ADRIAN VISPCNKALAHADSjenke prošlostiAdrian Vispen KALAHADSjenke prošlosti Bibloteka: SlovoUrednik biblioteke: Nikola NavraèiæNakladnik: SlovoZa nakladnika: Nikola NavraèiæRedaktura i korektura: Žarko MileniæPolitièka i geografska karta: Adrian VispenLikovna oprema i naslovnica: Ivan RožmariæPriprema za tisak: SlovoTisak i uvez: PLAVA RIJEKA, ZAGREBCIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 661733.ISBN 978-953-6846-60-3SJENKE PROŠLOSTPRVA KNJIGAZagreb, 2008.KNJIŽNI« ZELINASADRŽAJProlog.........................................................................7I. POGLAVLJE - KRHOTINE MLADOSTI.........13Veliki Dan................................................................13Halderon i Saradrija.................................................17Stranci......................................................................22Sudbina....................................................................29Iz pepela...................................................................39Kovaèi sudbine........................................................46Put u Velveron.........................................................55II. POGLAVLJE - POSEBAN UÈENIK................64Djeèak sa sela .........................................................64Obilazak...................................................................77Velike kuæe..............................................................85Harakonov kamen..................................................100Inicijacija...............................................................107III. POGLAVLJE - VAMPIR...............................121Èetiri zida...............................................................121Gost u Velveronu...................................................126Tigor......................................................................141Balthazar Thor.......................................................159Salamander............................................................170Zagrobni život.......................................................177Povratak meðu žive................... ............................185Nepozvani gost......................................................191Lovac i lovina........................................................201Erethor i Balthazar.................................................218Vampir...................................................................225Lovac.....................................................................240Sumnja...................................................................248Vizija ili san...........................................................258Crvena zora............................................................266Probuðena zvijer....................................................274Lijek.......................................................................292IV. POGLAVLJE - STARI DUGOVI..................301Narod sa sjevera.....................................................301Lovina....................................................................313Tamna prošlost.......................................................322Zvijer u klopci.................................................'.......332Stari dugovi............................................................336Život ide dalje........................................................357V. POGLAVLJE - SMRT VELVERONA...........362Ponuda...................................................................362Odluke....................................................................373Priprema.................................................................377Kraj Velverona.......................................................379Smaragdni portal....................................................395Epilog.....................................................................400PROLOG"Oprostite mi...", reèe za sebe stari, krupni vitez koraèajuæi brzo i èvrsto.U rukama snažno stegne svoj maè. Ljudska vojska je stupala iza njega. Deseci tisuæa lica - blijedih, uplašenih, nestrpljivih, èvrstih i ljutih vojnika. Bila je to Imperijalna vojska. Vojnici iz Halderona. Spremni na smrt. Ovdje, na posljednjem bojištu, vode svoju zadnju bitku. Onu koja æe biti njihov kraj.A on? On bješe njihov general, Njihov Car. On je bio Zvijezda Svetog Neba i Èuvar Bijele Kule - svete graðevine iza njihovih leða - tornja od bijelog kamena koji se ponosno uzdizao osamsto metara u visinu - Kule Tel'Nul.Stari vitez je bio krupan starac, duge sijede kose, prob-lijedjelih oèiju i imao je oko šezdeset godina. Na njemu je bio vidljiv teret dugog života i njegovih godina, èemu je dokaz bilo i staro, naborano lice. Preko njega je imao nekoliko, odavno zaraslih, ožiljaka koje je zaradio u nebrojenim bitkama, sada tek sjenama prošlosti. Jedan je prelazio preko lijevog oka, sve do usne, a na desnom obrazu je imao èetiri velika vodoravna reza. Ali unatoè svojim godinama, držao se uspravno i èvrsto - ponosito i hrabro. Na sebi je nosio težak viteški oklop, savršenu mješavinu crne i bijele boje -harmoniju Ademantija i Mithrila - iz njega je zraèila silina i snaga rijetko viðena meðu ljudskim rodom. Sam pogled na. njega tjerao je srce da poène uzbuðeno kucati. Nosio je velike naramenice i teške rukavice. U rukama je sve jaèe i jaèe stezao crnu dršku starog maèa koji je iskrièavo isijavao svjetlo, nalik na sjaj punog mjeseca u punoj snazi. Kroz glavusu mu kao blijesci munje prolijetale misli - teške, snažne i bolne uspomene. Stani Kalahade! Mrtva je...Tamo na zapadu Sjena je navirala poput pobješnjela vulkana za vrijeme erupcije.Mraèni, crni oblaci su bijesno jurili preko neba, noseæi hladnu i neprirodnu kišu. Vjetar je grozno zavijao dok se sunce kukavno skrivalo iza oblaka....tamo mladi èovjek može pronaæi samo smrt... - sijevnu sjeæanje starom generalu. On zaklopi oèi. Ovo je njegova zadnja bitka. Osjeæao je to u kostima. Znao je to. Ovdje, na Posljednjem bojištu u bitki za Tel'Nul, æe pasti.

pagina 1

...jesi li ti ikada morao krasti da bi se prehranio!? -èuo je sam svoj glas, kako izvire iz sjeæanja. ...jesi li ti ikada gladan lijegao na mokru zemlju, znajuæi da æe te sutra èekati ista sudbina!?, ponovno je slušao svoj glas, svoje rijeèi koje je izgovorio nekad davno.Nekada prosjak, danas car.Neprijatelji su bili blizu. Krv æe poteæi kroz samo nekoliko minuta. Stari ratnik je to znao.Teret njegova maèa postao je veæi no ikada, a vodom natopljene èizme kao da su pustile korijenje u mokru travu po kojoj je gazio. Koraci su mu bili teški. Ulagao je cijeli svoj duh, svu svoju snagu, da napravi te posljednje korake. Jedva je tjerao mišiæe da se pokrenu.Ruka u kojoj je nosio maè drhtala je.Danas, Carevom voljom i u njegovo ime, za snagu tvog duha i tijela, odanost, ponos i èast, imenujem te - Paladi-nom...Nebo se oboji u plameno-crvenu boju - ogromna vatrena kugla je letjela prema ljudima.General Kalahad je gledao. Preletjela gaje. Iza njega se prolomi vriska ljudi i snažna eksplozija.Elenora je... mrtva... - zaèu on plaèljivo sjeæanje u svojoj glavi. Starac zatrese glavom i razbistri misli.Podignuo je svoj maè visoko iznad glave i ubrzao korak. Potom ispusti snažan urlik, dug i pravedan. Njegovi brzi koraci preðoše u trk. Vojnici su ga slijedili.Kiša vatrenih strijela planula je na njih dok su srljali prema svojoj smrti.Nebo je gorilo.- Štitovi!!! - narediše èasnici iza njega. Vojnici visoko uzdigoše svoje štitove. Vatrena stihija se obruši na Ljude -urlici i vriska pogoðenih stane se razlijegati poljem. Prve žrtve su pale.Stari je ratnik trèao poljem koliko su ga noge nosile.Njegov neprijatelj je bio samo stotinjak metara ispred njih.Vojska koju još nitko u Saradriji nije susreo. Sila koja je uzdrmala same temelje ovog svijeta... ...demoni...Krilata stvorenja velikih zubi i snažnih tijela. Plamene aure oko njih i grozan smrad što se širio u svim smjerovima. Grozne, ugljenasto-crvene oèi su se žarile u njihovim crnim kacigama dok su se neprirodni urlici širili poljem. Jedni ružni i crveni, s košèatim izraslinama po cijelom tijelu, drugi plavi i hladni, umrtvljenih, bezdušnih pogleda.Svi zli.Još samo pedeset metara do njih. Novi val strijela zapali nebo. Ovaj puta su bile mnogo bliže starom generalu. Jauci i zavijanje zaèuše se dok su strijele sjekle zrak.Jedna leteæa baklja pogodi generala u desno rame. Bol se razli tijelom.Ne! On ne smije pasti! On mora izdržati! Mora dati vilenjacima vremena! Ne smije pasti!Još samo dvadesetak ljudi. Neæemo preživjeti noæ... sjeæanja su ponovno navirala - NEMA MILOSTI!!! NEMAJSfcPREDAJE!!! - prodere se Kalahad, a njegova se vojska, svi poput jednog, oglasi jednim snažnim, dugim poklikom -RAAAAA!!!- Tata! Nemoj iæi! Molim te! - zaèuje starac u svojoj glavi, samo trenutak prije nego æe se sudariti sa jurišajuæom hordom zla.Poklikne i on, dok je toplina demonskih vatri zapahnula njegovo lice i dok su demonska koplja planula prema njima. Starac skoèi ravno meðu njih i zarije svoj maè duboko u demonsko meso. Njegovi vojnici su ga slijedili...Kiša plamenih strijela i dalje je sukljala prema njegovoj vojsci.Stotine vatrenih kugli progrizalo je zrak i hrlilo prema Ljudima.Graja i vrisci se stadoše rasplamsavati - vriska - bol -mržnja - sve je to pokretalo te dvije strašne armade dok su se sjekli i ubijali u žaru nikada dosad viðenom. Ubrzo su i jedni i drugi bili demoni. I ljudi izgledaše i zvuèaše èudovišno dok su sjekli svoje protivnike.Fanatièno su ulijetali meðu kopljanike pakla i umirali na dugim šiljatim oštricama. No, general - strašni, moæni, mraèni general Ljudi, silovito je mahao oko sebe - razbacivao je demone dok su horde crnih sjenki i plamenih nakaza dolazile iz svih smjerova. "Nel Horia-Neidos!" - izricao je vilenjaèke kletve dok je njegov strašni maè kidao komade paklenih divova. Bio je isprskan vrelom, kljuèalom krvlju.Nebom se prolomiše fijuci bijelih strijela što doletješe iza ljudskih redova - Vilenjaci su stajali iza njih, spremni položiti svoje besmrtne živote u ime slobode. Bijele toèke svjetla zariše se u demone.Ogromni Borgrili, strašni titani visoki èetiri metra ulet-ješe meðu ljudske snage razbacujuæi ih na sve strane divlja-štvom i bijesom uroðenim samo njima. Gigantske sablje,što su ih nosili, komadale su ljude na pola i bacale ih nadesetke metara u zrak.Odjednom se zaèuše urlici ponosnih Griffina - patuljci su poslali svoje jahaèe u pomoæ. Njihove snage su prekrivale nebo u širokom luku.Strašne zvijeri, što su ih patuljci pripitomili, nosile su ih ravno u žar borbe - u krajnji sukob s krilatim spodobama iz noænih mora.Patuljaèki kralj Storig je jahao s njima - posljednji put- u ime èasti - u ime slobode. Dim koji se uzdizao iza demonskih hordi sukljao je visoko u oblake - zaodijevao je cijelo nebo u crni plašt. Negdje u daljini se nazirao gigantski plameni prsten - Sedma vrata.Tamo nekada bijahu drevne šume Aravasa, dom vilenjaka. A sada više ne.U daljini se naziraše i grdosije na desetke metara visine- nemrtvi zmajevi i Plameni Titani.Horde krilatih demona uletješe meðu patuljke - bijahu to harpije - rogata èudovišta ženskih figura, s mišiæavim nogama i pandžama na rukama i.Krvava bitka otpoène i gore, na nebu.Dolje na zemlji, pakao je bio otvoren. Nerzijski psi iz Donjih Sfera demonskih svjetova pušteni su s lanca - uletjeli su meðu fanatiènu ljudsku vojsku koja je uzvikivala "Za Cara!" - i napredovala, meðu koplja, zube i pandže.Èarobnjaci iz ljudskih redova udarali su svom silinom što su je imali. Valovi magiène moæi komadaše i pališe demone.Ljudska konjica je udarila sa strane, gazeæi demonske bokove. Krilate spodobe iz zraka kidale su vojnike i proždi-rale ih zajedno s konjima.No General je i dalje vodio svoju borbu - na èelu svojih vojnika, okružen desecima najboljih, sjekao je put kroz utvare i gazio po njihovim goruæim truplima.U svoj silini što ju je imao u sebi, gotovo je svijetlio - i zaista je njegovo tijelo isijavalo snažnu, bijelu svijetlost, dok je grèevito mahao maèem i sjekao protivnike pred sobom.Morao je iæi dalje - vilenjacima treba još vremena. Èaroliji treba vremena da se pokrene. Znao je to. To gaje držalo na životu. To ga je guralo dalje - zbog toga je njegov talisman, po kojem je nekada, prije dugih šezdeset godina, dobio ime, sada bliještio zasljepljujuæom bijelom svjetlošæu.To je njegov duh, njegova volja. Njegova je snaga isijavala svoj put van, a zraèio je snagom kakvu niti jedan smrtnik nikada nije mogao ni pojmiti.A èinjenica daje talisman što se njihao oko njegova vrata svijetlio, bila je znak da su vilenjaci poèeli svoju zadnju veliku èaroliju.Sveta æe Zvijezda zasvijetliti posljednji put.Starac skoèi dalje meðu demone i iz sebe oslobodi strašan, razarajuæi val sirove energije i razori demone u krugu od sto metara. Njihova tijela sagorješe u zasljepljujuæoj bijeloj svjetlosti pretvorivši se u crni prah. Ljudi ostadoše netaknuti - njihov juriš je postao jaèi i neizdržljiviji - njih je vodio oèaj koliko i odanost - ako ne uspiju ovdje, njihovog svijeta više neæe biti - cijeli Silor æe nestati u tami. Neæe biti buduænosti - samo Plamen i Sjena.A tu je i njihov Car, njihov General - njihova sveta Zvijezda - Kalahad.Zvijezda koja u bijelom plamenu oèaja i nade svijetli posljednji put...I. POGLAVUCKRHOTIN€ MLADOSTIV€LIKI DANOvo je prva knjiga o njegovu životu. Ona prati njegovo djetinjstvo i odrastanje. U njoj se otkriva njegovo uèenje u Velveronu te poèetak Rata za Tron.Godina je 1359. šesnaesti, dan, èetvrtog mjeseca.Danas je veliki dan za narod Halderona. Praznik je po imenu Ridaš1. Vodenasto sunce još je izvirivalo iza brda i bacalo prve zrake sunca na uspavanu dolinu. Noæ se povukla. Tiha rijeka je nastavljala svoj nezaustavljivi tok, a šume odisale svježinom. Trošne kuæe sela Etrona su blistale naranèasto od sunca koje se dizalo sve više i više.Uskoro prvi ljudi poèeše izlaziti, svaki tražeæi svoj posao i rutinu, jadikujuæi i raspravljajuæi. Poput mrava, vrijedno i marljivo, seljaci su išli na farme. Prianjali su na posao, zastavši tek na minutu dvije ne bi li potegnuli gutljaj hladne potoène vode za okrjepu. Za tili èas je bilo skoro podne.Iz kuæe obitelji Jorsoran dopirao je djeèji plaè.Kroz prozor kuæe se vidio sluzav i krvav maleni djeèaèiæ koji je plakao u rukama stare žene. Njegova majka je umorno ležala na krevetu razvukavši blijed, umoran, ali zadovoljan osmijeh. Otac je skoèio na noge, neko vrijeme1 Ridaš je veliki praznik za èitav Halderon. Legenda kaže da je Trisfal, bog svjetla i dobrote na taj dan pobijedio tri opasna demona i zauvijek ih bacio u svijet zaborava. Od tada se to slavi kao dan slobode i opæe dobrote. Na taj dan se ne radi, a susjedi meðusobno dijele razne kolaèe, dok se u hramovima posveæenim Trisfalu ostavljaju novèani prilozi.ponosno gledao u sina, a onda pogledao u ženu, kao da joj pogledom želi zahvaliti za nasljednika.Ime joj je bilo Helvina, a njenom mužu Garet.Garet bješe tridesetosmogodišnji farmer, a Helvina krojaèka. Helvina je tada imala 30 godina. Danas su dobili drugo dijete. Drugog sina.Majka Helvina, posve umorna, ipak je uspijevala na nagovore stare žene izdržati da ne zaspi odmah nakon poroda - to je za ženu vrlo opasno. Stara žena što je pomogla pri porodu oprala je i pobrinula se za dijete, .dok je Garet, nakon što je poljubio Helvinu u èelo, izašao van i proširio radosnu vijest. Bio je presretan. Išao je od kuæe do kuæe, pozdravljao ljude i dovikivao im - "Dobio sam sina!"Ušavši u krèmu, još je jednom glasno viknuo da je dobio sina a onda je sve èastio po jednim pivom.Tamo je bio i seoski starješina koji je takoðer bio radostan. Garet je sjeo do njega i njih su njih dvojica razvezali veselu prièu.Nakon nekih pola sata, Garet se prisjetio kako je ostavio ženu samu kod kuæe.Pozdravio se s prijateljima koji ga srdaèno ispratiše a onda požuri kuæi.Tamo je ugledao Helvinu kako drži sina u rukama, ma-zeæi ga i gledajuæi njegovo nevino lice. Garet doðe do nje i reèe - "Svima sam objavio radosnu vijest." Helvina mu se nasmiješi.Tog dana, oko èetiri sata poslijepodne, u selo uðe nekoliko visokih osoba. Svi bijahu obuèeni u duge, zelene, èiste pelerine. Kose su im bile zlatne, duge i ravne, lica èista i lijepa, a šiljate i duge uši probijale su se kroz kosu. U oèima im je svijetlila radost, neki unutarnji mir. Bili su to vilenjaci. Spustili su se glavnom ulicom ravno do gomile ljudi koja je gledala štandove s kolaèiæima i sokovima što su ih žene pripremile za blagdan. Ljudi su ih zadivljeno gledali,trudeæi se izgledati nezainteresirano. Nisu im èesto dolazili vilenjaci, a èuli su da sa sobom obièno nose blagoslove i zanimljive prièe. Oni žive na sjeveru ili u veæim gradovima.

