81851193 Privredno Poslovno Pravo Skripta

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRIVREDNO (POSLOVNO) PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

PRIVREDNO (POSLOVNO) PRAVO

1. OSNOVNI POJMOVI O PRAVU TEORIJSKI PRAVNI POJMOVI

Pojmovi države i prava

Pojam države. U širem značenju, država je pravom ureĎena organizacija vladajuće klase koja

monopolom fizičke prinude podvrgava svojoj suverenoj vlasti stanovništvo na odreĎenoj teritoriji. Elementi tako definirane države su teritorija, stanovništvo i postojanje suverene javne vlasti.

U užem značenju, pod pojmom države se podrazumijeva državna organizacija ili državni aparat.

Državni organ je dio te organizacije.

Pojam prava. U najširem značenju, pojam prava obuhvata pravni sistem. To je sistematizirani skup

pravila ponašanja čije neostvarivanje u društvenim odnosima sankcionira posebna organizacija sa monopolom fizičke prinude (objektivno pravo).

Subjektivno pravo je na objektivnom pravu zasnovano ovlaštenje jednog subjekta da se ponaša na odreĎeni način ili da odreĎeno ponašanje zahtijeva od drugih subjekata.

Pravna norma

Pravnu normu čine dispozicija i sankcija, tj. pravilo o ponašanju i pravilo o kazni ako se

primarno nareĎenje ne izvrši.

Dispozicija je dio pravne norme koji sadrži primarno pravilo ponašanja. Njome se nareĎuje

šta treba činiti u datoj situaciji.

Sankcija je pojam kojim se prvenstveno označava dio norme koji sadrži posljedicu za onoga

ko je prekršio dispoziciju. Mogu se podijeliti prema deliktima za koje se primjenjuju. Za

krivične delikte sankcija je kazna koja se sastoji u oduzimanju nekog dobra kao što su čast,

sloboda, imovina ili život. Za graĎanskopravne delikte sankcija je naknada štete. Za

administrativne prekršaje sankcija je administrativna mjera (kazna) slična krivičnoj sankciji,

ali u znatno blažem obliku. Za disciplinske prekršaje sankcije su disciplinske mjere.

Dispozicija i sankcija imaju hipotezu. Hipoteza dispozicije odreĎuje faktičku situaciju koja se

treba desiti, pa da nastane obaveza ponašanja po pravnoj normi. Npr: “ko ima imovine, dužan

je plaćati porez” – hipoteza je “ko ima imovine”. Hipoteza sankcije je opis radnje koja

predstavlja prekršaj dispozicije. Nepostupanje po dispoziciji naziva se prekršaj ili delikt. Vrste. U zavisnosti od kriterija koji se uzima u razmatranje, postoji više vrsta pravnih normi:

Prema tome da li se norma odnosi na neodreĎen broj slučajeva ili regulira konkretan pravni odnos, norme se dijele na opće i pojedinačne.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prema tome u koju granu spadaju – ustavne, upravne, graĎanskopravne, krivičnopravne itd.

Materijalnopravne norme regulišu sam odnos meĎu ljudima u društvu, dok procesnopravne norme

odreĎuju način ostvarenja materijalnih normi - organizaciju i način postupanja državnih organa i

drugih relevantnih subjekata.

Po stepenu odreĎenosti dispozicije norme se dijele na kogentne, alternativne, dispozitivne i

diskrecione. Dispozicijama kogentnih normi fiksno je nareĎeno odreĎeno ponašanje subjekta.

Alternativne norme sadrže 2 ili više pravila ponašanja, od kojih adresat može izabrati jedno. Dispozitivne norme sadrže pravilo ponašanja, ali se primjenjuju supsidijarno, u slučaju da adresati nisu

svoj odnos riješili na drugačiji način. Diskrecione norme sadrže ovlaštenja državnom organu da sam

postupi onako kako smatra najcjelishodnijim u odreĎenim okolnostima.

Sistem prava

Pojam. Sistem prava je jedinstvena i skladna cjelina nastala hijerarhijskim povezivanjem svih važećih pravnih normi i njihovim udruživanjem u odreĎene srodne grupe.

Elementi sistema prava su:

1. Pravna norma je osnovni element pravnog sistema.

2. Pravna ustanova ili institut je zajednički naziv za skup pravnih normi koje regulišu jedan pravni odnos (npr.institut ugovora).

3. Grana prava je skup pravnih ustanova koje istim osnovnim metodom regulišu odreĎenu oblast

drutšvenih odnosa (ustavno pravo, upravno, krivično, graĎansko itd).

4. Pravna oblast je grupa srodnih grana prava. Postoji 6 pravnih oblasti, a u nauci je uobičajeno njihovo svrstavanje u 3 velike grupe: (1) materijalno i procesno pravo; (2) javno i privatno pravo i

(3) domaće i meĎunarodno pravo.

Pojam i podjela pravnih akata

Pravni akt je materijalizirani oblik pravne norme. Osnovni sadržaj svakog pravnog akta je odreĎena

individualna ili kolektivna odluka volje. Oblik pravnog akta čine 3 elementa: nadležnost, postupak donošenja i način njegove materijalizacije (najčešće pisana forma).

Pravni akti dijele se na one koji sadrže normu ili normativne elemente, i one koji su usmjereni na ispunjavanje uslova iz neke već postojeće norme. Akti normativnog karaktera su daleko značajniji.

Dijele se na opće i pojedinačne. Opći pravni akti unaprijed i apstraktno regulišu odreĎenu vrstu

pravnih odnosa. Pojedinačni akt najčešće predstavlja konkretizaciju općeg akta, tj. njegovu primjenu na konkretan i već postojeći pravni odnos.

Vrste općih pravnih akata

Ustav je sistem općih akata ili jedan opći akt koji sadrži političke i pravne norme i principe

organiziranja državnopravnog poretka, kao i načela organiziranja najznačajnjih oblasti društvenog

života. Njegovo donošenje u nadležnosti je najviših državnih organa (predstavničko tijelo). Postupak donošenja ustava je duži i komplikovaniji u odnosu na zakonodavni postupak.

Po načinu materijalizacije, ustavi se mogu podijeliti na pisane i nepisane. Pisani ustavi mogu biti kodificirani i nekodificirani, u zavisnosti od toga da li su ustavne norme obuhvaćene jednim

jedinstvenim općim aktom ili ne.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakon je pravni akt donesen od strane zakonodavnog organa o zakonodavnoj proceduri i koji sadrži pravne norme, bilo opće ili pojedinačne.

Podzakonski akti u širem smislu su svi pravni akti niži od zakona, bez obzira na to ko je njihov

donosilac i šta sadrže. U užem smislu, pod podzakonskim aktima podrazumijevaju se samo opći akti državnih organa nižih od skupštine (uredbe, odluke, uputstva).

Akti društvenih organizacija se u pravni poredak usvajaju na 3 načina:

1. Pravno iniciranje – odreĎivanje unaprijed ustavom ili zakonom da su akti koje donosi društvena

organizacija pravni akti;

2. Pravno sankcioniranje – naknadno usvajanje akata društvenih organizacija u pravni poredak;

3. Kombinacija prethodna 2 načina – država propisom odreĎuje da je akt društvene organizacije

pravni akt ako bude potvrĎen od strane ovlaštenog državnog organa.

Običaj je društvena norma koja nastaje kontinuiranim ponavljanjem odreĎenog ponašanja, sve dok se kod subjekata ne formira svijest da je takvo ponašanje obavezno u odreĎenoj situaciji. Da bi običaj

postao izvorom prava, mora ispunjavati 2 uslova:

(1) ne smije biti suprotan postojećim pravnim propisima i načelima, kao ni moralnim principima; (2) mora biti u skladu sa osnovama društvenog ureĎenja.

Sudski akti. U teoriji je nepodijeljeno mišljenje da su odluke ustavnih sudova izvor prava. Pored odluka ustavnog suda, svojstvo izvora prava priznaje se i odlukama najvišeg suda u zemlji, za koje se

smatra da imaju precedentni karakter.

Sudska praksa je pojam pod kojim se podrazumijeva donošenje istih odluka od strane različitih sudova u istim ili bitno sličnim sporovima tokom dužeg vremenskog perioda. Vrlo je značajna za

jednoobrazno tumačenje zakona i s tim u vezi pravnu sigurnost.

Ugovor je saglasno očitovanje volje dviju ili više strana kojim se zasniva, ukida ili mijenja neki pravni

odnos. U teoriji prava načelno se priznaje da je ugovor koji sadrži opće pravne norme izvor prava. S

druge strane, ugovor koji sadrži samo pojedinačne norme ili pojedinačne dispozicije se uglavnom ne

smatra izvorom.

Vrste pojedinačnih pravnih akata

Podjela. Pojedinačni akt najčešće predstavlja konkretizaciju općeg akta. Može biti potpuni i

nepotpuni, u zavisnosti od toga da li istovremeno sadrži i dispoziciju i sankciju. U praksi su najčešći

nepotpuni pojedinačni akti. Nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže samo dispoziciju su upravni akti i pravni poslovi, a oni koji sadrže samo sankciju su sudske odluke.

Upravni akt je obavezujući akt državnog organa ili organizacije koja vrši javna ovlaštenja, donesen po

posebnom upravnom postupku.

Pravni posao je pojedinačni pravni akt nedržavnog subjekta, stvoren na osnovu ovlaštenja pravnog

poretka i u njegovim okvirima. Nedržavni subjekt je pravni posao stvorio dobrovoljno i takav posao ga načelno i obavezuje na dobrovoljnoj osnovi. Dakle, pravni posao je neimperativan pravni akt.

Izuzetno, odreĎeni jednostrani pravni poslovi mogu imati i imperativan karakater. Tada se kaže da

privatno lice vrši vlast (roditeljsku, starateljsku i sl).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GraĎanskopravni posao je pravni posao u oblasti imovinskih, ekonomskih odnosa. GraĎanskopravni poslovi se mogu podijeliti na graĎanskopravne poslove u užem smislu i poslove poslovnog prava.

Jedni su regulisani normama graĎanskog prava, a drugi normama poslovnog prava.

Sudski akt je akt donesen od strane suda u sudskom postupku. Najvažniji sudski akti su presuda, rješenje i načelan stav.

Pojam i hijerarhija izvora prava

Pod pojmom »izvori prava« podrazumijevaju se društveni faktori koji utiču na stvaranje i primjenu

pravnih normi, kao i činjenice preko kojih se te norme saznaju. Mogu se posmatrati u formalnom i matrerijalnom smislu. U materijalnom smislu, izvori prava su činjenice i faktori koji dovode do

stvaranja i primjene pravnih normi (materijalni izvori). U formalnom smislu, izvori prava su akti

kojima se materijalni izvori pravno uobličavaju.

Hijerarhija formalnih izvora prava uspostavlja se na osnovu načela ustavnosti i zakonitosti.

Ustavnost postoji kad je pravni poredak zasnovan na hijerarhiji i meĎusobnoj usklaĎenosti općih

pravnih akata, uspostavljenih na osnovu ustava koji je istovremeno i osnovni zakon. Načelo zakonitosti je usklaĎenost nižih pravnih akata sa zakonima.

Pravni odnos

Pojam pravnih činjenica i događaja. Pravne (pravno relevantne) činjenice su činjenice i okolnosti za

koje objektivno pravo veže nastanak, promjenu ili prestanak pravnih odnosa. Temeljna podjela

pravnih činjenica je na dogaĎaje i ljudske radnje, u zavisnosti od toga da li nastaju uz učešće ljudske volje.

Pravne fikcije su činjenice čije postojanje objektivno pravo pretpostavlja, mada one u stvarnosti ne postoje. Pobijanje fikcija nije dozvoljeno.

Pravna pretpostavka (prezumpcija) postoji u slučaju kad se neka pravna činjenica ili stanje smatra

dokazanim, mada njeno postojanje nije utvrĎeno.

Pojam pravnog odnosa. Pravni odnosi su oni odnosi koji su regulisani pravnom normom, bez obzira

na to da li su postojali prije donošenja norme, ili su stvoreni samom normom. Pravni odnos se sastoji iz ovlaštenja jednog subjekta i odgovarajuće obaveze drugog subjekta.

Subjektivno pravo se može definisati kao na objektivnom pravu zasnovano ovlaštenje titulara na odreĎeno ponašanje u njegovom interesu. Ono je u krajnjoj liniji obezbijeĎeno zahtjevom prema

nadležnom državnom organu za prinudnim ostvarenjem. Dakle, elementi subjektivnog prava su

ovlaštenje, sopstveni interes titulara i zahtjev ili tužba u materijalnom smislu.

Na osnovu mogućnosti njihovog stavljanja u pravni promet, subjektivna prava se mogu podijeliti na

prenosiva i neprenosiva.

Druga podjela je na apsolutna i relativna subjektivna prava. Apsolutna djeluju prema svima (erga

omnes) i sadrže negativan zahtjev, tj. zahtjev svim ostalim licima da se suzdrže od ponašanja kojim bi

ugrozili to pravo. Primjeri apsolutnih prava su pravo vlasništva, pronalazačko i autorsko pravo, te lična prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Relativna subjektivna prava su ona čije ovlaštenje djeluje samo prema tačno odreĎenom nosiocu

obaveze (inter partes). Najznačajnija grupa relativnih prava su obligaciona prava.

Obaveza je pravna dužnost na izvršenje odreĎene radnje.

Objekat prava je pojam pod kojim se podrazumijeva sve ono na šta su usmjerena ovlaštenja i obaveze. Svaka grana prava posebno utvrĎuje svoje objekte i njihove osobine.

Objekti imovinskog prava mogu biti: 1. stvari – individualne i generičke, pokretne i nepokretne, glavna stvar i pertinencija, proste i zbirne,

potrošne i nepotrošne, zamjenjive i nezamjenjive;

2. ljudske radnje – davanje, činjenje, propuštanje i trpljenje; 3. lična dobra – život, zdravlje, ime, čast, znanje i sl;

4. proizvodi ljudskog duha – tzv.intelektualne tvorevine (autorsko djelo, pronalazak, tehničko

unapreĎenje i »know-how«).

Uticaj vremena na pravne odnose. Vrijeme koje ima uticaj na pravne situacije naziva se rok. Pored

vezivanja za početak i završetak pravnog odnosa, uticaj rokova manifestuje se i u vidu zastarjelosti,

održaja i prekluzije.

Zastarjelost je gubljenje tužbe u materijalnom smislu usljed nevršenja prava u zakonom predviĎenim

rokovima. O zastarnim rokovima sudovi ne vode računa po službenoj dužnosti. Bitno je naglasiti da zastariti mogu samo obligacionopravna potraživanja. Apsolutna prava ne zastarijevaju.

Prekluzija je potpuni prestanak prava usljed neizvršenja ovlaštenja u propisanom roku. Dakle, prestaje

i samo pravo i zahtjev za njegovim prinudnim ostvarenjem, za razliku od zastare, gdje pravo samo po sebi ostaje, a prestaje samo zahtjev za prinudnim ostvarenjem prava. O prekluziji, odnosno isteku

prekluzivnih rokova sud vodi računa po službenoj dužnosti.

Održaj (dosjelost) je pribavljanje nekog prava protekom vremena i uz ispunjenje odreĎenih uslova.

Dakle, kad neka osoba kroz duži vremenski period savjesno drži u posjedu odreĎenu stvar, postaje

njen vlasnik.

Subjekti prava

Subjekti prava su nosioci ovlaštenja i obaveza u jednom pravnom odnosu. Osobina subjekata prava da mogu biti nosioci ovlaštenja i obaveza naziva se pravnom sposobnošću. Svojstvo subjekta prava ne

zavisi od volje samog subjekta, već je to svojstvo odreĎeno objektivnim pravom. Subjekti prava mogu

biti fizička i pravna lica.

Bitne osobine subjekata prava su pravna, poslovna i deliktna sposobnost. Pravna sposobnost je

sposobnost biti nosiocem prava i obaveza. Fizičke osobe pravnu sposobnost stiču roĎenjem, a pravne

osnivanjem. Treba naglasiti da pravne osobe imaju tzv.specijalnu pravnu sposobnost, tj. mogu imati samo ona prava koja su potrebna za postizanje ciljeva zbog kojih su osnovana. Poslovna sposobnost

subjekta je sposobnost preduzimanja pravno relevantnih radnji, tj. radnji kojima nastaju prava i

obaveze. Fizička lica je stiču punoljetstvom, pravna lica osnivanjem i ostvaruju je preko svojih organa. Deliktna sposobnost je sposobnost subjekta da snosi sankciju za protivpravnu radnju (delikt).

Pravno lice kao subjekt prava. Da bi jedna društvena tvorevina mogla steći status pravnog lica, mora zadovoljiti 4 pretpostavke:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Da ima organizacijsko jedinstvo i odgovarajuće organe preko kojih može formulisati vlastite

ciljeve, interese i odluke;

2. Da ima cilj radi kojeg je osnovana i zadatke koje treba ostvariti radi postizanja tog cilja. Cilj i

zadaci ne smiju biti u suprotnosti sa javnim (društvenim) interesima;

3. Da ima samostalnu egzistenciju, neovisno od egzistencije pojedinaca koji rade u organizaciji;

4. Da ima vlastitu imovinu.

Zastupanje fizičkih i pravnih lica

Zastupništvo je vršenje neke pravne radnje za tuĎi račun i u ime drugog. Pravne radnje koje preduzima

zastupnik proizvode ovlaštenja i obaveze samo za zastupano lice. Zastupništvo može biti zakonsko,

statutarno, zasnovano na aktu nadležnog organa i ugovorno (zastupanje po punomoćju).

2. OSNOVI OBLIGACIONOG PRAVA OBLIGACIONO-PRAVNI ODNOSI (OBLIGACIJA)

Pojam, vrste i subjekti obligacionih odnosa

Pojam. Obligaciono pravo je skup pravnih normi koje regulišu obligacione odnose. Obligacioni odnos

je takav pravni odnos meĎu tačno odreĎenim licima, u kome je jedno lice (dužnik) obavezno da

drugom licu izvrši odreĎenu činidbu, a to drugo lice (povjerilac) ima ovlaštenje da od dužnika zahtijeva takvo činjenje.

Predmet obligacionog odnosa je obligaciona radnja (činidba). Ona se može sastojati u davanju,

činjenju, nečinjenju (propuštanju) ili trpljenju. Da bi mogla biti predmetom obligacionog odnosa, radnja mora ispunjavati 3 pretpostavke: mora biti biti moguća, dopuštena, odreĎena ili bar odrediva.

