ÈASOPIS

HRVATSKOG

PLANINARSKOG

SAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

PROSINACPROSINAC

20052005

1212

HP 12-2005.qxp 21.4.2006 21:25 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: caplar@vip.hr

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 12-2005.qxp 21.4.2006 21:19 Page 4

IZ DEPRESIJE S –88 m NA 5642 m 408

ANTOŠ DUJIÆ

PLANINARITI PO MAÐARSKOJ 413

ŽELJKO POLJAK

USPON NA MAGLIÆ, NAJVIŠI VRH BIH 418

FARUK ISLAMOVIÆ

MOJA AFRIKA 423

SLAVKO PATAÈKO

PLANINARSKI KALENDAR 2006 426

DULIBO, LJUBAVI MOJA! 430

MILJENKO PAVEŠIÆ

PLANINARSKE OBILAZNICE I KONTROLNE TOÈKE 432

BERNARD MARGITIÆ I ALAN ÈAPLAR

PLANINARSKI TISAK 437

IN MEMORIAM 439

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 440

SPELEOLOGIJA 442

VIJESTI 444

SADRžAJ 97. GODIŠTA 445

408 ELBRUS

413 MAÐARSKA

418 MAGLIÆ

423 KILIMANJARO

GodišteVolume

Prosinac – December 2005

BrojNumber97 12

SLIKA NA NASLOVNICI:SUNCE NAD MAGLOM NA VRHU MEDVEDNICE

FOTO: ALAN ÈAPLAR

S A D R Ž A J

12, 2005 407

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 407

Život se veæinom svodi na posao i spavanje.Malo vremena èovjek posveti samom sebi. Ja setrudim svoje slobodno vrijeme kvalitetno iskori-stiti i uživati u njemu.

Poèetkom ove godine moja me tvrtka poslalau Rusiju, na Kaspijsko jezero, u grad Astrahan nadelti rijeke Volge da malo èaèkam po naftnim plat-formama. Rado sam prihvatio ponudu jer mi se uglavi odmah zavrtio film »Iz depresije na Elbrus«.Povoljna je bila i okolnost da sam uèio ruski jezik,koji sam brzo obnovio. I tako doðoh 1. ožujka2005. u milijunski grad Astrahan. Grad je speci-fièan po tome što u njemu živi 197 nacionalnosti.Poznat je po crnoj ikri, ribama jesetri i belugi teastrahanskom krznu.

ORGANIZACIJA PUTA I USPONA

Želja mi je bila samostalno organizirati pus-tolovinu u stranoj zemlji. Po dolasku u Rusijuodmah sam se poèeo raspitivati o politièkom sta-nju u tom dijelu Rusije. Doznao sam da u kavkas-kom dijelu Rusije živi oko 80% muslimanskogstanovništva, koje se želi odvojiti od matiènedržave i da tamo ima jako mnogo vojske i policije,a i skupina koje nisu lojalne ruskim vlastima.

Na internetu u Hrvatskoj poèeo sam tražitiobavijesti od ljudi koji su ranije bili na Elbrusu.Otvorio sam na HPS-ovom Planinarskom forumutemu »Kavkaz i uspon na Elbrus«. U vrlo kratkomvremenu javilo mi se dosta ljudi koji su u poslje-dnje vrijeme bili na Elbrusu, a i oni koji su ga po-sjetili prije raspada SSSR-a. Od njih sam doznaoda se na vrh može stiæi bez veæih teškoæa i dauspon nije tehnièki zahtjevan. Dobre obavijestinašao sam na adresi www.elbrus.org.

Mnogi su mi sugerirali da ne koristim uslugeprofesionalnih vodièa, no odluci da ipak poðem svodièem doprinijela je ženina intuicija i njezinofinancijsko odobrenje.

PUT DO KAVKAZA

Zbog tvrdog prizemljenja Tupoljeva 134 naastrahansku pistu odmah sam pretpostavio da sena 700 km udaljenom Kavkazu sprema loše vri-jeme. Naime, vjetar koji dolazi s Urala prelazi pre-ko kazahstanske ravnice, delte Volge i Kaspijskogjezera dižuæi vlagu i noseæi je Republikom Dage-stanom do Kavkaza gdje sudarom s hladnom fron-tom uzrokuje oborine.

Iz Astrahana sam krenuo u 20:40 sati zajednos vjetrom i oblacima koji su me pratili do mojegodredišta. Autobus je bio pun kutija s crnom ikromza crno tržište i sušenom ribom. Klima u autobusuuporno je radila, ali kako nije bilo plina u rashlad-nom sustavu, smrad ribe je ubrzo postao neizdrživ.

Odmah nakon izlaska iz Astrahana trebalo jeproæi prvi vojno-policijski punkt. Vozaè izlazi izautobusa s rubljama u ruci i to je dovoljno da seprtljažnici ne otvaraju. Cijele se noæi autobus takozaustavljao na svakom policijskom punktu, dabismo do jutra bili na ulazu u Kabardino-balkar-sku Republiku, u kojoj se nalaze Elbrus i gradNalèik. Jutarnje me vrijeme u prijestolnici ohra-brilo jer je bilo oèito da su oblaci došli prije menei da su se veæ ispustili na planini. Nasluæivao samda æu imati nekoliko dana dobrog vremena uplanini. U daljini, preko golemih polja pšenice, ku-kuruza, zobi, suncokreta i soje, poèela mi se uka-zivati planina s dva vrha, koja izgledom podsjeæana ženske grudi (Elbrus u prijevodu znaèi grudi).

408 12, 2005

IZ DEPRESIJE S –88 m NA 5642 m

ANTOŠ DUJIÆ, Slavonski Brod

K A S P I J S K O J E Z E R O – E L B R U S

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 408

Put autobusom od ukupno 886 km trajao je 14i pol sati. Doèekao me vodiè Viktor Aleksejev sasuprugom i sinom, èlan ruskog GSS-a. Njegovangažman za sedam dana stajao je 400 eura. Naautobusni kolodvor po nas je došao Valjega Šu-valjov, zaposlenik Nacionalnog parka Elbrus,takoðer sa suprugom i sinom, te s ladom nivom utotalnom raspadu. U džip, kojem su dijelovi lima-rije zabrtvljeni silikonom da kiša ne curi unutra,trebalo je utrpati nas sedmoro i šest velikih ruk-saka. Sve to podsjetilo me na crtiæ o Super Billyju,jer je naše vozilo bilo nalik njegovoj torbi – nemaèega nema.

Od Nalèika do Elbrusa ima 140 km vožnjekroz kanjon kojim teèe gleèerska rijeka Baksan.Polako smo se probijali kanjonom jer smo putemnailazili na stada krava, ovaca i konja, koja smotjerali jakom sirenom, ali magarce smo moralifizièki pogurati.

U naselju Elbrusu smjestili su me u dvosobnistan, s vodièem i njegovom obitelji. Stan je bioodlièan: kupaonica s toplom vodom, kuhinja, sobas TV-om i grijanje, toliko snažno da sam ga ponoæi zatvorio. Vodièeva žena je odmah po dolaskupoèela pripremati hranu i èaj.

DANI NA KAVKAZU

Èim smo popili èaj, vodiè je predložio da pre-ostali dio dana iskoristimo za jedan strmi uspon,kako bismo se malo zagrijali. Jedva sam doèekao,nisam htio gubiti vrijeme.

Prve korake na Kavkazu napravio sam na jed-noj zelenoj, vrlo nagnutoj livadi, po kojoj smo sepopeli 600 m. Uspinjali smo se brzim tempom, pasu pluæa i srce radili punim ritmom. Kad smo sepopeli livadom na vrh, nakon kratkog odmorakrenuli smo nazad. Èim smo se poèeli spuštati,vodiè je primijetio da nepravilno hodam niz str-minu. Objasnio mi je tehniku hodanja da mi ne bistradala koljena. Silazeæi niz gleèerski potoksvratili smo do prirodnog izvora mineralne i gazi-rane vode. Naime, Kavkaz je vulkanskoga pori-jekla i još uvijek zna puštati plin iz svoje unutraš-njosti.

Sutradan smo se nakon ranog buðenja i doruè-ka uputili prema Azauu, posljednjem mjestu naKavkazu u kanjonu rijeke Baksan. Po dolasku

pred žièaru dobio sam uputu da »malèim« (šutim)kako ne bih, kao stranac, plaæao žièaru i ulazak uNacionalni park. Lekciju sam dobro svladao i ukr-cali smo se u gondolu koja nas je podigla na vi-sinu od 3470 metara.

Dalje smo nastavili na skijama do predviðenevisine od 4600 m, odmah ispod Pastuhovljevih sti-jena. Vrijeme je bilo odlièno: malo sunèano i malooblaèno. Na pola puta prolazimo pokraj ruskihvojnih cisterni koje su preureðene za smještajplaninara. U svakoj se nalazi sedam kreveta, a gri-jane su elektriènom energijom. Nazivaju ih barrelhuts ili, po domaæe, boèke.

Nakon boèki, prošli smo i pokraj Diesel hutana 4157 m i pogledali skrovište u kojem æemoboraviti sljedeæih nekoliko dana. Poèela je padatisolika, a ja sam se poèeo polako spuštati skijama.Vidljivost je bila jako loša pa sam bio vrlo oprezans orijentacijom. Na manjim visinama solika sepretvarala u snijeg, tako da se na ulasku u žièarusnijeg pretvorio u prave krpe. Bio je to pravi zim-

12, 2005 409

Žičara prema Elbrusu foto: Branka Lucarić

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 409

ski ugoðaj. Kad smo sišli u zelenu zonu snijeg se,dakako, pretvorio u kišu.

Iduæi dan ujutro opet idemo žièarom istomrutom do 3470 m. Dalje æemo ratrakom na 4600 m,a na 4900 m doæi æemo na skijama. Planirali smoveæ sljedeæi dan krenuti na vrh, jer se pripremalološe vrijeme. Napravio sam pogrešku jer sam uvrlo kratkom vremenu došao iz zelene zone, anisam se dovoljno aklimatizirao, veæ sam odmahkrenuo skijama na 4900 m. Bio je to monotonuspon nakon kojeg sam poèeo osjeæati bol u glavi.Bol nije popuštala ni dok sam se spuštao, a ni uskloništu, na 4200 metara. Ujutro u 2 sata trebalismo krenuti na vrh. Legli smo u 18 sati, a ja nisammogao spavati od bolova u glavi i nesanice. Znaosam da se radi o klasiènoj visinskoj bolesti.

Dana 28. lipnja ustali smo u 2 sata, ali senisam osjeæao dobro, pa sam predložio vodièu daodgodimo uspon. To nije bilo jednostavno jer sunas oèekivala tri dana lošeg vremena. Otišli smonatrag na spavanje, a ujutro krenuli na novu akli-matizacijsku turu s 4200 na 5000 metara, ali ovajput bez skija. Tu sam aklimatizacijsku turu prošaobez teškoæa. Vrijeme je bilo povoljno za uspon.Opet sam malo boravio na toj visini i vratio se.Dolaskom u sklonište, prvo sam odspavao sat vre-mena. Kad sam se probudio, osjeæao sam se takodobro da sam vrh veæ osjeæao pod nogama.

Za spavanje sam stavio èepiæe u uši jer jevjetar bio toliko jak da od buke nisam mogao zas-pati. Dogovorili smo se da æemo se sutradanprobuditi u 1:30, pogledati kakvo je vrijeme i od-luèiti hoæemo li na vrh ili neæemo. I doista, bilo jevjetrovito i vrlo hladno, a na nebu je sja mjesec sbezbroj zvijezda.

Uz mjeseèinu i kvadratni metar svjetlosti odèeone lampe, hodanje po tvrdom snijegu s rijetkimnanosima novoga bilo je pravo uživanje. Opremaje dobro držala na niskim temperaturama i odupi-rala se jakom vjetru. Prije Pastuhovljevih stijenapoèeo sam osjeæati hladnoæu na nosu i usnama, azatim mi je hladnoæa poèela hvatati i prste narukama, koje nisam mogao ugrijati masiranjem.Bilo je oko pet sati ujutro i željno sam išèekivao

izlazak sunca kako bi onosvojim zraèenjem poveæalotemperaturu rukavica. Prsti sumi poèeli trnuti i modriti. Naj-teže mi je bilo na nekih 4900metara. Nisam znao trebam lièekati izlazak sunca ili sehitno vratiti. Poslije sam do-znao da je službena tempe-ratura na 5000 m u 5 sati bila–19 °C, a trenutni vjetar 30km/h. Vrijeme je bilo ek-stremno loše i poèeo sampomišljati kakav je tek vjetarna sedlu i na samom vrhu tekolika je gore temperatura.Odluèio sam iæi dalje da vi-dim kako æe biti kada granesunce. Izlaskom sunca iza is-toènog Elbrusa moje crne ru-kavice poèele su lagano upi-

jati sunèane zrake. Tu sam dobro iskoristio prirod-ne zakonitosti. Trnci i hladnoæa brzo su napustilimoje prste.

Na sedlu na visine oko 5300 m stali smo u za-vjetrinu, popili malo vode i unijeli prirodnog šeæe-ra u krv te se koncentrirali za posljednjih 340 m,koji su na Elbrusu najopasniji. Uspon je strm imnogi su mi dali savjet kojom æu tehnikom proæitaj dio. Odluèio sam se samo na štapove i nausponu i silasku. Služili su iskljuèivo za držanjeravnoteže. Kad bih skliznuo niz strminu i dobio

410 12, 2005

Korak po korak prema vrhu... foto: Branka Lucarić

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 410

ubrzanje, cepin mi ne bi pomogao. Lagano smokrenuli, vodiè prvi, a ja iza njega. Vjetar je biostrašan. Nosio je snijeg i stvarao nanose. Derezenisu dobro držale u nanosima pa se zbog vjetaramogla lako izgubiti ravnoteža. Vjetar je tolikobrzo nanosio snijeg da se vodièeve stope nisu nitiprimjeæivale, iako je hodao samo tri metra ispredmene. Usponom uz strminu dolazi se na visoravans koje se uzdiže prekrasan vrh– Elbrus.

U 10 sati ležao sam porednajvišega kamena u Europi. Iznaprtnjaèe sam vadio spon-zorsku zastavu da zaleprša navrhu, kad se odjednom stvorièovjek, leže kraj mene i kažemom vodièu: »Fotografiši me!Fotografiši brzo!« Ja ga gle-dam i vidim da ima makedon-sku zastavu. Bio je to ZdravkoDejanoviæ iz Skoplja, koji sekao i ja, samostalno uputio naKavkaz. Uspjeli smo se po-diæi i slikati sa zastavama.

Brzo smo krenuli natragjer se veæ za 10 minuta, prijeopasne strmine, digla nao-blaka i ništa se nije vidjelo.

Svi su tragovi bili zameteni.Nisu se vidjeli ni ljeskovištapovi koji oznaèavaju stazu.Ipak, Elbrus nije orijentacijskizahtjevan pa smo Zdravko i japolako silazili, uz pratnjuvodièa. Silazak je prošao uz»èašicu razgovora« s kolegomiz Skoplja i uz oprez, zbogkoljena, kao i obièno.

Brzo smo stigli do skro-višta. Vodiè i ja smo odmahodluèili skupiti opremu ispustiti se u zelenu zonu. Kadsam se spustio žièarom u Azau,svi koji prodaju suvenire namalom placu znali su da su setaj dan na vrh popeli Hrvat iMakedonac. Obišao sam plac

i pokupovao suvenire za uspomenu. Usput smosjeli, pojeli »šašljik« (lokalni specijalitet naliknašim ražnjiæima) i popili domaæe pivo.

Dolaskom u stan lagano sam se okrijepio èa-jem i toplom juhom. Spremio sam opremu za su-trašnji povratak, otuširao se i utonuo u san.

Posljednji dan u zagrljaju Kavkaza prolaziomi je vrlo brzo. Slobodno vrijeme iskoristio sam

12, 2005 411

Spuštanje skijama sa 4600 m i ulazak u oblak foto: Antoš Dujić

Na najvišem vrhu Kavkaza foto: Antoš Dujić

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 411

Vršni dio Elbrusa iznad oblaka foto: Antoš Dujić

412 12, 2005

za pisanje planinarskog dnevnika. Autobus izNalèika polazio je u 16 sati. Na brzinu, èim samobavijestio Viktora i Valjegu, skupili smo naprtn-jaèe i krenuli k ladi nivi. Nije prošlo mnogo vre-mena i naša je lada jurila vijugavom cestom kan-jonom Baksana prema autobusnoj stanici u Nal-èiku. Kupio sam kartu i oprostio se od ugodnogdruštva s Kavkaza.