pagina 2

Ne zanimaju ih mala sela poput Etrona. No eto ih baš ovdje, u njihovu selu."Arevas Al-duhn!", pozdraviše vilenjaci svojim toplim glasovima blago se naklonivši svjetini. Seljani se odmah okupiše oko ovih neoèekivanih, ali dobrodošlih gosti. "A-revas Al-Duhn", uzvrati Garet vilenjacima, jer je znao pomalo vilenjaèkog."Vidim da pošteni ljudi Halderona danas nešto slave", primijeti jedan od vilenjaka. "Da. Danas se slavi Ridaš, ali naše selo ima razlog više za veselje", radosno reèe starješina sela digavši prst u zrak."Ah da?", zainteresira se vilenjak. "A koji je taj?"Starješina stavi ruku Garetu oko vrata i reèe: "Ovaj dobri èovjek ovdje, danas je dobio sina!" Vilenjak pogleda u Gareta i ozbiljno mu se zagleda u lice, a onda se nasmiješi i reèe: "Èestitamo. Kod nas je obièaj da darujemo novoro-ðenèad. Uèinili biste nam veliko zadovoljstvo kada biste nam dopustili da vidimo vašeg sina", zamoli ga vilenjak. Garet bješe vrlo iznenaðen. Nije oèekivao ovo, iako je znao da vilenjaci to uistinu rade. "Drage volje", rekao je i odluèio ih povesti u kuæu.Kuæa je bila skromna, ali to vilenjacima, koji bijahu putujuæi sveæenici, nije smetalo. Ušli su unutra, a voða - najstariji od njih - pokloni se majci predstavljajuæi se: "Ja sam Aluven."Majka je sva u èudu gledala, i rekla: "Oprostite zbog nereda. Nismo baš stigli èistiti ovih dana. Bilo je puno posla oko priprema i... recite mi - èime zaslužujemo ovu posjetu?", snaðe se Helvina."Mi velièamo snagu prirode i dobrote, svjetla i mira. Ti si na ovaj svijet donijela jedan novi život. Ima li ièega vrjednijegod toga?", reèe joj vilenjak. Helvina porumeni. Vilenjak Aluven tada pažljivo uzme dijete u ruke i nježno ga njišuæi, zagleda se u njega.Mali je spavao i nije niti sanjao da se nalazi u rukama tako uzvišenog biæa. "On æe raditi velike stvari u životu!" , tiho zakljuèi vilenjak prouèavajuæi mu crte lica. "Evo", reèe on, vraæajuæi bebu njegovoj majci.Potom se okrenu svome pratiocu, te ga zapita: "Vedu-rase? Gdje je onaj talisman što ga naðosmo u šumama oko Terasa?" Vilenjak odgovori: "Uèinio sam što si i preporuèio pa sam ga iz zabave ukrasio. Zašto pitaš?"Aluven se nasmiješi i reèe: "Odlièno! Daj mi ga." Pra-tioc zavuèe ruku duboko u unutarnji džep svoje pelerine izvadi nešto i preda Aluvenu u ruke. On se okrene Helvini i obznani joj:"Mi moramo iæi. Za rastanak, imamo mali dar za njega", reèe vilenjak, srdaèno se smiješeæi. "Ne možemo ništa prihvatiti od vas", stidljivo reèe Helvina."Molim vas. Ovaj dar je za njega", reèe vilenjak, i onda pokaza zlatni medaljon što ga je Veduras naèinio. Unutar njega je bio veliki, sjajni kristal. Medaljon je bio mali, ali nije bilo sumnje da je vrlo skupocjen. Bio je trokutast, s nekoliko slojeva širine, koji su se poveæavali kako je medaljon prilazio centru, gdje se nalazio jedan veliki, blijedo plavi kristal koji je isijavao plavetno svjetlo..."Ovaj medaljon predstavlja našu najsvetiju zvijezdu -zvijezdu Kalahad", reèe Veduras, dok je Aluven polagao medaljon pokraj bebe."Ne znam kako da vam se odužimo. Nemamo puno... ali ako želite...", zamuca otac, no vilenjak ga prekine: "Kao što rekoh - nema potrebe za ovim razgovorom! Uistinu, ovaj medaljon nama nije od nikakve koristi. Samo bi ležao ovdje meðu ostalim stvarima, zaboravljen. Mišljenja sam da æe njemu možda i poslužiti jednog dana", reèe Aluven.Usprkos tome, Garet je bio uporan: "Htio bih vam dati makar nešto zauzvrat."Znao je da su oni putujuæi sveæenici i da žive vrlo skromno. Vilenjak pogleda u bebu: "U stvari, možete nam se odužiti tako što æete ga odgojiti u poštenog i hrabrog èovjeka", reèe vilenjak, nasmiješeno gledajuæi suzne oèi majke.Vilenjaci se tada okrenuše te poðoše van. Ali kada su došli do vrata sobe, Aluven se okrenu i zapita: "A kako je malomu ime?"Majka pogleda u sina, a onda, nakon kraæe stanke reèe: "Kalahad. Baš kao i vaša zvijezda." Onda se zahvalno nasmiješi Aluvenu.Vilenjak joj uzvrati topao smiješak, duboko se nakloni, i izaðe iz kuæe.I tako je Kalahad Jorsoran dobio svoje ime. Po zvijezdi Svetog neba.HALDCRON I SARADRIJAŠest godina je prošlo od Kalahadovog roðenja. Izrastao je u nemirnog ali simpatiènog djeèaka koji je marljivo radio s ocem Garetom i bratom Thomasom. Bio je upola visok kao njegov brat i nosio staru sivu košulju, koju je naslijedio od brata. Na nogama je imao hlaèe koje mu je sašila mati. Kosa mu je bila crna kao noæ, a zelene oèi svijetle kao zvijezde. Svaki dan je s ocem i bratom odlazio u polje na rad. To ga je u mladim godinama uèinilo vrlo marljivim i spremnim za posao.No, malo prije njegovog šestog roðendana, mati mu je preminula. Tjedan dana ležala je u krevetu, boreæi se s teškom bolesti. Na kraju je izdahnula. Kalahadu je to palo veoma teško. Cijelu noæ je ležao uz njeno tijelo bdijuæi i žaleæigubitak voljene osobe. A na dan pogreba je pobjegao - sakrio se u malenu špilju, za koju su znali samo on i njegov brat, i tamo je proveo cijeli dan, tugujuæi i sjeæajuæi se majke.Smrt voljene osobe Kalahadu je pala vrlo teško. Bio je to za njega ogroman gubitak. Ali i mnogi drugi su umirali u to vrijeme. Bilo je to vrijeme nemira. Ljudska rasa je još uvijek bila razdvojena u dvije odvojene zemlje. Vrebali su jedni druge poput pasa što halapljivo štite svoju hranu. Postoji legenda koja kaže da su Halderon i Onderon nekada bili jedna zemlja, jedno moæno carstvo po imenu Amidal. Po legendi, to se carstvo je razdvojilo u vrijeme Graðanskog rata. Tadašnji car je imao dva sina, koja su se našla na suprotnim stranama bojišta, pa da bi zaustavio krvoproliæa, car je podijelio zemlju na dva dijela, a tim dijelovima dao imena po sinovima - Halderon i Ondreon. Obje, naseljene ljudima, od tada postoje jedna uz drugu, sklapajuæi pokoji dogovor. Obièni ljudi, pogotovo oni na granicama, bili su u dobrim odnosima sa susjedima. Trgovina je išla. No to nije bilo to. Kada bi jedna zemlja bila u problemima, uglavnom bi bili krivi oni drugi. Takvo je uglavnom bilo mišljenje siromašnijih Halderonaca.U posljednje vrijeme u Halderonu vlada tmurna atmosfera. Krvožedna plemena divljih Orkova s granica Songor-na su se nakupila na granicama i pljaèkaju sela kad god zažele, pa je Halderon u stanju podizanja vojske. Divlji Orkovi su i prije navirali, ali nikada nisu ostali na granicama ovako dugo. Spalili bi pokoje selo, a zatim se izgubili u daljini velièajuæi svoje prljave bogove Mržnje i Bola, zahvaljujuæi im na krvavom plijenu. No sada su uporno izazivali sukobe i zbog toga je u Halderonu vladala teška situacija. Carstvo je skupljalo poveæane poreze od ljudi, kako bi platilo troškove podizanja vojske. U Saradriji su vladale dvije valute - zlato i srebro.Jedan zlatnik je imao vrijednost pet srebrnjaka. Prosjeèna plaæa Halderonskog vojnika je bila 125 zlatnika na mjesec. To je bilo relativno malo, s obzirom na to daje cijena jedne zdjele hrane koštala jedan srebrnjak.Sreæom po vojsku, hranu su dobivali besplatno, kao i mjesto za noæenje. Ali narod je to osjeæao na svojim leðima. Umjesto 5 zlatnika po glavi, je narod morao plaæati 8, što nije bilo malo. No, moralo se. To je bilo neophodno. U suprotnom, Halderon bi mogao završiti u plamenu.Ostale rase nisu slale nikakvu pomoæ. Patuljci, koji su èvrsto vladali svojim planinama u Berenoru, nisu niti pomišljali poslati pomoæ. Njima je tamo bilo udobno, jer krupni orkovi nisu zalazili duboko u planine, niti su se motali po dubokim špiljama poput patuljaka. Jedina prijetnja patuljcima su bili goblini, kojih, sreæom po njih, nije bilo u blizini. Oni su bili u Grimiznom gorju i Songorskim planinama. Patuljke nisu zanimali problemi ljudi.Patuljaèkom kralju Storigu je bilo važno da dobro iskoristi nalazišta Mithrila, zlata, te nove, rijetke rude - Ada-mantija. Bilo mu je važno graditi ogromne podzemne gradove i majstorske skulpture. Ratoboran narod jesu, ali su se primirili u zadnje vrijeme. Rijetko kad se èuje pokoja rijeè od patuljaka, a donose je putnici i trgovci koji su odsjedali kod njih, a ti su uistinu rijetki, jer patuljci ponajprije cijene osobe koje imaju umijeæa u izgradnji, koje su nadarene za stvaranje, ali i one sa sirovom snagom i snažnim karakterom. Osim toga, ljudi i patuljci imaju lošu povijest. Nekada davno, još u drugoj eri, oni su vodili nekoliko ratova.Vilenjaci na sjeveru uživali su u bujnim i zelenim šumama Aravasa koje su bile njihovo nasljedstvo još iz vremena kada nije bilo pisane povijesti, kada ljudi nisu bili ništa drugo nego Divlja rasa.22 Divljim rasama se smatraju one rase koje nemaju svoga doma, rase koje nemaju zemlje koju zovu svojom. Takvih rasa ima mnogo, a Ogrimi, Gnolovi, Gnomovi i Kentauri su samo jedni od njih.KNJIŽNICA ZELINAAravas je oduvijek bio mjesto mira i nikada niti jedna vojska nije okaljala svetost tog mjesta.Reèeno je da æe, kada se to dogodi, to biti znak posljednje bitke izmeðu dobra i zla - bitke koja æe odluèiti kraj jednog i nadmoæ drugog.Šume Aravasa su oduvijek bile saèinjene od Esmirona, vrste drveta koje raste samo u blizini vilenjaka, jer jedino vilenjaci znaju kako njegovati ta drevna stabla. Te šume su oduvijek bile mjesto spokoja i sigurnosti. Mnogi se nikada nisu vratili iz tih šuma. Ljepota vilenjaka i njihovog života je tolika da mnogi, ponajviše ljudi, nemaju srca napustiti njihove zemlje, a mnogi ne prekidaju plakati danima nakon što su napustili vilenjake. Ta uzvišena rasa je oduvijek bila anðeo èuvar Saradrije. Ali trenutno, nikakva pomoæ nije poslana ljudima. Glasine stižu sa svih strana da oplakuju umrlog kralja.Poznavajuæi besmrtne vilenjake, kojima vrijeme ne igra ulogu, to bi moglo potrajati dugo. Bilo kako bilo, Halderon i dalje stoji sam.Hobiti na sjeverozapadu iz zemlje zvane Meldor nikada nisu marili za rat. Oni su jednostavan narod èiji je najsloženiji instrument lopata i motika. Otvorenih su srca i milostivi, spremni na suosjeæanje i pomoæ onima kojima je to pot-potrebno. Ali u zadnje vrijeme i oni se drže samo sebe. Èini se da su zaboravili na ljude i dane kada je njihova krv bila prolijevana kako bi zemlje hobita i danas bile slobodne. Zaboravili su dane kada su ljudi ginuli u ime slobode hobita i sigurnosti njihovih zemlja - dane kada su Murili izranjali iz Langarskog mora i kaljali èistoæu plodnih ravnica oko rijeka Duravas i Peligad te pritoka Rorosa i Melingora. Tako danas ljudi ne dobiše niti kilograma hrane, niti jedan maè ili luk od hobita. Nijedan hobit nije doživio slavu u ratu - i nikada i neæe.Onderon, u kojem žive plavooki ljudi sa sjevera je o-davno izoliran i neprijateljski raspoložen prema Halderonu.Neko staro rivalstvo, djetinje i, nerazumljivo bilo kojoj drugoj od rasa, vladalo je izmeðu njih, ljudi sa sjevera i Halderonaca, naroda s juga.Nikada Onderonci nisu željeli pomagati svojoj južnoj braæi, zbog prepiranja iz starih vremena, koje obièan puk èak nije niti znao, jer to su prièe stare gotovo koliko i samo vrijeme, a koje su lako mogle biti i izmišljene.Samo u nekoliko navrata su vojske Onderona stigle u pomoæ svojoj južnoj braæi, spašavajuæi ih od krvnièke sjekire sila mraka. No, ta sjekira, koju ovaj puta digoše Divlji Orkovi, se ponovno nadvila nad nezaštiæeni vrat Halderona, koji opet stoji sam.Daleki narod iz neprohodnih šuma Ethilium Kerena -tamnoputi Ardeni, èija koža bješe plava poput neba, obeæavaše slati pojaèanja, ali sve je ostajalo na tome. Slabi ratnici po prirodi, ali nadareni empatièari i èarobnjaci, Ardeni su imali veliki i snažan osjeæaj za pravdu i dobrotu, gotovo razvijenu kao u vilenjaka. Obeæanja su zasipala ljudske uši željne pomoæi u ovo doba mržnje i tame kada se neka nepoznata Sila uzdizala nad Saradrijom. No, to ostadoše puka obeæanja. Niti jednog vojnika nije poslalo Visoko vijeæe Ardensko. Ruku na srce, brod pun èarobnih napitaka, magièno ojaèanog oružja i kojekakvog materijala i èarolija na pergamentima je stao u luku grada Semida, i ljudi hvališe Ardene i njihovog gospodara do samoga neba, ali to bješe sve što su dobili.Ni približno dovoljno u ovo vrijeme. "No, hvala Arde-nima na ovim znacima pažnje koje im ne smijemo zaboraviti", rekao je jednom prilikom Car Halderona, mudri starac Malvin Eiregon svom sinu, princu Berradrasu.Glavni problem kod orkova je taj što oni uživaju u ratu. Ako ih se izazove na rat, oni priliku sigurno neæe propustiti,- 21 -pa je zato tako teško napasti ih, a ne riskirati otvoreni rat, ali niti nije moguæe ostaviti ih da pljaèkaju pogranièna sela i gradove Halderona. No, ovaj puta kao da ih je neka sila tjerala. Bili su odveæ organizirani i efikasni. No, narod Halderona je oduvijek bio granica za orkove, s kojima su bili u neprestanom sukobu. Divlji Orkovi su mnogo puta provalili u Halderon, mnogo puta rušili njegove gradove, ali nikada nisu uspjeli poraziti Ljudsku rasu i njihove ratnike.Azgard, grad koji bješe prijestolnica Halderona, èuvaju Paladini, sveti ratnici, èuvari cara,i zaštitnici' èovjeèanstva i svega što je u milosti dobrote i svijetla.Njihov poredak postoji još od carstva Amidala. Titula Paladina je najveæa èast koju može zaraditi vojnik u carevoj službi, kako u Halderonu tako i u Onderonu. Ali rijetki postaju paladini. Njihov red broji svega pedesetak ratnika. No njihova odanost i izdržljivost æe ponovno biti stavljena na kušnju. Car Halderona, Malvin Eiregon i njegov sin, Berra-dras Eiregon, èija loza vodi do legendarnog Terenora Plemenitog i Euina Bijelog æe nositi teška vremena na svojim pleæima.STRANCIProšlo je dva mjeseca od kako je Kalahadova majka umrla, i on je gotovo u potpunosti prebolio taj dogaðaj. Veliki ožiljak je bio na njegovu srcu, ali više nije krvario. Kalahad se baš vraæao s farme na koju ga je otac poslao. Morao je vratiti motiku koju je zaboravio ponijeti kuæi danas poslije posla. Upravo je prolazio pored znaka "Dobro došli u Etron", kada primijeti kako naslonjen na znak, mirno stoji jedan èovjek. Bio je zagrnut u smeðu pelerinu, i pogled mu je bio spušten u tlo, pa mu Kalahad ne razaznalice. Èovjek je bio prljav i neugledan, a brada mu je virila ispod kapuljaèe. Njegove hlaèe su bile tko zna koliko puta krpane i prljave. Oèito je bilo i Kalahadu da ovaj èovjek dugo nije bio u gradu, i da je jedan od lutalica3. Èuo je od pokojne majke da takve lutalice mogu biti vrlo opasne, pogotovo oni koje radije troše zlatnike na vino i rakiju nego na pošten komad odjeæe i tanjur topla jela.Kalahada uhvati jeza. Osjeæao je strah prema tom èovjeku koji je, èini se, nekoga èekao. Najednom èovjek pogleda Kalahada. Ovaj shvati da bulji u tog èovjeka veæ nekoliko minuta, pa se naglo trže.