Ako je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodreĎen ili neodrediv, obligacioni odnos je ništav.

Vrste. Prema vrsti radnje, obligacije se dijele na:

1. Aktivne (pozitivne) i pasivne (negativne) – aktivne se sastoje u davanju ili činjenju, a pasivne u

trpljenju ili propuštanju;

2. Lične i nelične – lične može izvršiti samo dužnik i niko drugi, nelične može izvršiti i treće lice;

3. Trenutne i trajne – u zavisnosti od toga da li se obligacija može izvršiti u odreĎenom kraćem

vremenu, ili traje duže vremena;

4. Djeljive i nedjeljive – u zavisnosti od toga da li se može izvršiti u dijelovima ili ne;

5. Jednostavne i složene – jednostavne obligacije mogu se izvršiti jednom radnjom (bez obzira koliko

dugo traje ta radnja), a za izvršenje složene obligacije neophodno je preduzeti više različitih radnji;

6. Novčane i nenovčane.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prema načinu odreĎivanja radnje, obligacije se dijele na:

1. Individualne (specijalne) – radnja je precizirana i obligacija se može ispuniti samo izvršenjem

upravo te radnje (npr. predaja odreĎene umjetničke slike);

2. Generičke – predmet generičkih obligacija odreĎen je samo po vrsti i količini (npr.obaveza na

predaju 2 tone pšeničnog brašna);

3. Alternativne obligacije postoje u slučaju kad se obaveza može ispuniti izvršenjem jedne od 2 ili

više alternativno odreĎenih radnji. Dakle, obligacijom je predviĎeno 2 ili više radnji, ali se ona

smatra ispunjenom ako dužnik izvrši samo jednu od tih radnji. Ako stranke nisu drugačije ugovorile, pravo izbora pripada dužniku;

4. Fakultativna obligacija (facultas alternativa) postoji u slučaju kad je dužniku ostavljena

mogućnost da umjesto dugovane radnje izvrši neku drugu radnju. Razlika u odnosu na alternativnu obligaciju sastoji se u tome što je kod fakultativne obligacije predmet obaveze samo jedna

(glavna) radnja i povjerilac može tražiti samo njeno prinudno izvršenje. Ako naknadno postane

nemoguće izvršenje te radnje, dužnik se oslobaĎa obaveze. Za razliku od toga, kod alternativne

obligacije obaveza neće prestati ako naknadno postane nemoguće izvršenje jedne od alternativno predviĎenih radnji, već će na snazi ostati obaveza za preostale alternative.

5. Prirodne (naturalne) obligacije su obligacije koje nisu pravno zaštićenem, tj. povjerilac ne može

tražiti izvršenje takve obligacije sudskim putem. Naturalne obligacije nastaju istekom rokova zastare, tj. prestankom prava na tužbu.

Subjekti obligacije su povjerilac i dužnik. Povjerilac je nosilac prava, a dužnik nosilac obaveze. U ulozi subjekata mogu se javiti fizička i pravna lica.

Ako se u ulozi dužnika ili u ulozi povjerioca javlja više lica, govorimo o množini subjekata obligacije.

U takvoj situaciji obligacija može biti solidarna i razdijeljena. Ako je radnja dijeljiva, obligacija će biti razdijeljena osim ako je zakonom ili ugovorom izričito predviĎeno drugačije. Razdijeljena obligacija

ustvari je skup više samostalnih pojedinačnih obligacija koje su samo prividno jedna obligacija. U

takvoj situaciji svaki sapovjerilac može tražiti samo svoj dio potraživanja, a svaki sadužnik mora izvršiti samo svoj dio obaveze. Zastarjelost teče posebno prema svakom od sadužnika, a tužiti se mogu

svi sadužnici odjednom ili samo jedan od njih za »njegov« dio duga.

Za razliku od navedenog, kod solidarnih obligacija svaki od sadužnika je obavezan da izvrši cijelu obligaciju, a svaki od sapovjerilaca ima pravo zahtijevati izvršenje cijele obligacije, s tim što

obligacija prestaje kad je izvrši jedan od sadužnika. Solidarna obligacija može biti aktivna i pasivna, u

zavisnosti od toga da li postoji više povjerilaca ili više dužnika.

Promjena subjekata obligacije načelno je moguća, osim kod strogo ličnih obaveza. Ako se u

obligaciji mijenja povjerilac, to se naziva ustupanjem potraživanja ili cesijom. Ako se mijenja dužnik, radi se o preuzimanju duga ili intercesiji.

Nastanak (izvori) i prestanak obligacionih odnosa

Izvori obligacija su pravne činjenice i stanja na osnovu kojih nastaju obligacije. Prema našem pravu,

izvori obligacija su: (1) ugovori, (2) jednostrane izjave volje, (3) uzrokovanje štete, (4) sticanje bez

osnova i (5) poslovodstvo bez naloga.

Prestanak obligacije može nastupiti na nekoliko načina:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(1) Ispunjenjem – redovni način prestanka je ispunjenje obaveze.

(2) Naknadnom nemogućnošću ispunjenja – ako nastupi nemogućnost ispunjenja, posljedice zavise od toga da li je do nemogućnosti došlo usljed krivice dužnika ili ne. Postojanje krivice dužnika

povlači nastanak obaveze naknade štete.

(3) Prestankom subjekta – na ovaj način prestaju samo strogo lične obaveze. Ostale obaveze prenose

se na nasljednike.

(4) Kompenzacijom (prebijanjem) jedne obligacije za drugu. Da bi moglo doći do kompenzacije,

obaveze moraju biti uzajamne, istovrsne, dospjele, naplative (likvidne) i utužive.

(5) Novacijom – novacija (prenov) je pretvaranje jedne obaveze u drugu voljom stranaka. Da bi došlo do novacije moraju biti ispunjena 3 uslova: (1) postojanje volje stranaka da nastane nova

obligacija, (2) stara obligacija mora biti punovažna i (3) stara i nova obligacija se moraju

razlikovati u nečemu bitnom – u predmetu ili u pravnom osnovu.

(6) Konfuzijom – konfuzija (sjedinjenje) je slučaj kad se i dužnik i povjerilac sjedine u istoj ličnosti,

tj. kad se isto lice pojavi istovremeno i u ulozi dužnika i u ulozi povjerioca iste obligacije. Do

konfuzije npr. može doći nasljeĎivanjem.

(7) Oprostom duga – da bi oprost duga bio valjan, tj. da bi doveo do prestanka obligacije potreban je pristanak dužnika. Razlog tome je što se iza oprosta duga mogu kriti različiti motivi.

(8) Zastarom – zastara ustvari nije način prestanka obligacije, već njome prestaje samo pravo na

tužbu, odnosno od utužive nastaje naturalna obligacija.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. POJAM I IZVORI POSLOVNOG PRAVA 3.1. POJAM POSLOVNOG PRAVA

Poslovno pravo je sinonim za »trgovačko« ili »trgovinsko« pravo kao posebnu granu prava koja se

bavi prvenstveno privatnopravnim odnosima u profesionalnom privrednom poslovanju.

Predmet i metod poslovnog prava. Predmet poslovnog prava u najširem smislu su svi odnosi koji se

tiču trgovine u pravnom smislu riječi, tj. svi odnosi koji nastaju u toku privreĎivanja ili u neposrednoj vezi sa privreĎivanjem. Na toj osnovi, poslovno pravo se može definisati kao skup normi koje ureĎuju

odnose u privrednom poslovanju.

Specifičnosti metoda privrednog prava se ogledaju uglavnom na 4 polja: 1. Izgled zajedničkih osnovnih principa graĎanskog i privrednog prava;

2. Izvori prava;

3. Pojedina materijalno-pravna tehnička rješenja; 4. Postupak za ostvarenje prava.

Transformacija osnovnih osobina metoda građanskog prava. Svaki od 5 osnovnih principa

graĎanskog i poslovnog prava ima specifičan izgled u domenu trgovinskog odnosno privrednog prometa.

1. Jednakost stranaka i ravnopravnost njihovih volja je princip koji se mora shvatiti kao uslovan standard, jer je postojanje subjekata u monopolnom ili oligopolnom položaju činjenica koju pravo

priznaje.

2. Princip slobodne volje stranaka i autonomije njihovih volja ima odreĎena ograničenja u privrednom pravu. Npr, javna preduzeća su obavezna da zaključe ugovor sa svakim tražiocem

usluga pod istim uslovima, trgovci na malo moraju svakom potrošaču prodavati robu po cijenama

koje su istaknute itd.

3. Bitno obilježje privrednog prava jeste sankcija imovinske prirode, ali se pored nje javljaju i neimovinske sankcije vanugovorne prirode.

4. Prometljivost prava takoĎe trpi specifična ograničenja.

5. Na kraju, pretežnost dispozitivnih normi je sve spornija u poslovnom pravu.

Izvori prava. Obzirom da se poslovno pravo razvija iz graĎanskog, propisi u oblasti privrede ne

moraju biti sveobuhvatni, već pravno urediti pitanja koja nisu uopće riješena u graĎanskom pravu i

pitanja koja u graĎanskom pravu nisu riješena na način koji odgovara potrebama poslovnog prava.

Posebna materijalno-pravna rješenja. U odnosu na graĎanskopravne ugovore, postoji veliki broj

odstupanja u rješenjima poslovnog ugovornog prava. Najvažnija odstupanja su: - pojava formularnih ugovora i općih uslova poslovanja;

- afirmacija načela formalnosti, po kome je forma (najčešće pismena) bitan element ugovora;

- mogućnost zaključivanja ugovora o uslugama u privredi ćutanjem (zastupništvo, komision, špedicija i posredovanje);

- pri izvršenju ugovora zahtijeva se više pažnje nego u graĎanskom pravu i odgovornost za

neizvršenje je strožija;

- postoje slučajevi objektivne odgovornosti, izgubljena dobit se uvijek nadoknaĎuje, a položaj povjerioca je olakšan u oblasti dokazivanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postupak ostvarivanja prava. Sporove ove grane često sude posebni trgovački ili privredni sudovi. Postupak se odlikuje sumarnošću, kratkoćom i sažetošću.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3.2. IZVORI POSLOVNOG PRAVA

Propisi

Ustav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava.

Zakoni su najvažniji izvor poslovnog prava. MeĎu najznačajnijim zakonima u ovoj oblasti su oni

kojima se ureĎuje status subjekata poslovnih odnosa: trgovaca, trgovačkih društava ili preduzeća

(Zakon o preduzećima, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o zadrugama, Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o bankama, Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima,

Zakon o Registru vrijednosnih papira, Zakon o Komisiji za vrijednosne papire itd).

Podzakonski akti i akti samoregulacionih organizacija. Od podzakonskih akata kao izvor poslovnog

prava su najvažniji oni koje donosi vlada. U oblasti tržišta kapitala značajnu ulogu imaju

samoregulacione organizacije – berza i organizacija profesionalnih posrednika.

Najznačajniju ulogu u emisiji i prometu dugoročnih vrijednosnih papira (dionica, obveznica,

certifikata) ima Komisija za vrijednosne papire u FBiH, kao samostalan organ imenovan od

Parlamenta FBiH. Komisija je regulacioni organ nadzora.

Izvori autonomnog poslovnog prava

Običaj kao izvor poslovnog prava. Prema ZOO, učesnici u obligacionim odnosima su dužni da u

pravnom prometu postupaju »u skladu sa dobrim poslovnim običajima«. Osim termina »dobri

poslovni običaji«, ZOO koristi i termin »trgovinski poslovni običaji«, a analizirajući odredbe ZOO

može se doći do zaključka da se ne radi o sinonimima.

Naime, »dobri poslovni običaji« su pravila poslovne etike. Razvijaju ih privredne komore, koje daju i

potvrde o njihovom postojanju. Osnov za primjenu »dobrog poslovnog običaja« je izričita zakonska odredba.

»Trgovinski poslovni običaji« su običaji u užem pravno-tehničkom smislu. Pod tim pojmom se

podrazumijeva komercijalna praksa koja je u takoj širokoj primjeni da privrednici očekuju postupanje ugovornih strana u skladu sa njom. Da bi postao izvor prava, potrebno je da poslovni običaj ispuni

odreĎene uslove: mora biti razuman, izvjestan, notoran i prihvaćen od većine privrednika, te »dobar«,

tj. mora biti u skladu sa pravilima poslovne etike. Na osnovu navedenog, trgovinski poslovni običaj se može definisati kao u praksi stvoreno pravilo postupanja u odreĎenoj struci ili u privredi uopće, koje je

u skladu sa pravnim poretkom i moralom, i čija se primjena očekuje budući da je ono izvjesno,

općepoznato i prihvaćeno od većine privrednika.

Trgovinski poslovni običaji mogu se klasificirati:

1. Na osnovu teritorijalne obuhvatnosti – opći, regionalni i lokalni;

2. Prema strukama u kojima važe – opći (horizontalni) važe u svim privrednim djelatnostima, a posebni (vertikalni) se primjenjuju samo u pojedinim strukama.

Ove klasifikacije su značajne u slučaju kolizije različitih običajnih pravila. Tada su jači oni običaji koji dolaze sa užeg strukovnog ili teritorijalnog područja.

Osnov i način primjene običaja. Kad je u pitanju osnov primjene običaja kao izvora prava, u teoriji se navode 2 takva osnova: (1) Svijest o cjelishodnosti i prihvaćenost običaja u praksi; i (2) Zakonsko

priznanje poslovnog običaja kao izvora prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U pogledu načina primjene običaja, usvojeno je objektivno shvatanje o njegovom važenju, što znači da ako propis ne postoji ili je nedovoljan, običaj se primjenjuje ukoliko stranke nisu drugačije ugovorile, i

to bez obzira da li su stranke znale za postojanje tog običaja ili ne. Eventualno nepoznavanje običaja je

pravno irelevantno.

Uzanse su dobri poslovni običaji sistematizirani u zbornike. Mogu se podijeliti na opće i posebne, u

zavisnosti od toga da li važe za sve poslove u privredi ili za pojedine struke odnosno odreĎene vrste

poslova u okviru odreĎene struke. U slučaju meĎusobne kolizije, one uzanse koje dolaze sa užeg područja su načelno jače. MeĎutim, ovo pravilo može da trpi odreĎene izuzetke.

Donosioci uzansi su ovlaštene javne ili polujavne privredne organizacije (npr.berze) i profesionalna udruženja (komore, udruženja industrijalaca). Članstvo u organizaciji koja je stvorila uzanse

podrazumijeva i pristanak na poslovanje po njenim uzansama u meĎusobnim odnosima članova. To

znači da se u meĎusobnim odnosima članova uzanse primjenjuju uvijek kad njihova primjena nije

izričito isključena ugovorom. S druge strane, za primjenu uzansi potreban je pristanak nečlanova. Taj pristanak može biti dat izričito ili konkludentnim radnjama: poslovanjem u okviru institucije koja je

donijela uzanse, ugovaranjem nadležnosti arbitraže donosioca uzanse za meĎusobne sporove, pa čak i

samim zaključivanjem ugovora sa članom organizacije koja je donijela uzanse. Na ovaj način primjena uzanse faktički postaje obavezna.

Državni organi imaju odreĎeni stepen kontrole nad donošenjem uzansi, koja se ostvaruje kroz davanje ovlaštenja za donošenje uzansi ili pri njihovom formulisanju.

U BiH su na snazi Opšte uzanse iz 1954.godine, koje je donijela Glavna državna arbitraža FNRJ, a

koje dosad nisu ukinute niti mijenjane. Obim primjene ovih uzansi ograničen je Zakonom o obligacionim odnosima.

Posebne uzanse kao trgovačko pravilo danas donosi nadležna komora ili drugi oblik udruživanja trgovaca.

Obligacioni ugovor. Da bi bio izvor poslovnog prava, potrebno je da ugovorne strane obligacionog

ugovora djeluju kao preduzeća ili individualni trgovci i da radnja na koju se stranke obavezuju spada u registrovanu privrednu djelatnost barem jedne od njih.

Često ponavljanje istih privrednih poslova doveli su do tipizacije karakterističnih elemenata obligacionih ugovora. Tako nastaju tipski ugovori, kao obrasci u kojima su unaprijed formulisani

karakteristični i najčešći elementi pravnog posla.

Razvoj ekonomskog i pravnog prometa povećava broj pravno relevantnih činjenica o kojima treba

voditi računa prilikom ugovaranja, ali koje ne zadiru u samu suštinu posla obuhvaćenog tipskim

ugovorom. Privrednici te činjenice formulišu za svaku okolnost posebno i dopisuju na poleĎinu

tipskog ugovora ili na poseban dodatak. Tako formulisane klauzule nazivaju se opšti uslovi poslovanja. Pošto ne zadiru u suštinu ugovora, ove klauzule i ne moraju biti unesene u svaki konkretan

posao, već se njihova primjena zasniva na posebnom sporazumu stranaka.

Hijerarhija izvora poslovnog prava je slijedeća: ustavi, ratificirani meĎunarodni ugovori, zakoni,

drugi opći akti zakonodavnih organa, podzakonski akti, opći akti privrednih subjekata, ugovori,

običaji, uzanse, graĎansko pravo, te odluke upravnih i sudskih organa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. SUBJEKTI POSLOVNOG PRAVA 4.1. SISTEM SUBJEKATA POSLOVNOG PRAVA

Određivanje i sistematizacija subjekata

Određivanje subjekata poslovnog prava. Prema klasičnoj teoriji, postoje 3 osnovna kriterija kojima se

odreĎuju subjekti poslovnog prava: objektivni, subjektivni i mješoviti.

Po objektivnom kriteriju, svojstvo trgovca se izvodi iz pojma trgovinskog posla koji je objektivno

definisan, tj. ti poslovi su izričito odreĎeni zakonom. U objektivne (apsolutne) trgovačke poslove

spadaju: bankarski poslovi, izdavanje mjenice, kupovina robe radi preprodaje, posrednički poslovi itd.

Lice koje uĎe u takve poslove ima svojstvo trgovca. Model ovog kriterija je francusko pravo.

Subjektivni kriterij u obzir uzima svojstvo lica. Trgovcem se definiše lice koje obavlja trgovačku

profesiju, a uslove za to je odredio zakon. Model je njemačko pravo.