POVRATAK

Tada još nisam znao da æe povratak u Astra-han biti jedan je od zanimljivijih detalja ove pusto-lovine. U gradu Georgievsku, za vrijeme stajanjaautobusa, namjeravao sam skoknuti na WC i ku-piti nešto za jelo, no odmah po izlasku iz autobusapolicija me zaustavila i zatražila da krenem snjima u policijsku postaju. Kad smo stigli u po-staju, poèeo je temeljit pretres. Sve sam iz džepovastavio na stol – za svaku su me sitnicu pitali èemusluži. Na hlaèama su mi dobro ispipali svaki šav,a nakon toga govorili nešto što nisam mogaorazumjeti. Tek kad je jedan od njih rekao: »Dajdenjge za pivo, žedni smo«, sve mi je bilo jasno.Traže 100 rubalja (20 kn), a ja im, kad su veæ bilipošteni, dam duplo i kažem da je to za »šašljik«.Pustili su me i brzo sam otrèao na autobus. Isto mi

se dogodilo i na ulasku u mjesto Argzir, samo štosam tamo dao samo 100 rubalja.

U grad Elistu stigli smo u ponoæ i tu me poli-cija izvela iz busa i opet privela u policijsku sta-nicu. Vjerojatno su znali za mene i smišljeno tonapravili. Dugo su me zadržali unutra. Izvadiosam sve iz džepova na stol, dakako i novèanik snovcem. Dok sam bio leðima okrenut stolu,novèanik je nestao. Kada je pretres bio gotov,panièno su me brzo istjerali van, kao da mi bježibus. Držeæi sve one stvarèice u rukama, ušao samu bus i vidio da su euri na mjestu, krupne novèani-ce rublja na broju, te da ima i onih sitnih. Poslijesam rekonstruirao da su mi ipak uzeli 400 rubalja.

Nastavak puta prošao je uz uèestale kontrole,pri èemu su me na svakoj budili i nosili samo mojuputovnicu na provjeru. Poželio sam obrijati svojuèeèensku bradu, a to bih i uèinio da sam imao bri-jaæi aparat kod sebe.

Ujutro sam konaèno stigao u Astrahan. Sus-ret s radnim kolegama, koji su me svaki dan redo-vito pratili i bodrili putem interneta, bio je šlag nakraju moje pustolovine po Rusiji. Svima zahvalju-jem na podršci i razumijevanju, pogotovo supruziSuzani i kæeri Anji.

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 412

MÁTRA – »KROV« MAÐARSKE

Nipošto ne mislim èitatelja nagovarati daotputuje u Maðarsku radi planinarenja, ali kad ganekom prilikom put nanese u tu zemlju, neka sva-kako usput posjeti i neku maðarsku planinu – akogeografi dopuste da se planinom nazovu brjegoviniži od tisuæu metara.*

Kao panonska zemlja, Maðarska je izrazitoravnièarska i može se pohvaliti samo jednim tisuæ-njakom – to je Mátra u sjeveroistoènom dijeluzemlje. Treba je posjetiti svaki planinar koji doðeu Budimpeštu, ako ima jedan dan slobodnog vre-mena.

Krenite dakle iz metropole autocestom E-3prema istoku i s nje izaðite nakon kojih 70 kilome-tara u mjestu Gyöngyösu (èitaj: Ðinðoš). Ovdjenemojte ni pomisliti da æe vam za orijentaciju bitiod koristi savjet planinarske škole: »Kartu èitaj iseljaka pitaj!« Toènije, upotrebljiva je samo prvapolovina tog savjeta, jer je jezik naših najbližih

susjeda tako težak za naše slavensko uho da vamje uzaludan svaki trud. Da nije tako, možda bi višeuspjeha imao pokušaj maðarskih imperijalista u19. stoljeæu da nas maðariziraju. Uzalud im je bilamaðarska gimnazija u Rijeci, uzalud nametnutiban Khuen Héderváry. Dovoljno je reæi da Maðariimaju 14 samoglasnika, pa da vas mine svaka željaza uspostavom komunikacije s domaæinima na nji-hovom materinjem jeziku, ma koliko oni bili su-sretljivi i srdaèni.

12, 2005 413

PLANINARITI PO MAÐARSKOJ

dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

M A Ð A R S K A

* U Maðarskoj se na krajnjem zapadu istièu zapadneplanine ili predgorje Alpa, s najvišim vrhom Írot-tko (883 m). Prema sjeveru i sjeveroistoku redajuse planine Bakony (Bakonjska šuma), Vértes(Verteš), Velencei, Gerecse (Gereèe), Budimskagora, Pilis (Piliš), Višegradske planine (Visegrádi-hegység). Tu je i sjeverno sredogorje, koje se pro-stire od Dunava do Bodroga. Manji je dio ovihplanina vapnenaèke, a veæi vulkanske graðe, kaoBörzsöny (Berženji), Cserhát, Mátra i Zemplenskeplanine. Tu je i najpoznatija planina sjevernog sre-dogorja – Bükk (Bik). Na jugu Maðarske nekakose osamljeno dižu planina Mecsek (Meèek) povrhgrada Pécsa (Peèuha), te Vilanjska planina (Vil-lányi-hegység). (op. Drago Trošelj)

Kékes (1014 m) na Mátri, najviša točka Mađarske

foto: Željko Poljak

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 413

Tko pak misli da bi se mogao poslužiti rjeè-nikom, na njega vrebaju kojekakvi nesporazumi.Samo jedan primjer! Na maðarskom se grad piševár, a tako se i èita, no ako zaboravite kvaèicu naa, rijeè se èita vor i znaèi krasta, a ne grad. Želiteli se negdje predstaviti, recite: »Külföldi vagyokhegymászó« (èitaj: kilfeldi vaðok heðimaso, štoznaèi: Ja sam stranac planinar). I sada ste nastra-dali, jer æe sugovornik pomisliti da znate maðar-ski, pa æe vas s radosnim smiješkom obasuti buji-com rijeèi. Tu nema druge pomoæi nego priznati:»Nem értem magyarul!« (Ne razumijem maðar-ski). Nemojte zaboraviti da ga na rastanku lju-bazno pozdravite s »Viszontlátásra!« (Doviðenja)– ako vam se kod toga ne splete jezik.

Dakle, nema druge nego u nekoj boljoj knji-žari u Budimpešti kupiti zemljovid Mátre, na pri-mjer sekciju br. 14 poduzeæa »Cartographia« umjerilu 1:40 000 (oko 30 kn). Postoji i atlas Mátre,istog izdavaèa, ali æe sekcija biti sasvim dovoljna,pogotovo stoga što je na poleðini ilustrirani vodiè(nažalost, na maðarskom). Iz Gyöngyösa ima 18kilometara dobre planinske ceste do parkirališta nanjezinom kraju (parkiranje 5 kn). Ako usput nanekom križanju ne znate kuda, pitajte prvog pro-laznika: »Mátraháza?« jer se tako zove pravi maligradiæ na vrhu planine Mátre. Ako ste pješak, tre-bat æe vam iz Gyöngyösa oko dva sata usponapreko kampa Sástó, koji se nalazi uz malo jezero.S parkirališta slijedi uspon od desetak minuta na»krov Maðarske«. Zove se Kékes (Kekeš) i visokje 1014 metra.

Kad sam tu bio prvi put prije nekih èetrdese-tak godina, Kékes je bio šumovita glavica ozna-èena solidnom »kamenèinom« na betoniranompostolju, bez ikakva vidika. A danas – kojeg liiznenaðenja! – tu je TV-toranj od nekih 200 meta-ra visine. No, da bi zadovoljili nostalgièare za »do-brim starim vremenima«, Maðari su našli sjajnorješenje: najviši vrh Maðarske premjestili su dese-tak metara dalje i tu je sada na novom postolju onaista »kamenèina«. Da ne bi bilo nikakve dvojbe,na njoj su ispisali 1014 m i obojili je maðarskomtrobojnicom (crveno-bijelo-zeleno). Osvojiti naj-viši vrh države oèito nije mala stvar, jer æete ovdjeu repu èekati da se fotografirate uz kamen. Buditetoliko uviðavni, kad vas netko zamoli da ga slikate

njegovim fotoaparatom, pa strpljivo prièekajte dokse ne postavi u ponosnu »napoleonsku pozu«.

S Kékesom je neprilika u tome što nije do-voljno prostran da bi na nj stale sve moguæe zgra-de, poèevši od hotela i opservatorija, do restoranai raznih suvenirnica. Pravi mali grad u kome je »ipetkom i svetkom« vašarska vreva. I kada ste veætu, ne žalite dva eura za lift kojim æete se uspetina TV-toranj jer je odatle tako širok vidik da munadaleko nema premca: pola Maðarske i dobar dioSlovaèke. Dodajmo još da se na Kékesu križajurazne planinarske staze, meðu njima i nekolikotransgraniènih E-putova. Zadesi li se ovdje nekiZagrepèanin i sjeti svoga Sljemena, obuzet æe gadvostruka tuga: E-putovi zaobilaze nas kao kužnopodruèje, a posjet našem TV-tornju možete si za-misliti samo u mašti. Bit æe tako dok god se našimSljemenom gospodari na »balkanski naèin«.Buduæi da se na Kékesu u planinarskom smislu

414 12, 2005

Planinarska markacija na mađarski način

foto: Željko Poljak

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 414

nema što vidjeti, valja produžiti hrptom sat i èetvrtdo drugoga vrha, koji je pun zanimljivih biljaka,èak i alpskog jaglaca. Usput možete vidjeti naèinkako maðarski planinari markiraju staze. Za raz-liku od naših, ovdje je svaka oznaèena drugaèijimsimbolom tako da u planini ne može biti zbrke.*

VIŠEGRADSKO GORJE I PILIS

Vratite li se sada u Budimpeštu i upitate li unekom turistièkom uredu gdje se još u Maðarskojmože planinariti, odmah æe vas uputiti u Višegrad-sko gorje (Visegrádi-hegység; sekcija br. 16 podu-zeæa »Cartographia«) koje se nalazi u glasovitom»koljenu« rijeke Dunava. U tom se dijelu nalazejoš gradiæi Esztergom (Ostrogon) i Visegrád(Višegrad), oba popularna izletišta. Prvi je poznatpo velikoj bazilici, jednoj od najveæih na svijetu,gdje je 1001. godine Stjepan I. bio okrunjen zaprvog ugarskoga kralja, drugi po zamku na strmojhridini, takoðer nekoæ kraljevski grad (Matija Kor-vin), a oba po gostionicama uz dunavsku obalu.Višegradsko je gorje mnogo niže od Mátre i imaniz podjednakih vrhova. U njegovu je susjedstvuplanina Pilis (Piliš; 756 m) s velikim planinarskimi izletnièkim mjestom Dobogó-ko, no kako je ovopodruèje za naš planinarski ukus previše urbani-zirano, svoju æemo pažnju usmjeriti na dvije kljuè-ne toèke u Višegradskom gorju. Jedno je vrh NagyVillám (hrvatski: Velika Munja; 377 m), na kojemse nalazi planinarska kuæa Zsitvay-kilátó s tornjemi vidikovcem. Do parkirališta, koje je desetak mi-nuta ispod vrha, svakodnevno u 8 sati vozi iz Pešteredovna autobusna linija. Vožnja traje sat i pol iautobus se, nažalost, odmah vraæa, pa se valja po-brinuti za prenoæište.

Svakako treba posjetiti obližnji višegradskizamak, s kojeg je još ljepši vidik. Ime mu je namaðarskom Fellegvár, što znaèi Grad u oblacima;lijepo je restauriran i pruža vidik u dubinu od ko-jih 300 metara u dunavski tjesnac i preko rijeke uSlovaèku. Do zamka se može iz Višegrada narazne naèine: autobusom, pješice, žièarom iliautom (6 km), tako da se jednom cestom uzlazi, adrugom silazi, slièno kao na našem Sljemenu.Noæenje je moguæe u obližnjem brdskom hotelu»Silvanus«, velikom poput Tomislavova doma,možda i veæem, koji visi na rubu planine poputorlova gnijezda.

BÜKK (BUKVA)Možda je »najplaninskije« brdo u Maðarskoj

Bükk (Bik). Visinski pojas ima oblik vapnenaèkeploèe površine oko 40 km2, koja je na rubovimamjestimice ogoljela. Pod ploèom su nastale brojnešpilje, nabrojali su ih više stotina, što veæih, što

12, 2005 415

* Simboli, odnosno oznake na Mátri, kao i ostalomdijelu planinske Maðarske, imaju oblik bijelihkvadratiæa s vodoravnom crtom u nekoj boji; uzplavu crtu je slovo K (kék – plav), uz zelenu Z(zöld – zelen), uz crvenu P (piros – crven), uz žutuS (sárga – žut). Na mnogim se stazama osim togastavljaju kružiæi, križiæi, trokuti i sl. Bitno je nauèititaj sustav oznaèavanja i za svaku planinu nabavitiposebnu kartu, bez èega se vrlo teško snalaziti umreži stotinâ putova koji se èesto raèvaju i križaju.(op. Drago Trošelj)

Planinarska kuća Zsitvay-kilátó na vrhu

Nagy Villám (377 m) foto: Željko Poljak

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 415

manjih, a nekoliko ih je ureðeno za turistièki po-sjet. Najpoznatija je velika špilja u kojoj su naðenekosti praèovjeka i njegovo oruðe.

Bükk se manje odlikuje visinom – najviši vrhje Istállós-ko (ko znaèi kamen) sa svojih 959 m –a više prostranim, dobro oèuvanim šumama, kojezauzimaju 97% prostora (43 000 ha). Šume su glav-ni razlog zbog kojeg je Bükk 1977. dobio statusnacionalnog parka. Njegovo ime podsjeæa našumu jer bükk znaèi bukva.

I za ovu planinu postoji sekcija zemljovida1:40 000, pa za planinara pješaka ne bi trebalo bitineprilika s orijentacijom, pogotovo zato što je uplanini ureðeno nekoliko pouènih staza. Kroz èita-vo gorje prolaze i dvije uzdužne ceste, smjeromistok-zapad, koje povezuju gra-dove Eger i Miskolc na njegovupodnožju, no velika je neprilikašto nigdje nije dopušteno parki-ranje. Zato je put od Egera doMiskolca nalik dosadnom ze-lenom tunelu dugaèkom 50kilometara, u kojem se ne smi-jete zaustaviti, tako da ne viditeništa osim šume. No ozlojeðeniæe se putnik ubrzo utješiti usimpatiènim gradovima Egeruili Miskolcu, èija su središtaurbanistièki tako dobro osmiš-ljena da se stranac osjeæa kao unekom lijepom izletištu.

Našlo bi se po Maðarskojjoš spomena vrijednih brdašaca,primjerice Bakony, koji svakinaš putnik prema Budimpeštizapazi kad se vozi autocestomuz Blatno jezero (Balaton; du-gaèko je 78 i široko 1,5 do 15 km). U daljini,preko jezera, pogled privlaèi nekoliko stožacasmjelo izdignutih do visine od 599 metara, kojipodsjeæaju na male ugasle vulkane, no u plani-narskom smislu rekli bismo da su samo odlokalnog znaèenja. Spomenimo usput da je slaven-sko ime za Balaton – Blatno jezero (zna se zašto!),no zbog turistièkih razloga u vodièima piše da jeime nastalo od avarske rijeèi blatno, koja znaèi –»stajaæa voda«!?

DVIJE OPCIJE NA MECSEKU

Naš mali planinarski putopis po Maðarskojzavršit æemo planinom Mecsek (Hrvati je zovuMeèek) povrh grada Peèuha (Pécs).*

Posjetiti Peèuh, a propustiti Mecsek, znaèisamo pola doživljaja. Valja spomenuti da Mecsekpresijeca barem stotina planinarskih putova, da jeto vjerojatno planina s najviše markacija u Europii da uzduž planine vodi 120 km duga staza Dél-dunántúli kék-túra. U tom labirintu izabrat æemokao najbolje sljedeæe dvije opcije.

Jedna je vrh Misina (Mišina, 535 m), do ko-jeg vodi iz grada ravno uzbrdo cesta duga 6 km do196 m visokog TV-tornja. Ovdje treba parkirati

auto i popeti se liftom (2 eura) dovidikovca na visini od 70 metara,koji ima oblik tanjura. PromjerTV-tornja je 9, a tanjura 25 m.Vidik: pola Maðarske, grad Pe-èuh, prvi socijalistièki rudarskigrad Komló i nekadašnji površin-ski rudokop. Taj danas izgledakao mjesto nakon nuklearne eks-plozije, okruženo šumskim poja-som. Nakon razgleda siðite katniže do restorana i u njegovomdesnom krilu posjetite ukusnoureðen mali prirodoslovno-povi-jesni muzej, u kojem æete dozna-ti sve o geologiji Mecseka, nje-govoj prirodi i povijesti rudarstva.

