ŠTAB NKVD-a

Nakon deset minuta vožnje kola sezaustave pred glavnom zgradom NKVD-a na Lubjanki. Otvore se velika vrata i

auto za-okrene u dvorište. Iz automobilaiskoči vojnik i naredi mi da izi-

đem. Pogledao sam oko sebe. Nalazilismo se u uzanom dvorištu okruženompetorokatnicama. Prozori su bili okovanirešetkama.

Ugurali su me kroz otvorena vrata uprostoriju veliku pedesetak kvadratnihmetara. Duž zidova su stajale klupe nakojima su sjedili muškarci i žene, bilo ihje tridesetak. Pred njima su ležalisvežnjevi sa stvarima.

Gledali su u prazno, neki su sjedilizatvorenih očiju.

U prostoriji je vladala tišina koju je

prekidalo jecanje mlade djevojke.Ponovo sam pomislio na svoju ženu.Svakih dvadeset minuta otvarala bi sevrata i vojnik bi nas prozivao po imenu.Nakon dva sata i ja sam došao na red.Odveli su me u susjednu prostoriju.Naokolo su stajale police, na njimaporedani zamotuljci, koferi, košare ipaketi. Za pultom je stajalo nekolikouniformira-nih enkavedeovaca,muškaraca i žena, u bijelim bluzama.

Prišao sam pultu, a jedan podofi cirizvadi list papira i upita me kako sezovem. Odgovorio sam.

- Imate li novaca? Imate li kakvihvrijednih predmeta? - upita.

Izvadio sam lisnicu i sat, prebrojionovac i pružio mu sve to.

Nakon nekoliko minuta dao mi je dvijepotvrde. Zatim su mi naredili da sesvučem dogola. Kad su me pretražili,vratili su mi odjeću. Vojnik me odvedekroz nekoliko hodnika i stubišta ukoridor s čitavim nizom vrata. Čuvar,koji je u ruci držao snop ključeva, otvorijedna i gurne me unutra. Našao sam se uzagušlji-voj i smradnoj prostoriji. Napodu je ležalo tridesetak muškaraca, 10

prostorija nije bila šira od tri metra i petdo šest metara dugačka.

Neki su ležali zavijeni u svoje kabanice,neki su kabanice prebacili preko sebe da

im se lice nije vidjelo. Podiglo senekoliko glava umorna izgleda. Čovjek sdugačkom plavom bradom napravio mije malo mjesta i pozvao me da legnemkraj njega. Morao sam oprezno prilazitida nekog ne zgazim. Jedva sam uspiodoći do svog ležaja.

- Vi ste sigurno inostranac, to se vidi navama, naši su nekako mnogo odlučniji -rekao mi je plavobradi.

Ništa nisam odgovorio. Vidio je da samjako zbunjen i nadodao:

- Odmorite se, ujutro ćemo razgovarati.

Upitao me koliko je sati. Slegao samramenima. Zašutio je i zaklopio oči.

Pogledao sam oko sebe. Neki su spavali,a neki su me ispod oka promatrali.

Ležao sam na golom podu u odijelu ikabanici. Bilo mi je hladno iako je usobi bilo zagušljivo i vruće, tresao samse. Poku-

šavao sam razmišljati.

Što se to sa mnom događa, što žele odmene, dokle ću ostati ovdje, što će bitisa ženom, ona je u teškom položaju.

Zar me netko prijavio?

Koloplet misli bez određene polaznetočke kružio je glavom kao vrtuljak.Zaklopio sam oči, pokušao sam

zadrijemati, zaspati.

Uzalud. Opet ista pitanja, naravno bezodgovora. Ono nekoliko sati do svanućačinilo mi se kao vrijeme koje vječnotraje i ne možeš mu sagledati svršetak.

Najednom se napola otvore vrata i čuvarse prodere:

- U zahod!

Zajedno sa svima izašao sam u hodnik, uprostoriju koja je imala nekolikopredjela. Jedni su čučali, drugi su seprali iz lime-11

nog umivaonika. Polio sam lice ledenomvodom. To mi je prijalo. Poslije

nekoliko minuta čuvar nas je potjerao ućeliju. Oko mene skupili su seuhapšenici. Počelo je ispitivanje.Odgovarao sam nevoljko, u polarečenice. Kad su vidjeli da nećugovoriti, neki su me počeli tješiti:

- Niste vi sami, zatvori su prepuni, i mine znamo zašto sjedimo, strpite se, doćićete na red...

Ponovno su se otvorila vrata i čuvar jena jednoj dasci unio trideset i četiriporcije crnog kruha, svaka porcija imalaje pola kilograma, i dvije kofe vrućevode. Uhapšenici su izvukli svojealuminijske posude i bokalom napunilisvoje posude vrućom vodom. Posudunisam imao. Nije mi bilo ni do jela ni do

pila.

Svaki čovjek podijelio je svoj kruh udva-tri dijela, a kako noževa nije bilo,radili su to koncem. Primijetio sam kakopožudno jedu kruh i zalijevaju vrućomvodom, a mrvice koje bi pale na podbrižljivo skupljaju i paze da im nijednane padne iz usta. Jeli su u tišini. Kao daje to obred. Preostali kruhceremonijalno bi zamo-tali u krpicu ilikesicu, to su bile porcije za ručak ivečeru.

Moj bradati susjed upitao me zašto nejedem.

- Nemam apetita - odgovorio sam.

Moj kruh ležao je nedirnut, jele su gagladne oči. Ponudio sam ga svomsusjedu, ali on mi je savjetovao da gasačuvam jer u zatvoru vlada velika glad.Jedva sam ga nagovorio da uzmepolovicu. Zahvalio mi je i odmah gapojeo. Pričao mi je da su ga ovamodoveli iz Vladivostoka i da već četvrtimjesec čeka u »sa-bačniku« (psetarnik,izba za pse) da ga pozove istražni sudac.

Uhapsili su ga prije devet mjeseci. Zarevolucije 1917. do 1920. vodio jepartizansku grupu protivu Japanaca naDalekom istoku. Poslije toga radio je uupravi industrije ribljih konzervi. A sadsu ga optužili da sprema oružani ustanakprotiv sovjetske vla-12

sti i da je namjeravao dalekoistočnapodručja Sovjetskog Saveza priključitiJapanu.

Prestrašio sam se kad sam čuo kakve jestrašne stvari spremao ovaj čovjek, aeto, ja sad moram pored njega ležati i snjim razgovarati. Upitao sam ga kako seto moglo dogoditi da bivši revolucionarradi takve stvari. Nasmijao se glasno irekao mi da on to ni u snu nije sanjao ida su optužbe izmišljotina NKVD.

Njegova velika plava brada i širokapleća tresla su se od smijeha.

Činilo mi se kao da se samadalekoistočna divlja priroda smijemojem pitanju. Gledao sam ga u čudu.

Bradonja upita zašto me optužuju.Odgovorio sam mu da ni-

šta ne znam i da još nikoga nisam vidioosim ljudi koji su me uhapsili. Približinam se još nekoliko zatvorenika. Pitalisu me odakle sam i tko sam. Odgovoriosam da sam politički emigrant i da sam uSovjetskom Savezu od 1932. godine.

Moji odgovori bili su škrti i nepovezani.I dalje me mučilo samo jedno pitanje:zašto sam ovdje? Možda je sve to samoružan san. Razgovore nisam pravo ničuo. O podne smo dobili pola litre juhes kupusom i malu žlicu graška. Juhunisam mogao jesti.

Oko šest sati ponovno smo dobili žlicu

graška. U deset sati uveče tri puta seugasilo i upalilo svjetlo. To je bio znakda je vrijeme spavanju. Zatvorenici suprostrli kabanice na pod i legli. Legaosam i ja. Bio sam umoran, ubrzo samzadrijemao.

Nisam dugo spavao, otvorila su se vratai čuo sam kako jednog zatvorenika zovuna preslušavanje. Trebalo je dugo doksam ponovno zaspao. A onda me netkoprobudio.

- Hajde na saslušanje - rekao je čuvarkoji je stajao na vratima.

Ustao sam, obuo cipele i izašao u hodnikgdje me čekala žena u enkavedeovskojuniformi, bila je to mlada plavuša s

baskijskom 13

kapom na glavi i sovjetskom kokardom.U ruci je držala cedulju.

- Kako se zovete? - upita me.

Odgovorio sam.

- Naprijed.

Nekoliko puta otvarale su se željeznerešetke, pošli smo najprije u drugi kat,onda se spustili u dvorište, potom smoušli u veliku zgradu i liftom se popeli upeti kat.

Uvela me u veliku sobu. Za pisaćimstolom sjedio je prosijed čovjek,

osrednje visine, podrezanih crnihbrkova, mogao je imati oko četrdesetgodina. Nosio je uniformu kapetanaNKVD. Moja pratilja pruži mu cedulju.Dok je potpisivao, ja sam stajao poredvrata. Pratilja je izašla iz sobe. Kapetanme nehajno pogleda, pokaza rukom nastolicu i reče:

- Sjednite. Zovem se Revzin, bit ću vašistražni sudac. Kako želite da govorimo,njemački ili ruski?

- Svejedno mi je - odgovorio sam.

Pružio mi je papir.

- Pročitajte to i potpišite.

Uzeo sam papir i pročitao: »1. optuženiste da pripadate kontrarevolucionarnojorganizaciji koja je ubila sekretaraCentralnog komiteta Komunističkepartije Sovjetskog Saveza i sekretaraLenjingradskog oblasnog komiteta S. M.Kirova. 2. optuženi ste kao agentGestapoa.«

Smijao sam se čitajući.

- Nemojte se smijati, to je ozbiljnaoptužba - rekao je Revzin.

Osjećao sam se dobro. Bio samraspoložen.

- Pa stvar je potpuno jasna, posrijedi jezabuna, s tim nemam nikakve veze -

rekao sam samouvjereno i prirodno.

14

- Varate se, nije riječ ni o kakvoj zabuni.Imamo dokaze i vi sve to morate iskrenopriznati - rekao je Revzin.

- Što vi to govorite, zaboga miloga, jasam potpuno nevin, uvijek sam biodobar komunist, a svoje partijskedužnosti ispunjavao sam bez posljednjemisli - rekao sam odlučno s namjeromda me shvati i da uvidi zabunu.

- Danas više nećemo o tome razgovarati,idite u ćeliju, razmislite o svemu, sutraćemo nastaviti.

Ustao je. U istom trenutku pojavila semoja pratilja i odvela me natrag u ćeliju.

Čim su se zatvorila vrata ćelije,zatvorenici su mi prišli zapit-kujući megdje sam bio. Rekao sam im da meRevzin optužio.

- Nevjerojatno, sve je izmišljeno - rekaosam povišenim glasom.

- Vi ste inostranac, znači špijun - rekošemi neki.

- Ali ja s time nemam ama baš nikakveveze.

- A što mislite da mi imamo veze s onimzbog čega nas optu-

žuju. Vraga, o tome nikad nismo nisanjali - čuo sam nervozne i ljutiteglasove.

Čuvar je nekoliko puta udarioključevima po vratima, a to je značilo daprestanemo razgovarati. Legli smo nasvoja mjesta.

Nisam mogao spavati, stalno samrazmišljao o optužbi. Kako je to uopćemoguće da sam upleten u takvu aferu?Što sve to znači?

Tješio sam se da će se sve to ipakrazjasniti, da će uvidjeti očigled-nuzabunu i uskoro me pustiti kući.

Počeo je novi dan: Podijelili su kruh,

zatim juhu i grašak za ručak, uveče kašu.Cijeli dan smo razgovarali o momnoćnom saslušanju. Neki su iznosilisvoje slučajeve i fantastične optužbe, apolovina uhapšenika nije uopće znalazašto je uhapšena.

Mladi seoski momak optužen je kaoterorist jer je u svađi s 15

predsjednikom kolhoza zaprijetio da ćega ubiti. Samo je jedan bio s nama kojije optužen da je vodiokontrarevolucionarne razgovore. Protivnjega je svjedočio njegov vlastiti brat,koji je na suočenju izjavio da ondrugačije ne može da radi jer NKVD odnjega traži istinu. Poslije sam doznao daje tog čovjeka, zvao se Smirnov, osudila

»trojka« na osam godina logora.»Trojka« je bila komisija NKVD koja jeosuđivala administrativnim putem onekoji nisu dolazili pred sud.

Dani su prolazili. Nitko me nije zvao nasaslušanje. Premjestili su me u drugućeliju, u peti kat, koja se razlikovala od»sabačni-ka« utoliko što su u njoj biliželjezni kreveti, slamarice, jastuk ikrevetsko rublje. To je bila samica, ali unju su smjestili tri kreveta, pod suobojili tako da je bio neugodno čist.Četiri dana bio sam potpuno sam, petidan došla su još dvojica. Napokon,četrnaestog dana pozvali su me na drugopreslušavanje. Istražni sudac Revzinispričao se što me ranije nije pozvao, ali

neka oprostim, on ima mnogo posla isigurno će me sutra preslušati. To je bilosve što mi je rekao. Nikakvo pitanje nijepostavio. Sjetio sam se što su mi pričalistari zatvorenici u »sabačniku«. To jeuobičajena praksa NKVD-a. Pozovu te iobećaju da će te sutra preslušati, ali to,naravno, ne urade, nego te puste dačekaš. Tako drže u napetosti iiščekivanju.

Upoznao sam se sa svojim novimdrugovima u ćeliji. Larionov, visok,krupan čovjek, upravljao je kemijskomtvornicom u Kemerovu na Uralu. Staričlan partije. Optužili su ga zbog šte-točinstva u poduzeću kojim je upravljao.Kleo mi se da je sve to izmišljeno i da

nikakav protokol neće potpisati. Jednenoći Larionova su odveli, da bi ga teknakon pet dana vratili. Pet dana i petnoći morao je stajati u kutu i samo jejedanput dnevno dobio malo juhe ikruha. Taj snažni čovjek, koji je zagrađanskog rata bio na strani crvenih iprošao sve ratne nevolje i teškoće, nije16

mogao izdržati te muke i potpisao je svešto su od njega tražili.

Nakon tri tjedna izveli su ga iz ćelije i jaga više nikada nisam-vidio.

Ljude bi obično saslušavali noću. Jednenoći izveli su i Gol-dmana. Vratio se ućeliju u četiri sata ujutro. Slomljenih

rebara.

Goldman je bio lični sekretar Rikovakada je bio predsjednik Sovjetanarodnih komesara. Tražili su od njegada prizna kako ga je njegov šef Rikovzavrbovao kao agenta Gestapoa. Ništanije htio priznati niti potpisati. Ležao je istenjao od subote do ponedjeljka. Tek jeu ponedjeljak ujutro došao liječnik iupitao ga što mu je. Prostenjao je:

- Ti psi... prokleti psi...

Nakon dva sata došli su čuvari snosiljkom i odnijeli ga.

Ostao sam sam u tijesnom prostoru sasvojim mislima i pitanjima: kako, zašto,

dokle će to trajati, što radi Šonja, znadeli zašto me optužuju? Kao vrtuljakokretale su se uvijek iste misli.

Slijedećih dana došla su u moju ćelijutrojica. Jedan znanac iz

»sabačnika«, a druga dvojica bili su tekuhapšeni. Šab je bio porijeklomNijemac, Moskovljanin, radio je pedesetgodina u istoj trgovini oružja naKuznjeckom mostu. Sada je imaošezdeset i pet. Dva dana poslijehapšenja doznao je da je »agentGestapoa«.

Zdvojan i nesretan starac uopće nijemogao shvatiti optužbu, nije mogaosrediti misli. Zaklinjao mi se da je

potpuno nevin, molio me da gasavjetujem što da radi kako bi opovrgaoovu čudovišnu optužbu.

Šta sam mogao uraditi, kakav savjet damu dam? I samom mi je bio potrebansavjet. Starog Šaba preslušavali sujednom prilikom četrdeset i osam sati.Istražni sudac, mlad, golobrad iambiciozan deran, psovao je starca nanajodvratniji način:

- Ti stara kurvo, stara beštijo, gadeodvratni, znamo mi takve koji većpedeset godina služe kapitalistima,pokazat ćemo mi tebi 17

tko je NKVD ako u roku od dvadeset ičetiri sata ne potpišeš protokol, napravit

ćemo iz tebe viršle, staro pseto, podlacešvap-ski...

Plakao je stari Šab kada mi je togovorio. Jedne noći probudio me izamolio da odem do njegove žene, akome puste prije njega, i da joj kažem kakoje potpuno nevin. Žena stanuje u Moskviu Ulici Bauman. Starac je odlučioštrajkati glađu. Ležao je u ćeliji pet danagotovo bez svijesti. Šestog dana su gaiznijeli! Poslije mnogo godina sreo samu Norilsku logoraša Nehamkina koji jezajedno sa Šabom ležao u zatvorskojbolnici. Nehamkin mi je pričao da jestari Šab umro a da se nije osvijestio.

Na žalost, nisam mogao izvršitiposljednju molbu druga Šaba.

Dok sam sa starim Šabom uspostaviovrlo brzo prisan dodir, s drugimzatvorenikom nije mi to nikakvouspijevalo. Nije htio razgovarati.

- S kontrarevolucionarnim elementimaneću imati nikakvog posla. - To je bioodgovor na sve naše pokušaje.

Bio je to čovjek šezdesetih godina,direktor Industrijske akademije uMoskvi. Zvao se Višnjakov. Jednogdana pričao sam mu o sebi, da samkomunist i član Partije od 1919, da samzbog komunističke djelatnosti bio u inimzatvorima Europe i da sam, eto, sadaoptužen kao špijun, terorist i iverzant.

- NKVD ne hapsi nevine ljude -odgovorio mi je stari Višnjakov.

- Pa dobro, a zašto su vas uhapsili? -upitao sam ga.

- To je zabuna, nesporazum - odgovorioje kratko i okrenuo mi leđa.

Jednog dana posjetio nas je zatvorskičinovnik u bijelom man-tilu.

- Tko ima novaca, u zatvorskom dućanumože kupiti kruh, šećer, marmeladu,haringe i cigarete.

18

Dao nam je tri komada papira na koje je

trebalo napisati što želimo kupiti. Iakonisam pušač, naručio sam tri kutijecigareta i komad sapuna. Slijedećegdana dobili smo naručene stvari.Cigarete i komad sapuna ponudio samVišnjakovu. Stari nije imao novaca, abio je strastven pušač.

- Kako vi dolazite do toga da mi neštonudite, narodni neprijatelj, a usuđuje seda mi nešto nudi - razljutio se na mene.

Nisam odgovorio, cigarete i sapunostavio sam na stolu.

Noću me probudilo škljocanje brave.Podigao sam glavu i na vratašcimaćelije ugledao enkavedeovca dežurnog uhodniku.

Zvao me prstom da dođem do vrata.

- Je li tu onaj sa slovom V? - šaptao jeenkavedeovac. Tako su uvijek radili kadnisu bili sigurni da su pogodili ćeliju ukojoj je uhapšenik. Nisu htjeli da ususjednoj ćeliji saznaju tko se kraj njihnalazi. Probudio sam Višnjakova.

- Obucite se, bez stvari - naredio jeenkavedeovac.

U osam sati ujutro Višnjakov se vratiosa preslušavanja.

- Ah, ah, što se događa. Rekli su mi dasam bandit, štetočina, neprijatelj naroda,trockist, da će me smlaviti, smrviti akosve ne priznam, ah, ah, kako je to

moguće... - stenjao je stari Višnjakovvrteći se po ćeliji i hvatajući se zaglavu. Pokušao sam ga umiriti.

- Uzmite jednu cigaretu, to će vas umiriti- pružio sam mu kutiju cigareta.

Stari je uzeo cigaretu i zaplakao. Zatimje pošao prema vratima i stao da udarapo njima. Došao je čuvar.

- Dajte mi papir i tinte, moram pisatidrugu Staljinu, neka zna što se ovdjedogađa.

- Papir tražite od istražnog suca, ovdjenema nikakvog papira

- podviknuo je čuvar i otišao.

Nemoćni Višnjakov sjeo je na krevet,ponovno zapalio ciga-19

retu i buljio preda se kao duhomodsutan. Kad je došlo vrijeme za šetnju,stari se nije ni pomakao. Svaki danšetali smo petnaest do dvadeset minuta utijesnom dvorištu ili na ravnom krovuzatvora. Šetnja je bila u krugu, jedan izadrugoga, s rukama na leđima, pogledomu zemlju, glavu ne smiješ okrenuti ninalijevo ni nadesno, bez razgovora.Kažnjavalo se za svaku sitnicu. Obič-

no pet dana nisi smio izaći na šetnju ilinisi imao pravo kupovati u zatvorskomdućanu. Naročito su pazili da netko ne bisakrio komadić papira koji je svatkodobio ujutro i uveče kad je išao na

zahod. Čuvar je svakog kontrolirao krozrupu na vratima da li je upotrijebiopapir.

Poslije dulje pauze ponovno su mepozvali na preslušavanje.

Sada su me gotovo svaku noć odvodilioko 23 sata a procedura je trajala dvado tri sata.

Poslije me nisu vraćali u ćeliju čak ni početrdeset i osam sati.

Prvih dana preslušavao me Revzin. Bioje uljudan i korektan.

Nagovarao me da sve priznam,obećavao da ću ponovno biti primljen u

Partiju. A možda ću dobiti i orden.

Zapitao sam istražitelja što konkretnoimaju protiv mene.

- Mi znamo da ste agent Gestapoa, aznamo da ste i član kontrarevolucionarneorganizacije koja je ubila Kirova - rekaoje Revzin.

- Sve su to izmišljotine, nemoguće je daNKVD ima dokaze o mojoj krivici jer janikad u svom životu nisam imao posla nis takvim ljudima, ni s takvimorganizacijama - odgovorio sam.

- Nikada ne biste bili uhapšeni daNKVD nema dokaze o vašoj krivici.

Dokazi su predočeni najprije Izvršnomkomitetu Komunistič-

ke internacionale, jer ste njihovnamještenik, i Izvršni komitet odobrio jehapšenje. Zatim je optužni materijaldostavljen državnom tužiocu SovjetskogSaveza Visinskom, i on je odobrio vaše20

hapšenje - polako i hladnokrvno govorioje Revzin.

Zatražio sam da mi pokažu nalog zahapšenje. S jedne police izvukao jenalog i pokazao mi ga. Na njemu jepisalo »Arest odo-brjaju. Visinski.«

- Ništa ne shvaćam, mogu samo da vam

ponovim: da nikakve veze nemam s timstvarima, a NKVD će doći do istogazaključka

- odgovorio sam Revzinu.

Jedne subote ponovno su me pozvali napreslušavanje. Rijetko kada supreslušavali subotom i nedjeljom. Zatosam se iznenadio.

Opet me dočekao Revzin izvještačenomljubaznošću:

- Vidite, Štajner, zbog vas sam seodrekao svog nedjeljnog po-

činka. Htio bih tu vašu stvar što prijeokončati, sve to ovisi samo o vama!

- Što se mene tiče, ja sam spreman daučinim sve što mogu da me što prijepustite kući - odgovorio sam.

- Dobro, onda bismo mogli ozbiljnorazgovarati - izjavio je istražni sudacRevzin i izvukao nekakve tiskanice nakojima je bilo napisano: »Protokolpreslušanja.« Nakon stereotipnih pitanjao imenu, prezimenu i mjestu rođenja,upitao je:

- Priznajete li da ste bili člankontrarevolucionarne organizacije kojaje ubila sekretara Centralnog komitetaSovjetskog Saveza i sekretaraLenjingradskog oblasnog komiteta S. M.Kirova?

- Mogu da kažem samo to što sam većnekoliko puta izjavio, naime, da s timstvarima nemam nikakve veze i da sampotpuno nevin.

Revzin je odložio pero i rekao mi:

- Na taj način nećemo ništa uraditi, vimorate sve priznati.

- Nemam što priznati, ja sam nedužan -odgovorio sam.

Tako je išlo cijelu noć. Revzin menagovarao da budem pametan, da svepriznam, a ja sam ga po ne znam koji putuvjeravao 21

kako sam savršeno nevin. Revzin je

pogledao na sat i pritisnuo na dugme.Kad se pojavio vojnik, rekao mi je:

- Idite u ćeliju i dobro razmislite, sutraću vas opet pozvati. Ali jedno vam mogujoš danas reći: ako ovako nastavite, akoi dalje budete tvrdoglavo negirali, zloćete proći, razumijete, zlo!

U ponedjeljak su me ponovno pozvali.Kad sam ušao u sobu, pored Revzina senalazio još jedan ofi cir NKVD.

- Ovo ti je čovjek koji misli da će nasvući za nos. Ja više s njim nemamstrpljenja, pokušaj ti. Bude li i daljetvrdoglav, jednostavno ga stavi uza zid.

Tako me predstavio novom istražitelju i

izašao.

- Sjednite - rekao je novi istražitelj,izvukao kutiju cigareta iz džepa iponudio me.

- Hvala, ne pušim.

Novi istražitelj pripali cigaretu i počnelistati po nekakvim papirima. Promatraosam ga. Bio je visok, četrdesetih godina,crne začešljane kose, obrijan, lijepalica. Nije nosio uniformu već partijskurubašku. Kad je popušio cigaretu, upitaome:

- Jeste li gladni?

- Nisam.

- Onda ćemo poslije popiti čašu čaja.

Šutio sam.

Počeo je sa mnom vrlo prijazno, zapitaome tko sam i kako sam došao u SovjetskiSavez. Pričao sam mu o sebi, da samporijeklom Austrijanac, da sam izJugoslavije morao bježati zbogpolicijskih progona, da sam jednovrijeme bio u Francuskoj, odakle sammorao emigrirati zbog komunističkedjelatnosti.

Slušao me vrlo pažljivo. Pozvonio je.Ušla je djevojka.

- Donesite dvije čaše čaja i dva puta posto grama kobasica -

rekao je djevojci.

22

Poslije nekoliko minuta djevojka jedonijela čaj i kobasice.

- Jedite, sigurno ste gladni - ponudio me.

Pili smo i jeli. Poslije jela zapalio jecigaretu. Otresajući pepeo rekao mi je:

- Pričali ste mi o svom životu. Lijepo.Sad se ja pitam kako je mogao takavčovjek kao što ste vi, koji je od svojenajranije mladosti bio funkcionarkomunističkog pokreta, kako je takavčovjek mogao postati agent jedne stranesile?

Gledao sam ga začuđeno.

- Vi ste pametan čovjek, slušajte što ćuvam savjetovati. Priznajte mi sve lijepoi recite tko vas je zavrbovao, kakve stezadatke dobili, koga ste vi zavrbovali,kakve ste zadatke tim ljudima dali.

- Potpuno sam nevin, nitko me nijezavrbovao, niti sam ja bilo kogazavrbovao - odgovorio sam.

Na te moje riječi istražitelj je skočio idreknuo:

- Poznajete li Eimikea?

- Da - odgovorio sam.

- Pričajte mi gdje ste upoznali Eimikea.

- Sjedio sam sa znancem u moskovskojkavani »Metropol«

- počeo sam se prisjećati poznanstva sEimikeom. - To je bilo 1934. godine. Knašem stolu prišao je čovjek i pozdraviose s mojim poznanikom. Pošto smo seupoznali, sjeo je k nama. Iz razgovorakod stola doznao sam da Eimike ima uBerlinu radnju sa životinjama i uSovjetski Savez šalje divlje životinje iztropskih zemalja, a u zamjenu dobivaživotinje iz Dalekog sjevera. Poslijesam ga na ulici vidio dva puta,pozdravili smo se, ali ništa nismorazgovarali. To je sve.

- Lažete. Dokazat ću vam da ste sEimikeom bili nekoliko puta u istojhotelskoj sobi i on vam je tamo davaošpijunske zadatke.

- Sad mi je jasno da je sve izmišljeno.Meni je poznato da sve hotelske goste u»Metropolu« nadzire NKVD, prematome 23

NKVD-u je sigurno poznato da ja sEimikeom nikada nisam bio u hotelskojsobi.

Istražitelj je pobijesnio, skočio, lupiošakom o stol, prevrnuo tintarnicu irazbio čašu od čaja.

- Tek sada vidim s kime imam posla. Pa

vi ste opasan čovjek.

Što vi mislite, pred kime stojite? Misliteda stojite pred austrijskom policijom?Brzo će vas NKVD naučiti pameti -urlao je.

- Molim vas, naredite da me odmahodvedu u ćeliju. Ne do-puštam da metretirate kao psa i da me mučite -odgovorio sam i ustao.

Istražitelj je pomahnitao:

- Sjednite na svoje mjesto i da se nistepomakli bez moje zapovijedi.

Uostalom, što ja s vama raspravljam!Stanite licem prema zidu. Ustao sam i

postavio se licem prema zidu. Tako samstajao dva sata. Zatim mi je naredio dasjednem. Uzeo je papir i počeo pisatiprotokol saslušanja. U zapisniku je bilosve što sam već rekao, ista pitanja, istiodgovori, s tom razlikom što je ovajistražitelj pokušao netočno interpretiratimoje odgovore. Poslije dugog natezanjaipak je pristao da napiše onako kakosam zahtijevao.

Čitava dva tjedna, gotovo svakoga dana,zvali su me i preslušavali, ali u osnoviništa se nije izmijenilo: ista pitanja, istiodgovori. Prilikom jednog preslušavanjačinilo mi se da je moj istražiteljGruševski malo bolje volje, zato sam gazapitao kako je mojoj ženi.

- Mi pratimo svaki korak vaše žene imogu vam reći da se ona vrlo dobroosjeća. Odmah poslije vašeg hapšenjanašla je druge i s njima je spavala -odgovorio mi je cinično.

Bio sam izvan sebe kad sam to čuo.Toliko sam se razbjesnio da samzaboravio gdje se nalazim. Derao sam sena njega i psovao ga.

24

- Kojim pravom govorite tako o mojojženi? To su fašističke metode.

Danas neću progovoriti ni jednu jedinuriječ.

Toliko sam se derao da je iz susjednesobe došao drugi ofi cir da vidi što sedogađa. Kad sam se umirio, rekao sammu:

- Moja žena nalazi se pred porodom ivjerojatno je u rodili-

štu. Razumljivo je što sam uzbuđen i štoželim saznati kako joj je. Vjerovao samda imam posla s čovjekom, ali bio samtako glup pa sam mislio da ćete baremna trenutak zaboraviti da sam uhapšeniki da ćete mi ljudski odgovoriti napitanje. Sada vidim da sam se prevario.

Gruševski se ponašao tako kao da seništa nije dogodilo. Obe-

ćao mi je da će se interesirati kako jemojoj ženi i da će mi to sutra saopćiti.Vratio me u ćeliju.

Kad su se zatvorila vrata ćelije zaplakaosam kao dijete. Bio je to grčevit plač,prvi u mom životu. Ostali zatvorenicinisu bili iznenađeni kad sam im pričaošto se dogodilo. Oni su vrlo dobropoznavali metode NKVD-a koji nijeprezao ni od kakvih sredstava dademoralizira.

Poslije osam dana pozvali su me uzatvorsku kancelariju i sa-općili mi daje moja žena rodila kćerku i da se objedobro osjeća-ju. Bio sam sretan.Pogotovo zato što sam na taj načindoznao da žena nije uhapšena. U većini

slučajeva NKVD bi obično zatvarao ižene uhapšenih muževa, bez obzira na tojesu li trudne, bolesne ili doje dijete naprsima. U zatvoru »Butirka« bilo je tristotine žena s dojenčadi i djecom dojedne godine. Poslije godine danaNKVD je silom otimao djecu majkama ismještao ih u dječji dom kojim jerukovodio NKVD. Scene koje su seodigravale kad bi otimali djecu majkamabile su užasne!

25

TVRĐAVA BUTIRKA

Sredinom prosinca 1936. godine došaoje nadglednik zatvora i naredio mi daspremim sve svoje stvari. Šta to znači,

pitao sam se i nervozan spremao stvari.Srce mi je počelo udarati. Hoće li mepustiti? Oprostio sam se na brzinu odsvojih drugova u ćeliji.

Odveli su me jedan kat niže, uveli u nekupotpuno praznu prostoriju, svukli dogolai temeljito pretražili. Morao samizvoditi razne pokrete tijelom kako bičuvar mogao zagledati u sve rupe.

Kad je procedura bila gotova, naredilisu mi da se obučem. Odveli su me u istodvorište u kome sam već bio kad su meuhapsili.

Tamo je stajao zatvoren auto, neka vrstkamioneta, na kome je na četiri jezikapisalo: »BROT - HLJEB - PAINE -

BREAD«. Enkavedeovac je otvoriovrata i naredio mi da uđem. Unutrašnjostkola bila je konstruirana kao zatvor.Kola su bila razdijeljena u pregrade kaoćelije, u jednu takvu ugurali su mene.Nisam se mogao ni pomaknuti, zraka jebilo vrlo malo, osjetio sam da su drugidijelovi također zaposjednuti. Pokušaosam upozoriti svoje susjede kašljem, alistraža koja je bila s nama naredila namje da ne smijemo ni pisnuti. Auto je jurioulicama Moskve, a Moskovljani nisu nislutili da ovaj četvorojezični prijevoznikkruha skriva žrtve NKVD-a. Nakondvadesetak minuta vožnje stigli smo unajveći zatvor NKVD u Moskvi»Butirku«. Otvorila su se dvojarešetkasta vrata, istovarili su me, a

vojnici su psovali i gurali nas svakomprilikom. Sve se moralo raditi vrlo brzo.

- Bistro, bistro, ruke na leđa - derali suse vojnici.

Otvorila su se velika masivna vrata,zatim druga željezna, tada smo se našli uvelikom predvorju kao na željezničkojstanici. Desno i lijevo bila su vrata bezkvake. Otvore jedna i gurnu me unutra.Prostor u koji sam ušao izgledao je kaokutija od betona.

26

Samo jedna klupa pričvršćena uza zid.Pusto i prazno. Bez prozora. Sjeo sam naklupu i slušao kako se otvaraju jedna

vrata, druga, pa treća, i kako kroz njihulaze uhapšenici. Neki su pokušali danešto pitaju čuvara. Međutim, čuli susamo jedan odgovor:

- Tišina. Bez riječi.

Dugo sam čekao dok su me odveli uparno, zagušljivo kupatilo i dali mikomadić sapuna. Oprao sam se. Poslijedvadeset minuta čuvar je lupnuo na vratai dreknuo:

- Oblači se!

Obukao sam se i čekao. U tom prokletomkupatilu bilo je tako vruće da ni disatinisam mogao. Čekao sam jedan sat.Napokon je došao čuvar i odveo me

preko dvorišta u trokatnu zgradu.

U prvom katu zaustavili smo se predćelijom broj 61. Čuvar mi je naredio dase skinem dogola.

- Čovječe, zar ne vidite da sam mokar,kako ću se svući na ovoj hladnoći? -rekao sam mu.

- Skidaj se i ne laj - dreknuo je i počeo smene trgati odjeću.

Detaljno je pretražio i odijelo i rublje.Sve to trajalo je 25 minuta.

Stajao sam potpuno gol u hodniku.Kamen je bio strahovito hladan. Bio samuvjeren da ću na toj temperaturi od -25

stupnjeva, bio je prosinac, sigurnodobiti upalu pluća.

Srećom nije mi bilo ništa, dobio samsamo hunjavicu. Čuvar je otvorio ćelijui gurnuo me unutra.

Nisam vjerovao svojim očima. Je li topakao, koji je to đavo?

Spilja je bila oko osam metara dugačka,pet metara široka i kr-cata polugolimljudima. Neki su sjedili u gaćama, drugisu le-

žali na pričnama koje su bilepričvršćene uza zid. Oni koji nisuuspjeli ugrabiti mjesto na prični, čučalisu na golom podu. Bilo je nemoguće

napraviti ma i jedan jedini korak odvrata prema unutrašnjosti ćelije. Stotinuočiju buljilo je u mene. Stajao sam 27

kao prikovan. Bez riječi! Onda je izsredine gomile jedan čovjek pokušao dami se približi. Uspio je.

- Morat ćete se privremeno smjestitiovdje - rekao je i pokazao mjesto poredkible koju su zvali »paraša«.

- Sutra ili prekosutra naći ću vam boljemjesto - utješio me sobni starješina.

Pogledao sam lijevo i desno, nisam znaogdje ću sjesti. Na jednoj i drugoj stranistajale su dvije goleme kible pokrivenezarđalim poklopcima. U zahod smo

mogli ići samo dva puta dnevno u pratnjistražara. A noću i preko dana, kada suvrata bila zatvorena, služili smo se»parašom«.

Čučnuo sam pored »paraše«.

Nije prošlo mnogo vremena, uhapšenicime okruže postavljajući pitanja kad samuhapšen, zašto, odakle sam, itd. Kad sudoznali da sam inostranac, rekli su mi dai među njima ima takvih.

Za kratko vrijeme upoznao sam neke odnjih.

Rupetina u koju su nas strpali imala jeoko 45 kvadratnih metara i u nju jemoglo stati 24 zatvorenika.

Sad je u njoj bilo dvije stotine, a bilo jedana kad su u nju strpali 260 ljudi.Zaudaralo je. Užas! Nikad se nijezračila, vru-

ćina je bila tako nesnosna da se jedvadisalo. Ljudi su padali u nesvijest.

Život u ćeliji počinjao bi oko 5 satiujutro. Otvarala su se vrata pred kojimasu stajali nestrpljivi zatvorenici, tapkalinogama i čekali da ih puste u zahod.»Paraša« se noću napunila do vrha.

Četiri čovjeka trebalo je da je iznesu.Oni su ujedno bili zaduženi za red ućeliji i čišćenje. Svaki dan bila su drugačetvorica na redu.

U zahod se išlo u tri grupe, tamo je bio iumivaonik oko kojeg smo se uvijekgurali.

U osam sati ujutro donosili su kruh usanducima, svaki je dobio 400 grama zacijeli dan. Kruh je preuzimao starješinaćelije, 28

takozvani starosta. Osim kruha zadoručak su nam davali nekakvu vrućuvodu, ili nekakve kavine splačine. Zaručak smo dobili pola litre juhe od zeljai 150 grama prosene kaše, a ako nijebila prosena, onda je bila od još nečegagoreg. Uveče smo dobivali pola litrejuhe. Hrane je bilo premalo za normalnačovjeka, bila je i neukusna. U početkumi se gadilo da jedem. Zatvorenici koji

su imali novaca mogli su u zatvorskomdućanu kupiti svakih 10

do 12 dana kruh, haringe, margarin, aponekad maslac, šećer i cigarete.

U Staljinovim zatvorima postojala jeneka vrst solidarnosti koja se moraladobro konspirirati. U većini ćelijapostojali su ko-miteti sirotinje,takozvani »kombedi«, koji su se brinulida oni koji nisu imali novaca dobijuponešto za jelo i pušenje. Svakih desetdana zatvorenik je mogao dobiti po 50rubalja od svoje porodice. Prilikomkupovanja, 10% davalo se onima kojinisu imali nikakvih sredstava. Uzatvorski dućan odlazio je »starosta«

ćelije i još 5 do 6 ljudi s vrećama iplahtama. Najprije se sastavila lista svihporučilaca. Dućan se nalazio u susjednojzgradi. Plaćalo se prema težini kupljenihstvari, a u ćeliji se dijelilo na male ku-pice. Svaki je uzimao po prilici onolikokoliko je naručio. Dok je trajala zaliha,četiri do pet dana vladalo je dobroraspoloženje. A onda smo čekali novu»lavočku«, tako se zvao dućan.

Uveče je bio problem gdje da čovjeknađe nekakvo mjestance.

Ležali smo gotovo jedan na drugome.Jedva smo mogli disati.

Okrenuti na drugu stranu moglo se samoako su se svi u tom redu okrenuli

istovremeno. Najveća sreća bila jekomadić mjesta na prični. Najteže jebilo kad je noću trebalo prokrčiti put do

»paraše«. Valjalo je hodati po tuđimglavama. Svaki dan odlazili smo na 15minutnu šetnju. Zatvori su bili prepunipa se šetalo po grupama. Zatvorskauprava odredila je i noćne šetnje. Takosu nas budili u dva ili tri sata noću itjerali na šetnju. Mjesečno je-29

danput najurili bi nas iz jedne ćelije ismjestili u drugu. Tu bi nas svuklidogola, pretražili i sve što je bilozabranjeno zaplijenili. A što nije bilozabranjeno? Komadić lima, željeza,čavao, igla, svaki tvrdi predmet, sve jeto bilo zabranjeno. Pretraga je trajala

pet sati. Noću su nas tjerali da sekupamo, za to vrijeme dezinfi cirali bistvari koje su ostale u ćeliji.

Prvi inostranac kojeg sam u ovojrupetini upoznao bio je mađarskikomunist Lantoš. Sjedio je u kutu, sam,ni s kim nije progovorio ni riječi. Tipintelektualca, suhonjav, gledao je uvijekispod naočala nekud u daljinu, njegovizraz lica nije bio nimalo simpatičan.Jednog dana prišao sam mu i pozdravioga ruski.

Ništa mi nije odgovorio. Nisam se htionametati. Slijedećeg dana došlo jesasvim slučajno do razgovora izmeđunas dvojice. Lantoš nije znao nijedne

riječi ruski. Razgovarali smo njemački oobič-

nim stvarima. Doznao sam samo to da jeiz Budimpešte. Tada ništa drugo nisamsaznao o njegovoj ličnosti. Poslijenekoliko dana pozvali su ga nasaslušanje. Poveli su ga noću, a vratio sedrugi dan poslijepodne. Nikom ništa nijegovorio. U ćeliji su znali da gaenkavedeovci tuku. Na svako mojepitanje izbjegao je odgovor.

Jedne noći oko 23 sata pozvali su imene. U sobi istražitelja sjedili suRevzin, Gruševski i dva mladića.Gruševski je počeo pisati protokol,postavljao je pitanja, ja sam odgovarao.Nisu mu se svidjeli moji odgovori. Opet

me počeo nagovarati da priznam kakosam agent Gestapoa itd. Ja sam ponovoodgovarao da sam nevin i da ništa nećupotpisati. Mladići koji su mirno sjedili,kao po komandi sručili su na menenajodvratnije psovke: da mi majkufašističku, fašističko smeće, izdajničkakurva itd. Tko bi sve te psovke nabrojio.Istovremeno su počeli trgati odjeću smene.

Sluteći što mi se sprema, obratio sam seRevzinu:

- Dopustite mi da još jedan danrazmislim.

30

Revzin je naredio golobradim krvnicimada me ostave na miru. I Gruševski iRevzin počeli su me ponovo nagovaratida priznam, da budem pametan, jer sNKVD-om nema šale.

Vratili su me u ćeliju.

Kad su me slijedeće noći ponovnopozvali, rekao sam čuvaru da ne idem izćelije. Čuvar se zaprepastio. Postajao jemalo kao da se zamislio, a onda senajedanput počeo derati kao mahnit. Jasam se zavukao u kut. Tada se okrenuo iotišao. Nakon 10 minuta vratio se snadzornikom.

- Dođi ovamo, pasji sine - derao senadzornik s praga.

Nisam se ni pomakao. Nadzornik jeprijetio i psovao.

- Na saslušanje ne idem tako dugo dokovamo ne dođe držav-ni tužilac.

Nadzornik je pokušao da me izvučeobećavajući mi med i mlijeko. Međutim,ja se nisam micao s mjesta. Kad suvidjeli da mi ništa ne mogu, otišli su.Nakon jednog sata otvorila su se vrata ipred nama je stajao upravnik zatvora igomila enkavedeovaca.

- Odmah da ste došli ovamo. Mislite daćemo se s vama igrati

- urlao je upravnik.

- Ne idem. Pozovite državnog tužioca -odgovarao sam iz svog kuta.

Nisu mi mogli prići jer je ćelija bilaprepuna. Tada upravnik zatvora naredida se ćelija isprazni. Nastala je gužva.Poslije deset minuta ćelija je bilaprazna. A ja sam ostao u svom kutu. Ru-lja enkavedeovaca skočila je na mene,ščepala me i navukla mi luđačku košulju.Zatim su me odvukli u podrum, kaovreću, i bacili u samicu tzv. »karcer«.Dolje duboko pod zemljom bilo je 12ćelija »karcera« različitih veličina,samice i skupne ćelije. Bacili su me usamicu, ali kako su zatvori bili prepuni,u njoj su već bila četiri čovjeka. Najednoj uskoj prični, koja je bila

prikovana uza 31

zid, teškom mukom spavala su dvojica,ostali su morali ležati na podu. Iznadvrata gorjela je dan i noć električnasijalica. U usporedbi s onom spiljom,ovdje je bilo sasvim ugodno. Ako ništadrugo, čovjek se mogao okrenuti izakoraknuti dva metra. Do

»paraše« u kutu, pa natrag. Jedan lonactople vode i 300 grama kruha. Glad istrašna hladnoća. Poslije pet danaodveli su me u ćeliju broj 61.

Kad sam se vratio u svoju staru ćeliju,Lantoš me upitao zašto ja kao komunistpriređujem teškoće zatvorskoj upravi.Rekao mi je da se u komunističkoj Rusiji

čovjek i u zatvoru mora vladati kaokomunist.

- Kad netko prema meni upotrebljavafašističke metode, ja ću se braniti,koliko je to u zatvoru uopće moguće -odgovorio sam.

Na te riječi Lantoš je počeo raspredatiteoriju kako komunisti treba da sežrtvuju kad to od njih traži Partija.

Ništa nisam razumio od te njegoveteorije.

Kakve bi koristi imao radnički pokret odtoga što bih ja priznao nešto što nisamuradio, što nije istina. Ako pak ne bihpriznao, onda bih, po njegovu mišljenju,

trebao da dopustim da me namrtvoisprebijaju. Lantoševu besmislicu nisammogao prihvatiti.

Napokon je počeo govoriti o sebi. Bioje sekretar zabranjene Komunističkepartije Mađarske. Dvije godine živio jeilegalno u Budimpešti i rukovodiomađarskim komunističkim pokretom.

U rukovodstvu se formirala opozicionagrupa koja se nije slagala s Lantoševimradom. Umjesto da rade među ljudima ida ih organiziraju, oni su dane i noćiproveli u ilegalnim stanovima dis-kutirajući i citirajući Marxa i Lenjina.Kad se nikako nisu mogli složiti,zatražili su pomoć od najviše instance,Izvršnog komiteta 32

Komunističke internacionale u Moskvi.Predstavnik Mađarske u Komunističkojinternacionali bio je Bela Kun,nekadašnji predsjednik Sovjeta narodnihkomesara u vrijeme Mađarske SovjetskeRepublike. Bela Kun proglasi Lantošafrakcionašem i naredi mu da dođe uMoskvu. Lantoš je poslušno doputovao uMoskvu.

U tamnicu. Batinali su ga, bacali u»karcer«, psovali, nagovarali.

Napokon je potpisao da se po naloguHortvjeve vlade uvukao u Komunističkupartiju, da je špijunirao, da jeorganizirao šteto-

činski rad u Partiji, da je poštenekomuniste predavao Hortvjevoj policiji.

Sve je to Lantoš priznao i potpisao.

Pitao sam ga ima li barem zrno istine usvemu tome što je potpisao.

- Sve je to laž što sam izjavio i potpisao.Ona druga grupa, koja me optužila uBudimpešti, u službi je policije iHortvja. Ali komunisti se morajužrtvovati.

Nisam prihvatio takvu žrtvujućudisciplinu.

Nikako nisam mogao izaći nakraj sLantoševim neljudskim

lažnokomunističkim teorijama.

Dosadio mi je. Zanimljiv slučaj bio jemesar Miška kome nikako nisam mogaoustanoviti nacionalnost. Govorio je vrlodobro rumunjski, mađarski, ukrajinski ijidiš. Bio je jedini čovjek u ćeliji koji jenekog đavola skrivio. Miška nam jepričao (zaboravio sam prezime) da jebio član Komunističke partije uKarpatskoj Rusiji, koja je tada pripadalaČehoslovačkoj. U organizaciju seuvukao špijun. Policija je saznavala svešto se govorilo u organizaciji. Sumnja jepala na jednu djevojku, Jevrejku, koja jepobjegla iz Poljske jer ju je policijaprogonila zbog komunističke djelatnosti.Djevojka je bila tek nekoliko mjeseci

član Komunističke partije u Munkačevu.Sekretar u Munkačevu tražio je da sedje-33

vojka likvidira. Drugim riječima,trebalo ju je ubiti. Zadatak je dobioMiška.

Jednog dana Miška ju je pozvao, onanije ništa slutila, da pođu do neke rijekegdje će po nalogu Partije obaviti nekiposao. Miška je odveo djevojku na toosamljeno mjesto, ugušio je i bacio urijeku. Međutim, posao je slabo izveo.Djevojka je bila samo ošamućena. Uhladnoj vodi se osvijestila. Miška je ustrahu i panici gledao kako pliva premadrugoj obali. Pojurio je premaželjezničkom mostu da se prebaci na

drugu stranu. Uhvatio ju je.

Nesretnica ga je stala zaklinjati da je neubije. Miška je obećao da će jepoštedjeti ako prizna da je policijskišpijun. Djevojka ga je uvjeravala da jepotpuno nevina i da to ne može priznati.

Miška je dugo razmišljao.

Zatim je izvukao nož, ubio djevojku iponovo je bacio u rijeku. Poslije nekogvremena pronašli su njen leš, ali policijanije mogla ustanoviti ni tko je djevojka,niti tko ju je ubio.

Međutim, tada se dokazalo da je ubijenadjevojka potpuno nevina, a špijun je biopartijski sekretar.

Napokon je policija ipak uspjela otkritiubojicu i Miška je morao bježati uSovjetski Savez, gdje je neko vrijemeživio u miru.

Kad je otkriven pravi špijun uMunkačevu i kad se pokazalo da jeubijena djevojka nevina, Mišku suuhapsili. Miška se branio da je ubio popartijskom zadatku.

Doznali smo da je u Butirku došla grupaiz provincijskog zatvora da bi se suočilas nekim zatvorenicima koji su već biliovdje.

Jedan iz te grupe, mladi inženjer MišaLevikinov, strpan je u našu ćeliju. Kadje inženjer shvatio da se nalazi u ćeliji s

političkim uhapšenicima, strahovito seprestrašio. Kako su ga mogli ubaciti utakvu ćeliju kad se on nikad u životu nijebavio politikom? Njega zanima samonjegov posao i njegova obitelj. Imamladu ženu i malog sinčića. Satima jepričao o svojoj ženi i dvogodišnjem dje-34

čaku. Njegova žena ne zna da je uhapšenjer je bio na službenom putovanju itrebao se za pet dana vratiti na posao.Pisao je da će se vratiti u subotu. Sadaga čekaju na stanici, a njega nema! Štaće žena misliti? Žena ga strašno voli.

Miša se nada da će se stvar do subotepotpuno razjasniti i da će na vrijemestići kući.

Prošlo je nekoliko dana i, naravno, Mišunitko ne zove, niti ga tko šta pita. Došlaje i subota, kad je trebao biti kod kuće, aon još uvijek ne zna zašto su ga uopćeuhapsili.

Upitao sam ga je li možda s nekimrazgovarao i nešto opsovao.

Dugo je razmišljao, ali ničega se nijemogao sjetiti. U nedjelju ujutro priđe mii reče:

- Znate, cijelu noć nisam spavao, stalnosam razmišljao, znate, i sjetio sam se.Jedanput sam opsovao zato što su miposlali loš izolacioni materijal.

Možda su me zato uhapsili? Može li sezato uhapsiti?

Gledao me očekujući da ću mu neštoodgovoriti.

- A što ja znam zašto se sve hapsi! -slegao sam ramenima.

Napokon su ga pozvali na saslušanje.Nakon dva sata vratio se u ćeliju.

Bio je blijed. Nije progovorio ni riječi.Vrtio se po ćeliji. Zatim je sjeo u kut izaplakao.

Prišao sam mu da ga umirim. Počeo jeridati. Čuli su se po-vici:

- Baba, što cmizdriš, ne budi slabić.

Kad se umirio, ispričao je kako ga jedočekao istražitelj: - Ti si lukava ipodmukla trockistička zmija. Priznajtrockističku djelatnost, podlace, nitkove,pasji sine, huljo.

Poslije bujice psovki istražitelj mu jerekao neka se predomisli i sve prizna.Ako bude poricao, uhapsit će njegovuženu, a njegov dječak će postatibesprizorni.

35

Očajanje Mišino bilo je bezgranično,nije jeo, noću je jecao, za četrnaest danaizgledao je kao haringa. Prosto je

okopnio.

Stalno je razmišljao, ali ništa nijeshvaćao.

Jedne noći, bilo je vrijeme spavanju iveć smo polijegali, otvorila su sevratašca na vratima ćelije i čuvar je tihopozvao: - Levikinov.

Blijed i prestrašen, Miša je skočio sasvog mjesta.

- Šta je, šta je, o čemu se radi? -povikao je.

- Pripremite se za saslušanje - rekao ječuvar.

Miša se obukao i pošao prema vratima.Vojnik ga je otpratio.

Vratio se rano ujutro. Na stolu ga ječekao kruh i »kipjatok«, vruća voda.Miša nije htio jesti, popio je samo dviješolje »kipjatoka«. Nitko se nije usudioda ga bilo što upita.

Poslije izvjesnog vremena sam je počeopričati što je sve doživio na saslušanju.

- Sad nam ispričajte sve o svomkontrarevolucionarnom trockističkomradu. - Tim riječima dočekao meistražitelj. Pričao sam mu kako samživio i što sam sve radio za slobodnogvremena.

Istražitelj me slušao i nije me prekidao.Kad sam završio, upitao me: - Jeste li vibili član Komsomola?

Odgovorio sam mu da sam kao sasvimmlad čovjek bio član komunističkeomladine. E, kad je tako, rekao jeistražitelj, kažite vi nama tko su članovitrockističke organizacije. Ja sam se za-

čudio i rekao mu da to nije bilatrockistička organizacija i da je većdeset godina prošlo i da se ne mogusjetiti nijednog imena i nijednogkomsomolca.

- Šta, ti trockističko pseto, proderao seistražitelj na mene, ili ćeš odmah rećiimena tih bandita, ili ću od tebe

napraviti kašu!

Kleo sam se svime na svijetu da nikadanisam bio trockist i da se ne mogu sjetitinijednog imena. Istražitelj je onda uzeonekakvu 36

cedulju i pročitao mi nekoliko imena.Tek tada sam se sjetio ljudi uorganizaciji.

- A, vidiš, pasji sine, sjećaš se imena, asada ćeš se sjetiti i kako ste hvaliliTrockog.

Nikako se nisam mogao sjetiti. Onda jeistražitelj pozvao u sobu nekakve ljude,njih četvoricu, koji su mi u lice rekli dasam glasao za nekakvu rezoluciju u

obranu Trockoga. Rekao sam mu da samja tada, kao i većina mojih drugova,glasao za nekakvu rezoluciju, ali danemam nikakve veze s trockistima.Istražitelj je sastavio zapisnik, koji sampotpisao, da sam bio član trockističkeorganizacije. Eto, tako je bilo na momsaslušanju - prostenjao je Miša.

Poslije šest tjedana, odveli su ga izćelije. Nakon nekoliko dana, kad su nasodveli u kupaonicu, naišli smo na zapis:»Miša Levikinov, 10 godina logora.«

Kada su me ponovno jednog danapozvali na saslušanje, u kancelariji samzatekao samo Gruševskog. Dočekao mesmiješeći se. Upitao me zašto sam odbioda dođem na saslušanje. Uvjeravao me

kako nitko nije imao namjeru da mi učininešto nažao. Pitao sam ga zašto su meonda počeli svlačiti. Na to je onodgovorio da su ta dva mladića liječnicii da su me htjeli svući i pregledati.

Kad je to govorio nije mi gledao u oči,već je tobože prelistavao nekakve spise.Onda je ustao, prošetao sobom iponovno počeo dokazivati kako je glupošto neću priznati i da će to moje tvrdo-korno odbijanje da potpišem zapisniksvršiti vrlo loše.

- Možete vi mene sjeći u komade, alilažan zapisnik ja potpisati neću -odbrusio sam.

- To vam neće pomoći. Hoćete li

potpisati ili nećete, iz zatvora se izvućine možete. Ako potpišete, bit će vamlakše, a ako ne potpišete, čeka vas težakživot u logoru - uvjeravao me Gruševski.

37

(Gruševski je u tome bio u pravu. To štonisam htio potpisati lažan zapisnik teškomi se osvetilo u zatvorima i u logorima.)

- Savjetujem vam da se predomislite, vii ne znate što vas čeka

- ponovio je nekoliko puta.

Znao sam da NKVD nema skrupula inikakvih obzira i da upotrebljavanajstrašnije i najsvirepije metode kako

bi žrtva priznala i potpisala. Važno je dase potpiše.

Moskovski inženjer Vorobjev, s kojimsam ležao na istoj prični u ćeliji br 61,pričao mi je na kakav su ga načinprisilili da potpiše zapisnik. Vorobjevpartijac, službeno je otputovao uEnglesku kao član komisije koja jekupovala tvorničke strojeve. Kada sevratio, uhapsili su ga kao štetočinu.Tražili su da prizna kako je namjernokupovao takve strojeve koji nisuodgovarali postro-jenjima, pa je na tajnačin htio spriječiti izgradnjusocijalizma.

Naravno, on je sve to radio za računengleske buržoazije koja želi po svaku

cijenu spriječit industrijalizaciju SSSR-a.

Vorobjev je energično odbio da prizna ipotpiše takvu glupost.

Jedne noći, kao i obično, odveli su ga nasaslušanje. Poslije dva sata vratio seslomljen : očajan. Čovjek ga nije mogaoprepoznati.

U tome času od njega se nije mogle ništadoznati. Odgovorio je:

- Sve sam priznao i potpisao.

Tek slijedećeg dana ispričao nam jekako je došlo do »prizna-nja«.

- Kao i obično, uveli su me u sobuistražitelja. Postavio mi je pitanje jesamli se odlučio da priznam, a ja sam muodgovorio da nikakav zločin nisampočinio te prema tome nemam štopriznati.

Istražitelj mi je savjetovao da smjestasve priznam jer moj slučaj moraju jošnoćas zaključiti, odlaganja više nema.Ponovno sam odbio da priznam ipotpišem laž. Istražitelj je na to uzeotelefon i nekome naredio: - Doveditesvjedoke protiv Vorobjeva. Narav-38

no, bio sam iznenađen, nikako mi nijeišlo u glavu kakvi su to svjedoci.

Poslije nekoliko minuta čuo sam kako

netko plače. Prepoznao sam glas svoježene. Otvorila su se vrata i u sobu jeušla moja žena, devetogodišnja kćerka idvanaestogodišnji sin. Kada su meugledali, stali su tako grčevito plakati,zagrlili me i stali ljubiti i vikati: - Papa,papa, potpiši, nemoj nas gurati unesreću, kada potpišeš doći ćeš kući,ako ne potpišeš, i nas će zatvoriti. Biosam očajan, nisam znao što da radim,počeo sam objašnjavati djeci da samnevin i da nemam što da potpišem. Ondase upleo istražitelj:

- Zar se ne sramite? Vlastita žena i djecavas mole, a vi ste i dalje tvrdoglavi. Zatri dana mogli biste biti kod kuće. Djecai žena plaču, a ja to nisam mogao

izdržati.

Uzeo sam pero i potpisao.

Vorobjev je osuđen na 10 godina logora,a njegova žena na progonstvo.

39

VOJNI ZATVOR LEFORTOVO

Opet je prošlo nekoliko mjeseci bezsaslušanja. Tek u kolovozu 1937. čuosam već uobičajeni poziv:

- Hajde, Štajner.

Kada su me izveli u dvorište ugledaosam poznati auto NKVD-a za »prijevoz

kruha«. Pomislio sam da me odvode nasaslušanje u Lubjanku. Međutim,prevario sam se. Vožnja je trajalamnogo duže. Kad su kola stala i kad samizašao, primijetio sam da su medopremili u drugi zatvor. Nalazio sam seu velikom dvorištu, naokolo zgrade srešetkama. Poveli su me prema nekimvratima gdje me primio ofi cir NKVD-a,zapitao kako se zovem, kada sam rođen,a onda naredio vojniku da me pretraži.Svukli su me dogola i temeljitopregledali odjeću. Kada je sve bilogotovo i kada sam se ponovno obukao,navukli su mi na ruke i noge lisice iokove.

- Naprijed - naredio je vojnik.

Teškom mukom uspinjao sam se uzastepenice i jedva vukao noge. Vojnik jeotvorio teška željezna vrata i ugurao meunutra.

Našao sam se u kvadratu, u ćeliji koja jebila metar dugačka i metar široka.Kamen. U jednom kutu klupica uzidana upod. Sjeo sam i razmišljao gdje se ja tozapravo nalazim. Prolazili su sati,mučila me glad. Znači, iz Butirke samotišao u podne, sad bi već mogla bitivečer. Čekao sam večeru, ali uzalud.Pošao sam prema vratima i zakucao.Stražar me upitao što želim. Rekao sammu da nisam dobio večeru.

- Što je tebi, kakva večera, pa sad jejedan sat noću - dobacio mi je stražar.

Sjeo sam. Šta sve to znači, štonamjeravaju sa mnom? Umorio sam se ilegao na goli beton. Probudio sam senakon izvjesnog 40

vremena, ali više nisam mogao ustati.Tada se otvore vrata i vojnik mizapovjedi da izađem. Skupio sam svusnagu i pokušao se dignuti, ali nisammogao ni da se pomaknem. Napokon medva vojnika zgrabe i odvedu ispod rukeu drugo dvorište i u drugu zgradu. Uvedume u jako osvijetljenu prostoriju nadrugom katu.

Lijevo i desno tapecirana vrata. Čekaosam. Na zidovima slike Staljina,Molotova, Berije i Kaganoviča, na

jednom zidu sat. Dva sata i deset minuta.Napokon me uvedu u sobu. Za pisaćimstolom sjedio je čovjek u civilu, pokrajnjega stajala su dva enkavedeovca uuniformi. Desno, pored zida, sjedio ječovjek koji mi je izgledao poznat. Liceobraslo, vidi se da se dugo nije brijao.Onaj za pisaćim stolom reče:

- Bit ćete suočeni. Upozoravam vas dasvjedoku ne postavljate nikakva pitanja.Poznajete li čovjeka koji ovdje sjedi?

- Čini mi se nekako poznat.

- Tko je to?

- Ne mogu se sjetiti.

- Razmislite!

Razmišljao sam, ali nikako se nisammogao sjetiti otkuda poznajem togčovjeka. Onda se istražitelj obratisvjedoku:

- A vi, poznajete li vi ovog čovjeka?

- Da.

- Tko je to?

- To je Štajner.

- Odakle poznajete Štajnera?

- Sa Štajnerom me upoznao Eimike.

- Tko je Eimike? - zapitao je istražiteljčudnovatog svjedoka.

- Eimike je glavni agent Gestapoa uSSSR-u.

- Šta znate o Štajneru?

41

- Eimike mi je pričao da je i Štajneragent Gestapoa.

- Šta kažete na to, Štajner?

- Ovaj čovjek ili je luđak ili jeprovokator, eto to mislim - odgovoriosam, a istražitelj je na to skočio inavalio na mene buji-com najodvratnijih

psovki udarajući me svom snagompesnicama po licu. Iz nosa mi je poteklakrv, pred očima mi se zacrnilo.

Kada sam se osvijestio, pored mene jestajao vojnik s čašom vode i ručnikom.Vojnik je izlio malo vode na ručnik ibrisao mi krv s lica. Netko je donio čašučaja i silom mi je sipao u usta. Istražiteljje naredio da mi skinu okove. Primijetiosam da svjedoka više nije bilo u sobi.Tada istražitelj naredi da ga ponovnodovedu.

- Schütz, vi potvrđujete izjavu koju stemaločas dali? - rekao je istražitelj.

Kada sam čuo ime Schütz, prisjetio samse tko bi to mogao biti. Pa da, to je bio

čovjek s kojim sam sjedio u kavani»Metropol« kada je Eimike prišaonašem stolu. Schütz mi je predstavioEimikea. Schütza sam poznavao vrlomalo, to je bilo kavansko poznanstvo. Uzatvoru se toliko promijenio da ga senisam mogao sjetiti. Na pitanjeistražitelja, Schütz nije odmahodgovorio, zato je istražitelj skočio,izderao se na nj i zapitao ga da li bi onmožda opet želio u »karcer«. Schütz jesasvim tiho odgovorio:

- Da, potvrđujem. - Pošao je prema stolui potpisao izjavu.

Istražitelj je pokušao da me prisili napriznanje. Prostački me psovao, ali jasam ostao uporan. Ofi cir koji je stajao

pored nas pošao je prema vratima,pozvao vojnika i rekao mu pokazujući namene prstom:

- Vodite ovu stoku do đavola!

Ponovno su me odveli u onu kvadratnukamenu grobnicu.

Samoća me umirila. Poslije jednog sataizveli su me iz »karcera«

i bacili u običnu ćeliju. Bila je to samicas jednim željeznim krevetom, koji sepreko dana prislanjao uza zid. Ujutro sumi dali 42

komadić kruha i vruće vode. Odmah samživnuo i prošetao se ćelijom. Ali ubrzo

sam se umorio. Sjeo sam na klupu,naslonio glavu na stolić i zadrijemao.

- Ne spavaj! - proderao se čuvar krozrupu.

Četvrtog dana ubace mi u ćeliju nekogčovjeka. Više se ne sjećam njegovaimena. Znam samo da je bio sekretarakademika Gubkina, da je došao izzatvora Butirke i da su ga optužili zbogtrockizma. Pitao sam ga kakav je tozatvor u kome se nalazimo.

- To je vojni zatvor Lefortovo -odgovorio mi je.

Uveče su ga odveli na saslušanje. Višenikada nije se vratio u ćeliju.

U Lefortovu sam proveo dva tjedna. Toje bio pakao. Svake noći čuli su sejezivi jauci i užasna dernjava. Na jednojstrani hodnika bile su kancelarije zaistražitelje, na drugoj ćelije. Samo uovom zatvoru vidio sam takav raspored:i ćelije i prostorije za istražitelje u istomhodniku. Čovjek nije imao ni sekundemira.

Ako nije bio sam mučen, onda je moraoslušati kako druge muče, kako ih tuku ipsuju. To su bile neizrecive patnje.Pogotovo je to bilo teško kada susaslušavali žene. A one su obično bilezatvorene zato što su supruge svojihzatvorenih muževa. Šta sve nisuupotrebljavali? I batine i najodvratnije

psovke i odvratna mučenja, kako bi ihprisilili da terete svoje muževe. Ženekoje su živjele dvadeset godina sasvojim muževima hapsili su zato što su

»podržavale vezu s narodnimneprijateljima«. Za te »veze« osuđivanesu na 10 i 15 godina logora u Sibiru.Njihova djeca obično bi svršavala udomovima NKVD-a. Ni rođaci, ni bilotko drugi nije se usudio prihvatiti tudjecu jer je prijetila opasnost da buduuhapšeni zbog »veze s narodnimneprijateljem«.

Opet su me odveli istom istražitelju kojimi je postavio isto pitanje: jesam li seodlučio potpisati zapisnik. Na tonjegovo pi-43

tanje odgovorio sam da sam nevin.Istražitelju je dosadilo da sa mnom daljerazgovara. Rekao mi je da mi dajepetnaest minuta vremena. Ako zapetnaest minuta ne potpišem zapisnik,strijeljat će me. Odvedu me u ćeliju kojase nalazila preko puta istraži-teljevekancelarije. Prošlo je petnaest minuta.Dovedu me pred istražitelja.

- Šta je, hoćete li potpisati?

- Razmislio sam. Bolje je da umremnego da potpišem laž -

odgovorio sam.

Istražitelj je izvadio sat i pogledao me.

- Dajem vam još pet minuta vremena.

Šutio sam.

Istražitelj je pritisnuo na dugme. Ušao jevojnik.

- Recite poručniku neka dođe.

Ušao je ofi cir.

- Evo vam ovog ovdje. Likvidirajte ga.

Poručnik mi je prišao, svukao medogola, odjeću bacio u kut, podigaotelefonsku slušalicu i naredio:

- Neka dođu dva čovjeka s punomspremom, treći kat, soba 314.

Došla su dva vojnika s bajunetama.Počeo sam drhtati. Niz čelo mi jepotekao hladan znoj. Vojnici me postaveu sredinu.

Poručnik naredi:

- Naprijed!

Nisam se mogao ni pomaknuti. Gurali sume kroz hodnike u podrum. U susret jeišao neki ofi cir i tobože zapitao kamome vode. Poručnik je stao i raportirao:

- Na strijeljanje.

- Vratite ga. Još ćemo jedanput pokušati- zapovjedi ofi cir.

44

Vrate me u ćeliju. Moja odjeća već jebila unutra. Legao sam na krevet pokriose, ali nikako se nisam mogao ugrijati.Cvo-kotao sam zubima i drhtao kao ugroznici. Dugo sam se tresao.

Napokon sam zaspao. Poslije tri danapozvao me upravnik zatvora, predao minekakvu tiskanicu otkucanu m pisaćemstroju i pozvao me da pročitam ipotpišem.

Čitam: »Optužnica. Iz pouzdanih izvora,NKVD SSSR-a je saznao da jepolitičkog emigranta Karla Štajnerazavrbovao Gestapo, da se baviošpijunažom i da je spremao diverzantske

akcije. U tu svrhu okrivljeni KarloŠtajner povezao se s mnogim inostranimi sovjetskim građanima. Karlo Štajnerpripadao je organizaciji koja je ubila S.M. Kirova. Unatoč upornom negira-njuokrivljenog, njegov je zločin dokazanizjavama svjedoka. Na osnovu citiranog,okrivljeni se optužuje po paragrafu 58,točka 6, 8 i 9. Na osnovu zakona od 1.prosinca 1935. okrivljeni se predajeVojnom kolegijumu Vrhovnog sudaSSSR-a. Vrhovni državni tužilac:Visinski.«

45

PRED VOJNIM SUDOM

Dakle, riješio sam se svih iluzija da ću

biti pušten na slobodu.

Primio sam optužnicu. Sada mi je bilojasno: onaj koji je uhap-

šen unaprijed je kriv. To je glavni ineopozivi princip NKVD-a.

Suđenje je formalnost. Obmana i ništaviše.

Noću šestog rujna 1937. ponovno su mebacili u kamenu grobnicu u kojoj samostao dva dana. Dvaput dnevno dobivaosam po 400 grama kruha i lonac vrućevode. U 23 sata noću došli su po menevojnici i odveli me u prostoriju od 30kvadratnih metara. Stol je bio presvučenzelenom čohom. U sobi nije bilo nikoga

osim vojnika i mene. Narede mi dasjednem. Tada upadne ofi cir i izdere se:

- Ustajte, dolazi sud.

U sobu su ušli viši ofi ciri i sjeli zazeleni stol. Za jednim stolićem sjedio jemladi čovjek u uniformi, sekretar suda.Počelo je suđenje. Ofi cir koji je sjediou sredini rekao je:

- Počinje pretres Vojnog kolegijumaSSSR protiv Karla Štajnera, koji jeoptužen zbog zločina koji se premaKrivičnom zakoni-ku kažnjavajuparagrafom 58, točka 6, 8 i 9. Optuženi,ustanite!

Osjećate li se krivim?

- Ne. Ja sam potpuno nevin.

- Kako ste došli u Rusiju? - zapita mepredsjednik suda.

Nisam progovorio ni dvadeset riječi, apredsjednik me prekine:

- Budite kraći.

Pokušao sam nastaviti, ali predsjednikme ponovno prekine:

- Želite li pri kraju rasprave nešto reći?

Tek što sam počeo govoriti, predsjednikme opet prekine: 46

- To sve znamo, dosta.

Predsjednik je okrenuo glavu nalijevo inadesno, šapnuo ne-

što desnom i lijevom ofi ciru, oni suustali i izašli. Vojnik mi je naredio daponovno sjednem. Nije prošlo mnogovremena a suci su se vratili. Odjeknezapovijed ustaj! Predsjednik je snekakve ceduljice čitao nešto od čegasam razumio jedino osudu.

Glasila je: deset godina strogog zatvora.

Suđenje nije trajalo ni dvadeset minuta.

Nije bilo ni državnog tužioca, nitiobrane.

U istom hodniku gdje je bila sudnica

vojnik je otvorio vrata jedne ćelije igurnuo me unutra. Našao sam se u ćelijiosuđenih koji su istog dana istomprocedurom osuđeni kao i ja. Bilo je tuosamnaestoro ljudi. Njihovo suđenjetrajalo je nešto manje od 4 sata. Bilo jeradnika, seljaka, tehničke inteligencije,partijskih funkcionara.

Našao se tu i direktor cirkusa.

Kada sam ušao u ćeliju, nitko me nijepitao na koliko sam godina osuđen.

To su svi znali.

Nitko me nije pitao kako je teklarasprava i kakvo je obrazlo-

ženje presude.

To je kod svih bilo na dlaku jednako.

Osude su bile unaprijed napisane napisaćem stroju. Ostao je samo prazanprostor da se ispiše ime. Nitko nijetražio da dobije osudu napismeno. Tonije imalo nikakvog smisla. U osudi jejasno pisalo da pravo žalbe ne postoji.

Nitko se nikome ne može žaliti.

O pomilovanju ni govora.

Takvo je bilo zakonodavstvo Staljina injegovih najbližih suradnika Visinskog,Smirnova, Urliha, Matuljeviča i sličnih.

47

PUT U SIBIR U ETAPAMA

Uveče, oko 20 sati, 7. rujna 1937. izvelisu nas u dvorište zatvora u kojem sustajala zatvorenička kola. Već su bilanapola puna. Istog dana osudili su joščetrnaestoricu. Ukupno trideset idvojicu. Odveli su nas u etapnu stanicuzatvora Butirka i iskr-cali u sredinivelikog dvorišta u kome se nalazilacrkva. Za cara služila je zatvorenicima.Sada su je pregradili. To je bila trokatnazgrada s mnogo velikih i malih ćelija. Usvakoj ćeliji dvokatne ili trokatneprične. Sve ćelije bile su pune, svaka jemogla primiti 30

do 40 ljudi.

Međutim, sada je svaka ćelija imaladeset puta više zatvorenika.

Higijenski uvjeti bili su nemogući.Umjesto zahoda, velike drvene»paraše«. Ujutro osamnaest ljudi dobijajedan kablić vode za umivanje. Našaćelija nije imala čak ni pričnu. U njoj senalazio samo veliki stol. Bio sampresretan što me dopao komadić stola.

Tako nisam morao spavati na golombetonskom podu.

U ćeliji je poslije presude vladao mir,nije bilo velike napetosti ni uzrujavanja.Nikoga nisu izvodili na saslušanje.

Razgovarali smo o svemu i svačemu.

Pored mene sjedio je Vasilij MihajlovičČuprakov, glavni inženjer moskovsketvornice kompresora. Visok i snažančovjek, plave kose i plavih očiju, rođenu Kotlasu, bio je tip pravog Rusa sasjevera. Nikad nije sjedio besposlen.Uvijek je nešto radio, sada je krpao našaodijela. Gotovo svaki od nas ispričao jesvoj životopis.

Jedino je Jefi m Morozov, direktorcirkusa, bio potišten. Uzdisao je i jecao.

Jednog dana ispričao sam kako samdošao u Moskvu, što sam sve radio ikako sam živio do hapšenja.

48

U Moskvu sam stigao 14. rujna 1932. izBerlina preko Litve.

Pljuštala je kiša. Brzo sam utrčao u autokoji me čekao. Bio sam sretan što senalazim u gradu o kome sam tolikomaštao. Odmah drugi dan javio sam se,prema instrukcijama predstavnika Izvrš-

nog komiteta Kominterne u Berlinu,rukovodiocu OMS (Odjel međunarodnojsvjazi). Moj prvi susret s Abramovombio je vrlo kratak. Abramov je pozvaoČernomordika, rukovodioca ekono-mata,i naredio mu da mi nađe stan i osiguraishranu. Dali su mi 500 rubalja.

- Odmorite se nekoliko dana, onda mi sejavite - rekao mi je Abramov.

Mjesec dana šetao sam Moskvom. Kadasu mi šetnje dojadile, odlučio sam daponovno posjetim Abramova. Otputiosam se u zgradu Izvršnog komitetaKominterne i javio se službujućemenkavedeovcu. Gledao me sumnjičavo.

Onda je nekome telefonirao. Čekao sampetnaest minuta.

Tada su mi dali papir, »propusku«, zaAbramova. Uz put su me još tri putakontrolirali. Tražili su da im pokažem»propusku«.

U predsoblju Abramova dočekala me

njegova sekretarica. Kod nje sam sjediočitav sat. Tada sam bio primljen.Neugledna fi -

gura Abramova utopila se u velikomnaslonjaču. Preko naočara promatrale sume prodorne oči. Abramov mi jepostavio nekoliko kurtoaznih pitanja. Nakraju me zapitao, naglašujući svakuriječ:

- Da li biste bili sposobni da upravljatevelikom štamparijom i izdavačkimpoduzećem specijalne vrsti?

Rekao sam mu da imam iskustva utakvim poslovima.

- Onda je sve u redu. Javite se

Kolarovu, ja ću s njim razgovarati.

Kolarov je upravljao Balkanskimodjeljenjem Kominterne.

Njegovo sjedište bilo je u nekadašnjojpalači ruskog industrijalca 49

Morozova u Vozdvizenki 14. Danas taulica nosi ime Kalinjina.

Javio sam se vrataru, enkavedeovcu,koji je, kad je čuo moje ime, pogledao unekakav spisak. Rekao mi je:

- Adnu minutočku!

Nisam pravo ni sjeo, a već je došao šefKolarova sekretarijata Stjepan

Adamovič Bergman i odveo meKolarovu. Kolarov je sjedio unaslonjaču. Pružio mi je ruku. Bio jeljubazan, za razliku od Abramova. To jebio čovjek srednje visine, jak, njegovaćelava glava sjedila je na kratkom vratu,sličio je trgovcu a ne konspiratoru kojije 1922. bacio u zrak sofi jsku katedralu.Tom je prilikom poginulo stotinu ljudi,među njima ministri, generali i visokidržavni funkcionari.

Kolarov je pozvonio, u sobu je ušlamlada djevojka.

- Naručite tri čaše čaja.

Dok smo pili čaj pitao me kako samputovao, kako izgleda Berlin, kako živi

drug Dimitrov u Berlinu i što mislimkakva je politička situacija u Njemačkoj.Rekao sam mu da većina smatra da ćeHitler preuzeti vlast za nekoliko tjedana,najviše za mjesec dana.

- Ali mi nećemo dopustiti da on dođe navlast - ležerno je rekao Kolarov iobratio se Bergmanu:

- Uredite sve što treba s drugomŠtajnerom.

Oprostio sam se s Kolarovom i pošao zaBergmanom u njegov ured. Tamo samrazgovarao dva sata o tome što treba daradim.

Bergman me vodio od odjeljenja do

odjeljenja i predstavljao po-jedinimrukovodiocima odjeljenja. Upoznao mes Bugarima Go-revom, Zeljesovom,Bojkikevom, s Rumunjima Paukerovom iMironeskuom, zatim s JugoslavenimaFilipovićem - Boškovićem, RadomVujovićem (Licht), Čopićem (Senkom) iGrgurom Vujovićem (Gregorom).Upoznao sam i dva Poljaka, Verskog iMi-50

haljčula. Većini to nisu bila pravaprezimena. Balkansko odjeljenje, koje jezaposjelo cijelu palaču Morozova,imalo je još jednu trokatnu novogradnjuu dvorištu u kojoj se nalazila štamparijai izdavačko poduzeće MAI(Međunarodni agrarni institut).

Nastupio sam. Dva tjedna trajala jeprimopredaja štamparije i izdavačkogpoduzeća MAI. Upoznao sam se svećinom personala raznih narodnosti.Već je prvog dana vrlo neugodnodjelovala činjenica da je blagovaonicaimala dvije različite prostorije. Većaprostorija bila je za »obične« radnike inamještenike, a druga, manja, zarukovodeći kadar. U manjoj prostorijistolovi su bili pokriveni, mogla su sedobiti bolja jela, kao u restoranima, akod stola je posluživao natkonobar.

Odmah sam pokušao izjednačiti objeprostorije na taj način što sam naredioda se servira isto jelo uz iste cijene.Zbog toga sam se sukobio s »trojkom«

Balkanskog odjeljenja. »Trojka« sesastojala od predstavnika uprave,partijskog sekretara i sindikalnogsekretara. Rekli su mi da je mojestanovište pogrešno, da znači uvođenjeuravnilovke. Morao sam povućinaređenje. Nije prošlo mnogo vremena,došlo je do drugog sukoba s »trojkom«.Htio sam se sporazumjeti s moskovskimmesokombinatom da nam svake suboteisporučuje tri tone iznutrice, a ja seobavezujem da ću im štampati tiskanicena otpacima papira. Oni su pristali.

Radnici i njihove obitelji dobijali sudvije subote dva do tri kilograma mesa.To je primijetio Bergman i odmah sezainteresirao odakle to meso i kako se

dijeli. Natkuhar ga je izvijestio da je tomoj aranžman s mesokombinatom.Naravno, o tome je odmah bioobaviješten Kolarov. Pozvao me isavjetovao mi da obustavim davanjemesa radnicima. Svi moji pokušaji da tonekako pro-vedem propali su. Kolarovje smatrao da ne može postojati nikakvagrupa privilegiranih radnika. Ipak sampokušao da nešto učinim za radnike. Namoskovskoj periferiji Vsjesvjatskojeimali 51

smo radničku stambenu zgradu u kojoj suuglavnom stanovali neženje i maleobitelji. Stanovi su bili jako primitivni,godinama nisu održavani, sa zidova jepadala žbuka, podovi su bili truli.

Jedva sam uvjerio Kolarova i Bergmanada kuću valja temeljito popraviti. Mojprethodnik, Mađar Ferenz, koga jenamjestio Bela Kun, potpuno je zapustiopoduzeće i ja sam imao muke da gadotjeram u red. Za kratko vrijemepostalo je aktivno. Stekao sam autoritetkod radnika. Kad je 1936. došlo dočistke u našoj partijskoj organizaciji ikad sam se pojavio na tribini dagovorim i odgovaram pred partijskomkomisijom, radnici i namještenicištamparije pozdravili su me snažnimaplauzom. Bio sam iznena-

đen. Predstavnik Komunističke partijeJugoslavije Grgur Vujović i predstavnikKomunističke partije Austrije Grosman

govorili su o meni kao o hrabromrevolucionaru. Svi su me hvalili.Predsjednik komisije za čišćenje generalCrvene armije rekao je da će dati riječsamo onome koji ima da kaže neštoprotiv mene. Nitko se nije javio.Nekoliko dana poslije toga predsjednikkomisije je objavio da sam jednoglasnopreveden u SKP.

Morao sam sudjelovati i u društvenomživotu. Vodili su me na raznekonferencije i skupštine na kojima samruskim radnicima i namještenicima, kaopredstavnik inostranog proletarijata,govorio o teškom životu radnika ukapitalističkim državama. Jedanput samgovorio na skupštini studenata Instituta

za strane jezike.

Tu sam upoznao djevojku koja je sadamoja žena. Oženio sam se, dobio samstan i živio zadovoljno sa svojomženom.

Krug naših poznanika sastojao se odemigranata iz raznih zemalja Europe kojisu živjeli u Moskvi. Mnogi emigrantibili su razočarani s Rusijom, ali suuvijek tražili i pronalazili objašnjenja:sve što je nezgodno nasljeđe jecarističke tiranije. Rijetko kada sam čuovrlo blagu kritiku.

Kada sam se u kolovozu 1935. vratio sdopusta na Kavkazu, iznenadila su medva događaja. Moj zamjenik u

izdavačkom 52

poduzeću Nikolaj Markovič Ljubarskibio je uhapšen. Na partijskom sastankurečeno je da je uhapšen zbog trockizma.Drugo neugodno iznenađenje bilo je dasam u štampariji zatekao još jednogazamjenika. Nikad nisam ni pomislio nato da bi u štampariji trebalo postaviti jošjednog zamjenika. Otišao sam kodKolarova da mi objasni kako se tomoglo dogoditi u mojem odsustvu i bezmoje privole. I Kolarov i Bergmanumirivali su me da sam pretrpan poslomi da će se poduzeće proširiti pa mi jeprema tome potreban još jedan zamjenik.Uskoro se pokazalo da je moj zamjenikpovjerenik NKVD-a i da NKVD ne

može dopustiti da u tako velikom ivažnom poduzeću nema svog infor-matora. U prvo vrijeme zamjenikSmirnov bio je vrlo skroman.

Međutim, poslije je pokušao uvesti nekemjere koje nisam odobravao i koje samponištio. Smirnov je postajao sveagresivniji.

Oslanjajući se na svoje naredbodavce,počeo je kritizirati moje mjere. Napartijskom sastanku govorio je kako unašem poduze-

ću vlada »buržoaski duh«. Nisam muodgovarao jer su ga radnici demantirali.Povodom majske proslave 1936. dobiosam veliku novčanu nagradu za

»uspješan rad u interesu izgradnjesocijalizma u Sovjetskom Savezu«. Ižena i ja radovali smo se, pogotovo zatošto je žena očekivala dijete.

Koliko je bio različit moj život ovdje uMoskvi od onog u inostranstvu.

Redovno sam posjećivao monotonepartijske sastanke. Pre-davanja su imalasamo različite naslove, a sadržaj je biouvijek isti. Na sastancima se hvalilaStaljinova »mudra politika«. Rijetkokada čula se dublja misao. Udiskusijama se nije čulo ništa stvarno,svatko je morao barem jedanputspomenuti Staljinovo ime.

Često sam nastupao na sastancima u

poduzeću. U početku nisam znao dakoncept govora valja pokazatipartijskom sekretaru, koji bi ubacivaoaktualna pitanja koja je u tom trenutkupostavljala 53

Partija. Imao sam vrlo malo privatnihveza s ljudima s kojima sam radio.Teško je bilo naći Rusa koji bi se usudioda s inostran-cem održava privatne veze.Inostrani komunisti i ruski komunistisastajali bi se samo na partijskimsastancima. Rođake svoje žene gotovonisam poznavao.

Nitko se nije usudio da nas posjećuje.Kada su rođaci moje žene saznali da seudaje za inostranca, savjetovali su joj dato ne čini. Jedini razlog protiv bio je: Pa

on je inostranac. Ni onda kada ih jemoja žena upozorila da sam član Partije,oni nisu promijeni-li mišljenje. Jednomsam sjedio u parku na Tverskombulevaru.

Kraj mene je sjeo neki čovjek.Razgovarali smo o običnim stvarima.Kad je primijetio da sam inostranac,ustao je i ispričao se:

- Vi ste sasvim simpatičan čovjek, alibolje je da idem.

Sjeo je na udaljenu klupu.

U našem poduzeću radila je Tanja,sekretarica Komsomola.

Njoj je palo na pamet da me pozove usvoju kuću i predstavi svojimroditeljima. Njeni roditelji i njena udatasestra radovali su se kada sam došao.Pozvali su me da ih ponovno posjetim.Poslije nekoliko tjedana zatekao sam unjihovoj kući pomorskog ofi cira, mužaTanjine sestre. Raspoloženje je bilo vrlouzdržljivo, gotovo neugodno. Ja sambrzo popio čašu čaja, izgovorio se daimam posla i otišao. Slijedećeg danaušla je u moju kancelariju komso-molkaTanja tobože da me nešto službeno pita,a rekla mi da joj je žao što sam moraotako brzo otići, ali da je ipak pametnošto sam to uradio. Njezin šurjak ne želida u stan dolazi inostranac.

Tako sam se morao družiti sinostrancima. Radovao sam se kada suod vremena na vrijeme iz inostranstvadolazili moji poznanici i pričali minovosti.

Malo-pomalo osjećao sam čudnuprazninu, raslo je moje neraspoloženje.

54

Jednom zgodom sjedio sam u kavani»Metropol«, bilo je to 1934, spredstavnikom OMS-a u Beču RusomBaralom i direk-torom najveće robnekuće u Moskvi »Mostorg«. Razgovaralismo i o prilikama u Sovjetskom Savezu.Ja sam rekao po prilici ovo:

- Bečki socijaldemokrati uvjeravali sume petnaest godina da ovdje neke stvarinisu dobre. Meni je bilo potreban samojedan dan pa da uvidim da su govoriliistinu.

Nije prošlo ni mjesec dana, pozvali sume u Kominternu. Černomordik,načelnik kadrovskog odjeljenja, rekaomi je:

- Šta ti misliš gdje si? Valjda ne mislišda si u Beču i da možeš slobodnobrbljati kao u bečkoj kavani?

Približavala se proslava oktobarskerevolucije. Htjeli smo pozvati nekeprijatelje da je svečano proslavimo.

Četvrti studenog 1936. pošao sam, kaoobično, na posao. Šef planskogodjeljenja izvijestio me da smo plan ulistopadu premašili za 29%. Pozvao samšefove odjeljenja da se s njima dogo-vorim koje ćemo radnike nagraditi.Kada je bilo vrijeme ručku, pošao sam sFilipom Filipovićem (alijasBoškovićem) u novoo-tvoreni restoranza visoke funkcionare koji je biosmješten u krilu Kremaljske bolnice.

- Restoran »Kempinski« u Berlinu nijeništa prema ovome, zar ne? - upitao meBošković. Nisam mu odgovorio jer urestoranu

»Kempinski« nisam bio. Poslijepodnesam se odvezao u upravu poligrafi čke

industrije na Taganki da naručim nekestvari za potrebe poduzeća u slijedećojgodini. Tu sam imao nekih teškoća imorao sam se obratiti Pjatnickom, kojije posredstvom ruskog Centralnogkomiteta uredio da se moje narudžbeuvaže. Kada sam se vratio posjetila meupraviteljica škole čiji smo bili pokro-vitelji i zamolila da joj dam neštonovaca za školu i da 6. prosincaprisustvujem svečanoj akademiji.

55

Knjigovođa u našem poduzećuprimijetio mi je da sam dao suviševeliku sumu za poklone djeci našihnamještenika povodom proslave. Dugo

smo se natezali, napokon se složio. Biloje 18 sati. Otišao sam zubaru. U 20 satibio sam kod kuće. Poslije večere izašaosam sa ženom u šetnju. U 23 sata smolegli.

56

SADA SAM OVDJE!

Kada sam svršio svoju priču svi sušutjeli. Onda je Nemirovski,elektroinženjer iz Ukrajine, da razbijeneugodnu tišinu ispričao tragikomičandoživljaj kada je pošao na liječenje uKislovodsk na Kavkaz.

- Kada sam se prijavio u upravikupališta u Kislovodsku rekli su mi da

ću, na žalost, morati spavati u sobi s jošjednim čovjekom. Ali neka se ništa neplašim, to je vrlo dobar i uljudančovjek. Umoran od puta, legao samprilično rano i odmah zaspao.

Probudio me čudan san. Osjetio samnekakvu moru. Kad sam se sasvimrazbudio vidio sam da moj sustanar stojina podnožju kreveta, uporno mepromatra u namjeri da pođe prema meni,tada je ispružio ruke i kao u transusručio se na mene. Njegove ruke tražilesu moj vrat. Ja sam skočio i zbacio ga sasebe. Nastalo je rvanje i galama.Probudili smo ljude u susjednimsobama. Napokon je došao bolničar irazdvojio nas. Smjesta sam zatražio da

razgovaram s nekim iz uprave. Objasniosam im slučaj. Slijedećeg dana poveli suistragu i ustanovili da je taj »dobar iuljudan čovjek« duševni bolesnik koji jepatio od manije proganjanja i koji mehtio zadaviti. Prisjeo mi je i odmor iliječenje.

Tako je prošlo punih deset dana upričanju doživljaja i pre-pričavanjupročitane beletristike. Kad bi seponovno poveli razgovori o svemuonome što smo doživjeli u istrazi, ondabi Saša Veber, bivši narodni komesar zaprosvjetu Autonomne RepublikePovolških Nijemaca, branio i Staljina injegov režim i opravdavao odvratnemetode NKVD-a. Govorio bi kako je

sve to prolazno, a komunisti su dužni toshvatiti, iako je on sam, Veber, biostrahovito mučen. Izbili su mu gotovosve zube.

57

Sedamnaesti rujna 1937. Naredili sunam da se spremimo za put. Pod vrlojakom stražom otpremili su nas naKursku stanicu.

Na sporednom kolosijeku bila su dvaosobna vagona trećeg razreda. Umjestoprozora rešetke. Naš auto zaustavio sepred vagonom. Jedan po jedan izlazilismo iz automobila i ulazili u vagon.

U ova dva vagona strpano je oko 80

robijaša. Naredili su nam da mirnosjedimo. Mogli smo razgovarati samošaptom. Pokušali smo saznati od vojnikakamo putujemo, ali naši pokušaji bili suuzaludni. Straža se nije usudilaprozboriti nijednu riječ. Stajali smo nastanici dva sata i promatrali teretnevlakove kako mane-vriraju. Vlakovođe,ložači i ostali željezničari prolazili supored nas i znatiželjno nas promatrali.Grimasama su dali do znanja koliko nasžale. I neki prolaznici gledali su u našeprozore. Vidjelo se da su to ljudi kojitraže nekoga svog među nama. Događalobi se da žene, koje su slučajno saznaleda su njihovi muževi osuđe-ni, tjednimalutaju po kolosijecima moskovskihstanica ne bi li barem izdaleka vidjele

svoje muževe. Mislio sam na Šonju.Kako bi bilo lijepo kad bi se među ovimprolaznicima i ona pojavila.

Kako izgleda? Je li zdrava? Kako je sdjetetom? Ništa nisam znao.

Sigurno je obilazila zatvore, ali to subili beznadni pokušaji.

Nitko nije mogao doznati gdje seuhapšenik nalazi ni što se s njim događa.

Napokon su nas prikačili za osobni vlakna prvom kolosijeku.

Tužno smo gledali u ljude koji su seslobodno kretali peronom, sjedili urestoranu i pili. Onda je vlak krenuo.

Steglo me oko srca.

Kamo? Kada ću se vratiti? Svi smošutjeli. Vlak je prolazio kroz predgrađeMoskve prema jugoistoku.

S obje strane vagona, umjesto vrata, bilesu željezne rešetke kroz koje su naspromatrali vojnici i stalno nasupozoravali da ne razgovaramo. Malo-pomalo, uz šapat smo, razvezivalipoputbi-nu. U Butirki su nam dali hraneza dva dana. Taj »etapni pajok«

58

sastojao se od jedne kile i dvjesta gramakruha, slane ribe i dvije kocke šećera.Pored mene sjedili su Čuprakov i

Marejev. Marejev je upravljao velikimtrustom nafte u Moskvi. Tipičan Rus izruskog sela: malen rastom, širokihramena, plav, nos krumpirast.

Ali je vrlo brzo mislio i radio. Marejevje žvakao svoj dio »pajoka«

i kao da se smiješio. Pogledao sam ga.

- Ah, ništa. Sjetio sam se svog načelnikau komesarijatu. To je bio pravi linijaškoji je svakom prilikom na sastancimadržao prodike o tome kako trebasvakoga svim sredstvima natjerati napartijsku liniju, ili, kako bi se on sočnoizrazio, svakome treba stražnjicu»poskipidariti«, što je značilo: namazatije terpenti-nom, opeći. Međutim, i mog

načelnika »poskipidarili« su kao i nas.Uhapsili su ga. Na suočenju je tvrdio dasam ga vrbovao za kontrarevolucionarnuorganizaciju. I tako su nas sve»poskipidarili«, pa sad putuj igumane zamanastir.

Dok smo se ovako šapatom raspričali,osjetili smo da se nešto događa. Netkoje pod klupom pronašao »Izvjestiju«.Vjerojatno ju je zaboravio stražar. Čitalismo požudno. Morali smo biti opreznijer je straža mogla otkriti što radimo.Zbog uzbuđenja koje je zavladalo uvagonu, stražari su nas iznenadili ioduzeli novine.

59

U ETAPNOM ZATVORU VLADIMIR

Nakon dvanaest sati vlak se zaustavio nanekoj stanici, počeo manevrirati i nasporednom kolosijeku ostavio vagone srobija-

šima. Pročitali smo ime stanice:Vladimir. Došla su tri teretnaautomobila, u svaki su ukrcali po 25ljudi. Bilo je pet sati ujutro, vozili smose periferijom prema vladimirskomzatvoru izvan grada. Vojnici su nasupozorili da će pucati ako netko pokušabježati.

U kamionu nitko nije smio mrdnutiglavom. Vladimirski zatvor nalazi se nabrežuljku. Iskrcali su nas i ostavili pred

tamničkim vratima da čučimo dva sata.

Vladimirska stanica, koja je udaljena odMoskve oko 300 km, stara je više od stogodina. Prije sto i pedeset godina bila jeovdje etapna stanica za nesretnike kojisu išli na »katorgu« u Sibir. U

tri zgrade nalazio se skupni zatvor, ujednoj samice. Zgrada samica bila jerelativno nova, sagrađena je 1912.godine. Pored ovih zgrada nalazila sebolnica, kupaonica i kuhinja.

Napokon su otvorili velika vrata.Odjeknu komanda:

- Pozor! Osuđenici, ustajte!

Digli smo se iz blata, prostrojili u petredova i ušli u veliko dvorište. Počela jeprozivka. Trebalo je reći svoje ime,prezime, očevo ime, dan rođenja, mjestorođenja, na osnovu kojeg paragrafa jedonijeta osuda i na koje vrijeme. Poslijeprozivke odveli su nas u prostoriju ukojoj nismo smjeli ni govoriti ni pušitini jesti. Dugo smo čekali. Kada samdošao na red da izađem, odveli su me ujednu sobu, svukli me dogola, oduzeli misve: odjeću, rublje, osobne stvari.Vojnik je prstom zavirio u svaku rupu natijelu. Kada mi je turio prst u usta,duboko u grlo, odgurnuo sam mu ruku, aon je dreknuo:

- Fašist!

60

Poslije pretrage odveli su nas u kupatilo.Dali su nam robijašku odjeću i obuću,ošišali do gole kože, zatim nas otpremiliu ćeliju. Smiješno i bijedno izgledalismo u novom odijelu. Tamnoplavapamučna odjeća, zakrpljena smeđimkrpama na laktovima i koljenima, ruskakapa sa štitnikom, cipele s gumenimđonom, kombinirane sa svinjskomkožom i lošim suknom, kratak ogrtač,takozvani »bušlat«, sve je to visjelo nanama i bilo nam je ili pre-

široko ili pretijesno.

Jedva smo se međusobno prepoznavali.

Smjestili su nas u ćeliju u prizemlju,prozori su bili napola u zemlji, suncenije ulazilo jer su bili okrenuti premasjeveru. Kreveti u dva reda: u jednomsedam kreveta, u drugom šest, velikistol. To je bilo sve. Na svakom krevetuslamarica, jastuk od slame i ćebe. Biloje hladno. Parno grijanje nijefunkcioniralo. Ćelija je bila preuska dabi se čovjek mogao slobodnije kretati.Kreveti i stol bili su ugrađeni u beton. Ukutu je stajala limena »paraša«.

Osjećali smo se neugodno. Sve nade daćemo proživjeti u miru i da će se s namaljudski postupati nestajale su. Dva putdnevno izvodili su nas na zahod izahtijevali da nas trinaestorica za pet

minuta obavimo nuždu. Čuvar nas jeodvlačio s postolja tako da nismo imalivremena ni da navučemo hlače. Uvijeksmo bili gladni. Pet stotina grama kruhadnevno, ujutro malo čaja, u podne iuveče tanjur juhe od zelja ili krumpira,zdjelicu kaše.

To je bilo slabo i malo. Prostor u koji sunas vodili tobože da šetamo bio jepregrađen drvenim paravanima. Kako susve ćelije istovremeno šetale, to se usvakom odjeljenju vrtjelo 15 minutatrinaest ljudi u koloni po jedan, s rukamana stražnjici, pogleda prikovanog ozemlju.

Teško onom tko bi podigao glavu!

- Ruke na leđa! Majku ti fašističku, kamozvjeraš, gledaj u zemlju, ne kašljaj,kurvin sine, kučka ti mati - to je bilasvakidašnja 61

porcija izraza čuvara prilikom šetnje.Iako nam je bio potreban svježi zrak,bili smo sretni kada je prošlo tihpetnaest minuta ta-kozvane šetnje. Prekodana nismo smjeli leći.

Rekli su nam da možemo pisati dva putmjesečno. Dali su nam dopisnice dajavimo adrese i tražimo novac. Nakonsedam dana primio sam pismo od žene ifotografi ju kćerke. Kad su mi donijelipismo bio sam uzbuđen. Kada sam gaotvorio, zaplakao sam. Poslije nekolikodana primio sam 50 rubalja.

U tamničkom dućanu kupio sam neštokruha, soljene ribe, šećera, luka i komadkobasice.

Kupljenu hranu jeli smo zajednički, bezobzira da li je netko imao novaca ilinije. Vladimirski zatvor imao je začudolijepu biblioteku. Svakih deset danamogli smo prema katalogu izabrati jednuknjigu. Balzac, Dostojevski, Tolstoj,raznovrsna tehnička i naučna literatura!

Poslije mjesec dana posjetio nas jenačelnik zatvora, krupan, jak icrnomanjast čovjek s punim brkovima.Brutalan. (Načelnik Vladimirskogzatvora, nakon likvidacije šefa GPUJežova, uhap-

šen je i strijeljan samo zato što ga je nato mjesto postavio Ježov.) Na svakonaše pitanje odgovarao bi uvredom.Kada ga je sta-ljingradski inženjer-zavarivač Žilenko, mrzovoljnaisposničkog izgleda, zamolio da nam danekakav posao kako ne bismo sjedilibesposleni, grubo je odgovorio:

- Sve ćemo mi i bez vas uraditi.

Zbog hladnoće i loše ishrane obolio sami dobio proljev. Mislio sam da će bolestproći sama od sebe, ali bilo mi je sveloši-je. Zatražio sam liječničku pomoć.Liječnik je ordinirao u istom hodniku.Rekao sam mu što mi je, ali on uopćenije odgovarao.

Ponovno sam ga zamolio da mipomogne. Opet nije bilo odgovora.Čuvar se počeo derati na mene. To jebio jedan od najgorih čuvara. A ja samdreknuo na njega neka me ostavi namiru. Ja 62

ovdje ne tražim ništa drugo negoliječničku pomoć. Čuvar se zaprepastio.Nisu navikli da im se netkosuprotstavlja. Bez riječi me odveonatrag u ćeliju. Pričao sam to drugovimai svi su jednoglasno zaključili da će mebaciti u »karcer«. Prošlo je nekolikodana i ništa se nije dogodilo. Bolničarkami je donijela lijek i rekla da mi jepropisana dijeta: bijeli kruh, juha ikompot. Bolničarka je bila jedini čovjek

u zatvoru koji se ljudski ponašao. Svi suse njoj obraćali raznim molbama. Imalaje prijazno lice i uvijek se smiješilapokazujući lijepe zube. Nijedan robijašu Vladimiru nije zaboravio tu plemenituosobu. Dijetna ishrana bila je prvogdana dobra ali slijedećeg dana nije bilobijelog kruha, ostalo je samo malovodene juhe i malo kompota. Pitao samčuvara zašto m nije donio bijeli kruh.

- Jedi i šuti - odbrusio mi je.

Lupao sam nekoliko puta na vrata dadođe nadglednik. Kada je došao pritužiosam se na lošu dijetnu hranu.

- Liječnik mi je propisao dijetnu hranu, aumjesto juhe dobivam pomije.

Nadglednik nije odgovorio, zgrabio meza ruku i izvukao u hodnik.

Prihvatio me drugi čuvar, zavrnuo druguruku na leđa, viknuo sam od bola.Nadglednik mi je začepio usta, a kadsam uspio da se oslobodim, vikao sam izsveg glasa. Pustili su me, otvorili ćelijui gurnuli unutra. Drugovi su mesavjetovali da budem pametan.

Nema smisla boriti se sa zvijerima!

I sam sam to znao. Ali što sam mogaoraditi? Slijedećeg dana umjesto kaznedobio sam pun tanjur juhe, pun lonackompota i krasan komad bijelog kruha.

Kako da objasnim taj postupak? Po svoj

prilici teror direktora i enkavedeovacadozlogrdio je čuvarima.

63

Bolest me iscrpila. Nisam mogao stajatipa sam prilegao na krevet, iako je bilozabranjeno. Čuvar je to primijetio inaredio mi da ustanem. Objasnio sam muda sam strahovito slab i zamolio ga dabude tako dobar i da mi dopusti dalegnem bar deset minuta. Ništa nijeodgovorio. Pozvao je nadglednika isaopćio mu da sam bezobrazan i danisam htio ustati kada mi je naredio.

- Pa vidite da sam slab, ja ne mogušesnaest sati neprekidno stajati - rekaosam nadgledniku.

Ovaj me zgrabio za ruku, odveo na drugikraj hodnika, otvorio teška željeznavrata i gurnuo me unutra.

Bio je to »karcer« sličan kavezu zadivlje zvijeri u cirkusu. Na betonskompodu klupica i posuda za nuždu, ništaviše. Oko dvanaest sati noću, čuvar, kojije stalno šetao ispred ćelije, bacio mi jenekakvu pričnu na kojoj sam mogaoležati do šest ujutro. Bilo je hladno.Nisam mogao zaspati. Ustao sam,pokušao sam se kreta-njem malo ugrijati.Čuvar koji je te noći bio dežuran došaoje do rešetke i tiho me upitao zašto samu »karceru«. Bio je to postariji čovjek,srednje visine, sijedih plavih brkova idobrodušna izgleda.

Šaptao je:

- Slušaj, čovječe, najbolje je da šutiš.Ovo je strašan zatvor. Ti i ne znaš gdjese nalaziš, poginut ćeš, sinko.

Otišao je i donio mi komadić kruha islane ribe. Pojeo sam to i pokušaozaspati. Osjećao sam se vrlo rdavo, svesam povra-tio. Ujutro su mi donijeli 300grama kruha i lonac vruće vode.

Čuvaru sam rekao da sam teškobolestan. Dobričina me odveo liječniku,a ovaj je naredio da me vrate u ćeliju.

Jednog dana oko dvije stotine robijašasatjeraše u jednu prostoriju. Mislili smoda je to uobičajen pretres. Međutim,

dođu vojnici s našim zavežljajima ivrate nam odijela u kojima smo došli uVladimir. Bilo je jasno da odlazimo izVladimira.

64

Iz mučionice!

Bilo je tu mnogo poznanika iz Butirke iLubjanke. Opet kontrola i prozivka. Kadse procedura završila, zapovjednikstraže, koja nas je pratila, naredio je dase ukrcamo na kamione, koji su nasodvezli na stanicu. Već su nas čekalidobro poznati vagoni.

Straža je bila pristojna, nitko nijepsovao, nitko nas nije mučio,

razgovarali smo normalno, čak smopotiho pjevali. Kad smo upitalizapovjednika straže kamo nas vodi,odgovorio je:

- Bit će vam bolje nego u Vladimiru.Ovamo dolaze oni koji su dobili 25godina. A vi ćete u logor.

Čudili smo se novim presudama od 25godina. Ofi cir nam je objasnio da je ulistopadu stupio na snagu novi zakon i daje sad najveća kazna 25 godina. Znači,dobro smo prošli, dobili smo samo 10godina. Drugi su za isti »zločin«dobivali 25.

Tako smo se rastali s Vladimirom nakondva i po mjeseca.

Putovali smo dva dana i dvije noći. Zaput smo dobili dvije riblje konzerve,dvije kile kruha i pedeset grama šećera.Kad bi vlak dulje vremena stajao,vojnici bi nam donosili »kipjatok«,vruću vodu.

Stigli smo u Moskvu na Kursku stanicu.Naše vagone postave na lenjingradskikolosijek. Bilo nam je jasno da putujemoprema sjeveru.

Kamo nas vode? U Kareliju? Tamo suveliki logori, izgrađuje se Bjelomorskikanal. U šumama Karelije stotine hiljadalogoraša obaraju stabla. Vlak sezaustavio na pola puta izmeđuLenjingrada i Murmanska, na staniciKem.

Opet su nas bacili na mrtvi kolosijek.

Bilo je rano ujutro, gledali smo krozprozore tužnu sivu okolicu. S jednestrane šuma, s druge Bijelo more, poredtračnica nekoliko kuća, prolaze koze.Ljude i ne vidiš. Nedaleko od nas 65

ugledali smo grupu robijaša podstražom. To su bili prvi logoraši kojesmo vidjeli. Kad su prošli kraj našegvagona i zagledali unutra, vojnik jezaurlao. To i nas čeka. Nad sivimmorem preletio bi galeb, velika stablaplivala su pored obale. Svuda čudnatišina.

Daleko na moru pojavila se tamna točka,

postajala je sve veća, dolazila je svebliže.

Netko je opsovao.

Priča se da je car Petar Veliki naredioda nekoga njegova dvor-janina pošalju uprogonstvo. Kad su ga upitali kamo gašalje car Petar, odgovorio je: »K jebenijmateri.« Od toga je nastala kratica kem.

Brod koji je plovio prema nama bio jeveć blizu obale. Uzbu-dili smo se. Moglismo pročitati njegovo ime: S.L.O.N., štoje značilo: Solovjetski lager osobogonaznačenija.

Znači, šalju nas na Solovjetske otoke, ustrašan logor. Zapovjednik straže išao je

od vagona do vagona i vikao:

- Pozor, zatvorenici, spremite sve svojestvari i budite spremni.

Upozoravam vas, nikakav pokret, nilijevo ni desno. Pucat ćemo u svakogatko prekrši naređenje.

Jedan po jedan izlazili smo iz vagona iprolazili kroz dvored vojnika koji su narukama držali mašinke na gotovo. Ukoloni po jedan spuštali smo se nizstrminu prema obali. Pojedinačno smose ukrcavali. Bio je to teretni brodić.

Smjestili su nas u potpalublje gdje jeobično teret. Kad smo ušli došao jezapovjednik straže i prozvao nas

poimenično. Bilo nas je oko dvijestotine. Ofi cir i vojnici ostave nassame. Sjeli smo na pod jedan krajdrugoga, stisnut kao u kutiji sardina.Među logorašima vladalo je mučnoraspoloženje. U toj atmosferi ne-izvjesnosti i straha progovorio jeGluškov, nekada je bio sekretarOblasnog komiteta u Murmansku.

66

- Momci, sve će nas pobacati u more,kažem vam. Potopit će nas zajedno sovom starom krntijom. Nije to prvi putda NKVD

obračunava na taj način. To ti jenajlakša stvar. Bace te i kvit posla.

Neki su bijesni od straha pošli premaGluškovu da ga tuku.

Pametniji su uspjeli da ih umire. Biosam sklon da povjerujem Gluškovu.

Čuli smo kako izvlače sidro. Osjetilismo ljuljanje broda.

Mnogi su poblijedjeli, čuo se plač,utroba nam se prevrtala. Šta će biti snama? Bio je 2. prosinca 1937. godine.

Brodić se polako kretao. Obala je većbila zamrznuta, morao je manevrirati iuzimati zalet kako bi se probio kroz led.Vožnja je trajala osam sati. Pojedinačnosu nas iskrcavali. Penjali smo se uzstrmu obalu, bio je mrak, već je gorjelo

električno svjetlo. Pred nekom kućicomstajao je zapovjednik otoka, koji jeistovremeno bio i upravnik zatvora,okružen svojim pomoćnicima.

Preuzimali su nas jednoga po jednog imjerili od pete do glave.

Ponašali su se korektno. Nitko nijepsovao. Naprezao sam oči ne bih li krozgusti mrak mogao bar nešto vidjeti.Uspio sam nazreti velike zidineSolovjetskog Kremlja. Bili smo naglavnom otoku arhipelaga. Kad seprocedura završila, poredali su nas upeteroredove, otvorili velika vrata, i mismo u dubokoj šutnji ušli.

67

II. U TAMNICAMA NA

SOLOVJETSKIM OTOCIMA

68

KREMLJ

Solovjetski otoci, u jugozapadnom dijeluBijelog mora, 30

milja istočno od Kema, imaju 266kvadratnih kilometara površi-ne.Najveće naselje, Solovjetsk, osnovali sumonasi u XV stoljeću, podigli prvucrkvu i razvili veliku kulturnu iekonomsku djelatnost. Tako jeSolovjetsk postao značajna bazamoskovskog kra-ljevstva. Godine 1584.

naselje je bilo jako utvrđeno jer semoralo braniti od raznih najezda. Tokomvremena samostan se proširio na velikeposjede i razvio preradu ribe, solanu istočarsku farmu.

Drevni manastir i zidovi Kremlja postalisu za sovjetskog reži-ma prvi inajstrašniji koncentracioni logor. Prvipolitički logoraši i teški zločincidolazili su na ovaj glavni otok. Bilo je imnogo bivših kaluđera koji su radiliteške poslove i robijali u onim istimćelijama u kojima su nekada živjeli kao»božji ljudi«. Na otoku je bilo oko50.000 logoraša. Samo mali dio živio jezatvoren u ćelijama. Većina je obavljalateške fi zičke poslove na velikoj sto-

čarskoj farmi, kosili su sijeno, koje je naotoku bilo izvanredno kvalitetno, sjekliguste šume, čuvenu karelijsku brezu,lovili ribu za svjetsko tržište poznatupod imenom bjelomorska haringa, a nekisu radili na velikoj ciglani. Na otoku1937. g. prestaju iskorištavati prirodnabogatstva, logor se raspušta, kriminalciodlaze u druge logore, ostaju samopolitički osuđenici koji su sjedili poćelijama bez posla. Kad smo stigli, uprosincu 1937. godine, bilo je naSolovjetskim otocima 4800 logoraša. Tavojno-politička tamnica bila je poddirektnom upravom NKVD-a. Smjestilisu nas u ćelije kaluđera u dvokatnuzgradu koja je pripadala drugomkorpusu. Obične sobe s drvenim podom,

umjesto prozora rešet-ke, velikazemljana peć. U našoj ćeliji bilo je desetlogoraša. Bili smo sretni što smo seriješili vladimirske tamnice. Dali su namlimene zdjelice, vruću krumpirovu juhu ikomadić kruha, zatim 69

jednu porciju zamašćene kaše. Kad jeodjeknuo poziv »spremaj se naspavanje«, legli smo na slamarice kojesu mirisale na sijeno, pokrili se toplimdekama i zaspali.

U šest sati ujutro čuli smo poziv:

- Ustaj!

Izveli su nas u hodnik u kojem su biliumivaonici, prali smo se mirno, nitko

nas nije gonio. Dali su nam 600 gramakruha, čaja i 9 grama šećera. U 10 satipošli smo u šetnju na staro groblje.Šetali smo pola sata između stoljetnihnadgrobnih ploča na kojima su bilizapisani datumi smrti kaluđera.

U velikom dvorištu Kremlja bilo je joššest dvokatnih i tro-katnih zgradapretvorenih u zatvor. U sredini dvorištastajala je velika crkva, koju su sadpretvorili u skladište živežnih namirnica.Gdje su nekada skrušeno klečalikaluđeri, stajali su sanduci, bačve ivreće brašna. Kraj našeg zatvora bila jestara kupaonica, prava ruska parnakupaonica.

Hrana nije bila loša: za ručak smo imali

dva jela: juhu i kašu, uveče jedno jelo,tri puta tjedno veliki komad usoljeneribe. Re-

žim nije bio naročito strog.

U Kremlju smo ostali sedam dana.

Tada su nas otpremili na otokMuksulma, koji je od glavnog otoka biodaleko 10 km i s Kremljom povezannasipom. Na Muksulmu smo pošlipješice, prolazili smo pored jezera kojasu već bila zamrznuta, kroz lijepubrezovu šumu pored napuštene farme ukojoj su se nekada uzgajale srebrnelisice.

Unosnu farmu su napustili, trebalo je

napraviti mjesta za zatvore.

Na Muksulmu stigosmo poslijepodne. Tuje bila samo velika dvokatna zatvorskazgrada, a u tri kućice smjestili sukuhinju, kupaonicu i kancelariju.

70

Bilo je 12 takvih otoka. Na svakomotoku tamnica.

Čim smo ušli u tamničko dvorište,vidjeli smo da ovdje re-

žim nije tako liberalan kao u Kremlju.Pored upravnika stajao je predstavnikNKVD-a Bardin. Odmah smo vidjeli skakvim čovjekom imamo posla. Kao da

mu se na licu čitala sva svirepoststaljinističkog režima. Ledene srsiprolazile su nas kad smo promatrali tukreaturu.

Odveli su nas u veliku praznu prostoriju,svukli dogola, a vojnici su se bacili nanas aparatima za šišanje. Kako nisuimali pojma o šišanju, čupali su nas kaoda će nam oderati kožu. Onako gole nahladnoći od -40 stupnjeva otjerali su naspreko dvorišta u kupaonicu. Duž zidastajali su na stalcima veliki željeznikazani, ispod njih gorjela je vatra, dizalase para, bilo je vruće kao u pa-klu. Ususjednoj prostoriji zbilo se 60 ljudi,svaki je dobio drveni kablić s vrućomvodom, morao se brzo nasapunati i

oprati. Kad smo zatražili još malo vodeda operemo sapunicu čuvari su se iz-derali i naređivali da izađemo neoprani.Svaki je dobio robijaško odijelo irublje. Odveli su nas u ćeliju u kojoj jebilo 18 drvenih kreveta sa slamaricama,jastucima i dekama. Bilo je hladno.

Dugo nismo mogli zaspati.

71

NA OTOKU MUKSULMA

Tako je počeo logoraški život naSolovjetskom otoku Muksulma.Osamnaest različitih ljudi stvarali su izdana u dan posebnu atmosferu koja jeponekad bila nabijena elektricitetom.

Dolazilo je do žučnih diskusija koje suponekad čuvari prekidali. Svaki je usebi nosio svoje misli, svoje nade isvoju računicu, a sve nas je povezivalaista užasna sudbina.

Moj stari znanac Vasilije Čuprakov znaoje svojom mirno-

ćom, strpljivošću i dobrotom savladatiatmosferu nervoze i ne-trpeljivosti.Djelovao je blago i pomirljivo. Marejevje govorio o tome kako će poslijeizdržane kazne vjerojatno ponovnostupiti u Partiju, a možda i neće, ainženjer Njemirovski koji je, zato što jeprimao pakete živežnih namirnica odjevrejskih američkih organizacija,optužen da podržava veze s inostranom

buržoazijom

- pričao je o svom djetinjstvu u Odesi.Živio je u najsiromaš-

nijoj četvrti. Kao da je predosjećao daneće preživjeti. Cirkuski direktor Jefi mMorozov gledao je u svoj trbuh. Nije tuviše bilo debelog sala, već samonamreškana koža što žalosno visi. Zaštoje dobio deset godina zatvora majorCrvene armije Sorokin? Hvalio jeTrockoga, eto zato! Slomljen, odsutan,šutljiv, sjedio je u kutu bivši sekretarukrajinskog Komsomola Želežnij.Žamoida, vanjsko-politički urednikukrajinskih novina »Komunist«, kojegsmo tek sada upoznali, bio je izazivač

najžešćih diskusija. Uporno je braniopartijsku liniju i po svaku cijenu htiodokazati da je u ovoj državi sve unajboljem redu. Okupio je nekoliko ljudii stalno je govorio da svaki logoraštreba da ostane vjeran Partiji pa čak ionda ako je nevino osuđen. Tvrdio je daje Staljin genije i da u to ne smije nitkoposumnjati. Bio je sklon da svakog kojine dijeli njegovo mišljenje prijaviNKVD-u.

72

U jednoj diskusiji Žamoida je počeo dase udara šakama u prsa, da urla kako jeon bio taj koji je namagarčio onuburžoasku budalu Edouarda Herriota,vođu francuskih radnika. Pričao je kako

je Herriot 1934. godine posjetioSovjetski Savez i kako se tom prilikomzanimao da li postoji slobodavjeroispovijesti. Da bi Herriotupokazali kako u Rusiji postoji slobodavjeroispovijesti, otvorili su na brzinunekoliko crkava, koje su već davno bilepretvorene u kina ili skladišta. Jednu odnajvećih kijevskih crkava koja je postalapivara, ispraznili su i dvije stotineradnika uposlili da je dotjeraju. Na dandolaska Herriota u Kijev održala se»služ-

ba božja«. Agenti NKVD-a i njihovežene izigravali su vjernike.

Žamoida je dobio ulogu svećenika koji

će održati propovijed. Za tu svrhutrebala mu je brada. Odveli su gakazališnom frizeru koji mu je namjestiokrasnu bradu. Sve je prošlo u najboljemredu Herriot je bio oduševljen. Kad sevratio u Francusku izvijestio je kako jena svoje oči vidio da u SovjetskomSavezu postoji sloboda vjeroispovijestii svake ima mogućnost da ide u crkvu.

Kad je Zamoida završio svoju priču,upitao sam ga:

- Smatraš li da je pravilno izvoditi takvukomediju?

- Pravilno!

- Pa, čovječe božji, to je prevara -

viknuo sam.

- A zašto ne bi bila prevara? Mikomunisti prevarili smo predstavnikinostrane buržoazije.

- Molim te lijepo, Herriot nije nikakavpredstavnik buržoazije, za njega suglasali mnogi francuski radnici.

- To ništa ne znači. Oni koji su glasali zaHerriota potpomažu buržoaziju,

- Pa kad bi i bilo tako, to se ipak ne radi.Protiv religije ne može; nastupatiprevarom, već prosvjećivanjem, nikakodruga-

čije.

73

- Do vraga, s tobom se ne možerazgovarati.

To je bio posljednji argument Žamoide,diskusija je bila za-vršena.

Svi oni koji nisu dijelili njegovomišljenje družili su se sa mnom. Nikadanisam mogao razumjeti da ljudi koji suprošli kroz torture enkavedeovskihzatvora, koji su nevino osuđeni na robijui čije su obitelji stradale, a nevine ženenatjerane u logore, da takvi ljudi branerežim. Razgovarao sam o tome s bivšimgradonačelnikom StaljingradaJegorovom i molio ga da mi objasni štose to događa u tim ljudima. Jegorov je

smatrao da oni to govore samo zato štose boje da će uhapsiti njihove bliže idalje rođake koji su ostali na slobodi.

Unutrašnji mir zavladao je u nama kadabismo uzeli u ruke knjigu i zaboravili nasve što nas okružuje. I ovdje je postojalaknjižnica. Svakih deset dana dali bisvakom po jednu knjigu. Ka-taloga nijebilo, prema tome ni izbora. Bacili bi ućeliju 18 knjiga svakih deset dana. I sadbiraj!

Ništa nije unosilo veće promjene u našmonotoni život. Jedini događaj bila supisma, ali ona su rijetko stizala jer serodbina bojala pisati, uvijek je prijetilaopasnost da čovjek dođe u zatvor zbog»veze s narodnim neprijateljem«. I oni

rijetki koji su se usudili pisati javljali suobično tužne vijesti, ezopovskimjezikom, da je netko uhapšen ili ubijen.

Enkavedeovski poručnik Bardin šuljaose kao sjena hodnicima, otvarao okancai promatrao nas ne bi li nekoga uhvationa kakvom djelu zbog kojeg bi ga mogaokazniti. Za toga tride-setogodišnjegvisokog i snažnog krvnika plave kosesve je bilo zabranjeno: nije se smjelosmijati, naglas čitati, šetati u ćeliji ucipelama. Sve su to bili »teškiprijestupi« koje bi on kažnjavao narazne načine. Ili je oduzeo pravo našetnju, ili je zabranio pisanje 74

pisama, ili kupovanje u tamničkom

dućanu, ili nas je bacao u

»karcer«.

U ožujku 1938. prebacili su me u ćelijuu kojoj su bili samo inostranci. Ćelija jebila malena, s osmoro ljudi. Tu samupoznao njemačkog komunistu WerneraHirscha, desnu ruku Ernsta Th

almana. Bilo je poznato da je Ernst Th

alman, vođa njemač-

kih komunista, poslušno i vjerno slijediomoskovsku politiku.

Njemu je nedostajalo teoretskog znanja,a pomogli su mu na taj način što su mu

dodijelili marksistični obrazovanaWernera Hirscha kao desnu ruku.Werner nam je često pričao kako je onto radio. Imao je sobu pored Th

almana. Ovaj bi kucnuo o

zid, i Werner je primao naređenja ili jemorao napisati rezoluciju za nekuskupštinu, ili teze za partijski kongres,ili bi formulirao kakvu izjavu. Sve toobavljao je Werner na velikozadovoljstvo Th

almana i Moskve.

Kada je Hitler došao na vlast, WernerHirsch emigrirao je u SSSR, a 4.studenog 1936. uhapsili su ga u Moskvi i

osudili na 10 godina.

Bilo je mnogo neslaganja među namadvojicom, a naročito se nismo moglisložiti u gledanju na politiku njemačkihkomunista prije dolaska Hitlera na vlast.Unatoč tome bili smo dobri prijatelji. Toje bio hrabar čovjek, protiv terorističkogrežima na Solovjetskim otocima borio seherojski. Ni od koga nije dobivaopomoć. Pomagao sam mu koliko godsam mogao. Svaki mjesec kupio sam mu10 paketića cigareta, bio je strastvenpušač. Nije bio zdrav, fi zički je naglopropadao. Obratio se upravniku smolbom da mu se dade više hrane jernovaca za zatvorski dućan nema. Ništamu nisu odgovorili. Odlučio je da

štrajka glađu, ali je nakon pet danaprestao jer sam mu savjetovao da tonema nikakvog smisla.

75

Takvo sredstvo borbe može koristiti uciviliziranoj sredini, ovdje je potpunoneefi kasno.

- Ti znaš vrlo dobro što će ti rećiliječnik. Crkni, eto to će biti odgovor natvoj štrajk glađu - govorio sam mu. Idoista, štrajk glađu imao je neugodnihposljedica. Stalno su ga bacali u»karcer«; za godinu dana, koliko smobili zajedno u ćeliji, Werner je u»karceru« odsjedio 105 dana. To ga jetoliko iscrpilo da se jedva micao.

Rijetko je kada izlazio na šetnju. Iako jejoš uvijek bio privržen Staljinovusocijalizmu, sanjao je o životu u nekomtihom kutiću Europe, u svojoj kućici idaleko od politike. Volio je pričati osvojoj ženi i djetetu, iako o njihovojsudbini nije ništa znao. Rastali smo se uprosincu 1938. godine. Poslije sam usvim zatvorima i logorima nastojaodoznati kako je završio, ali nisam uspio.Netko mi je pričao da ga je vidio uzatvoru u Orelu neposredno prijenjemačko-ruskog rata.

Promatrao sam svoga starog poznanikaSašu Webera. Sjedio je u kutu, rijetkokada je govorio, stalno je čitao i na svemoje pokušaje da mu nekako pomognem,

jer mi je žena slala nešto novaca, on jeodgovarao:

- Ja ne mogu primati nikakvu pomoć odljudi koji se sa mnom politički ne slažu.

Vrijeme je polako razjedalo njegoveortodoksne stavove. Bio je dobar iosjećajan čovjek. Žena mu je umrla, oosmogodišnjem sinu ništa nije znao.

Zanimao sam se za mladog Irca GouldaVerskojlsa koji je volio fi lozofi rati osebi, životu, o dobru i zlu i našempoložaju. Kad je izbio građanski rat uŠpanjolskoj javio se kao dobrovoljac urepublikansku armiju. U Barceloni jeradio kao stručnjak na radio-stanici.Primijetio je kako se NKVD infi ltrira u

republikansku armiju i nastoji prigrabitikomandne položaje. To mu se nije 76

svidjelo i on se svom komandiru javiona raport i rekao mu da je on, doduše,republikanac i da se javio kaodobrovoljac, ali da komunist nije. Došaose boriti za republikansku Španjolsku, ane za staljinističku, zato moli da gaotpusti. Komandir mu je rekao da sestrpi nekoliko dana dok mu nađuzamjenu. Poslije nekoliko dana pojaviose jedan vojnik i rekao Gouldu da je uluci brod na kome ne funkcionira radio-stanica, zamolio ga da je popravi.

Gould Verskojls uzeo je svoj alat iotišao u luku. Bio je to sovjetskiparobrod. Tek što je prekoračio prag

kabine u kojoj je navodno bila radio-stanica, za njim su se zatvorila vrata.Pored njega stajala su dva ruskakomsomolca. Brod je odmah digao sidrai krenuo, zaustavio se tek uSevastopolju. Komsomolc su čitavovrijeme čuvali Goulda. Kad su stigli usovjetsku luku, na brod su si popelienkavedeovci, uhapsili GouldaVerskojlsa i njegove čuvarekomsomolce, otpremili ih u Moskvu,optužili da su engleski špijuni i osudilisvi trojicu, svakog na osam godinazatvora.

Bio je s nama još jedan povučen i tihčovjek, Pfeifer, bivši suradnik dnevnikaza Nijemce u Rusiji »Deutsche Central

Zei-tunga«. U Wupertalu i Njemačkojbio je poznati komunistički partijskifunkcionar, vrlo aktivan borben, a sad jesjedio u kutu utučen i bez volje. Bio jedobar drug.

S nama u ćeliji bila su još tri njemačkakomunista koji su došli u SovjetskiSavez kao stručnjaci, a uhapsili su ihkao agente Gestapoa i osudili svakog m10 godina robije.

Zatvorski režim provodio je stroguizolaciju. Htjeli su po svaku cijeni;osujetiti svaku vezu među ćelijama.Nadzirali su nas danonoćno. Ipak smouspjeli razbiti tu izolaciju. U zahodu jevisjela petrolejka. Jednog smo danaprimijetili da visi ukrivo. Kada se čuvar

udaljio, pretražio sam je i pronašaoceduljicu. Brzo sam 77

je strpao u usta. Kad smo izlazili izzahoda, često su nas pretresali ioduzimali nam papiriće koji su moglibiti upotrijebljeni u drugu svrhu. Kadsam se vratio u ćeliju otišao sam u jedankut da me čuvar ne bi vidio, izvadio samceduljicu i pročitao:

»Dragi drugovi, u ćeliji broj 102 imadvadeset ljudi, tu se nalaze...« slijedioje spisak imena te dvadesetorice.Odgovorili smo im i pisamce sakrili upetrolejku. Na taj način došli smo u vezus još dvije ćelije. Obavještavali smojedni druge o novim procesima i

hapšenjima i slali smo vijesti. To je bilajedina mogućnost da nekako doznamošto se u svijetu zbiva. Uspjeli smo sedomoći jednog komada novina, koji jebio uprljan, vjerojatno ga je čuvar baciou zahod. Iz tog komadića novina vidjelismo da se Rusi i Japanci tuku kod jezeraHasan. Veza je dobro funkcionirala. Alijednog dana, poslije izlaska iz zahoda,svukli su nas dogola i temeljitopretražili. Naravno, kod mene su našliredovitu poštu iz susjedne ćelije. Odvelisu me Bardinu. Ovaj je htio saznati kakosam došao do cedulje.

- Našao sam je u zahodu - odgovoriosam.

Bardin mi nije vjerovao. Kaznio me sa

deset dana »karcera« u dva maha.Nijedan enkavedeovac nije mogaokazniti »karcerom«

više od pet dana, morao je tražitiodobrenje »odozgo«, ali ovaj je toizigrao na taj način što me kaznio sa petdana, onda me na jedan dan povukao ućeliju, zatim me ponovno poslao na petdana.

Životinja! Tako se prekinula naša vezasa susjednim ćelijama.

Po povratku iz »karcera« drugovi su meobavijestili da sam dobio 100 rubalja.Dulje vremena nisam imao nikakvevijesti od žene, i to me sad jakoobradovalo. Bio je to jedini dokaz da je

žena na slobodi. Kad se u našoj ćelijipojavio nadglednik, upitao sam ga imadeli doznačnicu na 100 rubalja koji sustigli za vrijeme mog odsustva.

- Za vas nije stigao nikakav novac -odgovorio mi je.

78

Bilo mi je jasno da su novac vratili ženii da mi je tu poparu spremio Bardin.Nakon duljeg vremena stiglo je pismood žene i fotografi ja kćerke. Žena jepisala da je dijete oboljelo i umrlo.

Sjeo sam u kut bez ijedne misli. Ovopismo uručili su mi vrlo brzo, niti jednuminutu nije stajalo na cenzuri. Za to se

pobrinuo Bardin. Poslije toga naSolovjetskim otocima više nikad nisamprimio pismo od svoje žene.

Bardin je svakog dana izmišljao novepakosti. Više nije znao čime bi nasmučio! Jednog je dana naredio da sećelija može zra-

čiti samo dva puta dnevno po 15 minutau prisutnosti čuvara.

Logoraš nije smio sam otvoriti prozor. Ućeliji je bilo nesnosno vruće, odijelo senije moglo skinuti, kupali smo se uznoju, bili smo mokri do kože. Odbijalisu sve naše molbe da produlje zra-

čenje. Zrak je već bio tako zagušljiv da

su ljudi padali u nesvijest.

Riješio sam da nešto uradim. Kad jedošlo vrijeme za šetnju, rekao samčuvaru da sam bolestan i zamolio ga daostanem u sobi.

Kad su svi izašli u dvorište, zgrabio samlonac koji je služio za piće i bacio ga uprozorsko staklo. Dva stakla bila surazlupana.

Na otoku, na kojem je bila savršenatišina, to je bila prava ek-splozija. Ućeliju je upalo 15 vojnika. Sručili se namene, svaki me uhvatio za jedan diotijela, tako su me odvukli u »karcer«.Tek nakon dva sata odveli su me kBardinu. Sjedio je ispred pisaćeg stola,

raskrečio noge, podupro se o koljenarukama i zaurlao kad sam ušao:

- A što vi to, ha, ustanak?

Začuđeno sam ga pogledao.

- Govorite, priznajte, ja znam sve!

- Što vi to, molim vas, kakav ustanak?

- Kakav ustanak? Pa vi ste dali signal zaustanak. Odmah da ste sve priznali,inače ćete još danas biti na otokuSekirnaja Gora

- prijetio je Bardin.

79

Svakom prilikom kad smo bili u sukobus čuvarima, prijetili su nam da će nasposlati u Sekirnaju Goru. Bio je toudaljen oto-

čić na kome je bio samo svjetionik sjednim čuvarom. Tamo su logorašeubijali, a leševe bacali u more.

- Možete vi sa mnom raditi što hoćete, viimate vlast. Ali ja vam kažem danikakav signal ni za kakav ustanak nisamdao, jednostavno nisam se htio ugušiti ućeliji, htio sam zraka, a vi nam ga nedate - odgovorio sam Bardinu.

Dugo smo se natezali, on je htio dapriznam signal za ustanak.

Kad su mu dojadila nagovaranja,napisao je protokol o tome što sedogodilo i ponovno me zatvorio u»karcer«. Poslije pet dana vratio sam seu ćeliju. Svi su bili sretni što sam takodobro pro-

šao. Očekivali su gore. Poslije mogincidenta dozvolili su nam da otvaramogornje prozore prema svom nahođenju.Weber je došao k meni i snažno mistisnuo ruku.

Prošla su tri mjeseca. Jedne noći čuvarme probudi i naredi da se obučem. Svisu se zaprepastili kad me odveo izćelije. Pomislio sam da je došaoposljednji čas. Bilo je to vrijemeprocesa protiv Buharina, Rikova i

Pjatakova. Masovni teror imao jestrahovite razmjere. U zatvorima ilogorima strijeljali su na desetinehiljada ljudi. Izveli su me u dvorište:tamo je stajao kamion, pored njegaupravnik zatvora i nekoliko vojnika.Naredili su da se popnem na kamion. Samnom su pošla četiri vojnika smašinkama, naredili su mi da legnem napod i pokrili me ceradom. Putem sammislio na svoju ženu koja mora toliko dapati. Kći nam je umrla, a sad će jošmorati da čuje i o mojoj smrti. Naravno,javit će joj da sam obolio i umro.Svejedno je što joj kažu, glavno je da sesvrše muke. Pokušao sam bitiravnodušan prema svemu, ali te nije bilolako.

Volja za životom bila je jača.

80

Razmišljao sam kako je dalek put doSekirnaje Gore i da ćemo morati proćipored Kremlja, a onda se ukrcati namotorni čamac.

Ali kako će me po takvoj tami prevozitimorem? To je nemoguće.

A mogu me jednostavno baciti u more,zašto da me tako daleko vode? Dok samtako razmišljao, stigli smo u Kremlj.Vojnik je podigao ceradu i dreknuo:

- Ustaj!

Nisam se ni pomakao.

- Ustaj, pasji sine!

Nisam mogao ustati.

- Hej, ti? Šta ti je? Jesi li krepao? -derao se vojnik.

Šutio sam. Onda su me vojnici zgrabiliza noge i glavu i skinuli s kamiona.Jedan me zgrabio za okovratnik i kaovreću odvukao u nekakvu prostoriju ibacio na pod. Ležao sam nepomično,zatvorenih očiju, ni na što nisam mislio,nastojao sam zaspati.

Bio je već dan kad su me probudili.Preda mnom je bio upravnik zatvora koji

nas je prihvatio kad smo došli 1937.godine. U ruci je imao arak papira.Pročitao mi je odluku Glavne upravezatvora u Moskvi kojom me osuđujezbog huliganstva zato što sam razbio dvaprozorska stakla i vrijeđao predstavnikaNKVD-a.

Osuđen sam na 20 dana »karcera« inovčanu kaznu od 44 rublje za razbijeneprozore. To što mi je pročitao moraosam potpisati.

Onda su me odveli u prizemlje IVkorpusa, u hodnik sa 20 ćelija.

Svukli su mi sve osim donjeg rublja.Umjesto cipela dali su mi

»lapti«, to su pletene cipele od drvenekore, i bacili me u »karcer«.

Morao sam ući četveronoške kroz donjiotvor željezne rešetke. Tu je bio kamenipod, tijesna ćelija nije imala prozora,iznad rešetke gorjela je mala električnasijalica danonoćno. U ćeliji je bilo jakovlažno i hladno, morao sam se stalnokretati, gimnasticirao sam rukama. Alidugo nisam mogao izdržati, brzo sam seumorio.

81

Ujutro mi je čuvar donio obrok za cijelidan: 300 grama kruha i vrč vruće vode.Voda me toliko ugrijala da su mi leđabila mokra.

Svaki peti dan dobivao sam litru juhe.Noću se čovjek nije mogao ugrijati nauskoj prični. Da bi se ugrijao vlastitimdahom, navla-

čio sam košulju preko glave.

- Kakvo je to strašilo? - čuo samBardina pred vratima »karcera«.

- Hladno je i navukao sam košulju prekoglave da se malo ugrijem - odgovoriosam.

- Pa zato ste u »karceru«. Skidajte tukošulju s glave, inače ću vas svućidogola - derao se.

Bio sam već jedanaest dana u »karceru«.

Dobio sam posjetu: upravnika zatvora,pukovnike i generale NKVD-a. Bila jeto nekakva komisija. Pitali su me zaštosam uhapšen. Sve sam im rekao, iskaliosam dušu. Rekao sam im da saminostrani komunist, da sam i uinostranstvu sjedio u zatvorima zbogkomunističke djelatnosti, ali da nigdjenisam ništa slično doživio, da u ovomzatvoru vlada nečuven teror.

- Dobro, dobro, sve ćemo mi vidjeti -govorio je neki general i savjetovao mida ne kršim zatvorski kućni red. Bilo mije lakše kad su otišli. Iskalio sam svojbijes i rekao im istinu u lice. Poslijenekoliko sati prebacili su me u drugućeliju u istom hodniku, ćelija je imala

mali prozor, drveni pod, bila je dva putveća. Tu sam proveo ostatak kazne. Ipakje koristilo što sam im sve rekao.

Prošlo je dvadeset dana. Nitko me neizvodi iz »karcera«. Pokucao sam. Uslužbi je bio najgori čuvar. Kad mi jedonosio lonac vruće vode, nije znaokako da mi napakosti pa bi puhao u voduda je ohladi. Pitao me zašto lupam.Objasnio sam mu da je istekao moj rok.

- Dobro, nemojte lupati - rekao je. Tome toliko razbjesnilo da sam počeovikati.

82

- Ne deri se, navući ću ti luđačku

košulju.

Počeo sam još jače vikati i lupatizahtijevajući da me puste napolje. To ječuo dežurni ofi cir i upitao o čemu seradi. Objasnio sam mu.

- Strpite se malo, vidjet ću što se možeučiniti.

Ofi cir se uskoro vratio i donio miporciju juhe i komad kruha.

- Jedite, u upravi nema nikoga, poslijeću vidjeti zašto mi nisu naredili da vasjoš danas pustim - rekao je.

Tek u noći izvadio me iz »karcera« iodveo na drugi kat iste zgrade u ćeliju sa

osam kreveta. Pokazao mi je krevet kojije bio namješten i pokriven jednomdekom.

- Lezite tu i spavajte.

Osjetio sam u snu kako me netko gura.Pogledao sam, kraj mene je stajao istiofi cir. Naredio mi je da se obučem.Pogledao sam kroz prozor i vidio da jejoš uvijek mračno. Upitao sam ga zaštome ne pusti da spavam.

- Imat ćete vremena da se naspavate -odgovorio mi je i odveo me u istuzgradu gdje mi je bila saopćena kaznazbog razbijenih prozora. Predao mejednom vojniku.

- Evo ti, to je tvoj, vodi ga.

Objasnilo se zašto me nisupravovremeno pustili iz »karcera«.

U »karceru« Kremlja bio sam »stranac«i tu se ni đavo nije sta-rao o meni, a naotoku Muksulmi zaboravili su dapostojim. Da nisam energično zatražioda me puste, ostao bih u »karceru« tkozna kako dugo.

- Pa što je to s tobom? Ti više neizgledaš kao čovjek, obrastao si, sav siprljav - čudio se vojnik koji me preuzeo.Šutio sam.

- Dobro, hajdemo.

U dvorištu nas je čekala konjskazaprega. Morao sam leći, vojnik mepokrio nekakvom ponjavom. Čudilo meda me prati 83

vojnik bez oružja. Vozili smo sepolagano. Stali smo na pola puta, vojnikje skinuo ponjavu s moje glave iprijazno me upitao kako se osjećam ijesam li gladan.

Nisam smogao riječi, iznenadilo menjegovo ljudsko ponašanje.

- Evo ti, jedi - pružio mi je velik komadkruha.

Jeo sam. Suze su mi kapale na kruh.Sjedio sam tako sve dok nismo ugledali

Muksulmu. Onda me vojnik upozori:

- Bratac, sad moraš leći, vidjet će nas, aonda će po mojoj glavi.

Došao sam u staru ćeliju. Moji drugovibili su upravo na zahodu. Kad su sevratili čudili su se novajliji. Pošto ječuvar zatvorio vrata i kad su htjeli da mipostave uobičajena pitanja kakva seobično postavljaju novajliji, prepoznalisu me. Bili su zaprepašte-ni. Lice mi jebilo upalo, obraslo u dlaku, bio samprljav od glave do pete. U »karceru«nisam dobio ni kap vode za umivanje,noge su mi otekle, postale su slonovske.Upravo se dijelio doručak, svaki jeotkinuo komadić svog dijela i pružio mi.Nisam htio uzeti. Ispričao sam im kako

sam se namjerio na neobično dobravojnika koji mi je dao kruha. Kad su čulida sam bio u »karceru«

rekli su mi kako su svašta nagađali gdjebih mogao biti. Većina je mislila da sume odvukli na Sekirnaju Goru i tamoucmekali, drugi su opet pretpostavljalida su me pustili da se vratim u svojudomovinu. Njihove pretpostavke nisu menimalo začudile. Svaki je logoraš sklonda misli ekstremno: u pitanju je ili smrtili sloboda.

84

SMRT STANKA DRAGIĆA

Još istog dana prebacili su me u Kremlj.

Prije toga odveli su me da se okupam,obrijem i ošišam. Našao sam se u malojćeliji sa tri čovjeka. Moji drugovi bilisu Jugoslaveni.

Stanka Dragića poznavao sam vrlodobro. Upoznao sam ga 1923. godine uZagrebu kad je bio poslovođa u tvornicicipela na Zavrtnici. U njegovimposlovnim prostorijama okupljala seilegalna komunistička omladina. Bio jefanatičan revolucionar.