Po mješovitom sistemu, pojam trgovca odreĎen je nizom obilježja. Tipičan primjer je američko pravo,

koje alternativno u obzir uzima sljedeća obilježja:

a) Predmet transakcije – poslovanje odreĎenom robom;

b) Odnos prema ukupnoj transakciji – zanimanje lica koje pokazuje znanje ili vještinu svojstveno

predmetu transakcije;

c) Profesija ili zaposlenje lica koje svojim angažmanom pokazuje da posjeduje znanje ili vještinu za te poslove (agent, broker i sl).

Osnovni kriteriji za određivanje subjekata u domaćem pravu. Kod nas je primijenjen mješoviti sistem. Osnovni kriteriji za odreĎivanje subjekata poslovnog prava su:

1. Cilj osnivanja i egzistencije;

2. Obavezna registracija kod nadležnog državnog organa (suda ili organa uprave);

3. Obavljanje registrovane djelatnosti u vidu zanimanja (profesije) i način obavljanja djelatnosti;

4. Priroda poslova kojima se bavi odreĎeni subjekt.

Sistematizacija subjekata poslovnog prava na osnovu navedenih kriterija je slijedeća:

1. Individualni trgovac (samostalni privrednik);

2. Privredna/trgovačka društva (profitne organizacije) – društva lica, društva lica i kapitala, te

društva kapitala;

3. Statusni oblici povezivanja društva – na bazi učešća u kapitalu, na bazi strukovnog povezivanja i na bazi tržišnog povezivanja;

4. Institucije tržišta kapitala – banke i druge finansijske ogranizacije, osiguravajuća i reosiguravajuća

društva, društva za upravljanje fondovima, te fondovi kao institucionalizovani oblici kapitala;

5. Organizovana i ureĎena javna tržišta kapitala;

6. Javna preduzeća;

7. Zadruge, zadružne organizacije i savezi;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


8. Privredne komore, komorske asocijacije, udruženja i drugi oblici;

9. Ostala pravna lica (neprofitne organizacije) – udruženja graĎana, fondacije i zadužbine i sl.

Dalja sistematizacija subjekata poslovnog prava može se izvršiti po slijedećim kriterijima:

1. Pravni status – pravna lica i individualni trgovac;

2. Unutrašnja pravna organizacija – složeni (razvijeni) i unitarni;

3. Sjedište – domaći i strani, odnosno meĎunarodni;

4. Državljanstvo i nacionalna pripadnost osnivača (ulagača) – domaći i subjekti stranih ulaganja;

5. Teritorija obavljanja poslovne djelatnosti – subjekti domaćeg prometa i subjekti vanjskotrgovinskog prometa;

6. Kontrola kapitala i upravljanje – supsidijarni (kotnrolisani) i kontrolni (dominantni);

7. Vlasništvo – privatni, zadružni, državni i subjekti u mješovitom vlasništvu;

8. Vrsta djelatnosti – subjekti iz oblasti proizvodnje, industrije, trgovine, usluga itd;

9. Imovinska odgovornost – subjekti koji odgovaraju isključivo svojom imovinom i subjekti sa

odgovornošću drugog; oporezovani, neoporezovani, grupno oporezovani;

10. Ekonomski kriterij – subjekti malog, srednjeg i velikog biznisa;

11. Participacija zaposlenih – subjekti sa i bez radničke participacije;

12. Broj zaposlenih – zavisno od konkretnog zakonskog rješenja.

Individualni trgovac (samostalni privrednik)

Terminologija i pojam. Individualni trgovac (samostalni privrednik) se može definisati kao fizičko lice koje pod svojim imenom obavlja registrovanu poslovnu djelatnost u vidu zanimanja (profesije)

radi ostvarenja ekonomskih ciljeva, koji upravlja poslovima i za obaveze u prometu odgovara

cjelokupnom imovinom. Osim toga, samostalni privrednik je i fizičko lice koje poslovnu djelatnost

obavlja kao dopunsko zanimanje.

Sa stanovišta poreza, individualni trgovci se razvrstavaju prema vrsti poslovne djelatnosti koju

obavljaju: ugostiteljstvo, turizam, prevoz, proizvodni zanati itd.

Pravni položaj individualnog trgovca odreĎen je slijedećim elementima:

Firma – individualni trgovac posluje pod firmom koja obavezno sadrži njegovo lično ime, predmet

poslovanja (oznaku djelatnosti) i sjedište. Firma obično sadrži i neko svoje ime (»Estrada«, »Bazeni«, i sl).

Sjedište – Mjesto obavljanja poslovne djelatnosti. Ako se djelatnost obavlja u više mjesta ili ako za

njeno obavljanje nije potreban poslovni prostor, kao sjedište individualnog trgovca uzima se mjesto njegovog prebivališta.

Odobrenje i registracija – Odobrenje u formi rješenja izdaje nadležni organ općine u kojoj će se

voditi poslovne aktivnosti. U odgovarajući registar se upisuje: ime samostalnog privrednika, firma, sjedište i poslovna djelatnost. Upis ima deklaratoran karakter jer se status individualnog trgovca stiče

danom izdavanja rješenja (odobrenja, »dozvole« za rad).

Obavljanje djelatnosti – Posebni zakoni i provedbeni propisi precizno utvrĎuju uslove i način

obavljanja djelatnosti. Za razliku od trgovačkih društava, samostalni privrednik može privremeno

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obustaviti obavljanje djelatnosti zbog spriječenosti, bolesti, vršenja vojne ili druge javne obaveze, te iz

drugih opravdanih razloga. Ti razlozi moraju biti utvrĎeni odgovarajućim rješenjem općinskog organa i dostavljeni poreznoj upravi radi umanjenja poreskih obaveza.

Posjedovanje poslovnog prostora – Za pojedine oblasti je posjedovanje poslovnog prostora uslov za

sticanje svojstva individualnog trgovca.

Imovina i odgovornost – Registrovanjem individualnog trgovca ne stvara se posebna imovina povodom dobara sa kojima on obavlja rad. Individualni trgovac odgovara cjelokupnom svojom

imovinom za obaveze koje su za njega nastale u obavljanju djelatnosti.

VoĊenje poslovnih knjiga – Individualni trgovac obavezno vodi poslovne knjige i propisane evidencije koje podliježu poreskoj i finansijskoj kontroli.

Poreski tretman – Individualni trgovac je poreski obveznik za plaćanje poreza na promet proizvoda i

usluga. Ostvarena dobit je predmet samostalnog oporezivanja i porez se plaća kvartalno.

Trajni prestanak vršenja registrovane djelatnosti utvrĎuje se rješenjem, a može nastupiti: odjavom,

po silo zakona i u drugim zakonom odreĎenim slučajevima. Po sili zakona do prestanka može doći u

slijedećim slučajevima:

1. ako je samostalnom privredniku pravosnažnim rješenjem izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti;

2. ako je utvrĎena ništavost upisa u registar;

3. smrću ili trajnim gubitkom poslovne sposobnosti individualnog trgovca; 4. danom stupanja individualnog trgovca na izdržavanje zatvorske kazne duže od 6 mjeseci.

Udruţivanje – Individualni trgovci se mogu udruživati u svoja udruženja, saveze i komoru.

Radnja i zajednička radnja. Teorijski posmatrano, pojam »radnja« ima 2 značenja. U širem značenju,

pod tim pojmom se podrazumijeva obavljanje poslovne djelatnosti, a u užem značenju pojam

»radnja« obuhvata poslovni prostor. Isto važi i za pojam »zajednička radnja«, s tim što je kod nje više

samostalnih privrednika povezano ugovorom. Prema pozitivnom zakonodavstvu, bitno obilježje radnje je poslovni prostor. Ako se djelatnost obavlja bez posjedovanja radnje, onda se registruje samo

obavljanje djelatnosti.

Uslovi za registraciju individualnog trgovca mogu se podijeliti na formalne i materijalne. Formalni

uslovi su postojanje pismenog zahtjeva, te dokazi o postojanju materijalnih uslova.

Materijalni uslovi se dijele na opće, dopunske i posebne. U opće spadaju: puna poslovna sposobnost i nepostojanje zabrane za obavljanje te djelatnosti. Dopunski materijalni uslovi odreĎuju se posebnim

propisima za pojedine vrste djelatnosti, a sastoje se od: posjedovanja poslovnog prostora i opreme,

opće zdravstvene sposobnosti, stručne spreme i radnog iskustva individualnog trgovca ili zaposlenog lica.

UtvrĎivanje posebnih materijalnih uslova vrši nadležni općinski organ u svakom pojedinom slučaju. Ako se radi o voĎenju zajedničke radnje, dodatni uslov je prezentiranje ugovora izmeĎu lica koja

namjeravaju u njoj obavljati registrovanu djelatnost.

Uopće o privrednim (trgovačkim) društvima

Terminologija. Termin »preduzeće«, koji se još uvijek često koristi, u klasičnom značenju ne

označava pravno lice, već jedan poslovni poduhvat čiji su nosioci trgovačka društva. U novije vrijeme, pojmom »preduzeće« (enterprise) se označavaju svi organizirani oblici vršenja poslovnih aktivnosti

koji se ne mogu svrstati u kategoriju trgovačkih društava (nisu tipični).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam. Privredno (trgovačko) društvo je poslovna organizacija sa statusom pravnog lica. Ona predstavlja ugovorom stvorenu zajednicu po pravilu 2 ili više fizičkih ili pravnih lica koja ulažu

kapital i rad da pod zajedničkim imenom (firmom) obavljaju registrovanu poslovnu aktivnosti sa

ciljem sticanja profita. Postoji mogućnost i da jedno lice formira i vodi trgovačko društvo.

Elementi opće definicije trgovačkog društva su:

1. Cilj – ostvarivanje zarade;

2. Pravni status – svojstvo pravnog lica;

3. Pravni osnov nastanka – ugovor izmeĎu osnivača. Kod jednočlanih društava to je odluka o

osnivanju;

4. Osnivači – u principu 2 ili više lica (domaćih i stranih, pravnih i/ili fizičkih);

5. Registracija – društvo, kao i njegova djelatnost se registruju kod suda;

6. Imovinskopravna odgovornost – za svoje obaveze stvorene u prometu društvo odgovara

cjelokupnom svojom imovinom kao pravno lice.

Tipovi trgovačkih društava su:

1. Društva lica (društva personalnog tipa, personalna društva) – DNO (društvo neograničene

odgovonosti), KD (komanditno društvo);

2. Društva lica i kapitala (mješovita društva, tj. društva mješovite pravne prirode) – KDD/KAD

(Komanditno društvo na dionice/akcije), DOO (društvo ograničene odgovornosti);

3. Društva kapitala (društva kapitalnog tipa) – DD/AD (dioničko/akcionarsko društvo).

Holding i koncern ne spadaju u osnovne tipove trgovačkih društava, jer oni predstavljaju složenije

oblike povezivanja osnovnih tipova.

Pravna priroda privrednog/trgovačkog društva obraĎena je kroz 3 osnovne teorije: teorija ugovora,

teorija institucije i mješovita teorija.

Teorija ugovora društvo smatra ugovornom tvorevinom. Ugovorom se odreĎuje njegova pravna

struktura, pravna organizacija i sve ostale funkcije. Prema ovoj teoriji, ako ugovor ne sadrži odreĎena

rješenja, treba primijeniti opća pravila obligacionog prava.

Teorija institucije trgovačko društvo posmatra kao posebnu pravnu instituciju (pravno lice) i smatra

da u ureĎenju samog društva i načina njegovog poslovanja zakonske norme imaju dominaciju nad

ugovornim pravilima. Osim toga, donošenje statuta i njegove izmjene i dopune od strane organa društva upućuju na to da se vrlo često odstupa od prvobitnih ugovornih rješenja.

Teorija o mješovitoj pravnoj prirodi trgovačkih društava smatra da društva nisu u potpunosti ni ugovori niti institucije. U njima uporedo egzistiraju pravila ugovornog prava, zakonska pravila, kao i

pravila autonomnog prava kroz statute i odluke organa upravljanja. Kod društava personalnog tipa

preovladavaju ugovorna pravila, a kod društava kapitala pravila zakona i autonomnog prava.

Sistemi osnivanja privrednih/trgovačkih društava. Postoje 3 osnovna sistema: koncesioni, normativni

i sistem zakona ili upravnog akta. Pozitivna zakonodavstva u pravilu kombinuju sva 3 sistema, s tim

da je jedan od njih uvijek osnovni (dominantan).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sistem koncesije (dozvole) podrazumijeva osnivanje društva na osnovu prethodne dozvole koju izdaje nadležni državni organ. Ta dozvola (koncesija) je po pravilu konstitutivne prirode. Prilikom

odlučivanja o davanju dozvole, državni organ ima široka ovlaštenja da ocjenjuje svrsishodnost

osnivanja društva, kao i druge uslove koje smatra potrebnim.

Normativni sistem (sistem prijave) podrazumijeva da su uslovi i postupak osnivanja društva

unaprijed utvrĎeni propisom. Funkcija državnog organa svodi se na osiguranje primjene zakonskih

propisa, tj. on je dužan izvršiti registraciju društva ako utvrdi da su ispunjeni svi zakonski uslovi. Pritom nema ovlaštenja da ispituje cjelishodnost osnivanja kao u koncesionom sistemu. Ovaj sistem

osnivanja danas je dominantan.

Sistem zakona ili upravnog akta primjenjuje se pri osnivanju javnih preduzeća. Osnivački akt je akt

državnog organa - zakon ili upravni akt. Njime se utvrĎuju sva relevantna pitanja vezana za osnivanje i

poslovanje subjekta.

4.2. DRUŠTVO SA NEOGRANIĈENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU

ĈLANOVA/JAVNO TRGOVAĈKO DRUŠTVO (ORTAKLUK, OPĆE PARTNERSTVO)

Pojam, karakteristike i osnivanje

Pojam. DNO postoji kad se na osnovu ugovora 2 ili više lica udruže da pod zajedničkim imenom

(personalnom firmom) obavljaju odreĎenu poslovnu djelatnost, a svaki član društva može učestvovati

u upravljanju i za obaveze društva odgovara solidarno neograničeno cjelokupnom svojom imovinom.

Ovakav tip društva pogodan je za voĎenje malog biznisa u okviru užeg kruga ljudi izmeĎu kojih postoji veliki stepen ličnog povjerenja.

Karakteristike javnog trgovačkog društva ogledaju se u slijedećem:

1. Društvo posluje pod personalnom firmom. Firma sadrži imena svih članova ili više njih, ili samo

jednog uz naznaku »i ostali« (drugovi, ortaci, braća i sl), kao i oznaku DNO.

2. Svi članovi (partneri) ravnopravno upravljaju društvom, ali se ugovorom upravljanje može

povjeriti jednom ili nekolicini članova (što se u praksi rijetko dešava).

3. Osnovnu glavnicu društva čini zbir jednakih uloga članova. Udjeli članova su takoĎe jednaki

(prava i obaveze).

4. Svi članovi društva podjednako učestvuju u podjeli dobiti, snošenju poslovnih rizika i pokrivanju gubitaka. Ugovorom je ovdje moguće predvidjeti i drugačija rješenja.

5. Za obaveze društva odgovara samo društvo, kao i svaki njegov član neograničeno solidarno.

Osnivanje. Važi normativni sistem osnivanja. Najmanji broj osnivača je 2, a maksimalan broj nije

odreĎen. Osnivači mogu biti fizička i pravna lica. Da bi došlo do osnivanja društva, moraju se ispuniti

3 uslova: osnivački akt, unošenje svih osnivačkih uloga u glavnicu društva, te upis u sudski registar.

Osnivački akt je ugovor o osnivanju. On je privatnopravne prirode, tj. nije potrebna nikakva posebna ovjera državnog organa. Obavezni elementi ugovora su: imena osnivača, firma i sjedište društva,

djelatnost, osnovna glavnica i pojedinačni ulozi osnivača, udjeli i raspolaganje udjelima, troškovi

osnivanja i pravne posljedice neuspjelog osnivanja, podjela dobiti, snošenje rizika i pokrivanje gubitaka, upravljanje i voĎenje poslovanja, zastupanje i predstavljanje društva, kontrola i

obavještavanje, statusne promjene, promjene oblika i prestanak društva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vrlo je važno da se prilikom osnivanja društva preciziraju sva relevantna pitanja, obzirom da je ugovor jedini pravni akt kojim se regulišu odnosi izmeĎu partnera. Zakon ne traži donošenje statuta,

kao kod DD i DOO.

Pravni odnosi između članova/partnera

Osnovna glavnica je zbir pojedinačnih uloga članova društva. Zakon nije odredio najniži iznos

osnovne glavnice niti najmanji iznos pojedinačnih uloga, imajući u vidu da se ova društva osnivaju za relativno male poslovne poduhvate, kao i da partneri za obaveze društva odgovaraju neograničeno

solidarno.

Ulozi članova predstavljaju jednake i trajne prinose koje osnivači unose u društvo radi formiranja

osnovne glavnice. Mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Zakon onemogućava ulog u radu. Ako je

ulog u stvarima, opće pravilo je da ulagač ne može na unesenim stvarima zadržati pravo vlasništva.

Ulozi u stvarima i pravima izražavaju se u novčanoj vrijednosti koja se procjenjuje od strane osnivača ili ovlaštenih procjenitelja.

Svaki član je dužan da do trenutka registracije u cjelosti unese svoj ulog u društvo. Tokom poslovanja osnovna glavnica se može povećavati dodatnim ulaganjem (reinvestiranje) ili ulaskom novih članova u

društvo, s tim što ulozi članova u oba slučaja moraju ostati jednaki. Zakon1 ne predviĎa mogućnost

povlačenja uloga iz društva.

Raspolaganje udjelima. Udio je skup prava i obaveza koje jedan član ima u društvu. Svaki član ima

istu vrstu i obim prava. Prava ličnog karaktera su neprenosiva, a imovinska prava se mogu prenositi

interno (tj. na ostale članove društva) ili eksterno (na treća lica). U prvom slučaju, udio se može prenijeti samo u cjelini i samo na sve ostale članove u jednakom obimu. U slučaju eksternog prenosa,

ostali članovi društva imaju pravo preče kupovine. Pitanje zalaganja udjela nije riješeno zakonom,

meĎutim obzirom da ono predstavlja teret i za samo društvo i za ostale članove, smatra se da je za zalaganje jednog udjela potrebna saglasnost ostalih članova društva.