Unatoè nezaboravnom doživ-ljaju, pravi planinar neæe biti za-dovoljan visinom Misine pa muse kao druga opcija nudi uspon na

416 12, 2005

TV-toranj na vrhu Misini

foto: Željko Poljak

* Grad Peèuh (oko 200 000 stanovnika) èetvrti je povelièini u Maðarskoj. Spominje se još prije 2 000godina kao rimsko naselje Sopianae. Njegova jeosobitost katedrala sa èetiri tornja, koja se poèelagraditi još u doba kralja Stjepana I. Peèuh je, kao ipretežni dio Maðarske, 150 godina bio pod Osman-lijama, pa je iz tog vremena ostalo dosta tragova,primjerice džamija paše Gazi Kasima iz 16. st. (op.Drago Trošelj)

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 416

najviši vrh Mecseka. Iz Peèuha æemo na istok au-tocestom za Budimpeštu i nakon 15 kilometaraskrenuti lijevo uzbrdo u gradiæ Pécsvárad. U uliciLajos Kossuth br. 22 je turistièki ured i svakakosvratite – ako znate maðarski! Ne znate li,produžite do raèvanja kod druge crkve i tu skren-ite desno. Nakon 2-3 kilometra trebalo bi se ušumi lijevo od ceste nalaziti malo planinarskosklonište, koje je poèetna toèka za uspon. Tu bihsigurno projurio autom ni ne opazivši ga, da mituða nesreæa nije donijela sreæu: neki je auto za-glibio u blatu pored ceste i cijela ga obiteljpokušava izvuæi – otac, majka i jedan mališan, noauto ni makac. Izvuèem ga svojim autom uz po-moæ užeta, a vozaè mi zahvali na hrvatskom: »Lipahvala! Kako da vam se odužim?« Hrvatska na-cionalna manjina iz Peèuha! Upravo su se vratilis vrha. Imaju u Peèuhu hrvatsku školu i Hrvatskidom.

Sada rijeè-dvije o planinarskom skloništu.Iako se o ukusu ne raspravlja, zaèuðuje neobiènakamena zgrada u polumraènoj šumskoj vlazi, ukojoj bi se planinar odluèio prenoæiti jedino akobi ga snašla teška nevolja. Uostalom, iako je ned-jelja, kuæa je zakljuèana. Ovdje moram parkiratiauto, upuæuje me novi znanac, pa krenuti uzbrdodnom doline, nakon pola sata izaæi na šumovitihrbat gorske kose i njom krenuti desno. I bilo jetako. Na kosi uskoro stižem do skloništa sasvimdrugaèijeg tipa od onoga dolje: orijaški, gotovo 10metara visok šator od dasaka, a u unutrašnjostistolovi i klupe za odmor. Još desetak minuta i evonapokon Zengo (682 m), najviši vrh Mecseka. Nitisat uspona od ceste!

Tko nema auto, neka iz Peèuha krene autobu-som prema Budimpešti do sela Hosszúhetény (10km). Iza sela s prve livade oštro uzbrdo 1 sat i 15min do vrha. Povratak zanimljivom varijantompreko Püspökszentlászlóa.

Na Zengou æe nas zaèuditi domišljat naèinkako je sagraðen vidikovac koji nadvisuje okolnušumu. Napravljen je 1984., a ima izgled osovlje-noga betonskog cilindra promjera 4 metra. Obojenje – tko zna zašto – crveno i bijelo, poput zebre.U unutrašnjosti je željezno stubište s èetiri odmo-rišta, a na vrhu terasa vidikovac. Kao i s Misine,vidik se pruža na pola Maðarske, a za bistra vre-mena nazire se u daljini slavonsko gorje u Hrvat-skoj. Prije povratka produžimo šumovitim hrptomjoš tridesetak metara do kamenih temelja nekepovijesne graðevine. No, njena povijest prelazitemu ovog putopisa, pa koga zanima, neka u Peèu-hu kupi knjigu o Mecseku i – nauèi maðarski.

12, 2005 417

Razgledni toranj na vrhu Mecseka Zengou

foto: Željko Poljak

ŽIVOT NA PLANINARSKI NAÈINKnjigu prof. dr. Željka Poljaka s putopisima, anegdotama iz njegovog polu-stoljetnog planinarskog staža potražite u novoj knjizi upravo izašloj iz tiska.Narudžbe prima Hrvatski planinarski savez, tel. 01/48-24-142 i 01/48-23-624.

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 417

Vjerojatno svaki planinar želi u svojoj »kolek-ciji vrhova« imati i poneki najviši vrh neke zemlje.Kako su moje gojzerice veæ posjetile Dinaru iTriglav, želio sam se nagraditi izletom na Magliæ,najviši vrh Bosne i Hercegovine. Veæ sam u prvimpokušajima osjetio da je veæina prijatelja i plani-nara iz mojega okruženja prilièno zainteresirana.Èim bih spomenuo Magliæ, želja za usponommogla se jasno razabrati. To je i logièno jer zbograta gotovo dva naraštaja planinara nisu imala pri-liku posjetiti ovaj vrh. Posljednji organizirani izletiz Hrvatske bio je 1991. godine, a vodio ga jeTomislav Jagaèiæ iz HPD »MIV«, Varaždin.

Pripremajuæi izlet susreo sam mnogo plani-nara koji su se sa sjajem u oèima prisjeæali svojihuspona na Magliæ. Veæ sam iz njihovih rijeèi sh-vatio da æe to biti poseban izlet. Dodatan motivbila je èinjenica da tim krajem prolazi nekolikoplaninarskih obilaznica koje su planinari iz Hrvat-ske prije rata èesto posjeæivali, pa su mnogima ne-dostajali poneki peèati.

Danas je novo vrijeme, stare veze su pokidane,no prijateljstva se stvaraju na nov naèin. Zahva-ljujuæi internetu sklopio sam virtualno prijateljstvosa sarajevskim planinarom Harisom Bašiæem.Tom prijateljstvu kumovao je Planinarski forum

418 12, 2005

USPON NA MAGLIÆ, NAJVIŠI VRH BIH

FARUK ISLAMOVIÆ, Zagreb

Vršna stijena Maglića

sa zapadne strane

foto: Faruk Islamović

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 418

na web-stranici HPS-a. Nisam ne znam kako sam i kadasaznao da uspon na najvišibosanski dvotisuænjak nijetehnièki zahtjevan. Želja zausponom na taj vrh i èinjenicada mi za to nije potrebna nika-kva dodatna oprema bili sudovoljni da postupim premaizreci: »Poželi nešto i ostavi,želja æe se prije ili poslije os-tvariti«. I upravo se to dogo-dilo. Jednoga se dana na Pla-ninarskom forumu javio Hariss informacijom da se na Ma-gliæ može stiæi bez veæih teš-koæa. Uslijedilo je kratko do-pisivanje i plan je nakon dese-tak razmijenjenih poruka biospreman. Haris je pristao biti naš vodiè.

S obzirom na to da je plan bio pripremljen,brzo je uvršten u kalendar izleta HPD »Zanatlija«,Zagreb. Na Harisov prijedlog stupio sam u vezu sPD »Prijatelj prirode« iz Sarajeva, koje brine odomu »Malo polje« na Igmanu. Dom ima 50 kre-veta pa sam rezervirao cijeli dom.

U lipnju je izlet predstavljen na društvenomsastanku, odmah potom objavljen na internetskimstranicama našeg društva i oglašen u planinarskojemisiji petkom na Radio Sljemenu. Prijave supoèele polako pristizati. Došao je godišnji odmor,a mobitel nije prestajao zvoniti. Glas o ovomatraktivnom izletu se proširio pa su pozivi zainte-resiranih bili sve uèestaliji.

Tjedan dana prije polaska sve je bilo spremno,dom i autobus rezervirani, sva mjesta popunjena isve osigurano, osim meteoroloških prilika.Svakodnevno sam pratio èak èetiri meteorološkeinternetske stranice: DHMZ, CROMETEO, YA-HOO i METEOBIH. Svi su prognozirali da æe napodruèju Magliæa vladati polje stabilne antici-klone, bez vjetra, a temperatura iznad 2000 m tre-bala bi se kretati izmeðu 17 i 20 oC. Bez obzira naovakvo jednoglasje, na put smo krenuli uzimajuæivremensku prognozu s rezervom.

Do Sarajeva nam je trebalo sedam sati vožnje.Na aerodromu smo se sreli s našim virtualnim pri-

jateljem i vodièem Harisom. Bio je to naš prvi su-sret, meðutim, nakon toliko razmijenjenih porukai telefonskih razgovora osjeæao sam kao da ga po-znajem godinama. Za vrijeme vožnje još smo jed-nom pretresli plan sutrašnjega uspona. Nije lakobiti organizator. Što više stvari predvidiš i na vri-jeme pripremiš, to je lakše kad nastupe problemi.

Planinarski dom »Malo polje« na Igmanuudaljen je sat vožnje od Sarajeva, a smješten uneposrednoj blizini olimpijskih skakaonica, navisini od 1200 m. Izgraðen je 2003. godine i imalijepu blagovaonicu s kaminom, TV, tuševe i ve-lik izbor jela. Svi smo bili oduševljeni izgledom iurednošæu doma.

Konaèno je došao dan uspona. Domar nas jeprobudio na vrlo originalan naèin: sirenom zauzbunu. Nakon brzog spremanja krenuli smoprema našem cilju. Nakon nekoliko kilometarasusreli smo se s kombijem u kojem su bili èlanoviPD »Energoinvest« iz Sarajeva, koji su nam se pri-družili na usponu. Tu nam se pridružio i naš drugivodiè, Harisov prijatelj i partner u penjanju, AdnanAdiloviæ. Njih su dvojica prije mjesec dana ispe-njali 5700 metara visoki Demavend, najviši vrhIrana. Zbog odrona ceste izmeðu Sarajeva i Trno-va, morali smo voziti zaobilazno makadamskomcestom koja vodi selima raštrkanim po padinamaTreskavice. Nakon Trnova cesta ulazi u kanjon

12, 2005 419

Vidik s vrha Maglića prema Zelengori foto: Faruk Islamović

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 419

rijeke Bistrice. Cesta vijuga pored rijeke, koja jesvojim tokom na jednom mjestu napravila kroz sti-jenu prirodni tunel promjera 20 metara. Visoke istrme litice zatvaraju pogled, ali iako ne vidimmnogo, znam da nam je s lijeve strane opjevanaJahorina, a s desne prelijepa Treskavica. Nažalost,zbog velike kolièine mina, Treskavica je praktiènoizgubljena za planinare. Odmah pored Treskavicenalazi se malo poznata Visoèica, koja ima neko-liko vrhova viših od 1900 metara i pruža prekrasnevidike na nedirnutu prirodu kanjona Rakitnice.Znalcima je ta planina poznata po više nalazištaèuvenih bosanskih steæaka.

Izlazimo iz kanjona Bistrice i ulazimo u ka-njon Drine. U mjestu Brodu na Drini mijenjamoautobus. Prelazimo u manji autobus, koji je pri-mjereniji cesti pred nama. Nakon dvadesetak kilo-metara stiže se na prijevoj s kojeg se otvara vidikna strme obronke Magliæa, Volujka i Zelengore.Preko tog prijevoja ulazimo u dolinu rijeke Sutjeske.Nakon nekoliko kilometara napuštamo glavnucestu i skreæemo lijevo uskim i lošim asfaltnimputom. Ubrzo stižemo do rampe kod koje se na-plaæuje ulaznica u Nacionalni park Sutjeska. Rije-šivši te formalnosti, nastavljamo po sada veæ vrlološoj makadamskoj cesti. Naš je autobus, koji jeimao prilièno godina i kilometara u kotaèima,gadno cvilio u nekim zavojima, a nekoliko smo seputa i opasno nagnuli u stranu. Svako malo pogle-davao sam vozaèevo lice, no njemu se nije niti brkpomaknuo, pa sam se nadao da je valjda sve podkontrolom. Onda se iznenada, ni usred èega, po-javio asfalt i tu je uslijedio odmor. Stigli smo naDragoš sedlo. Odatle se za pet minuta stiže navidikovac s kojeg je lijep vidik na prašumuPeruæicu, slap Skakavac i moæne obronke Volujkai Zelengore.

Vodiè Adnan nas zasipa zanimljivim poda-cima. Peruæica je prava iskonska divljina, gotovoneprohodna šuma, u kojoj stabla dostižu visinu od60 metara, a paprat preko dva metra. Kroz tudžunglu prolazi jedna markirana staza, no zbogtako bujnog raslinja ne preporuèuje se prolazakbez iskusnog vodièa. Vraæamo se do autobusa ivrlo brzo dolazimo do križanja gdje desni krakvodi na katun Prijevor, a lijevi prema LokviDerneèištu, koja je naša polazna toèka za uspon.

Nakon kilometra i pol vožnje konaèno stižemo naLokvu i na poèetak našeg uspona. Zbog odrona,makadamskih cesta i mijenjanja autobusa trebalonam je 6 sati od doma do Lokve Derneèišta.

Staza poèinje na 1700 metara. Najprije kratkovodi rijetkom bukovom šumom, u kojoj nailazimona mnoštvo šumskih jagoda i borovnica. Ubrzo ješumu zamijenila klekovina, a na jednom su mjestujako zamirisali vrganji. Preko vrhova klekovinekonaèno smo ugledali vršnu stijenu Magliæa.Nakon pojasa klekovine izlazi se na prostranu,blago valovitu, travnatu zaravan, s koje se otvarajuprvi velièanstveni vidici.

Pred nama se u punoj ljepoti protezala vršnastijena Magliæa, a jasno se vidio najviši vrh sa za-stavom. Lijevo od Magliæa, u Crnoj Gori, moglase vidjeti planina Bioè sa svoja dva vrha (Veliki iMali Vitao). Lijevo od Bioèa u maglici su se nazi-rali »zubi« Bobotovog kuka i Prutaš na Durmitoru.Krajnje lijevo, zatvarajuæi vidokrug, stajala je pla-nina Ljubišnja, još jedan od bosanskih dvotisuæ-njaka. Fotoaparati nemilice škljocaju, ali mi mora-mo dalje jer nas do mraka oèekuje još puno »posla«.

Za sat hoda stižemo u podnožje vršne stijene,gdje je kratak dio uspona osiguran sajlom. Tupoèinje pravi uspon. Dalje slijedi uspon preko ma-njeg sipara i jedan oštar uspon po busenju trave.Ništa tu nije posebno opasno, samo treba biti u do-broj kondiciji. Sav napor lijeèe vidici koji su sasvakim svladanim metrom sve širi. Susreæemoèetvoricu tamošnjih planinara, koji se veæ vraæajus vrha. To su bili jedini ljudi koje smo susreli togadana.

Za sat vremena stižemo na hrbat Magliæa.Ravno ispred nas je dugaèka kamenita planinaVolujak, koju su mjestimièno u žljebovima ukra-sila snježišta. Vrlo brzo nam pogled odlazi u desnustranu, gdje se nadohvat ruke nalazi naš cilj. Dovrha imamo još petnaestak minuta uspona po trav-natom kamenjaru.

Na vrhu radost na svim licima i èestitanja.Uspjeli smo: 48 planinara iz 18 planinarskih dru-štava iz 8 gradova Hrvatske, potpomognuti vodièi-ma Harisom i Adnanom, na 2386 metara visokomMagliæu. Na koju stanu gledati, koja je ono plani-na, što slikati... ma to su bile slatke brige.

420 12, 2005

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:07 Page 420

S vrha su nam se otvorili još neki vidici. Prijesvega, u dubini je romantièno Trnovaèko jezero,a u daljini Jahorina i Bjelašnica. Vrlo se lijepo videkanjoni Pive i Tare, te mjesto gdje se te dvije ri-jeke spajaju tvoreæi rijeku Drinu. Najprije sampogledao nebo i uvjerio se da na njemu nema nijednog oblaka, a nema niti vjetra koji bi ga donio.Prognostièari su imali pun pogodak! Vrijeme jebilo idealno i svi su planinari stigli na vrh. Zamene kao organizatora to je znaèilo samo jedno:izlet je uspio.

Vrijeme je na vrhu brzo odmicalo, a prekrasnoTrnovaèko jezero nas je oèekivalo. Slijedio jemožda najljepši dio izleta: jednosatno pješaèenjepo valovitom hrptu Magliæa, koji je, za razliku odsurovih kamenih litica, prekriven travom. Buduæida smo na ovoj visini oèekivali kamenjar, bujnanas je trava ugodno iznenadila. Veæ nakon neko-liko minuta prešli smo državnu granicu i popeli sena crnogorski Magliæ, koji je za dva metra viši odbosanskoga. Tu se otvorio i vidik na Pivsko jezero.Pod utjecajem toga pitomoga krajolika jedna jeplaninarka glasno i lijepo zapjevala. Doživljaj zapamæenje!