Porijeklom iz Bosne, iz Žepče,neobuzdana temperamenta, brz u govoru,sav u pokretu, uvijek je poticao naakcije i radovao se i najmanjem uspjehu.Bio je to čovjek koji nije imao ličnogživota i koji je sve svoje vrijeme

posvetio revolucionarnom radničkompokretu. Pred policijskim progonimamorao je pobjeći iz Jugoslavije 1927.godine. Dugo vremena živio je u Moskvii studirao na Sveučilištu zapadnihnaroda. To je bila škola za izobrazbukomunističkih funkcionara koji su radilina Zapadu. Mnogi studenti bili suuhapšeni, među njima i Dragić. Osuđenje na tri godine zatvora. Istog dana kadaje trebao da izađe na slobodu, saopćilisu mu da ga je ista enkavedeovska trojkaponovno osudila na tri godine. Dragić jeneprekidno protestirao protivi te užasnenezakonitosti i, naravno, izvlačioneprekidno nove teške disciplinskekazne. Bio je to čovjek otporan i jak.

Sada su njegove crne užarene oči bileugašene. Gotovo ga nisam prepoznao.Neprekidno se tužio na bolove u utrobi,gotovo ništa nije mogao jesti, popio bimalo juhe i čaja i založio nešto kruha.Zbog njegova držanja u zatvoru ofi cirisu mu prijetili da će završiti na otokuSekirnaja Gora. Iako je bio fi zičkiizmrcva-ren, nije se dao slomiti. Njegovnemirni duh ostao je aktivan.

Pokušao sam ga urazumiti na sve mogućenačine.

85

- Ubit će te.

- Svejedno mi je. Bolje je da časno

umrem nego da živim kao pas -procijedio je kroz zube.

U prosincu 1938. saopćili su mu da jeponovno dobio tri godine. Ofi cira kojimu je čitao presudu ispsovao je na pasjakola.

To je platio sa deset dana »karcera«.Vratio se bijesan, popeo se na prozor ipočeo vikati iz sveg glasa:

- Drugovi, ako netko ikada dođe naslobodu, neka kaže da je jugoslavenskikomunist Dragić stradao nevin i da su ganevinog mučili.

Dotrčali su upravnik zatvora Korčkov,Bardin i dva vojnika.

Dragića su okovali i odveli.

- "Zdravo, drugovi - bile su njegoveposljednje riječi.

Odveli su ga na otok Sekirnaja Gora,ubili i bacili u more.

Drugi Jugoslaven, Antun (zaboravio samprezime), morao je kao komunist pobjećiiz Jugoslavije 1920. godine. Rodio se uSloveniji, bio je mršav, prosijed,srednje visine, crnomanjast, imao je oko50 godina. Uhapsili su ga u Harkovu1937. i osudili na 10 godina zbog»kontrarevolucionarne agitacije« Srelismo se u Norilsku. Ne znam kako su gaubili. Bio je odvažan čovjek.

Poslije odlaska Dragića, u našu ćelijudošao je Amerikanac Laitala. Radio jekao stručnjak u velikom poduzeću zametalnu robu u Petrozavodsk glavnomgradu Karelije, oko dvije godine.

Jednom prilikom pošao je prema rusko-fi nskoj granici i tamo ga je uhapsilaruska pogranična policija. Optužili su gada je špijun.

Za istrage tražio je da obavijesteameričku ambasadu o njegovu slučaju.Naravno, samo su mu obećali. Osudilisu ga na pet godina logora i odveli naSolovjetske otoke. Nakon dvije godinetamnovanja pokušao je pobjeći zajednos još dva robijaša. Uspjeli su sedočepati ribarskog čamca. Kada je pala

noć, zaveslali su pre-86

ma obali. More je bilo jako nemirno,morali su dugo veslati. Tek pred svitanjestigli su na obalu. Mislili da su sedočepali slobode.

Sjeli su u grmlje da se malo odmore idogovore kome će pravcu krenuti da štoprije dođu do fi nske granice, kad ihnajednom iznenadi lavež pasa. Počeli subježati u šumu. Jednog su odmah uhvati,ostala dvojica stigli su dva kilometra dofi nske granice.

Htjeli su je prijeći noću. Puzali su dvijestotine metara, čuli kako žubori potok imislili da je druge strane Finska. Ali na100 metara spaze dva ruska vojnika sa

psom kko im idu u susret. Vojnici suosvjetljavali put. Bjegunci su počelitrčati u prave potoka, vojnici su ihprimijetili i pustili psa. Preskočili supotok. Bili su u fi nskom teritoriju. Pasje uhvatio Laitalu koji nije mogao da muse otme, dok je onaj drugi pobjegao.Laitalu su svezali i predali najbližojstraži. Pogranična straža bila jeobaviještena o njihovu bjegu i postavilaim je zasjedu. Slijedećeg dana Laitalu suodveli u pogranično zapovjedništvo.Vojnici su ga strahovito izubijali.

Laitala mi je pokazao usta. Nije imaoprednjih zuba. Istog dana odvezli su ga uzatvor u gradu Kemu, zatim ga prebaciliparobro-dom na otok. Zatvorili su ga u

Kremlj. Jednog dana izveli su ga nasredkremaljske dvorišta i okupili sveosuđenike.

Osuda je glasila: smrt zbog pokušajabijega. Ta osuda trebala je zastrašitiosuđenike. U cijelom logoru objavili suda je smrtna kazna izvršena. Međutim,obojica su dobili 10 godina zatvora.

87

STRIJELJANJE KALUĐERICA

Laitala je mnogo toga znao. Sreo jenekoga ukrajinskog seljaka Gnjiteckog,koji je kao logoraš sjekao šumu uKareliji. Logoraši su radili pod takosvirepim okolnostima da su u svojem

očajanju neki od njih rezali prste istavljali ih u deblo da ih se spasi odužasa. Drvo je bilo namijenjeno za izvozu Englesku.

- Strašan prizor promatrao sam 1935.godine na Solovjetskom otoku - počeo jeLaitala. - Oko 300 kaluđerica, koje supripadale raznim religioznim sektama,bile su zatvorene na otoku. Htjeli su ihprisiliti da rade. One su uporno odbijalebilo kakav posao osim da budubolničarke u logorskoj bolnici. Upravanije htjela pristati na njihov prijedlog ikažnjavala ih je »karcerom«. Svakihdeset dana izvlačili su ih iz »karcera« ipostavljali pitanje jesu li spremne da iduna rad. Kad bi ponovno odbile, ponovno

bi ih bacili u »karcer«. Jednog danaprebacili su ih na Muksulmu da rade nastočarskoj farmi.

- Za antikrista nećemo raditi -odgovorile su kaluđerice.

Onda su ih izveli u dvorište, postrojili idoveli sve logoraše.

Načelnik logora izvukao je revolver iprišao kaluđerici koja je stajala u prvomredu.

- Hoćeš li radili? - upitao je.

- Za antikrista neću raditi - odgovorila jekaluđerica.

Odjekne pucanj! Kaluđerica padnemrtva. Ostale kaluđerice klekle su ipočele se moliti Bogu. Načelnik jeprišao slijedećoj.

Postavio je isto pitanje. Dobio je istiodgovor. Ponovno odjekne pucanj,kaluđerica padne mrtva.

Tako se ponavljalo dok nije istrošio svemetke.

- Proklete kurve, sve ću vas otpremiti kvašem bogu - derao se načelnik.

88

Kaluđerice su i dalje klečale i molile seu sav glas.

Tada načelnik naredi grupienkavedeovaca da spreme puške nagotovo. Ponovi pitanje:

- Kuje smrdljive, hoćete li raditi?

Kaluđerice su se i dalje molile. Sveglasnije.

Tada odjekne zapovijed:

- Pali!

Odjekne salva.

Kad su ubili i posljednju kaluđericu,načelnik priđe osuđenicima i održi imgovor.

- U sovjetskoj zemlji nema mjestaparazitima. Onaj tko neće da radiprovest će se kao ove ovdje - završio je.

Grupi osuđenika narede da iskopajunekoliko jama i u njih bace leševekaluđerica.

Od ove Laitaline priče nismo moglizaspati. Sve se to odigra-valo ovdjeistom krugu u kojem mi sada živimo.

U našoj maloj ćeliji morali smonapraviti mjesta za još dvojicu kojitrebali doći iz bolnice. Ušla su dvaoniska, plava i jaka momka. Odmah smozaokupili pitanjima tko su. Bila su to dvabrata, Finci i drvosječe. U Finskoj subili članovi ilegalne omladinske

komunističke organizacije, uz pristanaksvi rukovodstva pobjegli su u Rusiju.Sretno su prošli fi nsku granicu, ali tadapali u ruke ruskoj pograničnoj policiji.Na pograničnoj postaji optužili su da sušpijuni i diverzanti. Oni su pokazalitajno pismo pisano na platnu kome jestajalo da odlaze u Rusiju po nalogukomunistič-

ke omladinske organizacije Finske. Tonije koristilo. Tukli su ih dan i noć doknisu priznali da su u Sovjetski Savezdošli po nalogu fi nske vojne špijunaže ucilju diverzantskih akcija. Zatim su biliotpremljeni u Petrozavodsk u zatvorNKVD-a. Tražili su od njih da ispričajukakve su zadatke dobili od fi nskog

generalštaba.

89

Momci su izjavili da je priznanjeiznuđeno batinama i da o nisu nikakvidiverzanti. Na to je slijedilo batinanjetako dugo dok nisu potpisali da je njihovprvi iskaz na pograničnoj stanici istinit idobrovoljan. Osudili su ih na osamgodina. Izmučeni i gladni oboljeli sutako teško da su i morali smjestiti ubolnicu. Postupak liječnika bio jeneljudski. Nekoliko puta pokušali sudobiti dozvolu da izađu iz bolnice. Alinikako nisu uspijevali Ležali su tritjedna. Za to vrijeme, u jednoj prostorijikoja je imala 30 kreveta umrla su 84čovjeka. Rijetko bi se događalo da se

zatvorenik zdrav vrati ćeliju. To je bilabolnica bez lijekova, imala je samosredstva za ublažavanje bolova. Da sene bi čula vika bolesnika. Liječnici subili brutalni. Sestre su bile bolje.Simpatičnim mladićima dali smo neštošećera jer su vrlo malo jeli. Obično bipojeli malo vodene juhe i koricu kruha.Uporno su odbija liječnika. Bojali su sebolnice. Mlađem bratu bilo je svakogdana gore. Onda je došao liječnik,saslušao mladića, koji je vrlo slabogovorio ruski, uopće ga nije pregledao,samo je rekao:

- Dobit ćete prašak.

Slijedećeg dana bolničarka mu je

donijela prašak, ali kako nije smjela ućii ćeliju, gurnula ga je kroz vratašca.Finac je bio toliko slab da je jedvadopuzao do vrata, legao se, a sestra muje sipala prašak u usta kroz vratašca.Morali si ga otpremiti u bolnicu.

Više se nikad nije vratio.

Mjeseci su prolazili monotono i sivo.Slušali smo krikove galebova. Za nas suto bili znakovi slobodnog života.

Jednog dana i galebovi su zanijemili.Nestali su netragom. U

prvi mah nismo znali što se dogodilo. IzMoskve je došla nekakva komisija ijednom članu palo je na pamet da bi

logoraši pomoću galebova mogli slatipisma. Komisija je naredila da segalebovi koji su ovdje živjeli hiljadamagodina jednostavno pobiju. Tek 90

tada smo se sjetili pucnjave koja jetrajala nekoliko dana. Pomislili smo dasu to manevri. Međutim, enkavedeovcisu ubijali kontrarevolucionarnegalebove.

U proljeće 1939. došlo je dopregrupacije u ćelijama. Tom prilikomupoznao sam bivšeg sekretarazapadnoukrajinske Komunističke partijeJosipa Krvlika. Krvlik je morao pobjećiiz Poljske 1930. Nastanio se u Harkovu iKijevu i odande rukovodio radomzapadnoukrajinske Komunističke partije

koja je u Poljskoj bila ilegalna. Kada je1934. vođa ukrajinskih komunistaSkrvpnik izvršio samoubojstvo, jer jetrebao da bude uhapšen zbog»nacionalističkog skretanja«, Ukrajina jedoživjela strašne dane. Masovnahapšenja bila su na dnevnom redu.Najviše su stradali Ukrajinci iz onihpodručja koja su pripadala Poljskoj.

Tako su uhapsili i Krvlika. U zatvoru gaje udarila kap i cijela lijeva strana tijelabila mu je paralizirana.

Taj je čovjek mnogo patio, bio je vrlonervozan i stalno je dolazio u sukob sazatvorskom upravom. Primijetili smo dau kruhu ima živih crva. Krvlik je žestoko

protestirao. Izvukli su ga iz ćelije i višega nikada nismo vidjeli.

Ostavio je nekoliko cigareta i četkicu zazube.

U svibnju 1939. predvedeni smo predliječničku komisiju i temeljno ispitani.

Šta se događa? Prvi put smo doživjeli daliječnici nisu krvnici. Ponašaju seljudski. Promijenilo se i držanje upravezatvora.

Šikaniranja su prestala. Šetnje su duljetrajale, mogli smo potiho razgovarati.Bardina više nismo vidjeli. Nešto sesprema. Ali što?

Svako jutro čuli smo kako dvorištemstupaju velike grupe logoraša, a navečerse vraćaju. Promatrali smo kroz prozor iustanovili da se jedna takva grupa odstotinu ljudi, koja je ujutro promarširaladvorištem, navečer vratila. Vjerojatnonegdje nešto 91

rade. Ali zašto nas ne vode na rad?Poslije smo saznali da inostrance nisuhtjeli voditi na radove.

Nakon tri mjeseca, početkom kolovoza1939, otvorili su naše ćelije i rekli namda možemo izaći u dvorište. Prostonismo vjerovali. U dvorištu smo srelistare drugove iz moskovskih zatvora, izVladimira i Solovjetskog Kremlja. Opetsam sreo Čuprakova, Marajeva,

Morozova, Webera i druge. Tomprilikom doživio sam velikoiznenađenje. Sreo sam dvojicu starihpoznanika, Josefa Bergera, koga samupoznao u Beču 1926. godine, tada jebio visoki funkcionar Kominterne, iRudolfa Ondračeka, poznatogaustrijskog komunistu. Od naših starihznanaca doznali smo što znači tokretanje logoraša i te liječničkekomisije. Svi smo morali proćiliječničku komisiju zbog radova naotoku: gradila se kasarna, aerodrom,električna centrala, bolnica i drugiobjekti. Bilo je jasno da ti objekti trebada služe u ratne svrhe. Sovjetska vladaspremala se za rat sa svojim susjedomFinskom. Prema tome, sve vladine

izjave kad je počeo rusko-fi nski rat dasu bili izazvani i da su rusku patrolugađali fi nski topovi, bile su priče zamalu djecu.

U Solovjetskom Kremlju život sepromijenio. Mogli smo se slobodnokretati. Zatvarali su nas tek navečer.Cijeli dan smo uživali na svježem zraku.Neprestano su dolazile nove grupe sostalih otoka.

- Odakle dolazite, drugovi?

- Mi smo s otoka Zajčiki, a mi izLisina!... - čuli su se odgovori.

Ali nitko se nije javio da je došao sotoka Sekirnaja Gora. Skupilo se o 4000

logoraša. Iz skladišta su vadili našacivilna odijela.

Vladao je metež. Jedan je nosio svojkovčeg, drugi neki zavežljaj, svaki jegledao da što prije skine svoje robijaškoodijelo i navuče 92

civilno. Logoraši su stajali u grupicampričali jedni drugima što su svedoživjeli. Svi su živnuli, iako su osjećalida predah kratkog vijeka. Osjećali su daće na dalek put. Ali kamo? U zatvor?

logor?

93

EVAKUACIJA SA SOLOVJETSKIH

OTOKA

U tri sata noću, 3. kolovoza 1939,odjekne zapovijed:

- Ustaj!

Osuđenici su izašli iz svojih ćelija iskupili se u velikom dvori-

štu Kremlja. Tu su već bili ofi ciriNKVD-a na čelu s upravnikom zatvoraKorčkovom.

- Pozor! - zaviknuo je Korčkov. -Osuđenici, sada ćete napustiti otok. Bitćete prebačeni na drugo mjesto. Skrećemvam pažnju da na putu za luku i zavrijeme transporta budete disciplinirani.

Sva naređenja straže treba bez pogovoraslušati. Straža je dobila naređenje dapuca ako netko pokuša bježati. Jesterazumjeli?

Mrtva tišina.

- Pozor, stvari u ruke, postroj se u petredova!

- Naprijed marš.

Četiri hiljade i osam stotina ljudikrenulo je u pratnji dobro naoružanihvojnika. Čuli su se koraci logoraša, tupii neujedna-

čeni, i lavež enkavedeovskih pasa nauzici.

Netko je pokušao okrenuti glavu i bacitiposljednji pogled na otok na kojem jeproveo tolike teške godine. Ali vojnicibi se odmah izdirali i prijetili. U lucismo sjeli, ne napuštajući redove.

Pojavio se ofi cir s velikim snopomspisa. Drugi je pored njega poimeničnoprozivao. Prozvani bi izašao, odgovoriona nekoliko pitanja i postavio senekoliko metara u stranu. Kada se takoskupila grupa od dvije stotine prozvanih,ukrcali su ih u barku i brodić ih jeodvukao na pučinu do velikog teretnogbroda. Prekrcavanje je trajalo nekolikosati. Na kraju su ukrcali i grupu ženakoje su također bile na jednomSolovjetskom otoku. Moglo ih je biti

sedam stotina. Prekooceanski teretnibrod, koji je inače prevozio drvo sDalekog sjevera na zapad, nosio je imesovjetskog maršala 94

Buđonija. Sad je trebalo da ponese drugiteret. Unutrašnjost pa-robroda bila jepregrađena u šest galerija koje su bilemeđusobno povezane drvenimstepenicama. U ovim galerijama, koje subile vrlo niske, smjestili su prične dokojih je trebalo puzati. U svakoj galeriji,u istom prolazu, bile su smještene kible.U kabinama su bili vojnici, a u drugimprostorijama nalazila se kuhinja. Nasredini gornje palube bio je veliki toranju kome je bila straža s mitraljezom.

Došao sam na red u osmoj grupi. Kad

sam se spuštao pod palubu, čuo samkako me zovu da zauzmem mjesto. Bilisu to moji stari drugovi. Smjestio sam sepored Rudolfa Ondračeka i razgledaounutrašnjost broda. Pričinio mi sineobično velik. Nismo htjeli leći,gledali smo kako dolaze nove grupe.Prostor se ispunjavao ljudskimtjelesima. Činilo se da može progutatigolemu ljudski masu, a onda senajednom ispostavilo da je premalen zasve nas. Posljednje grupe morale susatima čekati dok smo se stisnuli. Zujaloje kao u košnici, Ljudi su se pokušavalikretati.

Svaki je tražio poznanika ili boljemjesto. Duge je trebalo dok se utroba

broda umirila.

Drugog dana brod je digao sidro.

Kamo krećemo?

U nepoznato!

Dosad nitko nije mislio na jelo. Sada suljudi počeli odvezivati zavežljaje, kojisu im služili i kao jastuci, izvlačili»pajok«, obrok koji su dobili naSolovjetskim otocima, zatim suhi kruh ikocku, dvije šećera. Rekli su nam daćemo tek slijedećeg dana dobiti toplojelo. Okupili smo se nas nekolicina:Josef Berger, Rudolf Ondraček, VasilijČuprakov i Glazunov (danas poznati fizičar), da razgovaramo o svemu što smo

doživjeli posljednjih nekoliko godina inagađamo što nas očekuje.

95

Vidjeli smo da se sprema duga vožnja.Znači da imamo vremena. Za te dvijegodine živjeli smo u raznimodjeljenjima, po raznim ćelijama i dostasmo se izmijenili. Mnogi su fi zički osla-bili, omršavjeli, ali najzanimljivije subile promjene u ljudskim glavama. Zavrijeme istrage većina se nije odnosilanimalo neprijateljski prema Staljinovurežimu. Neki su mislili da je hapšenjemilijuna ljudi posljedica nekakvihintriga neprijatelja sovjetske vlasti,drugi su vjerovali da su to privremenemjere, da je to fi l-triranje kroz koje

treba da prođu i nevini. A bilo je i onihkoji su vjerovali da se sve to radi uinteresu naroda pa je zato svaka žrtvaopravdana i korisna.

Različita su bila tumačenja apsurdnih isvirepih Staljinovih mjera, ali svi su bilijedinstveni u jednome:

- Neće proći ni nekoliko mjeseci i mićemo biti kod svojih kuća!

Vrlo mali broj je znao da je svaka nadauzaludna. Sada, poslije nekoliko godina,kada više nije bilo nikakvih izgleda daće se izaći na slobodu i kad se krenulopreko ledene morske pučine unepoznatom pravcu, sve je izgledalodrugačije. Mnogi su tek sada uspjeli

sagledati svu strahotu svega što supreživjeli.

Činilo im se da su sanjali izopačen,paklenski, luđački san.

Ovdje je bio i Sergej Jegorov, bivšipredsjednik Staljingrad-skog mjesnogsovjeta. Dok smo bili zajedno u zatvoruu Lefortovu, Jegorov je mislio da je sveto što se s nama događa prijekopotrebno. Pa čak i sve ono što se s njimdogodilo. Predsjednik Sta-ljingradskogoblasnog izvršnog komiteta bio jeKuznjecov. Prije nego što su gaustoličili predsjednikom oblasnogsovjeta obavljao je dužnost generalnogdirektora Mandžurskih željeznica. Kadje ta željeznica prodana Japanu,

Kuznjecova su premjestili u Staljingrad.Zajedno s njim surađivao je i Jegorov.Kuznjecova su uhap-96

sili i osudili na smrt kao japanskogšpijuna. Jegorov je mislio da je sasvimnormalno što su posumnjali i na njegajer je bio najbliži suradnik Kuznjecova.Ali je u isto vrijeme bio uvjeren da ćega uskoro pustiti na slobodu i da će tadauživati još veće časti.

Jegorov se neobično razveselio kad meugledao, iako prije nije volio ni sa kimrazgovarati. Smatrao me »narodnimneprijateljem.«

- No, zdravo, Jegorov. Ti si još uvijektu? - upitao sam ga.

- Kao što vidiš.

- Pa ti si vjerovao da će te uskoro pustitina slobodu!

- Karlo, ti si bio u pravu a ne ja.

- A kako si došao do takvog zaključka? -upitao sam ga znati-

željno.

- Sve mi se čini da nas je pohapsilakontrarevolucija na čelu sa Staljinom.

- Bravo, čestitam - razveselio me njegovzaključak.

- Za ove dvije godine u Vladimiru i na

Solovjetskim otocima imao samvremena da razmišljam.

- Nadam se da sad shvaćaš da jeStaljinov socijalizam prokleto sličanHitlerovu nacionalsocijalizmu.

- Slažem se da to nije socijalizam, aliobjasni ti meni kakav je to poredak kadkod nas nema privatnog kapitala? -pogledao me Jegorov očekujući što ćuodgovoriti.

- Znaš, slično pitanje postavili su vođeruskih menjševika Danu koji je poslijeoktobarske revolucije živio u Berlinu. ADan im je odgovorio: Đavo bi znao štoje to!

Na brodu sam upoznao čovjeka koji se,za razliku od svih ostalih, deklarirao kaoneprijatelj sovjetske vlasti. Takvi ljudibili su zaista vrlo rijetki. Bio je tonekadašnji kapetan carske armijeSavčenko. Bio je jedan od rijetkihcarskih ofi cira koji je ostao 97

na životu. Osuđivali su ga na zatvore ilogore od 1927. godine.

Godine 1937. izdržao je posljednjukaznu od pet godina logora, i kad sevraćao kući u Ukrajinu, izvukli su ga izvlaka i u zatvoru u Kotlasu ponovnoosudili na 10 godina tamnice. Međutim,Savčenko je uvijek bio dobre volje.Stalno je ponavljao kako ga neobičnoveseli i kako je počašćen što u zatvoru

može sjediti s tolikim komunistima.

Vožnja brodom postajala je svakimdanom sve nesnosnija.

Ni životinje se tako ne transportiraju.

Ležali smo na golim, vlažnim daskama,nuždu smo obavljali u kible. Na brodusu bila dva zahoda za nas, ali da do njihdođeš trebalo je šest sati čekati u redu.Jednom sam uspio da se pro-bijem nagornju palubu. Preda mnom je bilanepregledna siva vodena masa, a brod jeizgledao kao ljuska koja se ljulja na tojbezgraničnoj površini.

Veliku muku mučili smo zbog opskrbevodom. Brod nije bio građen da primi

velike količine vode. Nekoliko cisternislužilo je da bar jednom dnevnodobijemo nešto toplo. Straža je upo-trebljavala mnogo vode, za nas je ostalovrlo malo. A žeđ je bila užasna. Kad binam kroz otvor spustili veliko limenobure s vodom, došlo bi do tučnjave. Ivoda bi se prosula. Najjači su uspjeliugrabiti nešto vode. Strahovito smožeđali jer su nas hranili so-ljenom ribomi suhim kruhom. Izbila je dizenterija.Kad su nam napokon ipak dali nekakvutoplu hranu, pokazalo se da je ta juha odkiselog zelja i graha u limenoj zarđalojzdjeli. Bila je vodena i slabo priređena.Takvu jednu zdjelu dobivali smo nadeset osoba.

Naravno, nešto bolje prošli su oni kojisu jeli brzo. Mnogi su dobili morskubolest i danima nisu ništa jeli. Kible senisu praznile po nekoliko dana. Njihovje sadržaj curio po podu. Zaudaralo jenepodnošljivo.

98

Jedva smo protestima i vikanjem uspjelida se te smrdljive kible ispražnjuji svakidan. Užasni uvjeti prouzročili su da jejedan dio logoraša teško obolio. Već suprvih dana leševi tonuli u sivo more.

Kad je brod pristao u Murmansku, unjegovu prepunu utrobu ukrcalo se još tristotine kriminalaca. Kriminalci nisu jošpravo ni stupiti na brod, a već su počeli

pljačkati i otimati. Malo tko se bunio iopirao. Ljudi su bili toliko izmoreni ibolesni da im je bilo svejedno što radeod njih. Neki su se ipak suprotstavili.

Dolazilo je do tučnjava. Banditi bivadili noževe, bilo je teško ranjenih.Ipak smo uspjeli umiriti tu bandu.

Stražari su bili sasvim pasivni, kao dase to njih ne tiče. Kriminalci su se brzosnašli. Otkrili su da na dnu lađe imaprostor u kome su smještene fi neživežne namirnice za Daleki sjever.Provalili su u tu prostoriju i izvuklimliječne konzerve, kekse i čoko-ladu.Sjedili su u grupama i jeli. Šestog danaputa zahvatila nas je takva oluja te smopomislili da će nas đavo odnijeti.

Valovi su bili golemi, voda je tekla posvim prostorijama broda. Oni koji subili kraj otvora morali su tražiti novamjesta jer su bili sasvim mokri.Nevrijeme je bješnjelo dva dana. Brodse jedva probijao.

Za to vrijeme ništa se nije kuhalo. Ostalismo bez toplog jela. A nikome i nije bilodo jela. Udarci vjetra bili su tako snažnida su izmetine iz kibla letjeleprostorijama kao odvratne ptice i padalepo ljudima. Svakim danom bilo je svegore i kritičnije. Većina se nije moglakretati, ljudi su ležali nepomično uizmetinama, povraćajući, stenjući iproklinjući. Dok smo prolazili Bijelim,Barensovim i Karskim morem, preko

palube bacili su 150 leševa.

Sigurno ih je bilo mnogo više. Nismomogli brojiti. Šesnaesto-ga kolovozabrod je upao u led. Pokušao jemanevrima zaobići ledene mase, ali nijeuspio. Zatražio je pomoć. Osamnaestogakolovoza došli su ledolomci.

99

Među njima i ledolomac »Lenjin«!

Brod je pristao na otoku Novaja Zemlja,ukrcao vodu i svježi kruh. Toplo jelo sepoboljšalo, ponekad smo ga dobili idvaput dnevno. Vođa transporta kao dase uplašio da će biti odviše mrtvih.Dvadeset prvoga kolovoza zaokrenuli

smo u veliku sibirsku rijeku Jenisej, kojaizvire negdje u Mongoliji a utječe uKarsko more. Dvadeset drugog brod jebacio sidro u luci Dudinka.

100

III. NA DALEKOM SJEVERU

101

POŠTUJ OCA I MAJKU

Niski oblaci visjeli su nad našimglavama kad se brod usidrio nedalekood obale. Pred nama je ležala ledena isnježna pustinja.

Nigdje drveta! Tu i tamo žbunje. U dušu

nam se uvlačio osjećaj da je sveizgubljeno, da nema nade, nema spasa.Primijetili smo nekakve drvene kućice inekakvu stanicu uskotračnog kolosijeka.

Počelo je iskrcavanje.

Morali smo sjesti u snijeg da bi nasprozvali. Polako su nas ukrcavali uuskotračnu željeznicu Dudinka-Norilsk.U tom malom naselju prvi ljudi s kojimasmo došli u dodir bili su kriminalci kojisu radili na ovoj željezničkoj stanici.Obrati nam se kriminalac s lopatom uruci:

- Hej, braćo, otkuda vi?

- Sa Solovjetskih otoka - odgovori netko

od nas.

- Zar tako, s magarca na jarca, a! -dovikne kriminalac rusku poslovicu.

- Kako živite ovdje?

- Pa, vidjet ćete.

- Kako se jede?

- Nekako se živi. Ženske vam nećetrebati.

- Zašto ste u logoru? - zapitao sam ga.

- Zato, bratac, što nisam poštovao oca imajku.

- A vi ste svi osuđenici na dvadeset pet,a? - zapitao me drugi kriminalac.

- Kako si došao do te brojke?

- Pa fašistima daju po dvadeset pet.

- Mi nismo fašisti, ovdje je većinabivših članova Partije.

102

- Aha, nije vam se svidio Staljinov brk -podsmješljivo nam dobaci kriminalac.

U vagončiće se ukrcalo pet stotina ljudi.Došla je mala lokomotiva i mi smokrenuli.

Na 105. kilometru uskotračne prugeDudinka-Norilsk morali smo se iskrcatii poći pješice prema ugljenokopuNadežda koji je bio udaljen desetkilometara. Put je vodio kroz močvarnopodručje koje na mjestima nije bilosasvim zamrznuto. Do koljena smoupadali u vodu. Teškom mukom izvlačilismo noge. Jedva smo se uzverali uzjednu strminu. U našoj grupi bilo jedosta bolesnih koji se nisu mogli kretatibez tuđe pomoći. Mnogi su bacilikovčege i zavežljaje jer nisu imali snageda ih nose. Stražari nisu dopustili da seodmaramo jer su se bojali da nas noć nezatekne na putu.

103

KAKO SMO GRADILI ŽELJEZNIČKUPRUGU

Kad smo stigli u logor Nadežda bio jejoš dan. Ugledali smo pet baraka i petšatora. U jednu baraku sa zidovima odšperploča uveli su 151 ljudi. Međunjima bio sam ja i moji drugovi RudolfOndraček, Josef Berger Jefi m Morozov.Baraka je imala trokatne prične. JosefBerger smjestio se dolje, a Ondraček,Morozov i ja potražili smo mjesto natrećem katu. U sredini barake stajala ježeljezna peć naložena ugljenom. Okupilismo se oke užarene peći dubokopotišteni. Odavde nema izlaza, ni spasa.

Došli su prvi logorski činovnici. To subili kriminalci kojima je bik povjereno

da nas »preodgoje« da iz»kontrarevolucionara«

stvore sovjetske ljude. Rekli su nam daujutro rano treba da usta-nemo i pođemona rad, zato je najbolje da što ranijelegnemo.

Pitali su nas hoćemo li prodati odjeću.

- Bolje je za vas da prodate, sigurno ćevam je ukrasti - upozorio nas je jedankriminalac.

Bio sam umoran i odmah sam zaspao. Ušest sati ujutro odjekne zapovijed:

- Ustajte!

Poslije 15 minuta upali su u našu baraku»zapovjednici« vičući i s drvenimtoljagama. To je bila logorska policijasastavljena od čuvenih kriminalaca kojisu se trebali starati da nitko ne izostane sposla. Ako bi netko zakasnio da ustanena vrijeme, skinuli su ga s prične silom.Za pola sata trebalo je pojesti doručak.Pošli smo po doručak u kuhinju, koja jebila udaljena trideset metara.

Nekakva mala drvena baraka pokrivenaljepenkom. Kroz prozor kuhinjepromatrao nas je ćelavi, postarijičovjek. Kraj njega je stajao mlađi sazaimačom u ruci. Ispred njega bila jedrvena ba-

čva iz koje se pušila para. Na stolu je

bila usoljena riba. Pružio 104

sam mu talon koji sam dobio odbrigadira zajedno sa 600 grama kruha.

- Gdje ti je porcija? - upitao me ćelavac.

- Nemam je.

- Hoćeš li da ti juhu nalijem u kapu?

Uzeo sam usoljenu ribu i pošao dapotražim neku porciju. Nisam je mogaonaći. U drugim barakama, u kojima subili starosjedioci, bilo je dosta togposuđa, većinom kutija od konzervi, alioni ih nisu htjeli dati. Ali već jeodjeknuo signal koji je pozivao na rad.Zatvorili su kuhinjski prozor. Većina je

otišla na posao bez toplog jela.

Jedan dio nas određen je na rad urudniku, a drugi su trebali da izgrađujuuskotračnu željezničku liniju Dudinka-Norilsk.

Mene su dodijelili u drugu grupu.

U ovom logoru nije bilo ograde. Svakihpedeset metara stajao je toranj, u njemuvojnik s mašinkom. Nitko nije mogaonapustiti prostor logora.

U šest četrdeset i pet skupili su se sviosuđenici na jednom mjestu, odakle jetrebalo krenuti na rad. Postrojili su nas upeteroredove. Bili smo podijeljeni ubrigade, svaka brigada imala je pedeset

ljudi, na njenom čelu bio je brigadir,koga je odredila logorska uprava. Kadsmo se postrojili, istupio je brigadirpred komandira logorskog odjeljenja ireportirao:

- Peta brigada u jačini od pedeset ljudispremna je da pođe na rad.

Dežurni zapovjednik straže brojao je: -Prva, druga, treća...

Malo podalje preuzela nas je straža iponovno prebrojala brigade. Onda jezapovjednik povikao:

- Pozor, osuđenici! Za vrijeme maršazabranjeno je razgovarati, prelaziti izjednog reda u drugi i učiniti jedan korak

lijevo ili 105

desno izvan reda. Ako netko prekrši ovanaređenja, stražar će bez upozorenjaupotrijebiti oružje.

Jeste li razumjeli?

- Jesmo - povikali smo.

- Straža, oružje na gotovo. Naprijedmarš!

Pokrenulo se nekoliko stotina ljudi.Vojnici su držali oružje na gotovo.Lijevo i desno i na kraju kolone pratilisu nas policijski psi. Psi su lajali, iotimali se da ugrizu najbližeg logoraša.Naše radno mjesto nije bilo daleko, oko

petnaest minuta od logora.

Podijelili su nas u grupe, svaku brigaduposebno, a jedan građev-ni inženjerobjasnio je brigadiru što treba daradimo. Naš posao sastojao se u tome datačkama odvozimo šljunak iz jednešljun-

čare na željeznički nasip. Trojica sudobila jedne tačke, dvojica su lopatamasipala pijesak, a treći je vozio. Dok sujedne tačke bile na putu, valjalo jenapuniti druge. Radilo se jedanaest sati iza to vrijeme trebalo je ispuniti normu:tri čovjeka dvanaest kubičnih metara.Izračunali smo da bi tačke u jednomdanu, prema normi, trebale proćidvadeset i pet kilometara. Ako je norma

ispunjena, svaki je dobio 700 gramakruha, ujutro i uveče litru juhe i 250grama prosene kaše, ili neke druge.Osim toga, triput tjedno dobivali smodvije stotine grama usoljene ribe.Svakog mjeseca dobivali smo 700grama šećera i 50 grama sapuna zapranje. Oni koji bi normu ispunili do120% dobijali su premije u jelu koje suse sastojale od dvije stotine gramausoljene ribe, a onaj koji ne bi ispunionormu dobivao je manje kruha i manjekaše. Oni koji su ispunjavali normu sa60% kažnjavani su na taj način što sudobivali samo 300 grama kruha ijedanput dnevno pola litre juhe. Šećer,čaj i sapun dobivali su samo oni koji suispunjavali normu. Budući da su ljudi

bili slabi i bolesni, nitko nije mogaoispuniti normu.

106

U osam sati navečer vratili smo se ulogor. Bio sam tako umoran da ništanisam osjećao. Nisam mogao jesti.Popeo sam se na pričnu i zaspao. Poslijedva sata probudila me glad. Ondračekmi je donio jelo i stavio ga na mojupričnu iza glave, donio mi je i juhu ikašu s komadićem kruha u nekakvimvelikim kutijama od konzervi koje jenegdje posudio. Tek kad sam se najeo,primijetio sam kako su mi ruke prljave.U baraci nije bilo vode, zato sam pošaou dvorište da ih snijegom operem. Tekšto sam stupio na prag, zaurla stražar s

tornja da se smjesta vratim u baraku.Poslije deset sati uveče nitko nije smioizaći. Svi su spavali, u baraci je vladaomir, dežurao je samo jedan čovjek kojije ložio peć. Radio je to vrlo savjesno iu baraci je bilo toplo. Nije baš bilo lakopopeti se na pričnu i pronaći svojemjesto za spavanje. Ležali smo jedanpored drugoga tako nabijeni da sam semorao uvlačiti između onih ko suspavali. Nitko nije primijetio da senetko, između njih gura, svi su spavatvrdim snom.

Slijedećeg jutra ponovilo se isto: upotrazi za posuđem ostao sam bez toplogjela. Morao sam se zadovoljiti slanomribom i sa šest stotina gram kruha.

Savjetovao sam se s prijateljima kakobih došao do nekakve limenke. Rekli sumi da je najpametnije da prodam odijeloi da za taj novac kupim limenku od trilitre punu graha. To će nam svimaslužiti. Kad smo se vratili poslapotražili smo kriminalce koji su nasprilikom dolaska pitali imamo li što zaprodaju. Uskoro smo ih pronašli i ja samprodao odijelo za osamdeset rubalja, alimorao sam još dodati i jednu kravatu.Nisam se teško rastao s ton kravatom jersam znao da je neću trebati. U

logoru je bio mali štand u kome jekriminalac prodavao sapun, pastu ičetkice za zube i druge sitnice. Bio sansretan kad sam uspio kupiti veliku

limenku. Uskoro smo nas četvoricaOndraček, Berger, Morozov i ja, jeligrah iz konzerve drvenim žlicama kojesmo sami napravili. Bili smo veseli jerćemo sada svako jutro jesti 107

toplo jelo. Slijedećeg dana nismo seradovali. Kad smo ujutro ustali, rekaomi je Ondraček da se osjeća vrlo slabo ida ne može na rad. Otišao sam ususjedni baraku da pitam stare logorašešto da radim. Rekli su mi da se krajkancelarije logorske uprave nalaziambulanta i da se bolesnik treba da javiliječniku. Ako liječnik ustanovi bolest,bit će oslobođen rada. Upozorili su me:ako bolesnik nema 38 stupnjevaCelzijusa neće biti oslobođen rada pa

makar je bolest ne znam kako teška.Jedino ako slomi nogu, ili se na posluteško ozlijedi. Onda temperatura nijevažna.

Odveo sam Ondračeka u ambulantu.Tamo je sjedilo već dvadeset bolesnika.Svake dvije minute došao bi novibolesnik na red. Većinom bi psovali.Malo ih je izlazilo zadovoljna lica. Tisretnici nisu morali ići na rad. Kad smoušli, liječnik me upitao zašto ulazimodvojica. Objasnio sam da je moj drugveoma slab i da sam ne može hodati.

- Sad ćemo mi to odmah vidjeti -odgovorio je liječnik i stavio Ondračekutermometar pod pazuho. Dok su Rudolfumjerili temperaturu, razgledao sam

ambulantu. Nekakav sto skalupljen odobičnih dasaka, na zidu kutija slijekovima, u kutu prična sa slamaricomi ćebetom. Čistoća osrednja. Liječnik jepogledao termometar, klimnuo glavom iiz kutije na zidu izvadio tri praška ipružio ih Rudolfu.

- Tri puta dnevno, navečer dođite opet,na rad danas ne morate ići.

Bili smo veseli što se sve tako svršilo.Bilo je to iznad očekivanja. Rudolfa samodveo u baraku, smjestio na pričnu iotrčao u kuhinju po doručak.

Kad smo se uvečer vratili, najprije samupitao Rudolfa kako mu je. Prozborio jeu bečkom dijalektu:

- Kori, hait hob i a echtes Wenagobelfriihstuck gesa! (Karl, danas sampojeo pravi bečki doručak.)

108

- Kruh sa svinjskom masti?

- Pogodio si, Karl.

Radovao sam se što je Rudolf dobrevolje, znači da mu je bolje.

Upitao sam ga odakle mu to jelo:ispričao je da je u našu baraku došaostari logoraš koji radi u rudniku i kojegaje zanimalo ima li među pridošlicamazemljaka. Kad je čuo da je RudolfAustrijanac i da je bolestan, donio mu

komad kruha sa svinjskom masti.Ondraček je sjao od sreće. U Beču kruhsa svinjskom masti jede samo sirotinja.Razveselio sam se kad mi je Rudolfpokazao komadić.

Nisam htio uzeti, ali da ne naljutimRudolfa ipak sam ga pojeo.

Na žalost, moja radost da Ondračekovabolest kreće nabolje bila je preuranjena.Svakog dana bilo mu je sve lošije.Pored visoke temperature dobio je i jakproljev. Onaj prašak koji je dobio uambulanti još više mu je naškodio. Jertaj »doktor« zapravo nije bio liječnikveć samo bolničar. Otišao sam tomevajnom »doktoru« i zamolio sam ga dabolesnika preveze u bolnicu.

- Žalim, ovdje bolnice nema, najbliža jedeset kilometara daleko i prepuna je.Zaista, ja ne mogu riskirati da gapošaljem u bolnicu. Ako nije teškobolestan, vratit će ga.

Prošlo je sedam dana, Ondračeku jesvakog dana bilo sve teže.

Napokon je Josef Berger došao napomisao da će biti najpametnije dasvake večeri trčimo u ambulantu i upanici vičemo kako je Ondraček naumoru. To je pokrenulo »doktora« dadođe u baraku i vidi što je. Dojadilo muto trčanje u baraku, a pomalo se ustrašioda će Rudolf zaista umrijeti u baraci, štobi za njega bilo neugodno. NKVD je

volio red. Logoraš je mogao umrijeti, toih nije mnogo boljelo, ali teško liječnikuako bolesnik umre na prični, on treba daumre u bolnici. I »doktor« se odlučio dapošalje Rudolfa u bolnicu. Ali nijemogao pronaći nikakvo prijevoznosredstvo osim konjske ili pasje zaprege.Kad smo mu opet došli s 109

alarmantnom viješću da je Rudolf uagoniji, upitao nas je da li bi Ondračekmogao odjahati u bolnicu. Gledao samga zapanjeno i zapitao kako će bolesnikkoji ne može hodati sad najednom jahati.Slegao je ramenima. Slijedećeg danaprije nego što sam pošao na rad,oprostio sam se od Ondračeka i dao mupetnaest rubalja od prodaje odijela.

Teško smo se rastali. Nedaleko našegradilišta vidjeli smo kako Rudolfaotpremaju u bolnicu. Strpali su ga unekakav sanduk, pola tijela virilo jenapolje, noge su mu visjele izvana. U tajsanduk upregli su konja koji ga je vukaopo snijegu.

Sanduk je ostavljao širok trag za sobom.Pozdravljali smo ga i mahali mu, ali onnije bio u stanju odgovoriti na našepozdrave.

Pokušavali smo nešto saznati o sudbiniOndračeka, ali ništa nismo moglidoznati. Tek nakon dva mjeseca, kad sume premjestili u drugo odjeljenje logorau Norilsku, saznao sam pojedinosti.

Uprava logora forsirala je izgradnjuželjezničke pruge. Produžili su radnovrijeme. Većina logoraša bila je duževrijeme po raznim zatvorima, i njihoviorganizmi zbog slabe ishrane i teškogrežima bili su potpuno iscrpljeni. Osimtoga, ti ljudi nisu navikli ni na kakav fizički rad. Bilo ih je vrlo malo koji sunekada manu-alno radili. U zatvoru naSolovjetskim otocima bili su uglavnomviši partijski funkcionari, upravnicitrustova, ministri, liječnici, profesori islične profesije. Nije čudo što su mnogiod tih ljudi u kratko vrijeme fi zičkiuništeni.

Životni uvjeti u logoru Nadeždapostajali su svakoga dana sve lošiji.

Kad je došao s posla, logoraš se nijemogao oprati jer se voda donosila ubačvama a to je jedva bilo za kuhinju.Mogli smo se oprati jedino snijegom, alitaj je bio pokriven ugljenom prašinom.Prične na kojima smo spavali nisu imaleslamarice, ni jastuka, ni ćebadi.Pokrivali smo se odjećom u kojoj smoradi Ako se odjećom pokriješ, ondaležiš na goloj prični. Barake su 110

bile pune stjenica. Slobodnim danomvodili bi nas na kupanje.

Kupaonica je bila daleko osamkilometara i put do nje vodio je prekomočvare. Prava tortura! Osim toga,kupaonica je bila malena i mogla jeodjednom primiti svega sedamdest ljudi,

a ostalih 300 moralo je čekati vani nacesti.

Jedno takvo kupanje trajalo je dvanaestsati. Svi oni koji su bili slabi, a takvih jebilo mnogo, nisu htjeli ići na kupanje.Budući da je bilo obavezno, ljudi su isakrivali po drugim barakama samo dane idu na to mučenje. Ljudi su:zaušljivili poslije tolikih dananekupanja.

Pritužbe logoraša ostajale su bezodgovora. Logorom je upravljaokriminalac koji je oko sebe okupioopasnu bandu, a ta je gospodarila kakojoj se svidjelo. Ishrana je bila vrlo loša,ali za neke grupe bilo je svega. Budući

da nije bilo skloništa, živežne namirnicestajale su u blizini kuhinje pod vedrimnebom: bačve s mesom, ribe i ostalo.Gledali smo kako kriminalci razbijajuburad i odnose velike komade mesa ikuhaju ga u barakama. Rijetko je kadkoji politički dobio komad mesa.Logorašima je pripadalo mjesečnosedam stotina grama šećera. Za ova dvamjeseca dobili smo svega jedanput malošećera. Kad smo upravi logora postavilipitanje zašto ne dobivamo šećerodgovorili su nam:

- Više radite pa ćete ga dobiti!

Malo je bilo dana kada se moglopočivati.

I nedjeljom smo morali raditi.

Čovjek se mogao odmoriti jedino ondakad je bješnjela tzv.

purga, snježn vijavica. Nekad je »purga«bila tako žestoka da nisi vidio ni dvametra. Tad smo se mogli malo odmoriti.Ležali smo na pričnama, spavali ilipričali. Knjiga nije bilo, ali bilo je ljudikoji su imali odlično pamćenje. Umjelisu točno ispričati pro-

čitane romane kao da su ih upravo sadapred nama čitali. Kući 111

se moglo pisati. U početku nisamvjerovao da bi iz ove pustinje bilokakvo pismo stiglo adresatu, ali stari

logoraši su mi pričali da primaju poštuod svoj rodbine. To me ohrabrilo.Napisao sam pismo svojoj ženi. Prošloje dvije godine kako sam od nje dobioposljednje pismo. Nisam vjerovao da ćemi odgovoriti. Prošlo je mjesec dana aja sam dobio ženin telegram i neštonovaca. Bio sam neobično sretan. Novacmi nisu dali. U logoru je vladali praviloda samo onaj može dobivati pedesetrubalja mjesečno koji se dobro vlada iispunjava normu najmanje sto posto.

Budući da ja tu normu nisam mogaoispuniti, nisam imao pravo na svojvlastiti novac.

»Purga« je opet zavijala. Izležavali smose po pričnama, kad je u baraku ušao

logorski činovnik i pročitao oko stotinuimena, iz-među ostalih i moje, saopćionam da ćemo biti prebačeni u drugilogor čim se vrijeme poboljša. INorilsk. Radovali smo se jer su se oNorilsku pričala čuda: kako se tamo živipristojno. Nisam vjerovao tim pričama,ali kad sam čuo da tamo ima vodepomislio sam da putujem u raj. Snježnavijavica, kao za inat, nikako da prestane.Bili smo nestrpljivi! Iako nismo išli narad, željeli smo da nas što prijepremjeste. Napokon se vrijeme smirilo izapovjednik straže predao nas je grupivojnika. Oni koji su ostali u logorurudnika Nadežda sa zavišću su gledalikada smo odlazili.

Marširali smo pod stražom i ledenomsunčanom loptom kroz klanac.

Izašli smo na jednu cestu koja je vodilaprema Norilsku. Minus dvadesetstupnjeva. Prošli smo kraj ženskoglogora. Svi smo okrenuli glave premalogoru da nam ostane u sjećanju nečijiženski lik, žene su nas gledale ljubazno iprijateljski, sa smiješkom na licu.Cestom prema Norilsku sretali smoteretne automobile, poljsku zapregu,pred kućom je stajao sob zapregnut usaonice.

Približavali smo se Norilsku.

112

KAKO SMO GRADILI NORILSK

Norilsk je grad u Krasnojarskom krajuSSSR-a, povezan željezničkom prugom slukom Dudinkom na Jeniseju. Norilsk jepretvoren u grad 1953. godine. Godini1954. bilo je sedam srednjih, petsedmogodišnjih, četiri osnovne škole, tridoma kulture, dom pionira, dramskokazalište, kino i tri biblioteke. Godine1954

gradi se dvorac kulture, bazen zaplivanje, kino, muzička škola.

Neka se čitalac ne zbunjuje različitimgodinama. One su točno prenijete izVelike sovjetske enciklopedije(primjedba autora).

Došli smo do primitivnih barakazbijenih od dasaka koje su služile kaospremište za oruđe i kao male radionice.Ispred njih mnoštvo razbacanih pragovaza izgradnju željezničke pruge koja ćevezati glavnu prugu s rudnikom ugljena.

Kada sam promatrao ove barake i tajnered, sjetio sam se razgovora koji smovodili u ugljenokopu Nadežda oNorilsku. Norilsk se nalazi 120kilometara od Dudinke, centraTajmirskog po-luotoka. Bio je poznatšezdesetih godina prošlog stoljeća.Poznati trgovac Morozov pokušao jeiskoristiti velika prirodna bogatstva u tojdivljini. Njegov je pokušaj propao jer zataj pothvat nije imao radne snage.

Morozov se obratio tadašnjemgubernatoru Jenisejske gubernije izamolio ga za pomoć. Gubernator jeposlao u Petrograd izvještaj o vrloskupocjenim metalima u Norilsku injegovoj okolici. Poslije nekolikogodina došla je komisija u Jenisejsk. Upratnji viceguvernera i trgovcaMorozova uputila se prema Norilsku ijoš dalje na sjever. Komisija je poslalacaru izvještaj u kome je navela da uNorilsku postoje golema nalazištaprirodnih bogatstava, ali smatra da ihnije moguće iskorištavati jer ljetnovrijeme traje svega dva mjeseca. Zaostalih deset mjeseci tako su velikehladnoće i snježne vijavice da jenemoguće 113

naseliti ljude. Prema tome, projekttrgovca Morozova ne može se ostvariti.

I dok su carski činovnici smatrali da je uNorilsku nemogu-

će naseliti ljude, Staljinovi birokratebili su dinamičniji. Godine 1935. Staljinje naredio da NKVD pronađespecijaliste i radnu snagu i otvori logoru Norilsku. To se dogodilo zimi 1935-36.

Zatim su pohapsili stotine rudarskihinženjera i nekoliko liječ-

nika. Uhapšeni su bili optuženi kaoštetočine i osuđeni od »trojke« na desetgodina logora. Istovremeno je u raznim

zatvorima NKVD-a pet hiljada radnika,seljaka i intelektualaca čekalo da seotvori put rijekom Jenisej. Prvih danaljeta ukrcani su na brod ljudi, oruđe,živežne namirnice i šatori.

Ljeta gospodnjeg 1936. nastao je»Norilski logor NKVD«.

Prvi uhapšenici koji su stigli u Norilskbili su mladi i zdravi ljudi. NKVD jeizvršio temeljit izbor. Teška klima, teškiposlovi i potpuno nenastanjeno područjezahtijevali su otporne ljude.

Liječnička komisija pregledala jesvakog detaljno i strogo pazila na zdravezube. Na Dalekom sjeveru vladaskorbut. Kad je prvi veliki transport

stigao ljeti 1936, nomadi su seuskomešali. Oni su pasli velika stadasobova i postavljali zamke za srebrnelisice.

Nomadska plemena Samojeda, sobovi ilisice, povukli su se dalje premasjeveroistoku. Od rijeke Jenisej dojezera Pjasina, to znači na razdaljini od40 km, postavljeni su šatori na svakihpet do šest kilometara. U šatoru su biledrvene prične, u sredini željezna peć.

Dva šatora kuhinja. Živežne namirnicepod otvorenim nebom.

Ishrana i opskrba logoraša obilne.Dobivali su čak i limun te različitepreparate protiv skorbuta. U prvoj

godini izgradili su samo barake zastanovanje i uredske prostorije. Ovdjedrveta nema. A građevni materijalmorao se dopremati riječnim putem.Najprije je sve trebalo očistiti odvisokoga i zamrznutoga snijega. Radilose vrlo primitivnim oruđem: željeznimpolugama, lopatama, pi-114

jucima. Čistilo se zamrznuto tlo ipostavljali se temelji za barake. Trebaloje mnogo muke da se iskopa rupa uzemlji. Više od polovine tih mladih ljudiumrlo je zbog teškog rada, hladnoće ibolesti. Dok su jedni gradili barake,grupa geologa išla je u potragu zaprirodnim bogatstvima. Za kratkovrijeme poslali su u Moskvu kositar,

bakar, kobalt i druge vrijedne metale.Pronađene su i velike zalihe ugljena.

Godine 1937. dolazi u Norilsk 20.000logoraša. Samo jedan dio mogao sesmjestiti u barake, ostali su moralistanovati u šatorima. Polovina logorašagradila je uskotračnu željezničku pruguDudinka-Norilsk. Godine 1938. došlo jenovih 35.000 logoraša.

Transporti su dolazili jedan za drugim,ali broj se nije povećavao jer jesmrtnost bila strahovita. Umirali sumasovno, a rezultat njihova trogodišnjegrada bio je gotovo nikakav. Staljin jetražio da se po svaku cijenu prijeđe naeksploataciju plemenitih metala.

Spremao se za rat. Cijene tih metalapovećavale su se na svjetskom tržištu izdana u dan. Naročito poslije dolaskaHitlera na vlast. A Rusija nije imalanovaca da kupuje te metale. Staljin jepozvao u svoj kabinet upravnikapostrojenja u Norilsku Matvejeva iodredio mu rok: ili će do 1939. godineNorilsk isporučivati kositar i bakar, iliće on, Matvejev, ostati bez glave.Matvejev je obećao da će izvršitistaljinski zadatak. Došla je 1939.godina.

Metala nema.

Matvejeva i njegova četiri pomoćnikasprovedu na Kolvmu i strijeljaju. Namjesto Matvejeva dolazi Abraham

Zavenjagin.

Zavenjagin preuzima upravu Norilska,osamdeset baraka i veliko groblje.Norilsk je bio star tek tri godine, a imaoje groblje kao gradovi stari nekolikostotina godina. Zavenjagin je bio pamet-niji: tražio je kvalifi cirane kadrove:inženjere, tehničare, ekono-miste. SaSolovjetskih otoka stigla je partija odčetiri hiljade ljudi koja je u povijestiNorilska poznata kao »solovjetskaetapa«. Za-115

venjaginu i njegovu pomoćnik Volohovutrebali su upravo takvi ljudi.

Znali su i to da se tako veliko poduzećene može podići terorističkim mjerama.

Da bi privukli inženjere i tehničare narad, davali su im sitne privilegije, boljestanove i bolju ishranu.

Ali NKVD je drugačije mislio: političkerobijaše treba slati na najteže radove, alakše poslove valja dati kriminalcima.Zavenjagin i Volohov stalno su sesukobljavali s tzv. »trećim odjeljenjem«.

Kako bi uspjeli da inženjeri tehničarirade svoj projektantski posao u toplimprostorijama, a ne da krampaju smrznutuzemlju, morali su se suprotstavitiNKVD-u. Začudo, Zavenjaginu iVolohovu ostale su glave na ramenu.Zavenjagin je dobio još jednogapomoćnika Jeremejeva koji je trebaodobro paziti da političkim logorašima ne

bi bilo previše lijepo. Nije prošla nigodina dana, u Norilsku si se zadimilidimnjaci i prvi kositar ukrcan je u luciDudinka.

116

SMRT RUDOLFA ONDRAČEKA

Kad smo stigli u Norilsk iz ugljenokopaNadežda, moji drugovi i ja određenismo u II logorsko odjeljenje. Bio jemrak kad nas je preuzeo šef odjeljenjaLeman. Radovali smo se kad su nasodveli u kupaonicu. Ne samo što smo setamo kupali nego smo i prenoćili.Slijedećeg dana odveli su nas u zidanubaraku. U II logorskom odjeljenju bilo jeu to vrijeme oko osam hiljada logoraša,

političkih i kriminalaca. Bilo je tu iosam stotina žena u posebnim barakamakoje su bile opasane bodljikavom žicom.

Drugo jutro pošli smo na rad. Kao iobično, postrojili su nas pred barakom,zatim smo krenuli prema logorskimvratima. Bilo je hladno. Minus 45stupnjeva Celzijusa. Kad smo došli blizuvrata, učinilo mi se da sanjam: polametra od zemlje, vezan žicom visio jegoli leš. Žicom su mu bile vezane noge iprsa, glava mu je visjela, staklenaste očibile su poluotvorene, kosti mu stršile,usta kao da nemaju ni komadića mesa. Anad njegovom glavom pribijena tabla nakojoj je pisalo:

»Ovakva sudbina očekuje svakoga tko

pokuša bježati iz Norilska.«

Crte lica kao da su mi bile poznate. Tkobi to mogao biti? Za marša neprekidnome mučila mislio tko je taj čovjek.Najednom sam se užasnuo!

To je bio Rudolf Ondraček.

Zar je on pokušao pobjeći? Nikada minije govorio o bijegu.

Danima sam bio opsjednut smrznutimlešom svog druga Rudolfa. Neprekidnome kopkalo da saznam zašto su njegovskelet objesili na logorska vrata.

Jednog smo dana pošli na kupanje. Ukupaonici je bio dežuran liječnik. U

razgovoru s njim doznao sam da je izLeipziga, 117

zvao se Georg Bilecki. Pitao sam ga dali je vidio obješeni skelet.

- Što se čudite, vidi se da ste tek došli.Imat ćete prilike još štošta da vidite -odgovorio mi je.

Pričao sam liječniku Bileckomu zašto setoliko zanimam za Rudolfa Ondračeka.Bilecki mi je savjetovao da o tome nerazgovaram i obećao mi da će se kodsvojih kolega raspitati što se dogodilo.U nedjelju me posjetio u baraci i pozvaoda pođem s njim. Otišli smo u njegovubaraku gdje me upoznao s lenjin-gradskim liječnikom Rajvičerom.

Rajvičer je radio kao kirurg u bolnici Ilogorskog odjeljenja. Pričao mi je da sesjeća kada su iz ugljenokopa dopremili ubolnicu Rudolfa Ondračeka. Ondraček jebio u vrlo teškom stanju: ustanovili suzanemarenu dizenteriju, srce mu jesasvim oslabilo i fi zički je bio potpunoiznuren. Malo je bilo nade da ćeozdraviti. Ipak s poslije dva mjesecanešto malo oporavio.

- Bio sam dežuran - pričao je Rajvičer -u bolnici kad je Ondraček došao u mojusobu i zamolio me da mu dam prašak zaspavanje. Zahvalio mi je otišao.Najednom sam čuo pad, bolni-

čarka je istrčala, pred vratima je ležaoOndraček. Pregledao sam ga i ustanovio

da je mrtav.

Upitao sam kako je moguće da suOndračeka proglasili bjeguncem. Rekaomi je da ne zna i da nije u njegovojkompetenciji da to zna.

Bilecki se mnogo zainteresirao zaOndračeka i zamolio me da mu kažemsve što znam.

- Ondraček je rođen u Znojmu, sada je toČehoslovačka. Bio je funkcionarKomunističke partije Austrije. DolazakHitlera na vlast 1933. zatekao ga je uBerlinu i nacisti su ga bacili ukoncentracioni logor. Kada je pušten izlogora, Ondraček je otputovao i istupiona internacionalnom forumu i Ženevi.

Govorio je 118

o svemu što je proživio u nacističkomlogoru. Nakon toga otišao je zajedno saženom i djetetom u Sovjetski Savez.Nekoliko je godina radio u Sindikalnojinternacionali (Profi ntern). Kad jeStaljin odlučio da likvidira staru gardukomunista, među prvima su uhapsilinjega i osnivača Komunističke partijeAustrije Ko-ritschonera. Koritschoner jebio bankovni činovnik i publicist.

Uhapsili su ga u Harkovu 1936. godine iosudili na tri godine zatvora. A kada sežalio na presudu, Vrhovni sud Ukrajineosudio ga je na deset godina. Godine1940. NKVD je izručio FranzaKoritschoners Gestapou, koji ga je

likvidirao.

Ondračekova žena s djetetom, na savjetnekih prijatelja i uz pomoć austrijskogkonzulata u Moskvi, vratila se u svojudomovinu.

Ne mogu prežaliti Ondračeka. Bio jedivan čovjek. Ne znam hoće li ženaikada saznati kako je umro.

Radio sam u brigadi koja je prerađivalakositar i bakar. To je bilo prvopostrojenje koje je radilo na toj preradi.Pretovarivao sam rudaču koja jedolazila iz rudnika u vagonima ikamionima.

Radno vrijeme od osam ujutro do osam

uvečer. Za to vrijeme svaki je logorašmorao istovariti šesnaest tona rude. Zataj posao dobio je 600 grama kruha, dvaputa toplo jelo, tj. pola litre juhe, dvijestotine grama kaše i jednu haringu. Tkonije ispunio normu dobio je manje. Biloih je mnogo koji nisu mogli ispunitinormu.

Sve one koji nisu ispunjavali normupokupili bi iz raznih brigada i oni sunastavljali posao sve dotle dok norma nebi bila ispunjena. Svaka dva sata vraćalibi u logor one koji su ispunili normu.

Neki su ostajali na radilištu preko cijelenoći, a ujutro bi nastavljali raditi sasvojom brigadom. Ljudi su padali odiscrplje-nosti. U logor se nisu mogli

vraćati na vlastitim nogama. Bilo ih jekoje su u besvjesnom stanju otpremali ubolnicu. Naravno, 119

liječnik nije mogao ustanoviti nikakvopovišenje temperature jer su logorašibili toliko iscrpljeni da više nisu niimali normalnu temperaturu. Da bi takvevratili u život bacali su ih u hladnu vodu.Ali mnogi se više nisu probudili.

Smrtnih slučajeva zbog prekomjernograda bilo je sve više i uprava logoramorala je narediti da oni koji nisuispunili normu ne smiju raditi više oddva sata prekovremeno.

Ipak je život u Norilsku bio bolji negoliu rudniku Nadežda.

U barakama je bilo više prostora,stjenica je bilo manje, moglo se kupati inije trebalo pješačiti deset kilometara.Liječnička po-moć bila je bolja, bilo jekvalifi ciranih liječnika koji su nastojaliolakšati sudbinu logoraša. Liječnici-logoraši iz lenjingradske Vojneakademije: Nikišin, Bajev, Rosenblumte moskovski liječnik Suhorukov zaistasu se trudili da nam olakšaju život.Liječnike su stalno nadzirali šefovisanitetskog odjeljenja i često ihkažnjavali bacajući ih na najteže radove.Ali oni su radije krampali nego dabolesne ljude šalju na radilište.

Doktor Suhorukov bio je liječniksportskog kluba u Moskvi. Ljeti 1936.

godine jedna grupa nogometašaotputovala je u Švedsku na utakmicu. Snjima je bio i dr. Suhorukov. Vrativši sepričali su da u inostranstvu nije baštakva bijeda kao što tvrdi službenapropaganda. Uhapšena je cijela momčadi osuđena na deset godina logora.

Šef sanitetskog u II logorskom odjeljenjubila je Aleksandra Sljepcova. U Norilskje došla zajedno sa svojim mužem rudar-skim inženjerom. Sljepcov je upravljaojednim rudnikom i u Norilsk ga jeposlala Partija da pazi kako logoraši nebi sabotirali. O

sabotaži nije moglo biti ni govora.Logoraši su savjesno radili, aslobodnjaci su primali plaću. Znalo se

da većina onih koji žive u slobodi većubrigu vode o votki negoli o radu. Ovimladi ljudi znali su da se mogu pouzdatiu inženjere i tehničare-logoraše.

120

Žena Sljepcova bila je mlada i zgodna,dobra srca i vrlo savjestan čovjek. Njenprincip je bio: »Postoje samo bolesniljudi, i mene ne zanima da li je bolesniklogoraš ili slobodnjak.« Prema liječ-

nicima-logorašima, od kojih je mnogonaučila, bila je ne samo korektna već seodnosila drugarski i kolegijalno.Naravno, morala je paziti da to neprimijeti NKVD. Uspjela je da zabolesne zatvorenike uredi posebnu

kuhinju. Pod njenim nadzorom, premapropisima liječnika, spremala se hranaza bolesnike. Bolesnici nisu osjećali dasu logoraši. Starala se o svakom tko biizašao iz bolnice da ga odmah ne šaljuna teški fi zički rad. Ujutro rano stajalaje pred logorskim vratima i pazila danijedan bolesnik ne bude otjeran na rad.Zbog toga se često sukobljavala sašefom logorskog odjeljenja. Teškokomandiru kad bi Sljepcova vidjela datuče logoraša. Pobrinula bi se da takavnečovjek, koji je isto tako bio logoraš,odleti s položaja na teži posao.

Šefovima NKVD-a nije se svidjelodržanje Sljepcove, ali nisu mogli ništapoduzeti jer je njen muž bio jedan od

vodećih partijskih ljudi u Norilsku.Mnogi logoraši zahvaljuju toj hrabrojženi što su ostali na životu.

Nekoliko mjeseci bio sam na teškomradu u tvornici koja je prerađivalakositar. Kositar je trebalo prenijeti ubačve i tovariti u vagone koji su išli uDudinku i Krasnojarsk. Težak posao islaba ishrana iscrpili su mi organizam teviše nisam mogao raditi. Razgovaraosam o tome s prijateljem GeorgomBileckim. Obećao je da će mi pomoći.Za kratko vrijeme liječnik Nikišinpredloži da me se zbog lošegazdravstvenog stanja uputi na lakši rad.Došao sam pred liječničku komisiju kojaje predložila lakši posao iako je

predstavnik NKVD-a protestirao. Rekaoje da sam ja »težak zločinac«. Ipak sume odredili da budem bolničar uambulanti.

U logoru je izbio trbušni tifus. Valjalo jeurediti provizornu bolnicu.

121

Postavili su me da upravljam tombolnicom. Radio sam četiri mjeseca ibili su zadovoljni i bolesnici i upravnicasanitetskog odjeljenja. Kad je epidemijaprestala i bolnica je bila raspuštena,ponovno sam morao na težak rad. No,bilo mi je lakše jer sam se oporavio.

U logoru je bilo mnogo inostranaca,

izvanrednih ljudi s velikominteligencijom i jakim moralom. Isticaoje Josef Berger, neobičan čovjek, suštadobrota. Njegova spremnost da učini ne-

što za drugoga i da se žrtvuje nije imalagranica. Fizički je bio vrlo slab, aliuvijek se brinuo kako bi drugomeolakšao život i spasio ga od teškog rada.Svu svoju energiju iskorištavao je daolakša sudbinu drugih. Naročito sebrinuo o ljudima koji su tek došli ulogor, koji se još nisu mogli snaći i bilisu izloženi samo-volji logorske uprave iteroru kriminalaca. On ih jeopskrbljivao kruhom, duhanom i toplimrubljem. Berger je u ranoj mladostipripadao komunističkom pokretu.

Izvanredan um stavio je u služburadničkog pokreta. Prije hapšenja bio jejedan od vodećih funkcionara uIzvršnom komitetu Kominterne. Nizgodina vodio je sekretarijat za Bliskiistok. Godine 1935. uhapsili su ga kao

»trockistu« i osudili na pet godina. Kadgod bi mu kazna istekla, obnovili biproces i ponovo ga osudili.

122

TRAGEDIJA LOGORA GORNAJAŠORA

Berger mi je ispričao tragediju logoraGornaja Šora. Bio je međumalobrojnima koji su ostali živi.

Ljeta 1935. Bergera su s grupom odčetiri stotine osuđenika iz Butirkeukrcali na moskovskom Sjevernomkolodvoru u teretne vagone i prekoVolge i Urala dopremili u Staljinsk (zacara Novo-kuznjeck). Tu su ih istovarilii zadržali dvadeset i četiri sata. Dali suim hrane za tri dana. Tada su krenuli uprašumu. Prolazili su puteljkom i tu itamo nailazili na šatore kirgiskihnomada. Ko-sooki Kirgizi znatiželjno sugledali neobičnu povorku. Ponekad bikirgiski vojnici izmijenili nekoliko riječisa svojim zemljacima.

Probijali su se u koloni po jedan. Izašlisu u kamenjar i nekoliko kilometaragazili kamenom pustinjom, a onda su

opet ušli u prašumu. Tako od zore dosmiraja. Samo je u podne bio maliodmor. Noću bi razapinjali šatore ispavali na goloj zemlji. Četrdeset malihsibirskih konja nosilo je živežnenamirnice za vojnike i logoraše. Noću seoko šatora palila vatra zbog divljihzvijeri.

Vukovi i šakali zavijali su po cijelenoći. Zavijanje zvijeri i njiskuprestrašenih konja slušali su čitava tritjedna. Tada su se zaustavili na velikojplaninskoj visoravni. Dvadesetoricuoboljelih ostavili su kraj puta. Poslijenekoliko dana vojnici su našli samoodijela i kosti. Tu su postavili logor irazapeli šatore. Veliki šator služio je

kao kuhinja, druge su uredili kaobolnicu. Posvršavali su najvaž-

nije poslove, a onda je upravnik logoranaredio tri dana odmora.

Jeli su riblje i mesne konzerve, sušenopovrće i brzo se oporavili.

Rad nije bio težak, norme još nisupostojale.

Pristizale su nove grupe logoraša,najprije svakog tjedna, a onda svakogdana. Skupilo se dvanaest hiljadalogoraša. Zapao je snijeg visok dvametra. Logor je bio odrezan od svijeta.

Enkavedeovci su zaboravili samo jednu

sitnicu: da ljudi i konji moraju jesti.Živežne namirnice mogle su trajatinajviše dva 123

mjeseca. Upravitelj logora naredio je dase logorašima prepolovi obrok. Rečenoje da su to privremene mjere i da je osituaciji putem radija obaviještenaGlavna uprava logora u Moskvi (Gulag)i da su obećali pomoć avionima. Radnanorma bila je skraćena, nitko nijeosjećao glad, svi su čekali avione.Jednog dana podigli su cijeli logor da seočisti snijeg kako bi se avioni moglispustiti.

Ljudi su radili kao sumanuti. Okoočišćenog terena postavili su gomiledrva koje je trebalo zapaliti. Avioni se

nisu pojavljivali.

Ponovno je zapao snijeg. Opet su očistiliprostor. Oči su bile upr-te u nebo.Prošlo je mjesec dana. Aviona nema.Obrok je opet prepolovljen. Logoraši sušutjeli, konji su gladovali. Konje su klalida bi nahranili logoraše i sačuvali zob.

Napokon se pojave avioni. Svi suizjurili iz nastambi. Odu-

ševljeni! Uzvikivali su i mahali kapamai krpama. Avioni su dugo kružili nadlogorom, ali nisi se spuštali; samo subacili teret. Tu-ceti sanduka i vrećavisjeli su u zraku. Malo ih je stiglo nacilj.

Veći dio je propao u šumi u visokomsnijegu. Logoraši vojnici pokupili sunešto sanduka i vreća u kojima je bilotople odjeće i suhi kruh. Raspoloženje jebilo bolje. Prošla su dva tjedna. Jedanavion donio je kruh i konzerve. Obrok supovisili za nekoliko grama.

Logoraši su dnevno umirali od gladi.Upravitelj logora smanjio je logorskustražu i svu slobodnu momčad poslao ulov na divljač. Nekad bi vojnici donosilii medvjede. Ali ni to nije bilo dovoljnoda se preživi. Logoraši su umiralisvakodnevno. Leševe nisu pokapali.Zasipali su ih snijegom. U proljeće kadse snijeg rastopio, širio se strašan smradod raspadnutih tijela. Preživjeli nisu

imali snage da pokopaju svoje mrtvedrugove. Pojavio se i tifus. Lijekova nijebilo. Liječnici su bili nemoćni. Kad suputovi postali prohodni, poslali su hranuna konjima.

Ali od dvanaest hiljada logoraša ostaloje tri stotine živih.

124

MAĐARSKI ADVOKAT KEROŠI

Mnogi se sjećaju procesa protivmađarskih komunista Salaja i Furstakoje je Hortvjev režim osudio na smrt iobjesio. U logoru sam 1939. godineupoznao njihova advokata KerošiMolnara.

Baraka broj 14 imala je svoj dankupanja. Dvije stotine ljudi svukli su seu nekom predsoblju i kad su htjeli dasvoju odjeću odnesu u prostoriju zadezinfekciju, jedan logoraš ustanovi damu manjka donje rublje. Bilo je jasno daga je netko ukrao, netko tko radi ukupaonici, a to su bili sami kriminalci.Bez donjeg rublja bilo je nemogućeživjeti u strahovitoj hladnoći. Osim toga,kad bi uprava logora doznala dazatvoreniku manjka jedan komad odjeće,teško bi ga kažnjavala. Morao bi platitipeterostruku vrijednost. Uprava bioduzimala novac koji su osuđeniciprimali od rodbine. Okradeni je bioočajan. Obratio se starješini kupaonice,kriminalcu, na što je ovaj okradenog

logoraša počeo nemilosrdno udarati. Utose pojavi jak, atletski razvijen čovjek,zgrabi kriminalca i zavrne mu ruke naleđa. Iz susjedne prostorije nahrupi svoosoblje koje je radilo u kupaonici dapomogne svome šefu. Došlo je dotučnjave koja je svršila pobjedompolitičkih zatvorenika.

Logorska policija bacila je u »karcer«nekoliko političkih logara-

ša, među njima atletu Kerošija i mene. U»karceru« sam pobliže upoznaoKerošija. Poslije osude Salaja i Furstamorao je bježati u Rusiju jer su ga tražiliHortvjevi policajci. Kad je došlovrijeme velike čistke, uhapsili su ga.Vojni sud osudio ga je »kao agenta

Hortvjeve policije« na deset godinalogora.

Nakon izlaska iz »karcera« Keroši i jadošli smo u istu brigadu koja je gradilaveliku metaluršku tvornicu na tzv.Promploštatki.

Posao je bio vrlo težak. Pijucima iželjeznim polugama probijali smozamrznutu zemlju i pripremali temelje.Unatoč strahovitoj 125

hladnoći morali smo svlačiti svoje»bušlate«, vatirane kapute, jer smo seznojili kao u parnom kotlu. Keroši je biofi zički neobično snažan, rad ga nijeumarao kao ostale. Uvijek je bio dobrevolje.

Uveče bi sjedio u baraci na prični iprevodio Puškina na mađarski. Nikadaga nisam čuo da jadikuje, da se tuži naglad. Uvijek je bio vedar, uvijek jesanjao o tome kako će se vratiti u svojuBudimpeštu i ponovno otvoritiadvokatsku kancelariju.

126

SUDBINA SCHUTZBUNDLERA

Kada su klerofašisti u veljači 1934.suzbili ustanak u Beču, ve-

ćina Schutzbundlera pobjegla je uČehoslovačku. Smjestili su ih u Brnu idrugim mjestima. Sredstva za njihovouzdržavanje dale su socijaldemokratske

partije i sindikati.

Uskoro je među Schutzbtindlerimaotpočela agitacija koja ih je trebalaodvojiti od njihova vodstva, odsocijaldemokratske partije i prisajedinitikomunističkom pokretu. Agitacija jepala na plodno tlo jer je općenitopoznato da su ljudi u emigraciji uvijeknezadovoljni. Ubrzo je došlo do istupaprotiv vodstva, što je dovelo dootvorenog loma. Schutzbundleri su nagrudi stavili sovjetske zvijezde, a nakrovovima baraka mogle su se vidjeticrvene zastave sa sovjetskompetokrakom. Tada su Schutzbundlerepočeli izbacivati iz logora i oni supotražili utočište kod komunističkih

organizacija. Kad se njihov broj popeona stotine, Komunistička partija Austrijeobratila se sovjetskom vodstvu i izborilapristanak da se Schutzbundleri prebace uSovjetski Savez.

Kad je na Bjelorusku željezničku stanicuu Moskvi stigao prvi transport, dočekanje muzikom. Na trgu je održan miting,govorili su austrijski komunisti Koplenigi Grossmann, kao i pred-stavnicisovjetske Komunističke partije.Schutzbundlere su slavili kao junake irevolucionare.

U zatvorenim redovima stupali suulicama Moskve do hotela

»Europa«. U hotelu su ih dočekali

postavljeni stolovi. Uz glazbu i najboljajela pjevali su revolucionarne pjesme.

Prvih tjedana šetali su gradom i svraćalina sebe pažnju svojom odjećom koja sesastojala od »pumperica« i baskijskekape.

No, onda su pomalo nestajali smoskovskih ulica. Moglo ih se naći još ustambenim četvrtima velikihindustrijskih pogona u Moskvi, Harkovu,Lenjingradu, Rostovu itd.

127

U to vrijeme u Sovjetskom Savezuukinute su karte za kruh.

Ruski su radnici bili sretni. Aliaustrijski radnici počeli su mr-mljati štose dobiva samo crni kruh i veoma malošećera. Vođe austrijskih komunista, kojisu se nalazili u Moskvi, otrčali su utvornice i pokušavali umiritiSchutzbundlere. Ali tamo su čuli samoneprijatne stvari.

- Vi ste nas prevarili.

- Pustite nas da se vratimo u Austriju.

Uskoro su se cijele grupe obraćaleaustrijskom poslanstvu u Moskvi tražećida im se omogući povratak u domovinu.Ali austrijskom poslanstvu nije sežurilo. Dok su u Beču vijećali da li daSchutzbundlere puste u Austriju, u

Moskvi su ih na izlazu iz austrijskogposlanstva hapsili enkavedeovci i kao»kontrarevolu-cionare« otpremali ulogore. OSO ih je sudio na deset godina.

Godine 1939. u Norilsku sam sreonekoliko Schutzbundlera.

Na žalost, nisam im upamtio imena. Sjednim sam se sprijateljio.

Fritz Koppensteiner bio je iz Beča i sroditeljima je stanovao u X rajonu.Koppensteiner je bio veoma snažanmladić. Da bi se spasio od gladi,prodavao je svoju krv. Sanitetskoodjeljenje u Norilsku plaćalo je zasvako davanje deset komada jaja,kilogram šećera, pola kilograma

maslaca, kilogram sušenog voća i dvakilograma svježeg povrća.Koppensteiner je davao krv svaka dvamjeseca. Kad sam ga jednom upozorioda ne pretjeruje, on me uvjeravao da sedobro osjeća. Ali jednog dana obolisasvim iznenada tužeći se na srce ibubrege. Njegovo je stanje postajalo svegore. Morali su ga otpremiti u bolnicu.Nakon nekoliko tjedana otpustili su ga.Činilo se da mu je bolje. Ali uoči rataiznenada su ga prebacili iz Norilska uokružni centar Krasnojarsk.

Nikada nisam mogao saznati kakvu jesudbinu doživio.

128

SVI ĐAVOLI OVOG SVIJETA

Izgradnja norilskog metalurškogkombinata poprimila je velikedimenzije. Pristizale su gomile novihlogoraša, radilo se noću i danju bezobzira na vrijeme. Rijetko je kada biodan odmora.

Hladnoća je bila tako strašna te ječovjek imao osjećaj da mu se mozaksmrzava. Ali nije samo hladnoća bilastrašna. Mnogo gore bile su snježneoluje. Kad je bješnjela »purga«, čovjekništa nije vidio. A kad se polazilo narad, petorica su se hvatala ispod ruke daih vjetar ne odnese. Nekada ni to nijepomagalo; ljudi su padali kao snoplje,bili su prosto pometeni. Kad je »purga«

po-mahnitala činilo nam se da je došaosmak svijeta. Bilo je mračno, čuo sesamo urlik vjetra, šištanje i pištanje.Oko nas plesali su i urlali svi đavoli.Nekada je taj bijesni snježni kovitlactrajao bez prestanka tri-četiri tjedna.Zameo je i barake i putove. Trebalo jeuložiti strašan napor da se prođe onih 50metara do kuhinje po jelo. Uvijek jeprijetila opasnost da nas vijavicapomete i odnese dragocjeno posuđe.Kad bi nas »purga« iznenadila na putu zaradilište, obično bi nastao metež. Malegrupice vraćale bi se bez stražara.Mnogi zatvorenici izgubili bi se u oluji,snijeg bi ih zameo. Poslije bi ihpronalazili mrtve ili smrznute nedalekood logora. Na radilištu je bilo vrlo malo

mogućnosti da se čovjek ugrije,pogotovo prvih godina kad nije biloizgrađenog objekta gdje bi se logorašimogli skloniti. Ponekad bi dopustili dase na-lože velike vatre.

Nismo patili samo od velikih hladnoća ibjesomučnih »purga«. U Norilsku četirimjeseca u godini nije bilo sunca, vladalaje potpuna tama. Onih četiri mjesecaneprekidnog dana djelovalo je naorganizam mnogo razornije negoli četirimjeseca potpune tame. Kad je vladalanoć, logoraši su manje radili. Razumijese da je u okolnostima velikih hladnoća,snijega, leda, vijavice i vlage 129

odjeća bila neobično važna. Sva odjećabila je vatirana, i hlače i kaput (tzv.

telogrejka), zatim kratka kabanica,»bušlat«, a isto tako i pustene čizme,»valjenke«. Politički osuđenici gotovonikad nisu dobivali novu odjeću.Dobivali su je logorski činovnici.

Stara odjeća političkih osuđenika,zakrpljena i poderana, nije bila topla.Zato su se logoraši zamatali u svakojakekrpe.

Čovjek je izgledao kao strašilo!Provirivala su usta, dva otvora za oči imalo nosa. Često se ni najbolji prijateljinisu prepoznavali.

U logorima je bilo brigada koje su imaleslabe i iscrpljene ljude, zvali su ih»Indijci«. Ljudi su od teškog posla i

gladi bili mršavi kosturi. Oni su mnogopatili od hladnoće. Te brigadeupotrebljavane su za pomoćne radove,obično bi čistile snijeg ili u logorskomkrugu nešto raskrčivale. Naravno, tiljudi dobivali su najgoru odjeću, bili supuni šarenih krpa, a umjesto »valjenki«

dobivali su obuću od krpa i sa džonomod starih automobilskih guma. Takvaobuća zvala se »burki«. Stoga su imneprekidno oticali zglobovi, imali sustalno ozebline, često bi im se smrzlaruka ili noga. Amputacije su bile nadnevnom redu. Svake godine stotinebogalja odlazilo je iz Norilska u drugelogore NKVD-a.

Uprava logora životinjski se odnosila

prema onima koji su izgubili zdravlje. Uprincipu nije poznavala ni slabe nibolesne. Logoraš je morao imati ilivisoku temperaturu, ili je morao postatibogalj da bi bio oslobođen rada.Iznureni ljudi morali su ići na rad takodugo dok su se mogli kretati. Kad bi sevraćali s posla u svoje barake, uvijek jejači vodio ispod ruke slabije iiscrpljene. To je bila svakodnevna slika.Logoraše su maltretirali i neki liječnici,npr. Ševčuk, Harčenko i drugi. Bili su topokvarenjaci u rukama NKVD-a.

130

SUDBINA ŠPANJOLSKIH BORACA

Nakon pobjede generala Franka, veći

dio republikanskih vojnika prebjegao jeu Francusku, gdje su ih smjestili uprihvatne logore. Nešpanjolci, ako nisubili rodom iz zemalja u kojima je vladaofašizam, vratili su se svojim domovima.Jedan dio Španjolaca otišao je u JužnuAmeriku, neki su ostali u Francuskoj, aostali su provodili tužan život pologorima. Nijedna država nije htjelaprimiti ove revolucionare. Ni SovjetskiSavez nije htio pru-

žiti utočište borcima koji su većimdijelom bili članovi Komunističkepartije Španjolske. Smještaj ovih ljudipostajao je sve veći problem zafrancusku vladu. U građanskim novinamapočelo se postavljati pitanje zašto se

sovjetska vlada oglušuje?

Staljin je napokon pristao da primi djecurepublikanaca.

U Sovjetski Savez došlo je nekolikotransporta s pet hiljada španjolske djece.MOPR (Internacionalna crvena pomoć)smjestio ih je u dječje domove. Borcenisu primali, dok su Dolores Ibaruri ineki članovi CK Komunističke partijeŠpanjolske srdač-

no dočekani. Zauzvrat su pljeskaliStaljinu kad je stare Lenjinove suradnikestavio pred zid. Jednom je prilikomManuilski zamolio Staljina da priminekoliko hiljada republikanskih boraca.

Staljin je znao biti i velikodušan. Pristaoje i rekao:

- Pazite da i sa Španjolcima ne budesvinjarija kao s austrij-skimSchutzbundlerima.

Španjolci su se u Parizu obukli na računSovjetskog Saveza.

Zatim su ih ukrcali na sovjetski brod. UOdesi su ih, kao nekada Schutzbundlereu Moskvi, svečano dočekali. Privremenosu ih smjestili u hotele. Španjolci su senekoliko tjedana odmarali.

Potom su ih poslali u različite gradoveUkrajine i Rusije. Kvalifi -

cirani su radili u tvornicama, a nekvalificirane su poslali u nauk.

131

Na nalog CK, tvornice su ih plaćale kaonajbolje plaćene ruske radnike. Osimtoga, nisu morali ispunjavati normu. Toje trajalo tri mjeseca. Onda su im reklida, poput ruskih radnika, morajuispunjavati normu. Španjolci to nisushvatili ozbiljno i nastavili su raditiprijašnjim tempom. Kad je mjeseczavršio i kad su primili plaću, vidjeli suda su dobili samo nekoliko stotinarubalja, što nije bilo dovoljno ni zaosam dana života. Počeli su se buniti.

Kad su ih pokušali umiriti,

temperamentni Španjolci postali su jošbučniji. Da bi se izbjegao skandal,sindikati su iz svojih sredstava platilirazliku. Mjesec dana vladao je mir.

Kvalifi cirani radnici jedva suzarađivali toliko da mogu skromnoživjeti, ali nekvalifi cirani su dobivalitako malo da nisu mogli nabaviti ninajnužnije. Španjolci su postajali svenemirniji.

Mnogi su napustili posao, otputovali uMoskvu i stali obilaziti španjolskusekciju Kominterne. Tamo su ihpomagali novcem i slali ih natrag naradna mjesta.

U Tvornici lokomotiva u Harkovu, gdje

je radilo četrdeset Španjolaca, došlo jedo otvorenog štrajka. Tada se umiješaoNKVD. Kao na dogovoreni znak, u svimgradovima stali su hapsiti Španjolce.OSO ih je zbog »kontrarevolucionarnograda«

osuđivao na osam do deset godinalogora.

Grupa od dvije stotine i pedesetŠpanjolaca došla je 1940.

u Norilsk. Djeca juga morala su naDalekom sjeveru odslužiti sovjetskukaznu. Većina je oboljela već zatransporta. Oni koji su stigli pričali suda ih je iz Moskve krenulo više od tristotine. U

Norilsku je jedan dio otpremljen ubolnice, a ostale su liječnici proglasilinesposobnima za rad. Od dvije stotine ipedeset Španjolaca u Norilsku jepokopano stotinu i osamdeset, ostale su1941. godine otpremili u Karagandu.

132

KAZNENI LOGOR KOLARGON

U Norilsku je bilo nekoliko kaznenihodjeljenja za one koji bi prekršilidisciplinu ili izvršili neki zločin. Utakvim odjeljenjima ostajali bi od jedando šest mjeseci. Bilo je i takvih kojinikada nisu izišli iz kaznenih odjeljenja.

Kolargon na periferiji Norilska bilo je

najstrašnije kazneno odjeljenje. Onajkoji bi tamo dospio izgubio je svakunadu da će ostati u životu. U Kolargonusu vladala dva režima, logorski izatvorski. Upravitelj odjela svrstavao jelogoraše prema vrsti kazne.

Svi su morali odlaziti na rad bez obzirana kategoriju. Razlika je bila samo utome što su u odjeljenju sa zatvorskimrežimom zatvorenici poslije radazatvarani u ćelije, dok su se drugi, kao ulogoru, do određenog sata moglislobodno kretati. U Kolargon su dolazilioni koji su odbijali da pođu na rad, atakvih je među kriminalcima bilo mnogo.Za »pravog zločinca« rad je biosramota. Oni su taj princip dosljedno

provodili, a to nije bilo teško jer im jelogorska uprava gledala kroz prste.

Ali jao političkom zatvoreniku ako bi izbilo kojeg razloga odbio da pođe na rad!Među političkim zatvorenicima odbijalisu da pođu na rad samo oni kojima je tonalagalo vjersko uvjerenje.

Bilo je svakakvih sekti, najrazličitijihvjeroispovijesti, a najrašire-niji bijahutzv. subotari. Ali svi subotari nisuodbijali rad, iako su mogli odbijati darade za »antikrista Staljina«. Kadauobičajena disciplinska sredstva, kaošto su »karcer«, kazneni obrok itd., ne bipomagala, slali bi ih u Kolargon, gdje sumorali živjeti i raditi među najtežimzločincima.

Logoraši su na najrazličitije načineizbjegavali težak rad. Logoraš bi seobično negdje sakrio, neki su dizalidaske s poda i uvlačili se ispod barake,drugi su dugo sjedili na zahodu, treći133

su se sakrivali u mrtvačnici. No, kako jeuprava i tamo njuškala, zavlačili bi seizmeđu leševa.

Neki se nisu skrivali već su otvorenoizjavljivali da ne mogu ići na rad. Pritom su navodili različite razloge, kao štoje bolest, nedostatak tople odjeće,cipela. U takvim bi slučajevima brigadirobavijestio upravitelja radnogodjeljenja ili nekog od njegovih

mnogobrojnih pomoćnika. Pomoćnik bipozvao jednog ili više policajaca, kojibi naoružani pendrecima došli u baraku izahtijevali od logoraša da pođe na rad.Ako bi ovaj i dalje odbijao, po-

čeli su ga batinati. Obično je tosvršavalo tako da su zatvorenika odvukliu »karcer« i tamo ga premlatili.

Događalo se da logoraša ninagovaranjem ni silom nisu moglipotjerati na rad. Logoraš bi se skinuodogola, popeo na pričnu, sakrivšiodječu, a logorski policajac nije znaokako da ga tako gola otjera na velikuhladnoću. No, poslije je taj problemriješen tako da je uvijek bila spremnarezervna odjeća. Kako je većina

odbijala da obuče rezervnu odjeću,silom su ih skidali, odvlačili napolje ibacali na saonice u koje je bio upregnutkonj. Pokrili bi ih krznom i vezali užem.Tako su ih odvozili na radilište. Tada subili prisiljeni da se obuku.

Ali raditi ipak nisu mogli: većini bi sesmrzli udovi. Time je logorska upravapostigla da se nije povećavao broj onihkoji su odbijali da rade.

Ako bi zatvorenik nekoliko puta odbijaoda pođe na rad, bacili bi ga u Kolargon.Većina iz Kolargona radila je ukamenolomu, ali radili su i seoskeposlove. Rad u Kolargonu nije biomnogo teži negoli u logoru, ali su prilike

bile tako strahovite i vladala je takvasamovolja da normalan čovjek to nijemogao dugo izdržati.

U logorima je morao vladati stanovit redjer je bilo potrebno da se izgladnjeli iiscrpljeni ljudi potpuno ne onesposobeza rad.

134

Tada plan ne bi bio izvršen. UKolargonu takvog obzira nije bilo iuprava je mogla raditi što je htjela, bezposljedica.

Namirnice su uveliko krali, a višak sudobivali oni koji to svojim radom nisuni najmanje zaslužili. Među

kriminalcima je vladao stalan rat.Postojale su dvije grupe: tzv. »pošteni«zločinci i

»kurve«. »Poštenima« su pripadali onikoji su se čvrsto pridržavali principa dane prave kompromisa s logorskomupravom. To je značilo da neće raditi niprihvatiti namještenje u logorskojpoliciji, vodit će samo parazitski život.Takvi su samo čekali pogodan trenutakda pobjegnu iz logora da bi u slobodiopet neko vrijeme krali, pljačkali,ubijali, već prema tome kojoj sukategoriji pripadali. Bijeg iz Norilskabio je gotovo nemoguć, ali neki subježali iz logora da bi u samomNorilsku, među ono malo slobodnog

stanovništva, krali i ubijali. Takve biubrzo uhvatili i ponovno osuđivali. Aovima je to bilo svejedno.

»Kurve« među zločincima bili su onikoji su s logorskom upravom bili udobrim odnosima i u logoru najčešćeradili kao činovnici, logorski policajci idoušnici.

Rat među zločincima ponekad jepoprimao okrutne oblike.

Ubojstva, teške povrede, premlaćivanja,to su bile svakodnevne pojave. Naradilištima je često dolazilo do pravihbitaka. Alat je služio umjesto oružja. Danisu intervenirali stražari, zločinci bi semeđusobno istrijebili.

Poštenom je čovjeku bilo strahovitoteško živjeti u Kolargonu.

Ali ni kriminalci se nisu osjećaliugodno. Izaći se nije moglo prije istekakazne, stoga bi pronalazili najrazličitijasredstva, od kojih je najuobičajenijebilo sakaćenje samog sebe. Mnogi nisuimali hrabrosti da to izvedu sami, pa suse sakatili međusobno. Obično su toradili na slijedeći način: dovukli bipanj, krvnik bi stao pored njega sasjekirom u ruci, a onda bi jedan zadrugim pristupali 135

hrabri i stavljali na panj dva ili tri prsta.Time su postizali to da više nisu moraliraditi teške poslove. Kad je sakaćenjestalo uzimati sve veće razmjere, uprava

je odredila da se takvi logoraši ne šaljuu bolnicu, već da ih liječnik na licumjesta previja. Tako su morali ostati naradilištu. Mnogi su od tih povredaumirali jer je zbog nehigijenskih prilikadolazilo do trovanja.

Zločinci su tražili i nalazili nove putoveda pobjegnu iz Kolargona. Počinjali binove teške zločine, zbog kojih su ihotpremali u zatvor. Međutim, to semoglo postići samo onda ako se nekogubilo. Tako se događalo da logoraš sjedikraj vatre, a kriminalac mirno ustane ismrska mu glavu. Samo godine 1939-40.na taj je način ubijeno više od 400 ljudi.Istraga je obično trajala tri do četirimjeseca. Za to vrijeme zločinac nije

morao raditi. Ležao je u zatvoru naprični. Kada je i ta vrsta izbjegavanjarada poprimila masovne razmjere, šefNKVD-a je naredio da se zločinac neodvodi u zatvor, nego da se istraga vodiu Kolargonu.

136

PROVOKATORI

NKVD se nije zadovoljavao samo timeda hapsi nevine ljudi, da ih baca ustotine tamnica i hiljade logora koji surazasuti po čitavom Dalekom sjeveru,već je robijaše i logoraše neprekidnošpijunirao. Među osuđenicimazavrbovali su razne ljudi koji su imalizadatak da stalno motre i prisluškuju što

se govori. Naravno, nije bilo nimaloteško da se iz čovjeka, koji je nevinoosuđen, izmami riječ nezadovoljstva,neka psovka, neka poruga na računrežima i NKVD-a. Posebnu pažnjuposvetio je NKVD ljudima koje susmatrali »opasnima«. NKVD je stvoriočitavu mrežu provokatora, špijuna idostavljača kojima su obećavali lakšiposao ili puštanje iz logora.

Jednog dana došao je k meni osuđenikRožankovski i upitao me odakle sam.Odgovorio sam mu da sam iz Beča.Činilo mi se da ga je to veomaobradovalo. Govorio je da je u Bečustudirao, oduševljavao se Bečankama.Bilo mi je drago što sam našao

»zemljaka«. Tako smo počeli razgovor osvemu i svačemu. Rožankovskog jezanimalo da li teško radim i imam lidovoljno hrane.

Ispričao sam mu sve točno kako je bilo.Rožankovski mi je obe-

ćao da će razgovarati s nekim svojimprijateljem u kuhinji koji će mi datinešto da pojedem, a pokušat će da metamo i namjesti.

Bio sam vrlo zahvalan Rožankovskom.Poslije izvjesnog vremena ponovno jedošao i saopćio mi da je razgovarao sašefom kuhinje koji je spreman da učininešto za mene. Kad sam napokon došaodo šefa kuhinje Larionova, zapitao me

jesam li ikada radio u kuhinji.Odgovorio sam da nemam pojma okuhanju.

- No, dobro. Vidjet ću što mogu za vasučiniti - rekao je Larionov. Ali njega jezanimala i moja prošlost. Ukratko sammu rekao tko sam, da sam Austrijanac ifunkcionar KP Austrije, da 137

sam mnogo godina radio ujugoslavenskoj Komunističkoj partiji, dasam neko vrijeme živio u Parizu, a 1932.godine došao sam u Moskvu. Larionovme pažljivo slušao. Da bi me potakao dajoš više pričam, pozvao je kuhara da mispremi pristojno jelo. Za nekolikominuta dobio sam u aluminijskoj zdjelikomad mesa i valjuške s velikim

komadom kruha.

- Štajner, najprije jedite, onda ćemorazgovarati.

Jelo mi je neobično prijalo, u sobi jebilo toplo, čak sam se i oznojio. Kadsam pojeo, Larionov me upitao želim lijoš nešto.

Zahvalio sam mu. Komad kruha koji jeostao zavio je u papir, donio velikikomad šećera i pružio mi sve toosmjehujući mi se.

- Štajner, kad ste šetali ulicamaeuropskih gradova, recite mi po duši,jeste li zamišljali da će socijalizamovako izgledati?

- Ne, nisam - odgovorio sam kratko.

Ali Larionova nije zadovoljio ovaj mojkratki odgovor. Svakako je htio čutidalji tok moga razmišljanja. Tako smonastavili razgovor. Govorio sam mu otome kako milijuni ljudi, koji i dan-danas vjeruju u socijalizam, imajusasvim drugačiju predodžbu o njemu.Oni su čvrsto uvjereni, kao što sam i jabio, da u Rusiji nastaje novi svijet, da tonije samo sreća za ruski narod, već daće sloboda i blagostanje zavladatičitavim svijetom. A što je ispalo iz toga:režim nasilja i terora, milijuni nevinihsjede po logorima i tamnicama. Jednomriječju, prevara i obmana.

Larionov me oduševljeno slušao i

zamolio me da opet do-

đem.

- Samo vi dođite kad god budete gladni,takvi ljudi kao što ste vi ne smijugladovati, ja ću razgovarati sastarješinom logorskog odjeljenja da vasnamjestim u kuhinji.

138

UPOZNAO SAM SESTRU HENRIKAJAGODE

Istog dana došao mi je čovjek iz kuhinjei saopćio da me zove Larionov.Očigledno zadovoljan, Larionov mi jerekao da je uspio nagovoriti starješinu

Lehmana da me premjesti u kuhinju, aon, Larionov, postarat će se da za menepronađe lagan posao.

U kuhinji je bio nekakav mlin na komese mljela zob. Mlin su konstruirali samilogoraši. Larionov me odveo u maluprostoriju, pokazao mi taj mlin, objasniokako se njime rukuje i poslije pola sataja sam već mljeo. Bio sam presretan.Posao nije bio težak, bilo je toplo, jelose dobro. Mlin je radio dan i noć.

Zamjenjivala me sestra bivšeg šefaNKVD-a Taisa Grigorijev-na Jagoda.

Henrik Jagoda, njezin brat, po zanimanjudrogerist, radio je šesnaest godina uGPU, 1933. Staljin ga je odlikovao

Lenjinovim ordenom, 1935. postavio zakomesara Uprave državne sigurnosti,1938. optužio kao agenta inostranih sila.Jagoda je osuđen na smrt i strijeljan.

Taisa Jagoda imala je oko 32 godina,bila je visoka, vitka, imala je crnu, neštoprosijedu kosu. Uhapšena je samo zatošto je bila Henrikova sestra. Dobila jedeset godina logora.

Mnogo je neugodnosti imala zato što jesestra strašnog šefa NKVD-a. Ičinovnici i straža i kriminalci, svi su jojpakostili gdje god su mogli. Bila jesretna kad sam postao njen partner.Dosad je to bio kriminalac koji ju jestalno mučio. Od kuhara sam donosiotoliko jela da je bilo dosta za oboje.

Kad su jedanput kuhari primijetili dadijelim jelo s Taisom, rekli su mi da miviše ništa neće dati. Pokušao sam imobjasnitida siromašna žena nije ništakriva. To nije pomoglo. Sada su počelimrziti i mene. U početku je Taisa bilaškrta na riječima. Poslije mi sepovjerila. Pričala mi je pojedinosti izsvoga života i života svog brata.

139

Jedne nedjelje sjedili smo zajedno uprostoriji u kojoj su se prerađivale ribe.Bili smo sami. Taisa je govorila kakosam joj jako simpatičan i kako već dugočezne za prijateljem. Naslonila je glavuna moja prsa. Prošlo je mnogo godina

kako nisam vidio ženu iz takve blizine.Iako sam sada živio u manje-više boljimokolnostima i osjećao se u dobrojkondiciji, ipak me Taisa, iz meninepoznatih razloga, nije privlačila.Polako sam se izvukao iz toga intimnogpoložaja. Tog dana bio sam u noćnojsmjeni i Taisa je ostala kraj mene dojedanaest sati noću. Imao sam dostarezerve brašna pa smo se mogliodmarati tri sata. Razgovarali smo o njoji njenom bratu. Pitao sam je kako jedošlo do toga da su ga strijeljali a bio jeblizak Staljinov suradnik. U početku nijehtjela govoriti, a onda se raspričala osvom bratu kao o vrlo dobrom čovjeku.

- Da je bio zao, danas bi sigurno bio na

visokom položaju.

Moj brat je morao umrijeti. Ono što jeStaljin od njega tražio, to su bila takvazvjerstva koja on nije mogao izvršiti.Mnogo toga je uradio što sesukobljavalo s njegovom savješću. Živioje u stalnoj duševnoj borbi, u krizamakoje su svakim danom postajale sveteže. A onog dana kad je Staljin ubiosvoju vlastitu ženu, Alelu-jevu, počelaje dramatska borba. Staljin je narediomom bratu da pronađe pouzdanaliječnika koji će izdati uvjerenje da jenjegova žena počinila samoubojstvo.Moj brat je pozvao poznatog liječ-

nika za srčane bolesti Levina i objasniomu situaciju i što Staljin traži od njega.

Levin se zgrozio. Na to je moj brat rekaoLevinu da neće izaći iz zgrade NKVD-aako ne uradi ono što se od njega traži.Levin je to energično odbio. Poslijenekoliko dana sovjetske novine objavilesu da je dr Levin uhapšen zbog strašnihzločina, da je svjesno davao krivedijagnoze, da je namjerno pogrešno lije-

čio vodeće partijske funkcionare i takoprouzročio njihovu smrt, da je zavodiomaloljetne djevojčice, itd.

140

Levina su saslušavali i mučili nekolikotjedana danju i noću.

Uhapsili su njegovu obitelj. Levin je

napokon popustio i potpisao uvjerenje ukome je stajalo da je Staljinova ženapočinila samoubojstvo. A Levin je bioveliki autoritet u liječničkim krugovima.

U Moskvi se mnogo pričalo o smrtiStaljinove žene, šuškalo se da nije sve uredu. Autoritet Levinov trebao jegovorkanja ušutkati.

Levina su pustili. U novinama je izašlakratka bilješka da su optužbe protivLevina bile klevete i da će biti strogokažnjeni svi oni koji su poštenogsovjetskog liječnika oklevetali. Poslijesu Levina ponovno uhapsili. Umro je uzatvoru. Sve je to strašno djelovalo namog brata i on se stalno kolebao što dauradi.

Kad mu je Staljin naredio da smakneMaksima Gorkog, više nije imao kuda.Poznato je da je Maksim Gorkigodinama opravdavao Staljinovezločine, pa je smatrao da ima pravo daStaljinu očita i lekciju. Neko je vrijemeStaljin to trpio, ali kad je Gorki prevršiomjeru i Staljinu je sve to dozlogrdilo,riješio je da ga likvidira. Naravno, mojbrat je to morao izvršiti. Moj brat ječesto dolazio u kuću Gorkog i bio jedobar prijatelj s njegovom snahom. Asada je trebao da ubije čovjeka s kojimje prijateljevao. To je prevršilo svakumjeru.

Jednoga dana upitao ga je Staljin kako

će dugo Gorki »još smrdjeti«. Moj bratse zgrozio. Otišao je kući i poduzeo svekako bi svoje najbliže rođake otpremio uinostranstvo. Na žalost, povjerio sesvom prijatelju Besjedovskom koji jerukovodio inostranim odjeljenjemNKVD-a. Besjedovski je obećao da ćemu po-moći. A onda se najavio Staljinui otkrio planove svog šefa. Brata suodmah uhapsili i priključili onoj grupiboljševika kojoj je on sam spremaohapšenje: Buharinu, Rikovu, Pjatakovu iostalima.

I tako je strijeljan kaokontrarevolucionar i imperijalističkiagent

- završila je Taisa.

Nisam dugo radio u kuhinji. Sveganekoliko tjedana. Razlog zašto su meotjerali doznao sam kasnije.

141

POSLIJE PAKTA HITLER - STALJIN

Potkraj 1939. godine potpisan je paktHitler - Staljin. Značio je neku vrstupodjele svijeta.

Kod nas u logoru pakt je pogodio iAustrijance i Nijemce. U

II logorsko odjeljenje, u baraku N-ll,skupili su sve Nijemce i Austrijance.Nitko nije znao zašto. Ljudi su najprije

pomislili da će ih zajedno postrijeljati.Bilo je poznato da su odnosi izmeđuHitlera i Staljina prilično zategnuti, alinitko nije znao da su sklopili pakt.Mnogi su se prema tome odnosili sasvimravnodušno, malo ih je bilo koji sujadikovali. Međutim, raspoloženje sepromijenilo onog dana kad je predbaraku stao kamion krcat zavežljajima ikad su naredili da sve to istovarimo.Došao je ofi cir, prozvao svakogpojedinačno i naredio da poderanuodjeću i obuću skinemo i obučemo novorublje, novu odjeću, nove »valjenke«.Osim toga, svaki je dobio jednunaprtnjaču u kojoj je bilo slanine, kruhai šećera.

Pitali smo se što sve to znači.Pokušavali smo nešto doznati od ofi ciraNKVD-a koji su bili s nama ljubazni, alioni su izbjegavali da odgovore. Tada jeu našu baraku došao šef NKVD-a uNorilsku i saopćio nam da putujemo uMoskvu.

Međutim, put u Moskvu morao je bitiodgođen. Na Norilsk se sručila vijavicai nijedan avion iz Krasnojarska nije semogao spustiti. Jedan je ipak uspio ipovezao sa sobom osamnaest Nijemaca.Ali oni su se nakon dvosatnog letavratili. Valjalo je čekati da se vrijemestiša. U to doba nikakvo drugosaobraćajno sredstvo nije se mogloupotrijebiti osim aviona.

Ispraznili smo naprtnjače čekajući.Jedva smo dočekali ove poslastice.Mnogi su dobili proljev. Želudac nijebio navikao na dobra jela. Ponovno sunam napunili naprtnjače. Bili su vrlo iz-142

dašne ruke. Sjedili smo u grupama irazgovarali o posljednjim događajima inagađali što spremaju, zašto smo impotrebni. Moj prijatelj Rožankovski bioje stalno uz nas. Sve ga je zanimalo.

Pažljivo je slušao i neumorno postavljaopitanja putnicima kako će se držati kadadođu u Njemačku? Kada se vrijemeumirilo, ponovno su pokupili 18Nijemaca i odvezli ih. Slijedećeg danatrebala je poletjeti nova grupa od

četrdeset logoraša. Vrijeme se opetpogoršalo, opet je trebalo čekati. Prošloje deset dana. Mi koji smo ostali vraćenismo u brigade i u baraku. Nitko namnijednom riječju nije objasnio zašto neputujemo. Tek 1941. godine, kad jepočeo rat između Njemačke i SSSR-a,objašnjena je tajna transporta. Ljeti1941. sreo sam u Norilsku grupu novopridošlih logoraša, među njima ičovjeka koji je onda uspio odletjetiavionom iz Norilska za Moskvu. Zvao seOtto Raabe.

- Prevezeli su nas iz Norilska uKrasnojarsk - pričao mi je Raabe. -Tamo smo zatekli grupu od 180Nijemaca, koje su pokupili iz raznih

logora krasnojarskog područja. Poletjelismo za Moskvu. S nama su dobropostupali. Na etapnim aerodromima biloje sve u redu: ishrana, spavanje i sveostalo. Vodili su nas u željezničkerestorane, mogli smo naručiti i vino.Sjedili smo za stolovima prekrivenimstolnjacima. U Moskvi su nas otpremiliu zatvor Butirku, dali nam poseban odioi ćelije su zaključavali samo preko noći.Danju smo mogli šetati, jeli smo obilato.Svaki je imao svoj krevet sa strunjačom,bijelo krevetsko rublje i jastuk od perja.U zatvorskoj radionici šivali su namodjeću i obuću po mjeri. Spremali su nasza Njemačku. Ništa određeno nismomogli doznati od zatvorske uprave. Bilismo članovi Komunističke partije,

emigrirali smo iz Njemačke kada jeHitler došao na vlast.

Izručiti nas nacionalsocijalističkojNjemačkoj značilo je gurnuti nas usigurnu smrt. Bili smo zaprepašteni. Azatim neobično razdražljivi. Mnogi suvjerovali da će nas ipak pitati hoćemo li143

se vratiti. Unatoč zatvorima i logorima,mnogi su ostali čvrsti u svomkomunističkom uvjerenju da će sevremenom sve riješiti.

Jednog dana visoki ofi cir NKVD-a zvaoje svakog pojedinač-

no u svoju kancelariju i saopćio mu da

ga je Vrhovni sovjet pomilovao i kaznupretvorio u izgon iz Sovjetskog Saveza.Svaki je morao potpisati da je to primiona znanje. Neki su odbili da potpišu ipokušali su objasniti policajcu da su onikomunisti i da se neće vratiti u fašističkuNjemačku. Policajac im je rekao da senjega ne tiče što oni žele a što ne žele,oni moraju putovati i točka! Bilo jemeđu nama i takvih koji su seobradovali što idu u Njemačku. Pjevalisu fašističke pjesme i grdili sve one kojisu sumnjali u nacizam.

Transport je jedanput tjedno odlazio uNjemačku. Međutim, najedanput je sveobustavljeno. Jednog dana, za doručakumjesto bijelog kruha, maslaca i kakaa

dobili smo običan »kipjatok« i komadićcrnog kruha. Zatim su nas vratili ulogore. Eto, tako je izgledalo to našeputovanje - završio je Otto Raabe.

144

LOGORSKA EPIZODA RUSKO-FINSKOG RATA

Godina 1940. donijela je velikihiznenađenja. Sovjetske trupe napale suFinsku. Za nas, koji smo bili naSolovjetskim otocima i vidjeli što setamo radi, to nije bilo iznenađenje.Uskoro smo ugledali prve žrtve rata. UNorilsk je transportirano šest hiljadasovjetskih vojnika koji su pali u fi nskozarobljeništvo. Kada je zaključen mir,

sovjetski vojnici našli su se u logoru i nesluteći da će za to što su ih Fincizarobili dobiti od pet do deset godina.

Naivno su vjerovali da je riječ oprivremenoj izolaciji. U prvo vrijemeišli su na rad bez straže, nisu bilipodijeljeni u brigade, već u bataljone ičete. Nikako nismo uspijevali s njimaporazgovarati, a oni pak nisu htjeli snama razgovarati zato što su nas smatralikontrarevolucionarima.

Prošlo je nekoliko tjedana. Jednog danavojnike sakupe ispred kuhinje. Bili suuvjereni da će ići svojim kućama, bili sudobro raspoloženi. Pojavio se ofi cirNKVD-a. Iznijeli su stol. Ofi cir jeodložio svežanj papira, koje je nosio

pod rukom, a načelnik logora je viknuo:

- Pozor! Oni koji će biti pročitani nekastupe naprijed i neka kažu svoje ime iprezime.

Vojnici su istupali pojedinačno. Pošto biustanovili identitet prozvanog, naredilisu mu da stupi ili na desnu stranu ili nalijevu, ili u sredinu dvorišta. Poslijeprozivke ofi cir je prišao grupi ipročitao odluku »Specijalne komisijeNKVD-a«, da se svi »zbog nedostojnogdržanja pred neprijateljem« osuđuju napet godina logora. Onda je prišaoslijedećoj grupi i pročitao da se osuđujuna osam godina, treća grupa dobila jedeset godina logora. Vojnici su bili

zaprepašteni. Između tih šest hiljadavojnika većina je bila lakše i težeranjena. Neki su dovedeni direktno izbolnica u domovinu. Sada su se kajališto nisu ostali u Finskoj.

145

Snježne oluje bile su zimi 1940. takosnažne da su potpuno zatrpaleželjezničku liniju između Dudinke iNorilska. Iz Dudinke smo dobivaliživežne namirnice. Nastalo je pitanjekako da se dopreme u Norilsk. Hiljadelogoraša čistili su dan i noć prugu, alisve je bilo uzalud. Visoki nanosisnijega, koje bi odstranili, začas biponovno narasli. Nisu pomogle ni trisnježne ralice. Uskoro su bile zatrpane

snijegom.

Četiri mjeseca bio je prekinut saobraćajizmeđu Dudinke i Norilska. Za tovrijeme stanovali smo u šatorima dužželjezničke pruge. Bilo jenepodnošljivo. Prične na kojima smospavali bile su poredane u krugu, usredini je stajala željezna peć, a okoprič-

na bio je snijeg i zemlja je bilasmrznuta. Samo u sredini oko peći biloje toplo. Kad smo se vraćali sa čišćenjapruge u smrznutoj odjeći, nabili bismose oko peći da malo odmrznemo odijelojer nam je služilo i kao pokrivač. Svi senisu mogli ugrijati. Ispred peći dolazilo

je do tučnjave. Nitko nije htio ustupitimjesto koje je ugrabio. Naročito drskoponašali su se kriminalci. Oni su seosjećali gospodarima i nitko im ništanije mogao. I logorska policija sastojalase od kriminalaca. Politički zatvoreniknije u miru mogao pojesti ni svoj kruh.Kriminalci su otimali iz ruku.

Živežne namirnice u Norilsku bile su naizmaku. Ostalo je još samo bijelobrašno, ali ono nije bilo namijenjenologorašima.

Da bi spriječila glad, uprava logora bilaje prisiljena narediti da se peče kruh izbijelog brašna i kuhaju valjušci.Nekoliko tjedana jeli smo samo bijelevaljuške.

Brigade, koje su se morale brinuti dapruga bude slobodna, često su senalazile u klopki između vlaka koji binailazio i visokih gomila snijega. Vlakbi ih jednostavno pregazio. Jedne noćistotinu metara ispred stanice Norilsk-2čistila je snijeg ženska brigada. Naišaoje vlak. Od pedeset žena četrdeset i šestbilo je 146

usmrćeno ili teško ranjeno.

Napokon je došlo proljeće 1941.godine. Snježne vijavice su jenjavale,željeznička je pruga bila očišćena, a jasam se vratio s ostalim logorašima uNorilsk. Radovao sam se kad samponovno ugledao stare prijatelje.

Prije početka rusko-njemačkog rata uNorilsk je stigao veliki transport ofi ciraiz baltičkih zemalja: Letonaca, Estonacai Litvanaca. Bilo ih je 2600 i s ovim oficirima postupali su slično kao i s ruskimzarobljenicima. Nisu odlazili na rad,dobivali su bolju hranu, nosili suuniformu, činovnici iz logorske upraveoslovlja-vali su ih sa »tovarišč«.

Ofi ciri nisu ni slutili što im se sprema.Teško je bilo s njima uspostaviti dodirjer većina nije htjela razgovarati slogorašima. Iz njihovih škrtih odgovoradoznali smo da su ih početkom 1941.

godine pozvali u jedno mjesto blizuGorkog na Volgi, navodno radi vojneizobrazbe, a onda su ih otpremili u

Norilsk.

147

IV. NJEMAČKO-RUSKI RAT

ŽIVOT U NEIZVJESNOSTI

148

U NORILSKOJ TAMNICI NKVD-a

Dvadeset i drugi lipnja 1941. godine, unedjelju, otišao sam u kupaonicu. Mojprijatelj Vasilij Čuprakov poznavao jestarje-

šinu. Ponekad nam je dopustio da sekupamo češće nego što je bilo

propisano. Poslije kupanja Vasilij i jaotišli bismo u njegovu baraku. VasilijČuprakov bio je dobar inženjer injegove sposobnosti uprava je cijenila.Zbog toga je uživao male privilegije. Pai baraka u kojoj je stanovao bila je čista,svaki je imao svoju strunjaču, pokrivač ijastuk. U njegovoj baraci bio je zvučnikpovezan s kulturnim odjeljenjem logora,slušali smo glazbu s ploča, katkada i sradio-stanica. I ovog puta bilo je tako.Kad smo ušli u baraku prijenos jenajednom prestao. Čuli smo kakoMolotov govori o »podmuklom napadunacista«. Tek što je Molotov izgovorionekoliko riječi, prijenos je bio prekinut.U baraci je bilo oko stotinu ljudi, svi suzašutjeli i pogledali se. Nastala je

neugodna tišina. Čuo sam kako je susjedVasilija Čuprakova procijedio krozzube:

- Sad smo gotovi...

Poslije izvjesnog vremena baraka jeoživjela, ali nitko nije govorio o početkurata. Vasilij je donio vruće vode ibijelog kruha.

Pili smo čaj. Kruh nitko nije ni dirnuo.

- Što misliš, Karlo, kako će s nama? -šaptao je Vasilij.

- Svejedno mi je, bolje je da se svršeove svireposti kojima nema kraja.

Došao je logorski policajac i objavio dasvi oni koji ne stanuju u baraci smjestaizađu i vrate se u svoje brigade.

Prošao sam dvorištem. U slobodne daneobično bih sretao grupe logoraša kakorazgovaraju, ili se sunčaju. Danas udvorištu nije bilo ni žive duše. U mojojbaraci bilo je slično. Svuda tišina.

149

Neki su potiho razgovarali. Svatko jeznao: kad se u zemlji ili izvan njedogodi nešto krupno, osuđenici prvistradaju. Tako će biti i sada!

U ponedjeljak ujutro, kad je odjeknuogong, logoraši su se skupili na tzv.

»linejki«, na cesti koja je vodila premalogorskim vratima. Primijetili smo da supromjene u toku. Obično su logorskipolicajci postrojavali peteroredove.Međutim, sada su doš-

li i naoružani stražari. Vikali su i guralinas. Kada su se vrata otvorila, vidjelismo pojačanu stražu i veći broj ofi cira.Na putu za radilište, zapovjednik stražezaustavljao je kolonu i prebrojavaoljude nekoliko puta.

Drugog dana kako je izbio rat racioniralisu živežne namirnice. Šećer više nismodobivali. Kruha je bilo sve manje. Malekomadiće sapuna rezali smo napolovicu.

Iz svih logorskih odjeljenja 25. lipnjaizdvojili su inostrance i sabili ih u IXlogorsko odjeljenje. U II logorskomodjeljenju ostala su samo dvainostranca: moj prijatelj Josef Berger ija.

- Zašto i nas nisu otpremili u »Kirpičnizavod«? U ciglani nam je mjesto - rekaosam Bergeru.

- Za nas imaju nešto bolje - nasmijao se.

Kasno sam se vratio s rada. Pošao sam ukuhinju da uzmem večeru, i baš kad samprolazio pored šaltera sreo samLarionova.

Mahnuo mi je rukom, što je značilo da

uđem.

- Sigurno ste gladni.

Dao mi je komad kruha i hladnog mesa.

- Ne mogu vas ponuditi čajem, znate,nije zgodno da idem u kuhinju, primijetitće da imam posjetu.

Larionov se sagnuo prema meni itajanstveno mi šapnuo: -

Njemačka armija brzo napreduje, kažuda je Kijev bombardiran nekoliko puta.

150

- Za sve one koji su nekada bili članovi

Partije, pobjeda Hitlera znači smrt -odgovorio sam Larionovu.

- Ali vi ste Austrijanac. Ako pobijediHitler, bit ćete slobodni

- opet će Larionov.

- Ni govora. Poznato vam je da je Hitleri njemačke i austrij-ske komuniste ubijaoi otpremao u koncentracione logore.

Čuo se gong. Bilo mi je drago što serazgovor prekinuo. Kad sam se vratio ubaraku, ponudio sam svog susjedakruhom, a on se začudio zašto ne jedem.Pričao sam mu da me Larionov počastio.

- Čuvaj se Larionova - opomenuo me

susjed.

Tek sada mi je sinulo zašto Larionov samnom razgovara o ratnoj situaciji. U tomtrenutku u baraku uđu dva ofi ciraNKVD-a, jedan civil i tri logorskapolicajca. Ljudi su bili prestrašeni,zavu-kli su se pod pokrivače, samo smonas dvojica ostali sjediti.

- Došli su po moju dušu - rekao samprestrašenom susjedu.

Ofi cir je upitao dežurnog: - Ima li ovdjenekoga iz brigade Matvejeva? Iako samsjedio na drugom kraju barake, dobrosam čuo njegove riječi.

- Ima - odgovorio je dežurni.

- Kako se zove?

- Štajner.

- Baš njega trebam.

Grupa ofi cira i policajaca okrenula seprema meni i ne pitajući kako se zovem.Jedan od njih je dreknuo:

- Ruke uvis.

Digao sam ruke uvis.

- Pretražite ga - naredio je ofi cirpolicajcima.

Policajci su me temeljito pretražili i svešto su našli kod mene stavili su na

stranu. Naredili su mi da pođem s njima.U dvorištu 151

je bilo svjetlo kao po danu iako je bilaponoć. Stavio sam ruke na leđa i polakokrenuo prema logorskim vratima.Bergera su vodili.

Samo je klimnuo glavom u znakpozdrava, ja sam mu isto takoodgovorio. Vojnik nas propusti bezriječi. Pošli smo ulicom koja je vodilaprema zgradi NKVD-a. Pokušao samrazgovarati s Bergerom, ali još nisampravo ni otvorio usta, a ofi cir jedreknuo na mene. Duboko sam disao,znao sam da uskoro neću imati prilike dašetam po svježem zraku.

Ušli smo u zgradu NKVD-a. Jedan oficir uzeo je Bergera ispod ruke. U dnuhodnika uveli su me u sobu u kojoj samostao sam s civilom. Sjeo je za pisaćistol i pokazao mi stolicu. Zapalio jecigaretu. Dok je pušio, promatrao mebez riječi. Kad je popu-

šio, izvukao je nekakvu tiskanicu izapitao me:

- Kako se zovete?

- Karlo Štajner.

- Kada ste uhapšeni prvi put?

- Četvrti studenoga 1936.

- Zašto?

- Optužen sam kao agent Gestapoa i članterorističke organizacije.

- Jeste li priznali?

- Nisam imao što priznati, niti sam agentGestapoa, niti sam počinio zločin protivSovjetskog Saveza.

- Jeste li se žalili protiv osude?

- Jesam. Žalbu su odbili.

- Slušajte, Štajner, vi ste počinili težakzločin protiv Sovjetskog Saveza i vašakazna bila je preblaga, dobili ste desetgodina, a trebalo vas je strijeljati.

Trebalo bi da budete zahvalni sovjetskojvladi. A što vi sad radite? I dalje tjeratekontrarevolucionarnu agitaciju.

152

- Nikakav ja zločin protiv SovjetskogSaveza nisam počinio, a niti sada ulogoru ne tjeram nikakvu agitaciju.

- Vi, dakle, nastavljate starom taktikom,sve negirate?

- To nije nikakva taktika, to je istina, jase ne bavim agitaci-jom.

- Mogu vam reći da ovog puta nećetetako jeftino proći. Potpišite! - Pruži miprotokol o kratkom saslušanju.

Nisam htio potpisati. Začuđeno mepogledao.

- Zašto nećete potpisati?

- Na papir NKVD-a ja ne stavljam svojpotpis.

- Zašto?

- Kad sam 1936. godine uhapšen uMoskvi i osuđen na deset godina zatvorana osnovu potpuno izmišljenih optužbi,bio sam uvjeren da će se ta nepravdakad-tad ispraviti. Tu vjeru nisam nidanas izgubio. Umjesto toga, vi ponovnopokrećete istragu protiv mene. Znam daniti istraga NKVD-a, niti osuda nemajunikakvu zakonsku osnovu. Riješio sam

da više nikada ne potpisujem nikakvezapisnike.

- Tako... - rekao je istražitelj i pritisnuona dugme. Utrčao je vojnik.

Istražitelj je ustao i izašao. Za nekolikominuta vratio se sa šefom norilskogNKVD-a Polikarpovom.

Ustao sam kada je ušao Polikarpov.

- Što vi to radite, kakvo je to kazalište? -uzviknuo je Polikarpov.

- Nije to kazalište, to je istina. Ja nećusudjelovati u vašoj predstavi.

- Šta? - dreknuo je Polikarpov. Zgrabio

me objema rukama za vrat, pritisnuo uzazid i počeo daviti. Nisam se branio, bilomi je sasvim svejedno. Pustio me. Ostaosam pored zida.

153

- Preplašio si se, a? - rekao je i sjeo. -Slušajte, znate li vi u kakvom vremenuživimo? Ja imam pravo da vas bezikakve istrage postavim uza zid. Ali ja toneću uraditi. Lijepo ćemo provestiurednu istragu. Umjesto da nam budetezahvalni, vi ovdje izvo-dite lakrdije. Javas lijepo pitam: hoćete li s ponašatikako treba, ili nećete?

- Radite sa mnom što god hoćete, ja ništane potpisujem.

Polikarpov je ustao i okrenuo seistražitelju.

- Bacite ga u podrum, neka crkne.

Vojnik me vukao kroz mračan hodnik,udarao me, satjerao u kut i psovao.

- Ti fašističko smeće, odbit ću ja tebibubrege.

- Nisam ja fašist, to si ti - vikao sam navojnika i rukama sam se pokušao braniti.

Došao mu je u pomoć još jedan vojnik.Odveli su me kroz dvorište i centralnizatvor norilskog NKVD-a. Pojavio sedugaj-lija sa svežnjem ključeva u ruci ipogledao me kroz rešetkasta vrata.

- Opet jedan fašist! Hajde ovamo.Pokazat ćemo mi tebi kako se poštujesovjetska vlast.

Poveo me u suteren u kome su lijevo idesno bile ćelije. Naravno, opetsvlačenje dogola, pretraga itd. Čak su ikomadić kruha rasjekli na komadićetemeljito ih pretražili. Ubacili su me ućeliju. Tek kad su se vrata zatvorilaopkolili su me zatvorenici postavljajućimi pitanja iz kojeg sam odjeljenja, štoima nova, imam li duhana? Kad su čulida nemam duhana i da sam nepušač bilisu razočarani. Jedan s gornje pričnedovikne:

- Pustite čovjeka na miru, neka malootpočine.

Većina se povukla, jedan me primio zaruku. Prišao mi je drugi, ceremonijalnomi pružio ruku i predstavio se: 154

- Inženjer Brilov.

Iz okrugloga obraslog lica, koje je jošviše zaobljavala crna, prosijeda kosa,gledala su me dva oštra plava oka.Prigne se k meni i prošapće mi na uho:

- Ovdje ima mnogo »urka«, vi znate, tosu kriminalci, čuvajte ih se. Imate linešto za jelo?

Okrenuo sam se htijući da iz svojevrećice izvadim kruh, ali vrećice jenestalo. Bilo bi uzaludno da je tražim.

Rekao sam svom novom poznaniku da jevrećica ovog časa nestala, a on je samopogledao na gornje prične i nijeodgovorio niti riječi. Potražio sammjesto na prični. Ćelija nije bilaprepuna. Na gornjim prič-

nama ležali su teški zločinci, tzv.»blatnije«, na donjim pričnama politički,koje su zvali »frajeri«, na najgornjimpričnama, gdje je bilo svega četirimjesta uz strop, izležavali su se malilopovi koje su zvali »kusočniki«.

Moj susjed na prični bio je inženjerZemskij iz Tvera (Kalinjina), 70 kmudaljenog od Moskve. Suđen je na desetgodina logora zbog štetočinskog rada.Kada je izbio rat strpali su ga u zatvor

zato što je u razgovoru sa svojimkolegom pohvalio njemačku tehniku.Zemskij to nije negirao jer ju je vidio.Smatrao je da u tome nema savršenoničega ako se govori o dobroj njemačkojtehnici. Dva tjedna bili smo zajedno.Toga simpatičnog i složenog čovjekaupoznao sam pobliže. Tvrdio je da jetehnika velika nesreća za čovječanstvo,da čovjek postaje njen rob, da će gaodvući u katastrofu. Nije prošlo ni dvamjeseca, Zemskog su osudili na smrt istrijeljali.

Upoznao sam i ostale stanovnike ćelije.Bilo je to šareno druš-

tvo. Najstariji među kriminalcima tzv.

»pahan«, bio je neki Ivanov, izležavaose posebno i uvijek izabirao položaj daleži s rukom naslonjen na pričnu, a dagornji dio tijela malo istakne, a oko 155

njega plesali bi »kusočniki« i slušali svanjegova naređenja. Pa i ostali kriminalcigledali su ga sa strahopoštovanjem iizvršavali svako njegovo naređenje.

- Bijeli, daj mi vode, Karsubi, ručnik,Bijeli, podloži peć -

čulo se kako Ivanov podanicima izdajenaređenja. Teško onom koji ne biposlušao. Bio bi nasmrt isprebijan.Nikada Ivanovu nije uzmanjkalo kruha, apribavljali su ga kriminalci otimajućipridošlicama, kao što su to meni učinili.

S vanjskim svijetom nije bilo nikakveveze i kruh se nije mogao izvanadobaviti. Kriminalci su stalno igralikarata. Izrezali bi novinski papir nakomadiće, od mekanog kruha napravilibi ljepilo, tada bi nekoliko slojevapapira zajedno slijepili, iz neke rupeizvadili bi tintenu olovku i obojili karte.Igralo se za kruh, za juhu, pa i za odjeću.Poneki kriminalac znao je da proigrasvoje sledovanje hrane za nekolikodana, onda je morao gladovati. Alikriminalci nisu igrali samo za svojuodjeću, već i za odjeću drugihzatvorenika. Naročito časna stvar bila jekad je trebalo oteti stvari nekom»frajeru«. Žrtva je sjedila mirno nasvom mjestu ništa ne sluteći. Prišao je

kriminalac i rekao:

- Skini to - i pokazao na komad odjećekoji je malo prije pro-igrao. Nitko senije usudio suprotstaviti. Igralo se i zaživote drugih ljudi. Kad su izbili sukobimeđu kriminalcima i kad je iz nekegrupe trebalo nekog likvidirati, onda bionaj koji je igru izgubio moraolikvidirati osuđenog. Ako je osuđeni biotu, na licu mjesta, ubojica bi to uradiovrlo brzo, kamenom ili kojim drugimpredmetom. Ako je žrtva bila u drugomlogorskom odjeljenju, onda je ubojicabio dužan da po svaku cijenu pronađeonoga kojeg je trebalo ubiti.

Bilo je slučajeva da je žirova bilaunaprijed obaviještena, onda je nastala

potjera. Nekada je trajalo godinama dase ubojica doče-pa svoje žrtve. Onogapak koji bi se usprotivio da izvršiubojstvo, 156

ili bi ga odgađao izgovorima, osudili bina smrt zbog izdajstva.

Iako je bilo zabranjeno kartanje,kriminalci su kartali dan i noć.

Igrači su obično sjedili na prični, okonjih bi se napravio zid, tako da čuvarnije mogao vidjeti kroz okno. I igrači ikibici bili su toliko zaneseni igrom danisu ni čuli ni vidjeli što se oko njihdogađa. Odjekivalo je samo potmulonabijanje karata i čule su se teškepsovke.

Poslije dva dana istražitelj me ponovopozvao na saslušanje i upitao jesam li se»opametio«. Ponovio sam mu da nedajem nikakve izjave. Umjesto u ćeliju,bacili su me u »karcer«. Bila je toprostorija metar široka i tri metradugačka, betonski pod, bez prozora, zacijelo vrijeme gorjela je mala svjetiljka.Čučnuo sam, ali nisam mogao dugoizdržati jer su mi obamrle noge. Ondasam pokušao šetati. Kad sam se umorio,opet sam čučnuo, tako na-izmjenično.Ujutro mi je čuvar donio dvije stotinegrama kruha, koji je bio posipan grubomsoli, i lonac vruće vode. Nisam htioprimiti dvije stotine grama kruha.Pozvali su me šefu zatvora koji mezapitao zašto štrajkam glađu.

- Ja ne štrajkam glađu, ali neću primitidvije stotine grama kruha jer jenormalna porcija četiri stotine grama. Ita porcija je suviše malena. Dvijestotine grama kruha nisu dovoljne ni zagladovanje - odgovorio sam.

Odgovorio mi je da u »karceru« nitko nemože više dobiti, prema tome ne možemi dati četiri stotine grama. U moj»karcer«

ubacili su ljepuškastog mladića s licemdjevojke. Zvao se Viktor.

Rekao mi je da ima dvadeset i jednugodinu, a izgledao je kaosedamnaestogodišnjak. Pričao mi je dapotječe iz Minska i da je tamo s nekim

svojim prijateljima iz škole izvršionekoliko prova-la, zbog čega su ihosudili na pet do osam godina logora.Viktor je dobio pet godina. Sa broda suga odveli u »karcer« zato što je uJenisejskog luci Igarka, kad je brodpristao, pokušao pobjeći.

157

Za bijega njegova su druga teško ranili.Sad je trebalo da zbog toga odgovarapred logorskim sudom. Viktor je bio samnom pet dana, pričao mi o svojojmajci, učiteljici, kako ga je svakogtjedna posjećivala u zatvoru i svepoduzimala da ga spasi. Pitao sam gakako je došlo do toga da je postaoprovalnik. Rekao mi je da to nije radio

iz bijede, nego zato što mu je bilodosadno i što su ga prijatelji nagovarali.Njegov otac napustio je majku i trisestre, i Viktor je bio prepušten sebi.Majka nije imala vremena da nadziredjecu jer je morala teško raditi.

U »karceru« sam obolio. Šestog danaodveli su me liječniku, naredio je da mesmjesta premjeste iz »karcera«. Dobiosam dijetnu hranu i čitavih pet dana ništanisam jeo samo sam pio vodu.

Iznuren i ležeći na golom betonskompodu dobio sam upalu srednjeg uha.Bolovi su bili nepodnošljivi. Liječnikmi je obećao da će me uputitispecijalisti za ušne bolesti. Jedini

specijalist za uho, grlo i nos u Norilskubio je Nikolaj Ivanovič Suhorukov. Onje liječio i zatvorenike i ostale građane,zato su me morali odvesti u grad uambulantu preko puta NKVD-a. DoSuhorukova odveo me stražar koji nijeznao da je Suhorukov takođerzatvorenik, stalno ga je oslovljavao sa»tovarišč«. Ostao sam sam s liječnikom,a stražar je stajao pred vratima. Obojicasmo bili jako uzbuđeni.

Htjeli smo saznati što se dogodilo oddana kada smo se posljednji put vidjeli.Ispričao sam mu sve što sam doživio, aon meni stanje na frontovima. Potužiosam mu se na bolove u uhu. Dao mi jeinjekciju i obećao da će se pobrinuti da

me otpreme u Centralnu bolnicu.Suhorukov je pozvao vojnika i narediomu:

- Dovedite ga ponovno za dva dana.

Kad sam drugi put došao u ambulantuviše nismo mogli tako povjerljivorazgovarati jer je vojnik ostao u sobi.Vjerojatno je dobio takvo naređenje.Liječnik je u službenom tonu rekao: 158

- Napisao sam raport šefu NKVD-a izatražio da vas smjesta pošalju u bolnicujer ste teško bolesni.

Dovoljno da se razumijemo.

Slijedećeg dana počeo sam kukati da

imam strašne bolove, noću nisamspavao, samo sam šetao ćelijom. Kad bime dežurni čuvar opomenuo da legnem,odgovorio bih mu da imam strašnebolove. Ujutro je raportirao da cijelunoć nisam spavao. Pozvali su medežurnom ofi ciru. Zaprijetio je da će mekazniti zbog povrede zatvorskog kućnogreda. Kad sam mu se potužio na strašnebolove, pristao je da me pošaljeliječniku. Sa Suhorukovim sam uspioizmijeniti samo nekoliko riječi. Napisaoje i drugi raport i zatražio da me hitnopošalju u bolnicu jer mi je život uopasnosti.

159

U CENTRALNOJ BOLNICI

Poslije pet dana pozvali su me iz ćelije.Pomislih da me vode liječniku. Pratilasu me dva vojnika. Kad smo došli naraskrsni-cu, umjesto nalijevo poveli sume udesno. Vjerojatno me vode naliječničku komisiju da ustanove je limoja bolest zbilja tako opasna.Međutim, kad su me vodili kroz dvorištelogorskog odjeljenja bilo mi je jasno dame vode u Centralnu bolnicu, koja senalazi u V logorskom odjeljenju. Udvorištu II odjeljenja skupili su selogoraši iz svih baraka da me vide i danekim znakom izraze svoje simpatije.Činovnik koji me primio, pošto jepročitao po-pratni list, rekao je vojniku:

- Dobro, možete ići, bolesnik ostajeovdje.

Prosto nisam vjerovao svojim ušima.Vojnik je telefonirao u zatvor a ja samnestrpljivo čekao što će mu odgovoriti.Čuo sam samo riječi: dobro, dobro.Vojnik je odložio slušalicu i otišao.

Činovnik koji me primio pio je čaj i jeokruh. Primijetio je kako gledam kruh,odlomio komad i pružio mi ga. Postidiosam se kada je uhvatio moj pogled.Najprije nisam htio uzeti. Ali glad jebila jača.

- Ovdje nećete gladovati - rekao ječinovnik.

Uskoro je došla sestra - odvela me ukupaonicu.

Moji susjedi u bolničkoj sobi bili su izrazličitih logora. Većina je došla radikirurških zahvata. Nekome je bilaslomljena ruka, drugome noga. Jedan jepao s dimnjaka visokog 105 metara, izadobio sasvim neznatne ozljede. Nakončetrnaest dana otpustili su ga iz bolnice.Isto poslijepodne pozvao me drSuhorukov. Za-

čudio sam se kad me poveo u zahod itamo se sa mnom zatvorio.

Nismo razgovarali o mojoj bolesti, većo posljednjim novostima. Suhorukov meobavijestio kako kruže alarmantne

vijesti o 160

munjevitom napredovanju Nijemaca ioštrim mjerama u logoru.

Ispričao sam liječniku sve o sebi i zaštome optužuju. Složio se s mojom taktikomi naglasio da je najvažnije dobiti navremenu.

On će sve poduzeti da me što duljezadrži u bolnici. Nada se da ću moćiostati barem mjesec dana. Ako samsporazuman, on će mi operirati srednjeuho. Na taj način mogao bi me zadržatidva mjeseca.

- Za dva mjeseca može se mnogo togadogoditi - rekao je Suhorukov.

Pristao sam na operaciju, iako nije bilapotrebna. Radilo se o životu. Za kratkovrijeme dok sam bio u zatvoru izvršili sučetiri smrtne osude.

U bolnici sam živio dobro. AleksandraIvanovna Sljepcova upravljala jebolnicom i o svemu se brinula: odobrom postupku, o čistom krevetu,dobrom jelu. Što znači spavati u čistomkrevetu zna onaj koji je ležao i tvrdim,smrdljivim, stjeničavim i ušljivimpričnama. Šest bolesnika bilo je i mnomu sobi: dvojica su mogli ustati, jednomsu operirali oči, drugi je imo slomljenuruku. Saša Brovkin imao je slomljenuruku. Bio je to zločin; najteže vrste,mnogo ljudi imao je na duši. Poduzimao

je sve da ostane što dulje u bolnici.Pokušavao je na razne načine usporitizacjeljiva-nje ruke. Noći kad bibolesnici spavali, odvezao bi zavoj ikretao rukom da zacijeljeno mjesto opetpozlijedi. Liječnica koja ga je liječilazapitala me nisam li nešto primijetio.Odgovorio sam da ništa nisam vidio.Jedno jutro ušla je u sobu sestra OlgaMihalj-

čuk i primijetila da Brovkinov zavoj nijeu redu. Uzela je iglu i sašila ga. Dok jeona šivala, rekla mu je u šali:

- Nemojte više odvezivati zavoj.

Brovkin joj je opsovao. Bolesnici suvoljeli Olgu jer je bila pažljiva

strpljiva, ljubazna i nikada nije odbilazahtjev bolesnika.

Nekada je Olga živjela u Odesi. Bila jevrlo mlada kada se 161

udala. Njezin muž bio je uhapšen zbogkriminala. Na optuženič-

ku klupu sjela je i njegova žena Olgaiako o prijestupu svog muža nije ništaznala. Zbog sučesništvo dobila je petgodina logora.

Olga se žalila na osudu i viša instancauvažila je žalbu, ali dok je osuda došlaiz Odese u Norilsk, prošlo je pet godina.Sada je radila u bolnici kao slobodnažena.

Nije to bio prvi put da Brovkin psujeOlgu. Razlog je običan: Brovkin joj jepokušao udvarati. Kad bi bio suvišenasrtljiv, Olga bi ga upozorila da sesmiri, to mu je rekla takvim tonom da gane uvrijedi. Brovkin joj se osvećivao nanajpodliji način.

Upalu moga srednjeg uha liječili su nataj način što su mi svaki dan ušpricavalinekakvu tekućinu. Liječnik je rekao da jenajvažnije da se malo oporavim ipripremim za tešku operaciju.

Suhorukov mi je pričao kako se šefNKVD-a vrlo često raspituje o momzdravlju i kako nastoji da me otpuste.Nakon 14 dana dobro sam se oporavio.Odredili su dan operacije. Jedne subote

Suhorukov mi je rekao da budemspreman u ponedjeljak. Cijelu nedjeljubio sam nemiran. Ne samo zbogoperacije, mislio sam na to kako ću seponovno vratiti u zatvor. A tamo mečeka prljava prična, glad i istraga.

U ponedjeljak ujutro došla je Olga, dalami je u lijevu ruku injekciju i odvela uoperacionu dvoranu. Tamo su već biliSuhorukov, Sljepcova i jedna sestra.Suhorukov je tobože jako službe-nonastupio:

- Kako se osjeća bolesnik?

- Dobro.

- Onda je sve u redu. Jeste li potpisali

da pristajete?

- Nisam razumio pitanje.

- Znate, Štajner, to je formalnost, svakibolesnik mora prije operacije pristati daga se operira, tako da za eventualneposljedice liječnik ne bi snosioodgovornost.

162

- Pa to sam već u subotu potpisao -rekao sam Suhorukovu.

- Nikolaj Ivanovič, zar se ne bi sve tomoglo urediti bez operacije, zašto danepotrebno riskiramo? - umiješala seSljepcova.

- Pitajte bolesnika, to je njegova stvar -odgovorio je Suhorukov.

- A što misli o tome bolesnik? - obratilami se Sljepcova.

- Spreman sam na operaciju - odlučnosam odgovorio.

- Onda naprijed, legnite na stol - naredioje Suhorukov.

Sestra mi je pokrila oči ponjavom isvezala ruke za operacioni stol. Mjestokoje će operirati namazali su nekakvomtečnošću.