Učešće u dobiti. Članovi društva podjednako učestvuju u podjeli dobiti. Isplata se vrši u vrijeme i na

način odreĎen ugovorom ili odlukom organa upravljanja.

Učešće u snošenju poslovnih rizika i pokrivanju gubitaka društva. Svaki član društva podjednako

učestvuje u tim obavezama. Gubici se mogu izmiriti na 2 načina: 1. Iz dijela dobiti koji pripada svakom članu društva;

2. Umanjenjem uloga svih članova, tj. umanjenjem osnovne glavnice. U ovom slučaju se članovima

društva ne dijeli dobit dok se iznos osnovne glavnice ne namiri.

Savjesnost i poštenje članova društva su primarna vrijednost na kojoj se zasniva ovaj tip društva kao

intuitu personae. Povreda obaveze savjesnog i poštenog postupanja može biti razlog za isključenje

člana ili prestanak društva, a u svakom slučaju dovodi do odgovornosti iz osnova prouzrokovanja štete.

Zabrana konkurencije. Naš zakon sadrži samo opću klauzulu koja važi za sve tipove društva, a prema kojoj lice koje obavlja poslovodnu funkciju u jednom društvu ne može istu funkciju obavljati u

drugom društvo iste djelatnosti, niti se može javiti kao osnivač takvog društva. Zabrana konkurencije

1 Zakon o preduzećima

WWW.BH-PRAVNICI.COM


važi za vrijeme postojanja društva i 1 godinu po prestanku vršenja funkcije direktora. Osnivačkim

aktom društva se mogu proširiti i konkretizirati odredbe o zabrani konkurencije.

Upravljanje i vođenje poslova društva

Funkciju upravljanja u javnom trgovačkom društvu vrše svi članovi, koji zajedno i ravnopravno učestvuju u donošenju odluka. Ugovorom se najčešće kombinuju principi jednoglasnosti i većine. U

slučaju sumnje ili nedovoljne regulacije, primjenjuje se princip jednoglasnosti.

Vođenje poslova obuhvata organizovanje procesa rada, rukovoĎenje radom i poslovanjem u društvu,

zastupanje i predstavljanje i odgovornost za zakonitost rada društva. Za društva personalnog tipa važe

slijedeći osnovni principi:

1. VoĎenje poslova mora biti organizirano (mora postojati);

2. Funkcija poslovodstva može, a i ne mora biti spojena sa funkcijom upravljanja;

3. Poslovodni organ može činiti lice ili lica koji nisu članovi društva. Taj organ u principu može biti

inokosni i kolegijalni, mada je kolegijalni organ rijetkost.Poslovodna funkcija obavlja se do opoziva, pa se ne odreĎuje unaprijed dužina mandata.

Zbog činjenice da se obično radi o malim društvima, pomoćni elementi poslovodstva (zamjenik direktora, pomoćnici, izvršni menadžeri i sl) su rijetkost, mada za njihovo postojanje nema zakonskih

smetnji.

Pravni odnosi društva i članova prema trećim licima u prometu

Zastupanje i predstavljanje obuhvata aktivnosti usmjerene prema trećim licima u pravnom prometu.

Reguliše se ugovorom o osnivanju. Ako je predviĎeno da zastupanje vrše svi članovi, svaki član društva može samostalno (bez saglasnosti ostalih) zaključivati ugovore i preduzimati druge pravne

radnje u ime i za račun društva. Članovi društva su isključeni iz zastupanja ako je formiran

profesionalni poslovodni organ.

Imovinskopravna odgovornost. Osnovne karakteristike odgovornosti članova su:

1. Odgovornost je zakonska i ne može se isključiti ugovorom ili drugim aktom društva;

2. Članovi odgovaraju neograničeno, cjelokupnom imovinom; 3. Član odgovara samo svojom ličnom imovinom, a ne i imovinom drugih lica sa kojima živi, osim

ako su ta lica izričito pristala na drugačije rješenje;

4. Član odgovara za sve obaveze društva – zakonske, ugovorne i vanugovorne, a koje su nastale za vrijeme članstva u društvu.

Odgovornost člana društva po svojoj pravnoj prirodi jeste solidarno jemstvo obligacionog prava. Povjerilac može zatražiti ispunjenje obaveze od društva kao glavnog dužnika, od člana društva kao

jemca, ili od oba subjekta istovremeno. Svi su u istom redu namirenja, s tim što povjerilac mora protiv

svakog od njih izdejstvovati izvršni naslov.

U slučaju prestanka članstva, član društva odgovara za obaveze nastale za vrijeme njegovog članstva.

Prestanak članstva, promjena oblika društva i prestanak društva

Prestanak članstva moguć je na 3 načina: voljni, nevoljni i prirodni odnosno ekonomski. Voljni način

se redovno zasniva na odredbama ugovora o osnivanju društva, a može se manifestovati:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Prenosom udjela;

2. Nastankom razloga koji je predviĎen ugovorom o osnivanju;

3. Sporazumno sa ostalim članovima;

4. Jednostranim raskidom iz razloga koji su predviĎeni ugovorom o osnivanju ili razloga poznatih u

obligacionom pravu uopće (povreda ugovora, narušavanje načela savjesnosti i poštenja, prekršaj

pravila o zabrani konkurencije i sl)

Nevoljni način prestanka članstva jeste isključenje iz društva. Zakon ovo pitanje nije regulisao, te je od

velikog značaja ugovor o osnivanju društva i sudska praksa.

Treći način prestanka članstva je usljed prirodnih razloga (smrt, gubitak poslovne sposobnosti, trajna

invalidnost fizičkog lica, kao i stečaj ili likvidacija pravnog lica).

Promjena oblika društva je način prestanka društva bez njegove likvidacije. Do promjene oblika može

doći voljom članova ili po sili zakona.

Prestanak javnog trgovačkog društva. Na prestanak ovog tipa društva primjenjuju se opća pravila

koja važe i za ostale oblike trgovačkih društava. S tim u vezi javno trgovačko društvo može prestati:

1. Stečaj i redovna likvidacija;

2. Promjenom oblika društva;

3. Statusnom izmjenom (spajanje, pripajanje, cijepanje);

4. Istekom vremena na koje je društvo osnovano;

5. U drugim slučajevima predviĎenim ugovorom o osnivanju.

4.3. KOMANDITNO DRUŠTVO (MJEŠOVITI ORTAKLUK, SPECIJALNO

PARTNERSTVO)

Specifičnosti komanditnog društva manifestuju se u slijedećim karakteristkama:

U komanditnom društvu postoje 2 kategorije članova: komplementari (javni članovi) i komanditori (tajni članovi). Društvo mora imati najmanje 2 člana – jednog komplementara i jednog komanditora.

Maksimalan broj članova nije ograničen. Komanditori u našem pravu mogu biti samo fizička lica.

Ulozi komplementara mogu biti u stvarima, pravima i novcu, a ulozi komanditora isključivo u novcu.

Zakonski minimum osnovne glavnice je 50.000KM.

Komplementari učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva u skladu sa osnivačkim

ugovorom. Istovremeno, oni za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Komanditori ne učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva, niti

odgovaraju za obaveze društva.

Društvo posluje i vodi se pod personalnom firmom, imenom jednog, više ili svih komplementara.

Imena komanditora se ne mogu unositi u firmu, a ako se to učini oni odgovaraju kao komplementari.

Firma mora sadržavati i oznaku oblika ovog društva u vidu skraćenice – KD.

Osnivanje komanditnog društva – važi sve što je rečeno za osnivanje DNO. Uslovi koji moraju biti

ispunjeni su zaključenje ugovora, unošenje minimuma osnovne glavnice (50.000KM) i upis u sudski

registar. Obavezni elementi ugovora o osnivanju su:

- firma i sjedište;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- imena i adrese odnosno sjedišta osnivača (komplementara i komanditora);

- djelatnost društva;

- iznos osnovne glavnice, iznos, vrsta i način uplate pojedinačnih uloga, način povećanja i smanjenja osnovne glavnice;

- prava članova društva (udjeli) i način raspolaganja;

- podjela dobiti, snošenje poslovnih rizika i gubitaka;

- upravljanje i voĎenje poslovanja društva, zastupanje i predstavljanje;

- prava komanditora na obavještavanje;

- statusne promjene i prestanak društva;

- troškovi osnivanja i posljedice neuspjelog osnivanja.

Pravni odnosi između članova

Osnovna glavnica utvrĎuje se osnivačkim ugovorom uz poštivanje zakonskog minimuma. U teoriji se

naziva »početna osnovna glavnica«, jer se može povećavati tokom funkcioniranja društva.

Ulozi članova najčešće nisu jednaki (po vrsti niti po visini). Ne mogu biti u radu, a ulozi komanditora

isključivo se sastoje od novca. Svi ulozi moraju biti u cjelosti uneseni do trenutka registracije.

Raspolaganje udjelima kod komanditnog društva je obavezni element osnivačkog ugovora. Za

prenos udjela od strane komplementara redovno se traži saglasnost ostalih komplementara. Što se tiče

komanditora, prenosom svojih udjela oni prenose samo imovinska prava, te njihov promet može biti stvar ugovorne autonomije.

Za komanditno društvo bitno je izmeĎu kojih članova se vrši raspolaganje udjelima. Ako

komplementar prenosi udio na komanditora ili treće lice, sticalac postaje komplementar osim ako ugovorom nije predviĎeno drugačije. U uporednom pravu važi opće pravilo da komplementar

zadržava svoj raniji položaj ako komanditor na njega prenese cijeli svoj udio. Raspolaganje dijelom

udjela ne dovodi do promjene kategorije članstva sticaoca.

Učešće u dobiti. Obje kategorije članova učestvuju u podjeli dobiti, a način podjele u cjelosti je stvar

ugovorne autonomije.

Učešće u snošenju poslovnih rizika i pokrivanju gubitaka društva. U pogledu ovog pitanja važi

ugovorna autonomija, a pravilo je da gubitak tereti komanditore do visine njihovih uloga.

Savjesnost i poštenje komplementara i komanditora. Sve što je rečeno za članove DNO važi i za

članove komanditnog društva, posebno komplementare.

Zabrana konkurencije za komplementare važi kao i za članove javnog trgovačkog društva. Zakonska

klauzula o zabrani konkurencije se ne odnosi na komanditore, a ugovorom se može regulisati

drugačije.

Upravljanje u društvu i vođenje poslova društva

Upravljanje. Komanditnim društvom upravljaju komplementari, bilo neposredno ili putem organa odreĎenog osnivačkim ugovorom. Taj organ čini odreĎeni broj komplementara, jer isključivo

angažovanje lica izvan društva ne odgovara prirodi imovinske odgovornosti komplementara.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Komanditori ne mogu učestvovati u upravljanju društvom. Ipak, komanditori bi imali pravo zahtijevati

sazivanje i donošenje odluke organa upravljanja, prema uslovima iz ugovora o osnivanju društva (npr. ako predstavljaju 20% kapitala osnovne glavnice).

Vođenje poslova komanditnog društva – važi sve što je rečeno za DNO: vršenje poslovodne funkcije

mora biti organizirano, ona može biti spojena sa funkcijom upravljanja, a formiranje posebnog poslovodnog organa je fakultativno. Ako je voĎenje poslova povjereno jednom komplementaru,

smatra se da su ostali isključeni.

Komanditori ne mogu predstavljati niti zastupati komanditno društvo prema trećim licima. Ako bi

prekršio tu zabranu, komanditor bi odgovarao za obaveze društva kao i komplementar. Ako se radi o

aktima i radnjama unutar društva, komanditor bi mogao participirati u voĎenju društva pod 2 uslova: da postoji kolegijalni poslovodni organ i da su radnje komanditora u tom organu isključivo usmjerene

na odnose unutar društva. Ako je voĎenje poslovodstva organizirano na individualnoj osnovi,

komanditor ne može voditi komanditno društvo.

Pravni odnosi društva i članova prema trećim licima u prometu

Zastupanje i predstavljanje komanditnog društva se može ugovorom povjeriti jednom, više ili svim komplementarima ili profesionalnom poslovodnom organu. Komanditori ne mogu zastupati društvo.

Imovinskopravna odgovornost za obaveze komanditnog društva. Društvo kao pravno lice za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Komplementari odgovaraju neograničeno

solidarno (solidarno jemstvo). Komanditori ne odgovaraju za obaveze komanditnog društva preko

onoga što su unijeli u osnovnu glavnicu. Eventualna tužba protiv komanditora bila bi odbijena zbog

nedostatka pasivne legitimacije. Od ovog pravila postoje izuzeci i to: - ako je u firmu upisano ime komanditora;

- ako je komanditor preduzeo akt zastupanja;

- za obaveze koje su za društvo nastale prije upisa u sudski registar, a komanditor je pristao na njih; - ako učestvuje u upravljanju društvom.


Prestanak članstva nije zakonom razraĎen, pa je ta materija ostala u sferi ugovorne autonomije.

Promjena oblika može nastati voljom članova ili po sili zakona. Na prvi način do promjene dolazi općom saglasnošću komplementara, ako su ispunjeni zakonski uslovi za osnivanje novog oblika

društva. Po sili zakona društvo svoj oblik mijenja u 3 slučaja:

1. Prestankom članstva svih komanditora – nastaje DNO ili DJL; 2. Prestankom članstva svih komplementara – nastaje DJL, DOO ili DD;

3. Izdavanjem dionica od strane komanditnog društva komanditori postaju dioničari – nastaje

komanditno društvo na akcije/dionice.

Prestanak komanditnog društva. Važe opća pravila koja se primjenjuju na prestanak trgovačkih

društava.

4.4. KOMANDITNO DRUŠTVO NA AKCIJE/DIONICE

Pojam, karakteristike, pravna priroda i osnivanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam. Komanditno društvo na akcije najčešće se javlja kad se prosto komanditno društvo želi

»otvoriti« pribavljanjem dodatnog trajnog kapitala bez kreditnog ili drugog opterećivanja.

Karakteristike:

a) Društvo ima 2 kategorije članova: komplementari, čiji položaj je isti kao kod običnog

komanditnog društva i komanditori, koji imaju isti položaj kao akcionari u akcionarskom društvu.

b) Osnivačke akcije komanditora-dioničara uplaćuju se isključivo u novcu, ali se akcije narednih

serija mogu otkupljivati ulozima u naturi;

c) Minimalna osnovna glavnica je 50.000 KM, kao i kod običnog komanditnog društva;

d) Na odnose u komanditnom društvu na akcije se primjenjuju 2 vrste pravila: na komplementare se

primjenjuju norme koje bi za njih važile u prostom komanditnom društvu. Na komanditore-

akcionare primjenjuju se pravila koja važe za akcionare u akcionarskom društvu.

Pravna priroda komanditnog društva na akcije/dionice u teoriji je sporna. Jedni smatraju da je to

oblik komanditnog društva, dajući prednost personalnim elementima, a drugi da je to oblik

akcionarskog društva dajući prednost elementima kapitala. MeĎutim, može se zaključiti i da je komanditno društvo na akcije oblik sui generis, odnosno spada u kategoriju društava lica i kapitala.

Naš Zakon o preduzećima daje prednost pesonalnim elementima, pri čemu odstupa od uporednih

prava.

Osnivanje. Ovo društvo može nastati na 2 načina: osnivanjem, ili promjenom oblika prostog

komanditnog društva. Ugovor o osnivanju komanditnog društva na akcije obavezno se sastavlja u pisanoj formi i sadrži elemente koji su odreĎeni za obično komanditno društvo, kao i odredbe o

akcijama (vrsta, serija, prava komanditora-akcionara, raspodjela, prenos akcija itd). Ugovorom je

moguće predvidjeti i učešće u upravljanju od strane komanditora-akcionara, pri čemu je potrebno

definisati njihove odnose sa komplementarima.

Obzirom da se na ovo društvo primjenjuje procedura osnivanja koja važi za prosto komanditno

društvo, proizilazi da se ono može osnovati isključivo na simultani način – ulozi moraju biti uplaćeni prije upisa u sudski registar i nema mogućnost djelimičnog upisa akcija.

Zakonom nije predviĎena obaveza donošenja statuta, te je njegovo donošenje stvar ugovorne

autonomije.

Imovinskopravni odnosi u društvu i prema trećim licima

Osnovnu glavnicu čine 2 dijela: 1. Dio koji se formira trajnim ulozima komplementara. Iz uloga se konstituišu udjeli komplementara.

Oni se predstavljaju odgovarajućim ispravama koje nemaju obilježja hartije od vrijednosti (potvrde o udjelima). U nekim pravnim sistemima se i na ove udjele izdaju akcije;

2. Trajni ulozi komanditora-akcionara. Oni su uvijek reprezentovani akcijama i taj dio osnovne

glavnice predstavlja akcionarski (dioničarski) kapital.

Koji će od ovih dijelova biti veći, zavisi od ugovornog rješenja u svakom pojedinačnom slučaju.

Zakonski minimum osnovne glavnice je 50.000 KM.

Ulozi komplementara i komanditora-akcionara. Ulozi komplementara mogu biti u stvarima, pravima

i novcu, a ulozi komanditora-akcionara isključivo u novcu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Raspolaganje udjelima. Komplementari svoje udjele mogu prenositi po istom režimu koji važi u

prostom komanditnom društvu. Prenos udjela (akcija) od strane komanditora-akcionara načelno je slobodan i vrši se po pravilima o prenosu akcija – punim indosamentom ako glase na ime i prostom

predajom ako glase na donosioca.

Imovinskopravna odgovornost društva i članova. Komplementari odgovaraju neograničeno solidarno. Komanditori ne odgovaraju za obaveze društva. Oni snose rizik u slučaju smanjenja ili nestanka

osnovne glavnice (stečaja) društva.

Ostali imovinskopravni odnosi. Članovi društva učestvuju u podjeli dobiti srazmjerno učešću u

osnovnoj glavnici društva (po kapitalu). To posebno važi za komanditore-akcionare. Ako je to

predviĎeno ugovorom, komplementari mogu učestvovati u podjeli dobiti i »prema okolnostima«.

Pitanje zabrane konkurencije posebno je izraženo kod komplementara i za njih važe pravila koja se

primjenjuju u personalnim društvima.

Upravljanje i vođenje poslova društva

Upravljanje. Komanditnim društvom na akcije upravljaju komplementari, neposredno ili putem posebno formiranog organa upravljanja. Osim toga, redovno se predviĎa da komanditori-akcionari

osnivaju poseban organ (akcionarsku skupštinu). Na nju se primjenjuju pravila o radu skupštine

akcionarskog društva, uz odreĎene specifičnosti. Naime, da bi odluka skupštine bila punovažna, potrebna je saglasnost komplementara kao lično odgovornih članova.