Na predjelu koji se zove Carev dô nalazi seizvor pitke vode. Na opæe èuðenje, tu smo naišlina stado bikova. Tu sam posljednji put foto-grafirao Bioè, koji je sada bio nadohvat ruke. Izne-

naðenja se redaju jedno zadrugim. Prošavši izmeðudviju stijena pred nama seotvorio »avionski« pogled naTrnovaèko jezero, koje je izove perspektive imalo obliksrca. Vjerojatno je tisuæamaplaninara na ovom mjestu os-talo srce, pa je jezero stogapoprimilo taj oblik. Iznad je-zera su se uzdizali dvotisuæ-njaci Trzivka i TrnovaèkiDurmitor, u Crnoj Gori, te uBiH, Vlasulja, najviši vrh Vo-lujka. Jednostavno sam bacioruksak i sjeo u debelu travunapasajuæi oèi u toj ljepoti.Pridružilo mi se još nekoliko

12, 2005 421

48 hrvatskih planinara na vrhu Maglića foto: Martin Turšić

Travnati vršni hrbat Maglića i u daljini Bioč

foto: Faruk Islamović

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 421

planinara. Ostali bismo tamo još dugo, no oèeki-vao nas je spust niz 550 metara trave, sipara i šume.Iz šume se silazi ravno na obalu kristalno èistogTrnovaèkog jezera.

Topla voda je namamila desetak planinara nakupanje. Nakon napornog pješaèenja kupanje ih jelijepo osvježilo. Pastir koji èuva stado bikova ikrava na jezeru naplatio nam je ulaznicu. Na jeze-ru su osim planinara èesti posjetitelji ribièi. Poredjezera je dozvoljeno kampiranje, a u blizini senalazi izvor pitke vode.

Nakon polusatnog odmora pred nama je bilaposljednja etapa, dvosatno pješaèenje do katunaPrijevora, gdje nas je èekao autobus. Staza se krozšumu spušta dobro uhodanim putem do Suve jeze-rine. To je livada koja se u zimskim mjesecima na-puni vodom. Ljeti je redovito suha, pa joj otuda inaziv. Tu smo se mogli uvjeriti kolika je razornamoæ prirode. Prošle se zime s Magliæa preko bo-rove šume u Suvu jezerinu survala velika lavina.Posljedica je potpuno ogoljena padina i stotinepolomljenih stabala, koja leže razbacana po za-ravni. Apokaliptièan prizor koji nije nimalo ugod-no gledati.

Od Suve jezerine treba se uspeti do katunaPrijevora. Sunce koje je polako zalazilo iza Košutena Zelengori, zlatnožutom je bojom obasjavaloMagliæ. Popeli smo se s istoène strane, a sada gagledamo sa zapadne. Iza nas je 8 sati prelijepihdoživljaja koji æe trajno ostati upisani u naše plani-narske dnevnike. Idealno vrijeme omoguæilo je da

sve te jedinstvene vidike upijemo i zabilježimo nabrojnim fotografijama.

U nedjelju je uslijedio kratak turistièki posjetSarajevu, neizbježni æevapi na Bašèaršiji i povra-tak u Zagreb.

Što reæi na kraju? Bio je to jedinstven izlet,koji je istovremeno bio iznimno lijep i naporan.Na dan uspona, od buðenja do povratka u dom,proveli smo na putu više od 20 sati. Samo navožnju od planinarskog doma do Magliæa i nazadutrošili smo 11 sati. Sve dok se ne osposobe objek-ti bivšeg omladinskog hotela u Tjentištu, izlet ve-like skupine na Magliæ nije moguæe drugaèijeizvesti. Manje skupine mogu napraviti šatorskubazu na Prijevoru, gdje se nalazi dobar nepresušanizvor vode, te odavde posjetiti Magliæ, Trnovaèkojezero, Trnovaèki Durmitor, Trzivku i Volujak.

Treba ipak reæi da bez domaæih vodièa ovakavizlet nije moguæe izvesti. Zbog toga veliku zahva-lu upuæujemo Harisu i Adnanu. Uspjehu izleta pri-donijeli su i svi sudionici, koji su bili dobro moti-virani i fizièki spremni. Mislim da sam samomsebi postavio visok standard u organizaciji izleta,koji æe biti teško ponoviti.

Što je posebno na Magliæu? Što je to što osta-je zauvijek u sjeæanju? Je li to dugaèka travnatazaravan na hrptu? Je li to vidik na Trnovaèko jeze-ro koje ima oblik srca? Ili možda pogled na okolnekamene vrhunce, sve redom dvotisuænjake? Neštoèetvrto...? Odgovor na ova pitanja morat æeteotkriti sami. Magliæ vas èeka.

422 12, 2005

Odraz vrhova

u Trnovačkom jezeru

foto: Faruk Islamović

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 422

Kad mi je prije godinu dana Ðuro spomenuoda PD »Borik« iz Ðurðevca, èiji je on predsjed-nik, planira pohod na Kilimanjaro, koji bi ujednobio i prvi takve vrste ne samo u Ðurðevcu nego iu Koprivnièko-križevaèkoj županiji, ostao sam po-malo zateèen, znajuæi kakav je to strašan zalogajza društvo koje postoji tek nešto više od godinedana. Kako je vrijeme prolazilo, sve smo se èešæeèuli, a Ðuro je bio sve uvjerljiviji. Kad je na-posljetku, jednom prilikom, pred mene na stol ba-cio propagandni materijal, nije mi ništa drugo pre-ostalo nego da povjerujem u prièu. Još mi je usput dobacio bih li i ja išao s njima. U èudu samrazrogaèio oèi i na trenutak prestao disati. Ustvarnost su me vratili upitnici koji su se poèeli rojiti u mojoj glavi i zaèas im nisam znao broja.

Kilimanjaro!? Pa to bi bilo divno!Malo sam se pribrao i podsjetio gada su za moj Kilimanjaro kljuèevi,ipak, kod moje Kety. A Kety, dobrai puna razumijevanja za moj ne-mirni i avanturistièki duh, prvo jepitala koliko æe sve to stajati. Kadsam joj izbacio »cifru«, pogledalame ravno u oèi, klimnula glavom iprozborila rijeèi koje su mi omogu-æile nezaboravne dane provedene uAfrici.

Zapoèelo je u èetvrtak, 27. si-jeènja 2005. u šest ujutro ispredglavne pošte u Zagrebu. Tu smo seokupili i autobusom krenuli ka zraè-noj luci. U 8:25 poletjeli smo zaAmsterdam. Èekanje do leta za Nai-robi, u 19:40, iskoristili smo za raz-

gledavanje nizozemske prijestolnice, zanimljivogagrada koji još zovu i »Venecijom na sjeveru«.

28. sijeènja – petak. Sletjevši u Nairobi prvosmo pretrpjeli vremenski šok. Ne samo da smomorali pomaknuti satove dva sata unaprijed, veæsmo iz prave zime doletjeli ravno u sredinu nji-hova ljeta, s temperaturama od oko 30 °C. Ubrzopotom doživjeli smo i kulturološki šok, vozivši seod aerodroma prema kenijsko-tanzanijskoj granicii dalje preko Arushe do grada Moshija. Smjestilismo se u hotelu koji je izgledao poput oaze bogat-stva u pustinji bijede i siromaštva.

29. sijeènja – subota. Poslije doruèka dvamaautobusima odlazimo u mjesto Marangu Gate na1870 m, gdje je ulaz u Nacionalni park Kiliman-jaro. Prvo smo prošli knjiške formalnosti: ime i

12, 2005 423

MOJA AFRIKABilješke iz planinarskoga dnevnika

SLAVKO PATAÈKO, Zagreb

K I L I M A N J A R O

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 423

prezime, datum i mjesto roðenja, adresa stanova-nja, zanimanje, nacionalnost i još raznih upita.Prilièno temeljito, nema što. Zatim smo okupiraliprodavaonicu suvenira, èekajuæi nosaèe da se pri-kupe i poslože brdo naše opreme, koju æe nositi poetapama, od doma do doma, do najvišega meðunjima, na 4700 m. Krenuli smo u 12 sati, tamankad je poèela kišica. Ona se zaèas pretvorila upljusak, koji nas je prao dobrih sat vremena.

Nakon dva i pol sata dolazimo na dom Man-dara, na 2720 m. Pokušavamo posušiti pokislurobu, što nam baš i ne polazi za rukom. Još je uvi-jek velika vlaga u zraku, oblaèno je, a povremenoi kiši. Vrlo neuobièajeno vrijeme. Darko je dobioobavijest da je u Sahari sniježilo. Nije ni èudo štose ovdje sve izokrenulo. Kako je tek na Kiliju?

30. sijeènja – nedjelja. Noæ provedena uprostoriji s dvadeset ležaja bila je sve samo nemirna i tiha. Urnebes je prikladna rijeè. Tako sumi barem rekli. Ja sam odavno otkrio èepiæe ipraksiten.

Ujutro su cijelu situaciju popravili mnogoljepši zvukovi iz obližnje prašume. Doruèak, spre-manje stvari, koja fotka i u 8:30 napuštamo Man-daru. Lijepo je toplo i sunèano prijepodne otpri-like na visini Triglava. Nakon pola sata staza izlaziiz šume u predio niskog raslinja i žbunja. Staza jeureðena i njome dnevno prolaze stotine planinarai nosaèa.

Dolazimo u podruèje lobelija i drugih divnihbiljaka, karakteristiènih za to podneblje. Vrijemese promijenilo i sad sve više nalikuje na juèerašnjiružan dan – no, bez kiše. Savjetovan od planinarakoji su se veæ penjali na Kilimanjaro, hodam po-lako i èuvam snagu za ono najvažnije. U rano smoposlijepodne na Horombu, 3780 m. Pravo maloselo, s planinarskim domom kao glavnim objek-tom, identiènom onom na Mandari. Tu je još de-setak bungalova te nekoliko pomoænih kuæica, ko-jima se služe nosaèi, kuhari i vodièi. Sliku upot-punjuju brojni šatori ekipâ koje nisu na vrijemeosigurale smještaj pod èvrstim krovom.

31. sijeènja – ponedjeljak. Dan je odmora iaklimatizacije. Ipak, poslije doruèka dvije treæineekipe napravilo je laganu šetnju do stijene »Ze-bra«. Popeli smo se iznad stijene, koja zaista pod-sjeæa na crno-bijele zebrine pruge i tako doseglivisinu od oko 4200 m. To je za taj dan bilo sve odplaninarenja. Vrijeme je zadržalo znaèajke juèe-rašnjeg dana. Cijelu noæ je grmjelo i sijevalo, a isad je nestalno. Oblaèno s vjetrom. Samo povre-meno proviri sunce.

Juèer, dva sata poslije dolaska na dom, osje-tio sam prve simptome izazvane visinom. Zani-mljivo je kako tu ljudski organizam drugaèijefunkcionira nego npr. u Alpama, gdje na tim visi-nama nemam nikakve tegobe. Popio sam prvikafetin, koji mi nije pomogao. Samo me je ošamu-tio, no glavobolja je ostala. Prestala mi je tek kadsmo se za nekoliko dana spustili niže, gdje imazraka u pristojnim kolièinama. To je ustvari i je-dina pomoæ protiv glavobolje i drugih muèninakoje prouzrokuje visinska bolest. Da se èovjek do-bro i do sita nadiše zraka.

1. veljaèe – utorak. Krenuli smo u 8:25.Glavobolja? Ma više i ne mislim na to. Samo ho-dam polako... polako. Tako polako nikad nisamhodao! Èuvati snagu za sutra, što više. Sutra je»dan D«.

Odavno smo se razbili u manje skupine ili ho-damo pojedinaèno. Odmori su èesti. »Zraka, zraka«,vièe mi cijela utroba. »Nema zraka, šuti i hodaj!«Pokušavam bodriti samoga sebe prisjeæajuæi se štosu mi rekli iskusniji koji su prolazili kroz sliènaiskušenja. Piti mnogo tekuæine, makar i na silu. To

424 12, 2005

Kišna prašuma – početak uspona foto: Dalibor Drlje

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 424

jedino pomaže. Zastajem na proplanku odaklepogled seže na dugaèku, nepreglednu visoravan.Njezinom sredinom vijuga staza unedogled. Za-vlaèi se iza brda i nestaje u daljini.

Ovdje je vegetacija strani pojam. Suha, crvena,prašnjava zemlja i ponegdje malo kamenja. Gdje-koja ptica s bijelim okovratnikom i to je sve. Pu-stoš, jad i bijeda. A onda sam konaèno ugledaodom. Sat poslije ležao sam na krevetu u kuæi Kibo,na 4780 m, s nogama podignutim visoko u zrak.

Toèno pet sati i èetrdeset pet minuta prošlo jeotkako smo krenuli s Horom-ba. Nakon što smo se razmjes-tili u spavaonice, u kuhinjismo pokušavali nešto jesti, štonam nije uspijevalo. Svatkoje ponešto zbrèkao po tanjuru,zaokrenuo nosom i to je bilosve od ruèka. Potom nam jeEmanuel, glavni vodiè, pred-stavio ostale vodièe koji æe snama krenuti prema vrhu.Upozorio nas je i na nekolikovažnih pojedinosti prilikomsamog uspona. Hodati polako,ne odvajati se od skupine, pitimnogo tekuæine i ne misliti nina što drugo osim: ja to želim,mogu i sigurno æu se popeti.

Još nam je savjetovao daodmah poslije sastanka ode-mo na spavanje, bolje reæi naodmor, jer od sna najvjerojat-nije neæe biti ništa. Oko 17:30zavukli smo se u vreæe, a postalnom komešanju, škripanjukreveta i nervoznom disanjudalo se zakljuèiti kako jeEmanuel imao pravo što sespavanja tièe. Oko 23:00 net-ko je otvorio vrata i upaliosvjetlo. Vrijeme je za sprema-nje. Toèno u ponoæ napušta-mo kuæu Kibo i odlazimo unoæ.

2. veljaèe – srijeda.

Hladno je i jako mraèno. Prvije odmor nakon dva sata hoda. Šæuæurio sam se nakamenu u nekakvoj polušpilji, samo šutio i èekaoda na mene doðe red za vruæi èaj koji su vodièi,na naše opæe iznenaðenje, odnekud izvukli i uzširok osmijeh, pokazujuæi bijele zube, gledali kakopohlepno gutamo topli napitak od ðumbira koji jebio tako dobar i osvježavajuæi.

Vodièi su nas èvrsto stisnuli u skupinu i po-mno pazili da netko ne poremeti ritam kretanja nakojem bi nam i puževi pozavidjeli. Neposlušni biodmah završili na zaèelju. Pratili su nas u stopu,

12, 2005 425

Južni ledenjak foto: Slavko Patačko

Elvidea Point na putu prema vrhu foto: Dalibor Drlje

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 425

426 12, 2005

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 426

12, 2005 427

NARUÈITE PLANINARSKI

KALENDAR ZA 2006.!

Ovih dana iz tiska izlazi atraktivnizidni kalendar HPS za 2006. godinu. Uz motive hrvatskih planina u njemu

je objavljen pregled svih znaèajnijihakcija u sljedeæoj godini i najnoviji

adresar èlanica HPS. Format kalendara je 48 × 33,5 cm, a kao i

prijašnjih godina, tvrda poštanskaomotnica štiti ga od ošteæenja na putudo naruèitelja. Autor slika u kalendaru

je Tomislav Markoviæ.

Cijena kalendara je 35 kuna, a zanarudžbe od 10 i više primjeraka

preko planinarskih društava odobravase popust od 20% (u društvu se

sastavi popis i narudžbom društvanaruèuje se odreðeni broj kalendara,

a HPS društvu potom šalje raèun). U narudžbi (telefonskoj, faksom,

poštom ili putem e-pošte) treba naglasitihoæete li kalendar izravno preuzeti u

Uredu HPS ili ih treba slati poštom, a utom sluèaju u raèunu æe biti ukljuèeni

i pripadajuæi poštanski troškovi.

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

tel./fax 01/48-24-142,

tel. 01/48-23-624

e-mail: hps@inet.hr,

web: hps.inet.hr

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 427

428 12, 2005

ponavljajuæi rijeèi koje æe nam još dugo odzva-njati u ušima: »Pole, pole«, što bi u slobodnomprijevodu znaèilo: »Polako, polako!« Takva tak-tika pokazala se vrlo uèinkovitom jer je zahvalju-juæi upravo njoj tako velik postotak onih koji suse popeli na sam vrh.

Zvijezdama prenakiæeno nebo i neèija pozadi-na ispred mene, u koju sam se redovno zabijao kadgod bismo malo zastali, sve je èega sam se na-gledao prije nego se poèelo daniti. A prvo rume-nilo s istoka poèelo se probijati kad smo izašli naGilmans Point, 5681 m visok rub kratera. Pet jesati i pedeset pet minuta. Jako je hladno, sigurnodobrih 10 stupnjeva ispod nule. Razdanilo se isunce se podiglo iznad crnih stijena Mawenzija.Malo se pribravši, gledamo zapanjujuæe oblikeplanine zbog koje smo proputovali gotovo polasvijeta.