Onda sam osjetio ubod iglom koji je biovrlo neugodan. Poslije nekoliko minuta

osjećao sam kako dlijetom i čekićemprobijaju lubanju. Nije me mnogoboljelo. Činilo mi se da se sve događavrlo daleko od mene. Osjećao sam kakomi niz vrat curi krv. Suhorukov me neštonevažno pitao, čuo sam kako govori:

- Dajte vatu, pincetu, još malo vate,tako... odmah ćemo biti gotovi.

Prestalo je kucanje čekića. Dok suobavljali posljednje zahvate da mojuzdravu glavu zaista naprave bolesnom,pomislio sam nije li sve to uzalud.Možda dobijem u vremenu, ali na tajnačin izla-

žem opasnosti vlastiti život. Ali vijestikoje su posljednjih dana stizale iz

zatvora u bolnicu nisu bile ugodne.Logorski sud, koji su sačinjavaliGorohov, poznati krvnik, i još dvojicaenkavedeovaca, svakim je danomdonosio nove smrtne presude. Znao sam:ako izađem pred Gorohova, smrtnaosuda neće me mimoići. Prema tome,bolje je pokušati sve, pa još jednom ićina operaciju, negoli dopustiti da me takojednostavno dotuku.

Operacija je bila pri kraju, mogao samslobodno pokretati rukama.

- Hoćete li da vas odnesemo nanosilima? - upitao me Suhorukov.

163

- Ići ću sam - odgovorio sam.

Sestra me pažljivo položila u krevet.Zaista sam se osjećao bolestan, dobiosam visoku temperaturu i ništa nisammogao jesti.

Sljepcova i Suhorukov stalno su menadzirali. Sestra Olga donosila mi jerazna jela, ali jedva sam ih dotakao.Zato ih je Brovkin obilno iskoristio. Tekšto bi sestra donijela jelo, Brovkin biveć bio kod mog kreveta.

- Ti ionako nećeš jesti, a ja imamprokleti apetit. - I ne čekajući što ćureći, odnosio bi jelo.

Krenulo mi je nabolje, temperatura je

pala. Kad sam pokušao ustati, sestraOlga me izgrdila. Brovkin joj jedobacio:

- Gledaj ti kako se brine za fašistu.

Svakog drugog dana Suhorukov bi meprevijao. A kada je prošlo tjedan danaprimijetio je:

- Pa to je sjajno, rana odlično zacjeljuje.

Nakon nekoliko dana najednom je došlodo pogoršanja, temperatura se popela na40 stupnjeva. I Suhorukov i Sljepcovabili su uznemireni. Rana se počelagnojiti. Ponovno sam morao naoperaciju. Ranu su očistili i stanje seopet poboljšalo. Kad smo bili sami u

operacionoj dvorani, Suhorukov meupitao jesam li nešto prčkao oko rane.Uvjeravao sam ga da je nisam nidodirnuo. Suhorukov mi je rekao neka sene bojim, zadržat će me u bolnici dokgod bude mogao, iako je šef NKVD-aponovno pitao za mene. Moje stanjepočelo se pogoršavati iz dana u dan.Ležao sam u polusvjesnom stanju. Sve jeto jako zabrinulo Sljepcovu i ona jesazvala liječnički konzilij. O trećojoperaciji nije moglo biti ni govora.Liječnici su strahovali da je nećupreživjeti. Sljepcova je pribavilanajbolje i najrjeđe lijekove koji su bilirezervirani samo za enkavedeovce. Dabi mi vratila apetit, donijela mi je čašuvina. I Olga se brinula o meni. Kad mi je

jednom iz kuhinje donijela nekuposlasticu i stavila je u moj ormarić,pojavio se 164

Brovkin i uzeo moj tanjur. Upravo u tomtrenutku ponovno je ušla Olga iprimijetila što je uradio.

- Kako se ne sramite, kradete teškombolesniku jelo, zar vam nije dovoljno? -viknula je.

- Evo ti na, žderi sama i hrani svogfašistu - izderao se Brovkin i baciotanjur Olgi u lice.

Olga je istrčala iz sobe. Bio samogorčen, ali nisam mogao ustati da seobračunam. Nitkov je još istog dana

morao iz bolnice. Nakon tri dana opet sevratio i obećao Sljepcovoj da će se

»pravilno ponašati«.

Moje stanje počelo se popravljati,temperatura je pala, liječnik mi jedopustio da ustanem. Prošetao sam dosusjedne sobe da malo porazgovaram sdrugim bolesnicima. Jedan od bolesnikabio je Gustav Scholler koga su izzatvora dopremili u bolnicu. PorijeklomNijemac, rođen u Rostovu na Donu, od1917. član Partije, u oblasnoj upravirukovodio je odjeljenjem zapoljoprivredu.

Schollera su uhapsili 1937. i zbogštetočinskog rada osudili na petnaest

godina logora. Kaznu je izdržavao uNorilsku. Ništa mu nije koristilo znanjeagronomije, morao je raditi teške fizičke poslove kao i stotine hiljadadrugih. Uspio je postati pomoćniknjigovođa u logorskoj upravi. Dvatjedna nakon izbijanja rata bacili su ga uzatvor i optužili da je predzatvorenicima hvalio Hitlera i njemačkiWermacht. Gustav je to najenergičnijeodbio. Prilikom saslušanja, kad nije htiopotpisati zapisnik, tako su ga strahovitoizmrcvarili da se nije mogao nipomaknuti. Morali su ga otpremiti ubolnicu. Liječnici su ustanovili teškeunutrašnje ozljede.

- Veseli me, Karlo, što te vidim - bile su

prve riječi kad sam prišao njegovukrevetu.

Našao sam ga u teškom stanju i uočajnom raspoloženju. Prije nego što suga bacili u zatvor obavijestili su ga dasu njegovu ženu i dvoje djece iselili izRostova u Kazahstan.

165

- Meni je sad sasvim svejedno kako ćuzavršiti. Više ih ne mogu podnositi. Čimse vratim u zatvor potpisat ću sve štotraže.

- To nema smisla, Gustav. Treba dabraniš svoj život i da se boriš, kao što sise borio 1917. godine - pokušao sam ga

uvjeriti u besmislenost njegova stava.

- Onda je to bilo drugačije, onda samvjerovao u socijalizam, bio samspreman žrtvovati život. Danas samizgubio vjeru.

Još sam nekoliko puta razgovarao sGustavom, ali nikako nisam uspiopromijeniti njegovo raspoloženje. Uistoj sobi ležao je sovjetski avijatičkiofi cir Simakov. Njega i još četrdeset oficira uhapsili su 1936. u Vladivostoku ioptužili da su spremali odva-janjeDalekog istoka od Sovjetskog Saveza.Simakov se rodio u Orelu, u centralnojRusiji. Zašto je baš on htio odcijepitiDaleki istok od svoje domovine, to jeostala tajna NKVD-a. Simakov je sve

priznao pa je s još šestoricom osuđen napo dvadeset godina logora. Ostali sudobili dvadeset i pet godina.Zapovjednik njegova avijatičarskogodjeljenja, kad su ga saslušavali, skočioje kroz prozor na ulicu i smrskao se.Simakov je bio u logoru Dudinka.

S nekim poznanicima iz brigaderazgovarao je kako da pobjegnuavionom u inostranstvo. Avioni su bili uluci Dudinke. Netko je prijavio tajrazgovor NKVD-u i Simakov, Brilov,Bespalov, Ignjatov i još neki uhapšeni suzbog pokušaja bijega i osuđeni na smrt.Protestirajući protiv smrtne osude,Simakov je stupio u štrajk glađu. Nakontoga otpremili su ga u bolnicu. Prošlo je

već četiri mjeseca kako nije htio jesti.Morali su ga umjetno hraniti.

Simakov je tako oslabio da se nijemogao ni kretati niti je mogao govoriti.Pokušao sam ga nagovoriti da prestaneštrajkati glađu.

Objašnjavao sam mu kako se protivnečovječnoga Staljinova re-

žima ne mogu upotrebljavati ljudskasredstva. Simakov mi je dao očima znakda me razumije, ali da ostaje pri svome.Pristao je da žvače nešto kiselo, ali tonije htio progutati. Jednom sam mu dao166

kiseli krastavac. Simakov ga je sa

zadovoljstvom žvakao, a onda je sveispljunuo.

Bilo je podne kad je došao istražnisudac Sakulin sa dva vojnika u pratnjiekonoma bolnice. Dežurna sestrapokazala je na krevet u kome je ležaoSimakov.

- Dignite ga - naredio je Sakulinvojnicima.

Kad su ga vojnici htjeli pograbiti, sestrareče:

- Čekajte, donijet ću vam njegovoodijelo.

- Nikakvo mu odijelo ne treba -

odgovorio je Sakulin.

Sestra je glasno zaplakala.

Jedan vojnik zgrabi Simakova za glavu,drugi za noge. Iznijeli su ga u dvorištegdje ih je čekala konjska zaprega. Bacilisu ga na kola i krenuli prema logorskomgroblju. Tamo su izvršili smrtnu kaznu.Toga dana nitko od bolesnika nije hranuni dodirnuo.

Moje zdravlje popravljalo se iz dana udan, temperatura je bila normalna. Naliječnika i upraviteljicu bolnice svakogsu dana navaljivali da me otpuste izbolnice. Ali oni bi enkavedeovcimaodgovarali da sam još uvijek previšeslab.

Bolesnike su obično otpuštali za ručka, aujutro bi ih obavje-

štavali da se spreme. Kad je prošaoručak, ljudi su se veselili, jer su znali daostaju još jedan dan. Tako je bilo i samnom. Prošao je ručak, ništa mi nisurekli. Poslije podne, oko pet sati, došlaje Sijepcova.

- Ja više ništa ne mogu učiniti, dobilasam naređenje da vas smjesta otpustim,dolje vas čekaju vojnici.

Donijeli su mi stvari. Kada sam seobukao, ponovo je ušla Sijepcova:

- Dođite u sobu dežurnog liječnika.

U sobi nije bilo nikoga. Sijepcova mi jepružila paketić sa suhim bijelim kruhomi vrećicu sa šećerom:

167

- Uzmite, to će vam dobro doći.

Uhvatio sam je za ruku i htio je poljubiti.Ona je prestrašeno trgla ruku ipromucala:

- Ali...

Okrenuo sam se i izišao.

168

PONOVNO U ZATVORU

Krenuli smo prema zatvoru. Poslije dvamjeseca vratio sam se u istu ćeliju.Zatekao sam mnogo starih poznanika,mnogih nije bilo, bilo je dosta novih.Ćelija je bila prepuna, na pričnama nijebilo mjesta, mnogi su ležali nabetonskom podu. Starješina sobenaredio je jednom mladiću da mi ustupimjesto na prični. Ja sam protestirao, alimladić je izjavio da dobrovoljno ustupamjesto.

Razdijelio sam kruh svima, a slijedećejutro, kad smo primali

»kipjatok«, dao sam svakom malošećera.

Nisu prošla ni dva sata kako sam se

vratio iz bolnice, a već su me pozvaliistražitelju. Nisam vjerovao svojimočima kad sam u jednom kutu vidioBrovkina. Ruka mu je još uvijek bila ugipsu.

Znao sam zašto je tu. Upitno sam gapogledao. Gledao me pre-zirno, njegovoveliko i dugačko boginjavo lice još seviše izdužilo.

Istražitelj je otrgao komad novinskogpapira i savio mahorku.

Brovkin je upitao:

- Smijem li zapušiti?

Istražitelj mu je pružio komad papira i

Brovkin je jednom rukom savio cigaretu.

- A vi ste svoja kontrarevolucionarnashvaćanja i antisovjetsku agitaciju širilii u bolnici. Sa sestrom Olgom Mihaljčukhvalili ste Hitlera i proricali propastsovjetske države - obratio mi seistražitelj.

Šutio sam.

- Sad ćemo vas suočiti. OptuženiŠtajner, poznajete li ovog čovjeka?

- Ja sam vam već hiljadu puta rekao danikakve izjave neću davati, da nepriznajem nikakvu istragu, a pogotovokad se protiv mene služite takvim teškimzločincem kao što je Brovkin - odluč-

no sam odgovorio.

169

- Vi, dakle, želite sabotirati istragu? Javam savjetujem da pre-stanete tomtaktikom. Prisiljavate nas da protiv vasupotrijebimo mjere koje neradoprimjenjujemo.

- Ponavljam vam još jedanput:kategorički odbijam da sudjelujem ubilo kakvoj istrazi.

Istražitelj Konjev zazvoni. U sobu uđevojnik.

- Ostanite jedan časak ovdje - obratio seKonjev vojniku i izašao.

Kroz nekoliko minuta vratio se u pratnjidvojice ofi cira, Sa-kulina i Soldatova.Ponovno je sjeo na svoje mjesto, a oficiri su stajali u sredini sobe.

- Nastavljamo suočenje - izgovorio jeKonjev.

- Svjedoče Brovkin, poznajete li ovogčovjeka? - pokazao je rukom na mene.

- Poznam ga dobro, bili smo dvamjeseca u Centralnoj bolnici u istoj sobi- odgovorio je Brovkin.

- A tko je on?

- To je Karl Fridrihovič Štajner.

- Kakvi su odnosi bili između vas, jesteli se svađali, da li je bilo među vamanesporazuma?

- Ne, naši odnosi bili su sasvimnormalni, moglo bi se čak reći dobri.

Štajner mi je često davao hranu.

- Znači, među vama nije bilonesporazuma?

Sada se Konjev obratio meni.

- Optuženi Štajner, da li vi topotvrđujete?

Šutio sam.

Konjev se obrati ofi cirima:

- Optuženi upotrebljava taktiku šutnje,neće odgovarati na pitanja i kaže daneće sudjelovati u istrazi.

170

- Ponašate se kao najgori kriminalac -napao me ofi cir Sakulin.

- Mnogi kriminalci ne daju nikakveizjave prije nego što od vas dobiju kruhai duhana. Ja ništa ne tražim. Osim toga,vi nemate nikakvog prava dauspoređujete moje držanje s držanjemkriminalaca. Kao što vidim, odnosiizmeđu NKVD-a i kriminalaca vrlo sudobri - odgovorio sam Sakulinu.

- Mi smo u ratu, ponašajte se kako treba,mi s vama nećemo mnogo raspravljati.Nećemo gubiti vrijeme na vas -zaprijetio mi je Sakulin.

- Nemojte gubiti vrijeme sa mnom. Nećuda još jednom sudjelujem u istražnojkomediji. A da sam ja u pravu pokazujei današnje suočenje.

Konjev se obratio Brovkinu:

- Recite nam što znate o Štajneru.

Brovkin je spremno počeo lagati:

- Ležao sam u bolesničkoj sobi zajednosa Štajnerom kojemu je često dolazilasestra Olga Mihaijčuk. Sjela bi na krevet

pored Štajnera i pričala mu ratnenovosti. Uvijek bi govorila o velikimuspjesima Nijemaca. A ja sam čuo kakojoj je Štajner rekao: Uskoro će bitisvršeno sa Staljinom, još malo pa ćedoći njemačka armija i svi ćemo bitislobodni.

- Priznajete li to, Štajner? - upitaKonjev.

Šutio sam.

Konjev je postavio još nekoliko pitanjaBrovkinu, koji je spremno odgovarao.Svojim odgovorima teretio je mene, ajoš više sestru Olgu. Svaki put istražiteljbi se okrenuo prema meni pitanjem da lipriznajem. Uvijek bih šutio. Onda je

Konjev sastavio zapisnik da nećuodgovarati na pitanja i da odbijamsuočenje s Brovkinom. Zapisnik jepotpisao najprije Brovkin, zatim dva171

ofi cira i posljednji istražitelj. Ja nisamimao što potpisati.

Bio je mrak kada sam se vratio u ćeliju.Svi su već spavali.

Legao sam na golu pričnu, ali nisammogao zaspati. Razmišljao sam o svemušto se dogodilo i što će se još dogoditi.

Bio je listopad 1941. godine. Situacijana frontovima bila je kritična. Njemačkaarmija stajala je pred Moskvom. Što

sam mogao očekivati? Smrtnu osudu,ništa drugo! A sad se nije radilo samo omeni, već i o bolničkoj sestri.Razmišljao sam što da radim i kako daupozorim Olgu. Ostala mi je samo jednajedina mogućnost, da se opet nađem saSuhorukovim.

Moram pokušati da doprem doambulante. Najbolje je da na-pišemceduljicu i da mu je u zgodnom trenutkupredam. Imao sam potvrdu o oduzetimstvarima. Pronašao sam nekakvu olovkui na poleđini potvrde napisao samukratko što je Brovkin izjavio, a da janišta nisam priznao. Ujutro sam se javiodežurnom čuvaru i zamolio ga da meodvede liječniku. Preko dana sam se

tužio na jake bolove u uhu. Slijedećegdana odveli su me Suhorukovu.

Vojnik je ostao u hodniku i tako sammogao slobodno razgovarati. Za svakislučaj doturio sam mu ceduljicu.Suhorukov me odmah obavijestio da suOlgu pozvali u NKVD i tamo joj rekli dasam potvrdio sve izjave Brovkina.Ispričao sam Suhorukovu kako je teklosaslušanje i zamolio ga da kaže Olgi dasve odbije.

Zbog istih izmišljenih optužbi sjedio je uzatvoru i moj prijatelj Josef Berger.Protiv samovolje i laži protestirao ještrajkom glađu. Petog dana hranili su gainjekcijama. Poslije mjesec danagladovanja njegovo je stanje bilo tako

kritično da su liječnici savjetovali da gaodmah otpreme u logorsku bolnicu. Ali itamo je nastavio štrajkati glađu. Tek jeposlije šezdeset i jednog danagladovanja prekinuo štrajk kada mu ješef NKVD-a obećao da nas neće izvestipred logorski sud.

172

Dva faktora utjecala su na Bergera daprekine gladovati: stu-panje SAD izapadnih sila u rat protiv Njemačke nastrani Rusije, zbog čega se smanjio brojsmrtnih presuda, drugo, utjecaj drMardne iz Centralne bolnice. Dr Mardnarekao je Bergeru ako produži gladovati,smrt je neizbježna, a ako prestane

štrajkati, ima šansu da ostane na životu. Ija sam kucanjem u zid, tim poznatimzatvoreničkim »jezikom«, savjetovaoBergeru da prestane gladovati.

173

POKUŠAJ USTANKA

Noću 20. listopada 1941. zatvor jeprobudila neobična dreka. U hodnicimasmo čuli veliko kretanje, lupala su vrataćelija koja su se otvarala i zatvarala.Pomislili smo da je opet došao

»dan mesa«, tako su zvali danemasovnih strijeljanja. Uskoro su seotvorila vrata i k nama su ušla četirizatvorenika iz I logorskog odjeljenja. Iz

tog odjeljenja dopremili su u zatvorstotinu i četrdeset logoraša. Najveći dioradio je u Centralnoj radionici zapopravke (Z.A.R.M.S.), neki su radili uelektrani. Nitko nije znao zašto sudopremljeni u zatvor NKVD-a. Međuuhapšenima bilo je i političkih ikriminalaca. Još iste noći dvojicu suodveli na saslušanje. Miša, kriminalac,vratio sa slijedećeg jutra, dok supolitičkog zatvorenika Hižnjakapreslušavali dvadeset i četiri sata.

Doznali smo zašto je došlo do takovelikog zahvata. U Centralnoj radioniciza popravke radio je bivši pukovniksovjetske armije Kordubajlo. Bio je šefskladišta za gotove proizvode. Uhapšen

je prilikom velike partijske čistke iosuđen na dvadeset godina logora.Nekoliko godina radio je u rudnicima, aonda je, tako se pričalo, zbog dobrihveza sa NKVD-om dobio dobro mjesto.

Kad je izbio rat, Kordubajla je opsjelafantastična ideja da organizira ustanak.Okupljao je logoraše i pričao im kako jepovezan s vanjskim svijetom, kako uznjega stoji čitava grupa stražara ivatrogasci. Skupljao je podatke o jačinistraže i o drugim oružanim grupacijama.Kordubajlo je organizirao štab od osamljudi, sebe je imenovao glavnimzapovjednikom, a neke logoraše svojimzamjenicima. Miša je bio »šef štaba«.

Naravno, za to je doznao NKVD, pratio

Kordubajla i sve one koji su s njim imaliveze. Kad je NKVD imao na spisku većpo-priličan broj ljudi, pohvatao ih je sveodjednom. Već prilikom 174

prvog saslušanja Kordubajlo je svepriznao i broj pohapšenih popeo se nadvije stotine. Većina nije priznavala.Kordubajla poznaju samo letimično, a niostale članove zavjere ne poznaju. »Šefštaba« Miša, visok, mršav, kratkihbrkova, ćelav, moglo mu je biti okočetrdeset godina, ispričao mi je kako jedošlo do toga da i on sudjeluje u zavjeri.

Miša nikad nije imao nikakve veze spolitikom. Bio je šef provalničke bandeu Odesi koja se proslavila

senzacionalnom pro-valom u fi lijaludržavne banke 1934. godine. Miša injegova dva pomoćnika orobili su četirimilijuna rubalja i oko milijun i po uinostranim valutama.

Dvije godine nisu im mogli ući u trag.Jednoga Mišinog pomagača prijavila jenjegova ljubavnica, iako ništa nije znalao provali. Tom prilikom uhapsili su iMišu. U svijetu kriminalaca u NorilskuMiša je bio veliki autoritet, tako rećizakonodavac za kriminalce. Čim jedošao u našu ćeliju, to se odmahprimijetilo: svi kriminalci skočili su sasvojih mjesta i svaki je nastojao da muse na neki način dodvori. Miši nije bilopotrebno da izusti ijednu riječ. Bilo je

dosta da samo pokretom ili znakomnagovijesti što hoće, i to je bilo urađeno.Više je ličio na intelektualca negoli nasina bogata seljaka.

Mnogo mi je pričao o svom životu. Ublizini Odese njegov je otac imao lijepoimanje. Specijalizirao je povrtlarstvo ikonkuri-rao Bugarima koji su iz okoliceOdese opskrbljivali grad povr-

ćem. Mišin otac opskrbljivao je svježimpovrćem i prekooceanske brodove kojisu bili usidreni u odeskoj luci. Imao je ivlastiti kamion. A onda je došla 1929.godina, početak kolektivizacije.

Među prvima raskulačili su Mišina oca isve mu oduzeli. Čitavu njegovu obitelj,

koja se sastojala od devet članova,zajedno s još četrnaest obitelji utovarilisu u teretni vlak i poslali u Sibir.

175

Ali Miša je s još četiri momka iskočio izvlaka i vratio se u Odesu. Jedno vrijemeskitali su se po gradu, ali ono malonovaca što su imali uskoro su potrošili.Da bi mogli živjeti, noću su napadaliprolaznike. Poslije velike provale ubanku morali su napustiti Odesu jer imje NKVD bio u tragu.

Kad su ga uhapsili, Miša se bavio mišljukako da se osveti sovjetskoj vlasti zbogsvega onoga što su učinili njemu injegovoj obitelji. U I logorskom

odjeljenju Miša je dobio lakši posao,kao mnogi teški zločinci. Bio jekontrolor u elektrani. Imao je mnogovremena i mogućnosti da dođe u vezu svanjskim svijetom. Preko raznihpomagača uspio je doći do stvari koje sumu uljepšale život. Pa ni votke mu nijeuzmanjkalo. Imao je i ljubavnicu,čistačicu. Tada se počeo baviti mišljukako da pobjegne. Planuo je rat.Upoznao se s Kordubajlom, koji je znaoza Mišin obračun sa sovjetskom vlašću,za njegove veze s vanjskim svijetom.

Kad su stvari na frontu loše krenule,pukovnik Kordubajlo pomislio je da bitrebalo iskoristiti šansu i nekako sedočepati slobode. Najprije je pisao, kao

i mnogi drugi, molbu Staljinu u kojoj sežalio da je nevino osuđen i da jespreman poći na frontu i žrtvovati život.Na tu molbu nikad nije dobio odgovor.Kad mu je to propalo, Kordubajlo jepotražio druge putove do slobode. IMiša je također pisao Staljinu. Imao jeviše izgleda nego Kordubajlo jer nijebio politički prijestupnik. Poznato je dasu desetine hiljada kriminalaca pušteniiz logora i poslani na front.

Međutim, Miša je bio sin bogata seljaka,otac mu je prognan u Sibir, pa su sinaprecrtali na spisku.

Kordubajlo i Miša brzo su se našli iuskoro formirali ustanički štab koji jeimao zadatak da što više logoraša

zavrbuje za ustanak, da se dobro povežes vanjskim svijetom, naročito s onimljudima koji su nekada bili u logoru.

176

Prema planu, ustanici su trebalizaposjesti najvažnije zgrade NKVD-a:upravu norilskog kombinata, upravulogora i glavnu zgradu zatvorske straže.Poslije toga trebali su postrijeljati sveofi cire NKVD-a. Uspjeli su organiziratiizvjestan broj logoraša i ljudi iz grada.

Naravno, većina onih koje su zavrbovalinisu imali pojma što se događa, jer suvođe skupljali informacije oraspoloženju ljudi i prema tomesastavljali spisak ustanika. Tako je u

spisak ušao i Hižnjak. Ništa nije znao oavanturi Kordubajla i s njim je dolazio udoticaj samo službeno. Hižnjak jerukovodio nabavnim odjeljenjem utvornici metalne robe. Unatoč tomeKordubajlo ga je teretio da je i on znaoda se sprema ustanak. Hižnjak je biočovjek preko pedeset godina, snažan,onizak, nosio je prosijedu dugu bradu.Bio je to stari partijski radnik, poslijerevolucije rukovodio je poduzećem, aonda je 1937. godine u Minsku osuđenna deset godina logora »zbogštetočinstva«.

Slično se dogodilo i bjeloruskomseljačkom momčiću, malom Miški, kojije izdržavao deset godina logora. Blijed,

kestenjav, dvadesetčetverogodišnjimomak pravio se gluplji nego što je bio.

Ne sluteći ništa našao se na spiskuustanika. Miška je radio u tvornici kaotokar, i da bi još nešto zaradio izrađivaobi u slobodnom vremenu škare, noževe idrugo čega u Norilsku nije bilo. Nasaslušanju istražitelj je pitao Mišku je liizrađivao »hladno oružje«

za ustanike? Miška je priznao da jeizrađivao škare i noževe.

A to je bilo dovoljno za»kontrarevoluciju«.

Istraga protiv ustanika trajala je dvatjedna. Nakon dva mjeseca, u hodnicima

zatvora jedne se noći opet čula galama ilupa. I naša ćelija došla je na red.Trojicu, koji su bili umiješani uKordubajlov slučaj, izvukli su iz ćelije.Ostao je samo mali Miška. Njega suslijedeći dan pozvali da potpiše nekakvuceduljicu u kojoj je stajalo da je zbogsudjelovanja u »kontrarevolucionarnojorgani-177

zaciji« i zbog »pripremanja oružanogustanka« osuđen na deset godina logora.Od njih dvije stotine koji su bilipohapšeni u vezi s Kordubajlomstrijeljano je 164, ostali su dobili podeset godina logora. Osudu je izrekaospecijalni sud (OSO). Onog dana kad jeHižnjak trebao da bude strijeljan, rekao

mi je kako je sanjao strašan san.

- Osjećam da danas više neću biti međuživima.

Odveli su i Mišu, šefa svih kriminalaca i»šefa štaba«, a zapovjedništvo u našojćeliji preuzeo je Ivanov. Iako sukriminalci Ivanova priznavali kao svogašefa, ipak nije uživao autoritet ipoštovanje jednog Miše, koji nije trpiositne podvale, zakeranja, cinkanja fenfj edopuštao da kriminalci napadajupolitičke osu-

đenike.

Pošto je Kordubajlova grupalikvidirana, istog tjedna strijeljali su

veliku grupu kriminalaca, među njima iIvanova.

Bilo je nedjeljno poslijepodne kad sukriminalce izvodili na strijeljanje.Odigravale su se strašne scene: nisuhtjeli napustiti ćelije pa su ih moralivezati. Da ne bi vikali, gurali su im uusta takozvanu »krušku« od tvrde gume.Straža ih je tukla do krvi, vukla pohodnicima i dvorištu i onda ih kaocjepanice tovarila i odvozila u drugizatvor NKVD-a; tamo su ih strijeljali.

S političkim osuđenicima bilo je mnogolakše. Oni su išli na strijeljanje bezriječi, ili bi jednostavno rekli:

- Zdravo, drugovi!

Te nedjelje strijeljali su četrdeset iosam kriminalaca zbog sabotaže, a to jeznačilo da nisu htjeli na rad. Za rata biloje dovoljno da se tri dana ne ide na radpa da specijalan sud primijeni paragraf58, točku 14, a to je značilo smrtnuosudu. Prije rata za takve prijestupedobivale su se male administrativnekazne.

Poslije masovnih strijeljanja nekoliko jedana vladao mir i nikoga nisu zvali napreslušavanje.

178

ISTRAGA SE NASTAVLJA

Iznenadili su me još jedanput prilikom

preslušavanja. U sobi istražiteljazatekao sam još jednog svjedoka protivsebe, koji je u isto vrijeme bio u bolnicikada i ja. Ironija sudbine je htjela da se itaj zvao Brovkin. Iako nisu bili rođaci,bio mu je sličan.

Ponavljao je točno iste optužbe protivmene. Jedina razlika bila je u tome što jenadodao da, doduše, on nije bio samnom u istoj sobi, ali kad je dolazio uposjetu onom prvom Brovkinu čuo jesve razgovore koje smo vodili sestraOlga i ja.

Ja sam opet šutio, a dva ofi cira opet supotpisala zapisnik.

Javili su mi iz susjedne ćelije da se tamo

nalazi moj prijatelj Georg Bilecki i da jeu mojem slučaju suoptuženik. Poslijesam doznao da su Bileckoga ubacili unašu grupu bez obzira na to što je bio uII logorskom odjeljenju. Tako je biloveć treći put kako je Georg Bileckioptužen. Prvi put osudili su ga u Moskvina pet godina logora. Trebao je izaći naslobodu 19. listopada 1939.

godine. U predvečerje odlaska skupilismo se u njegovoj baraci VasilijČuprakov, Josef Berger i ja da toproslavimo. Bio je to događaj. Odlazionam je jedan od najbližih prijatelja.Čuprakov je uspio nabaviti čak i boculikera. Bilo je to prvi put što pijemalkohol nakon hapšenja. A Berger je

uspio pronaći pravu kavu.

Oko osam sati uveče sjeli smo na pričnei zamolili dežurnog, bio je to bivšisekretar partijskog rajonskog komiteta uSarato-vu, da nam skuha kavu. Uživalismo u njenom mirisu, izvukli smo izskrovišta bocu likera i natočili malo ukavu. Upravo kad smo htjeli da ispijemoza sretan odlazak Georga, na vratima suse pojavila dva logorska policajca.Pomislio sam da nas je netko prijaviozbog toga što pijemo alkohol. Dok samrazmišljao što bi to moglo biti, policajcisu nam prilazili. Zgrabio sam boculikera i sakrio je u hlače.

179

- Koji je među vama Bilecki?

Javio se Bilecki.

- Dobro - rekao je policajac - znači, tuste.

I policajci izađu. Mi smo se pogledali ipitali se što to znači.

Naravno, pokvarili su nam raspoloženje.Upravo smo se spremali da napustimobaraku, kad ponovo uđu isti policajci upratnji civila. Civil je prišao Bileckom:

- Uzmite stvari i pođite sa mnom, vi steuhapšeni.

Bilecki je uzeo svoje stvari i otišao bez

riječi. Tako je svršila naša oproštajnaproslava.

Bileckog su ponovno optužili poparagrafu 58, točka 10:kontrarevolucionarna agitacija. Predlogorskim sudom svjedočila su dvojicazatvorenika. Jedan je izjavio kako jekroz zid slušao pro-tusovjetskerazgovore koje je Bilecki vodio u drugojsobi. Drugi svjedok bio je šefsanitetskog odjeljenja u kome je Bileckiradio.

Istražitelj je tog svjedoka pitao što imada kaže o Bileckom.

- Ne znam ništa konkretno, ali jednoznam sigurno: Bilecki je

kontrarevolucionarni element.

Te dvije izjave bile su dovoljne daGeorga ponovno osude na pet godinalogora. Bileckoga više nikada nisamvidio.

180

BOŽIĆ 1941.

Bio je Božić. Sve je pucalo od velikehladnoće. Četrdeset ispod nule. Nismohtjeli na šetnju u zatvorsko dvorište.Onih bijednih deset minuta radije smosjedili u ćeliji i sjećali se lijepih dana.

Bilo je među nama ljudi koji su sanjarilikako će opet jednom u krugu svoje

obitelji proslaviti Božić. Ljudi susentimentalno pri-

čali o blagdanu mira i ponekom je suzadošla na oko. A bilo ih je koji su znalisasvim sigurno da slijedeći Božić nećedočekati. Dok smo tako razgovarali,otvore se vrata i u ćeliju upadne čovjek,sav u krpama, samo mu je glava bilaslobodna. U ruci je držao nešto čime jetrebalo da pokrije glavu. Rekao je tiho:

- Dobar dan.

To nije Rus, pomislio sam. Čovjek sejedva držao na nogama, gledao je okosebe gdje bi sjeo. Prišao sam mu.

- Odakle dolazite?

Pogledao me ispod oka i nije odgovorio.Ponudio sam mu da sjedne i zapitao gaodakle je i kojim jezikom govori. Jedvasam ga čuo kad je promrmljao:

- Mađar.

- Govorite li njemački?

- Malo.

Sjedio je jedno vrijeme, a onda je počeoodmotavati svoje krpe.

- Ovdje je vruće - prostenjao je inastavio skidati krpe.

Kad je skinuo nekoliko krpa zaprepastilismo se kada smo vidjeli da je kost i

koža. Kad se taj skelet ne bi kretao,čovjek ne bi povjerovao da je živ.Kriminalci su počeli dobacivati šale nanjegov račun i postavljati mu ironičnapitanja.

- Što je, bratac, izdaleka, a...? Gdje su tikovčezi?

181

Toga dana nisam uspio razgovarati sMađarošom, tako se zvao došljak.Slijedećeg dana, kad je Mađaroš malootpočinuo, doznao sam da je pobjegaosa svog radilišta, ali su ga uhvatili. Pitaosam ga kamo je zapravo htio bježati?

- Kući, u Rumunjsku.

- A znate li vi kako je to daleko?

Slegao je ramenima.

Poslije doručka postao jerazgovorljiviji. Ispričao mi što se s njimdogodilo.

Madaroš je bio porijekom izTransilvanije, iz mjesta Kubet koje jepripadalo Rumunjskoj, po nacionalnostiMađar. Godine 1939. pozvali su ga urumunjsku vojsku i poslali u garnizon uBesarabiju. Kako je Besarabija poslijepakta Hitler-Staljin pripala Rusima,Madaroš se pješice uputio, s još petzemljaka, prema mađarskoj granici.Zapovjedništvo sovjetskih trupa dalo imje propusnicu. I tako su vojnici došli u

Vorohtu, pet kilometara blizu mađarskegranice. Vojnici su sjeli u jednugostionicu da nešto pojedu. Pojavio seofi cir NKVD-a i upitao ih što rade.Pokazali su mu papire i rekli da idusvojim kućama. Ofi cir ih je pozvao dapođu s njim u štab. Tamo su zapisalinjihova imena i nakon nekoliko satiotpremili ih u grad Kosov i zatvorili.Poslije osam dana transportirali su ihkamionom u okružni grad Stanislav, azatim priključili masovnom transportukoji je išao u Krasnojarsk.

U Krasnojarsku su ih ukrcali na brod zaNorilsk. U Norilsku su im pročitaliosudu da su zbog prekoračenja sovjetskegranice osu-

đeni na pet godina logora. Teški radovi inepodnošljiva klima uni-

štavali su Mađaroša tako da je od jakogaseljačkog momka ostao skelet. Nije višeimao kuda, pomislio je na samoubojstvo,ali nije imao dovoljno hrabrosti.Napokon je odlučio da bježi. Pošto senakon nekoliko dana oporavio, rekao mije da tek sada uviđa 182

kako je nemoguće pobjeći iz Norilska.Pozvali su ga na saslušanje.

Istražitelj nije mogao nikako da sesporazumije s Mađarošom. Na njegovumolbu pozvali su mene kao tumača.Objašnjavao sam istražitelju kakopokušaj bjega ne treba da uzme ozbiljno

jer ovaj skelet, a ne čovjek, nije mogaostići daleko. Istražitelj je bio tolikopametan da nije primijenio paragraf 58,točku 14, koji predviđa smrtnu kaznu,već paragraf 82: pet godina logora.Logorski sud osudio je Mađaroša na trigodine logora. Tako je sad imao sveu-kupno osam godina. Nekoliko tjedanabili smo zajedno u ćeliji.

Madaroš je bio sretan, nije morao ići natežak rad i bilo mu je toplije. Bojao sedana kada će morati opet u logor.Ponekad bi sjeo u kut i tiho plakao.Tješio sam ga da će se rat uskorozavršiti a on će se vratiti u svojuTransilvaniju.

- Ne plačem ja zbog sebe, već zbog

svoje majke. Rusi će doći u moje mjestoKubet, istjerat će majku iz kuće i odvućije, kao i mene, u ovu zimu.

Nasmijao sam se. Bio je siječanj 1942.godine. Nijemci su i dalje prodirali uRusiju, a ovaj seljak se bojao da Rusi nedođu u Kubet. Kad sam poslijerazmišljao o njemu uvidio sam koliko jebio u pravu. Madaroš je otišao u logor inikada ga poslije nisam vidio. Ne znamda li se sreo sa svojom majkom uKubetu.

183

KOLJA PRIČA KAKO SEORGANIZIRA KOLHOZ

Stanovnici ćelije mijenjali su se, jedinosam ja ostajao. Prošlo je već polagodine kako je nada mnom lebdjelastalna neizvjesnost. Novi su donosilirazličite vijesti. Enkavedeovci supostajali sve nervozniji zbog prodiranjaNijemaca. Nervozu su pojačavali razniavanturistički pothvati kao što je bioKordubajlov. Strijeljanja su bila nadnevnom redu, izgledi da se spasimobili su sve manji. U zatvor NKVD-apristizale su nove grupe iz raznih logora,pa čak iz grada. Bilo je dovoljno da seneki logoraš požali na težak rad ili slabuhranu. NKVD bi odmah stupio u akciju.Ni kriminalci nisu više dobro prolazili.Strijeljali su ih u masama. U

ćelijama su se odigravali strašni prizori.Kriminalci koji su znali da su imizbrojeni dani terorizirali su političkezatvorenike, oduzimali im kruh, psovaliih i govorili kako će uskoro doći Hitler ikako je sad došlo vrijeme da se svekomuniste povješa na prvu gredu. Mnogikriminalci bili su nekada seljački sinovi,političke zatvorenike smatrali sukrivcima što su njihovi roditeljiprognani u Sibir.

Mladić Kolja naročito se isticao međuonima koji su psovali političkezatvorenike. Poslije odlaska Ivanovapostao je šef kriminalaca u našoj ćeliji.Moji odnosi s Koljom bili su dobri, nijeznao da sam komunist, a prema

inostrancima odnosio se s poštovanjem isimpatijama. Neprekidno je navaljivaoda mu pričam o životu u inostranstvu.Svaki put kad sam govorio o Austriji,Francuskoj ili Jugoslaviji, on biponavljao jedno te isto pitanje:

- A ima li tamo kolhoza?

Kad sam mu rekao da u tim zemljamanema kolhoza, bio je oduševljen. Naponovno navaljivanje da mu pričam oinostranstvu, upitao sam ga zašto tolikomrzi kolhoze.

184

Evo njegove priče.

Koljini roditelji živjeli su u selu koje jebilo udaljeno od Kra-snodara šezdesetkilometara. Otac je imao dvanaesthektara dobre kubanske zemlje koja jemogla prehraniti obitelj od četrnaestoročlanova. Godine 1929. kružila je vijestda će sve kolektivizirati.

Seljaci su o tome razgovarali, ali nitkonije znao što je to kolek-tivizacija. Jednisu govorili da će žena postati zajedničkasvojina, drugi da će roditeljima oduzetidjecu. Nitko nije govorio o tome što ćebiti sa zemljom i stokom. Većina seljakaimala je osam do trideset hektara zemlje.Veleposjednika nije bilo. Neki seljacizapošljavali su seosku sirotinju, alivećina je obrađivala zemlju sa svojom

obitelji. Za žetve su svi radili, odšestogodišnjeg djeteta do starca. U selu,koje je imalo dvije hiljade stanovnika,bilo je vrlo malo seoske sirotinje. Ujesen 1930. godine došla je komisijarajonskog sjedišta i pozvala seljake nasastanak. Svi su došli osim djece ibolesnih. Predsjedavao je siromašanseljak i objavio da sekretar partijskograjonskog komiteta želi govoriti okolekti-vizaciji. Pojavio se neki mladić idva sata govorio o kolhozima.

Na kraju je pozvao sve one koji su zasovjetsku vlast da stupe u kolhoze. Zatimje predsjednik upitao želi li netkogovoriti. Svi su šutjeli. Ipak se javila zariječ mlada Kozakinja i zapitala:

- A kako je s tim kolhozima, da li je tonešto privremeno ili zauvijek?

- Od danas će postojati samo kolhozi,znači zauvijek - odgovorio je sekretar.

U dvorani je došlo do vike.

- Ne, to mi nećemo, ako je zauvijek, ukolhoze ne idemo!

Sekretar je ponovno uzeo riječ.Nabrajao je sve prednosti kolhoza,pričao o prekrasnim strojevima koji ćedoći iz grada, o velikim prinosima. Dokje govorio poletjele su kamenice. Došloje do gužve i komisija se jedva izvukla.

185

Poslije dva tjedna došli su neki ljudi izgrada. U općinu su pozvali neke seljakei rekli im da su kulaci, jer upošljavajutuđu radnu snagu. Počelo jeraskulačivanje. Dvadeset i dvije bogateobitelji iz sela došle su prve na red. Sveim je oduzeto: zemlja, stoka i kuća.Njihova imovina proglašena jevlasništvom kolhoza. Slijedećeg danaosvanuo je odred vojnika NKVD-a.Nitko se iz sela nije mogao maknuti. Upratnji nekih seljaka komisija jeobilazila kuće bogatih seljaka iizbacivala ih iz njihovih domova.

Mogli su ponijeti nešto malo stvari iživežnih namirnica. Neki su napuštalisvoje domove bez otpora i useljavali se

u kućice koje im je odredila komisija.Drugi su lijegali na zemlju zajedno sdjecom i nisu htjeli napustiti svoj dom.Vojnici su razbijali vrata i iznosili ljudeiz njihovih kuća. Čitavo je seloodjekivalo od plača djece i psovanjaodraslih.

Toga dana komisija je uspjelaraskulačiti samo polovinu, a četiriseljaka koji su se motikama i kosamasuprotstavili komisiji svezali su inekamo odveli. Iz napuštenih nastambičulo se muka-nje nenahranjenih inepomuženih krava.

Slijedećeg dana komisija je htjelanastaviti, ali je naišla na jači otpor.Skupilo se čitavo selo naoružano

motikama i kosama. Komisija sepovukla. Seljaci su pošli u kuće onihkoji su surađivali s komisijom, izvukli ihna cestu i gazili po njima. Četvoricu suubili, ostali su se spasili bijegom.Bogati seljaci vratili su se svojimkućama. Tri tjedna nitko nije dolazio uselo. Ali jedne noći seljake je probudioglasan lavež pasa. Cesta je bila punakamiona, refl ektori su bacali snažnosvjetlo. Nitko se nije usudio izaći izkuća. U šest sati ujutro pokucali suvojnici na vrata i pozvali seljake dadođu pred općinu. Seljaci su izašli izsvojih domova. Pred općinom je sjediosekretar rajonskog komiteta i ofi cirNKVD-a.

Ofi cir je izvukao nekakav papir ipročitao odluku okružnog izvršnogkomiteta da se svi oni kulaci koji supružili otpor i ubili 186

četiri seljana protjeruju u Sibir zajednos obiteljima. Osim toga, krivcima zaubojstvo će se suditi. Njihove kuće,zemlju i stoku dobit će bezemljaši kojiće organizirati kolektivna gospodarstva.

Naočigled sviju utrpali su u kamionedvadeset i dvije obitelji i pod jakomstražom odvezli ih u nepoznatom pravcu.U kuće bogatih seljaka uselili suosamdeset bezemljaša zajedno saženama i djecom. Slijedećeg jutrasazvali su skupštinu i pozvali samobezemljaše. Na skupštini je donijet

zaključak o osnivanju kolhoza.

Za predsjednika su izabrali radnika izharkovske tvornice lokomotiva kojeg jeposlala Partija. Najveću kuću jednogkulaka upo-trijebili su kao sjedištenovog kolhoza koji je dobio ime »Put usocijalizam«. Selo je zahvatila panika.Seljaci su počeli klati stoku.

U proljeće mogla se vidjeti samo tu itamo poneka krava. Preko cijele zimezaklali su oko tri hiljade krava, volova ikonja, a broj zaklane sitne stoke, svinja,ovaca i koza bio je još veći. Kolhoz jepočeo raditi tako da su svu stoku snapuštenih posjeda utjerali u jednuveliku staju. Tako su i konji i svinje i

guske i kokoši bili satjerani na jednugomilu. Odredili su ljude koji će sebrinuti o stoci. U roku od tri mjesecastoka je bila prepolovljena. Došlo jeproljeće. Radovi u kolhozu slabo sunapredovali. Nije bilo ljudi koji ćeobrađivati velike površine, a seljaci suse bojali: ako obrade više, više će imoduzeti. Uradili su toliko da održe stokui obitelj.

U jesen je došla komisija i propisalasvakom seljaku koliko će žita, mesa,mlijeka i maslaca dati državi. Zahtjevisu bili takvi da seljačkoj obitelji nijeostalo ništa. Onaj tko državi nije navrijeme predao otkup bio je kažnjen. Alini to nije bilo dosta. Objavili su da

državni otkup nije zadovoljio i da gatreba ponoviti. Ali seljaci nisu davaliništa. Onda su u selo dolazile grupeenkavedeovaca i partijskih ljudi,obilazili kuće i naređivali seljacima dapredaju žito. Pretraživali su smočnice,staje, podizali podove i tražili žito. Napolja su izvodili pse koji su pronalazilijame sa skrivenim 187

žitom. Kad se spustila noć, nitko odpartijskih ljudi i novih kolhoznika nijese usudio izaći na cestu. Ujutro bi našlipartijskog čovjeka s rasporenimtrbuhom, a u trbuhu žito i ceduljicu:

»Eto vam žita!«

Sa zimom je došla i glad. Ono malo

stoke što je ostalo poklali su i pojeli. Uproljeće 1931. godine iznureni iizgladnjeli seljaci jedva su mogliobrađivati polja. Mnogi su poumirali odgladi, a neki su bježali u gradove,prosjačili i na taj način spašavali živote.

Došlo je ljeto, polja su ostalaneobrađena. U selo ponovo dolaziNKVD i objavljuje da se zbog»sabotaže« većina seljaka protjeruje uSibir. Dali su im svega tri sata da sespreme. Svaki član obitelji mogao jeponijeti šesnaest kilograma. Otjerali suih na stanicu, utovarili u teretne vagone ipod pratnjom NKVD-a otpremili u Sibir.Svakog dana otvarali su vagone i davaliim vruće vode, a svaka tri dana kilogram

kruha na čovjeka. Putovali su četiritjedna i zaustavili se u gradu VerhniUdinsk. Mnogo je seljaka umrlo na tojkalvariji, a mnogi su oboljeli. One kojisu ostali na životu smjestili su u nekakvebarake gdje su četrnaest dana mirovali.

Hranili su ih triput dnevno. Onda su ihpodijelili u tri grupe koje su pošle narazne strane. Grupa u kojoj je bilaKoljina rodbina pošla je u pratnjienkavedeovaca u nepoznatom pravcu.Na kola su utovarili djecu, starce injihove stvari, a ostali su krenuli pješicekroz šumu. Sretali su logoraše koji susjekli šumu. Svakih dvadeset i petkilometara odmarali bi se u šatorima ilibarakama u kojima su stanovali logoraši.

Ako je kišilo, čekali su i po nekolikodana da nastave put. Blato do koljena.Ušli su u prašumu, tri stotine i pedesetkilometara duboku, i tu se zaustavili.Njihova grupa brojila je dvije stotineljudi. Okupili su ih na jednoj livadi, krajpotoka, i ofi cir NKVD-a pročitao im jeodluku vlade koja iseljenim seljacima za»vječna vremena« dodjeljuje zemljukoja se nalazi u krugu od dvije stotine ipedeset kvadratnih kilometara.

188

Tu mogu obrađivati zemlju i uzgajatistoku. Onaj tko napusti naselje bit ćekažnjen sa deset godina zatvora. Zatim jeofi cir odr-

žao govor i rekao da su počinili zločinprotiv sovjetske vlasti i da ih je za totrebalo strijeljati. Međutim, sovjetskavlast je humana i pruža im priliku da uovom bogatom kraju, gdje ima mnogozemlje i šuma, stvore nov život.Sovjetska vlast dat će im oruđe i onimogu odmah graditi kuće, a dobit će naposudbu i sjeme za sjetvu. Pozvao jeseljake da pokose što više sijena zaishranu stoke. Svaka obitelj dobit će nakredit po jednu kravu. Dvadeset konjskihzaprega, koje su vukle seljačke stvari,šest krava, koje su djecu opskrbljivalemlijekom, i poljske kuhinje - sve je toostalo seljacima. Nakon dva mjesecasagradili su trideset drvenih kući-ca,svaka je imala po jednu veliku sobu i

kuhinju. Zapovjednik njihova naselja bioje ofi cir NKVD-a, dobar čovjek,pomagao je seljacima. Kad je trebalo ićipo liječnika, ili donijeti iz susjednoglogora čavle, on bi prejahao na konju ipo trista kilometara samo da pomogneljudima. Iz grada je donio i dvadesetlovačkih puša-ka i podijelio ihseljacima da love divljač koje je bilo uizobilju.

Došla je jesen. Zapovjednik je skupioseljake i rekao im:

- Selo je tu, sad treba da ga krstimo.Kako da ga nazovemo?

Predlažite!

Svi su šutjeli. Javio se starac i predložioda novo selo nazovu imenom ljubljenogvođe Komunističke partije SovjetskogSaveza. Zapovjednik kao da nije čuostarčevu ironiju. Rekao je da bi bilobolje da se selu dade neutralno ime.Složili su se s »Berezov-kom«. Uokolici su brezove šume. Prošlo jenekoliko godina i novo selo dobilo jeizgled kao sva ruska sela: s lijeve idesne strane široke ceste stajale subrvare. Zemlja je bila plodna i davala jebogatu žetvu.

Mnogi su uzgajali pčele. Većina je imaladvije do tri krave i svinje. Zimi su išli ulov. Neki su postavljali klopke zasrebrne 189

lisice. Stariji svijet pomirio se s novimprilikama i trudio se da ne misli naprošlost. Omladina je bila zadovoljna.

Ali jednog dana zapovjednika smijene.Imao je odviše razumijevanja za seljake.Umjesto njega postavljen je brutalanmladić. Odmah su počele nove muke.Naredio je da svatko tko želi putovati urajonski grad mora imati propusnicu, akad bi ljudi dolazili i molili ga da imizda dozvolu, on bi upriličio pravopreslušavanje: zašto, na koliko dugo,kome?

Jednog se dana sjetio da se seljacibogate i da to predstavlja opasnost zaSovjetski Savez. Otputovao je u okružnicentar i vratio se poslije sedam dana

zajedno s još jednim čovjekom. Sakupioje seljake i održao kratak govor iz kogasu seljaci razumjeli da je došlo vrijemeda se organizira kolektivnogospodarstvo. Oni se tome nisu opiralijer su znali što bi im se dogodilo.Stvoren je kolhoz, a predsjednik jepostao čovjek koga je doveozapovjednik.

Kad je došla zima, Kolja je s joščetvoricom pobjegao iz sela.

Putem su napali dva čovjeka koji su sevraćali iz grada i oduzeli im dokumente inovac. Prilikom slijedećeg pokušajanapadnuti su se branili. Iz obližnje kućedotrčali su ljudi. Razbojnici su pre-dani

miliciji i svaki je dobio deset godinalogora.

U logoru je Kolja ubio »narjadčika«,zatvorenika koji druge raspoređuje narad, jer ga nije htio prebaciti na lakšiposao. Dobio je novih deset godina.Sada se ponovno nalazio u zatvoru zbogsabotaže. Kako je već izvršio dva teškazločina, Kolja je očekivao smrtnu kaznu.

190

STRIJELJANJA NA TEKUĆOJ VRPCI

Budući da sam odlučno odbijao dapotpišem bilo kakav dokument, istražnisudac nije me zvao na saslušanje. ZatvorNKVD-a bio je tako prenatrpan da je

jedan dio logoraša pod istragomprebačen u drugi zatvor. Za razliku odprvog, koji je bio drvena gra-

đevina, drugi je bio sagrađen odkamena. Prizemna zgrada bila jedugačka četrdeset metara. Dužpolumračnog hodnika sa svake stranenalazilo se po dvadeset ćelija različitihveličina u kojima je na pričnama bilomjesta za četiri do četrdeset ljudi. Iovdje je bilo smješteno tri do četiri putaviše zatvorenika. Kao i u prvom zatvoru,i ovdje je polovica ćelija bila određenaza one koji su bili osuđeni na smrt.Željezna vrata s rešetkama dijelila sućelije smrti od ostalih ćelija. Na krajuhodnika nalazila su se četiri »karcera«.

Lijevo od glavnog ulaza nalazio sezatvorski ured, a pored njega velikaprostorija od četrdeset kvadratnihmetara koja je bila izoli-rana olovnimpločama i u kojoj su strijeljali.

Stavili su me u ćeliju broj četrnaest. Kadsam ušao, odmah sam se sjetio Butirke uMoskvi. Osamdeset ljudi, koliko ih jeovdje bilo smješteno, sjedilo je napolagolo jer je zbog prenatrpanosti biloveoma vruće. Sreo sam i nekolikoznanaca iz logora, a neke sam poznavaoi iz prvoga norilskog zatvora. Ovdje jebilo naroči-to mnogo ofi cira iz baltičkihzemalja. Donedavna su se nalazili uspecijalnom logoru za baltičke ofi cirena jezeru Pjasino, četrdeset kilometara

od Norilska. Sada je jedan dio ofi cirabio prebačen u zatvor, dva mjesecaposlije početka njemačko-ruskog rata.

Dobio sam mjesto pored estonskoggenerala Brodisa, ležao je desno odmene, a s lijeve strane smjestio senjegov ađutant kapetan Ruberg. Ovdje suse nalazili i estonski kapetan Lujk,Letonci: natporučnik Grumberg, kapetanLidaks i još neki čijih se 191

imena više ne sjećam. Najistaknutijimeđu ofi cirima bez sumnje bijašegeneral Brodiš. Postali smo dobriprijatelji. Bio je to veoma obrazovančovjek i odličan vojni stručnjak. Tečnoje govorio njemački, ruski, engleski,francuski i talijanski. Naročito je dobro

poznavao francusku i njemačku kulturu.U Njemačkoj je proveo nekoliko godina,a u Parizu je pohađao generalštabnuakademiju.

Uhapsili su ga zajedno s estonskimministrom rata generalom Lajdonerom.Lajdonera su strijeljali u logoru prijepočetka rata.

U drugom norilskom zatvoru nalazili suse zatvorenici koji su čekali da ih stavepred sud, ili oni koji su čekali presuduOSO-a, Specijalne sudske trojke. OSOizriče presude u kontumaciji.

Mnogi zatvorenici koji su se nalazili utom zatvoru nisu znali da su već osuđenina smrt. Kad su ih vodili u prostoriju za

strijeljanje, mislili su da ih vode predsud. Bilo je u tome i neke prednosti jersama smrt nije bila najstrašnija. Mnogisu čeznuli za smrću.

Strašno je bilo čekanje u mukama, kojeje često trajalo mjesecima, pa čak igodinama.

Ovdje sam sreo jednog Tata, pripadnikamalenoga muhame-danskog naroda kojiživi u planinama Kavkaza. Toga mladogKavkasca logorski je sud osudio na smrtzbog izjave u korist Tu-raka. Već je polagodine čekao na rješenje molbe zapomilovanje.

Smrtnu presudu poništio je okružni sud.A kako nije bilo for-malnih uvjeta za

novu istragu, opet je predan logorskomsudu, a ovaj ga je ponovno osudio nasmrt. Tako se to ponavljalo tri puta.

Poslije dvogodišnjeg boravka u ćelijismrti napola je poludio.

Napokon su mu pomogli: strijeljali suga.

Kao i u prvom zatvoru, i ovdje su sezajedno nalazili kriminalci i političkizatvorenici. I ovdje je glad bila velika.Kad se dijelio kruh, dolazilo je dotučnjave.

Kruh je preuzimao starješina ćelije odslužbujućega zatvorskog nadglednika idijelio ga zatvorenicima s daske na

kojoj su 192

bile složene porcije. Nekima se činiloda je ova ili ona porcija veća, naročitoje oštra borba bila za okrajke. Da ne bidolazilo do svađa za vrijeme dijeljenja,složili smo se da se i okrajci dijele poustaljenom redu.

Svatko je pazio da ga ne preskoče. Nekisu već uveče upozoravali starješinu:

- Starosta, sutra je moj red.

Kakvo je bilo razočaranje kadslijedećeg dana ne bi stigao nijedanokrajak.

Toplo jelo dijelio je zatvorenicima sam

nadglednik. Bure s jelom nalazilo se uhodniku pred vratima. Zatvorenici bi seu ćeliji postavili u jednored i pristupilivratima, gdje bi im nadglednik pružaolimenu zdjelu s juhom. Nadglednik jebrojio porcije koje je dijelio. Kad biizdao onoliko koliko je bilo zatvorenikau ćeliji, zatvorio bi vrata. Često bi sedogađalo da posljednji ili pretposljednjine dobije jelo. Naime, neki bi po dvaputa stali u red.

Događalo se da se nadglednik prevario ubrojanju i nije izdao određeni brojporcija.

Bilo je zatvorenika koji su se naročitoradovali danima masovnih strijeljanja.Tada bi se preostale porcije dijelile kao

dodaci.

Rijetko su kada politički zatvoreniciuzimali takve »dodatke«, iako je gladbila velika.

U drugom je zatvoru bilo manjemonotono nego u prvom.

Svakog se dana nešto događalo što binas potreslo. Naročito mnogo poslazadavali su nadglednicima zatvoraosuđenici na smrt, pa i sama strijeljanja.Iz ćelija smrti čuli su se krici. Osuđenicina smrt tražili su više hrane. Ali stražaribi obično odgovarali:

- Ništa vam više ne treba, vaši su daniodbrojeni.

Tada bi se čule najstrašnije psovke.Onda bi stražari kandidate smrtiizvlačili na hodnik i strahovito ihisprebijali.

193

Strijeljalo se noću. To je u čitavomzatvoru izazivalo strahovito uzbuđenje.Mnogi osuđenici na smrt odbijali su danapuste ćeliju i stražari su moraliupotrijebiti silu, pri čemu su stradavali ioni koji još nisu bili na redu. Često sečitava ćelija opirala krvnicima, tako dasu žrtve prije strijeljanja bile temeljitoispremlaćene.

Događaji u ćelijama smrti djelovali suna čitav zatvor. Dolazilo je do

masakriranja. Tih dana stražari bidobivali votku. Neki su bili tako pijanida su se jedva držali na nogama.Ohrabreni alko-holom potpuno supomahnitali. Urlici su se čuli i izvanzatvora.

To je prisililo NKVD da strijelja danju.

Redovito se počinjalo u četiri sataposlije podne. To se znalo već zavrijeme dijeljenja ručka. Po pijanimlicima stražara znalo se da je danas»mesni dan«. Leševe bi otpremali noćukamionima i pokapali u masovne jamena zatvorskom groblju.

Sve je to djelovalo na logoraše u ćeliji.To više nije bio uobi-

čajeni život zatvorenika u ruskimzatvorima s obaveznim fazama:saslušanje, batine, glad, na krajupresuda.

Ovdje je svatko čekao smrt.

Samo je bilo pitanje vremena kada ćedoći na red.

Mnogi su imali običaj da od četiristotine grama kruha, koliko bi primiliujutro, odijele dva do tri komadića, dabi im ne-

što ostalo za ručak ili večeru. Rus nemože s užitkom ručati ako nema baremkomadić kruha. Ovdje je bilo malo onihkoji su čuvali kruh, svatko se bojao da

neće dočekati ručak.

Jednog jutra, kad smo se probudili,general Brodiš mi je rekao:

- Danas ćemo dobro doručkovati.

Nisam ga shvatio.

General izvuče svoju vrećicu koju jedržao pod jastukom da mu je ne biukrali.

194

- Ovdje imam nekoliko kocki šećerakoje sam sačuvao da bi na dan estonskognacionalnog praznika priredio svečanidoručak, ali čini mi se da taj dan neću

doživjeti, pa ćemo to učiniti danas.

- Uvjeren sam da ćemo doživjeti jošmnogo svečanih dana.

Nemojte dirati taj šećer - odgovoriosam.

General odmahne rukom. - Nisam takavoptimista kao vi.

Zatim se okrene Rubergu.

- Gospodine kapetane, molim vas,pobrinite se da bude dovoljno»kipjatoka« i pozovite naša dva druga.

Mislio je na dvojicu estonskih ofi cira.

Kad je stigao »kipjatok«, estonski oficiri sjeli su na naše prič-

ne. Sjedili smo u krugu. Umjestostolnjaka stavili smo prljavi ručnik. Izlimenog lonca izlazila je vruća para.Pred svakog je stavio kocku šećera. Svrućom slatkom vodom jeli smo kruhkoji smo upravo dobili. Kad je svečanidoručak bio završen, naši se gostizahvale i udalje. Brodiš se okrene knama:

- Sada preostaje samo još jedno:napisati testament.

- Nemojte kvariti dobro raspoloženjeposlije tako dobrog do-ručka - rekaosam.

- Navikao sam gledati istini u oči.

- Zar stvarno mislite da će nasstrijeljati?

- Ne samo što mislim, već sam siguran.Radi se o danima.

- Ne želim izgubiti nadu.

General je neko vrijeme šutio. Zatimreče:

- Sjećam se kako sam kao mladi ofi cirdošao u pogranični grad Suvalki.

Bio je lijep život u tom gradiću. Mladedjevojke, promenada pred željezničkomstanicom. To su bila vremena!

Zagledao se nekamo u daljinu, glas muje bio uzbuđen.

195

- Recite, zašto ste dopustili da vas Rusiodvedu u Sibir? - upitao sam ga.

Razmišljao je neko vrijeme.

- Pa, to je duga priča.

- Pričajte - zamolio sam ga.

- Ispričat ću vam kako je do toga došlo.Naša je tragedija po-

čela onog dana kad smo Rusimadopustili da u našoj luci izgrade

uporišta. Tada su neki mislili da nasugrožava Njemačka. Zbog zauzimanjaSudeta i aneksije Austrije uplašili smose da ćemo izgubiti samostalnost. Ja sambio protiv toga da sklopimo ugovor saStaljinom, ali Lajdoner, koji je bioministar rata, zastupao je jednakostanovište kao i naši građanskipolitičari; naime, da je najbolje ako se sRusima privremeno nagodimo. Jedino suse socijaldemokrati opirali sklapanjuugovora da se u našoj zemlji sagraderuske ratne baze. Pridružio sam semišljenju socijalde-mokrata. Lajdoner,moj pretpostavljeni, stanovao je samnom u istoj kući i često sam gasusretao. U kritičnim danima bili smoneprestano zajedno. Tjedan dana prije

zaključenja ugovora s Rusima ustao samnoću jer nisam mogao spavati.Zabrinjavala me sudbina republike.

Pozvonio sam kod Lajdonera i kad samsobarici rekao da moram hitnorazgovarati s ministrom, ona mi reče danije sam i da su kod njega neka gospođa.Navaljivao sam da me najavi.

Došao je Lajdoner koji je drhtao,začuđeno me pogledao i upitao što sedogodilo. Zamolio sam ga za razgovor.Predložio je da pričekam jedan sat.Vratio sam se u svoj stan koji se nalaziokat niže. Nije prošlo ni pola sata, kad pomene dođe sobarica.

Ministar me odveo u svoju sobu i za

sobom zaključao vrata.

- Želim s tobom razgovarati kao sprijateljem - rekao sam.

- Govori, što se dogodilo?

196

- Zar ćemo zaista dopustiti da Rusizauzmu našu zemlju?

- Nije to čitava zemlja ako im na nekovrijeme ustupimo uporišta.

- To je samo početak, a ti si ofi cir imorao bi znati da ih više nikad nećemomoći izbaciti.

- Što predlažeš? Rat protiv Rusa? -upita.

- Da, ja sam za to da se odupremo akoRusi pokušaju ući protiv naše volje.

- Koliko ćemo se dugo moći odupirati?Tri dana? Tjedan dana?

Onda više neće biti zadovoljni sbazama, zauzet će sve.

- Nećemo biti sami. Zapad će biti snama.

Svanulo je, a Lajdonera nisam mogaouvjeriti da je otpor potreban. Shvatiosam da je sve izgubljeno.

Vratio sam se u svoj stan, telefonirao uured da neću doći i odvezao sam sesvom starom ocu koji je nedalekoTallina radio kao šumar.

Ispričao sam mu što nas čeka. On minajprije nije htio vjerovati. Onda smostali razmišljati što da učinimo.Predložio sam mu da se preselimo uNjemačku. Moj otac, koji je bio rođen uNjemačkoj, odbio je da kod Hitlerapotraži utočište pred Staljinom. Želio jeostati kod kuće. Unatoč dugotrajnomnagovaranju otac nije pristao da napustiEstoniju. Rekao je da su njegovi daniodbrojeni i da više nema vremena tražitinovu domovinu.

Vratio sam se u Tallin u nadi da ću ipak

naći neke ljude koji su poput menespremni da brane domovinu. Ali već jebilo prekasno.

Tek kad su Rusi zauzeli najprije jedandio, a zatim čitavu zemlju, ljudi sushvatili da je sve izgubljeno. Neko suvrijeme podnosili našu civilnu upravu,ali ubrzo su počela hapšenja ideportiranja.

Najprije je na red došla buržoazija,zatim bogati seljaci, inteli-gencija, nakraju mi. Prvo su nam rekli da nasprivremeno šalju u vojnu akademiju radinadopune školovanja. Odveli su nas na197

vježbu u neku šumu u blizini Tallina.

Kad se skupilo nekoliko stotina ofi cirastare estonske armije, došli suenkavedeovci, koji su prethodnoopkolili šumu, i zatražili od nas dapredamo oruž-

je. Nije imalo smisla odupirati seartiljeriji i mitraljezima. Sada smouvidjeli u kakvu su nas klopku uvukli.Svatko je uzdignutih ruku morao statipred ofi cire NKVD-a koji su naspretraživali, zatim smo se morali skinutidogola. Postrojili su nas, odjeća jeležala pred nama. Prošlo je nekoliko satidok su nam dopustili da se ponovnoobučemo. Enkavedeovski specijalitet!Zatim su nas natovarili na kamione iodvezli na željezničku stanicu. Na

stanici Tallina stajao je teretni vlak, amaleni prozori na vagonima bili suzakovani limom. Vagoni su bilipodijeljeni u dva dijela, svaki dio bio jezatvoren žičanom rešetkom. U svakomodjelu nalazile su se drvene prične i usvaki je vagon strpano osamdeseteroljudi. U

hodniku je dežurao enkavedeovac. Pazioje na svaki pokret. Nije dopustio daglasno razgovaramo.

Na stanicama su po vagonima kucalivelikim drvenim ma-ljem. Noću je tobilo naročito neugodno. Na taj su načinispitiva-li je li vagon oštećen. Događalose da zatvorenici iskaču iz jurećegvlaka. Dalje je sve išlo uobičajenim

putem, kroz različite etapne stanice kojese nalaze duž velike sibirske željezničkepruge, sve do Krasnojarska. UKrasnojarsku su nas ukrcali u velikuzatvorenu barku. Mali brodić koji je zasobom vukao četiri takve barke dovezaonas je do donjega kraja Jeniseja. Našu jebarku, koju su već u Dudinki otkačili,dovezao do rijeke Valjek, zatim smorijekom stigli do jezera Pjasino. Ovdjesmo neko vrijeme stanovali u šatorima.Svi su morali teško raditi. Ja i joštrojica generala dobili smo, zbogstarosti, »lagan« posao: čistili smozahode.

Tako je to trajalo sve do početka rata.Da je počeo rat saznali smo tek kad su

mene i dvadeset i petoricu drugova, 5.kolovoza 1941, otpremili u norilskizatvor.

198

Zatim su me odveli na preslušavanje.Optužili su me. Ostao je samo mali brojtočaka u paragrafu 58 za koje me nisuokrivili. Optužba je glasila: veleizdaja,veze s neprijateljem, služba uneprijateljskoj armiji, teror ikontrarevolucionarna agitacija. Sve sampriznao. Bilo mi je svejedno po kojemće me paragrafu strijeljati.

Razgovarajući nismo ni opazili da jevrijeme odmaklo i da je već podne. Kadsu prvi zatvorenici dobili juhu, stražari

su već bili pijani. Kriminalac je glasnorekao:

- Braćo, danas je »mesni dan«.

Ostali su stali vikati:

- Ti si paničar.

- Ostavi glupe viceve.

Kad sam kao posljednji primio jelo,opazio sam da nadglednik jedva stoji nanogama. Pomislio sam: kriminalac je upravu.

Nešto se sprema.

Možda sam danas ja na redu?

Ali očaj mi nije pokvario apetit.

Poslije jela legao sam na svoje mjesto, amoji susjedi, general Brodiš i kapetanRuberg, također su ležali na pričnamazadublje-ni u misli.

Neki su stajali kraj vrata i prisluškivališto se događa u hodniku. U ćeliji jevladala napeta tišina. U hodniku je bilomirno.

Odjednom smo začuli krik, skočili smosa svojih mjesta i po-jurili k vratima.Vikanje je prestalo. Nešto su teško vuklihodnikom. Nakon deset minuta čuli smokako se otvaraju vrata ćelije nasuprotnašoj i kako netko mirno izlazi. Kretanjeu hodniku postane življe, ćelije su se

zatvarale i otvarale. Mogli su se čutisamo koraci. Odjednom ustuknu oni krajvrata. Pred našim vratima zveckali suključevi. Svi se zgure na svojimmjestima. Vrata ćelije 199

se otvore. Uđe nadglednik, pođe dosredine i stade promatrati ljude nagornjim i donjim pričnama. Zatimzastane i prstom pozove kriminalcakojeg su zbog svijetloplave kose zvaliSedoj.

- Idemo, Sedoj - reče nadglednik.

- Kamo? - upita ovaj.

- Zove te načelnik.

- Pišam ja na tvog načelnika - odgovoriSedoj.

- Treba da ti nešto saopći, odmah ćeš sevratiti.

- Ostavi me na miru, ne idem.

Nadglednik iziđe iz ćelije, zatim se vratis još trojicom.

- Sedoj, silazi.

- Ne idem.

- Ići ćeš.

Sedoj opsuje.

Nadglednik ga uhvati za nogu, ali seSedoj istrgne i pokuša se popeti napolicu, koja je bila pričvršćena iznaddruge prične.

Sada ga sva četvorica uhvate za noge istanu vući. Sedoj se čvrsto držao zapolicu i natezanje je trajalo nekolikominuta, sve dok nisu popustile gredekojima je polica bila pričvršćena isrušile se na glave onih koji su sjedili napričnama. Sedoj je bio na podu.

Sedoj je počeo strahovito vikati. U ćelijizavlada uzbuđenje.

Svi su stali psovati nadglednika: -Krvniče, krvopijo, ostavi čovjeka.

U ćeliju utrči vojnik s »kruškom« u ruci.Nadglednik pokuša da je ugura Sedoju uusta. Ovaj je čvrsto stisnuo usta i braniose očajnički. Nadglednik ga staneudarati po ustima sve dok nije poteklakrv. Nakon nekoliko snažnih udaracauspjelo mu je da mu ugura »krušku« uusta. Sedoj stane hroptati. Uhvatili su gaza noge i izvukli iz ćelije, a potočić krvitekao je od prične do vrata.

200

Svi su se zgurili na svojim mjestima. Ućeliji zavlada mrtva tišina.

Kad je uveče stigla juha, ćelija jeoživjela. Jeli smo kao da se ništa nijedogodilo.

Veoma nas je iznenadilo kad je u ćelijustigao jednoruki kapetan sovjetske ratnemornarice Menšikov. Znali smo samo toda je rat u toku, ali vijesti o događajimabile su veoma nepotpune.

Menšikov je lično sudjelovao u ratu i odnjega smo saznali mnogo zanimljivihpojedinosti.

Menšikov je bio zapovjednik otokaNovaja Zemlja. U Novaju Zemlju plovilisu trgovački brodovi u jakoj pratnjiameričkih i engleskih ratnih brodova.Zatim su nastavili sami do Dudinke iIgarke. Jedan dio robe ostao je uDudinki za norilske pogone obojenihmetala. U Dudinki i Igarki transporti suse pretovarivali i Jenisejem prebacivali

do Krasnojarska.

I u kolovozu je u Novaju Zemlju stigaotakav jedan transport.

Ratni brodovi su se okrenuli da bi sevratili u svoje baze, u Englesku iAmeriku. Prošlo je samo nekoliko sati,kad je stražar s tornja javio da je navidiku nepoznati brod. Smatralo se da jeto zaostali saveznički brod i nitko više onjemu nije vodio računa. Nakon nekogvremena stražar javi da se brodpribližava zaljevu.

- Izišao sam - pričao je Menšikov - dabih provjerio što se do-gađa. Čim samse popeo na toranj, zaprepastio sam se:to je bio njemački ratni brod. Odmah

sam zapovijedio da se dade znak zauzbunu. Ali bio je prekasno.

Brodovi, koji su prošli dug i naporanput, stajali su u zaljevu, a posada seodmarala. Bilo je potrebno nekoliko satida bi se brodovi okrenuli. A njemačkakrstarica sve se više približavala. Jedanod savezničkih trgovačkih brodova, kojije prvi krenuo, htio je napustiti zaljev.Nijemci su to i čekali. Čim je brodstigao u na-juže mjesto, dobio je prvipogodak. Potonuo je i tako zatvorio 201

izlaz drugim brodovima. Obalna baterijauzalud je pokušavala blokirati vatrunjemačke krstarice. Kada su Nijemcividjeli da ih naša obalna baterija nemože doseći, približili su se otoku i stali

ga obasipati vatrom. Razoreni su svibrodovi koji su se nalazili u zaljevu, kaoi svi lučki uređaji. Bilo je stotinu ičetrdeset mrtvih i ranjenih. I ja samnešto dobio... - Menšikov pokažebatrljak lijeve ruke.

Pošto je tri tjedna odležao u bolnici uDudinki, kamo su ga otpremili zajedno sdrugim ranjenicima, bio je uhapšen idoveden u našu ćeliju.

Optužili su ga da je njemački agent.

Jednog dana, kad se birao »starosta«,veoma sam se začudio što je liječnikOlenčik, s kojim se nisam mnogo družio,predložio da to budem ja.

Olenčik je bio Poljak rođen u Rusiji.Ispričao mi je da je kao liječnik služio uodjeljenju NKVD-a. Nakon ulaskasovjetskih trupa u istočnu i južnuPoljsku, 1939, strijeljano je nekolikohiljada zarobljenih poljskih ofi cira ušumi u blizini Lublina. Nakon togstrijeljanja Olenčik je zamolio da gaotpuste iz službe.

Uhapsili su ga kao defetistu i sabotera.

U Norilsku, gdje je izdržavao kaznu, bioje zbog pripremanja oružanog ustanka podrugi put izveden pred sud.

S Olenčikom sam se sprijateljio, ali toprijateljstvo nije dugo trajalo. Jednevečeri dobili smo haringu. Vidio sam

kako Olenčik iz kesice uzima kristalšećer i posipava haringu. To me veomaza-

čudilo. Upitah ga zašto jede haringu sašećerom. Olenčik se zbog toga naljuti iupita me što je u tome neobično. Rekaosam mu da to nije normalno. Olenčik sestrahovito uzrujao. Među nama serazvila diskusija o tome što je normalno,a što nije. Završilo je tako da smo seposvadili i više nismo razgovarali.

202

Slučaj sa Sedojem ponovno nas jezbližio. Obnavljanje prijateljstva počeloje tako što sam Olenčiku čvrsto stisnuoruku kad sam vidio kako glasno

negoduje zbog toga što Sedoja na takoneljudski način odvode na strijeljanje.Bila je potrebna velika hrabrost učinititako nešto jer se i za manje stvarikažnjavalo sa dvadeset dana »karcera«,a moglo se dogoditi da čovjeka optužekao organizatora pobune. Kad se zna daje Olenčik bio optužen da je pripremaooružani ustanak, lako se može zamisliti ukolikoj je mjeri takvim postupkommogao pogoršati svoj položaj.

Godine 1942. logorski sud osudio ga jena smrt strijeljanjem.

Staljinistička lažna propagandna tješilaje ruski narod planovima i obećavala daće nakon svršetka petogodišnjeg planasvega biti u izobilju. Pri tom se uvijek

naglašavalo da sovjetska država, koja jeokružena kapitalističkim zemljama, moraspremati velike zalihe živežnihnamirnica za slučaj rata koji buržoazijapriprema protiv Sovjetskog Saveza.

Kad je rat počeo ubrzo se vidjelo danema gotovo nikakvih zaliha. Od prvogdana rata ruski je narod dobivaoracioniranu hranu. Stanovništvo uvelikim gradovima dobivalo je joškakav-takav minimum, ali ljudi izvanvelikih gradova nisu dobivali ni-

šta. U Norilsku je položaj bio očajan jertamo ne raste ništa osim neke vrste zelja,a taj je uspijevao samo nakon mnogotruda i muke. Lišće je bilo tako gorko da

ga je bilo gotovo nemoguće jesti.

Opskrbu Norilska preuzeli su saveznici.Za živežne namirnice i robu koju sudopremali u Norilsk Amerikanci sudobivali nikal, bakar, kobalt i drugeobojene metale. Sada, pošto su brodovibili potopljeni, stanovništvo je ostaloneopskrbljeno. U skladištima za živežnenamirnice bilo je zaliha samo za dvamjeseca. U prvom su redu opskrbljivaliNKVD, stražare i ono malo slobodnogstanovništva. Za logoraše nije preostalomnogo.

203

Porcije kruha, koje su u zatvoru iznosilečetiri stotine grama, smanjene su na tri

stotine grama. U logoru također. Toplojelo sastojalo se od nejestivog zelja islane ribe. Mesa, masti i šećera uopćenije bilo. Da ne bi došlo do katastrofe,otpočeli su zračnim putem doprematiživežne namirnice.

Nemir je rastao svakim danom, i to nesamo među zatvorenicima već i međuslobodnjacima. Zatvorenicima suobećavali da će naknadno dobiti sve štoim pripada. Ali obećanja nisu biladovoljna da ljudi budu siti. Prolazili sutjedni i mjeseci, a jelo je postajalo svegore. Nestalo je i slane ribe. Položaj jepostajao sve očajniji.

Ali u takvim slučajevima NKVD znakako treba da postupi.

Teror je trebao da nadomjesti hranu.Uhapsili su šefa odjeljenja za opskrbunorilskih pogona, Kričevskog, i njegovadva zamjenika. NKVD je pomoću svojihagenata u logoru proširio vijest da jeotkrivena kontrarevolucionarnaorganizacija na čijem se čelu nalaziopoljski agent Kričevski (bio jeporijeklom Poljak) koja je svjesnopokvarila živežne namirnice da bi omelaopskrbu slobodnog stanovništva izatvorenika. Kričevski i njegova dvazamjenika priznali su sve i osuđeni su nasmrt. Ali nisu strijeljani. Nakon godinudana zatvora pustili su ih na slobodu iponovno postavili na stare položaje. Svese to dogodilo bez objašnjenja. Ali i bez

toga je sve bilo jasno: u međuvremenu jeu Norilsk dopremljeno dovoljnoživežnih namirnica i više nije bilopotrebno izmišljati kontrarevolucionarnekrivce za lošu opskrbu.

204

OD MAJČICE VOLGE NA SIJEDIJENISEJ

Početkom rujna 1942. u našu su ćelijudovedena četiri Nijemca. Rekli su mi dasu se početkom rata iselili iz RepublikePovolških Nijemaca i naselili na lijevojobali Jeniseja, otprilike osamdesetkilometara od Ust-Porta. Tamo su setrebali baviti ribolovom.

Nova naseobina Nijemaca nalazila se nagoloj čistini gdje ništa nije moglo rasti,niti je bilo mogućnosti da se prehraniovih tisu-

ću i dvije stotine ljudi, uglavnom žena idjece.

Kao i svi prisilno naseljeni, dobili sualat, daske i građevni materijal dasagrade kolibe. Mjesec dana dobivali sušest stotina grama kruha i određenukoličinu namirnica. Poslije mjesec danatrebali su dovršiti stanove i sami seprehranjivati.

NKVD im je zapovjedio da osnujukolhoz koji će se baviti ribolovom naJeniseju. Njemački seljaci nekada su bili

udaljeni stotine kilometara od rijeke, asada su morali na Dalekom sjeveruloviti ribu. Jenisej na tom mjestu gotovoi nije rijeka, više sliči moru. S jedneobale ne vidi se druga.

Seljaci su na koljenima molilizapovjednika za neki drugi posao. Žene idjeca sakupili su se predzapovjedništvom, glasno su plakali izaklinjali da ih prebace na drugo mjestogdje ima posla kojem su vični.Zapovjednik im obeća »pajok« jošmjesec dana i reče da ne morajupredavati ulovljenu ribu.

Ljudi su se smireno vratili u svojebarake, bili su sretni što im je osiguranahrana još mjesec dana. Ribolov nije

mnogo donosio, ali je ipak bio dodatakhrani koju su primali.

Brzo je prošao taj mjesec, sada jetrebalo ući u ribarske čamce i s velikimmrežama odveslati daleko na Jenisej. Ugrupama od četiri do šest ljudi odlazilisu novopečeni ribari u ribolov. Već na-205

kon dva sata vrati se većina čamaca, ukojima su se nalazile uglavnom žene. Svisu odlučno izjavili da više neće nogomstupiti u čamce. Većina je bila luda odstraha. Hrabriji su na rijeci izdržalinešto duže. Ulov je bio malen, jedva jedostajao za večeru.

Jednog dana, bila je nedjelja, ribare je

uhvatila oluja. Od 23

čamca, koliko je tog dana isplovilo, šestje potonulo, ostali su se jedva spasili.Toga je dana tridesetoro ljudi našlo smrtu valovima.

Od osamnaest žena, koje su se udavile,pet je za sobom ostavilo šesnaestoronezbrinute djece. Nakon te katastrofezapovjednik više nije mogao nagovoritiribare da pođu u ribolov. Ali kakozapovjedništvo nije nekoliko danaizdavalo živežne namirnice, većina jeponovno pošla u lov. Nakon nekogvremena zapovjednik je postavio normui odredio koliko svaki ribar morapredati od ulova. Rijetko je koji ribarmogao ispuniti normu. Riba nije htjela u

mrežu, govorili su ribari. Zaneispunjavanje norme bio je predviđenkazneni »pajok«.

Došla je zima, Jenisej se smrzao. Ribarisu bili sretni što ih više neće moćiprisiljavati da odlaze na opasnu rijeku.Ali njihova je radost bila kratkotrajna.Ubrzo je stigla naredba da ribari morajukroz rupe u ledu loviti ribu.

Kako dolaskom zime počinje polarnanoć, ribari su u ribolov morali polazitinoseći baklje. Željeznim motkama lomilisu led.

Da bi načinili rupu trajalo je i ponekoliko sati jer je led na nekimmjestima bio debeo nekoliko metara.

Ribe, koje su htjele uhvatiti zraka, lakosu ulazile u mrežu i ulov je bio iznadočekivanja dobar. Mraz je bio tako jakda su se nakon nekoliko sati rupeponovno smrzavale. Da ne bi ponovnomorali razbijati led, ribari su uveli lov udvije smjene. Svakih dvanaest sati narad je dolazila nova grupa.

Zlo je bilo kad bi nastupila velika»purga«. U toj neizmjernoj ledenojpustinji mahnitala je jer nije bilonikakvih prepreka. Da 206

bi se očuvali od velike studeni, ljudi supodizali šatore i na led stavljali sobovakrzna, koja su kupovali od nomada.Nakon prve velike oluje, koja jeodnijela sve šatore, odustali su da

podižu nove jer bi ih i onako slijedeća»purga« ponovno uništila.

Na Silvestrovo je bješnjela tako snažnaoluja da se nije moglo vidjeti ni nakorak udaljenosti. Baklje nisu pomagale.Toga se dana smrzlo pet žena, mnogimasu se smrzle ruke i noge. Ljudi su sesamo s mukom dovukli do naseobine, aoluja je trajala više od dva tjedna. Za tovrijeme nisu mogli ići u ribolov.

Kad je oluja popustila, ponovno sukrenuli na posao. Sve rupe bile susmrznute, više im nije bilo ni traga. Alatje nestao. Ponovno je počelo teškobušenje leda, koji je sada bio još deblji.

Na nekim mjestima nikako nisu mogli

doći do vode. Kako nisu imali mreža,morali su loviti udicama. Ulov je bioveoma slab, jedva su se mogliprehraniti.

Kad je nastupilo ljeto, opet su morali nadivlju rijeku. Već se prvog danadogodila velika nesreća: grupu od šestribara progutali su valovi, nitko nijeznao kako. U prvim danima ljeta ulov jebio slab i gotovo nitko nije mogaoispuniti normu. Kad je zapovjedniknaredio da će zbog toga dobivati tristotine grama kruha, pojedinci su odbilida idu na rad.

Trećeg dana stigla je grupaenkavedeovaca koja je uhapsila gotovosve muškarce. Optužili su ih zbog

sabotaže. Dvojica vođa osuđeni su nasmrt, ostali su dobili po deset godinalogora.

Ni na jednom području staljinistiškirežim nije bio tako lažljiv kao unacionalnom pitanju. Koliko je samogovora održano s citatima Marxa,Engelsa, Lenjina i Staljina, koliko jetisuća no-vinskih članaka napisano oravnopravnosti naroda u SovjetskomSavezu, koliko o slobodivjeroispovijesti!

207

Samo onaj koji je godinama prolaziokroz sovjetske logore, zatvore iprogonstva mogao je vidjeti veličinu tog

zločina.

Kad je godine 1939. Sovjetski Savezzauzeo baltičke zemlje, u Sibiriju jedopremljeno na desetke hiljadaLetonaca, Estonaca i Litvanaca. Prijesvega intelektualaca. Kad su nakon paktas Hitlerom sovjetske trupe zauzeleBesarabiju i južnu Poljsku, u Sibiriju sudopremljeni deseci tisuća Poljaka,Rumunja i Ukrajinaca, uglavnomintelektualaca. Kad je godine 1941.počeo rat između Sovjetskog Saveza iNjemačke, počela je nova čistka ubaltičkim zemljama. Stotine tisućagrađana, ofi cira, podofi cira i seljakaotpremljeno je u sibirske logore.Nekoliko dana nakon početka rata

likvidirana je Republika PovolškihNijemaca. Njemačko stanovništvo ovihpredjela, uključujući djecu i starce, pa ičlanovi vlade Republike otpremljeni suu Sibir i na Daleki sjever.

Istu sudbinu doživjelo je ostalonjemačko stanovništvo u europskomdijelu Sovjetskog Saveza. Jedan je diodospio u zatvore i logore, drugi uprogonstvo. Nakon svršetka rata takvimse čistkama nastavilo još temeljitije. Izbaltičkih zemalja i Poljske ponovno jepotekla rijeka nesretnika prema sjeveru iistoku Rusije. Ako je broj deportiranihprije rata iznosio nekoliko stotina tisuća,sada se popeo na milijune. Danju i noćumogli su se vidjeti teretni vlakovi

prepuni ljudi najrazličitijih naroda.Ponovno je velik broj otpremljen uzatvore, a ostali u progonstvo.

Od malih kavkaskih naroda u Sibiru sunaselili Čečene, In-guše, Balkare,Karačaje, s Krima Tatare, iz UkrajineBugare. Istu sudbinu doživjeli su iKalmici. Ovi ljudi koji su stotinamagodina nastavali ova područja, morali suih poslije rata napustiti da bi u ledenimpustinjama sjevera služili kao gnojivostaljinističkoj ekspanziji.

208

Strahoviti zločini koje je Hitler počinioprotiv Židova potresli su svijet i danassvatko zna da je Hitlerova banda u

plinskim ko-morama, krematorijima idrugim sredstvima ubila milijuneŽidova. Ali malo ljudi zna da je brojŽidova, koji su pali kao žrtvestaljinističkog režima, još veći. Nesjećam se nijedne zatvorske ćelije,nijednog logorskog odjeljenja u komenije bio veliki postotak Židova. Danasse zna za kakve su »zločine« bilioptuženi židovski liječnici u Moskvi,koji su samo slučajno ostali u životu jerje Staljinova smrt spriječila njihovulikvidaciju.

Ali tko zna za sudbinu stotina tisućaŽidova koje su optužili i osudili za iste»zločine« i koji su strijeljani ili su umrliu logorima?

Kad je u Sovjetskom Savezu počelavelika čistka, stotine hiljada Židovauhapsili su kao »trockiste«, a kad su bilezauzete baltičke zemlje, južna Poljska iBesarabija, mnogi su Židovi kao»cionisti«

prognani na sjever.

Potkraj 1940. godine u Norilsku senalazio velik broj inostranih komunista,uglavnom Nijemaca. Većina ovih ljudiaktivno je djelovala u komunističkompokretu. Kada je Hitler osvojio vlast,oni su pobjegli u Sovjetski Savez.Mnogi su radili u tvornicama, mnogi subili zaposleni u ratnoj industriji i živjelisu prilično dobro. Kao i svi građani ovezemlje, i oni su se nalazili pod

kontrolom NKVD-a. Naravno, ti ljudi,koji su morali napustiti svoju domovinu,ponekad su govorili o tome kako je kodkuće bilo lijepo. Bilo je i blagih kritikana račun Sovjetskog Saveza. To jeNKVD-u dobro došlo. Za vrijeme velikečistke od 1936. do 1939. većina jebačena u zatvore i logore.

Osim Nijemaca bilo je i Austrijanaca,Mađara, Poljaka, Buga-ra i neštoJugoslavena. Jedan dio ovih stranacadružio se međusobno, pomagali su jednidrugima. Iako je bilo zabranjeno odlazitiu tuđe barake, često smo se sastajali irazgovarali o novostima.

Porazno je djelovala vijest o sklapanju

pakta između Hitlera i 209

Staljina. Mnogi su inostrani komunistiusprkos svemu još uvijek vjerovaliStaljinu, ali je ovaj događaj mnogimaotvorio oči. Često sam polemizirao sBlagojem Popovom, koji je zajedno sDimitro-vom i Tanjevom bio jedan odsudionika na leipciškom procesupovodom paleža Reichstaga. Kad seBlagoje vratio u Sovjetski Savez, njega iTanjeva osudio je vojni sud zbog»kukavičkog držanja pred neprijateljem«na petnaest godina logora. Blagoje jebio užasnut kad sam mu jednom rekao daje razlika između Staljina i Hitlera utome što je jedan Gruzijanac, a drugiNijemac. Jednog dana Popov je dojurio

u moju baraku i rekao mi:

- Karlo, bio si u pravu!

Upitno sam ga pogledao.

- Zar nisi čuo?

- Ne.

- Ona dvojica sklopila su pakt.

- Koja dvojica? Pričaj kako treba.

Tada mi Blagoje ispriča o paktu Hitler-Staljin. - To je izdaja revolucije.

- Zar je to nešto novo? A milijunikomunista koji trunu po zatvorima, zar to

nije izdaja? - upitao sam.

- Da, tek sada razumijem da jelikvidiranje komunista priprema za takvepaktove. Šta sada?

- To znači da se sprema rat diktaturaprotiv demokracije - odgovorio sam.

Kad nije bilo naročitih događaja, kao štoje »mesni dan« i slič-

no, život je prolazio u pričanju,pogađanju zagonetki i pripovije-danjuviceva. Vicevi su uglavnom bilipolitički. To, naravno, nije bilobezopasno, ali u zatvoru se nitko nije nato mnogo osvrtao.

U ćeliji u kojoj je boravilo više od 80ljudi bile su zastuplje-ne gotovo sveeuropske nacije. Jedni bi dolazili, drugiodlazili.

210

Nikada se nije znalo kamo otpremajuljude iz ćelije. NKVD je skrivao istinu.O mnogima o kojima se mislilo da suodvedeni u logor saznalo se da sustrijeljani. Bilo je i takvih koji su beztraga nestali.

S generalom Brodisom često samrazgovarao o političkoj situaciji usvijetu. O tome što se događalo znalismo veoma malo.

Za rata u Sovjetskom Savezu moglo sesaznati samo ono što se službenoobjavljivalo. Izvještaji su sadržavali90% laži.

Ni u jednoj zemlji na svijetu narodu senije toliko lagalo koliko u Staljinovojdržavi.

Ljudi koji su u Sovjetskom Savezurazmišljali, znali su da je istina suprotnood onoga što se govorilo. Kako nitko zarata nije smio imati radio-aparat, nijebilo mogućnosti da se slušaju straneradio-stanice. Ono malo što su znaliljudi su nastojali analizirati da bi došlido nekih zaključaka. Mnogi su mislili daće savez s Amerikom i Engleskomposlije rata dovesti do demokratizacije

Sovjetskog Saveza. Koliko su seprevarili pokazali su događaji poslijesvršetka rata.

211

SMRT GENERALA BRODISA

Brodiš je bio trezven čovjek irazlikovao se od takvih optimista. Većtada je znao: tako dugo dok jestaljinistički režim na vlasti, uSovjetskom Savezu neće bitidemokracije. Neki su bili čvrstouvjereni da će, čim Hitler izgubi rat,Amerika i Engleska prisiliti Staljina dademokratizira zemlju.

Dvadeseti rujna ujutro, kad smo se

vratili sa zahoda, opazili smo da nahodniku ima neobično mnogo vojnika.Većinu smo poznavali jer su stalno biliovdje.

Stvarane su najnevjerojatnijepretpostavke, ali nitko nije mislio da sesprema »mesni dan«. Kad je jedan ipakpokušao da spomene tu mogućnost,odmah su ga ušutkali argumentom da suna takve dane stražari pijani, a danas subili trijezni.

Doručak i ručak prošli su kao obično.Prilikom dijeljenja ruč-

ka, zatvorenici su nastojali zapodjenutirazgovor sa stražarima ne bi li ustanovilijesu li pili. Ne, nisu bili pijani.

Poslije ručka neki su zatvorenici, međunjima i general Brodiš i kapetan Ruberg,pozvani u zatvorski ured. S velikimnestr-pljenjem očekivali smo njihovpovratak. Nije prošlo ni petnaest minuta,svi su se vratili. Govorili su da su ihstavili u redove po trojicu i fotografirali. To nas je umirilo.

Većina stanovnika ćelije br. 14 više nijebila pod istragom.

Složili smo se da će oni koji su fotografirani uskoro doći pred sud, jer je bilouobičajeno da se svakom novom spisupriloži fotografi ja optuženog.

Jedini koga je fotografi ranje uznemirilobio je general Brodiš.

Povukao se u kut, kako je uvijekpostupao kad je želio razmišljati, iposlije dva sata je ustao i obratio mi se:

- Gospodine Štajneru, zar vi vjerujete dasu nas fotografi rali zbog pred stojećesudske rasprave?

212

- Postoji mogućnost da predstoji etapa,ali u to sada ne vjerujem. Rat je i nikoganeće otpremati iz Norilska.

- Ne, vi se varate, to je nešto drugo.

- U svakom slučaju neće biti ništastrašno - odgovorio sam.

- Strašno je, možda su me posljednji putfotografi rali.

Trudio sam se da ga umirim, iako sampredosjećao da dolazi ono najgore.Sjetio sam se da su jedne nedjelje, kadsu strijeljali mnoge kriminalce, dan prijetoga u našoj ćeliji fotografi rali nekolikokandidata smrti. Ni oni nisu slutili da ihposljednji put fotografi raju.

Dva sata nakon našeg razgovora iz ćelijesu izveli dvojicu od osmorice koju sufotografi rali.

Nadglednik je prozvao njihova imena, akad su se javili, rekao je:

- Sa stvarima.

Iz kutova se čulo:

- Vraćaju se u logor.

Čuli smo kako otvaraju i druge ćelije.

Kod nas su mnogi bili uvjereni da većagrupa zatvorenika odlazi u logor. Nekisu se obraćali onima koje su fotografirali i davali im različite zadatke kojetreba da posvršavaju kad stignu u logor.Činilo se da se ništa naročito ne događa.Jedni su dolazili, drugi odlazili, to jebila svakodnevna pojava. Tada sedogodila greška u režiji. I NKVDponekad pogriješi. Otvorila su se vratanaše ćelije, ušlo je nekoliko vojnika.Jedan je u ruci držao krušku.

Vojnici su nas gledali, a jedan reče:

- To nije petnaesta.

Psovali su nadglednika koji je otvoriokrivu ćeliju i brzo su izišli. Nastala jegrobna tišina. Odjednom jedankriminalac glasno reče:

213

- To je etapa za drugi svijet!

Od šestorice fotografi ranih koji suostali u ćeliji, samo su dvojica ostalimirni: general Brodiš i kapetan Ruberg.Jedan letonski ofi cir tako je glasnostenjao da su ga nazvali kukavicom. Niostala trojica nisu se junački držali.

Do ponoći su izvlačili ljude iz ćelija.Pri tom su se događale užasne scene.Čuli su se krici, plač, udarci ključevima.

U ćeliji te noći nitko nije spavao.Osjećali smo da i u drugim ćelijamavlada veliko uzbuđenje. Čuli smo kakose žrtve opraštaju od drugova.

- Praščajte, tovariši!

Drugovi bi u zboru odgovarali: -Praščaj!

Poslije ponoći čuli smo kako su udvorište zatvora ušli kamioni. Oko petsati ujutro nastupila je potpuna tišina.

Bio sam sretan što je strašna noć prošla.

Kad su nas rano ujutro odveli u zahod,nisam opazio ništa izvanredno.Nadglednici su kao i obično polakošetali hodnikom gore-dolje. Jedan odnadglednika stajao je pred vratima ipromatrao kako zatvorenici sjedaju naotvor. S vremena na vrijeme čulo sevikanje: - Brzo, brzo!

Pošto smo primili četiri stotine gramakruha, pojeli smo ga bez žurbe pijući»kipjatok«. Poslije doručka primijetiosam kako general Brodiš sve svojestvari skuplja u zamotuljak. Papuče, nakojima sam mu uvijek zavidio, skinuo jes nogu i stavio u zamotuljak. Zatim mipriđe i pruži mi sve to govoreći:

- Vi ste bili moj prijatelj. Molim vas,

uzmite to za uspomenu, meni više nećetrebati.

Nisam htio primiti, nastojao sam gauvjeriti da će još dugo vremena živjeti.Ali sva moja nastojanja bila suuzaludna.

- Dragi prijatelju, vidite što se događa,znam da su mi časovi odbrojani.

214

Vama ove sitnice mogu dobro doći, aako ih ne uzmete, past će u rukekrvnicima. Molim vas samo jedno: akobudete imali sreću da to preživite ivratite se u Europu, pronađite moga ocai sve mu ispričajte. Ako ne nađete mog

oca, ispričajte mojim zemljacima kakosmo platili lakovjernost. UpozoriteEuropu što se ovdje događa - završiBrodiš.

Obećao sam generalu. Bilo mi jestrahovito teško. Nastojao sam da to neprimijeti.

Obećanje, na žalost, nisam mogaoispuniti jer je Estonija još uvijek dioSovjetskog Saveza. Bilo bi opasno dataj stari čovjek, ako je uopće živ, primipismo iz inozemstva.

Što se tiče svjetske javnosti, nadam seda je moja knjiga dokaz da sam održaoobećanje koje sam dao generalu Brodisui ostalim žrtvama.

Brodisove stvari nisam primio. Hrabarčovjek nije smio ostati bez nade. Aliviše nisam vjerovao da ćemo ostati uživotu.

Do ručka sam sjedio zajedno sBrodisom i nastojao da govorimo onekoj prijatnoj temi, no on se uvijekvraćao na razgovor o kraju. Govorio jetako mirno.

Za dijeljenja ručka došlo je doincidenta: Brodiš, Ruberg i ja bili smoposljednji na redu. Brodiš je još dobiojuhu, a kad je Ruberg pružio ruku daprimi jelo, nadglednik odjednom reče:

- Svi - i zatvori vrata.

Tako smo Ruberg i ja ostali bez ručka.Dugo smo lupali po vratima. Ušao jenadglednik. Objasnili smo mu da nismodobili jelo. Ali on bez riječi zatvorivrata. Lupali smo dalje. Prošlo je mnogovremena prije nego što je ponovo došao.Ruberg, koji je stajao ispred mene,molio ga je da nam dade juhu.Zatvorenici su vikali s prična:

- Dajte im jelo, ništa nisu dobili!

215

Umjesto odgovora, nadglednik Rubergaudari čizmom u cje-vanicu i opsuje:

- Fašisti, nahranit ćemo mi vas.

Krvareći i šepesajući Ruberg ode odvrata, a ja sam ga slijedio.

Neki su me zatvorenici stali nagovaratida i dalje tražim svoje jelo.

- Danas dvojica nisu dobila jelo, sutraće ih biti deset, i to sve zbog toga što onitamo ne znaju brojiti - vikali su ljudi.

Pod pritiskom zatvorenika ponovno sampošao prema vratima. Nadglednik ihotvori jer sam prilično dugo lupao. Bezriječi me uhvati za ruku, izvuče nahodnik i stade me šakama udarati poglavi. Pri tom je vikao:

- Evo ti tvoje juhe, evo ti kaše!

Stao sam glasno vikati.

Tada me bace u »karcer«.

»Karcer« se nalazio u drugom krajuhodnika gdje su bile i ćelije smrti.Otvorili su željezna vrata s rešetkama.Bila je to dugačka i potpuno mračnaprostorija. Crvena svjetiljka, koja senalazila nad vratima, davala je takomalo svjetla da se nije moglo vidjetigdje ćelija svršava.

Kad su mi se oči privikle na tamu, vidiosam kako u kutu na betonskom podu ležineki čovjek. Prišao sam mu. Učinio mise poznatim, ali nisam znao tko je to.Čovjek mi pruži ruku i zamoli me:

- Pomogni mi da ustanem.

Tek tada sam ga prepoznao, i on mene.Bio je to Pečatnjikov, lenjingradskiradnik, koji je za građanskog rataupoznao Trockog.

Kad je Trocki napustio Rusiju,Pečatnjikova su poslali u izgnanstvo.

216

Godine 1935. uhapsili su ga i osudili nadeset godina logora.

Kaznu je odsluživao u Norilsku. Kad jepočeo rat prebacili su ga iz logora uzatvor i ponovno izveli pred logorskisud, koji ga je zbog širenja neistinitih

vijesti (optužili su ga da je nekimzatvorenicima rekao kako je Hitlerovaarmija zauzela Harkov) osudio na smrt.

- I vi? - upitao me.

Time je mislio da sam i ja osuđen nasmrt. Ispričao sam mu zbog čega su mezatvorili.

- Čudno - rekao je.

Kad sam ga upitao zašto su njega baciliu »karcer«, odgovorio mi je:

- Vjerojatno će me sada strijeljati.

- Zar niste uložili priziv? - upitao sam.

- To bi bilo uzalud - odgovori.

Od Pečatnjikova sam saznao da su ga sjoš četvoricom izvukli iz ćelije smrti ida otada leži u »karceru«, druge su većstrijeljali.

Zašto i on nije došao na red, to nijemogao objasniti.

Jedva što sam progovorio nekolikoriječi, otvore se vrata »karcera« i uđeofi cir NKVD-a Sakulin s dvojicomvojnika. Kad me ugledao zaurlao je:

- Kako se zovete?

- Štajner - odgovorio sam.

- Kako je ovaj došao ovamo? - izdere sena nadglednika, zatim se okrene premameni i poviče: - Marš napolje!

Bio sam sretan što su me ponovnoodveli u ćeliju. Za mnom je išaoPečatnjikov. Vojnici su ga vodili ispodruke.

U ćeliji nisam ništa govorio o susretu sPečatnjikovom jer sam znao da bi toizazvalo uzbuđenje. Čim su me pustiliunutra, 217

ponovno sam stao kucati na vrata.Pojavio se nadglednik. Ovaj put je biodrugi. Ispričao sam mu da danas nisamdobio ručak i zamolio ga da mi neštodade. Iznenadio sam se kad mi je

odgovorio:

- Pogledat ću.

Poslije nekoliko minuta donio mi jeriblju juhu. Odmah sam je progutao iakoje bila hladna. Upravo kad sam dovršio,otvorila su se vrata ćelije, ušao jezamjenik upravitelja zatvora i s nekecedulje pročitao ime jednog zatvorenika.Nitko se nije javio. On ponovi ime.Tada se jedva čujnim glasom javičovjek koji je sjedio na donjoj prični.

- Uzmite svoje stvari i pođite sa mnom -reče zamjenik.

Čovjek se nije ni pomakao.

- Brže, nemam vremena - viknuo jezamjenik.

- Nemam stvari - odgovori žrtva.

Plačući i dršćući čitavim tijelom izlazioje i neprestano ponavljao:

- Zašto, zašto?

Zamjenik ga je gurao pred sobom.

Nije prošlo ni deset minuta, u ćeliju uđeisti tip i pozove Ruberga. Ruberg bezriječi ustane sa svog mjesta. Njegovamršava i dugačka pojava, malo nagnutanaprijed, oteturala je kroz vrata.

Posljednji je na red došao general

Brodiš. Čim se začuo zveket ključeva ublizini naših vrata, general me zagrli isnažno pritisne na grudi.

- Zbogom, zbogom - rekao mi je.

- Brodiš.

Kao da polazi na šetnju, general izađe izćelije.

Ovaj hrabri čovjek umro je u Norilskojtamnici 21. rujna 1942. oko četiri sataposlije podne.

218

Toga dana iz naše ćelije nisu više nikogaizveli. Iz drugih ćelija, naročito iz ćelije

smrti, do kasno u noć izvodili su nastrijeljanje.

Oko ponoći čuli smo kamione koji suušli u zatvorsko dvori-

šte da bi leševe odvezli na groblje.

Slijedećeg dana izračunali smo spomoću zatvorskog telegrafa da je u dvadana bilo strijeljano više od četiristotine ljudi. Veći dio strijeljanih osudioje na smrt OSO, ostale logorski sud.

Bio sam spreman da ću uskoro doći nared. Nastojao sam se pripremiti zanajstrašnije što nisam mogao spriječiti.Pitao sam se samo jedno: hoće li me nasmrt osuditi OSO ili logorski sud?

Zamišljao sam kako ću izaći. Uvjeravaosam samog sebe da ću se držatiuspravno. A dođem li pred sud,krvnicima ću reći istinu u lice. Odlučiosam da upitam suce da li je ovouništavanje naroda u skladu s naukomMarxa, Engelsa i Lenjina? Pitat ću ih dali je revolucija protjerala Romanovezato da još većeg tiranina dovede navlast. Znao sam da sve to ne bi imalonikakvog smisla.

Kome bih ja to govorio?

Razumjeli bi me samo ljudi!

Sjetio sam se svoje mladosti. Kad sam1919. kao siromašan i mlad tiskarskišegrt u Beču prvi put slušao govornike

na skupu komunističke omladine, bilo mije kao da govore iz mog srca.

Kao polusiroče došao sam u šegrtskidom, jeli smo dvaput dnevno. Pet kruna,koliko sam dobivao svakog tjedna odgazde, dijelio sam sa sestrom koja je jošpohađala školu.

Da bih se borio protiv takve bijedepristupio sam komunističkoj omladini.Već dva mjeseca poslije toga doživiosam prvo vatreno krštenje. Na čeluomladinske grupe odupro sam sepoliciji, 15. lipnja 1919, u Horlgasse.Policija je pucala i ja sam teško ranjenostao ležati nasred ulice. Čim su meotpustili iz opće bolnice, nastavio samaktivno raditi.

219

Kad mi je Willi Munzenberg, koji jetada bio sekretar Komunističkeomladinske internacionale, godine 1921.predložio da odem u Jugoslaviju da bihradio u ilegalnoj Komunističkoj partiji,oduševljeno sam pristao. Tražio samopasnosti i bio sam spreman na žrtve.

Deset godina radio sam u Jugoslaviji unajtežim uvjetima, sve dok 1931.policija nije otkrila ilegalni tiskaru kojusam vodio.

Otišao sam u Pariz da bih radio međujugoslavenskim emi-grantima. Išao samod jednoga predgrađa do drugog i tražio

jugoslavenske radnike da ih organiziram.St. Denis, Ville Juive, Ivri i Vitripoznavao sam kao i Favoritten,Ottakring, Floridsdorf i Hernals u Beču.

Morao sam otići i iz Pariza. Naintervenciju tadanjeg jugoslavenskogposlanika u Parizu, Spalajkovića,pariška me policija prisilila da napustimFrancusku.

Ponovno sam se vratio u Beč i osnovaotiskaru koja je komunističke partijebalkanskih zemalja opskrbljivalaliteraturom.

Zatvorili su me.

- Ništa mi nije bilo dragocjenije od

Komunističke partije. Kad sam 1932.došao u Sovjetski Savez, bio samnajsretniji čovjek na svijetu. Napokonsam stigao u zemlju svojih snova.

- Ali kako sam se prevario!

Umjesto blagostanja, našao sam bijedu.Već na bjeloruskoj željezničkoj stanici uMoskvi, čim sam izišao iz vlaka,okružili su me besprizorni i stali vikatiispruženih ruku: - Daj, daj.

Što to treba da znači? U Moskvi, uglavnom gradu svjetske revolucije,djeca prose?

Stidio sam se. Bio sam sretan kad jedošla limuzina i odvezla me do hotela

»Lux«, stambene zgrade birokracije,Kominterne.

Ostavio sam svoj kovčeg da seprošećem moskovskim ulicama.

220

Ponovno sam se razočarao. U izlozimasu se mogli vidjeti bijedni zamotuljci snadomjestkom kave, a pred pekaramaveliki repovi.

Ljudi su čekali da bi na karte dobilinekoliko stotina grama crnog kruha. Predtrgovinama su stajale stare žene i prosilekomadić kruha. Samo deset grama. Kadbi netko prosjakinji dao takav komadić,ona bi ga stavila u torbu i zahvalila se

riječima: - Platio vam Bog.

Kad sam uveče ušao u blagovaonicuhotela »Lux«, stvari su izgledaledrukčije. Ovdje se već počeo ostvarivatikomunizam. Je-lovnik se mogaousporediti s jelovnicimainternacionalnih hotela u Beču, Berlinu iParizu. Kavijar od lososa, pečeni pilići,kompoti svih vrsta. To bijaše meni zakomunističke funkcionare.

U Njemačkoj Hitler još nije bio navlasti, ali ovdje se već mogao susrestiPick, Hornle i drugi, koji su se boljeosjećali ovdje u »Luxu« nego Th

almann u Berlinu. U Moskvi je bilo idrugih

njemačkih komunističkih vođa, ali oni sustanovali u stražnjem dvorištu »Luxa«.To su bili oni koji su ozbiljno shvaćaliborbu protiv Hitlera. Zbog toga su ih nazapovijed Moskve poslali u SovjetskiSavez.

Svi su poubijani u zatvorima NKVD-a.

Bili su to: Heinz Neumann, HermannRemele, Werner Hirsch i Max Holz.

Još me veće iznenađenje čekalo kad samslijedećeg dana nastavio šetati ulicamaMoskve. Odjednom sam se našao predtrgovinama koje su bile pune živežnihnamirnica i odjeće. Ovdje nije bilo repakao za crni kruh. Kakvo je to čudo, pitaosam se. Bile su to trgovine tzv.

»Torgsin« gdje se za devize i zlatomoglo nabaviti sve. Ovdje su kupovalidiplomati i stranci koji su poslovnodolazili u Moskvu. Ali ovdje su se moglisusresti i siromašni ljudi koji su donosilivjenčano prstenje i drugi nakit da bikupili kruh ili mlijeko za svoju djecu.

221

U moskovskim hotelima »Metropol«,»Savoj« i »Nacional«

stranci su za devize mogli dobiti sve, ikavijar, i francuski šampa-njac, i ruskedjevojke.

Strancima su nudile tijelo, a NKVD-uinformacije.

Tako je izgledala Moskva.

Na ulicama su se vidjeli velikitransparenti s natpisom »Inostraniproletarijat sa zavišću gleda na nas«.

Kad su me postavili za upraviteljatiskare izdavačkog poduzeća M. A. I.mogao sam se uvjeriti da i u Moskvipostoji ilegalan rad za komuniste. Osimobičnih knjiga koje propagirajukomunistič-

ku teoriju i praksu, morao samkrivotvoriti inozemne pasoše i sl.

Eto, o tome sam razmišljao kada sam tenoći uznemiren ležao na prični i nisammogao zaspati.

Kad je svanulo, čekalo me iznenađenje.Za doručak smo osim kruha i»kipjatoka« dobili i juhu. Kakvo se točudo dogodilo?

A onda smo se dosjetili da je to juhakoja je preostala od ju-

čer.

Bila je to juha mrtvih drugova.

Zato je bila hladna.

Osjetio sam strahovite bolove u želucu,koji su tokom dana postali takonepodnošljivi da sam stao lupati povratima i tražiti liječnika. Ali sve je bilouzalud.

Nisam uspio otići na zahod, bio samprisiljen upotrijebiti

»parašu«. Krvario sam. Jedva sam sedovukao do svog mjesta i odmah legao.

Kad je stiglo vrijeme ručku nisammogao ustati. Drugovi su mi donijelihranu, ali ja sam je prepustio njima. Iakosu me žalili, bili su sretni što su dobilidodatak.

222

U LOGORU S POOŠTRENIMREŽIMOM

Poslijepodne je donijelo još jednoiznenađenje. U hodniku se čulo užurbano

kretanje. Prestrašili smo se da je opetkucnuo posljednji čas. Nepomično samležao na prični. Bilo mi je svejedno.

Prvi put sam zaželio da svrše sa mnom.

Ali dogodilo se nešto što nismoočekivali.

S još dvadeset petoricom iz moje ćelijeodveli su me u dvorište zatvora, gdje seveć nalazila velika grupa zatvorenika.Čudio sam se što nema stražara, osimonih koji su bili u tornjevima.Zatvorenici su stajali u grupama irazgovarali o tome što nas očekuje.

Nitko nije znao što se događa. Opaziosam svog prijatelja Georga i prišao mu.

Georg me zagrli i prestraši se mogizgleda. Ispričao sam mu kako mi je.Nisam mogao stajati. Georg položi nazemlju svoj varirani kaput na koji samsjeo.

Broj zatvorenika u dvorištu neprestanose povećavao. U posljednjoj grupi vidiosam i Josefa Bergera. On potrči k menida me upita što se sa mnom dogodilo.Svi su govorili da izgledam veoma loše,ali ja sam znao da ni drugi ne izgledajubolje. Naro-

čito Josef, kao da je ustao iz groba.

Svi su pretpostavljali <ia nas prebacujuu drugi zatvor. Nitko od nas još nije biosuđen. Neki su tvrdili da će nas odvesti

na groblje i strijeljati.

Napokon su se otvorila velika vratazatvorskog dvorišta. S

druge strane vidjeli smo veliku gruputeško naoružanih vojnika NKVD-a.Vojnici su vodili i policijske pse. Čimsu nas ugledali počeli su lajati.

Ofi cir je od upravitelja zatvora preuzeocijelu hrpu dokumenata.

Krenuli smo u peteroredu. Kad je ofi ciropazio da su me po-duprla dva mojadruga, upita što je sa mnom. Georg muobjasni 223

da sam teško bolestan. Morao sam

istupiti iz reda. Jedan pas jur-ne na meneiskešenih zubi. Vojnik ga zadrži uposljednji čas.

Ofi cir objasni upravitelju zatvora da mene može preuzeti jer ne mogu pješačiti.Čuo sam taj razgovor. Zamolio sam oficira da me ipak preuzme. On mi na toreče:

- Put je veoma dug i ja zbog vas ne želimda čitava grupa hoda tri sata.

Prijatelji koji su me podupirali rekošeofi ciru da će me bez zakašnjenjadovesti do cilja. Tek tada je pristao.

Ofi cir glasno zapovjedi: - Pažnja,zatvorenici! Za vrijeme mar-

ša zabranjeno je razgovarati, prelaziti sjednog mjesta na drugo; jedan korakulijevo ili udesno smatrat će sepokušajem bijega.

Stražari će bez opomene upotrijebitioružje.

Stražarima zapovjedi: - Straža, spremnaza borbu!

Vojnici otkoče automate i puške.

- Naprijed marš!

S nama su istovremeno krenuli i stražari.Psi su lajali. Put je vodio u suprotnomsmjeru od groblja. U redovimazatvorenika čuo se uzdah olakšanja.

Unatoč bolesti osjećao sam se bolje. Alito nije trajalo dugo.

Uskoro sam osjetio strahovite bolove inisam mogao dalje. Čuč-

nuo sam se i moji su me drugovi jedvadržali da ne padnem.

Ofi cir je opazio neobično kretanje uredovima i zapovjedio da stanemo.Zatim se približi. Moji mu pratiocirekoše da mi je veoma slabo. Dopustiomi je da sjednem na zemlju i da se maloodmorim. Nakon petnaest minuta prišaoje i upitao me:

- Kako se osjećate?

- Bolje mi je - odgovorio sam.

Tek kad sam mu rekao da sam seodmorio, on zapovjedi da se krene dalje.

224

Nakon nekoliko stotina metara ponovnoosjetih slabost. Opet nisam mogaohodati. Prišao je ofi cir. Zamolio sam gada mi dopusti da istupim iz reda. Kad mije dopustio, hodao sam sa svoja dvapratioca pored kolone. Iz mene šiknemlaz krvi. Čuo sam kako zatvorenicigovore:

- Taj neće dugo.

Bilo mi je svejedno. Tog časa bio bih

sretan da sam ostao ležati.

Morao bih mirovati. Ali moralo sedalje. Kolona se kretala polako i ofi cirje nekoliko puta dolazio i pitao me moguli hodati.

Bio je već mrak kad smo se približilibarakama. Bijaše to kasarna logorskeposade. Činilo mi se da je trajalo čitavuvječnost dok nismo obišli ogradu odnekoliko redova bodljikave žice. Dužžice vidjeli smo stražarske tornjeve, nakrovovima su bili postavljeni refl ektorikoji su osvjetljavali žičanu ogradu.

Napokon smo stigli do velikih drvenihvrata. Nad njima je stajala tabla snatpisom: »Norillag NKVD, SSSR, VII

logorsko odjeljenje.« Stali smo predvratima. Ofi cir je otišao u stražarnicukraj ulazu. Nakon kratkog vremena sevrati i pozove me iz reda.

Dva prijatelja odvedu me u stražarnicugdje je već čekao liječnik.

Liječnik je pitao što mi je. Odgovoriosam da me boli želudac i da imamproljev. On mi opipa puls i reče ofi ciru:

- Treba ga smjesta otpremiti u bolnicu.

Ofi cir mu odgovori da to nije njegovastvar i da će me najprije predati, a oviovdje neka sa mnom rade što hoće. Napitanje li-ječnika smije li me odmahodvesti u ambulantu, ofi cir odgovori da

to ne može dopustiti.

Morao sam izaći u hodnik. Šćućurio samse u kutu. Ne znam koliko sam dugoležao. U polusvjesnom stanju stavili sume na nosila i odnijeli u ambulantu.Liječnik mi je dao praške koje samodmah progutao.

225

U ambulanti sam ležao do ponoći. Uponoć je došao logorski činovnik isaopćio liječniku da ovdje ne smijemostati i da me treba odmah odvesti uzatvorsku baraku. Liječnik nije žurio daizvrši zapovijed i do jutra me zadržao uambulanti. Često je dolazio k meni iraspitivao se kako se osjećam.

Bolničarka mi je donijela vrući čaj.Ujutro je došao upravitelj sanitetskogodjeljenja. Liječnik ga je izvijestio omom teškom stanju i pri tomupotrebljavao latinske izraze koje nisamrazumio.

Kad je upravitelj sanitetskog odjeljenjarekao da me moraju otpremiti u bolnicu,liječnik ispriča da je to htio učiniti jošjučer, ali da nije dobio dozvolu odlogorske uprave. Upravitelj sanitetskogodjeljenja ode do upravitelja logora.Uskoro se vrati i reče:

- Mora da ste učinili nešto strahovito jernisam mogao nagovoriti upravi

telja da dopusti da vas otpremim u

bolnicu.

Uto dođe logorski policajac koji me upratnji liječnika odvede iz ambulante.Putem sam vidio redove jednokatnihokrečenih baraka. Čitav je logorizgledao kao da je izumro. Kad smoprošli pored velike drvene zgrade, vidiosam kako iz dimnjaka suklja dim. Prviznak da ovdje žive ljudi. Iza kuhinje sevidjela zgrada duboko usađena u zemlju,s malenim rešetkastim prozorima.

Zgrada je bila okružena sa dva redabodljikave žice. Bio je to

»karcer«.

Uskoro smo stigli na cilj. U sredini

uskoga i veoma dugačkog dvorištanalazila se velika drvena baraka. Njeniprozori bili su prekriveni daskama,imali su i rešetke. Dvorište je bilookruženo žičanom ogradom. Na svakomuglu nalazio se stražarski toranj.

Kad je logorski policajac pozvonio, izstražarske kućice iziđe neki čovjek ipolicajac mu pruži cedulju koju ovajpročita. Zatim otvori vrata.

226

Liječnik objasni stražaru da bolujem odzarazne bolesti i zatraži da me izolira oddrugih zatvorenika. Stražar se samoglasno nasmije i odgovori liječniku dapostoje samo dvije velike prostorije u

kojima ima mjesta za pedeset ljudi, alisada je u njima više od stotinu i pedesetzatvorenika. Dakle o nekom izoliranju nemože biti ni govora.

- Bit će sretan ako uopće nade nekomjesto.

Liječnik mi reče da će još jednompokušati izboriti dozvolu da me seotpremi u bolnicu.

Stražar me odvede u baćaku. Otključaoje dva golema lokota i mi udosmo upredsoblje. Zatim otključa lijeva vrata,pusti me da uđem i s vrata viknu:

- Braćo, dajte mjesta bolesniku, alinemojte mu se približavati jer ima

zaraznu bolest.

Istog časa k meni potrče moji prijatelji,među njima i Georg, i odvedu me u drugikraj prostorije. Jedva sam se nekakosmjestio jer su ljudi ležali jedan uzdrugoga. Prvog časa osjećao sam sebolje jer sam bio sretan što samponovno među prijateljima. Ali tokomdana postajalo mi je sve gore, tako da sudrugovi za vrijeme dijeljenja ručkazamolili stražara da obavijesti liječnika.

227

PONOVNO U CENTRALNOJBOLNICI

Poslijepodne se neočekivano pojavio

sanitetski auto. Drugovi koji su gaugledali radosno su mi prišli i rekli mida ću biti otpremljen u bolnicu. Ušla sudva bolničara u pratnji liječnika.

Liječnik se također radovao što mu jeuspjelo da me otpremi u bolnicu.

U brzoj vožnji prošli smo kroz Norilsk.Sanitetski auto zaustavio se predzaraznim odjeljenjem Centralne bolnicenorilskog logora. Ovdje sam sve dobropoznavao jer sam prošle godine proveodva mjeseca u kirurškom odjeljenju.

Službujući liječnik temeljito mepregleda i naredi da me odvedu udvoranu br. 2.

Zarazno odjeljenje bila je velika barakasa četiri odjela. Tri odjeljenja imala suobične dvokatne prične kao i svelogorske barake. Svaki je bolesnik imaoslamaricu, jastuk i pokrivač. Bilo jeveoma čisto.

Uzeli su mi odjeću i dali mi čiste plavehlače i lagani kaput iste boje. Kako nadonjoj prični nije bilo mjesta, glavnasestra odredi da lakši bolesnik ode nagornju pričnu, a ja sam dobio njegovomjesto. Bio sam presretan što ležim naslamarici i što se nakon toliko dugovremena mogu pokriti pokrivačem.Sestra mi je donijela prašak koji sampopio, zatim sam zaspao.

Uveče, kad je noćna smjena preuzimala

službu a dnevna je sestra noćnojpredavala novog bolesnika, prepoznaosam staru znanicu. Bila je to BečankaElsa Kamp. Elsu sam poznavao još izmladosti kad sam radio u komunističkojomladinskoj grupi u XIII bečkom rajonu.

Elsa je 1920. zajedno sa svojom sestromdošla u Moskvu. U

prvo smo vrijeme dobivali pisma ukojima su nam sestre opisivale 228

život u Rusiji, zatim je dopisivanjeprestalo. Kad sam 1932. ponovno došaou Beč, raspitivao sam se kod prijateljašto je s njima.

Rekli su mi da su sestre doživjele

nesreću kad su planinarile na Kavkazu.U Norilsku su mi pričali da se uženskom logoru nalazi neka Bečanka,čak su mi rekli i ime, ali ja nisam nipomislio da bi to mogla biti Elsa Kamp.

Čim je smogla malo vremena, Elsa meposjetila.

- Elsa, ti si ovdje? - upitao sam.

- Kao i ti - odgovori mi na isti način.

- U Beču sam čuo da si na Kavkazudoživjela nesreću.

- Ja, na Kavkazu? Nikad nisam bila naKavkazu.

Elsa je s velikim zanimanjem slušala svešto sam joj pričao o svojimdoživljajima.

Ispričala mi je da se vjenčala s RusomOlenikovim. Bio je to jedan odTrockijevih sekretara. Kad je Staljinprotjerao Trockoga u Tursku, Olenikovje ostao u Moskvi da sredi njegov arhiv,zatim je i sam namjeravao poći za njim.Kad je arhiv bio utovoren i Olenikov sesa ženom spremao da napusti SovjetskiSavez, pojavio se NKVD i tražio odOlenikova da otvori sanduke. On jeprotestirao jer je na osnovu Staljinovaobećanja Trocki mogao bez kontrolearhiv ponijeti u inozemstvo.Enkavedeovci su otišli, no nakon

nekoliko sati ponovno su se vratili iuhapsili Olenikova.

Elsa otada nije čula za svog muža. Njusu iselili u srednju Aziju, gdje je jednonjeno dijete oboljelo od malarije iumrlo.

Godine 1937. uhapsili su je i osudili kaotrockistkinju na deset godina logora. Istuje sudbinu doživjela i njena sestra.Mlađa Elsina kćerka, koja je studiralamedicinu, izbačena je poslije maj-

čina hapšenja s fakulteta i zaposlila sekao činovnica u kombinatu pamuka ublizini Leninakana.

Elsi sam pričao o Austriji jer od 1930.

godine ništa nije čula o svojoj domovini.

229

Slijedećeg dana Elsa je došla rano uslužbu jer je, kako mi je rekla, izgaralaod radoznalosti da čuje novosti. Togasam dana saznao da moj prijatelj Kerošiumire u susjednoj sobi. Htio sam gavidjeti. Elsa me odvela do druge stranehodnika.

Službujuća sestra mi reče da je strogozabranjeno ulaziti u tu prostoriju. Nakondugog nagovaranja i Elsinih molbi, smiosam ući. Između kreveta na kojima suležali bolesnici nije bilo prostora.Tražio sam Kerošija. Iako sam dvaputobišao sve krevete, nisam ga prepoznao.

Zamolio sam sestru da mi ga pokaže.Odvela me do njegova kreveta. U prvičas sam pomislio da se sestra zabu-nila,ali kad sam pažljivije pogledaobolesnika, prepoznao sam ga.

Stajao sam neko vrijeme. To je Keroši!Što je preostalo od atletski razvijenačovjeka? Glava mu je izgledala kao udjeteta. Stajao sam neko vrijeme predkrevetom, sve dok Keroši nije otvoriooči. Na njegovim usnama pojavila seneka vrsta smiješka. Prepoznao me i staomicati usnicama kao da želi izgovoritimoje ime. Prišao sam mu bliže da bih gamogao bolje razumjeti, ali ništa nisamčuo, samo sam vidio kako pokrećeusnicama. Bio sam sretan kad me sestra

pozvala da iziđem. Pružio sam mu ruku,ali njegove ruke, koje su ležale podpokrivačem, ostale su nepomične. Onjedva primjetno klimne glavom.

Pitao sam Elsu od čega Keroši boluje.Reče mi da je u bolnicu dopremljen sdizenterijom. Ležao je u istoj prostorijiu kojoj se i ja nalazim, a kako je dobrogovorio njemački, Elsa je s njim radorazgovarala. Činilo se da se Keroši brzooporavlja i da će uskoro ozdraviti. Kadmu je liječnik jednog dana rekao da ćeuskoro napustiti bolnicu, Keroši jenajednom još teže obolio.

Sada je ležao u odjeljenju kandidatasmrti.

Na pitanje ima li kakve nade, Elsa mireče da Kerošija može spasiti samočudo. Liječnici su napustili svaku nadu.Liječnici više i ne ulaze u prostoriju ukojoj leži Keroši.

230

Kerošijeva bolest ponovno me rastužila.Obuzele su me crne misli.

Trećeg dana došao je činovnik bolničkeuprave s nalogom da me se odmahprebaci u glavnu zgradu Centralnebolnice. Liječ-

nici nisu znali zašto.

Kad su me dopremili u glavnu zgradu,

zatvorili su me u odijeljenu sobu u kojojsu na prozorima bile rešetke kao uzatvoru.

Vrata su uvijek bila zaključana. Kad bihnešto zatrebao, morao sam kucati ičekati glavnu sestru koja je jedinasmjela ulaziti u tu sobu. Drugo osobljesmjelo je ulaziti u moju sobu samo snjom.

S vremena na vrijeme dolazio bi ofi cirNKVD-a i kontrolirao da li se svipridržavaju ovih naređenja.

U sobi su se nalazila četiri kreveta, dvasu bila zauzeta, dva prazna. Ovdje suležali samo oni bolesnici koji su bilidopremljeni iz zatvora. Jedan od njih

bio je Gustav Scholler, koji je u zatvoruponovno teško obolio, tako da je ovdjeležao po drugi put. Gustav je potpisaosve što je istražni sudac od njega tražio.

Logorski sud osudio ga je na smrt. Dokje čekao da se riješi žalba teško jeobolio i morali su ga dopremiti ubolnicu. Gustav, koji nije imao snage dase bori za svoj život, shvatio je da nijedobro postupio kad je priznao ono štonikada nije učinio. Sada, kad je znao dasu mu to posljednji dani života, stao seplašiti. Veoma se začudio kad sam muodgovorio da moja stvar još nijezaključena i da više nisam u zatvoru, veću zatvorskoj baraci VII logorskogodjeljenja.

- Karl - reče mi - ti si junak kad možešvoditi tako tešku borbu.

Drugi bolesnik bio je kriminalac koji jeu zatvoru otpočeo štrajk glađu. Sada suga ovdje umjetno hranili. Štrajkao je većdva mjeseca, a noću smo čuli kako jedešećer i kruh. Bio je siguran da gapolitički zatvorenici neće izdati.

231

Liječnik koji me liječio bio je upraviteljInternog odjeljenja Centralne bolnice.Dr Mardna bio je Estonac koji je uNorilsku odslužio svojih deset godina.Mnogo se brinuo za sudbinu bolesnihzatvorenika i bio je dostojan pomoćniksvog šefa, upravite-ljice bolnice

Aleksandre Ivanovne Sljepcove.

Bolesnici su se uvijek radovali kad bi sekraj njihova kreveta pojavio dr Mardnas dugom sijedom bradom, uvijek vedrapogleda. Kad je dr Mardna saznao zamoju zatvorsku kalvariju bio je dirnut.Kad god bih se slabo osjećao, dolazio jepo dva-tri puta u našu sobu.

Jednog je dana došla i Sljepcova. Kadse približila mom krevetu veoma sezačudila što sam ponovno ovdje. Tješilame, kao što je to i prije činila, i naodlasku mi zaželjela skoro ozdravljenje.

Iskreno sam se radovao što sam ponovnovidio ovu plemenitu ženu.

Trideseti rujna 1942. - u tri sata poslijepodne u našu je sobu ušao zapovjednikzatvora sa dva vojnika. Zapovjednik jeodmah prišao krevetu na kome je ležaoGustav Scholler.

- Kako se zovete? - upitao ga je.

Scholler ga je gledao ukočenih očiju iništa nije odgovorio.

Zapovjednik ne ponovi pitanje već reče:

- Imate li ovdje kakve stvari?

- Samo odjeću, ostalo je u zatvoru -odgovori Gustav.

Bolničar donese odjeću. Gustav se

veoma polako oblačio i pri tom praviogreške. Kad je obukao hlače, opazi da jezaboravio obući gaće, pa se htjedepresvući, ali zapovjednik reče:

- Ostavite to, nismo daleko od zatvora,tamo ćete se presvu-

ći.

Bio sam sretan što nije bio ciničan.

Gustav se nije usudio prići mom krevetu,samo mi je klimnuo i izišao. Kad su gaodveli, došao je dr Mardna i nekovrijeme bez 232

riječi stajao kraj mog kreveta. Zatim seokrenuo i izišao. Sada smo u sobi ostali

samo kriminalac i ja.

Kriminalac mi se obrati:

- Toga su odveli na strijeljanje.

- Ne vjerujem, sigurno su ga pomilovali.

- Ne govori gluposti. Zar si ikada vidioda vojnici dolaze u bolnicu? To činesamo onda kad se spremaju da nekogsmaknu.

Šutio sam.

Dva dana nakon tog događaja obolio jedr Mardna i na njegovo mjesto došao jedr Muller, Nijemac iz Lenjingrada. Kadsam prvi put bio u bolnici, dr Muller je

često dolazio k meni i mi smorazgovarali na njemačkom. Ali sada sepravio kao da me ne poznaje. Kad bih ganešto pitao na njemačkom, on jeodgovarao na ruskom.

Kad sam jednom doktora Suhorukovapitao što misli o držanju dra Mullera,odgovorio mi je:

- Kad su njemačke trupe napredovale,Muller je koristio svaku priliku da binaglasio svoje njemačko porijeklo. Čakje s liječnicima Židovima razgovaraonedopuštenim tonom. Sada, kad su senjemačke trupe povlačile, Muller jeodjednom postao Rus koji slučajno imanjemačko ime. S kolegama Židovimaponovno se bratimio i zgražao nad

zločinima Nijemaca.

Kriminalca, koji je štrajkao glađu,Muller je neprestano psovao štosovjetskim vlastima zadaje toliko brige injegovo je pona-

šanje nazivao neprijateljskim.

Jednom dođe Suhorukov i donese miplatnenu vrećicu sa še-

ćerom.

- To je poslala Olga - reče mi.

Olga se nije usudila da me posjeti jer jebila pod prismotrom.

Bolničar Morozov dobio je nalog odNKVD-a da pazi da li me 233

Olga posjećuje i razgovara sa mnom.Morozov je to, međutim, ispričao Olgizamolivši je da ga ne oda.

Centralna bolnica nalazila se napodručju V logorskog odjeljenja. Čestosam kroz prozor promatrao kako prolazeprijatelji i znanci. Mnogi su od liječnikasaznali da se nalazim u bolnici i svakogje dana netko prošao ispod prozora dame pozdravi. Jedan bolničar donio mi jeuzicu za koju sam privezao vrećicu ipuštao je kroz prozor. Na taj sam načindobivao poštu i malene poklone.

Neki su mi darovali malo kruha, drugi

malo šećera, svi su željeli znati kako seosjećam.

Jednog dana, upravo kad sam stajao krajprozora i izvlačio vrećicu, u sobu jeušao dr Muller.

- Što radite, zar ne znate da ste podistragom i da ne smijete imati veze svanjskim svijetom?

- Mislio sam da ste liječnik i da nisteenkavedeovac - odgovorio sam potpunomirno.

- Ja sam sovjetski patriot i nećudopustiti da u bolnici nastavljatekontrarevolucionarnom djelatnošću.

Izvadio sam iz vrećice ono malo šećerašto sam upravo primio i pružio gaMulleru.

- Evo vam dokaza mojekontrarevolucionarne djelatnosti.

Muller mi iz ruku istrgne vrećicu i bacije kroz prozor.

Slijedećeg dana otpustili su me izbolnice kao »zdravog«.

Na dan puštanja iz bolnice bio sam težakčetrdeset sedam kila.

Normalno sam imao sedamdeset i dvije.

Praćen dvojicom podofi cira NKVD-a,

koji su nosili automate, krenuo sam izCentralne bolnice, koja se nalazila usredištu Norilska, prema VII logorskomodjeljenju, koje se nalazilo na periferiji.Put je bio dug tri kilometra. Hodao samviše od pet sati. Jedan od mojihpratilaca bio je veoma uviđavan mladić.Iako 234

nije ništa govorio, vidjelo se dasuosjeća sa mnom. Drugi je biodresirano pseto koje je imalo samoljudske crte lica. Kad god sam gazamolio da malo predahnemo, psovaome najprostijim izrazi-ma. Kad sam gapitao zašto me psuje, odgovarao je:

- Zašto nisi krepao?

- U bolnicu šalju čovjeka da biozdravio, a ne da bi umro -

odgovorio sam.

- Sve bi vas trebalo otrovati kao štakore.

Nisam odgovorio.

235

ŽIVOTINJA PANOV

Stražar u zatvorskoj baraci bio je veomazačuđen kad me ugledao. Pozdravi meriječima:

- Ponovo si ovdje? Nisam vjerovao daćeš ostati u životu.

Zatim reče da je u sanitetskomodjeljenju čuo da sam umro.

Saznao sam da su na upit VII logorskogodjeljenja iz bolnice odgovorili da samumro.

U baraci su me radosno dočekali. Mnogisu mi govorili da dobro izgledam. Kadasam ukratko ispričao svoje doživljaje,saznao sam mnogo neugodnih stvari.

U pet sati ujutro, na znak za ustajanje,svi su morali izići iz barake u dvorište. Iteški bolesnici. Kontrolirali su naslogorski policajci naoružanipendrecima. Zapovjednik bi zatimpročitao spisak onih koje je liječnikoslobodio rada i poslao bi ih natrag u

barake. Ostali su morali na posao.Nisam znao kako ću tako slab raditi. Alimorao sam biti spreman na sve.

Doručak, juhu od glava haringe i stopedeset grama zobene kaše, nisammogao jesti. Razmazila me dobrabolnička hrana.

Imao sam spremljeno još malo sušenogkruha pa sam se zadovoljio s»kipjatokom«.

Kad se pojavio liječnik, da bi saznaoima li bolesnika, javio sam se. Liječnik,mladi Litvanac, samo me pogleda iodmah reče zapovjedniku logorskepolicije da sam oslobođen od rada.Naredi da me poslije dovedu u

ambulantu.

Sa mnom su u baraci ostala još tribolesnika. Kad su svi otišli, bolesnici suodnijeli »parašu« u dvorište da jeisprazne. Zatim nas stražari zaključaše.Bolesnici su morali spremati barake iložiti peći.

Tokom prijepodneva odveli su me uambulantu. Pregledala me liječničkakomisija.

236

Liječnici su se čudili što su me tako brzootpustili iz bolnice.

Litvanac, koji me dopratio u baraku,

reče stražaru da ne moram ići na posao ida će o tome obavijestiti logorskuupravu. Obećao mi je da ću dobivatibolesničku hranu.

Legao sam na svoje mjesto i staopromatrati baraku. Izgledala je kao da unjoj nitko ne stanuje. Na pričnama nijebilo ničega jer logoraši su »krevetninu«ponijeli na posao. Hlače su služile kaomadrac, jastuk je nadomjestila vatiranajakna, a vatirani kaput služio je kaopokrivač. Oni koji su imali ručnike,vezali su ih oko vrata umjesto šala.

Već se odavno smračilo kad su se mojidrugovi vratili s posla.

Kad su im otvorili vrata, jurnuli su u

prostoriju, svaki je žurio na svoje mjestoda bi se malo ugrijao. Da bi se zaštitiliod studeni bili su obučeni u variranuodjeću. Oko usta, nosa i očiju visjele suledene grude, a to im je posve izmijeniloizgled. Ruke su im bile tako ukočene danisu mogli otkopčati dugmad i odvezatiuzice na svojoj odjeći. Pomagao sam imda skinu smrznute prnje.

Kada bi se malo ugrijali, stali birazgovarati. Večeru je dijelio brigadirsa svojim pomoćnicima. Zatvorenici suobično dobivali pola litre juhe od zelja ikomad slane ribe. Ponekad je bilo ikaše.

Postojale su različite porcije kruha, odtri stotine grama do osam stotina. Te sam

večeri i ja dobio zatvoreničku hranu,bolesničku sam dobio tek trećeg dana.

Poslije večere ljudi bi se postepenosmirivali. Više nije bilo napetosti,logoraši su oživjeli, mogao sam čuti čaki smijeh.

Tada su mi pripovijedali kako je bilo naradilištu. Uvijek je bilo novosti.Događalo se da su stražari nekoganamrtvo isprebijali ili nekoga pri»pokušaju bijega« teško ranili. Ili binekoga jednostavno ustrijelili kao psa.

U baraci sam ležao dva tjedna, nisu metjerali na rad. Jedini mi je posao bio das drugim bolesnicima ložim peć.Drugovi su 237

mi ostavljali odjeću koju je trebalopokrpati. Tada sam im davao svojuodjeću. Nakon dva tjedna bila jepotpuno pocijepana. Dobro sam seoporavljao. Jednog dana liječnik mi rečeda sutradan mogu poći na rad. Stao samse spremati. Najprije sam moraopokrpati vatirane hlače. Na kaputiću jepostojalo samo jedno dugme. Pustenečizme bile su mi prevelike i oko nogumorao sam namotati mnogo krpa.Zatvorenici su cijenili velike pustenečizme. Svatko je bio spreman mijenjatičizme za veće, dodajući i ono malokruha što je imao. Krznena kapa takođerje bila dobra, jedini problem bile surukavice. Bile su tako poderane da ih jebilo teško pokrpati.

Slijedećeg jutra stao sam u red. Odzatvorske barake do glav-nih vratalogora stupali smo u pratnji logorskepolicije. Tada su nas preuzimali stražari.Drugovi su mi pričali da se radilištenalazi oko dva kilometra daleko odlogora. Hodali smo strmom cestom kojaje vodila na povišen plato. Tamo senalazila šljunčara. Na putu do nje moralismo proći kroz područje rudnika.Zatvorenici koji su bili zaposleni udnevnoj smjeni ostavljali bi načas svojposao i znatiželjno nam prilazili. Iako jezbog odjeće bilo gotovo nemogućenekoga prepoznati, ipak se i to događalo.Rudari bi tada mahali i prilazili, ali suubrzo morali bježati na svoja mjesta jersu stražari krenuli na njih s puškama i

automatima.

Za vrijeme marša stražari su budnopazili da se točno pridr-

žavamo uputa. Često smo morali stati islušati zapovjednikove psovke iprijetnje da će upotrijebiti oružje. Kadbi se netko na poledici okliznuo i pao,morali smo klečati na snijegu za kaznupetnaest minuta. Za to vrijeme vojnici binas najgrublje psovali.

Bio sam sretan kad smo stigli naradilište.

Zaustavili smo se pred drvenomkolibom. Komandir straže, upraviteljšljunčare i naš brigadir otišli bi na radno

mjesto da objasne zadatak. Čitavo radnopodručje bilo je okruženo tabla-238

ma na kojima su stajale mrtvačke glave inatpisi: »Zabranjeno područje.« Vojnicisu zauzimali svoja mjesta oko radilišta.Naš se zadatak sastojao u tome daočistimo tlo od velikih masa snijega iželjeznim motkama i krampovimakopamo smrznuti šljunak, tovarimo ga navagonete i odvozimo u bunker.

Svaka grupa sastojala se od šest ljudi.Četvorica su vadila šljunak i tovarila ga,a dvojica su gurala vagon do bunkera.Unatoč vrlo niskoj temperaturi nije nambilo hladno. Rad je bio težak, normavisoka. Osim toga, vojnici su pazili dase intenzivno radi.