Èovjek razvuèe osmijeh preko lica. On tek tada primijeti da stranac ima dugu, plavu kosu, koja bješe masna i prljava. Dva maslinasto zelena oka krijesila su se dok su ga gledala. Kalahad se pokrene s mjesta i krene užurbano hodati k selu. Jednostavno je koraèao. Nije imao hrabrosti skrenuti pogled s ceste. Iza sebe zaèuje teške korake, i srce mu stane lupati kao ludo. Onaj ga èovjek prati. Sto sad!? Jedva se suzdržavao da ne potrèi od straha. Pokušavao je zviždati, ali jednostavno nije mogao ispustiti niti jednog jedinog tona. Koraci su bili sve bliži i bliži. Poène trèati prema selu koliko su ga noge nosile. Grabio je tlo pod sobom kao da je odrasli èovjek. Najednom, krajièkom oka, uhvati lik još jednog èovjeka kako ga promatra s obližnjeg uzvišenja. Uèinilo mu se da taj èovjek drži maè u rukama. Skok za skokom, i zamaknuo je iza prve ograde od živice.Sjeo je bez zraka. Tko su ti ljudi, i zašto ga proganjaju!?Nakon što je povratio dah, Kalahad proviri iznad živice, nebi li ponovno ugledao te ljude. Obojica su bili na onom uzvišenju, i, èini se, razgovarali.Lutalica je u to vrijeme bilo puno, a to su bile osobe, najèešæe plaæenici ili putujuæi ratnici i Aratari, koji obilaze zemlju i traže posao za svoj maè, luk ili oružje koje veæ nose. Osim toga, mnogi su pomagali i u nekim jednostavnijim poslovima kada bi im ponestalo novaca.Onaj plavi, prljavi sa smeðom pelerinom se gromoglasno nasmija, tako da gaje i Kalahad èuo. Onaj drugi, koji je bio krupniji i veæi, nije imao kapuljaèu na glavi. Njegova kratka kosa je bila crna kao ugalj, lice izduljeno. Pelerina koju je nosio bila je uska. Bio je vrlo širok u ramenima.U zemlju je zabio maè, i laktovima se oslonio na njega dok je razgovarao s plavokosim èovjekom, koji je i sam skinuo kapuljaèu.Kalahad ih je promatrao minutu-dvije, iako ih nije mogao èuti, kad najednom zapuha hladan vjetar. Veæ se smr-kavalo, i zahladnilo je, a on je na sebi imao samo kratku majicu. Zbog toga zakljuèi kako je najbolje ostaviti te strance i otiæi kuæi, te isprièati nekome starijem što se dogodilo.Kod kuæe gaje èekala veèera, ali i otac željan objašnjenja - Kalahad je kasnio. Èim je ušao na vrata, otac izviri iz kuhinje i prekori ga: "Gdje si do sada? Vidiš li da se veæ poèelo smrkavati?"Kalahad mu na to odgovori: "Izvan sela oèe, baš pored znaka je bio neki stranac. Bio je sav prljav i gadan. Gledao sam ga dugo vremena, i onda se on naljutio. Ja sam pobjegao u selo i vidio kako taj stranac razgovara s još jednim drugim èovjekom, koji je krupan kao medvjed!"Otac se raskesi: "Medvjed, ha? Pa, uvijek si to znao o-pisati. No dobro. Èuo sam i od drugih da se oko sela motaju lutalice. Nije da je to nešto èudno, ali obièno ih nema u o-vim krajevima. Njihovo podruèje je odmah uz granicu." Zatim Garet otiðe do prozora i zagleda se van, kao da promatra ne bi li i sam vidio nekoga nepoznatoga. Stiskao je šaku, vjerojatno nesvjesno. Ali nije imao sreæe - selo je bilo prazno. Jedino se vjetar igrao po njegovim ulicama.Najzad, Garet progovori: "Ništa se ti ne brini. Neæe takvi stvarati probleme u ovom selu. Nego, hajde ti veèerati. Thomas je veæ jeo."Kalahadu se jelo nikada nije trebalo nuditi dva puta. On je veæ zaboravio strance i ugodno mljackao komad pileæeg batka.Iduæeg jutra, Kalahad je rano ustao. Sinoæ je do kasno razmišljao o strancima, i bivao sve znatiželjniji. Želio je poprièati sa svojim prijateljem Arnoldom, koji je živio samo dvije ulice dalje, odmah iznad svratišta "Kod debelog Toma". Debeli Tom je bio Arnoldov otac, i otvorio je to svratiste davno prije nego je Kalahad bio roðen. Tamo bi se naveèer èesto okupljali seljaci i prièali zgode i nezgode uz topao kamin i pokoji vrè vina ili piva.Kalahad nije smio zalaziti unutra, ali bi se ipak katkad iskrao unutra kako bi došao do Arnoldove sobe. Baš je veselo šetao ulicama, kada ispred sebe ugleda stranca kako na dobrih sto metara udaljenosti maršira u njegovu smjeru. Ovaj je nosio kožno odijelo, i imao je zeleni plašt i kapuljaèu navuèenu preko glave. Preko usta je nosio crni rubac, a preko ramena mu se ljuljao dugaèak luk dok mu se na leðima klatio tobolac sa strijelama. Izgledao je miran, i nekako je hladnokrvno prolazio kroz selo, dok su ljudi okretali pogled za njim. Oèito mu nije smetalo da drugi bulje u njega. Kalahad primijeti da je skrenuo prema svratištu, koje je bilo i njegovo odredište. Mirno je stao dok je stranac prolazio pored njega.Mirisao je na borove, a za razliku od ostalih, njegovo odijelo je bilo sasvim uredno i èisto. Ovaj stranac u Kala-hada nije izazvao strah.Naprotiv, Kalahad je bio zadivljen. Pratio ga je u stopu a zatim, kada i on, ušao u svratiste. Kada je stranac ušao u tamnu krèmu, tihi žamor naglo utihnu, i mnoge oèi sijevnu-še prema vratima.Kalahad osjeti blagu nelagodu, a stranac hladnokrvno ušeta i krenu ravno prema stolu u kutu, za kojim je sjedilo još nekoliko stranaca.Svi su šaputali, i kada je èovjek, kojeg je Kalahad pratio u krèmu, došao do stola, oni ustadoše i pozdraviše se s njim rukujuæi se, a onda mu ponudiše mjesto. Kalahad krene uza stepenice, a pogledom je strijeljao po krèmi. Za šankom je sjedio onaj krupni stranac kojeg je vidio juèer na brdu. Debeli Tom, èovjek s velikim podbratkom i ogromnom, okruglom trbušinom je bio pomalo uznemiren, ali je na licu imao zadovoljan osmijeh - oèito je da æe svi seljaci željeti poprièati o ovim došljacima i iznijeti svoje teorije o njihovu dolasku, a najbolje mjesto za to je bila njegova krèma. Kalahad tiho otvori vrata koja su vodila na kat, i povuèe bravu. Vrata se uz škripanje otvoriše i on ude i ode ravno do Arnoldove sobe i ušulja se unutra. Kalahad oèito nije imao naviku kucati. Arnold je bio sitan djeèak kratke, plave kose. Lice mu je bilo okruglo i zdepasto. Djeèak je imao nekoliko kilograma viška što se vidjelo na njegovom trbuhu. Piljio je kroz prozor dok gaje Kalahad pozdravljao s jednim "Hej", a onda se namjesti do Arnolda. "Hej!", od-zravi Arnold. "Baš gledam, eno tamo, iza onog drveta sam jutros vidio nekoliko stranaca kako razgovaraju. Ali sada ih nema", nastavi Arnold."Možda su dolje u krèmi?", zapita Kalahad."Možda. Otac mi ne dopušta da siðem. Kaže, može postati opasno ako bi se neki od njih napio... Glupost!", planu Arnold na kraju.Kalahad se odmakne od prozora i sjedne na krevet, jer vani nije bilo nièega zanimljivog. Ulice su bile prazne. "Sto misliš, jesu li opasni?", zapita Kalahad, kao da nekako potajno oèekuje potvrdan odgovor.

pagina 3

Arnold reèe: "Sigurno. Sinoæ je kasno ovdje došao jedan ogroman èovjek i na leðima je nosio ovoliku sjekiru!", i razvuèe ruke koliko god je mogao. Prema njegovim poimanjima, sjekira je bila ogromna. Kalahad je zadivljeno gledao u Arnolda, a u glavi je zamišljao kako bi takvo oružjeizgledalo. Arnold mu je još nešto objašnjavao, ali je Kalahad bio zatoèen u vlastitim mislima. Naposljetku, Arnold povisi glas: "Jel' 'oæeš il' neæeš?". Kalahad ga zbunjeno pogleda.Arnold ponovi: "Hoæeš li da odemo do rijeke i borimo se drvenim maèevima? Neki dan sam napravio nove. Ovi se ne bi trebali slomiti tako brzo kao stari." Kalahad razmisli koju sekundu, a onda kimne glavom, i obojica izletješe iz sobe i projuriše kroz krèmu. Svi stranci su i dalje mirno sjedili, te tajanstveno šaputali. Jedan od njih je pokazivao nešto rukom po stolu, kao da pravi plan neèega.Kalahad se više nije bojao tih ljudi. Štoviše, imao je želju da baš sada ode tamo do njih i upita ih kako se zovu i što hoæe u njegovu selu. Kada je taj plan izjavio Arnoldu, on samo propiskuta: "Zar bi to smio?"Kalahad osjeti nagli nalet hrabrosti, i navuèe hlaèe, isprsi se i ode se ravno do stola za kojim su sjedili stranci.Kada je stao pred njih, oni svi odreda utihnuše i zagledaše se u njega. U naletu uzbuðenja zaboravio što je mislio reæi. Stranci su ga i dalje hladno gledali svojim prodornim oèima.Odjednom, poput munje, Kalahadu sijevne pred oèima i on se naðe na zemlji. Shvatio je daje dobio pljusku. Pogledao je gore i ugledao Debelog Toma, koji se isprièavao za incident, crven u licu kao rak. Onda Kalahadu dobaci jedan otrovan pogled i ode nazad za šank. Stranci nisu niti trepnuli.Kalahad je sada opet bio uplašen. Najzad, jedan od njih ustade i pruži ruku Kalahadu, te ga podiže sa zemlje. Kalahad je piljio u njega. "Kako se zoveš?", dobroæudno ga zapita stranac, koji imaše crnu kosu, dugu do ramena. Oèi su mu bile lijepe i sjajne. Na sebi je imao kožno odijelo, ali skrojeno vrlo precizno i s umijeæem.Kalahad je zurio u njega, prouèavajuæi lice, koje je imalo krajnje dobroæudan izgled, a onda odgovori: "Kalahad."Stranac kimnu glavom, a onda reèe: "Dobro, Kalahad. Trebaš li ti nešto?"Na to on odgovori: "Ne, ali želio bih znati tko si ti i ovi tvoji prijatelji?" Onda pogleda u njegove prijatelje, a jedan od njih gaje promatrao krajnje mrko. "Najbolje da za sada za tebe ostanemo stranci. Tako æe biti bolje za sve nas." Onda izvuèe blijed osmijeh.Na to se Kalahad ohrabri i upita: "A što radite ovdje?"Stranac tada pogleda u prijatelje, i s blagom primjesom tuge u glasu odgovori: "Slijedimo sudbinu. Nadam se...", i onda se još jednom nasmiješi. Poslije toga potapša Kalaha-da po glavi i vrati se za stol prateæi to rijeèima: "Bolje je da odeš i ostaviš nas da razgovaramo."Kalahad se na te rijeèi okrene i ode do Arnolda koji je sve to gledao i grizao nokte. "Što su rekli!?", odmah zapita Arnold kada je Kalahad prišao.Kalahad odgovori: "Idemo do rijeke. Isprièat æu ti kasnije, kada izaðemo."Na putu do rijeke, Kalahad mu je isprièao tu prièu, ali u izmijenjenoj verziji. Naime, u toj verziji, onaj stranac mu je rekao da lovi zmaja koji živi ispod Arnoldove sobe, u što Arnold nije povjerovao, jer je Kalahad svaki put kada bi iznova prièao tu prièu, ubacivao nove detalje, koji se nisu slagali s onima iz prošlih prièa. Kada su napokon stigli do rijeke, Kalahad je dograbio drveni i zamišljao da drži pravi maè. Neko vrijeme su se igrali maèevanja. Jedan je bio vitez, a drugi razbojnik, pa bi mijenjali uloge. Kada se veæ smrklo, krenuli su kuæi. Malo prije nego æe izbiti na cestu, zaèuše topot konjskih kopita. Netko je jahao prema selu.Bila su to dva jahaèa. Polako su prokaskali pored dva djeèaka i nastavili prema selu. Nosili su velike maèeve za pojasevima.Kalahadu je sve to bilo strašno sumnjivo. Nije mogao doèekati kada æe napokon otkriti tajnu tih silnih lutalica.Nakon što su jahaèe izgubili iz vida, oni se pogledaše, slegoše ramenima i nastaviše pješice kuæi. Bili su umorni i gladni pa nisu previše prièali.Put do sela je bio uobièajen. Zrikavci su ih pratili svojom pjesmom, a mladi mjesec im se smiješio s neba, polagano izvirujuæi iza oblaka.Ali u zraku se osjeæala neka napetost. Samo što Kalahad nije mogao znati što je to.SUDBINAIduæeg dana, Kalahad je ustao poprilièno kasno. Sinoæ se najeo kao nikada do tada, a zatim se toplo ušuškao, tako daje spavao sve do podneva.Nakon što je ustao i protegnuo se, na brzinu je bacio staru pidžamu sa sebe i obukao svoju dnevnu odjeæu. U kuæi nije bilo nikog. Nakon što je pojeo jabuku, izašao je van. Na ulici takoðer nije bilo nikog. Kalahad odluèi potražiti Arnolda. Samo što je zašao u ulicu gdje je bila krèma, ugleda desetak stranaca kako, poredani u krug, razgovaraju. Kalahad se prišulja bliže, sakrivajuæi se iza stare prikolice."...to nije dobro. Troje nas nedostaje", govorio je jedan."Nema veze. Možemo izdržati i ovako. Moramo", odgovori drugi.Treæi se ubaci u razgovor: "Je li itko vidio Aranoksa?"Svi odgovoriše da nisu. Na to onaj, što se obratio Kalahadu u krèmi, progovori: "Sa, ili bez Aranoksa svejedno nam je. Naš cilj je i dalje prisutan. Selo mora biti zaštiæeno!" Onda se povuèe korak unazad. Ostali poèeše da kimaju glavom kao da odobravaju.Jedan u gomili progovori: "Tako je. U Velveronu smo se uvijek držali zajedno! Držimo se i ovdje!" Tada nastanekratki žamor i onaj prvi ponovno progovori: "Znate što vam je èiniti. Kada vrijeme doðe, budite ovdje." Nakon toga se raziðoše.Kalahad tada izaðe iz svog zaklona i uðe kod Arnolda. Nakon što mu je isprièao što je èuo, ponovno su cijeli dan smišljali prièe i povremeno uzimali drvene maèeve i igrali se. U tome im proleti dosta sati. Najednom, kroz prozor se zaèu graja i tutnjava koraka. Kalahad proviri kroz prozor i ugleda desetke ljudi kako ubrzano i krajnje uznemireno hodaju prema izlazu iz sela. Kalahad uzbuðeno reèe: "Nešto se dogaða! Idemo vidjeti stoje!" Arnold i on izletješe van.Slijedili su nekoliko ljudi i s njima došli do gomile koja se okupila na samom ulazu u selo. Kalahad nije shvaæao što se dogaða, a nije ništa vidio, jer je bio prenizak. Zato se pope na jedan oveæi kamen uz cestu i prope se na prste. Sunce je bilo zažarilo nebo, i crveni tonovi su obojili oblake u krvavu boju, a negdje s jugozapada se dizao gust i crn dim. Sukljao je visoko u nebo. To nije slutilo na dobro. Kalahad je opet osjetio napetost u zraku, blisku opasnost i to mnogo jasnije nego prošli put. Nešto loše se spremalo. To se vidjelo i na licima odraslih. Bila su blijeda i uplašena.Neki su cvokotali, a drugi su opet blijedo buljili u dim, koji se poput nekog krilatog demona, širio po nebu, bacajuæi hladnu, ukletu sjenu na tlo. Kalahad je pogledom tražio svog oca ili brata u toj gomili, ali ih nije bilo. No pogledom je uhvatio onu grupu stranaca kako stoje uza zid i nešto se došaptavaju. Ni oni nisu izgledali presretni. Lica su im bila ozbiljna, a oèi su im izgubile stari sjaj. Pogledi su im bili ukoèeni. Kalahad osjeti neku muèninu na sve to i spusti se s kamena.Baš se zaputio kuæi, kada zaèu glas svog brata kako ga doziva. Brat gaje tražio. Otac je htio da se vrate kuæi. Kada su ušli u kuæu shvatiše da tamo vlada polutama. Zavjese su bile navuèene na prozore, a otac je sjedio za stolom pišuæineko pismo. Kalahad sjedne do njega, ali nije znao èitati, pa nije shvatio što otac piše.