Prvi put smo ugledali i naš konaèni cilj, otpri-like dva sata udaljen krov Afrike. Srce mi je za-igralo. I kao da me je netko ubo injekcijom. Sko-èio sam, pripravan krenuti. No, jedan od vodièadigao je ruku, što je znaèilo: »Stop!« Èekamoostale. No malo poslije ipak smo krenuli u manjimskupinama.

U glavi mi trga i nabija, muènina i nesanica.Potiskujem te grozne tegobe, misleæi samo najedno. Samo gore, gore. Noge mi grabe dalje, svesam bliže. Ma od èega su te gojzerice? Od olova?Još malo, samo malo i evo, tu sam. Ruke su mikonaèno u zraku. Pogled uprt u nebo: »Hvala Ti!«

Toèno u sedam sati i pedeset i pet minuta, dru-gog veljaèe, godine 2005. dodirnuo sam drvenuploèu na kojoj je izmeðu ostaloga pisalo: »UhuruPeak 5895 m. Èestitamo i dobrodošli!« Pristižu iostali. Stisak ruke, grljenje i tapšanje po ramenu.Poljupci pršte na sve strane. Sve patnje i muke utrenu su zaboravljene. Isplatilo se! Ovo je izvrstanuspjeh cijele ekipe. Od ukupno 25-oro, 19-oro nasse popelo na vrh, dvoje je došlo do Gilmansa,dvoje je odustalo negdje na 5500 m, a dvoje jeostalo na kuæi Kibo.

Ne znam koliko bi veselje i fotografiranje po-trajalo da nas Emanuel nije podsjetio koliko je satii upozorio da moramo krenuti dolje. Sad tek pri-mjeæujem, rastereæen i opušten, sve ljepote kojimasmo okruženi. Lijevo dolje jedan je od najpozna-

tijih kratera na svijetu, a desno golemi ledenjacistari tko zna koliko godina. Na Gilmansu zasta-jem. U dubini se vidi kuæa Kibo i prilièna strminana kojoj smo jutros zamalo ispustili dušu. Jošjedan pogled prema vrhu i jedan veliki uzdaholakšanja. Strmina je ustvari sipar koji sam prešaoonako poprijeko, kako se to obièno i radi. Doduše,tom prilikom ne smije se misliti na gojzerice, èijivibrami na takvom terenu najviše stradaju.

Spustivši se na ravniji dio, zaèuo sam nekakvovikanje iz smjera Gilmansa. Po komešanju koje jegore uslijedilo, naslutio sam nesreæu. Nažalost,crne misli pretvorile su se u zbilju kad mi je jedanod vodièa, koji je trèao u kuæu Kibo po pomoæ,dobacio da je jedan planinar pao i ozbiljno se ozli-jedio. Kad smo se do nekog vremena prikupili naKibu, doznali smo da je rijeè o našem Darku izBjelovara. Njega su pak spasioci donijeli do kuæei pošto mu je Nada struèno oèistila i povila rane,smjestili su ga na kolica i isti dan dopremili doulaska u Park, gdje ga je veæ èekao prijevoz kojimsu ga otpremili u bolnicu. Sreæom, rane su bilepovršinske, no ipak je na glavi dobio dvanaestšavova, a na desnom uhu još nekoliko.

Mi smo se za to vrijeme dobro odmorili,prepakirali i složili stvari u transportne vreæe i za-jedno s nosaèima krenuli prema Horombu. Nosaèisu nam, kao i obièno, odmah pobjegli, a ponovnosmo ih vidjeli tek na Horombu, gdje smo noæili.

3. veljaèe – èetvrtak. Noæ je protekla ni manjeni više nego kao i sve ostale, osim one na Kibu.Tutnjava, rika, smrad i sve ostalo što veæ uz to ide.Ne znam toèno što su nam spremili za doruèak...aha, da. Obvezno, kao i svaki dan, topli napitci s»mazalicama«, a onda kuhani makaroni i riža. Zadesert ananas i banana. Da smo ostali još koji dan,poèeli bismo i sanjati te specijalitete. Stvar suspašavale domaæe delicije iz naših ruksaka – šunka,špek i èešnjak. Sat poslije, nekoliko snimaka sKilimanjarom u pozadini i kažemo zbogom Ho-rombu.

Na stazi susreæemo planinare iz èitavoga svi-jeta. Nekako svi izgledaju sivo, ispijeno i na naševesele pozdrave otužno odgovaraju. Znaèi, takosmo izgledali prije nekoliko dana kad smo se uspi-njali. Èini se da Kili nikoga ne štedi. Usput smoobišli krater Maundi, a na Mandaru smo stiglitaman na ruèak. Vadimo iz transportnih vreæa pivo

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 428

Sudionici pohoda na Uhuru Peaku, najvišem vrhu Kilimanjara foto: Slavko Patačko

koje nismo uspjeli popiti na Horombu i njime za-lijevamo... što je ono bilo za ruèak? A... da: riža inekakav gulaš od povræa. Za desert? Naravno.Ananas i banana. Šalu na stranu: momci su se za-ista trudili oko kuhanja i zaslužili su sve pohvale.

Spuštajuæi se kišnom šumom, prisjeæamo seonog strašnog pljuska od prije nekoliko dana, kojismo jedva preživjeli. I tako, malo-pomalo, dola-zimo do mjesta odakle smo prije šest dana krenuliu osvajanje svjetski poznate planine. Opet su nassve popisali, samo su sad te formalnosti bile obo-gaæene upisom datuma i toènog vremena u kojesmo pristizali na vrh. Ti detaljni podaci bili su impotrebni za izdavanje certifikata, koje nam je podi-jelio Mozes poslije veèere, u hotelu u Moshiju.Piva je bilo, i to dobroga piva, u golemim kolièi-nama. I neka. Ne ide se svaki dan na Kilimanjaro!

Dani koji su uslijedili bili su ispunjeni turistiè-kim sadržajima. Moram priznati, jednako lijepi i

uzbudljivi kao i oni provedeni na Kiliju. Posjetilismo dva nacionalna parka: Manyaru i Serengeti,te jedan strogi prirodni rezervat – Ngoro-ngoro,što na masai jeziku znaèi: »rupa-rupa«. Radi se ovelièanstvenom krateru površine 260 kvadratnihkilometara, koji je okružen planinama visokim ipreko 3000 metara. Zanimljivo je da životinje kojetamo žive, a vidjeli smo gotovo sve karakteristièneza Afriku, nikad ne izlaze iz kratera. Plovili smoViktorijinim jezerom, koje je svojom velièinomdrugo slatkovodno jezero na svijetu. Bili smo dvadana u Nairobiju, gradu èija arhitektura podsjeæana velike amerièke gradove i u potpunom je kon-trastu s dijelom Afrike koji smo proteklih danaimali prilike vidjeti.

Na kraju, htio bih zahvaliti svim onim divnimljudima s kojima sam se družio nestvarna tri tje-dna, u zemlji siromašnoj, a tako lijepoj. Nezabo-ravnoj, mojoj Africi.

12, 2005 429

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 429

Ureðenjem Kapelskog planinarskog puta (KPP),stvorena je èudesno lijepa planinarska staza. Nanjoj se redaju ljepote koje, ne samo da trenutaènooduševljavaju, veæ ostaju u sjeæanju cijeli život.Prošao sam KPP mnogo puta, posebno mi je dragošto sam njime vodio skupine izletnika iz raznih eu-ropskih država.

Put ima deset kontrolnih toèaka (KT), a obi-lazak traje 3–4 dana hoda. Ne znaš koja je dion-ica ljepša i dojmljivija. Svaka ima svoju posebnost– svoju dušu u koju posjetilac uranja, s njom sestapa. Nakon odlaska ostaje nostalgija i želja zapovratkom.

Èarobna je Matiæ-poljana s jedinstve-nim spomenikom narodnog otpora. Hvalai vjeèna slava pokojnom arhitektu ZdenkuSili, koji je osmisli0 i izgradio to velièan-stveno obilježje! Bjelolasica oduševljavasvojim vilinskim skloništem i vidicima ko-jih se èovjek ne može zasititi. Samarske iBijele stijene povezane su Vihoraškimputem, a na pola puta svakoga oèarava ka-menita simfonija Ljuska. Jednom sam,oduševljen Vihoraškim putom, došavši doBijelih stijena krenuo natrag da i u obrnu-tom smjeru vidim tu ljepotu, te prenoæio uRatkovom skloništu umjesto na Bijelim sti-jenama. Vraæajuæi se, sjetio sam se šale:Imala majka tri sina, dva su bila pametna,a treæi je bio planinar.

Da, malo sam se rasprièao, a trebanešto reæi o onom bitnom za ovaj èlanak –Dulibi. Prvi sam puta prošao i noæio uDulibi u jesen 1943. godine. Unatoè pood-makloj jeseni, vrijeme je bilo sunèano itoplo. Kroz Dulibu nas je vodio Krm-poèanin Komadina. Iza Stalka uðosmo upolutamu, i to u punom smislu rijeèi. Ušlismo u prašumu. Nebo se tek tu i tamo nazi-ralo. Oko nas su bile jele i smreke zapan-jujuæih visina i debljina. Komadina nasvodi stazicama, a povremeno i bespuæem,samo njemu znanim. Mi ostali ostadosmo

430 12, 2005

DULIBO, LJUBAVI MOJA!

MILJENKO PAVEŠIÆ, Ogulin

K A P E L S K I P L A N I N A R S K I P U T

Bijele stijene – najatraktivniji dio KPP-a

foto: Tomislav Marković

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 430

12, 2005 431

izgubljeni u prostoru, ne zna-juæi gdje smo. Pred suton sta-dosmo izmeðu nekoliko go-rostasnih stabala, naložismovatru i prenoæismo. Za razlikuod dnevne tišine, dolaskomnoæi prašuma je postajala svebuènija. Razna štektanja, zav-ijanja zvijeri, huk sove, strav-ièni krikovi onih koji se ras-taju sa životom, odzvanjali sudo duboko u noæ.

Nakon 37 godina eto meponovo u Dulibi na KPP-u.Ništa mi ne ostade u sjeæanjuod prvog posjeta, osim goro-stasnih stabala. Nažalost, njihviše nije bilo! Polutama po-javljuje se još samo tu i tamo.Staza od kuæe na Stalku dobroje izvedena i ugodna je za hodanje te djeluje kaošetnica. Izlazimo na mali proplanak na kojem li-jepo uklopljena u prostor stoji mala brvnara na èi-jem se krovu šepiri dimnjak, obeæavajuæi toplinu.Stigli smo oko 17 sati. Sunce obasjava proplanakpun cvijeæa, a malo dalje eto i grla cisterne. Svedjeluje tako pitomo, lijepo i kao da govori: Dobrodošli na odmor i noæenje!

U brvnari lijepa peæ, police sa suðem, ležajevisa spužvom, sve uredno. Sve djeluje kao da smou vlastitom domu, a sunce svojim zrakama krozprozor upotpunjuje taj dojam. Dulibo, osvojila sime u tren! Poskidasmo naprtnjaèe i dio odjeæe pakod cisterne otpoèeli osvježavanje. Kod cijelogdruštva osjeæa se radost, veselje, razgovor jezvonak, veseo, a poèinju i šale. No, ubrzo suncezaðe za Rièièko bilo i veèernja svježina opo-me-ne nas da treba naložiti peæ.

Duliba, noæ bez mjeseèine, a na nebu nepo-jmljivo mnogo zvijezda, koje trepere prekrivajuæièitav svod. Unatoè mnoštvu zvijezda, tama jetakva da je možeš nožem rezati. Takvo nebo sazvijezdama i takvu noæ treba doživjeti. Urbanièovjek ne može ni sanjati o takvoj noæi i tolikimzvijezdama.

Sjedim na panju pored ulaza oslonjen nabrvnaru i uživam u tami i milijardama zvijezda.

Kumova slama gusta je gotovo kao mlijeko.Sigurno je naziv Mlijeèni put nastao nekada davnokada se odasvud vidjelo takvo noæno nebo. Dolazimi u sjeæanje i daleka 1943. godina. Koliko se togaod tada promijenilo i koliko je toga otišlo zauvi-jek! Ležeæi na udobnim ležajevima sa spužvomkomentiramo, prijeðenu dionicu i ovu èarobnušumu Dulibu, s malom brvnarom, a zatim malopomalo tonemo u zagrljaj boga Morfeja, uz ugod-no pucketanje vatre u peæi. Da, ta mala brvnara namalom proplanku zaista ima dušu i neku magiènuprivlaènost.

Nažalost, došao je i èas rastanka. Svi nekakootežu s odlaskom, osvræu se i upuæuju posljednjepoglede dragoj Dulibi. S vrha Kolovratskih stijenagledamo moænu Dulibu i pogledom tražimo dragunam brvnaricu. Nažalost, ona se skrasila u srcuDulibe i nije vidljiva.

Krajem osamdesetih godina ponovo sam naKPP-u, veselim se Dulibi i dragoj mi brvnarici,iako znam da više nije KT. Sa zebnjom izlazim naproplanak. Sve je isto, no brvnarica djeluje otužno.Otvorena i opustošena, djeluje mi kao da se ispri-èava što je u takvome stanju.

Draga brvnarice, ostala si mi u sjeæanju zacijeli život. Uvijek se rado sjeæam noæi provedenihu tebi, tvoje topline i tvoje duše!

Napušteno planinarsko sklonište u Dulibi foto: Alan Čaplar

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 431

POLA STOLJEÆA PLANINARSKIH OBILAZNICA

Ne tako daleke 2007. godine navršit æe se polastoljeæa od otvorenja prve planinarske obilazniceu Hrvatskoj, Slavonskog planinarskog puta (SPP).Kad se nakon njegova otvorenja pojavilo još neko-liko obilaznica, planinari su rado prihvatili taj ob-lik planinarenja. Prije Domovinskog rata, obilazakplaninarskih transverzala, kako smo ih tada nazi-vali, bio je vrlo popularan, a nakon rata obilaznicesu, uspostavom HPO-a, ponovno doživjele svojuzlet.

U gotovo pola stoljeæa od otvorenja SPP-aotvoreno je u Hrvatskoj oko stotinu obilaznica.Neke od njih danas su neaktivne i zapuštene, novelik broj starijih obilaznica i danas se obilazi, astalno se otvaraju i nove.

Kao nadgradnju transverzalnom planinarenju,PD »Željeznièar«, u Zagrebu, utemeljilo je 1976.natjecanje »Planinar – transverzalac«. Natjecanjeje imalo deset stupnjeva, u njemu je sudjelovalo670 planinara iz 110 planinarskih društava, a naj-viši stupanj, za stotinu obilaznica, osvojilo je do

432 12, 2005

PLANINARSKE OBILAZNICE

I KONTROLNE TOÈKE

BERNARD MARGITIÆ i ALAN ÈAPLAR, Zagreb

P L A N I N A R S T V O

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 432

1991. tridesetoro planinara. Poèetkom Domovin-skog rata natjecanje je ukinuto, a 2001. godineobnovljeno je pod nazivom »Gojzerica«.

ŠTO JE SVRHA PLANINARSKIH OBILAZNICA?Unatoè njihovu velikom broju, èini se da i

danas postoje nedoumiceo tome što su planinarskeobilaznice i što je njihova svrha. Poznato je daneki planinari zaziru od njih i opæenito od skuplja-nja žigova, neki žigove prikupljaju polako i usput,a ima ih koji jure od vrha do vrha ne bi li što prijestekli uvjete za osvajanje znaèki.

Treba priznati da je danas mnogo lakše auto-mobilom priæi mnogim ciljevima u planinamanego što je to bilo nekada, a ima i obilaznica kojedegradiraju planinarstvo time što su sve kontrolnetoèke dostupne automobilom. S druge pak strane,treba istaknuti da su planinarske obilaznice ide-alan naèin za izbor ciljeva za planinarenje, te daplaninari koji ih obilaze, u pravilu, najbolje pozna-ju naše planine. Naime, onaj tko nema posebnogmotiva za posjet udaljenim ili teže dostupnimvrhovima, obièno poduzima samo lakše izlete ubliža gorja i na taj mu naèin ostaju nepoznate lje-pote daljih krajeva.

Puko skupljanje žigova i slikanje na vrhovi-ma, dakako, nije cilj planinarskih obilaznica, veæim je temeljni cilj dovesti planinare na odreðenalijepa mjesta u planinama, motivirati ih da upo-znaju nešto što još nisu posjetili ili ih dovesti namjesta koja vrijedi ponovno posjetiti.