Vođenje poslova. Jedan ili više komplementara mogu obavljati funkciju poslovodnog organa ili se

mogu angažovati lica izvan društva na profesionalnoj osnovi. Komanditori-akcionari mogu biti članovi kolegijalnog poslovodnog organa, ali ne mogu preduzimati akte zastupanja, odnosno pravne

radnje eksterne prirode.

Prestanak članstva, promjena oblika i prestanak društva

Prestanak članstva u cjelosti je stvar ugovorne autonomije.

Promjena oblika može uslijediti odlukom organa upravljanja ili po sili zakona. U drugom slučaju do

promjene će doći kad društvo u cjelini izgubi jednu kategoriju članova – sve komplementare ili sve

komanditore-akcionare.

Prestanak. Komanditno društvo na akcije prestaje na isti način kao i ostali tipovi trgovačkih društava

– stečaj, likvidacija, statusne promjene, istek vremena na koje je društvo osnovano, odlukom organa upravljanja, te gubitkom jedne kategorije članova.

4.5. DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU (DOO)

Pojam, karakteristike, pravna priroda i osnivanje

DOO je poseban oblik trgovačkog društva u koje najmanje 2 lica trajno ulažu svoje uloge stvarajući ugovo-rom utvrĎenu osnovnu glavnicu podijeljenu na udjele i u kome članovi ne odgovaraju za

obaveze društva.

Karakteristike:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) Minimalni iznos osnovne glavnice je 10.000KM, a pojedinačnog uloga 500KM.

b) Pored ugovora o osnivanju, DOO obavezno ima statut, kao najviši organizaciono-pravni akt koji se deponuje kod registracionog suda;

c) Odnosi izmeĎu članova društva i kontrola nad društvom se regulišu i ostvaruju kroz raspolaganje

udjelima. U uporednim pravima postoje odreĎene zakonske limitacije u raspolaganju udjelima.

d) Formiranje organa upravljanja je fakultativno, za razliku od akcionarskih društava;

e) Varijanta DOO je DJL, koje ima odreĎene specifičnosti ali je najizrazitija ona koja predviĎa

mogućnost da jedini osnivač za obaveze tog društva odgovara neograničeno solidarno.

f) DOO za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva.

Pravna priroda. Ovdje postoje 3 shvatanja:

1. DOO predstavlja posebnu vrstu ortačkog društva, mada se ne negira i značaj kapitala. Ovo

shvatanje nije moglo pokazati da je DOO ortačko društvo, već njegova posebna vrsta;

2. DOO je posebna vrsta akcionarskog društva, tj. ulazi u kategoriju društva kapitala;

3. DOO je po svojoj pravnoj prirodi društvo sui generis. Njegova pravna priroda je mješovita.

Uporedna prava, kao i naše, zakonom izdvajaju ovo društvo i posebno ga regulišu, iz čega se može

zaključiti da je ono poseban tip trgovačkog društva.

Osnivanje. Za osnivanje općeg tipa DOO važi normativni sistem. Elementi koncesionog sistema

postoje kod osnivanja društava za upravljanje investicionim fondovima, kod stranih ulaganja i rada u slobodnim zonama. Uslovi za osnivanje društva su osnivački ugovor, uplata osnovne glavnice i upis

društva u registar.

Osnivački ugovor ima karakter privatno-pravnog akta. Moraju ga potpisati svi osnivači. Obavezni elementi ugovora su:

- imena osnivača, firma i sjedište društva, djelatnost odnosno predmet poslovanja;

- odredbe o kapitalu – iznos osnovne glavnice, način povećanja i smanjenja, ulozi i način njihovog unošenja, raspolaganje udjelima;

- prava i obaveze osnivača – dobit, pravo glasa, učešće u upravljanju i voĎenju društva, uplata

uloga, davanje sporednih činidbi itd;

- podjela dobiti, snošenje poslovnih rizika i pokrivanje gubitaka društva; - upravljanje društvom i voĎenje poslova društva;

- način rješavanja sporova;

- snošenje troškova i posljedice neuspjelog osnivanja; - prestanak članstva u društvu, promjena oblika i prestanak društva;

- trajanje i raskid ugovora;

- mjerodavno pravo i jezik ugovora (ako je u pitanju strani osnivač).

Iznos osnovne glavnice iz ugovora mora biti u cjelosti uplaćen prije upisa u sudski registar. Opći

minimum osnovne glavnice je 10.000KM, a posebnim zakonom se može odrediti i viši iznos. Tako je

za društva za upravljanje fondovima minimalni iznos osnovne glavnice 1 milion KM, koji se u cjelosti uplaćuje u novcu.

Od trenutka upisa u sudski registar društvo stiče pravnu i poslovnu sposobnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Statut DOO nije uslov za osnivanje društva, ali se mora deponovati kod registracionog suda u roku od

60 dana nakon upisa društva u registar. Izmjene i dopune statuta se takoĎe deponuju kod suda.

Obligatorni sadržaj statuta je slijedeći:

1. firma, sjedište i djelatnost društva;

2. iznos osnovne glavnice i udjeli – vrsta i veličina, raspolaganje, povlačenje, nasljeĎivanje, ograničenja u prenosu itd;

3. podjela dobiti, snošenje poslovnih rizika i gubitaka u poslovanju;

4. upravljanje i voĎenje poslova društva;

5. participacija radnika u upravljanju;

6. unutrašnja organizacija društva;

7. istupanje i isključenje člana;

8. promjena oblika, statusne promjene i prestanak društva;

9. izmjene i dopune statuta.

Imovinskopravni odnosi u društvu i prema trećim licima

Imovina i osnovna glavnica DOO. Osnovna glavnica (osnovni kapital) predstavlja imovinu izraženu u

novcu koja je utvrĎena ugovorom o osnivanju, statutom formirana iz uloga osnivača i podijeljena na udjele. Osnovna glavnica se redovno upisuje u sudski registar i podliježe načelu publiciteta. Obzirom

da nema sukcesivnog osnivanja društva, nema ni mogućnosti djelimičnog konstituiranja osnovne

glavnice.

Povećanje osnovne glavnice može nastati investiranjem i reinvestiranjem. Pod investiranjem se

podrazumije-va unošenje novih uloga od strane novih članova, a reinvestiranje je povećanje uloga

postojećih članova.

Ulozi. Minimalni iznos pojedinačnog uloga je 500KM, a u svakom pojedinačnom slučaju se ugovorom

i statutom odreĎuje isina uloga pojedinačno za svakog ulagača (ulozi ne moraju biti jednaki), s tim što zbir pojedinačnih uloga ne može biti ispod zakonskog minimuma osnovne glavnice.

Ulozi članova su imovinska subjektivna prava (vlasništvo na stvarima, obligaciona prava, udjeli u

drugom društvu, novac). Ulozi ne mogu biti u radu. Pojedinačni ulozi se, kao i osnovna glavnica, izražavaju u novcu. Naturalne uloge procjenjuje ovlaštena organizacija ili stručnjak. U slučaju da se

nakon upisa društva u sudski registar, stečaja ili likvidacije ustanovi da je dio uloga precijenjen ili

potcijenjen, može se tražiti njihovo usklaĎivanje sa realnom vrijednošću. Zahtjev može podnijeti svaki član društva putem tužbe actio pro socio.

Sporedne činidbe članova u korist društva. Ugovorom o osnivanju društva mogu se predvidjeti obaveze članova na vršenje sporednih činidbi u korist društva. Bitno je napomenuti da imovinski

efekti takvih činidbi ne ulaze u osnovnu glavnicu društva, niti predstavljaju povećanje uloga članova.

Sporedne činidbe obično imaju imovinski karakter i sastoje se u nekom davanju, a mogu se sastojati i

od vršenja nekih radnji u korist društva, kao i od nečinjenja (npr.odricanje od konkurisanja društvu).

Udjeli i raspolaganje udjelima. Kod DOO se na udjele ne izdaju akcije, već odgovarajuće pisane

isprave koje nemaju obilježja hartije od vrijednosti. Inače, ovo društvo, kao i društvo personalnog tipa,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


može emitirati hartije od vrijednosti kojima se ne stiče participacija u upravljanju društvom (mjenica,

ček, obveznica, komercijalni zapis, certifikat).

Dakle, kod ovog društva ne dolazi u obzir raspolaganje udjelima prenosom hartija od vrijednosti. Kao

i kod personalnih društava, raspolaganje udjelima vrši se putem cesije (ustupanja), uz pristanak svih ili

odreĎene većine članova društva. Ustupanje se može vršiti unutar društva, kao i prema trećim licima.

Povlačenje (amortizacija) udjela člana društva. Generalno polazište poslovnog prava o trgovačkim

društvima jeste da član društva ne može tražiti povlačenje (amortizaciju) onoga što je uložio u društvo. Zakon o preduzećima ovu materiju u cjelosti prepušta statutu. Ugovorom o osnivanju i statutom

trebalo bi predvidjeti razloge za povlačenje udjela, uslove pod kojima se povlačenje vrši, oblike i

uslove obeštećenja člana društva, novi raspored udjela preostalih članova, te način donošenja odluke o povlačenju udjela.

Učešće u dobiti i ostvarivanju drugih imovinskih prava. Podjela dobiti je u sferi ugovorne

autonomije, a opće pravilo je da članovi učestvuju u podjeli dobiti srazmjerno visini svog uloga.

Učešće u snošenju poslovnih rizika i pokrivanju gubitaka društva. Snošenje poslovnih rizika se u

cjelosti reguliše ugovorom o osnivanju i statutom društva. Rizike i gubitke snose članovi društva u visini svojih uloga koji su ograničeni, pa otuda i ograničena odgovornost. Pritom se poštuje princip

jednakog tretmana: svi članovi društva snose posljedice srazmjerno visini svojih uloga u društvu.

Zabrana konkurencije, konfliktnost interesa i lojalnost društvu. Zabrana konkurencije se odnosi

samo na članove koji obavljaju poslovodnu funkciju. Oni ne mogu osnovati drugo društvo koje

obavlja istu poslovnu djelatnost ili u takvom drugom društvu obavljati poslovodnu funkciju. Zabrana

konkurencije traje za vrijeme obavljanja poslovodne funkcije u društvu i 1 godinu nakon prestanka. Ugovorom i statutom se klauzula o zabrani konkurencije može proširiti.

Zakonom je lojalnost društvu predviĎena kao obaveza članova čije se polje djelovanja precizira ugovorom o osnivanju društva. Lojalnost se u pravno-tehničkom smislu često odreĎuje kao zabrana

nanošenja štete društvu. U široj varijanti, lojalnost uključuje zabranu konkurencije i isključenje

konfliktnosti interesa.

Imovinskopravna odgovornost društva i članova. Za svoje obaveze DOO odgovara cjelokupnom

imovinom, i isključivo ono može biti tuženo. DOO može odgovarati i za obaveze drugih društava, ako

je takvu odgovornost preuzelo posebnim ugovorom. Ona mogu poticati iz osnova zajedničkih ulaganja, konzorcijalnog nastupanja, davanja jemstva, garancija i drugih pravnih poslova.

Član društva ne odgovara za obaveze društva. Ne može biti tužen, niti je aktivno legitimisan za tužbu protiv nekog lica za ispunjenje obaveze koje to lice ima prema društvu. Ako osnivači društva prije

njegove registracije zasnuju odreĎene obaveze sa ciljem osnivanja društva, za nastale obaveze će

odgovarati solidarno, jer u trenutku nastanka obaveza društvo nije postojalo.


Prestanak članstva može nastupiti iz voljnih razloga, nevoljnih razloga i smrću, odnosno prestankom postojanja samog člana. Zakonom o preduzećima ova materija je u cjelini prepuštena autonomiji

osnivača. Ugovorom i statutom potrebno je regulisati uslove, postupak i pravne posljedice istupanja i

isključenja člana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Isključeni, odnosno član koji je istupio iz društva, ima pravo na naknadu procijenjene tržišne

vrijednosti svog uloga u trenutku istupanja odnosno isključenja. Kao trenutak istupanja odnosno isključenja uzima se dan pravosnažnosti odluke koja je o tome donesena.

Promjena oblika DOO može nastati odlukom članova, odnosno skupštine ili po sili zakona (ex lege).

Odluka se donosi na način i po postupku koji su utvrĎeni statutom društva.

Po sili zakona DOO prestaje kad se broj članova svede na jednog. Zakon nije odredio rok za

obavljanje ove promjene.

Promjena oblika se upisuje u sudski registar. Novonastalo društvo preuzima prava i obaveze

prethodnog.

Na prestanak DOO primjenjuju se opća pravila o prestanku trgovačkih društava.

4.6. DRUŠTVO JEDNOG LICA (DJL, JEDNOĈLANO, INOKOSNO DRUŠTVO)

Pojam, osnivanje i specifičnosti

DJL je društvo u svojini jednog lica, jedinog vlasnika. Spada u red »zatvorenih« firmi koje su male ili

srednje razvijene. Ono ustvari predstavlja varijantu DOO. Njegove karakteristike su slijedeće:

a) osnivač i vlasnik društva je jedno lice – fizičko ili pravno, domaće ili strano; b) osnivački i organizaciono-pravni akt društva je odluka. Statut nije obavezan;

c) zakonski minimum osnovne glavnice je 1.000KM;

d) društvom upravlja vlasnik, a odlukom o osnivanju poslovodstvo može biti povjereno jednom licu

ili kolektivnom organu; e) raspolaganje udjelima je slobodno;

f) za svoje obaveze društvo odgovara cjelokupnom imovinom, ali će vlasnik odgovarati solidarno

neograničeno ako »probije« pravni subjektivitet društva.

Osnivanje. Važi normativni sistem. Osnivački akt je odluka o osnivanju koja ima karakter privatno-

pravnog akta. Odluka obavezno sadrži: ime osnivača, firmu i sjedište društva, djelatnost, iznos

osnovne glavnice, poslovodni organ, unutrašnju organizaciju, trajanje i prestanak društva, način izmjena i dopuna odluke. Prema sudskoj praksi, osnivački ulog mora biti isključivo u novcu. Iznos

osnovne glavnice mora biti u cjelosti uplaćen prije registracije društva.

Specifičnosti imovinskih odnosa kod DJL. Osnovnu glavnicu čini jedan ulog i jedan udjel. Povlačenje

cijelog udjela je nemoguće, jer to znači prestanak društva. Dobit u cjelosti pripada vlasniku društva.

Imovinskopravna odgovornost društva i jedinog vlasnika društva

Društvo za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Imovina društva, osnovna

glavnica i kapital stečen poslovanjem su odvojeni od lične imovine vlasnika. U odreĎenim slučajevima, odgovornost može biti proširena i na jedinog vlasnika društva. To važi u slučaju

probijanja pravnog subjektiviteta društva, koje vlasnik može učiniti svojim radnjama ili miješanjem

svoje imovine i imovine društva. Nadalje, ako je zloupotrijebio društvo da bi oštetio njegove povjerioce, ako je protivpravno opteretio imovinu društva za svoje lične poslove (jemstvo, hipoteka

itd), te ako je smanjio imovinu društva u svoju ličnu korist. Proširenje odgovornosti jedinog vlasnika

društva se ogleda u tome što on za obaveze društva odgovara neograničeno solidarno.

4.7. AKCIONARSKO (DIONIĈKO) DRUŠTVO

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam, značaj, karakteristike i pravna priroda

Akcionarsko društvo je tip trgovačkog društva (poslovne organizacije) koji ugovorom formira

najmanje 5 lica, čija je osnovna glavnica podijeljena na dijelove koji su reprezentovani akcijama

(dionicama) kao hartijama od vrijednosti, a za obaveze u prometu društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

Osnovne karakteristike dioničkog društva su slijedeće:

a) Minimalni broj osnivača je 5, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim licima;

b) Minimalni iznos osnovne glavnice je 20.000 KM, od čega najmanje 25% mora biti u novcu. Za

finansijske institucije taj cenzus je znatno viši: za banke je minimum 5 miliona KM, za dd u osiguranju 1 milion ako su predmet poslovanja poslovi osiguranja života, a 2 miliona KM ako

društvo obavlja više vrsta osiguranja ili obavlja poslove reosiguranja. Za osnivanje društva za

upravljanje fondovima osnovni kapital je najmanje 1 milion KM.

c) Osnovna glavnica podijeljena je na dijelove (jedinice-units) koji su predstavljeni akcijama (dionicama), a one su investicione hartije od vrijednosti.

d) Promet akcijama je pravilo, a vrši se na berzama, drugim organiziranim tržištima kapitala ili u

slobodnoj i neposrednoj pogodbi.

e) Zakon izričito zahtijeva da se u akcionarskom društvu formiraju organi upravljanja, kontrole i

poslovodstva, bilo od akcionara ili na profesionalnoj osnovi (ovo drugo je u praksi redovno).

f) Za obaveze stvorene u pravnom prometu društvo odgovara cjelokupnom imovinom, a ulagači snose ograničen poslovni rizik – do visine svog uloga.

g) Uz osnivački akt, akcionarsko društvo obavezno mora imati statut koji se deponuje kod suda. Prvi

statut donosi osnivačka skupština, a kasnije skupština dioničara.

Pravna priroda akcionarskog društva. Po svojoj pravnoj prirodi akcionarsko društvo je pravno lice i

to društvo kapitala odnosno kapitalni tip društva. Akcionari nisu ili ne moraju biti vezani za društvo

kao što je slučaj kod ostalih tipova; način sticanja kapitala emisijom i prodajom vlastitih akcija karakteristika je samo ovog društva; promjena imaoca akcija nema uticaja na poslovanje društva, pa je

promet udjela slobodan.

Osnivanje akcionarskog društva

Osnivači mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica. Osnivač je svako lice koje potpiše ugovor o

osnivanju i otkupi osnivačke akcije (dionice). Akcionari koji kupe akcije narednih emisija postaju članovi društva, ali nisu osnivači.