Švrljanje po papiru je završilo za nekoliko minuta i Ga-ret pozove svog starijeg sina da to pismo dostavi zna veæ kome, i da se potom odmah vrati kuæi. Kalahad nije vidio ništa èudno u tomu, jer nije to bilo prvi puta da njegov otac piše nekakva pisma i šalje ih po drugima. Thomas je dograbio jabuku a onda izašao. Otac poène pripremati veèeru, dok je Kalahad švrljao po komadu papira.Poslije veèere, Kalahad ode u svoju sobu i poðe se pripremati za poèinak. Taman je legao, ali prije spavanja bi uvijek ožednio, što je bila više loša navika nego potreba. Odluèi otiæi po èašu vode. Kada je došao do kuhinje, zaèuje razgovor izmeðu oca i brata, koji se oèito vratio nedavno, jer je bio zadihan. Otac ga je upitao: "Kako je prošlo?" Thomas, hvatajuæi dah, odgovori: "Aranox nije tu. Njegove kolege kažu da mu nema niti traga ovih mjeseci. Sumnjaju da je možda poginuo." Otac je lupao šakom o stol i govorio: "Poginuo? On mi je bio najveæa nada. I prijatelj. Sudbina je posebno okrutna ovih dana. Ahhh. Morat æemo bez njega. Slušaj me sada, Thomase!" Potom zaèuje korake, te škripanje stola po drvenom podu. "Pomozi mi!", reèe promukli oèev glas, koji se jedva suzdržavao od suza - vijest ga je ozbiljno potresla. Garet je zvuèao kao da gura nešto teško. Zatim odjekne glasan i tup udarac o pod. Kalahad sada veæ nije mogao odoljeti, pa proviri kroz vrata. Vidio je oca i brata kako sjedne pored one zlatne škrinje što ju je Kalahad vidio onog dana kada mu je majka bila pokopana. Otac ju otvori, a iz nje prodre prigušeno svijetlo. Oèi njegovog brata se zakrijesiše.Otac stavi ruku u škrinju i zazvuèi struganje metala, a nakon toga otac izvuèe prelijep maè. Bio je sjajan poput zvijezda, a njegov balèak od zlata bio je urešen poput grana vilin-drveta, Esmirona.Maè se doimao posve laganim, jer ga je otac okretao u ruci poput štapa.Kalahad je zadivljeno gledao dok je otac govorio: "Thomase, slijedi nam crno vrijeme. Ako se meni što dogodi, uzmi ovaj maè. Èuvaj sebe i svog brata. Maè je vile-njaèki i lagan je kao perce, pa zato neæeš imati problema koristiti se njime. Jesi li me razumio?" Thomas potvrdi i upita: "Oèe, otkud tebi taj maè?" Garet odgovori: "Nije bitno. Maè æe biti ovdje, u škrinji. Ne diraj ga ako baš ne budeš morao, jesi li razumio?" Onda odloži maè nazad u škrinju, pa reèe:"Sutra se možda budeš morao suoèiti s Orkovima4. Prièao sam ti o njima i ranije, ali prva borba s tim stvorovima je najgora. Najvažnije je da se ne uplašiš." Thomas se zagleda u oca i zapita ga: "A onaj dim na jugozapadu oèe? To su Orkovi, zar ne?".Otac ostavi maè nazad u škrinju pa reèe: "Da, sine. Vjerojatno" Onda pogleda u pod razmišljajuæi. "Vjerojatno su spalili Einhalon", doda. Thomas obori pogled i nakon nekoliko trenutaka tišine upita: "Zašto onda ne bježimo? " Potom podiže pogled i predloži: "Ostavimo ovo selo i bježimo u divljinu. Tamo nas neæe pronaæi!"Garet ustane i vrati stol na svoje mjesto, a zatim smireno uzme stolac i sjedne. Kada je veæ udobno sjedio na stolcu, obrati se Thomasu: "Ne. To ne bi imalo smisla. Orkova je daleko više. Pohvatali bi nas prije nego bismo prešli rijeku. Osim toga, nisu samo Orkovi problem, veæ ono što ih vodi. Orkovi su samo zvijeri koje pale i pljaèkaju. Ali postoji neka sila koji ih trenutno vodi... bojim se samo da to nisu oni..."4 Orkovi su pripadnici krvoloènih plemena što žive uz granicu Halderona i Songorna. Opasni su, nemilosrdni i strašni protivnici. Obièno se koriste crnom magijom i skloni su velièanju demona. Žive od pljaèke i veæ mnogo godina su ozbiljan problem Halderonu.Thomas tada upita: "A tko su oniV Na to Garet samo okrene glavu. Oèito nije htio odgovoriti, ili ni sam nije znao odgovor.Kalahad je veæ zaboravio na žeð i vratio se u krevet. Nije imao pojma da njegov otac ima vilenjaèki maè i da zna toliko o orkovima. Hvatao ga je strah radi sutrašnjice, ali bio je spreman suoèiti se s njom. Opet je ostao budan do duboko u noæ, ovaj puta osluškujuæi korake koji su odzvanjali ulicom, razmišljajuæi o svemu što je upravo èuo. Na kraju, san ga ipak obori, i on zadrijema.Nešto je lupilo u njegov prozor. Kalahad se trže iz kreveta, i skoèi na noge. Bio je pospan, a napolju je još bio mrak. Zaèuo je tutnjanje koraka po ulici, a zatim lupanje na kuæna vrata.Njegov otac odmah doðe do vrata i otvori ih. Kalahad tada zaèu neki snažni glas: "Tu su! Stigli su! Budite se! Spremite se!" Prepoznao je taj glas. Bio je to onaj stranac iz krème. Odmah je otrèao do oca, koji je veæ vadio maè iz škrinje. Kada je Garet primijetio da je Kalahad budan, on povika: "Kalahade! Potraži sebi negdje skrovište i ne izlazi dok te ne zovemo! Jasno?!" Kalahad zakima glavom, mada nije niti planirao tražiti skrovište nego saznati što je razlog tolike buke. Kroz prozor je vidio ljude sa bakljama kako protrèavaju pored njegove kuæe. Otac je uzeo maè, a zatim i sam izašao van. Thomas je izašao odmah za njim.Kalahad nije vidio razlog da ostane u kuæi. Na brzinu je obukao svoju dnevnu odjeæu, a onda izjurio van.Na ulazu u selo se okupljala gomila muškaraca, ukljuèujuæi i njegovog oca i brata koji je dograbio sjekiru iz dvorišta. Neki glas je neprestano vikao: "Evo ih idu. Vidim plamenove! Tu su, odmah ispred sela!"Kalahad priðe bliže, i vidje strance kako skidaju pelerine iza jedne kuæe. Ispod pelerina su imali kožne i željezne oklope, a u rukama oružje. Veæina je koristila maèeve, alionaj veliki je nosio ogromnu sjekiru, dok su druga dvojica nosili luk i strijele.Najednom iz daljine zatuli zvuk roga. Melodija je zlokobno zvuèala, a otegla se u ono što se Kalahadu èinilo kao vjeènost. Njegovo srce je kucalo otežano, udisaji su mu bili ispresijecani, pogled uplašen. Kada se više nije èulo, oni stranci se raziðoše na naredbu jednoga od njih, a ona je glasila: "Èuvajte selo! Životima ako treba!"Onaj iz krème se popne na kamen na kojemu je Kalahad tu istu veèer stajao i obrati se ljudima koji su se nagurali na ulaz sela:"Ljudi! Saslušajte me! Noæas ubijamo Orkove! Ali noæas Orkovi nisu sami! S njima su mnogo gora biæa! Stvorovi koji nisu s ovoga svijeta! Savjetujem vam da ih se klonite ako ikako možete! Nitko od vas im nije dorastao! Ostavite nama da se pobrinemo za njih!"Netko iz gomile mu dobaci: "A koji su to stvorovi!?"Stranac odgovori: "Jesi li ikada èuo za Armithrose?"Nije bilo odgovora, na što stranac reèe: "To sam i mislio. Ako ih vidite, ne suprotstavljajte im se! Lako æete ih razlikovati od Orkova, pa nema potrebe a niti vremena da ih opisujem. A sada se maknite s ulaza u grad ili æete biti pokošeni poput slamèica. Sretno i neka vas Trisfalova zvijezda veèeras prati", završi on, te siðe s kamena.Gomila se udalji od ulaza u selo i ode dublje u njega, te se naposljetku raširi po svim ulicama. Na ulazu su ostali samo oni stranci i još jedan èovjek iz sela koji je bio naoružan kopljem.Kalahad se sakrio u visoku travu pored onog kamena i odatle promatrao daljnji slijed dogaðaja. Jedan od stranaca povika: "Živi hrabro!" Ostali ujedan glas uzvratiše: "Umri èasno!" Podigoše svoja oružja u zrak. Dvojica sa strijelama se popeše na stabla i stadoše izviðati okolinu. Drugi su ostaliukipljeno promatrati prema cesti, iznad koje su crveni platneni lizali nebo. Ubrzo se, uz zaglušujuæu tutnjavu koraka ispred sela, razli mala rijeka Orkova. Bilo ih je nekoliko stotina. Orkovi su bili gruba i na prvi pogled, stvorenja jaèa od ljudi. Zelenkasto-siva koža im je bila hrapava i izborana, a nosovi obli i debeli. Zubi su golemi i oštri. Uši su im bile duge i zašiljene, ali suprotno od vilenjaka, nisu bile pribijene uz glavu nego odvojene i visjele su niz nju. Orkovi su bili viši od ljudi i primjetno krupniji. Nosili su razlièite, najèešæe crne, oklope od željeza.Što se tièe oružja, svaki je grubo držao po jedan tamni maè. Pogled na tu gomilu u Kalahadu je zaustavljao krv u venama, ali još više straha su izazivala èetiri tamna jahaèa na konjima koji su bili ispred Orkova. Konji su bili crnji od noæi, a oèi su im bile crvene i jarke poput plamena. Na konjima su sjedili jahaèi u mraènim, crvenkasto-crnim oklopima, koji su imali visoko podignute šiljate naramenice. Konjanici su imali kacige koje su imale samo dva mala otvora za oèi, iz kojih je dopiralo crvenkasto svijetlo i bile su ukrašene s dva roga. Svi jahaèi su bili krupni i širokih ramena, a na leðima im se jasno vidjela drška maèa.Odjednom, jedan od jahaèa izjaha ispred ostalih, te doðe do samog ulaza u selo. Zaèuo se dubok i hrapav glas: "Ahhh... Nisu li to Aratari iz Velverona5? Oèekivao sam da æu ovdje zateæi nekoga od vas. Hahahaha! Hrabri jeste, to vam priznajem. Ali smrt još uvijek možete odgoditi. Samo nam predajte Skirime, i vratit æemo se nazad."Stranci su isukali oružje i èvrsto ga stisnuli, ali ne da-doše odgovora. Mraèni jahaè ponovno progovori: "Što?5 Rijeè Arta'Orea na vilenjaèkom ima znaèenja rijeèi - plaæenik, avanturist i heroj u isto vrijeme. Ljudi to izgovaraju Aratar. Aratari se školuju u Velveronu, kojega napuštaju kada postanu punoljetni i sposobni za samostalan život. Cesta su pojava diljem Saradrije i povjeravaju im se svakakvi poslovi i zadaci -uglavnom oni opasniji.Radije bi žrtvovali cijelo selo nego nam predali nekoliko bijednika!?" Na to su stranci još jaèe stisnuli svoje oružje."Tim bolje!", povika jahaè pa se zlobno nasmija. Kroz otvore za oèi njegove kacige stane sjati užareno, crveno svjetlo. Najednom nešto procijuka kroz zrak i jahaè se tržne. Iz ramena mu je stršila strijela.Konj se propne a jahaè se prodere: "POBIJTE IH!!!"Najednom se razli graja Orkova iza njega, a zemlja se zatrese od stupanja vojske. Stranci se povukoše nekoliko koraka, a onda ukopaše na mjestu. Orkovi su projurili ravno kroz ulaz te se sjurili na grupu ratnika. Jedan od stranaca podiže žezlo u zrak i zamahnu prema Orkovima. Odjednom kao da se neki val zraka obrušio na njih i Orkovi u prvim redovima bijahu razbacani. No ostali su i dalje jurili. Strijelci su ih obarali, no Orkova je bilo puno. Ušli su u borbu sa strancima.Onaj veliki sa sjekirom se razmahao uokolo, bacajuæi po pet Orkova odjednom. Ostali su se obraèunavali s njima kako su znali. Maèevi su sijevali i iskre zujale na sve strane. Dvojica Aratara padoše pod oštricama Orkova. Najednom se iz sela zaèuje dernjava, a iz mraka izroni cijela èeta hrabrih seljana koji su jurišali k orkovima. Orkovi se raširiše po ulici i stadoše nasrtati na ljude. Kalahad je ležao na zemlji, sakriven u travi - prestravljen, zgrožen ali odluèan - pokušavao se izvuæi odatle što je brže mogao.Otpuzao je iza jedne kuæe se odatle odšuljao do iduæe. Bitka je i dalje trajala na glavnoj ulici. Orkovi su potiskali ljude u unutrašnjost sela. I stranci su se borili, ali su padali jedan za drugim. Veæ su ih petorica bili mrtvi, ukljuèujuæi oba strijelca na stablima. Kalahad na brzinu protrèa od jedne kuæe te se sakri iza druge. Nadao se da ga nitko nije primijetio. Provirio je da vidi kako se odvija bitka. Ljudi su gubili. Orkovi su ih potisnuli prema središtu sela. Najednom iz gomile izletješe oni jahaèi te se probiše kroz ljude,gazeæi sve na svom putu i odsijecajuæi glave svima koji bi im došli pod maè. Kalahad ugleda kako se ljudi povlaèe prema unutrašnjosti sela, a stranci su išli za njima. Tada on skoèi iz svog zaklona, i poène bježati prema kuæi svog oca. Izbjegavao je sresti se s Orkovima, sakrivajuæi se iza baèvi, kutija ili kuæa. Orkovi su se veæ bili raširili po cijelom selu, ubijajuæi ljude i paleæi kuæe.Kalahad je napokon stigao do kuæe svoga oca. Kuæna vrata su bila otvorena, a iznutra je dopirala galama.Njegov otac se borio s jednim Orkom. Ork je nosio sjekiru i mahao je njome oko sebe, a njegov otac je izbjegavao te napade.Ork najednom zamahnu sjekirom i promaši Gareta, te se ona zabode u drveni stol, na što Garet potegnu maè i Orku odrubi glavu jednim udarcem. Kada je ugledao Kala-hada, glasno ga pozva u kuæu. Kalahad utrèa unutra, i sakri se iza oca, koji ga opomenu: "Zar ti nisam rekao da se sak-riješ unutra? Tražio sam te! Veæ sam pomislio da su te oteli!... Bježimo iz sela! Neæemo se moæi obraniti!" Samo što je to rekao, dvojica Orkova i jedan jahaè stanu pred kuæu. "Dovedite mi djeèaka!", naredi jahaè.Orkovi se nagrnuše unutra, a Garet ih stane obarati jednog po jednog. Kalahad je uzeo nož kojim je obièno rezao kruh, ali sada ga je koristio kao oružje i ubo je u ruku jednog Orka koji ga je pokušao oteti. Ubrzo Orku odleti glava s ramena, a Kalahada poprska orkovska krv. Otac je bio ranjen, ali gaje i dalje štitio. "Bježi iz kuæe!", naredi mu.