Ne treba zaboraviti da planinarske obilaznice,osim za planinare koji ih obilaze, imaju istodobnoi važnu ulogu za planinarska društva koja o njimabrinu. Kvalitetna obilaznica, s urednim žigovimai markacijama, te dobrim dnevnikom, pruža lijepusliku o aktivnosti i ozbiljnosti društva koje ju jeosnovalo. Isto je tako jasno da loše osmišljena,nezanimljiva i zapuštena obilaznica ne služi naèast ni regiji kroz koju vodi, ni društvu koje o njoj»brine«.

DOSADAŠNJA DEFINICIJA I KATEGORIZACIJA

Iako je svakom planinaru uglavnom poznatošto su planinarske obilaznice i èemu služe – ipremda taj oblik planinarenja postoji veæ gotovopola stoljeæa – još i danas ima brojnih nejasnoæa iotvorenih pitanja. Prvo je meðu njima, ni manje ni

više, što je to uopæe planinarska obilaznica (defini-cija) i kakve sve obilaznice postoje (katego-rizacija).

U dosadašnjoj se praksi planinarska obilazni-ca definirala kao planinarski put na kojem su za-dane kontrolne toèke (KT). Iz toga je, prema ras-poredu KT, slijedila podjela na linijske, kružne itoèkaste obilaznice, a KT razvrstavale su se na ob-vezne i neobvezne. Takva se podjela uglavnomkoristi i danas, no nije teško uoèiti da ima brojnenedostatke, pa bi je zbog toga trebalo zamijenitinovom podjelom, koja bi bolje odgovarala stvar-nosti. Navest æemo samo neke nelogiènosti kojeslijede iz (do)sadašnje podjele:

– Planinarska obilaznica po prirodi stvari uopæene mora biti put, veæ je najèešæe splet putovaili samo zbir kontrolnih toèaka. Sve je višeobilaznica koje nemaju zadane trase (tj. puta),a prva meðu njima je Hrvatska planinarskaobilaznica.

– Podjela na linijske, kružne i toèkaste obilaz-nice takoðer je nedostatna i neprecizna. Poprirodi stvari i kružni je put zapravo linijskiput koji samo ima posebnost da poèinje i zavr-šava otprilike na istom mjestu. Moglo bi seèak reæi da kružne obilaznice nikad ne zavr-šavaju na istomu mjestu, jer bi to znaèilo datreba dvaput utisnuti žig na nekoj toèki – na

12, 2005 433

Utiskivanje pečata na kontrolnoj točki

foto: Alan Čaplar

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 433

poèetku i na kraju obilaska. Nadalje, po tojlogici bi trebalo u podjelu uvrstiti još i polu-kružne (potkovaste), trokutaste, osmièaste(npr. Pl. put »Velebno«) i tko zna kakve jošgeometrijske oblike obilaznica. Na koncu, èi-njenica da je neka obilaznica »linijska« ili»kružna« nije njeno bitno obilježje.

– Treba primijetiti da je u posljednjih nekolikogodina otvoreno nekoliko obilaznica koje sene mogu svrstati ni u jednu dosadašnju ka-tegoriju, jer nemaju zadane KT (obilaznicetipa »30 vrhova za 30 godina društva« i sl.).Za takve se obilaznice ne može reæi da su toè-kaste, jer toèke koje treba posjetiti nisu odre-ðene, veæ su odreðeni neki drugi uvjeti za stje-canje priznanja.

Sliène se nejasnoæe javljaju i pri podjeli kon-trolnih toèaka. Dosad su se KT u pravilu dijelilena obvezne i neobvezne. Neobvezne KT je imalosvega nekoliko obilaznica (npr. Goranski pl. put),pa se 99% svih KT nazivalo obveznima. Meðutim,

i tu se javlja problem u tumaèenju: kako nazvatikontrolne toèke na obilaznicama poput Samobor-ske ili HPO-a, na kojima obilaznik sam odabireKT koje æe obiæi, a za priznanje ih ne mora obiæisve. Za takve se KT ne može reæi da su obvezne,jer bi to znaèilo da obilaznik neizostavno i obvez-no MORA ih posjetiti da bi dobio priznanje.

Nadalje, otvara se pitanje imaju li veæ spome-nute obilaznice tipa »30 vrhova za 30 godina dru-štva« uopæe kontrolne toèke i, ako ih imaju, kakoih kategorizirati. Takve obilaznice nemaju zadaneKT, veæ zapravo imaju samo zadane uvjete zaznaèku (npr. treba prikupiti 30 žigova s bilo kojih30 vrhova).

Zbog takvih nejasnoæa, nameæe se potreba dase stare definicije pojmova planinarska obilaznicai kontrolna toèka i prateæe podjele zamijene novima.Podjela koju æemo u daljnjem tekstu predložiti veæse koristila i potkrijepljena je mnogim primjerimau priruèniku natjecanja »Gojzerica«, koji je izdaloHPD »Željeznièar« iz Zagreba.

434 12, 2005

Tuljac s pečatom na

vrhu Žbevnice

foto: Alan Čaplar

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 434

12, 2005 435

DEFINICIJA I KATEGORIZACIJAPLANINARSKIH OBILAZNICA

Planinarsku obilaznicu èine planinarska odre-dišta povezana u smislenu cjelinu, za èiji obilazakupravljaè nagraðuje i evidentira posjetitelje kojiispune zadane uvjete. Obilaznica može biti put,splet putova, zbir meðusobno nepovezanih toèakau planinama ili planinarsko natjecanje bez odre-ðenih toèaka, ali s nekim drugim uvjetima obilas-ka. Obilazak se potvrðuje otiscima žigova smješ-tenih na KT u dnevnik ili karton obilaznice ili fo-tografijama obilaznika pored prepoznatljivihobilježja KT.

S obzirom na prostor koji obuhvaæaju, obilaz-nice mogu biti lokalne, regionalne i državne. Osimtoga, mogu biti i meðudržavne, ako prolaze krozdvije ili više država.

Prema duljini puta i vremenu potrebnom zaobilazak, mogu se podijeliti na jednodnevne, dvo-dnevne i višednevne.

Ako su KT zadane, onda prema njihovom ras-poredu obilaznica može biti vezna ili toèkasta.Osim toga, postoje i obilaznice bez zadanih KT(izborne obilaznice).

– Na veznim obilaznicama KT su povezaneplaninarskim putovima tako da se nadovezujujedna za drugom (Velebitski pl. put, Kapelskipl. put). Redoslijed obilaska KT uvijek jeproizvoljan, no u pravilu ih je najpogodnije naveznim obilaznicama obilaziti slijedom koji jepredvidio osnivaè. Vezne obilaznice najèešæesu linijskoga ili kružnog oblika.

– Na toèkastim obilaznicama KT su zadane irasporeðene na nekom podruèju, ali nisu me-

Da bi planinarska obilaznica bila valjana, smislena i upotrebljiva, mora zadovoljavati sljedeæe uvjete:

1. Mora imati osnivaèa ili upravljaèa. To može biti planinarsko društvo ili druga pravna osoba, ali ne možebiti pojedinac ili neformalna skupina planinara. Veæinom su to planinarska društva, ali i nacionalni pla-ninarski savezi, županijski ili regionalni planinarski savezi, turistièke zajednice i dr.

2. Ako obilaznica ima zadanu trasu, ona mora biti markirana i održavana. Toèkaste obilaznice moraju imatimarkirane prilazne putove do svake kontrolne toèke. Kontrolne toèke moraju biti jasno i jednoznaènoobilježene.

3. Mora imati dnevnik ili karton za utiskivanje žigova, a u njemu tiskana pravila za obilazak i uvjete zadodjelu priznanja. Kao dokaz obilaska služi otisak žiga KT u dnevniku ili kartonu obilaznice ili foto-grafija ispred KT.

4. Obilazak KT treba biti dozvoljen i moguæ tijekom cijele godine i ne smije biti vremenski ogranièen.

5. Posjetitelju koji dokaže svoj obilazak u skladu s uvjetima obilaznice upravljaè dodjeljuje znaèku ili pisanopriznanje, a obilaznike kojima je dodijeljeno priznanje upisuje u evidenciju obilaznika. Neki osnivaèiumjesto znaèke ili pisanog priznanja dodjeljuju bedž, skulpturu ili kakav drugi predmet, a neki samo evi-dentiraju obilaznika ne dodjeljujuæi priznanje.

Osnivaèi se ne bi trebali prihvaæati otvaranja novih obilaznica ako ne mogu osigurati sve uvjete, a na-pose ako ne mogu osigurati izdavanje kvalitetnog dnevnika, znaèke i opremiti KT žigovima, te urediti svepristupne putove. Planinarska obilaznica ne smije biti projekt kratkoga daha, veæ trajna obveza i ujedno odrazkvalitete planinarskog rada osnivaèa i upravljaèa. Olako otvorena pa brzo zapuštena planinarska obilaznicapruža lošu sliku o osnivaèu i ne služi temeljnoj svrsi: predstavljanju zanimljivih odredišta u nekoj planini iliregiji.

Prije otvaranja nove obilaznice osnivaè se treba obratiti Komisiji za planinarske putove HPS-a radi uputai odobrenja. Komisija vodi evidenciju registriranih planinarskih obilaznica u Hrvatskoj. U pripremi dnevnikatehnièku pomoæ osnivaèima pruža Komisija za promidžbu i izdavaèku djelatnost HPS-a.

UVJETI ZA PLANINARSKU OBILAZNICU

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 435

ðusobno povezane planinarskim putovima,veæ svaka KT ima jedan ili više vlastitih pri-laznih putova (HPO).

Uz te, postoje još i obilaznice s izbornim KT.To su one koje nemaju poimence navedene KT, paih izabire sam obilaznik, skupljajuæi otiske žigovaprema odreðenim pravilima obilaznice do stje-canja uvjeta za priznanje (Nagrada planine, Pl.obilaznica Dvadesetica, 10 vrhova za 10 godinaPD »Obruè«).

Na nekim je obilaznicama jedna ili nekolikoKT odreðeno kao kod toèkastih obilaznica, aostale izabire obilaznik.

DEFINICIJA I KATEGORIZACIJAKONTROLNIH TOÈAKA

Definicija: Kontrolne toèke su toèno odre-ðena planinarska odredišta koja obilaznik trebaposjetiti i posjet zabilježiti žigom u dnevniku obi-laznice ili fotografijom ispred prepoznatljivogobilježja KT. Obilaznica može imati obvezne,uvjetne i neobvezne KT, a ima ih koje nemajuodreðene KT, nego su pravilima postavljeni uvjetiza priznanje. Kontrolne toèke razlikuju se premanaravi i statusu.

Prema naravi, KT su planinski vrhovi, plani-narske kuæe, ugostiteljski objekti ili seoske kuæe,stare gradine, vjerski objekti, odašiljaèi, povijesniili kulturni spomenici, spomenici prirode, speleo-loški objekti, slapovi, izvori i slièno.

Prema statusu, KT mogu biti obvezne, uvjet-ne, neobvezne i izborne. Obvezne, uvjetne i neob-vezne KT osnivaè obilaznice poimence navodi udnevniku, a izborne obilaznik bira prema zadanimuvjetima obilaznice.

– Obvezne kontrolne toèke su one koje obilaz-nik neizostavno mora posjetiti da bi stekaopravo na priznanje. Kod nekih su obilaznicasve KT obvezne, a kod nekih osnivaè odre-ðuje da je jedna ili nekoliko KT obvezno, aostale KT obilaznik odabire samostalno premauvjetima planinarske obilaznice.

– Uvjetne kontrolne toèke posjeæuju se uz ne-ke posebne uvjete, najèešæe tako da se odpredloženih KT posjeti najmanje onoliko ko-liko je uvjetovano za priznanje. To znaèi da

nije obvezno posjetiti sve uvjetne KT, veæsamo onoliko koliko je odreðeno pravilimaobilaznice. Takve KT imaju npr. Samoborskai Hrvatska planinarska obilaznica.

– Neobvezne kontrolne toèke su zanimljivamjesta u planinama koje osnivaè obilaznicepredlaže obiæi usput, prilikom obilaska obvez-nih ili uvjetnih KT, pri èemu posjet takvimtoèkama nije uvjet za dobivanje priznanja obi-laznice.

– Izborne kontrolne toèke obilaznik bira povlastitoj želji, pridržavajuæi se zadanih uvjetaobilaznice. Izborne kontrolne toèke nisu po-imence navedene u dnevniku obilaznice, alisu odreðeni uvjeti prema kojima ih obilaznikmože birati.

DNEVNIK PLANINARSKE OBILAZNICE

Na kraju, recimo i nešto o dnevnicima plani-narskih obilaznica.

Svaka obilaznica treba imati prikladan dnev-nik ili karton za utiskivanje žigova na KT. Dnev-nik obilaznice treba biti praktiènoga formata (naj-praktièniji je standardni format A6 (10,5 × 15 cm)i treba sadržavati:

1. jasno objašnjena pravila obilaska, tj. uvjete zadodjelu priznanja obilaznice,

2. popis KT i, po potrebi, pobliže natuknice omjestu gdje se nalaze žigovi,

3. prostor za upis osobnih podataka obilaznika,

4. prostor za utiskivanje žigova ili za fotografijes KT,

5. adresu na koju treba poslati dnevnik po stje-canju uvjeta za priznanje,

6. prostor za upravljaèevu ovjeru da je obilaznikstekao uvjete za dodjelu priznanja,

7. shemu puta ili zemljovid.

Neki dnevnici osim tih elemenata imaju i opisputa u obliku vodièa. Opis mora biti jasan, toèani jezgrovit kako bi bio koristan i upotrebljiv. Akoobilaznica ima zadan put i ako u dnevniku nemaopisa puta, trebaju biti naznaèene barem udalje-nosti izmeðu KT i težine pojedinih dijelova puta,ako postoji potreba da se obilaznika na to upozori.

436 12, 2005

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 436

DO YOU SPEAK PLANINARSKI?Jasno je da blagodati i ljepote naših planina obilaze

i brojni stranci. To imamo zahvaliti ne toliko spektaku-larnim visinama naših planina ili njihovoj silnoj atrak-tivnosti (premda æe se svaki pravovjerni hrvatski plani-nar zakleti upravo u potonje ), veæ jednostavnoj èi-njenici da nitko od brojnih turista na uskoj jadranskojobali jednostavno ne može ne ostati zapanjen silnimstijenjem koje se strmo ustoboèuje gotovo iz samogmora. Jasno je da se svi mogu planinama diviti s plaže,no trendovi su takvi da sve više turista želi izbliza up-oznati ponešto od tih ljepota, a nerijetko se meðu njimanaðe i ozbiljnijih planinara.

No, nije mi namjera govoriti o vjerojatno naj-brojnijim strancima iz nama susjedne »zemlje sa sunèa-ne strane Alpa«, koji su u našim planinama jednakodoma kao što smo i mi kod njih. Nije mi namjera govo-riti ni o drugim susjedima i brojnim gostima iz slaven-skih zemalja koji se vrlo dobro snalaze i sporazumije-vaju na hrvatskom. Ovdje je rijeè o ljudima koji nimalone razumiju naš teški jezik... Oni se mogu popriliènodobro poslužiti dostupnim planinarskim i drugim kar-tama, bez obzira što ne razumiju natpise, a i sami strancihvale znanje i spremnost mještana da obavijeste turistana engleskom, njemaèkom pa i talijanskom jeziku, i topo velikim gradovima i praktièno svim turistièkim mje-stima na obali. No kad se naðu u planini, u skloništu ilina stazi, prepušteni su uglavnom sami sebi.

Internet, taj ultimativni medij današnjice – bar štose tièe službenih stranica HPS-a – poèinje i završava narazmjerno šturom prijevodu bitnijih èinjenica iz dijelaweb-stranica na hrvatskom, i to s podacima iz 2002.godine. Dobro, mnogo bi se podataka u nuždi dalo»išèeprkati« sa stranica raznih turistièkih organizacijaili poduzetnijih pojedinaca, ali...

Možemo li ustvrditi da tiskana literatura završavaPoljakovim vodièem »The Mountains Along the Cro-atian Coast«, odnosno istom izdanju na njemaèkom? Daodgovor ipak ne bi bio »DA«, pobrinuli su se – samistranci!

Walking in Croatia – day and multi-day routes

prošlogodišnje je izdanje velikog britanskog izdavaèavodièa »CICERONE«, koje potpisuje Rudolf Abraham.Autor je roðen u Londonu, odrastao na Novom Zelandu,školovani je fotograf i diplomirani povjesnièar umjet-nosti. Proputovao je dosta svijeta, ponajviše po Orijentu,koji mu je i predmet magisterija. Velika je sreæa zahrvatsko planinarstvo što je 1998. naišao na Hrvatsku,da bi od 1999. pa do 2001. odluèio ostati u Hrvatskoj,poduèavajuæi engleski i skitajuæi se po planinamaHrvatske, Slovenije i Crne Gore.