Onaj tko bi po mišljenju vojnika slaboradio, morao je skinuti vatirani kaput.To bi ga prisiljavalo da dade sve odsebe kako se ne bi smrzao. Ako pomišljenju vojnika ni to ne bi pomoglo,žrtva bi morala skinuti i kaputić. Tako sulogoraši radili samo u košu-ljama. Zar jeonda čudo što su mnogi poslije kratkogvremena zauvijek otpočinuli?

Radilo bi se od osam sati ujutro bezpodnevnog odmora. Stra-

žare i pse smjenjivali su svaka dva sata.Poslije rada komandir straže dobivao jeod uprave pogona potvrdu na kojoj jepisalo koliko smo postotaka ispunilinormu. Svaki postotak više donosio je

stražarima premiju. Ako bi potvrdabilježila podbačaj, vojnici su svoj bijesna nama iskaljivali kad bismo sevraćali: potjerali bi nas u dubok snijeg,a mi ne bismo smjeli narušavati redove.Često bi nas zaustavljali svakih petminuta. Zapovjednik bi vikao:

- No, kako vam se to sviđa? Naučit ću javas kako se radi!

Rijetko smo kada ispunili normu, aliipak smo dobivali potvrde da smo je stoposto ispunili zahvaljujući uviđavnomupravitelju šljunčare.

Nakon teškog rada i velike hladnoćeradovao nas je povratak u toplu baraku ijuha od zelja. Poslije jela zdjele nije

trebalo prati jer smo ih temeljito očistiliprstima i jezikom. Za dijeljenja kruha239

u baraci često je dolazilo do krvavihtuča, iako se brigadir, koji je biopolitički zatvorenik, trudio da budepravedan. Onima koji su bolje radilidavao je veće porcije, a kriminalci kojisu radili manje nastojali su dobiti većekomade i stalno su prijetili brigadiru.

Ponekad su i napali. Kad je jednog dananeki bandit sam pošao do sanduka ukome se nalazio kruh, brigadir ga je htiospriječiti.

Kriminalac je izvukao nož i zadao mupetnaest uboda. Stali smo dozivati u

pomoć, ali nitko od stražara nije došao.Uhvatio sam komad drva i bacio ga uprozor. Tada je zapucao vojnik koji senalazio na stražarskom tornju. Nakonkratkog vremena u baraku su dojurililogorski policajci. Teško ranjenibrigadir umro je na putu za bolnicu.

Poslije tog ubojstva brigadir je postaobandit. Sada nas nisu mučili samostražari, već i novi brigadir. Prilikomdijeljenja juhe politički su dobili samorijetku tekućinu. Kriminalcima je grabios dna. Kriminalcima je davao i višekruha. Tako su oni koji su više radilizbog slabije hrane postajali nesposobniza rad.

Zbog svega toga, kao i zbog nerada

kriminalaca, mi više nismo ispunjavalinormu. Upravitelj šljunčare nije takočesto davao dobru potvrdu jer jeproduktivnost tako mala da nije mogaopreuzeti odgovornost. Pretpostavljeni jeukorio komandire straže.

Jedne noći probudila nas je neljudskavika. Kad sam otvorio oči, opazio samda u sredini barake stoje pijani stražari iurlaju:

- Fašisti, kontrarevolucionari, trockisti...

Zatim su slijedile odvratne psovke.

S prična su izvukli nekoliko političkihzatvorenika, bacili ih na pod i po njimastali gaziti teškim čizmama. Pri tom su

vikali:

- Pokazat ćemo vam kako se radi!

Jednog su zgrabili za vrat.

- Hoćeš li bolje raditi? Hoćeš li ispunitinormu? - urlali su.

240

Jadan čovjek nije mogao odgovoriti, a toje pijane vojnike još više razjarilo. Stalisu ga udarati po glavi. Nakon pola sata ubaraku je ušao trijezan vojnik i odveopijane napolje.

Kad smo slijedećeg dana došli na rad,vojnici su nastavili da nas muče. Kad bi

im se učinilo da netko popušta, pozvaobi ga komandir straže Panov i stao gamlatiti kratkom puškom.

- To će dobiti svaki tko bude loše radio- urlao je.

Toga dana izmlatili su dvadesetoricuiznemoglih drugova.

Svi smo se trudili da nas ne bi optužili.

Uveče, prije povratka kući, Panov jedržao govor u kome je rekao da ide uured po potvrdu. Ako dobije potvrdu danismo ispunili normu, sve će naspostrijeljati.

I naši najsnažniji drugovi postajali su

sve nesposobniji da za-dovolje normu inaoružane i pijane mučitelje.

Stražari su bjesnjeli sve više, a Panov injegovi pomoćnici odlazili su kući tekonda kada bi nekoga izubijali. Najprijesu udarali kundacima dok se žrtva ne bisrušila, a zatim su je udarcimaprisiljavali da ustane. Premlaćeni bi semogao vratiti u logor samo ako bi mudrugi pomogli.

Jednom u baraku dođe upravitelj radnogodjeljenja i upita brigadira zašto takoslabo radimo. Brigadir mu odgovori dani sam ne zna što bi učinio da nas fašisteprisili na rad. Kad smo to čuli, jedan odnas istupi i reče:

- Građanine upravitelju, nije točno da neželimo raditi, svi radimo iznad svojihsnaga, ali pogledajte ove ljude - pri tompokaže na one koji su stajali u blizini -zar oni mogu ispuniti normu?

Ove su riječi ohrabrile i drugezatvorenike koji skinu svoje prljavekošulje, pokazujući skelet i modrice.Upravitelj upita odakle im ove modrice.

- Osim teškog posla, moramo trpjeti izlostavljanja.

241

Upravitelj bez riječi napusti baraku.

Kad smo slijedećeg dana došli na posao,

Panov je bio bijesan kao ris. Najprije jepozvao brigadira, razgovarali sunekoliko minuta, zatim je pozvao sveone koji su se jučer tužili, postavio ih darade na jednom mjestu i rekao im:

- Tako, ako se živi želite vratiti ubaraku, ispunite normu. Pokazat ću vamja kome se vi žalite.

Kad je došlo vrijeme da se pođe kući,Panov je ustanovio da je grupa ispunilapedeset posto norme.

- Što mislite, vi fašisti, da ćete ovdjesimulirati i da će vas sovjetska vlasthraniti? Zašto živite u sovjetskoj zemljiako ne želite raditi?

Panov se okrenu, uzme kramp i pruži gajednom zatvoreniku.

- Udri po njima, ali tako kako ja točinim, razumiješ?

Čovjek se nije ni pomakao s mjesta.

- No, što čekaš? - upita Panov prijeteći.

Zatvorenik je šutio.

- Aha, ti nećeš?

- Ne mogu - odgovori čovjek.

Panov mu istrgne kramp iz ruku i stadega udarati. Zatvorenik je pokušao da seobrani rukom, što je mučitelja još više

razjarilo.

- Što, ti se braniš? - Zatim pruži puškuvojniku koji je stajao pokraj njega isvom snagom počne tući zatvorenika.Zatvorenik padne na snijeg.

- Ustaj! - vikao je Panov.

Zatvorenik je ostao ležati.

- Ustaj! - urlao je Panov.

Zatvorenik je i dalje nepomično ležao nasnijegu.

242

Panov baci kramp i potrči u drvenu

kolibu, odakle donese vedro puno vode.Izlije je na zatvorenika.

- Sada ćemo vidjeti hoćeš li ustati.

Čovjek se nije micao. Panov pozovebrigadira.

- Postavi ga na noge.

Brigadir ga podigne. Čovjek padne! Bioje mrtav!

Kad smo se vratili u baraku, nitko nijemislio na večeru. Netko je počeo vikati:

- Koliko ćemo dugo to trpjeti? Zar nijedovoljna glad i težak rad? Zar će nas iovako ubijati?

Kad je to čuo, brigadir pojuri k njemu.

- Podbadaš ljude? Protiv koga ih buniš?Protiv sovjetske vlasti?

Brigadir ga htjede udariti, ali logorašiga uhvate za ruke i bace na pod. Upomoć su mu dotrčala dva pomoćnika,ali ni oni nisu bolje prošli.

Kad je stražar donio večeru, zahtijevalismo da dođe netko od logorske uprave.Stražar obavijesti službujućeg ofi cira.Upravo sam stajao u repu za kašu, kadofi cir uđe u baraku.

- Pozor! - viknu stražar.

- Ko me zvao? - upita ofi cir.

Jedan zatvorenik istupi. - Pogledajte štose ovdje događa - reče.

- Pored teškog rada i batina kojima nasčaste vojnici u baraci i brigadirnastavlja batinjanjem.

- Gdje je brigadir?

Kad je brigadir istupio, ofi cir se izdere:

- Banditska njuško, što se ovdje događa?

Brigadir je htio uobičajenimargumentima ocrniti zatvorenike.

243

- Ovi fašisti neće raditi.

Ofi cir ga prekine:

- Znam, ti si jedini dobar radnik, a sviostali su loši. Naprijed u »karcer«!

Slijedećeg dana ujutro došao je u barakuisti ofi cir s inspekto-rom radnogodjeljenja. Nakon mnogih pritužbi,zatvorenicima su odredili novogbrigadira.

Novi brigadir bio je čovjek koga suzbog prijevare osudili na pet godinalogora. Za rata osudili su ga i na osnovuparagrafa 58, jer je u razgovoru s drugimzatvorenicima nazivao lažima vijestiSovjetskog informacionog biroa. Sada jetrebalo da iziđe pred sud.

Novi brigadir Sabakar odmah sesprijateljio s komandirom stražeispričavši mu što se jučer dogodilo ubaraci. Vidjeli smo kako prstimapokazuje na zatvorenike koji su se žalili.

Ali toga dana stražari su nas ostavili namiru. Na putu kući nitko nas nijezlostavljao. Bilo je to prvi put da semirno vraća-mo.

U baraci nas je čekala komisijaliječnika. Morali smo se skinuti dogola.Liječnici koji su vidjeli mnogoizmučenih ljudi, bili su iznenađeni našimizgledom. Na naše pritužbe odgovoriglavni liječnik:

- Ne morate se tužiti, sami vidimo kako

je.

Trećeg dana poslije pregleda objavili suda je norma smanjena na šezdeset posto.Mnogi su se radovali što ćemo sadamorati manje raditi, neki su opet tvrdilida je i tu normu nemoguće ispuniti.Smanjenjem norme nestalo je ikomandira straže Panova.

Novi komandir uopće se nije brinuoispunjavamo li normu.

Novi brigadir nije toliko psovao, ali jeimao svoju metodu podsticanja.Prilikom dijeljenja hrane preostajalo jenekoliko 244

porcija koje je obećavao onima koji će

prebaciti normu, ili bi pri-

čao da je načelnik obećao kao premijupaketić mahorke. Metode novogbrigadira bile su, naravno, bezazlenije,ali su prisiljavale zatvorenike da radepreko svojih mogućnosti u nadi da ćeuveče dobiti više juhe ili kaše.

Nakon nekog vremena režim je malopopustio, a jelo iz kuhinje više nisudonosili policajci, već sami zatvorenicikoje je pratio policajac. Kraj kuhinjskogšaltera često su se susretali znanci kojisu nas pomagali komadićima kruha ilinekim drugim jelom.

Da bismo malo utažili glad, poduzimalismo koješta. Kad je jednom i na mene

došao red da pođem po jelo, iskoristiosam priliku i otrčao u baraku gdje jestanovao moj znanac Saša, mladi studentiz Staljingrada. Sa Sašom sam naSolovki bio u istoj ćeliji. Od svojeobitelji Saša nije primao nikakav novaci ja sam mu davao hranu i duhan.

U baraci sam našao Sašu kako sjedi zastolom i čita knjigu.

Ukratko sam mu ispričao u kakvom seteškom položaju nalazim i odmah muobjasnio da nemam mnogo vremena, kadme on hladno prekinu:

- Kad je čovjek u zatvoru, ne treba još idruge uznemiravati.

Osim toga, znaš da nije dopuštenoodlaziti u druge barake.

Otrčao sam iz barake. Taj me susretstrahovito pogodio. Te večeri uopćenisam bio gladan.

Ponovno su nas pozvali pred liječničkukomisiju. Liječnici su ustanovili davećina iz zatvoreničke barake boluje odneishranje-nosti i skorbuta u drugom itrećem stupnju. Nakon nekog vremenastigla je naredba da se teški bolesnici izzatvoreničke barake prebace u logor.Među otpuštenima nalazio se i JosefBerger. Ja sam ostao u zatvoreničkojbaraci i od tog časa moj se položajpopravio. Josef je poduzimao sve što jemogao da mi pomogne, 245

donosio bi mi kruh, izmišljao kojekakvenačine da s nama dođe u vezu, iako je tobilo vrlo opasno.

Jednog sam dana od Josefa s komadićemkruha dobio i cedulju s viješću da jeKeroši umro. Iako sam to očekivao, biosam duboko potresen. Cedulju sampokazao i drugim Nijemcima jer jevijest bila napisana na njemačkomjeziku.

Kad smo slijedećeg jutra stigli naradilište, opazio sam kako naš drug Krukodlazi komandiru Panovu, koji jeponovno došao k nama, i kako mu neštogovori. Nakon pola sata pozvao mePanov. Čudio sam se što komandir želi

od mene, istupio sam.

- Kakav si to letak pokazivao? - upitame.

Nisam vjerovao svojim ušima.

- Šta vam pada na pamet! Ništa nisampokazivao.

- Odmah predaj letak, ili ćeš se zloprovesti.

Znao sam da se nalazim pred ubojicomza kojeg je bila sitnica da »ustrijeli zbogpokušaja bijega«, ili da me nasmrtpretuče zbog

»napada na stražara«. Tražio sam riječi

kojima bih ga uvjerio da nisam dijelioletke. Šutio sam. Je li to zbog strahovitehladnoće, ili zbog straha pred ubojicom?

- Hoćeš li predati letak?

- Nemam ga - odgovorio sam tiho. Aonda sam pomislio da me prijavio Kruk.

Panov zabode pušku s bajonetom usnijeg da bi oslobodio ruke.

- Sada ću te skinuti dogola i tako dugotražiti dok ne nađem letak, ili dok se nesmrzneš. Skidaj kaput - zapovjedi.

Pretražio je kaput. Kako ništa nije našao,bacio ga je na snijeg.

- Skidaj kaputić!

246

Pretražio je i kaputić. Opet ništa.Smrzavale su mi se ruke. Na red sudošle hlače. Stajao sam u donjem rubljui drhtao od hladnoće i straha. Napokoniz džepa izvuče cedulju koju sam dobiood Bergera. Tada sam shvatio o kakvomje letku riječ. Kako nije mogao pročitatišto piše na cedulji, upitao me što je to.Ispričao sam mu da je to obavijest osmrti mog prijatelja.

- Dobro, predat ću cedulju tvomistražnom sucu, jao tebi ako si lagao!

Dopustio je da se ponovno obučem.

Nakon toga od Josefa nisam dobivaonekoliko dana nikakvih vijesti.Pokušavao sam na različite načine doći snjim u vezu, ali bez uspjeha.

Kad smo se jednom vratili s rada opaziosam da je oluja pred žičanom ogradomnagomilala toliko snijega da se ogradaviše nije ni vidjela. Uveče, kad smo nadvorište iznijeli »parašu«, dogovoriosam se sa svojim drugom da ću ostati udvorištu, a on će sam odnijeti »parašu«u baraku.

Stražar nas je propustio. Dok smo bili udvorištu, makao se s vrata jer mu je bilohladno. Na to sam i računao. Stražarviše nije vodio računa o nama.

Dok je zatvarao vrata, ja sam se pužućiprebacio preko snjež-

nog brijega. Ni stražar s tornja nije memogao opaziti. Inače bi me ustrijelio nalicu mjesta.

Kad sam ušao u baraku, Josef nijevjerovao svojim očima.

- Kako si uspio doći?

- Preko žičane ograde.

Josef me najprije sumnjičavo pogleda, aonda reče:

- Znaš li da si stavio život na kocku?

Kada sam ga uvjerio da me stražar nemože vidjeti s tornja, on se umirio. Josefje u međuvremenu sakupio punujastučnicu kruha i ispričao mi različitenovosti.

247

Trebalo se vratiti. Razmišljao sam štoda ispričam stražaru.

Dok sam razmišljao, sjetio sam se riječistarog šlagera:

»Kako će Mayer doći na Himalaju, kakoće sići Mayer s Hi-malaje...«

Moj položaj nije bio zavidan: akoponovno prijeđem preko ograde, možda

će me ipak opaziti stražar s tornja, a akome ne opazi, neću ući u baraku. Odlučiosam da jednostavno odem do stražarskekućice i pozvonim. Neka se dogodi štose dogoditi mora.

Stražar izađe i vikne sa stepenica:

- Tko je?

- Pustite me unutra - odgovorio sam, alisnježna vijavica nad-glasa moje riječi.

- Koga vraga ne odgovaraš?

- Otvorite, ja sam iz barake - vikao samiz sve snage.

Stražar me još uvijek nije razumio. Kad

se sasvim približio, još jednom upita:

- Tko to tumara? Zar želiš da teustrijele?

Napokon je shvatio da želim uzatvoreničku baraku. Stražar pođe ukućicu, ja za njim.

- Što tražiš ovdje?

- Ja sam iz ove barake - rekao sam.

- Ti si iz zatvoreničke barake?

- Da - odgovorio sam.

- Kako si dospio ovamo?

Ispričao sam mu istinu. On me pogleda iopazi u ruci vreću.

- Što imaš?

- Kruh.

- No, dobro, čekaj dok dođe mojpomoćnik, on će s tobom maloporazgovoriti o tome.

248

Sjeo sam na klupicu i čekao. U mislimasam vidio kako mi oduzimaju kruh, kakome tuku i odvlače u »karcer«. Postalo mije vruće. Otkopčao sam kaput i iz vrećeizvadio komad kruha iako se većsmrzao. Držao sam ga neko vrijeme

iznad peći jer sam se htio najesti prijenego što mi ga oduzmu.

Drugog stražara nije bilo. U peći seugasio ugljen i stražar potraži kantu. Pritom je psovao što nema pomoćnika i štosam mora ići po ugljen.

Rekao sam mu da ću mu ja donijetiugljen. On me iskosa pogleda i reče:

- Nećeš mi pobjeći?

- Kamo da pobjegnem?

Uzeo sam kantu i malu lopatu i izašao udvorište.

Trajalo je dugo dok sam uspio očistiti

snijeg sa sanduka. Stra-

žar je dva puta izlazio da bi vidio gdjesam. Napokon sam dopro do ugljena.Kad sam se vratio s punom kantom,stražar me zadovoljno pogleda. Naložiosam peć i počeo s njim razgovarati.

Zanimalo ga je tko sam i zašto se podrugi put nalazim pod istragom.

- Ti si veoma lakomislen što zbognekoliko komada kruha stavljaš život nakocku.

- Više sam mislio na to da utažim gladnego na svoj život -

odgovorio sam.

- Momče, ti mi se sviđaš. Dođi, pustit ćute u baraku, ali izbje-gavaj sličnegluposti.

U baraci su me radosno dočekali. Poštosam im ispričao pustolovinu, neki su mestali psovati, drugi su hvalili mojejunaštvo.

Ispraznio sam vreću s kruhom i podijelioje prijateljima. Tada mi priđe jedan od»urka« i »zamoli« me da mu do sutra»posudim malo kruha«. Bio samprisiljen da ga poslušam.

249

Nakon otpuštanja bolesnika izzatvoreničke barake, iz zatvora je stigla

nova grupa. Od stotinu muškaraca većinabijahu kriminalci. Sada se teškom radu igladovanju pridružila još i pljačka,krađa i ubojstvo. Tko nije odmah pojeosvoj kruh, mogao je biti siguran da ćemu ga začas ukrasti.

Jedan »urka« ostavio je kruh na peći iotišao po »kipjatok«.

Kad se vratio, kruha više nije bilo.

- Ostavite se šale i vratite kruh na mjesto- rekao je.

Nitko se nije pomakao, on shvati da senitko nije šalio. Oti-

šao je do peći, uzeo željezni žarač i

uputio se prema jednoj grupi mladićaoptužujući ih da su mu oni ukrali kruh.Kriminalci su se zaklinjali jezikomkriminalaca da kruh nisu ni dotakli.

- Dajem vam deset minuta vremena. Akomi do tada ne vratite kruh, na snagustupa logorski zakon.

»Urka« je sa žaračem u ruci šetaobarakom.

Nije prošlo ni pet minuta, a mladići gapozovu i jedan mu nešto šapne na uho.»Urka« se okrene i pođe k mladiću kojije sjedio na gornjoj prični.

- Ljoha, daj kruh!

- Ostavi me na miru - odgovori ovaj.

»Urka« se popne na pričnu, stanepretraživati ležaj i izvuče veliku limenkuu kojoj se nalazila već nagrizena porcijakruha.

- Braćo, pogledajte, ovaj ima tolikokruha da ga ne može ni pojesti.

Kriminalci su stali vikati.

- Treba ga ubiti, raskomadati!

»Urka« je počeo udarati po mladiću.Trudio se da ga žaračem pogodi u glavu.Mladić je glavu zavio u odjeću.

Najednom se objema rukama uhvati za

glavu i vikne:

- Ja ništa nisam uzeo, ništa nisam uzeo!

250

Krv je tekla kroz daske na donje prične.Mladić najednom utihnu. »Urka« pođe kprozoru i pokuca, nakon kratkogvremena uđe stražar.

- Udesio sam mrcinu - reče. - Odnesitega da ne smrdi.

Stražar pođe prema mjestu gdje je ležaomrtvac i potrese glavom.

- No, lijepa stvar.

Zatim izađe iz barake i zaključa vrata.

»Urka« je otišao na svoje mjesto i pojeoostatak kruha koji je našao u limenki.Zatim reče smijući se:

- Sad će klipani znati kome kradu kruh.

Bilo je već kasno noću kada je u barakuušao opunomoćeni NKVD-a snačelnikom logora i liječnikom. Svi smose probudili.

Napisan je protokol o događaju, amrtvaca su zajedno s ubojicom otpremilinapolje.

U baraci je počela diskusija o događaju.Mišljenja su bila podijeljena. Neki su

govorili da je ubijeni bio nevin, dok sudrugi tvrdili da je ukrao. Dokazomkrivnje smatrali su to što je prona-

đen kruh, jer su njegovi susjedi rekli daje mladić običavao odmah pojesti svojuporciju. Prijatelj, koji je ležao porednjega, potvrdio je da mu se ubijeniupravo danas tužio da ne može jesti.

Dva dana nakon toga pokazalo se da jeubijeni bio nevin, a da su pravi krivcibili oni koji su ga optužili.

Brigadir Sabakar izabrao je Kruka zasvog pomoćnika. Sada su svakog danaSabakar, Kruk i još dva zatvorenikadonosili jelo iz kuhinje. Posudu s juhomnosila su dva zatvorenika, dok su ribu ili

drugu hranu, podijeljenu u porcije, nosiliSabakar i Kruk. Da bi se najeo inahranio svoje pomoćnike, Sabakar jeznao zatajiti neka jela. Tako se događaloda za večeru bude juhe, kaše i ribe, azatvorenici bi dobivali samo juhu i kašu.

251

Kad su zatvorenici nakon nekog vremenasaznali za te makinacije, kriminalci su ihnasmrt isprebijali. Sabakar je odveden ubolnicu.

Nakon tog događaja stražari supredložili da ja postanem brigadir. Kadmi je upravitelj radnog odjeljenja rekaoda sam izabran, izjavio sam da odbijam,na što mi je on rekao:

- Radit ćete posao koji vam damo.

Ništa drugo nije mi preostalo nego daprihvatim. Već je prvog dana izmeđumene i Panova došlo do sukoba. Nanovom radnom mjestu trebalo jeodstraniti mahovinu. Smrznutu mahovinukoja se nalazila dvadeset centimetaraduboko trebalo je sa četiri stranezasjeći, a onda izvaditi iz zemlje.Kvadrate je trebalo slagati jedan nadrugi. Taj su posao dosad radiliprijatelji brigadira, ili oni koje biodredio komandir straže Panov.

Ja sam naredio da taj posao rade onizatvorenici koji su bili fi zičkinajslabiji. To se nije sviđalo onima kojisu taj posao dosad radili. Namjerno

stadoše prigovarati toliko glasno da suih straža-ri čuli. Panov se odmah počeozanimati što se dogodilo.

Kriminalci, koji nisu bili zadovoljni štosam ja postao brigadir, počeli su vikatida je brigadir »fašist« podijelio laganposao svojim

»fašistima«.

Panov mi kratko zapovjedi:

- Odmah raspodijelite posao onima kojisu ga dosad radili.

Pokušao sam objasniti da sam posao daonajslabijima.

- Ako odmah ne učiniš ono što tražim,učinit ću to sam - reče Panov.

Pitao sam Panova zašto postoje brigadiriako komandir straže raspoređuje posao.

To je Panova toliko razbjesnilo da je sramena brzo skinuo pušku i rekao mi:

252

- Ti je još nisi upoznao? Danas ćeš jeupoznati!

Vojnici su vikali:

- Ucmekaj ga!

Naročito je bio glasan Mongol sa psom.

Dok je vikao, njegov je pas pokušao dase istrgne i da me napadne.

- Prepusti ga mom Minusu, taj će gaučiniti čovjekom.

Ali Panov se predomislio.

- Dobro, neka ostane tako, vidjet ćemokako će se odvijati posao. Ako ne ispunenormu, uveče će te nositi kući.

Kad je došao upravitelj šljunčare da midade upute, ja sam mu se obratio:

- Protiv moje volje postavili su mebrigadirom i, eto, već prvog dana imamneprilike sa stražarima.

Ispričao sam mu o svađi s komandiromstraže i o njegovim prijetnjama.Upravitelj šljunčare, bivši zatvorenik,koji je odsjedio deset godina zbog»štetočinskog rada«, umiri me i reče:

- Gledajte da ljudi rade, a ostalo će bitiu redu.

Nakon svršetka rada Panov je otišao popotvrdu. Kad se vratio sa ceduljom,vikne podređenima:

- Pogledajte, ispunili su 130 posto.

Vojnici su se čudili. Mongol reče:

- Šteta, a ja sam se već radovao da će gamoj Minus odvući do logora.

Stara poslovica glasi: »Gdje vlada glad,tu ima i miševa.« U

našoj je baraci bilo mnogo miševa iakonije bilo hrane. Kad bi nekom ma imrvica pala na pod, on bi je pažljivopodigao i stavio u usta.

Jednom smo opazili da dva zatvorenikaustaju noću i nešto petljaju oko peći.Nakon dužeg promatranja ustanovili smoda 253

noću love miševe i da ih kuhaju uvelikoj limenci. Mnogi su se zgražali, alineki su mišoždere uzeli u obranu.

Prošlo je pola godine. Naš položaj nijese nimalo popravio.

Stražari i njihov komandir Panov i daljesu se ponašali kao životinje.

Kad je jednog dana Panov prisilio nekogmladića da skine gornju odjeću, jer jenavodno loše radio, mladić viknevojnicima:

- Dok drugi krvare na frontu, vi ovdje nazatvorenicima poka-zujete svojejunaštvo.

Panov nije bio navikao da sluša takveriječi.

- Dođi bliže - reče mu.

Zatvorenik krene oklijevajući.

- Brže, brže! Licem prema snijegu!

Mladić posluša.

Panov uzme pušku i stane ga tući. Kadaje na njemu iskalio svoj bijes, zapovjedimu da ustane. Mladić nije mogao ustati.Panov ga stane ponovno udarati. Poslijesvakog udarca vikne:

- Ustani!

Mladić napokon skupi posljednju snagu iustane.

Kad je u baraci skinuo košulju, vidjelismo da mu je čitavo tijelo podlivenokrvlju. Nismo razumjeli kako je tomogao izdr-

žati.

Kako su takvi slučajevi postajali svečešći, zatvorenici su počeli bježati sradilišta. Znali su da ne mogu dalekodospjeti, ali barem su se jednog danariješili kundačenja. Da bi mogli pobjeći,zatvorenici su čekali na »crnu purgu«.Za takve oluje nije se moglo vidjeti nimetar daleko. Kad bi oluja počela,satjerali bi nas u gomilu. Ako ne biubrzo prestala, vratili bi nas u barake.Često smo tako nepomično stajali po tri-četiri sata dok nas ne bi ponovno odveliu logor. Komandir straže prebrojavaonas je svakih 254

pola sata. Ako nekog ne bi bilo, dali biznak za uzbunu. Na taj su znak iz kasarne

dojurili vojnici sa psima tragačima.Tada bi počela potraga.

Omiljeno skrovište za bjegunce bila jeBMZ - ljevaonica metala. Do nje nijebilo teško doći. Iako je trebalo proćipored velikog broja stražarskih tornjeva,zatvorenici su bili sigurni da za vrijemeoluje stražari neće izlaziti. U tvornici jebilo mnogo kutaka u koje su se ljudimogli sakriti i malo ugrijati. Naročitotraženo mjesto bilo je veliki kazan u kojije iz peći curio tekući metal. Pošto bi tekazane ispraznili, ostavljali su da sehlade u velikoj prostoriji.

Bjegunac bi obično upuzao u takavkazan, gdje bi od slabosti i umora

zaspao. Ali tamo bi ga brzo pronašli,zatim bi ga odvukli u stražarnicu, gdje biga tako dugo tukli dok se ne bi zauvijeksmirio.

Da bi prestrašili ostale zatvorenike,bjegunca bi odveli u baraku i pred namaga kundacima mlatili. Mučitelji bi pritom vikali:

- Evo ti zato što bježiš! Sada više nećešmorati raditi.

Bilo je slučajeva da bjegunca nisuotkrili i po nekoliko dana.

Neki zatvorenik bio je dva dana skrivenu šupi za ugljen koja je pripadalablagovaonici za slobodnjake. Danju je

radio u kuhinji i time zasluživao neštojela. Noću je odlazio na tavan i grijao seu blizini dimnjaka.

Bjegunci se ponekad nisu htjeli predativojnicima. Jedan od mojih susjeda naprični, poljski Židov, prebjegao je narusku stranu kako ne bi dospio unacistički logor. Na granici ga jeuhapsio NKVD. U Kijevu, kamo su gaodveli, osudio ga je OSO zbog prelaskagranice na pet godina logora. Odveli suga u Norilsk, odakle je pokušao pobjeći,ali su ga uhvatili u blizini Igarke s jošdva druga. Vratili su ga u Norilsk i sadaje čekao da ga ponovno izvedu pred sud.

255

Podolski, tako se zvao, trpio je mnogazlostavljanja. Stražari su ga kao Židovauzeli na zub. Bio je dobar radnik i s testrane Panov mu ništa nije mogao. Alikomandir je uskoro pronašao drugerazloge.

Podolski mi jednom reče da će pokušatipobjeći s radilišta.

Nastojao sam da ga odgovorim jerbjegovi tragično svršavaju. On miodgovori da se živ neće dati uhvatiti.Jednog dana, kad smo trebali krenutinatrag u logor, komandir prebrojiredove. Sve je bilo u redu. No kad smostigli pred vrata logora i kad su naslogorski stražari trebali preuzeti, jedanje nedostajao. Dvaput su nas

prebrojavali, ali zabune nije bilo.Komandir straže izvuče cedulju simenima i stade nas prozivati.Ustanovilo se da nema Podolskog.Nismo primijetili kada je nestao.

Kako smo se nalazili u logoru, pred oficirima logorske uprave, stražari nisumogli iskaliti svoj bijes. No, Panova tonije smetalo i on nam zaprijeti da će snama obračunati sutradan.

Drugog dana spremili smo se na rad kaoobično. No uobi-

čajeno vrijeme je prošlo, a nas nisuposlali na posao. Tri dana čekali smo nazapovijed »napolje«. A onda smosaznali da nas neće voditi na rad.

Stražare VII logorskog odjeljenja poslalisu u potragu za bjeguncem. Ali svebijaše uzalud.

Jednog dana ponovno su nas poslali narad i mi smo smatrali, da su Podolskoguhvatili. Veoma smo se začudili što sustražari bili mirni, čitavog dana nismočuli nijedne grube riječi. Tek uve-

če, prilikom posljednjeg brojanja, Panovreče:

- Danas su svi? Nitko nije pobjegao? Aliionako bi bilo uzalud.

Kamo da bježite? I Podolskog ćeuhvatiti.

Sada smo znali da Podolskog još uvijektraže. Svi smo se radovali. Već se dugonismo tako dobro osjećali.

256

Nakon tjedan dana, kad su nekezatvorenike iz naše barake vodili kliječniku u ambulantu, vratili su se sviješću da je Podolski viđen u blizinidvadeset i pete tvornice. Trećeg dana uNorilsku je ponovno bila velika uzbuna.Mnoge brigade nisu otišle na posao kaoni mi. Iz iskustva smo znali da je u tokulov za bjeguncem.

Ponovno su počeli tražiti Podolskog.Ušli su mu u trag.

Pronašli su ga u blizini mjesta gdje setaloži tekuća šljaka iz BMZ. Kad su gaopkolili i on je vidio da ne možepobjeći, skočio je u ključalu tekućumasu. Uvis se podigao samo pramendima.

Podolski je održao riječ: nije se živpredao svojim mučiteljima.

Nakon tog događaja logorska se upravastala više zanimati za zatvorenike našebarake. Jednog je dana u baraku ušaonačelnik VII logorskog odjeljenja. Nekisu se odvažili i iznijeli mu prituž-

be. Naročito su se tužili na stražare ikriminalce.

Od tog vremena nastupilo jepoboljšanje. Bandite, koji su dosada ubaraci nesmetano krali i pljačkali,logorska policija počela je kažnjavati.Bandit Paklin ukrao je krznenu kapu.Zatvorenik je to prijavio. U baraku jedošao nadglednik sa dva logorskapolicajca i zapovijedio Palkinu da vratikapu. Ovaj nije htio priznati da ju jeukrao. Pretražili su mjesto gdje jespavao, ali u početku ništa nisu našli.Tek nakon drugog traženja pronašli su jeispod prične.

Paklin se morao dogola skinuti ilogorski su ga policajci stali tućigumenim pendrecima. To je trajaloprilično dugo. Paklin stade zaklinjati

policajce i obećavati da više nećekrasti. Nakon toga u baraci nije bilokrađa.

Unatoč izvjesnom olakšanju, naš jepoložaj i dalje bio nepodnošljiv. Nekisu svoj položaj htjeli popravitibesmislenim bijegom, a neki opetbolestima koje bi sami izazvali.Najčešće sredstvo bio je proljev: naprazan želudac pila se studena voda, ilise gutao sapun. Često se događalo daoslabjeli ljudi takve bolesti 257

nisu mogli izdržati pa bi umjesto nakratak odmor, za kojim su čeznuli, otišlina vječni počinak.

Svakodnevno se događalo da neko

namjerno izazove smrzotine na rukama inogama. To se lako postizalo: trebalo jesamo nekoliko minuta odložiti rukaviceili nepažljivo omotati noge pa da sedobiju smrzotine drugoga i trećegstupnja. U prvom je slučaju čovjekmogao računati s time da će nakon dvado tri mjeseca ozdraviti, dok je udrugom slučaju mogao izgubiti ruku ilinogu.

Poslije svega toga na rad je moglaodlaziti samo polovica zatvorenika. Onikoji nisu odlazili na rad dobivali su svemanje hrane. Glad je postajalanepodnošljiva. Vrijednost jedne zdjelejuhe postala je jednaka vrijednostičovječjeg života.

Jednom se dogodilo da su za vrijemedijeljenja hrane gurnuli nekog mladića ion je prosuo svoju juhu. U prvomtrenutku nije znao što da učini. Nakonkratkog razmišljanja bacio se na pod dabi spasio ono što se moglo spasiti. Lizaoje ostatak juhe s poda, poput psa. Jošdugo poslije toga nije se mogao smiriti,plakao je kao dijete. Moji prijatelji dalisu mu kruha, čemu su se ostali neobičnočudili. Iz svih kutova moglo se čuti:

- Ovi su mu dali kruha.

Panov nije zaboravio sukob koji je imaosa mnom prvog dana kad su me postaviliza brigadira. Neprestano je tražio prilikuda se sa mnom obračuna.

Da bi ispunili normu, zatvorenici supokušavali na različite načine varati.Grupa koja je iskapala mahovinu slagalaje izvađe-ne dijelove tako da je usredini ostao prazan prostor. Panov je topromatrao.

- Brigadiru, odmah dođi ovamo! - deraose Panov.

Kad sam stajao pet metara daleko odnjega, on me upita: 258

- Šta rade ovi ljudi?

Začuđeno sam ga pogledao.

- Šta se praviš glup?

- Kako to mislite? - upitao sam.

- Odmah ću ti pokazati kako mislim.

- Recite mi što nije u redu?

- Pođi k onoj grupi desno gore ipogledaj što rade.

Panov me podsmješljivo promatrao.

Okrenuo sam se i stao razmišljati kakoda se izvučem. Čim mi je Panovpostavio prvo pitanje, znao sam štohoće. Kad sam stigao do grupe, počeosam ih izvještačeno grditi zašto se služeprijevarom.

Vratio sam se Panovu, nisam se žurio,

htio sam odgoditi ono što me čekalo.Ponovno sam stao pet metara daleko odnjega.

- Priđi bliže i ispričaj mi što si tamovidio.

Promrmljao sam nešto nerazgovjetno.

- Koga vi fašisti zapravo hoćeteprevariti?

- To nije prevara. Ljudi su strahovitoslabi i na taj način žele olakšati svojpoložaj.

- Šta, ti ih braniš? Štitiš ljude koji varajusovjetsku vlast?

- Ne branim ih, želio sam vam objasniti.

- Ti ćeš meni nešto objasniti?

Panov je stao drhtati.

Stajao sam bespomoćno. U tom časuPanov skine pušku i plo-snatom stranombajoneta udari me po obrazu.

- Marš odavde!

Čim sam se okrenuo, osjetio sam udarackundakom u leđa.

Nisam mogao udahnuti zrak, s mukomsam zakoraknuo i bacio se na snijeg.

259

Kad smo se uveče vratili u logor,zamolio sam stražara da me odvedeupravitelju logorskog odjeljenja.Ispričao sam mu što se dogodilo izamolio ga da me oslobodi dužnostibrigadira. Nije htio pristati. Kad sam murekao da se od danas više ne smatrambrigadirom, popustio je. Rekao mi je damoram izdržati još tri do četiri dana dokne odrede novog brigadira.

Slijedećeg dana dogodilo se nešto štome prisililo da odmah napustim mjestobrigadira. Neki dvadesetogodišnjimladić sjeo je na snijeg za vrijeme radada bi se malo odmorio. Zatvorenici su sesmjeli odmarati zajedno, i to svaka dvasata pet minuta. Jedan od komandirovih

pomoćnika, koji ga je zamjenjivao,naredi mladiću da ustane. Ali mladić neposluša.

- Hoćeš li ustati? - vikne stražar.

Mladić odgovori da je bolestan i da višene može raditi.

Vojnik, koji se nalazio otprilike stotinumetara daleko od nas, zapovjedi mu dadođe k njemu. Nismo mogli čuti štovojnik viče i što mu mladić odgovara,ali smo vidjeli njihove pokrete. Vojnikje mladiću pokazivao da stane u stranu.Čim je mladić sjeo na mjesto koje mu jestražar pokazao, vojnik skine pušku iopali.

Metak pogodi mladića, koji se napolaokrene prema nama, zatim se srušimrtav.

Iz obližnje kasarne dotrče vojnicialarmirani pucnjem. Uskoro je stigla ikomisija i ubojica im objasni kako sesve to dogodilo.

Nakon dva dana pročitali su namzapovijed zapovjednika stra-

že u Norilsku kojom se pohvaljujevojnik što je svojom budnošću spriječiopokušaj bijega. Osim toga dobio je inagradu od pet stotina rubalja.

Poslije tog događaja i nagrade, moje sumisli bile zaokupljene samo time kako

da se spasim sigurne smrti. Postojala jesamo jedna mogućnost: obogaljiti samogsebe.

260

Odlučio sam da mi se smrznu prsti nalijevoj nozi. Kad sam ujutro obuvaopustene čizme, oko lijeve noge omotaosam toliko krpa da sam jedva obuočizmu. Na taj se način noga nije moglapomicati u čizmi i bila je otežanacirkulacija krvi. Toga je dana biloveoma hladno i ja sam bio uvjeren da ćuuspjeti. Kako bih bio potpuno siguran,pošao sam na stranu i smočio prstelijeve noge. Trudio sam se da se štomanje krećem kako bi se noga ukočila.Sanjao sam o tom kako ću još danas

ležati u bolnici u toplom krevetu inapokon se ispavati. Liječenje ćevjerojatno trajati nekoliko mjeseci.Morat ću podnositi strahovite bolove,jer se prilikom svlačenja čizme sasmrznute noge skida i koža. Ali što je toprema miru koji ću poslije uživati?Nisam ni pomišljao na to da čitavogživota mogu ostati bogalj.

Na povratku u logor čudio sam se što neosjećam bolove, tješio sam se time da seprilikom smrzavanja bolovi osjećaju teknakon nekoliko sati. U baraci sam uzpomoć druga skinuo lijevu čizmu.

Bio sam veoma nesretan kad sam na noziustanovio smrzotine tek prvog stupnja. U

času je nestalo sna o toplom krevetu imiru.

Ipak sam pošao u ambulantu. Kad samnakon tri sata čekanja došao na red,nisam čuo one riječi o kojima samsanjao. Liječnik je rekao bolničarki:

- Hladna nožna kupka.

Spuštene glave vratio sam se u baraku.

Prijateljstvo sa stražarom često mi jedonosilo male olakšice. S

vremena na vrijeme zvao me ustražarnicu. Tamo bih ložio peć, donosiougljen i prao pod. Za taj posao dobivaosam nešto hrane.

Ponekad, kad je bio siguran da nemanačelnika logora, dopuštao mi je daodem do druge barake gdje je postojalamogućnost da dobijem malo kruha.Često me slao u kuhinju po hranu, pasam od kuhara uvijek dobivao i poneštoza sebe. Kad sam se kasno 261

vratio u baraku, razočaran zbogneuspjelog smrzavanja noge, tu-

žio sam se stražaru na nepodnošljivostanje na radilištu i na mu-

čitelja komandira Panova. Stražar miobeća da će se pobrinuti da postanemčistač barake.

Dosad su baraku čistili oni koji su

ostajali kao bolesnici. Nekoliko danaradio sam taj posao, ali kad je za tosaznao načelnik, ukinuo je mjestoposebnog čistača i naredio da taj posaoopet obavljaju bolesnici. Ja sam »nasreću« ponovno obolio i s visokomtemperaturom otišao u bolnicu.

Liječnik se najprije uplašio da imamtifus, zbog toga su me stavili u odjeljenjeza zarazne bolesti. Za kratko vrijeme štosam se nalazio u bolnici mnogo jezatvorenika umrlo od trbušnog tifusa.Izgladnjeli zatvorenici jeli su sve što biim dopalo ruku.

Mnogi bi kopali po sanducima za smećei skupljali glave haringa i pokvareneotpatke namirnica. Većina je dobivala

proljev, ali mnogi su obolijevali odteške želučane bolesti. Ubrzo je stao ha-rati tifus.

Mnogi su umirali od prežderavanja.Događalo se da poneki zatvorenik naneki način dođe do veće količine hrane,ali uvijek gladni i prazni želuci nisu tomogli izdržati i ljudi bi umirali.

U bolnici se moglo vidjeti kako teškibolesnici, koji nisu mogli jesti, strepe zadvopek. Svakog sata brojali su svojuzalihu i jao ako bi nedostajao i jedankomadić. Umirući su posljednjimsnagama vikali da su pokradeni i tražilisu da im se vrati dvopek.

To je bio znak da će zatvorenik živjeti

samo još nekoliko sati.

Za »nasljedstvo« umirućeg vodila seprava bitka. Često bi ostajalo nekolikokomada dvopeka i malo šećera. Bilo jepitanje koji će od bolesnika prvi toprisvojiti. Osim bolesnika, i bolničari sujedva čekali posljednje trenutkeumirućeg. Moglo se vidjeti kakobolničar odjednom postaje zabrinut zabolesnika, a prije 262

satima nije dolazio i bolesnik je uzaludtražio čašu vode. Sada kad je umirao svisu mu tobože htjeli pomoći.

U bolnici sam saznao da su raspustilizatvoreničku baraku i ljude prebacili ulogor. Radovao sam se što se više neću

vratiti u onaj pakao.

Ali kad su me pustili iz bolnice, nisu mekao druge prebacili u logor, već su mezatvorili u »karcer«.

Dakle, ni ovaj put se nije ostvarila mojanada da ću se vratiti u »normalanlogorski život«. Šta će učiniti sa mnom?Zašto jedino mene nisu vratili u logor?Znao sam da NKVD ne ispušta lako izšapa svoje žrtve, ali nisam mogaovjerovati da sam baš ja

»najopasniji« između stotinu tisućazatvorenika norilskog logora.

Optužbe protiv mene bile su izmišljene.Iako sam imao sve razloge da mrzim

staljinistički režim i NKVD, koji jeutjelovljenje tog režima, nisam fašist, ito je NKVD znao. Zašto mi poklanja-junaročitu pažnju? Upravitelj NKVD-a uNorilsku, Polikarpov, izabrao je prvihgodina rata mene i moje prijatelje kaoprve žrtve a sada je vidio da muizmičemo iz ruku. Međutim, on to nijehtio priznati. Polikarpov je biosvemogući u Norilsku i nije se mogaopomiriti da je zatvorenik jači od njega.

Masovna strijeljanja zatvorenika - kojisu bili osam hiljada kilometara udaljeniod fronta pa nisu predstavljali opasnostza režim - obustavljena su na osnovuStaljinova naloga. To je bila koncesijazapadnoj demokraciji. Ali sve to nije

sprečavalo Polikarpova da pojedineljude otpremi na drugi svijet. NKVD jehtio još jednom pokušati da postignesvoj cilj, a Polikarpov se nadao da sustrahoviti uvjeti slomili moju snagu.

Dva tjedna ostao sam u samici sprozorima koji su bili zatvoreni teškimželjeznim rešetkama.

263

OSUĐEN NA SMRT

U svibnju 1943. odveli su me iz»karcera« u zatvor. Ni tamo se na žalostništa nije promijenilo. Ista priča i istiljudi, samo što su imali druga imena.Kriminalci se nisu razlikovali od svojih

prethodnika.

Ali ipak se nešto promijenilo. Naosnovu nekih vijesti saznali smo dalogorski sud rijetko kada izriče smrtneosude. Naša borba s vremenom postiglaje cilj. Bilo nam je jasno da je borbakoju vodimo, i koja sada traje više odgodine i po, nije borba za slobodu, većborba za život. Moji drugovi i ja odvišesmo dobro znali da u Sovjetskom Savezuneće biti slobode tako dugo dok vladastaljinistički režim.

Činilo se, dakle, da smo izišli kaopobjednici iz velike borbe za goli život.I zaista, novi istražni sudac, kome su meodveli, odmah mi reče da se ne morambojati da ću biti strijeljan.

Novi istražni sudac, kapetan Gizajev,bio je Kavkažanin koga su evakuirali izNalčika kad su njemačke trupe zauzelesjeverni Kavkaz.

Gizajev me počeo preslušavati ovimriječima:

- Ja sam vaš novi istražni sudac i htiobih da završim vaš slučaj koji se takodugo oteže.

- Ako ga želite završiti, morat ćete seodreći optužbe protiv mene i mojihdrugova - odgovorio sam.

- To ne mogu jer protiv vas postojedokazi koji vas teško terete.

- Vi mislite na svjedočanstvakriminalaca kojima se služi istraga?

- Ne, čak i onda kad ne bismo uzeli uobzir izjave kriminalaca, protiv vasimamo dovoljno drugih svjedoka.

264

- Za mene je to nešto sasvim novo -rekao sam začuđeno.

- Da, još ćete se više začuditi kad čujeteimena svjedoka.

- To me neobično zanima.

Prije nego što mi je rekao imena novihsvjedoka, Gizajev mi je održao govor i

naglasio da za čitavu tu stvar nemamnogo interesa i da želi svršiti ono štosu drugi započeli. Obećao mi je da ćeistragu voditi objektivno i da nećedopustiti nezakonitosti.

Istovremeno mi je saopćio da je OSOnas trojicu osudio na smrt, ali da jeVrhovni sud Sovjetskog Saveza poništiopresude i naložio novu istragu.

Iako sam to smatrao mogućim, veomasam se začudio što mi to otkriva ofi cirNKVD-a. Gizajev zatim reče da će midati na uvid čitav akt.

- Mogu li saznati imena svjedoka? -upitao sam Gizajeva.

- Naravno, ali prije nego što vam kažemimena, morate izjaviti da ste spremnidati izjave i potpisati protokole.

Kada sam to obećao, Gizajev reče:

- Glavni svjedoci protiv vas suRožankovski i Larionov.

Bio sam iznenađen. A onda samnajednom shvatio zašto su Larionov, anaročito Rožankovski, bili tolikozabrinuti za mene.

Ali nisam mogao slutiti da su oni»seksoti« sekretni sotrudniki, tajniagenti, kako su ih nazivali u logoru.

Šta je ponukalo takve ljude kao što su

bili Rožankovski i Larionov da stupe uslužbu NKVD-a? Jesu li simpatiziralistaljinistič-

ki režim, a bili su njegove žrtve?Sigurno nisu.

Larionov, koji je bio funkcionar savezakomunističke omladine Lenjingrada, bioje poslije ubojstva Kirova, zato što jenekada pripadao opoziciji s kojom jeveć odavno bio prekinuo, ipak uhapšen iodveden u logor. Rožankovski je biofunkcionar Komunističke partije zapadneUkrajine koji je, poput mnogih zamijeniopoljski zatvor za sovjetski zatvor.

265

Šta je, dakle, takve ljude prisiljavalo dapomažu režim?

Odgovor nije teško naći jer se prilike usovjetskim logorima razlikuju od prilikau kaznionicama na Zapadu, gdje senakon odsluženja kazne kažnjenik možeponovno vratiti obitelji i baviti sesvojim zanimanjem.

U Sovjetskom Savezu nije tako. Ovdjesvaki zatvorenik zna da poslije hapšenjapostaje slobodna divljač. Ne odlučujezakon, već tzv. »svrsishodnost.« Je linešto svrsishodno odlučuje nekakav oficirčić NKVD-a, koji se ne treba bojatida će mu netko predba-citi zato što nijepravilno postupio ako je nevina čovjekaposlao u logor. Naprotiv, on se plaši da

će ga ukoriti što nije bio dovoljno oštar,budan, beskompromisan. Svatko tko jebio osuđen makar i na najmanju kaznuznao je da može samo slučaju zahvalitiako ostane na životu. A ako preživi,pitanje je neće li napustiti logor kaobogalj. Nakon otpuštanja iz logora čekaga izgnanstvo u Sibir, gdje se živi takoda logor postaje san i izbavljenje.

A ljudi kao Rožankovski i Larionovpokušavali su izdajom svojih drugovaizbjeći teške udarce NKVD-a. NKVD setrudi da takve ljude zaštiti odraskrinkavanja, ali to mu samo rijetkokada uspijeva jer su zatvorenici veomanepovjerljivi. Dovoljno je da netkodobije lakši posao i već u njega

sumnjaju, često i neosnovano. U slučajuspomenute dvojice, konspiracija nijemogla dugo potrajati jer su u logoruimali odviše privilegirani položaj.

U mom je slučaju NKVD bio prisiljenodati konfi dente jer drugih svjedokanije bilo.

Slijedećeg dana, kad su me pozvali napreslušavanje, lijevo od vrata sjedio jeRožankovski. Morao sam sjesti njemunasuprot.

Između nas sjedio je Gizajev za svojimpisaćim stolom. Kad me ugledao,Rožankovski spusti glavu. Pogledao samga. Sjedio je zguren, bio je veomamršav, u rukama je držao kapu koju je

stal-266

no okretao. Čelo mu je bilo naborano.Istražni sudac održi uobi-

čajeni govor. Kad je završio, počeo jepisati zapisnik. Zatim upitaRožankovskog: - Poznajete li čovjekakoji sjedi pred vama?

- To je Karl Štajner - odgovori.

Tada se obrati meni:

- Poznajete li čovjeka koji sjedi predvama?

- Da, to je Lev Rožankovski.

- Svjedok Rožankovski, jeste li soptuženim bili u lošim odnosima?

- Ne, naprotiv, moji su odnosi soptuženim bili najbolji.

- Optuženi, potvrđujete li to?

- Moji su odnosi s Rožankovskim bilinormalni.

- Svjedoče, što možete ispričati ooptuženom?

- Štajnera sam upoznao kad sam s njimzajedno stanovao u istoj baraci.

Često smo razgovarali. Iz njegovihizjava moglo se zaključiti da mrzi

sovjetsku vlast, naročito Staljina.

- Optuženi, je li istina to što tvrdisvjedok? - upita sudac.

- Nikad s Rožankovskim nisamrazgovarao o politici. To što tvrdiobična je izmišljotina.

- Svjedoče, što još znate o optuženom?

- Kad je u veljači 1940. trebalootpremiti grupu Nijemaca i Austrijanacau Njemačku, optuženi mi je rekao da će,ako se živ vrati u Europu, nastojati dačitav svijet sazna što se u SovjetskomSavezu događa. Time je htio reći da ćeoklevetati Sovjetski Savez.

- Optuženi, potvrđujete li to?

- Odlučno odbijam da sam ikada o tomerazgovarao s Rožankovskim.

267

Rožankovski je nastavio pričati različitepriče koje su me trebale raskrinkati kaokontrarevolucionara. To je trajalo višeod jednog sata. Nisam potvrdio ništa odsvega što je govorio. Za razliku odprijašnjih istražnih sudaca, koji su mehtjeli silom natjerati da priznam,Gizajev se zadovoljio ljubaznimnagovaranjem.

Govorio mi je da će biti najbolje da svepriznam i da će se tako čitav slučaj brzo

završiti. Ali ja sam i nadalje odbijao dapotvrdim izjave provokatoraRožankovskog.

Uveče su me suočili s Larionovom.Gizajev je izgovorio isti uvod kao i kodRožankovskog.

- Molim vas, ispričajte mi sve što znateo Štajneru - reče drugom agentu-provokatoru.

- Optuženi je jednom došao k meni utvorničku kuhinju, gdje sam bioupravitelj, i zamolio me da mu dademposao. Upitao sam ga tko je on. Ispričaomi je da je komunist od najranijemladosti. Osjećao je veliku ljubavprema Sovjetskom Savezu. Ali kad je

došao u Sovjetski Savez doživio jenajveće razočarenje u životu. Umjestopravde naišao je na još veću nepravdunego u kapitalističkim zemljama. Iako subogataši osiromašili, siromasi su postalijoš siromašniji. Govorio je da u Rusijinema diktature proletarijata već vladadiktatura nad proletarijatom. ČlanoviPartije, rekao je, stado su ovaca.

- Potvrđujete li izjavu svjedoka?

- Mnogo je vremena prošlo od mograzgovora s Larionovom i ne mogu setoga sjetiti, pa tako ni potvrditi ono štoLarionov govori.

Ni ovaj put nisu izvršili nikakavpritisak. Istražni sudac točno je prenio u

zapisnik sve moje odgovore, onda smoga sva trojica potpisali. Kada jesaslušavanje bilo završeno, tražio samda se pozove tužilac.

268

Istražni sudac htio je znati što meponukalo da tražim državnog tužioca.

Upita me imam li prigovor na to kakovodi istragu. Odgovorio sam mu daprotiv njega nemam nikakvih prigovora,ali državnog tužioca tražim zato da bihga upitao zašto me dvije godine drže uzatvoru i da li agenti-provokatori, kaošto su Rožankovski i Larionov, mogu bitipravovaljani svjedoci. Gizajev mi obećada će moju molbu prenijeti državnom

tužiocu. Time je saslušanje bilozavršeno i mene su odveli.

Kad sam slijedećeg dana ušao u sobuistražnog suca, u sredini sobe stajao ječovjek u kišnom kaputu s kapom na glavii s rukama u džepovima.

- Ja sam državni tužilac! Šta želite odmene? - upitao me.

- Hoću znati zašto me tako dugo drže uzatvoru.

- To vam je mogao reći i istražni sudac,a vjerojatno ste to i saznali.

- Istraga i postupak su neljudski ineosnovani - odgovorio sam.

- Optuženi ste kao kontrarevolucionarnielement i zbog toga morate sjediti uzatvoru.

- Kao navodni kontrarevolucionarnielement sjedim u logoru, ali još nikadanisam čuo da se može biti dva putaoptužen za isti zločin.

- Nećete nam vi davati upute koliko putamožemo podići op-tužnicu. Sve štoradimo osniva se na zakonu.

- Također bih htio znati da li je u zakonupredviđeno da se protiv političkogzatvorenika mogu pozvati kao svjedociteški zločinci kao što su dva Brovkina, aosim njih istražne su vlasti kao svjedokepozvale i dva svoja agenta.

- Kakve dokaze imate da su Rožankovskii Larionov agenti NKVD-a?

269

- Na osnovu njihova držanja jasno semože zaključiti da su agenti-provokatori,a činjenica da obojica rade u upravilogora to potvrđuje. I vi kao državnitužilac znate da ljudi koji se nalaze ulogoru na temelju paragrafa 58. nikadane dobivaju posao u upravi logora.

Državni tužilac mi ništa ne odgovori,već se obrati istražnom sucu:

- Dosta!

Kad sam se vratio u ćeliju, na pričnu je

sjeo Degtjarev koga su u zatvor doveli sjoš dvojicom iz IX logorskog odjeljenja.Radili su kao činovnici u ciglani. Netkoje NKVD-u javio da sukontrarevolucionarna grupa, da vodeantisovjetske razgovore i pret-kazujupobjedu nacista. Degtjarev me pitaokako teče istraga.

Ukratko sam mu ispričao što samdoživio u zatvoru od početka rata.Degtjarev, koji je već jedanput bio napreslušanju, sve je nijekao. Ali sada kadje čuo da čovjeka koji ništa neće priznatidrže toliko dugo u zatvoru, reče mi:

- Ne, toliko dugo neću sjediti. Odmah ćutražiti preslušanje i sve ću priznati. Datće mi još deset godina, a to nije tako

strašno.

Rat će uskoro svršiti i nas će ionakoamnestirati.

I zaista, istu večer pozvali su ga nasaslušanje. U ponoć, kad se vratio,ispričao mi je sav sretan da će njegovslučaj biti završen za tri dana i da će gavratiti u logor na lagan posao.

Kad se Degtjarev nakon nekoliko danaponovno vratio sa saslušanja, radosnomi je ispričao da je njegov slučajzavršen i da ga je istražni sudacuvjeravao kako će ga osuditi samo natemelju paragrafa 58, točka 12, što značida je znao da postojikontrarevolucionarna organizacija, ali o

tome nije izvijestio vlast. Dodao je da jei njegov drugi prijatelj sve priznao,samo je treći ostao tvrdoglav.

270

Uskoro su sva trojica došli predlogorski sud. Osuda je glasila:Degtjarev i njegov prijatelj, koji su svepriznali, osuđeni su na smrtstrijeljanjem. Treći, koji je i dalje svenijekao, dobio je deset godina.

U ćeliji je dva mjeseca sjedio mladijednoruki učitelj norilske srednje školeKulikov, a da nije znao kakve je tostrašne zloči-ne počinio. Kulikova su izučiteljskog instituta poslali na front.

U borbi protiv hitlerovaca izgubio jeruku. Kada su ga otpustili iz vojnebolnice dobio je mjesto učitelja uNorilsku. Ovdje je bio sekretar partijskeorganizacije učitelja. Mladi učiteljuživao je simpatije čitave ćelije naročitozbog humora i spremnosti da pomogne izato što je bio veoma obrazovan. Dabismo utukli vrijeme, u ćeliji su sepričali romani, pripovijetke i doživljaji.Kulikov je bio veoma dobarpripovjedač i mogao je gotovo doslovnoispripovijedati sve što je pročitao. Znaoje vrlo mnogo kratkih pripovjedaka.Nije prošao nijedan dan bez njegovihpriča. Kulikov nije znao zašto su gauhapsili. Jednom sam ga upitao nije limožda na fronti ili u bolnici s nekim

vodio suviše otvorene razgovore.Ničega sličnog nije se mogao sjetiti.Pričao mi je da ni u školi u kojoj jeradio nije govorio ništa što bi moglodati povoda njegovu hapšenju.

- Kulikov, na preslušanje! - viknenadglednik.

Kulikov, koji je uvijek bio tako miran,najednom problijedi.

Pomogao sam mu da obuče kaput jer gaje nadglednik s vrata stalno požurivao.

Kad se nakon nekoliko sati vratio ućeliju, saznali smo zbog čega gaoptužuju.

Nakon opozivanja Zavenjagina izNorilska, na mjesto upravitelja norilskihpogona postavili su generala Panjukova.Panjukov je živio u raskošnoj vili sasinom i snahom. Kad je njegov sin stu-271

pio u armiju, ostao je u vili sam sasvojom snahom. I dok je sin bio nafronti, general je sa svojom snahomkratio vrijeme. Poslije toga snaha jerodila dijete. Panjukov je istovremenobio djetetu otac i djed, a snaha mu jebila i žena. Kad je za to saznao sin,vratio se u Norilsk i izazvao skandal.Ali otac se otkupio velikom svotomnovaca i sin se ukrcao na brod. Činilo seda je sve u redu.

General je i dalje živio sa svojomsnahom.

Norilski mladići počeli su se uzrujavatizato što je otac-general, dok seomladinac sin borio na fronti, zaveonjegovu ženu.

Kad se jednom o tome počelo govoritina omladinskom sastanku, Kulikov jebio jedan od onih koji su se zbog toganajviše uzrujavali ne sluteći da će gaoptužiti zbog antisovjetske djelatnosti.Kako ga nisu mogli optužiti samo zbograspravljanja o slučaju Panjukov,NKVD je za ta dva mjeseca, dok jeKulikov sjedio u zatvoru, sakupio jošneke tračeve i iz toga izveo slijedećizločin:

»Kulikov širi neistinite glasine ovisokim ofi cirima sovjetske armije.«

Sud je smatrao olakotnom okolnošću štoje Kulikov na fronti postao invalid:osuđen je samo na pet godina logora.

Moj novi istražni sudac žurio se dazavrši moj slučaj za petnaest dana. I jasam želio da sve to napokon svrši.

Gizajev je sastavio još dva kratkazapisnika u kojima nije bilo ništa bitno,ja sam i njih potpisao. Za vrijemepreslušavanja osjetio sam da je Gizajevzadovoljan što će zaključiti predmet kojitraje već gotovo dvije godine. Strogo sepridržavao zakonskih propisa. Nakon

završetka istrage pozvao me u svojukancelariju.

Sjeo sam za mali stol koji je stajaonasuprot Gizajevu, tako da me mogaodobro promatrati. Tada mi pruži debeosvežanj spisa i reče mi da sve topročitam.

272

Svaka je stranica bila obilježenabrojkom. Prva stranica sadr-

žavala je točne podatke o broju stranica.Četiri stranice, koje je istražni sudacizvadio iz akta, bile su naročitooznačene.

Počeo sam pažljivo čitati. Prije svegazanimale su me izjave svjedoka. OsimRožankovskog i Larionova, saslušani sui drugi moji prijatelji i znanci. Goriosam od radoznalosti da saznam što suizjavili moji najbliži prijatelji. Kao prvisvjedok saslušan je moj prijatelj VasilijČuprakov. Poslije mi je pričao da su gapreslušavali nekoliko puta, a kad jeodbio da dade izjave koje bi me teretile,istražni sudac je zaprijetio da će i njegaoptužiti. Ali Vasilij se odupro svimprijetnjama.

Drugi je svjedok bio Batlan koji jeizjavio nevažne sitnice koje se nisumogle upotrijebiti protiv mene.

Treći je bio svjedok Jefi m Morozov.

On je izjavio da mu je poznato kako samkritizirao mjere sovjetske vlasti, aliništa konkretno nije naveo.

Izjave teškog zločinca Brovkina nisam ničitao.

Među spisima našao sam i zapisnike omojim prijateljima suoptuženicima,Josefu i Georgu, kao i izjave svjedokaprotiv njih.

Izjave mojih prijatelja, kao i izjavesvjedoka, po sadržaju se nisurazlikovale od mojih. Samo je kodJosefova slučaja bilo dodano nekolikoakata koje su potpisali zastupniciNKVD-a i liječnici, u kojima se tvrdiloda je Josef objavio štrajk glađu i da su

ga od petog dana štrajka prisilno hranili.

Ovdje su bile i izjave protiv bugarskogkomuniste Blagoja Popova, kao i protivmađarskog komuniste Jaquerta. O njimasu neki svjedoci izjavili da su biličlanovi naše kontrarevolucionarneorganizacije. Kako su Popov i Jaquertjoš prije početka rata odvedeni izNorilska kao invalidi, nisu ih moglioptužiti.

Na kraju je slijedio zaključak norilskogNKVD-a koji je glasio:

273

»Nakon podrobnog ispitivanjamaterijala optužbe putem istraž-

nog odjeljenja u Norilsku protiv KarlaŠtajnera, Josefa Bergera i GeorgaBileckog, koji u norilskom logoruodslužuju kazne zbogkontrarevolucionarne djelatnosti,spomenuto je odjeljenje došlo dozaključka da su ova trojica, KarlŠtajner, Josef Berger i Georg Bileckinepopravljivi kontrarevolucionarnielementi. Zbog toga NKVD Norilskasmatra svrsishodnim da se sva trojicaosude na smrt.

Načelnik NKVD-a Norilska:

major Polikarpov.«

Slijedili su zaključci Državnogtužilaštva Norilska: »Nakon pregleda

materijala istražnog odjeljenja NKVD-a Norilska, držav-no tužilaštvoNorilska slaže se s mišljenjem NKVD-aNorilska da se protiv trojice optuženih:Karla Štajnera, Josefa Bergera iGeorga Bileckog, kao nepopravljivihelemenata, primijeni smrtna kazna.

Državni tužilac Norilska:

Mihailov.«

Zatim je slijedio zaključak OSO-a uKrasnojarsku:

»Nakon pregleda materijala istražnogodjeljenja NKVD-a Norilska izaključka Državnog tužilaštva zaNorilsk, OSO Krasnojarskog područja

priključuje se zahtjevu istražnogodjeljenja u Norilsku da se KarlŠtajner, Josef Berger i Georg Bileckiosude na smrt.

Karl Štajner, Josef Berger i GeorgBilecki, koji se nalaze u norilskomlogoru i koje su sovjetski sudovi osudilizbog kontrarevolucionarne,terorističke špijunaže i diverzije,nastavili su neprijateljskomdjelatnošću u logoru. Gore spomenutisu širili među zatvorenicima intenzivnukontrarevolucionarnu propagandu,defetističko raspolo-

ženje i pretkazivali pobjeduhitlerovskih armija.

Na osnovu navedenog OSOKrasnojarskog područja zaključujeslijedeće:

274

Štajner, Berger i Bilecki, koji se sadanalaze u istražnom zatvoru u Norilsku,osuđuju se na smrt strijeljanjem.

Predsjednik OSO-a Krasnojarskogpodručja: general (potpis ne-

čitljiv).«

Na kraju je slijedio zaključak Vrhovnogsuda Sovjetskog Saveza od 1. rujna1942:

»Nakon pregleda materijala istražnogodjeljenja norilskog NKVD-a, Vrhovnisud Sovjetskog Saveza ustanovio je dase zaklju-

čak o izvršenju smrtne kazne protivKarla Štajnera, Josefa Bergera iGeorga Bileckog, koji se nalaze unorilskom logoru zbogkontrarevolucionarne djelatnosti, nemože potvrditi zbog slijedećih razloga:1. Iz mnogobrojnih akata NKVD-aNorilska ne može se vidjeti da lioptuženi Karl Štajner uopće postoji, jernigdje ne postoji potpis gorespomenutog.

2. Svaki akt istražnih vlasti mora imatiispravan zapisnik s op-tuženim, što nije

slučaj s Karlom Štajnerom. Umjestozapisnika s izjavama optuženog,priloženi su akti da je optuženi odbijaodati izjave. Ove akte o odbijanjuoptuženog Karla Štajnera da dadeizjave optuženi nije potpisao.

3. Optuženi Josef Berger, kao što sevidi iz akata, objavio je pro-testništrajk koji je trajao šezdeset i tri dana.Njega su prisilno hranili i na taj jenačin održan u životu.

4. U slučaju Georga Bileckog takođernije mogla biti provedena normalnaistraga.

Zbog gore spomenutih razloga nepotvrđuje se zaključak OSO-a

Krasnojarskog područja. Akt optužbeprotiv Karla Štajnera, Josefa Bergera iGeorga Bileckog vraća se istražnomodjeljenju norilskog NKVD-a u svrhunove istrage.

Predsjednik Vrhovnog suda SovjetskogSaveza: (potpis nečitljiv).«

275

Kad sam pročitao sve te spise ostao samnepomičan na mjestu.

Čudio sam se što sam još uvijek živ. Trimoćne instance, norilski NKVD,Državno tužilaštvo i OSO zaključile suda ubiju mene i moje prijatelje, a to imnije uspjelo. Kako je to moguće?

Vrhovni sud nije potvrdio zaključke ovihtriju moćnika! Zašto! Zar je po-bijedioosjećaj pravde?

Vrhovni sud Sovjetskog Saveza nijeništa drugo do instanca NKVD-a, kao štosu i Državno tužilštvo i OSO. Kako je,dakle, bilo moguće da se ne potvrdizaključak koji je NKVD donio?

Postojalo je samo jedno objašnjenje: odtisuća smrtnih presuda, koje su u ovovrijeme svakodnevno izricale različite»sudske vlasti« i koje sve odlaze napotvrđivanje u Moskvu, neke su presude,naravno, morale biti i poništene. Bilo jesasvim nemoguće da Vrhovni sud ovematerijale i najpovršnije pregleda.Vrhovni sud morao se zadovoljiti time

da iz tih akata izvuče one koji su se ponečemu razlikovali od drugih. Mojeodbijanje da dadem izjave, kao iJosefov štrajk glađu pridonijeli su tomeda se naši akti razlikuju od drugih iVrhovni je sud poništio smrtnu osudu.

Nova istraga trebala je omogućiti da nasNKVD dugo godina drži u logoru, akonas već ne može ubiti.

Istražni sudac nije me ometao u čitanju.Mogao sam razmi-

šljati. Tek kad sam rekao da samzavršio, pogledao me.

- Jeste li sve pročitali? - upita meGizajev.

- Da, pročitao sam sve što me zanimalo.

- Imate li primjedbi?

- Molim vas, recite mi kako je mogućeda sovjetski činovnici bez mnogorazmišljanja traže smrtnu kaznu za ljudekoji nisu ništa učinili?

- Sada je rat i najmanji zločin moramostrogo kažnjavati.

- Ali ni u ratu se ljudi ne mogu nasumcehapsiti i osuđivati na smrt bez obzira načinjenice.

276

- No, sada je sve to prošlo i vi se ne

morate plašiti da će vas strijeljati.

Dobit ćete deset godina, a kad rat završii kad Hitler bude pobijeđen, možda ćevas pustiti na slobodu.

Gizajev mi pruži mali listić papira nakome je bilo naštampano da je istraga umom slučaju završena. Morao sampotpisati da mi je to poznato. I potpisaosam.

U zatvoru sam ostao još tjedan dana. Usrpnju 1943, jednog ponedjeljka ujutro,ušao je u ćeliju nadglednik i rekao mi,ne spomenuvši moje ime, da uzmemsvoje stvari i pođem s njim.

Moje su se »stvari« sastojale od

ručnika, kefi ce za zube i vreći-ce zakruh. Drugovima sam rekao samodoviđenja. Nadglednik me odveo uzatvorski ured, gdje me upraviteljzatvora Šuhardin pozdravio ovimriječima:

- Ipak ti je uspjelo da mi izmakneš. Dugosam čekao da te stavim pred zid.

- Vas raduje da ubijate ljude?

- Takve fašiste kao što si ti? Sa veseljembih ti i sada protjerao metak krozpotiljak.

- Kao bivši komunist ne mogu razumjetida jedan član Partije može biti tolikokrvoločan - odgovorio sam mirno.

- Učinio bih to s osobitim zadovoljstvom- ponovi upravitelj i krvnički mepogleda.

U međuvremenu su doveli još nekolikozatvorenika.

Pošli smo u dvorište gdje su naspostrojili u petororedove i prozvali.Napokon smo krenuli. Pred vratima nasje preuzela grupa vojnika. Kada suvojnici otkočili oružje, kolona krene. Putod zatvora do II logorskog odjeljenja,kamo su nas vodili, prevali-li smo za petminuta. Zastavili smo se pred vratima.Uskoro se pojavio činovnik logorskogodjeljenja koji nas je preuzeo premaspisku.

277

Odveli su nas u ured II logorskogodjeljenja gdje smo primili kupone zaručak. Do pet sati dali su nam slobodno.

Vrlo dobro sam poznavao II logorskoodjeljenje jer sam u njemu proveogotovo dvije godine. Odlučio sam otići ubarake i pogledati ima li starih prijateljai poznanika. Iako se veći dio mojihprijatelja inostranaca sada nalazio u IXlogorskom odjeljenju, nadao sam se daću sresti neke od ruskih prijatelja. U ovoje vrijeme logor bio gotovo prazan jersu svi rano ujutro otišli na rad.

Ostajali su samo bolesnici i oni koji suradili u noćnoj smjeni.

Kad sam ušao u jednu od baraka zastaosam kod vrata i nisam mogao dalje. Unjoj je bilo potpuno mračno zbog leda naprozorima koji se još nije otopio.Negdje na kraju prostorije gorjela jejedna svijeća. Nakon nekoliko korakazapleo sam se o željeznu peć i buka jeprobudila dežurnog koji je drijemao krajpeći. Prije nego što sam stigao da gaupitam da li tu stanuje Batlan, on seizdere pitajući me šta tražim ovdje.

- Tražim Batlana - rekoh zbunjeno.

- Tamo gore, drugi slijeva.

Privikao sam se na tamu i pronašaoBatlana. Spavao je. Stajao sam nekovrijeme pred njim i razmišljao da li da

ga probudim.

Bilo mi ga je žao, ali sam se pobojao daga više nikada neću vidjeti.

Tiho sam izgovorio njegovo ime, ali onse nije probudio. Čulo se kako hrče.Polako sam se okrenuo i pošaodežurnom da ga upitam kad Batlanobično ustaje. Bio je veoma mrzovoljan,ali ipak sam uspio saznati da Batlanobično ustaje u podne radi ručka.

Odlučio sam da se vratim.

Pretražio sam još nekoliko baraka u nadida ću sresti nekog od svojih znanaca, alinikoga nisam našao.

U ruci sam još uvijek držao kupon imogao sam poći na ručak, ali nisamimao posude u koju bih stavio jelo.Pođoh do kuhinj-278

skih prozora i zamolih čuvara da miposudi zdjelu. On opsuje.

Uputio sam se u najbližu baraku izamolio dežurnog da mi dade nekuzdjelu.

- Nekako ste mi poznati. Odakle seznamo? - upita me.

- Već sam bio u ovom logorskomodjeljenju. Vjerojatno smo se tadavidjeli - odgovorim.

- Kako se zovete?

Rekoh mu svoje ime.

- Vi ste Štajner?

- Da.

- Pa to nije moguće. Vas su zatvorili upočetku rata?

- Da, dosad sam sjedio u zatvoru.

- Što se sve može učiniti od čovjeka. Nebih vas prepoznao da mi niste reklisvoje ime!

Radoznalo me promatrao.

Ustanovili smo da sam nekoć duževremena stanovao s njim u istoj baraci.Ovaj čovjek, lenjingradski željezničar,koji je od 1912. bio član revolucionarnegrupe i aktivno sudjelovao u re-voluciji,postao je šef željezničke stanice uLenjingradu. Godine 1937. uhapsili suga zbog »pripremanja atentata naStaljina«. Za vrijeme saslušavanja tuklisu ga tako da su ga osakatili. Kad jestigao u logor, nije više bio sposoban niza kakav posao. Postavili su ga zadežurnog u baraci.

Starac uzme moj kupon i sam pođe ukuhinju. Vratio se je s juhom i kašom.Dao mi je komadić od svoje kriškekruha i ja sam žurno jeo kako bih stigao

do Batlana.

Batlan se u međuvremenu probudio. Kadsam ušao, već se prao vadeći vodu izlimenke. I Batlana je uzbudio moj izgled.

Tek mi je sada postalo jasno koliko samskupo platio dvije godine zatvora.

279

Batlan je također otišao u kuhinju pojelo, i ja sam prvi put nakon tolikogodina osjetio da sam sit. Pošto smo senapričali, Batlan me odvede u drugubaraku, tamo nađoh još jednog znanca.Bio je to Plotnikov, sekretar Partije uDnjepropetrovsku.

Nakon strijeljanja Hatajeviča, sekretaraDnjepropetrovskog oblasnog komiteta,koji je bio optužen da je rukovodiotrockističkom organizacijom, uhapsili sui Plotnikova. Kao »član organizacije«dobio je petnaest godina logora. Neko jevrijeme bio brigadir u brigadi u kojojsam se i ja nalazio.

Ponovno su me ugostili. Plotnikov jenedavno primio paket od stare majkekoja se nalazi u Alma-Ati. U paketu jebilo slanine i američkih mesnihkonzervi. Plotnikov mi je dao i dvijeporcije kruha i komadić slanine za put.

Tek što sam napustio baraku u kojoj jestanovao Plotnikov, osjetih mučninu ibolove u želucu. Nakon toliko vremena

pojeo sam više nego što moj želudacpodnosi.

Sjeo sam na stepenicu pred barakom.Došlo je vrijeme da se javim u logorskiured. Iako mi ništa nisu rekli, bilo mi jejasno da će me staviti u IX odjeljenje.

280

V. U IX LOGORSKOM

ODJELJENJU

281

VJEČNO ZALEĐENA ZEMLJA

Oko šest sati skupiše se svi koji su bili

određeni za IX odjeljenje. Osim grupekoja je sa mnom stigla iz zatvora,priključilo nam se još oko dvadesetljudi. Grupu od osamdeset ljudi odvelasu tri logorska policajca do vrata. Tamoje već čekala pratnja.

Četiri kilometra dug put kojim smomorali proći od II do IX

logorskog odjeljenja vodio je poredzgrade logorske uprave Norilska. Unjenoj blizini nalazila se kasarna i štablogorske straže.

Hodali smo pognute glave kraj velikekamene građevine central-ne garaže ukojoj je bilo mjesta za osam stotinaautomobila. Put je vijugao desno od

Dugačkog jezera. Odavde su se većmogle vidjeti zgrade IX odjeljenja ivelika ciglana. Kretali smo se polako.Mnogi od nas nisu mogli brzo hodati.Komandir straže nije nas gonio.

Uz put smo se dvaput zaustavili dabismo se nekoliko minuta odmarali. Iakosu već bila 23 sata kad smo stigli ulogor, još je bilo svjetlo kao danju;sunce u ovo doba godine nije zalazilo.Nakon dugog čekanja punog tjeskobeotvore se vrata. S druge strane stajali sučinovnici logorske uprave.

Nadglednik nas je poimenično prozivao,provjeravao datume svakog pojedinca iraspoređivao u brigade. Svi dođoše uistu brigadu.

Kad je i na mene došao red, on miisprva reče isti brigadni broj, ali odmahse predomisli i izdere se:

- Ne, ti ćeš poći u drugu brigadu. Još sipreslab da radiš u pješčari.

Pošto se posavjetovao sa svojimpomoćnicima, ponovno mi se obrati:

- Ti ćeš poći u dvadeset i prvu brigadu,baraka broj devet.

282

Baraka broj devet bila je sagrađena oddasaka. Otvorio sam vrata. Svi suspavali. Tražio sam slobodno mjesto.

Ali sve je bilo popunjeno.

Stajao sam držeći maleni svežanj u ruci,kad začuh iza sebe kako neko psiče.Okrenuh se. Na donjoj prični ležao ječovjek koji mi je rukama davao znak damu se približim.

Kad sam prišao, on me upita što tražim.Objasnio sam mu da me poslaonadglednik.

- Kamo da te stavim? I sam vidiš danema mjesta.

Zamišljeno ustane, prošeta dvaputbarakom kako bi me nekamo smjestio.Zatim probudi četvoricu i zapovjedi imda mi načine malo mjesta. Ljudi su

psovali, samo su se dvojica malopomakla, drugi su nastavili spavati!

- Ubaci se ovdje - reče mi dežurni.

Svukao sam vatirani kaput i cipele iuvukao se na pričnu. Napola sam legaona svog susjeda. Cipele i vrećicu skruhom stavio sam pod glavu. Tek kadase ljudi pored mene malo pomaknu,osjetih da ležim na tvrdim daskama.

Pokrih se kaputom žureći da zaspim. Većje bilo veoma kasno, a rad je počinjaorano ujutro. Odjednom osjetih kako mi jenešto palo na lice. Pogledao sam u daskegornje prične. Bile su crne od stjenica!Bio sam navikao da spavam zajedno sastjenicama, ali to što sam ovdje ugledao

ipak je bilo previše. Zgnječio samstjenicu koja je pala na mene, ali odmahsam osjetio kako me grizu po čitavomtijelu. Pokušao sam ih se nekakoosloboditi, ali ubrzo sam odustao. Nijeimalo nikakvog smisla. Ležao sam doujutro otvorenih očiju.

Začuo se gong. Ljudi su se probudili, aone koji se sami nisu probudili, budili suudarci susjeda. Probudili su se i mojisusjedi i začuđeno me promatrali.

283

Oni koji nisu bili veliki prijateljičistoće, otišli su odmah u kuhinju podoručak. Ja sam morao otići u ured pokupon za jelo i kruh. Dugo je trebalo da

pronađem odgovornog koji mi je daokupon za jelo. Kruh sam treba primiti tekuveče.

Dok sam tako trčao naokolo, ukrali su mivrećicu s kruhom koju sam ostavio ubaraci.

Začuo se gong po drugi put. To jeznačilo »na rad«. Iz baraka se izlilarijeka zatvorenika, postrojila upetororedove i krenula na rad.

Tražio sam dvadeset i prvu brigadukojoj sam bio dodijeljen.

Kad sam je pronašao, javio sam sebrigadiru. Tek što sam stao u red, došaoje nadglednik koji me uputio u ovu

brigadu.

- Gdje je Štajner? - upita.

- To je vjerojatno ovaj novi - odgovoribrigadir.

Istupio sam iz reda.

- Pođi natrag u IX brigadu - reče minadglednik.

Zamolio sam ga da me ostavi ovdje, alion mi odgovori da ne može ništa učiniti:on razumije moju situaciju, ali ništa nemože promijeniti jer je došla naredba»odozgo« da me upotrijebe samo zateške fi zičke poslove.

Bio sam potpuno utučen. Upravo su seotvorila vrata, brigade su krenule.Priključio sam se IX brigadi. Napolju jestajala stra-

ža.

Put koji je trebalo prevaliti do radilištaučinio mi se neizmjerno dug. Neispavan,umoran od traženja kupona i jela, teškosam uspijevao držati korak s drugima.Stražar me pogrdnim riječimaopominjao da hodam brže. Kad smostigli na radilište, komandir stražepregleda teren ne bi li pronašao neštošto je zabranjeno.

Ponekad se događalo da ljudi koji susažalijevali logoraše ostave komade

kruha. A to je trebalo spriječiti.

284

Stražari su se postavili oko radilišta.Komandir straže pregleda jesu lisvugdje postavljene table s natpisima»zabranjeno područ-

je«. Napokon dopusti da se započneradom.

Iz daščare, koja je služila kao ured,izišao je nadglednik i dao brigadirimaupute koje se nikada nisu razlikovale jerje posao uvijek bio isti.

Pred nama je stajalo brdo koje je trebalosravniti. Logoraši su bušili rupe u

vječito zaleđenoj zemlji i punili iheksplozivom.

Zatim su dolazili ljudi koji su na tamjesta stavljali kapsule s fi -

tiljima.

Za vrijeme podnevnog odmora vodili sunas tri stotine metara daleko od opasnezone.

Zamrznute grude zemlje trebalo jerazbijati šiljastim motikama i polugama,zatim tovariti na tačke i voziti dobunkera koji su bili udaljeni dvijestotine metara. Svake tačke imale susvoj broj, a kod bunkera je stajaologoraš koji je bilježio koliko je tački

bilo ispražnjeno. Poslije završetka radazbrajao se broj istovarenih tački i svakije logoraš prema rezultatu dobivaoodgovarajuću ko-ličinu kruha i toplogjela.

Svi su se već nalazili na svojim radnimmjestima, samo ja još nisam dobionikakav posao. Nadglednik me pogleda iupita:

- Koliko ti je godina?

- Trideset osam.

- Štaaa? Mislio sam da imašsedamdeset. Jesi li bolestan?

Ispričao sam mu odakle dolazim.

- Šta da učinim s ovim? - upitabrigadira.

- O tome sam već razmišljao. Jedva sedovukao. Znadeš li pisati?

- Znam.

- Izračunavat ćeš koliko je tačkiprevezeno - reče narednik.

285

Sjeo sam na razbijene tačke i na drvenojploči, na kojoj bijahu napisani brojevitački, bilježio sam koliko ih jeistovareno. Uveče sam zbrajao križiće irezultat bilježio na cedulju, koju bihzatim predao brigadiru.

Kad smo se vraćali kući nisam biotoliko očajan kao jutros.

Bio sam sretan što sam naišao na dobreljude koji su mi odredili lagan posao. Ubrigadi bijaše 90% Nijemaca. Ostalibijahu Rusi.

Većina je došla iz Njemačke, ali bilo jei sovjetskih Nijemaca.

Iste večeri prišli su mi neki znanci izbrigade i zamolili me da im olakšam radi zapišem više križića nego što suprevezli tački.

Obećao sam.

Nakon rada moja je prva briga bila da

dođem do posuđa kako bih mogao doći ukuhinju po jelo. Nisam dugo tražio. Nekije čovjek iz moje brigade imao suvišnuzdjelu i ja sam je kupio za dvije porcijekruha, koje sam morao dati u četiri rate.

Već nakon dva dana došao je k meninadglednik i upitao me kako to može bitida svi ispunjavaju normu, čak je iprebacuju, a bunkeri su napola prazni.Uvjeravao sam ga da točno bilježim.

Nakon tog razgovora manje samdopisivao. Moji prijatelji su serazljutili.

Neki su mi predbacivali da sam bezsrca.

Dugo nisam mogao odolijevati njihovimmolbama i nisam mogao podnositipredbacivanje nekolicine da ravnodušnogledam kako većina »mojom krivnjom«dobiva malenu porciju kruha. Ponovnosam počeo dopisivati i ponovno sammorao razgovarati s nadglednikom. Bioje ozbiljan.

- Dragi prijatelju, vidim da imaš višesamilosti s drugima nego sa samimsobom. Čini se da ćeš sam morati vućitačke. Ako se to još jednom dogodi,postavit ću drugog čovjeka.

Obećao sam nadgledniku da ću sepopraviti.

286

Razmišljao sam o tome kako da nađemneki drugi posao, znao sam da neću dugoostati na tom mjestu. Iste večeri odoh uured i zamolih nadglednika da mi odredilakši posao. Ali bez uspjeha.

Rekao mi je da žali što mi ne možepomoći, savjetovao mi je da odem usanitetski odjel koji na osnovu mogaslabog zdravstvenog stanja možezatražiti da mi se dodijeli lakši posao.

Obratio sam se doktoru Majeru, kojibijaše Povolški Nijemac i koga suuhapsili 1934. kao »njemačkog špijuna«i osudili na deset godina. Veći diovremena proveo je radeći teške poslove,ali sada su ga zaposlili kao liječnika jernije bilo dovoljno stručnog osoblja. Bio

je to krupan čovjek, sijed, napola ćelav,dobroćudan i uravnotežen.

Kad sam stajao pred doktorom Majeromspreman da se svu-

čem i da mu pokažem koliko sam slab,on odmahne rukom.

- Ne morate se skinuti, i bez toga vidimu kakvom ste stanju.

Obećao mi je da će raportirati načelnikulogora i nastojati da me prebace u drugubrigadu. Dok sam mu zahvaljivao, onreče:

- Od prvog ćete dobiti »cingotnojepitanije«.

To je značilo da ću primati antiskorbutnuhranu. Ona se kao dodatno jelo izdavalaskorbutnim bolesnicima i sastojala se odmalo kiselog zelja, mrkve i nekolikokapi ulja. Osim toga, svaki je bolesnikdobivao četvrt litre kvasa, koji supriređivali u logorskoj kuhinji odkrušnog brašna i hmelja.

Kao računarac radio sam još samo dvadana, a kad sam trećeg dana htio sjestina svoje mjesto kraj razbijenih tački,došao je brigadir vodeći jednogzatvorenika. Morao sam mu predatidrvenu tablu, a ja sam došao na njegovomjesto da vozim tačke.

Prvih pet tački sigurno sam odvezao docilja, ali kad sam šesti put krenuo, više

nisam mogao držati ručke, tačke seprevrnu i polovica sadržaja istrese se napola puta. Ostatak sam užasnim naporomodvezao do bunkera.

287

Moje je mjesto zauzeo drugi, a ja sammorao tovariti kolica.

Do ručka sam još nekako izdržao, aliposlijepodne nisam se mogao nipomaknuti.

Zbog toga što sam drugovima dopisivaokrižiće, nisam čuo nikakvihpredbacivanja, iako je to u takvomslučaju običaj.

Bio sam sretan kad je dan završio.Vratio sam se u logor naslonjen na dvadruga.

Odmah sam krenuo u sanitetskoodjeljenje. Dežurni liječnik izmjeritemperaturu. Bila je normalna. Dakle,sutra ponovno na rad.

Razmišljao sam o tome da sutra nepođem na posao, ali znao sam da će mestrpati u »karcer« i da će tamo biti jošteže, a kruha manje. Ne, to nije praviput.

Uputio sam se načelniku logora. Htiosam ga zamoliti da mi odredi lakšiposao. Nije ga bilo u uredu pa sam seobratio njegovu zamjeniku. No čim sam

provirio kroz vrata, on se izdere: - Štaopet hoćeš?

- Ovdje sam prvi put - odgovorio sam.

- Jučer je ovdje bio jedan koji jeizgledao kao ti. Također pro-palica.

Požalio sam mu se da mi je rad suvišetežak.

- Kako se zovete i koji paragraf imate? -upita.

Rekoh mu ime i paragraf.

- Za takve imamo samo tačke i kramp.

Znao sam da ne bi imalo smisla dalje ga

nagovarati.

Bilo je deset sati. Začuo se znak zaspavanje. Krenuo sam u baraku da bihnahranio stjenice koje su se bacale načovjeka čim bi se približio ležaju. Ležaosam nemirno, lovio stjenice i mislio naono što me sutra očekuje. Vjerovao samda neću izdržati. Srušit ću se i zauvijekse riješiti muka. Ali to bi bilo suvišejednostavno, pomislih, suvišejednostavno.

288

Moram preživjeti!

Napokon sam zaspao. Ujutro nisam čuoznak za ustajanje, dežurni me probudio.

Brzo potrčah u kuhinju na doručak. Biosam umoran i razmi-

šljao sam o tome kako ću danas izdržati.

Dok sam stajao u redu pred vratima,prošao je dr Majer. Pozdravio sam ga.Začuđeno me pogledao, približio se iupitao me kako to da nisam dobio nekidrugi posao. Ispričah mu sve u nekolikoriječi, a on mi reče neka poslije radadođem k njemu.

To mi je ulilo novu snagu. Put doradilišta nije bio toliko dug, a hodanjeme nije umaralo kao jučer.

Radio sam svom snagom da ne bihrazljutio drugove. Za podnevnog odmora

ispričao sam im da me dr Majer pozvaou ambulantu i kako se nadam se će mipomoći:

- Bilo bi dobro što prije - primijetijedan od mojih drugova.

- Inače se nećemo riješiti smanjenihporcija, već treći dan ne ispunjavamonormu.

Uveče sam otišao doktoru Majeru. Uodjeljenju za rad obećali su mi da će mepremjestiti na lakši posao. Treba da sestrpim samo još nekoliko dana.

Gotovo sam zaplakao jer sam se nadaoda više neću morati na radilište. DrMajer vidio je moje razočarano lice i

pokušao me utješiti, ali nisam čuo štogovori. Razmišljao sam o tome što mesutra čeka. Strahovao sam.

U predsoblju ambulante susreo sambolničarku koja je radila s doktoromMajerom. Ona me već poznavala.

- Kako je? - upita.

- Izvanredno. Da je bolje bilo binepodnošljivo.

- Zar još uvijek istovarujete zemlju?

- Na žalost.

289

- Šta kaže doktor Majer?

- Nastoji mi pomoći, ali oni u uredu nisunaročito brzi.

- Doktor Majer sigurno će vam pomoći.Rekao mi je da će svakako učiniti neštoza vas.

- Znam da je doktor Majer dobar čovjek,ali kad se sjetim sutrašnjeg rada upješčari, dosta mi je života.

- Pričekajte malo, razgovarat ću sdoktorom.

Vrati se nakon nekoliko minuta i pozoveme u ordinaciju.

- Zasada tri dana nećete ići na rad, a jaću u međuvremenu pokušati riješiti vašpremještaj.

Nisam našao dovoljno riječizahvalnosti. Nešto me stezalo u grlu.Promucao sam nešto što je nalikovalo nazahvalnost i oti-

šao.

Mogao sam se odmarati tri dana. Sadasam imao vremena da bolje upoznam IXlogorsko odjeljenje. Ljudi se nisuposjećivali jer su poslije rada bili mrtviod umora.

Najprije sam posjetio Sašu Webera kojije radio u ciglani kao pomoćni

knjigovođa. Moji odnosi sa Sašom nisubili naročito prijateljski zbog različitihstavova o staljinističkom sistemu.

Saša me pozdravi naročito srdačno.Možda se promijenio! Nisam seprevario. Već nakon prvih nekolikoriječi shvatio sam da Saša misli drukčijenego prije. Čim bih spomenuo imena»lju-bljenih vođa«, opsovao bi i nazvaobi ih banditima. Saša je bio ogorčenzbog nacionalne politike koju suprovodili prema Nijemcima u Rusiji,naročito prema Nijemcima s Volge.

Donio je »kipjatok«, sjeli smo na pričnu,pijuckali čaj i oprostili se tek kad jegong najavio vrijeme spavanju. Prijenego što su prošla tri dana, nadglednik

me obavijestio da sam premješten ubrigadu koja radi u ciglani. Preselio samse u drugu baraku.

Već prve noći primijetio sam razliku.Stjenica je bilo mnogo manje, spavalose mirnije.

290

Ciglana je graničila s logorom i na radsmo išli bez pratnje.

Straža se nalazila oko tvornice ustražarskim tornjevima.

Sirove cigle, koje su izlazile iz preše,tovario sam na mala kolica i vozio usušionicu, gdje sam ih istovarivao i

slagao na police.

Rad je bio naporan, jer je norma bilavelika, ali podnošljiv, otpao je idugačak put do radilišta i natrag.

Pitao sam drugove koji su ovdje radiliduže vrijeme kako je s »pajkom«, tj. sporcijom kruha. Uvjerili su me dauglavnom dobivaju »dobru pajku«.Ovdje su uglavnom radile žene koje suživjele u drugom dijelu IX logorskogodjeljenja. Odjeljenje je po-dijeljenociglanom u dva dijela: u desnoj poloviciženske barake, u lijevoj muške.

291

LJUBAV U LOGORU

Zbog zajedničkog rada žena i muškarca,žene su više pazile na svoj izgled.Dolazile su na rad našminkane, asirotinjske logorske haljine uvijek subile čiste. Neke žene nosile su haljinekoje su im poslali od kuće.

Primijetio sam da k nama dolaze imuškarci iz drugih odjeljenja da biudvarali ženama. Iako su odnosi biliuglavnom bezazleni, bilo je i ozbiljnijihveza.

Sušionice bi mogle mnogo toga ispričati.U njima je bilo veoma mračno i toplo,kao stvoreno za ljubavnike. Na udobnostnitko nije mislio, ljudi su se snalazilikako su znali.

Usprkos čestim kontrolama i teškimkaznama, intimne veze postale susvakodnevnom pojavom. Prostranetvorničke prostorije bile su izvanrednaskrovišta prostitutkama koje su u logorunastavile svojim zanatom. Naravno,ovdje je naplata za ljubavnu uslugu bilasamo komadić kruha ili, rjeđe, komadićslanine ili še-

ćera. Njihove mušterije bijahu uglavnomkuhari, obućari, krojači i ostali »lagernipridurki«, kako smo ih ovdje nazivali.

Većina nije imala ni sredstava nipotrebe za ženom, iako su muškarci biliuglavnom mlađi ljudi. Ponekad je bilopravih ljubavnih tragedija koje su sezavršavale ubojstvima i samoubojstvi-

ma.

Nakon mjesec dana osjećao sam semnogo bolje, iako sam još uvijek bioslab. Gotovo svi logoraši bili su slabi,pa su i muškarci i žene pripadali trećojkategoriji.

U Sovjetskom Savezu zatvorili sumilijune žena. U logoru Norilsk bilo jenekoliko ženskih logora, dok se dio ženanalazilo i u mješovitim logorima. Ženskebarake bile su odijeljene žičanomogradom i muškarci nisu smjeli ulaziti unjihova odjeljenja. I u 292

ženskim logorima zajedno su smještanepolitičke zatvorenice i kriminalke. Ženesu još više nego muškarci morale trpjeti

zbog zajedničkog života s prostitutkama,kradljivkama i ubojicama.

Usprkos strogim zabranama, muškarci susvakodnevno dolazili u ženske barake,lijegali ženama u postelje i pred očimaostalih vodili ljubav. To su bilikriminalci koji su stajali u dobrimodnosima s logorskom upravom.Logorski policajci imali su po više žena.

Neki su zatvorenici bili u tješnjimvezama sa ženama i logorska je upravatakve veze čak njegovala. Zatvorenici sui na radilištu imali mogućnosti da sesusreću sa ženama, i to naročito tamogdje su se gradili veliki objekti. Ciglanau Norilsku bila je takvo područje srazličitim skloništima. Naravno,

kontrola je bila veoma stroga, a kazne subile veoma teške. U ovom logorskomodjeljenju upravitelj Pancerni izmislioje naročitu kaznu: ljubavne parove kojebi uhvatio prisilio je da poslije radačiste zahode, tovare izmetine na ručnakolica i odvoze ih izvan logora.Radoznali pojedinci čekali bi svakevečeri u blizini zahoda da vide tko jedanas imao randevu. Većina parovahrabro je vukla kola ili saonice i samose rijetko kada događalo da žene plaču.Politički zatvorenici, i muškarci i žene, uljubavi su bili manje aktivni. Prije svegaiz moralnih razloga, a i zbog toga što jestanje političkih zatvorenika bilo mnogoteže. Muškarci su najčešće ostavilinezbrinute žene i djecu znajući da i njih

režim smatra »narodnim neprijateljima«

i da tako s njima i postupa. Šta to znači uSovjetskom Savezu to zna samo onajkoji je to proživio. Ženi bi najprijeotkazali posao, onda bi djecu istjerali izškole, zatim bi svi morali napustitiveliki grad. Ako ih nisu prognali, moralisu otići sami: oduzeli bi im stan. Rođacibi rijetko kada primili ove nesretnike.Time bi se izložili opasnosti da i samibudu uhapšeni. Tisuće žena rastavljalose od svojih muževa. U sovjetskim su senovinama svakodnevno mogle čitatiizjave u kojima se žene odriču svojihuhapšenih 293

muževa, a djeca svojih roditelja zato štosu »narodni neprijatelji«.

Stoga su politički zatvorenici bili manjeskloni da se upuštaju u ljubavneavanture, a političke zatvorenice bile susuzdržljive iz istih razloga. No bilo je iiznimaka.

Naročito privlačni bili su muškarci kojisu imali privilegiran položaj, dakle kojisu bili siti. Prostitucija u Norilsku bilaje veoma raširena, u svako se vrijememogla naći žena koje će se prodati zamalo hrane. Naplata je obično biladnevna porcija kruha, otprilike sedamstotina grama. Često se događalo danakon »obav-ljena posla« muškarci nisuhtjeli platiti ljubavnu uslugu.

Moj prijatelj Saša Weber radio je kao

knjigovođa u ciglani.

Tamo je upoznao laboranticu Idu,Povolšku Njemicu. Njen je muž biostrijeljan kao »narodni neprijatelj«, aona je dobila deset godina logora. Saša iIda su se voljeli. Saša je 1947. odslužiokaznu i kao slobodnjak i dalje ostao nasvom poslu da bi bio zajedno s Idomkojoj je preostalo još pet godina. Sašusu ponovo uhapsili 1949. i osudili nanovih deset godina. Idi je 1952. kaznaistekla, pa je sada ona čekala da Sašaodrobija novu kaznu. Ali čekanje je bilouzaludno: 1953. Saša je umro ulogorskom odjeljenju »Mednaja gora«.

Žene su morale jednako teško raditi kaoi muškarci. U tome su se vlastodršci

Sovjetskog Saveza doslovno pridržavaliprincipa

»ista prava za žene«. Žene su radile uciglanama, a najteži poslovi bili sukopanje i tovarenje gline, pijeska,šljunka itd. Istovarivanje cementasmatralo se lakim poslom jer je bio upapirnatim vreća-ma od 50 kilograma.Nije se uzimalo u obzir kako je tkonavikao na rad, je li seljanka, radnica,ili sveučilišna profesorica, liječnica i sl.Težak rad i nehigijenske prilikeupropastile su žene moralno i fi zički.Žene su u prvo vrijeme pazile da imodjeća bude čista, ali već nakon kratkogvremena prestale bi se umivati, odjećaim je bila prljava, i stale bi se po

skrovištima sakrivati zajedno s 294

muškarcima. Posljedice takvih veza bilasu djeca. Neke su žene namjerno tražileintimne odnose s muškarcima da birodile dijete i na taj se način nekolikotjedana oslobodile teškog rada. Poslijeporoda, dijete su nakon nekoliko tjedanaoduzimali majci.

295

PRED LOGORSKIM SUDOM

Svaka tri mjeseca u logor bi dolazilaliječnička komisija koja je određivalakategorije. Kad bi se saznalo da dolazinova komisija, ljudi su se plašili da ćeih prebaciti u višu kategoriju, što je

značilo da će umjesto lakšeg poslamorati raditi teži.

Mnogi su na različite načine pokušalispriječiti poboljšanje svogazdravstvenog stanja. Strah da će bitiprebačeni u brigadu koja je radila priistovaru ili u glinokopu, bio je takosnažan da mnogi nisu jeli tri dana prijepregleda, ili su toliko mnogo pušili da suse pred komisijom pojavljivali blijedi iiscrpljeni. Ali ni to nije koristilo.

Moj mirni život nije dugo potrajao.Jedne večeri, kad sam se vratio s rada,dežurni mi saopći da se odmah javim ulogorski ured. Uplašio sam se. Što jeopet? Zar će me ponovno prebaciti nateži rad? Ili me zovu zato što prekjučer

nisam ispunio normu?

Odlučio sam da najprije odem u kuhinjupo svoj obrok. U uredu me sigurno ništadobro ne očekuje, a loša vijest možečekati.

Uzeo sam zdjelu i otišao u kuhinju.Skuhali su juhu od graha, a to se rijetkodogađalo. Zamolih kuhara da mi umjestokaše da dvostruku juhu. Kuhar istresedvije zaimače juhe i doda kaše. U

tome sam vidio dobar znak.

Nakon večere požurio sam u ured.Nadglednik mi reče da sutradan ne trebada idem na posao, već da se u osam satijavim u uredu, odakle ću zajedno s njim

otići na sud.

Znao sam što me čeka, reći će mi ono štoje NKVD već odavno odlučio. Ali ipaksam bio uzbuđen.

U međuvremenu se stanje na frontipromijenilo. Nijemci su se svudapovlačili. Kad su mene i moje prijateljezatvorili, SSSR

je vojnički bio u katastrofalnompoložaju zahvaljujući »genijalnoj 296

politici« Josipa Staljina. Crvena jearmija početkom rata praktič-

ki bila bez generala. Najistaknutijivojskovođe, kao Tuhačevski, Jakir,

Bliicher i drugi bili su već 1937.postrijeljani. Ono što se početkom ratanalazilo na vojnom vrhu bijahu, osimčasnih iznimaka, kreature koje su znalekako se Staljinu ližu čizme. Ali o ratunisu imali pojma.

Zahvaljujući Americi, prije svegavelikoj pomoći u ratnom materijalu,živežnim namirnicama i lijekovima,položaj na fronti počeo se mijenjati.

Sada sam se nadao da režimu više nećebiti potrebni žrtveni jarci. Zatvorenikeviše neće optuživati za sve one nesreće ukoje je Rusiju uvalila staljinističkapolitika.

No ponovno se pokazalo da se normalno

mjerilo jednog Eu-ropljanina ne možeprimijeniti na prilike u Rusiji. Procesprotiv mene i mojih drugova ipak će seodržati. O tome sam razmišljao čitavunoć.

Ustao sam, kao obično, u pet sati. Otišaosam se umiti, bilo mi je žao što se nemogu obrijati. Moje su hlače bilezakrpljene, stoga pođoh u susjednubaraku da bih od prijatelja posudiobolje. Na sudu sam htio izgledati uredno.

Nekoliko minuta prije osam nalazio samse u logorskom uredu. Nadglednik meodveo do stražarske kućice i predaostražarima. Bio je lijep jesenji dan. Dvavojnika, koji su me vodili, šutjeli sučitavim putem i pušili. Hodali smo

polako. Razmišljao sam što me čeka.Pripremao sam odgovore na sučevapitanja i veselio se što ću ponovnovidjeti Josefa i Georga. Bio samradoznao kako će se držati svjedoci.Nekoliko puta sam se nadao da će nekiod svjedoka, ispunjen kajanjem, povućisvoj lažni iskaz. Ali to se u SovjetskomSavezu nije događalo. NKVD imasigurne svjedoke.

Logorski sud nalazio se u drvenojjednokatnici. Kad smo stigli, jedan odvojnika uđe. Vrati se nakon nekolikominuta. Od-297

vede me u hodnik. Vojnici su ostali udvorištu pred vratima. U

hodniku sam sreo Josefa, a od svjedokaje bio samo Rožankovski.

Stisnuo se u kut i nije se usudio da naspogleda.

Pozdravio sam se s Josefom. Nakonnekoliko minuta doveli su i Georga. Injegovi su pratioci ostali vani. Tako smomogli nesmetano razgovarati.

U međuvremenu je stigao i drugi svjedokkoji je dobio zadatak da svjedoči protivJosefa: inž. Jerus. Za razliku od Roža-novskog, Jerus nam je prišao, pozdravionas i ponudio slanom ribom i kruhom.Sjeli smo na klupu i doručkovali. Uhodniku se nekoliko puta pojavilatajnica suda da vidi jesu li svi stigli. Do

dvanaest sati razgovarali smonesmetano. Tada se pojavi tajnica iobavijesti pratnju da je raspravaodgođena do prekosutra. Nisu stiglisvjedoci.

I prekosutra smo se pojavili samo nastrojica optuženih i svjedok Jerus.Rožankovski nije došao. Rasprava jeponovno odgođe-na, ovaj put na tjedandana.

Kad smo treći put došli, znali smo da ćerasprava biti održana bez obzira nasvjedoke.

Uveli su nas u dvoranu. Mi, optuženi,morali smo sjesti u prvi red. Svjedoci suostali u predsoblju, a vojnici s

otkočenim automatima stajali su sasvake strane optuženičke klupe. Ostalivojnici ostali su kraj vrata.

Najednom jedan od vojnika vikne:

- Ustaj!

Ustali smo. Iz susjedne prostorijepojavili su se suci na čelu sa zloglasnimGorohovom. Za njim je išao neki čovjeku civilu, jedan u uniformi NKVD-a imlada djevojka, tajnica suda.

Rasprava se održavala bez državnogtužioca, a mi nismo imali branitelje. Čakda smo i imali pravo na branitelje, ne bise na-298

šao pravnik koji bi bio spreman da nasbrani. U staljinističkom režimu nijedanse pravnik nije usudio braniti čovjekakoji je bio optužen na temelju paragrafa58.

Ponovno smo sjeli, suci su se smjestilina podiju iza stola po-krivenog crvenomtkaninom. Dok je Gorohov listao pospisima, ja sam ga promatrao. Mrzilismo ga. Još dok je ulazio, primijetio samda šepa. Imao je malo, mršavo tijelo iveliku grbu. Lice mu je bilo izbrazdanoboginjama, lijevo oko bilo je stakleno.Tako sam zamišljao Kvasimoda dok sambio dijete.

Gorohov je mrmljao, iz čega se trebalozaključiti da je rasprava otvorena.

Najprije su prozvali Josefa, koji je napitanje osjeća li se krivim odgovorio:»Ne!«

Zatim su pozvali mene.

- Osjećate li se krivim zbogkontrarevolucionarne agitacije međuzatvorenicima logora Norilsk?

- Sve su to izmišljotine NKVD-a. Ni jani moji prijatelji nismo fašisti mikontrarevolucionari - odgovorio sam.

Posljednji je prozvan Georg.

Na pitanje Gorohova ima li štoprigovoriti sastavu suda, odgovorio je:

- Ne priznajem sud u ovom sastavu jersu članovi suda namje-

štenici NKVD-a.

Gorohov se sagne nalijevo i nadesno.Vidjeli smo kako mu nešto šapuću.

Zatim se okrene k nama:

- Sud odbija prigovor.

Počelo je preslušavanje svjedoka.

Najprije je Gorohov pročitao osamlistića, na svakome je stajao neki razlogzašto se pozvani svjedok nije pojavio:bolestan, 299

umro, prebačen u logor izvan okruganorilskog NKVD-a. Prisut-na su bilasamo dva svjedoka.

Jedan od svjedoka bio je Larionov, kojije potvrdio ono što je rekao za vrijemesuočenja.

- Kako se dogodilo da su vas nakonodslužene kazne pustili iz logora - upitaosam Larionova - dok tisuće ljudi, koji sutakođer odslužili svoju kaznu, nisupušteni na slobodu?

Gorohov me prekine.

Drugi je svjedok iskazao da je sBergerom bio u zatvoru u istoj ćeliji i daje čuo kako je Berger s ostalim

zatvorenicima vodiokontrarevolucionarne razgovore.

Kao treći svjedok pojavi se Jerus, on jezakasnio. Gorohov na brzinu postaviJerusu nekoliko pitanja, ali ovajodgovori da je Josef rekao kako jenevina većina osuđenih zbogkontrarevolucionarne djelatnosti.

Josef je prvi dobio završnu riječ.Svjedoke je nazvao agentima NKVD-a idokazao da su za posljednje dvijegodine već pet puta svjedočili urazličitim slučajevima pred ovim sudom.

Gorohov ga prekine:

- Ne dopuštam da vrijeđate svjedoke.

Josef je govorio kako je apsurdno danjega kao Židova optu-

žuju da je nestrpljivo očekivaoHitlerovu pobjedu. NKVD-u bi moralobiti poznato kakva sudbina čeka Židove ikomuniste ako pobijedi Hitler.

I ja sam održao završni govor.

Uglavnom sam govorio o svjedocima.Larionovu i Rožankovskom. Ovdje samimao prilike da govorim iako meGorohov ometao nestrpljivim lupkanjemolovke o stol. Ali kad sam počeodokazivati da svaka kritika režima nijefašizam i kad sam rekao da u svijetupostoje i druga strujanja i naveo kaodokaz da u ze-300

mljama ruskih saveznika vladajudrugačiji režimi, Gorohov me prekine:

- Sada je dosta!

On ustane, za njim se digoše ostali iizađoše na ista vrata.

Nakon pola sata sud se vrati i Gorohovpročita osudu.

Sva trojica smo proglašeni jednako krivizbog toga što smo u logoru organiziralikontrarevolucionarnu grupu i što smomeđu zatvorenicima širili defetističkoraspoloženje. Na temelju paragrafa 58,točka 10 i 11, bili smo osuđeni na desetgodina logora i pet godina gubitkagrađanskih prava.

Kada je završio, Gorohov izjavi daimamo pravo žalbe na više instance.

Oprostio sam se od Josefa i Georga.Ponovno su me odveli u IX logorskoodjeljenje s pooštrenim režimom. Josef iGeorg vraćeni su u VII odjeljenje.

301

DRŽAVA KOJE NEMA NAZEMLJOPISNOJ KARTI

Kad sam se vratio u logor, dežurni mireče da me nekoliko puta tražio SašaWeber, poručio mi je da odmah dođem knjemu.

Još je bilo prerano za večeru i ja odoh k

Saši koji je stanovao u susjednoj baraci.Kad sam se pojavio na vratima, on mipotrči u susret.

- Kako je bilo? - upita.

- Kao što vidiš, nisu me osudili na smrt.

- To je glavno. Vrijeme će poništiti iovo.

- Ali deset godina morat ću odsjediti.

Sjeli smo na pričnu. Saša mi je sačuvaoručak. Kad sam pojeo, upita me:

- Zar još uvijek ne vjeruješ da će se topromijeniti nakon pobjede nadNjemačkom?

- Dok je Staljin na vlasti, miljuni će idalje puniti sovjetske zatvore i logore.

- To je samo privremena bolest novogdruštva.

- To nije bolest, to je suština ovogsistema.

- U socijalističkoj državi to može bitisamo prolazna pojava.

- Saša, zar još uvijek ne razumiješ da jeposlije Lenjinove smrti, a nakonStaljinova dolaska, postepenoistrijebljeno sve što ima veze s istinskimsocijalizmom? Najprije su ukinuliudruženje starih boljševika, zatim supostepeno tamanili sve one koji su ostali

vjerni istinskom socijalizmu.

- Zašto sve to? Zar ne bi bilo bolje daljudi slobodno rade, tada bi višekoristili nego da ovdje propadaju - Sašaće poluglasno.

- Zar misliš da se sve to događa zato dabi se nabavila jeftina radna snaga kojaće raditi u ovoj ledenoj pustinji?

302

- Ti misliš da je to vrsta robovskogsistema? - upita Saša.

- To ne mislim, robovski sistemrazlikuje se od staljinističkog kao prviparni stroj od disel lokomotive. Možda

se nisam dobro izrazio, ali htio sam rećida je robovski sistem veoma primitivan,pa je čak i human u usporedbi sastaljinističkim koji označava modernobarbarstvo.

- Zar ne misliš da je rad neslobodnihljudi nerentabilan?

- Onaj tko tvrdi da rad logoraša u Rusijinije rentabilan, taj nema pojma što su tosovjetski logori. Osnova ekonomijeSovjetskog Saveza temelji se na sistemulogora. Ne samo što logori u Rusiji nisunerentabilni nego su gotovo jedinipogoni koji donose dobitak. Veći dioindustrijskih pogona radi defi citom, ada o poljoprivredi i ne govorimo.Milijarde odlaze na industriju i

poljoprivredu u obliku subvencija.Odakle ih uzimaju? Iz profi ta kojiodbacuju logori.

- To ti tvrdiš, ali kako to možešdokazati? - upita me Saša.

Sumnjičavo je klimao glavom.

- Počnimo s Norilskom: za izdržavanjeviše od stotine hiljada zatvorenika uNorilsku sovjetska vlast daje po osobimjesečno 240 rubalja. U to su uključenisvi izdaci uprave, straže itd. Živež-

ne namirnice za opskrbu zatvorenikasade i žanju zatvorenici po različitimpoljoprivrednim logorima. Slanu ribukojom nas hrane love u Murmansku

zatvorenici. Ugljen kojim se lože barakekopa se ovdje, u ugljenokopima suzatvorenici. A željeznicu, kojom nasopskrbljuju, ne samo što vozezatvorenici nego je i grade.

Odjeću koju nosimo šiju zatvorenici.Čak se i tkanina i konac proizvode uženskim logorima u Potjmi i Jaji. Za onomalo hrane što dobivamo, vadimo tisućetona nikla i bakra, stotine tona kobalta, ada i ne govorimo o uranu. Za sve tesirovine, koje se većim dijelom izvoze uinozemstvo, Sovjetska Rusija dobivasto-303

tine milijuna dolara. I još postoje ljudikoji žele dokazati da rad zatvorenikanije rentabilan.

- Dobro, Karl, primjerom iz Norilskauspio si me uvjeriti.

Ali kako je sa stotinama logora u drugimdijelovima Sovjetskog Saveza?

- Navest ću ti još nekoliko primjera.Počnimo s Kolvmom. I ti poznaješGundarova, koji je šest godinaproboravio u Kolvmi, vjerojatno sesjećaš što nam je pripovijedao. Kolvmase nalazi na sjeveroistoku SovjetskogSaveza.

Prije nekoliko godina tamo nije biloEuropljana. Kao i ovdje u Norilsku,živjela su nomadska plemena koja su sebavila uzgojem sobova. Danas je tamo

golemi logor s milijun i pet stotinahiljada logoraša. Veći dio zaposlen je urudnicima zlata. Zar misliš da taj logornije rentabilan? Da ti nabrojim još nekeprimjere? Molim!

Logor Vorkuta, to su rudnici. Ugljen kojise vadi bolji je od ugljena u Donskombazenu. Željeznicu iz Vorkute, dugačkudvije ti-suće kilometara, kojom seprevozi ugljen, izgradili su logoraši. U

Embaneftu se vadi nafta. Tornjeve susagradili logoraši. Oni rade i u rafinerijama. A drvna industrija? Poznato jeda je drvo jedan od najvažnijih izvoznihproizvoda. Ne samo debla već i daske, anaročito željeznički pragovi, donosegoleme sume dolara, funti itd. A tko su

drvosječe? 95% ukupne količine drvasjeku logoraši. Zaposleni su i u većemdijelu pilana u Sibiriji, na Uralu usjevernoj Rusiji. Za sve te ljudesovjetska vlada daje 240 rubaljamjesečno, u europskom dijelu još imanje.

- Ti govoriš o pogonima koji su većuhodani i proizvode za tržište.

Priznajem da takvi pogoni donose velikedobiti, ali kako je s velikim gradnjama?Mislim na veliku izgradnju željeznica,kao BAM (Bajkal-Amur magistrala), ilina južnosibirsku liniju, koja 304

od Čeljabinska preko Abakana vodi domongolske granice, ili liniju duž

Ledenog mora od Vorkuta do Igarke,koja treba da se produži do Jakutije, iliželjeznicu Tajšet-Bratsk-Lena-Komsomolsk i mnoge druge? Zatim, štoje s hidrocentralama koje se grade nasibirskim rijekama?

- To je drugo pitanje. Ovdje se ne radi orentabilnosti, već o fi nanciranjuizgradnje.

- Da, to mislim - potvrdi Saša.

- Na neki način logoraši fi nanciraju iove pothvate.

- Šta?... To je smiješno.

- Ne šalim se. To je istina. Naglašavam

da logoraši ove pothvate fi nancirajusamo djelomično. Na izgradnji suzaposlene stotine tisuća, a na izgradnjiBAM-a bilo je zaposleno milijun i petstotina logoraša. Čim logoraš stigne narad, od logorske uprave dobivapoštansku kartu na kojoj piše:

»Dragi moji, javljam vam da samzdrav. Šaljem vam svoju novu adresu:BAM, poštanski fah. br. 2131/161.Molim vas da mi na tu adresu šaljetemjesečno nešto novaca jer u dućanumogu nabaviti najvažnije namirnice iduhan.

Pozdrav x. y.«

Logoraš bi kartu samo potpisao i stavio

adresu svoje obitelji.

Gotovo svi rođaci, makar gladovali,požurili bi da nesretniku ne-

što pošalju. Već nakon tjedan danastizale su u banku na račun logora sumeod 50 do 1000 rubalja. Ali logoraš jesamo u iznimnim slučajevima dolazio domanjeg dijela tog novca. Logoraš trebada tri mjeseca redom ispunjava normu100% i tek tada sa svog računa možepodići 50 rubalja mjesečno. Ali kojilogoraš može tri mjeseca da ispunjavanormu? Ponekad se ipak dogodi dadobije tih 50 rubalja, tada ponovnozatraži novac od rodbine.

305

Većina i ne čeka potvrdu o primitkunovca, već nastavlja slati nove svote.Logoraši nemaju prilike da pišu, takvapoštanska potvrda najčešće je jedinidokaz da je logoraš još živ, iako jepotvrdu potpisao knjigovođa u logoru.Tako se skupljaju stotine milijuna kojilogorskoj upravi stoje na raspolaganju.No to je samo jedan način.

Spomenut ću ti još jedan: uobičajeno jeda se svake godine radnici inamještenici tvornica obrate vladi smolbom za novi zajam koji bi imomogućio »izgradnju socijalizma«.Sovjetska vlada, naravno, ne možeodoljeti takvoj molbi i žuri udovolji-tizahtjevu radnika. Svaki radnik,

namještenik i kolhoznik dajedobrovoljno jednu mjesečnu plaću u imezajma. Ova se suma u deset jednakih rataoduzima od plaće. Znaš li ti da izatvorenici dobrovoljno svake godinedaju takav zajam? No kako zatvorenicinemaju redoviti prihod, taj se zajamuzima od sredstava koje im šaljerodbina. To iznosi stotine milijuna svakegodine.

- Osjećam da imaš pravo, ali...

- Čekaj, nije to sve. Ti znaš kako glasiuobičajeni završetak svake presude:konfi skacija cjelokupne imovine. Ljudikoji su osuđeni u Sovjetskom Savezunisu milijunaši, ali svaki od njih imanamještaj, sat, sliku, nakit, pogotovu

intelektualci. Kako je NKVD temeljit!Zabranjeno je ponijeti čak i par starihčizama.

Na taj se način sakupe stotine milijuna.

Saša se nasmije. - Pretjeruješ, Karl.

- Dokazat ću to što govorim. U svimvelikim gradovima, na-ročito u Moskvi,postoje staretinarnice. Tamo se mogukupiti briljanti, zlatan nakit, slike,porculan, tepisi, čak i stare ikone.

Odakle te stvari? Sve je to konfi sciranaroba za koju vlada dobiva dolare, funte imarke. To su milijuni rubalja godišnje.Ne treba zaboraviti i na novac koji sekonfi scira nakon hapšenja.

306

- To je rafi niran način.

- Način? Suviše jednostavno rečeno! Toje država koje nema na zemljopisnojkarti. Zove se »GULAG«. A stanovnicite velike države, kojih je na osnovuprebrojavanja iz godine 1938. bilo21,000.000, zovu se logoraši.

Njima treba dodati i 800.000»slobodnjaka« koji su u upravi, u straži,političkim odjeljenjima itd.

- Kako je organiziran taj »GULAG«?

- Pa ti si bio ministar, to ti treba da znaš!

- Tebi je čudno što ja kao bivši ministarnisam poznavao struk-turu »GULAG-a«.Moraš razumjeti da su osim Staljina u tobila upućena samo tri do četiri ministra,drugi se nisu smjeli zanimati za takvestvari.

- Struktura je gotovo ista kao uSovnarkomu, samo je razlika u imenu.

GULAG (Glavnoe upravlenie Lagerej -Glavna uprava logora) ima različitaministarstva, kao prava država. Nabrojitću ti samo najznačajnija: Gulag drveneindustrije, Gulag za izgradnju cesta,Gulag obojenih metala, Gulag industrijenafte, Gulag rudarstva itd. Gulag imakolegij s načelnicima stručnih Gulaga, toje nešto poput savjeta ministara.

- To nitko na svijetu neće vjerovati.

- Da, strašno je što samo mali broj ljudina svijetu to zna.

U Moskvi sjede inozemni dopisnici, ilidođu na nekoliko dana.

Jedan hvali, drugi kritizira. A što semože vidjeti iz tih kritičkih primjedbi?Da je netko od njih primijetio kako ljudiu Moskvi nisu obučeni po posljednjojmodi, drugima se ne sviđa što utrgovinama nema dovoljno robe, trećemse nije dopala hotelska soba u kojoj jestanovao. To čitaju u inozemstvu. A štona to kažu ljudi? Nije lijepo kao kodnas, ali nije ni tako loše. Isto vrijedi i za

307

diplomate. Nalazi se tako u Moskvi nekiiskusni diplomat, koji je prije bio uBeču, Berlinu, Tokiju i Rimu, i onredovito piše izvještaje svojoj vladi.Vlada ove izvještaje uzima pod gotovgroš, a i kako bi drukčije. U stvari, sveje to koješta. Ti ljudi nemaju pojma štose događa u zemlji u kojoj godinamažive.

- Pa to su pametni ljudi, kako ništa neshvaćaju?

- Da bi se znalo što se ovdje događa,valja biti u našem polo-

žaju.

- Htio bih te podsjetiti na to da su nekiljudi sretnim slučajem iz logora dospjeliu inozemstvo i da o tome pišu. Sjećamse nekog Poljaka koji je bio na otokuSolovki i u domovini je objavio knjigu otome što je doživio.

- To je točno, ali većina ljudi to nevjeruje, a oni koji vjeruju govore da jeto unutarnja stvar Rusije i da ih se to netiče.

- A kako je s političarima? Nijevjerojatno da ljudi kao što je Churchill,Roosevelt, Spaak i drugi to ne razumiju,čak i ako sve ne znaju.

- Mnogi političari razumiju barem onoosnovno što se ovdje događa. Ali

trenutni interesi vlastite zemljepostavljaju se iznad svjetskih interesa ioni ne shvaćaju da se tako nešto sutramože dogoditi Mađarima, prekosutraPoljacima i ostalima.

Bilo je kasno. Vratismo se u baraku.Razgovor sa Sašom omogućio mi je dana trenutak zaboravim kako ću još desetgodina ostati Staljinov zatočenik.

Nisam zaspao do jutra. Kad sam ustao,bio sam umoran i boljela me glava. Mojisu drugovi mislili da sam utučen zbogpresude. Ali ja više nisam mislio na toda sam jučer dobio novih deset godina.

U podne mi je postalo malo bolje. Izdžepa sam izvadio kruh koji ujutro nisam

mogao pojesti. Opet sam bio gladan.

308

Prišlo mi je nekoliko znanaca da meutješe. Svi su govorili isto:

- Rat će završiti i mi ćemo biti slobodni.

Dobro je što ljudi ne gube nadu.

Navikao sam se na rad u ciglani i biosam sretan što radim pod krovom.Počele su polarne noći, sada je teškoraditi na otvorenom. Četiri mjesecanećemo vidjeti sunca, četiri mjesecaradit ćemo pod umjetnim svjetlom. Zatoje bilo prijatno raditi u za-tvorenojprostoriji.

Rad u toplom imao je i tu prednost što seglad manje osjećala nego na zraku ivelikom mrazu.

Došli su praznici u studenom, pogoninisu radili i mi smo se radovali što ćemose odmarati dva dana.

Sedmi studenog istjerali su nas nadvorište da bismo očistili putove odsnijega. Osmi studenog iznenađenje: ubaraku je do-

šao nadglednik i zapovjedio brigadiruda čitavu brigadu odvede u ambulantugdje će liječnička komisija ispitatizdravstveno stanje ljudi. Vijest jedjelovala poput hladnog tuša. I ja sam sesnuždio.

Dakle, neću dugo uživati u lakom radu itoplini. Ali tješio sam se time što samjoš veoma slab. Valjda se neće naćiliječnik koji bi me smatrao sposobnimza teške radove.

U hodniku ambulante morali smo sesvući do pasa i čekati da nas prozovu.Promatrao sam drugove da bihusporedio ima li slabijih od mene.Većina je bila sastavljena samo odrebara i tanke kože koja ih je prekrivala.Još uvijek izgledam bolje nego mnogidrugi.

Prozvali su me. Bolničar pruži mojusanitetsku kartu pred-sjedniku komisije.

- Imate li teškoća?

- Još sam veoma slab - odgovorio sam -odmah se umorim.

309

- Vtaraja - začujem iza sebe.

To znači »druga«. Mislio sam da ću sesrušiti, to je značilo da su me prebacilina teži posao.

Već slijedećeg dana došao je nadgledniki pročitao imena, među njima i moje, irekao da smo premješteni u željezničkubrigadu. Uzeo sam svoje stvari i otputiose u baraku u kojoj je bila smještenabrigada koja se brinula za održavanjepruge.

310

BIO SAM ŽELJEZNIČAR

Naša je brigada imala zadatak da drži uredu odsjek od 105 kilometara dostanice Valek, željezničke prugeDudinka-Norilsk.

Ljeti smo izvodili zemljane radove imijenjali pragove, a zimi smo čistilitračnice od snijega i leda. Ljeti je posaobio teži jer su se tračnice i pragovimorali prenositi s jednog mjesta nadrugo, dok bi zimi rad bio lakši. Zasnježnih oluja i mraza često je bilo 60stupnjeva ispod nule. Morali smoobilaziti pruge i lopatama i krampovimačistiti tračnice od snijega i razbijati led

između pragova.

Na odsjeku između ciglane i Valekanismo se mogli ugrijati, pa smo čestoprolazili put od devet kilometara bezodmora ili skloništa. To dugoboravljenje na snijegu povećavalo jeapetit.

Uvijek smo bili gladni.

Pokušavao sam zaraditi još nešto hrane.Nakon rada odlazio bih u kuhinju, udvorištu bih posvršavao različiteposlove, čistio snijeg i cijepao drva založenje. Za taj posao dobivao samlimeni lonac od dva kilograma kaše ilijuhe. Poslije sam se dogovorio složačem u kuhinji da ću svakog dana,

kada se vratim s rada, znači od osam satiuveče do jedan sat u noći, dovozitiugljen za kuhinju.

Za taj posao dobivao sam tri kilogramakaše. Sjedio sam u šupi i na svakiložačev znak dovozio u kuhinju kolicapuna ugljena.

Jednom sam od umora zaspao, bio bih sesmrzao da ložaču hitno nije zatrebalougljena. On mi je davao znakove, nokako se nisam micao, došao je u šupu dame potraži. Jedva me probudio.

Drugi put, kada mi je ložač dao limenilonac pun kaše, sjeo sam na ugljen u kut,od vruće kaše postalo mi je toplo i jasam zaspao. U snu osjetih da mi netko iz

ruku izvlači lonac, no nisam se mogaoprobuditi. Tek kad sam osjetio da višeništa nemam u 311

ruci, probudih se i ugledah čovjeka kakotrči prema vratima. Po-trčim za njim.Započne borba za lonac. Vukao samlonac k sebi, kradljivac ga je vukao ksebi, natezali smo se bez rezultata. Utouđe neki čovjek iz barake i pomogne mi.

Ponovno sam bio sretan.

Jedne večeri kad sam došao u kuhinjskodvorište, glavni kuhar Chan, Kinez,zatraži da mu donesem suhog drva. Nosuvaraka je bilo samo u ciglani.Nekoliko puta provlačio sam se krozogradu.

Drva sam iscijepao. To je trajalo dojedan sat noću. Javio sam Chanu da samgotov i zamolio ga da mi dade malo jela.Chan mi reče da ništa još nije gotovo,ali mi ipak dade dvije slane haringe.

Zamolio sam ga da mi da barem malojuhe, ali on ponovno odgovori da juhanije gotova i da dođem u pet sati ujutro.

Krenuo sam u baraku, ali bio sam tolikogladan da sam već putem progutaoharinge. U pet sati došao sam poobećanu juhu, ali Chan ni da čuje.Odgovorio mi je da me dobro platio zaono malo posla.

Umoran i gladan vratio sam se na svojredoviti posao.

Zbog toga što sam radio i u kuhinji,spavao sam samo četiri sata. Neprestanosam bio pospan. Odlučio sam danapustim rad u kuhinji. Osim toga, glavnikuhar tako me podlo varao, a to će sesigurno ponavljati.

Kinezi su u Europi poznati kao žongleriu cirkusima, u logorima su bili peračirublja.

Tako je bilo i u logoru broj devet uNorilsku. I Kinezi su u ratu trpjeli odgladi. U to je vrijeme glavna hranazatvorenika pored kruha bila pšenica.Od nemljevene pšenice kuhala se kaša.

Naravno, želudac nije mogao svaritičitava zrna. Zbog velikog mraza izmetine

bi se nakon nekoliko minuta smrzavale.Zahod-sku jamu čistili smo pomoćuželjeznih sipki i šiljastih sjekira, agromade bismo tovarili na saonice iodvozili u tundru.

312

Jednog dana Kinezi su došli na pomisaoda neprobavljenu pšenicu ponovoupotrijebe kao hranu. Dovukli sunekoliko gro-mada u praonicu i bacili ihu kotao, gdje se inače kuhalo prljavorublje. U toploj vodi masa se otopila ioni su vadili pšenicu, prali je i ponovnokuhali. Na taj su način imali dovoljnohrane, a ono što nisu mogli sami pojesti,davali bi svojim zemljacima. To seponavljalo nekoliko tjedana. Ne znam

kako se to saznalo, možda zbog smradakoji se širio za vrijeme kuhanja, ili im jenetko bio zavidan na tolikoj hrani iobavijestio logorsku upravu. Kinezimaje bilo strogo zabranjeno da nastave tomkulinarskom vještinom.

Zaprijetili su im da će ih otpustiti izpraonica. Tako su se Kinezi moraliodreći dodatne hrane. Neki su tvrdili dasu postali samo oprezniji.

313

MALOLJETNI ZLOČINCI

Politički zatvorenici nisu trpjeli samo odlogorske uprave i policije, već i odzatvorenika koji su se nalazili u

logorima zbog različitih zločina i koji suživjeli bolje od političkih. Političkilogoraš u principu nije mogao dobitilagan posao. Kriminalci su biličinovnici, krojači, obućari, oni supospremali barake i sl.

Velika napast bili su maloljetni zločinci.U Norilsku je bilo tisuću djece teškihzločinaca od deset do četrnaest godina.

To su uglavnom bila djeca roditelja kojisu za vrijeme kolektivizacije odbijali dauđu u kolhoze i koje je uhapsio NKVD.

Djecu su smještali u domove NKVD-a.Ali ona su bježala jer su s njima lošepostupali, a bila su i gladna. Stvarane subande od deset do petnaest dječaka koji

su živjeli od pljački, krađa i ubojstava.Stanovali su u spiljama i gradskimdvorištima, spavali su danju, a noću supljačkali i ubijali.

Bili su to besprizorni. NKVD se trudioda ih dovede na svoj pravi put. Prilike udomovima postale su bolje, ali to nijemnogo pomoglo. Takve je djece biloodviše mnogo, a sredstava premalo.

Maloljetnici su često bili oruđe odraslihkoji su ih naučili kako se pljačkajući iubijajući može živjeti. Djeca su bilasmještena u posebnim barakama, aliimala su mogućnost da se sastaju sodraslima jer su u istoj kuhinji dobivalahranu. Kad je u naš logor stigla prvagrupa maloljetnih zločinaca, mi smo

prema njima osjećali veliku samilost,tako da smo im davali i ono malo štosmo imali.

Ali uskoro se pokazalo da ne zaslužujusamilost. I u logoru su nastavili krasti,pljačkati i ubijati. Naoružani noževima ibritvi-cama napadali bi logoraše ipljačkali im i ono malo hrane koju sudobivali. Događalo se da su u čoporimaprovaljivali u barake 314

dok su logoraši bili na radu, a oni kojisu se nalazili u barakama, uglavnombolesnici, nisu se mogli oduprijetimalim razbojnici-ma. Ako bi netkopokušao da im se odupre, pretukli bi gaili izranili noževima. Događalo se da

otimaju kruh koji bismo nosili zabrigadu, od pedeset logoraša. Bili smoprisiljeni da izaberemo nekolikonajsnažnijih nosača.

Zaključili smo da tu ne pomaže nikakvapedagogija.

Ali bilo je i takve djece koja su dospjelau logor nakon toga što je NKVD ubio iliuhapsio njihove roditelje i koja su seunatoč lo-

šem utjecaju okoline uzorno ponašala. UNorilsku sam sreo sina bivšegpredsjednika Savjeta narodnih komesaraUkrajine Panasa Ljubčenka. Bilo mu ješesnaest godina kad ga je NKVD osudiona deset godina logora zbog toga što je

pripadao obitelji »narod-nogneprijatelja«. Njegov otac bio je članukrajinskog politbiroa.

Kad je saznao da će ga uhapsiti, ubio jesebe, ženu i troje djece od osamnaestmjeseci do dvanaest godina. Najstarijisin bio je kod njegovih roditelja i takoostao u životu. Svi smo se zauzimali zatog dječaka i tražili mu lakši posao. Kadsam ga ponovno sreo nakon dvijegodine, nije se promijenio; to me veomaradovalo.

Bilo je mnogo takve dobre djecepolitičkih zatvorenika.

315

KUHAR PROTIV SVOJE VOLJE

Zima je 1943-44. dosegla vrhunac.Termometar je rijetko kada pokazivaomanje od 45 stupnjeva ispod nule.Logorska uprava bila je prisiljenaobustaviti radove na otvorenom jer su seljudima smrzavala čak i lica, unatočmaskama koje su nosili. Na rad sumorali ići samo zaposleni na pruzi.Jedina promjena bila je u tome štoveoma slabi nisu morali prevaljivatičitav put, već je svatko dobio svoj dionedaleko od logora.

Moj odsjek nalazio se na teritorijuciglane. Morao sam održavati prugu odulaza u ciglanu do prve skretnice.Unatoč tome što me mučila studen i glad,

bio sam sretan što sam dobio taj posao.

Mnogi su mi pozavidjeli. Čim bizavršilo radno vrijeme, ja bih za 10minuta bio kod »kuće«. Drugi iz mojebrigade vraćali bi se oko deset,jedanaest, pa čak i u jedan sat noću.

Blizina ciglane omogućila mi je da seugrijem, naročito kad nije bilo vjetra pasu tračnice bile čiste. Tada sam se nanekoliko minuta mogao skloniti podkrov. Ulaženje u prostorije bilo jezabranjeno, pa sam se morao nekakosnaći. Idealno mjesto bila jeskretničareva stražarnica broj 3 usredini mog odsjeka. Ako bi naišlakontrola, bio bih na mjestu.

Skretnicu broj 3 čuvao je ofi cir letonskearmije Melbardos.

Golemo Melbardosovo tijelo teško sekretalo u sobičku, u sredini nalazila seokrugla željezna peć koja je uvijek biladobro naložena.

Kad bi vagon natovaren ugljenom zastaopred skretnicom broj 3, Melbardos biistovario potrebnu količinu ugljena.

Kad sam prvi put ušao u kućicu da seugrijem, Melbardos me upitno pogledao.

- Htio bih se malo ugrijati, danas je takohladno.

316

- Dobro, ugrijte se, ali ne duže od petminuta. Ovamo je zabranjeno ulaziti.Kad bi vas zatekao nadzornik pruge,mogao bih imati neugodnosti.

Obećao sam mu da neću dugo ostati.Nakon deset minuta ponovno sam bio naubitačnom mrazu.

Zima je bila oštra. Razbijao sam led ičistio snijeg s tračnica trudeći se daodržim tjelesnu toplinu.

Kad bih se umorio, potražio bih nekosklonište. Ali nigdje nisam mogao ostatidulje od deset minuta. Nadglednici, a iradnici, s naročitim su užitkom tjeralilogoraše iz toplih prostorija.

Stajao sam tako jednog dana s lopatom ikrampom u rukama i nisam znao kamo dase sklonim. Iz mnogih je dimnjaka kuljaodim, ali ja sam znao da nadglednik pazipoput psa na svakog tko bi otvorio vrata.Lijevo sam već bio, a desno je dimnjakodviše daleko. Krenuo sam u smjeruskretnice broj 3. Kad sam se približiovratima, izišao je Melbardos kako bi mespriječio da uđem.

Shvatio sam ga, zastao i pozdravio, iakosam ga danas već jednom pozdravio.Melbardos pogleda u stranu i stane neštopetljati kod skretnice. Ostao sam namjestu. On pogleda moje smrznuto lice itužne oči.

- Uđite, ali samo na kratko vrijeme.

Utrčah u kućicu. Bojao sam se da će seMelbardos predomi-sliti. Sjeo sam u kutda mu ne bih smetao. Skinuo samkrznenu kapu koja je malenom uzicombila vezana ispod podbratka.

Uskoro sam se ugrijao. Svukao samvatirani kaput. Melbardos se okreneprema meni.

- Nemojte se svlačiti. Znate da ćeteuskoro morati izaći.

Pokušao sam ga navesti na razgovor dabih dobio na vremenu, ali svi pokušajibili su uzaludni. Kad sam mu rekao da bibilo dobro kad bismo mogli neštopojesti, on me upita: 317

- Što biste sada jeli?

- Komad crnog kruha - odgovorio sam.

- Da - reče - ali kad biste mogli birati?

- Izabrao bih rezance sa šećerom imakom.

- To rado jedete?

- Da, volim kolače.

- To vam je priređivala žena? - upitaradoznalo.

- Bečka kuhinja!

- Vi ste iz Beča? - Melbardos me

pažljivo promotri.

- Da!

- Tako? To nisam znao.

Pričao sam mu o Beču, a još više obečkoj kuhinji. Pričao sam rado jer sambio sretan što se mogu grijati. Ovaj putostao sam više od jednog sata.

Slijedećeg dana ponovno sam došao.Melbardos je šutio. Ponovno sam sjeona staro mjesto u kutu. Odmah me počeoispitivati o različitim jelima. Govoriosam što sam znao, a Melbardos je izdžepa izvadio bilježnicu i bilježio imenajela i recepte. Naš razgovor prekinuo jenadzornik pruge. Melbardos ga je

izdaleka ugledao kroz prozorčić. Brzosam izišao i počeo čistiti prugu. Kad jenadzornik otišao, ponovno sam se vratio.Melbardos me doče-ka prijazno kaodobrodošla gosta.

- Sjednite, sjednite - mrmljao je.

I ja nastavih priču o jelima.

Slijedećeg dana na redu je bila pariškakuhinja. Pričao sam i o svom životu uParizu, danas sam morao nastaviti.Govorio sam o Louvreu, Napoleonu,Mona Liši i drugim poznatim slikama.

Melbardos me prekine:

- Pričajte o francuskoj kuhinji.

318

Pričao sam o tome što sam u Parizu jeo,još više o onome što nisam jeo.Melbardos je marljivo zapisivao u svojubilježnicu, a ja sam bio sretan što semogu grijati.

Slijedeći dani bili su posvećenimađarskoj kuhinji. Poznavao sam samopaprikaš i gulaš. Ostala sam jelaizmišljao. Gledajući kako Melbardossve to marljivo bilježi, mislio sam da biMađari bili nemalo iznenađeni kad bi izMelbardosove bilježnice saznali štojedu.

Čim bih malo zastao da odahnem,Melbardos bi me upozora-vao da je

vrijeme isteklo. Nekoliko je putanamjerno viknuo gledajući krozprozorčić: dolazi nadzornik, ili:pregledavaju prugu!

Tada sam na brzinu napuštao prostoriju.Napolju sam izmišljao nova jela da bihponovno mogao ući. Izmišljao samnajfantastič-

nije recepte samo zato da bih se malougrijao.

Melbardos je imao i drugih razloga zbogkoji je strancima zabranjivao ulaz ukućicu. Stražarska kućica bila jesastajalište ljubavnih parova. Često samvidio kako u nju ulazi neka žena, zatimmuškarac. Bijahu to kuhari koji su u

kućici obavljali svoje ljubavničkeposlove. Za to vrijeme Melbardos biizlazio i čistio skretnicu. Za takve uslugedobio bi nešto hrane.

Kad sam se jednog dana grijao kodMelbardosa, u kuću uđe kuhar i sjednena klupu. U razgovoru s kuharomMelbardos po-kaže na mene i reče:

- To je bečki kuhar.

Zbunio sam se. Kuhar me upita gdje samradio, ali ja o tome nisam htio govoriti.Melbardos odgovori umjesto mene,nabro-jivši restorane o kojima sam mupričao.

Jednog dana kad sam se vratio u baraku i

ležao na gornjoj prični, uđe kurir izlogorske uprave. Vidio sam da neštoispituje brigadira. Kurir je uvijekizazivao pažnju. Njegov dolazak uvijekbi značio neku novost.

319

Opazio sam kako brigadir sliježeramenima.

- Pozor, tišina - poviče.

U baraci utihnu.

- Postoji li kod nas u brigadi neki kuhar?

Nitko se nije javio.