pagina 4

Kalahad pogleda oko sebe, ali nije znao kuda da izaðe. Okrenuo se i tražio prozor, ali nije bilo niti jednog.Najednom zaèu glasan uzdah svog oca.Kada se Kalahad okrenuo, vidio je da je mraèni jahaè njegovog oca probo maèem kroz leða. Maèje Garetu izašao na trbuh. Sobom se razli glasan smijeh i Garet padne na koljena, a onda pogleda u ranu i vršak maèa kako strši iznje. Jahaè ga odgurnu nogom i izvuèe maè iz njega. Kala-had je bio prestravljen. "Znaèi, samo si još ti ostao!", siktao je jahaè, èineæi teške korake prema djeèaku koji je stajao u kutu. Oko jahaèa je primijetio plamenu auru. Jahaè doðe do djeèaka, a onda ga po obrazu dotakne vrhovima prstiju na kojima su bili ogromni nokti. Kalahad ga naglo napadne onim nožem koji je imao u ruci i odsjeèe jahaèu dva prsta, koji padoše na zemlju i istog trena ispariše. Jahaè vrisne, a onda poseže za svoj maè.Podigao ga je i tren prije nego je udario, ogromna dvostrana sjekira zabi mu se u desno rame, gotovo mu odsjekav-ši ruku. Jahaè bolno zareza i padne na koljena. Kalahad iza njega ugleda onog ogromnog stranca i svog brata Thomasa do njega. Stranac dubokim glasom dobaci Thomasu: "Hajde, što èekaš?! Vodi maloga na sigurno!" i izvuèe sjekiru iz jahaèa koji se srušio na zemlju.Thomas je zgrabio oèev maè, uzeo Kalahada pod ruku i iznio ga van kuæe. Stranac ih je slijedio. Prije nego su došli do prvog skretanja, iz kuæe se izvukao onaj jahaè, te poène dozivati svoje suborce. Ubrzo se oko njega okupila gomila Orkova te još jedan jahaè. "Bježite!", drekne dubokim glasom stranac i stane u obrambeni stav. Thomas kimnu glavom, a zatim stane trèati onoliko brzo koliko je mogao. Iza sebe je èuo galamu i odzvanjanje èelika koji sijeèe meso. Orkovi su urlali. Zveket metala mu je bušio uši. Izašao je iz sela kroz mala vrata u vrtu iza neke kuæe.Plamen je sada zahvatio cijelo selo i èinilo se da i samo nebo gori.Thomas je nosio Kalahada prema rijeci, u ono njegovo tajno skrovište. Kalahad je tek sada shvatio da mu je otac poginuo i putem je zaplakao. Kada su došli tamo, Thomas uðe zajedno sa njime u jazbinu, te ga prigrli uz svoje, krvlju pokriveno tijelo. "Ššššš! Smiri se", govorio je on Kalahadu koji je jecao. Kada se Kalahad napokon smirio, Thomas sepotrudi govoriti mirnim glasom, koji je ipak podrhtavao: "Slušaj me sada dobro! Ja se moram vratiti u selo! Moram pronaæi Marijanu!"Kalahad ga je gledao zbunjeno. Upita brata: "A zašto me ostavljaš samoga?" Thomas, kao daje oèekivao to pitanje, odgovori:"Zato što je ona moja djevojka. Ostala je zatoèena u Trisfalovom hramu, zajedno s ostalima. Bojim se da bi im Orkovi mogli nauditi ako vide da su tamo. Vratit æu se odmah! Obeæavam!"Kalahad reèe: "Nemoj iæi!" Thomas uzvrati: "Moram! Ona mi je djevojka!" Na to Kalahad zajeca: "Ja sam ti brat!"Thomas reèe: "Oprosti, ali to je jaèe od mene. Znam da æeš to shvatiti jednog dana."Onda se polako izvukao iz jazbine i nestao u noæi.To je bio posljednji put da je Kalahad vidio svog brata...IZ P€PCLAKoliko li je samo vremena prošlo? Sati? Ili možda dana? Kalahad nije znao odgovoriti na to pitanje. Osjeæao se kao da svijet oko njega ne postoji. Nije osjeæao ništa. Nije znao niti gdje je. Je li dan ili noæ? Nije bilo važno. Otkucaji srca su odjekivali poput bubnjeva u njegovoj glavi.Dugo je vremena proveo u tom stanju izgubljenosti. Najednom, kao da je netko ponovno udahnuo život u njega, Kalahad naèini duboki uzdah koji bješe ispresijecan drhtu-renjem pluæa.Nakon što je još jednom snažno udahnuo, Kalahad otvori oèi. Kao da je u tom trenutku ponovno oživio. Sva osjetila su mu proradila istodobno.Oèi su ga pekle, leða su mu bila ukoèena, a koljena iskrvavljena i bolna.Želudac mu je zavijao i krèao i toliko se bio uvukao da se èinilo kako je stao probavljati samoga sebe. Kalahad je sjedio u istom položaju, ubrzano dišuæi još nekoliko minuta. A onda se odluèi pomjeriti. Rukama se oslonio na tlo, istegnuo leða, a zatim na sve èetiri ispuzao iz jazbine. Napolju ga zaslijepi jutarnje sunce. Kalahad je ustao i gledao kako rijeka teèe. Posvuda u blatu su bili tragovi orkovskih èizama i otisci konjskih potkova. Kalahad jeto gledao hladno. Kao da je u njemu nešto umrlo. Više nije osjeæao niti tugu, niti bol. Sve je to zamijenila velika praznina. Znao je da je preko noæi izgubio sve što je imao i volio - da mu slijedi težak život, ali to kao da ga nije brinulo. Kao da mu je bilo svejedno. Znao je daje izgubio oca, no bio je miran i pomiren s time. Sve što mu je sada zaokupljalo um je bila glad. Uhvativši se za trbuh, polako je šepao prema selu. Hodao je oborenog pogleda. Nakon pet minuta hodanja, u nosu osjeti miris paljevine i smrad truleži. Kada je podigao pogled, pred njim se ukazalo crno polje smrti. Kuæe su bile popaljene i crne. Neke su još dogorijevale, a iz mnogih se dizao dim. Po ulici su bile gomile leševa. Ljudska i orkov-ska krv je bila izmiješana i skorena diljem ceste kojom je Kalahad koraèao.Osjeæao je blagu muèninu od smrada, ali se borio s njom. Nastojao je ne misliti na dogaðaj od prije dvije noæi, koliko je proveo u onoj jazbini. Sjeæanja su mu sada navira-la u glavu. Lupanje Orkova i tutnjava njihovih teških stopala pored samog ulaza, te dernjava i cika zarobljenika koje vodili. Sve se to miješalo s prizorima osakaæenih i izmasak-riranih trupala, raštrkanih diljem sela.Kalahad je nastojao doæi do mjesta gdje mu je bila kuæa.Znao je da neæe naæi puno na tom mjestu, ali nešto gaje vuklo da proba. Nije se nadao nièemu. Nikakvom èudu.I tada se zaustavio. Došao je do mjesta gdje mu je bila kuæa. Sve je bilo spaljeno, do temelja. Nekoliko greda je stajalo uspravno, ali bile su spaljene i crne, toliko slabe da su izgledale kako æe puknuti i na najmanji dašak vjetra. Kalahad uðe u prostor gdje je nekada bila njegova soba, te sjedne na mjesto gdje mu je bio krevet. Nije plakao niti je tugovao. Samo je sjedio i nije mislio ni na što. Najednom mu padne na pamet nešto èega se prije nije sjetio. Farme.Otac je tamo èesto držao nešto hrane za okrjepu poslije teškog rada. Polako se podigao sa svog mjesta, te prekoraèio preko spaljenog kostura svoga pokojnog oca i nekoliko kostura Orkova. Mirno je izašao iz sela.Put koji je vodio prema farmi je bio ugažen. Orkovi su prošli tuda. Kada je došao do farme, uvidio je kako je sve što su sadili ugaženo, a da su vrata male šupe razvaljena. Kalahad produži k njima.Ušavši u šupu, shvatio je daje sve razbacano i uništeno. Košara s hranom je bila srušena, a pored nje su bili raštrkani komadiæi kruha ni sam ne zna koliko starog, te nekoliko krušaka. Kalahadu kao da je pao kamen sa srca. Sjeo je na pod do hrane i poèeo lakomo jesti, trpajuæi nove zalogaje prije nego što bi progutao stare. Dvije kruške i komadiæ starog kruha su umirile njegov trbuh. Još je bio gladan, ali osjeæao se spokojnije. Mozak mu je radio daleko bolje. Poèeo je shvaæati što se dogaða oko njega. Postao je svjestan svoje situacije.Ali ona praznina unutar njega je još ostala. Jedan djeliæ njega je bio mrtav. Sada je znao samo da mora preživjeti. Pronaæi sklonište i jelo.Odluèio je obiæi selo, potražiti moguæe preživjele, mada se nije nadao tomu, ali se zato nadao da æe pronaæi nešto što bi mu moglo biti korisno.U selu ga je opet doèekao onaj smrad. Ali Kalahad je veæ bio priviknut na njega, pa mu je sada smetao manjenego prije. Poèeo je obilaziti ulice. Prošlo je pola sata, i on je veæ bio obišao cijelo selo, ali nije pronašao ništa što bi mu moglo koristiti u ovoj situaciji. Otišao je do jedne kuæe koja nije izgorjela do kraja, nego joj je bio samo zahvaæen krov, te je tamo pronašao gomilu stare odjeæe. Pokrio se njome i tamo ostao ležati. Utonuo je u nemiran san.Probudio se uz snažan osjeæaj gladi. Pogledao je kroz prozor i uvidio da se vani smrkavalo. Odluèio je potražiti hranu. Izašao je, ali nije pronašao ništa èak ni poslije cijelog sata lutanja. Najednom se sjeti ovaca djeda Williama. Uvijek su bile zatvorene u toru odmah iza sela. S nadom je otrèao tamo. Kada je stigao do tora, uvidio je da su ovce bile poklane sve do zadnje. Nekoliko njih je nedostajalo i vjerojatno su ih odveli Orkovi. Ipak, ostale su dvije strvine.Njihova trupla su veæ poèela, trunuti i muhe su zujale oko njih. Kalahadu se zgadi taj prizor i odluèi potražiti jelo drugdje.Sat vremena poslije, pomisao da se one ovce pojedu i nije zvuèala tako loše. Razmišljao je: "Pa što ako je mrtva? Ionako se ovce kolju kada se trebaju pojesti. Mnogo puta sam gledao oca kako pali vatru. Ako bih dovoljno oprao meso, a onda ga ispekao kako treba, moglo bi biti ukusno."Glad ga je nagnala da uzme sjekiru, koja je još uvijek bila grèevito stisnuta u mrtvoj ruci djeda Williama, ode do ovce koja je bila manje osakaæena. Podigao je sjekiru visoko iznad glave, a onda udario iz sve snage...Deset minuta poslije, vatra je pucketala uz zid jedne kuæe uz koju se Kalahad smjestio. Na štap, koji je negdje pronašao, nabio je povelik komad mesa, kojemu je površinski sloj bio sastrugan od pranja. Komad mesa je sada polagano rumenio cijedeæi se iznad vatre. Kalahad je bio strpljiv i svako malo okretao meso da ne izgori. Nije mu se sviðala pomisao da ostane bez veèere nakon što se pošteno naradioza nju. Kada je meso bilo gotovo, Kalahad ga pokuša zagristi, ali onda shvati da je još uvijek prevruæe, pa gaje držao na štapu još neko vrijeme. Èim se meso ohladilo pojede ga s užitkom. Sit i zadovoljan, sjedio je naslonjen uz zid i gledao u zvijezde. Pitao se, da li stvarno postoji neka viša sila koja je uzela njegove roditelje i da li ga oni sada gledaju iz nekog skrivenog, svetog mjesta?Slièna pitanja su mu se neprestano motala po glavi. Kalahad osjeti da mu se opet spava pa odluèi otiæi na farmu potražiti neki smještaj. Ustao je i otišao po odjeæu. Baš je planirao vratiti se nazad na farmu, kada zaèuje neko kome-šanje i bolan smijeh. Okretao se oko sebe, ali nije primijetio nikoga. Opet se netko nasmije. Kalahad tada pogleda u kamenu kuæu koja nije bila dogorjela do kraja. Jedan zid je stajao uspravno. Uz njega je, naslonjen, sjedio jedan Ork. Imao je ranu na trbuhu. Iz usta mu je kapala krv. Kalahad priðe tom stvorenju na nekoliko metara.Ork ga je gledao jedno vrijeme a onda reèe: "Sto sad èekaš!? Dolazi ovamo!" Kalahad je i dalje mirno stajao na mjestu. Ork je nastavio prièati, a Kalahadu se èinilo da Ork prièa sam sa sobom - "Èini se da je jedan ostao živ..." Onda duboko i bolno udahnu, pa nastavi: "Mora da je to onaj koji je zaboravljen sinoæ. Ha! Bolje za mene. Dojadilo mije jesti hladno meso. Znaš, ljudi nisu baš ukusni kada se ohlade. Ali ti... da... ti..." , Ork je gledao Kalahada. "Ti mora da si topao. Dolazi ovamo!... Što èekaš kojeg vraga! Dovuæi te bijedne noge ovamo! Odmah!"Kalahad stisne šake, ali se ne makne s mjesta. Ork, uvidjevši kako ne vrijedi vikati, nastavi tišim glasom: "Hajde, doði. Obeæavam, neæu ti ništa. Evo, pogledaj! Želim ti dati dar!! Ništa više! Obeæavam!" Ork se zagleda u Kalahada.Kada je vidio da mu ovaj ne pilazi, Ork se prodere: "Ahhh! Ti malo derište! Pokvareno ljudsko smeæe! Dolazi ovamo, kad ti kažem! Èim se oporavim, uhvatit æu te i ondaæu ti vlastitim šakama išèupati utrobu i pojesti je pred tvojim oèima! Èuješ li me!? Dolazi ovamo!!!"Kalahad više nije stajao na mjestu, nego je odluèno ko-raknuo prema njemu.Ork se nasmiješi. Kalahad napravi još jedan odluèan korak. Najednom se sagne i uzme u ruke maè koji je ležao pored jednog trupla, te produži prema Orku. Ovaj se pokuša pomaknuti, ali nije uspio nogama ni mrdnuti. Kalahad stane ispred njega, podigne maè iznad Orkove glave i udari iz sve snage. Ovaj je podigao ruke kako bi se zaštitio, ali udar mu odsjeèe obje šake i on ciknu. Kalahad nastavi udarati iz sve snage.Udario gaje po desnom ramenu. Odsjekao je desnu ruku do kraja, pa je na kraju usmrtio Orka udarcem u èelo. Iako je Ork bio mrtav u Kalahadu se probudilo nešto divlje. On nastavi udarati iz sve snage. Mrcvario je truplo. Udarao je i udarao i otkidao komade tijela i uporno mlatio maèem po truplu sve dok se nije umorio. Napokon ispusti maè iz šaka, padne na koljena, tik pored Orka. Bio je zadihan i hvatao je dah, kada zaèu pljesak iza sebe i neèiji glas: "Bravo! Èestitam momèe. Ali trebao si stati ranije. Bio je mrtav veæ poslije treæeg udarca. Nisi ga baš morao udariti punih dvadeset puta!" Na to se Kalahad trgne i okrene. Desetak metara iza njega je bila grupica ljudi. Bilo ih je šestero. Petorica su nosila svijetle èeliène oklope i poluotvorene kacige što su im štitile uši i nos. Na leðima su imali plašte-ve. Kalahad je èesto viðao ljude koji su bili tako odjeveni. To su bili halderonski vojnici koji su èesto patrolirali ovim podruèjem. Onaj šesti je Kalahadu bio nepoznat. Bio je to mlad èovjek, najvjerojatnije dvadesetogodišnjak.Na sebi je nosio zlatno odijelo s crnim šarama koje su èinile oblik velike kule, unutar pravilne kružnice. Na leðima je takoðer imao plašt, ali na glavi nije imao kacigu. Èovjek je bio dosta svijetle puti, plavih oèiju, imao bujnusmeðu kosu. Bio je lijep, a èeljusne kosti su mu bile vrlo izražene. Kalahad ga je promatrao neko vrijeme, a onda ponovno dograbi maè u ruke te se podiže na noge."Polako, momèe! Nema razloga za paniku! Mi smo ti prijatelji", reèe taj mladiæ, a njegova pratnja se složi tako da je svaki od njih rekao: "Da." Kalahad je bio pomalo sumnjiv, pa upita: "Tko ste vi?"Mladiæ odgovori: "Ja sam Berradras Eiregon i služim ovoj zemlji kao njen princ. A kako se ti zoveš?" Kalahad je šutio neko vrijeme, a onda promuca: "Ka-Kalahad."Princ se okrene prema svojim ljudima i nešto im šapne, a jedan od njih mu odgovori isto šapatom. Princ se tada okrenu prema Kalahadu i upita: "Kalahad? Zar to nije ime najsvetije vilenjaèke zvijezde?"Kalahad nije znao što bi rekao, jer nije imao pojma o tome. Samo je šutio i gledao."Naravno da jest. Lijepo je to ime, Kalahade", reèe mu princ.Zatim priðe na korak od njega i reèe mu: "Hajde, spusti taj maè. Ne vrijedi ti mahati njime sada kad je sve prošlo. Ideš s nama. Igrat æemo jednu igru. Ti æeš nama isprièati sve što se dogodilo ovdje, a mi æemo tebi dati hrane i mjesto za spavanje. Dogovoreno?"Kalahad se na to namršti i reèe: "Nije mi do igranja." Princ se nasmije a onda ozbiljnim glasom reèe: "Naravno da nije. Gdje mi je pamet? Hajde. Baci taj zahrðali maè i poði za nama. Bit æeš na sigurnom. Ovdje nemaš ništa. Ako hoæeš, dat æu ti bolji maè!" Iz korica izvadi snježnobijeli maè koji je bio velik skoro kao i sam Kalahad, te ga preda djeèaku. Kalahad ga prihvati u ruke i stane ga razgledati. Onda reèe: "Ovaj je težak. Moj otac je imao bolji."Princ je neko vrijeme samo gledao u Kalahada, a onda mu reèe: "Ma nemoj. Da znaš koliko stoji taj maè koji držiš, drugaèije bi mislio. No hajdemo sada. Sigurno si punoproživio u zadnje vrijeme. U blizini sela imamo kamp, i tamo æemo sada otiæi. Nije baš daleko. Kada stignemo, jedna