Uslovi za osnivanje akcionarskog društva. Naše pravo kao osnovni sistem kod osnivanja akcionarskog društva usvaja normativni sistem, a izuzeci postoje u zakonom odreĎenim slučajevima

(dozvolu za osnivanje poslovne banke ili za otvaranje organizacijskog dijela strane banke u zemlji daje

Agencija za bankarstvo; odobrenje za rad dioničkog društva za osiguranje daje Ured za nadzor,

odnosno Ministarstvo finansija, ako je ulog stranog osnivača veći od 50% osnovnog kapitala; za osnivanje društva za upravljanje investicionim fondovima i za osnivanje investicionih fondova

odobrenje daje Komisija za vrijednosne papire).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoje 3 opća uslova za osnivanje dioničkog društva: zaključenje pismenog ugovora, obezbjeĎenje

osnovne glavnice i upis društva u registar.

Osnivački ugovor ima karakter privatnopravnog akta. Obavezni elementi su:

1. imena osnivača, firma i sjedište društva;

2. djelatnost društva;

3. ukupan iznos osnovne glavnice (dio u novcu i naturi), način procjene uloga, povećanje i smanjenje

osnovne glavnice, učešće u osnovnoj glavnici;

4. odredbe o osnivačkoj skupštini, ovlaštenjima osnivača do održavanja osnivačke skupštine;

5. troškovi osnivanja, pravne posljedice neupisivanja ili neuplaćivanja akcija;

6. sadržaj javnog poziva na otkup akcija (prospekta);

7. uslovi i način utvrĎivanja i podjele dobiti;

8. druga pitanja značajna za osnivanje i poslovanje društva.

Odredbe o dionicama nisu obavezni elementi osnivačkog akta, već je to prepušteno statutu društva koji

se donosi u roku od 60 dana od dana upisa društva u sudski registar.

Načini osnivanja dd su simultani i sukcesivni. Simultani način postoji kad osnivači (maksimalno 40)

ili odreĎeni krug kupaca bez upućivanja javnog poziva na upis i uplatu akcija preuzmu sve akcije društva koje se osniva. Smatra se da su osnivači svoje akcije preuzeli u trenutku potpisivanja ugovora

o osnivanju društva. Kod simultanog osnivanja nije potrebna prethodna dozvola Komisije za

vrijednosne papire, jer se radi o emisiji dionica putem zatvorene prodaje.

Prije upisa društva u registar, osnivači su dužni uplatiti ugovorom odreĎeni iznos osnovne glavnice,

koji ne može biti manji od 20.000 KM. Preostali dio iznosa iz ugovora osnivači uplaćuju u rokovima

koji su odreĎeni u osnivačkom aktu društva, najčešće u nekoliko rata.

Simultani način osnivanja primjenjuje se pri osnivanju malih i srednjih firmi. Upravljanje i voĎenje

društava koja su osnovana na ovaj način ostaje u krugu osnivača, što je nepovoljno za lica koja steknu akcije iz kasnijih emisija. Osim toga, osnivači ne odgovaraju kasnijim članovima društva za

organizaciju i upravljanje društvom.

Sukcesivni način osnivanja postoji kad osnivači upute izvod iz prospekta i javni poziv za upis i uplatu dionica, uz prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Osnovna glavnica društva konstituira

se iz uloga osnivača i uloga drugih lica koja su prihvatila prospekt i javni poziv. Zakoni redovno traže

da jedan dio akcija obavezno preuzmu osnivači, tj. ne mogu se sve osnivačke akcije ponuditi javnoj prodaji. Kasnije emisije dionica se mogu u cjelini ponuditi javnosti.

Sukcesivni način osnivanja znatno je složeniji i skuplji. Postupak obuhvata prethodno dobivanje odobrenja od Komisije za vrijednosne papire, a zatim objavljivanje izvoda iz prospekta i javnog

poziva. Uz zahtjev za dobijanje odobrenja Komisiji se mora prezentirati:

- ugovor o osnivanju društva;

- nacrt statuta; - prijedlog prospekta, koji uključuje izjavu o investiranju i informacije o riziku i faktorima rizika;

- ispravu o upisu osnivača u registar Komisije;

- dokaz o uplati takse za odobrenje emisije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Komisija u roku od 30 dana po prijemu zahtjeva odlučuje da li će odobriti emisiju ili ne. Po dobivanju

odobrenja Komisije, objavljuje se javni poziv za upis i uplatu dionica u Službenim novinama FBiH i najmanje jednom domaćem dnevnom listu. Javni poziv je strogo formalan akt čiji sadržaj je propisan

zakonom. On sadrži odluku o emisiji odnosno izvod iz ugovora o osnivanju, te podatke o mjestu gdje

se može dobiti prospekt. Uz javni poziv se objavljuje izvod iz prospekta ili prospekt.

Upis akcija vrši se potpisivanjem izjave koja se naziva upisnica, neposredno ili preko punomoćnika.

Obično sadrži:

- broj, vrstu i klasu akcija koje se upisuju, te njihove nominalne vrijednosti; - izjavu upisnika da će cijenu akcija uplatiti u rokovima iz javnog poziva;

- izjavu da će odreĎeni iznos svake akcije uključujući i aggio uplatiti odmah, odnosno do upisa

društva u registar.

Po svojoj pravnoj prirodi, javni poziv predstavlja opću, generalnu ponudu za zaključenje ugovora.

Upisnica je ustvari prihvat ponude. Da bi imala karakter prihvata, ona mora potvrdno odgovoriti na

sve elemente ponude. Predajom upisnice zastupniku osnivača, zaključen je ugovor o ortakluku izmeĎu osnivača i upisnika akcija. Trajanje tog ortakluka je privremeno, do trenutka registracije društva.

Obaveze ortaka-osnivača su da preduzmu sve radnje koje se po zakonu traže za osnivanje društva, a

obaveze ortaka-upisnika akcija su da do momenta registracije društva uplate iznose u skladu sa izjavom o upisu akcija. Ortakluk prestaje registracijom akcionarskog društva. Preuzeta prava i obaveze

iz ortačkog odnosa prelaze na registrovano društvo koje ulazi u pravni odnos sa svakim upisnikom

akcija.

Odgovornost osnivača iz ranijeg ortačkog odnosa prestaje samo ako osnivačka skupština u cjelini

prihvati izvještaj o osnivanju društva. U suprotnom, društvu će solidarno neograničeno odgovarati oni

osnivači zbog čijih propusta osnivačka skupština nije prihvatila izvještaj u cjelini.

U pravnoj teoriji poznat je i tzv.kvalifikovano osnivanje, koje nije poseban način osnivanja, jer i

simultani i sukcesivni načini mogu biti kvalifikovani. Kvalifikovano osnivanje društva postoji ako osnivači ugovore da svi ili neki od upisnika umjesto novcem svoje akcije plate ulogom u naturi

(nekretnine, mašine, oprema, prava industrijske svojine i sl). Po Zakonu o preduzećima, na taj način

može biti konstituisano najviše ¾ osnovne glavnice.

Upis (supskripcija) akcija vrši se kod banke (depozitara) koju angažuju osnivači. IzmeĎu osnivača i

banke sklapa se poseban ugovorni aranžman. Banka može na sebe preuzeti obavezu da upiše i

preuzme preostali dio akcija koje ne budu upisane. Time se osnivaču garantuje da će društvo biti osnovano. Za ovu garanciju banka naplaćuje posebnu (garantnu) proviziju.

Upis akcija vrši se na mjestima i u vrijeme naznačeno u javnom pozivu. Po izvršenom upisu, odnosno isteku roka za upis, Komisiji za vrijednosne papire dostavlja se pismeni izvještaj. Taj izvještaj kod

zatvorene prodaje sačinjavaju osnivači, a kod javne ponude depozitar. On sadrži broj upisanih i

uplaćenih akcija.

Komisija po prijemu izvještaja donosi rješenje kojim proglašava da je javna ponuda uspjela, odnosno

proglašava je neuspjelom. Javna ponuda se smatra uspjelom u slučaju kad su upisane sve ponuĎene

akcije, te u slučaju kad je postupak upisa prekinut na legalan način iako je upisan manji broj od ponuĎenih akcija

2. Rješenje se dostavlja Registru vrijednosnih papira i osnivačima. Osnivači su dužni

objaviti izvještaj o uspjeloj emisiji.

2 Zakon o vrijednosnim papirima, čl.32,33

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upisane dionice sa uplatama evidentiraju se u Registru vrijednosnih papira, koji obavlja i poslove

čuvanja i održavanja podataka o dionicama, kao i poslove prenosa.

Uplata (otkup) akcija vrši se kod banke kod koje je i obavljen upis, u rokovima koji su odreĎeni

osnivačkim aktom. U odreĎivanju rokova osnivači su slobodni, uz ograničenje da prije održavanja

osnivačke skupštine mora biti uplaćen iznos koji je unaprijed utvrĎen i objavljen a koji ne može biti ispod minimalnog iznosa osnovne glavnice.

Akcije se uplaćuju ulozima koji mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Nije dopušten ulog u izvršenom radu ili uslogama. Vrijednost uloga iskazuje se u KM. Uloge u naturi (stvari, prava)

procjenjuju specijalizirane organizacije ili stručnjaci (ovlašteni procjenitelji), kako ne bi došlo do

potcjenjivanja ili precjenjivanja vrijednosti uloga. Ovi ulozi moraju biti u cjelosti uneseni do trenutka registracije. Smatra se da su stvari i prava uneseni u društvo ako ono može njima u potpunosti,

slobodno i trajno raspolagati.

Ostala pravila o uplati (otkupu) akcija:

a) Uplata novčanih uloga vrši se na privremeni račun za deponovanje uplata. Niko nema pravo

raspolaganja tim iznosima (ni osnivači), sve do upisa društva u registar. Nakon toga, sredstvima

raspolaže organ ovlašten od osnivačke skupštine;

b) Ako upisnici ne unesu svoje uloge u roku koji je odreĎen osnivačkim ugovorom, snose

odgovarajuće imovinske sankcije (odgovornost iz ortačke zajednice);

c) Kod prodaje dionica »iz prve ruke«, dionice se ne mogu prodavati ispod njihove nominalne vrijednosti (kako osnivačke, tako i dionice narednih emisija). Njihov vlasnik ih kasnije može

prodavati po cijeni koju sam odredi.

d) Ako zakon i ugovor o osnivanju predviĎaju, akcionaru se uplata ili unošenje uloga može odgoditi

ili se on može potpuno osloboditi te obaveze;

e) Ako se akcije prodaju iznad njihove nominalne vrijednosti, taj iznos preko nominalne vrijednosti

(aggio) ne ulazi u osnovnu glavnicu društva, već u rezerve društva.

f) Aktom o osnivanju se za dioničare mogu predvidjeti dodatne obaveze, u vidu novčanih davanja. Vrijednost takvih davanja ne ulazi u osnovnu glavnicu društva, pa time i ne utiče na visinu udjela

člana društva.

Osnivačka skupština se obavezno saziva u roku od 15 dana od isteka roka koji je ugovorom odreĎen za upis i uplatu dionica. Kvorum čine akcionari koji su upisali najmanje 50% osnovne glavnice. Ako

nema kvoruma ponavlja se sazivanje skupštine i nakon toga odluke se donose većinom glasova

prisutnih.

Osnivačka skupština utvrĎuje da je osnovna glavnica upisana i uplaćena u skladu sa ugovorom i

javnim prospektom, usvaja izvještaje o procijenjenim ulozima u naturi i njihovom unošenju, zatim izvještaj o troškovima osnivanja društva. Skupština donosi statut društva, bira upravni i nadzorni

odbor društva, odobrava ugovore osnivača koji se odnose na osnivanje a zaključeni su do dana

održavanja osnivačke skupštine. Ako osnivačka skupština usvoji predložene dokumente, mogu se

preduzeti radnje upisa društva u registar. U suprotnom, vrši se provjera i revizija svih ili dijela dokumenata.

Statut akcionarskog društva, koji je usvojila skupština, deponuje se kod suda u roku od 15 dana nakon održavanja skupštine. Isto važi i za eventualne kasnije izmjene i dopune. To je osnovni

WWW.BH-PRAVNICI.COM


organizaciono-pravni akt akcionarskog društva, čiji sadržaj ima prednost i nad samim osnivačkim

ugovorom. Po zakonu, statut obavezno sadrži slijedeće elemente: - firma, sjedište i djelatnost društva;

- iznos osnovne glavnice, uloge, njihovo unošenje i procjenu, te pravila o povećanju i smanjenju

glavnice;

- dionice – vrsta, klasa, serija, prava pojedinih akcionara, ograničenja u prenosu prava, sopstvene dionice i povlačenje dionica;

- način i rokovi objavljivanja javnog poziva za upis i uplatu akcija, posljedice zakašnjenja i

propuštanja uplate; - podjela dobiti i dividende;

- unutrašnja organizacija društva, upravljanje, poslovodni organ, rukovoĎenje, obavještavanje

akcionara; - zaštita manjine (minoriteta);

- participacija zaposlenih u upravljanju;

- statusne promjene društva;

- osnivanje i rad unutrašnje arbitraže; - način izmjena i dopuna statuta;

- druga pitanja značajna za rad i poslovanje društva.

Akcije (dionice)

Pojam i pravne karakteristike. Vrijednosni papir je pisana isprava ili elektronski zapis koji sadrži prava koja se bez istih ne mogu ostvariti ni prenositi.

U pravnoj literaturi susreću se 3 značenja pojma dionica (akcija):

1. Akcija kao dio osnovne glavnice kojim akcionar učestvuje u imovinskim interesima društva; 2. Akcija kao korporativni papir, tj. papir koji zakonitom imaocu daje odreĎena prava (imovinska

prava, pravo na upravljanje i druga prava u skladu sa statutom društva);

3. Akcija kao vrijednosni papir predstavljen pisanom ispravom ili elektronskim zapisom.

Pravne karakteristike dionice proizilaze iz njene funkcije kao korporativnog papira, a sastoje se u

slijedećem:

a) Izdavalac može biti isključivo registrovano akcionarsko društvo ili komanditno društvo na akcije. Za izdavanje akcija potrebno je prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire, koju imenuje

Parlament;

b) Akcija je dugoročni investicioni papir čija ekonomska funkcija jeste akumulacija kapitala. Akcionar je investitor u društvo i na bazi toga akcionarski odnos obuhvata imovinskopravni odnos

i upravljački odnos. Zasnivanjem tih dvaju odnosa akcionar stiče prava nad društvom kao vlasnik.

Na bazi ostalih hartija od vrijednosti (mjenica, obveznica) zasniva se obligacionopravni odnos. Dividendna dionica daje samo obligaciona prava.

c) Akcija je papir koji nosi varijabilni prihod (dividendu, superdividendu), za razliku od obveznice

koja u principu nosi fiksni prihod. Prihod akcionara zavisi od zarade društva.

d) Akcija je, pored obveznice, tipičan trgovački papir. Masovno se izdaje u serijama i ima svoju tržišnu vrijednost.

e) Dionica je prenosiv (negocijabilan) papir kojim se vrši mobilizacija kapitala. Prenosi se

zaključenjem pravnog posla o prenosu vlasništva, o čemu kupac izvještava registar. Vlasništvo na dionici se stiče danom upisa prenosa vlasništva u registru dionica emitenta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


f) Akcija je zamjenjiva hartija od vrijednosti (bitna je vrsta i obim prava koja sadrži, a ne serija i

kontrolni broj).

g) Na zahtjev i o trošku imaoca, akcije iste klase izdate u serijama mogu se sjediniti u jednu ili više, a

mogu se i podijeliti u više primjeraka manje nominalne vrijednosti (spajanje i podjela);

h) Akcija je nedjeljiva hartija od vrijednosti. Prava iz nje se ne mogu dijeliti na više lica. Ako više

lica naslijedi akciju, nasljednici moraju odrediti punomoćnika koji će u njihovo ime vršiti prava.

Bitni sastojci akcije (dionice) su:

1. Oznaka da se radi o dionici; 2. Oznaka klase, redni broj emisije, serijski broj;

3. Firma i sjedište emitenta;

4. Mjesto i datum izdavanja; 5. Nominalna vrijednost;

6. Firma, odnosno ime i prebivalište vlasnika akcije;

7. Datum sticanja;

8. Drugi elementi utvrĎeni odlukom o emisiji.

Obaveze i prava akcionara (dioničara). Standardne obaveze akcionara su:

1. Uplata nominalne vrijednosti akcije, pod uslovima utvrĎenim osnivačkim ugovorom ili odlukom o emisiji;

2. Uplata odreĎenog iznosa prilikom upisa akcija ako se prodaju iznad nominalne vrijednosti (aggio);

3. Unošenje naturalnih uloga u cjelini, a prije registrovanja društva;

4. Prijava sticanja vlasništva na akcijama u registar vrijednosnih papira;

5. Prihvatanje konverzije, denominacije, spajanja ili podjele dionica ako o tome društvo donese

odluku uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire;

6. Čuvanje poslovne tajne – povjerljivih informacija.

Sankcije za slučaj neizvršenja ili neurednog izvršenja mogu se sastojati u plaćanju kamata ili ugovorne

kazne, kao i naknade štete.

Standardna prava akcionara mogu se svrstati u 2 grupe – upravljačka i imovinska prava. Upravljačka

obuhvataju:

1. Pravo glasa po principu 1 dionica – 1 glas;

2. Učešće u radu skupštine društva (lično ili putem punomoćnika);

3. Pravo učešća u izboru upravnog/nadzornog odbora (aktivno i pasivno);

4. Informisanje o radu i poslovanju društva i bitnim činjenicama o svakom članu organa upravljanja društva;

5. Uvid u isprave i dokumenta društva o poslovanju;

6. Pobijanje odluka skupštine društva;

7. Sticanje certifikata na dionice u vlasništvu koje su evidentirane kod registra vrijednosnih papira, te

uvid u vlastiti račun dionica.

Imovinska prava uključuju pravo na dividendu, promet dionicama, te učešće u podjeli ostatka stečajne ili likvidacione mase u slučaju stečaja ili likvidacije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prava iznad standardnih prava stiču se pod drugačijim uslovima u odnosu na standardna. Pravni osnov za takva prava može biti: postojanje ranije zasnovanog akcionarskog odnosa (vlasništvo akcija

iz ranije emisije); status kupca akcije (zaposlenik u tom akcionarskom društvu, posebna kategorija

investitora); dionice koje se prodaju pod strožijim uslovima (npr. plaćanje u gotovini, plaćanje u

cjelosti odmah po upisu i sl). Dijele se na 2 kategorije: prioritetna (preferencijalna prava) i prava zaposlenika.