- Vidiš, rekao sam ti - pobjedonosno ćebrigadir. Kurir se okrene i iziđe.

Odahnuo sam jer sam slutio da se toodnosilo na mene i da je u nekoj vezi skuharom kojeg sam upoznao kodMelbardosa.

Nakon petnaest minuta ponovno seotvore vrata barake i na njima se pojavikurir zajedno s onim kuharom. Bit će zla,pomislio sam. Najradije bih propao uzemlju, ali bilo je prekasno.

Kuhar me opazi i pokaže rukom.

- Eno ga.

Nisam se pomakao s mjesta. Šutio sam

kao zaliven. Nisam znao kako da seizvučem iz neugodne situacije. Mojidrugovi stali su vikati:

- Da, on je dobar kuhar, uzmite ga.

Brigadir se odjednom stvori kraj mene.

- Zašto nisi rekao da si kuhar? - ljutitome upita.

- Ja nisam kuhar - branio sam se. Nitkomi nije vjerovao. Svi su željeli da radimu kuhinji nadajući se da će od menedobivati više hrane.

Na putu u logorsku upravu razmišljaosam kako da se izvu-

čem iz neugodne situacije.

Kuhar se čudio. Nije mu bilo jasno zaštone želim raditi svoj posao. Objašnjavaomi da će mi biti bolje, da ću uvijek bitisit i da će mi uvijek biti toplo.Odgovarao sam okolišajući.

320

U logorskoj upravi uvedu me u sobunačelnika logorskog odjeljenjaPancernoga, tu se nalazio i šef kuhinjeBarsukov. Kad smo stupili u sobu, kuharse obrati načelniku.

- Evo kuhara - reče ponovno.

Načelnik me stao promatrati od glave do

pete, pitao me otka-da sam kuhar i gdjesam sve radio. Odgovorio sam mu da jesve to nesporazum i da ja uopće nisamkuhar.

- To čujem prvi put u svojoj praksi -reče. - Obično svi tvrde da su kuhari. -Zatim se okrene upravitelju i reče: - Toje pošten čovjek, izbaci Kuznjecova iuzmi ovoga.

Upravitelju kuhinje rekao sam da seuopće ne razumijem u kuhanje.

- Ako te sada ne uzmem, načelnik će rećida u kuhinji držim same lopove -odgovori mi. - Situacija je takva damoraš raditi.

Uostalom, brzo ćeš se snaći, juhu i kašunije teško kuhati.

Moj dolazak u kuhinju izazvao je velikouzbuđenje među kuhinjskim osobljem, tosu bili uglavnom kriminalci. Čudno sume promatrali.

Uskoro mi priđu svi kuhari i stadoše mipostavljati razna pitanja. Htjeli susaznati kakav sam kuhar. Ukratko sam imobjasnio da o kuhanju nemam pojma.Bili su zadovoljni mojom iskreno-

šću i sretni što im nisam ozbiljnakonkurencija.

U početku sam prao kazane. Pranjegolemih kazana od pet stotina do tisuću

litara bilo je teže od rada na pruzi.Morao sam pognut ribati zagorjelu kašus dna krpom i željeznim strugačem.

Znoj mi je curio potocima. Nakon togateškog rada nisam imao apetita.

Kuhari su za sebe potajno kuhali boljajela. Najprije su to preda mnom skrivali,morao sam se zadovoljiti običnomhranom za logoraše. Poslije su meuputili u svoju tajnu i dopustili mi dajedem zajedno s njima. Često smopripremali pečeno meso 321

ili juhu od mesa. Živežne namirnice:smrznuto meso, konzerve, sušeni krumpiri povrće, dolazile su iz SjedinjenihDržava, šećer s Kube.

U mirnodopsko vrijeme hrana nije bilatako dobra kao sada kad su u Norilskdolazili inozemni proizvodi.

Naravno, kuharima je bilo strogozabranjeno da priređuju posebna jela.

Načelnik logorskog odjeljenja Pancernibio je strah i trepet za kuhinjsko osoblje.Kad bi došao u kuhinju, pretraživao bidžepnom svjetiljkom sve kuteve tražećisakrivene zalihe. Teško onome koga biuhvatio, smjesta bi ga poslao u »karcer«,a zatim na teške radove. No, usprkosstrogim kaznama kuhari su i dalje tjeralisvoj posao. Uvelike su krali najbolježivežne namirnice, najčešće mast i jaja uprahu. Jedan dio davali su logorskojpoliciji i nadglednicima, drugi svojim

ljubavnicama.

Za kuhara je stvar časti da ima ženu. Ukuhinji je uvijek dežurao netko izlogorske uprave i brigade. Činovnici senisu mnogo brinuli što kuhari rade saživežnim namirnicama, a zatvorenici suu većini slučajeva nastojali da i saminešto dobiju, da se barem na nekolikodana osiguraju protiv gladi.

Kad god bi načelnik došao u kuhinju,ispitivao bi kuhara kako je zadovoljansa mnom. Ovaj bi hvalio moj rad, tadabi načelnik odgovarao uvijek istomrečenicom:

- Eto vidiš, bio sam u pravu kad sam tirekao da ga uzmeš.

Postepeno sam se privikao na novposao. Uskoro su me priznali kaokuhara, iako sam kuhao samo juhu i kašu.Jednog dana htio sam nešto pojesti.Rekoše mi da ispečem soljenu ribu.Upravo sam je dogotavljao, kad se ukuhinji stvori Pancerni.

- Za koga se peče ova riba? - upita.

- Za kuhare, građanine načelnice -odgovorih.

- I ti počinješ raditi svinjarije.

322

- To je ista riba kakvu dobivaju svizatvorenici, samo što je pečem na malo

masti - branio sam se.

- Čini mi se da i ti postaješ suvišepametan. Ako to još jednom vidim, otićićeš u glinokop - zaprijeti mi.

Skinuo sam ribu s ploče.

Kad je nakon nekoliko dana ponovnodošao u kuhinju, odmah se obrati meni:

- Danas ne pečeš ribu?

Šutio sam.

Načelnik uzme džepnu svjetiljku i stanepretraživati kuhinju.

Ništa nije našao. Na odlasku podigne

pećnicu i pogleda unutra.

- Šta je to?

Kad sam pogledao unutra vidio samtiganj sa žemljama od bijelog brašna.Vidio sam ih prvi put.

- Tko je danas službujući kuhar? - izderese načelnik.

- Ja, građanine načelnice.

- Baci kecelju i gubi se iz kuhinje.

Lice mu je bilo crveno od bijesa.

Poslušao sam šuteći. Znao sam danikakvo objašnjenje ne bi imalo smisla.

Pognute glave napustio sam kuhinju.Boljelo me što sam na tako glup načinizgubio dobar posao. Nisam znao koji jeod kuhara pekao ove žemlje i kada ih jestavio u pećnicu.

Poslije sam saznao da je to učinio kuharkoji me na taj način htio maknuti izkuhinje.

Uveče sam otišao nadgledniku i upitaoga u koju su me brigadu dodijelili. Alion nije primio nikakva uputa. Bio samsretan kad mi je rekao da ponovno odemu brigadu u kojoj sam bio.

Očekivao sam da ću biti prebačen na radu glinokop, kao što je u takvimslučajevima običaj, a to bijaše najteži

posao. Pancerni vjerojatno nije biopotpuno uvjeren u moju krivnju.

323

POSTAO SAM SKRETNIČAR

Došao je ožujak. Prošlo je najgore, tristrašna zimska mjeseca.

U Norilsku ožujak nije proljetni mjesec,ali temperatura je rijetko kada niža odčetrdeset stupnjeva. A to je već mnogo.

Svi su me dočekali veoma prijazno.Kada sam radio u kuhinji često samdavao veće obroke i drugovi to nisuzaboravili. Svima je bilo žao što nisam idalje kuhar.

Ponovno sam obilazio tračnice slopatom i krampom. Melbardosa višenisam posjećivao jer se moj odsjek sadanalazio na suprotnom kraju. Grijao samse u skretničarevoj kućici broj 5.

Ovaj skretničar imao je manje posla,dosađivao se i nije imao ništa protivrazgovora.

Kad sam jednog jutra nastupio posao ikao obično ušao u skretničarevu kućicupo svoj alat, skretničar mi reče danjegov zamjenik još nije stigao.

Kad sam poslije dva sata ponovno ušaou kućicu, zamjenika još uvijek nije bilo.Skretničar me zamoli da ga na kratkovrijeme zamijenim jer od šefa stanice

mora zatražiti zamjenu. Telefonski su muobećali da će nekoga poslati, ali od tadaje prošlo mnogo vremena. Ostao samsam. Nakon pola sata vratio se skretni-

čar zajedno s dispečerom. Ovaj meodmah upita želim li postati skretničar.

Objasnio sam mu da još nikad nisamradio sličan posao. Dispečer mi reče dana osnovu telefonskog naloga morampostaviti skretnicu i poslije toga javitida je skretnica broj taj i taj postavljena iu smjeru tom i tom. Obećao mi je ipismene upute.

Svake večeri poslije svršetka poslamorao sam odlaziti na željezničkustanicu gdje me šef stanice usmeno

podučavao.

324

Kad su jednog dana pored prugeprolazili moji prijatelji i vidjeli me kakosa zastavicom u ruci signaliziramlokomotivi, nisu vjerovali svojim očima.

Postao sam skretničar.

Na najudaljenijem kraju logora počeli sugraditi veliku baraku. To samo po sebine bi bilo ništa naročito, jer se logorneprestano povećavao, da radnici kojisu tamo radili nisu govorili da se novabaraka gradi na nov način. Imala je maleprostorije, na prozorima rešetke, a vratasu bila obložena željezom. Kao da će

biti zatvor.

Naravno, zatvorenici su počeli nagađati,neki su tvrdili da predstoji izolacija kaou VII logorskom odjeljenju. Kad bi tobilo točno, ja bih imao dovoljno razlogada se plašim pooštrenog reži-ma.Međutim, uskoro se proširila vijest da jebaraka određena za više ofi cirenjemačkog Wermachta.

Kada je baraka bila gotova, saznali smou čemu je stvar. Spe-cijalnimtransportom iz Dudinke stigla je velikagrupa ljudi. Za vrijeme istovara nitkonije smio blizu pruge. Ali iz daljine suse mogle vidjeti uniforme Hitlerovearmije.

Tek poslije nekoliko tjedana saznali smonešto više o novim zatvorenicima.Prebacili su ih na rad u glinokop, a onikoji su dotada radili u glinokopuprebačeni su na nov posao. Iz daljinesmo mogli promatrati kako ih vode naposao, svi su nosili istu odjeću, samo štosu na leđima i kapama imali velikebrojke. Na posao su izlazili krozposebna vrata.

Putem oboljelih zatvorenika, koje sudovodili u bolnicu, saznali smo da su to»katorgaši«, nova vrsta zatvorenika:nakon povlačenja Hitlerovih trupa iulaska sovjetske armije, sve one koji suna bilo koji način surađivali snjemačkom armijom, a nisu bili odmah

strijeljani, uhapsio je NKVD, a vojnisud ih je osudio na 325

»katorgu«. To su prije svega biligradonačelnici, seoski starješine,policajci i učitelji. Nijemci koji su semeđu njima nalazili bili su uglavnom izlogora za istrebljivanje iz kojih nisu navrijeme pobjegli.

Uskoro je bila sagrađena i druga sličnabaraka. Slijedeća grupa sastojala se odžena koje su se na bilo koji načinpovezale s oku-patorskim trupama. Onesu, kao i muškarci, za vrijeme okupacijenastavile službu u školama, a mnoge suimale i intimne odnose s njemačkim oficirima. Bilo je i žena koje su bileuhapšene zato što su za njemačke ofi cire

prale rublje, ili su kod njih bilezaposlene kao čistačice.

Prvi put smo vidjeli političkezatvorenike ratne zločince.

Jednom mi je uspjelo da razgovaram snjemačkim ofi cirom.

Kad sam jednog dana radio na skretnici,jedna grupa »katorga-

ša« istovarivala je drva. Vagoni sustajali u blizini moje skretnice.

Čuo sam kako dvojica razgovaraju irazabrao da je jedan od njih Nijemac.

Uzeo sam lopatu, da ne bih izazvao

sumnju stražara, i glumio da čistimuzvisinu. S vremenom na vrijemedobacivao bih Nijemcu pokoju riječ.Strahovito se začudio kad je čuonjemački govor.

- Kako si došao ovamo? Zar siNijemac? - upita me.

Ukratko sam mu objasnio tko sam.

- Imaš li nešto za pušenje?

- Nisam pušač, ali nešto ću ti nabaviti -odgovorio sam i povukao se jer samprimijetio da me jedan od vojnikapromatra.

Potrčao sam u obližnji betonski odjel

ciglane i zamolio znanca malo mahorke.Duhan sam stavio u kutiju od šibica,ponovno uzeo lopatu i približio se grupi.Tražio sam priliku da Nijemcuneprimjetno predam duhan. Tek što samkutiju šibica umotanu u krpu htio stavitina zemlju, začujem vojnika: 326

- Hej, što ti tamo radiš? Gubi se!

Poslušao sam ga i otišao u kućicu. Krozprozorčić sam vidio kako se Nijemacokrenuo prema meni, ali njegoveznakove nisam razumio.

Službenik stanice upita me kakonapreduje istovar vagona.

Iskoristio sam ovu priliku da se ponovno

približim vagonima. U

času kad se vojnik malo okrenuo, baciosam kutijicu s duhanom u blizinu grupe.

Poslije sam kroz prozor promatrao kakose Nijemac nekoliko puta pokušavapribližiti kutijici. Ali čim bi učinionekoliko koraka, vojnik bi ga opominjaoda ne prilazi tračnicama. Zatim je drugičovjek pokušao to isto. Napokon mu jeuspjelo.

Sada sam se bojao da pušači nećeizdržati i da će odmah upaliti cigaretu.Tada bih nastradao. Vojnik bi shvatiozašto sam se muvao oko grupe. No, oninisu pušili, a ja nisam znao da li je tozato što nemaju šibice, ili zato što su

oprezni. U svakom slučaju bio sampošteđen.

Svi moji pokušaji da s »katorgašima«stupim u razgovor nisu uspijevali jer suvojnici bili oprezni. Kad su »katorgaši«opet jednom radili u blizini skretnice, umoju kućicu ušao je vojnik da se ugrije,ali kad sam pokušao izaći, on meupozori da je zabranjeno stajati unjihovoj blizini. Nisam bio uporan,nisam htio izazvati sumnju.

No, sreća me ubrzo napustila. Jednogdana, kad sam radio kao obično, prošaoje opunomoćeni enkavedeovski ofi cirIX logorskog odjeljenja. Najprije sam sehtio povući u kućicu, ali tada sam sesjetio propisa da skretničar mora kod

skretnice dočekati pretpostavljenog iraportirati.

Pošao sam mu nekoliko koraka u susret,zastao i rekao:

- Postaja broj 5, službujući Štajner, sveu redu.

327

Kad je čuo moje ime, oštro upita:

- Štajner? Kako to da ste na tom poslu?

Ispričao sam mu da sam skretničarpostaje postao pukim slu-

čajem.

- Zanimljivo! Koga oni sve nenamještaju kao skretničara -po-drugljivopromrmlja i pođe k telefonu. Čuo sam gakako govori šefu stanice:

- Pošaljite nekoga da zamijeniskretničara na postaji broj 5.

Smjesta!

Ponovno sam se vratio lopati i krampu.Ali ni na tom poslu nisam se mogaodugo zadržati sada kad me ofi cirNKVD-a otkrio.

Ubrzo sam morao pokupiti stvari ipripremiti se za »etape«.

Jedva mi je ostalo toliko vremena da se

oprostim s drugovima.

Za vrijeme boravka u IX logorskomodjeljenju stekao sam mali imetak: donjerublje, limenku, drvenu žlicu, čak ipokrivač.

Sve sam to nabavio u vrijeme dok samradio u kuhinji. Limenka je bilaamerička konzerva, drvenu žlicu platiosam sa šest stotina grama kruha, zarublje sam dao četiri porcije kruha, apokrivač mi je poklonio Saša Weber.Sve to strpao sam u američku platnenuvreću, koju sam prije toga temeljitooprao.

Utjerali su nas u kupaonicu, gdje nas jelogorska policija detaljno pregledala.

Rublje su proglasili državnom imovinomi konfi scirali. Limenku i drvenu žlicumogao sam zadržati, a platnenu vrećujedva sam spasio.

Okruženi logorskom policijom stupalismo prema izlazu.

Dugo smo stajali da nas preuzme straža.Nagađali smo o tome kamo nas vode.Pred vratima nas je bilo četrdesetak,svaki je iznosio svoje mišljenje. Poslijesmo se uvjerili da nitko nije pogodiokamo nas vode.

328

Kad nas je preuzela straža, pao je mrak.Stražari su htjeli na-doknaditi

zakašnjenje i nemilosrdno su nas tjerali.Neprekidno su vikali:

- Brže, brže!

Ovu su riječ na svom jeziku ponavljali ipsi koji su nas pratili i stalno na naskesili zube.

Napokon smo stigli na stanicu gdje sunas satjerali u kut. Čekali smo.

Kad su sastavili kompoziciju, odveli sunas dvojicu po dvojicu u vagon za stokukoji su izvana zatvorili.

Čim smo sjeli na pod, nastavili smopogađati kamo idemo.

Mnogi su pretpostavljali da nas voze uDudinku.

Put od stotinu i dvadeset kilometaratrajao je dvanaest sati.

Bilo je osam sati ujutro kad smo stigli uDudinku.

329

VI. U DUDINKI

330

KAKO JE PRIJALA VOTKA

Od 1939. godine, kada sam posljednjiput vidio Dudinku, ovdje se mnogo toga

promijenilo za pet godina. Dok je vlakčekao na signal da uđe u željezničkustanicu, kroz otvore na vagonima vidjelismo mnoge logoraške odjele, barakejednake onima u IX logorskomodjeljenju, s rešetkama na prozorima ivratima okovanim limom. Umjestoograde nekoliko redova bodljikave žice.Stražarski tornjevi bili su povezanitelefonskim vodovima.

Kad smo ušli u stanicu, vojnici suotvorili vagon. Na putu u logor vidiosam kako u blizini željezničke stanicelogoraši grade veliku drvenu zgradu krozčija su široka vrata vodile tračnice uunutrašnjost. Saznali smo da je to novospremište za lokomotive.

Pet stotina metara od željezničke stanicenalazilo se novo logorsko odjeljenje ukome je bilo mjesta jedva za pet stotinalogoraša. Barake su bile prepune istarosjedioci su se morali stisnuti da binačinili mjesta novoj četrdesetorici.Bilo je to III logorsko odjeljenje.

Ovdje su svi zatvorenici bili zaposlenina željeznici. U jednoj od četiri barakestanovali su mašinovođa, vlakovođa iskretničari.

Svi su bili kriminalci i na posao suodlazili bez straže.

U drugoj baraci stanovali su radnici izradionice. Među njima bilo je ikriminalaca i političkih zatvorenika.

U trećoj baraci stanovali su radnici kojisu radili na pruzi. U

nju su nas strpali.

U četvrtoj baraci bila je smještenaambulanta i prostorija koja je služila kaobolesnička soba.

Polovica barake bila je razdijeljena udvije prostorije. U jednoj je stanovalodvanaest žena koje su također radile naželjeznici.

331

Dvije su bile političke zatvorenice,ostale kriminalke. U drugoj prostorijistanovali su logorski činovnici.

Već od prvog časa mogla se primijetitivelika razlika između logora u Norilskui ovoga ovdje. Ovaj je bio neka vrstaveselog zatvora. Istog dana dozvolili sunam da kupimo kruh i druge živežnenamirnice. Za večere mnogi su ostavljalisvoju juhu, ili su je prepuštali nama.Neki su pili čaj u koji su stavljali velikekomade šećera. S čajem su jeli lepinjekoje su sami pekli. Nismo se moglinačuditi tom bogatstvu.

Ali već nakon nekoliko dana saznali smoodakle im sve to.

Oni koji su bili zaposleni na željeznicipljačkali su vagone nato-vareneživežnim namirnicama.

Više nismo bili gladni. Tek sada samshvatio zašto mnogi iz Norilska čeznu zaDudinkom.

Naša je grupa bila zaposlena naželjezničkom nasipu. Brigade supostavljale nove tračnice.

U luci Dudinke trebalo je prije kretanjaleda na Jeniseju odstraniti tračnice da ihne bi otplavila voda. Poslije ih jetrebalo vraćati na staro mjesto. Kad seto ne bi na vrijeme uradilo, sante ledasvinule bi tračnice u spirale kao da suod tanke žice i valovi bi ih odnijeli.Ledeni bregovi prodirali bi i po dvijestotine metara duboko na kopno. Sve štoim je stajalo na putu bilo bi zdro-bljenopoput kutije šibica. Mnoge su kuće

nestale kao da nikad nisu ni postojale.

Za vrijeme postavljanja tračnica čestosmo stajali duboko u vodi. Da bi ubrzaliradove, dijelili su pedeset do stotinugrama votke. Naravno, votku nisu pilizatvorenici, već šefovi, stražari ibrigadiri. Kad se jednom netko tužioupravitelju željezničkog odjeljenja danikad ne dobivamo votku, on je obećaoda će sam prisustvovati dijeljenju.

332

Slijedećeg su je dana zaista dijelili uprisutnosti upravitelja. Za podnevnogodmora on je lično donio votku i mi smose postavili u jednored. Brigadir je ujednoj ruci držao bocu, u drugoj čašicu.

Istupali smo jedan po jedan, a brigadirje točio. Pili smo i uživali, neki sumljaskali od zadovoljstva.

- Kako je prijala? - pitali smo jedandrugog.

- Izvanredno!

Nitko se nije usudio reći da smo piliobičnu riječnu vodu iz Jeniseja.

Od tada se više nitko nije tužio da nedobivamo votku.

Često smo radili u luci. Tada je bilodobro jer smo radili bez stražara. Čitavaluka Dudinka bila je okruženabodljikavom žicom, a duž žice nalazili

su se stražarski tornjevi s kojih suvojnici pratili naše kretanje. Luka jezauzimala veliko područje. Tu su senalazila skladišta za robu koju suvodenim putem transportirali u Norilsk.Velik dio robe ležao je na otvorenom, naprimjer braš-

no.

U luci su radili zatvorenici iz svihlogorskih odjeljenja Dudinke, osim»katorgaša«. Na istom području radiloje više od pet tisuća zatvorenika islobodnjaka. Često su radili zajedno.

Slobodnjaci se po odjeći nisurazlikovali od zatvorenika. Često sedogađalo da nekog zatvorenika smatraju

slobodnjakom, i obratno. Muškarci ižene radili su zajedno.

Za podnevnog odmora mogli smoslobodno šetati lukom. Već prvih danaposlije dolaska upoznali smo se sprilikama u luci.

Neki su ubrzo naučili kako se krade.Pojedinci su se vraćali punih džepova.Nosili su šećer, brašno, konzerve i drugeživežne namirnice koje su lako mogliukrasti. Ovdje nije bilo gladi kao uNorilsku gdje su zatvorenici bili upućenisamo na ono što su sljedovali.

333

Jedan dio ukradenih stvari zatvorenici su

donosili u logor. Na izlasku iz luke i naulasku u logor, zatvorenike jepregledavala straža. U logoru se uvelikerazmahala trgovina. Moglo se kupitikruha, šećera, sapuna, čak i kolonjskevode. Logarska policija pretraživala bibarake i plijenila robu koju bi pronašla.No to bi se odmah slijedećeg dananadomjestilo novom robom. Krađa jepostala nešto što je samo po sebirazumljivo. Radilo se samo o spretnosti.Inače je ideal svakog logorašaizbjegavanje vanjskog rada. Ovdje, uDudinki bilo je drukčije. Samo je rijetkotko želio ostati u logoru. Svi su htjeliraditi u luci, bez obzira na to kako težakbio posao.

Jednog su me dana zaposlili kao»kipjatilščika«, kuhara vrele vode. Mojje zadatak bio da triput dnevno, ujutro, upodne i uveče, skuham vrelu vodu.»Kipjatilka« se nalazila u maloj baraci ukojoj su bila ugrađena dva velikakazana. U jednom kutu nalazio se mojležaj. U susjedstvu je bila soba sa četirivojnič-

ka kreveta, u njoj su stanovali logorskičinovnici. Jedan je bio nadglednik, drugipolicajac, treći skladištar u spremištuživežnih namirnica, a četvrti, AleksandarBoško, nije radio u logoru, već je bioupravitelj tovarnog odjeljenjaželjeznice. Sva četvorica bila su»beskonvojni«, tj. mogli su hodati

naokolo bez straže i imali su propusnice.Pored zadatka da kuham »kipjatok«,morao sam spremati i prostoriju. Sadaviše nisam bio gladan, imao sam višenego što sam mogao pojesti. »Lagernipridurki« imali su hrane koliko suželjeli, zatim još i votke i žena.

Od dvanaest žena, koliko ih se ovdjenalazilo, devet je imalo ljubavnike. Odčetvorice, koje sam posluživao, svi suimali žene osim Boška. Žene suslobodno dolazile muškarcima u posjetu.

Nakon nekog vremena »pridurki« su sepreselili u baraku sanitetskog odjeljenja.»Pridurki« su zahtijevali da i ja pođem snjima jer su u mene imali velikopovjerenje zbog moje diskrecije. Na 334

moje mjesto stupio je drugi, a ja sampostao dežurni. Dužnost mi je bila dačistim prostoriju u kojoj su stanovali»pridurki«, a morao sam spremati isusjednu prostoriju u kojoj su se nalaziležene.

Ovdje sam upoznao sve te mlade ženeizmeđu dvadeset i trideset godinaosuđene zbog sitnih prevara na osam dodeset godina logora. Po njihovupričanju, u logoru nisu živjele slabijenego kod kuće. Svaka je imalapropusnicu, neke su radile kao činovnicena željeznici, ili su bile čistačice, advije su radile kao služavke kodupravitelja logora i šefa stanice. Žene

koje su bile političke zatvorenicetakođer su radile na željeznici, ali njihsu na rad pratili stražari.

Jedna od žena bila je osuđena na osnovuparagrafa 59 zbog banditizma. Zvala seSura. Bila je punačka i malena,ljepuškasta lica i lijepih crnih očiju. Odžena je nitko nije volio jer je biladvolična. Neprestano je plakala zbogsvoje djece koju je ostavila kod majke.Zaklinjala se da neće imati »posla smuškarcima«, ali svi su znali da jeskladištareva ljubavnica i da je on hraniposlasti-cama. Mene su neprestanoispitivale da li Sura dolazi u sobu, ali jaje nisam odavao iako sam znao koliko sečesto uvlači Šipitcinu u krevet. Suri je

bilo neobično stalo da je ne odam,neprestano me podmićivala poklonima:bijelim kruhom i kockama šećera.

Najmarkantnija među ženama bila jeOlga Srba, mlada i lijepo građenastudentica medicine iz Kišnjeva uBesarabiji. Bila je kćerka liječnika, auhapsili su je 1940. jer je zajedno snekim stu-dentima pripadala»kontrarevolucionarnoj grupi« i jer jemeđu studentskom omladinomraspačavala rukom pisane letke. Osudilisu je na deset godina.

U logoru je radila kao bolničarka uambulanti. Načelnik logora, Borisov,koji je bio veoma liberalan, odredio jeda Olga bude 335

liječnikova ljubavnica, ali to se nijeispunilo. Ona je prala njegovo rublje, alidalje od toga nije došlo. Inače je bilaslobodnih nazora o ljubavi. Imao samprilike da se u to uvjerim. Kad sam jeposlije nekoliko godina ponovno sreo uNorilsku, bila je trudna.

Za Olginu naklonost naročito se borioBoško, upravitelj tovarnog odjeljenja,koji je koristio svaku priliku da jojudvara.

Kako on nije bio ni mlad, ni lijep,njegovi su pokušaji ostajali bezrezultata. Sitne pažnje koje joj jeukazivao u obliku konzervi mesa, šećerai drugih živežnih namirnica, nisu je

uzbudile. Olga je bila dobroopskrbljena.

Odnosi između muškaraca i žena nisuuvijek bili dobri. Često je dolazilo dosvađa, a ja sam morao nastupati u ulozipomiritelja i posrednika. Jednog je danau upravi došlo do promjene, umjestoliberalnog enkavedeovca Borisova,došao je novi načelnik Pu-tincev koji jeod prvog dana krenuo drugim smjerom.

Ono što se događalo u luci nije mogaoizmijeniti, ali u logoru je započeo timešto je postavio nove nadglednike koji suotpočeli provoditi oštru kontrolu. Čestosu pregledavali prostorije u kojima sustanovale žene i prostoriju »priduraka«.Jednom dok sam bio u ambulanti,

nadglednik je silom otvorio vrata i ukrevetu našao logorskog policajca iMarusju. Marusja je završila u»karceru«.

Jednog dana ušao je novi načelnik usobu »priduraka«. Upravo sam spremaoboce od votke. On me upita odakle mi teboce, a ja sam odgovorio da su to boceod petroleja. Uzeo je jednu i pomirisao.

- Tako, tako, tvoji šefovi piju petrolej, ai ti ga rado guckaš!

Šutio sam.

- No, a kako je sa ženama, to suvjerojatno samo drvene lutke?

- rugao se.

336

- Ovdje nisam vidio nikakvih žena -odgovorio sam.

- Za pola sata završit ću obilazak, ondase javi u mom uredu.

Kad sam došao, načelnik mi ponudi dasjednem na stolicu kraj njegova pisaćegstola.

- Sada mi ispričajte sve što se u baracidogađa, redom, koja je čija ljubavnica,koliko i kada se pije votka.

- Ja sam dežurni a ne doušnik. Time se

bavi logorska policija.

- A takav si ti? No, čekaj, ja ću tipomoći. Sutra ćeš dobiti najgori posaokoji se ovdje može naći. A sada maršnapolje! - izdere se.

Izišao sam iz ureda. Rekao samnadgledniku što se dogodilo.

Ovaj me umiri i obeća da će razgovaratis Boškom neka me namjesti u uredutovarnog odjeljenja. To me donekleumirilo pa sam spokojno očekivaobuduće događaje.

Još nekoliko dana radio sam stari posao,onda je stigla zapovijed da me sepremjesti. Postao sam dežurni u uredu

tovarnog odjeljenja.

337

U LUCI DUDINKA

Ured se nalazio u luci u kojoj je bilaželjeznička uprava Dudinke. Moj šef bioje Aleksandar Boško koji je odsluživaodesetogodišnju kaznu koju mu je izrekaosud u Ordžonikidzeu, u sjevernomKavkazu, zbog »štetočinskog rada«.Boško je bio jedan od malobrojnihpolitičkih zatvorenika koji je imaopropusnicu i koji se u Dudinki mogaokretati bez stražara.

Moj je zadatak bio da donosim ugljen iložim dvije peći. Namještenici tovarnog

odjeljenja bili su zatvorenici islobodnjaci.

Slobodnjaci uglavnom bijahu mladedjevojke.

Na osnovu prvih utisaka zaključio samda između zatvorenika i slobodnjaka nevladaju samo službeni odnosi, već iprijateljske veze. Poslije sam otkrio daslobodnjaci ne jedu samo ukradenekonzerve, već peku lepinje od brašnakoje su zatvorenici na vre-

će dovlačili. No, nije ostalo samo natome. Slobodne djevojke imale surazumijevanje za duševne potrebezatvorenika koji su ih darivali svilenimčarapama, puderom i kolonjskom

vodom.

Neke su se djevojke zadovoljavale iplatnenim vrećama u kojima je stizalobrašno iz Amerike. Iz tih vreća dudinske,ljepotice šivale su rublje.

Na pisaćem stolu šefa tovarnogodjeljenja Boška uvijek je bilo votke,keksa i konzervi. Jedna od slobodnihdjevojaka osvojila je njegovu naklonost.Boško i Valja namjeravali su se vjenčatikad Boško izdrži kaznu. No do vjenčanjanije došlo jer je četrnaest dana nakontoga što je Boško postao slobodnjak, uDudinku stigla njegova žena s odraslomkćerkom.

Osjećao sam se kao u raju. Od činovnika

sam dobivao na po-hranu ukradenu robu.Od tih poslastica mogao sam jesti kolikosam htio. Pošto sam radio mjesec dana, ija sam postao željeznički 338

činovnik. Moj je posao bio u tome danadgledam utovar i istovar vagona, datočno ustanovim vrijeme kada su vagonibili postavljeni i vrijeme kad je završenutovar i istovar. Neprestano sam moraobiti u vezi sa službujućim činovnikom naliniji i obavještavati ga o toku rada.Morao sam kontrolirati da li seistovarivanje odvija prema željezničkimpropisima.

Posao željezničkog činovnika bio jenajidealniji posao koji sam kaozatvorenik mogao zamisliti. Tjelesno

nije bio naporan, a materijalno samuvijek bio siguran. To znači da je hranebilo dovoljno. Znao sam da mnogičinovnici prodaju ukradene stvari i takodolaze do većih količina novaca. Službaje trajala dvanaest sati, a odmarali smose 24 sata. Noćni rad nije bio neugodan.

Posla je bilo manje, a u uredu smo ložilipeć na kojoj smo i kuhali i pekli.

Uskoro sam i ja naučio iskoristiti prilikukad bih primijetio razbijeni sanduk ilipoderanu vreću brašna. U prvo vrijemesrce mi je užasno lupalo, no poslije samse smirio. Činilo mi se da se nalazim uvlastitoj smočnici. U početku sam bioparazit koji je jeo kod drugih, a sada

sam ja bio jednako tako cijenjen kao idrugi kradljivci.

Jednog dana u Dudinki se dogodioneviđen slučaj: daleko od luke radila jegrupa od pedeset »katorgaša« koji su izzaleđenog Jeniseja, razbijajući led,vadili debla. Ta su debla biladopremlje-na splavima, a istovar jezakasnio, drvo se smrzlo i sada ga jetrebalo izvući iz vode.

»Katorgaši«, koji su radili pod jakomstražom, nekako su se uspjeli približitivojnicima. Jednom su oteli automatskirevolver i njime ubili dva vojnika,trojicu su ranili, jedan je uspio pobjeći.

Alarmirano je zapovjedništvo. U

međuvremenu je četrdeset i pet

»katorgaša« pobjeglo, dok su petoricaodbila da bježe i ostala su 339

na mjestu. Nakon nekoliko sati goniocisu dostigli bjegunce i poubijali sve osimtrojice koji su trebali poslužiti kaosvjedoci.

Nama, starim logorašima bilo jezagonetno kako to da su se

»katorgaši« upustili u taj samoubilačkipokušaj jer je svakome moralo biti jasnoda će biti uhvaćen. Čak kad bi i uspjeliizmaći, poginuli bi u ledenoj pustinji jernisu bili opremljeni za takvupustolovinu. Objašnjavali smo to ovako:

položaj »katorgaša« bio je toliko očajan,većina je dobila 20 do 25 godina, da suse odlu-

čili na neku vrstu samoubojstva, što imje i uspjelo.

U međuvremenu je novi načelnik logoranastavio »čistkama«.

Jedna od njegovih žrtava bila je i Olga,istjerao ju je iz ambulante i prebacio uIV logorsko odjeljenje. Olga je zajednos drugim ženama morala istovarivativreće brašna, cement i drugu robu sbrodova koji su stizali u Dudinku. Čestosam je susretao na radu i vidio da sestrahovito muči, ali ona se trudila da tone pokaže jer je bila ponosna. Sva

Boškova nastojanja da je pomoću svojihveza oslobodi od toga teškog rada dugonisu uspijevala. Napokon je ipak bilapremještena na lakši posao uproizvodnju drvenog ugljena.

Kad sam se ponovno vratio u Norilsksaznao sam da je Olga dobila još desetgodina logora zbog»kontrarevolucionarne agitacije«.

Boško i šef željezničke mreže u Dudinkibili su veoma zadovoljni mojim radom ija sam bio unaprijeđen u željezničkognatčinovnika. Sad mi je bila podređenačitava grupa činovnika.

Moja grupa postala je jedna odnajboljih. Nekoliko sam puta dobio

premiju od logorske uprave i željezničkedirekcije.

U mojoj grupi radila je mladaslobodnjakinja Nina Čaban.

Bila je sportski građena, imala je lijepeplave oči, a naročito je privlačan bionjen smijeh. Kad se smijala zvučalo jekao da zvone zvončići. Nina je stanovalazajedno sa svojim roditeljima, a njen340

očuh bio je upravitelj pakirnice uDudinki. Za vrijeme praznika Nina biuvijek donosila košaru punu živežnihnamirnica i votke. S nama je bila veomaljubazna. Kako sam bio prilično starijiod nje, nisam ni pomislio da to Nina čini

zbog simpatije prema meni, već sam topripisivao okolnosti da sam njenpretpostavljeni i da me takvimpoklonima želi udobrovoljiti.

Jednog dana čuo sam od njeneprijateljice da je Nina veoma nesretnašto joj ne uzvraćam njene izrazesimpatije. Bio sam iznenađen, odgovoriosam da sam logoraš, a Nina je slobodna,i da bi veza mogla u prvom redunaškoditi Nini.

U luku Dudinke stizao je sve veći brojbrodova iz Sjedinjenih Država iEngleske. Za istovar uzimali su se samoslobodnjaci koji su u tu svrhu dobivalispecijalnu odjeću i obuću. Poslije radamorali su je vratiti upravi luke. Za

inozemne brodove postojalo je posebnopristanište, daleko od mjesta na kojimasu radili zatvorenici. Bila je sagrađenakantina za mornare s tih brodova.

Zatvorenici su brodovima poklanjalinaročitu pažnju. Znalo se da njima stižuživežne namirnice. Činovnici linije ikradljivci radili su zajedno. Činovnicisu se brinuli da se takvom robomnatovareni vagoni postave na mrtvikolosijek, gdje se nesmetano moglopljačkati, a plijen bi se zatim dijelio.

Uskotračna željeznička pruga mogla jeprevesti samo mali dio robe za Norilsk,tako da je veći dio ostajao u Dudinki ipreba-civao se tokom zime. Trebalo je

izgraditi normalan kolosijek od Dudinkedo Norilska. Za taj posao bili suodređeni »katorgaši«, a pruga je trebalaprolaziti drugim putem, a ne trasomuskotračne željeznice. »Katorgaši« suradili čitavu zimu, ali ljeti je trebaloobustaviti radove jer nije bilo dovoljnotračnica. Nakon nekoliko godina radovisu ponovno nastavljeni i završeni. DanasDudinku i Norilsk spaja širokotračnaželjeznica.

341

Za radove na istovaru u luci Dudinkebrinula se naročita organizacija,»Gruzovoj učastok«, odjeljenje istovara,kojim je rukovodio neki slobodnjak kojije ovdje odslužio kaznu zbog kriminala.

Zvao se Stamboli. Njegovi zamjenicibili su politički zatvorenici: Zborovski,vodeći sovjetski funkcionar koji jezajedno s Austrijancem Weissberg-Cibulskim sjedio u istražnom har-kovskom zatvoru i dobio deset godinalogora, i Cilcer, zamjenik šefa NKVD-au Tifl isu na Kavkazu.

Moje veze s tim ljudima bile su veomačeste jer je karakter posla zahtijevaostalan kontakt s odjeljenjem istovara.Kako je željeznička uprava strogo pazilada se pravovremeno namještaju vagoniza istovar i utovar, kažnjavajućiprekršaje velikim novčanim kaznama,šefovi tovarnog odjeljenja trudili su seda održavaju dobre veze sa željezničkim

činovnicima jer je o njima ovisilo hoćeli se kazna platiti. Različitim malimpoklonima nastojao je odjel istovarasteći naklonost činovnika, i većina serado koristila njihovom velikodušnošću.

Moji odnosi sa Zborovskim, Cilcerom idrugima temeljili su se na drugoj osnovi.Svi smo mi nekada bili članovi Partije, ato nas je mnogostruko povezivalo i ulogoru, pa smo i takve stvari rješavali na»partijskoj liniji«. Većina nekadašnjihkomunista nastojala je da sebimeđusobno olakša tešku zatvoreničkusudbinu.

342

PRVI I JEDINI ŠTRAJK U LOGORU

Deveti svibnja 1945. preuzeo samnekoliko vagona koji su bili natovarenitehničkim materijalom. Do plovidbe jeostalo još nekoliko tjedana i svi su setrudili da oslobode sva spremišta i da ihpripreme za novi tovar. Zamolio samradnike da se požure jer su vagoni bilipotrebni za kompoziciju koja kreće zaNorilsk.

Da ne bih gubio vrijeme, telefonirao samdežurnom činovniku u prometni ured dapošalje lokomotivu po vagone.

Nakon nekoliko minuta lokomotiva jestigla, a mašinovođa je stao vikati:

- Braćo, sklopljen je mir! Nijemci sukapitulirali!

Kao vatra tjerana vjetrom proširila se tavijest po cijeloj luci.

Svi su obustavili rad. Zatvorenici sukrenuli u smjeru izlaza iz luke. Sa svihstrana strujale su mase. Straže nisu znalešto da rade.

Prvi put je riječ mir udružila sve,zatvorenike i slobodnjake, na trenutakčak i stražare.

Vikali smo im da je mir. - Vodite nas ulogor, danas se ne radi

- odjekivalo je sa svih strana.

Ofi ciri su nam odgovarali da nemajuinstrukcija.

- Kakve instrukcije? Mir je, vodite nas ulogor! - vikali su zatvorenici.

Masa je provalila napolje. Stražari nasnisu zaustavljali niti prebrojavali kaoobično. Hodali smo prema logoru. Porednas išli su vojnici, a njihovi automativisjeli su obješeni o ruku.

Prvi put stražari nas nisu psovali. Riječmir sjedinila je ljudska srca.

Kad smo stigli pred logor, ponovilo seisto kao i na izlazu iz luke: vrata logorabila su širom otvorena. Ušli smo bezprebrojavanja. Stražari nisu ni sačekalida svi uđu, odmah su krenuli u 343

smjeru svoje kasarne. Mi smo ostali u

logorskom dvorištu. Prijatelji su jedandrugome stiskali ruke i svi su seradovali što je završen strahovit rat.

- Sada ćemo uskoro kući - ponavljali sumnogi.

- Naravno, bit će amnestije, svi će sevratiti svojim kućama.

- Da, ako netko još ima obitelj. Moje suistrijebili nacisti - reče netko.

Pojavio se načelnik logora i održaokratak govor u kome je rekao da jeHitler poražen, da je sovjetska armijapobijedila i da sovjetska vlada na čelu sdrugom Staljinom neće zaboraviti dasmo za rata dobro radili i na taj način

pomogli da se okupator uništi.Spomenuo je da ćemo svi bitiamnestirani. Naravno, svi neće moćiodmah kući, ali kazne će se opraštati.

Bili smo sretni. Krenuli smo u barake.Kad je bilo vrijeme večeri i kad su namdali uobičajenu juhu, prvi put se mogločuti kako zatvorenici glasno izražavajusvoje nezadovoljstvo.

- Danas su ti psi mogli nešto boljeskuhati.

Prolazili su tjedni. O obećanoj amnestijiništa! Položaj zatvorenika ostao je isti.Kao da se u svijetu ništa nije dogodilo.

Kad sam prijatelju Josefu pripovijedao

o tom vremenu, rekao je:

- Sve se na svijetu mijenja, samo»GULAG« ostaje.

344

PRVO PISMO MOJE ŽENE NAKONPET GODINA

Sa svojom ženom izgubio sam svakuvezu početkom 1940.

godine. Iako sam i do tog vremena samorijetko kada dobivao poštu, znao samotprilike da živi u Moskvi, a ona jeznala da sam još živ. Novac koji samponekad od nje primao nadomještao jeneisporučena pisma. Naravno, nikad

nisam smio pisati o svom stvarnompoložaju.

Za tih pet godina bio sam uvjeren daviše nemam žene. Kad su me uhapsili,moja žena imala je dvadeset godina.Smrt našeg djeteta i represalije koje jemorala podnositi bili su dovoljni razlozida povjerujem kako se udala za drugoga.

Kad je rat završio, odlučio sam da jojipak pošaljem jedno pismo. Pismo nisamposlao običnom logorskom poštom, većsam zamolio jednu Njemicu, koja ježivjela u progonstvu u Dudinki i radilakao pomoćni knjigovođa na stanici, daga baci u poštanski sandučić. Ovaj sunačin koristili mnogi zatvorenici.Premda su poštu kontrolirali, veći dio

pisama ipak je stizao na odredište.

Zamolio sam da mi se odgovor pošaljena adresu Njemice.

Prošlo je nekoliko tjedana. Sve mojenade su propale. Ali jednog danaNjemica me zamoli da za podnevnogodmora dođem u njezinu sobu.

Osjećao sam kako me obuzimamalaksalost. Bilo je deset sati ujutro.Podnevni odmor počinjao je u dvanaest.Osjećao sam da neću moći izdržati jošdva sata.

Krenuo sam najprije prema brodovima.Žene i muškarci isto-varivali su robu iutovarivali je u vagone. Rad se odvijao

normalno i ja nisam imao mnogo posla.Već nakon pola sata ponovno sam sevratio.

Pokušavao sam razgovarati s Njemicom,no čim bih se pribli-

žio njenom pisaćem stolu, ona mi jeperom pokazivala da joj se 345

ne obraćam. Nisam bio siguran znači lito da za mene nema ništa, ili mi želi rećida joj se ne približavam. Imala je mnogorazloga da se plaši. U istoj sobi sjedioje zatvorenik za koga se znalo da svejavlja NKVD-u. Da je ne bih doveo uopasnost, izišao sam iz sobe.

Potražio sam neki posao da bih utukao

vrijeme. Napokon je došao podnevniodmor. Kada sam ušao u sobu, nikognisam na-

šao. Upravo kad sam se spremao daiziđem, Njemica je ušla. Iz torbice jeizvadila novine u kojima je bilasakrivena koverta.

Odmah sam prepoznao rukopis svoježene. Istrgao sam joj pismo iz ruke iotrčao u šupu gdje se sprema ugljen.Sakrio sam se u kut i dršćućim rukamapoderao kovertu.

»Dragi moj Karli!«, počeo sam čitati.Zatim sam zastao. Od sreće nisammogao nastaviti. Prve rečenice plesalesu pred mojim suznim očima. »Dragi

moj Karli...« Sve je dobro, mislio sam,kad pismo tako počinje. Ona još uvijekpripada meni. Čitao sam dalje. Saznaosam da je pismo stiglo nakon mnogihperipetija, jer sam ga poslao na staruadresu ne znajući da se žena već odavnoodselila. Saznao sam kako je preživjelaratne godine. Ona i njeni rođaci smatralisu me odavno mrtvim. Pismo jezavršavalo najto-plijim riječima kakvesu uobičajene među ljudima koji se vole.

Bio je to moj prvi sretni dan u logoru.Sada sam odjednom dobio odgovor napitanje: čemu živjeti?

Da, isplatilo se podnijeti mučenje da bise doživio današnji dan.

Istim sam putem od žene dobio jošnekoliko pisama, novac i časopise, svedok jednog dana agent NKVD-a nijenešto saznao.

Svi zatvorenici u III logorskomodjeljenju u Dudinki znali su da jeZubkov agent NKVD-a. Zubkov je dobiodeset godina zbog pronevjera, a sada jepokušavao popraviti svoj položajdojavljiva-346

njem. Javljao je sve što zatvorenici jedu,govore, kradu, provocirao je na svemoguće načine samo da bi imao štoprijavljivati. Zubkov je prisluškivaorazgovore zatvorenika i prijavljivao ihNKVD-u, dodavši uvijek ponešto svoga.Kao nagradu za taj prljavi posao dobio

je propusnicu i nije se po nekoliko danamorao pojavljivati u logoru. Zubkov jeimao ljubavnicu, slobodnjakinju, kodkoje je često provodio noći. Bio jezaposlen kao željeznički natčinovnik ibio je moja smjena. Često sam saZubkovom imao oštrih razmiricaprilikom preuzimanja smjene.Neprestano je prigovarao da se broj natovarnom listu ne vidi dovoljno jasno,da nije točno označeno na kojemkolosijeku stoji natovaren ili prazanvagon itd. Uvijek sam se trudio dasačuvam hladnokrvnost, ali to mi jerijetko kada uspijevalo. Svi slobodnjacii zatvorenici bojali su ga se jer je biosvjestan svoje moći, tako se i ponašao.

Kad je Zubkov saznao za moju tajnu,odmah je otrčao svojim naredbodavcimada ih obavijesti. Nije se, naravno,zadovoljio time da im javi kako primambezopasna pisma od žene, već je rekaoda je na tragu kontrarevolucionarnojšpijunskoj organizaciji koja je povezanas inozemstvom, pa čak da stižu i velikesvote novaca u špijunske svrhe.

Zubkov je dobio nalog da me promatra.To je bio razlog što me nisu odmahotjerali s posla.

NKDV je najprije saslušao Njemicu.Rekli su joj da je najbolje da sve priznajer oni ionako sve znaju. Zatim supozvali i njenog muža, koji je takođerradio kao željezničar. NKVD je i njega

optužio zbog špijunaže i zahtijevao dasve prizna.

Njemica me jednom potražila u luci doksam na vagonima ispisivao brojke.

- Za ime božje, pišite svojoj ženi da višene šalje pisma na moju adresu. NKVD iztoga stvara špijunsku aferu - rekla je to347

tako brzo i uzrujano da sam jedvarazumio o čemu se radi. Odmah samjavio ženi da mi odsada piše na logorskuadresu.

U mojoj odsutnosti pretražili su svemoje stvari i oduzeli mi sve što je biloštampano ili napisano, čak i knjigu o

životu Čaj-kovskog.

Vjerojatno se NKVD uvjerio da jenajnovija špijunska afera izmišljenaglupost i zadovoljio se time da mepotjera s posla, a načelnik logora dobioje nalog da me premjesti u brigadu kojane radi u luci.

Priključili su me brigadi koja je upješčari tovarila pijesak.

Poslije nekoliko dana premjestili su meiz III logorskog odjeljenja u Perisilku,susjedno etapno mjesto.

Na Perisilki je bilo živo. Bilo je tovrijeme kad su stizali novi transportizatvorenika, koji su trebali nadomjestiti

one koji su za vrijeme zime poumirali ilisu postali bogalji.

Sve barake bile su prepune, mnogi suspavali ispod prična.

Uvelike se trgovalo stvarima koje sunovo pridošli još posjedova-li. Zanekoliko kilograma kruha i malo duhanamoglo se kupiti odijelo, za dvije porcijekruha svilena košulja ili par lijepihcipela.

Kupci bijahu kriminalci, koji su ponarudžbi slobodnjaka poku-povali svešto se moglo upotrijebiti. Prodavači suuglavnom bili Nijemci ili Rusi, koje suvratili iz Njemačke ili Austrije idirektno ih dovezli u logor a da nisu ni

vidjeli svoju domovinu.

Odavde su zatvorenike otpremali uNorilsk. S jednom grupom zatvorenikaprebacili su i mene.

348

VII. PONOVNO U

NORILSKU

349

U VI LOGORSKOM ODJELU

Kad je naš transport stigao u Norilsk,preuzeli su nas predstav-nici logorskeuprave i porazmještali u razna logorska

odjeljenja.

Od željezničke stanice Norilsk stupalismo kroz grad u peteroredovima, dužGornaje ulice i preko Zavodskaje dovelikog područja zvanog »Boljšojmetalurgičeski zavod«, BMS.

Na tom mjestu radio sam u prvimgodinama nakon dolaska u Norilsk. Tadaje to bilo golemo gradilište na kome jedeset ti-suća zatvorenika primitivnimalatom razbijalo vječno smrznutu zemlju.Poslije je nikla mala ljevaonica metala.Sada su se dokle je oko dosizalo vidjeliveliki pogoni s golemim dimnjacima, ha-lama, radionicama i spremištima.Razgranata željeznička mreža prolazilaje čitavim područjem. Iz svih dimnjaka

sukljao je dim.

Vagoneti, koje je vukla lokomotiva,dovozili su vruću šljaku obojenihmetala.

Na još neizgrađenim mjestima radili suzatvorenici istim alatom kao nekada ja imoji drugovi.

Da, mnogo je toga izgrađeno! Ali gdje sugraditelji ovoga golemog pogona? Gdjesu Ondraček, Keroši, Feldmann i hiljadeinozemnih komunista koji su zajedno sastotinama tisuća Rusa, Ukrajinaca,Uzbeka, Gruzijanaca i drugih sazidalisve to?

Gdje su moji drugovi?

Leže u masovnim grobovima Norilska!Tamo će počivati i veći dio ovih kojesada ovdje vidim.

Na rubu BMS-a nalazilo se VI logorskoodjeljenje koje će od sada biti mojenovo boravište.

Najprije su nas dvije stotine doveli uambulantu, gdje su nas pregledavali isvakome određivali radnu kategoriju.Dok sam čekao da dođem na red, prišaosam nekom čovjeku koga dotad 350

nikada nisam vidio i koji je već nekolikoputa ulazio u liječničku sobu i ponovnoizlazio. Kao stari logoraš pogodio samda je to jedan od »pridurka«. Nisam seprevario. Bio je to zavhoz, gospo-darski

upravitelj sanitetskog odjeljenja.

- Oprostite, molim vas, mogu li dvijeminute razgovarati s vama? - upitao samga.

- Šta želite od mene?

- Bit ću iskren. Već od 1936. nalazim seu zatvorima i logorima i jedini sam starimeđu ovima koji su sada došli izDudinke.

Znam da ćemo svi biti ponovnoprebačeni na težak posao. Molim vas,pomozite mi da se iz toga baremprivremeno izvučem.

- Koju kategoriju imate?

- Još nisam bio kod liječnika.

- Kako se zovete?

Rekoh mu svoje ime, on zapiše podatkena papir i pođe u liječnikovu sobu.Nakon deset minuta mi priđe.

- Dobili ste kategoriju II A, jeste lizadovoljni?

- Mnogo vam hvala, što treba da radim?

- Radit ćete kao bolničar u odjeljenju zaoporavak.

Odahnuo sam. Ponovno mi je uspjelo dase na neko vrijeme spasim od teškograda.

U VI logorskom odjeljenju postojao je,osim bolnice koju je imalo svakologorsko odjeljenje, i tzv. OP, odjeljenjeza oporavak.

Tamo su smještali ljude koji nisu bilibolesni, već tjelesno iscrpljeni i višenisu imali dovoljno snage za posao. Kadsam gledao te uglavnom mlade ljude,pitao sam se: što ih još drži na nogama?

Neki su bili toliko slabi da su se prisvakom koraku morali za ne-

što pridržavati, kao djeca kad učehodati. Ovdje su dobivali bolju hranu,triput dnevno. Za doručak je bilomaslaca ili margarina, ručak se sastojaood tri jela, svakog dana dobivali su

meso. Kako 351

je većina patila od skorbuta, dobivali sui nešto sirovog povrća i pola litre kvasa.Zatvorenici su u OP ostajali oko tritjedna. Oni koji se u tom roku ne bioporavili, ostajali su još tri tjedna. Za tovrijeme nisu morali raditi. Ali da bi seipak kretali, oni koji nisu pretjeranoslabi čistili su dvorište logora po dvasata dnevno.

Da bi što duže ostali ovdje, neki supokušavali odugovlačiti poboljšanje,prodavali su kruh ili su ga mijenjali zaduhan. Zbog toga su liječnici odredili dase kruh ne daje u porcijama, već ga jebolničar mrvio u juhu. Osim čišćenjabaraka, to je bila i moja dužnost.

Stajalo me mnogo da odolim molbamada to ne uradim. Ponekad sam popuštao,na kraju sam imao samo neprilika. Onikojima sam tu uslugu odbio, prijavili bime liječniku.

Nas četvorica bolničara spavali smo umaloj susjednoj prostoriji u kojoj su senalazili vojnički kreveti, slamarice,plahte i pokrivači. Dobivali smo istuhranu kao i bolesnici. Nakon dvamjeseca rada izgledao sam upadljivodobro i moj zaštitnik reče da me moraotpustiti jer su mu liječnici savjetovalida umjesto mene uzme slabijeg čovjeka.Nije mi drugo preostalo nego da mu sezahvalim na pomoći.

Prebacili su me u brigadu koja jepodizala temelje nove kok-sare. Svetakve radove izvodio je na tom području»Metalurgstroj«.

Upravitelj »Metalurgstroja« bio je inž.Epstein. Kad sam stigao u Norilsk sotoka Solovki, upoznao sam Epsteina;tada je bio zatvorenik. S njim samgradio željezničku prugu Dudinka-Norilsk. Epstein je odsluživao svojihdeset godina logora koje je dobio zbog»štetočinskog rada«. Kad je počeo rat itrebalo je na brzu ruku graditi pogonevažne za ratnu proizvodnju, pozvali suEpsteina, koji je bio građevinskiinženjer, iz naše brigade i posta-352

vili ga za upravitelja jednog odjela.

Epstein je na svom novom poslu veomadobro radio. Otpisali su mu jedan diokazne, a kad je njegov objekt bio prvizavršen, oslobodili su ga i imenovaliupraviteljem golemog kombinata.

Kad sam ga ponovno sreo, njegove sugrudi krasila dva najviša ordenaSovjetskog Saveza.

Za podnevnog odmora pošao sam uzgradu uprave da zamolim Epsteina zaodgovarajući posao. Nisam znao kako ćeme do-

čekati i hoće li čovjek ukrašen ordenjemprepoznati zatvorenika.

Ušao sam u sobu tajnice. Plašio sam se

da će me izbaciti. Bo-jažljivo sam rekaosekretarici da želim razgovarati s»graždaninom načalnikom«. Pogledalame, opazila moju glinom uprljanu odje-

ću i rekla:

- Načelnik nije slobodan.

Htio sam joj reći svoje ime i zamoliti jeda upita načelnika kada me može primiti,no odustao sam i uputio se premavratima. Najednom me sustigne Epsteinkoji je žurio u sobu glavnog inženjera.Nije me primijetio, ili me nije htioprepoznati. U hodniku sam razmišljaošto da učinim. Upravo sam htio izići, kadopazih da se vraća. Stajali smo jedannasuprot drugome.

- Otkuda vi ovdje? - upita me.

- Tražim vas - odgovorio sam.

- Dođite, dođite.

Epstein je pošao naprijed, ja sam gaslijedio.

- Kako ste?

- Kako zatvorenik može biti. I samividite - odgovorio sam i pokazao svojuprljavu odjeću.

- Gdje radite?

- U brigadi koja gradi koksaru.

353

- Hoćete li biti brigadir?

- Znate, ne volim taj posao - odgovoriosam zbunjeno.

- Znam, taj posao ne odgovara vašemkarakteru. Brigadir treba da opsuje. Iliste to možda naučili? - nasmiješi se.

- Na sreću, nisam.

Pošto sam mu ispričao koje sam sveposlove u međuvremenu obavljao, rekaomi je da se obratim njegovu zamjeniku, aako ovaj ne nađe odgovarajući posao,neka ponovno dođem k njemu.

Uputio sam se Epsteinovu zamjenikukome sam morao objasniti tko sam,kolika mi je kazna i kakve sam sveposlove posljednjih godina obavljao.Kad sam mu spomenuo posljednjezaposlenje, posao željezničkognatčinovnika, reče mi Ljam, tako se zvaozamjenik, da je kod »Metalurgstroja«slobodno mjesto upraviteljatransportnog odjeljenja. Upita me hoću liga prihvatiti. Pristao sam nakon kraćegrazmišljanja jer sam dobro poznavao tajposao.

Istog dana odnio sam upravitelju VIlogorskog odjeljenja pismo koje jepotpisao Epstein u kojem obavještavakoji mi je posao dodijeljen i moli ga da

poduzme potrebne mjere kako bi mi seomogućio rad. To je značilo ipreseljenje u baraku u kojoj su stanovalinadglednici, upravitelji odjeljenja idrugi vodeći činovnici. U baraci nisubile obične prične, već tzv. vagonskisistem, tj.

prične su bile građene kao mjesta uvagonima putničkih vlakova.

Na jednoj je bilo mjesta za četiri osobe,između njih su bili raz-maci i svaka jeimala odgovarajuću posteljinu. U sredinibarake nalazio se veliki stol na kome semoglo jesti, pisati i čitati. Oni koji suovdje stanovali mogli su po željinapuštati logor i otići na susjednopodručje tvornice. I hrana se razlikovala

od hrane ostalih zatvorenika.

Slijedećeg dana nastupio sam novomjesto upravitelja transportnogodjeljenja »Metalurgstroja«. Stotinu ipedeset ljudi, po-354

dijeljenih u četiri brigade, morali suistovarivati sve terete koji bi stizali u»Metalurgstroj« vlakom ili kamionima.Radilo se danju i noću. Radovi naistovarivanju bili su strogo vezani zavrijeme.

Dvadeset tona težak vagon morao seistovariti za dvadeset minuta, kamion odtri tone također za dvadeset minuta, a zavelike američke »Mac« kamione bilo jeodređeno dvadeset pet minuta.

Na osnovu iskustava koje sam stekao naželjeznici, znao sam kakve me teškoćeočekuju. Ove stroge norme za istovar ipretovar zahtijevale su zapošljavanjezdravih i snažnih ljudi, a takvih je ubrigadama bilo vrlo malo. Stoga suvagoni rijetko kada bili istovareni navrijeme. Znao sam da posao neće bitiuspješan ako se budem oslanjao na radzatvorenika. Morao sam potražiti drugasredstva.

Da bi se zatvorenici natjerali daintenzivnije rade, upotreblja-valo seveoma jednostavno ali bestijalnosredstvo. Nitko na svijetu ne bi vjerovaoda običan list duhana koji se sadi napolju može čovjeka preobratiti u

životinju. Ali NKVD je znao i takobezazleni list duhana iskoristiti u svojesvrhe. Već sam spomenuo da sutransporti Saveznika dovezli na tisućetona živežnih namirnica u Norilsk i takozatvorenike i slobodnjake sačuvali odgladi. Ali duhana je bilo malo. U Rusijitoliko omiljela »mahorka«, ovdje je bilaprava rijetkost. I NKVD je brzo uvidiokoliko važno sredstvo ima u svojimrukama.

»Mahorka« se davala samo kao premijaza prebačenu normu.

Visoke norme koje je samo rijetko tkoispunjavao, sada su se čestoprebacivale. Prije početka rada nagradilište je dolazio upravitelj. Brigada

je dobivala dnevni zadatak, pri čemu jeupravitelj odmah obavijestio koliko ćese »mahorke« uvečer podijeliti ako sezadatak ispuni.

Onda je započelo mahnitanje. Više nijebilo potrebno da ih goni nadglednik ilibrigadir. Ljudi su se međusobno tjerali. Ine 355

samo to, oni su se međusobno ganjali doiznemoglosti. Strast da se dođe do maloduhana prisiljavala ih je da daju sve odsebe. Radili su bez odmora, često nisuuzimali ni jednosatni odmor. Čim biprogutali komadić kruha, ponovno sužurili na rad. Nepušači su moralisudjelovati jednako kao i pušači.

Prijatelji su postajali neprijatelji, svezbog ono malo duhana. Kad bi završioradni dan, došao bi nadglednik, iprovjerio je li zadatak ispunjen. Svi sunapeto očekivali rezultat. Ako je normabila ispunjena, nadglednik bi izgovoriotoliko očekivanu rečenicu:

- Brigadiru, evo ti cedulje i pođi poduhan.

Ljudi su napeto čekali da se brigadirvrati s duhanom. U me-

đuvremenu su sanjarili o tome kako ćeupaliti cigaretu. Nepušači su pakplanirali kako će »mahorku« zamijenitiza kruh. Prilazili su im pušači inagovarali ih da posao sklope s njima.

No, ljude su obično varali. U početku jebrigadir obećao paketić »mahorke« nadvojicu, a na kraju bi ispalo da je svakičetvrti dobio paketić koji je moraorazdijeliti na četiri dijela. Ostatak subrigadiri zadržavali za sebe. Mjera jebila kutija šibica, svatko je dobio dvijekutije.

Slijedećeg dana gonjenje bi iznovapočinjalo. Po čitav dan moglo se čutikako viču jedan na drugoga:

- Hej, zašto ne radiš? Zbog tebe nećemodobiti duhan!

Često je dolazilo do krvavih tučnjava.Zatvorenici su se tukli lopatama, svimešto bi im dopalo ruku. Nerijetko su ih

varali.

Obećani duhan nije stizao, ili binadglednik jednostavno rekao da normanije ispunjena. Drugi put nije biloskladištara, ili je

»mahorka« podijeljena brigadirima. Udane kad nije bilo duhana, jednu cigaretupušila bi desetorica.

Kad sam nastupio svoje novo mjesto,Ljam mi je odmah dao pedeset paketića»mahorke«. Pružajući duhan rekao mi je:356

- Iskoristite ga dobro. To je važnije odvelike porcije »pajke«.

Odlučio sam da ne primijenim ovosredstvo. Trebalo je da ko-ristimiskustvo sa željeznice. Prije svega trudiosam se da budem u dobrim odnosima saželjezničkim činovnicima, u tome mi jeduhan mnogo pomogao. Za susretljivostčinovnika, koji su samo rijetko kadapazili jesu li vagoni pravovremenoistovareni, davao sam im i po nekolikopaketića »mahorke«.

Potkraj mjeseca, kad se sumirao rezultatmoga rada, ustano-vilo se da prvi putnakon dužeg vremena »Metalurgstroj«nije morao platiti kaznu željezničkojupravi. Moj prestiž naglo je po-rastao.Upravitelj »Metalurgstroja« radovao sešto je njegov izbor bio dobar.

I ja sam bio zadovoljan svojimuspjehom. Ali bilo je i nezadovoljnih.To su prije svega bili dispečeri»Metalurgstroja«. U

prvo vrijeme nikako nisam mogaoshvatiti razlog njihova nezadovoljstva,tek sam poslije saznao zašto su misvugdje priređivali neprilike.

Bivši upravitelj transportnog odjeljenjai dispečeri bavili su se malim ilegalnimposlovima. Noću, a ponekad i danju,upotrebljavali su kamione za svojeprivatne poslove. Na području

»Metalurgstroja« nalazio se kameniugljen koji nitko nije čuvao.

Ugljen su tovarili na kamione i odvoziliu stanove slobodnjaka.

Za njega su dobivali novac, koji su ondadijelili sa čuvarima.

Kad sam jednom odbio prijedlog dasudjelujem u takvim makinacijama,otpočeo je rat protiv mene. Svakupogrešku, svaki neuspjeh u poslu,naširoko su referirali upravitelju. AliEpstein nije poklanjao pažnju ovimtračevima. Glavno je da se ne plaćajukazne željezničkoj upravi.

Nakon dva mjeseca uvidio sam da sampogriješio što sam prihvatio to mjesto.Sabotaže dispečera, nesposobnostbrigadira koji su mislili samo na to gdje

će nešto ukrasti, pretvorili su moj rad u357

pakao. Bio sam prisiljen da danju i noćunadgledam radove. Brzo sam shvatio dato neću moći izdržati. Zamolio samEpsteina da me oslobodi tog posla, alion o tome nije htio ni da čuje.

Kao glavni inženjer na BEZ-u (Boljšojelektrolitni zavod) radio je moj prijateljStrogonov. Sprijateljili smo se za rata unorilskom zatvoru. Strogonov se nalaziopod istragom zbog pripad-nostireligioznoj sekti. Strogonov je nedavnodobio deset godina logora i vratio se nasvoj položaj gdje su ga veoma cijenilikao stručnjaka.

Upravitelj BEZ-a bio je slobodnjak, alisvi su znali da je stvarni šef zapravoStrogonov. Slobodnjak je bio takozvano»oko Partije«. Dobivao je visoku plaću,a zatvorenik Strogonov radio je zazdjelu juhe i kašu. Slobodnjak je,naravno, slušao mišljenja Strogonova.Znao je da bez njega ne bi postigaoništa.

Zamolio sam Strogonova da mipomogne. Odmah je bio spreman da menamjesti kao kontrolora u BEZ-u. Za tajrad nije bilo potrebno stručno znanje.Već sam se radovao što ću se osloboditisadašnjih neugodnosti. Strogonov jeobećao da će razgovarati sa Epsteinomkoji treba da odobri premještaj.

Ali Epstein je bio neumoljiv. Izgovaraose da ne može naći odgovarajućuzamjenu.

Pomogao mi je slučaj.

»Metalurgstroj« je trebao šatorskogplatna za šivanje činovničkih kišnihkaputa. U to je vrijeme samo BEZ imaotakvu tka-ninu. Epstein je zamolioStrogonova da mu prepusti potrebanmaterijal, a Strogonov je iskoristio ovupriliku i izborio moj premještaj. Kad seEpstein vratio u svoj ured, rekao jeLjamu:

- Prodao sam Štajnera za 12 kišnihkaputa.

U ponedjeljak sam se trebao javiti nanovo radno mjesto. Najprije sam otišaona doručak. Kad sam se iz kuhinjevraćao u baraku, saznao sam oddežurnog da me tražio nadglednik.

358

Šta to znači, razmišljao sam pun zebnje.Nikako nisam mogao naćizadovoljavajući odgovor.

Još u subotu bilo je dogovoreno da se unedjelju odmorim, a u ponedjeljak danastupim posao kontrolora u BEZ-u.Otišao sam u baraku u kojoj je stanovaoStrogonov. Ali Strogonov je već otišao.Nije mi preostalo drugo nego da sejavim nadgledniku.

- Vi ste me tražili? - upitao sam.

- Da, ti nećeš otići u BEZ, već udvadeset i petu tvornicu - reče mi iokrene se.

Znao sam da se ništa ne možepromijeniti. Priključio sam se brigadamakoje su radile u dvadeset i petojtvornici.

Tvornica se nalazila na lijevom,najudaljenijem dijelu veljkog područja.Zgrade od crvene cigle bile sunaslonjene uz padinu brijega. Vidjele suse izdaleka, ali su samo malobrojni znališto ta tvornica proizvodi. Oni koji sutamo radili nisu o tome govorili.

Kad sam se pojavio u tvornici dodijelilisu me grupi zatvorenika koja je izvagoneta istresala crvenu muljevitumasu u neki ponor. Ova je masa dolazilaiz golemih posuda koje su stajale nagornjim katovima.

Već sam tjednima radio u dvadeset ipetoj tvornici i još uvijek nisam znao štotvornica proizvodi. Sve je bilotajnovito. Već i sama činjenica da suovdje radili pretežno kriminalcigovorila je o tome da se NKVD naročitotrudio da sačuva tajnu ovog postrojenjačak i onda kad sve to već dugo vremenanije bila tajna.

Posao koji sam morao raditi nije biolagan: tri čovjeka morala su tokom

jedanaest sati izgurati četrdeset vagonetai prevrnuti njihovu sadržaj u ponor.Norma bi se mogla ispuniti da je sveišlo glatko, ali velika studen zimi 1947.prouzročila je da su tračnice na nekimmjestima bile šire, na drugima uže, takoda su vago-neti često iskakali.Balvanima i željeznim šipkama mučilismo se 359

da podignemo do ruba napunjenevagonete. Često nam je za to trebalo višeod trideset minuta. Kako smo prilikomistovarivanja nogama gazili po tojmuljevitoj masi, nismo mogli nositipustene čizme, a pri 45 stupnjeva ispodnule lako se moglo dogoditi da se noge ucipelama smrznu. Zato smo svakog sata

odlazili u toplu prostoriju da se malougrijemo.

Godine 1947, kada u Norilsk više nisustizale živežne namirnice iz Amerike,smanjene su porcije kruha i hrane iponovo je započeo period gladi. Izunutrašnjosti Rusije stizalo je malo ži-vežnih namirnica.

Seljaci koji su očekivali da će se nakonsvršetka rata raspustiti kolhozi, smatralisu se prevarenima. Za rata je Staljinovaklika proširila glasine da će nakon rataraspustiti kolhoze. Bila je to svjesnaprevara. I to nije bilo prvi put.

Seljaci su učinili isto što i godine 1933-34: nisu posijali koliko im je naređeno.

Aparat koji ih je prisiljavao da rade ukolhozima bio je za rata i okupacijepotpuno razbijen. Prinosi žetve 1946-47.bili su neobično slabi. Molotov je ujednom govoru rekao da je tome krivasuša. Ali to nije bila prva laž koju jeizgovorio najbliži suradnik Staljina iRibbentropov partner prilikom potpi-sivanja pakta između SSSR-a iHitlerove Njemačke.

Istu pasivnost pokazali su i radnici.Produkcija u godini 1946-47. bila jeniža nego za rata, unatoč lažnoj statisticiGlavnog ureda za statistiku. Uzrok je biosličan kao i kod seljaka.

Radnici su očekivali da će poslijepobjede dobiti više slobode i veće

plaće. Umjesto toga dobili su samoobećanja i nov teror.

Ali radnici koji su se vratili s bojištanisu više bili toliko bojažljivi kao prijerata. Iako se nisu usudili otvorenoistupati protiv terora i visokih normi,primijenili su pasivnu rezistenciju. Ponekoliko dana nisu dolazili na posao.Tako je bilo i na selu.

360

No teror je gospodarstvu trebao datinovi polet. Zbog nedola-ska na rad utoku od tri dana hapsili su, osuđivalizbog sabotaže i otpremali u logore.

Industrijski gradovi regrutirali su nove

logoraše. Seljake kolhoznike koji nisuimali minimum radnih dana slali su ulogore, ili bi ih naseljavali na Dalekomsjeveru. Ali ni to nije bilo dovoljno efikasno. Staljin se odlučio na nov potez:na reformu novca.

U Rusiji već odavno nije bilo bogataša.Koga je, dakle, pogodila ova novčanareforma? Naravno radnike,namještenike, seljake, inteligenciju i,koliko god to zvučalo paradoksalno,najnesretni-je među nesretnima:zatvorenike. Na osnovu odredbe,svakome koji je imao novaca uštedionici zamijenjena je svota do tritisuće rubalja po kursu 1:1, do desettisuća 1:3, a preko deset tisuća 1:10.

Jedino siromašni zatvorenici koji su nasvom kontu imali nešto novaca što su imposlali rođaci morali su bez obzira nave-ličinu svote mijenjati po kursu 1:10.

Za rata, naročito za posljednjih godina,zatvorenicima je obe-

ćano da će nakon pobjede nad Hitleromdoći do velike amnestije. Na skupovimakoji su bili sazivani posebno zazatvorenike govorili su zastupniciuprave i NKVD-a i tražili da seintenzivnije radi i strpljivo podnosiglad, jer će nakon pobjede sve bitidobro.

Jednom sam bio na takvom sastanku nakome je govorio upravitelj Norilskog

logora. Pukovnik Voronov počeo je svojgovor slijedećim riječima:

»Drugovi, da, da, drugovi, nisam sezabunio, svi ste vi naši drugovi, samoste privremeno izolirani i poslije ratasvi ćete biti oslobođeni...«

Ali obećana amnestija zahvatila je samokriminalce koji su najmanje radili. Zapolitičke zatvorenike, koji su za ratanajviše radili i gladovali, nije biloamnestije.

361

Kad sam za rata ležao u bolnici, sreosam starog znanca Da-vida IvanovičaKijasašvilija, bivšeg člana Centralnog

komiteta menjševičke partije u Gruziji.Razgovarali smo o perspektivama nakonpobjede nad Hitlerom. Kijasašvili jetada mislio da će se nakon pobjede uRusiji sve izmijeniti. Nisam prihvaćaonjegov optimizam. Rekao sam mu da suse menjševici često prevarili, pa sebojim da će tako biti i ovaj put.

Na žalost, bio sam u pravu.

U logoru je ponovno vladala velika gladkao u početku rata.

Već u pet sati ujutro pred kuhinjom subili veliki repovi. Kad se u šest satiotvorio kuhinjski prozor i zatvorenici suprimili ono malo hrane, počeli su jestiistog časa. Nisu izdržali ni do barake.

Sjećam se da je u diskusiji uUjedinjenim narodima, kada seraspravljalo o položaju zatvorenika uSovjetskom Savezu, bilo govora i otome kako je zamjenik ministarskogsavjeta Mikojan tvrdio da u SSSR-uuopće nema logora i da zatvorenici živetako da bi im engleski i američki radnicimogli pozavidjeti. Suprotne tvrdnjenazvao je klevetama.

U međuvremenu sam upoznao gotovosve odjele dvadeset i pete tvornice.Glavni proizvod ove tvornice bio jekobalt. U malenoj buradi odvozili su gana uzletište.

Nastojao sam dobiti lakši posao. Alikako su ovdje glavnu ri-ječ imali

kriminalci, moja su nastojanja ostalabezuspješna. Stoga sam odlučio ponovnopokušati na željeznici.

Obratio sam se molbom željezničkojupravi i spomenuo da sam u Dudinkidugo vremena radio kao natčinovnik.

Upravitelj tovarnog odjeljenja norilskeželjeznice, Gilels, poznavao me još doksam radio u Dudinki pa sam molbuuputio njemu. Obećao mi je da će menamjestiti. Prošlo je nekoliko tjedana,ali odgovora nije bilo. Nešto je stajalona putu mom 362

premještaju. Morao sam pokušati da nadrugi način odem iz VI logorskogodjeljenja. Ovdje su prilike bile slične

kao u IX odjeljenju.

Obratio sam se svom prijatelju VasilijuČuprakovu, koji je svoju kaznu većodslužio i sada je bio slobodnjak i radiokao glavni inženjer komunalnogodjeljenja Norilska.

Vasilij se zauzeo. U proljeće 1948.dobio sam namještenje kao tobožnjispecijalist za gradnju kanala u jednomod pogona kojima je rukovodio. Moraosam prijeći u II logorsko odjeljenje.

Došao je dan kad sam trebao prijeći u IIodjeljenje. Ali u tvornicu je došaonadglednik i odveo me s posla. Nisamznao zašto.

Kad smo došli u logor, morao sampredati sve stvari koje sam dobio u VIodjeljenju. Da me ne bi potpuno gologpredali stra-

žarima, dobio sam umjesto svoje odjećenekakve krpe. Takva je bila praksa uovom odjeljenju. Zbog štednje tako supostupali i sa zatvorenicima koji suodslužili svoju kaznu i odlazili naslobodu.

Oslobođeni zatvorenik dobivao bidokumente tek kad bi predao odjevnepredmete. Stražar na izlazu imao jenalog da ga propusti samo ako mupokaže potvrdu šefa robnog odjeljenja.

Zahvaljujući ovim mjerama ljudi koji su

odlazili na slobodu nalazili su se već naprvom koraku pred gotovonepremostivim teškoćama. Većina sesnalazila tako što je od zatvorenika uzamjenu za kruh i živežne namirniceponovno kupovala odjeću.

Za rata nisu oslobađali zatvorenike kojibi odslužili kaznu.

Njima se uopće ništa nije saopćavalo, akad bi oni nešto pitali, činovnici su imodgovarali da moraju ostati u logoru.Tako se dogodilo da su oni koji su još upočetku rata odslužili svoju kaznuostajali u logoru sve do 1946, pa čak i1947. S njima se postupa-lo kao sasvima ostalim zatvorenicima. Većinaoslobođenih nije 363

imala novaca, ali bilo je i takvih koji suod svojih rođaka primili novac dok sujoš bili u logoru. Mnogi su računali daće im u času oslobođenja biti isplaćennovac s njihova računa i da će za tokupiti najpotrebnije stvari. Ali došlo jedo novčane reforme i umjesto pet stotinarubalja dobivali su pedeset. A za tusvotu nije se mogla kupiti ni košulja.

Na području BEZ-a od zatvorenika semoglo kupiti dosta odjevnih predmeta.Čim bi zatvorenik dobio nove hlače ilikaput, odmah bi ih prodao. Upravalogora pooštrila je kontrolu koja jeotežavala kupoprodaju, ali je nijeonemogućila.

Kad su me vodili u II logorskoodjeljenje, morao sam prijeći čitavopodručje BEZ-a. Vidio sam radnika kojije na istovaru dasaka slomio obje noge.Nosila su bila natopljena krvlju. Biosam sretan što nisam upraviteljtransportnog odjeljenja, jer je upravalogora rado bacala krivnju za nesretneslučajeve na pretpostavlje-ne umjesto navisoke norme.

Za nama su se zatvorila željeznarešetkasta vrata BEZ-a. Pra-

ćen vojnicima prolazio sam krozNorilsk. Bilo je već kasno, radni dan jezavršio, sa svih strana dolazile sukolone zatvorenika koje su upeteroredovima pod jakom stražom

vodili u različita logorska odjeljenja.Među zatvorenicima opazio samnekoliko znanaca koji su mi mahnuli uznak pozdrava.

Nakon nekoliko minuta čekanja predvratima II logorskog odjeljenja preuzeome nadglednik koji me upita imam liušiju.

Na sreću ih nisam imao. Tada mi dadecedulju za baraku u kojoj se nalazilabrigada koja je radila u mehaničkojradionici komunalne uprave.

Brigadir je već znao da sam dodijeljennjegovoj brigadi. Re-zervirao je dobromjesto na prični. Ležao sam nekolikometara udaljen od njega, što se smatralo

naročitom čašću. Brigadirovu 364

naklonost pripisao sam svomprijateljstvu s glavnim inženjerom.

Radio sam u mehaničkoj radionici sbravarima različite poslove. Iz dvorištasam donosio željezne šipke i debelužicu, koju bih dlijetom ili čekićemmorao sjeći u određenim veličinama.Ovaj posao radili smo po dvojica, jedanje držao željezo i dlijeto, drugi je udaraočekićem. S vremena na vrijeme smo seizmjenjivali.

Moj partner koji se izdavao za bravarabio je starješina, a ja njegov pomoćnik.Kad bismo nešto pogriješili, on bikrivnju bacao na mene. Kad sam jednom

prigovarao zbog nepravedne optužbe irekao mu da je on kao stručnjakodgovoran za posao, odgovorio mi je:

- Ti moraš shvatiti da ja ne mogupreuzeti krivnju. Tebe štiti tvoj prijatelj,a mene bi bacili na teži rad.

Nakon nekoliko tjedana unaprijeđen samza činovnika u ga-raži komunalneuprave. No kako sam se neprestanosukobljavao sa šoferima, nastojao samdobiti nov posao. Rad željezničkogčinovnika ostao mi je u dobrojuspomeni, zato sam nastojao da gaponovno dobijem. Pomogao mi je slučaj.Radnici komunalnih pogona bili supremješteni zbog oskudice mjesta u IIIlogorsko odjeljenje, a to je bilo

odjeljenje željezničara. Sada je sve bilojed-nostavnije. Javio sam se telefonomšefu tovarnog odjeljenja norilskeželjeznice i on mi obeća da će meprebaciti na željeznicu.

Dva dana nakon toga odveli su me uželjezničku brigadu koja se nalazila ubaraci na suprotnoj strani. Ljudi su sezanimali za mene jer je šef tovarnogodjeljenja izjavio da će grupuželjezničkih činovnika pojačati kvalificiranom silom. Time je, naravno, misliona mene.

365

»GOSTOLJUBIVI« SAMOJEDI

Dodijelili su me stanici Norilsk II.Željeznička stanica nalazila se u centrumjesta i bila je najvažnija stanica uNorilsku. Stanica Norilsk II služila jeskladištima tehničkog materijala. Osimtoga, stanici su pripadali: velika pilana,garaže i drugi pogoni.

Na stanici II radilo je šezdesetzatvorenika. Ujutro i uveče vodili su nasiz logora na stanicu i natrag. Većinuradova obavljali su sami zatvorenici,osim dužnosti šefa stanice. Službujućilinij-ski činovnik, gotovo svi skretničarii polovica činovnika bili su zatvorenici.Stražari su, naravno, tokom čitavog danakontrolirali položaje na kojima smoradili. Ali bilo je dana kada su

kontrolirali samo jednom.

Ovdje smo imali više slobode nego uluci Dudinke. Tamo smo se moglislobodno kretati samo u luci, a ovdjesmo mogli slobodno lutati i po gradu.Činovnici su službeno obilazili razneobjekte i pazili na istovarivanje iutovarivanje. Tako stražari nisu moglinadgledavati svaki njihov korak.

Stražarima je bilo lako s političkihzatvorenicima. Rijetko je kojizloupotrijebio tu slobodu. No kriminalcisu i dalje krali i provaljivali, a bilo je igrabežnih umorstava. Tako je potkraj1947. u Norilsku kriminalac poubijaočitavu obitelj. Provalio je u stan koji senalazio blizu stanice i zatekao četvoro

djece od pet do šesnaest godina i bakukoja ih je čuvala. Ona se upravo nalazilau kuhinji, ubio ju je sjekirom. Baka jejoš stigla da krikne, i najstarija kćidotrči u kuhinju, gdje je zadesi istasudbina. Zatim je ušao u sobu i poubijaosvu djecu. Sakupljao je njihovu siro-tinjsku imovinu. Upravo kad se spremaoda ode, u stan je ušla majka. Zadavio juje golim rukama. Nakon nekoliko dana,kad se ubojica opio, sam se odao.Hvalio se. Osudili su ga na smrt istrijeljali.

366

Moja sadašnja nesvakidašnja slobodaomogućila mi je da posjetim stare

prijatelje od kojih su neki bilizatvorenici, a većina ih je već odslužilakaznu. Sada su živjeli u Norilsku kaoprognanici.

Mnoge sam susretao na željezničkojstanici. Neki, koji su saznali gdje radim,došli su da me vide, a neki suizbjegavali željeznicu da me ne bi sreli.Ovdje mi se ponovno pružila prilika daupoznam pravi karakter nekih ljudi.Upravo oni koji su najviše psovaliprijatelje na slobodi što se za njih nebrinu, izbjegavali su sastanke sa svojimbivšim drugovima. Drugi, od kojih bi točovjek najmanje očekivao, pokazivali suu svakoj prilici da nisu zaboravili starelogoraše.

Walter Sorge, berlinski radnik, postao jeslobodnjak i radio je kao bravar. Svakiput kad bi primio plaću prošao bi poredželjezničke stanice i kada bi se uvjerioda ga nitko ne vidi, turio bi mi u rukunovčanicu od dvadeset pet rubalja.Walter Muller, također Berlinčanin, uvelikom je luku zaobilazio željezničkustanicu.

U to vrijeme neke sam prijateljeposjećivao u njihovim stanovima. Takosam imao mogućnost da vidim kakouživaju u slobodi. Nekima su doputovaležene i djeca. A neke su se žene premaprijateljima svojih muževa odnosilepošteno i srdačno. Za onih nekolikoposjeta Vasiliju, njegova me žena uvijek

dobro ugostila, a kad sam odlazionapunila bi mi džepove hranom. Neradosam prihvaćao pozive drugova da ihposjećujem u stanovima. Znao sam da ćeimati neugodnosti ako za to saznaNKVD.

Za mene je ponovno nastupio period»blagostanja«. Nisu mi pomagali samoprijatelji, već su mi i slobodnjaci nastanici donosili hranu.

Na stanici Norilsk II radila je i brigadažena na popravljanju tračnica. Četrdesetžena čuvala su tri vojnika. Neke ženeupo-367

znale su se s muškarcima koji su radilina stanici. Pristankom stražara, koji su

na tome zarađivali, odlazile bi smuškarcima u susjedne kućice. Poslijetoga vojnicima su donosile votku i jelo.

Pojedine žene imale su stalne mušterije.Neke uopće nisu radile.

Ako ne bi bile zauzete sa svojimmušterijama, sjedile bi u zgradiželjezničke stanice.

Nakon rata vratili su se mnogi vojnici iopet postali stražari u Norilsku.Frontovci su se mnogo razlikovali odvojnika koji nisu bili na bojištu. Prijesvega mogla se primijetiti izvjesnademorali-zacija, koja se nije ispoljavalasamo u tome što su bili spremnisudjelovati u »zaradama« žena, već su i

inače bili spremni da učine ono što prijerata ne bi ni pokušali. Nisu se bojalistrogog kažnjavanja. Često sukriminalcima koje su čuvali dopuštali danapuste brigadu i provaljuju u stanoveslobodnjaka. Plijen bi dijelili.

Za političke zatvorenike bila je to velikaprednost jer smo i mi osjetili promjenu.Stražari nas nisu mnogo psovali, a prijesu nas tukli i ubijali. Batina gotovo i nijebilo. Sada je dolazilo do poku-

šaja bijega. U posljednje vrijeme, izrazličitih logorskih odjeljenja bježalo jeviše grupa zatvorenika.

Bjegunci su uglavnom bili političkizatvorenici. Nestalo je nade u amnestiju

ili u radikalnije promjene. Bilo jepoznato da je u ratu jedan dio arhiveNKVD-a bio uništen pa je postojalamogućnost da se negdje skriveno živi.Povratak armije i ratnih zarobljenikapružao je mogućnost da se čovjek izgubiu masi i prisvoji tuđe ime. Ove sučinjenice navele na misao o bijegu i onezatvorenike koji prije na to nisu nipomišljali.

Neki su pokušaji bijega uspijevali. Odbjegunaca bi stizale vijesti da su seprobili. Naravno, nitko nije znao kolikosu dugo poslije toga bili na slobodi.Najveći dio bjegunaca smrzao se uledenoj pustinji ili prašumi. Jedan diouhvatio je NKVD s po-368

moću nomada koji su živjeli u pustinji,ubijao ih na licu mjesta ili ponovnovratio u logor.

Čitavo područje od Norilska doKrasnojarska gotovo je nenastanjeno, aprve veće naseobine počinju tek kodJenisejska, otprilike četiri stotinekilometara daleko. Kod Jenisejskapočinje područje koje je veće odNjemačke i Francuske zajedno i u komese nalazi samo jedna veća naseobina,Igarka, na lijevoj obali Jeniseja. Nadesnoj obali nema većeg mjesta. Tundraje uglavnom močvarno područje,prohodno samo zimi, zbog toga je većinabjegunaca bježala zimi. Bjeguncima sečinilo da je lakše savladati veliku studen

i dubok snijeg nego močvaru i mušice odkojih se čovjek ljeti nije mogao obraniti.Ljeti je stotinu rijeka koje su protjecaletundrom i tajgom postalo nepremostivomzaprekom.

Ljudi su predstavljali najmanju opasnostjer se tako daleko nisu usuđivali nilovci. Jedina živa bića kojih su sezatvorenici plašili bijahu nomadi iNKVD.

Na Tajmirskom poluotoku živjeli suSamojedi koji su se bavili uzgojemsobova i lovom na lisice. U sredinitundre, uglavnom u blizini rijeka ijezera, često bi se ispriječio šator odsobove kože.

Psi veoma slični lisicama, nanjušili bistranca na velikoj udaljenosti. Kad bizalajali, iz šatora bi se pojavio nomad.Stranac je prije bio rado viđen gost, aako je kod sebe imao špirita, mogao jeočekivati naročito ljubazan doček. Noćubi na njegov ležaj dolazila nomadovažena ili kćerka, što je kod njih značilonaročiti dokaz pažnje. Stranca uopćenisu pitali tko je i ponudili bi ga zelenimčajem koji se pije sa solju i sobovommasti.

Ali sada su se nomadi počeli zanimatiima li gost dokumente, a ako ih nemapogostili bi ga još bolje. I dok je gostuživao u gostoljubivosti svojihdomaćina, netko je već krenuo prema

po-stajama NKVD-a koje su se moglenaći na svakih tri stotine kilometara. Nasaonicama koje vuku sobovi ili psiNKVD bi žurio da 369

uhvati bjegunca. Za svakog bjeguncanomad je dobivao nagradu u vrijednostilisičjeg krzna.

Da bi se dokopali slobode, zatvorenicinisu pokušavali samo bježati.

Ministarstva Sovjetskog Savezadobivala su na stotine pisama u kojimasu zatvorenici pisali da su pronašli zlatoili nešto drugo što je vrijedno. Većinatih pisama bila su proizvod mašte, alimnoga su bila i točna.

Poznati učenjak Glazanov otkrio je uNorilsku naslage urana, drugi je logorašjavio da je kraj Norilska naišao nazemno ulje, treći je opet otkrio dosadanajveće nalazište ugljična na svijetu ublizini rijetke Tunguska.

Neozbiljno i fantastično bilo je»otkriće« Gluškova koji je NKVDneprestano bombardirao dopisima o»letećem biciklu«

koji je otkrio. A »mičurinac« Gorskihtio je dokazati da se u Norilsku možesaditi ne samo povrće nego i žitarice.Ovi su ljudi samo u rijetkim slučajevimapostizali cilj.

Već prije u Dudinki, dok sam radio u

luci, pa i sada u Norilsku na željezničkojstanici pristupali su mi mnogi ljudi,govorili mi imena zatvorenika i pitali meda li ih poznajem, znam li nešto o njima.Bile su to žene koje su tražile muževe isinove.

NKVD nije dopuštao da netko u logoruposjećuje politič-

ke zatvorenike. Samo u rijetkimslučajevima rođaci bi dobivali dozvoluza kratkotrajan posjet. Takve dozvolemogao je izdava-ti samo NKVD uMoskvi. Praktički nije imalo nikakvogsmisla tražiti dozvolu normalnim putem.Ili ne bi bilo odgovora, ili bi čovjeknastradao.

Bilo je i hrabrih i očajnih koji, naravno,nisu znali kako politički zatvorenici živeu logorima i koji su polazili na putvjerujući da će naći mjesto gdje senalaze oni koje traže.

370

U većini slučajeva rođaci nisu znali gdjese zatvorenik nalazi.

Adresa koju bi zatvorenik javio nosila jesamo broj poštanskog pretinca beznaznake mjesta. Čak da je mjesto i bilopoznato, na primjer Norilsk, područjelogora toliko je veliko da je nemogućepronaći onoga koga se traži. Zatvorenikse, recimo, može nalaziti u odjeljenjuKalargon, ili Valjek, ili na rijeci

Pjasino, a udaljenosti su veće od dvijestotine kilometara. Unatoč tome bilo jeslučajeva da su rođaci pronalazilizatvorenike, no to je trajalo mjesecima.

Teškoće su počinjale već u Dudinki.Stupanje na područje Norilska vezano jeza naročitu dozvolu. Prilikom napuštanjabrodova putnici su morali pokazatidozvolu za ulazak u Norilsk, a oni kojije nisu imali, ostali su na brodu. Katkadbi netko uspio izmaći kontroli na stanici,ali tada bi ga očekivale nove teškoće.

NKVD je strogo pazio da ne bi prošlanijedna nepozvana osoba. U Norilsku jenemoguće prenoćiti u gostionici bezdozvole.

Samo za veću svotu novca može se naćiprivatno prenoćište.

A onda počinje traženje. Nesretnicaobično vuče zamotuljak u kome se nalazihrana za zatvorenika. Nesretnicadovikuje brigadama koje prolaze:

- Braćo, poznajete li Petrova?

No prije nego što netko odgovori, vojnikzaprijeti puškom.

Danima su takve žene lutale uokolo inisu našle onoga koga su tražile.Događalo se da zatvorenici poznajutraženoga, ali ne znaju u kojem selogorskom odjeljenju tog časa nalazi.Jednom mi se dogodilo da se na putu u

logor grupi približio starac i viknuo ime.Traženi se nalazio u našem logoru.Stražar je slučajno bio dobar čovjek idopustio nam da preuzmemo paket kojije starac donio. Paket smo sretnoprovukli te smo ga predali drugu zajednos pozdravima njegova oca. Ali takvislučajevi bili su veoma 371

rijetki. Rođacima nije preostalo drugonego da ponovno krenu na tisućekilometara dug put kući.

Pročula se strahovita vijest da se BOF(Boljšaja obogatitelna fabrika) srušila.

Ulazeći u Norilsk, putnik bi s desnestrane vidio golemu zgradu BOF-a. Ovajpogon sagradili su »katorgaši« koji su

stanovali u najbližem susjedstvu. Bila jeto moderna zgrada. Uređaji su stizali izAmerike u velikim sanducima. Nasanducima su stajale šarene etikete snatpisom: »Od Ujedinjenih naroda«.

Iz nove tvornice trebala se transportiratiobogaćena rudača u veliku tvornicuudaljenu dva kilometra. Izgradnja se nijepre-kidala niti na minus pedesetstupnjeva. Međutim, to nije biloneuobičajeno jer ovdje nije postojalagrađevna sezona. Ovaj put nije bilodovoljno predostrožnosti, ili se potkralatehnička greška, došlo je nešto toplijevrijeme i jedan dio zgrade se srušio.Odmah se počelo govoriti oštetočinskom radu »katorgaša«.

Kad je do nas stigla vijest o nesreći, čuosam kako je šef stanice upitao ofi cirakoji je čekao vlak znade li nešto pobližeo nesreći.

Ofi cir je odgovorio:

- Nije se dogodilo ništa naročito.

Kad je šef stanice upitao ima li žrtava,ofi cir odgovori:

- Dvadeset i tri mrtva i šezdesetranjenih.

Nisam bio iznenađen. Za ofi ciraNKVD-a broj mrtvih doista je bio samositnica. To jest »ništa naročito«.

372

VIII. POSLIJE REZOLUCIJE

KOMINFORMA

373

NE!

Jednog dana, bilo je to ljeti 1948,upravo sam bio zaposlen zaključivanjemtovarnih dokumenata, kad zazvonitelefon. Podigao sam slušalicu iprepoznao karakterističan Josefov glas.

- Dogodilo se nešto nevjerojatno! - reče.

- Što se dogodilo? - upitao sam.

- Ne mogu ti reći na telefon!

- Govori njemački!

- Ne. Nabavi današnje novine. Ono štoćeš tamo naći moglo bi se usporeditisamo s početkom svjetskog rata, ili soktobarskom revolucijom!

Ostavio sam posao. Bilo mi je svejednošto će se dogoditi na željezničkojstanici. Zaokupila me samo jedna misao:kako da dođem do novina. Potrčao sam uobližnji prodajni odio norilskih pogona.Tamo sam poznavao slobodnjake koji sudobivali novine. Uz put sam pogađaokakav se to događaj može usporediti soktobarskom revolucijom.

Pomislio sam: možda Staljinova smrt!

Kad sam ušao u uredske prostorijeprodajnog odjela stao sam razmišljatikamo da odem. Napokon sam potražioPlotkina. U

njegovoj sobi sjedila je neka žena kojanije znala gdje je Plotkin.

Otišao sam Marjeevu. Bio je u društvunekih ljudi, razgovarali su o poslovnimproblemima. Bio sam začuđen što nitkone govori o tom događaju. Kad jeMarjeev ostao sam, zamolio sam ga dami posudi novine. Odmah je pogodiozašto ih želim. Marjeev je znao da dobropoznajem jugoslavenske prilike.

- Kakvi su to ljudi koji se usuđuju daučine tako nešto - reče mi. - Krasniljudi.

Sjeo sam u kut i počeo čitati. Tek sadasam shvatio zašto mi je Marjeev govorioo Jugoslaviji. Zaista, bio je to svjetskidogađaj 374

prvog reda čije se posljedice u prvomčasu nisu mogle ni naslutiti.

Bio sam sretan što je moja Partija, što subaš moji drugovi rekli: ne!

Kad sam se uvečer vratio u logor,razgovaralo se samo o Ko-minformu,Titu i Jugoslaviji. Mišljenja oposljedicama jugoslavenskog revolta

bila su različita, ali svi su se radovalihistorijskom događaju. Naročito su bilisretni stari komunisti, od kojih su mnogiizgubili vjeru u socijalizam. Sada suvidjeli da u svijetu ima snaga koje suspoznale da je u SSSR-u tiranijazloupotrijebila Marxovo učenje ikompromitirala socijalizam da biodržala vlast nad ljudima.

Svima nam je bilo jasno da Staljin toneće mirno primiti. Staljin je mogaoprogutati sve što su mu predbacivalineprijatelji, ali da mu netko iz vlastitihredova kaže »ne«, to on neće mirnoprimiti.

Bio sam čvrsto uvjeren da će političkizatvorenici platiti »ceh«.

Tako je uvijek bilo. Kad su se uŠpanjolskoj stvari pogoršale, najprije suto osjetili politički zatvorenici. Režim jebio pooštren.

Kad se Crvena armija povlačila predHitlerovim trupama, mi smo moralipodmetnuti svoja leđa. A »hrabri«NKVD »pobjedonosno« je udarao pozatvorenicima. Zašto bi sada bilo druga-

čije?

Čekali smo prve udarce!

Uskoro su se proširile glasine o dolaskutajne komisije iz Moskve. U Norilsku suse počeli pojavljivati visoki ofi ciri

NKVD-a, za koje se znalo da nepripadaju štabu norilskog NKVD-a. Noto nije moralo biti ništa posebno. Svakegodine, u vrijeme kada je Jenisejpostajao plovan, u Norilsk su dolazilesve moguće komisije i kontrole.

Komisija je boravila tri tjedna. Za tovrijeme posjetila je nekoliko logora.Kada je komisija otputovala, počeli suispražnjavati 375

pojedina logorska odjeljenja, azatvorenike raspoređivati u drugaodjeljenja. Govorilo se da će se nekalogorska odjeljenja pretvoriti u zatvore ida zatvorenike iz tih zatvora neće voditina rad. Neki su tvrdili da novi logorinisu određeni za nas već za osuđene

ratne zločince. Govorkalo se čak i onekim pojedinostima režima koji ćetamo vladati. Neki su pričali da ćezatvorenike, kao u carističkoj Rusiji,baciti u lance pričvršćene za kolica i daće ih tako voditi na rad. Što je od ovih»paraša«, tako smo u logoru nazivalisvaku novu vijest, bila istina, a štoizmišljotina, nitko nije znao.

Raspoloženje je bilo naelektrizirano.»Paraša« je slijedila »pa-rašu«. Strah jezahvatio i slobodnjake koji su svojukaznu već odslužili. Govorkalo se da ćebiti zatvoreni svi koji su ikad bili ulogoru. No u svemu tome jedno je bilosigurno: nešto se spremalo.

Nemir se pojačao kad se saznalo da supogoni u Norilsku primili instrukcije osastavljanju lista onih zatvorenika kojisu prijeko potrebni za normalan radpogona. A to više nije bila glasina, većčinjenica iz koje se moglo zaključiti dase nešto sprema.

Upitao sam vodećeg činovnika norilskeželjezničke uprave što je istina u vezi stim listama. On mi povjerljivo ispričada takve liste stvarno postoje, da sespominje i moje ime, ali da mi ništapodrobnije ne može reći.

U drugoj polovici kolovoza pozvali sume u ured III logorskog odjeljenja.Upravitelj radnog odjela rekao mi je dasutradan ne treba da idem na posao.

Upozorio me da ne napuštam baraku i dačekam njegov poziv.

I ja sam bio ispunjen nervozom koja jeposljednjih tjedana vladala. Naređenjeda ne napuštam baraku još više meuzbudilo.

Razmišljao sam što to znači. Raspitivaosam se kod znanaca da li je još netkodobio slične upute ne bih li saznao tičuli se te mjere grupe zatvorenika ili samomene. Uvjerio sam se da nijednog odmojih znanaca nisu pozvali.

376

U sedam sati ujutro pojavio senadglednik da pregleda jesu li svi

spremni za rad. Tom prilikom ponovnome upozori da ostanem u baraci i da uosam sati dođem u logorski ured.

Nekoliko minuta prije osam javio sam sešefu radnog odjela, ovaj je telefonomnazvao stražarnicu i pitao da li jespremna pratnja za operativnoodjeljenje. Kad sam to čuo, znao samkamo me vode: ponovno u omrznutuzgradu NKVD-a!

Nakon nekoliko minuta čekanja zazvonioje telefon. Netko je javio da je stražaspremna. Šef radnog odjela reče mi dase javim stražarima, opomenuo me da nesvraćam u barake. Ali tada se brzopredomislio i rekao nekom činovniku:

- Otpratite ga do izlaza i predajte straži!

Preuzela su me dva naoružana vojnika.Odlučili su da pođemo dužim putem jerim se nije žurilo. Polako smo prolazilipoznatim putem prema centru Norilskagdje se nalazila duga dvokatna zgradaNKVD-a. Iz daljine sam vidio novi dioBOF-a. Zatvorenici su podizali srušenezidove. Kad smo došli u blizinuželjezničke pruge, upravo je prolazioteretnjak i morali smo čekati.

Vojnici mi zapovjede da kleknem, i jasam ih poslušao. Kad je vlak prošao,smio sam ustati.

377

SASLUŠANJE

Kad smo stigli u zgradu NKVD-a vojnikobavijesti dežurnog da sam iz IIIlogorskog odjeljenja i pruži mu nekucedulju. De-

žurni nekoga pozove. Uskoro se pojaviofi cir i reče vojnicima da pričekaju.

Pošao sam za njim kroz tamni hodnik.Kad smo došli pred vrata na kojima senalazila tabla s natpisom »Načelnikoperativ-nog odjela NKVD-a«, ofi cirtiho pokuca, otvori vrata, provuče glavui upita:

- Slobodno?

- Uđite! - začuo se odgovor.

Ofi cir me uvede. Pozdravio sam.

Kraj stola je stajao Polikarpov koga samdobro poznavao. Kad sam ga ugledaosjetio sam se kako me jednom rukamadržao za vrat i vikao: - Zadavit ću te,zadavit ću te!

Kraj prozora je stajao nepoznati ofi cirNKVD-a, isto tako po-deblji kao iPolikarpov. Kad se okrenuo primijetiosam da na zlatnim epoletama protkanimplavim tankim prugama ima tri velikezvijezde. Pukovnik, dakle!

- Sjednite - reče Polikarpov i pokaže nastolicu u blizini pisa-

ćeg stola.

Kad sam sjeo, Polikarpov takođerzauzme svoje mjesto, a na čelo stolasjedne pukovnik.

- Kako je? - upita me Polikarpov.

- Zadovoljan sam.

- Ah, zadovoljan, to nisam od vasočekivao. Gdje radite?

- Na željeznici - odgovorio sam.

- Što, vi imate propusnicu?

378

- Ne, radim u tovarnom odjeljenju.

- Može li se to bez propusnice? Pa to jeveoma zamršeno.

- Ide nekako.

- Trebalo bi vam dati propusnicu, bilobi vam lakše, ionako ste napolaslobodan čovjek.

Slušao sam ga i mislio što znači ovajnačin razgovora na koji nisam bionavikao. Zašto je Polikarpov postao tako»human«?

- Koliko ste dugo u zatvoru i logoru? -umiješa se pukovnik u razgovor.

- Dvanaest godina - odgovorio sam.

- Kolika vam je kazna?

- Dva puta po deset godina.

- Kako to dva puta? - pukovnik se tobožeiznenadio.

Najprije sam mu ispričao kako samgodine 1936. u Moskvi dobio desetgodina, zatim 1943. drugi put desetgodina. Sve mi se to počelo gaditi jersam znao da oni vrlo dobro znaju sve štoim govorim. Kome je bila potrebna ovakomedija?

- Sada imate mogućnost da budeteoslobođeni, o vama ovisi hoćete li tu

mogućnost iskoristiti - reče pukovnik.

Iznenadio sam se. Što to opet znači,razmišljao sam i nastojao da se to neprimijeti.

- Odakle poznajete Tita i ostalejugoslavenske rukovodioce?

Bilo mi je jasno da pukovnik dobro znaodakle poznajem rukovodioce KPJ, alimorao sam odgovoriti na njegovopitanje.

Ukratko sam počeo govoriti o svomdjelovanju u Jugoslaviji.

Pukovnik me prekine i zamoli da budemšto opširniji i da ne zaboravim i

najsitnije detalje o boravku uJugoslaviji, o vođama jugoslavenskeKP, o susretima s jugoslavenskimfunkcionarima u inozemstvu i u SSSR-u.

379

- Jeste li pročitali rezolucijuKominforma?

- Jesam.

- Što kažete?

- Ja sam zatvorenik i moje mišljenje nijevažno.

- Kad vas pitam što mislite, onda toznači da očekujem otvoren odgovor.

- Pukovnikov glas još je uvijek biosladak.

- Na to pitanje ne mogu vam odgovoritijer nisam pratio tok događaja, a o svemutome saznao sam iz novina. A već je iprije bilo nekih saopćenja o kojima ništane znam.

- Vjerujete li ono što ste čitali unovinama?

- Odviše tražite od mene. Vi ste ofi cirNKVD-a, a ja sam zatvorenik. Mojpoložaj me sprečava da o tome govorimiskreno.

- Izjavljujem vam da se ničega ne moratebojati - hladno mi odgovori pukovnik.

Počeo sam razmišljati, ali nisam semogao sabrati. Što hoće od mene.Polikarpov me prekine u razmišljanju:

- Želite li čaja, ili nešto za jelo?

- Rado bih popio čaj, ali jesti neću.

Djevojka je donijela tri čaše čaja slimunom. Bio je to prvi limun koji samvidio poslije više od jednog desetljeća.

Kad sam popio čaj, pukovnik je staopripovijedati da je bio u Jugoslaviji i dapozna većinu vođa. U svoj govor ubaciobi s vremena na vrijeme hrvatsko-srpskeriječi. Stekao sam utisak da je zaista biou Jugoslaviji. Napokon reče:

- Banda koja se prodala imperijalistimaneće dugo ostati na vlasti.

Jugoslavenski narod nalazi se na straniSovjetskog Saveza, u svim krajevimaJugoslavije bukte ustanci. Dani Titovebande su odbrojani.

380

Slušao sam ga i šutio. Način na koji jegovorio bio je sličan frazama usovjetskim novinama. To za mene nijebilo ništa novo.

Kada je završio svoju priču, pukovnikme upita:

- Jeste li spremni da nam pomognete?

- Ne znam kako bih vam ja mogaopomoći?

- Tražimo od vas da izjavite da vam jepoznato kako su ti ljudi već u onovrijeme bili povezani s policijom.

- Ne mogu izjaviti kada mi je poznatoupravo suprotno. U vrijeme kad sammorao napustiti Jugoslaviju, Tito iPijade nalazili su se na robiji uLepoglavi.

- To nije važno. Ako nam želite pomoći,ne smijete misliti na takve pojedinosti.

- Izgubio sam slobodu, ali još uvijeknisam izgubio savjest.

- Zar ne vjerujete sovjetskoj vladi? -oštro upita pukovnik.

- Došao sam u Sovjetski Savez zato štosam vjerovao sovjetskoj vladi.

- Sovjetska vlada vam kaže da jevodstvo jugoslavenske Komunističkepartije banda imperijalističkih agenata.Vjerujete li to ili ne?

- I mene su osudili kao agenta iakonikada u životi nisam imao veze sGestapom.

- Sada ne govorimo o vama, već ovodama jugoslavenske partije.

- Ne znam što se u međuvremenu

dogodilo s tim ljudima i ne mogu datisvoj sud o onome što se danas događa.Znam samo to da su u vrijeme kada sams njima imao veze bili pošteni komunisti.

- Ponavljam vam da sada imatemogućnost da se domognete slobode.

381

Dani jugoslavenskih izdajica suodbrojeni. Vi znate da smo zgazilikolosa kao što je bila HitlerovaNjemačka. S Jugoslavijom ćemo bitigotovi za nekoliko sati.

- Ne mogu vam pomoći - odgovoriosam.

- Razmislite. Još jednom ćemorazgovarati. Na rad ne morate ići,odmarajte se.

Rekao sam pukovniku da bih radijeodlazio na posao i da mi je teže sjediti ubaraci.

- Ne! Zasada nećete ići na rad.

Polikarpov je telefonirao, došao je oficir i odveo me u hodnik, ponovno mepreuzela straža.

Krenuli smo prema logoru.

Kad sam se vratio u logor, svi sunavalili htijući saznati gdje sam bio. Alija sam se povjerio samo jednom

čovjeku. Kad sam mu govorio o ponudikoju su mi učinili, Josef reče:

- Podla banda, uzeli su nam slobodu, asada hoće uzeti i čast.

Nakon dva dana ponovo sam sjedio predpukovnikom i Polikarpovom.

- No, kako je?

- Kao obično.

- Jeste li razmislili?

- Nisam imao što razmišljati.

- Kako to treba da razumijem?

- Mogu vam ponoviti samo ono što samvam već rekao, ja za takve stvari nisampogodan.

Pukovnik je šetkao neko vrijeme amo-tamo po sobi. Kad je ponovno sjeo,reče:

- Da, Polikarpov mi je rekao da stenepopravljiv element.

Dobro, možete ići.

382

Ustao sam.

- Jeste li nekom govorili o našemrazgovoru? - upita me.

- Ispričao sam to jednom čovjeku.

Pukovnik skoči. Lice mu je bilo crveno,a oči su mu nabrekle kao da će iskočitiiz duplja.

- Štaaa? Kome ste pričali? Samo zbogtoga trebalo bi vas stre-ljati!

Rekao sam mu ime i dodao da pred timčovjekom nemam tajni.

- Ah, to je onaj, znam već, ne, nije samoon vaš prijatelj, ovdje postoji čitavakominternška banda koja zahvaljujućitakvima -

pukovnik pokaže na Polikarpova - jošuvijek hoda uokolo. - Zatim se okrene

Polikarpovu:

- Neka potpiše revers.

Polikarpov pođe u susjednu sobu iz kojese vrati noseći oti-snuti list papira.Napisao je moje ime i pružio mi papirda ga potpišem.

Čitao sam sadržaj: »Izjavljujem danikome neću govoriti o ovomerazgovoru. U protivnom slučaju bit ćukriv zbog izdaje državne tajne.«

Potpisao sam cedulju.

Kad sam ponovno bio na ulici, solakšanjem sam uzdahnuo.

Bio sam uvjeren da me neće vratiti ulogor, nego u tamnicu. Čitavim putemrazmišljao sam o posljedicama koje meočekuju. Sjetio sam se koliko sam čestogovorio samom sebi dok sam radio naželjeznici i bio sit da to ne može dugopotrajati i da će se sigurno opet neštodogoditi. Sada se dogodilo ono čegasam se plašio. A što me očekuje? Hoćuli opet morati na teške radove?

Prošlo je nekoliko dana. Sjedio sam ubaraci i primao normalan »pajok«, ali narad nisam smio odlaziti. Kad samjednom po-383

kušao otići na posao, nadglednik mevratio. Isto mi se dogodilo kad sam topokušao u noćnoj smjeni. Već sam se

nalazio s druge strane vrata kad meopazio komandir straže koji mepoznavao.

To ne može dugo potrajati, mislio sam.Dosada mi nije bio poznat ni jedanjedini slučaj da netko nije smio na rad anije bio bolestan. Nastojao sam otići naposao da bih stupio u vezu s prijateljimaiz drugih logorskih odjeljenja i da bih ihobavijestio o tome što se dogodilo. Imaosam mnogo razloga da se bojim da ćeNKVD nakon razgovora s pukovnikomprotiv mene poduzeti izvanredne mjere.Moglo se dogoditi da ću zbog »pokušajabijega« biti ubijen, ili ću u »karceru«odjednom umrijeti »od kapi«.

Nisam mogao doći u vezu s prijateljima.

Dani su prolazili, a ja sam ležao naprični, čitao knjige i nitko me nije dirao.

Drugi rujna dogodilo se nešto što nisamočekivao.

U baraku je ušao šef radnog odjela upratnji nadglednika i logorskogpolicajca. Došli su kada su zatvorenikeodveli na rad.

Dežurni je skočio sa svog mjesta iizderao se:

- Pozor, zatvorenici!

- Gdje je Štajner? - upita šef radnog

odjela i uputi se prema meni. Umeđuvremenu me ugledao.

- Spakujte svoje stvari, krevetninu ćepreuzeti i predati dežur-ni.

Nisam ih pitao kamo me vode.

Uzeo sam vreću u kojoj sam imao rublje,čiste hlače, žlicu i limeno posuđe.

Unutra sam strpao pokrivač i jastučić. Uočekivanju da će se nešto dogoditi,nabavio sam četiri porcije kruha,kilogram šećera, a sakrio sam i četrdesetrubalja.

U pratnji ove četvorice krenuo sam uured. Bio sam uvjeren da me tamo vode

da bi izvršili formalnosti koje su bileuobičajene 384

prilikom prijelaza u drugi logor. Aliumjesto toga odveli su me u maluprostoriju koja se nalazila u hodnikulogorskog ureda.

Stavio sam vreću u kut i šetkao amo-tamo ne misleći na to da se smjestim.Smatrao sam da ću tu ostati kraćevrijeme, koliko je potrebno da se ispunedokumenti za prevođenje u drugi logor.

Prošla su dva sata, nitko se nije pojavio.Morao sam na zahod.

Pokucao sam na vrata, ali nitko nijeodgovorio. Kucao sam dalje.

Napokon se javi glas s druge strane:

- Zašto kucaš?

- Zašto ste me zaključali? - upitao sam.

- Ne znam. Rekli su mi da meni kažešako nešto trebaš.

- Moram na zahod!

Vrata su se otvorila, preda mnom jestajao kurir logorskog ureda. Ponovnosam ga pitao što to sve treba da znači,ali on ništa nije znao. Otpratio me dozahoda, zatim me ponovno odveo usobicu i za mnom zaključao vrata.

Tek sada sam primijetio da se na

prozorima nalaze rešetke.

Inače mi se svidjelo, mislio sam kako bibilo lijepo ovdje stanovati, ići na rad iposlije rada čitati knjigu ili slušatiradio.

Uvečer mi je kurir donio juhu, ribu ikašu. Poslije večere spremio sam se zanoćenje. U jednom kutu prostro sam»bušlat«, variranu dolamicu, iz vrećesam izvadio jastuk i pokrivač i legao.

Nije loše! Samo odviše nisko za glavu.Pod jastuk sam stavio vre-

ću. Sada je bilo dobro. Zatim samgledao kroz prozor kako se brigadevraćaju s posla i penju na brdo da bi

dospjele u barake.

Dozvao sam neke znance i oni su došlido prozora. Mogao sam nesmetanorazgovarati. Svi su bili veoma začuđeni,mnogi su očekivali da će se i njimanešto dogoditi.

Vijest o mom zatvaranju brzo seproširila logorom. Poznati i nepoznatidolazili su pod moj prozor. Nitko nijeznao da sam za-385

tvoren nakon razgovora s pukovnikom,zato su se čudili. Većina me molila da ihobavijestim o svemu što će se dogoditi.Obećao sam. Mnogi su mi donosili kruh,šećer i druga jela. Neki su mi davali čaki novaca. Po tome sam zaključivao da su

uvjereni da me ne očekuje ništa dobra.Slijedeći dan ova je solidarnost zauzelatakve razmjere da u moju vreću više nijemogao stati ni komadić kruha. Bio samdirnut kako su se opraštali.

Četvrti rujna u jedanaest sati prije podnepojavio se šef radnog odjela iopunomoćenik našeg logora.

- Uzmite svoje stvari i pođite s nama -reče šef.

U hodniku logorskog ureda stajala jegrupa od dvadeset zatvorenika.Priključio sam se. U toj grupi nalazili suse i neki od onih koji su me molili da ihobavijestim kamo će me odvesti. Sadasmo zagonetku trebali riješiti zajedno.

Iz kuhinje su donijeli veliki sandukkruha. Svaki je dobio dva kilograma,dvije slane haringe i pet kocki šećera.

Po tome smo zaključili da nas očekujedalek put jer je količina namirnicaodgovarala dvodnevnoj normi.

Dakle, ne idemo u norilski zatvor!

Veselio sam se. Jer ono što sam za ratadoživio u norilskom zatvoru još me idanas pritišće poput more. Ali kamo ćenas odvesti? Razgovarali smo samo otome. Kad su nas vodili iz logorskogureda, zatvorenici koji su se nalazili ulogoru izišli su iz baraka.

Noćna smjena nije spavala, svi su nas

pratili do izlaza.

Nadglednik i logorska policija gonili suzatvorenike s vrata, ali znatiželjnici bise uvijek ponovno vraćali. Kad su sevrata otvorila, svi su uzviknuli:

- Sretno, drugovi!

Nas dvadesetak pratilo je dvanaestvojnika i jedan ofi cir. Prolazili smokroz ulice Norilska u smjeru željezničkestanice.

386

Prije deset godina vodili su me kroz oveiste ulice. Tada se ovdje nalazilo sveganekoliko drvenih kuća, a sada su slijeva

i zdesna stajale kamene i drvenedvokatne kuće. Iz kuća su izlazili ljudi, akad smo prolazili pored Centralnebolnice, bolesnici su izišli na prozore imahali nam. U Norilsku nije bilarijetkost da zatvorenike vode ulicama,ali naš je prolazak iz neobjašnjivihrazloga postao velik događaj.Razmišljao sam o tome zašto naša grupaizaziva tako veliku pozornost i zaključioda je to posljedica glasina u vezi sRezolucijom Kominforma.

387

ODLAZAK IZ NORILSKA

Kad smo stigli na željezničku stanicu,pred nama se pružala neobična slika.

Pred zgradom je na zemlji sjedila velikagrupa zatvorenika, otprilike tri stotineljudi. Nas su priključili toj grupi pa smoi mi sjeli na pod.

Dan je bio lijep, ljepšega nisam vidio uNorilsku. Oko željezničke stanice stajaloje na stotine ljudi: slobodnjaka izatvorenika, žena, muškaraca i djece.Neki su pokušavali da nam se približe.Kako je i straža bila pod utjecajemopćeg raspoloženja, mogli su nampredavati paketiće. Morali smo sjediti uredovima, ali smo neprimjetnoizmjenjivali svoja mjesta da bismo bilibliže prijateljima. Primijetio sam Josefakoji mi je mahao. Odšuljao sam se knjemu.

Prvi put je netko izgovorio riječ: kopno.Norilsk nije otok, ali velika udaljenostod »Velike zemlje« i činjenica da se uNorilsk može doći samo vodenim ilizračnim putem, stvorila je pojam da senalazimo na otoku, što nije imalo veze sgeografskim činjenicama već sosjećajem. Ali većina nije u to htjelavjerovati, pa tako ni ja. U grupi bijahusakupljeni tzv. »opasni elementi«.Uglavnom su to bili bivši partijskifunkcionari i upravitelji velikih pogona.

Nisam mogao vjerovati da pooštravanjerežima, koje je provodio NKVD, trebada se dogodi izvan Norilska. Rekao samto ostalima. Neki su mislili da nas vodena neki otok u Karskom moru.

Drugi su opet smatrali da nas vode uugljenokop Kajerkan koji je udaljenpedeset kilometara od Norilska.

Kad je prošao šef tovarnog odjeljenjanorilske željeznice, upitao sam ga zakoje su mjesto određeni vagoni. Gilelsmi je odgovorio:

- Za Dudinku.

388

Bilo je jasno da verzija o ugljenokopuotpada.

Sjedili smo nekoliko sati. Bili smozadovoljni što još malo ostajemo uNorilsku gdje smo preživjeli toliko

patnji, gdje smo proveli deset krvavihgodina. Među ženama koje su stajaleuokolo bilo je i takvih čiji su se muževi iočevi nalazili u našoj grupi.

Sada su stajali ovdje i morali su serastati. Kad su stigli vagoni i kad su bilaprozvana prva imena, začuo se plač.

Jedan je vagon bio pun. Ofi cir je izvanazatvarao vrata, kad do naše grupe dotrčineka žena i glasno reče:

- Drugovi, vode vas u zatvor u Irkutsk!

Svi smo bili užasnuti tom viješću.Zatvorenik koji je poznavao ženu upita:

- Odakle to znate?

- Rekao nam je to šef sanitetskogodjeljenja.

Ukrcavanje je trajalo dugo jer su svakogpoimence prozivali i provjeravalipodatke.

Mogao sam baciti posljednji pogled naokolicu željezničke stanice. Lijevo senalazio logorski odio »katorgaša«, astraga vi-

šekatna zgrada novog BOF-a. Desno senalazilo drugo logorsko odjeljenje, ukojem sam boravio neko vrijeme. Izamene na bre-

žuljku uzdizala se dvokatna zgradanorilske željezničke direkcije, a zdesna

se mogla vidjeti zgrada norilskogNKVD-a. Posljednje kletve uputio samtoj zgradi i neljudima koji u njoj rade.

Kad su me prozvali bilo je već tamno.Popeo sam se u vagon i legao međudrugove koji su već ležali na podu. Mojsusjed je bio Edi Schreidel, mladiAustrijanac. Netko je zapalio svijeću.

Mogao sam vidjeti lica drugova koji suležali ili su se zgurili po kutovima.Šutjeli su.

Poslije desetogodišnjeg boravka uNorilsku odlazimo u nepoznato. Nanovom mjestu ponovno treba da započneborba za 389

golu egzistenciju. Mnogima je dozavršetka kazne nedostajalo samonekoliko mjeseci, mnogi su se supravama pogona dogovorili da će kaoslobodnjaci ostati na svojim radnimmjestima. Sve je to sada propalo.

Čuli smo prodoran zvižduk lokomotive.

Vlak je polako krenuo. Oko ponoći netkoje primijetio da smo prošli stanicuKajerkan. Pretpostavka da nas vode uugljenokop defi nitivno je odbačena.

U osam sati stigli smo na željezničkustanicu Dudinka. Vojnici su otvaralivrata.

- Izlazite!

Istovarili smo svoje zamotuljke. Moralismo stajati pred vagonom. Počela jeuobičajena procedura prozivanja idrugih formalnosti. Kad je sve bilogotovo stali smo u petororedove, akomandir straže govorio je o pravilimaponašanja za vrijeme marša. Napokonsmo krenuli u smjeru Peresilke, etapnestanice Dudinke.

U ovo doba ovdje je bio živ promet.Barake su bile prepune.

Toplo vrijeme omogućilo je dazatvorenici spavaju na otvorenom.Zatvorenici su prodavali i mijenjalirobu. No, prodavači, novi logorskistanovnici, nisu još poznavali trikovekriminalaca.

Često bi davali stvari a da za njih ništane bi dobili. Bilo je smiješno gledatikako bivši SS-ofi ciri pregovaraju sasvojim kupcima kojima su za košulju ilihlače davali kruh i šećer. Židovi sbečkog sajmišta mogli bi im pozavidjetina trgovačkom talentu.

Smjestili su nas u baraku po nalogunačelnika norilskog logora Voronovakoji je došao u Dudinku da bi ličnonadgledao transportiranje starihnorilskih logoraša.

Za boravka u Dudinki pripremali su namposebno jelo koje se izdavalo naposebnom šalteru. Voronov je naredioda nam se prodaju živežne namirnice, a

mogli smo kupiti »mahorke« i pa-390

pirose. Uprava norilskih pogona žalilaje što odlazi naša grupa zatvorenikatoliko zaslužnih za gradnju pogona. Alito nije sprije-

čilo Voronova da nam i dalje laže. Kadje došao na etapnu stanicu i raspitivaose kako se osjećamo, neki su ga upitalikamo idemo.

Voronov je začuđeno pogledao. - Šta, vine znate?

- Ne - odgovorili smo.

- Takva svinjarija, rekao sam Dvinu davam kaže. - Dvin je bio njegov zamjenik.

- Nama nitko ništa nije rekao.

- Šalju vas u sjeverni Kavkaz.

- U sjeverni Kavkaz? - upita jedan odzatvorenika.

- Da, u sjeverni Kavkaz. Tamo se sadagradi pogon za obojene metale podupravom general poručnika Rapoporta.On je zamolio da vas kao iskusnestručnjake prepustimo njemu.

Većina je znala da je to laž, ali bilo je itakvih koji su mu vjerovali.

Sedmi rujna 1948. pročula se glasina daje u luci usidren putnički brod »JosifStaljin«, a u potpalublju se nalazi

nekoliko stotina zatvorenika. Kada ihistovare, mi bismo trebali zauzetinjihova mjesta.

Sada sam se i ja uzbudio. Zar zaistaodlazimo na kopno?

I zaista, nakon nekoliko sati, s drugestrane bodljikave žice vidjeli smo novopridošle zatvorenike kako čekaju dabudu pušteni u logor. Prepoznali smo ihpo različitoj odjeći. Bilo je njemačkihuniformi, neki su na kapama imalimrtvačke glave, oznake hitle-rovog SS-a, a mnogi su imali uniforme sovjetskearmije. Iako je bilo toplo, neki su nosilipustene čizme, a to su bili oni koje suuhapsili još zimi.

Novi su dugo vremena stajali s drugestrane sve dok ih nisu počeli prozivati.Često se čulo kako ofi ciri krivoizgovaraju nje-391

mačka imena pa se neki zatvorenici nisuodazivali. Nismo im se smjelipribližavati jer je stroga kontrolalogorske policije branila svaki pristup.

Ali slijedećeg dana mogli smo s novimanesmetano razgovarati. Započela je ikupoprodaja. Bili su izgladnjeli ipokušavali su svoju imovinu promijenitiza kruh.

Osmi rujna u pet sati ujutro naredili sunam da se spremimo za odlazak.

Strpao sam svoje stvari u vreću, a vrećuza kruh ostavio sam u ruci da bih u njustavio hranu za put koju će nampodijeliti.

Nakon dva sata čekanja začula sezapovijed:

- Postrojite se!

Uzeo sam vreću i požurio u dvorište.Pred izlazom su već stajali ofi ciri ivojnici. Pošto bi svakog pojedinačnoprozvali, morao se skinuti dogola.Slijedilo je temeljito pretraživanjestvari i tijela.

Kada sam prošao i ovu proceduru,odveli su me iz logora na mjesto gdje su

čekali oni koji su već pregledani.Ponovno je započelo prozivanje.

Stupali smo u petororedovima ulicamaDudinke prema luci.

Već izdaleka smo ugledali putnički brod»Josif Staljin«. Bio je to novi brodsagrađen u sovjetskoj zoni Njemačke.Brod je redovito saobraćao izmeđuKrasnojarska i Dudinke.

Kad smo stajali pred usidrenim brodomosjetio sam olakšanje.

Kad su me prije deset godina doveli uDudinku i kad sam vidio ovaj bijednikraj, nisam vjerovao da ću ga ikada živnapustiti. Ali ipak sam preživio

najstrašnije trenutke života. Radovaosam se tome iako je radost zasjenjivalatuga što mnogi od mojih drugova nisudoživjeli taj čas. Mnogo sam mislio naRudolfa Ondračeka i Kerošija Molnara.

392

NA BRODU »JOSIF STALJIN«

Od daske za iskrcavanje pa sve dopotpalublja stajali su vojnici sotkočenim automatima pored kojih smopojedinačno prolazili.

Široke drvene stepenice vodile su upraznu prostoriju, svatko se trudio danađe mjesto u kutu. Sjeli smo, alineprestano smo se morali stiskati da

bismo učinili mjesta novima. Uskoro jepotpalublje bilo tako puno da smosjedili stisnuti rame uz rame. Sitniprozorčići s rešetkama morali su seotvoriti da bi ušlo dovoljno zraka.Ulazna vrata su zatvorili. Četirinaoružana stražara zauzela su svojamjesta na stepenicama ispred ulaza.

Uzbuđenje se polako stišalo. Svi su senekako smjestili. Neki su izvadili hranu ipočeli jesti.

Tek sada sam imao priliku da pogledamoko sebe i vidim tko su moji najbližisusjedi. Pored mene sjedio je EdiSchreidel, s njim sam se upoznao 1946.kad je s grupom Austrijanaca stigao uDudinku, zatim Leo Braginski, bivši

državni tužilac Dnjepro-petrovska, mojlijevi susjed bio je Viktor Strecker,rudarski in-

ženjer, Nijemac koji, poput mnogihNijemaca rođenih u Rusiji, nije znaonijedne riječi njemački. Ostale samsamo površno poznavao.

Kasno uveče, kad je električno svjetloveć dugo gorjelo, brod je napustio luku.Kroz malene prozorčiće vidjeli smoposljednji put primitivne zgradeDudinke i pristanište. Kad se moglavidjeti još samo gola tundra, okrenuosam glavu od prozorčića. Osjećao samkako nas brod vozi u novu neizvjesnost.

Kada smo nešto pojeli, postali smo

razgovorljivi. Sa svojim susjedimarazgovarao sam o proteklim danima, oživotu u Norilsku i o tome što namdonosi bliska budućnost. Bilo je većkasno kad je sve utihnulo. Morali smoizmišljati različite kombinacije ipoložaje da bismo se nekako naslonili izadrijemali.

393

Slijedećeg jutra vojnici su otvoriliširoka željezna vrata. Mogli smo vidjetigornju palubu na kojoj su se nalazilislobodni putnici. Pred vratima je stajalagrupa naoružanih vojnika. Nešto daljevidjeli smo putnike kako sjede na svojimzamotuljcima i drvenim kovčezima. Nekisu pokušavali da zavire u unutrašnjost,

ali vojnici su ih otjerali. To nije smetalodruge da ponovno pokušaju.

Vojnici su donijeli doručak, košare snarezanim kruhom u porcijama i posudes čajem. Mog susjeda Braginskogpostavili su za starješinu i on je snekoliko vojnika preuzeo čaj i kruh iravnomjerno to dijelio. Dijeljenje jeproteklo mirno, bez svađe uobičajene ulogoru. Poslije doručka ponovno suzapočele priče i razgovori. Pojedinci suse s mukom probijali preko tuđih glavado svojih prijatelja. Svi su skinuli cipeleda bi se lakše mogli kretati.

Oko podne dobili smo vrući proso sgrahom. Stražari su nam obećali da

ćemo i za večeru dobiti nešto toplo, alinije bilo tako.

Slijedećeg jutra rekli su nam da nemadrva za kuhanje, obećali su nam da ćenas u Igarki opskrbiti toplim jelom.

Toplo jelo dobili smo tek drugog danakasno poslijepodne.

Uveče sam razgovarao sa Schreidelom.Pričao mi je o Austriji i svojim ratnimdoživljajima.

Edi Schreidel, sin imućnog seljaka izRudentala blizu Beča, ušao je početkomrata u njemačku vojsku i sudjelovao uafričkom pohodu pod vodstvom generalaRommela. Kad je afrički korpus bio

poražen, Edi je pao u zarobljeništvo.Pošto se neko vrijeme nalazio u logoruza ratne zarobljenike u Engleskoj,prebačen je u Ameriku gdje je došao ulogor u državi Main. Kao antifašist, Edije išao u neku školu u kojoj suAmerikanci njemačke zarobljenikeupoznavali sa životom u Americi. Nakonsvršetka rata Edi se među prvima vratiou domovinu. Ali nije se dugo radovaoslobo-394

di. Rudental se nalazio u ruskoj zoni.Jednog dana pozvali su ga ugradonačelnikov ured. Kad je ušao usobu, tamo su se nalazila dva ruskavojnika. Gradonačelnik reče Ediju daruski vojnici žele vina i zamoli ga da im

proda deset litara. U ono vrijeme novacje bio gotovo bezvrijedan, i nitko niježelio prodati dobro rudental-sko vino,ali Edi nije htio odbiti gradonačelnikovumolbu. Ruski vojnici slijedili su Edija unjegov vinski podrum koji se nalaziodaleko od njegova stana.

Rusi su dobili vino i platili određenusvotu. Edi je otišao u gostionicu, gdje jeimao sastanak s prijateljima. Nakonnekoliko sati u gostionicu utrčaše seljacivičući:

- Ti sjediš ovdje, a Rusi pljačkaju tvojpodrum!

Edi skoči i u pratnji prijatelja otrčiprema podrumu. Uz put su sreli grupu

ljudi koja se tukla sa tri ruska vojnika.Edi, koji je bio malo pri piću, takođernavali na Ruse. Vojnicima je uspjelo dase oslobode. Sjeli su na motor sprikolicom, koji je stajao pred vinskimpodrumom, i odjurili iz sela. Tek sada jeEdi saznao pojedinosti pokušaja pljačkevinskog podruma. Bili su to oni isti Rusikojima je prodao vino. Kada su saznaligdje se nalazi podrum, više nisu smatralipotrebnim da zamole vlasnika da improda vino, nego su se motorom dovezlipred podrum, željeznim šipkamaprovalili vrata i napunili kante vinom.Ali kad su izlazili iz podruma vidjeli suih seljaci i spriječili ih da odu.

Poslije toga Edi se vratio svojim

prijateljima u gostionicu da proslavi»pobjedu«. Nakon tri dana pojavio seodred enkavedeovaca, opkolio selo iuhapsio osamnaest seljaka koji susudjelovali u tuči. Uhapšenike su odveliu Baden i nakon nekoliko tjedanaistražnog zatvora stavili pred ruski vojnisud, koji je izrekao šest smrtnih kazna,dok su ostala dvanaestorica bila osuđenana deset godina zatvora. Edija su odveliu Norilsk gdje je bio dvije godine, asada je zajedno s nama putovao unepoznatom pravcu.

395

Brod se s naporom kretao uzvodno,ponekad bi se zaustavljao u rijetkimnaseljima da primi tovar i putnike. Noću

smo na nekim pristaništima čuli kakotovare teške lance. Ovaj posao obavljalesu žene. Prilikom pretovara tih teškihlanaca pjevale su žalosne pjesme. Nanas je to djelovalo veomadeprimirajuće.

396

U KRASNOJARSKU

Sedmog dana putovanja brod je stigao uokružni grad Krasnojarsk. Najprije jepristao uz lijevu obalu. Kad su putniciizišli, krenuo je na desnu obalu Jenisejai pristao na provizornom pristaništu.Nakon kratkog vremena otvorila su sevrata. Vojnici su nam zapovjedili daiznesemo bačve koje su za vrijeme

putovanja služile kao »kible«. Kad je itaj posao bio završen, ponovno su nasstali prozivati kao prilikom ukrcavanja. Isada je red naoružanih vojnika formiraostazu koja je vodila do obale.

Uspeli smo se na strmi brijeg, koji je odobale vodio na rav-nicu na kojoj senalazila desna strana Krasnojarska. Upratnji vojnika i policijskih pasa, kojesu vojnici vodili na uzici, stupali smokroz još neizgrađeni dio grada. Nekolikotvorničkih zgrada i stambenih kuća.Ovdje se stvara nova naseobina. Vidjelase druga obala, povezana željezničkimmostom. Dvanaestak dimnjaka str-

šilo je u nebo. Krasnojarsk je velikiindustrijski grad. Preko polja krenuli

smo u smjeru pruge velike sibirskelinije. Izdaleka smo vidjeli kako jeprojurio transsibirski ekspres, koji odNegoreloje do Vladivostoka prelazideset tisuća kilometara. Prešli smopreko željezničkog mosta i poredželjezničke stanice »Jenisej«. U blizinistanice vidjeli smo grupu zatvorenikakoja je okružena stražom istovarivaladebla iz pedeset tonskih vagona. Prošlismo kraj velike naseobine s malenimdrvenim kućama koje su djelovaleveoma zapušteno. Pred mnogim kućamamogle su se vidjeti koze privezanedugim užetima. Žene su za namaprestrašeno gledale, a starice su sekrižale. Kad bi se netko odviše približionašoj koloni, vojnici bi ga otjerali. Ljudi

su se skrivali u grmlje ili iza drveća.

Napokon smo ugledali karakteristične»ptičnike«, stražarske tornjeve koji sunalikovali kućicama za ptice i koje suovdje tako 397

nazivali. Uzduž visoke ograde od dasakastupali smo dva kilometra, sve doknismo stigli pred vrata Peresilke, etapnetočke Norilskog logora.

Naša kolona stigla je pred vrata. S obijustrana stajali su nadglednici i logorskipolicajci. Nekoliko metara daleko odvrata nalazio se stol za kojim su sjediličinovnici logorske uprave. Ovdje smovidjeli i zamjenika upravitelja Norilskoglogora, Dvina, koji je promatrao kako

prozvani pojedinci prilaze stolu iodgovaraju na pitanja.

Neki su ga pozdravljali, a on je veomaljubazno odzdravljao.

Kad je preuzimanje bilo završeno, stalismo u petororedove i okruženinadglednicima i logorskom policijomkrenuli do dvije stotine koraka udaljenelogorske barake koja je imala tri ulaza.U

srednji ulaz barake ulazili smo upetororedovima.

Prostorija je bila jednako široka kao idugačka. Duž zidova i u sredini nalazilesu se dvokatne prične. U blizini nisam

vidio nikoga od starih prijatelja. Nekosmo vrijeme bili zaposleni ure-

đivanjem ležaja. Svi su spremali»krevete«, rasprostirali »bušlate«, aumjesto jastuka služila je vreća. Kadsmo se okrenuli, ustanovili smo da jebaraka zaključana. To nas je uznemirilo.Moglo je zna-

čiti da se sprema zlo.

Kad je došlo vrijeme ručku, baraku suotvorili. U dvorištu pred ulazom stajaoje kotao s vrućom juhom. Pristupali smodr-

žeći u ruci svoje posuđe, a kuhar ubijeloj kecelji dao je svakome zaimaču

ukusne juhe. Mogli smo se neko vrijemešetati pred barakom i uživati u lijepomsunčanom danu. Kad je stigaonadglednik i naredio da uđemo u barakuda bi nas ponovno zatvorio, pitali smoga zašto nas zaključavaju.

- Načelnikov nalog - odgovorio je.

Slijedećeg jutra zahtijevali smo odnadglednika da pozove na-

čelnika.

398

Dvin je došao u pratnji načelnika etapnetočke i drugih ofi -

cira. Svi smo skočili sa svojih mjesta.Uskoro se oko njih stvorio krug.Braginski, koji je i ovdje bio starješina,istupi naprijed i upita Dvina koji ga jedobro poznavao:

- Građanine načelnice, zašto naszaključavaju?

- Izdao sam takvo naređenje da bih vaszaštitio - odgovori Dvin.

- Kako da to razumijemo?

- Ovdje ima mnogo bandita koji suosuđeni na dvadeset i pet godina i kojičekaju da ih se otpremi u Norilsk. Moglibi vas opljačkati.

- Mi se ne bojimo, znat ćemo se samibraniti.

- Ali ja ne mogu dopustiti da dođe dokrvavih tučnjava.

- Mi vas ipak molimo da nas nezatvarate - navaljivali smo.

- Razmislit ću o tome, vidjet ću šta semože učiniti.

Sutradan je Dvin ponovno ušao u barakui mi smo ga opet molili da nam dopustislobodno kretanje po dvorištu. Dvinponovi da je zabrinut i da bi mu biloneprijatno da se tako zasluž-

nim ljudima kao što smo mi dogodi neka

neprilika.

Smatrali smo da je iskren. Na krajurazgovora Dvin reče da danju nećezatvarati vrata pod uvjetom da hodamoduž barake.

Mi smo mu to obećali.

Čim je Dvin napustio baraku, izašli smona svježi zrak i sunce. Odmah su nampristupili zatvorenici iz drugih baraka dabi vidjeli to »čudo«. U međuvremenu suse među ostalim zatvorenicima proširilerazličite glasine. Jedni su smatrali danas vode u Moskvu da bismo tamo zazasluge u izgradnji grada Norilska dobiliordenje i slobodu. Drugi su tvrdili da sučuli kako je neki viši ofi cir pričao da

ćemo u Krasnojarsku graditi velikipogon.

Našu grupu nazivali su »etapainženjera«.

399

Banditi, koji su ovdje bili u dobrimodnosima sa stražom i logorskomupravom, redovito bi sve noveopljačkali do gole kože.

Opljačkane stvari nadglednici su iznosiliiz logora i prodavali, a dobit se dijelila.U to nisu bili upleteni samo nadglednici,nego i ofi ciri.

Zatvorenici borave u etapnoj stanici tako

dugo dok ne krene transport za koji suodređeni. Ostaju samo teški bolesnici.Ali ovdje je bilo ljudi koji su bili zdravii koji su ostajali i preko godinu dana jersu s upravom bili u tijesnim poslovnimvezama. Dvin je šefa etapne stanicesmatrao lično odgovornim ako se našojgrupi što dogodi. Samo smo njemu moglizahvaliti što nas banditi nisu većopljačkali.

Poslije nekoliko dana promatrali smokako su napali grupu mladih Letonaca naulazu u baraku. Prije dolaska Letonaca,banditi su se sakrili ispod prična. Kadsu Letonci ušli, postavili su straže navratima jer su očekivali napadaj izvana.Banditi su me-

đutim izišli iz svojih skrovišta i počelipljačkati. Letonci su bili odlučni i staliudarati po banditima daskama koje sustrgali s prična. Čuli smo kako banditizovu u pomoć, ubrzo smo vidjeli kakoprvi razbojnici krvavih glava bježenapolje. Dotrčali su i logorski policajcii nadglednici da bi spasili svoještićenike.

Nakon tog događaja u logoru je nekolikodana bio mir. Naši susjedi u istoj baracibili su tek prispjeli kriminalci. Čim sustigli, počeli su krasti i pljačkati, a kakonisu pripadali kliki koja je bila u vezi slogorskom upravom, ukradene stvaribile su pronađene još u baraci.

Većina je kriminalaca već bila u logoru.