gospoða æe te okupati i donijeti ti hrane. Kada se odmoriš, porazgovarat æeš s nekoliko ljudi, ukljuèujuæi i mene. Reæi æeš nam što se dogodilo ovdje. U redu?" Kalahad odgovori: "U redu." Princu vrati njegov maè. Tada mu princ stavi ruku na rame pa se zaputiše van sela, gdje su ih èekali konji. Princ podiže Kalahada na konja, a onda se popne na svog. Grupa vojnika je napustila selo Etron. Nijemo su otišli vijugavom cestom izmeðu šumaraka, polako nestajuæi u sjenama sjevera...KOVAÈI SUDBINGKalahad se probudio u toplom krevetu. Pokriven ugodnim i mekanim pokrivaèem. Soba je bila smirujuæa i lijepa. Pored kreveta je bio stoliæ na kojemu je bila zdjela jabuka, rumenih i lijepih. Na suprotnom dijelu sobe je bilo veliko zrcalo. Kalahad je sebe jasno vidio u njemu. Bio je prljav i umrljan crnilom. Soba je bila ukrašena vazama cvijeæa i crveno-zlatnim vrpcama. Kalahadu se uèinilo da sanja. Nije nikada vidio takav luksuz. Polagano se otkrio i spustio noge na mekani tepih. Uživao je u njemu. Toliko mu je bio drag, da se sagnuo i opipao ga rukama. U tom trenu u sobu uðe jedna starija gospoða prosijede kose zavezane u punðu. Nije izgledala baš presretna što se Kalahad onako prljav ispružio po njenom skupocjenom tepihu, ali jedan tajni sjaj u njenim oèima, koji je Kalahad odmah primijetio, pokazivao je da ona voli djecu."Jesi li izgubio nešto, djeèaèe?", zapita ga ona visokim glasom i podignute glave. Kalahad ustade i reèe: "Nisam. Samo sam mirisao ovaj tepih. Baš je lijep." Na to se stara gospoða nasmija. Prišla mu je i posjela ga na krevet do sebe."Ja se zovem Antonia. Kako je tvoje ime?" , upita ga gospoða na što on odgovori kako se zove. "Dobro, mladiæu. Sada æeš se oprati, a onda æemo na veèeru. Sluškinja æe ti pokazati gdje je kupaonica i kako daju koristiš." Kalahad je prestao slušati kod "onda æemo na veèeru". Bio je gladan i nije vidio razloga da se kupa. Bio je sasvim èist, ako se njega pitalo. Ali otac ga je uèio da se mora ponašati kulturno kada je u gostima i blago popuštati domaæinima, naroèito damama. Zato se silom osmjehne, ustade i kriomice zgrabi jednu jabuku stoje bila na stoliæu pored kreveta. Antonia se nasmija i reèe mu: "Slobodno ih uzmi sve. Imamo više nego dovoljno jabuka. Ja i gospodin Reginald ne jedemo puno. Sami živimo ovdje s jednom sluškinjom. Vidiš, mi nikada nismo imali djece. Tako smo usamljeni na našem imanju. Uvijek nam je drago kada nam stignu gosti." Kalahad je odmah zavolio ovu gospoðu. Podsjeæala ga je na njegovu majku. Ubrzo u sobu doðe sluškinja. Bila je obuèena u crno-bijelo odijelo i nosila je kapicu na glavi koja se Kalahadu èinila vrlo smiješnom. Sluškinja gaje uhvatila za ruku i provela ga kroz dugaèak hodnik. Zatim su skrenuli lijevo, i nastavili jednim malo kraæim hodnikom, a onda su sišli niz stepenice u jednu prozraènu prostoriju. Odmah do stepenica su bila vrata kroz koja gaje sluškinja provela i on se naðe u kupaonici. Bila je to mirišljava soba ukrašena raznim cvijeæem. Usred sobe je bio bazen pun tople vode. Sluškinja naredi Kalahadu da se skine, što on i uradi a onda bez èekanja naredbe uleti u vodu. Tamo gaje sluškinja izribala sapunom i èetkom, te mu oprala kosu. Kalahad je uživao u kupki. Kada je završila, veselila gaje pomisao o veèeri. Pred jednim velikim ogledalom sluškinja gaje posjela na stolac i poèela èešljati. Rekla je da se zove Eliza, i da služi obitelj Stolner veæ pune èetiri godine.Savjetovala je Kalahadu da pazi kako æe se ponašati na veèeri, jer gospodin i gospoða Stolner nemaju djece i veæneko vrijeme traže neko na usvojenje. Takoðer se rasprièala kako je Kalahad savršenih godina, i da æe, uz malo dobrog ponašanja, zadobiti njihova srca. Kalahad ju je pažljivo slušao. Želio je mjesto gdje æe živjeti, ali nije želio nove roditelje. Nije želio nikakvu obitelj. Bilo bi mu prebolno ponovno je izgubiti.Kada je èešljanje bilo gotovo, Kalahad se pogleda u ogledalo, i shvati kako izgleda sasvim lijepo. Koža mu je sada bila daleko svjetlija. Eliza mu je donijela lijepu i kvalitetno skrojenu odjeæu. Bila je tu bijelo-žuta košulja s crnim hlaèama. Zatim je dobio cipele i izgledao je kao pravo plemiæ-ko dijete. Tada ga Eliza odvede u blagovaonicu. Bila je to raskošno ureðena hala s velikim stolom oko kojega je bilo poredano desetak kvalitetnih i mekanih stolica. Na stolu je bilo rasporeðeno skupocjeno posuðe i pribor za jelo. Kalahad je dobio stolicu udaljenu za dva mjesta od kraja stola.Do njega je sjedila gospoða Antonia. Preko puta Kalahada je sjedio neki vojnik sa skupocjenim rukavicama koje je upravo skidao i odlagao na stol. Imao je neki taman pogled i Kalahad mu se nije previše dopao. Lice mu-je bilo duguljasto i blijedo, pomalo žuækasto oko usana.Odmah do njega, a preko puta gospoðe Antonije, je sjedio princ Berradras Eiregon. Sluškinja se vraæala nekoliko puta iz kuhinje, svaki puta donoseæi na prvi pogled ukusna i soèna jela, od kojih je Kalahadu želudac zakrulio još jaèe. Poželio je dograbiti batak i umoèiti komad kruha u juhu od govedine. No ipak se na vrijeme sjetio Elizinog savjeta, pa je ostao miran, èekajuæi posljednju osobu koja je nedostajala, a to je vjerojatno bio gospodin Stolner.Nedugo poslije, nakon što su ga svi odmjerili pogledima, jedni ugodnim, a drugi teškim i neugodnim, otvoriše se dvokrilna vrata i u sobu uðoše tri osobe. Prva osoba je bio jedan stariji èovjek, debeljuškast i rumen u licu, proæelav, punašnih usna i širokih nosnica. Nosio je male naoèale.Druga osoba je bio jedan vojnik u sjajnom oklopu, baš istom kao što gaje imao i vojnik preko puta Kalahada. Bio je neobrijan. Oèi su mu bile zelene i radosno su gledale u Kalahada cijelim putem do stolice. Imao je dužu kosu crne boje koja je bila zavezana u konjski rep. Treæa osoba je bila jedna žena neobiènog izgleda. Koža joj je bila tamno plava. Bila je mlada, zgodna i visoka. Imala je dugu, ljubièastu kosu i svijetle oèi.Na èelu je nosila dijademu s velikim rubinom. Bujna kosa joj je dopirala do leða. Žena je nosila dugu plavu haljinu. Haljina je imala prorez, tako da je jedna noga bila vidljiva. Uza se je nosila dugo žezlo, na èijem vrhu je bio plavi dijamant.Kalahad je pratio pogledom ta tri gosta, a naroèito ženu, sve do njihovih mjesta. Podeblji gospodin je sjeo na proèelje stola. Onaj vojnik je sjeo do Kalahada, a žena odmah do vojnika, preko puta Kalahada. Nastao je kratki žamor. Svi su nešto prièali osim Kalahada, koji je opèinjeno zurio u onu ženu s druge strane stola. Jednom prilikom, ona mu uzvrati pogled i zagleda mu se ravno u oèi. Kalahad *pom.'sli kako je žena nevjerojatno lijepa. Tada ga najednom proðoše trnci i osjeti nekakvu toplinu. Zaèu mekan ženski glas, koji kao da je dopirao negdje iz daleka: "I ti lijepo izgledaš, Kalahade. Ne brini se ništa. Danas æemo vijeæati o tvojoj sudbini. Sto god odluèili, bit æe dobro za tebe..." Žena se nasmiješi, a Kalahad stane trljati oèi. Nije mogao vjerovati svojim oèima - èuo je kako ta žena govori, ali nije vidio da joj se usta otvaraju. Najednom Kalahad zaèuje lupkanje žlice o èašu, i svi se okrenuše prema debelom gospodinu na proèelju stola, koji je uzeo rijeè:"Hvala vam što ste svi došli i priuštili mi ovakvu èast da ugostim sve velike osobe ovog vremena. Veæina me poznaje, ali za one koji me ne znaju, ja sam Reginald Stolner.Danas smo tu da na prinèev zahtjev porazgovaramo o nekoliko važnih tema, ali prije toga, želim vam dobar tek." Zatim sjedne i svi mu se zahvališe. Tada Kalahad primjeti da su ostali poèeli jesti, pa i on zgrabi batak i poène jesti. Bio je slastan. Tek kada je krenuo uzeti drugi, shvatio je da ga princ promatra èudno ali s osmjehom.Veèera ja bila više nego ukusna. Ostali su polagano dovršavali svoje jelo. Eliza uðe u sobu te oèisti stol.Nedugo poslije, svi se uozbiljiše, te saslušaše princa Berradrasa koji je uzeo rijeè: "Dragi moji prijatelji, ovdje smo jer trebam vaš savjet. Kao što znate, Orkovi su ponovno na našim granicama. Prije èetiri dana su spalili Einhalon, a prije dva Etron. Ovaj mali djeèak što je s nama, a ime mu je Kalahad, je jedini preživjeli. Kalahade", princ pogleda prema njemu, "želim ti predstaviti osobe koje su s nama veèeras.Naši domaæini, gospodin i gospoða, Reginald i Antonia Stolner." Onda rukom pokaza gospoðu koja je sjedila do njega i u gospodina na proèelju stola. "Zatim", nastavi princ "do mene sjedi Lord Erwin." Pokaza u onog mrkog vojnika. "Do tebe sjedi general Mathew. Preko puta tebe je ljupka èarobnica Evelin.". Kalahad je promatrao sve te osobe, a onda zapitao: "Zastoje ona plava?" Princ odgovori:

pagina 5

"Nikad nisi èuo za Ardene? Ona je jedna od njih. Ona je Ardenka. Oni su plavi po prirodi. Zašto, to bi ti bolje objasnila ona sama. Ali nemoj se zalijetati sine - starija je nego se èini, jer njihova rasa ima mnogo sliènosti s vile-njaèkom rasom. Za razliku od nas ljudi, Ardeni žive daleko duže, èak i do èetiristo godina. Nadam se da ne griješim, ali Evelin ima blizu osamdeset, zar ne?" Ona se nasmiješi i kimnu glavom u znak odobravanja. Princ se takoðer nasmiješi te nastavi - "Problem s Orkovima je velik, jer moramo znati kako ih zaustaviti. Èuo sam glasine iz Einhalona da Orkovi nisu sami, veæ da ih vode zla i opaka biæa, koja sudaleko opasnija i pametnija od njih. Nadam se da nam Kalahad može isprièati prièu o uništenju njegova sela", reèe princ i sjedne. Kalahad shvati da svi zure u njega. Imao je tremu, no ipak poène svoju prièu. Prièao je punih pola sata, opisujuæi svaki detalj kojeg se sjeæao, èesto se vraæajuæi unazad kroz prièu, ne bi li ju dopunio nekim detaljima. Govorio im je o Armithrosima, o strancima, o bratu i ocu. Svi su pozorno pratili, a gospoða Stolner gaje užasnuto gledala. Kada je došao do onog dijela kada je ubio ranjenog Orka, prièu je preuzeo princ: "Nakon što je bez milosti ubio tu gadnu zvijer, djeèaka smo pokupili i doveli ovdje, na imanje Stolnerovih. Mali je bio premoren, pa je spavao cijelu noæ i ovaj dan." Princ zastane, uzme èašu vode, te nastavi: "Prije nego nastavimo odgonetati razlog pojave Armithrosa i invazije Orkova, molio bih vas da prvo skrenemo pažnju na Kalahada. Vrlo me je dojmio svojim duhom i voljom. Mogao bi biti veliki ratnik. Razmišljao sam danas cijeli dan o tome da ga pošaljemo u Velveron k Aratarima na obuku. On je dijamant kojeg samo treba izbrusiti. Razmislite o tome. Trebam odmah vaš odgovor", princ sjedne i dozvoli ostalima da razmisle. Odjednom, gospoða Antonia reèe: "Mislim da je ovaj djeèak vidio više nego dovoljno krvi za svoje godine. Zar ga stvarno morate tamo poslati? Meðu ljude koji ne rade ništa drugo nego ratuju cijeli svoj život? Zašto djeèaku ne bi dopustili da živi svoj život mirno, kako netko poput njega i treba! Ja i Reginald ne možemo imati svoje djece i bili bismo više nego zadovoljni da Kalahadu pružimo udoban dom i školovanje kakvo zaslužuje." Ona sjedne, sva crvena u licu. Princ joj se zahvali na prijedlogu, a onda zapita ostale za mišljenje. Lord Erwin, koji je sjedio do princa, ustade s krajnje neugodnim izrazom lica i reèe: "Vaše visoèanstvo, mislim da nema smisla slati Kalahada u Velveron. Znate li vi koliki su troškovi školovanja u takvom mjestu? To nije obièna škola! To je škola za Aratare!Ionako smo tanki sa zlatom, a sada kad su se pojavili i Orkovi. Što mislite, gdje bi ovo carstvo došlo kada bi plaæali školovanje svakom djeèaku koji ima imalo talenta za mahanje maèem!?", završi Lord Erwin, oèito zadovoljan samim sobom. Tada general Mathew doda na isti naèin: "Mislim da bi naše carstvo tada bilo jedno od najjaèih u Saradriji. Taj ulog bi nam se vratio više nego pedeset puta! Da li vi znate koliko vojnika vrijedi jedan sposoban Aratar? Imate li pojma koliko su Aratari iz Velverona imali utjecaja na povijest ne samo Halderona, nego i cijele Saradrije!?Mislim da nema veæeg ulaganja od onog u nadarene ljude. Ja sam èvrsto za to da pošaljemo Kalahada u Velve-ron. Uostalom, Erwine, mislim da pretjeruješ. Cijena uopæe nije velika. Neæemo plaæati treniranje legije djeèaka, nego samo jednog - Kalahada. Mislim da carstvo može živjeti i bez bijednih tisuæu zlatnika. Ionako bi to otišlo na njegovu prehranu i plaæe uèiteljima. Opet ponavljam, ja sam u potpunosti za Velveron!"Svi su rekli svoje, osim Evelin. Ona je šutjela, i pogledom promatrala Kalahada cijelo vrijeme dok su ostali raspravljali o njemu. Princ na kraju zatraži i njeno mišljenje. Ona ustane, na brzinu pogleda Kalahada. On opet zaèuje ugodan i topao glas, koji je izgledao kao da dolazi negdje iz daleka: "Èini se da tebe ovdje nitko ne pita što želiš. Reci mi, dušo, želiš li biti ratnik? Jesi li ikada u životu sanjao o karijeri velikog ratnika ili èarobnjaka? Hajde, reci mi, slobodno."Kalahad poène govoriti: "Pa, ovaj... mislim da bi htio biti ratnik. Hoæu osvetiti svog oca i brata."Tada opet zaèu Evelinin glas: "Dobro. Ali taj put vodi na tamnu stranu. Nemoj biti ratnik kako bi osveæivao, veæ kako bi sprijeèio da se to ne dogodi drugima. Nema veæeg poziva od ratnika koji spasi tuði život. A, na žalost, mi danas trebamo sve više takvih ratnika." Odjednom Kalahadshvati kako je prošlo samo nekoliko sekundi od kako je razgovarao s Evelin. Ona tada poène govoriti normalno, poput ostalih: "Ja mislim da danas trebamo svakog poštenog ratnika kojeg možemo dobiti. U snovima vidim stvari koje vi ne vidite. I znam da æemo u buduænosti trebati ratnike koji æe izvesti ne samo Halderon, nego i cijelu Saradri-ju iz tame.U njemu vidim veliki talent. Ali pored samog talenta, posebno me se dojmila njegova volja, njegova želja da uspije. Mislim da Kalahad ne bi nigdje disao slobodnije nego u Velveronskim Arenama. Na njemu treba poèeti raditi sada, dok je mlad, dok je njegovo srce još neiskvareno. Tada možemo biti sigurni da æe on uistinu vratiti dug od bijednih tisuæu zlatnika ovom svijetu. U njemu stvarno vidim snagu koju nemaju neki odrasli ljudi. Ja stojim iza Velverona. Neka ide tamo. To je njegova sudbina. Tamo je njegov život. Za to je on roðen."Na to se Lord Erwin podiže te zagalami: "Imate li vi pojma koliko je krvoloènih Aratara izašlo iz Velverona!? Koliko zlih èarobnjaka i danas lunja svijetom!? A gdje su stekli su svoju moæ? U Velveronu! Štoviše, ja mislim da to mjesto treba biti zatvoreno! Treba od njega naèiniti tvrðavu. Tada bismo imali daleko veæe koristi od tog prokletog mjesta!" Najednom, on pogleda u Evelin, i u trenu se zacrveni, kao da mu je netko opalio pljusku, te sjedne na svoje mjesto. Evelin mu tada reèe: "Lorde, poštujem èinjenice da je Velveron izveo mnogo krvoloènih Aratara i zlih èarobnjaka, ali to nije njihova krivica. Tamo mogu naèiniti ratnika od obiènog èovjeka, ali ne mogu kontrolirati neèiju dušu. Aratari sami odluèuju što æe biti.Izbor izmeðu svjetla i tame je oduvijek bio samo njihov. Ja sam upoznata s èinjenicom daje vaša kæer poginula od maèa jednog Aratara, ali gledajte dalje od tog