Prioritetna (preferencijalna) prava imaju akcionari koji posjeduju povlaštene akcije – kumulativne ili participativne. Ona se najčešće sastoje u prvenstvu naplate dividende i pravu na superdividendu, zatim

pravo preče kupovine, pravo na gratis dionice, pravo na više glasova (pluralni votum) itd.

Prava zaposlenika mogu se sastojati u jednostavnijem načinu sticanja dionica putem zatvorene

prodaje, sticanje dionica uz popust ili besplatno, garancija da će društvo otkupiti njegove dionice po

tržišnoj a najmanje po nominalnoj vrijednosti itd. MeĎutim, kategorija zaposlenih može imati

ograničenja u pogledu raspolaganja dionicama ili u pogledu prestanka prava po sili zakona.

Prava ispod nivoa standardnih prava – radi se o pravima koja se stiču na osnovu nevotirajuće

dionice (dividendne dionice). Vlasnici ovih dionica imaju standardna imovinska prava, a nemaju pravo glasa.

Emisija akcija (dionica). Postoje 2 vrste emisije: javna ponuda i zatvorena prodaja. Izbor vrste vrši emitent, zavisno od ciljeva koji se žele postići i lica koja će kupovati dionice. Javna ponuda se obavlja

na osnovu javnog poziva za upis i uplatu akcija koji se upućuje neodreĎenom krugu lica, uz prethodno

odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Zatvorena prodaja je prodaja koja se vrši unaprijed

odreĎenom kupcu (investitoru) ili grupi od najviše 40 kupaca.

Emisija dionica obavezno obuhvata:

- donošenje odluke o emisiji;

- za javnu ponudu prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire, a kod zatvorene prodaje

Komisija se obavještava o emisiji;

- zaključenje ugovora izmeĎu emitenta i Registra vrijednosnih papira u FBiH, te izmeĎu emitenta i

banke (depozitara);

- otvaranje privremenog računa za deponovanje uplata prilikom kupovine dionica;

- kod javne ponude objavljivanje prospekta i javnog poziva za upis i uplatu akcija, te objavljivanje

rezultata javne ponude;

- upis dionica u registar emitenta kod Komisije i na račun kupca dionice kod Registra vrijednosnih

papira u FBiH.

Odluku o emisiji donosi skupština društva. Obavezni elementi odluke (odreĎeni Zakonom o

vrijednosnim papirima) su:

- naziv i sjedište emitenta, te njegova oznaka u registru kod Komisije;

- naziv organa koji je odluku donio i datum odluke; - podaci o dionicama: klasa dionica, redni broj emisije, broj i nominalna vrijednost, ukupan broj

emitovanih dionica iste klase, prava koja sadrži dionica, način prodaje, mjesto uplate i rok;

- zadržavanje prava emitenta na prekid upisa i uplate, ako je predviĎeno; - lice ispred emitenta ovlašteno za emisiju i druge informacije u skladu sa propisima Komisije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Komisija za vrijednosne papire nadležna je za odobravanje javne emisije, a na zahtjev emitenta uz koji

se obavezno podnosi: odluka o emisiji, statut ili nacrt statuta društva, isprava o upisu emitenta u registar kod Komisije, prijedlog prospekta o dionicama koje se emituju, te dokaz o uplati takse.

Sadržaj prospekta odreĎen je zakonom. On obavezno sadrži podatke o:

- dionici kao vrijednosnom papiru (broj, nominalna vrijednost, prava, mjesto i vrijeme upisa, pravo preče kupovine, ograničenja u kupovini i prometu itd);

- pravnom statusu i vlasništvu osnivača (emitenta dionica);

- djelatnosti kojom će se društvo baviti; - poslovanju, imovini, zaduženosti, dobiti ili gubitku te odgovornim licima.

Akcionarsko društvo obavezno vodi knjigu dioničara (glavnu matičnu knjigu). U nju se unose podaci o dioničaru, vrijednosti dionica, te procentualnom učešću u ukupnom broju izdatih dionica i ukupnom

broju dionica sa pravom glasa.

Promet dionica. Pojam prometa dionica obuhvata:

- kupovinu, prodaju i davanje u zalog dionica;

- konverziju – konverzija je povlačenje svih dionica jedne klase i njihovu zamjenu novim dionicama

druge klase. Denominacija je operacija kojom se vrši povlačenje svih dionica jedne nominalne vrijednosti i njihova zamjena jednakim brojem novih dionica iste klase, uz srazmjerno smanjenje

nominalne vrijednosti;

- spajanje i podjelu – Spajanje dionica je operacija zamjene više postojećih dionica jednom novom dionicom iste klase, ali više nominalne vrijednosti. Podjela je suprotna operacija.

ProvoĎenje navedenih operacija vrši se pod slijedećim uslovima:

- obaviještenost – svi dioničari se obavještavaju u roku od 8 dana;

- brzina operacije – zamjena se provodi u roku od 30 do 90 dana, računajući od dana donošenja

odluke emitenta;

- javnost – objavljivanje u Službenim novinama FBiH i najmanje jednom dnevnom listu;

- očuvanje integriteta osnovnog kapitala i fonda rezervi – ove kategorije se ne mogu mijenjati;

- nepromjenjivost prava dioničara – prava dioničara ne mogu biti umanjena, osim u slučaju spajanja

kvotnih dionica;

- nemogućnost isplate – dionice povučene prilikom provoĎenja ovih operacija ne mogu se isplaćivati;

- dejstva stečaja ili likvidacije emitenta – operacije se ne mogu provoditi nakon otvaranja postupka

stečaja.

Klase i serije dionica. Klase se odreĎuju prema sadržaju prava koja nosi dionica. Dionice koje sadrže

ista prava pripadaju istoj klasi. Društvo uz odobrenje Komisije odreĎuje klase svojih dionica. Ono može istovremeno imati jednu ili više klasa dionica.

Zakon o vrijednosnim papirima nije odredio klase dionica niti kriterije za njihovo razvrstavanje.

Prema teoriji anglosaksonskog prava, dionice se dijele na 4 osnovne klase i to: 1. Obične ili redovne dionice (common shares);

2. Preferencijalne, odnosno prioritetne dionice (preferred shares);

3. Dionice bez prava glasa ili dividendne (non-voting shares);

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. Dionice zaposlenih ili radničke dionice.

U okviru klase preferencijalnih dionica, prema vrsti i obimu preferencija postoje: preferencijalne

kumulativne i preferencijalne nekumulativne, zatim preferencijalne participativne i preferencijalne

neparticipativne, te dionice sa drugim specifičnim pravima.

Preferencijalne kumulativne dionice sadrže pravo prvenstva u naplati dividende, zaostale i tekuće za

cijeli fiskalni period. Preferencijalne nekumulativne dionice daju ostala prioritetna prava (specijalna),

a u pogledu naplate dividendi isključivo za tekući fiskalni period.

Preferencijalne participativne dionice u suštini daju pravo na veću dividendu u odnosu na dionice

ostalih klasa (superdividenda ili superprofit). Participativne dionice generalno ne daju prioritete u naplati dividende, pa može biti odreĎeno da se dividenda isplaćuje istovremeno ili nakon isplate

dividende na redovne i kumulativne dionice.

Vrste akcija/dionica. Prema pozitivnom pravu, postoje 2 osnovna kriterija klasifikacije: način odreĎivanja vrijednosti dionice i vrsta uloga.

Po načinu odreĎivanja evidentirane vrijednosti dionica, postoje 2 vrste: dionice sa nominalnom vrijednošću i kvotne dionice. Dionica sa nominalnom vrijednošću sadrži upisan novčani iznos na koji

ona glasi (npr.50KM). Obično se trgovačkim zakonom odredi iznos nominalne vrijednosti dionice. U

svijetu je praksa da se dionice emituju sa vrlo niskom nominalnom vrijednošću.

Kvotna dionica ne sadrži upisan nominalni iznos, već iznos učešća te dionice u osnovnoj glavnici

društva. Taj se iznos obično upisuje u vidu razlomka (npr. 1/100.000 osnovne glavnice). Ova vrsta

akcija nije naročito rasprostranjena, za što postoji nekoliko razloga: porezi kod prometa su veći, jedan broj berzi ne dozvoljava zvaničnu kotaciju ovih dionica itd.

Po vrsti uloga dionice se dijele na gotovinske i naturalne. Gotovinske se otkupljuju uplaćivanjem novca, a naturalne unošenjem uloga u naturi.

Povećanje i smanjenje osnovne glavnice (osnovnog kapitala)

Povećanje osnovne glavnice. Ovu materiju je Zakon o preduzećima u cjelini prepustio statutarnom

ureĎenju. Teorija i zakonodavstvo poznaju nekoliko načina povećanja osnovne glavnice:

a) Povećanje osnovne glavnice novim ulozima – Ovo je standardni način povećanja. Odluku o povećanju donosi skupština društva većinom koja je odreĎena zakonom i statutom. Obično se traži

da za odluku glasaju dioničari u čijem je vlasništvu najmanje ¾ osnovnog kapitala. Zakoni

redovno daju prvenstvo upisa novih akcija postojećim akcionarima (pravo opcije). TakoĎe je pravilo da su novi ulozi u novcu.

b) Uslovno povećanje osnovne glavnice – Obavlja se isključivo radi zadovoljenja odreĎenih ciljeva

koji su najčešće izričito odreĎeni zakonom. Odluku takoĎe donosi skupština, a za emisiju je

potrebna dozvola Komisije za vrijednosne papire. Ovaj vid emisije najčešće ide u obliku zatvorene prodaje, a ulozi su redovno u novcu.

c) Povećanje osnovne glavnice po osnovu odobrenog kapitala – Odluku donosi nadzorni odbor

društva, na osnovu ovlaštenja iz statuta ili odluke skupštine. Uslovi koji se po imperativnim pravilima traže su redovno slijedeći: statut ili odluka skupštine daje ovlaštenje za povećanje

kapitala; iznos do kojeg se može povećati osnovna glavnica je unaprijed odreĎen; povećanje treba

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izvršiti najkasnije u roku od 5 godina po osnivanju društva, a može biti najviše do ½ iznosa

osnovne glavnice koji je postojao u trenutku donošenja statuta.

d) Povećanje osnovne glavnice iz kapitala društva (kapitalne dobiti, rezervi, nerasporeĊene

dobiti) – Da bi se povećanje osnovnog kapitala moglo vršiti iz rezervi, sam zakon predviĎa koji to

najmanji iznos rezerve moraju da dostignu (npr.1/10 ili 1/20 vrijednosti osnovnog kapitala), te da

društvo nije poslovalo sa gubitkom.

Smanjenje (redukcija) osnovne glavnice. Zakon o preduzećima je za slučaj smanjenja osnovne

glavnice predvidio zaštitu povjerilaca i postupanje sa sopstvenim akcijama, dok je ostala pitanja prepustio statutarnom regulisanju.

Smanjenje osnovne glavnice se upisuje u sudski registar. Postoji nekoliko načina redukcije osnovnog kapitala.

a) Redovno smanjenje osnovne glavnice – Odluku donosi skupština društva u kvorumu koji je

odreĎen za povećanje osnovne glavnice. PredviĎa se javno objavljivanje odluke o smanjenju

osnovne glavnice, uz poziv povjeriocima da prijave potraživanja (dospjela i nedospjela). Društvo prethodno mora izvršiti isplatu dospjelih potraživanja, a za nedospjela pružiti odgovarajuće

garancije, jer u suprotnom sud neće dozvoliti upis smanjenja osnovne glavnice. Akcionarima se

takoĎe pruža obezbjeĎenje, ali nakon obezbjeĎenja povjerilaca.

b) Pojednostavljeno smanjenje osnovne glavnice – Preduzima se ako se smanjenje osnovne

glavnice vrši u svrhu pokrivanja gubitka ili prenosa kapitala u rezerve društva. Odluka skupštine

treba da sadrži cilj smanjenja kapitala. Ako se pokrivaju gubici, oni se prvo moraju sanirati iz rezervi, iz dijela koji prelazi zakonsku obaveznu rezervu. Tek ako su rezerve nedovoljne, može se

ići na smanjenje osnovnog kapitala. Kod smanjenja kapitala dobit se ne isplaćuje akcionarima sve

dok se ne pokriju gubici i ne namiri zakonski iznos rezervi društva.

c) Smanjenje osnovne glavnice povlaĉenjem akcija – Ovaj način moguće je koristiti samo ako je u statutu društva takva naredba upisana (prinudno smanjenje) ili ako je društvo steklo sopstvene

akcije, pa te akcije nije prodalo u zakonski predviĎenom roku. Izuzetno, odlukom akcionara

odreĎene klase se akcije te klase mogu povući iako to nije bilo predviĎeno statutom. Klauzula u statutu o povlačenju akcija treba da je upisana (donesena) prije emisije akcija na koje se

povlačenje odnosi.

Sticanje sopstvenih akcija. Akcionarsko društvo može steći sopstvene dionice, ukupno najviše do 10% osnovne glavnice, što je praksa u uporednim sistemima.

*****

4.8. AKCIONARSKO (DIONIĈKO) DRUŠTVO

4.9. SPECIFIĈNI OBLICI POSLOVNIH SUBJEKATA, DRUGA PRAVNA LICA I

UDRUŢIVANJE

Javno preduzeće i zadruga

Javno preduzeće (kompanija). U teoriji ne postoji jedinstvena definicija javnog preduzeća. Prema pravu EU, a što u principu važi i za naše pravo, javna preduzeća su sva ona preduzeća koja se baziraju

na sticanju svojine iz tzv.javne ruke i koja na osnovu finansijskog učešća, odlučivanja ili davanja

saglasnosti, neposredno ili posredno sprovode vladajuću politiku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kao osnivači javnog preduzeća mogu se pojaviti: - državne organizacije (općina, grad, kanton, FBiH);

- pravna i fizička lica, domaća ili strana na bazi privatnog kapitala;

- istovremeno oblici državne organizacije i privatnopravna lica na bazi mješovite svojine.

Osnivački akt može biti odluka nadležnog organa ili ugovor. Javno preduzeće se upisuje u sudski

registar kao i svaki subjekt poslovnog prava, sa statusom pravnog lica. Ako javno preduzeće ima oblik

nekog od trgovačkih društava, tada u odnosu na visinu osnivačkog kapitala vrijede zakonske odredbe o tom obliku društva.

Javnim preduzećem upravljaju osnivači odnosno članovi, srazmjerno učešću u kapitalu. U zavisnosti od pravnog oblika, organi javnog preduzeća su skupština odnosno odbor osnivača, upravni odbor i

direktor. Njihova nadležnost je načelno ista kao i u privrednim društvima općeg tipa. Specifičnost je u

tome što se posebnim propisom ili aktom osnivača može predvidjeti davanje saglasnosti ili odobrenja

državnog organa na planove razvoja, osnove poslovne politike, statut, odreĎene odluke, izvještaje, statusne promjene i sl. Generalno, zakonsko ovlaštenje države postoji u pogledu kontrole ispunjenja

javnog cilja (interesa, a distribucija nadležnosti državnih organa prema javnom preduzeću utvrĎuje se

zakonom ili osnivačkim aktima.

Za svoje obaveze javno preduzeće odgovara svojom imovinom koja se formira od uloga osnivača i po

osnovu poslovanja (dobit). Javna dobra, prirodna bogatstva, kao i dobra u općoj upotrebi koja javno preduzeće koristi po zakonu, ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja.

Zadruga je organizacija sa statusom pravnog lica, koja se formira ugovorom fizičkih lica i u kojoj

svaki član učestvuje neposredno i ravnopravno, sa ciljem da na principu uzajamne pomoći unapreĎuje i zaštiti svoj ekonomski i drugi interes i stiče dobit.

Opći tip zadruge osniva se ugovorom najmanje 3, a stambena zadruga ugovorom najmanje 30 lica. Ugovor se zaključuje u pisanoj formi i u osnovi sadrži sve elemente kao i ugovor o osnivanju

trgovačkog društva. Nakon zaključenja ugovora i ulaganja kapitala održava se osnivačka skupština

zadrugara, a potom vrši upis u sudski registar koji ima konstitutivan karakter. Minimum kapitala

odreĎuje se ugovorom. Ulozi mogu biti u novcu stvarima ili pravima, ali ne i u radu.

Po svojoj pravnoj prirodi, zadruga predstavlja vrstu ortakluka graĎanskog prava. Dakle, ako se rješenje

odreĎenih pitanja ne može naći u zakonu ili osnivačkom ugovoru, primjenjuju se pravila koja važe za ortakluk.

Imovinu zadruge formiraju se iz uloga članova i lica koji nisu članovi zadruge, zatim od dobiti zadružnih preduzeća čiji je ona osnivač, te iz osnova poslovanja zadruge. Organi zadruge su skupština,

nadzorni odbor i direktor. U pravnom prometu zadruga istupa u vlastito ime, a može imati zastupnička

ili komisiona ovlaštenja u zastupanju interesa zadrugara. Što se tiče imovinske odgovornosti zadruge,

važe 2 pravila: 1) za svoje obaveze zadruga odgovara kompletnom imovinom;

2) Postoji ograničena solidarna odgovornost članova zadruge do iznosa utvrĎenog ugovorom o

osnivanju, ali samo za onaj dio obaveza koji se nije mogao podmiriti iz imovine zadruge.

Do prestanka zadruge može doći: odlukom skupštine (dvotrećinska većina), statusnim promjenama,

stečajem i na druge načine utvrĎene zakonom i statutom. Zadruga se može javiti kao osnivač trgovačkih društava i drugih asocijacija i organizacija, što je i praksa u uporednom pravu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Udruživanje poslovnih subjekata – komore i savezi

Privredne komore su neprofitne asocijacije poslovnih subjekata i drugih lica koja obavljaju privredne

djelatnosti3. Obrazuju se na teritorijalnom principu kao privredne komore kantona i Privredna komora

FBiH. Članovi komora su trgovačka društva, institucionalizirani oblici finansijskog kapitala, statusni

oblici povezivanja društava, zadruge i individualni trgovci. Članovi takoĎe mogu biti udruženja graĎana, fondacije i zadužbine koje obavljaju privrednu djelatnost, te drugi subjekti na osnovu

učlanjenja (obrazovne institucije, interesne organizacije itd). Komora vodi registar članova koji ima

karakter javne knjige.