Nisu dugo uživali

»humanu« amnestiju kojom je Staljinposlije rata pomilovao kriminalce.Ponovno su počeli pljačkati i ubijati, pasu opet osuđeni na dvadeset i pet godina.Moram reći da nisu ostali dužni Stalji-400

nu. Takve pogrde nikad u životu nisamčuo. Najčešće su ga nazivali»gutalinščik«, čistač cipela, jer su uvelikim gradovima Rusije gotovo svičistači cipela Gruzijanci ili Armenci.

- Uskoro će doći kraj »gutalinščiku« -govorili bi i pri tom psovali.

Kriminalci su nas neprestano moljakali

da im damo duhana i hrane.

401

FRANCOIS PETIT I DRUGI

Prilazili su nam i neki Austrijanci kojisu čekali transport za Norilsk. S radošćusam slušao novosti iz Austrije i Beča.Dok smo stajali pred barakom, pričalismo im o Norilsku i o tome što ih tamočeka. Oni su nam pripovijedali o tomekako su bili uhapšeni i suđeni. Svi kojesam sreo bili su uhapšeni u ruskoj zoniAustrije kada su došli iz zona koje suokupirali Saveznici.

Rusi su tada hapsili svakoga tko bidošao iz zapadne u istočnu zonu.

Optužbe su glasile: »špijunaža u koristAmerike«, a osude: dvadeset i petgodina logora. Bili su to uglavnom mladiljudi iz Graza, Linza i Salzburga koji sudjelomično bili u vezi sa SIS-om,američkom obavještajnom službom, doksu neki bili potpuno nevini. Trudio samse da ih utješim. Govorio sam im da ćese uskoro vratiti u domovinu. Često smoim davali hrane, a oni su nam u znakzahvalnosti pjevali najnovije bečkepjesme.

Poslije nekoliko dana iz Norilska jestigla grupa invalida koja je trebala bitiprebačena u invalidski logor. Oni sunam donijeli vijest da se krvavi sudac izNorilska, Gorohov, zajedno s nekim

čovjekom utopio prelazeći Jenisejčamcem.

Vijest smo primili sa zadovoljstvom.

Jednog dana sjedio sam na suncu i jeosvoju »pajku«, kad mi se približi mršavčovjek srednjeg rasta s naočarima istane me tuž-

no promatrati kako jedem. Popocijepanim vojničkim hlačama, kao ina osnovu čitava njegova izgleda, nijebilo teško pogoditi da je Nijemac iliAustrijanac.

- Priđite - rekao sam.

- Vi govorite njemački? - začuđeno

promuca.

- Ja sam po narodnosti Austrijanac.

- Nije moguće!

402

- Zašto to ne bi bilo moguće? Zar misliteda ste vi jedini stranac u Sibiru?

- Ne, ne, ovdje ih ima veoma mnogo.

- Sjednite. Vremena sigurno imate -rekao sam.

- Bože moj, vremena ovdje imadovoljno - reče i sjedne.

Podijelio sam ostatak kruha na dvadijela i jedan dio pružio svom susjedu.

- Ali, nemojte! - zbuni se. Bilo mu jeneugodno.

- Samo jedite, bez ceremonija -odgovorio sam.

Kad je pojeo, pruži mi ruku:

- Doktor Bergmann iz Stuttgarta.

Rekoh mu svoje ime.

- Koliko ste već dugo ovdje? - upita meBergmann.

- Veoma dugo, možda predugo.

- Koliko?

- Dvanaest godina.

- Šta? Dvanaest godina? - zaprepasti seBergmann.

- Da.

- Toliko godina u logoru?

- Da, toliko godina.

- To zvuči nevjerojatno. A gdje ste bili?

- Bio sam tamo kamo će vas sadaotpremiti.

Bergmann me stao ispitivati o Norilsku i

ja sam mu pričao sve ono što sam većmnogo puta pripovijedao. Zatim samotišao u baraku i iz vreće izvadio suhikruh i donio ga Bergmannu. Bio jezačuđen, nije mogao vjerovati da ovdjeima ljudi koji su siti.

Pitao sam ga kako je dospio u logor.Ispripovijedao mi je svoju priču. Služioje u njemačkoj vojsci i potkraj ratadospio u rusko zarobljeništvo. U logoruza ratne zarobljenike radio je kao liječ-

403

nik, imao je običaj da u svoj noteszabilježi imena svih ratnih zarobljenikakoji su u tom logoru umrli, da bi, kad sevrati u domovinu, o tome obavijestio

rođake pokojnika. Za vrijeme pretrageNKVD je pronašao taj notes s imenimamrtvih i proglasio ga špijunom.Bergmanna su stavili pred vojni sud.Osuđen je na dvadeset i pet godina.

Za boravka u etapnoj stanici Bergmannje zajedno s nekim Nijemcima dolazio kmeni u posjete. Naša je baraka bilaveoma privlačna jer smo bili jedinizatvorenici koji nisu gladovali, tako dasmo i druge hranili. Bergmann je biooduševljen hranom u logoru. Kad godbih ga poslije jela sreo, on bi me upitao:

- Jeste li već ručali? - Ne čekajući mojodgovor, nastavio bi: -

Danas je juha božanstvena. - Ili: - Juha

je bila odlična, u njoj je bio takavkomad mesa.

- Pri tom bi pokazivao kako je komadbio velik.

Kad je opet jednom došao da mi govorio »fantastičnoj« juhi pozvao sam ga ubaraku i dao mu lonac u kome je bilooko tri litre ove »fantastične« juhe. Kadaje pojeo dvije trećine, stavi lonac ustranu i reče:

- Više ne ide.

- Zašto? - upitao sam.

- Znate, tek kad je čovjek sit primijetikakav je to napoj.

Radovalo me što je napokon sit. Kratkovrijeme poslije toga otpremili su ga iviše ga nikada nisam vidio.

Jednom mi je s nekim Austrijancemprišao mali, crnokosi čovjek i upitao menešto na njemačkom jeziku. Po izgovoruse lako moglo razabrati da nije Nijemac.Nisam ga morao ispitivati, moj novipoznanik ispričao mi je sve što sam htioi što nisam htio čuti.

Francois Petit bio je kapetan francuskearmije. Dosada sam u logorima sreosamo mali broj Francuza, zato me Petitzanimao 404

više nego ostali. Nakon petnaest minutarazgovora pokazalo se da je sudjelovao

u francuskom pokretu otpora i da su ga1948.

u Potsdamu uhapsili Rusi. Vojni sudosudio ga je zbog špijuna-

že na dvadeset i pet godina logora. Sadaje Francois Petit čekao transport zaNorilsk.

Istog dana zamolio me Petit daporazgovaramo u četiri oka.

Zavukli smo se u neki kut u dvorištu, akako su Petita veoma zanimale prilike uNorilsku, ukratko sam mu ispričao štosam tamo doživio.

- Postoji li mogućnost da se pobjegne iz

Norilska?

Pitanje me iznenadilo. Zar on to ozbiljnopita? Petit je čekao i šutio. Da bih dobiona vremenu, zapitao sam ga nešto što mije tog časa palo na pamet. Pomislio sam:možda je Petit provokator.

Ne, NKVD tako iskusnom logorašu kaošto sam ja neće poslati novajliju. Petit jebio naivan čovjek koji poput mnogihništa nije znao o Rusiji, o neizmjernimdaljinama, stanovnicima, NKVD-u i,naravno, o životu u logorima. Kao ivećina stranaca koji su dospjeli uRusiju, europske prilike jednostavno jeprenio u drugi geografski položaj. To biobično bio početak njihove tragedije.

- Znate li kamo vas vode? - upitao samga.

- U Norilsk.

- To je jasno. Iz ove etapne stanice krećese u Norilsk, ali to još ništa ne kazuje.Morate znati da ćete se nalaziti gotovodvije tisuće i pet stotina kilometaraudaljeni od najbliže željezničke pruge.Doći ćete u logor koji je s nekolikoredova bodljikave žice odijeljen odvanjskog svijeta. U logoru će vas stalnopromatrati nadglednik, logorska policija,brigadiri i vlastiti drugovi.

Dovoljno je da zakasnite na podjeluhrane, već vas traže.

- A kako je noću?

- Pojmovi kao što su dan i noć tamo nevrijede.

405

- Kako to? Dan je dan, a noć je noć -čudio se Petit.

- Znate, u Norilsku četiri mjeseca ugodini nema dana, a četiri mjeseca nemanoći.

Petit je šutio.

- Nepromišljeno je i pomišljati na bijegiz Norilska.

Nisam ga htio obeshrabriti, ali to sammu morao reći. Učinilo mi se da jespreman na kojekakve ludosti zato štonije poznavao situaciju. To što sam musada ispričao postavilo je naglavce svenjegove predodžbe o Norilsku. Upitame:

- A kako je za vrijeme rada? Zar se nemože pobjeći s radili-

šta?

Imao sam mnogo muke da mu objasnimkako su takvi planovi besmisleni, ali tomi ipak nije uspjelo jer mi je on uvijekponovno pokušavao dokazati kako morapostojati neka mogućnost za bijeg.

Petit mi je zatim pričao o tajnojorganizaciji koja djeluje pod imenom»Kreuzler«, »Križari«, i koja jerasprostranjena po čitavom svijetu, patako i na području Sovjetske Rusije.Objasnio mi je kako mogu prepoznatičlana organizacije: za vrijeme razgovoras nekim nepoznatim čovjekom treba danogom načinim znak u obliku dva križa,neku vrstu kukastog križa, pa kadneznanac bude vidio taj znak, on će umeni prepoznati člana organizacije.

Slušao sam ovu fantastičnu priču i upitaoga:

- Zar mislite da i u Norilsku postojeljudi koji su spremni da vam prilikombijega pomognu? Pa čak da i uspijete

neprimjetno napustiti logor, a što dalje?

- Trudit ću se da se domognem pruge zaMoskvu. U Moskvi ću otići u francuskoposlanstvo i sve će biti u redu.

- To što govorite nije fantastično većdjetinjasto. Savjetujem vam jedno: neigrajte se sa svojim životom. Svremenom će se 406

možda vaš položaj promijeniti nabolje,ali s takvim planovima smrt jeneizbježna.

Opazio sam da je Petit razočaran zbogsvega što sam mu rekao. Sreli smo se jošnekoliko puta, ali o bijegu više nismorazgovarali.

Poslije nekoliko godina sreo sam uTajšetu, u specijalnom logoru, nekeNijemce koji su bili u Norilsku zajednos Petitom.

Pričali su mi da je Petit pokušaoostvariti svoje planove o bijegu i da jena to i druge nagovarao. Uskoro je Petit,koji je znao jedva nekoliko riječi ruski,stupio u vezu s pukovnikom koji je biododijeljen stacioniranim trupama i kojije zajedno sa zatvorenicima trebaobježati u inozemstvo. Naravno, NKVDih je otkrio.

Nakon nekoliko mjeseci istražnogzatvora osuđeni su na smrt zbogpripremanja ustanka. Smrtna kazna nadPetitom nije bila izvršena. Čini se da je

Petit na intervenciju svoje vlade biopušten i sada se navodno nalazi udomovini.

Već smo mjesec dana boravili u etapnojstanici i »sezona« se bližila kraju. Ulistopadu odlaze posljednji transporti izKrasnojarska za Norilsk. Kad Jenisejprestane biti plovan, jedina veza sNorilskom je avion, a avioni su se samou iznimnim slučajevima upotrebljavaliza transport zatvorenika. Osam avionakoje je imala uprava Norilska uvijek subili zauzeti transportom pošte ičinovnika koji su putovali službeno iliprivatno.

Nakon toliko dana boravka u etapnoj

stanici osjećali smo se kao kod kuće.Neki su se već povezali s korumpiranimnadglednicima, a njihove žene donosilesu nam rajčice i drugo svježe po-vrće,koje u Norilsku nismo ni omirisali. Nekisu imali dovoljno novaca, naručivali su ivotku.

Jednom kad smo se vratili s kupanjaprimijetili smo da su naši susjedi najednom mjestu probušili zid i upravo naspočeli pljač-

kati. No mi smo se vratili u pravi čas.

407

Sredinom listopada otpremljena je prvagrupa od dvadeset i pet ljudi. Kako

nismo bili sigurni da ćemo se ponovnosresti, srdačno smo se oprostili odsvojih supatnika. Trudili smo se daustanovimo kamo odlazi transport, aliništa nismo mogli saznati.

Doznali smo tek toliko da u to vrijemevlak odlazi prema Dalekom istoku. Tose podudaralo s pretpostavkama da seodlazi u Irkutsk, a ne na sjeverniKavkaz.

Transporti su postajali sve češći.Poslijepodne bi dolazili činovnicilogorske uprave, prozivali imenadvadeset i petorice koji treba da sepripreme za transport u deset sati uveče.Došao sam na red u petoj grupi. Kao štoje bilo uobičajeno, primili smo

»pajok« za dva dana. Iznimno smoumjesto soljene ribe dobili meso, svakičetvrt kilograma kuhane janjetine.

Na vratima nas je preuzela velika grupanaoružanih vojnika NKVD-a sa tripolicijska psa. U brzom tempu, a zatimtrčeći, krenuli smo prema željezničkojstanici. Vojnici su se bojali da ćemozakasniti na vlak. Gonili su nas, a psi sulajali kao mahniti.

Kako je put vodio kroz šumu, mnogi suse spoticali o korijenje drveća i padali,a psi su se smjesta bacali na njihspremni da ih na zapovijed rastrgaju.Vojnici su nas psovali na najodvratnijinačin.

Kad smo bili udaljeni deset metara odstanice, vidjeli smo da vlak odlazi. Sadasu stale pljuštati psovke.

- Trockisti, fašisti, kurve...

To je bila pjesma kojom su nas pratilipri povratku. Bili smo presretni kad smose ponovno našli u etapnoj stanici. Našisu se drugovi veoma začudili kad smo ihu ponoć probudili iz sna.

Odmah smo im ispričali pojedinostinoćnog marša.

Slijedećeg dana ista pjesma. Trčećimkorakom žurili smo prema stanici, iakonije bilo opasnosti da ćemo zakasniti navlak jer su stražari došli sat ranije.

408

S mukom smo se probijali kroz uskihodnik »stolipin vagona«, zatvora nakotačima. Čim smo se popeli nastepenice, stražari su nas počeli gurati ipsovati zato što im se nisu svidjele našestvari koje smo ponijeli. Sve ćelije ovogzatvorskog vagona bile su prepune.Nadglednik nije znao kamo da nas strpa.Dugo smo stajali u hodniku, sve dokstražari nisu dovršili pregrupiranje.

409

�STOLIPIN VAGONI�

Čovjek koji prvi put dolazi u Rusiju ikoristi željeznicu, i ne misli na to da je

na isti vlak prikačena fi lijala zatvoraNKVD-a.

Postoji samo mali broj vlakova kojinemaju jedan ili dva »stolipin vagona«.Izvana se ne razlikuju od drugih jer suslični poštanskim vagonima, alidovoljno je popeti se stepenicama ipogledati u unutrašnjost da bi se čovjeknaježio.

Čovjek najprije ugleda uniformu skapom u obliku tanjura, porubljenutamnoplavim ili žarkocrvenim rubom.To su mučitelji koje poznaju samozatvorenici NKVD-a. Duž vagona vodidugačak ali veoma uzak hodnik na čijimse stranama nalazi deset odjela u kojimanormalno ima mjesta za osam

zatvorenika, a u većim odjelima zašesnaest. No u te ćelije stavljaju umjestoosam, dvanaest, a umjesto šesnaest,trideset zatvorenika. Gore od

»karcera«. Prozora nema, a svjetlo ulazis hodnika. U hodniku se stalno nalazedva naoružana vojnika koji zatvorenikeopominju da ne govore.

Nas dvadeset i petoricu strpali su ujednu takvu ćeliju. Vojnici su bili veomabrutalni. Gurali su nas nogama i šakamakako bi nas prisilili da se što višesabijemo. Stražarima je bilo svejednokako ćemo izdržati šest stotinakilometara.

Zaključali su vrata. Mi smo stajali i

sjedili jedan na drugom.

S vremenom smo se nekako snašli. Nekisu se popeli na drugu i treću pričnu gdjese moglo ležati, nekolicina se smjestilapo klupama, a većina je sjela na pod.Zidovi i pod ćelije bili su obloženidebelim limom pa je unatočprenatrpanosti bilo veoma hladno.

Čim je vlak napustio stanicu, začulo sekucanje iz susjedne ćelije.

- Zašto lupate? - zapita vojnik izhodnika.

410

- Pustite nas na zahod - odgovori netko.

- Već sam vam rekao da u zahod možeteići samo dvaput dnevno!

- Ali što da radimo?

- U gaće - odgovori vojnik.

Iz druge ćelije začuo se molećiv ženskiglas:

- Pustite nas u zahod.

- Zaveži gubicu, kurvo. Već sam rekaoda je noć i da nema nikakvog zahoda.

Žena glasno zaplače.

- Molim vas, pustite me, ne moguizdržati.

- Kuš! - odgovori vojnik.

Zbog studeni su mnogi iz ćelije osjetilipotrebu. Jedan koji više nije mogaoizdržati krene prema vratima i kaževojniku da mora izaći. Vojnik seizbezumio od bijesa.

- Pseto - izdere se - što ti zapravozamišljaš? Tek si ušao, a već hoćešizaći, a ovdje ima takvih koji su već petdana u vlaku. Najprije oni dolaze na red!

Nitko se više nije usudio ponovitimolbu.

Uskoro ponovno netko stade lupati izjedne od udaljenijih ćelija.

- Obećali ste nam vode, dajte nam vode.

- Kakve vode?

- Toliko sam žedan poslije slane ribe daviše ne mogu izdrža-ti.

- Zaveži, jer ću te izvući i tako napojitida ćeš na sve zaboraviti.

Tada su svi stali vikati.

- Vode, dajte nam vode!

411

Dotrči ofi cir.

- Kakva je to buka? Hoćete da vas

bacim u lance?

- Žedni smo, dajte nam vode.

- Donijet ćemo vam vode kad stignemona slijedeću stanicu.

Sada su i ostali počeli vikati:

- Pustite nas na zahod.

- Jezik za zube. Na zahod ćete ujutro.

Iz jedne se ćelije čulo kako je netkoobavio nuždu na pod. I u našoj ćelijiodluči jedan da učini to isto. Prišao jevratima da bi kroz pukotinu obavionuždu na hodnik, ali kako je rupa bilamalena, veći dio mokraće ostao je u

ćeliji. Oni koji su sjedili na podu stanupsovati.

Kasno noću, kad se vlak zaustavio nanekoj stanici, vojnici su donijeli vode.Išli su od ćelije do ćelije i svakomepružili pola čaše vode. U četiri sataujutro vojnici su počeli otključavatićelije i puštati pojedince na zahod kojise nalazio na kraju hodnika. U

zahod se moralo ići trčećim korakom srukama na leđima. Hodnik se orio oddernjave vojnika:

- Bistrej, bistrej, ruki nazad!

Pred zahodom je stajao vojnik koji jevikao: »Brže, kako ćeš još dugo sjediti?

Žene su molile vojnika pred vratima dase makne, na što bi on prezrivoodgovarao:

- Gledaj ovu djevicu. Nikad nisi diglasuknju pred muškarcem?

412

IRKUTSK - GRAD NA DALEKOMISTOKU

Stigli smo u Irkutsk. Najprije su izvelinas dvadeset i petoricu.

Čim smo izišli, vidjeli smo »čornijvoron«, crnu vranu, tako smo nazivalizatvorene automobile za transportzatvorenika. Ušli smo, a s nama uđoše

dva vojnika i jedan ofi cir.

»Čornij voron« prolazio je kroz grad.Radoznalo smo gledali kroz maleneprozore na ulice istočno sibirskogaoblasnog grada Irkutska. Najprije smougledali drvene jednokatnice idvokatnice, a u centru grada zgrade odkamena i cigle. Ulicama je prolaziotramvaj s malenim vagonima i ponekiautobus. Na kraju grada nalazila sevelika etapna stanica. Kola su ušla udvorište i mi smo izišli. Sjeli smo nasvoje stvari. U dvorištu smo vidjelimuškarce i žene koji su oko lijeve rukenosili žute trake s natpisom»zatvorenik«. Čudili smo se zašto nas poobičaju ne pitaju odakle dolazimo.

Prolazili su pored nas i nisu nas gledali.

Sjedili smo na dvorištu nekoliko sati. Zato vrijeme stražari su često otvaralivelika ulazna vrata da bi propustiliprazne kamione.

Šoferi i njihovi suputnici nosili su istežute trake kao i oni koji su radili udvorištu.

Napokon su nas odveli u kupaonicu kojase nalazila u udalje-nom kutu velikogdvorišta. Kraj četiri velike zgrade odcigle, to bijahu zatvori, stajala je velikadvokatnica s kupaonicom i prao-nicama.Dvije stepenice vodile su u velikopredvorje, gdje su se u sredini i dužzidova nalazile dugačke klupe. Iz neke

prostorije izišla je grupa žena ipozdravila nas: -Dobar dan, muškarci. -Bili smo začuđeni što vidimo žene.Rekle su nam da svu našu odjećuobjesimo o debelu žičanu kuku koja jestajala na zidu. Brigadirka glasno rečeda ćemo proći kroz »sanobrabotku«,sanitetsku obra-du, kako se u logorima izatvorima naziva dezinfekcija odjeće i413

kupanje. Brigadirka, punačka crnka oddvadeset i pet godina, i druge mladedjevojke nosile su kratke pregače bezrukava, a na lijevoj, goloj miški traku snatpisom: »zatvorenik«. Na nogama suimale papuče, a suknje su im sezalesamo do koljena.

U prostoriju smo ulazili po desetorica, itamo su nas čekale žene. Stajao sampotpuno gol pred ženama i nisam seusudio pristupiti.

- Brzo, brzo, nemamo vremena - viknemi jedna djevojka. Zatim mi mahnerukom u kojoj je držala aparat zašišanje. Stisnuo sam zube i pristupio.

- Sjedni!

Sjeo sam na klupu, djevojka mi jeaparatom za šišanje prolazila kroz vlasi,a odsječena kosa padala mi je po tijelu.Kad je bila gotova s kosom, podigla mije lijevu ruku i ošišala mi dlake ispodpazuha. Isto je to učinila i s desnimpazuhom. Napokon je stala šišati dlake

ispod trbuha. Da bi to mogla temeljitoobaviti, uhvatila me za muškost okrećućije u svim smjerovima. Pri tom jestavljala nemoguće primjedbe.Naposljetku me upitala kako dugo nisambio s nekom ženom.

Slušao sam sve to šuteći. Kad je šišanjebilo završeno, popeli smo se u praonicupred čijim je ulazom također stajalažena koja je svakome davala limenipraonik i komadić sapuna. Kada smo seoprali, vratili smo se u istu prostoriju ukojoj smo ostavili odjeću. Odjeća je većbila očišćena. Sve je bilo izmiješano.Jedva sam pronašao svoje stvari. Nakondezinfekcije odjeća je bila tako vrela daje nisam mogao uzeti u ruke. Poslije

kupanja pošli smo u pratnji nadglednikau trokatnicu. Pred ulazom smo moraličekati da otvore vrata s rešetkama. Svismo se poredali u dugačkom hodniku.Nadglednik je zapovjedio:

- Poredajte se po četvorica i šestorica!

414

Mogli smo po volji izabrati partnere, ato me veoma čudilo jer je upravazatvora određivala koji će zatvorenicibiti zatvoreni u istoj ćeliji. To je biloveoma liberalno. Zatvoreniku je veomavažno tko je njegov drug u ćeliji. Čestose događalo da je jedan čovjek svimazagorčavao život. S još trojicom stavilisu me u ćeliju u kojoj je normalno bilo

mjesta za jednog čovjeka.

Etapni zatvor u Irkutsku u mnogome serazlikovao od ostalih zatvora koje samdosada vidio. Ovdje su vladale prilikedostojne čovjeka. Prvi put sam doživioda nadglednik ili neki drugi činovnikzatvorske uprave na pitanje zatvorenikaodgovara čovječno.

Nije bilo psovki. Kriminalci, koji supredstavljali ostali dio zatvorenika,terorizirali su osoblje. Neopravdanimzahtjevima, bukom koja nikada pa ninoću nije prestajala, zadavali sunadglednicima mnogo posla. Krozprozor se moglo čuti kako kriminalcimeđusobno izmjenjuju psovke. Jedni sudrugima predbacivali izdaju i pri tom su

govorili tako gnusne riječi da smomorali zapušiti uši.

Posebno poglavlje bili su maloljetnizločinci koje su smjestili u dvaodjeljenja. Bilo je strašno slušati kakodječji glasovi izgovaraju riječi kakve suinače izgovarali samo najpokvarenijipsovači.

»Prijateljske razgovore«, koji su seuglavnom odnosili na »ljubav«, vodilisu ovi dječaci s djevojčicama koje subile zatvorene na donjem katu. Od jutrado mraka sjedila su djeca na prozorima idobacivala »nježnosti«. Ovaj vulgarnijezik zvučao je i iz usta odraslihodvratno, ali kad su se njime služila

djeca, to je bilo ipak previše, pogotovuzato što su djeca nadmašila odrasle.

S takvom omladinom može se samo ukatastrofu.

Nalazili smo se već tjedan dana uzatvoru i još uvijek nismo znali kamo ćenas prebaciti. Na neki način smo saznalida ćemo u Aleksandrovski central. Tajje zatvor u povijesti Rusije bio na 415

tako strašnom glasu da nitko nije htiovjerovati da će i nas, koji smo veći diokazne već odslužili, baciti tamo. Alijedno je bilo sigurno: ovdje nećemodugo ostati. Ispitivanjem osoblja istarijih zatvorenika saznali smo da seovdje nalaze samo kriminalci koji su

kažnjeni ispod pet godina, a to su bilioni koje smo prilikom dolaska vidjeli nadvorištu i u praonici.

Nestrpljivo smo očekivali čas odlaska.Iako su ovdje prilike bile podnošljive,ipak nam je nedostajalo koješta na štosmo inače imali pravo. Prije sveganedostajale su nam knjige, zatim nismomogli pisati svojoj obitelji. Nismosmjeli ni šetati. Kad smo jednomzamolili nadglednika za neku uslugu, onnam odgovori da se strpimo.

I zaista, u ponedjeljak ujutro odveli sunas u drugu zgradu, gdje smo se uvelikoj prostoriji, u kojoj je bilo mjestaza pedeset ljudi, sreli s nekim našimdrugovima. Nakon uobičajenih

formalnosti odveli su nas u isto dvorišteu kome smo prilikom dolaska satimačekali. Tamo nas je očekivalo prvoiznenađenje. Ispred tri kamiona stajalaje grupa vojnika na čelu s ofi cirom.Jedan vojnik imao je pred sobom hrpuokova.

Ofi cir i dva vojnika popnu se nakamion. Prozivali su nas dvojicu podvojicu. Kad su se prva dvojica popela,ofi cir uzme jedan okov i okuje ihzajedno. Zatim su morali sjesti na podkamiona.

Gledali smo to. Lijep početak! Kad jeslijedeći par došao na red, jedan upitaofi cira zašto nas okiva. Ofi cir »nije«

čuo pitanje.

- Već sam petnaest godina u zatvoru inisam pobjegao. Ne namjeravam to nisada - opet će zatvorenik.

- Izvršavam zapovijed koju sam primio -odgovori ofi cir.

Okivanje nije obećavalo ništa dobro. Dodanas nisam razmi-

šljao o tome što nas čeka poslijeNorilska. Bilo mi je jasno da neće bitidobro, ali sada sam ugledao prvepredznake novog živo-416

ta. Ali ako sam preko glave preturio onou Norilsku, ne treba da se suviše brinem

ni za budućnost.

Kamion iziđe iz zatvorskog dvorišta.Sada smo imali priliku da promatramoperiferiju Irkutska. Kamioni nisu vozilibrzo, a vojnici se nisu brinuli kamogledamo, niti ih je smetalo što tihorazgovaramo.

Periferija Irkutska nije pružala oku ništazanimljivo. Jednokatnice i dvokatnice oddrveta nisu se ni u čemu razlikovale oddrugih drvenih kuća u Sibiriji. Bile susagrađene od debala s kojih je skinutakora. Da bi u kućama bilo toplo, izmeđuvijenaca postavljao se sloj mahovinekoja je sprečavala da vjetar prolazi krozpukotine. Drveni krov čuvao je od kiše isnijega. U ovom se kraju rijetko može

naći limeni krov a okrečene ili ukrašenekuće prava su rijetkost.

Znamenitost bijaše veliki most prekorijeke Angara sagrađen u cik-caku. Timjedinim mostom odvija se željeznički,autobusni i pješački promet. Kad smoprošli most, kamioni su skrenuli udesno.Uskoro smo se nalazili na seoskoj cestikojom smo krenuli u smjeru istoka. Zavrijeme vožnje od stotinu kilometaraprošli smo samo kroz nekoliko sela. Kaoda su izumrla. Kraj zapuštenih kućavidjeli smo pokojeg čovjeka ili domaćuživotinju. Ponekad bi za kamionompotrčao pas i zalajao.

417

IX. U ALEKSAN-

DROVSKOM CENTRALU

418

U HISTORIJSKOM KAZEMATU

Spustila se noć. U nekim se kućamavidjela svjetlost svijeće.

Električno osvjetljenje primijetili smosamo u dva logora na na-

šem putu. Kasno noću stigli smo na cilj.Vojnici su iskočili iz kamiona. Opaziosam dugačku dvokatnicu koja jenalikovala na ruska svratišta na dugimprugama. Na vratima su bili izrezbare-ni

ornamenti. Svugdje je gorjelo električnosvjetlo i osvjetljavalo fasadu i vrata.Ništa nije ukazivalo na to da se nalazimopred za-tvorom. U tami se slabo vidjelaokolica, činilo se da je bregovita.

Nasuprot zgradi nalazilo se nekolikodrvenih kuća koje su bile okruženemalim vrtovima. Sve je ležalo udubokom snijegu.

Na vratima se pojavio ofi cir.Zapovjedio je da nam skinu okove.Brave nekih okova bile su loše i priličnoje dugo trajalo to skidanje. Pojedinačnosu nas propuštali kroz vrata na kojimanas je prihvaćao nadglednik i vodio uveliku prostoriju.

Nalazili smo se u Aleksandrovskomcentralu, kako su stari zatvor nazivaliveć stoljećima.

Za razliku od vanjskog izgleda, koji jeviše nalikovao na pro-vincijskugostionicu nego na zatvor, unutarnjiizgled poznajemo iz ruske literature,naročito iz opisa Dostojevskog koji jeovdje proveo nekoliko godina. Golemizidovi debeli gotovo metar. Du-gačkitamni hodnici vodili su u katakombe.Naročito snažno su djelovali nadsvođeniprijelazi od jednog dijela u drugi. Teškaželjezna dvostruka vrata, dobroosigurana s nekoliko brava, znak su daodavde povratka nema. Bili smo očajni.

Dvorišta određena za šetanje podsjećaju

na rovove iz kojih se mogu vidjeti samosivi zidovi i mali komadić neba. Uhodnicima jeka vraća svaki korak pobetonskom podu. Čovjek se plašivlastitog kašlja, trudi se da ga svlada dane bi ponovno osjetio nesnosnu tegobu.

419

Svuda stravična tišina. Kao umrtvačnici.

Slijedila je temeljita pretraga našeodjeće. Stvari koje smo donijeli oduzelisu nam. Svaki je dobio potvrdu. Mene ijoš trideset i jednog druga odveli su udrugi dio zatvora. Prošli smo kroznekoliko hodnika. Nekoliko su se putaotvarala dvostruka vrata, najprije teška

drvena vrata obložena debelim limom iželjezom, zatim vrata s rešetkama oddebelih okruglih šipki. Dospjeli smo udugačak hodnik na čijim su se krajevimanalazili veliki prozori koji su gledali nadvorište, dok su se lijevo i desnonalazile ćelije.

Odveli su nas u lijevi kraj hodnika izaustavili nas pred vratima broj 1.

Nadglednik najprije otvori veliki lokot,zatim dugim i debelim ključem otvoribravu na vratima. Ušli smo u velikusvijetlu prostoriju sa dva prozora premadvorištu. Bijelo obojeni zidovi mirisalisu po svježem kreču. U sredini sobe, kaoi duž zidova, stajali su drveni kreveti.Na svakom krevetu nalazila se

slamarica, pokrivač i jastuk od slame.Tu se nalazio i dugačak stol, a oko njegadugačke klupe. U kutu, desno od vrata,stajala je velika peć od cigle koja seložila iz hodnika. U prostoriji je bilotoplo. Svatko je potražio svoje mjesto.

Kad je vidio da smo se svi smjestili,nadglednik iziđe i zaklju-

ča vrata. Čim smo ostali sami, počelismo razgovarati o svojim utiscima.Složili smo se da je dosada sve iznadočekivanja dobro.

Naročito nas je iznenadilo da su ovdje,kao i u Irkutsku, nadglednici postupalikorektno, nije bilo uobičajenog gonjenjai psovki.

Dugo smo razgovarali o svemu što smodosada vidjeli, sve dok nadglednik nijeotvorio poklopac na vratima i naredionam da pođemo spavati.

Kad sam legao, radovao sam se što samponovno na slamarici.

Ali nikako nisam mogao zaspati, iakosam bio umoran. Pitao sam se što sve totreba da znači. Nakon toliko godinaponovno u 420

zatvor, bez presude, bez suda, ili bilokakvog objašnjenja. Poput stoke gonilisu nas od mjesta do mjesta, a mi nismoimali pravo pitati kamo i zašto. Bilo mije jasno da se sve to događa bez pravneosnove, naprosto proizvoljno. Prvi put

ove godine zaželio sam zaspati i spavatidugo, dugo, vječno.

U sedam sati ujutro nadglednik otvoripoklopac na vratima.

- Ustanite! - vikne.

Ustali smo i obukli se. Nadglednikotvori vrata. Premda nije ništa rekao,dvojica su podigla »parašu« i mi smo zanjima izišli u hodnik, pa u zahod koji senalazio u sredini dugačkog hodnika.

Dok su se jedni prali, drugi su obavljalitjelesne potrebe.

Kad smo bili gotovi, pokucali smo navrata i nadglednik ih otvori. U

dvoredovima smo se vratili u ćeliju.Znali smo da sada treba da pošaljudoručak. Dok smo čekali jelo, gledalismo kroz prozor na dvorište. Uskorosmo kao iskusni stari zatvoreniciustanovili da se nasuprot zatvoru nalazizatvorska kuhinja, desno smo vidjelidvorišta za šetnju nalik na kaveze kojasu nas podsjećala na Solovku. Desetmetara dalje od dvorišta stajala jedugačka jednokatnica. Mliječno bijeliprozori označavali su da je to bolnica. Izkuće koju smo proglasili kuhinjom dvijesu žene iznosile sanduk s narezanimkruhom. Oni koji su stajali kraj prozoraviknuli su:

- Donose kruh!

- Vidjet ćemo kakva je ovdje »pajka«.

Mršavi Harčenko je tvrdio da su porcijekruha velike, da imaju šest stotinagrama.

- Čekaj samo na tih tvojih šest stotinagrama! - primijeti drugi.

U velikim kazanima žene su nosile neštošto se pušilo. Počelo je nagađanje što jeto. Neki su smatrali da je to juha, dok sudrugi tvrdili da je voda crvenkasta,dakle je čaj.

421

Prilikom dijeljenja primili smo četiristotine grama kruha.

Harčenko je postao meta zabadanja.

- Gledajte ga, htio je veliki komadkruha, a kad je u Norilsku bio upraviteljgradilišta hranio je radnike koji nisuispunili normu sa tri stotine grama. Aovdje bi htio šest stotina!

Harčenko se pokušavao braniti.Razočarani zbog malenih porcija kruha,zatvorenici su na njemu iskaljivali svojbijes za vrijeme čitavog doručka. Onovruće i kuhano nije bilo juha, nego čaj.Dobili smo i kocku šećera od devetgrama i komadić slane ribe od četrdesetgrama. Kruh i šećer primili smo za čitavdan.

422

POTREBE ZA ŽENOM NEĆEŠ IMATI

Poslije doručka, kad su se duhovi malosmirili, diskusija je bila mnogostaloženija. Odveli su nas u jednodvorište za šetnju.

Nadglednik koji nas je pratio zaključaoje dvorište i mi smo mogli šetati ilisjediti na klupi koja se nalazila sastrane. Nitko nije određivao kakomoramo držati glavu ili kamo smijemogledati.

Vojnik u tornju šuteći nas je promatrao.Poslije jednog sata odveli su nas ućeliju. Bili smo zadovoljni šetnjom.Dosada još nikada nismo tako dugo imirno šetali.

Napeto smo očekivali ručak. Oglasila sesirena. Pretpostavljali smo da jedvanaest sati. Uskoro je stiglo jelo: polalitre krumpi-rove juhe i stotinu gramaprosene kaše. Ručak nije nikoga zasitio.

To je bila nova tema za poslijepodnevnirazgovor. Harčenko je opet bio meta.

- No, Harčenko, kako ti se sviđa ručak?- pitao je Babič.

- Sasvim je dobar - odgovori Harčenko -zar si očekivao peče-no pile?

- Sasvim je dobar? Vidjet ćemo kakoćeš dugo izdržati - reče Babič.

- Harčenko, koliko bi takvih porcija

mogao pojesti? - upita netko.

Herčenko je šutio. Umjesto njegaodgovori Babič:

- Pet, a uz to još pet stotina grama kruha.

Harčenko se razbjesni.

- Ne brinite za mene, gledajte da vamabude dosta. Ja ću pre-

živjeti.

- Preživjeti hoćeš, ali potrebe za ženomnećeš imati - reče Ba-bič.

423

Šetkali smo ćelijom i razgovarali cijeloposlijepodne. Kad je došlo vrijemevečere, razočaranje je bilo još veće:samo krumpiro-va juha. Uzalud smočekali još nešto. Netko primijeti da sunam zaboravili donijeti to još nešto. Kadje nadglednik odnio prazne zdjele, netkoga upita: ima li još što za jelo.Nadglednik kratko odgovori:

- To je sve.

Uveče su ljudi postali razgovorljiviji,pomalo su zaboravljali na jelo. Uskoroje došlo deset sati, nadglednik je triputugasio i upalio svjetlo, znak za spavanje.

Prvi dani boravka u Aleksandrovskomcentralu brzo su proš-

li. Ujutro smo dobivali doručak,slijedila je šetnja, kojoj smo se uvijekradovali, a između obroka ljudi surazgovarali uglavnom o proteklim ratnimgodinama i pobliže se upoznavali.

Većina se za rata nalazila u Norilsku, nobilo je i takvih koji su bili na fronti i uinozemstvu. Jedan od najzanimljivijihstanovnika ćelije bio je dr Franz Breuer,njemački diplomat.

Dr Breuer bio je do početka ratasekretar njemačkog poslanstva uMoskvi. Kad je počeo rat izmeđuNjemačke i SSSR-a, otpremili su ga sostalim personalom njemačkogposlanstva na perzijsku granicu, odaklesu nastavili put za Njemačku. Dr Breuer

je bio rodom iz Hamburga, što se moglozaključiti po njegovu izgovoru.Sprijateljio sam se s njim. Rekao mi jeda je bio član nacističke partije, ali,dodao je, nikada srcem nego samorazumom. Drugim riječima, da bi mogaoostati u diplomatskoj službi morao jebiti nacist. Ličnost dr Breuera pružala jeostalim stanovnicima ćelije mnogomaterijala za razgovore jer je većsvojom pojavom izazivao interes. Bilismo navikli da svi zatvorenici nalikujujedan na drugoga. Ista odjeća, isti načinživota stvaraju nešto što je zajedničko.Ali odjednom se pojavio zatvorenik čijeje ponašanje bilo drukčije.

424

Dr Breuer bijaše koščat, visoka rasta,nosio je vojničke čiz-me. Uniformanjemačkog ofi cira nije pristajala dugojkestenja-stoj bradi i crnim naočarima. Uzatvoru se ponašao drukčije od ostalih.Za doručak smo dobivali četrdesetgrama slane ribe, i taj komadić ribezatvorenici bi u trenu progutali. Kad sudrugi već gotovo zaboravili da je zadoručak bila riba, dr Breuer bi sjeo zastol da bi nesmetano, kako je običavaogovoriti, i u miru pojeo.

Sjeo bi uvijek na isto mjesto, prostro biručnik koji mu je služio umjestostolnjaka, zatim bi stavio kruh, ribu, čašučaja, a oko vrata svezao bi maramicuumjesto ubrusa. Drškom žlice služio se

kao nožem, u lijevu ruku uzimao bikomadić drveta umjesto vilice. Zatim bipočeo doručkovati: sitne komadiće ribe,koje je rezao »nožem«, prinosio biustima čačkalicom, a povremeno biprogutao malo čaja i brisao se ubrusom.

Ostali zatvorenici sjedili su u kutovima ipromatrali ovu igru.

Kako u ćeliji nije bilo posla, oni sumnogo vremena posvetili Breuerovojličnosti i njegovim navikama za vrijemejela. Mnogi su mu se rugali, ali činilo seda on to i ne primjećuje.

Kako sam često šetao i razgovarao sdrom Breuerom, a on me smatrao svojim»sunarodnjakom«, sa svih su strana

navaljivali na mene da djelujem na njegakako bi se i on počeo ponašati»normalno«. S mnogo muke morao samumirivati svoje drugove i dokazivati imda je njegova privatna stvar kako jedesvoj oskudni obrok. Osim svega toga,Breuer je prije spavanja uredno slagaosvoje hlače i stavljao ih ispod slamaricena glačanje.

Neki su smatrali da dr Breuer nećečitavih dvadeset i pet godina, koje jemorao odsjediti kao špijun, glačatihlače, drugi su mislili da njemačkapedanterija može trajati i duže. Nakonnekoliko tjedana u ćeliji je došlo dopregrupacije i doktora su odveli u drugućeliju. O njemu više nikada ništa nisam

čuo.

425

Umjesto dra Breuera došao je EdiSchreidel, Austrijanac.

Edi se po svemu razlikovao od Breuera.Bio je zdepast, crnokos, okrugla lica.Seljak iz donje Austrije. Poslije mnogogodina, nedavno, saznao sam da je drBreuer ponovo u diplomatskoj službi SRNjemačke.

S Edijem sam bio u istoj ćeliji desetmjeseci. Postali smo prijatelji. Satimasmo razgovarali o Austriji i hitlerizmu.Edi je pro-klinjao godinu 1938. kad sunacisti zauzeli Austriju. Nazivao ju je

»godinom nesreće«. Edi je bio i mojsusjed na krevetu. Za usta-janja ilijeganja na počinak uvijek smo sepozdravljali sa dobro jutro i laku noć.Naše se prijateljstvo svidjelo našimsusjedima, naročito doktoru Zalkinu.

Dr Zalkin, liječnik koji je u Norilsku bioupravitelj sanitet-ske inspekcije ispremišta za živežne namirnice, isticaose susretljivošću i spremnošću dapomogne. Osudili su ga na petnaestgodina zbog »štetočinskog« rada. Bio jemalena rasta i jedna mu je noga bilazakržljala, što mu je otežavalo hodanje.Bio je naš stalni partner u razgovorima iuvijek je žalio što ne zna njemački jezik.Osim Zalkinove sestre, čitava je rodbina

bila ugušena u nacističkoj gasnojkomori. Unatoč tome Zalkin nikada nijeispo-ljio mržnju prema Nijemcima. Čakje bio jedan od onih koji su zaštićivaliBreuera kad bi ga ostali napadali.

Od Zalkina sam saznao o sudbiniznanice iz vremena kad sam radio ukuhinji II logorskog odjeljenja. TaiseGrigorjevne Jagode. Dr Zalkin upoznaoje Taisu kad je radila u spremištu nasortiranju krumpira. Ova sirota ženatražila je i našla zaštitu kod Zalkina.Njihovo je prijateljstvo trajalo sve dočasa kad su Taisu pustili iz logora poštoje 1947. odslužila kaznu. Taisu suprisilno naselili u malom mjestunedaleko Krasnojarska, gdje je živjela u

velikoj bijedi. Zalkin je zamolio svojusestru da joj pomogne i ona je Taisislala stotinu rubalja mjesečno.

426

Dr Zalkin je rado slušao Edijeve priče ovremenu kad se nalazio uzarobljeničkom logoru u SjedinjenimDržavama. Veoma se čudio što se tamo ulogorskoj kantini moglo koještakupovati, svejedno je li to bilo pivo,maslac, ili zlatno prstenje. Jednog danaZalkin me upitao što mislim treba livjerovati u Edijeve priče o američkomzarobljeničkom logoru. Kad sam muodgovorio da je to u Americi moguće, snevjericom me promatrao.

Od ostalih stanovnika ćelije upamtiosam i Viktora Streckera, PovolškogNijemca, koji nije znao ni riječinjemački.

Edi i ja nastojali smo da ga naučimonjemački. Ali sve je bilo uzalud. Nakontri tjedna učenja Strecker je znao rećisamo jednu jedinu rečenicu: »Ja imamveliki gladovati.«

Strecker je u Norilsku bio poznat kaoizvanredan rudarski in-

ženjer. Rov II B, čiji je glavni inženjerbio Viktor, smatrali su najboljim uNorilsku. Od dvadeset godina, koje jeViktor morao odsjediti kao »štetočina«,brisali su mu četiri godine, što bijaše ri-

jedak slučaj. Unatoč tome smatrali su ga»opasnim elementom«.

Iz rudnika, gdje je tako uspješno radio,otpremili su ga zajedno s nama u zatvor.

Viktor je bio malena rasta, a njegovaširoka ramena, kao i debeo trbuh,stvarali su iz njega kuglu na kojoj nikadanisu miro-vale prodorne oči. Na svakuprimjedbu koja mu se ne bi svidjelaoštro bi reagirao. U miru je živio samo snekolicinom, a s Edijem i sa mnom uvelikom prijateljstvu.

Njegov veliki neprijatelj u ćeliji bio jeBabič, koji je u lučkoj upravi Dudinkenekoć radio kao tehničar, ili, kako jegovorio, kao inženjer. Babič se dobro

slagao samo sa Schustermannom, koji jebio njegov jedini prijatelj i to zbog togašto je Schustermann, napola pismen, bezprigovora prihvaćao sve što bi Babičgovorio. Obojica su bili osuđeni napetnaest godina zbog terora, 427

iako ni Babič ni Schustermann nisunikoga terorizirali. Govorilo se da jeSchustermann rekao da u Rusiji neće bitibolje dok Staljin živi, a Babič je nakonubojstva Kirova navodno rekao da ješteta što Staljin nije ubijen. Kad su gauhapsili, Schustermann nije imao još nidevetnaest godina.

Svađe Streckera i Babiča odnosile su seu početku na tehničko područje. InženjerStrecker nije odobravao sve što je

navodni in-

ženjer Babič tvrdio. Pri tom je čestodolazilo do svađa koje su postajale ilične. Viktor bi često popuštao Babicujer je shvatio da je tako najbolje. Kad biBabič u svađi izvukao kraći kraj,iskaljivao bi svoj bijes na Harčenku.Bilo je dovoljno da Harčenko bilo štokaže, već bi ga Babič napao. Harčenkoje bio veoma visok čovjek i, kako jeBabič govorio, glup koliko i dugačak. UNorilsku je radio kao upravitelj gradnjeprilikom zidanja logorskih baraka, a tuje činjenicu Babič koristio i govoriosvakom prilikom:

- Rođen si da gradiš logore. To potpuno

odgovara tvome karakteru.

U tome je Babič možda imao pravo jertakva se pokornost rijetko kada moglasusresti. Ono što bi NKVD ili logorskauprava odredili, bila je svetinja zaHarčenka i u nju se nije smjelo dirati.

U ćeliji je strepio da netko ne povrijedizatvorska pravila. Bio je spreman da sesvega odrekne samo da ne bi uznemirioupravu zatvora.

U ćeliji je osnovan »kombet«. Kao isvugdje u zatvorima, ovaj je komitetimao zadatak da od svakog kojiposjeduje novaca dobije stanovitipostotak od kupljene robe za one kojinisu imali ništa. U našoj ćeliji od

trideset dvojice šestorica nisu imalinovaca, a to bijahu stranci, dok sudvojica-trojica imali veoma malo.

Bilo je odlučeno da oni koji imajunovaca daju 10 posto. Protiv

»kombeta« bila su samo tri čovjeka, i tonaravno oni koji su imali 428

najviše novaca. Prvi je protestiraoHarčenko, zatim još jedan, a treći bijašeStrecker. Nije me čudilo što prvadvojica ne žele ništa dati, ali da jeStrecker bio protiv »kombeta« bilo mi jekrivo.

Strecker nije bio škrt, naprotiv, dao jeviše od deset posto.

Kad sam ga upitao zašto je protiv»kombeta«, objasnio mi je da je protivsvake vrste komiteta i da svatko tko imanovaca treba individualno nekogapotpomagati. Da bi dokazao kakoozbiljno misli, ponudio je da potpomažedvojicu. I zaista, Strecker je redovitopomagao tu dvojicu.

Prvih mjeseci mogli smo kupovati samoduhan, ponekad slanu ribu i sapun.Poslije krumpir, koji se u zatvorskojkuhinji kuhao u ljusci. Kilogramkrumpira stajao je rublju. Tako prvihtjedana nismo bili gladni jer je većinabila dobro ishranjena i bilo je novaca.Ali novaca je bilo sve manje, a glad jepostajala sve veća.

Uprava zatvora, koja je bila veomaliberalna, odgovarala je na sve našepritužbe da je bespomoćna jer je svotaza opskrbu zatvorenika tako minimalnada u tanku juhu ne mogu staviti ni trikrumpira više.

Glavna uprava zatvora u Moskvipredvidjela je za nas naročiti režim kojije zabranjivao svaku vezu s rođacima.Prvi put za tih dugih godina doživio samda nisam smio javiti rođacima svojuadresu. Naše molbe da nam dozvole darođacima javimo gdje se nalazimo nisubile odbijene, ali nisu bile ni odobrene.

Glad je postajala sve nepodnošljivija.Spavati sam mogao samo nekoliko sati.Često bi prošlo i po tri sata prije nego

što bih zaspao. Broj onih koji su zavrijeme šetnje sjedali na klupe postajaoje sve veći. Samo je nekolicina moglašetati dvorištem.

Svakog dana bilo je sve više bolesnih,bolnica je bila prepuna.

Jedanput mjesečno dolazila je liječničkakomisija koja je kontro-liralazdravstveno stanje bolesnika. Liječnicisu klimali glavama i na pritužbezatvorenika da ih boli glava davali bitablete aspirina, 429

iako su dobro znali da bi im mnogo višekoristio komadić kruha.

Ponekad je u ćeliju dolazio visoki ofi cir

koji je na sve naše molbe i pritužbeodgovarao:

- Niste u sanatoriju.

Glad je stvorila razdražljivoraspoloženje koje bi se često izro-dilo usvađu. Dolazilo je do sukoba s osobljemzatvora. Uprava nas je sve češćezatvarala u »karcer«. To je dovelo dopogoršanja zdravstvenog stanja.

Uprava zatvora osjećala je besmislenostmjere da se naša kategorija morapodvrći istom režimu kao i njemački ijapanski ratni zločinci. Bilo je jasno daStaljin s nama ima posebne račune.

Čekala se prigoda. Kad smo se opet

jednom pritužili ofi ciru, on je rekao:

- Kako vi to zamišljate da možete svaštazahtijevati? Vi ste već petnaest dodvadeset godina proveli u logoru, a sadaste prebačeni u zatvor, i to čak uAleksandrovski central. Znate li što toznači?

Da, tražiti nismo smjeli ništa, a ono štosmo tražili uvijek su odbijali, ili se na tonisu ni osvrtali.

Kako nam nisu dozvoljavali da pišemosvojima i kako smo u ćeliji još uvijeknosili svoju civilnu odjeću, mnogi sumislili da se ovdje nalazimo samoprivremeno, a neki su opet smatrali daće nas odijeliti od ratnih zločinaca. Ovo

su mišljenje zastupali tako dugo dokjednog dana nije došao krojač da odsvakog uzme mjeru. Nakon tjedan danasvi smo bili obučeni u novu zatvorskuodjeću. Hlače i jakna od tanke tkanine sazebrastim prugama, crni »bušlat«, crnakapa od iste tkanine i cipele od svinjskekože s gumenim đonom.

Kada su nas obukli, znali smo da nas naduže vrijeme poka-paju među ovekamene zidove. Oni koji su bili uvjerenida je naš boravak ovdje samoprivremen, izgubiše nadu.

430

Da bi neke zatvorenike sačuvala odsigurne smrt, uprava zatvora uredila je

odjeljenje u koje je smještala one koji sutjelesno potpuno iscrpljeni. U tomodjeljenju dobivala se bolja i obilnijahrana. Liječnička komisija svakog jemjeseca određivala tko će biti sretnik.Tamo se ostajalo mjesec dana. A kad bise zatvorenici vratili u staru ćeliju,gladovanje bi počinjalo iznova. No ovaj

»oporavak« mnogima nije koristio.

Ovdje su vladale čudnovate prilike. Dasu se točno pridržavali režima koji jeodredila Moskva, to bi značilo sigurnusmrt. Prvi put sam doživio da upravazatvora, svjesno ili nesvjesno, sabotiranaređenje Moskve.

U zatvorima i logorima zastupnici

NKVD-a obično su bili grobarizatvorenika. Ali ovdje uAleksandrovskom centralu nije bilotako. Pukovnik Lastočkin bio je korektani nastojao je svim silama olakšati teškusudbinu zatvorenika.

Jednog dana odlučio sam da se javim na»raport«. Zatvoreni koji nešto lično želisaopćiti šefu zatvora ili ofi ciru NKVD-a morao se za jutarnjeg prebrojavanjajaviti nadgledniku. Javio sam se, i većslijedećeg dana odveli su me pukovnikuLastočkinu.

U deset sati ujutro došao je nadglednik iizveo me iz ćelije.

Prolazili smo dugačkim hodnicima do u

zgradu uprave koja se nalazila u prvomdijelu zatvora. Kad smo stigli pred vratapukovnika Lastočkina, morao sampričekati. Nadglednik uđe u sobu, zatimse vrati i uvede me.

U velikoj prostoriji, na čijim suzidovima visjele slike Staljina, Berije iDžerdžinskog, za pisaćim je stolomsjedio pukovnik Lastočkin. Prepoznaosam ga jer je dolazio u ćeliju. Ponudiome da sjednem na stolicu koja senalazila četiri metra udaljena od pisaćegstola. Pošto me neko vrijeme promatrao,upita me:

- Vi želite razgovarati sa mnom?

431

- Da - odgovorio sam.

- Šta želite?

- Htio sam vas pitati koliko će nas dugoovdje mučiti glađu.

- Uvjeravam vas da će uskoro doći dopoboljšanja - odgovori.

- Je li to samo pilula za umirenje?

- Uskoro ćete smjeti pisati svojima,moći ćete primati i novac, a mi ćemo sepobrinuti da za taj novac u zatvorskomdućanu kupite što želite.

- Bio sam osuđen na kaznu logora. Zaštome drže u zatvoru?

- pitao sam dalje.

- To ne ovisi o meni, možete predatitužbu ministru, možda će pomoći.

- Dobro, hvala. Vidjet ćemo koliko jošdugo treba čekati.

Smijem li svojim drugovima u ćelijiispričati o čemu smo razgovarali?

- Da.

Zahvalio sam se Lastočkinu.

Poslije nekoliko minuta ponovno sambio u ćeliji.

Okružili su me i nestrpljivo čekali da

čuju što sam saznao od Lastočkina.Netko predloži da sjednemo i daispričam sve redom.

Počeo sam govoriti. Ponovio sam svepojedinosti. Kad je netko pokušao da meprekine nekim pitanjem, ostali su gamaltene istukli.

Najveću senzaciju izazvalo je obećanjeda ćemo uskoro smjeti pisati svojimakući. Također sam prenio Lastočkinovsavjet da se ministru pritužimo zbognepravednog prebacivanja iz logora uzatvor. Većina je mislila da takvapritužba ne bi imala smisla. I ja sam takomislio.

Nekoliko dana bio sam u centru pažnje.

Uvijek iznova morao sam ponavljatipojedinosti razgovora. Pitali su mekakav sam uti-432

sak stekao i da li se obećanja mogushvatiti ozbiljno. Odgovarao sam da toovaj put nisu izgovori ni praznaobećanja. Zaista mo-

žemo očekivati bolje uvjete.

Strecker, Babič, Harčenko i drugi pisalisu ministru tužbe u kojima su ga molilida ih ponovno vrati u logor kako bisvoje stručno znanje stavili u »službuizgradnje socijalizma«.

Prošlo je gotovo pola godine od danakad smo dovedeni u ovaj zatvor. Za to

vrijeme iz naše su ćelije mnogi otišli izamijenili su ih novi. Jedne su odveli ubolnicu, druge u odjeljenje za oporavak.

Među novima nalazio se liječnikBriljant, koji je prije hapšenja 1937. bioupravitelj zdravstvenog odjeljenjaodeske oblasti.

Dr Briljant je zbog »štetočinskog« radadobio dvadeset godina logora. UNorilsku je radio kao nadliječnik u VIIlogoru. Meni i mnogim zatvorenicimaučinio je mnogo dobra. Bolovao je naželudac i morao se podvrći operaciji.

Godine 1956. u Moskvi saznao sam daje Briljant umro u Aleksandrovskomcentralu.

Početkom svibnja 1949. u našu je ćelijuušao Lastočkin. Svi smo ustali sa svojihmjesta i postavili se u red.

Lastočkin je znao što nas zanima, zatobez uvoda reče:

- Od danas smijete pisati svojimkućama.

Svi su odahnuli. Lastočkin jeobjašnjavao da dva puta u godinismijemo pisati i dva puta primiti pismo.Neki su mislili da nisu dobro čuli pa supitali:

- Dvaput mjesečno?

- Ne, dvaput godišnje - odgovori

pukovnik NKVD-a.

Lastočkinu su zatim postavljali pitanja,ali ono što nam je u početku rekao ipaknas je najviše zanimalo. Smjeli smopisati kući. To je značilo da će našinajbliži znati da smo još u životu, to jeznačilo da više nećemo biti takostrahovito gladni.

433

Načelnik koji je došao s Lastočkinomodmah je svakome podijelio po listpapira i kovertu. Jedino stranci nisudobili papir.

Kad je jedan od stranaca pitao zašto nesmije pisati u inozemstvo, nije dobio

odgovor.

Čim je Lastočkin zajedno sa svojompratnjom napustio ćeliju, počeli smopisati pisma. Pismo je moralo biti kratkoi, kako je Lastočkin rekao, nije se smjelopisati o onome što je u vezi sa za-tvorom, niti se smjelo spomenuti da sepiše iz zatvora. Kao adresa označen jebroj poštanskog faha.

Svatko se ograničio samo na to daukratko saopći da je zdrav, da molinešto novaca i da se paketi ne smijuslati.

Sada smo imali novu temu razgovora.Pošto su pisma bila napisana, počela surazličita nagađanja, uglavnom kad se

mogu očekivati prvi odgovori. Bilo je itakvih koji su mislili da je to s pismimaobična prevara i da nas žele na nekovrijeme umiriti, da pisma nikada nećestići na označene adrese. »Dok mi ovdjerazgovaramo, govorili su, naša pismagore u peći.«

Poslije smo vidjeli da pesimisti nisu biliu pravu. Pisma su bila poslana ranijenego što je inače bio običaj u logorima izatvorima.

Nakon četrnaest dana počeli su stizatiprvi novci.

434

KRUMPIR SPAŠAVA ŽIVOT

Jednog je dana činovnica uknjigovodstvu otvorila poklopac navratima i prozvala nekoliko imena da bitim ljudima predala potvrdu oprimljenom novcu. Ljudi su bili ludi odradosti. Moje je ime prozvalaposljednje. Stajao sam u kutu ipripremao se na najgore. Pokušavao samse svladati da ne bih pokazaorazočaranje.

Slijedećeg dana mogli smo poći u prvukupovinu. U našu je ćeliju ušaonadglednik i rekao da za pola satamožemo kupovati.

Iz ćelije su izveli sve koji su imalinovaca. U istom hodniku u kojem senalazila i naša ćelija bila je i trgovina. U

tu svrhu ispraznili su jednu ćeliju,sagradili police, a poprijeko su stavilineku vrstu pulta na kome je stajala vaga.Kraj nje je sjedila mlada djevojka kojanam je prethodnog dana predala novčanepotvrde.

Djevojka je pred sobom imala kartotekuu kojoj je bila kartica svakogzatvorenika.

Bilo je slane ribe, marmelade, duhana,paste za zube, a mogli smo naručiti ikrumpir. Kruha je svatko mogao kupitisamo dvije kile. Kada su zatvorenicidobili robu koju su izabrali, djevojci supredali potvrdu o novcu i ona je napoleđini napisala iznos koji je

zatvorenik potrošio. Isti iznos napisalaje na kartici koju je potpisao zatvorenik.

Ja sam kupio samo dva kilograma kruhai pola kilograma slane ribe, ali odmahsam naručio dvadeset i pet kilogramakrumpira.

Kad smo se poslije toga vratili u ćeliju,najprije smo podijelili deset posto odkupljenih stvari onima koji nisu imalinovaca. Zaključili smo da kupljenikrumpir podijelimo na jednake dijelove.

Nekima to, naravno, nije bilo pravo alisu šutjeli jer su se bojali da ćemo ihpsovati. Jedan od najvećih protivnikadiobe bio je, kao i obično, Harčenko.

435

Slijedećeg dana donijeli su krumpir uvelikim bačvama. Bio je kuhan u ljusci.Podijelili smo ga na trideset i dvajednaka dijela.

Tako je svatko, bez obzira je li imaonovaca, dobio hrpu. Da se ne bipokvarili, poslagali smo ih ispodkreveta, odakle smo ih postepenouzimali.

Napokon smo bili siti svi, i oni koji suimali i oni koji nisu imali novaca. Svešto sam kupovao dijelio sam saSchreidelom.

Edi je neprestano hvalio moju hrabru

ženu koja mi je slala novaca.

Primijetili smo da je od vremena kadsmo stali primati novac juha bila veomatanka, s najviše dvije-tri polovicekrumpira. Kad smo jednom upitalinadglednika kako to da je juha takorijetka, on nam je otvoreno rekao:

- Kraj vas su Japanci koji ne primajunovac, njima dajemo gušću juhu.

Više nikada nismo pitali zašto je juhatako rijetka.

Poslije nekoliko tjedana većina seoporavila. Pošto sam primio još dvijepošiljke novaca, mogao sam kupiti višeribe i marmelade, a kad je jednom bilo

šećera, kupio sam i šećer.

Život u ćeliji postao je življi, nervoza jepopuštala, ponekad se mogla čuti ipjesma. To nije bila jedina promjena. Usrpnju su iz naše ćelije izveli Streckera,nitko nije znao kamo ga odvode. Teksam poslije nekoliko godina saznao štomu se dogodilo. Kad su ga odveli,poslali su ga na njegov zahtjev uNorilsk, gdje je ponovno radio u rovuIIB kao nadinženjer. Jednog je danapregledavao rov. Najednom su potpornizidovi počeli kliziti. Radnici koji supritrčali iskopali su ga još živa, aliozljede su bile tako teške da je poslijenekoliko tjedana umro.

Nakon Streckerova odlaska u našu je

ćeliju stigao inženjer Ivanov, star ibolestan čovjek. Njegova je bolest bilau većoj mjeri 436

duševna negoli tjelesna. Nije imaonikoga na svijetu i nije mogao računatida će ikada primiti novaca. U Norilskuje kao inženjer radio u konstrukcionombirou. Došao je ovamo s nekolikostotina rubalja i odlučno se protivio dadaje deset posto onima koji nemajunovaca. Kupovao je malo namirnica dabi mu novac što dulje trajao. Kad jevidio da zatvorenici, koje podupire»kombet«, dobivaju više, promijenio jetaktiku. Počeo je kupovati mnogo i svešto se u trgovini moglo kupiti. Kad su gapitali zašto sada živi na tako »velikoj

nozi« - odgovorio je:

- Više se isplati živjeti na račun»kombeta«.

Nakon nekoliko mjeseci Ivanov jepotrošio i posljednju paru.

Radovao se što će ga već prilikomslijedeće kupovine podupirati

»kombet«.

U kolovozu 1949. dobili smo druga izbolnice koji nam je pričao da su prijenekoliko dana iz zatvora otpremili grupuzatvorenika. Sada smo Streckerovodlazak dovodili u vezu s timtransportom. Vijest je pružala nov

materijal za razgovore. Danima senagađalo što to treba da znači. Ljudi nisuhtjeli vjerovati u istinitost vijesti. Novogsu podvrgli pravom ispitivanju. Nije lito opet neka »paraša«?

Novi je tvrdio da je vidio kako su ovugrupu vodili iz kupaonice u civilnojodjeći. Na pitanje nisu li ljudi u civilunovi zatvorenici, odgovorio je da je toisključeno jer je u grupi vidio znancakoji je s nama stigao iz Norilska.

Nakon toga bilo je jasno da se »nešto«događa.

Poslije mjesec dana pretpostavke su bilepotvrđene. Početkom rujna ušao je ućeliju nadglednik i pročitao nekoliko

imena, među njima i moje. Morali smomu predati potvrde koje su nam dali kadsmo prilikom dolaska predali stvari.Ništa više nije rekao. Nastalo je velikouzbuđenje. Okružili su prozvane. Svi su437

govorili u jedan glas. Dogovorili smo sekako da im pošaljemo vijest o sebi.

S Edijem sam se dogovorio da ću mupod jednom od praznih

»paraša« u zahodu ostaviti cedulju ijaviti mu sve što saznam.

Najviše sam se brinuo zbog toga što Ediostaje bez novaca i što će ponovnomorati gladovati. Dr Zalkin mi je

dugovao nešto novaca. Dogovorio samse da taj novac vrati Ediju. Zalkin mi jeobećao da će pomagati Edija.

Čitave noći nisam mogao zaspati. Mojisusjedi Edi i Zalkin također su bilibudni. Razgovarali smo o budućnosti.Ujutro se diskusija nastavila.

Bilo je i takvih koji su se bojali da ćenas likvidirati. Bio sam miran i dobroraspoložen kao i uvijek kad je u mompoložaju dolazilo do promjene.

Poslije ručka došli su po nas. Oprostiosam se sa svima, a na-ročito srdačno saZalkinom i Schreidelom, kome samponovno obećao da ću mu se javiti.Obećanje sam ispunio dvaput, prvi put

kad sam u zahodu pod »parašom«ostavio ceduljicu, drugi put poslije desetgodina: kad sam bio slobodan i uEuropi. Pisao sam Ediju u Rudentalnadajući se da je preživio sve patnje ida se opet nalazi u domovini. Nisamprimio nikakav odgovor. Prošla su dvamjeseca. Ponovno sam pokušao. Opet suprošla dva mjeseca. Napokon je stiglopismo iz Beča. Edi Schreidel pisao mije da je moje drugo pismo lutalo i da gaje tek sada primio. Živi u Beču, oženiose i radi kao činovnik u trgovinskojkomori.

O sudbini ostalih iz naše ćelije ništanisam mogao saznati.

438

PRAŠČAJ, ALEKSANDROVSKICENTRAL

U mračnoj ćeliji, u kojoj su se nalazilesamo gole prične, sastali smo se s jošdvadeset ljudi iz drugih ćelija; međunjima se nalazio i Josef Berger. S njimsam se poslije godine dana ponovnosreo. Radovali smo se kao djeca. Josefje jako oslabio, ali duh mu je još uvijekbio svjež. Sjeli smo u kut i pričali oonome što nas očekuje, a još više o tomešto su nas više od godine dana držali uAleksandrovskom centralu. Složili smose da je to bila mjera pred rat protivJugoslavije koji je Staljin pripremao.Ali zahvaljujući solidarnosti čitavog

naprednog svijeta, zločinac nije mogaoostvariti ovu namjeru. Bilo je jasno danas vode iz zatvora. Ali nitko nije znaokamo.

Stari i iskusni zatvorenici pretpostavljalisu da nas ponovno vode u logor. Uskorosmo ustanovili da su gotovo svi biliosuđeni na logor, dok je veći dio onihkoji su ostali u ćelijama bio osuđen nakaznu zatvora.

Ovu je pretpostavku uskoro potvrdio iofi cir. Kad smo primili pisma pitalismo ofi cira kamo će nas otpremiti. Prviput smo do-

živjeli da enkavedeovac odgovara napitanje takve vrste.

- Svi ćete biti otpremljeni u logor uTajšet.

Tajšet je među zatvorenicima uživaoglas najgoreg od svih velikih logora.Riječ Tajšet strahovito nas je prestrašilajer smo znali da to znači težak rad usibirskoj prašumi.

Iz Tajšeta svake godine odlazi u zapadnuEuropu deset tisuća vagona drva idasaka.

Kad sam uveče bio odveden na zahod,ostavio sam, kako sam se dogovorio sEdijem, ispod »paraše« cedulju: »Nasdvadeset i petoricu vode u logorTajšet.«

Osam godina nakon toga saznao sam odEdija da je našao cedulju.

439

Prenoćili smo u istoj prostoriji. Kaoposteljina poslužila nam je stara odjećai vreće koje su nam vratili.

Rano ujutro dobili smo uobičajeneetapne porcije kruha, slane ribe i šećeraza dva dana. Slijedilo je temeljitopretraživanje stvari. Pošto je ofi cirzatražio da tiho napustimo ćeliju i da nerazgovaramo u hodniku, odveli su nas uzgradu uprave gdje su nas prihvatilistražari koji su nas trebali pratiti.Slijedilo je prozivanje. Zatim su nasukrcali u kamion, po četvoricu u jednom

redu. Posljednji put pogledali smomjesto u kojem smo proveli gotovogodinu dana.

Vozili smo se istočnosibirskim cestamau smjeru pruge tran-ssibirske željeznice.Bio je kraj rujna. Kućice kraj putaizgledale su kao da su napuštene. Napolasrušeni krovovi. Tragovi nekadašnjegbasnoslovnog bogatstva sibirskihbogatih seljaka i trgovaca. Vrata su bilaukrašena bogatim ornamentima. Velikedrvene zgrade na kraju dvorišta nekadasu bile golema skladišta sibirskepšenice, koja je bila poznata u svijetu.Drveni krovovi bili su napola urušeni iobrasli mahovinom. Ponekad bi prekoceste pretrčao pas.

Na nepreglednoj ravnici pšenica visokapoput čovjeka. Vidjeli smo kombajne.Kad bismo prošli pored grupa, ljudi sunam mahali, ali mi nismo smjeli podićiruke i uzvratiti pozdrav.

Poslije nekoliko sati vožnje ponovnosmo stigli u etapni zatvor u Irkutsku. Iovaj put smjeli smo uživati na rujanskomsuncu prije nego što su nas odveli umračnu i hladnu ćeliju. Sada se nismokupali. Neki su žalili što se nećeponovno susresti s mladim djevojkamakoje šišaju i briju.

U irkutskom zatvoru ostali smo samodva dana. Ponovno smo se upoznali sa»stolipin vagonom« i njegovimstražarima. Tješili smo se da je put do

Tajšeta za polovicu kraći od našegaprvog 440

putovanja. Ali dogodilo se da je trajaoduže od prvog. Nakon tri sata putovanjavlak se zaustavio na malenoj stanici. Nato nismo obraćali pozornost. Ali uskorosmo čuli kako stražari govore o havariji.Otkačili su naš vagon i postavili ga nasporedni kolosijek. Prošao je čitav dan.Spustila se noć, a mi smo još uvijekstajali na mjestu. Iz razgovora stražarasaznali smo da je pukla osovina i da ćenas prebaciti u drugi vagon. Pojeli smosvu zalihu i već smo drugi dangladovali. Stražari također nisu imali štoda jedu.

Dogovorili smo se da skupimo svojestvari i da ih zamijenimo za namirnice.Neki su dali hlače, kapute i jakne, a jasam dao pokrivač. Vojnici su odnijelistvari u selo i vratili se s krumpirom,brašnom i slaninom. Vojnici su u vagonukuhali. Tako smo i sebe i stražare spasiliod gladi.

Četvrtog dana stigla je lokomotiva sdrugim »stolipin vagonom«. Prebacili sunas i prikačili za slijedeću kompoziciju.U Taj-

šet smo stigli nakon četiri dana.

441

X. MEĐU RATNIM

ZLOČINCIMA

442

ETAPNA STANICA TAJŠET

Između velikih sibirskih gradova,Krasnojarska i Irkutska, nalazi serajonski gradić Tajšet. Naravno, to nijegrad u europskom smislu riječi, već malicentar od nekoliko tuceta malenih sela ukome se nalazio rajonski izvršni komitet,rajonski komitet Partije i rajonskauprava NKVD-a. Stari Tajšet sastoji seod seoske ceste koja je u proljeće ijesen neprohodna. Pješak mora skakati skamena na kamen. Duž ceste stoje dvareda sibirskih drvenih kuća. U nekima senalaze trgovine u kojima se prodaje roba

skro-mnog asortimana. Ima iprodavaonica votkom. U Tajšetu nijebilo industrije. Posljednjih godinapostao je centar velike drvne industrije,ili bolje rečeno, centar velikihprašumskih logora. U

posljednje je vrijeme sagrađena prugaTajšet-Bratsk-Lena. U planu je bionastavak do Komsomolska na rijeciAmur i, na kraju, do Jakutije.

Tako je nastao drugi Tajšet. Kad sedolazi iz Moskve, s lijeve strane prugevide se standardne kuće u kojima stanujuofi ciri NKVD-a i MGB-a. U vilamastanuju viši ofi ciri NKVD-a i garnizona.

Ulice u novoj naseobini nisu neprohodne

kao u starom dijelu grada. Pločnici su oddasaka. U sredini naseobine nalazi sevelika klupska zgrada NKVD-a. Utrgovinama se mogu kupiti sve važ-

nije namirnice i ostali proizvodi.

S desne strane željezničke pruge putnikmože vidjeti golemi grad od baraka.Skupine baraka okružene drvenimogradama visokim šest metarasačinjavaju različita logorska odjeljenjaTajšeta.

To su etapne stanice za one zatvorenikekoje odavde raspoređuju u različitalogorska odjeljenja duboko u prašumi.

Tajšet je prva stanica za one koji sijeku

drvo u prašumi i grade željezničkepruge. Neka logorska odjeljenjaodređena su za zatvo-443

renike koji u Tajšetu rade u pilani, uradionicama za popravak kamiona ilokomotiva. Druge su grupe zaposlenena izgradnji kuća i baraka, neke gradeceste ili impregniraju željezničkepragove.

Sve to nadgleda stotinjak stražarskihtornjeva koji se nalaze duž ograda. Uposljednje vrijeme tornjevi se ne videjer su ugrađeni u same ograde.

Vagon se zaustavio nekoliko metara oddrvene zgrade željezničke stanice.Odmah smo mogli izići. Sjedeći u

peteroredovima na zemlji, čekali smo daiz drugog odjela izađu žene i priključese našoj grupi.

Mnogi znatiželjnici stajali su na peronu.Našoj se grupi nitko nije smio približiti.Hrabriji dječaci pokušavali su namprići, no stražari bi ih odmah otjerali.

Prašnim ulicama krenuli smo duž ogradalogorskih odjeljenja.

Pred ulaznim vratima stajali su stražari,a na drvenim klupama sjedili su vojnici ipozdravljali se s našim pratiocima.

Kad smo prošli pored tvornice vidjelismo prve zatvorenike kako rade s drugestrane bodljikave žice. Na velikom

prostoru jedni su slagali sirove iimpregnirane pragove, a drugi su bilizauzeti istovarom pragova iz velikihvagona.

Nakon jednosatnog marša stigli smo doetapne stanice. Vrata su se otvorila.Nekoliko metara od nas nalazio se stolpred kojim su sjedili logorski činovnici.

Prozivali su nas poimence. Zatim nas jepreuzela grupa vojnika. Skinuli su nas itemeljito pretražili zajedno s našimstvarima.

Zatim su nas pustili u logor. Prišli sunam prvi zatvorenici. Svi su bilinedavno uhapšeni i tek su izišli izistražnog zatvora. Pričali su nam da su

sve barake i šatori prepuni i da stotinezatvorenika logoruju u sredini logora.Uskoro smo se i sami uvjerili da nemamjesta.

444

Smjestio sam se na tavanu neke barake,a pored mene stisnuli su se Josef Bergeri nekoliko prijatelja.

Najprije smo htjeli saznati koji je»kontingent« na redu.

U staljinističkom režimu uvijek je bio naredu određeni sloj stanovništvapredviđen za logore.

Počelo je »prompartijom« tridesetih

godina, poslije su doš-

li na red socijaldemokrati, bundisti,socijalrevolucionari, zatim trockisti, papristaše Zinovjeva, koje su zamijenilinavodni i pravi pristaše Buharina, a ovesu opet slijedili crvenoarmejci koji subili u vezi s Tuhačevskim i Jakirom.Prije prijateljstva s Hitlerom na redu subili »agenti Gestapoa«, a poslije rata onikoji su u okupi-ranom području radili sNijemcima.

Već smo u početku mogli saznati daetapnu stanicu sada na-seljevaju»povtorniki«, tj. oni koji su već bili uzatvoru ili logoru zbog političkih krivicai svoju su kaznu odslužili. Godine 1948.

naredio je Staljin da se ponovno uhapsesvi nekadašnji zatvorenici koji se jošnalaze u životu. Od tog časa počeo jeveliki priliv uhapšenika. Najčešće nisupodizane nikakve nove optužbe.

Uhapšenom su jednostavno saopćili daje NKVD obaviješten da se nijepopravio i da je OSO odlučio da gaponovno pošalje u logor ili zatvor. Nekesu optužili za sasvim druge grijehe. Većidio dospio je u logore, jedan dio uzatvore, a neki u izgnanstvo.

Drugu grupu sačinjavali su oni koji susurađivali s Nijemcima na okupiranimpodručjima, među njima bilo je naročitomnogo žena. Zatim su slijedili stanovnicibaltičkih zemalja, u kojima je u to

vrijeme dolazilo do oštrih borbi izmeđubaltičkih partizana i vojnika NKVD-a.Među njima bilo je mnogo svećenika,kao i nekoliko stotina tisuća Nijemacakoje su Rusi odvukli sa sobom.

Veoma smo se iznenadili kad smosaznali da u toj etapnoj stanici nemakriminalaca.

445

Bila je to etapna stanica »speclogora«koji se zvao »Ozerlag«.

Takve su organizirali od 1948.

Do 1948. u Sovjetskom Savezupostojala je samo jedna vrsta logora.

Iako su mnoga logorska odjeljenja imalaposeban režim, logori su u principu biliisti. U takvim logorima zajedno su senalazili politički zatvorenici ikriminalci. U logorima su u jednojbrigadi radile žene koje su dopremljenezbog »političkih zločina«

svojih muževa zajedno sa ženama kojesu čitavog života bile pro-stitutke. Djecačiji su očevi bili visoki partijskirukovodioci sada su jela iz iste zdjele snekadašnjim besprizornima.

U »speclogorima« bili su samo osuđenizbog političkih prije-stupa. Kad smo tosaznali, počeli smo vjerovati da to značipoboljšanje položaja političkihzatvorenika. Uvijek smo osjećali da je

sramota što nas miješaju s podzemljem.Neki su u ovim novim mjerama vidjeli»humanu notu«. Ali uskoro smo seuvjerili da

»speclogori« nisu osnovani radi toga dabi se poboljšao položaj političkihzatvorenika, već zato da bi ih se moglojoš perfi dnije terorizirati.

U etapnoj stanici Tajšet vladala ježivost. Neki zatvorenici imali suinstrumente i obrazovali su maliorkestar. Čak se i plesalo. Žene, koje sustanovale u posebnim barakama, smjelesu se u određeno vrijeme sastati smuškarcima u blagovaonici, smjele suplesati, a oni koji su bili dovoljno

snalažljivi mogli su zajedno otići i naneko skrovitije mjesto.

Moj prijatelj, koji je plesao s mladom izgodnom djevojkom uz zvukove šlagera»Tetkica«, nagovorio ju je nakon mnogomuka da s njim pođe u rezervoar zavodu. Tamo su proveli nekoliko im-proviziranih ljubavnih minuta.

Već prvih dana nakon dolaska osjetilismo nov duh među zatvorenicima.Razumije se, ni u zatvoru ni u logoru nijese smjela 446

izreći nikakva, pa ni najblaža kritikaStaljinova režima. Ovdje je bilodrugačije. Na svakom koraku otvorenosu psovali i režim i Staljina. Jao onome

tko bi pokušao da se tome suprotstavi.Nekadašnji policajci, naročito Baltijci,koji su gotovo svi dobili dvadeset i petgodina logora, smatrali su da nemaju štoizgubiti. Osim toga, većina je vjerovalau skori rat između Sovjetskog Saveza izapadnih sila.

Doživjeli smo i to da je litvanskisvećenik držao govor grupi od stotinuzatvorenika. Govorio je o krajuStaljinove diktature i kako će Ujedinjeninarodi osloboditi zatvorenike iz kandžiNKVD-a. Govorio je deset minuta, tadasu dotrčali logorski policajci i odvukliga u »karcer«.

Uskoro je meni i Josefu uspjelo da»protekcijom« nađemo mjesta u nekoj

baraci. Iako smo morali ležati na podu,bili smo sretni što smo se riješili tavanagdje je bilo neopisivo prljavo i od buhase nije moglo spavati.

U novoj baraci upoznao sam bečkogliječnika Frankla. Dr Frankl dospio je uprvom svjetskom ratu u ruskozarobljeništvo i nastanio se u Taškentu.Godine 1926. posjetio je svoj rodni gradu kome su živjele njegova majka i sestra.Nakon višetjednog boravka u Beču, drFrankl se sa ženom i djetetom vratio uTaškent.

Tamo je živio kao ugledan liječnik igrađanin, sve dok ga 1940.

nije uhapsio NKVD. Kao i mnogi drugi,

dr Frankl je hapšenje smatrao zabunom imislio je da će ga uskoro osloboditi.Uspio je na neki način obavijestiti ženukako ga optužuju da je njemački špijun inagovaraju ga da prizna kako ga jezavrbovao bečki trgovac antikvitetimaWeinberger. Dr Frankl nije vidioWeinbergera od 1914. godine, kad je uAustriji počeo progon Židova iWeinbergera su odvukli u Poljsku. IzPoljske je pobjegao u Rusiju gdje su ga,kao i druge prebjegle Židove, smjestili ulogor u blizini Saratova na Volgi.Weinberger je bio Fanklov školski drug.Kad je 447

stigao u Saratov odmah je pisao Franklui opisao mu svoj položaj.

Nakon toga ovaj mu je nekoliko putaslao pakete i novaca. Kad je počeo ratizmeđu Njemačke i SSSR-a, Židove supustili iz logora i dopustili im da senasele gdje god žele.

Weinberger je otputovao u Taškentočekujući da će se moći skloniti kodsvoga školskog druga. Kad jeWeinberger rekao svoje ime gospođiFrankl, ona se strahovito prestrašila jerje pred sobom imala čovjeka koji je biokrivac nesreći njena muža. Kada sesmirila ispričala mu je zašto je njen mužuhapšen. Oboje odluče da pođu u NKVDkako bi razjasnili zabunu zbog koje drFrankl sjedi u zatvoru.

Gospođa Frankl ispričala je ofi ciru da

je došla da razjasni zabunu, pri tom jepokazala na Weinbergera. Ofi cirNKVD-a je sve zapisao i odgovorio imneka pođu kući: sve će biti u redu.Oboje su krenuli kući očekujući da ćeFrankla ubrzo pustiti.

Prošlo je nekoliko dana, ali Frankl senije vratio. Nisu ga oslobodili. Ali suuhapsili Weinbergera. U ćeliji su sesreli. Tako im se pružila prilika daproslave susret nakon toliko godina.Ubrzo su Frankla osudili na deset godinalogora, a Weinberger je umro u zatvoruu Taškentu.

Doktora Frankla još sam jednom sreo ulogoru 07. Poslije o njemu nisam ništa

čuo.

Došao je i dan kad je trebalo izići predliječničku komisiju koja određujekategorije na osnovu kojih se zatvorenicišalju u određene logore. Stajao sam golpred liječnicima, dvjema ženama ijednim muškarcem. U prostoriji je stajaoi načelnik sanitetskog odjeljenja.Liječnik mi postavi nekoliko pitanja iizdiktira sekretarici komisije, mladoj ilijepoj djevojci: - Treća. Koliko godsam se radovao što sam dobio trećukategoriju, to je značilo da ću raditilagan posao, ipak sam bio neraspoloženzbog slaba zdrav-448

lja. Krumpiri koje sam pojeo uAleksandrovskom centralu nisu mnogo

pomogli.

U etapnoj stanici ostao sam još pet dana.Zatim su me zajedno s još pet stotinaljudi odredili za transport.

Procedura primopredaje trajala je odšest sati ujutro do četiri sata poslijepodne: pregledi, dijeljenje etapnog»pajoka«, predaja stražarima itd.

U jedan vagon strpali su nas osamdeset.Bilo je kasno uveče kad su nasprikopčali za lokomotivu. Dakle, uskoroćemo krenuti. Lokomotiva nas jeodvukla na stanicu Tajšet, gdje je vagonbio prikačen na vlak kojim smo setrebali odvesti u logor.

Vlak je vozio veoma polako jer su prugujoš gradili. Kad smo stigli u logor 07bilo je već svjetlo, ali još uvijek veomarano. Kroz malene rešetkaste otvore navagonu mogli smo vidjeti najbližuokolicu.

Otprilike dvije stotine metara odželjezničke pruge nalazila se grupabijelo okrečenih baraka. Prostor je biookružen visokom ogradom od dasaka,slično kao i na ostalim etapnimstanicama, a stražnji dio ograde nije semogao vidjeti. U daljini je stršila visokajela, a s obje strane logora mogla su sevidjeti i poneka stabla. Sa dvastražarska tornja jasno su se vidjelecijevi mitraljeza. U logoru je bilo mirno.

Iz stražarnica su izlazili ofi ciri ivojnici, a u dvorištu logora postavljenisu stolovi i stolice. Otvorili su prvivagon. Zatvorenici su se spustili niznasip, postavili u petororedove i krenuliprema ulazu. Ofi cir im je pokazao gdjeda sjednu. Na zemlju! Na redu je bioslijedeći vagon. Scena se ponovila.

I mi smo došli na red. Skakali smo niznasip poput jaraca. Bili smo sretni što senakon dugog čekanja možemo malorazgibati.

Kad su nas nakon mnogih procedurapustili u logor, još uvijek nismo smjeli ubarake. Ponovno smo sjedili u dvorištu ičekali 449

prozivku i raspored u brigade.Unutrašnjost barake bila je ista kao uNorilsku. Brigada kojoj sam biododijeljen popravljala je gornji diopruge.

Uskoro smo saznali da iz ovog logoraide na posao samo tri do četiri stotineljudi. Ostalih tisuću i dvije stotinezatvorenika sjedi u barakama ili radiunutar logora.

Brigadir mi je predložio da radim kaodežurni. Prihvatio sam prijedlog. Posaonije bio težak jer smo bili dvojica.

Moj partner bio je Levčenko,gradonačelnik Rovna za njemačkeokupacije. Levčenku je jedna noga bila

kraća, zbog toga je dobio posaodežurnog. Trudio sam se da u baraciodržim red i mnogo sam radio. Ranoujutro, čim bi se baraka otvorila, moraosam donijeti vode iz bunara koji je bioudaljen stotinu i pedeset metara. Vode jebilo vrlo malo; jedan bunar nije biodovoljan za tisuću i pet stotina ljudi.Danju sam spremao baraku.

Stekao sam simpatije brigadira ilogoraša. Cijenili su me naro-

čito zato što sam brigadu dobroopskrbljivao vodom. Na to nisu bilinavikli.

Često su nam iz drugih baraka dolazililjudi da utaže žeđ.

Uskoro se svuda pronio glas da samdobar dežurni, brigadiri su me uvijeknavodili kao primjer. Ali moji prijateljipsovali su me zbog pretjeranemarljivosti. Veliko je nezadovoljstvoizazivalo dr-

žanje »gradonačelnika«, kako suironično nazivali mog partnera.

On ništa nije radio. Zadovoljavao setime da od bureta tjera zatvorenike kojisu u našu baraku dolazili po vodu:

- Odlazite, ja neću vući vodu za čitavlogor!

No svi su znali da on nije izvukao ni kapvode.

I »gradonačelnik« je bio sa mnomveoma zadovoljan, stalno mi je donosioviše juhe. Levčenko, koji je znao da samstari logoraš i bivši član Partije, pričaomi je kako se kao gradonačelnik 450

Rovna brinuo za Židove i komuniste. Alidrugi su tvrdili suprotno: da je otimaostanove Židovima i partijskimfunkcionarima, sebi uzimao najboljestvari i da je sve komuniste i Židoveprijavljivao Gestapou. Od strijeljanja gaje spasio Židov koji je na sudusvjedočio da mu je Levčenko daopropusnicu i spasio ga od Gestapoa.

»Speclogore« su stvorili zato dazatvorenike izoliraju od vanjskogsvijeta. U nekadašnjim logorima

zatvorenik je imao veliku slobodukretanja, a kako se na radilištu čestonalazio sa slobodnjacima, nije bioizoliran. Mnogi »beskonvojni« spropusnicama pridonosili su tome da jezatvorenik mogao doći do stvari koje sumu inače bile zabranjene.

U »speclogorima« dopisivanje je biloograničeno na dva pisma godišnje. Akad znamo da se pisma često gube,postaje jasno da je veza s rodbinomzapravo bila onemogućena.

NKVD nije mogao pronaći objekte gdjezatvorenici ne bi dolazili u dodir saslobodnim stanovništvom. Stoga jeNKVD

proveo naročite mjere.

Jedna od mjera bila je i jedinstvenaodjeća po kojoj su se zatvorenici»speclogora« razlikovali od drugihlogoraša, prije svega od mjesnogstanovništva. Zatvorenici su dobili istehlače, košulju, varirani kaputić i variraniogrtač. Odjeća je bila tamnoplava i nasvakom je komadu uljenom bojom bilaispisana velika brojka.

Na hlačama se nalazila na koljenima, nakapi sprijeda, na košulji, kaputu iogrtaču na leđima.

Odjeće bez brojki nisu se smjele nositiniti unutar logora.

Stražari su pomno pazili da li se brojjasno vidi. Svakog zatvorenika, koji biprekršio to pravilo, vraćali bi.Zatvorenika koji nije pravovremenoobnovio svoju brojku kažnjavali su»karcerom«.

Moja brojka u »speclogoru« bila je: Č-462.

451

Nadzor nad zatvorenicima u»speciogorima« bio je naročito oštar.Postojećem aparatu NKVD-a pridošaoje i novostvoreni aparat MGB(Ministerstvo gosudarstvenojbezopasnosti).

Sada su u svakom logoru postojala dvapolitička ofi cira, jedan od NKVD, drugiod MGB. Oba su aparata podmukloterorizira-la zatvorenike. I NKVD iMGB zavrbovali su agente koji susvojim naredbodavcima dostavljali svešto su zatvorenici govorili.

Zatvorenici su se protiv tih doušnika usvojim vlastitim redovima borili svimsredstvima, nisu prezali ni predubojstvom.

Često se događalo da zatvorenika naradilištu pogodi kamen koji je»slučajno« kliznuo, ili ga »slučajno«prignječi stablo. Bilo je i otvorenihubojstava.

452

AMERIČKI ŠPIJUNI

Odmah od prvog dana osjetili smo mistari logoraši, uglavnom stari članoviPartije, da smo dospjeli u izvanrednotežak po-ložaj. Zajednički život snekadašnjim policajcima, esesovcima ipripadnicima nacističke Sonder-komande bio je nepodnošljiv.

Neki su pisali NKVD-u i MGB-u iprotestirali što ih drže u istom logoru sovim masovnim ubojicama. Odgovor jeglasio da su pravilno poslani upravo utaj logor. Među zatvorenicima

»speclogora« bilo je i ljudi koji nisu

imali nikakve veze sa zločinimahitlerovaca. U logoru 07 sreo sam grupumladih Nijemaca koji su radili zajednosa SIS a koje su Rusi uhapsili uistočnom sektoru Berlina i osudili nadvadeset i pet godina logora. Međutisućama tih mladića, koji su stupili uslužbu Amerike, bilo je, naravno, mnogopustolova koji su bili spremni služitisvakome.

No većina nije radila iz koristoljublja.

Veoma me zanimalo što misli njemačkamladež poslije sloma Hitlera. Je li neštonaučila iz onoga što se pred njihovimočima događalo u njihovoj domovini?Već nakon prvih razgovora s tim mladimNijemcima razabrao sam da samo

manjina proklinje Hitlerov režim, dokvećina samo djelomično osuđuje ono štose u Njemačkoj događalo do slomahitlerizma. No svi su bili složni da jeHitlerova politika prema Židovima bilaneispravna i osuđivali su masovnauništavanja drugih naroda. Ali oni sutvrdili da o tome ništa nisu znali.

Kad sam to čuo pomislio sam nalogoraše koji su uvjereni da Staljin ništane zna o zločinima Ježova, Berije iAbakumo-va. Moram reći da me prvirazgovor s poslijeratnom njemačkomomladinom veoma oneraspoložio.Zaključio sam da je dvanaest godinaHitlerova režima osakatilo njemačkuomladinu.

453

Veći dio zatvorenika ovog logora bili sustranci ili Rusi koji su se nalazili uinozemstvu i koji su silom ili drugačijevraćeni u domovinu.

Pukovnik sovjetske armije Jarho ušao jeu Njemačku sa sovjetskim trupama.Pripadao je komisiji koja je demontiralanjemačke tvornice i transportirala ih uSovjetski Savez. Jarho je demonti-raoZeissovu tvornicu u Jeni, veliku tvornicuOpel, Siemensove pogone i mnogedruge. Nisu se demontirali samostrojevi, već i vrata, opeka, prozori, čaki bijeli lim s krova. Jarho je odlučio daprebjegne na Zapad. Nakon temeljitihpriprema uspjelo mu je da neprimjetno

prijeđe granicu. Sklonio se uDüsseldorfu. Od najranije mladostipripadao je Korasomolu, a kao vojnikstupio je u Partiju i vjerovao sve što sumu govorili o životu u kapitalističkimzemljama. Kad je vidio prva njemačkasela, počeo ih je uspoređivati sasovjetskim kolhozima. Stanovi upredgrađima Berlina bili su dokaz daradnici ipak ne žive tako bijedno.Posljednji udarac bilo je zajedničkodruženje s američkim ofi cirima ivojnicima.

U Düsseldorfu našao je posao. Nakon trimjeseca, kad se jedne večeri vraćao izkina, vidio je zatvorena osobna kolakoja su stajala u blizini njegova stana.

Ne sjeća se što se zatim dogodilo.

Probudio se u autu kad su se već nalaziliu istočnom Berlinu.

Pored njega slijeva i zdesna sjedila sudva čovjeka. Strahovito ga je boljelaglava, osjećao je kako mu krv curi nizvrat.

Otmičari su ga odvukli u zatvor. Nakonnekoliko dana preslu-

šavanja izveli su ga pred vojni sud kojiga je osudio na dvadeset i pet godinalogora.

Gradnju željezničke pruge Tajšet-Lenazapočeli su japanski ratni zarobljenici

koji su stanovali u barakama. Tada smoih mi smijenili. Na mnogim mjestimavidjeli smo japansko pismo. Barake kojesu bile stare pet godina bile su trule iruševne. Neke je trebalo poduprijetigredama da se ne sruše.

454

Veći dio zatvorenika mjesecima jesjedio bez posla, u prašumi u kojoj smose nalazili bilo je više drveta nego štosmo mogli srušiti. Ali čekalo se nazapovijed viših organa. Međutim, onanije stizala.

Jedina briga velikog broja NKVD iMGB ofi cira bila je da pazi da se nepovrijedi strogi režim. Hrana je bila

slaba i nedovoljna.

Često nije bilo ni »kipjatoka«. Nije biloni drva, ni dovoljno vode u bunaru,uprezali su nas u kola da bismo uburetima dovukli vodu iz rijeke Čunakoja je tekla nedaleko logora. No i toMGB

ofi cirima nije bilo pravo. Kako sezatvorenici »speclogora« mogu puštatina rijeku? Ponovno je zavladalanestašica vode i sve pritužbe ostale suuzaludne. Jednog dana u logoru sepojavi potpukovnik MGB-a. Bez riječije išao od barake do barake i nitko senije usudio da mu se potuži. Skupio samhrabrosti i rekao mu:

- Oprostite, građanine potpukovniče,smijem li vam izreći jednu pritužbu?

- Šta želite?

- Je li dopušteno da se s ljudima postupaovako kao u ovom logoru?

- Vi se nalazite u »speclogoru« MGB-a,a ne u bilo kojem logoru - obrecne sepotpukovnik.

- Zar to isključuje čovječan postupak?

- Tko s vama postupa nečovječno?

- Ovdje nema čak ni vode za piće.

- Šta, imate premalo vode?

- Da, nemamo vode.

- Imate li još neke pritužbe?

- Kada ćemo moći pisati svojimkućama?

- Smijete pisati dvaput godišnje - reče,okrene se i progura kroz mnoštvozatvorenika koji su nas okružili.

455

Razgovor je već za dana urodio plodom.Dobili smo papir i kovertu i smjeli smonapisati prvo pismo. Radovao sam sešto ću ženi moći javiti novu adresu.Molio sam je da mi pošalje nešto hrane.

Poslijepodne došao je nadglednik irekao mi da posljednji dan radim kaodežurni i da već sutra moram s brigadomna gradnju mosta.

Na gradnji mosta preko rijeke Čunaradio sam samo četiri dana. Sudjelovaosam u rušenju provizornog drvenogmosta. Nije mi bilo suđeno da gradimnovi. Upravitelj logorskog odjeljenjaosvetio se prvom prilikom koja mu seukazala.

Kad je došla komisija da bi izabralaradnike za logorsko odjeljenje 033,odredila je i mene. Na rastanku su mirekli da bi bilo bolje da se nisampritužio.

Logorsko odjeljenje 033 nalazilo se sdruge strane rijeke Čuna.

Pješačili smo osam kilometara. Najprijesmo prolazili strmim putem koji je vodiok rijeci, zatim smo krenuli prekosmrznute rijeke. Prošli smo porednaseobine besarabijskih seljaka koji suslagali debla koja je rijeka ljetinaplavila. Zatim smo pošli šumskimputem kroz dubok snijeg prema novojželjezničkoj pruzi.

Kada smo je prošli, vidjeli smo velikuogradu logorskog odjeljenja 033.

Logorski policajci i nadglednik, koji sunas preuzeli, odveli su nas u trećubaraku, gdje su nas najprije pregledali, a

zatim smo se smjeli smjestiti.

Domogao sam se mjesta na gornjojprični. Čuvao sam mjesta za OskaraLepticha, Nijemca iz Transilvanije, iHansa, njemač-

kog mladića koga sam upoznao u logoru07. Za marša od osam kilometara imaosam dovoljno vremena da razmišljam štome čeka u novom logorskom odjeljenju.Fizički sam se osjećao veo-456

ma slabo, a to je potvrdila i liječničkakomisija koja je odredila da dođem uodjeljenje 07, na lakši posao. Kaodežurni nisam se pretjerano naprezao,ali to bijaše najviše što sam u to vrijememogao raditi.

U odjeljenje 033 prebacili su me zato dame kazne težim radom. Odlučio sam daodbijem svaki posao koji fi zički nemogu izdržati. Bio sam svjestanposljedica takvog koraka, ali čvrsto samodlučio da baš tako postupim.

Bilo je već kasno kad smo se našli umračnoj prostoriji. Spremio sam svoj»krevet«. Znao sam kako se hlače,vatiran kaput i ogrtač mogu pretvoriti ukrevetninu.

Kad smo se rano ujutro spremali naposao, zapovijeđeno nam je da ja i jošneki drugi, među njima i Oskar, pođemona istovarivanje u noćnoj smjeni. Biosam sretan što dobivam nekoliko satiodmora i što se mogu bolje upoznati s

odjeljenjem 033.

Uzeo sam doručak koji se ni po čemunije razlikovao od do-ručka u drugimlogorima. Često smo jeli nerazmišljajući što je-demo. Tek smo sekasnije pokušavali sjetiti što smo pojeli.

Ovdje je bilo nešto bolje nego u 07, iakone bih mogao reći u čemu je bila razlika.Iste trule barake, isti red, čak i jednakijapanski natpisi. Možda je razlika umalenom potoku koji je žuborio na rubulogora i u stakleniku kraj potoka u komese uzgajalo svježe povrće za ofi cireNKVD-a.

Zanimalo me tko je moj brigadir. Alinije bilo potrebno da se raspitujem. Čim

sam stupio u prostoriju gdje je bilasmještena moja brigada, čuo sam kakonetko gromko izgovara ruske psovke.Pomislio sam, to je brigadir. Odmah samizišao iz barake.

Prošla me volja da ga upoznam.

Morao sam se preseliti iz treće u prvubaraku u kojoj se nalazila moja brigada.Sa dva nova druga, Oskarom i Hansom,smjestio sam se na donjoj prični.

457

Imali smo dosta vremena i prošetali smodvorištem. Upoznali smo se s mnogimzatvorenicima koji su već duže vrijemeovdje boravili. Od njih nismo saznali

ništa novog. Kad smo prolazili pored»kipjatilka« vidjeli smo zdepastačovjeka širokih ramena, napadno riđebrade, koji je cijepao drva. Mislio samda je to neki sektaš s dugom bradom.Oskar upita bradonju ima li »kipjatoka«.Ovaj mu odgovori na takvom ruskomjeziku da nije bilo teško prepoznatiNijemca.

- Govorite njemački? - upitali smo ga.

Bradonja ispusti sjekiru iz ruku izačuđeno nas pogleda.

- Zar ste vi Nijemci?

Predstavili smo se.

- Ja sam iz Štajerske - reče.

- Odakle iz Štajerske? - radoznaloupitam.

- Iz Kapfenberga kod Brucka na Muri.

- Ne morate mi tako točno objašnjavatigdje se nalazi Kapfenberg, mogu vamreći gdje ste tamo radili.

- Kako to, zar me poznajete? - bradonjase iznenadi.

- Mogli ste raditi samo kod Bohlera,onaj tko je iz Kapfenberga sigurno jenamještenik Bohlera.

- Da, to je točno. Služio sam u

vatrogasnoj četi pogona.

Bio je to Franz Almeier koji je služiokod Volkssturma i za rata se borio protivslovenskih partizana. Nakon rata ruskivojni sud osudio ga je na deset godinalogora. U logoru je obolio i kao invaliddobio posao »kipjatilščika«.

Zahvaljujući našem sunarodnjaku, imatćemo više vruće vode. U prostoriji ukojoj se kuhala nalazio se štednjak nakome su zatvorenici, koji su primalipakete, smjeli kuhati. Bila je to tzv. »oficirska kuhinja«. Za slobodnih dana iuveče ovdje je bilo mnogo ljudi koji suu zarđalom limenom posudu (američkim458

konzervama, njemačkim i ruskimmenzaškim posudama) kuhali kašu.Ovdje se nisu nalazili samo oni koji sukuhali, već je bilo i gledalaca koji su sazavišću promatrali vlasnike prosa, zobi idrugih živežnih namirnica. Neki su senudili da će donijeti drva kako bi dobilimalo kaše.

Almeier, kao šef »kipjatilka«, imao jemnogo posla da bi odr-

žao red. Bio sam stalan posjetilacAlmeierove prostorije i on mi je čestotajanstveno šaputao u uho:

- Dođi malo kasnije, imam nešto za jelo.

Kad sam postao kuhar mogao sam se

odužiti Almeieru. S njim sam biozajedno više od godine dana, sve dok ganisu odveli iz logora 033.

Bližilo se vrijeme poslu. Čuo sam današa brigada utovaruje šljunak. Tričovjeka morala su pretovariti na kola 60tona. Rad je bio tako naporan da su ljudinakon tri mjeseca postali nesposobni zarad. Moja odluka da odbijem taj posaobila je čvrsta.

Stvorio sam plan da prije polaska na radodem iz barake u kojoj sada stanujem ida u trećoj baraci legnem na nekoslobodno mjesto i sakrijem se. Saopćiosam svoj plan Oskaru i Hansu.

Začuo se udarac gonga.

- Spremite se za rad!

Svi su obukli vatiranu odjeću. Uposljednjem času brigadir i dvapomoćnika donesu pustene čizme koje suuzeli iz druge barake od brigade koja jeradila danju. U logoru nije bilo dovoljnopustenih čizama pa su se dvije brigadeslužile istim čizmama, jedna danju,druga noću. Čizme su bile mokre. Prošloje mnogo vremena dok su se svi obukli. Ija sam u svemu tome sudjelovao da nebih pao u oči. Kad se začuo drugi znakgonga, izišao sam iz barake i krenuo utreću baraku u kojoj je bilo tamno.Tapkajući pronašao sam slobodnomjesto i odjeven legao.

459

Čuo sam kako se brigada postrojava.Brigadir je brojao redove, jedan jenedostajao i on je glasno viknuo:

- Tko nije ovdje?

Nitko nije odgovorio. Poslije sam čuoda se brigadir još jednom vratio ubaraku da bi pregledao nije li netkoostao. Nikoga nije našao. Brigada je sjednim čovjekom manje krenula na rad.

Danas sam se spasio, ali kako će bitisutra? Ponovno sam stao razmišljati:odlučio sam da ću i dalje odbijati dakrenem na rad.

Zaspao sam i ustao rano ujutro. Moja se

brigada vratila s posla, a brigadir nijeništa pitao jer nije mogao ustanoviti tkoje nedostajao. Ovdje sam bio novi imoje lice brigadir još nije upamtio.

Oskar i Hans pričali su mi o tome kakoje bilo na radilištu. Bilo je veoma teškoi unatoč niskoj temperaturi većina sepreznojava-la.

Pošto smo doručkovali, legli smo napočinak. U baraci je sve utihnulo. Nisammogao spavati, stalno sam kovaoplanove. Znao sam da nije moguće i podrugi put izostati. Odlučio sam darazgovaram s brigadirom i kažemotvoreno da ne mogu teško raditi.

Ustao sam i izišao iz barake. Najprije

sam otišao u »kipjatilku«

i ispričao Almeieru da noćas nisam biona poslu i da ne namjeravam poći nidanas. Almeier me zabrinuto slušao, nakraju je rekao:

- Zatvorit će te u »karcer«.

Znao sam što me očekuje i pomogao samAlmeieru donijeti drva, a u četiri satapošao sam u baraku, znao sam da se u tovrijeme brigada budi. Brigadira nijebilo. Ponovno sam izišao i u predsobljususreo mršavog dugajliju.

- Brigadiru, mogu li razgovarati s vama?- upitao sam.

Iskosa me pogleda.

460

- Ja sam taj koji noćas nije bio na poslu.Niti danas neću ići.

Nikolaj me zgrabi za vrat.

- ... tvoju mat, što si to rekao? Ja ću tipokazati.

Lice mu je bilo crveno od bijesa.

- Smirite se i poslušajte me.

Nikolaj me pusti.

- Šta hoćeš?

- Ja sam stari zatvorenik i znam što bistemi još mogli kazati.

No svjestan sam što radim i priznao samvam to zato da me ne biste morali tražitikao jučer navečer. Prijavite me i time ćeslučaj biti svršen.

Nikolaj me neko vrijeme promatrao. -Čovječe - reče - ti mi se sviđaš. Pođimounutra, ovdje je hladno.

Kad smo ušli u baraku, brigadir seokrene i napusti me bez ri-ječi. Uzeosam jelo i čekao što će se dogoditi. Alite večeri ništa se nije dogodilo. Svi suotišli na rad, brigadir je prošao poredmene i ništa mi nije rekao. Nisam sesakrio, ostao sam i čekao logorske

policajce da me odvuku u »karcer«.

Nakon dva sata brigada se vratila. Oskarmi reče da zbog jake snježne vijavicenema kola i da će brigada sutradan ići narad. Svi su bili sretni što mogu spavati.Oskar i Hans su se čudili kako to da većnisam u zatvoru.

Slijedećeg dana brigada je rano moralana posao. Brigadir je u međuvremenujavio narjadčiku (nadgledniku) daodbijam raditi.

Narjadčik Zimin bio je »povtornik«koga su, pošto je 1946.

odslužio desetogodišnju kaznu, otpustilii koji je 1948. za isti grijeh dobio još

deset godina. Rječnik Zimina nimalo senije razlikovao od rječnika kriminalaca.

Zimin je došao u baraku i već s vrataviknuo:

461

- Gdje je junak koji odbija raditi?

Svi su napeto čekali što će se dogoditi.Moje je mjesto bilo kraj vrata. Dobrosam vidio crveno lice i usta bez zubi.Istupio sam.

- Ja odbijam.

- To ćemo još vidjeti. Dođi ovamo!

Zimin pođe u sredinu barake gdje senalazio stol. Sjedne. Pokazujući na menereče brigadiru:

- Jesi li vidio, on ne želi ići na posao.Vidjet ćemo kakav je to junak.

- Nisam junak, ali na posao ne idem, jerne mogu - odgovorio sam.

- Ovdje se nikoga ništa ne pita, ovdje serinta.

- Ovog puta neću rintati.

- Vidjet ćemo.

Zimin ustane i iziđe iz barake.

Bio sam uvjeren da je otišao pologorskog policajca.

U međuvremenu su donijeli pustenečizme. Svi su se požurili da ugrabe parza sebe. U sredini barake ostao je jedanpar. Brigadir ih uzme i baci mi ih prednoge.

- Obuci čizme!

- Nisu mi potrebne, ne idem na rad.

Brigada je stajala i čekala da stignustražari. Sjedio sam na svom mjestu ubaraci. Uto uđu narjadčik i logorskipolicajac, a dežurni im potrči u susret.

- Dežurni, gdje je taj koji neće raditi?

- Evo ga - reče dežurni i pokaže namene.

- Smjesta se obuci, brigada čeka - rečelogorski policajac.

- Ne idem na taj posao.

Nakon nekoliko sati u baraku uđenarjadčik i zapovijedi mi da ga slijedim.Postaje ozbiljno, pomislio sam i pošaoza njim.

462

Bilo je veoma hladno, pod čizmama ješkripao smrznuti snijeg. Podilazila mejeza kada sam se sjetio da će me baciti urupu u zemlji u kojoj me samo stalno

kretanje može spasiti od smrti.

Samo jedanput u dvadeset i četiri satamoći ću umorno i slabo tijelo ugrijati satri stotine grama kruha i loncem vrućevode.

Nisam ni pomišljao da li bi bilo boljeda sam pošao na rad. Bio sam uvjerenda je bolje smrznuti se u »karceru« negocrkavati na radu.

Kad sam htio okrenuti udesno, gdje senalazio »karcer«, začudio sam se kad mije vojnik viknuo: - Produži ravno!

Pošao sam prema izlazu. Desno senalazila stražarnica. Vojnik otvori vratai pusti me unutra. U stražarskoj sobi

nalazili su se stražari, upravnik logora,natporučnik Sorokin i njegov zamjenik.

- Zašto niste išli na posao? - upitazamjenik.

- Veoma sam slab i ne mogu raditi takotežak posao kao što je utovarivanjevagona.

- Vi imate prvu kategoriju i morate raditisvaki posao.

- Ne, ja imam treću kategoriju -odgovorio sam.

- Kako znate da imate treću kategoriju? -upita me Sorokin.

- Čuo sam liječnika u etapnoj stanici.

- To je bilo davno. Sada imate prvukategoriju - reče načelnik.

- Svejedno je koju kategoriju imam, slabsam i ne mogu raditi taj posao.

- Ovdje postoji još samo sječa drva.Sutra ćete ići na sječu.

- Ni to neću moći raditi.

- Ti želiš sortirati kolače, ali takvogposla nemamo - opet će on.

463

- Svejedno mi je kakav ćete mi posao

dati, teški fi zički posao ne mogu raditi.

- Radit ćeš kao čistač zahoda.

- Pristajem.

- Nemoj misliti da ćeš iznositi samosmrznuto govno, vadit ćeš i rijetko.

- U redu.

Rekao sam to tek tako, iako sam znao dasam za čišćenje zahoda isto tolikonesposoban kao i za utovarivanješljunka.

- Idite i pošaljite mi narjadčika.

Kad smo stigli, načelnik reče Ziminu:

- Dajte mu neki posao u logoru.

Zimin kratko odgovori:

- Na zapovijed, građanine načelnice.

Kad smo izišli, reče mi: - Ti zaista imašsreću.

To nisam očekivao. Bio sam sretan štoje moj prvi štrajk tako dobro svršio.

Slijedećeg jutra odveli su mene i jošdvojicu, Rusa i Rumunja, da za vojničkukuhinju cijepamo i pilimo drva.

Ovaj posao radili smo dva mjeseca.Ponekad bi nas upotrebljavali i zaljuštenje krumpira. To je kuhar uradio

ilegalno jer je bilo strogo zabranjeno dazatvorenici ulaze u prostorije kasarne.

Nekoliko me puta podofi cir odveo usobu gdje je stajalo oruž-

je i gdje sam, dok su stražari spavali,prao pod. Na stalku su stajali automati ipuške. Uvijek sam se čudio što suvojnici tako lakomi-sleni i puštaju nas ukasarnu. »Speclogor« je spreman na sve!

464

PRVI PAKET OD MOJE ŽENE

Veljača 1950. Vladala je strašna studen.Jednom, kad smo se vratili s posla izkasarne i čekali da nas puste u logor,

pred ulazom se nalazila zaprega. Nasaonicama u slami ležalo je nekolikopaketa. Rumunj je radoznalo zavirio iopazio da su neki okrenuti adresomprema gore. On vikne:

- Karl, imaš paket!

Nisam se obazirao na to što govori, znaosam da se voli šaliti.

- Pa ti se zoveš Štajner - ponovi.

Tada sam spazio paket.

Nestrpljivo sam očekivao čas kad će miga predati. U prisutnosti nekoliko oficira otvorili su paket i temeljitopretražili svaki predmet. Slaninu su

rasjekli u sitne komadiće, proso surasuli po novinskom papiru i pretražiliga, šećer također, a čaj su oduzeli jer gazatvorenici nisu smjeli primati.

Bio sam sretan kad sam s paketom stigaou baraku. Oskar i Hans nestrpljivo su meočekivali. Odmah sam otišao u »oficirsku« kuhinju i skuhao lonac kaše. Kadsam je donio u baraku, sjeli smo svatrojica kraj lonca i pobožno je pojeli.

Siti i zadovoljni pričali smo o mojojženi koja me već drugo desetljećepostojano čeka. Radovali smo se štoslijedećih dana nećemo biti gladni.

Ujutro rano Hans je donio »kipjatok«koji smo zasladili še-

ćerom. Tako smo s kruhom i slaninompili sladak čaj. Ostatak paketa staviosam u ranac koji sam sašio od japanskogpokrivača.

Ranac sam stavio ispod jastuka izamolio dežurnog da pripazi na njega.Obećao mi je.

Kad smo se vratili, najprije sampotražio ranac. Nije ga bilo!

Upitao sam dežurnog da li je vidio tko jeuzeo moj ranac, ali on 465

ništa nije vidio. Oskar i Hans bili suočajniji od mene. Savjetovali su me daprijavim krađu. Znao sam da to ne biimalo nikakvog smisla. Ali dežurni je

otrčao u logorsku policiju i prijaviokrađu.

Slijedećeg jutra pozvali su me u uredlogorske policije. Kad sam ušao u sobu,u kutu sam vidio svoj ranac.

- To je vaše? - upita me policajac.

- Da.

- Uzmite ga i potpišite.

Uzeo sam ranac. U njemu se nalazilorublje i cipele. Paketu ni traga.Jedanaest godina čekao sam taj paket.

Događalo se da poslije guljenjakrumpira dobijemo ostatke juhe. Kad

smo jednom sjedili u kutu blagovaonicei srkali juhu iz lonca, ušao je vojnik koji,opazivši nas, vikne kuharu:

- Zašto hraniš ove fašiste?

Od tada nikada ništa nismo dobili. Čestosmo vidjeli kako kuhar pred kasarnomizlijeva juhu koju vojnici ne bi pojeli.

Jednog dana ponovno smo gulilikrumpir. Bili smo veoma gladni, uprostoriji je gorjela željezna peć.Rumunj uzme nekoliko krumpira i staviih u otvor s pepelom. Otišao sam udvorište po drva. Kuhar je otvorio vratai mahnuo mi da uđem. Tada me upitaojesam li ja stavio krumpir u pepeo.

Razmišljao sam i pomislio da su memoji drugovi okrivili, u to vrijeme onisu bili u prostoriji.

- Da, ja sam pekao te krumpire.

Kuhar me snažno udari po licu i jazateturah prema zidu. Zatim priđe i staneme pesnicama udarati. Nisam sepomakao, nisam se branio. Buka jeprivukla ostale kuhare. Jedan, koji namje često davao hrane, reče junaku:

- Ostavi ga na miru!

466

Kuhar prestane udarati.

Odlučio sam da više ne dolazim. Istevečeri otišao sam u ured da Ziminuispričam što se dogodilo i da gazamolim drugi posao.

Zimin se nalazio u knjigovodstvu. Kadsam mu sve ispričao, on se strahovitorazbjesni.

- Što vi mislite da možete samo takoizabirati poslove? Vi za-boravljate gdjese nalazite.

Knjigovođa Johan, ili Ivan Ivanovič,kako su ga zvali u logoru, Nijemac sVolge, koji je sjedio pored Zimina, upitašto se dogodilo. Zimin mu odgovorinapola ozbiljno:

- Kako ti se sviđa ovaj momak? Najprijeobjavi štrajk, a onda mu se ni laki posaou kasarni ne sviđa.

Ivan Ivanovič, koji je pripadao grupizatvorenika koja je bila oslonaclogorskoj upravi i mogla je utjecati nanačelnika logora, reče:

- On je u Norilsku bio kuhar. Pošaljitega u kuhinju.

Zimin mi reče da nije znao da samstručnjak za kulinarstvo i izjavi da ćerazgovarati sa šefom kuhinje.

Otišao sam sa Ziminom u kuhinju.Ponovno sam postao kuhar.

Moj kolega u kuhinji bio je rodomFrancuz koji je još kao dijete s ocemdošao u Rusiju. Berthe je po izgledu biotipičan Francuz, visok, mršav,vragoljastih crta lica, pun humora iiskrenog drugarstva. Za vrijeme kuhanjarazgovarali smo o svačemu, bilo jepravo zadovoljstvo gledati ga kako sesmije i kako se njegovo mršavo tijelotrese, dok rukama pokazuje da prestanempričati.

Upravitelj kuhinje, Židov iz Besarabije,golem kao Herkul, vidio je u namadvojici najbolje pomoćnike i bio jeponosan što je u kuhinji, kako je rekao,zastupljena »čitava internacionala«. Odpet kuhara jedan je bio Francuz, zatim

Austrijanac, Rus, Židov 467

i Letonac. On bi svakom prilikomnabrajao osobine pojedinaca.

Kad bi došao do Rusa, rekao bi:

- A ti si najveći lopov.

Šef kuhinje vodio je ogorčenu borbu skriminalcima koji su prijetnjamapokušavali doći do boljeg jela. U»speclogoru« bili su samo političkizatvorenici. Među njima bili su i tipičnilopovi koji su služili u armiji maršalaRokosovskog. U armiji su izvršili raznepolitičke zločine i tako dospjeli u»speclogore«. U logoru 033 postojala jebanda koju je vodio jednoruki Vaska.

Banda je pljačkala zatvorenicimapakete, a od kuhara ucjenjivanjem izma-mljivala ribu, mast i druge živežnenamirnice.

Naš Besarabljanin odbijao je dakriminalcima daje ma i gram hrane više.Ostajao je čvrst.

- Neću oduzeti ni grama od ono malozatvoreničke hrane.

Vaska je otvoreno govorio da ćeupravitelja kuhinje »ucmeka-ti« ako inadalje bude odbijao da ih hrani.

Jednog dana Vaska ostvari svojuprijetnju: kad je šef kuhinje sjedio predbarakom u kojoj je i stanovao i

razgovarao sa zatvorenicima, Vaska muje zadao deset uboda bodežom. Zatim jepobjegao u baraku svojim saučesnicima.Ja sam upravo bio u kuhinji, kad je šefobliven krvlju utrčao vičući:

- Daj mi sjekiru, daj mi sjekiru!

Slutili smo što se dogodilo. Nisam znaošto da učinim. Sjekira, kao i svikuhinjski noževi, bila je prema propisuzaključana u or-maru. Ključ se nalaziokod službujućeg kuhara. Dao sam musjekiru. On sav krvav potrči da nađeubojicu. Onesvijestio se usred dvorišta.Odveli su ga u bolnicu. Poslije nekolikosati otpremili su ga u centralnu bolnicu,gdje je umro. Tako su izvijestili.

Nekoliko godina nakon toga čuo sam daje vijest o njegovoj smrti bila netočna.Vaski i njegovoj bandi nije se ništadogodilo.

468

Zbog povrede »logorskog reda« dobioje dvadeset dana »karcera«, i to je bilosve. Uprava logora sa simpatijama jegledala kako zatvorenici međusobnoratuju.

Nakon ranjavanja Besarabljanina, menesu odredili da budem upravitelj kuhinje.Odbio sam. No Berthe i Ivan Ivanovičtoliko su me nagovarali da sam popustio.

Stekao sam mnogo prijatelja. Pomagao

sam im koliko sam mogao, stoga samimao neugodnosti. Ali znao sam da suzatvorenici sa mnom zadovoljni. Jedininezadovoljnici bili su upravitelj logora isanitetsko odjeljenje.

Odnosi između upravitelja logorskogodjeljenja, natporuč-

nika Sorokina, i glavnog liječnikazatvorenika Ivana Ivanoviča Popova,bili su veoma prisni. Sorokin i Popovpoznavali su se već nekoliko godina.Popov je zbog toga imao velik utjecaj naime-novanje upravitelja kuhinje.Upravitelj kuhinje bio je obavezan daPopova i njegove pomoćnike izambulante dobro hrani. Tako su izlogorske kuhinje putovale velike

količine masti, mesa, šećera itd. Većidio toga dobivao je Sorokin prekoPopova.

I ja sam Popovu davao bolju hranu, alito njega nije zadovo-ljilo, još manjeSorokina. Zbog toga su obojica nastojalida me smijene. Poslije nekoliko tjedana,iz drugog logorskog odjeljenja k nama jeprebačen stari prijatelj Popova iSorokina, Sergej Konovalenko.

Pozvali su me u ured, gdje se u društvuofi cira, ekonoma, Sorokina i Popovanalazio i Konovalenko. Načelnik logoraSorokin reče:

- Predat ćete kuhinju novom kuharuKonovalenku.

Ja mu kratko odgovorih:

- Na zapovijed, građanine načelnice.

469

Istog dana u kuhinju je došaoKonovalenko, kome sam u prisutnostiekonoma predao kuhinju. Konovalenkomi predloži da i dalje ostanem kuhar.Pristao sam nakon kraćeg razmišljanja.

Konovalenko je bio hohštapler iz Odese.Za okupacije ostao je u Odesi i trgovaos Nijemcima. Kad su se sovjetske trupevratile, uhapsili su ga i osudili na desetgodina logora.

Konovalenko se u logoru brzo snašao,

povezao se uz pomoć Popova s oficirima logorske uprave kojima jeprodavao odjevne predmete zatvorenika.Kad je prvi put postao upravitelj kuhinjepljačkao je zatvorenike tako da je velikdio živežnih namirnica dijelio oficirima. Kad je ipak malo pretjerao pa sustale pljuštati pritužbe, bio je smijenjen.Sada su ga ponovno vratili na staromjesto.

Živežne namirnice namijenjenezatvorenicima trebalo je za svaki obrokposebno predavati službujućem kuharu.Konovalenko se toga nije držao. Sve jesam izdavao pomoćnim kuharima, nijevagao. Prisvajao je.

Kuhare je terorizirao, prijetio im se

svakom prilikom izbaci-vanjem.

Nitko se nije usudio prigovoriti ni jednuriječ. S Konovalenkom sam vodiosvakodnevne bitke zbog toga što samvidio kako potkrada zatvorenike.Pokušao sam ga urazumiti.

Jelo je postajalo sve slabije. Sve većibroj ofi cira i podofi cira dolazio je ukuhinju po svoje pakete. Prijateljstvoizmeđu ofi cira i Konovalenka bilo jetoliko da su zajedno odlazili u ribolov.Čak je određena grupa zatvorenika kojaje na čelu s Konovalenkom odlazila uribolov. Sagrađeno je nekoliko čamaca inačinjeno nekoliko mreža. Ulovljenuribu zatvorenici nisu ni vidjeli. Dobivali

su je ofi ciri i stražari koji su nadgledaliribare.

470

Sanitetsko odjeljenje na čelu s Popovimživjelo je na velikoj nozi. Meso imaslac, namijenjeni bolesnicima,odlazili bi Popovu i njegovimpomoćnicima, a jedan je dio dobivao iSorokin.

Pomišljao sam da napustim posao ukuhinji zato što više nisam mogao sve topodnositi. Savjetovao sam se sa svojimprijateljima. Ali oni su me zamolili daostanem u kuhinji, bojali su se da ćeizgubiti i ono malo hrane što su od menedobivali. Učinio sam sve što sam mogao

za te ljude. Daleko od domovine njimaje bilo mnogo teže nego Rusima koje jeipak pomagala rodbina.

Bilo je i takvih koji nisu zavrijedilipomoć. Događalo se da su neki dobivalipakete pa ipak su svakog dana dolazilipod kuhinjski prozor i prosjačili.

Jednog dana, kad sam se iz kuhinjevraćao u baraku, u dvori-

štu me očekivao čovjek o kojem samznao da je svećenik iz Kar-patskeRusije.

- Oprostite, molim, što vas uznemirujem,ali na to me prisiljava bijeda - počeo jedobrim njemačkim.

- Što mogu učiniti za vas?

- Htio sam vas zamoliti da mi pomognetehranom.

Obećao sam da ću učiniti sve što mogu,rekao sam mu da svakog dana dođe podkuhinjski prozor. Svećenik je nekolikotjedana dolazio, a ja sam mu davao juhu,poneki put i kašu. Jednom sam sOskarom razgovarao o njemu i on mireče da se taj svećenik uopće ne ponašakao svećenik. Od mnogih paketa kojedobiva još nikada nikome ništa nije dao.Strahovito sam se začudio. Oskaru samispričao kako svakog dana dolazi k menipo hranu. Oskar mi odgovori da tajčovjek u svom rancu sakriva kilogrameslanine koja se već kvari. Od toga dana

prestao sam mu pomagati.

Stalni posjetilac kuhinjskog prozora bioje ukrajinski pisac Majstrenko. Zarazliku od svećenika Majstrenko jenerado do-471

lazio po hranu. S njim sam se već ranijesprijateljio. Kad sam postao kuhar htiosam mu pomoći. Stajalo me mnogo trudadok sam mu dokazao da nije nemoralnou bijedi primiti pomoć.

Majstrenko je za okupacije ostao uKijevu. Ispričao mi je da tada nijenapisao ni retka. Da bi mogao živjeti,radio je kao učitelj u srednjoj školi. Kadsu se okupatori povukli, uhapsili su gazbog »suradnje« s fašistima i osudili na

deset godina logora. Majstrenko jemrzio fašiste. Kad god bismorazgovarali o okupaciji, on je sastrahovitom mržnjom govorio ozločinima esesovaca u Kijevu.Majstrenko mi je rekao da je Kijev do1941. bio antiko-munistički raspoložen,ali da je jedna godina njemačkeokupacije od svih ljudi stvorilakomuniste. Čak i oni koji su oduševljenodočekali njemačke trupe u Kijevu,okrenuli su im leđa poslije zločina u»Babij Jaru«, na periferiji Kijeva, gdjesu Nijemci ubili više od 50.000 Židova izakopali ih napola žive. Majstrenko jegodine 1951. obolio, otpremili su ga ucentralnu bolnicu i izgubio mu se svakitrag.

Intimnim Konovalenkovim prijateljimapripadao je i upravitelj KVČ-a(Kulturno vospitatelnaja čast)natporučnik Komarov, koji je bio stalangost u kuhinji.

Obično bi stao psovati kuhare za svakusitnicu i govoriti da kuhari moraju strogopaziti na to da zatvorenici dobiju nagram točno ono što im pripada. Njegovbi posjet svršavao tako da je sKonovalenkom odlazio u skladište gdjebi džepove napunio ži-vežnimnamirnicama koje su bile namijenjenezatvorenicima.

U blizini logora stanovala je mlada ženakod koje su ofi ciri priređivali zabave smnogo votke. Komarov, koji je bio

oženjen i imao sedamnaestogodišnjukćerku i dvanaestogodišnjeg sina,također je dolazio. Da bi pribavilinovac za votku, oslobodili su slikara odrada zato da bi slikao slike koje su oniprodavali u 472

Tajšetu na tržnici. Komarov je u kuhinjudonosio kokoši koje je krao svojoj ženi inaređivao da se ispeku. Njegova je ženaoptužila zatvorenike, koji su u blizininjihove kuće pilili drva, da kradu njenekokoši. Logorska policija je čestodolazila u »ofi cirsku kuhinju« da bividjela kuhaju li zatvorenici kokoši.

Jednog je dana ustanovljeno da sunestala dva zatvorenika.

Bila su to dva Letonca koji su služili uletonskom puku i borili se na straniNijemaca. Godine 1944. dospjeli su urusko zarobljeništvo i vojni sud osudioih je zbog »izdaje« na dvadeset i petgodina logora.

Radili su kao dežurni i nikada nisuizlazili iz logora. Poslije nekoliko danatraganja NKVD je ustanovio da su se zajake magle popeli pomoću požarnihljestava preko visoke logorske ograde.

Tragovi nogu pokazivali su da su prešliogradu kraj stražarskog tornja.

Bjegunci su dospjeli do rijeke Čuna, alije nisu mogli prijeći.

Povukli su se duboko u prašumu gdje ihnisu mogli pronaći. Jednom su dva oficira NKVD-a prolazila prašumomvraćajući se iz lova. Nabasali su nabjegunce koji su se grijali kraj vatre.Kad su ih bjegunci ugledali, pokušali supobjeći, ali nisu uspjeli. Jednog su ubili,drugi se spotakao i pao te su ga uhvatiliživa. Odnijeli su ih u logor, jednog umrtvačnicu, drugog u »karcer«, gdje jeumro od »kapi«. Namještenicisanitetskog odjeljenja govorili su da jeleš bio pun modrica i crnih masnica.

Moji odnosi s Konovalenkom postali sutako loši da sam od-lučio otići izkuhinje. Uskoro mi se pružila prilika.

Kad mi je jednog dana Konovalenko

izdao živežne namirnice za večeru, nijemi dao ni grama masti, iako sam premanormi trebao primiti četiri kilogramaulja. Rekao sam mu da neću kuhativečeru, a on mi na to odgovori:

473

- Idi do đavola!

Skinuo sam bijelu kecelju i otrčao ubaraku, a uveče sam oti-

šao nadgledniku i objasnio mu zašto neželim raditi u kuhinji.

Zimin ode upravitelju logora poinstrukcije. Ovaj nije imao ništa protivda napustim kuhinju.

Odredili su da odem u Černjavskijevubrigadu koja je popravljala željezničkuprugu. Moji odnosi s brigadiromČernjavskim bili su veoma dobri. Kaokuhar učinio sam mu mnoge usluge i onse osjećao mojim dužnikom. Već odprvog dana mog dolaska Černjavski jenastojao da bude susretljiv.

Rad u brigadi bio je lagan. Mnogi sunastojali da dođu u ovu brigadu.Černjavski nije primao bilo koga, kad bilogorska uprava poslala nekogzatvorenika protiv njegove volje,pridošlica je morao računati da će raditinajteže poslove.

Černjavski, bjeloruski seljački momak,bio je malena rasta, mršav, isturenih

jagodica i tupa izraza. Izgledao je kaograbež-

ni ubojica. Za njemačke okupacijepostao je šef policije u rajonskomgradiću. Njegove »naročite zasluge«bile su o tome što je, poput mnogih,sudjelovao na uništavanju Židova ipartizana.

Njegov pomoćnik u brigadi bio jeBjelorus Kopak koji je također biopolicajac i bio mu je veoma sličan,samo što je bio jači i krvoločniji. Trećiiz »štaba« bio je Leščenko, Ukrajinac izVolinije, cinik. Četvrti bijaše svećenikkoji se od ove trojice razlikovao potome što nije imao ničega zajedničkog s

njihovim ljudožderskim pogledima i ubrigadi je igrao ulogu dušobrižnika.Njegov glavni zadatak bio je da šefa injegove pomoćnike hrani namirnicama izbogatih paketa koje mu je slalo njegovoudruženje.

Članovi Černjavskijeve brigade bili sukompletna banda koja je čekala čas dapod vodstvom svoga šefa pljačka iubija. Oni bi, kako se izrazioČernjavski, preostale Židove odvukli uplinske komore, a pri tom ne bizaboravili komuniste.

474

U ovoj sam brigadi upoznao iAustrijanca Franza Stifta, vo-dećeg

funkcionara Hitlerove omladine uAustriji. Stift je karijeru počeo kaopripadnik Hitlerove omladine u svomrodnom gradu Scheibsu u donjojAustriji, gdje je živio s ocem,siromašnim seljakom.

Odmah sam ustanovio da je Stiftistomišljenik brigadira. Lo-

šim ruskim jezikom iznosio je mišljenjakoja su se podudarala s brigadirovim.Stift je nakon Hitlerova sloma pokušaozajedno sa zaručnicom pobjeći na zapad,i to bi mu uspjelo da ga u bliziniSemmeringa nije prepoznala neka žena ipredala Rusima. Dobio je petnaestgodina logora. Sprijateljio sam se sFranzom Stiftom i za vrijeme odmora

često smo razgovarali.

Mnogi su se čudili zašto se družim snacistom, kao što su se čudili zašto samdošao u Černjavskijevu brigadu kad jebilo poznato da se sastoji od bandita ipristaša nacista.

U logoru 033 jedan dio zatvorenika bioje zaposlen utovari-vanjem, a drugi jesjekao stabla. Radovi su bili veomateški. Podnošljiv rad bio je održavanjepruge. Nije mi ništa drugo preostalonego da prihvatim »protekciju« da bih sespasio. Bio sam prisiljen da i snajodvratnijim ljudima zajednički radimkako bih održao goli život.

475

PUSTOLOV KARL KAPP

Razgovarajući sa Stiftom uvjerio sam seda ga događaji niče-mu nisu naučili i daje ostao pristaša nacističkog režima. Svešto je Hitler učinio bilo je ispravno. Ponjegovu mišljenju, do sloma je došlokrivnjom izdajica u armiji. Jedino nijeopravdavao masovna ubojstva drugihnaroda. Pronalazio je kojekakveizgovore.

Govorio je da su to sve kleveteHitlerovih neprijatelja: nacisti nikomenisu učinili ništa nažao, pa ni Židovima.

Radio je zajedno sa mnom, unatočkljastoj ruci bio je dobar radnik. Čestosmo razgovarali. Kad bi nešto smiješno

pričao, Stift bi se glasno smijaootvarajući usta bez zubi.

Moje poznanstvo sa Stiftom završilo jedolaskom nove grupe iz Njemačke. Ljeti1951. godine stigao je s grupomNijemaca Karl Kapp. Kappa sudodijelili brigadi bivšeg kulakaSchmidta, koja je bila s nama u istojbaraci.

Već nakon nekoliko sati nakon dolaskagrupe upoznao sam Karla Kappa. Bio jeto opasan pustolov. Ne zbog toga što binjegovi planovi bili opasni, nego zatošto NKVD i MGB takve ljudeupotrebljavaju kao provokatore kojiokupljaju tipove spremne na sve. Kadtreba da dođe čas da se ti planovi

ostvare, umiješa se NKVD i organiziraproces koji završava strijeljanjem. Sveto znao sam iz iskustva, no Ffanz Stifttakvih iskustava nije imao.

Oduševljavao se Kappovim planovima.

Zbog toga što sam već radio u kuhinjimogao sam preko reda dobiti neštohrane. Donio sam lonac juhe i kaše iponudio glad-nom Kappu. Kada je pojeopričao mi je o toku istrage u Leipzigu.

Osudili su ga na dvadeset i pet godinalogora.

Dok je pričao, promatrao sam njegovozdepasto tijelo, široka ramena, kratakvrat na kome je stajala velika glava s

niskim 476

čelom. Kestenjava kosa bila jeprošarana sjedinama, moglo sepretpostaviti da ima pedeset godina. Našrazgovor prekinuo je dolazak brigadiraSchmidta koji je sjeo kraj nas.

Još istog dana došao mi je Kapp i rekao:

- Karl, sreća je što sam te sreo, za tebeimam naročit posao.

Čudio sam se što Kapp sa mnomrazgovara kao sa starim znancem iakosmo se poznavali tek tri sata. Kapp memolio da odredim vrijeme kad bismomogli nesmetano razgovarati.Dogovorili smo se da se slijedećeg dana

sastanemo u »kipjatilki«.

Kad smo se sastali, odlučili smopotražiti neko drugo mjesto, jer je ovdjebilo odviše ljudi. U blizini »kipjatilke«gradile su se nove barake, no radnici suveć otišli i mi smo se smjestili u jednojod nedovršenih baraka. Kada smo seuvjerili da nas nitko nije vidio, započelismo razgovor. Kapp je rekao:

- Kao što sam ti već spomenuo, imamnaročiti zadatak za tebe.

No najprije moraš znati s kimerazgovaraš. Već znaš kako se zovem. Tošto sam ti jučer pričao namjerno jeinscenirano da bih mogao doći usovjetski logor.

- Kako da to razumijem? - upitao sam.

- Bio sam vlasnik građevinske tvrtke, a idanas sam mogao biti tamo. Moj jezadatak da organiziram logoraše kakobismo u slučaju rata podigli ustanak usibirskim logorima.

- Tko je tvoj naredbodavac?

- Čovječe, zar ti zaista ništa nerazumiješ?

- Tvoj je plan tako fantastičan da zaistaništa ne razumijem -

odgovorio sam.

- Dobro, onda ću se jasnije izraziti.

Radim s Amerikancima i ovdje sam ponjihovom nalogu.

- Ali ti si sasvim slučajno dospio u ovajlogor, mogli su te strpati u neki drugi, iličak u zatvor.

477

- Uz pomoć veza s našim ljudima izMGB-a i NKVD-a postigli smo dadođem tamo gdje sam najpotrebniji.

- Ti si, dakle, znao da ćeš dospjeti u»Ozerlag«? - upitao sam.

- Ne samo što sam znao kamo ću doćiveć mi je bilo poznato da ću i tebe ovdjenaći.

- Moram ti otvoreno reći da je sve tosuviše neuvjerljivo - rekao sam.

- To je zbog toga što nemaš predodžbe oameričkoj organizaciji.

- Što želiš poduzeti?

- Najprije moram s tobom sve ureditikako bih saznao mogu li na tebe računati- odgovorio je Kapp.

- Ne znam kako bih ti ja mogao pomoći.

- Ja sam zapovjednik partizanske armijekoja se formira od logoraša. Ti sipostavljen za političkog komesaraarmije.

- Tko me bez pitanja mogao postaviti natakav položaj?

- Naročite okolnosti nisu dopustile da seo tome s tobom po-savjetujem.

Imam nalog da ti saopćim da je tvojamjesečna plaća tri hiljade dolara i tečeveć godinu dana. Kad dođeš u Europu iliAmeriku, novac će te čekati.

- Sve je to tako fantastično da ne znamšto bih ti odgovorio.

- Želiš li da ti netko potvrdi to što si odmene saznao? - upita Kapp.

- Tko to može potvrditi? Zar ovdje imaljudi koji su upućeni u tvoje planove?

- Ovdje nema još nikoga, ali kad godzaželim mogu uspostaviti vezu spretpostavljenima.

- Kako to misliš učiniti?

478

- Područjem logora preletjet će avion ija ću ih znakovima obavijestiti.

U toku višesatnog razgovora pričao je danamjerava, kada organizira logor 033,otići u drugi logor, gdje će također sveorganizirati. Na taj način obići će štoveći broj logora. Govorio je da ćeavioni baciti oružje, živežne namirnice iinstruktore. Na kraju mi je ostaviodvadeset i četiri sata da razmislim i

odlučim hoću li prihvatiti komesarskudužnost.

Izišli smo iz barake jedan iza drugoga dane bismo bili sumnjivi. Ja sam otišao usvoju baraku koja je čekala udaracgonga.

Legao sam.

Za moje ionako napete živce to je bilosuviše. Čitave noći nisam mogaozaspati. Sreo sam već mnoge pustolove iprovokatore, ali ipak mi nije bilo jasnou koju grupu da smjestim Kappa. Nijebilo vjerojatno da je Kapp k meni došaopo nalogu MGB-a. Ali nisam mogaovjerovati da bi Kappu netko dao takvepunomoći.

Zaključio sam da je Kapp jedan odvelikog broja sitnih agenata koje suposlije rata zavrbovali u ZapadnojNjemačkoj i poslali u istočnu zonu. Zaizvršenje naloga dobivali bi nekolikostotina dolara i obećanje da će bitioslobođeni ako ih Rusi uhvate. Agenti suimali nalog da i u logoru nastavevrbovati. Za taj posao obeća-na im jenagrada koja će im se isplatiti nakonpovratka iz Rusije.

Agenti su uhvaćeni već nakon prvogpokušaja da izvrše nalog.

Neke su Rusi uhapsili nakon drugog ilitrećeg pokušaja. Rijetko je kada takavagent mogao djelovati nekoliko mjeseci.Amerikanci su se nadali da će

ubacivanjem takvih nevažnih agenataodvratiti pažnju NKVD-a od pravihagenata. Nadalje su željeli da imaju štoviše ljudi u sovjetskim logorima da bi uslučaju rata imali petu kolonu upozadini.

Karl Kapp otišao je dalje nego što sunjegovi naredbodavci od njega tražili. Usvom nastojanju da poduzme neštoveliko, Kapp 479

je zaboravio na važan faktor: na NKVD iMGB, koji će ubrzo pomoću svojihagenata među zatvorenicima saznati zasvaki njegov korak.

Kako da se, dakle, odnosim premaKappu? Postojala je samo jedna

mogućnost: odlučno otkloniti svakosudjelovanje u bilo kakvim akcijama.Odlučio sam da s Kappom prekinemsvaku vezu, i to odmah, prije nego štonetko primijeti da sam s njimrazgovarao.

Ujutro sam rano ustao i noge me nisumogle nositi, teturao sam amo-tamo.Nisam otišao na doručak, već usanitetski odio Popovu i zamolio ga dame oslobodi rada. Popov me upita štomi je. Rekao sam mu da sam zdrav, aliga molim da ostanem u baraci. Popovnije više ispitivao, rekao je sekretarusanitetskog odjeljenja da me unese upopis onih koji su danas oslobođenirada.

Kad su svi otišli na posao, pošao sam podoručak. Pošto sam pojeo, sjeo sam napričnu i počeo čitati. Pročitao samnekoliko stranica, ubrzo sam primijetioda ništa od pročitanog nisam upamtio.Stavio sam knjigu u stranu i staorazmišljati odakle Kapp zna za mene.Moguće je da je od svojihnaredbodavaca saznao imena nekihzatvorenika u sovjetskim logorima,također je bilo moguće da je Kappu naetapnoj stanici netko o meni pričao iopisao me i da je on to iskoristio kako bimi dokazao da je o svemu obaviješten.

Tokom dana spavao sam nekoliko sati.Kad sam se probudio, osjećao sam sesvjež. Kad se Kapp vratio s posla,

glasno me pozdravio s drugog krajabarake, ali ja sam mu jedva odgovorio.

Tokom večeri često je prolazio poredmene čekajući znak za sastanak. Tako jeprošlo veče, s Kappom nisamrazgovarao.

I slijedećeg sam ga jutra izbjegavao.Kad smo se uveče ponovno sreli, jedvasmo se pozdravili. Bio sam sretan što jebez objaš-

njenja shvatio da ne želim imati posla snjegovim planovima.

480

Uskoro sam opazio da Kappa i Franza

Stifta veže sve veće prijateljstvo.Neprestano su bili zajedno, ili bi šetalidvorištem i živo o nečemu raspravljali.

Za poslijepodnevnog odmora običnosam sjedio sa Stiftom.