dogaðaja. Pogledajte samo koliko je dobrih Aratara izašlo! Koliko jenjih položilo svoje živote za vrijeme Velike Kuge? Koliko je njih nestalo dok su po Pustošiji tražili Smaragdni prsten? Što bi bilo da nije bilo njih? Nadam se da ste svjesni da danas nitko od nas ne bi postojao da nije bilo Aratara koji su zaustavili otvaranje Sedmih vrata prije dvjesto godina! Molim vas da ne zaboravite njihove zasluge, i ne zaboravite da su jednom i oni bili djeca. Samo kraljica Sudbine zna Kalahadovu buduænost. A da smirim vašu, ja sam pogledala u Kalahadovu dušu. Nisam našla tamu, nego veselu i nevinu dušu." Ona sjedne. Vladala je tišina pune dvije minute, dok je princ razmišljao. Onda on reèe: "Dakle, odluèeno je. Kalahad ide u Velveron. Za dva dana, poæi æe s Lordom Erwinom do tamo. Nadam se da neæe iznevjeriti naše povjerenje, i da æe jednog dana nastati legende o njemu."Gospodin Reginald, koji je do tada sjedio sav crven u licu, progovori: "K vragu. Baš sam se nadao da æu imati nekoga na koga bih mogao prenijeti svoje imanje, ali nema veze. Svatko ima pravo na svoju sudbinu, a Kalahadova je odluèena danas. Djeèak mi se èini dragim, pa æu mu rado platiti školovanje. Dobro, makar polovinu troškova. Tisuæu zlatnika je puno za mene. Deèko, sretno ti bilo!"Tada Evelin doda da Kalahadova sudbina nije odluèena veèeras, nego prije njegovog roðenja. Onda princ nastavi: "Dobro. Erwine, molim te povedi djeèaka i upiši ga u Velveron." Lord Erwin plane:"Neæu! Dostaje tih skitnica na ovom svijetu! Ne želim biti odgovoran kada novi krvoloèni Aratar bude harao po svijetu. Ne želim!"Princ se tada namrgodi i vikne: "Ne želiš!? Onda ti, po pravima koje mi daje moja kruna, nareðujem da ga odvedeš u Velveron. Nema više razgovora na tu temu. Kalahade, vidjet æemo se sutra. Ostali, nastavljamo nakon pauze. Moramo otkriti položaje Orkova. Neka sluškinja pošalje po izviðaèe i odvede djeèaka u njegovu sobu." Kroz nekolikominuta, sluškinja je odvela Kalahada nazad u onu istu sobu gdje se probudio te veèeri. Dobio je nekoliko igraèaka, kojima se igrao do duboko u noæ, slušajuæi kako se dolje prepiru prièajuæi o Orkovima i broju vojnika koje treba pozvati kako bi branili to podruèje. Kalahad se osjeæao nekako povrijeðeno. Veèeras su drugi odluèivali o njegovoj sudbini.Obeæao je samome sebi da æe u buduænosti on sam odluèivati o svom životu. Iako nije znao što su oni dolje odluèili, znao je da æe iæi u školu, i to gaje veselilo.PUT U V€LV€RONIduæeg jutra Kalahada je Eliza probudila u samu zoru. Morao se pripremiti za put. Vani je vladala strka. Kalahad se umio u zdjeli hladne vode koju mu je donijela Eliza, a onda otišao do prozora. Još niti jednom nije pogledao kroz prozor te kuæe. Tek sada je vidio koliko je zapravo imanje Stolnerovih. U njihovom dvorištu je bilo na desetine baklji. To su sve bili imperijalni vojnici. Sunce još nije poèelo izlaziti, pa je Kalahad samo nazirao obrise ljudi koji su se vrzmali po dvorištu i oko sjenovite kamene ograde koja je okruživala cijelo imanje. Eliza mu da odjeæu i on se presvuèe. Odmah poslije toga, odvede ga u prizemlje. Tamo mu je dala tanjur toplog jela kojeg je brzo pojeo. Kuæa je bilo sablasno umrtvljena. Samo je veliki sat, što je visio na zidu, uporno kucao. Kalahadu se zadrijemalo. Tek što je zaku-njao, a èelièni koraci razbiše zid tišine i vrata sobe zaškri-paše. Uðe neki vojnik i upita: "Jesi li ti Kalahad?" Djeèak odgovori da jest, a vojnik mu reèe: "Kreni za mnom. Karavana samo što nije krenula i Lord Erwin te èeka. Požuri se!" Kalahad se na te rijeèi podigne i krene za vojnikom. Pratio gaje do izlaznih vrata. Kada je izašao iz kuæe, hladan i svjež zrak ga razbudi, a on zijevne razjapivši usta poputsoma. Kolona od desetak vojnika èekala je uz koèiju i nekoliko konja. U koèiji je sjedio Lord Erwin. Nestrpljivo je oèekivao polazak. Vojnik koji je vodio Kalahada doðe do vrata koèije i reèe: "Gospodaru, djeèak je stigao." Iz koèije dopre neko gunðanje i mrzovoljan glas: "Neka uðe, idiote! Moramo krenuti što ranije! Dug je put do Velverona, a onda još do Sinduina!"Odmah potom Kalahad se ukrcao u koèiju, sjeo na suprotnu stranu od Lorda Erwina. "Što je sada? Neæu te pojesti!", naceri se Lord. Onda promrmlja: "Glupo derište", i naredi vojnicima pokret.Kalahad je pospano zurio kroz prozor koèije, samo kako bi izbjegao pogled Lorda Erwina. Gledao je kako kamena ograda prolazi pored njega, a zatim kako se redovi drva izmjenjuju. Sve je postalo poput nekog igrokaza. Poput neke predstave. Ubrzo je poèeo škiljiti, jer se sunce poèelo uzdizati iznad obližnjih brda. Okrene glavu na suprotnu stranu i zaspi. Budio se još na kratko kada su prolazili preko velikoga mosta. Na tren zaèuje tok rijeke ispod sebe, a onda opet zaspi.Kroz nekoliko sati Kalahada probudi jedan vojnik. Karavana je stala kako bi se konji i ljudi odmorili. Jela se suha hrana. Nije dobio puno. Tek toliko da nije gladan. Ionako je bio izgubio apetit. Bio je previše uzbuðen da bi mislio na glad. Stalno je razmišljao o školi u koju treba iæi. Kolika je? Hoæe li tamo biti djece poput njega? Što æe sve tamo uèiti?Sunce je upržilo i bilo je jako vruæe. Vojnici su šetali uokolo, odmarajuæi noge od jahanja. Lord Erwin je razgovarao s njih nekoliko. Kalahad je promatrao predio oko njih. Bio je to brdovit kraj. U stvari tek su bili ulazili u br-dovitiji kraj, jer su još bili blizu rijeke Dvokrake. Posvuda su bili borovi šumarci. Kolona dobije naredbu da nastavi put. "Imamo tri dana puta, i ne želim to ostati više nego što moram!", stalno je ponavljao Lord Erwin.-56-Nedugo potom, koèija je opet vijugala po cesti dok su za njom i ispred nje išli konjanici. Putovali su u pravcu sjevera, predjelom nazvanim Cistoput. Valjda zato što je cesta cijelo vrijeme išla samo u jednom pravcu, ne zavijajuæi niti malo. A osim toga, u blizini nije bilo niti jednog naselja, sve do Paukovog sjecišta cesta, gore na sjeveru.I tako je karavana nastavljala svoj dosadni put. Korak za korakom. Kalahad se trudio zaspati, ali nije mogao. Nekoliko muha su mu cijelo vrijeme smetale, a vruæina u koèiji je bila neugodna. Lord Erwin je èitao neku knjigu. Kalahad se zastidi što još ne zna èitati. Najednom zapita Lorda: "Gospodine, zašto vi mene ne volite?" Lord samo podiže oèi s knjige i znatiželjno se zapilji u Kalahada.Kalahad pocrveni, a Lord spusti knjigu pored sebe, pažljivo stavljajuæi komad tkanine kao oznaku dokle je stao. Nakon toga reèe: "Zašto ja tebe mrzim? Da vidimo! Kada sam ja to rekao da te mrzim?", reèe Lord znatno drugaèijom intonacijom nego prije. Djelovao je mirnije."Pa, vidim da se stalno derete na mene, mislite da sam glup i želite mi zabraniti odlazak u školu i..." Lord ga prekine: "Dosta! Prvo i prvo, ja se tebi ne moram pravdati ni-zašto. Drugo, ne volim kada ljudi dobivaju nešto što nisu zaslužili. A ti nisi nièime zaslužio da ideš u Velveron. Princ je premekan u srcu. Sažalio se nad tobom, i odjednom ti želi pružiti priliku da se osvetiš. Kome? Orkovima!? Ako ikada u životu budeš htio ubijati Orkove shvatit æeš daje to daleko teže nego izgleda. Ima ih na desetke tisuæa. I jaki su poput volova. Oni nisu pokorili nas samo zato što sve rase pomažu jedne drugima. Ovih dana Halderon stoji sam, i zato sam ljut na sve! Cime si ti zaslužio Velveron! I ja sam kao dijete trebao iæi u Velveron. A otac mi nije dao! Zašto bi onda ti išao!? Ha!?", izdere se Lord na Kalahada, koji se nije uplašio, veæ je rekao: "Ja æu tamo iæi zato što to takokaže princ!" Na te se rijeèi Lord zacrveni poput raka. Ruka *-57-mu je zadrhtala i izgledao je kao da želi pljusnuti Kalahada iz sve snage, ali nije smio."O ne brini, momèe. Princ je rekao da te upišem u Velveron, ali nije rekao kako niti u koju klasu. Nemoj misliti da æeš tamo lagodno živjeti! Ja ti obeæavam da æeš željeti da se nikada nisi ni približio tom mjestu!"Kalahad je samo gledao u Lorda. Nije mu htio odgovoriti. Samo se okrenuo, te se skupio na sjedalo, pokušavši zaspati. Ostatak dana je prošao u tišini.Karavana je stala još jednom da se odmori, i nastavljala put, da bi se naveèer u devet ulogorila i zanoæila.Ujutro Kalahad nije dobio hranu. Pretpostavljao je daje tako htio Lord Erwin. Ipak, jedan vojnik mu je kriomice dobacio komadiæ kruha, koji je pojeo na brzinu. Karavana je poslije doruèka nastavila put prema sjeveru. Ovaj puta je u koèiji s Lordom sjedio jedan vojnik. Zajedno su pregledali kartu. Èinilo se da je taj vojnik izviðaè, te da ima neke informacije koje su zanimale Lorda. "Koliko vojnika ima naša legija kod Sinduina?", zapitao je Lord. Vojnik je odgovorio: "Oko 350 strijelaca i 250 pješaka. Svi konjanici su po carevoj naredbi napustili grad prije tjedan dana. Mislim da su otišli pojaèati redove osme legije kod Alfhaima. Èujem kako tamo traju borbe veæ duže vremena, ali grad se drži. Vjeruju da æe odbiti Orkove." Lord je samo kimao glavom, a onda reèe: "U redu. Vojnika ima više nego što sam oèekivao. Hoæu da odeš u Pah, te zatražiš još 50 strijelaca i zaliha koliko mogu poslati. Èini se da æe biti žestoke bitke kod Einhalona. Sva okolna sela su pala, ali grad se još drži. Orkovi se trude popaliti sve oko grada, što su i uspjeli, ali èini se daje moral na zavidnoj razini. Moramo se s vojskom požuriti nazad što je ranije moguæe. Moramo pomoæi makar da se grad evakuira. Zato reci legijama iz Paha da nas èekaju kod Velveronskog sjecišta za pet dana", završi Lord, a onda pogleda u kartu. Na to se onaj vojnik zamisli i-58-reèe: "Lorde, mislim da se vojska može organizirati i ranije. Mogli bi vas èekati za èetiri dana. Jedan dan bi mogao biti presudan u ovakvim trenucima." Tada Lord pogleda u vojnika i reèe: "Imam nekog posla u Velveronu. Moram odvesti ovo derište na upis. Zato æu malo kasniti u Sinduin." Vojnik tada reèe: "Lorde, dopustite meni da odvedem djeèaka u Velveron. Vi æete tako uštedjeti dosta vremena.""Ne. Moram to obaviti osobno". Vojnik samo reèe: "U redu." Ubrzo je vojnik izašao iz koèije i odjahao prema sjeveru. Karavana je nastavljala putovati. Cijeli dan nisu stajali, a jeli su u pokretu. Oèito je Lord želio nadoknaditi vrijeme koje æe potratiti, kako je to sam govorio, vodeæi Kalahada u Velveron. Tog dana su prošli Paukovo sjecište cesta. To je bilo mjesto u šumovitom kraju gdje su se sjekle èetiri velike ceste. Kalahad nije shvaæao zašto je to mjesto nazvano Paukovo sjecište. Do veèeri je karavana putovala na sjever, dok je cesta blago naginjala na sjeverozapad. Zanoæili su na pola puta od Paukova sjecišta do Velverona.Iduæeg jutra su opet krenuli u zoru. Lordu se nije gubilo vrijeme. Jedva da su stigli jesti - odmah su krenuli na put. Oko podneva, karavana stiže do mjesta gdje se jedan pute-Ijak odvajao od glavne ceste, i vodio na sjeveroistok. Odmah pored puta je stajao veliki kip nekog èovjeka kako drži ogroman štit podignut iznad glave, a na štitu je pisalo: "V". Tu se karavana odvoji od glavnog puta, te nastavi putovati manjom cestom. Ta manja cesta je bila dosta kvrgava, pa je koèija poskakivala cijelo vrijeme. Sreæa za Kalahada da je bila obložena nekim finim i mekanim materijalom, tako da nije zadobio nikakve ozljede od poskakivanja.Te veèeri je karavana napokon izašla na èistinu. Kalahad pogleda kroz prozor koèije, jer mu je nekakvo svijetlo privuklo pozornost. Kada je pogledao, ostao je bez daha. Pred njim je stajao pravi pravcati dvorac. Protezao se stotinjak metara u dužinu. Nasred glavnog zida su bila velika-59-èelièna vrata obasjana s pedeset baklji. Odmah do vrata su bila dva ogromna tornja na èijim vrhovima se ponosno uzdizao kip ratnika, koji je u visini prsa držao maè, s oštricom okrenutom prema zemlji.Ta oštrica se polagano spuštala niz toranj sve do zemlje. Oba tornja su bila identièna. Na lijevoj strani dvorca je bila utvrda unutar njegovih zidina. Bila je visoka i prepuna prozora. Kalahad je nazirao krovove mnogih graðevina koje su provirivale preko zidina dvorca. Kada je karavana prišla bliže velikim vratima, uvidi nekakav znak na vratima. Bilo je to "V", ugravirano u crvenoj boji preko svijetlih vrata. Kada je karavana stigla pred vrata, zaustaviše je stražari koji su èuvali vrata. Lord je izašao. Kalahad je èuo kako razgovara s nekim èovjekom."Dobra veèer", pozdravi Lord"Dobra veèer, gospodine". "Sto vas dovodi do zidina Velverona?".Lord odgovori: "Imam za vas jednog novog uèenika. Neki sirotan koji je ostao bez roditelja u napadu na Etron, i sada je dobio kartu za Velveron. Mogu se kladiti da nije niti pismen!", nasmije se Lord na svoju zadnju reèenicu, kao da je isprièao neki dobar vic. "Dobro, gospodine. Dolazite nam baš u pravo vrijeme. Kroz petnaestak minuta bi trebala otpoèeti veèera u glavnim holovima Velikih kuæa. Ostanite i odmorite se. Naši ljudi æe se pobrinuti za djeèaka". Zaèuše se koraci, vrata koèije se otvoriše, i nešto stane ispred Kalahada. Kada se on bolje zagledao u sjenu, shvatio je da pred njim stoji prazan oklop. Oklop u kojemu nije bilo nikoga. Samo je nekakvo zelenkasto svjetlo kružilo unutar šljema. Netko reèe: "Hajde! Izaði momèe!" Kalahad primijeti da se ono zelenkasto svjetlo oblikovalo i formiralo lice i usta. Sto je duže gledao u tu èudnu pojavu, sve je više uviðao pravilnosti u kretnjama svjetlosti, koja je sada izgledala kao pravo lice, samo providno.