Djelokrug rada komora po pravilu obuhvata:

- saradnju sa državnim organima pri donošenju propisa iz ekonomske oblasti, kroz davanje mišljenja i sugestija, kao i iniciranje mjera od strateškog interesa za privredni razvoj;

- aktivnosti na području ekonomskih odnosa sa inostranstvom kroz saradnju sa državnim organima,

kao i vlastiti operativni angažman;

- obavljanje poslova javnopravnog karaktera (donošenje uzansi, izdavanje uvjerenja i drugih isprava potrebnih u meĎunarodnim i domaćim poslovnim aranžmanima članova itd);

- mjere i aktivnosti na unapreĎenju i primjeni tehničkih i tehnoloških inovacija, tehničkih i

normativnih standarda proizvoda, te zaštite domaćih proizvoda;

- organiziranje edukacije i dokvalifikacija radnika za članove, odnosno preduzeća;

- zastupanje interesa poslodavaca prilikom donošenja propisa u oblasti rada, penzionog i

zdravstvenog osiguranja, kao i pri zaključivanju kolektivnog ugovora.

U okviru komora djeluju sudovi časti, koji postupaju u slučaju povrede poslovnih običaja, ugovora,

trgovačkih pravila, uzansi i drugih propisa. Njihov sastav, postupak i mjere koje mogu izreći utvrĎuju

se statutom komore. Osim toga, u Privrednoj komori FBiH djeluje stalna arbitraža, čije odluke imaju snagu izvršnog naslova i objavljuju se u sredstvima informisanja.

Osnovni izvori finansiranja komora su članarina, kotizacije i drugi izvori neprofitnog karaktera.

Strukovne asocijacije. Zakonom o privrednim komorama predviĎeno je da najmanje 30 pravnih lica iz

iste ili srodnih djelatnosti mogu formirati strukovne (interesne) asocijacije. One imaju status pravnog

lica i registruju se kod suda. U okviru funkcija komora, strukovne asocijacije zastupaju interese svojih članova.

Zadružni savezi predstavljaju asocijacije zadrugara - trgovačkih društava, individualnih trgovaca, pravnih i fizičkih lica članova zadruga. Organizuju se na teritorijalnom i strukovnom principu.

Kantonalni i Zadružni savez FBiH imaju status pravnih lica i registruju se kod suda. Osnovne funkcije

zadružnih saveza su: usklaĎivanje poslovnih i programskih ciljeva članova, pružanje stručne i druge pomoći, te edukacija kadrova.

5. PROMJENE, PRESTANAK, PRAVNI PROMET I REGISTRACIJA 5.1. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA, STTUSNE PROMJENE I PRESTANAK DRUŠTVA

3 Materija regulisana Zakonom o privrednim komorama u FBiH, Sl.novine FBiH br.35/98

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Unutrašnja organizacija društva

Pojam dijelova društva. Unutrašnja struktura društva kao skup organizacionih dijelova, odreĎuje se

statutom društva. U praksi se najčešće koriste 2 metoda:

1) statutom se izričito utvrĎuju dijelovi;

2) statut samo utvrĎuje osnovne principe na kojima se organiziraju dijelovi, a nadzorni odbor ih svojim aktima formira i odreĎuje odnose izmeĎu njih.

Pravni status dijelova društva karakterizira slijedeće:

1. nemaju status pravnog lica i ne mogu tužiti niti biti tuženi;

2. obavljaju poslove iz domena registrovanog predmeta poslovanja društva i nemaju svoju

samostalnu djelatnost, niti posebnu imovinu – sredstva kojima obavljaju poslove dio su imovine društva;

3. mogu, a ne moraju imati odreĎena ovlaštenja za istupanje u pravnom prometu. U slučaju dileme,

treba zaključiti da ta ovlaštenja nemaju;

4. subjekt upisa u sudski registar su samo oni dijelovi društva koji imaju ovlaštenja za istupanje u pravnom prometu. U takvim slučajevima registrovani dio društva istupa u pravnom prometu pod

firmom društva i svojim nazivom;

5. nemaju vlastite organe upravljanja. Mogu imati rukovodno osoblje kao pomoćna lica poslovodnog organa (uprave) društva;

6. finansijski rezultati dijelova društva mogu se odvojeno iskazivati u poslovnim knjigama, ali ulaze

u bilans društva i iskazuju se kao dobitak ili gubitak društva;

7. dijelovi društva se formiraju, spajaju, pripajaju ili ukidaju odlukama nadzornog odbora;

8. nadzorni odbor ili unutrašnja arbitraža rješavaju eventualne sporove izmeĎu dijelova društva.

Organizacijski dio društva (poslovna jedinica) predstavlja organski dio društva koji je tako pravno statuiran da u cjelosti dijeli njegovu pravnu sudbinu.

Statusne promjene

Pojam. Statusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što

ima odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer

se spajaju odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih pravnih lica.

Zajedničke pravne karakteristike statusnih promjena izražavaju se u slijedećem:

1. Odluke o statusnim promjenama donose ulagači ili skupštine, na način utvrĎen statutima; 2. Donošenju odluka prethode obimne radnje koje se ogledaju u donošenju plana reorganizacije,

sastavljanju revizorskog izvještaja, obezbjeĎenju garancija povjeriocima, zaključivanju ugovora

itd. 3. Spajanje ili pripajanje različitih tipova društava uvijek povlači transformaciju, tj. promjenu oblika

postojećeg društva i statusnu promjenu;

4. ProvoĎenjem statusnih promjena dolazi do univerzalne sukcesije. Ne dolazi do likvidacije

imovine; 5. Statusne promjene zahtijevaju osiguranje i zaštitu dioničara, odnosno članova društva, kao i

društava zahvaćenih promjenom, uključujući i zaštitu povjerilaca.

6. Pravni akti koje donose organi upravljanja društava zahvaćenih transformacijom nemaju pravna dejstva prema trećim licima;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


7. Statusne promjene proizvode pravna dejstva u trenutku upisa u sudski registar, kada se iz registra

brišu društva koja su prestala statusnom promjenom.

Osnovne vrste statusnih promjena su spajanje, pripajanje i podjela.

Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava, od kojih nastaje jedno novo društvo. Spojiti se mogu društva istog ili različitih tipova. Osnovna pitanja koja se postavljaju pri ovoj statusnoj promjeni jesu

zaštita članova i zaštita povjerilaca. Što se tiče zaštite članova, primjenjiva su pravila o zaštiti manjine

– član ili dioničar koji je glasao protiv odluke o spajanju imao bi pravo od društva zahtijevati da otkupi njegov udio po tržišnoj cijeni. Za zaštitu povjerilaca uporedna prava predviĎaju različite mjere

(pružanje garancija povjeriocima, odvojeno upravljanje aktivom do pružanja garancija da će obaveze

biti izmirene itd), dok je u našem pravu ta materija nedovoljno regulisana.

Pripajanje je oblik fuzije koji je mnogo češći u praksi. Tom promjenom se jedno ili više društava

pripaja nekom drugom društvu, koje apsorbuje pripojena društva. Pripojena društva prestaju postojati,

a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Pripojiti se mogu društva istog ili različitih tipova, s tim što u drugom slučaju dolazi u obzir i primjena pravila o transformaciji. Zaštita akcionara i

povjerilaca ostvaruje se na isti način kao kod spajanja.

Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih društava.

Društvo koje se dijeli prestaje postojati, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori.

Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog prethodnika.

Prestanak poslovnih subjekata

Pojam i razlozi. U ekonomskom smislu, prestanak znači da je subjekat prestao obavljati poslovnu

djelatnost. U pravnom smislu prestanak označava gubitak pravnog subjektiviteta, bez obzira na to da li

je imovina tog subjekta i dalje u funkciji ili ne. Ova dva prestanka se po pravilu podudaraju. Izuzetak su statusne promjene i transformacija organizacijskog oblika.

Razlozi prestanka utvrĎeni su imperativnim normama i mogu se podijeliti u 3 grupe: ekonomski,

pravni i tehnički. Ekonomski razlozi se dalje mogu podijeliti u 2 podgrupe:

1. Objektivna nemogućnost obavljanja registrovane djelatnosti – nastaje kad prestanu postojati

objektivni (prirodni i drugi) uslovi za vršenje privredne djelatnosti (rudarstvo, eksploatacija nafte i

sl). Pod pretpostavkom da je aktiva veća od pasive, provodi se postupak likvidacije;

2. Uzroci tržišne, finansijske i poslovne prirode – postoje u slučaju kad je poslovni subjekt trajnije

nesposoban za plaćanje. To je načelno onda kad u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje

svoje dospjele novčane obaveze – insolventnost. U takvom slučaju provodi se stečajni postupak.

Pravni razlozi su pravne činjenice ili stanja u koja je došao poslovni subjekt, kao što su: statusne

promjene, nemogućnost privatizacije na zakonom predviĎeni način, presudom je utvrĎena ništavost

upisa u sudski registar.

Razlozi tehničke prirode se svode na nepostojanje odnosno prestanak postojanja potrebnih uslova

(dodatnih) za poslovanje subjekata. Najčešće su ti uslovi utvrĎeni podzakonskim aktima, a ukoliko nisu ispunjeni, administrativnu mjeru zabrane vršenja rada i djelatnosti donosi nadležni državni organ.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stečaj4 predstavlja zakonom utvrĎeni postupak po kome se imovina prezaduženog poslovnog subjekta

(stečajnog dužnika) povjerava posebnim organima, imenovanim od suda, koji unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi namirenja njegovih povjerilaca.

Stečajni postupak se nad dužnikom provodi u 2 slučaja:

1. Ako je trajnije nesposoban za plaćanje – smatra se da nesposobnost za plaćanje postoji ako dužnik u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Činjenica da dužnik

izmiruje neke od obaveza ne znači da je sposoban za plaćanje;

2. Ako je prezadužen – prezaduženost po zakonu postoji u slučaju kad imovina dužnika ne pokriva njegove obaveze (pasiva veća od aktive).

Stečajni postupak provodi kantonalni sud na čijem području je sjedište stečajnog dužnika. Obavezni organi u postupku su stečajno vijeće, stečajni sudija i stečajni upravnik, a fakultativni organ je odbor

povjerilaca. Najviši organ je stečajno vijeće, koje može mijenjati odluke stečajnog sudije i upravnika

ako utvrdi da su one nezakonite.

Postupak se pokreće prijedlogom koji mogu podnijeti: povjerioci, sam stečajni dužnik, te likvidacioni

upravnik koji je u toku postupka likvidacije utvrdio da postoje uslovi za provoĎenje stečaja. Za

pokretanje stečaja banke, prijedlog može podnijeti samo Agencija za bankarstvo.

Postupak je hitan, a njegove specifičnosti su slijedeće:

- ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje niti podnositi prijedlog za ponavljanje postupka; - nije dozvoljena revizija;

- rokovi su kratki – za žalbu po pravilu 8 dana, a za prigovor 3;

- žalba i prigovor načelno ne odlažu izvršenje;

- odluke se donose u formi rješenja ili zaključka.

Faze stečajnog postupka su slijedeće:

a) Prethodni postupak – cilj prethodnog postupka je utvrĎivanje ekonomsko-finansijskog stanja dužnika, odnosno da li postoje uslovi za otvaranje stečaja. Ova faza se može završiti donošenjem

rješenja o otvaranju stečaja ili rješenjem o obustavi postupka. Na posebnom ročištu koje zakazuje

stečajno vijeće, može doći do preuzimanja duga stečajnog dužnika, ali se prinudno poravnanje u ovoj

fazi ne može zaključiti.

b) Otvaranje steĉajnog postupka – Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi

rješenja koje se objavljuje u Službenim novinama FBiH i službenom glasniku kantona. Rješenje se dostavlja: predlagaču, stečajnom dužniku, instituciji platnog prometa i javnom tužiocu. Činjenica

otvaranja stečaja se upisuje u javne knjige: sudski registar, zemljišne knjige i registar prava

industrijske svojine. Povjerioci koji se obavještavaju putem javnog oglasa, dužni su u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa prijaviti svoja potraživanja. Posljedice otvaranja stečajnog postupka su

slijedeće:

1. Prestaju prava poslovodnog organa i u te funkcije uvodi se stečajni upravnik;

2. Prestaju radni odnosi zaposlenih, osim onih koje zadrži stečajni upravnik;

3. Formira se stečajna masa od ukupne imovine stečajnog dužnika, osim imovine na kojoj je stečeno

razlučno pravo;

4. Gase se računi dužnika i otvara novi račun nakoji se prenose sredstva sa ugašenih računa;

4 Materija regulisana Zakonom o stečaju i likvidaciji, Sl.novine FBiH br.23/98

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. U firmu dužnika dodaje se oznaka »u stečaju«;

6. Nedospjela potraživanja prema stečajnom dužniku smatraju se dospjelim;

7. Povremena davanja se pretvaraju u jednokratna novčana potraživanja;

8. Prestaju teći kamate na potraživanja koja se izmiruju iz stečajne mase;

9. Prekida se zastara potraživanja od stečajnog dužnika. Zastara dužnikovih potraživanja ne teče 1

godinu od dana otvaranja stečaja;

10. Protiv stečajnog dužnika ne može se izvršiti individualna mjera obezbjeĎenja niti prinudnog

izvršenja;

11. Vrši se prinudna kompenzacija dužnikovih potraživanja sa potraživanjima povjerilaca, osim u slučajevima izričito predviĎenim zakonom;

12. Prestaju nalozi stečajnog dužnika koji se odnose na imovinu koja čini stečajnu masu;

13. Prestaju ponude izmeĎu dužnika i trećih lica ako nisu prihvaćene do dana otvaranja postupka;

14. Prodavac ili komisionar mogu zahtijevati povrat robe isporučene stečajnom dužniku koji nije u

cjelosti platio cijenu.

Osim navedenog, postoji mogućnost pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje su preduzete u posljednjoj godini prije otvaranja stečaja. Aktivnu legitimaciju imaju povjerioci i stečajni upravnik.

Tužba se može podnijeti u roku od 2 godine od dana otvaranja stečaja, a najkasnije do zaključenja

stečajnog postupka.

U stečaju se javlja kategorija razlučnih i izlučnih prava. Razlučno pravo je pravo povjerioca čije je

potraživanje obezbijeĎeno najkasnije 60 dana prije otvaranja stečajnog postupka. ObezbjeĎenje se sastoji u hipoteci, zalogu na pokretnim stvarima, potraživanjima, pravu retencije ili pravu prvenstvene

naplate. Iz imovine stečajnog dužnika se formira posebna stečajna masa za namirenje ovih povjerilaca.

Izlučna prava su prava trećih lica da traže izuzimanje odreĎenih stvari (ne prava ili novca) iz stečajne mase. Radi se o stvarima koje ne pripadaju stečajnom dužniku, ali su se našle u njegovom posjedu u

trenutku otvaranja stečaja.

c) Prijavljivanje i ispitivanje potraţivanja - Povjerioci svoja potraživanja prijavljuju pismeno,

navodeći iznos i pravni osnov potraživanja. Isto važi za razlučne i izlučne povjerioce, kao i solidarne

dužnike i jemce. Prijavljena potraživanja ispituje stečajno vijeće, uz učešće stečajnog upravnika,

povjerilaca i drugih lica koja mogu dati relevantne podatke o postojanju i visini prijavljenih potraživanja.

d) Konverzija dugova ili prodaja steĉajnog duţnika – Na osnovu procjene i plana konverzije dugova, prethodno pribavljene saglasnosti povjerilaca i mišljenja stečajnog upravnika, vijeće može

odlučiti da se izvrši pretvaranje potraživanja u trajne uloge ili da se dužnik kao pravno lice proda.

Prodaja dužnika ne može se izvršiti dok se prethodno povjerioci ne izjasne o konverziji dugova. Prodaja se inače obavlja javnom dražbom ili neposrednom pogodbom, a dobivena sredstva ulaze u

stečajnu masu.

e) Unovĉavanje imovine može se vršiti pojedinačnom prodajom dijelova imovine, po pravilu javnim nadmetanjem. Prije izlaganja javnoj prodaji, vještak vrši procjenu, a početna cijena ne može biti niža

od ½ procijenjene vrijednosti. Ako se imovina ne uspije prodati, stečajno vijeće odobrava nižu cijenu.

Ako se ne proda ni nakon toga, vrši se nova procjena. Ako se ni nakon toga ne proda, imovina se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pojedinačno prodaje povjeriocima ili se u krajnjoj liniji predaje ulagačima ili zakonom odreĎenom

organu.

f) Namirenje povjerilaca – Stečajna masa koja se dijeli povjeriocima naziva se diobna masa. Ona se

dobiva kad se iz stečajne mase izdvoje troškovi postupka u koje ulaze i plaće zaposlenih koje nisu

isplaćene do dana otvaranja stečajnog postupka.

Potraživanja povjerilaca se isplaćuju srazmjerno. Izuzetak je u slučaju stečaja ili likvidacije banke,

kada se isplata vrši po redoslijedu prioriteta koji je odreĎen Zakonom o bankama (čl.63).

g) Zakljuĉenje steĉajnog postupka i upis u sudski registar – Nakon glavne diobe, stečajni upravnik

podnosi izvještaj stečajnom vijeću, koje donosi rješenje o zaključenju stečajnog postupka. Rješenje se objavljuje u Službenim novinama FBiH i službenom glasniku kantona, a danom upisa tog rješenja u

sudski registar stečajni dužnik se briše iz registra i prestaje postojati.

Prinudno poravnanje u stečaju. Prinudno poravnanje je zakonom utvrĎeni postupak koji na prijedlog povjerilaca ili dužnika provodi stečajno vijeće u toku trajanja stečajnog postupka. Prijedlog se može

staviti od dana otvaranja postupka do ročišta za raspravu po nacrtu za glavnu diobu. Cilj prinudnog

poravnanja je da se stečajni postupak obustavi i stečajni dužnik ostane, s tim da se povjerilac namiri u odreĎenom iznosu. Dakle, cilj je da se insolventni poslovni subjekt zaštiti od propadanja.

Prijedlog za prinudno poravnanje naročito sadrži procenat koji se povjeriocima nudi za izmirenje njihovih potraživanja i rokove plaćanja. U tom smislu, zakonska pravila su slijedeća:

a) Najmanje 35% iznosa potraživanja, ako je plaćanje u roku od 1 godine;

b) Najmanje 50% od iznosa potraživanja, ako je plaćanje u roku od 2 godine;

c) Ako je plaćanje potraživanja u punom iznosu, rok za isplatu ne može biti duži od 3 godine.

Documents

81851193 Privredno Poslovno Pravo Skripta