Jednog me dana naglo upita:

- Gospodine Štajneru, što mislite oKappu?

- Ne mogu ocijeniti čovjeka koga takomalo poznajem.

- Znate li da je on velika ličnost?

- Ne znam i ne zanima me više od bilokoga drugog zatvorenika koga poznajem

tek nekoliko dana.

Stift se uvrijedio.

Od toga dana moje su veze sa Stiftompostajale sve slabije, dok jednog dananisu potpuno prestale. Bio samzadovoljan, kao što sam bio sretan zbogpotpunog prekida s Kappom.

Kapp je postao popularna ličnost ulogoru. Svuda se govorilo o »glavnomzapovjedniku partizanske armije«. Kmeni su dolazili mnogi zatvorenici da bičuli što mislim o njemu. Samo samprijateljima rekao da je Kapp opasanpustolov koji iskorištava očajnoraspoloženje zatvorenika. Drugima samgovorio da Kappa ne poznajem i da ga

ne želim upoznati.

Brigadiri Černjavski i Schmidt bili suoduševljeni pristalice Kappa. Kad samjednom u prisutnosti Černjavskog neštoprimijetio na račun Kappa, došlo je dosvađe, maltene i tučnjave.

Vidjevši da raste Kappova popularnostmeđu zatvorenicima, za njega se počeozanimati i MVD. Kapp je bio rado viđengost i u sanitetskom odjeljenju. Predliječnicima Popovim i Sokolovskimgovorio je o svojim planovima.Liječnici su se neobično mnogo zanimaliza detalje. Kapp nije štedio riječi, aliječnici su ih gutali. Na rastanku biKapp dobivao čitave limenke vitaminasviju vrsta.

481

Čim bi Kapp napustio sanitetskoodjeljenje, oni su, kako mi je pričaosekretar sanitetskog odjeljenja,zapisivali sve što im je Kapp govorio ito predavali MVD-u.

Kapp je mogao od liječnika isposlovatislobodne dane i za druge zatvorenike.Smatrao ih je članovima organizacije.Da bi povećao svoj autoritet, izvodio jerazličite trikove. Nad logorom su čestokružili avioni NKVD-a koji su imalizadatak da proma-traju kretanjezatvorenika u logoru i na radnimmjestima. Kapp je među zatvorenicimastvarao utisak da je u vezi s tim

avionima.

Često je odlazio u dvorište i rukamadavao znakove. Zatvorenici koji su topromatrali vjerovali su da to leteamerički avioni.

Događalo se da se nad logorom pojaviavion kad Kappa nije bilo na dvorištu,tada bi njegove pristalice dolazile ubaraku da ga obavijeste o dolaskuaviona. On bi ozbiljna lica odlazio nadvorište i gledao u nebo zaklanjajući očirukom. Pošto bi nekoliko minuta takopromatrao, povukao bi se u baraku irekao onima koji su stajali uokolo:

- To nije moj avion.

U baraci je vodio izrazito parazitskiživot. Nije morao raditi.

Štedjeli su ga i brigadiri i veći diobrigade. Nije gladovao jer je primaonajveću »pajku«. Svi oni koji sudobivali pakete smatrali su svojomdužnošću da određeni dio daju njemu.

Komedija s Kappom u logoru 033trajala je nekoliko mjeseci.

Jednog dana prebacili su ga u drugilogor. Kad se za to saznalo, njegove supristaše bili potišteni. Ali Kapp im jedošapnuo da ga po vlastitoj željiprebacuju u drugi logor da bi tamo»organizirao stvar«. Za nasljednika jepostavio Franza Stifta.

U logoru 033 život se odvijaouobičajenim tokom. Nakon odlaskaKappa, brigada Černjavskog bavila serealnijim planovima: nastupila jeintenzivna trgovina odjećom.

482

Svakog jutra brigada je odlazila uželjezničarsku kuću po alat.

Dok su stražari stajali oko šupe, mi smoizabirali alat i materijal.

Neki su svršavali svoje privatneposlove sa slobodnjacima i po-moćnicima nadglednika pruge.Pomoćnici su kupovali odjevnepredmete koje su donosili zatvorenici i

prodavali ih prognanim Besarabljanimakoji su živjeli u obližnjoj naseobini.

Zatvorenici su prodavali odjevnepredmete koje su dobivali u logoru i nakojima još nije bilo zatvoreničkihbrojki. Naročito su se dobro prodavalepustene čizme, kojih u slobodnoj prodajinigdje nije bilo, a bez njih se u Sibirunije moglo živjeti.

Zatvorenici Černjavskijeve brigade nisuprodavali samo svoje vlastite odjevnepredmete, već su i od drugih zatvorenikauzimali odjeću u »komisiju« i takozarađivali.

Da bi stvari otpremili iz logora,zatvorenici su ih oblačili. Kad je uprava

za to saznala, pooštrila je kontrolu naizlazu. Oni zatvorenici kod kojih su bilipronađeni odjevni predmeti bez brojabačeni su u »karcer«.

Ali trgovina je i dalje cvjetala, u njoj susudjelovali i neki stra-

žari koji su prodavali kruh, šećer, duhan,ponekad i votku. Bu-dući da smo uvijekradili duž željezničke pruge, često smomogli promatrati transporte koji suprolazili novom prugom.

Veći dio transporta sastojao se odzatvorenika, civila je bilo veoma malo.Zatvorenike su otpremali u različitalogorska odjeljenja duž željezničkepruge od Tajšeta do rijeke Lene. Osim

zatvoreničkih transporta prolazilo je imnogo vlakova s iseljenim seljacima izbaltičkih zemalja i Besarabije, koje sunaseljavali u prašumi, u najbližojokolici nove željezničke pruge.

Neki su transporti nalikovali na malenegradove na kotačima.

Za lokomotivu je bilo prikopčanopedeset do šezdeset vagona od šezdesettona nosivosti. U takvom transportu biloje obično šest 483

do sedam tisuća zatvorenika. Ukompoziciji se nalazila i kuhinja zazatvorenike i stražare te mala električnacentrala za osvjetljava-nje vagona. Dvaili tri vagona bila su namijenjena

vojnicima koji su pratili transport. Svakivagon imao je stražarski toranj u komese nalazio vojnik s mitraljezom, atornjevi su bili telefonskim vodompovezani s komandom. Na prvim iposljednjim vagonima nalazili su se reflektori koji su noću osvjetljavali čitavtransport.

Često su prolazili i transporti regrutakoje su vodili u logor u Bratsku naizobrazbu za stražare NKVD-a.

Upravo smo izmjenjivali tračnice kad jeušao takav transport regruta. Regruti sunas najprije radoznalo promatrali. Našaodje-

ća, kao i brojke na njoj, zaokupili su

njihovu pažnju. Mi smo gledali budućevojnike. Odjednom na nas stane padatikruh, omoti s »mahorkom« i drugestvari. Nismo mogli sve to pokupiti.Stra-

žari su u prvom času bili tako iznenađenida nisu znali što da učine, ali ubrzo su sesnašli i počeli vikati na regrute, a namasu zabranili da pokupimo ono što su nammladići dobacili.

Usprkos zabrani regruti su nastavilibacati omote. Tek kad je komandirstraže zapovjedio da nas odvedu sastanice, regruti su se smirili. Vratili smose na posao kad je vlak napustio stanicu.

Tri mjeseca nakon toga, kad je završila

škola NKVD-a u Bratsku, novi suvojnici došli k nama. Isti ljudi koji sunam iz samilosti bacali hranu, sada supostupali s nama tako neljudski da smose zaprepastili.

Zimin je smijenjen kao »narjadčik« ipostavljen za brigadira.

Ziminova brigada radila je napretovarivanju u šljunčari. Jednog jedana bilo potrebno da brigada pođenekoliko metara naprijed da bipretovarila kola koja su tamo stajala. Dabi se smjelo raditi na nekom drugommjestu, trebalo je tražiti dozvoluvojnika.

Zimin je komandiru straže objasnio

situaciju i dobio dozvolu da tablu»Zabranjena zona« pomakne na nekolikometara.

484

Zimin je uzeo table i upravo htjede da ihpremjesti, kad se začuše pucnjevi unjegovu smjeru. Zimin se sruši. Vojnikkoji je pucao u Zimina izgovarao se daga komandir straže nije obavijestio otome da je dozvolio pomicanje table.

Ovo ubojstvo bilo je tako neosnovanoda je čak i šef logora Sorokin predzatvorenicima govorio o »besmislenomubojstvu«.

Ali zatvorenici su znali pravi razlog.

Prije nekoliko tjedana Zimin je moraonastupiti kao svjedok protiv jednogvojnika. Vojnik je ustrijelio djevojkukoja je prolazila pored mjesta na komesu radili zatvorenici. Djevojka je bilakćerka sekretara Partije, a to vojnik nijeznao, izgovarao se da je htjela stupiti uvezu sa zatvorenicima.

Zimin koji je promatrao događajispričao je na sudu kako se sve to zbilo,a sud je vojnika osudio na dvije godinezatvora. Kolege osuđenog, koji sutakođer nastupili na sudu kao svjedoci,zaprijetili su Ziminu da su mu to»posljednji dani«. Vojnici su održaliriječ.

Prošlo je više od dva mjeseca otkako je

Kapp otišao iz logora 033 a da nitko nijeznao gdje se sada nalazi. Njegovepristaše širile su najfantastičnijeizmišljotine. Neki su pričali da je već naslobodi i da će se uskoro pojaviti načelu armije i sve ih osloboditi. Vijest suširili nekadašnji pripadnici Vlasovljevearmije, a Černjavski i Schmidt spremalisu se za predstojeću borbu.

Činilo se da su svi ti ljudi potpunozaslijepljeni jer ne vide da njihovivlastiti drugovi obavještavaju NKVD iMGB o tome što se događa u logoru.Zaboravili su na opasnost koja im prijetii mnogima je bilo svejedno kako će sesve to svršiti. Svi su mislili na onihdvadeset i pet godina koliko su trebali

ostati u logoru, nitko se s time nije htiopomiriti.

Prije su mnogi nadu u oslobođenjepolagali u Hitlerovu armiju, sada suočekivali spas od Amerikanaca. Novizatvorenici ne-485

prestano su se zanosili takvim iluzijama.Sa svakim transportom dolazili suNijemci ili Austrijanci. Većina ih jezbog veza s Amerikancima bila osuđenana dvadeset i pet godina. Svi su donosiliiste vijesti o oslobođenju, a neki su čaknavodili i točan datum: najkasnije doBožića. Drugi su smatrali da će se todogoditi najkasnije do Nove godine.

Kad je u logor ponovno došla manja

grupa zatvorenika, ugledao sam i Kappa.U početku ga nisam prepoznao jer je biostrahovito mršav a odjeća mu je bilapoderana.

Vijest o njegovu povratku raširila sestrahovitom brzinom, mnogi su mudonosili komade kruha, a svećenik izČernjavskijeve brigade komad slanine.Kapp je bio veoma šutljiv, što je mnogezačudilo.

Nove zatvorenike odveli su u praonice,tamo su skupili ljude koji su željelividjeti svoga »glavnog zapovjednika«.Tada se pojavi Stift i naredi da se svivrate u barake, jer on će sam razgovaratis Kappom i saznati najnovije vijesti.

Dva dana se o Kappu ništa nije čulo, aonda su stale kružiti prve vijesti. Pričalose da je Kapp »izvršio inspekciju« četirilogorska odjeljenja i da je veomazadovoljan stanjem stvari. Svoje jepristalice upozorio da rade s višekonspiracije, a svojim najbližimsuradnicima, Stiftu, Černjavskom iSchmidtu, pričao je da u blizini našeglogora, s druge strane rijeke Čuna, većdjeluje velika grupa partizana podvodstvom nekog generala.

No ja sam saznao od nekih drugihzatvorenika da Kapp nije za to vrijemebio u četiri logorska odjeljenja, negosamo u jednom, i to u logoru 05, gdje jesjekao drva i gdje nije našao toliki broj

lakovjernih, iako je tamo pričao istestvari. Pošto je u logoru 05

posao djelomično obustavljen, prebacilisu dio zatvorenika, one koji su bili fizički slabiji, u logor 033.

486

Za Kappove pristalice njegov povratak ulogor 033 nije bila slučajnost, već novdokaz njegove moći. Pored Kappaprolazio sam kao da ga ne poznam.

U isto vrijeme u logor je stigla komisijaiz Tajšeta koja je pregledala kuhinjuvjerojatno zbog mnogih pritužbi na lošuhranu i Konovalenkovo gospodarenje.

Komisija je stigla noću i do ujutroboravila u kuhinji. Kad je završilakontrolu, savjetovala je načelniku logorada Konovalenka smijeni. Nekoliko danakolale su glasine da će biti postavljennovi upravitelj kuhinje, ali nitko nijeznao tko će to biti.

Bio sam veoma gladan i požurio sam ukuhinju po večeru.

Kad sam prolazio pored sanitetskogodjeljenja, pozove me kurir da odmahdođem Popovu. Noseći drvenu žlicu ilimeni lonac, ušao sam u sobu za prijem.Popov me dočekao riječima:

- Baci ovaj lonac i pođi u kuhinju jer sute imenovali upraviteljem kuhinje.

Vijest me nije obradovala jer sam znaoda me ni načelnik logora ni Popov nesmatraju prikladnim čovjekom za tajposao.

Pokušao sam proturječiti, ali Popovponovi:

- Ne pričaj, marš u kuhinju. Ja ćuprisustvovati primopredaji.

Na putu u kuhinju sreo sam nekolikozatvorenika koji su već znali da sampostavljen upraviteljem kuhinje.

Kao upravitelj kuhinje nastojao sam daod namirnica koje su mi stajale naraspolaganju načinim kako-takopristojno jelo. Prije svega prekinuo sam

logorskom tradicijom da se kuha samojuha i kaša, pobrinuo sam se da hranabude raznolika. Iako je bilo samo malomasti i mesa, spremali smo i kosaneodreske i gulaš.

Logoraši su bili veoma zadovoljnipromjenama. Uveo sam oš-

tru kontrolu da bih spriječio krađu. Čaksu i najokorjeliji kriti-kanti moralipriznati da u kuhinji vlada red.

487

Moji prijatelji dali su mi podršku jersam nastojao da nitko ne gladuje.

Franz Stift odbijao je da primi od mene

bilo kakvu pomoć, iako se prije njomerado koristio. Pripadao je »protivničkojstranci« i smatrao da bi to bilonedostojno. Moja mu pomoć nije bilapotrebna jer je Kapp bio uvijek dobroopskrbljen.

Jednog dana ložač me pozove uložionicu. Kad sam ušao ugledao sam»delegaciju«: dva prijatelja iz Vaskinebande. Pitali su me jesam li spreman daim dam »pristojno« jelo. Kako sam otome već razmišljao, odmah sam imodgovorio da želim s njima živjeti umiru. Pošto su mi zaprijetili da će meubiti ako ne budem održao riječ, otišlisu. Istog dana došao je »šestjorka«,glasnik kriminalaca, da od mene uzme

obećano jelo za svoje šefove.Kriminalcu sam dao »pristojno« jelo.Nakon nekoliko dana pozvao me ofi cirNKVD-a koga je ložač obavijestio dakriminalcima dajem dodatnu hranu.

Ofi cir me upitao je li to točno.Otvoreno sam odgovorio da ne želimžrtvovati svoj život za logorsku kuhinju ipodsjetio ga da se nakon ubojstvaBesarabljanina kriminalcima ništa nijedogodilo.

Ofi cir me stao psovati poput Vaske.Otpustio me prijeteći, ali svoje prijetnjenije ostvario iako nisam promijeniodržanje prema banditima. Morao samučiniti kompromis sa svojom savješću.

Iako sam savjesno obavljao svoj posao,nisam bio spreman žrtvovati i svoj život.

Moj prethodnik Konovalenko nije semogao pomiriti da kuhinja i bez njeganormalno radi. Nadao se da takvo stanjeneće dugo potrajati i da će ga njegovizaštitnici uskoro pozvati na starudužnost. Konovalenko je bio nestrpljiv,htio je da do toga što prije dođe. Ofi cirikoji su žalili za njim dolazili su svakogdana k 488

meni u kuhinju i nadgledavali da lizatvorenici dobivaju sve što im pripada.Nikad nisu zaboravili pregledati da li jeizdana odgovarajuća količina masti ijesu li kazani čisti. Iako je u kuhinji svebilo u redu, psovali su da ovdje vlada

»svinjac«.

Komov, načelnik odgojnog odjeljenja,sasvim je otvoreno govorio daKonovalenka treba postaviti na staromjesto. Sekretar sanitetskog odjeljenjapričao mi je jednog dana što surazgovarali Popov i Konovalenko.Popov ga je opominjao da još dva-tridana bude strpljiv jer će uskoro bitivraćen na stari posao.

Popov je održao riječ. Prošlo je jošnekoliko dana. Jednog jutra u kuhinjudođe čitava komisija ofi cira na čelu sKomovom da bi nadgledala dijeljenjedoručka. Kad je dijeljenje završeno,komisija ustanovi da je preostalo

petnaest porcija kaše. Komov je staodivljati.

- Kako se može dogoditi da poslijerazdiobe ostane toliko kaše?

- Kad se kuha za hiljadu i pet stotinaljudi, nemoguće je kuhati tako da nepreostane nekoliko porcija.

- Što je nemoguće? Kakve vi to pričepričate? - vikao je Komov.

- Nisu to priče, pitajte svoju ženu. Čak ikad se kuha za četiri osobe, ne može seskuhati na deku.

- Vi ste bezobrazni! Ovaj ostataknamijenili ste svojim prijateljima.

Šutio sam jer mi je bilo jasno da je sveto komedija i da su već unaprijedodlučili da Konovalenka vrate u kuhinju.

Nakon jednog sata javili su mi da jenačelnik logora zapovjedio da zboglošeg gospodarenja živežnimnamirnicama moram napustiti mjestoupravitelja kuhinje. Novi upravitelj opetpostaje Konovalenko.

489

Po drugi put sam Konovalenku predavaokuhinju, ali ovaj put mi nisu predložilida i dalje ostanem kuhar.

Premjestili su me u najgoru brigaduJakovleva.

Brigada Jakovlev bila je zaposlena naizgradnji odvojka željezničke pruge kojaje vodila duboko u prašumu gdje segradila nova naseobina za prognaneseljake kolhoznike iz zapadne Ukrajine.Ovdje su trebali sjeći šumu.

Odvojak je bio dugačak jedanaestkilometara i trebalo ga je produžiti.Svakog jutra morali smo pješačiti na radosam kilometara, uveče isto tolikonatrag.

S brežuljka u blizini morali smo tačkamaprevoziti šljunak za gradnju nasipa. Radje bio težak, ali ja sam lakše podnosiorad u šumi nego neprestanu borbu s oficirima, kriminalcima i enkavedeovcimakoji su svi htjeli ugrabiti najbolje

živežne namirnice namijenjenezatvorenicima. Fizički sam ojačao, adrugovi iz brigade bili su veomasusretljivi i svakom su prilikom isticalida sam kao upravitelj kuhinje stekaosimpatije većine zatvorenika.

Tri tjedna radio sam na izgradnjiželjezničke pruge. Tada su grupu izlogora 033 prebacili u susjedni logor.Na popisu se nalazilo i moje ime. Slučajje htio da se to dogodi dvije godinenakon mog dolaska u logor 033: 20.veljače 1952.

Bilo mi je teško rastati se od prijatelja.Zatvorenik je veoma konzervativan irado ne napušta mjesto na koje se

privikao, čak i onda ako je rad težak.Zatvorenici se uvijek boje da će dospjetiu još težu situaciju.

490

U PRAŠUMI

Logorsko odjeljenje 030 bilo jeudaljeno šest kilometara od odjeljenja033.

Stupali smo kroz prašumu dužželjezničke pruge puteljkom za pješake.Nismo osjećali hladnoću jer smo moralihodati veoma brzo. Samo jednom smo sezaustavili i obavili nuždu, a u deset satiprije podne preuzeo nas je službujući oficir pred ulazom. Bilo nas je točno

stotinu i poslali su nas ovamo dapomognemo sjeći šumu. Pojedinačno sunas zvali k zamjeniku upravitelja koji jesvakoga pitao što je po zanimanju i kojije, kada bi saznao da je zatvorenik ucivilu bio liječnik, advokat ili stolar,strpao sve u brigadu drvosječa.Razmišljao sam kome je bilo potrebnoda izgubi nekoliko sati besmislenimispitivanjem.

Mene su dodijelili brigadi Mikulenka.Kad sam ušao u mrač-

nu prostoriju brigade i javio se novombrigadiru, on me također upita šta sampo zanimanju.

To mi je pitanje bilo toliko smiješno da

sam se nasmijao, što on također prihvatijer je osjetio da je pitanje suvišno. Ovajsmijeh odmah nas je zbližio iako smo sevidjeli prvi put u životu.

Postali smo dobri prijatelji.

Mikulenko je bio učitelj u ukrajinskomselu. Kad su došli Nijemci, nastavio jeobukom. Kad su se vratili Rusi, osudilisu ga na deset godina logora.

Logor 030 nalazio se u kotlini. Činilo seda su barake duboko zabijene u zemlju, agroblje nedaleko logora izazivalo je joštuž-

niju sliku. U dvadeset i dvije barake biloje smješteno otprilike dvije tisuće

zatvorenika i svi su bili zaposleni u šumina sječi drva.

Samo su neki zatvorenici radili u logoru,ili su u najbližoj okolici popravljalibarake.

491

Kad smo stigli, činilo mi se kao da susve barake nenastanjene.

Začudio sam se kad sam saznao da suprepune.

Prvog dana saznao sam mnogoneugodnih stvari. Zatvorenici su seplašili upravitelja logora natporučnikaKovaljeva. Kad bi se pojavio u logoru

ili na radilištu, na svim licimaodražavao se strah.

Težak rad cijedio je posljednje snagelogoraša. U tom logoru nije bilo lakšegrada. Moglo se samo sjeći. A kako jesamo težak bolesnik mogao u bolnicu,većina je nastojala oboljeti. Svakogtjedna, utorkom, odvodili bi grupuzatvorenika u bolnicu. Svatko jenastojao da slijedećeg utorka bude međubolesnicima i da barem u bolnici dođe ksebi. Svakog mjeseca dolazila je novagrupa da bi zamijenila umrle.

Poslije noći provedene na tvrdoj prični,ustao sam na udarac gonga. Zajedno sostalim članovima brigade otišao sam uusku blagovaonicu gdje je deset brigada

jelo za dugim drvenim stolovima.Zatvorenici koje bi brigadir odrediodonosili su juhu na drvenimposluživaonicima i u limenim zdjelama.U baraci smo dobili šest stotina gramacrnog kruha. Toliko novi dobivaju tridana, zatim dobivaju prema tome kolikoispune normu. Gladni zatvorenicipobožno su jeli juhu od zelja s ono malokruha. Žurili su jer su u predsobljučekale druge brigade. U baraci smopopili i lonac »kipjatoka« koji je doniodežurni.

Još nisu svi popili »kipjatok«, kad sezačuo drugi udarac gonga:

- Na rad.

Zatvorenici su nevoljko izlazili izbarake i stali se postrojavati na»linejki«.

Još je bilo tamno kad smo prošli krozlogorska vrata. Dočekala nas je velikagrupa vojnika. Najprije smo prolaziliširokom 492

cestom prema željezničkoj pruzi, a kadsmo prešli tračnice, ušli smo u prašumu.Raskrčeni put dugačak četiri kilometradoveo nas je najprije do velike čistine,centra šumskih radova. Tu su se nalazilešupe u kojima je bio spremljen alat.Električna centrala na kotačimaopskrbljivala je strojeve strujom. Ujednoj baraci nalazio se ured upraviteljaradova, u drugoj su bili stražari, u tre-

ćoj stanica za hitnu pomoć. U otvorenojšupi stajalo je nekoliko poljskih kuhinjagdje se spremao ručak za zatvorenike.

Na području od nekoliko desetakakvadratnih kilometara radilo je nekolikostotina zatvorenika. Područje je biloopkoljeno vojnicima. Da bi mogli pratitisvaki pokret zatvorenika, oko radilištasu prokopali široke ceste. Ako bizatvorenik pokušao napustiti radilište,morao bi proći jednu od tih cesta ivojnici bi ga odmah opazili jer su stajalideset koraka udaljeni jedan od drugoga.Kontrola je bila toliko temeljita danijedan zatvorenik nije uspio pobjeći.

Radili smo u grupama po trojica.

Dvojica su radila električ-

nom ili ručnom pilom i oštrom sjekiromkojom je najprije nače-to stablo. Trećije sjekirom skidao granje.

Dvanaest sati probijali smo se krozsnijeg koji je dosizao do ramena. Stablasu padala, a mjere opreza bile suminimalne. Nije se mislilo na zdravlje,trebalo je misliti na to kakvu ćemo»pajku«

dobiti uveče. Da bi dobila veliku»pajku«, grupa od tri čovjeka morala jeoboriti četrdeset kubičnih metara drva,skinuti granje i ispiliti deblo na šestmetara. Skidanje granja bilo je mnogoteže.

Znoj je curio u potocima, a hladnoću odminus 40 stupnjeva osjećali smo samoza vrijeme kratkog odmora kad bismo seokupili oko vatre.

Mnogi su čeznuli za smrću. Čula sepjesma zatvorenika drvosječa koji suproklinjali vlastitu majku zato što ih jerodila.

493

Ništa lakši posao nisu imale ni brigadekoje su izvlačile obore-na stabla. Deblobi vezali konopcima i konj bi ga spomoću ljudi odvlačio na određenomjesto. Konji su obično nakon tri dočetiri mjeseca postajali nesposobni.Tada bi njima hranili logoraše. Od tri

stotine i četrdeset konja, koliko ih jebilo u logoru 030, obič-

no je stotinu i dvadeset bilo u konjskojbolnici. Najčešće su im obolijevalenoge. Iako smo bili zaokupljenivlastitom bijedom, ipak nas je boljelokad smo gledali kako konji šepajućivuku težak teret, a kočijaš ih bičuje. Alion je morao misliti na to da ispuninormu.

Drvo smo tovarili u malene vagoneuskotračne željeznice koje je lokomotivaodvozila u DOK (Dervo obdeločnikombinat), ili utovarnu stanicu, gdjebismo ga pretovarivali u vagone normal-nog kolosijeka.

Imali smo dovoljno prilike razgovarati opoložaju u kome smo se nalazili. Bilo ječudnovato što se sada, poslije rata,govorilo drukčije. Prije rata psovali biStaljina i njegove pomoćnike.

Komunisti bi se zgražali što se radi uime socijalizma, Marxa i Lenjina. Sada,poslije rata, psovke su bile upućivane naadresu Churchilla, Roosewelta i drugihvodećih zapadnih političara.

Mnogi nisu mogli shvatiti da sada kadaje uništen hitlerizam sa staljinizmom,koji nije manje opasan, postupaju urukavicama.

Neki su tvrdili da nije daleko dan kad ćeovi veliki političari zajedno s nama u

variranim hlačama sjeći drva i sanjatikako bi bilo lijepo nekim čudom dobitikomad crnog kruha.

Među mnogim Nijemcima upoznao sam iHansa Baltesa, mladog liječnika izSiebenbirgena. Njegovo simpatično licenije mogla unakaziti ni zatvoreničkaodjeća.

Hans Baltes služio je u SS. Što smopostajali bolji prijatelji, to više sam sečudio kako to da je ovaj izvanredančovjek, uvijek spreman da pomogne, biou jedinicama ubojica.

494

Jednom sam ga to otvoreno upitao. On

mi odgovori:

- Nisam otišao u SS zato što sam biooduševljen uništavanjem drugih naroda,već zbog toga što sam bio mlad i glup išto sam povjerovao da služim dobrojstvari. - Zatim je nastavio: - Dopusti,Karl, da i ja tebe nešto upitam. Zar ste vikomunisti ušli u Partiju zato da biste seborili za ovo ovdje što je stvorioStaljin?

Iako je Hans bio liječnik, u logoru jerijetko kada obavljao liječničku službu.Kad sam ga upoznao nalazio se u brigadikoja je slagala debla. Čudio sam se kakotaj intelektualac na čelu svoje trojkeslaže golema debla u visoke gomile.Činilo se da mu nije bio težak ovaj rad,

koji je bio prenaporan i za one koji sučitavog života radili teške fi zičkeposlove.

U logor smo se vraćali u jednoredu.Stražari su se bojali da ih netko u mrakune iznenadi. Slušajući lavež pasa ipsovke stražara trčali smo kroz šumuizmoreni i gladni. Mnogi su se spoticalio korijenje i padali u dubok snijeg. Hansmi je pomagao i nije dopuštao dazaostanem. Poslije večere dolazio je ubaraku da sa mnom razgovara.

Hans mi je pričao o studentskimgodinama na Bečkom sveu-

čilištu, o zaručnici koja je bila kazališnaglumica.

Obećao sam mu da ću je obavijestiti onjegovoj sudbini ako me ne progutastaljinistički mrak.

Jednog dana, kad sam se vratio s rada,iznenadila me vijest da sam dobio paket.Smatrao sam to zabunom jer je paketmogla poslati samo moja žena, a njojsam nedavno pisao da mi ne šalje paketejer mi »nisu potrebni«. Znao sam da senalazi u teškoj situaciji. U logorskomuredu predali su mi paketić u kome jebilo pola kile meda, pola kile masla ipet paketića »mahorke«.

Ofi cir me sažalno gledao. Ali ja sambio neobično sretan jer sam shvatioznačenje paketića: saznao sam da je mojprijatelj Jo-495

sef Berger živ. Josefa su trebaliosloboditi godine 1951. i mi smo sedogovorili da mi iz izgnanstva pošaljepaketić. Na taj ću način doći do njegoveadrese. Pismo mi ne bi uručili. Sada samznao da su ga prognali u selo Kazačinsk.

S paketićem u ruci potrčao sam u barakuHansa Baltesa da s njim podijelim svojuradost. Sjeli smo i slavili Novu godinu,iako je već bio ožujak. Josef je poslaopaketić prije Nove godine, a ja sam gaprimio tek sada jer sam bio prebačen udrugi logor.

Kada smo se najeli otišli smo u šetnju.Tada mi je Hans otkrio svoje planove zabijeg. Iako je bio trijezan čovjek, plan je

bio fantastično nerealan. Mnogo sam setrudio da ga odvratim od samoubojstva.

Nekoliko dana poslije našeg razgovora ulogoru je dat znak za uzbunu. Brigade suodmah vraćene u logor. Razlog uzbunisaznali smo tek nekoliko dana nakondogađaja.

U susjednom logorskom odjeljenju grupaod šesnaest zatvorenika pokušala jepobjeći. Nekoliko stotina zatvorenikaslagalo je debla na rijeci Čuna. Poslijerada zatvorenici su natovarivali drva nakamion za kuhinju. Oni koji su gatovarili dobivali su od upraviteljakuhinje malo hrane. Netko se sjetio da bise taj kamion mogao upotrijebiti zabijeg. S planom su upoznali dvadeset i

pet zatvorenika.

Šofer je sjedio u kuhinji i grijao se.Zatvorenici su završili istovarivanje.Tada je jedan od njih sjeo za volan,ostali su se popeli na kamion. Krenulo ihje samo šesnaest jer su se ostali uposljednji čas predomislili. Punimgasom kamion je krenuo premazatvorenim logorskim vratima koja nisuizdržala pritisak. S tornjeva su osulipaljbu po kamionu. Stigli su dozamrznute rijeke, iskočili i razbježali sena sve strane. Kad su stražari stigli doauta, našli su četiri mrtva i tri teškoranjena logoraša. Od ostale deve-496

torice, četvoricu su uhvatili još iste noći,

dvojica su bili ranjena, dok su petoricanestala.

Godine 1953. pričali su mi da je jedanod te petorice uhapšen na rijeci Amur.Ponovno su ga osudili na dvadeset i petgodina logora.

Nakon tog događaja u susjednom logoru,kod nas je došlo do pregrupiranjabrigada. Mene su prebacili u brigaduPavlova koja se sastojala od zatvorenikačiji je ostatak kazne iznosio najvišedvije godine. Ova je brigada radilasamo noću: u šumi je tovarila drvo uvagone i na kamione.

Već sam prve noći shvatio da neću ostatiživ ako mi ne uspije da se izvučem iz te

brigade. Navikao sam na strahote užasa,ali to što sam ovdje vidio nadmašilo jesve moje iskustvo.

Pavlov je bio jedan od onih o kojima seu logoru govori da su

»vuci«. Njegova je deviza bila: »Živjetipo svaku cijenu«, makar pri tom i drugistradali. Pavlov se volio hvaliti da je zapetnaest godina samo dva dana radiotežak posao. Kroz to vrijeme bio jeupravitelj, brigadir i nadglednik, a kadje jednom obolio, postao je i bolničar.Tada se otkrilo da je zajedno sekonomom mrtvim zatvorenicima vadiozlatne zube i mijenjao ih za novac irakiju.

Osim toga, Pavlov je radio sa NKVD-om i MGB-om koji su mu zato davalilakše poslove i čuvali ga da ne strada,npr. u aferi sa zlatnim zubima.

Godine 1937. bio je po paragrafu 58,točka 7 i 8 osuđen na petnaest godinalogora. Tvrdio je da nikada nije izvršiopolitički zločin. Svemu je bila krivanjegova lijepa žena i dobar stan uLenjingradu. Njegova je žena željelarastavu, ali nije mogla riješi-ti stambenopitanje. Ljubavnik joj je tada savjetovaoda Pavlova prijavi NKVD-u da jepsovao sovjetsku vlast i Staljina.

497

I jednoga lijepog dana odjednom su

riješeni svi problemi koji se godinamanisu micali s mrtve tačke: Pavlova suuhapsili, protiv njega je svjedočilanjegova žena i šegrt iz poduzeća u komeje radio. Šegrt je rekao da ga je Pavlov,kad bi pogriješio, nazivao

»ušljivim kolhoznikom«.

Tada je novi muž ušao u stanraskrinkanog »kontrarevoludo-nara«.

Zatim je Pavlov jednog dana dobiopismo u kojem ga žena moli da jojoprosti i javlja mu da je »onu svinju«istjerala i da sada čeka da joj se vrati»jedini i pravi muž«.

Kad smo se postrojili kraj vrata, čuo se

bas brigadira Pavlova:

- Kurve, koliko dugo ćete sepostrojavati!

- Medvjedi, jeste li gotovi, majku vam...

Njegov prijatelj i pomoćnik ponavljaoje sve što je Pavlov govorio.

Na radilištu su nas obično čekali vagonikoje je trebalo nato-varivati. Uz svakivagon postavljena su dva ili tri čovjeka,to je ovisilo o promjeru debla. Predsvakim vagonom stajala su dva vojnika spuškama.

Slabo osvijetljeni visoki stokovi bili suprije mišolovka nego radilište. Trebalo

je dobro paziti da čovjek ne padne udubinu, ili da ga ne zgnječi balvan. Doksmo radili, brigadiri i vojnici oba-sipalisu nas najprostačkijim psovkama.Naročito su zlo prolazili oni koji nisumogli utovariti posljednje redove uvagonu i koji su druge molili da impomognu.

Kada su vagoni bili natovareni, smjelismo zapaliti vatru i odmoriti seočekujući lokomotivu s praznimvagonima. Obično je trebalo pola satada postave prazne vagone. Događalo seda ma-nevarka nije slobodna. Ondabismo se odmarali sat-dva. Nesreće suse najčešće događale u toku utovarivanjadruge partije. Ljudi 498

su već bili umorni i napola pospani, aradili su posao koji je zahtijevaoneobičnu pažnju. Svi smo to znali, alinitko nije mislio na posljedice.Kažnjenik je bio toliko željan odmora damu je bilo svejedno hoće li ga »zaraditi«teškom povredom ili smrću.

I ja sam često pomišljao na smrt. Ostalomi je još dvije godine do svršetka kazne.Hoće li me poslije toga pustiti? Znaosam da slobodnog logoraša osuđujuuvijek iznova na novu kaznu. A ako mepuste, zar će to biti sloboda? Unajboljem slučaju poslat će me u nekoselo u izgnanstvo. Što me tamo čeka?

Zar se isplati živjeti kao robstaljinističkog »socijalizma«?

Kad god bih tako razmišljao dolazio samdo zaključka da se sve to može riješitisamo smrću. Ali kad sam već biospreman da umrem, u meni bi uvijeknešto progovorilo: Karl, ne gubihrabrost. Moraš preživjeti!

U svitanje smo teturali natrag u logor.Često bismo se vraćali po dva i tri satakasnije.

Iza ulaznih vrata obično nas je čekaonačelnik. Brigadir mu je referirao kolikosmo vagona natovarili. Ako je rezultatbio zadovoljavajući, ništa nije govorio.Ali ako smo natovarili premalo vagona,počeo bi vikati:

- Fašisti, gadovi, što mislite da ćetebadava žderati? Sutra ću vam pokazati,sutra ćete dobiti tri stotine grama kruha.

Načelnik je uvijek održao riječ! Bio ječastan čovjek! Zato smo sutra dobilikaznenu hranu.

Čim bismo skinuli teške vatirane kapute,trčali smo u kuhinju po ono malo hrane.Zatim bismo se bacili na tvrde prične.

Obično sam se pokrivao vatiranimkaputom preko glave da me ne bismetalo šetkanje dežurnog ili bukaprilikom otvaranja i zatvaranja vrata.Ali pet-šest sati nije bilo dovoljno da seodmorim.

499

Došao je čas kad više nisam mogaoizdržati.

Tog dana vratili smo se u logor tek ujedanaest sati prije podne pošto smonatovarili četrdeset pet vagona. Te noćibilo je dosta i onima koje je brigadirštedio.

Prilikom utovarivanja posljednjegvagona slomila su se dva potpornja inaslagano drvo srušilo se i pokopalodvojicu. Treći je pravovremenoodskočio u stranu. Jedan je bio mrtav,drugom su bile slomljene obje noge.Samo su ih odvukli u stranu. Stražari ihnisu htjeli odvesti u logor. Trebalo je

ispuniti normu. Istu noć dogodila se jošjedna nesreća. Na mjesto unesrećenihbrigadir je postavio drugu dvojicu dazavrše utovar. Jedan se srušio na zemlju,a drugom je slomljena ključna kost. Kadsmo se vratili, načelnik je šutio: te noćinatovarili smo četrdeset i pet vagona.

Ispunili smo staljinsku normu.

Ljudski životi nisu bili važni.

Još za vrijeme rada pomislio sam danoćas posljednji put tovarim. Neka budešto bude! Nisam znao kako ću postupiti.Bilo mi je jasno: ne mogu jednostavnoizjaviti da ne želim ići na rad.

Završio bih u »karceru«. Trebalo je naći

drugi izlaz.

Toga dana bio sam veoma umoran inisam bio sposoban da mislim. Poslijejela legao sam na pričnu. Htio samspavati. No ni to nisam mogao jer samneprestano mislio što da uradim. U

baraci je vladala gluha tišina. Tek okodva sata dežurni je počeo gumenomčetkom ribati pod. Da pokušam naćimjesto u kuhinji? To nije bilojednostavno, trebalo je imati veze, a jaovdje nikoga nisam poznavao. Odlučiosam da krenem službenim putem. Umiosam se. Poći ću k načelniku.

Kad sam otvorio uredska vrata, ugledaosam načelnika logora natporučnika

Kovaljeva kako strogo razgovara sknjigovođom.

Smatrao sam da sada nije povoljantrenutak. Htio sam se vratiti.

500

- Što želiš? - čuo sam načelnikov glas.

Okrenuo sam se. Vjerojatno samizgledao tako očajno da je upitao neštodobroćudnije:

- No, govorite! Što želite?

Po tome što je počeo sa ti, a nastavio savi, shvatio sam da je spreman da mesasluša.

- Građanine načelnice, ja sam iz brigadePavlova, meni...

Kovaljev me prekine:

- Još jedan iz brigade Pavlova?

Nastavio sam: - Ovaj posao je odvišetežak, potpuno sam iscrpljen.

- Odakle da uzmem jake? Svi govore dasu slabi.

- Ali ja zaista više ne mogu - rekao sam.

- Ovdje nema drugog posla.

- Ja sam kuhar, možda bih mogao raditi ukuhinji? - bojažljivo upitam.

- Vi ste kuhar? Da, tu bi se nešto mogloučiniti. Ali ja nemam dosta ljudi zautovar, a zatvorenike sa dvadeset i petgodina kazne ne mogu noću slati na rad.

- Zaposlite me barem privremeno, da semalo oporavim, a onda ću opet raditi ušumi - zamolio sam ga.

- Znate što, do prvog radite na utovaru, aonda ću vas namjestiti kao kuhara.

Zahvalio sam mu. Obećanje da ću odprvog raditi u kuhinji davalo mi jesnage. Ali ipak se nisam smirio, čekalome više od dva tjedna užasa. Ne, nemogu izdržati, osjećam da ne mogu. Aligdje je izlaz?

Ostalo mi je još tri sata slobodnogvremena. Ako za to vrijeme ništa neuredim, što onda? Zatim se sjetih!Brigadir Pavlov pod-501

mitljiv je čovjek. Odlučio sam da muponudim 50 rubalja ako me oslobodi natjedan dana. Znao sam da postojimogućnost, naročito ako brigada radinoću. Brigadir može reći da radi višeljudi nego što ih stvarno radi.

Sreo sam ga u dvorištu. Pavlov se uopćenije obazirao na mene.

- Brigadiru - počeo sam - mogu li načasrazgovarati s vama?

- Šta hoćeš? - Pavlov nije zastao i ja

sam mu zakrčio put. -

Pođimo u baraku. Tamo ćemo moćirazgovarati, ovdje je hladno

- reče i pokuša me gurnuti u stranu.

- O tome mogu razgovarati samonasamo.

Pavlov me začuđeno pogleda.

- Šta hoćete? Govorite.

- Vas će uskoro osloboditi, a ja imampedeset rubalja, koje biste mogliupotrijebiti. - Opazio sam da pažljivijesluša. - Dat ću vam tih 50 rubalja ako mena tjedan dana oslobodite posla.

- Kako vi to zamišljate? Ne, to jenemoguće.

- Shvaćam da u mene nemate povjerenjajer me slabo poznajete. Ali ja se većšesnaest godina nalazim u logoru i znamšto je moguće. Sa mnom nećete imatiloših iskustava.

- Razmislit ću o tome, a ti prije večeridođi k meni - odgovori Pavlov.

Znao sam da je igra dobivena.

Sada je bio problem kako da izvadimpedeset rubalja koje sam ušio u hlače ada to drugi zatvorenici ne opaze. Popeosam se na pričnu, svukao hlače i kad samopipao mjesto gdje je bio ušiven novac,

oprezno sam stao parati šav. Morao samnekoliko puta prekidati posao jer su sesusjedi budili. Napokon sam uspio.

Došlo je vrijeme večere i brigade sukrenule u kuhinju. Brigadir je išaoposljednji i ja sam stao iza njega.Očekivao me jer se 502

nije nimalo iznenadio. Nisam ni stigaoda mu se javim, kad mi reče:

- Možete ostati u baraci.

- Hvala vam - odgovorio sam i gurnuomu novac u ruku.

- Vidjet ćemo kakav ste čovjek.

- Možete biti potpuno mirni - rekao sami dodao: - Uskoro ću raditi u kuhinji ineću vas zaboraviti.

- Gledajte da dođete u kuhinju, to jedobar posao.

Nakon toliko vremena mogao sam seodmarati. Opet sam bio sretan. Poslijevečere morao sam paziti da ne izazovempažnju.

Trebalo se čuvati vlastitih drugova. Mojpoložaj bio je olakšan time što je nanoćni rad išao samo mali brojzatvorenika. Danju ću reći da sam radionoću. Da budem potpuno siguran moraosam otići na spavanje u drugu baraku. Tonije bilo jednostavno, jer iz barake

moraju izići svi koji u njoj ne stanuju.Na udarac gonga baraka se zatvara, aotvara se tek ujutro.

Znao sam da mi može pomoći HansBaltes. Otišao sam k njemu i ispričao mušto sam se dogovorio s brigadirom.Pitao sam ga gdje bih se mogaosmjestiti. Hans mi predloži da dođem knjemu i spavam na prični između njega idrugog Nijemca.

Tako je prošlo tjedan dana. Nitko menije otkrio. Znači, trebalo je ponovnokrenuti na rad jer više nisam imaonovaca. Načinio sam »inventuru« svojihstvari u japanskom rancu. Možda ću naćinešto što bih mogao dati Pavlovu da meizvuče na još nekoliko dana. Imao sam

dva para rublja i jedan par cipela.Ponovno sam čekao priliku da sbrigadirom razgovaram u četiri oka.Pavlov u početku nije htio ni čuti, rekaomi je da je onih pedeset rubalja moraodijeliti s nadglednikom koji je većdrugog dana opazio da me nema. Ali nakraju ipak dobijem još tjedan dana»dopusta«.

Napokon je došao dugo očekivani prvi.Trideset i prvog otišao sam u ured dapodsjetim načelnika na obećanje. Kadsam ušao, 503

upravo je psovao grupu brigadira ipredbacivao im da brigade loše rade.Čekao sam pogodan trenutak.

Prišao sam načelniku i rekao o čemu seradi.

Dugo je razmišljao, a ja sam stajao prednjim nepomično i strahujući. Napokonsam čuo kako je nešto promrmljao,jedva sam razabrao da treba da potražimsvog brigadira. Nekim slučajem Pavlovje upravo ušao u ured.

- Pavlov, je li to tvoj čovjek? - upitanačelnik.

- Da, građanine načelnice, iz mojebrigade.

- Kako radi?

- Vrlo dobro, građanine načelnice.

- On bi htio raditi u kuhinji. Što misliš,hoće li tamo biti ko-ristan, ili želikrasti?

- Kao radnik je savjestan, nijekradljivac - odgovori Pavlov.

- Da, da, poznajem takve svece. Gori suod lopova.

- Ljudi iz brigade koji su s njim bili u IIlogorskom odjeljenju kažu da je veomadobar kuhar i da je savjesno obavljaodužnost.

- Dobro, pokušat ćemo s njim. Neka radido trećeg, a onda ćemo ga uzeti u kuhinju- zaključi načelnik.

Kako je sada bilo gotovo sigurno da ćuraditi kao kuhar, nije mi bilo teško daisposlujem još tri dana »dopusta«.Trećeg dana došao je nadglednik i javiomi da odmah odem u sanitetski odio gdjeće me liječnik Sečuk u prisutnosti šefasanitetskog odjeljenja temeljitopregledati.

Liječnik me pitao jesam li imao spolnebolesti. Nakon pregleda šef me upozorida u kuhinji moram raditi savjesno iprije svega zaboraviti da imamprijatelje. I za najmanju nepravilnost bitću strogo kažnjen.

Javio sam se upravitelju kuhinje ipredao mu cedulju koju sam dobio odšefa sanitetskog odjeljenja. Upravitelj

kuhinje bio 504

je Kavkažanin. Na ruskom jeziku, sjakim kavkaskim naglaskom, ispitivaome o mojoj dosadašnjoj kuharskojdjelatnosti. Kad sam mu rekao da znamkuhati logorski »meni«, što sam naučio uNorilsku, on mi reče:

- Napokon jedan koji govori istinu.Inače svi pričaju da su radili u najboljimrestoranima u Moskvi i Lenjingradu.

Stekao sam njegove simpatije kad jesaznao da nisam Rus, jer on je takoslabo govorio ruski da nije ni opaziokoliko ja loše govorim. Dogovorili smose da ću sutra u osam početi raditi udnevnoj smjeni.

Iz kuhinje sam otišao do Hansa Baltesada bih ga obavijestio o novostima. Kadsam ušao u njegovu baraku, Hans nijebio iznenađen.

- Znam sve - reče.

- Znači, ne treba da pričam?

- Pričaj samo, zanima me kako je bilo.

Ispričao sam mu sve redom, od dolaskau sanitetsko odjeljenje do razgovora ukuhinji. On me upozori na teškoće kojeme čekaju ako budem, kao i prije,pomagao strance. Naročito me upozorida njemu ne dajem više hrane jer sviznaju da smo prijatelji. Na krajurazgovora rekao sam mu da bih radije

radio kao drvosječa nego u kuhinji akone bih smio pomagati one koji ni odkoga ne dobivaju pomoć.

Kuhinja u kojoj se dvaput dnevno kuhaloza dvije tisuće ljudi nalazila se udugačkoj baraci. U njoj nije bilosporednih prostorija u kojima bi semogli obavljati pripremni radovi.Nekoliko metara daleko od kuhinjenalazio se podrum u kome je desetinvalida priređivalo povrće za kuhinju.Vodu su donosili iz bunara koji je bioudaljen pedesetak metara. Čitav posaoobavljala su dva dnevna kuhara, jedannoćni i dva pomoćna. Kuhinjski uređaji505

bili su veoma oskudni, a tri velika

kazana i štednjak nisu bili takvi da bi seu njima dobro priredila ma inajjednostavnija hrana. U

kuhinji se kuhalo posebno jelo zapedeset bolesnika. Kako nije biloventilacije, prostorija je uvijek bilapuna pare, naročito kad se kuhaloistovremeno u nekoliko kazana.

Kao i svugdje u logorima, zatvoreničkahrana sastojala se od juhe i kaše.Nagradna hrana za one koji bi premašilinormu bila je komadić slane ribe,ponekad pedeset grama slanog mesa.

Kad sam se prvog dana poslije rada ukuhinji vratio u baraku, pitao sam se dali je bolje raditi u šumi ili u kuhinji?

Kad bih znao da me neće noću slati nautovar, već na sječu, sutra bih krenuo narad u šumu.

Slijedećih dana posao je bio nešto lakšijer sam se bolje upoznao s prilikama ukuhinji. Prva dva dana moji zemljaci,zahvaljujući Hansu Baltesu koji im jesavjetovao da mi odmah u početku nestvaraju teškoće, nisu navaljivali da impomognem, ali ubrzo je uslijediopritisak. Bilo je malo onih koji nisutražili dodatnu hranu. Davao sam im štosam mogao, nekome juhu, drugome kašu,ponekad i komadić ribe.

Izgladnjeli ljudi kružili su oko kuhinje ičekali pogodan trenutak da mi priđu.Nisam mogao otići ni u zahod a da me ne

bi zaustavljali i tražili hranu.

506

U »KARCERU«

Prošla su tri tjedna. Kad sam jednevečeri ušao u baraku i popeo se napričnu, uđe nadglednik i naredi mi da gaslijedim.

Nerado sam ga poslušao jer sam bioumoran od napornog rada.

Kad smo izišli iz barake, razmišljao samzašto me zovu. Možda su načelnikupotrebna neka objašnjenja, ili me netkoprijavio.

Nadglednik je ključem otvorio vrataograde kojom je bio ograđen »karcer«.Zastao sam.

- Dođi, dođi! - reče.

Krenuo sam za njim u dvorište, zatim do»karcera«. Strme stepenice vodile su uslabo osvijetljenu prostoriju.Nadglednik iz džepa izvadi list papira ipruži mi ga da ga pročitam.

»Logorska uprava je saznala da jezatvorenik Štajner, koji radi kao kuhar,hranio bandu stranaca. Za ovu povredulogorskog režima Štajner se kažnjavasa pet dana 'karcera'.

Upravitelj logorskog odjeljenja 030

natporučnik Kovaljev.«

Nadglednik je otvorio jednu od četirićelije. U prostoriji se nalazila prična nakojoj su sjedila dva čovjeka koje u taminisam mogao prepoznati. Tek kad sam snjima progovorio nekoliko ri-ječi,ustanovio sam da je jedan Korejac, adrugi Rus.

Bio sam veoma umoran. Legao sam natvrdu pričnu i ubrzo zaspao. Oko ponoćisam se probudio i osjetio da mi je čitavotijelo ukočeno od hladnoće. Hodajućiamo-tamo uskim prolazom pokušavaosam se malo ugrijati, ali to zbog velikestudeni nije bilo moguće. Ni ona dvojicanisu mogla spavati, naizmjence smošetkali prolazom.

Kad je svanulo, kroz maleni prozor srešetkama prodrlo je malo svjetla u našurupu. Tri stotine grama kruha i lonacvru-507

će vode, uobičajeni »karcerski« obrok,bijaše hrana za čitav dan.

Prijepodne nas nisu vodili na posao.Nadglednik je došao tek u dva sataposlije podne i izveo nas pred kasarnugdje smo kopali duboke jame zaelektrične stupove. U osam sati uvečeponovno smo bili u rupi.

Odjednom smo na prozoru čuli tihokucanje. Korejac ustane s prične, priđeprozoru, uhvati se za rešetke i privuče se

otvoru.

- Je li ovdje Karl Štajner? - začuje se.

Potegao sam Korejca za noge, zatim samse popeo.

- Karl, jesi li ti?

Prepoznao sam glas Hansa Baltesa.

- Kako bih ti mogao dati kruha? - upitaHans.

Iako je Hans govorio veoma tiho,Korejac je sve čuo i viknuo:

- Razbij staklo.

Začula se lomljava stakla i u ćeliju uđehladna struja zraka.

S mukom nam je uspjelo da kroz maliotvor uguramo nekoliko komadića kruha.

Dok sam razgovarao s Hansom, Korejacje već pojeo komadić kruha. Kad samdijelio kruh, Rusu sam dao nešto većikomad.

Korejac se stao buniti, a Rus ga podsjetida je već komadić pojeo.

Bio sam veoma zahvalan Hansu koji seveć prvog dana usudio da prođe opasanput od nekoliko redova bodljikave žice.Korejac je svakako htio znati imečovjeka koji je donio kruh. Kad sam mu

rekao da čovjeka zbog mraka nisammogao prepoznati, on primijeti:

- Znam tko je bio. To je onaj njemačkiliječnik, tvoj prijatelj.

Rus mu odgovori umjesto mene:

508

- Kruh si požderao, što još hoćeš?

Slijedećeg dana Hans je ponovno došao.Opet sam se popeo na prozor i izvadiokrpe kojima smo začepili rupu. Hans jeopet donio nekoliko komada kruha ikomad šećera. Podijelili smo to na trijednaka dijela. Čudio sam se odakle mutoliko kruha, znao sam da ni sam nema

dovoljno.

Kad smo slijedećeg dana išli na posao,opazio sam da je Korejac zastao daporazgovara s nadglednikom. Odmahsam znao da prijavljuje Hansa i mene.

- Korejac te otkucao zbog kruha - rečeRus.

- Pa dobio je svoj dio.

- Da, ali s tim ljudima nikad nisi siguran.

- Razumio bih ga da sam sve sam pojeo.

- Nekim je ljudima izdaja u krvi.

Kad smo se poslije rada vratili u ćeliju,

nadglednik pogleda prema prozoru iupita tko je razbio staklo.

- Prozor je već bio razbijen kad smodošli. Mi smo ga samo zapušili krpama -reče Rus.

Nadglednik je šutio i izišao iz ćelije.

Bio sam sretan što je stvar tako glatkoprošla.

Četvrtog dana, bila je subota, izveli sume iz »karcera« i nadglednik mi reče dame vodi MGB ofi ciru. To me veomazačudilo jer mi se činilo nevjerojatnimda me zbog rada u kuhinji vode napreslušavanje ofi ciru MGB. Ali baremću se malo ugrijati, a tog časa to je bilo

najvažnije.

Nadglednik me odveo u sobu koja senalazila pored sobe na-

čelnika logora. Za pisaćim stolom sjedioje ofi cir MGB, u uniformi koja serazlikovala od enkavedeovske jedino požarkocrvenim epoletama. NKVD je imaoplave.

509

Kad sam ušao, emgebeovac se nasmiješikao da je ugledao starog znanca. Nisamznao kako da to shvatim. Ravnodušnosam ga gledao.

- Kako se osjećate?

Pitanje nije bilo novo. Ako ofi cirMGB-a ili MVD-a želi izraziti svojusimpatiju, ova fraza bijaše najviše što semoglo očekivati.

- Ne naročito dobro.

- Kako to? Radite u kuhinji, a tužite seda vam je loše.

- Prvo, više ne radim u kuhinji, većsjedim u »karceru«, drugo, rad u kuhinjisamo je manje moguće zlo.

- Zašto ste u »karceru«?

- Zato što sam nekim zemljacima daomalo više juhe.

- Naredit ću da vas puste iz »karcera«.

- To neće biti potrebno jer je sutra petidan, ionako će me osloboditi -odgovorio sam.

Ofi cir ustane, zapali cigaretu i stanešetati po sobi. Kad je napola popušio,upita me želim li pušiti.

- Hvala, nisam pušač.

Dok se ofi cir šetkao, nepomično samsjedio i slijedio očima njegove pokrete.Što se opet sprema?

Dosada sam imao posla samo sa dvijevrste staljinističkoga policijskogaparata, sa NKVD-om i MVD-om, ali

čini se da mi je bilo suđeno da upoznami treću.

Emgebeovac je bio srednjeg uzrasta,širokih ramena, okrugla lica i plavokos.Na epoletama je imao oznake majora.

Major napokon sjedne i nasloni glavu nadesnu ruku.

- Vi ste već dugo u ovom logoru? - upita.

- Otprilike dva mjeseca.

510

- Bili ste u 033?

- Da.

- Poznajem vas, znam da ste bili ulogoru 033.

- Vi me poznajete? Ja vas vidim prviput. Začuđeno sam ga gledao.

- Mnogo znam o vama - ispravi semajor. - Tko je još s vama iz logora 033prešao ovamo?

- Poznajem samo nekoliko ljudi odstotinu zatvorenika koji su ovamoprebačeni.

- Navedite njihova imena.

Rekao sam dva-tri imena koja su mi palana pamet.

- S kim ste prijateljevali u logoru 033?

- U logoru 033 nisam imao prijatelja.Jedini mi je prijatelj bio Josef Berger,ali on je otpremljen.

- A Kapp i Stift, zar to nisu bili vašiprijatelji?

- Upravo suprotno. Oni su bili mojineprijatelji.

- Kako to? - iznenadio se major.

- Nisam htio imati nikakve veze spustolovima.

- Nama je poznato da su oni bili vašiistomišljenici - major će važno.

- Obavijestili su vas, kao i uvijek, krivo.Najodlučnije tvrdim da s timpustolovima nisam imao ništazajedničkog.

- Dobro, o tome ćemo razgovarati sutra.Danas više nemam vremena.

Major me otpusti.

Otišao sam u baraku i odlučio da se tekuveče javim u »karcer«; pretpostavljaosam da nadglednik neće znati koliko jedugo trajalo preslušavanje.

Popeo sam se na pričnu da u mirurazmislim o tome što se do-511

godilo. Ponovno je počelo, pomislio

sam. To je već treća istraga.

Kad mi je godine 1943. Gorohov dodaonovih deset godina, od prve kaznepreostalo mi je samo još tri godine.Sada mi je ostalo još šesnaest mjeseci.

Ali ja se više nikada neću osloboditikandža NKVD-a, MVD-a i MGB-a. Zarje moguće da će me »priključiti« društvuKappa, Stifta i Černjavskog i takonapokon svršiti sa mnom?

Ležao sam nekoliko sati i nisam osjećaoni glad ni potrebu za snom iako tri dananisam pojeo ništa toplo, niti sam četirinoći mogao spavati. Poslije očajanjapostao sam apatičan.

Neka bude što bude, nemam snage dabilo što promijenim.

Sišao sam s prične, htio sam otići doHansa Baltesa, ali onda sam se sjetio daje još prerano i da se još nije vratio srada.

Odjednom se javi glad. Uputio sam seprema kuhinji i naišao na nadglednika.Upita me - je li preslušavanje završeno.Kad sam potvrdio, on mi ipak dopusti dapojedem obilan ručak koji su mi dalimoji prijatelji u kuhinji. Zatim meodvede u »karcer«.

Rus i Korejac zanimali su se gdje sambio toliko dugo, ali kad su vidjeli danerado odgovaram, ostavili su me na

miru. Tek sada sam se sjetio da su miprije nekoliko dana moji znanci izlogora 033 ispričali da ih je preslušavaoMGB i tražio od njih da izjave kako sampripremao oružani ustanak. Tada sampretpostavljao da su to izmislili da bi odmene dobili što više hrane.

Dakle, protiv mene traže se svjedoci, akad MGB traži, onda će ih sigurno inaći. Stara ruska poslovica glasi: »Bilabi golova -

homut najdetsa« (Ako postoji šija, naćiće se i ham).

U nedjelju mi je istekla petodnevnakazna. U deset sati ujutro došao jenadglednik i pustio me iako mi je kazna

isticala tek u devet sati uvečer.Nadglednik me opomenuo da ne izlazimu dvorište jer bi netko mogao primijetitida me ranije pustio.

512

Odmah sam otišao Hansu, koji se veomaobradovao što je ne-prijatna epizodazavršena. Htio je potražiti malo kruha zamene.

Jedva sam ga uspio odgovoriti, nijevjerovao da sam se jučer u kuhinji dobronajeo.

Razgovarali smo o tome kamo će meposlati na rad. Zaključili smo da meočekuje najteži posao, utovarivanje

vagona u noćnoj smjeni. O preslušanjumu nisam govorio.

Najprije treba da nabavim toplu odjećujer su mi vatirane hla-

če i pustene čizme oduzeli i dali miljetne hlače i cipele za rad u kuhinji. Dabih dobio toplu odjeću morao sam otićinadgledniku i zamoliti ga da mi dapotražnicu za skladištara. Ali on mi rečeda od upravnika nema nikakav nalog dame pošalje na rad u šumu.

Začuo se udarac gonga, a ja još uvijeknisam znao s kojom brigadom treba dapođem na rad. Ponovno sam otrčaonadgledniku. Ponovno mi je odgovorio:

- Čekaj u baraci.

Baraka se ispraznila, svi su otišli naposao. Kad je stigla kontrola, dežurniraportira:

- Građanine načelnice, brigada odčetrdeset i dva čovjeka nalazi sekompletna na radu.

Upravitelj radnog odjeljenja samo svrata proviri u baraku, zatim se okrene iode u pratnji svojih pomoćnika. Menenisu opazili, a i dežurni je zaboravio dasam ostao ležati na prični.

Prošao je jedan sat, u baraku uđenadglednik i upita dežurnog gdje sam.Tek sada se dežurni sjetio da ležim na

prični. Probudio me vukući me za noge.

- K načelniku - reče.

Sišao sam s prične i krenuo u logorskiured.

Kad sam pokucao na vrata, čuo samduboki bas Kovaljeva:

- Ulazi.

513

Nadglednik je ostao napolju. Kad samušao i zastao na vratima, Kovaljev meodmjeri od glave do pete. Stajao samnepomič-

no.

- Nu, što? - poče Kovaljev.

Šutio sam.

- Je li bilo u redu što smo te zatvorili u»karcer«? - upita.

Nisam odgovorio.

- Zar si progutao jezik? - postao jenestrpljiv.

- S vašeg je stanovišta bilo u redu -odgovorio sam.

- Ah, s moga stanovišta, a s vašeg nije,iako ste šakom i kapom prijateljima

dijelili namirnice, a one su bilenamijenjene svim zatvorenicima.

- Građanine načelnice, dijelio sam samoono što je preostalo u kazanu nakonraspodjele.

- Nitko ne smije dobiti ni grama više odonoga što zasluži.

Inače u šumi nitko ne bi ispunjavaonormu kad bi znao da je kuhar dobramajka koja će dati ono što neće načelnik.

Šutio sam. Znao sam da nijedan načelnikne voli kad mu zatvorenik protuslovi.

- Vrati se na svoj posao u kuhinju, alijao tebi ako saznam da si podijelio

makar žlicu juhe više.

Šef kuhinje bio je veoma iznenađen štosam se nakon »karcera« ponovno vratiou kuhinju. Ali bio je zadovoljan.

Kad sam prilikom dijeljenja večereponovno stajao kraj kuhinjskog prozora,gledali su u mene kao da sam uskrsnuo.Uvečer sam sreo Hansa i on mi reče dase rijetko kada događa da nekog iz

»karcera« ponovno vrate na rad ukuhinju. To znači da me veoma cijenekao radnika.

514

TREĆI PUT U ISTRAŽNOM

ZATVORU

Prošla su još četiri dana. U podne petogdana u kuhinju uđe nadglednik.

- No, daj mi jelo i otiđi u baraku.Prebacit će te u odjeljenje 025 - reče mi.

U početku sam mislio da se šali. Upitnosam ga pogledao.

- Da, da, govorim ozbiljno, odlaziš naetapnu stanicu.

Tako sam saznao da je odjeljenje 025etapna stanica »Ozerlaga«.

Htio sam se oprostiti s ovdje jednimprijateljem, ali Hans je bio na radu i nije

se vraćao prije osam sati uvečer. Slučajje htio da je tog dana pratnja koja metrebala odvesti na stanicu zakasnila, takosam imao prilike da ga obavijestim otome što se dogodilo.

Tek sada sam mu ispričao o preslušanju.On je pretpostavljao da me vode uzatvor. Rastanak je bio dirljiv kao dasmo prijatelji već mnogo godina. Nikadaga više nisam vidio. Godine 1955. čuosam od čovjeka koji je došao iz Tajšetada je MGB Hansa s grupom rumunjskihgrađana predao rumunjskim organima.

U devet sati uvečer preuzela su me dvavojnika kao pratnja do 129. kilometra,kamo stiže redoviti putnički vlak iz»Lene« koji me treba odvesti u Taj set.

Bila je hladna i vedra noć. Nebo je bilozvjezdano, mjesec je bio tako svijetaokao da nam želi osvijetliti put u mračnojprašu-mi. Hodali smo premaželjezničkoj stanici. Jedan je vojnik išaoispred mene, drugi za mnom. Do polaskavlaka bilo je još dosta vremena jer su midopustili da se nekoliko puta odmorim iskinem japanski ranac. Kad smo stiglibilo je pola jedanaest. Do dolaska vlakaostalo je još pola sata vremena. Sjeosam na ranac pred željezničkomzgradom, a vojnici su šetali pored mene,pušili i grijali se.

515

Nekoliko minuta prije jedanaest sati

stigla su još dva vojnika sazatvorenikom iz logora 033. Vojnici suse pozdravili i dopustili zatvoreniku dasjedne pored mene. Bio je to Dulkin,onaj isti liječnik koji me pregledavaonakon dolaska iz Aleksandrovskogcentrala i koji mi je dao treću radnukategoriju. Pozdravili smo se i dr Dulkinmi reče da i njega vode u logor 025.

Naš je vlak stigao sa četrdeset minutazakašnjenja. Na vratima

»stolipin vagona« pojavi se ofi cir ivojnici mu predaju popratne papire.

- Ulazite!

Tek što smo ušli u vagon, začuo se

zvižduk i vlak krene. Na stanicu Tajšetstigli smo veoma rano. I tamo su naspreuzeli vojnici koji su nas uobičajenimpsovkama tjerali da požurimo.

Već pred ulaznim vratima mogle su seprimijetiti dvogodišnje promjene: vratasu bila masivnija, a pred ulazom sustajala dva reda protutenkovskih stupovaduboko ukopanih u zemlju, pa su vozilamogla ulaziti u logor samo sa strane.Ograda visoka šest metara bila jepojačana s još dva reda bodljikave žice.Svuda su se šetkali vojnici sautomatima.

Našu grupu od stotinu i dvadeset ljudipreuzimalo je nekoliko ofi cira i velikagrupa nadglednika. Preuzimanje je

trajalo iznimno kratko. S druge stranestajali su logorski policajci koji suodmah počeli pretraživati naše stvari.

Mene i doktora Dulkina odijelili su odostalih. Dok su druge smjestili u četvrtubaraku, nas su odveli u baraku u kojoj suse nalazili samo oni zatvorenici za kojeje zainteresirano istražno odjeljenje.

Etapna stanica »Ozerlaga« bila je takopromijenjena da je nisam mogaoprepoznati. Nekada je ovdje vladalavelika živost i zatvorenici su seslobodno kretali između baraka. Ženskoodjeljenje 516

koje je bilo odijeljeno samobodljikavom žicom i koje je čuvao samo

jedan stražar-invalid, sada se nalazilo nadrugome mjestu i ograđeno visokimplotom od dasaka. Prošla su vremenakad se plesalo sa ženama. Bilo jedovoljno da se zatvorenik samo približiženskom odjeljenju i odmah bi ga kaznilisa pet dana »karcera«.

Sada je u barakama vladala velikačistoća. Nekada smo se gu-

šili u prljavštini. Mjesta je bilodovoljno jer je bio sagrađen velik brojnovih nastambi. Jedino je baraka u kojojsmo se nalazili bila prepuna.

Ovdje sam sreo mnoge znance koji sudošli iz različitih logora i čekali da ihpozovu kao svjedoke ili kao optužene.

Upoznao sam i Heinza Gewürza,Austrijanca, koji je s roditeljima nakondolaska nacista u Beč pobjegao uŠvicarsku. Sve do početka rata živio je uEx-le-Bainesu, a onda se javio kaodobrovoljac u francusku armiju. Primioje visoka odlikovanja za hrabrost.Poslije rata dodijelili su ga francuskimtrupama u Austriji.

Godine 1947. Rusi su ga oteli i uMoskvi osudili kao francu-skog špijunana dvadeset i pet godina logora. Sada suga ponovno preslušavali i zahtijevali odnjega da tereti druge zbog špijunaže ukorist Francuske.

Drugi Austrijanac bio je neki mladić izŠtajerske. Rusi su ga kao bivšeg člana

hitlerovske omladine osudili na desetgodina logora. Sada su ga ponovnopreslušavali u vezi s otkrivanjem»ustaničke organizacije« u logoru»DOK«.

U isto vrijeme stiglo je nekoliko grupaNijemaca koji su kao američki agentibili uhapšeni u Istočnoj zoni, svi su beziznimke dobili dvadeset i pet godinalogora. Kao i mnogi novopridošli, onitih dvadeset i pet godina nisu shvaćaliozbiljno. Nadali su se da će ih zamjesec-dva osloboditi američke trupe.Svaka druga riječ bila je: Foster Dulles,u koga su polagali sve nade. Kad su od517

mene čuli da već šesnaest godina uludočekam na dan oslobođenja, zaprepaštenosu tresli glavama i sumnjičavo me pitalije li to istina, nisam li to izmislio da bihse »napravio važan«.

Tjedan dana nakon dolaska u Tajšetpozvali su me na preslu-

šanje. U zgradi upravne etapne stanicenalazila se soba u kojoj je bio smještenMGB. Preslušanje je trajalo više od dvasata. Pitali su me uglavnom ono isto što iu logoru 030. Preslušavao me majorJakovljev. Na kraju me opomenuo dabudem razuman i da sve priznam, jerMGB ionako sve zna.

Prošlo je nekoliko dana. Ponovno me

pozvaše. Oprostio sam se od starih inovih prijatelja i krenuo prema izlazu.Dočekao me sam major Jakovljev.Napolju je stajao džip u kome je osimšofera sjedio još jedan ofi cir.

Džip je skakutao po cesti od jednogkraja Tajšeta, gdje su se nalazili velikilogori, do drugog kraja, gdje su senalazili MGB i MVD.

Pred željezničkom rampom, koja jeTajšet dijelila na dva dijela, morali smostati jer je prolazio ekspres Peking-Moskva. Kad smo stigli do naselja, džipse zaustavi u velikom stražnjemdvorištu. Najprije iziđu major Jakovljevi onaj ofi cir, šofer ostane sa mnom ukolima. Nakon deset minuta i ja izađem.

Prošli smo pored straže na ulazu i ušli udugačak hodnik u kome su na podu ležalidebeli tepisi. Desno i lijevo bila subijelo obojena vrata, neka i tapecirana.

Dok sam sjedio u hodniku na rancu ičekao, ofi ciri su izlazili i ulazili. Međunjima sam primijetio i nekoliko žena. Izjedne sobe s tapeciranim vratima upravosu izveli ženu koja je plakala.

Kad je prolazila pored mene morao samse na zapovijed stražara okrenuti premazidu da je ne bih gledao. Čuo sam samojecanje i

»bože moj, bože moj«. Kad je prolaziočovjek u logorskoj odjeći, 518

ponovno sam se morao okrenuti k zidu.Dvije djevojke u crnim suknjama ibijelim pregačama nosile su čaj isendviče. Osjetio sam strašnu glad.

Nakon dugog čekanja pozvao me majorJakovljev. Htio sam uzeti i ranac, aliJakovljev odmahne: - Nije potrebno.

U sobi su se nalazila dva stola, zajednim je sjedio čovjek u uniformi MGBbez oznake čina. Po poštovanju kojimmu se obraćao major Jakovljev, shvatiosam da je to pretpostavljeni.

Posjeli su me na stolicu. Očekivao samono uobičajeno: Kako se osjećate, aliovaj me umjesto toga upita:

- Zar ne želite otići na slobodu?

- Zar mislite da ima živog bića koje nečezne za slobodom? -

odgovorio sam.

- Zašto nas onda prisiljavate da i potreći put pokrenemo postupak protivvas?

- Prvi put me to začudilo, ali sada samse već navikao.

- Da, lijepo je što ste se navikli, aliznate li da to jednom može i tragičnozavršiti?

- Utoliko bolje, barem ću se odmoriti -

odgovorio sam poluglasno.

- Da, vidim da ne cijenite svoj život.

- Koji život mislite? To što sada živimnije život.

- Tako nećemo nikamo dospjeti. Moratenam pomoći da za-vršimo istragu.

- Što opet imate protiv mene? Ja se ni zašto ne osjećam krivim.

- Bili ste okruženi bandom američkihagenata koji su spremali ustanak. Mimoramo likvidirati to gnijezdo špijuna.Ako vas ništa ne veže s tim agentima,onda nam morate pomoći da ihistrijebimo.

519

- Varate se ako mislite da vam mogupomoći. Za čitavo vrijeme klonio sam setih ljudi i nisam ih ni pozdravljao.

- Promislite o tome, imate vremena.

- Što ćete sa mnom učiniti? - upitao sam.

- Prisiljen sam da vas zadržim u zatvoru.

Podigao je telefonsku slušalicu iizgovorio nekoliko riječi. Pojavio semladi ofi cir i izveo me iz sobe. Uzeosam ranac, slijedio sam ga do džipa.Pored mene sjeo je ofi cir, kraj šoferanjegov kolega. Poslije sam saznao da jeto bio načelnik zatvora.

Već sam izdaleka opazio veliku drvenuzgradu i stražarske tornjeve kojiukrašavaju krajolik u svakom sibirskommjestu. Zatvorenici su u dvorištu pililidrva. Kad smo ušli, okrenuli su namleđa. Drvena zgrada zatvora izgledala jeisto kao i norilski zatvor.

Vjerovao sam da su oba zatvorasagrađena po istom projektu. I ovdje jenekoliko stepenica vodilo duboko dolje,a ćelije, službe-ne prostorijenadglednika, kao i spremišta za stvarizatvorenika, sve je bilo raspoređeno kaou Norilsku.

Morao sam se skinuti da bi mipregledali odjeću. U ćeliju nisam smioništa ponijeti, čak ni pokrivač.

Krenuo sam za nadglednikom koji meodveo u ćeliju u kojoj su već bila četiričovjeka. Nije prošlo ni pola sata, većsam znao tko su ti ljudi, kako se zovu izašto se nalaze u istražnom zatvoru.

Jedan mi je rekao kako je u logoruslušao o meni. To me u ovoj situacijinije radovalo.

Uzbek Abdula svratio je odmah upočetku pozornost izazov-nimponašanjem. Mađarski barun Szilazigovorio je mađarsko-njemačkimjezikom. Kad sam ušao u ćeliju htio jegovoriti samo njemački, iako sam gaupozorio da to nije zgodno jer je timjezikom govorio samo Abdula. Druga

dvojica bili su kriminalci, Rusi.

520

Abdula je do početka rata bio pastir uplaninama Uzbekistana.

Sve do odlaska u armiju nije znao da nasvijetu postoje i druge stvari osimnjegova kolhoza i ovaca koje je čuvao.Jednog je dana dospio u zarobljeništvo.Kada su ga u njemačkom zarobljeništvuizgladnili »do smrti«, pokorio se i ušaou »legiju« koju je organizirao SS i ukojoj su se nalazili Muslimani izSovjetskog Saveza.

Abdulu su s još nekoliko njegovihzemljaka poslali u stražarsku četu

koncentracionog logora Oswiencim gdjeje zajedno s esesovcima ubijaologoraše. Abdula nije mogaopravovremeno pobjeći, Rusi su gauhvatili i osudili na dvadeset i petgodina. Poslali su ga u odjeljenje»katorgaša« »Ozerlaga«, koji se nalazios druge strane rijeke Lene. Pošto jenekoliko godina radio kao »katorgaš«,htio je barem neko vrijeme izbjeći težakrad te je napisao pismo MVD-u u komeje priznao da je u Oswiencimu zajedno snekim esesovcem opljačkao nakitubijenih zatvorenika i zakopao ga ulogorskom dvorištu. Ponudio je da ćepokazati mjesto. Trajalo je nekolikomjeseci i Abdulu su vratili uOsvviencim da pokaže MVD-u mjesto

gdje je zakopao blago. Tada su shvatilida ih je povukao za nos. Vratili su ga uTajšet i podvrgli novoj istrazi.

Sada su smatrali da je preblago kažnjen.

Szilaziju je bilo petnaest godina kad muje umro otac. Od njega je naslijediobarunsku titulu i imetak koji je 1945.propao.

Sa dvadeset godina preselio se izprovincijskog gradića u Budimpeštu dazavrši studij. To bi mu vjerojatno iuspjelo da mu tetka, koja je živjela uinozemstvu, nije slala novac. Prilikomupisa na Sveučilište mogao je zatajitibarunsku titulu, ali pošiljke novaca nisumogle ostati tajnom. Jednog su ga dana

uhapsili i otkrili njegovo porijeklo. Iakose Szilazi zaklinjao da je novac primaosamo od tetke, osudili su ga kao»stranog« agenta na dvadeset i petgodina logora i otpremili u Sibir.

521

U »Ozerlagu« se nalazio u logorskomodjeljenju »DOK«, kombinatu zapreradu drva, u kome su zatvoreniciproizvodili standardne kuće, okvire zaprozore i vrata, skije, željezničkepragove i slično. Szilazi se nikako nijemogao pomiriti s tim da on, barun, moradvadeset i pet godina teško raditi i uz togladovati.

Osnovao je tajno udruženje kome je dao

ime »Osvetnici«. Uskoro je okupiodvadeset i pet nesretnika koje je uvjerioda je sitnica srušiti sovjetsku vlast.Potrebna je samo čvrsta volja!Zatvorenici su se sastajali jednom tjednou sušionici pogona, čiji je ložač ta-kođerbio član organizacije. Sve je bilo tako»konspirativno« da je MGB bioobaviješten o svakom koraku članovaorganizacije.

Kad je MGB-u bilo dosta baruna injegovih pristalica, sve ih je pohapsio.Dok su dvadeset i dva člana bacili uzatvor, trojicu su prebacili u drugi logorjer su bili agenti MGB-a, a na sudu su sepojavili kao svjedoci. Svjedoci, tribivša esesovca, potvrdili su ono što su

već izjavili istražnom sucu. Na temeljutih izjava osudili su na smrt osamzatvorenika, među njima i Szilazija, asedamnaest na dvadeset i pet godina»katorge«. Među ovima nalazio se imladić iz Štajerske.

Prošlo je sedam dana. Ponovno su mepozvali na saslušanje ofi ciru u civilu.Njegovo je prvo pitanje glasilo:

- Vi ste Bečanin?

- Da, rođen sam u Beču.

- Kad ste posljednji put bili u Austriji?

- Godine 1932.

- Onda sam ja bio mnogo kasnije uAustriji - reče ofi cir.

- Zaista ste bili u Austriji? - upitao sam.

- Da, bio sam dodijeljen okupacionimvlastima.

Od tog časa razgovor je poprimio drugiton na koji nisam bio navikao. Ofi cirMGB-a nije mogao sakriti svojeoduševljenje 522

Austrijom. Naročito mu se svidioBaden, u kome se nalazio štab maršalaKonjeva. Kad sam to čuo, shvatio samda ga je to odu-

ševljenje vjerojatno i dovelo iz Badena

u Tajšet.

Pošto smo tako razgovarali dva sata, onzapovjedi da se donesu sendviči i čaj,koje sam s tekom pojeo. Zatim reče:

- Što da učinim s vama?

- Molio bih vas, pošaljite me natrag ulogor da odradim svoju kaznu i danapokon dođem do slobode.

- Vi mislite da je to tako jednostavno?Pogledajte - pri tom pokaže hrpu spisa -u ovim se prijavama desetak putaspominje vaše ime.

- Morate mi vjerovati da nisam imaonikakve veze s onim pustolovima.

Imam dovoljno iskustva da se neupuštam u takve stvari, to više što samveći dio kazne odslužio.

- Da, kad bi bilo dovoljno samo to davam vjerujem.

- Siguran sam da možete postići to da meostave na miru, pogotovu zato što sasvim tim nisam imao nikakve veze.

- Pokušat ću razgovarati sa šefom. Asada idite - reče ofi cir.

Kad su me uveli u ćeliju, moje je mjestobilo zaposjednuto.

Pridošlica je bio takozvani »šakal«,kako su u logorima nazivali ljude koji

nisu priznavali pravo prvenstva nanečije mjesto. Nisam imao volje da setučem s njim, ali nisam želio ni daspavam na betonskom podu. Zbog togasam pokucao na vrata i od stra-

žara zatražio mjesto na prični.

Ali tu noć ipak sam morao provesti nabetonskom podu. Kad je slijedećeg jutradošla »proverka«, zatražio sam odnačelnika zatvora da mi nađe slobodnomjesto. Ubrzo nakon toga odveli su me udrugu ćeliju.

523

PUSTOLOVINE RAUECKERA INJEGOVE ŽENE

Dok je nadglednik otvarao vrata ćelije,opazio sam dvije štake koje su bilenaslonjene o zid. Kad sam ušao u ćeliju,pozdravio sam jedinog zatvorenika kojise nalazio na gornjoj prični.

- Topri den - odgovori mi.

Opet neki stranac, pomislio sam.

Uskoro sam ustanovio da je moj novidrug Austrijanac Rauecker. Za ta dvatjedna, koliko sam s njim proveo, saznaosam da je bio član Komunističke partijeAustrije i da mu je Partija pomogla da1946. godine dobije lijepo mjesto nadobru u blizini Ybsa na Dunavu uDonjoj Austriji. To je bio pogon USIA(Uprava sovjetske imovine u Austriji).

Na dobru je upoznao Trudu Rauscher,koja mu je postala ženom. Njih su dvojeneko vrijeme radili zajedno, a onda ih jezbog makinacija USIA otpustila. Nakontoga bili su neko vrijeme bez posla iživjeli samo od potpore Trudinihroditelja. Njihovi partijski prijateljiponovno su ih smjestili u pogon USIA uBeču. Ali ni tamo nisu dugo izdržali jersu upravu oštetili za nekoliko tisućašilinga. Kako su ponovno ostali bezposla, zatražili su pomoć od KP. AliPartiji je već bilo dosta. Oduzeli su impartijske knjižice.

U potrazi za lakom zaradom Truda senečeg sjetila: potražila je novegospodare, tj. Amerikance i SIS. Otišli

su u bečki ured SIS-a i ponudili svojeusluge. Nakon jednosatnog razgovora sčinovnikom ove američke špijunskecentrale, par je napustio zgradu snovčanicom od stotinu dolara i nalogom.

Njihov je zadatak bio da prodru u rafineriju nafte u Zistersdorfu, koja jetakođer bila pogon USIA-e, da načinenacrte pojedinih objekata i ukradu nekedokumente. Da bi izvršili zadatakpovezali su se s Trudinim bratom,upraviteljem pogonske policije 524

u Zistersdorfu. Upravitelj nije odmahpristao na suradnju, ali je ipak popustio,i oni se dogovore da će doći jednesubote poslijepodne. U dogovoreni satstajali su pred tvorničkim vratima i

Trudin brat ih uvede. Dok je Rauecker uhali marljivo crtao, Truda je u uredupretraživala dokumente. Zauzeti poslomnisu primijetili da ih prate agenti MVD-a. Uhapsili su ih na licu mjesta isastavili zapisnik. Time je bilazapečaćena sudbina bračnog para. Zatimsu ih odveli u Baden kraj Beča, u zatvorMVD-a. Rauecker je odmah sve priznao,ali Truda je bila tvrdoglava i priznala jetek poslije nekoliko batinanja. Kada jesve priznala, predomislila se i napisalašefu ruske špijunske službe pismo ukome je povukla priznanje.

Zatim su je jedne noći odvukli u»karcer«, skinuli dogola i toliko je dugomučili dok nije ponovno sve priznala.

Nakon toga pala je u nesvijest.

Kada se osvijestila sastavili su novizapisnik u kome je priznala svepojedinosti. Uskoro ih je sovjetski vojnisud osudio na dvadeset i pet godina.Nakon osude ponovno su se vidjeli uvelikom etapnom logoru Lwowu.Rauecker je stajao s jedne stranebodljikave žice, a njegova žena s druge.Truda je pokušala izbjeći transport zaSibir. Ponovno je poslala pismo MVD-uu kome je ispričala novu priču. Ofi cirkoji je primio žalbu samo se nasmijao:

- Vi imate posla sa MVD-om, čini mi seda ste to zaboravili.

Rauecker mi je rekao da mu je u etapnoj

stanici u Lwowu bilo dobro i da je biosretan što se izvukao iz podruma MVD-au Badenu gdje je neprestano bio usamici. U Lwowu je bilo veoma živo. Izdržava koje su zauzele sovjetske trupedolazili su veliki i mali transportizatvorenika. Mogli su razgovarati,slobodno su se kretali, triput dnevnodobivali su jelo. Kaznu od dvadeset i525

pet godina Rauecker nije shvaćaoozbiljno. Mislio je da će malo pogledatiSibir, ostati nekoliko mjeseci, a zatim ćese spavaćim kolima vratiti u domovinugdje će ga dočekati glazba i zastave.

Kada će se odmoriti od puta, otići ćenaredbodavcu koji ga je poslao na

zadatak i sa čašom viskija u ruciispričati kako je bilo u Sibiru. Zatim ćedoći ono najvažnije: ček na okruglusvotu.

Držeći Trudu ispod ruke, obići ćenajveće trgovačke kuće, a onda će se nafrancuskoj rivijeri odmoriti od sibirskihuspomena. Tako je razmišljao Rauecker,zatim razni Kappovi, Stiftovi i ostalipustolovi.

Rauecker je prvi put posumnjao u svojesnove kad su ga strpali u vagon u komeje s još šezdeset ljudi bio priključenvelikom transportu koji je krenuo unepoznato. Putovanje je trajaloneizmjerno dugo, a vrata vagona

otvarala su se samo jednom dnevno dabi primili porciju kruha, komadić slaneribe, dvije kocke šećera i malo vode.Najgore je bilo noću kad su željeli da semalo odmore od vrućine. Ali to nije bilomoguće jer su na svakoj stanici stra-

žari drvenim maljevima udarali povagonima. Dok su putovali kroz Europu,hranu su dobivali redovito, ali kad suprešli Ural, o šećeru više nije bilo nigovora, a vodu bi donosili samo ondakad bi zatvorenici na stanici u koruvikali: »Vode, dajte vode.« Tek uČeljabinsku odveli su ih u etapni logorgdje su ih okupali i očistili od ušiju. Tatri dana dobivali su vruće jelo. Zatim sukrenuli dalje. Rauecker je putovao

trideset i četiri dana. Za to vrijeme nijesanjario, mislio je samo na vodu, kruh iodmor. Na Trudu je rijetko kada mislio,a ona se nalazila u istom transportu,samo u drugom vagonu. Kad su stigli uTajšet, u etapnu stanicu, bio je sretan štoopet može ispružiti noge, šetatidvorištem i ponekad kroz žičanu ogradurazgovarati sa svojom ženom. U etapnojstanici u Tajšetu Rauecker je sreozatvorenike koji su već prošli krozrazličite logore »Ozerlaga«, od njih jesaznao takve stvari o 526

životu u logoru da je počeo razmišljatikako bi se što prije mogao vratiti uEuropu. Zatvorenicima je stao govoriti omogućnostima bijega. Naivniji su ga

slušali sa zanimanjem, dok su nekipažljivo pamtili svaku njegovu riječ dabi o svemu izvijestili MVD. Tako jeRauecker već prvih dana svog logorskogživota dospio na spisak MVD-a. Izetapne stanice Rauecker je prebačen ulogorsko odjeljenje 05, gdje je radio kaodrvosječa. Neumorno je tragao za onimakoji bi rado pobjegli.

Jednog dana dogodilo se nešto što jegotovo potpuno onemogućilo njegoveplanove. Za rada u šumi Rauecker niječuo upozo-renje »bojsa« koje seizvikuje prije rušenja stabala. Stablo jepalo na njega i pokopalo ga pod sobom.Jedva su ga izvukli. Ali umjesto daugledaju bezobličnu masu, vidjeli su ga

kako leži otvorenih očiju i bez težepovrede. Stablo mu je slomilo samolijevu nogu.

Otpremili su ga u bolnicu i pustili ganakon dva mjeseca. Od tada se mogaokretati samo na štakama. Jedna nogaostala mu je kraća. U invalidskomlogoru, kamo su ga otpremili, nastavio jedjelovati. Među invalidima ubrzo jenašao ljude koji su bili spremni dabježe. Ali ofi ciri MGB-a bili supremalo zaposleni pa su ga uhapsili,otpremili u zatvor i optužili zbogpripremanja oružanog ustanka. Raueckerje sve nijekao. Tada je MGB pozvaosvjedoke koji su stali ponavljati njegoveriječi u etapnoj stanici, a drugi su mu u

lice rekli da ih je u logoru 05organizirao. Osam svjedoka svjedočiloje protiv njega, a on je odgovarao: sveje to kleveta, kako bi on bogalj mogaorukovoditi ustankom?

Često mi je pokazivao kako može hodatibez štaka. Čini se da je to MGB-u bilopoznato. Svaki put kad su nas vodili udvorište na šetnju i kad bi Raueckeruzimao svoje štake, nadglednik bi murekao:

- Ostavi te štake, možeš i bez njih.Nemoj čekati da ti ih mi uzmemo.

527

Prošlo je dvadeset dana otkako sam se

nalazio u zatvoru kad su me ponovnopozvali na preslušanje u upravu MGB-a.Kada se pojavio onaj ofi cir bez oznakečina, moj istražni sudac reče:

- S vama hoće razgovarati šef, dođite.

Krenuo sam za njim kroz predsoblje ukome je sjedila mlada žena u uniformiporučnika MGB-a. Kad smo se pojavili,ona zakuca na vrata i uđe. Vratila senakon kratkog vremena i pustila nas daprođemo.

Ušao sam u prostranu sobu. Na podu senalazio debeo sag, a na zidovima suvisjele slike Staljina, Molotova i Berije.Za pisa-

ćim stolom sjedio je zavaljen na stolicisnažan čovjek u uniformi pukovnika.Okruglo lice i plava kosa. Znao sam daje to pukovnik Salamatov, šef MGB-a uTajšetu.

Pukovnik me pogleda i rukom pokaže nastolicu. Sjeo sam.

Moj je pratilac sjeo s njegove desnestrane.

- Kako se osjećate? - upita me pukovnik.

- Ne naročito dobro.

- Zašto? Zar vam je netko učinio štogodnažao?

- Činjenica da se ponovno nalazim uistražnom zatvoru dovoljan je razlog dase tako osjećam.

- Nećete dugo ostati. Morate namobjasniti još neke stvari.

Radi se o našem pacijentu koji se svama nalazi u ćeliji.

- Mislite o Raueckeru?

- Da.

- Tog čovjeka uopće ne poznam -odgovorio sam.

- Rauecker je vaš zemljak.

- Da, ali to još ne znači da se ljudi zbogtoga moraju pozna-vati.

- Bili ste s njim dva tjedna u istoj ćeliji.

528

- Ako vas zanima moje mišljenje oRaueckeru, mogu vam reći da njega netreba ozbiljno shvatiti. On je pustolovkakve sam u logorima često sretao.

- Vi ste naivni ako smatrate da takoopasne ljude kao što su Kapp Rauecker islični ne treba shvatiti ozbiljno.

- Istražne vlasti imaju pravo da takveljude shvate kako žele, ali ako vaszanima moje mišljenje, onda vam

ponavljam da su to što oni rade dječjeigrarije koje ne treba uzimati ozbiljno.

Pukovnik se obrati mom istražnom sucu:

- Imate li pitanje?

Ofi cir zaniječe glavom.

- Onda smo gotovi - reče pukovnik.

Ofi cir ustane, ja također. Kad smo ušliu sobu moga istražnog suca, on mipostavi još nekoliko nevažnih pitanja iotprati me u čekaonicu, odakle su menakon pola sata vratili u zatvor.

Kad sam se vratio u ćeliju, Rauecker meupita jesam li donio nešto za pušenje.

Kad sam ga pitao odakle bih uzeo duhan,on mi reče:

- Mogao si tražiti od istražnog suca.

Odgovorio sam mu da ja istražne suce nemolim.

Rauecker je bio uvrijeđen, okrenuo se kzidu i nekoliko sati nije htio sa mnomrazgovarati. Na šetnji u dvorištupronašao je čik i popušio ga kad smo sevratili u ćeliju. Tada je ponovnoprogovorio.

Slijedećeg jutra, kad mi je pružio kruh,nadglednik mi reče:

- Poslije doručka spremite svoje stvari.

Shvatio sam da me vraćaju u logor.Nisam pojeo svoju porciju, dao sam jeRaueckeru. Bio je veoma dirnut.Raueckera više nikada nisam vidio.

529

Pošto su mi vratili stvari u japanskomrancu, vodili su me blatnim ulicamaTajšeta. Uz put sam razmišljao o tomekamo me vode. Vjerojatno u strašnilogorski odio 030. Ali kad smoprekoračili tračnicu i nismo skrenuliprema željezničkoj stanici, pomislio samda me ponovno vode u etapnu stanicu.Ali ni to nije bilo točno.

530

TAJNE ORGANIZACIJE U LOGORU048

Poslije jednosatnog marša stigli smopred vrata nepoznatog logora. Desno odulaza vidio sam veliki dimnjak.Pomislio sam da je MGB po Hitlerovuuzoru sagradio logore za uništavanjeljudi i da će me strpati u plinsku komorui spaliti.

Prolazili smo kroz veliko dvorište,ogledavao sam se na sve strane. Bio jeto najveći logorski odio koji sam vidio u»Ozerlagu«. Deseci baraka u redovima.Prolazio sam najširom cestom, nekomvrstom glavne ulice. Poprijeko nadcestama bile su raza-pete žice na kojimasu visjele svjetiljke. U sredini ceste

skrenuli smo ulijevo i zaustavili se preduredom logora 048.

Nakon uobičajenih formalnosti dobiosam cedulju na kojoj je pisalo imebrigadira i broj brigade kojoj su medodijelili.

Najprije sam morao predati ranac. Nasebi sam imao pustene čizme i vatiranehlače, koje sam također morao predati.Umjesto toga dadoše mi cipele i ljetnehlače. Zatim sam potražio baraku u kojojje bila smještena moja brigada. U baracise nalazio samo dežurni, ostali su bili naradu. Pročitao je cedulju i pokazao mimjesto na drugoj prični.

Neobično me začudila čistoća i red.

Prične su bile sagrađene po vagonskomsistemu sa četiri čovjeka u jednomodjelu. Svaki je imao slamaricu,pokrivač i slamnati jastuk, neki su imaličak i plahte. Lijevo od ulaza nalazila semala prostorija za pranje u kojoj sustajala dva limena vedra. U jednom jebio »kipjatok«, u drugom svježa voda. Ukutu su stajale dvije vješalice za odijela.

Pod je bio čist.

Pitao sam se zašto ovdje u Tajšetu vladatakav red. Razlog je zapravo bio jasan.Tajšet se nalazi na glavnoj pruzi pa sedogađa da logor posjete »velikagospoda« iz Moskve. U prašumu nećezalutati nijedan glavešina.

531

Imao sam mnogo vremena da seprošetam logorom. U logoru 048,najvećem odjeljenju »Ozerlaga«,nalazilo se više od četiri hiljadezatvorenika. Najviše ljudi bilo jezaposleno u velikoj radionici zapopravak lokomotiva i automobila,postojalo je i odjeljenje za proizvodnjubenzinskih cisterni. Neki su bilizaposleni na građevinskim radovima ugradu. Radionica se nalazila tik krajlogora i bila je odijeljena ogradom.Zatvorenici su ulazili u radio-nicu krozvrata i radili bez straže. Stražari su senalazili u stražarskim tornjevima, aprolaz je bio pod nadzorom MGB-a.

Civili su mogli ući samo s propusnicomkoju je izdavao MVD.

Uveče su se brigade vratile s posla.Stajao sam u blizini vrata i promatraokako dolaze. Prvi su se vratili radnicikoji su radili u radionici. Desetaknadglednika postrojilo se ispred vrata.Kad su ih otvorili, svaki je zatvorenikmorao istupiti i stati pred nadglednikakoji je pretražio njegovu odjeću. Nekizatvorenici morali su skinuti čak icipele. Oni koji su čistili lokomotivebili su tako prljavi da ih se nije mogloprepoznati. Tražio sam znance, alinikoga nisam mogao pronaći. Odjednomsam ugledao Heinza Gewürza.

Nedavno sam ga upoznao u etapnoj

stanici.

Obojica smo se radovali što smo sesreli, iako smo se samo površnopoznavali. Heinz mi ispriča da se ulogoru nalazi i Oskar Leptich. Kasnouveče vratila se i moja brigada. Javiosam se brigadiru, mladom Ukrajincu.

Slijedećeg jutra stajao sam pred vratimazajedno sa svojom brigadom brojtrideset i jedan. Ispred logora nalazila sevelika kolona teretnih automobila kojimasu zatvorenike prebacivali na dalekaradilišta. I to je bilo nešto novo. Biosam navikao da zatvorenici pješače doradilišta. U kamion smo ulazili podvadeset i petorica. Čuvao nas je stražar

s otkočenim automatom, drugi vojniksjedio je pored šofera.

532

Moja je brigada podizala stambene kućeza ofi cire MGB-a i MVD-a u Tajšetu.Ja sam kopao temelje, zatim samcementirao.

Rad se nije razlikovao od drugih teškihradova u logorima. I »pajok« je bio isti.Samo je postupak bio nešto bolji.

Veći dio pripadnika brigade, kao i sambrigadir, bili su vojnici armije generalaVlasova. Neki su ovu brigadu nazivali»brigadom maloljetnika« jer su sviosuđeni na kaznu od deset godina, dok je

većina zatvorenika bila osuđena nadvadeset i pet godina.

Odnos među zatvorenicima u brigadi bioje veoma dobar. Ali čovjek nije smiopriznati da je nekada bio član KP.Komuniste su mrzili isto toliko koliko inaciste. Odlučio sam da ne govorim osvojoj prošlosti da ne bih upao u jošveće teškoće.

Prvog sam dana saznao da se prošlegodine u ovom logoru nalazila poznataruska glumica i pjevačica popularnihruskih narodnih pjesama Ruslanova.Uhapsili su je zajedno s njenim mužem,sovjetskim generalom. Generala su zbog»veleizdaje« osudili na dvadeset i petgodina, a pjevačicu na deset godina.

Ruslanova nije bila zadovoljnapresudom. Vrhovnom sudu napisala jemolbu, moleći blažu kaznu.

Dobila je dvadeset i pet godina robije.

General je bio dodijeljen okupacionimtrupama i u Njemač-

koj je ispraznio lijepi stan, a namještaj islike otpremio u Moskvu.

Netko ga je iz zavisti prijavio.

Ruslanova je u logoru radila kaokrojačica. Ali kuhara Mišu Novikovaredovito je posjećivala. Miša joj jedavao paketiće s hranom, a nadglednikkoji je bio posrednik, također je

dobivao svoj dio. Kad se za to saznalo,kuhara su izbacili iz kuhinje,nadglednika premjestili, a Ruslanovuposlali u ženski logor gdje je sjeklašumu i više nije imala prilike zaljubavne pustolovine.

Poslije Staljinove smrti slavnu suglumicu pustili na slobodu.

533

Sada joj moskovska publika ponovnoplješče.

Slijedećeg dana Gewürz me dovede uvezu s Oskarom.

Oskar je bio veoma iznenađen kad me

ugledao. Zabrinuo se zbog moga slabogizgleda. Zatim me upoznao s nekimsvojim drugom iz rata, HelmutomRothom. Oskar i Helmut služili su u istojjedinici, Helmut je bio Nijemac izMađarske.

Godine 1944. Oskar Leptich, HelmutRoth i još jedan čovjek bili su po naloguSS-a padobranima spušteni u pozadinusovjetske armije u Siebenbürgenu.Uspjelo im je da dođu do gradaKlausenburga gdje su se sakrili koddoktora Bauera. Dr Bauer bio je mnogogodina povjerljiva nacistička osoba.Uspostavili su radio-vezu s komandomnjemačke armije i obavještavali o kreta-nju sovjetskih trupa.

Jednog je dana dr Bauer otišao u MVD iprijavio padobrance.

MVD je poveo sa sobom i doktoraBauera koga je vojni sud osudio na desetgodina logora. Padobranci su dobilipetnaest i dvadeset godina. Rotha sutransportirali u Norilsk, Oskara u Tajšet,a ostalu dvojicu u druge logore.

Helmut Roth sudjelovao je u ustankuzatvorenika u Norilsku 1950. godine.Jedan dio »Speclogora« pokušao jesilom doći do slobode. Inicijativa jedošla od starih zatvorenika koji su zarata teško radili pa su sada očekivali daće doći do obećane amnestije nakonpobjede nad Hitlerom. Ali amnestija jeobuhvatila samo kriminalce, dok su

politički zatvorenici i dalje umirali.Ustanak je počeo u logoru br. 5 (rudnikbakra). Zatvorenicima je uspjelorazoružati dio stražara. Masa od pettisuća zatvorenika krenula je,djelomično naoružana, u smjeru logorabroj 9 i pokušala ga osvo-jiti. Umeđuvremenu se pokrenuo čitav MVD,MGB i tenkovski puk stacioniran uNorilsku. Iako su zatvorenici raspolagalis malo oružja, borba je trajala dva dana.Tek trećeg dana, pošto ih je na stotinebilo ubijeno, a na tisuće ranjeno,ustanici su se predali.

534

Sada je slijedila odmazda.

Stotine zatvorenika, među njima i onikoji s ustankom nisu imali nikakve veze,bačeno je u zatvor. Većina je poubijana.Pre-

živjeli su dobili dvadeset i pet godinalogora; među njima se nalazio i HelmutRoth, koji je već bio osuđen na petnaestgodina.

Oni koji su sudjelovali u ustankuprebačeni su nakon presude u drugelogore. Jedan dio dospio je u Tajšet,najveći dio u »Steplag«

u Kazahstanu i u »Dallag« u Kolvmu.

U logoru 048 živjela je velika grupastranaca, uglavnom Nijemaca. Već

prvog dana opazio sam da ovdje, kao i udrugim logorima, postoje različite grupekoje imaju iste planove kao Kapp,Rauecker i drugi.

Od Oskara sam saznao da postoji tajnaorganizacija koja je i njega zavrbovala.Vrbovalo ga je nekoliko grupa jer jebilo poznato da je u njemačkoj vojsciradio kao radio-telegrafi st. Sve te gruperadile su tajno i veći dio zatvorenikanije ni znao da postoje. Nekoliko tjedanaprije mog dolaska u ovom je logorudošlo do strahovitog uzbuđenja:odjednom se pojavio pukovnikSalamatov s grupom MGB ofi cira.Žurnim koracima ušli su u zgradulogorskih vatrogasaca. Dežurao je

zatvorenik. Kada su sve pažljivopretražili, ofi ciri su sa sobom povelivatrogasca i ponijeli sastavne dijeloveradio-aparata. U logoru se pričalo da jevatrogasac bio član zavjereničkeorganizacije koja je uz pomoć svojihčlanova u tvornici lokomotiva dalanačiniti sastavne dijelove radio-odašiljača. Odašiljač su htjeli montiratiu vatrogasnoj zgradi da bi došli u vezu sinozemstvom.

Jednog dana, kad su svi bili na svojimmjestima i spremali se na počinak, ubaraku u kojoj su bili elektrotehničariušao je zatvorenik iz druge barake.Stranac je krenuo do mladića koji jemirno spavao i probo ga bodežom kroz

srce. Mladić je smjesta 535

umro. Ubojica je izašao iz barake i javiose nadgledniku kome je rekao da jeupravo sudio izdajici. Ubijeni je biočlan tajne organizacije i vjerovalo se daje tu organizaciju prijavio. Nakon togubojstva još je nekoliko zatvorenikaodvedeno u zatvor. Ubojica kao i dvapomagača osuđeni su na smrt, ostali nadvadeset i pet godina »katorge«.

Zbog takvih događaja odlučio sam dasuzim krug prijatelja.

Družio sam se samo s Oskarom,Heinzom i Helmutom. Oskar je zapravobio jedini kome sam se mogao povjeriti,dok sam prema ostaloj dvojici bio

suzdržljiv. S drugovima u brigadirazgovarao sam samo toliko koliko jebilo potrebno.

536

SEKTA BAPTISTA U PRAŠUMI

U logoru je postojao još jedan čovjek skojim sam rado razgovarao. Znao samda nije opasan. Bio je to stari»kipjatilščik«

Nikifor. Nikifor, kome je bilosedamdeset šest godina, bio je naosnovu presude MGB-a »vođa američkešpijunske i diverzantske bande« i zbogtoga osuđen na dvadeset i pet godina.Taj snažni čovjek širokih ramena i duge

bijele brade upao bi u oči svakome ulogoru. Zbog visoke starosti radio je kao»kipjatilščik«. Za toplih dana sjedio jepred drvenom kolibom.

Jednog dana, kad sam prvi put prošaopored njega i pozdravio ga, Nikiforodgovori na moj pozdrav riječima:

- Taj sigurno nije Rus.

- Nisam Rus, već Jugoslaven.

- Kakvih sve narodnosti ovdje nema!

- Da, ovdje je skupljeno šareno društvo- rekao sam.

- Kako ste dospjeli ovamo? - upita me.

- To je duga priča i možda ću vam jejednom prilikom ispri-

čati.

- Uđite - reče mi prijazno.

Ušao sam zajedno s njim u »kipjatilku«.Razgovarali smo nekoliko minuta. Odtada sam često dolazio mudrom starcu.

Bio sam uvjeren da je Nikifor dospio ulogor jer je pripadao vjerskoj sekti.Znao sam koliko se u SovjetskomSavezu cijeni vjerska sloboda. Alislučaj Nikifora nije bio običan tezaslužuje da ga ispričam.

Godine 1907. caristička vlast prognala

je u Sibir Nikifora i još četrdeset drugihseljaka iz okolice Kurska u srednjojRusiji jer su pripadali nekoj vjerskojsekti. Ova grupa, koja se sastojala odnekoliko obitelji, naseljena je nedalekograda Ačinska i bavila se ra-537

tarstvom. Zemlje je bilo mnogo i davalaje bogate plodove pa su se seljaci brzooporavili. Ovdje ih nitko nije ometao daobavljaju religiozne ceremonije,baptistička sekta sagradila je čak i hram.

Kad je 1914. izbio rat, vojni obvezniciprimili su pozive, ali se nisu odazvali.Zbog toga se nikome ništa nije dogodilo.I revolucija je prošla a nitko u njoj nijesudjelovao. U Ačinsku je od 1918-23.bilo različitih vlasti. Najprije su došli

sovjeti, onda Kolčak, pa menjševici,zatim Česi, sve dok ponovno nisu došliboljševici. Seljaci se nisu mnogo brinulitko je na vlasti tako dugo dok su ihostavljali na miru. 1929-30. došlo je dokolektivizacije, a to ne bi bilo ni takostrašno jer je sekta i inače zajedno obra-

đivala tlo, da se jednog dana u selu nisupojavili agitatori protiv religije kao»otrova«. Kad je hram pretvoren u klub,koji nitko nije posjećivao, seljaci suodlučili da napuste svoja imanja. Nakonbrižljivih priprema, na put je krenulačitava zajednica koja se sastojala oddvije stotine ljudi među kojima su bili idjeca i starci.

Ponijeli su dio inventara i stoku.

Pošli su duboko u prašumu. Marš jetrajao deset dana. Dnevno su seodmarali samo tri do četiri sata. Mnoginisu izdržali ovaj napor. Kad su seseljaci zaustavili na nekoj livadi ublizini rijeke, da bi osnovali novo selo,nije ih bilo više od stotinu osamdeset.

Tokom ljeta svi su sebi sagradili krovnad glavom. Godinu dana živjeli su odžitarica koje su ponijeli, a zimi suiskrčili šumu i stvorili oranice. Već jeprva žetva donijela toliko žitarica ipovrća da su imali dovoljno za trigodine. Zemlja je bila izvanredna.

Poslije nekoliko godina seljaci su imali

svega i nitko nije žalio što su napustilistari kraj, nikoga nije zanimalo što se udrugim krajevima događa.

- Odjeću smo šili od životinjskih koža, aživotinje smo lovili lukom i strijelom -rekao je starac. Kad su potrošili svu sol,seljaci su pronašli nekakvo bilje kojimsu je nadomjestili. Svjetiljke su 538

pravili od smole koju su skupljali sastabala. Više od dvadeset godina seljacisu živjeli potpuno odijeljeni od svijeta,a za rat su saznali tek šest godina nakonsvršetka.

Jednog dana, zimi 1951, psi su stalistrahovito lajati. Seljaci su se prestrašilijer su znali da to nisu divlje životinje

koje ponekad dođu u blizinu naselja. Nolajanje je uskoro prestalo, seljaci su sesmirili. Prošlo je tjedan dana, seljaci suse upravo nalazili u hramu, kad suponovno začuli lavež pasa. Uskoro sepojavi grupa vojnika na skijama. Dugosu ih promatrali.

- Sa mnom su bila četiri čovjeka i mojajedina kćerka - reče Nikifor.

Prišao nam je vojnik i pitao nas tko jeovdje vođa. Odgovorio sam mu da kodnas nema vođe, da smo svi jednaki i dapostoji samo jedan vođa, a to je Bog.

Nato su se vojnici glasno nasmijali iugurali nas u hram.

- Što radite ovdje? - pitao nas jekomandir.

- To je naš hram i ovdje se molimo Bogu- odgovorili smo.

Komandir se rugao. - Tako, tako, dom zamolitvu - reče on. -

A gdje su vam radio-aparati?

- Nemamo radio-aparata.

- To ćemo vidjeti - odgovorili suvojnici.

Otjerali su nas u kut, nismo se smjelimicati. Kada su pretraži-li hram, moralismo pojedinačno istupati i skidati

odjeću, koju su također pažljivopregledavali. Kad je pregled biozavršen, vojnici su izišli i na vratimaostavili dva stražara. Nakon nekolikosati, u međuvremenu se smračilo, počeloje preslušavanje. Ja sam bio posljednji,došao sam na red tek ujutro.

U kući za stolom sjedio je ofi cir, sobaje bila puna vojnika.

- No, stari, govori, tvoji su pomoćnicisve priznali.

- Šta hoćete?

539

- Gdje si sakrio radio-odašiljač i

oružje?

- Ništa nisam sakrio, sve što imamosvatko može vidjeti.

Ofi cir me zgrabi za bradu i privuče kstolu tako da mi je glava ležala na stolu.Izvadio je dugački nož.

- Ako ti, pseto, odmah ne priznaš,odsjeći ću ti glavu.

- Ništa nisam odgovorio, on me ponovnopodigne za bradu.

U njegovoj šaci ostale su bijele vlasi.

- Dajem ti sat vremena. Ako dotada nepriznate, zapalit ću čitavo selo, a vas ću

pretvoriti u prah i pepeo.

Nakon nekoliko sati ponovno su mepozvali.

- Takav starac a bavi se špijunažom -reče ofi cir.

Šutio sam.

Nisam znao što je to špijunaža.

- Hoćeš li priznati?

- Počeo sam pričati kako smo bježali uprašumu da bismo, daleko od ljudi,započeli nov život. Ofi cir je svezapisivao u malu bilježnicu. Nakonnekoliko sati preslušavanja pustili su me

iz sobe, smio sam se vratiti svojoj kući.Tamo sam našao sina i snahu, koje sutakođer satima preslušavali. Predsvakom je kućom stajao vojnik, smjelismo izaći samo s njegovom dozvolom. Istoku smo smjeli maknuti samo snjegovom dozvolom. To je potrajalo dvatjedna. U međuvremenu su se vojniciprivikli na seljake i rado su se zanjihovim stolovima gostili. U razgovorusa seljacima vojnici su rekli da jekomandir otputovao u rajonski centar ida će nakon njegova povratka opet moćinesmetano živjeti.

Ofi ciri su se vratili s novim vojnicima.Poslije dva dana sakupili su sve seljakei pročitali im zaključak rajonskog

izvršnog komiteta: da se ova udaljenanaseobina prebacuje bliže rajonskomcentru kako bi seljaci bili bližecivilizaciji. Postoji opasnost da bi moglipodivljati bez škola itd. Ofi cir jeseljacima dao tri dana da 540

se spreme. Stanovništvo je sve to šutkeprihvatilo. Svi su klekli na snijeg i dugose molili Bogu, žene su jecale. Trećegdana, rano ujutro, bili smo spremni zaput. Vojnici su bili u punoj ratnojspremi. Dvije stotine odraslih iosamnaestero djece krenulo je na dalekput. Prije marša nahranili smo i napojilistoku, a kad se razdanilo, bili smo većna putu. Jedan dio žena i djece sjedio jena saonicama umotanim medvjeđim

krznom, a muškarci su išli pješice.Vojnici na skijama okružili su transport.Danju smo hodali, noću su vojnicipodizali šatore. Nakon deset dana stiglismo u Ačinsk. Žene i djecu smjestili su uveliku zatvorsku ćeliju, muškarce udrugu. Istraga je trajala dva mjeseca.Optužili su nas da smo bili povezani sameričkom špijunažom i da smospremali obaranje sovjetske vlasti.Među nama samo su dvojica znali neštomalo čitati i pisati, ostali su bilinepismeni tako da su na zapisnikstavljali tri križa. A što je tamo bilonapisano, to nisu znali. Na sudu smoizjavili da već dvadeset godina nismovidjeli stranca.

Sudac je pak izjavio da je većinapriznala da je američki špijunski kurirredovito dolazio i donosio dolare.Pokazao nam je zapisnike na koje smostavili tri križa kao dokaze ove tvrdnje.Sve su nas osudili na dvadeset i petgodina logora, djecu su nam oduzeli.

Kad je starac završio, upitao sam ga:

- Čime objašnjavate da je vašanaseobina u prašumi bila otkrivena? Zarse netko od vaših usudio prodrijeti takodaleko naprijed?

- Isključeno - reče starac - nije bilopotrebno da idemo dalje od desetkilometara uokrug naseobine jer smoimali sve što nam je bilo potrebno.

- Zar kroz dvadeset i pet godina k vamanije došao nijedan čovjek?

- Nikada. Ponekad smo iz daljine čulipucnjeve, to je sve.

541

- Pričali ste da su jednog dana psineobično lajali. Zar su lovili u blizini?

- Da, sigurno. Sada je jasno da su naslovci otkrili.

- Kako zdravlje?

- Vrlo dobro, ja moram biti zdrav jer mipredstoji još dug život. Sada mi jesedamdeset i šest godina, a moram

živjeti još dvadeset i pet. Sovjetskojdržavi i velikom Staljinu ne mogu ostatidužan.

542

GRUPA MAJORA SCHULLERA

Nijemci su u logoru bili podijeljeni udvije grupe. Jedni su bili nacisti,osuđeni kao ratni zločinci, njihov jevođa bio Steinemann, bivši policijskikomesar iz Berlina. Oni u logoru nisurazvijali nikakvu aktivnost. Steinemannje za rata bio okružni komesar u Ukrajinii počinio je strahovite zločine. Tomdruštvu pripadao je i AustrijanacStecher, koji je kao ofi cir SS radio uspecijalnom logoru. Sada je čeznuo za

starim vremenima. Ovi nacisti, kojeprošlost ničemu nije naučila i koji su sei dalje divili Hitleru, bili su odviševelike kukavice da bi otvoreno istupaliprotiv staljinističkog režima. Ti su ljudiinače imali dugačak jezik, ali kad binastupila opasnost, skrivali su se poputmiševa. Nisu bili nimalo spremni dapomognu. I ako bi nekom uspjelo dadobije bolji posao, bilo mu je sasvimsvejedno kako žive njegovi stranačkiistomišljenici. Druga grupa bili su»Amerikanci«. To su bili oni koji suposlije rata radili u Njemačkoj sameričkim organima, a djelomično subili demokrate. Ove su ljude Rusidovukli ovamo i sve ih bez iznimkeosudili na dvadeset i pet godina. Neki su

od njih zaista bili agenti SIS-a uNjemačkoj, a drugi su uhapše-ni zbogdemokratske djelatnosti kao »špijuni«.Najmarkantniji među ovim »špijunima«bili su major Schuller i Schroder.

Ova je grupa u logoru razvijalagrozničavu djelatnost, a njihov je ciljbio jednak Kappovu. No ipak su se unečemu razlikovali.

Dok su Kapp i Rauecker bili izrazitipustolovi, ovi su ozbiljno vjerovali umogućnost nasilno provedene promjeneprilika u Sovjetskom Savezu. Bili sunaivni. Kao većina stranaca, nisupoznavali Rusiju, mjerili su jeeuropskim mjerilom. Bili su uvjereni daće uskoro doći do rata između Amerike i

Sovjetskog Saveza i svim su silamanastojali da doprinesu pobjediAmerikanaca. Kad je čitav logor staopripovijedati o tome da će uskoro doćido rata 543

i da je ta vijest došla iz pouzdanihizvora, upozorio sam majora Schullerakakvoj se opasnosti izlaže. MajorSchuller mi reče da je svojevremenorazgovarao s generalom Halderom i damu je ovaj tada rekao da će najkasnije1953. doći do rata. Amerikanci imajupouzdane obavijesti da će Staljin 1953.napasti Jugoslaviju, a to će, naravno,dovesti do svjetskog rata.

Godina 1952. bližila se kraju,

oslobođenju ni traga. Grupa majoraSchullera odlučila je da po svaku cijenustupi u vezu s inozemstvom.

Odlučili su da jedan pripadnik grupepobjegne preko granice i Amerikancimapreda originalan izvještaj o situaciji iukaže na to da milijunska armijasibirskih logora čeka znak za ustanakprotiv staljinističkog režima.

Ljudi su još jednom pokazali koliko sunaivni kad su vjerovali da je dovoljnosamo pobjeći iz logora. Pretpostavimoda nekom čovjeku i uspije da pobjegneiz logora i da postoji mogućnost daprijeđe sovjetsku granicu, što je gotovonemoguće, ali on se nalazi u istočnojSibiriji, tisuće kilometara daleko od

granice, bez sredstava i znanja ruskogjezika. Kako će dospjeti do granice? U

Staljinovoj Rusiji nemoguće je i Rusu skrivotvorenim dokumen-tima ostatineotkriven. Pipci NKVD-a nalaze seposvuda.

Ali na to grupa nije mislila. I oni su stalipripremati za bijeg mlađeg Nijemca kojije kao bravar radio u tvornicilokomotiva.

Bjegunac se trebao sakriti u rezervoar zavodu u lokomotivi i tako napustitipodručje tvornice.

Mladiću su dali nešto rubalja i kruha ion se po čitavu tijelu namazao mašću da

bi duže izdržao u vodi u rezervoaru.Lokomotiva je krenula iz hale izaustavila se pred vratima gdje su sestražari popeli na nju i stali je kaoobično pregledavati. Tog dana pregledje trajao naročito dugo, lokomotivu sudva puta pregle-544

davali, rezervoar su probadali oštrimželjeznim šipkama, ali ništa nisu našli.Službujući komandir straže dao je znakza polazak. Ali ofi cir MGB zapovjedida je još jednom pretraže. Kad je stražarpo treći put gurnuo željeznu šipku uvodu, čuo se krik. Istovremeno se pojavičovjek namazan mašću i čađom.Bjegunca su izvukli.

Bilo je jasno da su u grupi agenti koji su

izdali plan bijega pa je ofi cir MGB-aočekivao bjegunca.

Sada se dogodilo ono što se u takvimslučajevima uvijek do-gađa. Više oddvadeset Nijemaca, među njima majoraSchullera i Schrodera, bacili su u zatvori izveli pred sud. O sudbini ovih ljudiništa nisam mogao saznati, kao ni oKarlu Kappu i Franzu Stiftu.

545

ISTREBLJENJE ŽIDOVA

Nekoliko mjeseci prije nego što je ruskai svjetska javnost saznala o progonuŽidova koji je počeo na zapovijedStaljina, u logorima se o tome već

uvelike govorilo.

Ono što se potkraj 1952. moglo slušatiputem radio-stanica ili pročitati unovinama nije bio početak tragedijeŽidova u Sovjetskom Savezu negonastavak. Slučaj židovskih liječnika bioje mala epizoda velike akcije da seistrijebe preostali Židovi koje Hitlernije uspio poubijati.

Moglo se primijetiti da je od proljeća1952. u svakom novom transportuzatvorenika broj Židova bio neobičnovelik. U počet-ku smo mislili da je toslučajno, ali tada su počeli pristizatičitavi

»židovski transporti«.

U brigadu 31 stiglo je nekoliko novihzatvorenika, među njima i dva Židova. Sjednim od njih radio sam na istom dijelugradilišta. Prvih dana bio je šutljiv.Kako sam znao tisuće slučajeva koji senisu u bitnome razlikovali, nisam se zanj naročito zanimao. Prošlo je nekolikotjedana, a ja sam novom znancu umnogočemu pomogao. Kad sam gajednog dana zaštitio od anti-semitskihispada, stekao sam njegovo punopovjerenje.

Od toga dana postao sam njegov stalnisavjetnik. Saznao sam da je moj noviznanac, pukovnik Rowinski, biokomandant željezničke straže moskovskeželjezničke mreže.

Rowinski je već kao mladić postaočlanom Komsomola, zatim i KP. Nakongrađanskog rata ostao je u vojsci, zatimje premje-

šten u željezničku stražu. Njegovoj jenadležnosti pripadalo da nadgledaželjezničku prugu kad su putovali vođePartije. Željeznička straža nije pripadalanadležnosti Ministarstva rata, negoMGB-a.

546

Pukovnik Rowinski bio je Židov, alikrug u kome se kretao, oženio seRuskinjom, potpuno ga je udaljio odžidovske sredine.

Dvoje djece bilo je odgojeno usovjetskom duhu i u školi su se smatraliRusima. Njegova su djeca prvi putsaznala da je njihov otac Židov prijegodinu dana kad je u SSSR-u bilodopušteno Židove nazivati pogrdnimimenima »Žid«, tj. »Čifut«. Jadno dijetevratilo se jednog dana iz škole plačući ipotužilo se majci.

Ogorčena majka požurila je u školu dabi direktoru dokumen-tima dokazalakako ni ona ni njena djeca nisu Židovi.Direktor je odgovorio da djeca samaznaju koga treba smatrati Židovom i dase on ne želi miješati »u te stvari«.Rowinskoga nije nitko nazvao»Židovom«, ali su ga jednog dana

pozvali generalu koji mu predstavičovjeka kojem odmah mora predatidužnost. Nisu mu rekli ni riječi o tomezašto ga poslije trideset godina službebacaju na ulicu. Morao je napustiti islužbeni stan. Obitelj je ostala na ulici.Obilazio je razne instance i žalio se nanepravdu, ali svagdje su mu okretalileđa. Napokon je dospio do starogprijatelja koji je bio zamjenik ministra.Kada mu je sve ispričao, ovaj mu tihoodgovori:

- Postoji tajna Staljinova zapovijed ukojoj stoji da se iz svih ureda morajuodstraniti Židovi. Moraš shvatiti da ti utakvoj situaciji ne mogu pomoći. Morašnapustiti Moskvu.

Još 1940. godine, poslije zaključenjapakta između Hitlera i Staljina, PolitbiroKomunističke partije donio je rješenjeda svi Jevreji budu iseljeni iz velikihgradova, posebno iz Moskve. Po-

četak drugoga svjetskog rata spriječio jeStaljina da provede svoju zamisao,zatim mu pruži ruku i reče: - Nemoj seljutiti ako te više neću smjeti primiti.

Poslije je Rowinski vidio da nije jediniŽidov koga su otpustili. U kadrovskimodjeljenjima, ministarstvima, glavnimupravama i visokim školama postojali supopisi Židova koje je trebalo 547

otpustiti. U Moskvi i Lenjingradu mnogiŽidovi ostali su bez namještenja. Samo

jedno ministarstvo nije otpuštaloŽidove: ministarstvo vanjskih poslovačiji je šef bio Molotov. On već odavnonije podnosio Židove. Posljednji Židovkoji je tamo radio bio je Lozowski, kojije prvom poslaniku Izraela Goldi Meirobećao da će omogućiti iseljenje onihŽidova koji žele u Izrael. Zbog toga suga uhapsili, a Molotov se mogao predStaljinom hvaliti da je njegovoministarstvo »čisto od Židova«.

Molotov je »očistio« i svoju obitelj.Rastavio se od svoje žene Židovke skojom je imao dvoje djece, čije jedjevojačko prezime bilo Žemčužina.Istovremeno su je smijenili s položajaministra kemijske industrije. A kako bi

do kraja osvojio Staljinove simpatije,Molotov ju je dao i uhapsiti.

Potkraj 1952. sovjetske su novine iradio-stanice donijele vijesti ootkrivanju zavjere židovskih liječnikakoji su htjeli poubijati vođeKomunističke partije Sovjetskog Saveza.U vijestima je bilo spomenuto da suuhapšeni liječnici priznali kako sunekoliko značajnih vođa poslali na drugisvijet. Zahvaljujući budnosti nekeliječnice, propali su njihovi planovi da idalje ubijaju sovjetske vođe. Samo onikoji su razumjeli što u SovjetskomSavezu znače takve vijesti mogli sushvatiti kakve će biti posljedice.

Bio je to signal za istrebljenje Židova u

Rusiji. Od toga časa Židovi su biliproskribirani. Uslijedila su masovnaotpuštanja.

Nije se vodilo računa o zakonskom rokui drugim propisima. Iz svih viših školaizbačeni su studenti Židovi. MVD iMGB radili su grozničavo. Zatvori su sepunili Židovima koje su optuživali da suamerički agenti, trockisti, cionisti iteroristi. Antisemiti su mogli divljati. Iztramvaja, autobusa i željeznicaizbacivali su i premlaćivali Židove i onekoji su na njih nalikovali. Oni koji bi ihpokušali zaštititi doživljavali bi istusudbinu. Nijedan Rus nije se usudio snjima družiti. Viđenije Židove, kojibijahu poznati u 548

čitavu svijetu, nisu mogli jednostavnouhapsiti. Zato su se stali redati »nesretnislučajevi«. Jednog je dana u novinamaizašla kratka vijest da je poznatogglumca Mihoelsa i njegova prijateljapregazio kamion u Minsku. U stvari ovusu dvojicu ubili u zatvoru u Minsku jersu odbili potpisati priznanje da su bili»američki agenti«.

U logorima se događalo isto što i naslobodi. Židovi koji su se nalazili naprivilegiranim poslovima prebačeni suna težak rad, a svi židovski liječnicimorali su raditi u kamenolomima,rudnicima, pješčarama i u šumi.Pogromaška hajka, hitlerovska zapravo,postajala je sve bješnja. Ali za razliku

od prilika na slobodi, gdje se Rusi nisuusudili družiti sa Židovima, u logorimase mogao naći priličan broj hrabrihzatvorenika koji su Židove zaštićivali odmaltretiranja.

U baraci u kojoj su stanovali radnicilogorskih pogona nekoliko je ukrajinskihfašista pokušalo napasti krojača Židova.Ali krojača je branio upraviteljradionice Hinčuk i ostali radnici.Nastala je tučnjava u kojoj su fašistetako udesili da su četvoricu otpremili ubolnicu. Sličnih scena bilo je i ublagovaonici kad su zatvorenika Židovaizgurali iz reda. Napadnuti se branio ilimenom je zdjelom teško ranio jednognapadača. Zatim su dojurili fašisti i stali

ga mlatiti. Tada se pojavio upraviteljkuhinje zajedno s kuharima i izbaciohordu.

To što Židove u Sovjetskom Savezu nisuistrijebili valja zahvaliti obavijesti kojaje početkom ožujka 1953. izišla usovjetskim novinama, o teškoj bolesti»ljubljenog vođe«.

Staljin je umro 5. ožujka 1953.

Više od dva desetljeća porobljeni jenarod čekao taj čas. Ruski narod, koji jebio prisiljen da svakog sata pokazujesvoju ljubav i odanost vođi, sada jemogao odahnuti.

549

I najbliži suradnici Staljina nadali su seda će smrću tiranina biti oslobođenistalne opasnosti u kojoj su se nalazili.Sudbina Buharina, Rikova, Tomskog,Pjatakova i Jagode, koji susvojevremeno bili Staljinovi najbližisuradnici, bila je očit dokaz da ni onisami nisu sigurni za svoj život. Kad godbi Staljin poslao u smrt nekog odnjihovih kolega, oni bi se pitali tko ćebiti slijedeći.

Na sličan način stradali su poznatijevrejski pisci: P. Markiš, D. Gorštein,D. Bergefson, L. Kvitko i drugi.

550

STALJINOVA SMRT

7. ožujka 1953. pojavile su se sovjetskenovine s crnim žalob-nim okvirom.Pisalo je da je 5. ožujka u 21.50 satiumro »veliki vođa«. I dok su novine iradio-stanice žalile zbog »nenadokna-divog gubitka za Partiju i narod«, uKremlju je počela borba za nasljednika.Leš se još nije ni ohladio, a svi su većmislili na to kako da se osiguraju kodStaljinova nasljednika. Nitko nije htiopred novim »ljubljenim vođom«ponovno strepjeti za svoj život.

Što se događalo u glavama tih ljudinajbolje pokazuje Hruščovljev odgovorna sjednici CK. Na pitanje kakva jeodgovornost članova CK za Staljinovezločine, on je odgovorio da se prije

svake sjednice CK njegov član opraštaood svoje obitelji jer nije znao hoće li sevratiti kući.

Na dan Staljinova pogreba licemjerje ulogorima doseglo je vrhunac. Taj danproglašen je »danom žalosti«.Zatvorenici nisu morali ići na rad, čemusu se oni, naravno, radovali. Neki sugovorili:

- Ako se na dan Staljinova sprovoda nemora raditi, bilo bi dobro kad bi svakogmjeseca umro po jedan kakav maliStaljin.

Na znak gonga svi su se zatvoreniciskupili na dvorištu i postrojili pobrigadama. U sredini je postavljen stol,

na koji se popeo upravo onaj ofi cir kojije zatvorenike najviše mučio. "On sastola zapovjedi: - Skinite kape!

Zatvorenici su stajali gologlavi, skapama u ruci. Dvorištem se orio glasmučitelja:

- U ovom času sahranjuju velikog vođusovjetskog naroda i cijelogaslobodoljubivog čovječanstva. - Na teriječi zatvorenici su stali glasnokašljucati. Ofi cir MVD-a pogleda okosebe i nastavi:

- Sahranjuju ljubljenog JosifaVisarionoviča Staljina u mauzoleju naCrvenom trgu. Zajedno s čitavimnarodom žalimo za našim 551

ljubljenim vođom i zaklinjemo se uovom teškom času da ćemo još više ibolje raditi.

Tri minute šutnje.

Odjednom neki zatvorenik glasno upita:

- Građanine načelnice, na svom kontuimam nešto novaca koje sam dobio odžene i koje ionako ne mogu potrošiti.Rado bih dao prilog za vijenac našemljubljenom vođi. Je li to mogu-

će?

- Morate napisati molbu naslovljenu nanačelnika logora - odgovori ofi cir.

Začula se komanda: - Razlaz!

Vratili smo se u barake. Cinizam MVD-abio je bezmjeran.

Mnogo se govorilo o uzroku Staljinovesmrti. Bilo je jasno da liječnički bilteniobjavljuju samo medicinske uzrokesmrti.

Ali ne treba smetnuti s uma udarce kojesu mu zadali jugoslavenski komunisti načelu s Titom.

Staljin od godine 1948. nije mogao naćimira.

Ljudi iz njegove okoline govorili su daStaljin danju i noću razmišlja kako da se

osveti jugoslavenskim komunistima.Njegov prvi plan bio je vojni pohodprotiv Jugoslavije, to se otvorenopriznavalo. Njegova desna ruka,Molotov, izjavio je da će već»slijedećih tjedana Titovu kliku izbrisatisam jugoslavenski narod«.

Kad je čovjek kao što je Molotovgovorio o narodu, on je time mislio nabandu koja se nalazila u službi NKVD-ai na sam NKVD. Staljin se nadao da ćemoći uz pomoć nekoliko stotina svojihagenata u Jugoslaviji izazvati nerede ida će tu priliku iskoristiti za vojnuintervenciju i tako Jugoslaviji nametnutirežim koji će ga u svemu slušati. Alinjegovi planovi nisu uspjeli zbog

jedinstva jugoslavenskih naroda koji sujednoglasno bili uz Tita.

Drugi je udarac dobio nakon neuspjeleakcije protiv Južne Ko-552

reje. Ugledajući se na Hitlera, Staljin jemislio da će munjevitim ratom u JužnojKoreji riješiti rat u svoju korist. Unatočsvim upo-zorenjima, čak i nakon toga štoje američki ministar Dulles došao urovove u Južnu Koreju, čime je jasnostavljeno do znanja da Amerika nećedopustiti da se Koreja silom priključisovjetskom bloku, Staljin je započeoborbu vjerujući da će mu uspjeti »daAmerikance baci u more«, kako je rekaou jednom govoru. Ali ni to mu nijeuspjelo.

Staljin je počeo ostvarivati svoj planpripremajući novi rat.

Stvarao je pogodan teren lažnompropagandom o čuvanju mira.

Kao i obično, pozvani su Uja Erenburg,Joliot-Curie, pater Jon-son i drugi daorganiziraju mirovne kongrese na kojimabi se napadali imperijalisti. Bili suprevareni mnogi pošteni ljudi. Jer tko,ako je doista čovjek, iskreno ne želimir?

Sve to samodržac Staljin nije mogaopreživjeti.

Nije čudno što se Staljinova smrt

naročito odrazila u logorima.

Zatvorenici su odjednom povjerovali dajednog dana mogu biti slobodni.Stražari, nadglednici i logorskičinovnici osjećali su da počinje novodoba. Iako stražari nisu razgovarali sazatvorenicima o Staljinovoj smrti, ipakse osjećalo da će odsada biti sve druk-

čije. Prva je posljedica bila slabljenjediscipline. Zatvorenici su otvorenoizjavljivali da je rad odviše težak. Nitkoih nije pozivao na odgovornost.Zatvorenici, koji bi zbog neispunjavanjanorme dobivali manje kruha, govorili suda gladni ne mogu raditi. Dobivali sučitave porcije. Ponovno su uvedenačetiri slobodna dana u mjesecu. Umjesto

dva pisma godišnje, zatvorenici susmjeli slati dva pisma mjesečno.Logorska uprava gubila je orijentaciju.

Nakon dva mjeseca logorska je upravaponovno pokušala zategnuti uzde. Mnogizatvorenici opet su se našli u »karceru«.Do-gađalo se čak i to da stražariponovno muče zatvorenike, ali to su bilisamo pokušaji da se ponovno uvedestaro stanje. Ali stara 553

vremena su prošla. U logor više nisuredovito stizali novi zatvorenici. A onikoji su stizali iz istražnih zatvora,govorili su da i nema novih uhapšenika.U logorima se znalo i to što se događalou vrhovima Partije. Mnogo se govorilo o

borbi za vlast koja je bila u punometoku.

Veliko je uzbuđenje izazvala vijest da jemaršal Žukov postao ministrom rata jersu zatvorenici znali da je Staljin Žukovaposlao u izgnanstvo. Izgnanstvo je bilasamo prva etapa, za njom je trebalaslijediti: likvidacija. Tako je bilo sTuhačevskim, Gamar-nikom, Jakirom,Blucherom i drugim vojskovođamaSovjetskog Saveza.

Brojao sam mjesece koji su mi jošpreostali do isteka kazne.

U mislima sam se već vidio na slobodi,kako živim u sibirskom selu. Bilo mi jejasno da to neće biti prava sloboda.

Znao sam da se politički zatvoreniciposlije odsluženja kazne ne smiju vratitisvojim obiteljima i da im MGBodređuje mjesto boravka. Ali život uizgnanstvu ipak se razlikovao od životau logoru. Čeznuo sam da se oslobodimnadglednika, logorske policije,policijskih pasa, NKVD, načelnika idrugih siledžija.

Ali onda sam čuo od ljudi koji su živjeliu izgnanstvu da su prilike često takve damnogi sanjaju o povratku u logor. Iznjihovih pisama moglo se zaključiti dasu veoma nesretni. I u Tajšetu su živjelimnogi prognanici s kojima smo ponekadmogli razgovarati. Svakom prilikommolili su zatvorenike da im prodaju

poneki odjevni predmet. Prolazećiulicama Tajšeta vidjeli smo du-gačkerepove pred trgovinama kruha i drugihnamirnica, a kroz prozore ljude kakosjede u sobama i pri svjetlu svijećevečeraju svoju oskudnu večeru. Naosnovu svega toga mogli smo zamislitikako živi prognanik. Ali ja sam ipakčeznuo da iziđem iz logora, čeznuo samza barem malo slobode. Pa bila ona iprividna.

Često sam promatrao svoju prljavu ipocijepanu odjeću, cipele koje nisulijepo izgledale. Pitao sam se kako mogutakav na 554

slobodu. Nadao sam se da mi nećeoduzeti zatvoreničku odjeću, a ja ću

skinuti ili premazati brojku. Napisaosam ženi pismo u kome sam se radovaosreći što ću uskoro biti slobodan i što ćuje moći zagrliti. Nije to bilo prvi put štoženi pišem takvo pismo u tih sedamnaestgodina. Znao sam da ona ni ovaj put nevjeruje u moje oslobođenje, ali paket mije poslala na vrijeme.

U paketu koji sam primio mjesec danaprije nego što su me pustili našao samodijelo njena brata koji je poginuo uratu, dva para rublja i par čizama koje jekupila od svoje male plaće. Strahovitosam se radovao što sam za prvo vrijemeopskrbljen najvaž-

nijim stvarima. Za mene su se brinuli i

prijatelji u logoru. Oskar Leptich, koji jeradio kao tokar u radionici benzinskihcisterni, načinio mi je od aluminija dvalonca i dvije posude. Helmut Rothnapravio mi je žlicu i dva nalivpera kojase ni po čemu nisu razlikovala odtvorničkih proizvoda. Heinz Gewurztajno je organizirao skupljanje novaca idonio mi tri stotine rubalja.

Sve to ispunjalo me hrabrošću i nadom.Moji drugovi, kao i brigadir, znajući daću uskoro biti pušten, čuvali su me zavrijeme rada. Često su me prisiljavalida se odmaram. Pri tom su govorili:

- Imat ćeš još dovoljno prilike da radiš.

- Što misliš da će ti na slobodi padati

pečeni golubovi u usta?

Sve sam to i sam znao.

Počeo sam brojati dane... samo jošdeset, osam, pet, dva i...

Napokon je došao i pretposljednji dan.Uveče je u baraku ušao nadglednik irekao mi je:

- Sutra više ne morate ići na posao.

Prijatelji su me okružili i čestitali. Znalisu da sam sumnjao da će me pustiti.Oskar Leptich, Heinz Gewurz i HelmutRoth uredili su da ih prebace u noćnusmjenu kako bi sa mnom proveliposljednje sate.

555

POSLJEDNJI DAN U LOGORU

Čim se 22. rujna 1953. začuo znak gongaza ustajanje, posljednji moj logorskigong, u baraku su ušli moji prijatelji.

- Danas ne idemo na doručak,doručkovat ćemo ovdje s tobom, svizajedno.

Oskar iz vatiranog kaputa izvadi limenkukompota, Heinz je donio šećer, a Helmutveliki komad slanine. Nikada nisamsaznao gdje su to nabavili. Siguran samda ih je stajalo mnogo truda. Kad smozavršili doručak, došao je nadglednik.

- Gdje je Štajner? - upita.

Javio sam se. Zajedno s njim krenuo samu skladište u kojem se nalazio moj ranaci odjeća. U stražarskoj sobi svukli su meu prisutnosti ofi cira MVD i pretražili.Ofi cir je naredio da se pronađe»papirić«. Mislio je na obavijesti iliadrese drugih zatvorenika. Kad su mepretražili, ofi cir mi pruži cedulju nakojoj je pisalo da sam dobio svojestvari i novac i da od logorske upraveništa ne potražujem. Potpisao sam iakomi nisu u cijelosti vratili ni odjeću ninovac koji su mi oduzeli prilikomhapšenja prije sedamnaest godina.

U dvorištu su me čekala tri mojaprijatelja. Otpratili su me do izlaza. Dok

je nadglednik razgovarao sa stražarom,ja sam se opraštao sa svojimprijateljima. Rastanak je bio dirljiv.Poslije sam saznao da su Helmuta Rothai Oskara Lepticha predali rumunjskimvlastima, a Heinz Gewurz nalazi se jošuvijek u »Ozerlagu«

u logoru broj 013.

Vrata se otvore. Čekala su me dvanaoružana vojnika da me odvedu do»Peresilke«. Na toj etapnoj stanicinalazio sam se već četvrti put. Ali ovajput odlazio sam na slobodu.

Smjestili su me u baraku zatvorenikakoji su odslužili kaznu i sada čekajuoslobođenje. Odmah sam ustanovio da

neki ovdje 556

čekaju već tri mjeseca na rješenje, iakoim je rok istekao. Naročito je teško bilozatvorenicima koji su u logoru postalinesposobni za rad. Njihovi su rođacimorali garantirati da će se za njihbrinuti.

Ali koji su rođaci bili spremni da sebrinu za čovjeka koji je dvadeset godinaproveo u logoru? Takvih je rođaka vrlomalo. Stoga su jadnici mjesecima moraličekati da ih smjeste u invalidski domMVD-a. Stranci su bili u naročitoteškom položaju.

Ovdje sam sreo Austrijanca, majoraSchüsslera, Bečanina koga su Rusi

uhapsili 1945. u Beču. Schüssler je bioupravitelj odjeljenja u ministarstvu ratakoje je nadziralo tvornice. Dvije godineprije svršetka rata odjeljenje jepriključenu Gestapou i major se izStubenringa preselio u hotel Metropol ukome je bilo sjedište Gestapoa. Dobioje osam godina logora i njegova je kaznaistekla u ožujku 1953. Ali nisu ga pustilijer je bio bolestan i Austrijanac. Molioje da mu omoguće da se vrati udomovinu. To su mu obećali. Jednogdana pozvali su ga u logorski ured izatražili da potpiše neku cedulju. Znaoje samo nekoliko riječi ruski i pitao ješto piše na cedulji. Činovnik mu jeobjasnio da ga vraćaju u Austriju, a onmora dati pismeni pristanak. Major je

bio presretan što će uskoro biti u Beču.Rado je potpisao. Prolazili su tjedni, aSchüssler se još uvijek nalazio naetapnoj stanici.

Kad sam ušao u baraku i pogledao hoćuli sresti nekog znanca, opazio sam u kutumajora Schüsslera koga sam upoznao ulogoru 1949. godine. Kad sam gapozdravio, pogledao me kao da vidipriviđenje.

- Štajner! - vikne i plačući me zagrli.

Stari slomljeni čovjek ispriča mi svojunevolju, a ja mu predlo-

žih da zajedno pođemo u ured, ja ću bitinjegov prevodilac.

Upravitelju odjela rada i evidencijeobjasnio sam zašto smo došli. On segrubo izdere:

557

- Što se vas tiče Schüsslerova stvar?Nastojte radije da sami izađete.

- Mi smo zemljaci i on me molio da muprevodim jer ne zna ruski.

- Marš napolje! - vikne upravitelj.

Izišli smo u hodnik i dogovarali se štoda učinimo. Odlučio sam da pokušamokod načelnika logora.

Kad smo ušli u sobu upravitelja etapne

stanice, ugledao sam onog MGB ofi cirabez oznake čina koji je bio mojposljednji istražni sudac.

- Što vi radite ovdje? - upita me.