U dobroj maniri vodièatoga izdavaèa, prvih 56 stra-nica posveæeno je Hrvatskoj kao državi, sa sažetim ivrlo toènim podacima o hrvatskoj geografiji, geologiji,klimi, povijesti, biljnom i životinjskom svijetu, arhitek-turi, umjetnosti i kulturi. Naravno da su tu vrlo detaljninaputci i logistièke informacije za putnike – transport,smještaj, hrana i piæe, komunikacijske, jeziène i sigur-nosne prilike. Vrlo sažeti naputci, a imamo dojam da bidobar dio njih bio vrlo koristan i domaæim putnicima.Ne mogu odoljeti, a da ne prenesem definiciju kulena:

12, 2005 437

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 437

Slavonski odgovor na pršut – suši, jaèi, perfektan zapenjanje.

No hajd’mo u planine! Na ukupno 144 stranicepotanko je opisano 17 planinarskih tura – od Medved-nice i Samoborskog gorja (po jedan smjer), preko Istrei Gorskog kotara, do Biokova. Mnoge zanimljivije»hodnje«, naroèito u Gorskom kotaru i Velebitu, obra-ðene su i s više smjerova. Posebno su izdvojene »hodnje«po otocima.

Opis svake hodnje napravljen je sustavno i opetvrlo sažeto. Pregledna tablica na poèetku smjera uvijeksadrži osnovne podatke: vrijeme hodnje, udaljenost, naj-veæu visinu, ocjenu težine i uputu na odgovarajuæuplaninarsku kartu. Slijedi klasièan vodièki opis ture, kojivjerojatno potjeèe iz osobnog autorovog iskustva. Vra-timo se naèas kartografiji. Osim što autor cijelo vrijemevrlo inzistira na korištenju kvalitetnih i raspoloživihkarata, sve su ture opremljene položajnim skicama kojesadrže same trase i objekte spominjane u tekstu (vrhovi,domovi), tek ponešto topologije (neke važnije ceste,vodotoke...), a sve to na jednostavnim podlogama, uvisinski stupnjevanim bojama u koracima od 200 m, umjerilima 1:50000 i 1:100000. Jednostavno, ali ogra-nièeno upotrebljivo.

Kod opreme same knjige bilo bi nepravedno premajednom fotografu ne spomenuti veæi broj koloristièkivrlo bogatih fotografija, kao i znatan broj geografskih,povijesnih, jeziènih i kulturnih crtica, koje prate poje-dine zanimljive lokacije. Na žalost, ali svakako po-hvalno, ima ponešto neugodnih ljubièastih napomenakoje upozoravaju na još uvijek prisutna minirana po-druèja.

Matias Gomez, Forgotten Beauty – A hiker's

guide to Bosnia and Herzegovina's 2000 metre peaks

- and other selected adventure. Buybook Sarajevo,

2005. Kad se èovjek roðen u Španjolskoj, odrastao uUjedinjenom Kraljevstvu, u jednom trenutku naðe uCARE misiji u Bosni, pa si još, da bi kvalitetno ispunioslobodno vrijeme, zada osobnu misiju – ispenjati svevrhove više od 2000 m (i poneke niže!), takva odlukamože samo zaslužiti divljenje – pogotovo kad znatemjesto radnje, dakle BiH, a potom i vrijeme radnje –2000.–2004., dakle poslije rata u minski vrlo zagaðenojsredini. Kad takav èovjek odluèi svoja iskustva i priku-pljene informacije podijeliti s drugima, pa potom još touèini vrlo metodièno, naravno, ne bez spisateljskogdara, njegov projekt ne može završiti drugaèije negodjelom koje je naprosto korisno.

Rijeè je o knjizi korisnoj za sve koji bi planinarilipo BiH, a ne znaju baš jezik, ali i nama koji s jezikomstojimo vrlo dobro, ali ne znamo gdje se smije i gdje semože. Kad uzmete u ruke ovu knjigu i odredite koji od

25 vrhova želite obiæi, imate dojam da bez ikakvih pro-blema i dilema možete doæi do poèetne toèke uspona, apotom – slijedeæi dobro opisan smjer – i do samogacilja. Mora se spomenuti da se Matias koristi GPS-omi sve bitne koordinate navodi u opisima (u nekim opas-nim podruèjima uz posebnu napomenu da se ne smijekretati prije nego se pozicija neosporno utvrdi GPS-om!).Sve opise uspona, njih 30, opremio je vrlo kvalitetnimkartama 1:25 000, s toèno ucrtanim putovima, a gotovosvaki uspon prati i karta miniranosti, koju je napravilanadležna agencija – BH MAC. Sve zajedno vrlo jednos-tavno, pregledno i nadasve upotrebljivo.

Knjiga je napisana i objavljena na engleskom. Takoje, slijedom sluèajnosti, engleski-govoreæa planinarskapopulacija iznenada dobila vrlo dobro izdanje kojepokriva BiH. Naravno da knjigu kao takvu možemo ko-ristiti i mi, ali neke neprovjerene naznake govore dabismo mogli uskoro dobiti i njezino izdanje na »našem«jeziku.

Branko Meštriæ

MILAN KAUÈIÆ: NAD PANONSKIM IZMAGLICAMA

Èitatelj æe iz poetskoga naslova ove knjige lakonaslutiti da je rijeè o slavonskim planinama. Autor jestari požeški planinar (roðen 1931. godine), pjesnik,pisac i publicist (Duga brazde, Mislovet, Zgode i ne-zgode naroda slavonskog, Slavonski aforizmi i epigra-mi...). Našim je èitateljima veæ odavna poznat jer od

438 12, 2005

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 438

12, 2005 439

1988. do danas »Hrvatski planinar«gotovo svake godine objavi ponekinjegov putopisni biser iz planinakoje okružuju Požešku kotlinu. Pouzoru na dr. Antu Rukavinu izGospiæa (Velebitskim stazama,1979), Šimu Balena (Velebit senadvio nad more, 1985) i MiruŠincek (Kamenèiæi s planina, 2001),i Kauèiæ se odluèio da svoje rasi-jane bisere skupi meðu koricmaknjige, a to mu je tiskom omoguæiopožeški ogranak Matice Hrvatske(Požega, 2005, naklada 700 pri-mjeraka, 20,5 cm, 156 stranica).Knjigu je fotografijama u boji ukra-

sio Branko Štiviæ, a opširnim pred-govorom, zapravo malom književ-no-planinarskom studijom, poprationašièki planinar Drago Trošelj, tako-ðer naš dugogodišnji suradnik. Knji-ga sadrži tridesetak èlanaka, od kojihje veæina veæ objavljena u našemèasopisu, ali ima i nekoliko novijihpriloga. Knjiga je vrijedan priloghrvatskoj planinarskoj književnostii, konaèno, primjer da je planinarskuknjiževnost prihvatila i naša najsta-rija kulturna ustanova, Maticahrvatska.

prof. dr. Željko Poljak

DANICA KSENIÆPosljednjeg dana ljeta, 22. rujna 2005. godine, za-

uvijek je otišla Danica Kseniæ, roðena Skok (roðena 22.sijeènja 1931. u Jurkovom Selu).

Ostavila je neizbrisiv trag u planinarskoj organiza-ciji. Osnivaè je PD »Pliva« daleke 1962. godine i jedi-na se uspjela redovito družiti s prirodom doposljednjeg dana. Bila je vodiè i uèiteljnaraštajima planinara. Teško je prebrojitisve one koji su uz Danu napravili prve pla-ninarske korake, nauèili prepoznavati lje-kovite biljke, razlikovati gljive, brati ipripremati šumske plodove, èuvati rijetke izaštiæene biljke. Mnogo je znala, i to je ne-sebièno prenosila drugima.

Iako meðu najstarijima u Društvu,naša je Dana bila vodiè s najveæim brojem izleta. Samou posljednjih desetak godina vodila je više od 200 izleta.Osam je godina bila u Upravnom odboru Društva, gdjeje dala nemjerljiv doprinos.

Bile su to »zlatne godine« kada su brojne aktivnostikao: uvoðenje mjeseènog biltena, redovito organiziranjeplaninarske škole, školovanje markacista, izdavanje

publikacija (pjesmarice, dnevnika »35 vrhova« i dr.),obnavljanje postojeæih i markiranje novih planinarskihputova, organiziranje redovitih predavanja na sastan-cima Društva, nabavljanje planinarske opreme, izradakompjutorskog programa za praæenje rada Društva,izrada web-stranice, rezultirale naglim porastom èlan-

stva, poveæanjem broja izleta, kao i brojasudionika i ukupnog vremena provedenogna izletima, što je najbolja mjera kvaliteterada planinarskog društva. Otuda i brojnapriznanja koja je zasluženo primila. Nosite-ljica je brojnih priznanja PD »Pliva«, PSZagreba i HPS-a.

Dana je osvojila mnoge planinskevrhove, a meðu nama je osvojila sve vrhovedrugarstva i prijateljstva. Bezbroj je putapoložila ispit ljudskosti. Bila je i ostat æe

»NETKO« u planinarstvu, o èemu svjedoèi i njezinoime u Zlatnoj knjizi hrvatskog planinarstva.

Na sjeæanje i u Daninu èast 9. listopada smo svi za-jedno otišli u njezin rodni Žumberak. Planinareæi»Daninim stazama« njegovat æemo uspomenu na našu»Skokicu«.

Bernarda Huzjak

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 439

440 12, 2005

U nedjelju 30. listopada održana je na Velikomdolu u Samoborskom gorju sveèanost posveæena istaknutom samoborskom graðaninu, muzealcu,športskom djelatniku, fotografu i planinaru IviciSudniku. Povod sveèanosti bila je odluka gradskogpoglavarstva Samobora da se planinarski dom naVelikom dolu, koji je u vlasništvu grada, prozoveimenom Ivice Sudnika. Odluka je donesena prema

zajednièkom prijedlogu koji su samoborski planinaridali svojem poglavarstvu, želeæi u imenu jednogplaninarskog doma ostaviti trajan spomen na Sud-nika, koji je – izmeðu ostaloga – bio jedan odnositelja njegove izgradnje.

PLANINARSKI DOM NA VELIKOM DOLUNAZVAN IMENOM IVICE SUDNIKA

Dva velikana samoborskog i žumberačkog

planinarstva: Vladimir Jagarić i Ivica Sudnik

16. lipnja 1962. na VI. sletu mladih planinara

Hrvatskog zagorja u Gornjoj Stubici

Svečanost na Velikom dolu foto: Alan Čaplar

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:08 Page 440

12, 2005 441

Na Velikom dolu okupilo se po lijepom jese-njem danu nekoliko stotina planinara. Sve okupljenenajprije su pozdravili predsjednik HPD »Japetiæ«Darko Dömötörffy, dogradonaèelnica Samobora Ma-

rica Jeleniæ, planinarka RankaNovosel, predsjednik HPS-aprof. dr. Hrvoje Kraljeviæ tedopredsjednik HPS-a i proèel-nik samoborske stanice HGSS-aVlado Novak, a zatim je sve-èano otkrivena ploèa s novimimenom planinarskog doma.Planinarsko se druženje, uzodlièan gitaristièko-tamburaš-ki duo, pjesmu i planinarskigrah, nastavilo do kasnih po-slijepodnevnih sati.

U prigodi imenovanja do-ma, u prizemnoj prostorijidoma bila je dobrotom Samo-borskog muzeja ureðena manjaizložba o radu »Japetiæa« iIvice Sudnika, a uz nju je iz-dan prigodni katalog u boji.

Sveèanost je organiziralo HPD »Japetiæ«, društvokojemu je Ivica Sudnik punih 29 godina bio pred-sjednikom.

Alan Èaplar

Dio okupljenih na Velikom dolu foto: Alan Čaplar

Otkrivanje ploče s novim imenom doma foto: Alan Čaplar

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 441

PROSLAVA 50. OBLJETNICE ZAVODA ZA PALEONTOLOGIJUI GEOLOGIJU KVARTARA HAZU

U Velikoj dvorani Palaèe Akademije u Zagrebuodržan je u ponedjeljak 6. studenog 2005. znanstveniskup posveæen 50. obljetnici Zavoda. Osim paleonto-loga i geologa pozvani su bili i speleolozi koji su god-inama suraðivali sa Zavodom.

Nakon pozdrava uzvanika uvodnu je rijeè dao rav-natelj Zavoda akademik Milan Herak, a slijedili su pri-kazi 50-godišnjeg rada. O znanstvenoj i struènoj djelat-nosti Zavoda govorila je Dejana Brajkoviæ, o znan-

stveno-istraživaèkim projektima Vesna Malez, o istra-živanju špilja na Æiæariji i Uèki Preston T. Miracle, o»kasnim« neandertalcima iz nalazišta Hušnjakovo,špilje Vindije, Velike peæine (Maèkove špilje u Hrvat-skom zagorju) i Veternice Jakov Radovèiæ, o istraži-vanju kamenog oruða iz naših špilja Ivor Karavaniæ, oistraživanju špilje Potoèke Zijalke u Sloveniji VidaPohar, o reviziji faune špilje Veternice i Velike peæinePreston T. Miracle, Dejana Brajkoviæ i Kazimir Micu-liniæ, o geologiji Vele spile na Korèuli Ljerka Marjanaci Kazimir Miculiniæ, o otvorenim (ne špiljskim) paleon-tološkim nalazištima u Hrvatskoj Jadranka MauchLenardiæ, te o upoznavanju, èuvanju i neškodljivom ko-

442 12, 2005

PONOVNO PLANINARSKA KUÆANA HRASTOVIÈKOJ GORI

Nakon toèno 60 godina, Hrastovièka gora kraj Pe-trinje dobit æe ponovno planinarsku kuæu na svojemuvrhu. Zanimljivo je da æe kuæa biti identièna prvoj kuæikoja je na Hrastovièkoj gori bila podignuta 1938. go-dine, a koja je koncem II. svjetskog rata bila rastavljenai preseljena u selo Gornju Baèugu. Naime, na inicija-tivu da se obnovi planinarska kuæa, konzervatori supostavili uvjet da ona mora biti ista kao i nekadašnja,pa je trebalo pronaæi sliènu kuæu koja bi se preselila navrh Hrastovièke gore da bi »glumila« original. Po tomuvjetu, poglavarstvo grada Petrinje odobrilo je sredstvaza kupnju kameno-drvene kuæe u selu Brubnu koja æebiti preseljena na vrh Hrastovièke gore, gdje æe biti ure-ðena kao planinarska kuæa.

Prostor na kojem se do 1945. nalazio planinarskidom veæ je pripremljen za gradnju: posjeèena je šuma,išèupano korijenje i proširen prilazni put. Pri tim rado-vima pronaðeni su i oèišæeni temelji starog doma.Trenutno je u tijeku zamršen postupak upisa zemljištau vlasnièke knjige. Oèekuje se da bi, ako vremenske pri-like posluže, do kraja godine bili gotovi radovi do vi-sine prizemlja. Postavljanje drvenoga kata, krovišta i završni radovi planirani su za proljeæe 2006.

Ðuro Priljeva

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 442

12, 2005 443

rištenju naše geološke baštine Ljerka Marjanac, TihomirMarjanac i Dejana Brajkoviæ.

Velik doprinos ovom slavlju je i predstavljenabogato opremljena monografija »Zavod za paleon-tologiju i geologiju kvartara 1955. - 2005.« tiskana na119 stranica.

Vlado Božiæ

ZAŠTITTA I PROMOCIJA ŠPILJEVETERNICE

Javna ustanova Park prirode Medvednica orga-nizirala je u petak 4. studenog 2005., u planinarskomdomu Glavica, struèni skup o zaštiti i promociji špiljeVeternice - kako je naglašeno najveæe špilje u sjevernojHrvatskoj. Pozdrav i uvodnu rijeè uputila je ravnateljicaPP Medvednica gða Nives Farkaš-Topolnik a uslijediloje izlaganje o istraživanju šišmiša uVeternici (P. Žvorc), o ostaloj špiljskojfauni Veternice (R. Ozimec) te o faunidrugih špilja i jama na Medvednici

(J. Bedek). Nakon domjenka sudionici su otišli do ulazau špilju Veternicu gdje su èuli obrazloženje (DanijelaŠnajder) za postavljanje nove èeliène ograde ispredulaza. Ta rešetkasta ograda s vratima je velika novost,jer je odmaknuta od ulaza oko 3 m. Namjena joj je dasprijeèi ulaz dobronamjernim ljudima a omoguæi nes-metani ulaz jednoj vrsti šišmiša osjetljivoj na umjetnetvorevine. Nakon izlaganja o povijesti Veternice (J.Posariæ) uslijedio je obilazak turistièkog dijela špilje svedo Kalvarije gdje su èlanovi Zagrebaèke staniceHrvatske gorske službe spašavanja izveli pokaznuvježbu spašavanja unesreæene speleologinje.