Ispričao sam mu da su me ovamo doveliprije puštanja na slobodu i kako mezemljak zamolio da mu pomognem kaoprevodilac. To je čuo i načelnik logorate naredi svojoj sekretarici da doneseSchüsslerove spise.

Uskoro se vratila noseći spise. Načelnikglasno pročita cedulju koju je Schüsslerpotpisao i u kojoj izjavljuje da se ne želivratiti u Austriju. Preveo sam to majoruSchüssleru.

- Za ime božje - reče zaprepašteno - toja nikada nisam potpisao.

- Je li to vaš potpis? - upita načelnik ipokaže cedulju.

- Da, ali ja nisam znao što ovdje piše.

- Ova je stvar svršena, vratite se ubaraku - reče načelnik.

Major Schüssler zaplače. Morao sam gauhvatiti pod ruku.

Teškom mukom stigli smo do barake.

- Takva prevara, takva prevara - stenjaoje.

Za ta četiri dana koja smo provelizajedno morao sam mu nekoliko putaobećati da ću obavijestiti njegovu ženu,koja je stanovala u Beču VII uSeidengasse. Na rastanku je Schüsslertoliko 558

glasno plakao da su se svi skupili. Kadsu čuli razlog, sa svih se strana mogločuti: - Sramota!

Posljednji put vidio sam Nijemce,Austrijance i Mađare, koji su upravostigli, osuđene na dvadeset i pet godinalogora i koji su bili uvjereni da će doBožića biti kod svojih kuća. Mislio samo tome kako mnogi od njih više nikadaneće vidjeti ni domovinu ni obitelj.

Toga dana pustili su iz »Ozerlaga«četrdeset i dva čovjeka. Pozvali su me uured gdje su mi pročitali odluku MGB-aiz Moskve.

»Izvanredni savjet MGB-a zaključio jeda Karla Štajnera, koji je bio osuđen naosnovu paragrafa 58, točke 6, 8, 9, 10, ikoji je odležao dvije kazne odsedamnaest godina zatvora i logora, po-

šalje doživotno u progonstvo u područjeKrasnojarska. Prepušta se pokrajinskojupravi MGB-a u Krasnojarsku da odredimjesto stalnog boravka Karla Štajnerakoje ne smije napustiti bez dozvoleMGB-a. U slučaju da spomenuti bezdozvole napusti određe-no prebivalište,bit će osuđen na dvadeset godina

katorge.«

Morao sam potpisati.

Da, tako izgleda sovjetska sloboda.

Drugo nisam ni očekivao.

Bio sam oslobođen, pa sam mislio damogu sam otputovati u progonstvo. Aliubrzo sam se uvjerio da sam jednu vrstuneslo-bode zamijenio drugom.

Ponovno su me temeljito pregledali.Ponovno su me strpali u »crnu Maricu«.U njoj smo stigli na željezničku stanicuTaj-

šet. Čekao sam na redoviti vlak

Habarovsk-Moskva. Ponovno u

»stolipin-vagon«, koji je bio krcat.Zatvorenički vagon prevozio jeskorbutne bolesnike iz golemog logoraKolvme. Bolesnici su nas pozdravili.

559

- Dobar dan, braćo, kamo putujete?

- U Krasnojarsk - odgovorili smo.

Od bolesnika smo saznali da ih vode ulogor u Karagandi.

Većina je izgubila sve zube. Mladi ljudiizgledali su poput staraca.

U vagonu se osjećao strašan smrad,mnogi su imali otvorene rane velikepoput dlana.

560

KAKO VAM SE SVIĐA SLOBODA?

Bio sam sretan kad smo slijedećeg jutrastigli u Krasnojarsk.

Na stanici je već stajao zatvoreničkiauto. Nas osamnaestoricu smjestili su ukamion. Zaustavili smo se u velikomzatvoru Krasnojarska, usred zatvorskogdvorišta. Teška vrata su se zatvorila i mismo izišli. Sjeo sam na ranac. Velikečetverokatne zgrade, stotine prozora srešetkama!

- Kako vam se sviđa sloboda? - upita mesusjed.

- Strpljenje, dragi moj - odgovorio sam -na slobodu se ne dolazi tako lako.

Iz susjedne zgrade izišla je grupavojnika. Prozvali su nas redom. Rekaosam svoje ime.

- Paragraf i visina kazne? - upita mevojnik.

- Svoju sam kaznu odslužio - odgovoriosam.

- To nije važno, za mene ste zatvorenik.

Pretražili su moj ranac, zatim su me

čitavog pretresli. Sve je to trajalo višeod jednog sata. Da nije počela padatikiša, koja je vojnike prisilila da sepožure, trajalo bi i duže. Zajedno sastvarima smjestili su nas u prizemljejedne zgrade u ćeliju broj devet. Bila jeto velika dvorana s mnogo svodova. Nadvokatnim pričnama bilo je mjesta zastotine ljudi. Zbog vreve i šetkaranjačovjek je imao utisak da se nalazi naorijentalnom sajmu. Gotovo nitko nijeprimijetio da smo ušli. Svatko jepotražio svoje mjesto. Ja sam se s nekimLitvancem i Bjelorusom popeo na drugupričnu od ulaza. Naši susjedi, koji suuglavnom bili iz Tajšeta, pričali su dačekaju već sedam dana da ih otpreme uprogonstvo. Neki su čekali i više

tjedana. Govorilo se da će većina bitismještena po šumskim gospodarstvima,što je značilo da ćemo ponovno raditi ušumi. Kad sam opazio da kruh nitko nečuva, upitao sam jednog »starosjedioca«da li se krade.

561

- »Pajku« nitko ne dira, ali na stvarimorate paziti.

Ručak se dijelio na vratima. Svatko jemorao istupiti. Mlade djevojke, koje suna rukama nosile žute trake s natpisom»zatvorenik«, dijelile su iz limenogbureta »šči«, tradicionalnu rusku juhu odpovrća. Djevojke su znale da su u ovojćeliji smješte-ni slobodnjaci.

Dobacivale su na naš račun različiteprimjedbe, na primjer: »zaručnici«, našto su slobodnjaci odgovarali sličnimopaskama.

Poslije dva dana odveli su me u upravuzatvora. Činovnik je ispunio upitni arakbez novih pitanja. Ponovno sam moraoreći svoje ime, paragraf, kaznu i zvanje,a činovnik mi po drugi put pročitazaključak MGB-a o progonstvu.Ponovno sam potpisao.

Na pitanje kamo će me otpremiti, dobiosam uobičajen odgovor:

- To ćete na vrijeme saznati.

Došao je dan kad sam među pedeset

imena začuo i svoje. Na jednom oddvorišta krasnojarskog zatvora stajalo jepetnaest žena, među njima i dvije sdjecom, koje su nas čekale. Poredstražara stajao je i »kupac«.Pojedinačno su nas izvodili pred»kupca«, a on bi svakog pregledavao inekim postavljao pitanja. Većinu jepreuzeo. Osmoricu je odbio. Njih suponovno odveli u ćeliju. Morala sevratiti i jedna žena s djetetom jer jedijete neprestano plakalo, a »kupca« jeto nerviralo. »Kupac« je bio zastupnikgrađevnog poduzeća koje je u blizinirajonskog grada Jenisejska gradiloveliki invalidski dom za armiju.

Birao je radnu snagu po principu

srednjovjekovnih tržnica robova.

Kad je izabrao, »kupac« je otišao uzatvorski ured da potvrdi primitak»robe«.

562

MOJ PRIJATELJ SE ŽENI

Dok smo čekali povratak »kupca«upoznali smo se sa ženama.

Mladi Litvanac, koji je neprestano biosa mnom, reče mi:

- Našao sam ženu.

- Koju? - upitao sam.

- Onu iz trećeg reda, drugu.

- Imaš dobar ukus - rekao sam.

»Kupac« se vratio u pratnji dvojicevojnika. Vrata se otvore i u dvorište uđudva kamiona. Prošao je još jedan satprije nego što smo se mogli ukrcati ukamione. Za to vrijeme Litvanac jestupio u razgovor sa svojomizabranicom.

- Znaš li da ćeš biti moja žena? - upitaoje.

Djevojka ga je začuđeno pogledala.

- Da, mislim ozbiljno, sviđaš mi se.Reci mi kako se zoveš?

- Fenja - odgovori djevojka.

Po tome kako je primila njegovu ponudui kako je izgovorila svoje ime vidio samda se Fenja slaže. Stajala je zajedno snekom ženom. Kad je sklopilaprijateljstvo s Litvancem, ona joj vikne:

- Katja, našla sam muža.

Pružila je Litvancu ruku.

- Katja, to je prijatelj moga muža - rečeFenja i pokaže na mene. Ponašala se kaoda je i među nama sve dogovoreno.Jednostavno mi je počela govoriti Karl iti.

Podijelili smo se u dvije grupe i zajedno

sa stvarima popeli u kamione.

Pošto smo prošli grad Krasnojarsk,vozili smo se sjeverno, duž starepoštanske ceste koja, naravno, nije bilasagrađena za automobilski saobraćaj paje vožnja bila prava muka. Puhao jevjetar 563

i bilo nam je hladno, iako smo se stislijedan uz drugoga. Jedino Litvancu iFenji nije bilo hladno.

Kad bi auto prolazio kroz selo, udaralibismo po krovu šofer-ske kabine i molilivojnika da stane pored »čajnaje«,gostionice.

Prostrana dvorana »čajnaje« bila je

napola prazna. Tko je imao novacanaručio je čaj, drugi su pili votku iako jeto pratilac zabranio. Gosti su seraspitivali odakle dolazimo i kamoputujemo.

I oni su bili prognanici koji su ovdježivjeli već nekoliko godina.

Donijeli su votke i ugostili nas. Poštosmo se dva sata grijali, nastavili smoput. Kasno uvečer ponovno smo sezaustavili pred

»čajnajom«. Naš je pratilac predaokomandantu MVD-a u selu četiri ženekoje su ovamo bile prognane.

Ponovno smo popili čaj i nastavili put

kroz noć i prašumu.

Sada je u kamionu bilo nešto više mjestai ugodnije. Rijetko smo kada prolazilikraj naseobina. Radovali smo se kadbismo u daljini ugledali svjetlo. Nadalismo se da je u blizini selo i da ćemo seodmoriti. Ali svjetlo kao da sepomicalo, udaljavalo. Ta igra trajala jenekoliko sati dok bismo stigli donaselja.

Slijedećeg dana stigli smo na cilj koji sejednostavno zvao No-vostrojka,Novogradnja. Naselje još nije imaloimena. Novostroj-ka se nalazila 300kilometara daleko od Krasnojarska, a mismo do nje putovali 24 sata.

564

XI U PROGONSTVU

565

MEĐU BOGALJIMA

Tri stotine i deset kilometara odpokrajinskog centra Krasnojarska itrideset kilometara od rajonskog centraJenisejska raskrče-no je pet stotinakvadratnih kilometara prašume da bi sesagradila nova naseobina. Kad smostigli u Novostrojku, tamo su stajale većnapola gotove drvene dvokatnice, okošest jednokatnica, koje su u stvari bilegospodarske zgrade, i jedna jedinazgrada od cigle, koja također nije bila

gotova, bilo je to kupalište. U usporedbis napola srušenim seljačkim kućamakoje smo putem vidjeli, ova budućakolonija invalida bila je ugodankontrast. U prostranom dvorištu dočekaonas je direktor invalidskog doma, ratniinvalid bez lijeve noge.

Ofi cir MVD-a »predao« je direktorunovu radnu snagu.

Smjestili su nas po dva-tri čovjeka ujednu sobu. Litvanac je s Fenjom zauzeomalenu sobu, a Katja mi predloži da nasdvoje uzmemo susjednu prostoriju. Alija nisam odgovorio na njen prijedlog,već sam veoma glasno upitao upraviteljagdje se ovdje nalazi pošta jer bih htiotelegrafi rati ženi u Moskvu. Katja je

shvatila, uzela svoje kovčege ipriključila se ženama.

Imao sam krevet s uloškom, pokrivač,jastuke i plahte. Legao sam. Nakontoliko godina opet ću spavati kaočovjek!

Poslije nas je direktor odveo ublagovaonicu gdje smo dobili bogatručak. Nakon ručka došao je ofi cirMVD-a i održao govor.

Rekao je da smo sada slobodni, da ćemoovdje živjeti i raditi. Tko želi možeosnovati obitelj ili dovesti svoju staruobitelj. Zatim nas je podsjetio danaseobinu ne smijemo napustiti bezdozvole MVD-a. Tko želi posjetiti

rajonski grad, mora tražiti dozvolu.

Odmarali smo se jedan dan da bismoupoznali novu naseobinu i njenestanovnike. Dom invalida bio je okružendrvenom 566

ogradom. Izvan ograde nalazila se grupabaraka u kojima su stanovali radnicinove naseobine. Uglavnom ljudi koje suovamo poslali pošto su odslužili kaznu.Većina je živjela sa svojim ženama, odkojih su neke i same bile bivšezatvorenice, dok su druge bile iz ovogkraja. Oženjeni su držali krave i svinje.Promatrali smo kako žive ovi ljudi:nakon rada bi jeli, zatim bi otišli da na-hrane stoku, poslije toga bi kartali. Ulogje bio pola litre votke.

Grickali su slane krastavce, žene susjedile pored svojih muževa isavjetovale im koju kartu da bace. Akoih muževi ne bi poslušali, a uz to bi još iizgubili, dolazilo je do svađa i tučnjave.Naročito je živo bilo u nedjelju, tada bise kartalo od jutra do mraka, ili seplesalo uz svirku harmonike.

Slijedećeg jutra došao je blagajnikinvalidskog doma i svakom novomslobodnjaku dao pedeset rubaljapredujma. U maloj trgovini, osimglavnog artikla votke, bilo je nekolikovrsta žitarica, margarina, ponekad išećera. Na otvorenom je stajao velikištednjak na kome se moglo kuhati jelo.

Nas nove nisu zaposlili na gradilištu, mismo u obližnjoj šumi sjekli drvo založenje. Kao u logoru, stvorili smogrupe od tri čovjeka, dvojica su obaralastablo, treći je sjekao grane. Srušenostablo pilili bismo na komade dugemetar i po, a zatim ih sjekli i slagali nahrpu. Uveče je dolazio upravitelj. Zakubični metar drva dobivali smo osamrubalja, a kako se na dan moglo oboriti isasjeći najviše šest do sedam kubičnihmetara po osobi, mogli smo zaraditinajviše petnaest do osamnaest rubalja.

Dva kilometra od budućeg invalidskogdoma nalazio se pravi invalidski dom,maleno selo Kuzminka, koje se sastojalood nekoliko tuceta seljačkih kuća. Ovdje

već dugo vremena nisu živjeli seljaci.Imućne su stanovnike za kolektivizacijedjelomično iselili, 567

a neki su napustili poljoprivredu izaposlili se u obližnjoj pilani.

Seljačke kuće bile su dugo godinaprazne, sve dok ih MVD nije pretvorio uinvalidske domove za one koji su ostaliživi u logoru a izgubili su zdravlje.

Ovdje su bili smješteni ostaci ljudi izzlatnih rudnika Kolvme, iz rudnika uranau Norilsku, iz ugljenokopa Vorkute iČeljabinska i drvosječe iz sibirskihprašuma. Najviše je bilo slijepaca iljudi bez nogu ili ruku, a bilo je ioboljelih od skorbuta i epilep-tičara.

Razgovarao sam s mnogima, sasveučilišnim profesorima, svećenicimarazličitih vjeroispovijesti, radnicima iseljacima.

Svi, i muškarci i žene, čeznuli su zasmrću!

Oni koji su bili sposobni za radpospremali su sobe, a oni koji su semogli kretati bezbrižno su šetali ili čitaliknjige i novine.

Ovdje je vladala sloboda kakvu inače uSovjetskom Savezu nisu poznavali. Oviljudi nisu imali što izgubiti, nisu bilizabrinuti zbog špijuna MGB-a, kojih je iovdje bilo. U jednoj kući svakog se danaodržavala služba božja i svakog je dana

druga vjerska zajednica moglaupotrijebiti prostorije. Svi su se odličnoslagali. Nerijetko se moglo vidjeti kakobiskup unijata seta zajedno s glavnimrabinom grada Stanislava. Bilo jepotrebno da ovi ljudi najprije prođukroz pakao NKVD-a da bi mogli živjetiu slozi.

Takva sloga bila je i na groblju: nadrvenim križevima bili su ruski, poljski ižidovski natpisi.

Kad sam nakon dva tjedna rada u šumiprimio prvu plaću, ustanovio sam da sadvije stotine i četrdeset rubalja, kolikomi je ostalo, neću moći živjeti. Pomisliosam da potražim neki drugi posao. Aliovdje to nije bilo moguće. Odlučio sam

otići u susjedno Maklakovo. Čuo sam dase šest kilometara južnije nalaziMaklakovo u kome postoji industrija.Iskoristio sam prvi slobodan dan iodvezao se autobusom, koji saobraća napruzi Jenisejsk-568

Maklakovo, da pokušam sreću. Autobusse zaustavio na tržnici.

Potražio sam upravu gradilišta. Na ulazuu zgradu sreo sam znanca iz logora uTajšetu. Trufonovu sam ispričao zaštosam došao.

- Ovdje ima dovoljno posla. Dođi,odvest ću te šefu personalnog odjeljenja.- Trufonov se zamisli i nastavi: - Stvarće ići lakše ako to obavimo uz čašu

votke.

Rekao mi je da pričekam u obližnjojgostionici, a on će dovesti šefa.

Sjeo sam u kut, naručio pola litre votke ičekao. Uskoro se pojavio Trufonov, a zanjim čovjek koji je umjesto lijeve nogeimao protezu i podupirao se debelimštapom. Trufonov me predstavi kao»starog prijatelja«. Kad su sjeli, ispilismo »za znakomstvo«.

Slijedila je još jedna runda, nakon kojesam ponovno naručio pola litre. Kadsmo ispili votku, upravitelj mi je obećaoda ću dobiti posao u pogonu čimpreselim u Maklakovo.

Radostan zbog ovog uspjeha otputovaosam kući i odmah zamolio ofi ciraMVD-a dozvolu da se preselim uMaklakovo.

On me odbio rekavši da to možeodobriti samo rajonska uprava MVD-a uJenisejsku. Jedva sam ishodio dozvoluda otputujem u rajonski centar.

Sutradan sam stajao pred kapetanomCarkovim, upraviteljem odjeljenja zaprognaničke poslove.

- U Maklakovo ne možete ići, ali ako uNovostrojku ne može-te naćiodgovarajući posao, savjetujem vam daotputujete u Ust-Kem, koji je udaljensamo osamnaest kilometara na drugoj

obali Jeniseja, tamo ćete dobiti mjesto upilani za željezničke pragove.

Pokušao sam ga nekako smekšati, ali sveje bilo uzalud. Odlu-

čio sam otputovati u Ust-Kem. Kad samse vratio u Novostrojku, predao samemvedeovcu cedulju koju sam dobio uJenisejsku i na kojoj je pisalo da smijempreseliti u Ust-Kem.

569

UST-KEM

Sutradan sam spremio svoje stvari,oprostio se od drugova i izišao na cestuda pričekam kamion. Za dvadeset

rubalja mogao sam se popeti nanatovareni kamion. Za dva sata bio samu je-nisejskoj luci i odvezao se u Ust-Kem motornim čamcem koji jesaobraćao s lijeve na desnu obaluJeniseja. Nakon jednog sata nalazio samse na desnoj obali. Potražio sam upravupilane za pragove.

Direktor, neki mrzovoljan čovjek,neprijazno me dočekao.

Nakon toga što me kao istražni sudacispitao o prošlosti, reče mi da morarazmisliti i da će sutradan odgovoriti.

Sa ceduljicom u ruci pošao sam podirektorovu nalogu u baraku. Tu je bilooko dvadeset soba u kojima su stanovali

samci i bračni parovi. Dodijelili su misobu u kojoj se nalazilo deset vojničkihkreveta, a stanari su bili samiAbhazijevci, pripadnici malog naroda sKavkaza. Djevojka je donijela krevet.Ugurali smo ga između ostalih kreveta.Kad su se Kavkažani vratili, gledali sume kao stjenicu. Činilo se da su spremnida me zgnječe svakog časa. Tek kad susaznali da sam Austrijanac, postali suljubazni. Uskoro sam se s njima tolikosprijateljio da nije ostalo ni traganeprijateljstva. Saznao sam da u istojbaraci stanuje Nijemac. BerlinčaninArnold Arno bio je radostan kad sam muse predstavio.

Arno je, kao i mnogi komunisti,

pobjegao pred Hitlerom. Radio je uMoskvi u »Njemačkim centralnimnovinama«. Godine 1938. uhapsili su gai osudili na deset godina logora. Izlogora su ga poslali u progonstvo u rajonBolšaja Murta, iz Murte 1951. u Ust-Kem.

Od Arna sam saznao kako se ovdje živi iradi. Kad sam mu ispričao da bih ovdjetrebao preuzeti mjesto majstora, on meod 570

toga odgovori i reče da je to veoma lošemjesto i da se majstori mijenjaju svakadva-tri mjeseca. Arno mi je pričao da jeosamdeset posto stanovništvasastavljeno od prognanika, od njih jepolovina Nijemaca iz Ukrajine. Za rata

ih je mobilizirala njemačka armija, aEnglezi su ih 1945. zarobili u Štajerskoji predali Rusima. Sovjetska vladaposlala ih je u Sibir, a jedan je diodospio u Ust-Kem. Upoznao sam većinuNijemaca i njihovih obitelji.

Ovdje su se udomaćili i napustili svakunadu da će se ikada vratiti u Ukrajinu.Kad sam slijedećeg dana ponovno stajaopred direk-torom, rekao sam da želimraditi bilo koji posao. Činilo se da munije žao što ne tražim mjesto majstora.

Najprije sam ženi htio javiti da sam»slobodan« i da može pisati ako želi.Teškom mukom pronašao sam list papirai kovertu.

Što da pišem? Da sam slobodan? To bibila laž. Napisao sam, dakle, da su me izlogora poslali u progonstvo. Već zadeset dana dobio sam odgovor.Neobično brzo! U logoru je trebaločekati nekoliko mjeseci. Moja se ženaradovala što mi je bolje, javila mi je dame želi posjetiti i da mi je poslala pakets rubljem i drugim sitnicama. Bio sampresretan što me žena želi vidjeti. Aliodlučio sam da je odvratim od tog putadugačkog pet tisuća kilometara.

Još više me zabrinjavalo onih tri stotinei sedamdeset kilometara kopnenoga ivodenog puta od Krasnojarska do Ust-Kema.

Došla je rana sibirska zima. Radio sam

u pilani, pri minus četrdeset stupnjeva,noću. Dnevna smjena bila je popunjena.Sa svojim drugom, zdravim sibirskimseljakom, utovarivao sam željezničkepragove na mali željeznički vagon kojije konj vukao od pilane do skladišta. Zaovaj težak rad dobivao sam dvadesetrubalja dnevno, dok je moj drug, koji jebio slobodnjak, za isti posao dobivaotrideset rubalja.

Jelo sam pripremao zajedno s Arnom,tako je bilo jeftinije.

Arno i ja dobro smo se slagali. Uslobodno vrijeme šetali smo za-571

jedno i pričali o nekadašnjem životu uBeču i Berlinu. Često smo posjećivali

Nijemce koji su stanovali u drvenimkućicama koje su sami sagradili. Pilismo zajedno s njima votku ipripovijedali uspomene. Nijemci nisumogli prežaliti što su se dali zarobiti.

Proklinjali su Engleze koji su ih izručiliRusima. S domaćim stanovništvomnisam imao gotovo nikakve veze jer suizbjegavali strance. O njima se znalo darade u kolhozima ili na sječi drva.

Početkom 1954. dobio sam pismo odprijatelja iz Maklakova u kome me pitaohoću li prihvatiti odgovarajući posao uMaklakovu. Život u Ust-Kemu bio jeužasan. Htio sam iskoristiti novu priliku.

Ali kako ću dobiti dozvolu da napustim

Ust-Kem? Ofi cir MVD-a nije o tomehtio ni čuti. Nije mi dopustio daotputujem u Jenisejsk i da tamoisposlujem dozvolu. Odlučio sam krenutibez dozvole. Čekao sam da ode uobližnja sela, a ja ću neprimjetno prijećipreko smrznutog Jeniseja. Povest će meNijemac koji je iz Jenisejska dopremaorobu na saonicama.

572

U JENISEJSKU

U pet sati ujutro, svi su još spavali.Ležao sam na saonicama pokrivenpokrivačem za konje. Samo je Arno znaoda sam otišao.

U Jenisejsku sam s Arnovompreporukom otišao do Berlinčanke kojaje tamo živjela kao prognanik odpočetka rata.

Adela Herzberg, komunistkinja,pobjegla je u Moskvu poslije Hitlerovadolaska na vlast. Imala je sreću: uvrijeme kad je Staljin provodiokontrarevolucionarnu politiku ilikvidirao stare komuniste, nisu jeuhapsili, i ona je sve do početka rataživjela u Moskvi.

Kad sam se predstavio Adeli i predaojoj pozdrave Arna, sr-dačno me primila.Dok smo pili čaj, pričao sam joj kakosam i zašto došao u Jenisejsk. Adela meuvjerila da mi ne prijeti nikakva

opasnost, jer je kapetan, čijojnadležnosti pripadam, veoma pre-dusretljiv čovjek.

Otišao sam zajedno s njom kapetanu,iznio mu svoju molbu, a on mi dadecedulju za ofi cira MVD-a kojom midozvoljava da napustim Ust-Kem.

Vratio sam se istog dana. Primio samplaću za rad u pilani i oprostio se. Arnuje bilo žao što će ponovno ostati sam.Zaželjeli smo jedan drugome »doviđenja u Europi«. Arno sada živi uIstočnom Berlinu.

Na Adelin poziv ostao sam njenimgostom dva dana. Radovao sam se štomogu upoznati ovaj stari grad. Adela mi

je savjetovala da ne idem u Maklakovoveć da ostanem u Jenisejsku.

Šetao sam gradom i tražio sobu. Sve dootvorenja velike sibirske željezničkepruge, početkom dvadesetog stoljeća,koja ne prolazi kroz Jenisejsk već krozsadašnji okružni centar Krasnojarsk,Jenisejsk je bio značajniji grad u Sibiru.Nije bio samo središte 573

guvernera, već i centar sibirskeindustrije zlata i trgovine krznom.

To je bio grad u kome su ljudi za kratkovrijeme postajali basnoslovno bogati i ukome se u jednoj noći na kartama gubilotoliko novaca koliko bi bilo dovoljno dase srede prilike u nekoj maloj državi.

Trgovci su u Moskvi i Petrogradugradili prekrasne palače i slali tamožene i djecu da uče društvene manire, aza sebe i svoje ljubavnice podizali suovdje divne kuće u kojima su priređivaliorgije. Nisu zaboravili da sagrade škole.U Lenjinovoj ulici još se i danas nalaziprekrasna zgrada nekadašnje gimnazije.Dvanaest crkava brinulo se za potrebeduše. Glavnu ulicu sijeku ravne ulice ukojima se još vide tragovi nekadašnjeraskoši.

Danas Jenisejsk nije grad bogatihtrgovaca, ni grad kopača zlata i lovacana krzno. Od nekadašnjeg stanovništvaostao je samo mali broj starih ljudi kojisu živjeli iza zatvorenih vrati i spuštenih

kapaka.

Tražeći sobu kucao sam na mnoga vrata,ali rijetko gdje su me pustili da uđem. Ujednoj kući vrata mi je otvorila mladadjevojka. Kad sam je pitao iznajmljuje lisobu, ona je malo razmišljala, pustila meu dvorište i rekla da će upitati svojustariju sestru.

Uskoro je u dvorište došla neobičnolijepa žena od trideset godina. Bila jesrednjeg rasta, ovalna lica, a tamnoplavukosu ovila je oko glave u pletenicu.Velike sive oči upitno su me gledale.

- Što želite?

Pitanje me začudilo jer sam vjerovao da

joj je to rekla mlada sestra.

- Tražim sobu - ponovio sam.

- Ne znam što da vam odgovorim. Nebih imala ništa protiv, ali moja majka... -Razmišljala je neko vrijeme i pozvalame u sobu.

Stan je bio prepun starog namještaja, usobi su stajala dva velika ormara, ovalnistol, veliko ogledalo, sanduci, nazidovima 574

mnogo svetih slika. U kutu pred slikomsvetog Nikole gorjela je svijeća. U sobuje ušla majka. U prvom trenutku nijemogla izu-stiti ni riječi, toliko sezačudila što u svom stanu vidi stranca.

- Mama, ovaj čovjek želi unajmiti sobu.Što ti misliš o tome?

- upita starija kćerka.

- Ne, ne, mi više ne primamo straneljude.

Shvatio sam da je imala mnogo lošihiskustava.

- Mene se ne morate plašiti - rekao sam.

- Vi ste sigurno silnij? - upita.

- Da - odgovorio sam - ja samprognanik.

- Pogledajte je - reče majka i pokaže na

svoju stariju kćerku.

- Jednom je došao prognanik i mi smomu dali sobu. Svidjela mu se mojakćerka i ja nisam imala ništa protiv jerje bio pošten čovjek. I oni su sevjenčali. Ubrzo se rodilo dijete, poslijetri godine drugo. Bili smo sretni jer se ukući nalazio muškarac. Radio je kaoknjigovođa i svi smo bili zadovoljni.Zatim su jedne noći, bilo je to zimi1948, došli oni i sve nas otjerali u štalu,samo je on ostao u stanu. Kad smo sevratili u stan, ovdje je izgledalo kaoposlije zemljotresa, njega više nije bilo.Ni danas ne znamo što su s njim uradili.

Iz dvorišta su došla dva dražesnadječaka od četiri i sedam godina.

Radoznalo su me promatrali.

- Veoma su slični ocu - reče majka.

Pozvao sam ih k sebi, ali oni su sesakrili iza majke. Pokušao sam ženunagovoriti da mi ipak izda sobu.

- Ne, ne, ne mogu, nemojte se ljutiti.

Oprostio sam se i otišao.

Takvu tragediju sakriva gotovo svakakuća u ovom gradu.

Jenisejsk je grad prognanika, ilipotomaka bivših prognanika.

575

Djeca u Jenisejsku igraju ovu omiljenuigru: jedno dijete stupa s rukama naleđima, drugo ide za njim i u ruci drži»pušku«, komad drveta. »Vojnik« vičena »zatvorenika«: Ako pokušaš bje-

žati, strijeljat ću te!

U Jenisejsku se nalazi muzej, a samodeset posto eksponata govori o njegovojpovijesti, dok je veći dio dvokatniceispunjen eksponatima koji govore ovremenu kada se Staljin kao prognaniknalazio u Jenisejsku, iako je živio tristotine kilometara daleko od Jenisejskau selu Kurejka.

Muzejom je najduže upravljao profesorDubrovski s kojim sam u Solovki i u

Norilsku bio deset godina u zatvoru ikoji je bio prognan u Jenisejsk. Njega jezamijenio Jelkovič, bivši suradnikZinovjeva.

Kad sam posjetio muzej, vjerovao samda ću saznati nešto iz prošlosti togazanimljivog grada. Umjesto toga vidiosam samo lažnu Staljinovu povijest.Obratio sam se Jelkoviču, koga samupoznao u logoru.

- Druže Jelkoviču, kako to prikazujetepovijest Jenisejska?

Jelkovič mi ne dopusti da nastavim većraširi ruke.

- Šta ja tu mogu? Eksponate dobivamo

od glavne uprave mu-zeja iz Moskve.Moja je dužnost da ih smjestim naodgovarajuće mjesto.

- Znači li to da svi muzeji dobivaju isteeksponate?

- Ne svi, samo oni koji te eksponatemogu povezati sa životom Staljina.

- Čak ni u »Kratkom kursu SKP(b)« nepiše da je Staljin živio u Jenisejsku.

- U prvom izdanju knjige ne tvrdi se daje živio u Jenisejsku, ali u drugom je toizmijenjeno.

- I u to se upuštate?

576

- Šta da radim? Zar da sa šezdeset idvije godine u luci tovarim brašno icement? Jesti se mora - reče Jelkovič.

Na to nisam mogao odgovoriti.

Kad sam Adeli ispričao kako sambezuspješno tražio sobu, njoj je biloveoma žao što ću ipak morati uMaklakov. Oprostili smo se.

577

U MAKLAKOVU

Krenuo sam autobusom koji dva putadnevno vozi na liniji Jenisejsk-

Maklakovo. Ponovno sam stajao u blatuna tržnici. Pronašao sam prijatelja kojimi je našao mjesto za spavanje, što nijebilo lako. Prvu noć morao sam provestina vojničkom krevetu zajedno s jošjednim čovjekom.

Slijedećeg jutra otišao sam na doručak u»čajnaju«, zatim sam ponovno tražiostan. Znanac mi je obećao da će meprimiti na sedam dana. Drugu noćspavao sam na podu, ali bilo jeudobnije.

Počeli su veliki mrazevi, a ja sam jošuvijek spavao na podu.

Za to gostoprimstvo morao sam svakogdana cijepati drva i ložiti peć. Ovdje je

bilo dovoljno drva, mogao sam ložitikoliko sam htio. U sobi je bilo ugodnotoplo. Dvaput mjesečno morao sam sejaviti u zapovjedništvo. Tom prilikomofi cir MVD-a zanimao se gdje radim ikoliko zarađujem. U pogon su čestodolazili pred-stavnici MVD-a i MGB-a,provjeravali su jesu li svi na svojimmjestima. Posao koji mi je obećaoupravitelj kadrovskog odjeljenja nisamdobio, jer se u međuvremenu našaonetko tko mu je ponudio više votke odmene. Da ne bih bio bez posla, zaposliosam se privremeno kao radnik ugrađevnoj stolariji.

Moj susjed na cirkularnoj pili bio jeAleksandar Drecksler, lenjingradski

boem. Dugačka mršava pojavapodsjećala me na baruna iz drameGorkoga »Na dnu«. Drecksler se naposlu pona-

šao kao da igra neku ulogu. Kad meupravitelj pogona predstavio i rekao muda ću s njim raditi, on me pozdraviizgovarajući Puš-

kinove stihove.

Drecksler mi se od prvog časa sviđao.Deset godina logora nije slomilo njegovduh. Taj čovjek od četrdeset i četirigodine imao je mnogo razumijevanja zalijepe djevojke, i, kako je govorio,»rado 578

ih je konzumirao«. Priznao mi je davelik dio zarade troši na poklonemladim djevojkama. Tako već četiridana poslije isplate nije imao novaca,pa se morao »iz navike zadovoljitikomadom crnog kruha«. U istom odijeluu kome je išao na rad provodio je inedjelje, a razlika između svakidašnjegai nedjeljnog odijela bila je u tome što jeu obične dane nosio hlače na obrnutojstrani. Drecksler je godinama radio samnom, postali smo dobri prijatelji. Sadaživi u području Urala, blizu gradaSverdlovska, i upravitelj je malogkazališta.

Bolje mu je nego da je na motornoj pili.

I stari Bugarin Petkov radio je na pili,

ponekad bih s njim razgovarao, alizatvoreni bugarski seljak nikad nijegovorio više nego što je bilo prijekopotrebno. Ostario je u logoru. Zbog togasam se veoma začudio kad me jednom napovratku kući pozvao k sebi na večeru.

Kad sam s njim i njegovom mladomženom, Židovkom iz Bjelorusije, sjedioza kuhinjskim stolom i jeo u ljuscikuhane krumpire s haringom, saznao samda je kućica koja se sastojala od sobe ikuhinje njegovo vlasništvo i da sukrumpiri iz njegova vrta. Ispričao mi jekako je došao do te kućice. Jednog jedana u velikoj pilani izbio požar i vatraje uništila veliko skladište dasaka i većidio pogona. Bugarin je gradio novu

pilanu i direktor je radnicima dopustioda uzmu ostatke dasaka i greda i da ihupotrijebe kao gorivo.

Bugarin je s malo novaca na rubu šumekupio mali posjed i stao graditi kućicu, akao građevni materijal upotrijebio je na-gorjele grede; ponekad je uzimao inagorjelo drvo. Gradio je u slobodnomvremenu i bio je veoma ponosan na svojposao. Sa suzama u očima je pričaokako je naporno radio i kako je nasvojim starim leđima prenosio teškegrede. Bio je sretan što je 579

stvorio krov nad glavom. Na kraju mi jepredložio da kod njega stanujem, a jasam pristao. Spavao sam na ležaju ukuhinji.

Bilo mi je toplo. Svakog dana slušaosam svađe između starca i njegovemlade žene koja je željela posjećivatikino i kupovati svi-lene čarape. Bugarinje to smatrao luksuzom i lakomislenošću.

Kod Bugarina sam ostao čitavu zimu, akad je došlo proljeće on je kupio dvapraščića i smjestio ih u kuhinju,uvjeravajući me da me to neće smetati.Dva mjeseca izdržao sam to skvičanje iroktanje, a onda mi je dozlogrdilo. Mojprijatelj Drecksler, koji je znao da živimu istoj prostoriji s prascima, upoznao mes upraviteljem stambenog odsjeka uMaklakovu. Pošto smo jedne nedjeljepropili moju mjesečnu zaradu, Savčenko

mi je dao sobu.

Počeo sam uređivati stan. Očekivao samsvoju ženu u svibnju 1954.

Uz pomoć upravitelja pogona Siperanačinio sam široki krevet i kuhinjskistol. Za dvije stotine rubalja, koje mi jeposlala žena, kupio sam lonac za kuhanjei dva tanjura. Sada sam imao gotovo svešto ulazi u kućanstvo sibirskogprognanika, čak i više od nekih koji suveć godinama ovdje živjeli.

Iz ženinih pisama razabrao sam da imakrivu predodžbu o životu u Maklakovu.Pisao sam joj između ostalog:

»... Iz Tvoga posljednjeg pisma razabrao

sam da imaš krivu predodžbu o životu uSibiriji. Tako kako ti misliš bilo je prijetrideset godina. Prvo, ne moraš se bojatida će te na putu od Krasnojarska doMaklakova napasti medvjedi ili vukovi.Otkada je NKVD duž puta naselio ljudeiz baltičkih zemalja, divlje životinjepovukle su se dublje u prašumu. Prijetreba da se čuvaš ljudi, osobito u'čajnajama' pred kojima se zaustavljajukamioni. Tamo se zadržavaju i oni kojiočekuju da će im putnici ponuditi čašuvotke, a ako to ne učine, ovi poludivljaciih napadaju. Zbog toga je bolje dačovjek plati i ostane miran.

580

Što bih ti još mogao savjetovati? Prije

svega te molim da još ne dolaziš, ali akoipak želiš doći, živjet ću u nadi da ti seništa neće dogoditi.

Što se tiče Maklakova i života ovdje,budi spremna na najgore. Jedino je standobar, nadam se da ćeš i ti bitizadovoljna. Na žalost, ovdje nemauložaka na pero, već samo slamarica, alito neće pokvariti našu sreću. Hranu ćešpriređivati sama, a možemo ručati i ublagovaonici za dvadeset rubalja.

Na tržnici, gdje desetak seljaka prodajepovrće, svinjetinu i mlijeko, možeškupiti najnužnije. U četiri trgovine moguse nabaviti razne namirnice, samo ješećer rijetkost, bilo bi dobro da ga

poneseš iz Moskve. Maklakovo jeveliko selo, u novoizgrađenim barakamai starim seljačkim kućama živi više oddeset tisuća ljudi. Naravno, to su, kao isvugdje u Sibiriji, uglavnom silomnaseljeni stanovnici, a najviše imaLitvanaca, otprilike polovica, zatimLetonaca, Nijemaca, Rusa, Ukrajinaca,Poljaka, Židova i Rumunja.

Društvo u kome se krećem sastoji se odgrupe intelektualaca svih narodnosti,među kojima ima mnogo zanimljivihljudi. Nemoj se čuditi što ti ništa nepišem o samim Sibircima, ali dosadanisam imao prilike da ih pobližeupoznam.

Za higijenu ovih deset tisuća ljudi služi

napola srušeno kupalište sa dvijekabine, koje bračni parovi moguzajednički koristiti.

Postoji i kino-dvorana u staroj baraci.Tješimo se da će uskoro biti bolje.Novo kupalište gradi se već trećugodinu, ali ljudi nisu izgubili nadu da ćebiti dovršeno. Isto vrijedi i za novi klubkoji bi morao biti dovršen do proslave u»studenom«, samo se ne zna kojegodine...«

Očekujući svibanj, kada sam se nakongotovo dva desetlje-

ća trebao ponovno sresti sa svojomženom, marljivo sam radio 581

da bih nabavio različite kućne sitnice.Neprestano sam mislio na svoju ženu inisam se usudio vjerovati da ću jeuskoro zagrliti.

Sonju, koja je gotovo dva desetljećatoliko trpjela zbog mene i kojoj tolikomnogo dugujem. Mučila me pomisaokakav će biti susret. Nećemo li jednodrugome biti strani? Hoće li se velikaradost pretvoriti u veliko razočaranje?Ne bi li bilo bolje da odu-stanemo odsusreta kako bismo sačuvali iluziju dapripadamo jedno drugome?

Napokon je došao taj svibanj. Primiosam Sonjin telegram u kome mi javlja daće petnaestoga krenuti vlakom brojčetrdeset i dva i da je kartu već kupila.

Kad sam primio telegram, pomislio samda ću poludjeti od sreće. Svima samispričao radosnu vijest.

Svi su mi čestitali. Da bih mogaospavati, morao sam uzimati sredstva zaspavanje.

Poslije dva dana stigne novi telegram.Bio sam uvjeren da je sadržaj isti kao i uprvom i da ga je Sonja poslala jer nijebila si-gurna da sam prvi primio.

Otvorio sam ga i pročitao:

»Moj dopust zbog hitnog uredskog poslaodgođen, put nemoguć, pobliže upismu.«

Doživio sam živčani slom. Stao samdrhtati čitavim tijelom.

Slučajno je u taj čas u poštu upaoDrecksler. Kad me ugledao, pritrčao mije.

- Šta je s vama? Blijedi ste kao zid.

Pružih mu telegram. Drecksler se trudioda me umiri. Odvukao me u obližnju»čajnaju«, popio sam čašicu votke, bilomi je još gore. Zatim me otprati kući.Više od tjedan dana nisam mogao ići naposao. Tek kad sam primio avionskopismo, malo sam se smirio.

Žena mi je pisala da je već nastupiladopust i spremila se za put, kad je iz

ureda došao kurir i pozvao je da seodmah javi šefu.

582

Šef joj je objasnio da je prisiljen povućiodluku o dopustu jer treba da obavi hitanposao koji ne može nikome drugomepovjeriti.

Ona je protestirala, ali to nije pomoglo.Šef joj reče da će izgubiti namještenjeako se ne pokori.

U prvom sam je času osuđivao što jepopustila, smatrao sam da je ipaktrebala putovati, pa makar izgubilaposao, ali nakon zrelog razmišljanjauvidio sam da je ispravno postupila.

Bilo bi ludo izgubiti namještenje kojejoj je omogućavalo da izdržava sebe,majku i da pomaže mene. Iz pisma samrazabrao da pati kao i ja. Žalio sam je.Uvjeravala me da će poduzeti sve kakobi što prije došla k meni.

Pokušavao sam naći utjehu u radu, alirad je bio fi zički težak, osjećao sam dagubim snagu. Ni društvo u kome sam sekretao nije me moglo zadovoljiti.

Prognanici su se grupirali po položajimakoje su zauzimali.

Ovdje nije bilo zajedničkih interesa i svisu se bojali da će na sebe svratitipozornost MVD-a i MGB-a. A ovičuvari režima budno su pratili kako

živimo. O politici ovdje se nijegovorilo. Čovjek bi se samo izložioopasnosti da nas ponovo bace u logor.Čitav društveni život sastojao se odkarata, pjevanja i votke. Poslije pićadošao bi ples. Za promjenu ljudi biudvarali tuđim ženama, a oni koji nisubili zadovoljni takvom bezazlenomigrom, išli su dalje.

I rijetko su kada doživljavali neuspjeh.

Kao nekim čudom saznao sam da se mojprijatelj Josef Berger nalazi u najbližojokolici, pedeset kilometara odMaklakova, u selu Kazačinsk, staromprognaničkom centru. Odmah sam munapisao pismo, jer mi je sada više negoikada bio potreban savjet ovog mudrog

čovjeka i vjernog prijatelja. Uskoro samprimio odgovor. Josef se takođerradovao što smo se ponovno našli.Razmi-

šljali smo kako bismo mogli urediti dabudemo zajedno. Josefov 583

život u Kazačinsku bio je tegobniji negomoj u Maklakovu. Dogovorili smo se dase on preseli u Maklakovo.

U gostionici sam slučajno sreoupravitelja personalnog odjeljenjagrađevnog poduzeća. Poslije dvije litrevotke obećao mi je da će Josef dobitinamještenje. Slijedećeg dana dobio sampismenu potvrdu i poslao je uKazačinsk.

Nakon mnogih muka Josef se preselio uMaklakovo. Naš susret bio je velikidogađaj.

584

U SIBIRSKOM KOLHOZU

Lipnja 1954. zatvorili su naš pogon nadva tjedna i svi radnici i namještenicimorali su otići na rad u kolhoz na druguobalu Jeniseja. U tom je kolhozu prošlezime od tri stotine i šezdeset ovacauginulo od gladi dvije stotine iosamdeset, a od četrdeset i pet kravaosamnaest. Preostale životinje jedva supreživjele zimu.

Zbog toga je stigla naredba da treba

osigurati sijeno. Kako kolhoz nije imaodovoljno radne snage, morali su pomoćii radnici.

Naša je grupa dobila područje koje senalazilo na otoku na Jeniseju. Otok jebio nenastanjen i na njemu nisu bilezasađene nikakve kulture. Ljeti se kositrava i slaže u sjenik. Zimi, kad je rijekasmrznuta, sijeno se na saonicama odvoziu selo.

Svakog dana u sedam sati ujutrosakupljali smo se na obali Jeniseja iprevozili na otok velikim motornimčamcem. Tamo nas je čekao brigadirkolhoza koji bi nam podijelio posao.Neki su kosili travu, drugi su je skupljaliu malene hrpe, a treći su te hrpe slagali u

velike stogove. Jelo smo morali nositi sasobom. Ako je padala kiša, skrivali smose pod sjenicima koje smo samisagradili. Uveče su nas vraćali uMaklakovo.

Jednog dana čekali smo na obali motorničamac. Ali čamca nije bilo. Kako je većbilo deset sati uveče, dogovorili smo ses čuvarom svjetionika, jedinimstanovnikom otoka, da nas preveze nasvom motornom čamcu.

U čamac je moglo stati samo deset ljudi.Došao sam na red u četvrtoj grupi.Čamac je krenuo. Dvadeset metaradaleko od obale opazili smo da propuštavodu. Neke su žene stale vikati i skakati

s jednog mjesta na drugo. U toj gužvimoje je hlače zahvatio otvoreni motor iteško me ozlijedio po lijevoj nozi. Nasvu sreću smjesta su zaustavili motor,inače bih ostao bez noge.

585

Vratili smo se na otok. Nogu su mipovezali košuljom. U ponoć je stigaomotorni čamac i prevezao nas na druguobalu.

Deset dana ležao sam u krevetu. Upravapogona plaćala mi je samo pedesetposto od plaće iako se u takvimslučajevima mora isplatiti cijeli iznos.Za njih to nije bila nesreća na radu.

Poslije dva mjeseca opet smo morali ukolhoz na žetvu, ali ovaj put u selo. Sadasam imao prilike da se upoznam saživotom sibirskog sela i s kolhozom »Putu socijalizam«.

Uprava kolhoza nalazila se u drvenojjednokatnici. Iz blatnog dvorišta došlismo u dvoranu u kojoj se nalazilonekoliko redova drvenih klupa. Nazidovima su stajali plakati s natpisima:

»Pravovremeno izvršiti žetvu.«

»Nijedno zrno ne smije ostati napolju.«

»Mobilizirajte sve snage da bi se stociosigurala hrana za zimu.«

Upravitelj našeg pogona raspravljao je usobi predsjednika kolhoza o našemsmještaju i radu. Rasporedili su nas poseljač-

kim kućama u grupama od deset dopetnaest ljudi. Moja je grupa bilasmještena kod kolhoznika koji je imaostan od dvije sobe i kuhinje. Seljakinjanas je neprijazno primila i pokazalarukom u smjeru malene sobe gdje smosvi trebali spavati. Noću je došao seljaki prošao pored nas kao da ne postojimo.

Slijedećeg jutra trebali smo početi raditina polju. Prije spavanja otišao sam sprijateljem Dreckslerom da vidim kakosu se ostali smjestili. Većina seljačkihkuća bila je sagrađena od debala s kojih

je bila skinuta kora. Gotovo svi drvenikrovovi bili su uru-

šeni, ili su propuštali, a na mnogima jerasla mahovina. Pred ku-

ćicama su se nalazili povrtnjaci u kojimasu bili zasađeni krumpir, zelje, luk idrugo povrće. U stanovima su stajalikreveti i veliki sanduci, rijetko gdjeormari.

586

Kada se smračilo, vratili smo se u kućuu kojoj smo trebali noćiti. Seljak iseljanka jeli su iz velike drvene zdjele,drvenim žlicama, zgnječeni krumpir ikisele krastavce. Nešto kasnije s polja

su se vratile dvije kćerke. Nisu se umile,sjele su za sto. Majka je u drvenu zdjelunasipala još krumpira.

Kad su djevojke večerale pokušali smos njima razgovarati o radu u kolhozu.Uspjeli smo saznati da su zaposlene nasušenju pšenice.

Djevojke su otišle u susjednu sobu,skinule blatne čizme i u odjeći legle ukrevet. Mislio sam da zbog stida nećeskinuti odje-

ću da će to učiniti ispod perine.

Legli smo na goli pod i pokrili sekaputima i ostalom odjećom.

Ja sam za svaki slučaj ponio i pokrivač,lonac i žlicu. Zbog toga su mi se rugali.Bili su uvjereni da će se kolhoz za svepobrinuti. Ali optimisti su na krajupriznali da sam ja bio u pravu.

Ustali smo rano ujutro i krenuli upotragu za mlijekom i kruhom. Mlijekase moglo kupiti za četiri rublje litra, alikruha nije bilo. Kruh su jeli samo onikoji su ga ponijeli iz Maklakova. Vidiosam kako majka prilazi krevetu daprobudi svoje dvije kćerke.

One su samo navukle čizme.

Dva kilometra od sela stajali smo prednepreglednim poljem pšenice. Pšenica jebila visoka preko glava, teški klasovi

naginjali su je k zemlji. Oni koji su serazumjeli u poljoprivredne radovepočeli su kositi, drugi su vezali snopove.Ja sam skupljao snopove na jednomjesto. Radili smo do dvanaest sati,zatim smo obje-dovali. Prvog dana dalisu nam samo kilogram crnog kruha i litrujuhe od zelja. Predsjednik kolhozaispričao se zbog oskudnog ručka iobećao obilnu večeru. Obilna večerasastojala se od ščija, krumpira i žlicemekog sira od zgrušanog mlijeka.Slijedeća četiri dana dobivali smokonjsko meso. Nije nam preostajaloništa 587

drugo nego da za vlastiti novackupujemo namirnice kako bismo mogli

izdržati teške poljske radove. Ni seljacise nisu bolje hranili od nas ali su neštomanje radili. Mi smo počinjali u šestujutro, a oni tek u devet.

Zgražali smo se gledajući kako seseljaci odnose prema radu.

Kad su jedne nedjelje došli na posao teku jedan sat poslije podne, stali smo im topredbacivati.

- Sramota da mi, vaši gosti, već od šestsati ujutro radimo, a vi dolazite tek sada!

Mlada seljanka mirno odgovori: - Zasvoj rad dobivate pedeset posto svojeplaće, uz to vas ovdje i hrane. A mi?Već drugu godinu nismo dobili ni grama

žita. Prošle godine dobivali smo potrudodanu dvije stotine grama kukuruza ičetiri kilograma krumpira. Zašto daradimo? Dio svog vremena moramoposvetiti povrtnjacima, to je naš glavniprihod...

Nismo joj vjerovali. Kad je uvečerdošao brigadir, upitali smo ga koliko seplaćalo po trudodanu. Brigadir mahnerukom.

- Gotovo ništa!

- Zašto?

- Polovica žetve ostala je na polju ipokrio ju je snijeg.

- Kako to?

- Nemamo radne snage. Omladina jepobjegla iz sela i radi u šumi i upilanama. Oni koji odu u vojsku više sene vraćaju u selo. Vidite tko radi,uglavnom žene, starci i djeca.

U selu je teško bilo vidjeti mladačovjeka. Obično su takvi mladići idjevojke ostavljali dojam napolanormalnih ljudi. Takve su bile i djevojkeiz kuće u kojoj smo stanovali.

Bilo nam je potrebno šesnaest dana dazavršimo posao. Predsjednik kolhozabio je veoma zadovoljan našim radom iupravitelju pogona dao je potvrdu dasmo ispunili normu sa stotinu dva-588

deset pet posto. Potvrda je vrijedila kaopropusnica za motorni čamac koji jepripadao kolhozu. Nitko se nije mogaoprevesti na drugu obalu bez takvepotvrde.

Sretni što napuštamo selo stupali smopjevajući k obali Jeniseja. Ušli smo učamac i nakon više od dva tjedna vratilise svojim kućama.

589

KAKO JE UMRO GEORG BILECKI

Za novu iskaznicu bile su mi potrebnedvije nove fotografi je.

U Maklakovu nije bilo fotografa i znanac

mi je savjetovao da odem do amaterakoji naplaćuje.

Pokucao sam na vrata kuće kraj noveškole. Otvorila mi je mlada žena i ja jojrekoh što želim. Ona me zamoli da časakpri-

čekam jer će se njen muž odmah vratiti.

Ubrzo zatim žena otvori i uđe njen muž.

- Ah, dobar dan, kako je? Otkada viovdje? - pozdravi me.

Začudio me takav pozdrav jer nisampoznavao tog čovjeka.

- Zar ste me zaboravili?

- Zaista se ne mogu sjetiti gdje smo sesreli - odgovorio sam.

- Bio sam s vama u istoj brigadi u VIlogorskom odjeljenju u Norilsku.

- Jeste li vi Karpov?

- Naravno, kako ste me zaboravili? Čimsam vas vidio bio sam uvjeren da vam jenetko dao moju adresu i da ste me došliposjetiti.

Ispričao sam mu zašto sam došao.

- Naravno, odmah ću to učiniti - reče.

Njegova je žena donijela čaj i mi smostali pričati o Norilsku i zajedničkim

znancima.

- Jeste li poznavali Georga Bileckog? -upitao sam Karpova.

- Bileckog? - Karpov me začuđenopogleda. - I te kako sam poznavao togliječnika s naočarima. A tko ga nijepoznavao?

- Kada ste ga posljednji put vidjeli?

- Pa zar ne znate?

- Ne, što mu se dogodilo? - upitao samprestrašeno.

590

- Nešto užasno, ne znam kako da vam toispričam.

- Govorite, čovječe!

Karpov mi ispriča slijedeće:

Georg Bilecki radio je nekoliko godinakao liječnik u logorskom odjeljenju»ROR«, (rudnik otkritih rabot). Bio je torudnik nikla. Georg je bio najomiljenijiliječnik među zatvorenicima, stotinamaje spasio život, a još je većem brojupomogao. Unatoč tome bilo jenezadovoljnih. Banditi su izazivalistalne sukobe jer ih nije htioproglašavati bolesnima. Jednog je danau ordinaciju ušao bandit i tražio da gaproglasi bolesnim. Bilecki je odbio.

Bandit je zaprijetio da će ga ubiti, aGeorg, navikao na takve prijetnje, nijese na to obazirao. Bandit se ubrzovratio, a kako je Georg sjedio za svojimstolom i bilježio nešto u radni dnevnik,nije opazio kada je ušao. Bandit ga jesjekirom nekoliko puta udario potjemenu. Oni koji su pritrčali nisu muviše mogli pomoći.

Vijest o smrti omiljenog liječnika ubrzose proširila i grupa zatvorenika provaliu baraku gdje se skrivao bandit ipremlati ga.

Stražari su brzo dotrčali i spasiliubojicu od sigurne smrti.

Bandita su stavili pred logorski sud,

dobio je dvadeset i pet godina, ali kakomu je od prve kazne preostalo jošdvadeset i tri godine, dobio je u stvarisamo dvije godine.

Ova pripovijest o tragičnoj smrti mogprijatelja toliko me po-tresla da senisam fotografi rao. Otišao sam.

591

BORBA ZA VLAST POSLIJESTALJINOVE SMRTI

Poslije Staljinove smrti nitko od nas nijesumnjao da će u Sovjetskom Savezudoći do velikih promjena. Jedno je bilosigurno: rat protiv naroda mora prestati.

Ništa se nije moglo predvidjeti jer jeStaljin za vrijeme života poubijao sveone koji bi po talentu i sposobnostimamogli doći u obzir kao vode ove velikedržave. Oko sebe okupljao je prosječneljude.

Kad su nastupili praznici u studenom1953. i kad je izosta-la očekivanaamnestija, milijunska armija zatvorenikai njihovih obitelji bila je razočarana.Iskusni su ljudi govorili da se, usprkosizjavama o »kolektivnom vodstvu«, uPartiji odvija teška borba za vlast i dazbog toga još uvijek nema značajnihpromjena u politici. Kad sam se poslijerehabilitacije vratio u Moskvu, imaosam za četiri mjeseca prilike da saznam

kako je tekla borba za vlast u prvoj fazi.Promjene koje su uslijedile u vodstvuPartije odmah nakon smrti Staljinatrebale su svima osigurati dio vlasti.Maljenkov, ministar predsjednik,Hruščov, generalni sekretar, Molotov,ministar vanjskih poslova, Žukov,ministar rata, Berija, ministarunutrašnjih poslova. Činilo se da je sveu redu i da je »jedinstvo«

Partije osigurano. Ali postavilo sepitanje: kako dalje?

Grupa Molotov-Kaganovič-Maljenkov-Berija smatrala je da sve mora ostati postarome. Hruščov, Žukov, Šepilov,Bulganjin i Mikojan shvatili su da nijedovoljno osigurati vlast, već da nešto

treba učiniti i za narod. Oni su prijesvega željeli da Sovjetski Saveznapokon postane pravna država.Zahtijevali su da se isprave nebrojenizločini počinjeni na Staljinovuzapovijed.

Nakon oštrih borbi u Politbirou postiglisu da se provede revizija presuda. MGBi MVD morali su se odreći staljinskihmetoda 592

prilikom hapšenja i izricanja presuda.Međutim, mnogi dobri zaključci nisu biliprovedeni u djelo. Berija se takođersložio s tim zaključcima, ali nije ihprovodio u život. Umjesto toga spremaoje državni udar, da bi diktaturu Staljina

pretvorio u diktaturu Berije. Oslanjao sena svoj aparat u MGB-u i MVD-u, a načelu mnogih partijskih organizacijanalazili su se njegovi špicli. Čekao jepogodan trenutak da obračuna s grupomHruščov-Žukov-Mikojan-Bulganjin iVorošilov.

Jedina snaga koja se mogla suprotstavitigolemom aparatu Berije bila je armijapod vodstvom Žukova. MGB i Berijaimali su, naravno, i u armiji svoje ljude,ali između MGB-a i armije uvijek jevladao antagonizam. Armija nije moglazaboraviti da je MGB uništio njenenajbolje zapovjednike. Žukov jepripremao protuudar.

Kad je na sjednici Politbiroa Berija

nastupio u staljinističkom stilu i staovikati protiv »neprijatelja naroda«, nitkomu nije proturječio. Predsjednik jezaključio sjednicu. Berija je u tomevidio loš znak. Ustao je, htio je otići dotelefona i dogovorenom lozinkompokrenuti svoj aparat, uhapsitiprotivnike i suditi im po starom uzoru.Čim je Berija napustio dvoranu zasjednice, dočekalo ga je nekolikogenerala, koje je vodio Žukovljevčovjek general Serov. U dvorištuKremlja čekala su blindirana kola kojasu Beriju odvezla u ministarstvo rata.Dvadeset minuta nakon toga Berija jebio mrtav. Istu sudbinu doživjelo ječetrdeset njegovih najbližih suradnika.

MGB je ostao bez glave, a šefomdržavne sigurnosti imenovan je generalSerov koji se odmah uselio u zgraduLubjanke. Od toga je časa sudbinavelikog ruskog naroda bila u rukamagenerala Žukova.

Berijina sudbina uplašila je grupuMaljenkov, Molotov, Kaganovič. Oni supostupali kao i uvijek, glumili su kao dasu sa svime zadovoljni i slagali su se snovim mjerama.

593

U prvom redu valjalo je ispravitizločinačku politiku protiv socijalističkeJugoslavije.

Hruščov i Bulganjin putuju u Jugoslavijui mole Tita da im oprosti. Molotov,ministar vanjskih poslova, nije htio utome sudjelovati. Složili su se da gazamijeni Šepilov.

Pomirenje s Jugoslavijom donijelo jeHruščovu veliku popularnost, a to jedokazao ruski narod kad je Tito došao uMoskvu.

Prisustvovao sam dočeku koji jemoskovsko stanovništvo prire-dilo Titu.Na stotine tisuća ljudi izišlo je na ulice itrgove da bi pozdravili Tita. Prvi putposlije trideset godina milijuni ljudidemonstrirali su protiv staljinističkepolitike koja je prijetila da ugrozi inezavisnost socijalističke Jugoslavije.

594

»DOVEO SAM VAŠU ŽENU«

Pilane koje leže na obali Jeniseja izvozedio svoje proizvodnje u inozemstvo.Svake godine za vrijeme kratkog periodaplovnosti na Ledenom moru, koji trajeod sredine kolovoza do sredine rujna, naJenisej iz mnogih krajeva svijeta dolazeteretni brodovi.

Put vodi preko Bijeloga, Barentsovog iKarskog mora do ušća Jeniseja, prekoUst-Porta, Dudinke do Igarke, gdje senalazi pre-tovarna luka zaprekooceanske brodove. U Igarku dolazebrodovi, barke i splavi koji dovoze

tovare dragocjenog drva iz pilana sobala Jeniseja.

Ispunjenje plana izvoza najvažniji jezadatak pilana. Zbog ne-ispunjenja planamnogi je direktor otišao u zatvor. Pogoninisu raspolagali s dovoljno radne snageda bi u tom kratkom periodu plovnostiosigurali utovar brodova. U to vrijemesvi pogoni djelomično ili potpunoobustavljaju rad, a radnici i namještenicimoraju obavljati utovarne radove. Čimsmo se vratili iz kolhoza, morali smokrenuti na utovar. Gotovo dva mjesecaradio sam na pristaništu pilane uMaklakovu. Na taj rad upućeno jenekoliko stotina vojnika iz garnizonakoji se nalaze u Jenisejsku.

Tisuće ljudi radilo je danju i noću da bise ispunio plan. Opunomoćenik ministradrvne industrije osiguravao je tempouto-vara. Za vrijeme utovarivanjaradnicima su prodavane živežnenamirnice kojih inače nije bilo.Kobasice, šećer i sir mogli smokupovati tako dugo dok i posljednjabarka nije bila utovarena.

Zatim je tih namirnica nestalo kao da ihnikada nije bilo.

Bio sam sretan kad sam se mogao vratitisvom starom stolar-skom poslu; dotjeraosam do brigadira.

Prošla je oštra zima, ožujsko sunceotapalo je prljavi snijeg u Maklakovu.

Uredio sam stan. Očekivao sam velikidogađaj: susret sa svojom ženom nakonviše od osamnaest godina! Ovaj put 595

sam znao da taj susret više ništa ne možespriječiti. Žena je već sjedila u ekspresuMoskva-Peking kad sam primio njentelegram da dolazi. Zamolio sam znanceu Krasnojarsku da je dočekaju na stanicii pomognu joj.

Moja je žena trebala stići u Krasnojarsk9. ožujka, a slijedećeg dana već bimorala biti u Maklakovu. Upraviteljpogona dao mi je nekoliko dana dopustada bih mogao proslaviti susret.

Tog dana rano sam legao da bih bio štosvježiji. Dugo sam se prevrtao, nisam

mogao zaspati. Kad sam ipak zaspao,probudilo me lupanje na ulaznimvratima. Skočio sam iz kreveta i upaliosvjetlo. Bilo je jedan sat noću. Zar jemoguće da je to ona, pomislio sam.Otrčao sam k vratima.

- Tko je?

- Stanuje li ovdje Štajner? - upita muškiglas.

- Da, ja sam.

- Otvorite.

Dršćući i uplašen otvorio sam vrata.Preda mnom je stajao direktor pilaneSavanin.

- Doveo sam vam ženu.

- Gdje je? - uzviknuo sam.

- Čeka dolje kod mojih kola.

Htio sam potrčati u kućnim papučama,ali Savanin me zaustavi.

- Što vam pada na pamet? Napolju ječetrdeset stupnjeva, obucite se.

Brzo sam navukao čizme i s kapom uruci potrčao na ulicu.

Već sam izdaleka prepoznao njen lik.Šetala je ispred automobila.

Kad je začula korake na smrznutom

snijegu, okrenula se prema meni.Potrčao sam još brže. Zagrlili smo sebez riječi i ostali tako neko vrijemezagrljeni. Zatim ona reče:

596

- Napokon!

Savanin i njegov šofer šuteći supromatrali scenu. Uzeo sam kovčege.Ušli smo u toplu sobu. Dugo smo segledali. Ona pro-

šapće:

- Nisi se promijenio.

I meni se činilo da se ni ona nije mnogo

promijenila.

Već je svitalo kad smo legli. Nakongotovo dva desetljeća.

Ležali smo zagrljeni. Rekli smo jednodrugome da nas sada samo smrt možerastaviti.

Slijedili su najljepši dani moga života.Na blistavom ožujskom suncu i blagommrazu šetali smo svakog dana u obližnjušumu i razgovarali o onome što smodoživjeli. Saznao sam za njene patnje.Pričao sam joj o svom logoraškomživotu.

Sonja je u Maklakovu provela četrnaestdana dopusta. Unatoč turobnom dojmu

koji je na nju ostavilo to mjesto,odlučila je da napusti Moskvu i da samnom izdrži toliko dugo dok oboje nebudemo imali mogućnosti da izaberemobolje prebivalište.

Bilo mi je veoma teško kad sam jepratio do autobusa koji ju je ponovnotrebao odvesti do Krasnojarska i dalje uMoskvu.

Tješio sam se da će se uskoro vratiti.

597

IDEJA JEDNOG LUĐAKA

Jedna od Staljinovih najluđih ideja bilaje gradnja željezničke pruge duž

Ledenog mora, od Vorkute preko tundredo Igarke, a od Igarke do Jakutije iKolvma. Iz Igarke je trebao voditiodvojak za Norilsk.

Sibirija je imala samo jednu značajnuželjezničku prugu.

Gradnja pruge Bajkal-Amur bila jegotovo dovršena. Pruga Taj-

šet-Lena još uvijek se gradila. Gigantskapodručja čekala su da budu pristupačna.Ali gradilo se veoma sporo i malo.

Nova željeznička pruga, čija je gradnjapočela, zahtijevala je stotine tisućaradnika i golem broj strojeva. Da bi seostvarila ideja jednog luđaka, izrađeno

je na milijune željezničkih pragova ideset tisuća kilometara tračnica, kojih uSovjetskom Savezu ionako nije bilodovoljno. Svaki razuman čovjekrazmislio bi o tome čemu treba da služiova pruga.

Pruga nije bila ekonomski opravdana jerprolazi kroz potpuno nenastanjenepredjele. Ni vojnički nije bila prijekopotrebna.

Ovaj megalomanski Staljinov projekttrebalo je ostvariti samo zato da bi sezaposlili milijuni zatvorenika napodručju gdje će nakon nekoliko godinarada poumirati.

Nakon Staljinove smrti obustavljena je

gradnja pruge, koja je šezdeset postobila izgrađena. Zatvorenici su rušili većsagrađene objekte. Ponovno jenatovareno deset tisuća vagona spragovima, tračnicama i strojevima dabi ih vratili tisuće kilometara natrag,tamo odakle su ih i dovezli.

Dio tog materijala i ljudi dopremljen jeu rajon Jenisejska, gdje je započelagradnja nove željezničke prugeJenisejsk-Ačinsk.

U blizini Maklakova mogla se vidjetibodljikava žica oko logora u kome sustanovali novi graditelji. Izbjegavao samda prolazim pored stražarskih tornjevakako se ne bih sjetio najstrašnijegvremena svog života.

598

POSLJEDNJI MJESECI UPROGONSTVU

Bio sam strahovito iznenađen kad samprimio poziv da se odmah javim udržavno tužilaštvo u Krasnojarsku.

Otišao sam do MVD-a i zamoliodozvolu da otputujem u okružni centar.Ofi cir je pročitao pismo koje sam dobiood dr-

žavnog tužioca i kimnuo glavom.

- Dođite prekosutra.

Kad sam mu rekao da na pozivu pišeodmah, on mi odgovori da to nije važno.Kad sam izašao razmišljao sam o tomekako bi bilo da otputujem slijedećimautobusom bez obzira na posljedice.Postojala je opasnost da me skinu sautobusa. Ali kako sam imao poziv udžepu, moj odlazak vjerojatno ne biimao težih posljedica.

Pošto sam od upravitelja pogona dobiopismenu dozvolu na dva dana, otišaosam do autobusne stanice i u »čajnaji«se umiješao među putnike koji su čekaliautobus. Kroz prozor sam promatraokako ljudi ulaze i izlaze iz autobusa.Uskočio sam u posljednji čas. Kad godse autobus zaustavljao, plašio sam se da

će se pojaviti kontrola. Dvadesetkilometara pred Krasnojarskom autobusse zaustavi na otvorenoj cesti i na mojužas uđu dva ofi -

cira. Jedan od njih vikne već s ulaznihvrata:

- Pripremite legitimacije!

Kad je došao do mene, pružio samlegitimaciju i poziv državnog tužilaštva.Strepio sam. Ali on mi vrati dokumentebez riječi.

Tako sam stigao u Krasnojarsk.

Državni tužilac Solovljev dočekao meizvanredno prijazno.

Bio je to snažan čovjek s velikomglavom i svijetoplavom kosom.

Ponudi mi da sjednem i gurne pred menekutiju s cigaretama.

- Od Komiteta državne sigurnosti izMoskve dobili smo nalog da pošaljemovaše spise i karakteristiku. Pozvao samvas da 599

bih vidio o kome dajemo karakteristiku,jer ono što imamo od MGB-a nijedovoljno.

- Mogu li saznati zbog čega sve to traže?- upitao sam.

- To ni ja ne znam. Pretpostavljam da

netko intervenira. A možda to KGB(Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti)poduzima na vlastitu inicijativu; sada serevidiraju mnoge presude iz vremenaJežova.

- Dakle, mogu se nadati da je došlovrijeme kada će se i za nas nešto učiniti?

- Sigurno, mogu vam reći da smo u vezis vašim slučajem izvr-

šili predradnje i preslušali jedinogaživog svjedoka u vašem drugom slučajuLarionova. Ovdje su njegove izjave -reče i pokaže rukom na nekoliko listovapapira. - Larionov povlači svoje izjaveprotiv vas i tvrdi da ih je dao podpritiskom upravitelja MVD-a u Norilsku

Polikarpova.

Solovljev mi je postavio još nekolikopitanja, koja je djelomič-

no zabilježio, zatim me otpusti. Prvi putsam napustio zgradu jedne sovjetskeinstitucije s osjećanjem da nisamprisustvovao komediji. Državni tužilactrudio se da ispravi težak zločin.

Kad sam nakon povratka u Maklakovopričao prijateljima o razgovoru uKrasnojarsku, svi su smatrali da će meuskoro reha-bilitirati. Odmah sam pisaoženi o tom značajnom događaju.

U međuvremenu je i moja žena u Moskvipoduzela korake da se moj slučaj

pokrene s mrtve točke. Uspjelo joj je darazgovara s vojnim državnim tužiocemkoji joj je obećao da će požuritipredmet.

Bez obzira na to ona odluči da se preselik meni u Maklakovo jer nije potpunovjerovala u rehabilitaciju. Moji suprijatelji smatrali glupošću što u takvimokolnostima dopuštam da žena ponovnodolazi u Maklakovo. Ona je, međutim,sredila da je otpuste iz službe i po drugiput je krenula u daleku Sibiriju.

600

Petog lipnja 1955. putovao sam uKrasnojarsk da je sam do-

čekam. Tom sam prilikom još jednomposjetio državnog tužioca.

On me uvjeravao da će moj slučajuskoro biti riješen i čudio se što mojažena u to ne vjeruje i što ponovno dolaziovamo.

Žena nije vjerovala svojim očima kadme ugledala na peronu u Krasnojarsku.Prošla su samo tri mjeseca od vremenakad se vratila u Moskvu. Tada nisamsmio ni pomisliti na to da je ot-pratimdo Krasnojarska. Bio je to ozbiljan znakda u Sovjetskom Savezu započinje novovrijeme.

Prenoćili smo u Krasnojarsku.Slijedećeg dana povezao nas je kamion

koji je prevozio mlade radnike izšegrtske škole u Krasnojarsku uMaklakov.

Ponovno smo se nalazili u momskromnom stanu. Moja je žena htjelanaći neki posao jer s mojom plaćomnismo mogli ni najskromnije živjeti.Osnovna škola u Maklakovu tražila jeučitelja njemačkog jezika, ali kad jemoja žena otišla kod direktora, on sekojekako izgovarao da joj ne bi moraoreći kako žene prognanika ne mogu raditiu školi.

Ja sam obradio komadić polja i zasadiokrumpir. U jesen smo pobrali desetvreća krumpira i to nam je trebalo bitidovoljno.

Svake nedjelje žena je odlazila natržnicu da proda neku haljinu.

Za dobiveni novac kupovali smo mast,povrće i ostale namirnice.

To nas je spasilo od gladi.

Sada sam se mogao obratiti poslanstvusvoje zemlje u Moskvi.

Uskoro sam dobio pismo koje je samambasador Vidić potpisao i u kome misaopćava da je poduzeo potrebne korakena nadlež-

nom mjestu da bi mi se omogućiopovratak u domovinu.

Gotovo istovremeno stigla je obavijestvojnog državnog tužioca kojom mi javljada je moj predmet u toku i da će mijaviti ishod.

601

Otputovali smo u Jenisejsk, gdje je mojažena upoznala Adelu Herzberg. Zajednosmo dijelili radost zbog ovih dobrihnovosti.

Adela nam je rekla da i ona ima dobrihvijesti i da se nada da će uskoronapustiti Jenisejsk. Danas živi u Moskvi.

Tom je prilikom moja žena upoznalastari grad Jenisejsk koji je dosadpoznavala samo iz literature. Grad je na

nju ostavio dubok utisak.

Nakon četiri mjeseca zajedničkog životau Maklakovu zaklju-

čili smo da otputuje u Moskvu da bitamo lično na nadležnim mjestimapožurila rješenje.

Napisao sam pismo Molotovu u komesam ga molio da intervenira i dozvoli dase vratim u domovinu. Moja je ženaponijela pismo sa sobom. Dogovorilismo se da ga, ako to bude moguće, ličnopreda Molotovu.

Kad je stigla u Moskvu, pokušala jeprodrijeti do Molotova.

Ali to nije bilo moguće. Kao što nijemoguće preplivati ocean.

Jedan od Molotovljevih sekretara bio jeneprijateljski agresivan zbog toga što sežena jednog prognanika usuđuje tražitinjegovu intervenciju. Ali je obećao daće o sadržaju pisma obavijestiti

»najvišu instancu«.

Kad je moja žena ponovno došla nakonmjesec dana, činovnik joj objasni da semojim slučajem bavi nadležna instanca,tj.

KGB.

»Radni dan« moje žene počinjao je u

osam sati ujutro i trajao do dva sataposlije podne. Uspinjala se i silazilastepenicama od KGB-a do CK Partije,od Vojnog državnog tužilaštva doGeneralnog državnog tužilaštva iVrhovnog suda. Svugdje su u pred-sobljima i hodnicima stajali ljudi koji sučekali da ih primi neki viši činovnik, dabi intervenirali za one koji su još uživotu. Žene, djeca i starci sada su seusudili da mole za Staljinove žrtve. Sada602

se više nisu plašili da će ih na izlazudočekati NKVD i otpremiti tamo gdje senalazi i onaj za koga mole milost.

Ponovno je zavladala oštra sibirskazima, a ja sam još uvijek bio u

Maklakovu. Vijesti koje sam dobivao izMoskve bile su pune nade, ali odluka jošnije pala. Sa svih strana čule su se ra-dosne vijesti. Govorilo se da je CKPartije odlučio da Generalno tužilaštvo iVrhovni sud u prvom redu riješislučajeve osuđenih članova Partije.Mogao sam se, dakle, nadati da će imoja stvar uskoro doći na red. Strpljivosam čekao.

603

BERIJA

Jednoga hladnog zimskog dana žurio samkao i uvijek na posao, a kad sam stigaopred zgradu MVD-a u Maklakovu,ugledao sam veliku grupu ljudi koji su

okružili kamion. Šta je to, pomislio sam.Nadajmo se da nisu stigli noviprognanici. Pristupio sam bliže. Ovdjeje stajalo dvanaestak muškaraca, žena idjece, vojnici su im dodavali kovčege skamiona.

Netko upita: - Odakle dolazite? - Alinitko ne odgovori.

Jedna od pristiglih žena obrati sepitanjem ofi ciru koji je izlazio izzgrade. Govorila je ruski s gruzijskimakcentom. Tada netko primijeti:

- To su Gruzijanci!

Smatrali smo da su ih prognali u vezi spokušajem ustanka Staljinovih pristalica

u Gruziji. Ali zagonetka je ubrzo bilariješe-na. Istovarivanje kovčega bilo jezavršeno. Ofi cir je uzeo popis i staočitati imena.

- Berija.

Neki čovjek istupi i reče svoje ime.

Tako, to su bili rođaci strijeljanogBerije. Sada će oni dijeliti sudbinužrtava glave obitelji.

Nitko ih nije žalio. Netko je rekao:

- Oni nisu ovamo došli kao mi sasvežnjem, već s mnogo ko-fera.

Silvestrovo 1955-56. Ponovno su se

skupile obitelji prognanika da bi seoprostile od stare godine. Raspoloženjeje bilo bolje nego nekada u takve dane.Pojedinci koji su još prošle godine bili snama, vratili su se ponovno tamo odaklesu ih jednom silom iščupali. Mi koji smose još nalazili ovdje s pravom smo senadali da će uskoro kucnuti čas kadaćemo moći izabrati prebivalište povlastitoj želji.

604

Žene su se pobrinule da i stol izgledasvečanije i bogatije. Nije bilo samotradicionalnog predjela »seljedočke«,haringe, nego i prekrasnoga mirisnogpečenja, pečenih krumpira, a kiseli kra-stavci nadomjestili su svježu salatu.

Votke je bilo dovoljno, a za ljubiteljevina dopremljeno je dvanaest boca izKrasnojarska. Kad je otkucalo dvanaestsati, nazdravili smo za sretnu novugodinu 1956. Ostali smo zajedno do petsati ujutro. Na kraju je stigla prekrasnatorta i mirisna crna kava.

Moja žena spremila mi je divan dar naNovu godinu: 1. siječ-

nja u jedan sat poslije podne primio samtelegram.

»Vojni tužilac uložio žalbu protivpresude vojnog suda.«

Bilo je potrebno dvadeset godina da bise razjasnilo pravno ubojstvo! Sada sam

morao čekati odluku Vrhovnog sudaSovjetskog Saveza.

Najveća zgrada na glavnom trgu uJenisejsku promijenila je svojestanovnike. Kuću su napustili činovniciMGB-a, zajedno sa svojim šefompukovnikom Moskalenkom, a novi ljudiiz KGB-a, na čelu s majoromGonzalenkom, sjeli su na njihova mjesta.Skinuta je i bakrena ploča s crnimslovima: »Ministarstvo gosudarstvenojbezopasnosti, rajonij otdel Jenisejsk«.Stavljena je nova:

»KGB« (Komitet gosudarstvenojbezopasnosti), opunomoćenik za rajonJenisejsk.

Stajao sam pred novim šefom državnesigurnosti Gonzalenkom. Major mepozvao. Uljudnost kojom me dočekaonikako nije pristajala licu ukrajinskogseljaka.

- Htio bih se upoznati s čuvenimprognanikom - reče mi.

Šutio sam i čekao.

- Kako vam je?

- Moralo bi vam biti poznato kako jeljudima kao što smo mi.

605

- Jeste li zadovoljni poslom i imate li

dobar stan?

- Može se podnijeti - odgovorio samkratko.

- Imate li vijesti o zahtjevu da sepreispita presuda?

- Nemam.

- Uskoro će stići nešto iz Moskve,vjerujem da ćete za nekoliko tjedana bitislobodni.

- Bilo bi krajnje vrijeme.

- Što namjeravate ako vas rehabilitiraju?

- Već sam zatražio dozvolu da se vratim

u svoju domovinu.

- Vi nas, dakle, želite napustiti?

- Da. Ovdje za mnom nitko neće plakati.

- Vi možete ostati i kod nas. U slučajurehabilitacije sve će se ispraviti.

Šutio sam.

- Ako vam nešto bude potrebno, uvijekme možete potražiti.

Zahvalio sam mu se i izašao iz sobe i izzgrade.

Moj boravak u Jenisejsku iskoristio samda posjetim grob nedavno preminulog

Maksa Gabera.

Gaber je bio rumunjski državničinovnik, a kad su Rusi zauzeliBesarabiju i Bukovinu, uhapsili su ga uČernovicama. Pošto je odsjedio u logorudeset godina, poslali su ga u Maklakovoda radi na pilani. Ovdje je upoznaomladu djevojku koja je iz tehničke školeu Krasnojarsku poslana u Maklakovo napraksu. Nakon završenih njenih studijanamjeravali su se vjenčati. Ali Gaber jeodjednom obolio i za kratko vrijemeumro u teškim mukama u bolnici uJenisejsku.

Njegovi prijatelji pobrinuli su se zapogreb, a uredili su i grob.

U tome se naročito istakao Josef Bergerkoji je naručio nadgrobni spomenik.

606

Kad sam se uvjerio da je grob u redu,platio sam grobaru što ga održava i teškasrca napustio ovo mjesto koje moždaviše nitko neće posjetiti i ukrasiticvijećem.

Početkom ožujka u Maklakovo je stigaosekretar rajonskog komiteta KP i pozvaome da mi saopći da su ga nazvali izMoskve, iz CK. Iz sekretarijataPonomareva primio je nalog da seraspita o mom zdravstvenom stanju imaterijalnom položaju. Rekao samsekretaru da sam zdrav i da je onih šest

stotina rubalja, koliko mjesečnozarađujem, dovoljno da ne umrem odgladi. Pošto me uvjeravao da ću ovdjeostati samo još kratko vrijeme, oprostiosam se od njega. Nakon dva tjednaponovno me pozvao. Saopćio mi je dase za mene raspituje poslanstvo mojedomovine.

Sada sam se već mogao nadati da će mojslučaj biti povoljno riješen. Drugitravnja 1956. otišao sam po svršenomposlu na tržnicu da bih nabavio živežnenamirnice za nedjelju. Pošto sam kupiozelje, kisele krastavce i meso, nešto meprisililo da svra-tim na poštu. Poštanskičinovnik mi odgovori da za mene nemapošte. Upravo sam htio izaći, kad me

opazi pismonoša koji me poznavao.

- Stigao je telegram za vas!

Otvorio sam ga dršćući.

»Čestitam na potpunoj rehabilitacijistop sretna kao nikada stop Sonja.«

Dočekao sam taj dan! Živ sam! Sretansam!

Prebrojao sam novac koji mi je preostaoi kupio bocu vina.

Bez daha sam otrčao svojim prijateljimada bih zajedno s njima podijelio svojuradost. Nazdravili smo slomustaljinističke nepravde.

607

Nekoliko dana nakon toga Josef Bergerprimio je iz Moskve istu vijest. Napustioje Maklakov nekoliko dana prije mene idanas sa svojom obitelji živi u Izraelu.

Preostalo vrijeme u Maklakovuprovodio sam s prijateljima koji sutakođer čekali čas oslobođenja. Bilo mije potrebno tri dana da likvidiram svoje»gospodarstvo«.

Na malenoj svečanosti u krugu svojihprijatelja zaključio sam dug, užasan itragičan period svog života.

608

PUT U SLOBODU

Petog travnja 1956. stajao sam skovčegom pred »čajnajom«

i čekao kamion koji će me odvesti doKrasnojarska. U »čajnaji«

se »slučajno« nalazio i šef KGB-aGonzalenko i njegov zamjenik Vasilijev.Pozvali su me za svoj stol. Čudili su sešto već putujem i žalili što se njihovakola nalaze na popravku. Predložili sumi da će za mene naručiti taksi izJenisejska. Zahvalio sam im što su takoljubazni. Radije sam krenuo u Jenisejskkamionom koji je bio natovarendaskama.

Moju prtljagu je šofer stavio na daske, aja sam ušao u kabinu.

Za vožnje nekoliko puta smo sezaustavljali pred »čajnajama«, da bismose ugrijali i odmorili od loše ceste.Šofer nije popio ni čašice votke, štobijaše rijetkost u ovom kraju. Bio samsretan što sam naišao na tako trijeznačovjeka i što sam čitav stigao uKrasnojarsk.

Na željezničkoj stanici u Krasnojarskuskinuo sam svoju sibirsku odjeću.Nekom dječaku, koji je tumarao okokolodvora a bio je obučen veomabijedno, poklonio sam svoje vatiranehlače, kaput i čizme. Dječak je biotoliko iznenađen da u prvom trenutku

nije htio primiti te stvari, mislio je da sešalim. Tek kad mu je neki čovjek, koji jestajao u blizini, objasnio da mu te stvaripoklanjam, on ih objema rukamaprihvati.

Za jedan sat trebao je stići ekspresPeking-Moskva. Bez teško-

ća sam kupio voznu kartu za taj vlak kojije imao samo kola za spavanje prvoga idrugog razreda i kojim se nije vozilomnoštvo koje je ovdje stajalo.

U istom kupeu nalazila se činovnica kojaje ušla u Krasnojarsku, kineskidiplomatski činovnik dodijeljenmoskovskom poslanstvu i visokiželjeznički činovnik iz Čite.

609

Nakon dvadeset godina ponovno samsjedio kao slobodan čovjek u vlaku.Nisam bio navikao da mogu napustitikupe kad to zaželim, da mogu otići uzahod kad je trebalo da odem. A što dakažem o tome da sam mogao otići i ukola za ručanje i jesti koliko želim.Prolazili smo pored velikih sibirskihgradova. No-vosibirska, Omska iSverdlovska, koji su u mom sjećanjuostali samo kao velike etapne stanicemasovnog transporta staljinistič-

kih žrtava.

Šestog dana vlak se približio Moskvi.Gradu u kome je prije dvadeset godina

počela moja nesreća. U meni su sebudili različiti osjećaji, mržnja premaonima koji su skrivili moju nesreću ikoji su djelomično još na vlasti, i ljubavprema mojoj ženi Sonji koja tamo živi iočekuje me. Trudio sam se da mislimsamo na nju.

Njoj toliko mnogo dugujem!

Kad se vlak zaustavio, srce mi je stalostrahovito udarati. Dr-

šćući sam sišao s vagona i tražio u gužvidrago lice. Ona se uzbu-

đena probijala prema meni. Bez riječismo se zagrlili. Pristupili su i njenirođaci koji su me najsrdačnije

pozdravili.

Taksi nas je vozio kroz osvijetljeneulice Moskve. Kad smo prošli ispredzgrade MBG-a na Lubjanki, nisam semogao suzdr-

žati a da ne opsujem.

Prvo iznenađenje u Moskvi bio je susretsa šefom VIII odjeljenja milicije koji jeodbio moju prijavu. Tumačio sam mu dasam prije hapšenja živio u Moskvi, alion je odgovorio da nemam stan a da jestan moje punice premalen za tri osobejer iznosi samo dvadeset i osamkvadratnih metara površine. Na mojuprimjedbu da bi deset tisućaMoskovljana bilo sretno da posjeduje

takvu stambenu površinu, ništa nijeodgovorio. Smatrajući to nespora-zumom, odvezao sam se na Glavnuupravu moskovske milicije naLenjingradskom bulevaru. Na vratima jebila tabla: »Šef ne prima.«

610

- Da li on samo danas ne prima, ili se snjim uopće ne može razgovarati? -upitao sam sekretaricu.

- Šef uopće ne prima stranke.

- Kome mogu iznijeti svoj slučaj? -upitao sam.

- Javite se jednom od zamjenika u prvom

katu.

U velikoj dvorani, kao i na hodnicima,čekalo je stotine ljudi.

Obratio sam se službujućem milicionarui pitao ga kako mogu doći do zamjenikašefa milicije.

- Svi čekaju, i vi morate čekati - glasioje odgovor.

Pitao sam neke ljude zbog čega čekaju isaznao da svi žele iz-moliti dozvoluboravka u Moskvi.

Nakon više od tri sata došao sam na red.Primio me ofi cir MVD-a. Ispričao sammu da sam se nakon rehabilitacije vratio

iz Sibira i stanujem kod svoje žene.Pošto je pročitao rješenje Vrhovnogsuda Sovjetskog Saveza o mojojrehabilitaciji, reče mi da pričekam učekaonici. Ponovno sam čekao nekovrijeme. Tada se pojavio isti ofi cir kojije prozivao imena i pružao nekimabijele, a drugima zelene cedulje. Ja sam,kao većina, dobio zelenu cedulju nakojoj je pisalo:

»Vaše je traženje da se prijavite uMoskvi odbijeno. U roku od dvadesetčetiri sata morate napustiti grad.Upozoravamo vas da moskovskomgradskom području pripadaju svamjesta u okrugu od stotinu i petkilometara. Ako ne budete poslušali

ovu naredbu, bit ćete osuđeni natemelju paragrafa 35 Kaznenog zakonana tri do pet godina logora.«

Što taj paragraf znači znao sam odvišedobro. U logoru sam susreo na tisućeljudi koji su bili osuđeni na temelju togafamo-znog paragrafa. Nestalo je mojeradosti zbog rehabilitacije i zbog togašto sam se vratio u Moskvu.

Nisam znao kako da odem kući iobjasnim svojoj ženi da mojurehabilitaciju ne priznaju moskovskipolicajci.

611

Stajao sam na ulici i nisam znao kamo

da krenem. Ni u kojem slučaju nisamhtio otići kući s takvom viješću. Nemože biti da odluka najviše sudskeinstance Sovjetskog Saveza šefumoskovske milicije predstavlja samobezvrijedan komadić papira! Bila su dvasata poslije podne, a ustanove i uredirade još samo jedan sat.

Otišao sam do telefonske govornice inazvao CK. Javila se sekretarica nekogvodećeg funkcionara. Njoj je moje imebilo poznato i ona me spoji sa svojimpretpostavljenim. Ukratko sam ispričaošto se dogodilo na miliciji.

- Jeste li bili kod šefa milicije?

- Na to se ne može ni pomisliti. Ne može

se doprijeti dalje od njegovesekretarice.

- S kime ste razgovarali?

- Primio me jedan od zamjenika i predaomi zelenu cedulju s nalogom da napustimMoskvu u roku od dvadeset i četiri sata.

- Otiđite do šefa milicije. Dok dođete donjega, stvar će biti uređena.

Kad sam se ponovno najavio upredsoblju šefa milicije, sekretarica medočekala s osmijehom. Odmah me uvelau kabinet.

Smio sam čak sjesti na stolicu. Ispričaosam šefu zašto sam došao, iako sam znao

da su njegova pitanja samo običnaformalnost.

Zatim je došla sekretarica i odvela me udrugu sobu. Nakon nekoliko minutadobio sam pismo za šefa milicije VIIIrajona. Istog dana bio sam prijavljen.Dopustili su mi da ponovo budemMoskovljanin.

Odio za repatrijaciju SovjetskogCrvenog križa trebao je nabaviti vize zamene i moju ženu. Kad sam se javio,saznao sam od upravitelja odjeljenja dame očekuje vodeći funkcionar CK

KPSS.

U čekaonici CK na Staroj Ploščadi upita

me visoki ofi cir KBG-a zašto samdošao. Odgovorio sam mu tko mepozvao.

612

Uputi me na jedan od mnogih šaltera.Neki podofi cir proviri glavom i ja muponovih želju.

- Vaše ime?

Rekoh mu.

- Sjednite na onu stolicu.

Sjeo sam na onu stolicu.

Za vrijeme tih petnaest minuta, koliko

sam čekao, iz šaltera su me neprestanopromatrali. Zatim mi podofi cir mahnerukom.

Ustao sam i prišao šalteru.

- Peti ulaz.

Ponovno sam stajao na velikom trgu itražio peti ulaz. Pristupi mi neki čovjeku civilu.

- Što tražite? - upita me.

- Peti ulaz - odgovorio sam.

- Morate prijeći ulicu - reče mi.

Našao sam ulaz. Sada me dočeka KGB

major. I njemu sam rekao koga tražim.Uputi me na jedan šalter. I tu sam rekaokoga tražim. Dobio sam telefonski broj.

Ispred deset telefonskih aparata ljudi sustajali u repovima.

Ušao sam u telefonsku govornicu i nekojženskoj osobi ponovo objasnio kogatražim.

- Pričekajte na telefonu.

Prošlo je nekoliko minuta. Ljudi su menestrpljivo promatrali.

Javi se isti ženski glas. Morao sam otićido drugog ulaza na drugi šalter popropusnicu.

Opet sam stajao na ulici i tražio drugiulaz. Na drugom šalteru rekoh zašto samdošao i svoje ime. Čovjek u uniformiupiše moje ime u spisak.

- Vašu legitimaciju.

613

Pružio sam mu legitimaciju.

- Sjednite i pričekajte časak.

Dok sam čekao dolazili su mnogi ljudi,javljali se na šalterima, sjedali nastolice i čekali. U čekaonici se gore-dolje šetao ofi cir KGB-a. Kad bi seotvarala ulazna vrata, okretao se unjihovu smjeru.

Činovnik na šalteru dade mi znak da muse približim. Pruži mi propusnicu. Mojalegitimacija ostala je kod njega. Zatimmi objasni kako ću pronaći ulaz.

S propusnicom u ruci tražio sam broj ugolemom bloku zgrada. U jednoj uskojuličici pronašao sam ulaz. Ovdje seponovi isto kao i u čekaonici. Napokonme službujući ofi cir odvede u dvorištegdje je mnogo smeđih »pobeda« i »ZlS-a« čekalo svoje vlasnike. Na prvom katudočeka me bujna mlada dama i odvedekroz hodnik u čekaonicu.

Tada pokuca na vrata i otvori ih. Ušaosam, ona nije ušla.

Visoki funkcionar stajao je pred svojom

tapeciranom stolicom i preko stolapružio mi ruku.

- Sjednite, druže.

Sjeo sam u naslonjač pred stolićem zapušenje. S druge strane sjeo jefunkcionar.

- Kako vam se sviđa Moskva nakontoliko godina?

Da bih nešto odgovorio na to pitanje,koje me trenutno nije mnogo zanimalo,rekao sam:

- Naravno, veliki grad.

- Da, mnogo se toga promijenilo.

Ulažemo velike svote novaca da jeuljepšamo. Moj sugovornik je opazio dame ta tema ne zanima. Upita me:

- Kako ste tamo živjeli? Vjerojatno vamnije bilo lako?

614

- To vam ne mogu opisati, jer u ono štobih vam ispričao vi ne biste povjerovali.Bojim se da mi ni vlastita majka ne bipo-vjerovala.

- No, sada je to prošlo. Kakvi su vašiplanovi?

- Htio bih što prije otputovati udomovinu - odgovorio sam.

Tada me stao nagovarati da ostanem uSovjetskom Savezu.

- Moja je odluka defi nitivna -odgovorio sam.

- Molim, molim, vi možete putovatikamo želite.

- Htio bih vas moliti da ubrzatepostupak.

- Ipak bih vam savjetovao da ostanete.Dobili biste stan i odgovarajući posao.

- Ostao bih pri svojoj odluci.

- Dobro, za četrnaest dana moći ćeteotputovati.

Ustao sam i oprostio se.

615

MOSKVA 1956.

Stranci koji dolaze u Sovjetski Savezobično se zadovoljavaju time da obiđuMoskvu, Lenjingrad ili neki drugi velikigrad i vjeruju da su upoznali zemlju.Nakon povratka u svoju domovinu takviljudi daju izjave koje su ili izrazitopozitivne, ili izrazito negativne. Ti ljudiuopće nisu svjesni da druge dovode uzabludu i da varaju svoje zemljake. Onošto su vidjeli u velikom gradu ne možese smatrati uvidom u stvarno stanje uSovjetskom Savezu.

Kako sam ja vidio Moskvu nakonpovratka iz Sibirije?

Duži boravak u Moskvi godine 1956,susreti sa starim prijateljima iposjećivanje različitih ustanova, sve mije to omogućilo da glavni grad vidim unjegovu pravu svjetlu.

Odmah sam opazio da više nije opasnopo život i slobodu pro-

ći Crvenim trgom, ili se na njemuzaustaviti. Iskusno oko lako je mogloprimijetiti da se tim trgom sada šetajumnogi »civili«. Ali to ipak nisu bilicivili.

Izbjegavali su prolaznicima pogledati u

oči.

Četvrt oko Lubjanskaje Ploščadi nije sepromijenila, samo je golema zgradaMVD-a bila još veća. Stražari su nosiliplave kape i za razliku od prijašnjihvremena odgovarali na pitanja prola-znika. Kuznjecki most, ulica Kirova,Sretnjenka, Neglinaja, sve do TrgaTrubnaje, još su uvijek ulice ustanovaMVD-a i KGB-a i strogo ih nadgledajuvidljivi i nevidljivi stražari. Više nemazatvoreničkih automobila s natpisima:»Hljeb, Pane, Brot«. Pravi automobili ukojima se prevozi kruh nose skromnenatpise na ruskom jeziku »hljeb«, aprolaznik se može uvjeriti da se iz tihautomobila zaista istovaruje kruh. Ispred

zatvora nestali su repovi rođaka koji susa svježnjevima u ruci čekali da zazatvorenike predaju malo hrane ilirublja. Ali zato se povećao broj onih što616

čekaju u čekaonicama Državnogtužilaštva i Vrhovnog suda, kao i onihkoji čekaju reviziju presuda svojihnajbližih.

Osim Kremlja, koji je sada ponekadotvoren i običnim gra-

đanima, u Moskvi ima i pet nebodera.Zanimalo me tko stanuje u tim zgradama.Kad sam pokušao ući u jednu od njih,koja se nalazila na Ploščad vostanija, ususret mi je došao livrirani portir koga

je zanimalo što ja ovdje tražim. Rekaosam da me zanima ova lijepa zgrada i dabih želio pogledati barem stepenice. Noon mi odgovori:

- Nelzja!

To jest: Zabranjeno je!

Ipak sam uspio ući u takvu kuću. Većsam na prvom katu ustanovio da nitko odstanara nema čin niži od majorskog.Poslije sam saznao da u kući u kojojstanuje major, stanuju samo viši činovi.Ako u kući stanuje kapetan, čovjek možebiti siguran da u toj kući ne stanuje nitkosa činom nižim od poručničkog, nitivišim od kapetana. Slično je i sacivilima: tamo gdje stanuje partijski ili

sindikalni rukovodilac, ne mogu senalaziti obični smrtnici. Strogo se pazilona to da kastu ne uznemiruju oni koji jojne pripadaju. Stanarina u takvoj kućitakođer je garancija da radniku ilinamješteniku neće pasti na pamet daovdje potraži stan. Njegova godišnjazarada bila bi upravo dovoljna zamjeseč-

nu stanarinu.

A gdje stanuje moskovski radnici?

U podrumima, u zapuštenim četvrtimagrada, po šest, osam i više ljudi u jednojsobi. U novogradnjama radnika možemonaći samo na periferiji.

Robne kuće i trgovine u Moskvi uvijeksu pune kupaca, to jest ljudi koji bi htjelinešto kupiti. Samo manji broj onih kojisatima stoje pred tezgama zaista neštokupuje. Da bih nabavio hlače mo-617

rao sam proći mnoge trgovine, a ipaknisam našao što sam tražio.

Nakon nekoliko dana morao sam sezadovoljiti onim što su mi nudili. Isti jeslučaj s trgovinama živežnimnamirnicama. Morao sam čekati u repudva sata da bih kupio par hrenovki.

U Sovjetskom Savezu više ne postojisistem karata, ali većina za njima žali.Tvrdi se da se prije mogao dobitiodređeni minimum, za koji sada valja

izgubiti i po nekoliko sati.

Stranci koji dolaze u Sovjetski Savezgovore da su trgovine uvijek prepune,ali ne znaju da u Moskvi na tisuću i petstotina stanovnika dolazi jedna trgovina.U Europi na dvije stotine i pedesetstanovnika. U neograničenim količinamaMoskovljani mogu kupovati jedinoradio-aparate, televizore i drugetehničke proizvode.

Čudnovata zemlja! Nema cipela, nemakobasica, ali televizij-ske antene moguse vidjeti na svakoj baraci.

Kao i nekada, vlast se brine da strancuništa ne nedostaje.

U hotelima »Inturist« stranac ne stoji urepovima i može dobro jesti, kao kodkuće, ali za dolare, marke i funte.Dražesne gospo-

đice brinu se da strancima ne budedosadno.

U barovima i restoranima pleše se uzjazz muziku do pet sati ujutro. Dok su umoskovskim kućama svjetla već odavnougaše-na, ovdje život tek počinje. Kasniprolaznik tamnim uličicama možesusresti djevojke koje nastoje da jošnešto zarade osim svoje oskudne plaćekoju dobivaju za dnevni posao. Danju suna ulicama Moskve ispružene rukeprosjaka:

- Daj, Hrista radi.

Gotovo četiri mjeseca čekao sam naizlaznu dozvolu. Sva obe-

ćanja o skorom rješenju pokazala su selažnima. Samo zahvaljujući energičnojintervenciji jugoslavenskog ambasadoranapustio sam Moskvu 30. srpnja 1956.

618

Sjedio sam u željezničkom vagonu.Napuštao sam zemlju u kojoj samproveo dvadeset i pet godina svogživota i u kojoj su pokopane iluzije mojemladosti.

Nije mi bilo teško što odlazim iz države

koja mi je ukrala moje najljudskijeosjećaje. Kad sam nakon tri dana stigaona pograničnu stanicu, sjetio sam sekako sam prije dvadeset i pet godinaprešao sovjetsku granicu, mlad i punoduševljenja, očekujući da ulazim usocijalističku zemlju u kojoj će seostvariti moji snovi.

Kao da sam se čudom spasio!

Ponovno postajem slobodan čovjek!

619

POGOVOR

Štajnerova sjećanja na samovoljnohapšenje, suđenje na osnovi lažnih

svjedočenja iznuđenih od drugihuhapšenih žrtava staljinističkog terora,njegove patnje i neprekidni akti teroranad njim ne mogu se čitati ravnodušno.Upravo to što on uglavnom samo nabrajačinjenice i jednostavnim jezikom priča odogađajima pojačava djelovanje knjige.Nikakve maštovite konstrukcije i refleksije ne mogu toliko prodrijeti u dušu isrce čitaoca kao duga serija činjenica idogađaja iz tamnica, istražnihkancelarija ili iz logora.

Svaki čitalac doživjet će knjigu na svojnačin, koji će uvelike ovisiti o njegovuživotnom iskustvu i osobnomsenzibilitetu.

Ipak, ti doživljaji i reakcije na

Štajnerovu tragediju u Sibiru, ali nesamo u Sibiru, mogu se podijeliti u dvijeosnovne kategorije.

Jedni će ovu knjigu doživjeti pretežnokao izraz osobne nesreće i dubokenepravde jednog čovjeka. Oni će sve štose opisuje promatrati sa stajališta žrtvestaljinističkog progona. Drugi će cijelustvar pretežno staviti u konteksthistorijskog zbivanja. Oni će uŠtajnerovu doživljaju, i kroz njega,gledati veliku i opću tragediju jednognaroda i uopće čovječanstva.

Rekli smo »pretežno« jer nije vjerojatnoda bi se bilo koji čitalac mogao oglušitina beskrajne dimenzije zla i patnji, u

čijem okviru strada i sam pripovjedač.Isto je tako malo vjerojatno da bi bilokoji čitalac, orijentiran na analizu općegzbivanja, mogao ostati nedirnutposebnom osobnom tragedijompripovjedača.

Prema tome, ova distinkcija će imatimalo značenja s gledišta samogneposrednog doživljavanja knjige. Onaće dobiti na zna-

čenju samo u procesu refl eksija kojeovaj doživljaj nužno mora izazvati kodsvakog čitaoca.

620

Čak i kada bi netko mogao ono što je

zadesilo Karla Štajnera promatrati kaostrogo osobnu tragediju, ne bi mogaoostati pri tome da je to Štajnerovaprivatna stvar. Uostalom, i Vojni kolegijVrhovnog suda SSSR-a nije tako gledao1956. godine. Odluka o poništenjunepravedno izrečene kazne otprije višeod devetnaest godina nije donesena naosobnu žalbu osuđenoga u normalnomsudskom postupku ispravljanjaindividualnih slučajeva u kojima je sudsvojevremeno pogriješio. Kazna jeponištena u sklopu široke akcije u kojojje vrlo velik broj sličnih kazni poništenna osnovi promjena koje su nastupile upolitičkom životu Sovjetskog Saveza.

Samim time to nije, strogo uzevši,

individualni slučaj, nego je to jedan odslučajeva u vrlo širokoj kategoriji. Osimtoga, sama vrhovna vlast u SovjetskomSavezu ocijenila je općedruštveni ipolitički značaj te kategorije. Tako je ipokrenuta revizija tih procesa, revizijakoju bez te političke promjene ne bimogao nitko izazvati normalnim sudskimpostupcima. Naime, takvih postu-paka iprocedura nije bilo, i sve su kazne bilebesprizivne nakon odbijanja žalbi usamom postupku, što je također vršenoautomatski.

Imajući na umu okolnosti, postaje nužnakategorizacija reagiranja na doživljajeKarla Štajnera. Nije dovoljno, a moglibismo reći da nije ni ljudski moguće,

smetnuti s uma spomenutu analizu širihokvira onoga što se dogodilo. Čak bi isam doživljaj bez toga bio nevjerojatan,lišen realnosti. Tako nam tek stavljanjejedne osobne tragedije u širi društveniokvir omogućuje da je dokraja shvatimoi da osjetimo njezinu težinu, aliistovremeno taj individualni doživljajdaje opipljivu realnost velikoj historij-skoj tragediji koja pogađa cijeločovječanstvo, a ne samo zemlju u kojojse sve to dogodilo.

621

Polazeći upravo od toga da je u ovomslučaju potrebno osvjet-ljavanje baremnekih širih društvenih aspekata, izvršilismo kate-gorizaciju, to jest isticanje toga

da se ovdje, osim osobnog doživljaja,radi i o nečem što prelazi okvireindividue i ulazi u domenu društvenih ipolitičkih problema današnjice. Pokušajopćeg ocje-njivanja individualnetragedije ne bi imao mnogo smisla, jer toje domena posebnog osjećaja ishvaćanja svakog pojedinca. Zato nasovdje interesira upravo ona drugakategorija reagiranja na Štajnerovuknjigu, reagiranja s gledišta društvene ipolitičke pro-blematike.

Pročitavši knjigu do kraja, čovjek osjetiolakšanje kada dođe do fi nala, to jestponištenja svojevremeno izrečene kazne.Autor ne krije svoje oduševljenje i,reklo bi se, spremnost da mnogo, ako ne

i sve, zaboravi. Međutim, on uskorodolazi u dodir s realnošću i uviđa da sesamo uz teško realiziranu podrškutadašnjih najviših političkih faktorauspijeva nastaniti u Moskvi iz koje jebio protupravno odveden u ropstvo prijegotovo dvadeset godina.

Kako je to moguće? Kako to daponištenje osude i utvrđivanje činjeniceda kažnjivog djela nije ni bilo ne značiništa za upravu moskovske milicije, kojai dalje suvereno odlučuje tko može, a tkone može stanovati u Moskvi i donosiodluke pod prijetnjom kazne od tri dopet godina logora. Da nije bilo posebneintervencije iz Centralnog komitetasovjetske partije, Štajner bi bio pred

alternativom da se opet rastane od žene,i izgubi vezu s amba-sadom Jugoslavije,ili da bude vraćen u logor, ali bezizgleda na

»rehabilitaciju«.

Ovaj antiklimaks na samom kraju knjigeiziskuje od čovjeka da se malo dubljezamisli o cijelom društvenom ipolitičkom značenju stanja u kojem jeŠtajner »osuđen«, ali i onoga u kojem je»rehabilitiran«. U ovom kontekstu,međutim, zanima nas prije svega stanje1956. godine, dakle u vrijeme»rehabilitacije«.

622

Počnimo aktom poništenja kazne. Pofaksimilu teksta vidi se da jeupotrijebljena standardna formula o»novim okolnostima«

koje su »naknadno otkrivene«. To jezapravo standardna formula koja se, uzmanje varijante, koristila u cijelomsvijetu. Primjenjuje se onda kad obrana inakon završenog postupka ipravomoćnosti sudske osude uspijedonijeti neke nove dokaze ili utvrdi prijenepoznate okolnosti, što dovodi dorevizije procesa.

Ta formula implicira da u momentusuđenja te okolnosti nisu bile poznate,odnosno da dokazi nisu bili prezentirani,jer se za njih nije znalo, i da je izvorni

postupak tekao u redu, po zakonu i uzstrogo poštovanje sudskog postupka.Naravno, sve to nema nikakve veze saŠtajnerovim slučajem. Nikakvi novidokazi nisu bili podneseni i nikakvenove okolnosti nisu bile potrebne da sedokaže nevinost čovjeka čija krivicanikada nije ni bila dokaza-na nikakvimsredstvima dopuštenima u bilo kojemnormalnom sudu.

Svi elementi iz kojih se mogla utvrditiŠtajnerova nevinost postojali su uvrijeme suđenja i nisu se niti trebali nitimogli naknadno otkriti. Jedino što semoglo naknadno otkriti, ali to se mogloodmah poslije završetka suđenja, jest danije proveden nikakav dokazni postupak,

da nije bilo obrane, pa čak ni optužbe nasamom suđenju. Pri tome je irelevantnojesu li suci u Kolegiju vjerovali ili su ioni znali da su lažne sve konstrukcije naosnovi kojih su donijeli presudu. Naime,oni su morali na raspravu iznijeti ono štoje pripremio NKVD i o tome provestidokazni postupak. Ukratko, osuda jemorala biti poništena i bez daljeganaliziranja lažnih podataka NKVD-a,na osnovi toga što je donesena na načinkoji je suprotan svakom shvaćanjuprava, to jest jednom pravnomlakrdijom.

Zatim, kako je osuda poništena? Osuđeninije bio pozvan na raspravu Kolegija, nakojoj bi, u prisutnosti optužbe i obrane,

623

bili izneseni razlozi poništenja i o tomepovedena rasprava i do-kazivanje. Timebi osuđeni dobio puni uvid u svemakinacije u vezi sa samovoljnomosudom i dobio sudski utvrđenečinjenice kao osnovu za pokretanjepostupka protiv onih koji su svojimkaznenim postupcima skrivili njegovepatnje. Ako bi se ustano-vila krivicadržavnih organa ili samog suda, on bi oddržave imao pravo na naknaduizgubljene zarade i odštetu za fi zičke iduševne patnje tokom gotovo dvadesetgodina.

Štoviše, država bi morala pokrenutipostupak protiv svih onih svojih organa

koji su skrivili lažnu osudu. Zatim bi seto moralo protegnuti na sve one koji suposlije izricanja kazne protuzako-nitopostupali s osuđenim u raznim logorimai zatvorima. Me-

đutim, tajanstveni postupak ukidanjaosude i formula koja je pri tomeupotrijebljena ne ostavljaju nikakvetakve mogućnosti ni državi niosuđenome.

Jednom riječi, samovoljni akt osude naosnovi lažnih dokaza, donesene nasamovoljno provedenom procesu,poništen je isto tako samovoljnim aktomistog organa sudstva. Drugim riječima,iz knjige saznajemo kako je Štajner

protupravno osuđen, što je sve proživiozbog te samovolje i kako je isto takosamovoljno prekinuto njegovobespravno zlostavljanje. To je, naravno,vrlo zabrinjavajuća okolnost i onavjerojatno objašnjava mnogo toga što sei poslije toga događalo u SovjetskomSavezu.

No vratimo se još malo poništavanjukazne Karlu Štajneru.

Vidjeli smo da je formula koja jeprimijenjena poslužila tome da seprikrije nešto što je bitno u cijeloj stvarii da se zadrže u tajnosti sve okolnosti uvezi s poništavanjem osude. Ta lažnostpostaje donekle razumljiva kad uzmemou obzir da se u isto vrijeme radilo o

poništavanju kazni vrlo velikom brojupreživjelih zatvorenika, ali i još većembroju onih koji su u međuvremenuizgubili živote, bilo pogubljenjem, bilozbog muka i zlostavljanja 624

u zatvorima i logorima. Sasvim jerazumljivo da bi bilo vrlo teško provestitoliki broj rasprava radi poništenjaosuda, a onda i od-

štetnih zahtjeva.

Uostalom, to ne bi bilo ni potrebno.Umjesto tradicionalne formule oponištenju, moglo se konstatirati da jeosuda donesena na protupravan način ina osnovi lažnih dokaza. Time bi državapreuzela odgovornost i ona bi mogla

odrediti paušalne odštete onima koji sunepravedno stradali ili obiteljima onihkoji su poginuli, bilo u obliku penzija ijednokratne odštetne svote ili na nekidrugi način.

To bi pojednostavnilo postupke, ali biiziskivalo da se stave pred sud i kaznesvi sudionici u makinacijama okoprvobitnih procesa i kasnijih progona ulogorima i zatvorima. Međutim, čini seda to nije dolazilo u obzir. Naime,puštanje određenog broja logoraša iliprognanika bilo je odlučeno kaosvrsishodna politič-

ka mjera, ali ne i u namjeri da seraščiste relevantne okolnosti aodgovorni pozovu na red.

Najjasnije tu okolnost pokazuje poznatitajni referat Nikite SergejevičaHruščova na XX kongresu KPSS 1956.godine. To je jedino mjesto na kojem suizneseni podaci o progonima i protu-pravnom proganjanju velikog brojaljudi, prije svega članova partije. Tajgovor nikada nije objavljen uSovjetskom Savezu, iako je njegov tekst,nesumnjivo autentičan, poznat širomsvijeta, pa i u nas. Čitanje tog referatabilo je potrebno u danom momentuborbe protiv staljinista u KPSS i on jeimao efekt na samom kongresu.Međutim, on nije mogao odigrati uloguprekretnice u političkom životu zemlje,jer nikada nije postao javni politički akt.

Značenje 1956. godine time jeograničeno, kako u pogledu efekta napolitički život Sovjetskog Saveza, tako iu pogledu efekta na nevino osuđene. Oviposljednji jednostavno su pušteni iz 625

zatvora, logora ili progonstva, odnosnorehabilitirani poslije smrti, a da to nijeimalo nikakve dalje posljedice. Vidimoda onima koji se nisu mogli probiti krozlabirinte i čuvare ulaza u zgradama CKpartije nije bio omogućen nastavakživota u Moskvi.

Nema sumnje da je osnovni motivtakvog kursa bila briga da se izbjegnepriznavanje, misli se na javno i službenopriznavanje, sve veličine zločina koji supočinjeni u eri staljinizma. Želio se

sačuvati mit o tome da je partija»nepogrešiva«. Jedino što je mo-gućejest da pojedinci, i to ne na najvišemvrhu, učine nešto prljavo i da onda»obmanu« partiju i njezine pale vođe.Ostajući na toj poziciji, nije preostaloništa nego da se inscenira nova sudskalakrdija o tobože »novim« podacima ida se izbjegne da stvarni krivciodgovaraju za svoje zločine.

Istovremeno je taj postupak omogućio dase i mjere rehabilitacije svedu nanajmanju mjeru koja bi još mogla nekakozadovoljiti političke potrebe danoghistorijskog trenutka. U Štajnerovojknjizi vidjeli smo kako su bili jednako ipaušalno kažnjavani i stvarni hitlerovski

zločinci usporedo s bespomoćnimgrađanima okupiranih područja, ratnimzarobljenicima i drugima koji su imaliviše prava na suosjećanje za patnje negoda dobiju dvadeset pet godina katorge.To više što to i nije dvadeset pet godina,nego doživotno.

Historijska godina 1956. nije bilamarkirana samo rehabilita-cijamamnogih osuđenih komunista uSovjetskom Savezu, nego je to takođerbila godina poznata po međunarodnomzbivanju, a posebno u vezi saSovjetskim Savezom. Te su godine»rehabilitirani« i odnosi KPSS saSavezom komunista Jugoslavije, poslijenormalizacije međudržavnih odnosa čija

je kulminacija bio posjet Hruščova iBulganjina Jugoslaviji.

Podsjetimo odmah na to da je na prvomkoraku na našem tlu Hruščov objavionašem narodu i svijetu da su Berija iAvakumov 626

obmanuli Staljina i da je tako došlo doneželjenog razvoja odnosa premaJugoslaviji. Isti postupak kao i u slučajuponištenja sud-skih osuda nevinoosuđenima. Vrhovni vođa i, posebnopartija, kao neko apstraktno božanstvo,nepogrešivi su. Ako nastane pogreška,onda je to samo privremeni uspjehobmanjivanja pojedinih zlih duhova.

Doduše, prema Hruščovljevu tajnom

govoru na XX kongresu, ali i govorimana XXII kongresu, Staljin je ipak biokriv. Prve vrlo široke optužbe, na prvomod ta dva kongresa, međutim, ostaju»tajne«, to jest nitko se u SovjetskomSavezu ne može na njih pozvati. Samreferat se ne negira, ali o tekstu se kažeda je to tekst »koji se pripisujeHruščovu« i da, prema tome, ništa što unjemu stoji ne može imati nikakvuvrijednost u političkoj ilihistoriografskoj raspravi.

Ono što je preostalo od Staljinovekrivice za službenu »histo-riju« i»političku raspravu« jest kult ličnosti ineka pretjerivanja, kao što je bio procesprotiv liječnika, o čemu i Štajner piše u

svojoj knjizi. Sve su to bila »skretanja«potkraj života, svakako poslije drugogasvjetskog rata. To je ujedno najdaljedokle je otiš-

la samokritičnost u Sovjetskom Savezu.Priznaju se, eto, pojedine pogreške isamog vođe, ali su to samo pojedinačnepogreške, bez značenja za opću liniju itrajnu orijentaciju u unutrašnjem životuili u međunarodnim odnosima.

Nasuprot takvom zabašurivanjuosnovnih crta staljinizma, isticale su sekao zlonamjerne i antisovjetske sveanalize staljinizma koje su se osnivalena objavljenim činjenicama i koje subile usmjerene na stanje u samomdruštvu, a ne ograničene na osobne

»slabosti« inače »zaslužnog« i»genijalnog« vođe. Tako se htjeloSovjetski Savez i njegovu partijuzaštititi od bilo kakve kritike, ukazujućina njihove postupke u bilo kojoj domeni.

627

Podsjetimo se u vezi s tim na zloglasnerezolucije takozvanog Informbiroa upogledu Jugoslavije. Postojale su dvijerezolucije. Prva je objavljena ljeti 1948.godine, poslije tri mjeseca oštreprepirke. Druga je objavljena sljedećegodine, pošto se pokazalo da je ofenzivaprotiv naše zemlje propala i da u njoj nepostoje nikakve »zdrave snage«sposobne da se prodaju, odnosno da

svoju zemlju prodaju za određenasatrapska mjesta u pokorenoj domovini.Odnosno da je broj onih koji su bilispremni na izdaju tako neznatan dazapravo nije značio ništa.

Rezolucije su prema tome i koncipirane.Prva je temeljit po-kušaj da se iskrivistanje u Jugoslaviji i da se ona optuži zasva zlo-djela pod Titovim vodstvom,počevši od »trockizma« do stavljanja uslužbu »američkih imperijalista«,»restauracije kapitalizma«

do stavljanja na čelo »antisovjetizma«, itako dalje. Jednom riječi, tu je sabranosve što su Staljin i njegovi pisari uspjeliizmisliti o

»izdaji socijalizma« u Jugoslaviji. Ta jerezolucija bila tako svestra-na i»temeljita« s obzirom na to da je bilapredviđena kao najteža artiljerija uslamanju otpora u našoj zemlji,odvajanju Saveza komunista od naroda iizolaciji vodećih komunista u zemlji.

U drugoj antijugoslavenskoj rezolucijitog istog nazovi Biroa, naglašavamo tozato što su rezolucije ustvari zapravopisane u Kremlju, a ne u bilo kakvoj»informacionoj« kancelariji, dakle u tojdrugoj rezoluciji neke se stvariponavljaju, a sve je »začinjeno«

najordinarnijim invektivima, kao što su»krvnici«, »izdajnici«,

»banditi«, i tako dalje. Takav je tonodgovarao nemoćnom bijesu poslijeporaza ofenzive na nezavisnost našezemlje, iako ni prva rezolucija nijepisana jezikom uobičajenim međuuljudnim ljudima.

Sve ovo iznosimo zato što je historijske1956. godine Hruščov priznaopogrešnost druge rezolucije, koja jeformalno opozvana.

No to nije učinjeno s prvomrezolucijom. To pak znači da je 628

cijela »rehabilitacija« u međunarodnimodnosima tekla po istom predlošku kao ione u unutrašnjim odnosima. Svestaljinističke klevete ostale su historijski

»točne«, ali su obustavljene mjere kojesu na osnovi njih pokrenute.

Iz Titovih sjećanja saznali smo i to da je1956. godine Hru-

ščov svakako htio da se Tito sastane smađarskim staljinistom Rakosijem, kojije zbačen s vlasti nešto kasnije tegodine. Tito je to odbio i istakao da jeRakosi potpisao prvu rezolucijuInformbiroa. To je bio glavni argumentprotiv sastanka s njim. Hruščov je na tojezuitski odgovorio da je Rakosi imaopravo što je to učinio jer je timepokazao svoju odanost SovjetskomSavezu i socijalizmu. Na pitanje znači lito da je on, Tito, pogriješio što seodupro toj rezoluciji i znači li to da se

Hruščov s njom i danas slaže, odgovorje bio da je i Tito bio u pravu. Hruščovje tom prilikom privatno priznao da jerezolucija bila pogrešna, ostajući pritome da je Rakosijeva dužnost ipak bilada sluša, bez obzira na sadržajrezolucije.

Naravno, u tom svjetlu zbivaju se i drugiveliki događaji, kao što je sovjetskaintervencija u Mađarskoj i neuspjelipokušaj in-tervencije u Poljskoj. Sve seto događa one 1956. godine kad jeŠtajner primio odluku suda o poništenjukazne i odluku tužilaš-

tva, MVD-a i KGB-a o prestankuprogonstva.

U konkretnom, Štajnerovu slučaju kaznaje poništena, progonstvo obustavljeno, akontinuitet i »nepogrešivost« u osnovnimpitanjima sačuvani su. Isto tako, uodnosima s Jugoslavijom odnosi su opetnormalizirani, ali je ostao kontinuitet iosnovna

»nepogrešivost« u ocjenama SovjetskogSaveza. Po narodnoj izreci, to bi bilokao: vuk je sit, a ovce su na broju.

Ipak, stvar nije tako jednostavna i nijebez značenja za buduć-

nost. Ne smijemo zaboraviti da je uŠtajnerovu slučaju, o čemu 629

svjedoči i pojava ove knjige, presudno

bilo to što njemu, zapravo, nije biopotreban trajni boravak u Moskvi, kojije dobio samo na posebnu protekcijudruga iz Centralnog komiteta. Njegovslučaj riješen je odlaskom iz SovjetskogSaveza u Jugoslaviju, o čemu čitamosamo nekoliko zapažanja, ali vrloimpresivnih, na samom kraju knjige.

O širem značenju Štajnerova slučaja nesmijemo suditi po sasvim slučajnojdobroj sreći našeg autora. Njegovizlazak iz Sovjetskog Saveza bio jeuvelike uvjetovan trenutnim stanjem uodnosima SSSR-a prema našoj zemlji.Osim toga, svi oni koji su bili sovjetskidržavljani i nisu se imali kamo sklonitiostali su i dalje u toj zemlji, pa je stoga

bitna ocjena onoga što se dogodilo snjima, ali je to značajno i za sav ostalisvijet i sasvim sigurno nije samoteoretskog ili apstraktnog interesa.Napokon, radi se o nekim osnovnimpitanjima koja se tiču socijalizma kaosvjetskog procesa.

Riječ je ovdje o ekstremnom slučajusamovolje u odnosu države premagrađaninu. Uobičajenim jezikom našegvremena to se zove pitanje pravačovjeka, štoviše, ovdje je riječ o najele-mentarnijem pravu čovjeka. Nekada suse pitanja iz te kategorije tretirala kaopitanja koja pripadaju u domaćujurisdikciju. Time su ona bila izuzeta izdomene međunarodnih odnosa. Drukčije

rečeno, odnosi između države i njezinihgrađana nisu se ticali nikoga izvan tezemlje.

Poslije drugoga svjetskog rata, posebnomasovnog istrebljiva-nja naroda,genocida, koje je najmasovnijeprimijenjeno na Židove, taj stav jepromijenjen. Odnosi države premanjezinim građanima, odnosno pravačovjeka, uneseni su u PoveljuUjedinjenih naroda kao jedna od osnovaodržavanja svjetskog mira. Suđenjekrivcima za genocid ušlo je u okvirmeđunarodne jurisdikcije i u pogledukažnjavanja ratnih zločinaca, ali i kaoobaveza pojedinih 630

država. Bez ikakvih zastarjevanja, osude

takvim krivcima izriču se i danas, očemu svjedoči završetak procesaistrebljivačima iz Majdaneka ljeti 1981.godine u SR Njemačkoj.

To, naravno, ne znači da bi trebalobrzopleto i na osnovi bilo kakvihpolitičkih kombinacija potezati nameđunarodnim foru-mima svako pitanjekršenja tih prava. No isto tako ne bitrebalo da pozivanje na suverena pravabude »alibi za kršenje prava čovjeka«,kao što je istakao jugoslavenski šefdelegacije na konferenciji o provođenjuodluka iz Helsinkija u Beogradu 1978.godine.

Ovdje je ovaj aspekt tog problema

spomenut samo zato da bi se pokazalokako širi društveni i politički okvirŠtajnerova stra-danja u sovjetskimlogorima i zatvorima ima nesumnjivosvoje svjetske dimenzije. Odnosno, topokazuje da te svjetske dimenzijepostoje i bez obzira na efekt koji takvislučajevi imaju na razvoj socijalizma usvijetu. No taj posebni aspekt ipakzaslužuje posebnu pažnju i preko njegase ne može prijeći. Njegovo osvjet-ljavanje iziskuje nešto širi prilaz odrazmatranja metoda i načina ponašanja ukonkretnom slučaju, kao što je to biloovdje učinjeno. Zato prethodno trebapostaviti i pitanje zašto. To pitanjepostavlja i Štajner u svom tekstu,opisujući svoje doživljaje.

Ne samo Štajner, kao što saznajemo iznjegove knjige, nego i drugi logoraši,posebno komunisti, postavljaju pitanjezašto se sve to zbiva. U vezi s tomdiskusijom, čitamo da je u logorimapokrenuto i pitanje da li je držanje višeod dvadeset milijuna ljudi u logorimarentabilno. Po logoraškoj računici, a onanije bez osnove, taj pothvat jerentabilan, čak se tvrdi da je jedinirentabilan pothvat većih razmjera utadašnjoj sovjetskoj ekonomiji.

Ta računica nije bez osnove i njezini suglavni elementi dani: opsežnaprodukcija, uključujući sirovine imaterijal za izvoz, uz minimalnetroškove, s obzirom na

najbeskrupulozniju eksploa-631

taciju radne snage logoraša. Štoviše, taeksploatacija ide dalje od normalneeksploatacije, jer radna snaga u velikombroju propada od premorenosti, slabeprehrane, teških uvjeta i slabezdravstvene zaštite na radu, kao i zbogučestalih nesreća na radu. Cijelimaterijal Štajnerove knjige mogao biposlužiti kao ilustracija te teze.

Međutim, postavlja se i drugo pitanje.Ono glasi: da li je re-lativna rentabilnostu okviru jedne ekonomije ujedno i dokazistinske rentabilnosti u svjetskommjerilu? Naime, cijena je terentabilnosti nesmiljeno rasipanje radnesnage, uključujući i njezino uništavanje.

To pak, bez obzira na humanističkogledište, nije ni ekonomski rentabilno.

Ekonomski gledano, akcent nije toliko nastupnju eksploatacije koliko na niskojproduktivnosti rada, zbog korištenja naj-primitivnijih sredstava. Efekt se nastojipovećati samo intenzifi -

kacijom rada, ali i to jekontraproduktivno. Sve veće naprezanje,u najtežim uvjetima i uz slabu prehranu,smanjuje radnu sposobnost i norme serijetko ispunjavaju, iako su zapravoniske za postojeći stupanj razvijenosti uindustrijskim zemljama. Drugimriječima, i niske norme postajunedostižne danim metodama i uz

logoraški tretman radne snage.

Promatrajući zbivanja u logorima s togaspekta, ne smijemo ni na trenutaksmetnuti s uma neljudski karakter tihodnosa i patnje logoraša, koje se ne bimogle opravdati ni da su zaista krivi zadjela koja im se pripisuju i čak ako seprihvati drakonska visina kazni. No sveto postaje još mnogo strašnije kad jeriječ o nevinim ljudima ili kada se,makar ograničene, privilegije dajunesumnjivim kriminalcima u usporedbi snevino osuđenima.

Vratimo se ipak drugoj strani medalje, tojest ekonomskom razmatranju. Cijeđenjeekonomskih randmana na tako primitivannačin u tako velikim dimenzijama, kao

što smo razabrali iz tajnog izvještajaHruščova i drugih svjedočanstava, moraunaza-632

diti opću rentabilnost cijele ekonomijedane zemlje. Zapravo, i samo korištenjeradne snage na taj je način izrazprimitivnosti te ekonomije.

Svemu ovome, naravno, nije cilj daopovrgne računicu Štajnera i drugihlogoraša da su logori u danim uvjetimabili rentabilni. Zapravo se rentabilnostcijeloga privrednog aparata istovremenosmanjivala oduzimanjem kvalifi ciraneradne snage. Samo velikimsmanjivanjem rentabilnosti cijelogaprivrednog aparata moglo se popuniti

sve logore i učiniti ih rentabilnima.Time je ujedno smanjena baza zastjecanje dohotka na radu, pa je zbogtoga izvanlogorska privreda padala jošniže u rentabilnosti. Zapravo jedovedena do tog stupnja demoralizacijeda se prema njoj primjenjivao sve oštrijirežim represija i osuđivanja na logorzbog štetočinstva.

Smanjenje dohotka i povećani pritiscidoveli su pak do rezultata koje, uminijaturi, Štajner prikazuje u kolhozu uzJenisej, gdje je zajedno s drugimprognanicima morao odraditi dva tjedna.To je možda najuvjerljiviji primjer kakorad logoraša ili prognanika može bitirentabilniji od rada »slobodnih«

radnika.

To se događa, naravno, na osnovitotalnog pada radne aktivnosti i zaradetih kolhoznika.

Prema tome, rentabilnost logoraškograda mogla je imati ulogu u održavanjumasovnih logora samo pošto je već biozadan težak udarac rentabilnostinormalne ekonomske djelatnosti, to jestkad je Staljin već bio zadaonajpogubnije udarce društvenimodnosima u Sovjetskom Savezu. Početakpopunjavanja logora motiviran je, nemasumnje, neprivrednim razlozima. S jednestrane radilo se o istrebljenju iprogonstvu iz javnog života svih onihkoji su se mogli i htjeli protiviti

staljinističkoj tiraniji, ali i onih koji sumorali biti žrtvovani zato što nisu biliostvareni ne-ostvarivi zadaci prvihpetogodišnjih planova.

633

Drugim riječima, kad je politički terorpopunio logore i kad je, istovremeno,nerazumna politika počela ugrožavatiekonomsku ravnotežu i opstanak, logorisu pretvarani u mjesta gdje se, makar uzcijenu još većeg snižavanja općerentabilnosti, spašavala upropaštenaprivreda zemlje.

Razmotrivši neka pitanja u vezi smetodama i motivima logorskih strahotau Sovjetskom Savezu, moramo se

osvrnuti i na ulogu tog razvoja nasocijalistički pokret u svijetu. To jepotrebno i zato što desničari i protivnicisocijalizma sistematski pokušavajudokazati da je Sovjetski Savez pokazao idokazao nerealnost i nemogućnostsocijalizma. Štoviše, prilično se velikbroj ljudi, na osnovi sličnih doživljajaili na osnovi iskustava drugih, definitivno okrenuo od socijalizma, i postalisu njegovi protivnici. Štajner, kao štoznamo, ne pripada među te ljude. On jebio jedan od mnogih koji su u logorimapotkraj Staljinove ere oživljavali svojuvjeru u socijalizam pravilno čitajućisovjetsku verziju o napadu naJugoslaviju 1948. godine. Oni su iz togazaključili da nije iz-gubljena nada u

razvoj socijalizma koji će odgovaratitežnjama socijalista s početka radničkogpokreta.

Time se hoće kazati da se u slučajuSovjetskog Saveza radi samo o jednom,na žalost ne usamljenom, slučajudeformacije socijalizma ili, da kažemootvoreno, pogrešnom prikazivanju onogašto socijalizam treba da znači i što onzaista znači za milijune ljudi širomsvijeta. No, ako je tako, trebalo biustanoviti što se to dogodilo i što jeuzrokovalo takav razvoj.

Ovaj kratki osvrt na knjigu KarlaŠtajnera nije mjesto na kojem bi se otome moglo iscrpno raspravljati. Sasvimukratko može se ipak kazati da je izvorni

grijeh učinjen onda kad je stvorenavisoka koncentracija moći poslijerevolucije. Svaki dalji korak u tompravcu sve je više učvršćivaoapsolutnost moći i samim timeobespravljivao građane novesocijalističke države.

634

Pokazala se pogubnost vjere u to da,nakon preuzimanja sve vlasti od srušenihklasa, nova vlast neće razvijati svojusvemoć, nego će, tako reći po silihistorijskih zakona, tu vlast postepenorastvarati i samim time predavati u rukeradnih ljudi. Koncentrirana vlast jekoncentrirana vlast u rukama malog

broja ljudi bez obzira na to koji suprvobitni ideali te ljude naveli na to dase bore za vlast. Prisvojivši je, onipostepeno tu vlast učvršćuju i proširuju.Sovjetski Savez je pokazao dokle tomože ići. Štajner nam to zorno prikazujeu svojoj knjizi. Taj put premaapsolutiza-ciji države i državne vlasti upočetku je olakšan jer više nijepostojala nikakva društvena snaga da setome odupre, kao što postoji ukapitalističkim državama. Kasnije je topraktički onemogućeno masovnimrepresijama, kao što to možemo utvrditiiz onoga što je doživio i vidio Štajner.

Nije važno hoćemo li mi sada taj razvojnazvati etatizacijom a stanje koje je

nastalo etatističkim socijalizmom ili,kraće, staljinizmom, ili bilo kakodrukčije. Pouka ostaje. No, po istojlogici, čovjek treba da se zapita da li jeteoretski osnovano govoriti oetatističkom socijalizmu kad je sampojam socijalizma i historijski i udanašnjem kontekstu zapravo simbolborbe protiv vlasti čovjeka nadčovjekom, pa prema tome i državnevlasti, kao kon-centracije moći, kad je, ustvari, potreban centar za organiziranjesamoupravnih djelatnosti društva.

Naravno, postavlja se i pitanje treba liuopće govoriti i o sa-moupravnomsocijalizmu kad je samoupravljanje, naovaj ili onaj način, sama bit pojma

socijalizam, strane riječi koja bi semogla prevesti kao podruštvljenje.

Najzad, govoreći o staljinizmu, a to jezapravo tema ove knjige, treba na osnovisvega što je rečeno izvesti da je njegovaneminov-na crta neljudskost, ali to munije bit. Bit je u koncentraciji moći ionemogućavanju radnim ljudima, to jestnarodu, da ostvare 635

svoje socijalističke težnje i ciljeve:osloboditi čovjeka vlasti, sa-

čuvavši samo jednu domenu vlasti, a toje vlast nad stvarima u interesu čovjeka.U tom svjetlu postaje sekundarno ima linegdje više ili nešto manje represije iterora, jer bitno nije količina ne-

ljudskosti, nego sama neljudskost, nekoličina nepravde, nego sama nepravda.Što se pak slobode tiče, ona nemakvantitete, nje ima ili nema, kao što jeutvrdio i Štajner tokom svojih 7000 danau Sibiru.

Leo Mates

636

BILJEŠKA O PISCU

Karlo Štajner, po narodnostiAustrijanac, rođen je u Beču 15.1.1902.Od mladih dana postaje članomKomunističke omladine Austrije, akasnije je izabran za člana Centralnogkomiteta Komunističke omladine

Austrije. Nakon zabrane KP Jugoslavijei KO Jugoslavije šalju ga kaopredstavnika Komunističke omladinskeinternacionale u Jugoslaviju da pomogneorganiziranje ilegalne KO Jugoslavije. UZagreb stiže 3.1.1922. godine gdjedjeluje do 1931. Budući da policijaotkriva ilegalnu štampariju kojom jerukovodio Karlo Štajner, bio jeprimoran pobjeći u Austriju. Otuda gaOrganizacioni sekretar KPJ Mavrakšalje na rad u Pariz među jugoslavenskeemigrante. Nakon godinu dana hapsi gafrancuska policija i protjeruje kaonepoželjnog stranca.

Vraća se ponovo u Beč, organizirailegalnu štampariju za snab-dijevanje

literaturom ilegalnih komunističkihpartija balkanskih zemalja, ponovo gahapse i izgone iz Austrije, budući da jeza vrijeme svog boravka u Jugoslavijipostao jugoslavenskim dr-

žavljaninom. Predstavnik Komunističkeinternacionale Georgi Dimitrov šalje gau Njemačku sa zadatkom da snekolicinom pripremi KP Njemačku zailegalnost jer se očekivao dolazakHitlera na vlast. Godine 1932. K.Štajner odlazi u Sovjetski Savez gdjepočinje raditi kao direktor izdavačko-štamparskog poduzeća Komunističkeinternacionale u Moskvi i to do4.11.1936, kada ga hapsi NKVD.Narednih dvadeset godina boravi u

zatvorima i logorima zapolarnog krugaSovjetskog Saveza, o čemu najpotre-snije govore stranice ove knjige.

Godine 1956, nakon normalizacijeodnosa između Sovjetskog Saveza iJugoslavije, Vrhovni sud SSSR-aobnavlja proces 637

i utvrđuje da je prvo suđenje K. Štajnerubilo fi ktivno i da nisu postojali razloziza hapšenje i osudu, te je takooslobođen, rehabilitiran, pa se vraća uJugoslaviju.

Od tada živi i boravi u Zagrebu.

Karlo Štajner dobio je 1972. godinenagradu »Ivan Goran Ko-vačić« koja se

dodjeljuje za najbolju knjigu godine.

638

SADRŽAJ

Predgovor...........................................................................3

Autorovo objašnjenje..........................................................5

I. HAPŠENJE, ISTRAGA I RATNISUD

Moskva, 1936.....................................................................7

Lubjanka - glavni štab NKVD-a

.......................................10

Tvrđava Butirka................................................................26

Vojni zatvor Lefortovo......................................................40

Pred vojnim sudom..........................................................46

Put u Sibir u etapama.......................................................48

Sada sam ovdje!................................................................57

U etapnom zatvoru Vladimir............................................60

II. U TAMNICAMA NASOLOVJETSKIM OTOCIMA

Kremlj..............................................................................69

Na otokuMuksulma.........................................................72

Smrt Stanka Dragića.........................................................85

Strijeljanje kaluđerica........................................................88

Evakuacija sa Solovjetskih otoka.......................................94

III. NA DALEKOM SJEVERU

Poštuj oca i majku..........................................................102

Kako smo gradili željezničku prugu................................104

Kako smo gradili Norilsk................................................113

Smrt Rudolfa Ondračeka................................................117

639

Tragedija logora Gornaja Šora.........................................123

Mađarski advokat Keroši................................................125

Sudbina Schutzbundlera.................................................127

Svi đavoli ovog svijeta.....................................................129

Sudbina španjolskih boraca.............................................131

Kazneni logor Kolargon..................................................133

Provokatori.....................................................................137

Upoznao sam sestru Henrika Jagode...............................139

Poslije pakta Hitler-Staljin

..............................................142

Logorska epizoda rusko-fi nskog rata...............................145

IV. NJEMAČKO-RUSKI RAT ŽIVOT U

NEIZVJESNOSTI

U norilskoj tamnici NKVD-a.........................................149

U Centralnoj bolnici......................................................160

Ponovno u zatvoru..........................................................169

Pokušaj ustanka

..............................................................174

Istraga se nastavlja...........................................................179

Božić 1941.....................................................................181

Kolja priča kako se organizira kolhoz..............................184

Strijeljanja na tekućoj vrpci.............................................191

Od majčice Volge na sijedi Jenisej...................................205

Smrt generala Brodisa.....................................................212

U logoru s pooštrenim režimom.....................................223

Ponovno u Centralnoj bolnici.........................................228

Životinja Panov..............................................................236

Osuđen na smrt..............................................................264

640

V. U IX LOGORSKOM ODJELJENJU

Vječno zaleđena zemlja...................................................282

Ljubav u logoru..............................................................292

Pred logorskim sudom....................................................296

Država koje nema na zemljopisnoj karti..........................302

Bio sam željezničar..........................................................311

Maloljetni zločinci..........................................................314

Kuhar protiv svoje volje..................................................316

Postao sam skretničar

......................................................324

VI. UDUDINKI

Kako je prijala votka.......................................................331

U luci Dudinka..............................................................338

Prvi i jedini štrajk u logoru.............................................343

Prvo pismo moje žene nakon pet godina.........................345

VII. PONOVNO U NORILSKU

U VI logorskom odjelu

...................................................350

»Gostoljubivi« samojedi..................................................366

VIII. POSLIJE REZOLUCIJEKOMINFORMA

Ne!.................................................................................374

Saslušanje.......................................................................378

Odlazak iz Norilska........................................................388

Na brodu »Josif Staljin«..................................................393

U Krasnojarsku...............................................................397

Francois Petit i drugi.......................................................402

»Stolipin vagoni«............................................................410

Irkutsk - grad na dalekom istoku....................................413

641

IX. U ALEKSANDROVSKOMCENTRALU

U historijskom kazematu................................................419

Potrebe za ženom nećeš imati..........................................423

Krumpir spašava život.....................................................435

Praščaj, Aleksandrovski central........................................439

X. MEĐU RATNIM ZLOČINCIMA

Etapna stanica Tajšet.......................................................443

Američki špijuni.............................................................453

Prvi paket od moje žene..................................................465

Pustolov Karl Kapp.........................................................476

U prašumi......................................................................491

U »karceru«....................................................................507

Treći put u istražnom zatvoru.........................................515

Pustolovine Raueckera i njegove žene..............................524

Tajne organizacije u logoru 048......................................531

Sekta baptista u prašumi

.................................................537

Grupa majora Schullera..................................................543

Istrebljenje Židova..........................................................546

Staljinova smrt................................................................551

Posljednji dan u logoru...................................................556

Kako vam se sviđa sloboda?............................................561

Moj prijatelj se ženi........................................................563

XI. U PROGONSTVU

Među bogaljima.............................................................566

Ust-Kem.........................................................................570

U Jenisejsku....................................................................573

642

U Maklakovu.................................................................578

U sibirskom kolhozu......................................................585

Kako je umro Georg Bilecki...........................................590

Borba za vlast poslije Staljinove smrti..............................592

»Doveo sam vašu ženu«...................................................595

Ideja jednog luđaka.........................................................598

Posljednji mjeseci u progonstvu......................................599

Berija..............................................................................604

Put u slobodu

.................................................................609

Moskva 1956..................................................................616

Pogovor..........................................................................620

Bilješka o piscu...............................................................639

643