Za ovu prigodu PP Medvednica je popravio naj-ošteæenije dijelove planinarske staze od autobusa došpilje te prikazao (nekima i podijelio) nove suvenirešpilje: privjeske, majice i odljevke okamina špiljskihškoljaka.

Vlado Božiæ

ISPRAVAKU vijesti »Znanstveno-struèni skup istrazivaèa krša

Zumberaèke gore« g. Vlade Boziæa koja je objavljenau 11. broju »Hrvatskog planinara« nalaze se dva pogreš-na podatka u vezi povoda održavanja toga skupa. U vije-sti piše da je Skup bio organiziran u povodu 20 godinarada Speleološkog odsjeka HPD »Japetic« i 50 godinarada Speleoloskog kluba »Samobor«. Oba brojèana po-datka su pogrešna – skup je organiziran u povoduobilježavanja 30. godisnjice osnutka SO HPD »Japetic«i 5. godišnjice SK »Samobor«. Molimo uredništvo ièitatelje da uvaže ispravak ovih pogrešaka.

Nenad Buzjak

Dio pokazne vježbe spašavanja iz špilje Veternice foto: Vlado Božić

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 443

23. ZBOR VODIÈA I PRIPRAVNIKAKomisija za vodièe HPS održala je 22. i 23. listo-

pada 2005. Zbor vodièa i pripravnika u planinarskomdomu »Vila Velebita« na Baškim Oštarijama. Na Zboruje sudjelovalo 49 èlanova vodièke organizacije iz sta-nica vodièa Slavonija, Varaždin, Zagreb, Karlovac,Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik i Split. Tom prilikom pod-neseni su izvještaji o radu Komisije za vodièe i stanicavodièa za razdoblje 2004.–2005., a nakon toga rasprav-ljalo se o iznesenim izvještajima i doneseno je nekolikozakljuèaka. Prikazani su i video zapisi s teèajeva zavodièe te nekih izleta i tura, informacija o ureðenju web-stranice za vodièku službu, demonstrirana je novo na-bavljena odora (majice i flisevi), a u veèernjim satimavodièi su se družili uz pjesmu i gitaru. U nedjelju suvodièi u manjim skupinama obilazili okolne vrhove tese nakon ruèka uputili svojim kuæama. Komisija zahva-ljuje domaæinima iz PD »Željeznièar« Gospiæ na gosto-primstvu.

Darko Luš

MOLE SE ISPRAVKE I DOPUNE»HRVATSKIH PLANINA«

U pripremi je èetvrto izdanje te kapitalne knjige,koja æe izaæi poèetkom ljeta 2006. U novo izdanje bitæe uneseni brojni ispravci, terenske novosti i dopune, ato je prilika da planinari dostave autoru svoje primjedbei prijedloge. Mogu ih poslati pismeno ili e-mailom naHrvatski planinarski savez (Kozarèeva 22; hps@inet.hr)ili izravno autoru (Vlaška 12; zeljko.poljak@zg.t-com.hr). U prošlom izdanju odazvalo se takvom po-zivu stotinjak planinara i njihova su imena, uz zahvalu,navedena na poèetku knjige.

prof. dr. Željko Poljak

PRODAJE SE...Prodaju se kompletirana godišta èasopisa »Hrvatski

planinar« od pedesetih godina do današnjih dana. Infor-macije na tel. 01/23-15-535 daje Zora Somek.

444 12, 2005

CIJENA PRETPLATE U2006. GODINI 140 KUNA

Poštovani pretplatnici »Hrvatskog planinara«!

Objašnjavajuæi razloge posljednjeg posku-pljenja èasopisa sa 100 na 120 kuna u broju 11-12/2001 »Hrvatskog planinara« naveli smo kakoje veæ tada ekonomska cijena pretplate najmanje150 kn. U te èetiri godine, ne podižuæi cijenupretplate od crno/bijelih slika prešli smo na tisakcijelog èasopisa u boji, poveæali broj stranica, teumjesto dvobroja 11-12 uveli zasebne brojeve zastudeni i prosinac.

U meðuvremenu su nekoliko puta raslitroškovi poštarine, a najviše prošle godine, samonekoliko dana nakon što je Izvršni odbor donioodluku da cijena pretplate i dalje ostane 120 kuna.Nedavno su se promijenili i troškovi grafièkepripreme èasopisa te je Izvršni odbor HPS 7. stu-denog 2005. donio odluku da se povisi pretplataza 20 kuna, odnosno da u 2006. godini ona onabude 140 kuna. Ni ta cijena uz sadašnji broj pret-platnika neæe omoguæiti da èasopis posluje bezgubitaka, no HPS razliku æe pokriti oglasima iliiz drugih izvora. Molimo sve pretplatnike za razu-mijevanje, a posebno napominjemo da æe uplat-nice za pretplatu u sljedeæoj godini stiæi s prvimbrojem u iduæoj godini, a ne sa zadnjim u ovojgodini kao što je bila dosadašnja praksa. Pretplatutreba platiti nakon prispjeæa uplatnice, odnosnodo 31. sijeènja 2006., a planinarska društva idruge pravne osobe pretplatu plaæaju tek po pri-mitku raèuna.

Izvršni odbor HPS

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 444

12, 2005 445

ÈLANCIBajs, Damir . . . . . . . . . . . . . . . . . .Košutica – neopravdano zapostavljena ljepotica u Karavankama . .350Bajs, Damir . . . . . . . . . . . . . . . . . .Na Kalški greben preko Krvavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295Bajs, Damir . . . . . . . . . . . . . . . . . .Po Kornatskom otoèju i Ižu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .372Bakšiæ, Ana . . . . . . . . . . . . . . . . .Jama Velebita – nagrada za izazov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328Balaško, Branko . . . . . . . . . . . . . .Horvatovih 500 stuba – kraški fenomen na Medvednici . . . . . . . . .168Balaško, Branko . . . . . . . . . . . . . .Preko Mangarta i Jalovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .391Baliæ, Ivana . . . . . . . . . . . . . . . . . .Kako sam doživjela špilju Lamprechtsofen . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216Banek, Berislav . . . . . . . . . . . . . .Planina Vranica u srednjoj Bosni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .382Berljak, Darko . . . . . . . . . . . . . . .Glavni odbor HPS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .109Berljak, Darko . . . . . . . . . . . . . . .Hrvatski planinarski savez u 2004. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3Bogavèiæ, Dinko . . . . . . . . . . . . . .Na Rili i Pirinu u Bugarskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62Božiæ, Vlado . . . . . . . . . . . . . . . . .Dobra jama na Braèu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .375Božiæ, Vlado . . . . . . . . . . . . . . . . .Podzemlje Hrvatskoga zagorja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172Božiæ, Vlado . . . . . . . . . . . . . . . . .Špilje Moravskoga krasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Božiæ, Vlado . . . . . . . . . . . . . . . . .Špiljsko-jamski sustav Lamprechtsofen – Vogelschacht . . . . . . . . .213Braum, Branko . . . . . . . . . . . . . . .Crtica s Ljubièkog brda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Braum, Branko . . . . . . . . . . . . . . .Planine Gorskog kotara, nekad i sad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54Burica, Gordana . . . . . . . . . . . . . .Kamena rapsodija Bojinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244Burica, Gordana . . . . . . . . . . . . . .Moja ljubav, Èvrsnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64Burica, Gordana . . . . . . . . . . . . . .Snijeg i sunce južnog Velebita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .341Èaniæ, Tomislav . . . . . . . . . . . . . .Put na Aconcaguu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209Èaplar, Alan . . . . . . . . . . . . . . . . .Završena proslava 130. obljetnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202Èujiæ, Boris . . . . . . . . . . . . . . . . .Zelenim virom uzvodno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106Èujiæ, Boris . . . . . . . . . . . . . . . . .Prvo prvenstvo Hrvatske u lednom penjanju . . . . . . . . . . . . . . . . . .147Dujiæ, Antoš . . . . . . . . . . . . . . . . .Iz depresije s -88 m na 5642 m . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .408Drder, Božidar . . . . . . . . . . . . . . .Jedna nezgoda i iskustvo s Kleka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46Gojeviæ, Nikola . . . . . . . . . . . . . .Na Dinari otvoreno planinarsko sklonište »Martinova košara« . . .330Gracin, Joso . . . . . . . . . . . . . . . . .Kanjon izgubljenih mlinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299Hudoletnjak, Mirjana . . . . . . . . . .Susret na najvišoj razini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .348Ilijaš, Vladimir . . . . . . . . . . . . . . .Bez sajle i klina nema adrenalina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22Islamoviæ, Faruk . . . . . . . . . . . . . .Na koju se planinu penjao kralj Filip V. Makedonski? . . . . . . . . . . .95Islamoviæ, Faruk . . . . . . . . . . . . . .Uspon na Magliæ, najviši vrh BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .418Jagariæ, Vladimir . . . . . . . . . . . . .Milan Deèak – slikar planina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12Jagariæ, Vladimir . . . . . . . . . . . . .Milan Lenuci – graditelj planinarskih objekata . . . . . . . . . . . . . . . .122Jagariæ, Vladimir . . . . . . . . . . . . .Teatrolog Fotez na Velebitu 1934. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .308Jenei, Hrvoje . . . . . . . . . . . . . . . . .Novosti u planinarskom odijevanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .150Jenei, Hrvoje . . . . . . . . . . . . . . . . .Planinarska obuæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277Juras, Ante . . . . . . . . . . . . . . . . . .Dvadeset godina HPD »Kamenar« u Šibeniku . . . . . . . . . . . . . . . .275

SADRžAJ 97. GODIŠTA

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 445

446 12, 2005

Kasapoviæ, Antun i Željka . . . . . .U zagrljaju Grobnièkih Alpa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259Kauèiæ, Milan . . . . . . . . . . . . . . . .Balada za Sovsko jezero . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18Kolac, Dragutin . . . . . . . . . . . . . .Planinarsko putovanje u Albaniju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352Kosoviæ, Jasna . . . . . . . . . . . . . . .Izlet u brodmoravièki kraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Kosoviæ, Jasna . . . . . . . . . . . . . . .Izlet u èabarski i prezidski kraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .131Kosoviæ, Jasna . . . . . . . . . . . . . . .Izlet u delnièki kraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262Kosoviæ, Jasna . . . . . . . . . . . . . . .Izlet u vrbovski kraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90Kristijan, Zdenko . . . . . . . . . . . . .Brdo Mrsinj i Mrsinjgrad u Lici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335Kristijan, Zdenko . . . . . . . . . . . . .Proljetni uspon na Kremen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207Lacko, Daniel . . . . . . . . . . . . . . . .Skok u jamu Mamet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102Lovriæ, Antun . . . . . . . . . . . . . . . .Kronièar planinarskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312Lovriæ, Antun . . . . . . . . . . . . . . . .Predsjednik planinarskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98Luèiæ, Pero . . . . . . . . . . . . . . . . . .Dosanjan 75-godišnji planinarski san . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24Margan, Damir . . . . . . . . . . . . . . .Krn – lice i nalièje planine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297Margitiæ, Bernard i Èaplar, Alan .Planinarske obilaznice i kontrolne toèke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .432Markoviæ, Dubravko . . . . . . . . . .Æiæarija – raj za zimsko planinarenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82Matak, Boris . . . . . . . . . . . . . . . . .Skitnja do Skitaèe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .86Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Digitalna fotografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Digitalni fotoaparat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .GPS - Satelitsko pozicioniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Komunicirajmo raèunalom! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Matokit i Drvenièke stine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .246Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Planinarska web stranica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232 Meštriæ, Branko . . . . . . . . . . . . . .Raèunalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154Novina, Dragec . . . . . . . . . . . . . . .Obilaznicom »Za dušu i tijele« oko Marije Bistrice . . . . . . . . . . . .344Ožaniæ, Krešimir . . . . . . . . . . . . .Poèeci planinarstva u Gorskom kotaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165Pataèko, Slavko . . . . . . . . . . . . . .Moja Afrika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .423Pavešiæ, Miljenko . . . . . . . . . . . . .Dulibo, ljubavi moja! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430Pezzolato, Paolo . . . . . . . . . . . . . .Dalmatinski san . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .152Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .130 godina od prve »laznje« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .162Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Dokle æe Hrvatska biti bijela mrlja u mreži Europskih

pješaèkih putova? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Hrvatska planinarska kartografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .368Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Na najvišem vrhu Albanije i Makedonije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .O Velebitu iznutra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Planinariti po Maðarskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .413Poljak, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Razgovor s Nives Farkaš-Topolnik, ravnateljicom PP Medvednica 332Pongrac, Ivan . . . . . . . . . . . . . . . .Follow me! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .397Pongrac, Ivan . . . . . . . . . . . . . . . .Imate li uvjete za planinara? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279Pongrac, Ivan . . . . . . . . . . . . . . . .Nedjelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354Prizmiæ, Vinko . . . . . . . . . . . . . . .Uèinjeni veliki koraci za HGSS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42»Purger« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Klak! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184Radovanoviæ, Vanja . . . . . . . . . . .Poznati i manje poznati planinarski ciljevi na otoku Cresu . . . . . .253Remar, Željko . . . . . . . . . . . . . . . .Na Ravnu goru iz Lepoglave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127Sliepèeviæ, Adica . . . . . . . . . . . . .Slovenske planinarske obljetnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142Smolec, Robert . . . . . . . . . . . . . . .O suživotu biljaka i markacistâ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .226Smolec, Robert . . . . . . . . . . . . . . .Slièice iz amerièkoga podzemlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .377Šimiæ, Katica . . . . . . . . . . . . . . . .Bili smo na Triglavu... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292Šincek, Mira . . . . . . . . . . . . . . . . .Skroviti kutak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314Šintiæ, Josip . . . . . . . . . . . . . . . . .Zimski pohodi na Svetu Geru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15Šoriæ, Kristina i Markoviæ, Silvana . .Tragovima Inka po Peruu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269Thune-Kosteliæ, Verica . . . . . . . .U zagrljaju Dabarskih kukova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .358

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 446

12, 2005 447

Tomerlin, Slavko . . . . . . . . . . . . .Kako je Bog stvarao Stap . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .242Tomièiæ, Davor . . . . . . . . . . . . . . .Putovi koji se spajaju na Svetom brdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182Tota, Blaž . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Prvi put na Triglavu i mnogo godina poslije . . . . . . . . . . . . . . . . . .144Trošelj, Drago . . . . . . . . . . . . . . . .Europski putovi na putu prema Europi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304Trpkovski, Goce . . . . . . . . . . . . . .Meðunarodni pohod na Golem Korab . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217Turk, Milivoj . . . . . . . . . . . . . . . .Èevo – brijeg i pol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249Turšiæ, Martin . . . . . . . . . . . . . . . .Novo ruho Rossijevog skloništa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Vukoviæ, Jadranka . . . . . . . . . . . .Kako ne treba planinariti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .338Vukoviæ, Roman . . . . . . . . . . . . . .Na vrhovima Pamira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .288Wilhelm, Marijan . . . . . . . . . . . . .Razgovor o planinarskim predavanjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108Žagar, Jasna . . . . . . . . . . . . . . . . .Ima li pilota u avionu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316Žagar, Jasna . . . . . . . . . . . . . . . . .Korab – okrutan i blag istovremeno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .388Žagar, Jasna . . . . . . . . . . . . . . . . .Moj san . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222Žagar, Jasna . . . . . . . . . . . . . . . . .Sve moje Osoršèice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66Žagar, Jasna . . . . . . . . . . . . . . . . .Tišina nad samotnom poljanom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .280

SLIKOVNI PRILOZIÈovjek i planina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100Foto-natjeèaj »Hrvatskog planinara« (Slobodne teme) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180Gorski kotar na snimkama Igora Popoviæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .386Hrvatska gorska služba spašavanja ovoga ljeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .346Hrvatska planinarska fotografija izmeðu dva svjetska rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306Hrvatske planinarske kuæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60Planine i planinarenje po jadranskim otocima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .140Tragom prvog izleta HPD-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220Vrhovi Hrvatske planinarske obilaznice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20

RUBRIKEGodišnja priznanja i nagrade IO HPS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2In memoriam: I. Marjanac – 236; I. Milas – 31; Ivan Pavao II. – 191; M. Popijaè i I. Sobol – 286;

D. Kseniæ – 439Kalendar akcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36, 80, 120, 160, 200, 240, 288, 326, 366, 406Obljetnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77Pisma èitatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25, 189Planinarske kuæe i putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30, 75, 157, 193, 283, 320, 359, 400, 440Planinarski tisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29, 73, 116, 234, 360, 399, 437Speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .158, 284, 318, 403, 442Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Dražen Lovreèek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235Vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32, 79, 117, 159, 196, 237, 287, 324, 365, 404, 444Zaštita prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192

HP 12-2005g.qxp 19.11.2005 10:09 Page 447

HP 12-2005.qxp 21.4.2006 21:19 Page 8