-60-Kalahad Upita oklop: "Što si ti?" Oklop odgovori: "Ja sam Sentinel."Taj odgovor ga je samo zbunio još više. Najednom se pored koèije pojavi jedna visoka osoba, noseæi pelerinu. Kada je prišla bliže koèiji, Kalahad primijeti da je to bio vilenjak. Imao je dugu plavu kosu, koja je nestajala pod pelerinom. Kalahadu su bile zanimljive duguljaste vilenjaè-ke uši što su izbijale kroz kosu. "U èemu je problem?", zapita vilenjak, kada je provirio unutra. Sentinel odgovori: "Èekam da djeèak izaðe iz koèije, gospodine." Vilenjak tada na brzinu prouèi crte Kalahadova lica, te reèe: "Dobro nam došao, momèe. Ti si sigurno taj novi uèenik. Tvoj Lord je toliko požurio veèerati, da je zaboravio na tebe u potpunosti. Nego, hajde, izaði. Sigurno si umoran."Kalahad je do tada bio blago šokiran onime stoje vidio, ali kada je èuo topao vilenjaèki glas, smiri se i izaðe iz koèije. Sada je gledajuæi na zidine dvorca iz ove perspektive, dvorac izgledao još veæi. Baklje diljem ivice zida su ga osvjetljavale daleko u daljinu. "Velièanstven je, zar ne?", upita vilenjak. Kalahad odgovori: "Aha."Sentinel zatvori vrata koèije, te otpremi konje u staju. "Stoje ono biæe?", upita Kalahad vilenjaka. "Sentinel? Oh! Neka te oni ne brinu. To su naše, nazovimo ih tako, magiène lutke, koje imaju ulogu sluga. Poslušni i izdržljivi, ali nisu previše bistri. Ne jedu, ne piju, ne spavaju. Savršeni su kao straža. Pomažu i oko nekih jednostavnijih poslova. Ja i još nekoliko mojih kolega se brinemo o njima... Ali nisam se predstavio! Ja sam Selevin, veleèarobnjak. Pouèavam magiju. A tko si ti?"Djeèak odgovori: "Ja sam Kalahad. Ja sam derište. Lord Erwin je rekao da se tako predstavim." Selevin se iznenadi, nakašlja se te zapita Kalahada šapuæuæi: "Ovaj, znaš li ti što znaèi rijeè derište!" Kalahad mu odgovori da nije siguran. Selevin potapša Kalahada po glavi, a onda mu-61 -reèe da ga slijedi. Tada vilenjak priðe velikim vratima, unutar kojih su bila jedna manja vrata, velièine èovjeka. Sele-vin ih otvori, a Kalahad uðe za njim. Našli su se u suncem obasjanom dvorištu, kroz koje je vodila jedna poploèana staza. Kalahad je gledao oko sebe, i vidio mnoge èudne sprave i terene za obuku. Prošli su pored streljane, gdje su bile poredane slamnate lutke, na kojima su strijelci vježbali gaðanje lukom. Zatim su prolazili pored nekakve pozornice, pa pored raznih kuæa i dijelova dvorca. Ubrzo su prišli velikom dvorcu, samom centru, kojeg su one silne zidine i èuvale. Ušli su na velika vrata, te prošli hodnikom kojim su hodale mnoge èudno odjevene osobe. Bilo je tu mnogo ljudi, vilenjaka, ardena, hobita, patuljaka i nekih èudnih biæa, za koje bi se Kalahad zakleo da izgledaju slièno Orkovima. Svi oni su nosili sliène odore. Jedni su nosili žute pelerine, drugi crvene, treæi plave, poneki bi nosili zelene. Ali nisu imali na sebi samo pelerine. Neki su nosili i kožne oklope iste boje. Kalahad se osjeæao izgubljeno u tom mjestu. Držao se za Selevinovu pelerinu.Ubrzo su ušli na jedna velika vrata i našli se u ogromnoj dvorani, u kojoj je bilo poredano jedanaest velikih metalnih stolova, pored kojih je bio nebrojeni broj stolica od istog materijala. Za stolovima su sjedili uèenici te škole, te jeli raznovrsna jela. Kalahad je primijetio da uèenici sjedne u skupinama, grupirani po bojama. Bila su po dva velika stola za svaku od boja koju je vidio. Još tri stola su bila za uèenike koji su na prvi pogled bili vidljivo stariji, i nosili su bijelu odjeæu. Selevin provede Kalahada kroz redove, te ga odvede ravno do stola gdje su sjedili uèenici u bijelim odijelima. Tamo Selevin zamoli jednu vilu da pripazi na Kalahada dok se on ne vrati.Selevin tada ode, a vila se ugodno nasmiješi Kalahadu, te ga posjedne do sebe. Ponudila mu je jelo, koje je on nevoljko poèeo jesti.-62-Ipak, prisutnost vile mu je godila. Osjeæao se nekako sigurnije i slobodnije u prisustvu vila. Vila do njega je bila vrlo draga. Stalno mu se smiješila i on pomisli kako bi volio da mu ona bude sestra. Pogledavši oko sebe, Kalahad shvati da njegova pojava nije izazvala nikakvu reakciju medu uèenicima ovog mjesta. Èini se da je njima bilo normalno da im dolaze novi uèenici. "Ja sam Aluvien", reèe mu vila, razvukavši veliki osmijeh preko lica. "Ja fam Ka-vafad", predstavi se Kalahad, govoreæi punim ustima. Aluvien se nasmije od srca, a Kalahad pocrveni. Zatim joj se, nakon što je progutao zalogaj, predstavi kako treba. "Ti si novi ovdje?", zapita ga Aluvien, a Kalahad kimne glavom, jer su mu usta bila prepuna da bi govorio. "Ne brini se. Dobro æeš proæi. Samo pazi na ono što uèitelji govore i preživ-jet æeš i kvalifikaciju i sve treninge te æeš ubrzo biti Senior." Kalahad ju zapita: "Zar se u ovoj školi može poginuti?"Ona mu odgovori: "Pa, na neki naèin. Ako si neoprezan ili previše ambiciozan, mogao bi poginuti. Dogaðalo se, doduše, da neki ratnici poginu u Areni, ali to su rijetkosti. Veæ deset godina, od kako je ravnateljica Miranda preuzela vodstvo, zabranjeni su smrtonosni meèevi. Ratnici koji se natjeèu u Areni sada koriste samo drvene maèeve, mada se dogodi da i od njih ponekad neki strada. Ali s vremenom se na to navikneš. Godišnje pogine najviše pet uèenika, uglavnom zbog vlastite krivice." Odjednom Kalahad primijeti kako se stolu približavaju Selevin i još tri osobe. Dvoje, jedan muškarac i jedna žena su bili ljudi, a treæi je bio patuljak. Prišli su Kalahadu koji ih je sumnjivo promatrao.Selevin stane pored djeèaka, a onda reèe:"Dame i gospodo, to je on. To je Kalahad Jorsoran..."-63-II. POGLAVUCPOS€BAN UC€NIKDJ€ÈAK SA S€LAZvijezde su klonule, a mjesec je izblijedio. Ubrzo se tama poèela pretvarati u sivkastu izmaglicu. Zora je bila blizu. Velveron je sada bio uspavan. Tišina je bila sve što gaje okruživalo i sve što gaje ispunjavalo. Unutar kamenih zidina, u jednom od mnogih tornjeva, nalazila se jedna soba. Unutra je bilo desetak sivih kreveta na kojima nije nitko spavao. Samo je jedan bio topao. Tu je spavao Kalahad. Nije ništa sanjao. Sivilo je dopiralo kroz poluotvoreni prozor što je bio orošen jutarnjom rosom. Malo po malo i sivilo se rastopi zlatnim zrakama toplog sunca.Zaèuše se koraci i odjekne neki tup udarac. Netko je otvorio, a onda glasno zatvorio vrata sobe. Kalahad otvori oèi i pospano stane škiljiti u strop. Nije imao pojma da je netko s njim u sobi. U stvari, nije znao ništa. Kratka buka ga je nakratko probudila, a onda je nekoliko trenutaka kasnije veæ ponovno zatvarao oèi i tonuo u topao san.Koraci stadoše tapkati po podu."Momèe! Diži dupe! Danas imaš puno zadataka!", zagrmi duboki glas neke niske, bradate osobe pored kreveta.Kalahad se okrene na drugu stranu, kao da nije èuo poziv. "Misliš da si pametan ha? E pa nisi! Ajd'! Diž' se!", ponovi ovaj, a onda svuèe sivu deku s Kalahada. Kalahad otvori oèi, pogleda u patuljka koji je bio do njegova kreveta, žmirne par puta, te se skupi u znak protesta. '"Oæeš na teži naèin, jeP?" reèe patuljak s nekom prikrivenom uzne-senošæu i zavuèe ruke pod madrac na kojemu je Kalahad-64-ležao. U iduæem trenutku Kalahad je tresnuo o pod, a madrac je ležao preko njega. "Ajd', deèko! Mi u Velv'ronu us-tajemo rano! Ehe! Samo da s' vidio kako mi patuljci radimo u rudnicima Ogrina! Eh! Vidio bi ti što znaèi ustajat' rano! Al' neka! Nauèit æeš!"Dok je patuljak zaneseno govorio, Kalahad je veæ stajao na nogama i gledao tu osobu. Na prvi pogled je bilo jasno kako je taj èovjek odrastao, štoviše, da je postariji. Taj patuljak bio samo malo viši od njega. On nikada vidio patuljka prije. Upita: "Zašto si ti tako malen?"Patuljak iskolaèi oèi kao da ga je netko uštinuo, nakaš-lja se i reèe: "Ovaj... Kako misliš nizak? Mi patuljci smo normalne visine, ak' se mene pita! Vi ljudi i vilenjaci ste o'šli predaleko u visinu!... 'Oæeš reæ' da nikad nisi vidio patuljka? O'š reæ' da ne znaš za nas? E, moj deèko! Ovd'e ðe si doš'o trebat æeš puno više znanja ako misliš izdržati!... Ja nisam èovjek, ako to misliš! Nipošto! Ako mene pitaš, ne znam kako bi' izdrž'o jedan dan kao èovjek! Ja sam, vidiš, patuljak!... Jest! I drago mi je što sam patuljak! Malen, ali gadan! Jakko' vol! I jaèi!"

pagina 6

Bio je prosjeèno visokom èovjeku do prsa, ali je bio vrlo širok u ramenima, i u trbuhu. Bez obzira na njegovu visinu snaga je doslovno prštala iz tog stvora. I tipièno obilježje patuljaka su bile njihove dugaèke brade. Ovaj patuljak je svoju imao upletenu u tri pletenice, jednu široku po sredini, te dvije uže sa strane. Brada mu je bila do trbuha."Ja sam Morin, uèitelj rukovanja sjekirom i èekiæem, a pored ostalog, kad stignem, predajem i Tehniku - kad' stignem. To je posao profesora Ornona", reèe patuljak, zadovoljno mrseæi svoju crvenu bradu."Ja sam Kalahad", predstavi se on. "Da, znam. 'Ajde sad, moram te odvest' do onih starih lijenèina. Mrsko im bilo doæ' ovd'e, pa mene poslali da ja doðem po tebe. 'Ajd sad lijepo za mnom! Usput æu ti objasnit' par stvari!"-65-Kalahad je sada bio posve priseban i budan, spreman na sve što æe sudbina donijeti. Morin je izašao kroz vrata, a Kalahad gaje pratio. Našli su se u hodniku koji je vodio do stepenica. Stepenicama se spuštalo naniže. Oni su sišli sedam katova. Kalahad je veæ mislio da nikada neæe siæi, i da æe se zauvijek vrtjeti u krug. Malo prije nego æe Morin da kaže "Evo nas momèe!", Kalahad je bacio pogled na dvoranu u kojoj su se našli. Bila je ogromna. Pod je bio poploèan velikim bijelim ploèicama, a ploèice ukrašene crvenim sagom, sa zlatnim šarama. Dvorana je bila ukrašena i velikim stupovima. Na kraju dvorane, smješten na velikom zidu, je visio zlatni sat. Pokazivao je ravno šest sati."Evo nas, momèe! Ovo ovdje ti je Velika dvorana, iliti-ga Glavna dvorana. To ti je najstariji dio Velverona. Ni moj æaæa nije bio roðen kada su je izgradili patuljci iz njegovog grada. Moj prapradjed mora daje bio með' njima." Kalahad je gledao dvoranu i divio joj se. Nikada nije niti mogao zamisliti da takvo nešto može postojati. Toliko velika soba, mislio je on. Taj ogromni prastari prostor je odisao drevnom moæi, neutaživom snagom, misterijem i bio je nevjerojatno nabijen energijom.'"Ajde! Moram te odvest' do onih starkelja! Nešta 'oèe da te upoznaju!"Morin je krenuo, a Kalahad ga je slijedio u stopu. U dvorani nije bilo baš puno uèenika, i koraci su odzvanjali uzduž i poprijeko. Tek pokoji pospani uèenik zijevajuæi je prošao i bacio nezainteresiran pogled na djeèaka i patuljka. Jedini koji je pokazao malo više zanimanja za njih je bila Aluvien, koja je Kalahada pozdravila velikim osmijehom i namignula mu.Kalahad osjeti kako ga oblijeva crvenilo. Patuljak gaje . proveo kroz dvoranu i doveo do velikih zlatnih vrata ukrašenim nevjerojatnim bakrorezima. Vrata su bila visoka tri metra, i bila su dvokrilna. Izgledala su kao planina. Patuljak-66-im priðe uz rijeèi: "Koji ih vrag zatvaraju... pa znaju da se ovuda mora iæ' svaki dan!"Kalahada je zadivila snaga patuljka. Vrata su bila velika i dvokrilna, a on ih je otvorio kao da su od pera. Kada je Kalahad dotaknuo vrata rukom, shvatio je da uopæe nisu teška. I on ih mogao micati jednom rukom."Moraš priznat' tim dugouhim vilenjacima jednu stvar -znaju napravit' èudne ali korisne stvari! Eto, ja ni danas ne znam kako su ovol'ka vrata izradili da budu tako lagana da ih i djeèak k'o ti može micat' kako 'oæe! Da bi se zakljuèala, treba izgovorit' par rijeèi na vilenjaèkom, tako da ih niti horda planinski trolova ne bi mogla otvorit', makar svi guraju zajedno! Èudni su ti vilenjaci! Al' su pravi majstori!", reèe Morin kad je vidio kako djeèak zaneseno gleda u velika vrata, ponosno držeæi ruke na bokovima, kao da govori o svom narodu.'"Ajde. Ostavi vrata. Bit æe ona tu cijelo vrijeme. Uostalom, imaš ih posvuda, diljem dvorca! Dok se budeš ško-lov'o dosadit æe ti kol'ko æeš ih puta vidit'!", Morin proðe kroz vrata.Ušli su u veliku sobu, takoðer poploèanu ogromnim mlijeèno-bijelim ploèicama koje su se presijavale na jutarnjoj svijetlosti i podsjeæale na površinu jezera. Mali se pute-Ijak, saèinjen od crvenog tepiha, èisto i jasno prostirao preko sobe do velikih drvenih vrata.Unutar sobe je bilo nekoliko stolica i stolova, te gomila papira na njima. Kao ukras, po zidovima su visjeli zlatni štitovi Kalahadove velièine, i prekrižena koplja. Patuljak skrene s tepiha na desno i stane ispred velikog kamenog luka koji je stajao uza zid. S obje njegove strane su bila dva zlatna svijeænjaka. Morin je stao na jednu, naizgled staklenu ploèicu, koja se razlikovala od ostalih, jer je ispuštala malo plavièastog sjaja. Kada je stajao na njoj, rukom dohvati desni svijeænjak, i povuèe ga. Zrak malo zadrhta, a zid-67-unutar luka se zatrese, i propade u zemlju, tako da njima ostavi otvoren prolaz. Morin uhvati Kalahada za ruku, te ga povede unutra. "Ovd'e ti je nešto kao zbornica. Tu se sastajemo kad je nešto važno i laprdamo da li nešto treba uradit' il' ne treba. A ponekad i veèeramo tu. Puno bolja primjena sobe ako se mene pita! Ovo ti je kao neko tajno mjesto, aF svi u školi znaju za njega", reèe Morin kezeæi se dok je šetao kroz dugi sivi hodnik saèinjen od krupnog kamena. Svako malo bi naišli na stepenicu-dvije dok nisu došli do samog kraja. Tu su bila drvena vrata, blago odškrinuta. Iznutra je dopirala žuækasta svijetlost i mnoštvo glasova. Èinilo se kao da unutra vlada topla i ugodna atmosfera. Morin se okrenu Kalahadu i pogleda u njega, te mu stane prstima popravljati kosu."Vidiš, tu unutra su ti sad skoro svi profesori. Nemam pojma zašto im je tako važno upoznat' se s jednim novim uèenikom, aF nek' im bude. Obièno to uradi ravnateljica Miranda, duša od žene, aF sinoæ su dugo razgovarali i odluèili da 'oæe da razgovaraju s tobom.Sad kad' uðeš, budi miran i odgovaraj na sva pitanja koja te pitaju bez straha. Svi smo mi ovdje dobar narod. Neki su malo mrgudni k'o onaj Lord Erwin il' profesor Luther aF nitko nije opasan. A vidi mene, razvez'o jezik k'o stara baba. 'Ajde sad lijepo unutra pa vidi šta æe bit'!"Morin to reèe, otvori vrata i uðe vodeæi Kalahada za sobom. Kada je Kalahad ušao u sobu, nastane muk. Znao je da svi zure u njega. Uzbuðenje ga obuzme i sve mu je bilo nekako mutno. Znao je daje ušao u polukružnu sobu i da uz zidove vidi stolove i stolce na kojima sjedi mnogo ljudi. Niti sam nije znao koliko ih je. Vidio je razna lica, ali niti jedno nije mogao razaznati. Neka su bila zainteresirana, neka su pokazivala dobru volju, neka sreæu ili opèinjenost, a druga mrzovolju i dosadu. Kada gaje Morin potapšao po ramenu, te i sam otišao k tim osobama, Kalahad doðe sebi.-68-Shvatio je kako je soba polukružnog oblika, a da su stolovi i stolice stepenasto poredani jedni iznad drugih, tako da mu se èinilo kao da je u nekoj areni, a profesori ga promatraju dok on izvodi neki veliki podvig.Sada je lica vidio mnogo jasnije. Meðu profesorima je bilo ljudi, patuljaka, vilenjaka, hobita, pa èak i ardena i eb-rosa. Èitav arsenal lica ga je promatrao poput kolekcije e-mocija nekog kolekcionara. Èuo se žamor, koje je Kalaha-dovo lupajuæe srce nadglasavalo. "Tišina!", zaèu se snažan ženski glas.Kalahad pogleda ženu koja je to izgovorila. Stajala je, poprilièno visoka, obuèena u bijelu pelerinu, ukrašenu zlatnim završecima. Ispod pelerine je nosila plavu majicu. Lice joj je bilo staro i izborano, ali još uvijek lijepo. Oèi te žene su bile poput dva blijeda bisera. Lice dobroæudno i blago, kosa sijeda i zavezana u dugaèak konjski rep. Na èelu je nosila zlatni ukras koji je držao kosu da ne padne preko lica. "Tišina! Nemojte plašiti djeèaka!"Onda pogleda Kalahada i obrati mu se nježno i umiljato: "Reci, dušo, kako se zoveš?" To je bilo pitanje koje je èuo najèešæe u zadnje vrijeme."Ka... Kalahad... gospoðo", promuca on."Zamolit æu te da budeš glasniji, dušo", reèe mu žena uz široki osmijeh."Kala... had! Kalahad Jorsoran!", reèe on ohrabren osmijehom."Eto, vidiš da nije sve tako strašno. Ja sam Miranda, ravnateljica Velverona. To je ova škola. Odakle dolaziš?", upita ga žena."Iz... ne znam", reèe Kalahad postiðeno. "Ne znaš? Kako slatko", nasmiješi se žena. "Sigurno znaš. Sigurno si iz Etrona, zar ne?""Jest. Dolazim iz Etrona... gospoðo", odgovori Kalahad, neprirodno naglašavajuæi ono gospoðo.-69-"Dušo, kako ti se zvao otac?", zapita ona."Ummm... Garet. Zvao se Garet", reèe Kalahad razdragan što je odgovorio kako treba. "Vidim. A kako ti se zvao djed?", zapita ga Miranda. Kalahad razmisli, a onda reèe: "Pa... ne znam. Ja nemam djeda!"Tada se zaèu osoran i težak glas iz vijeæa profesora: "Koliko èujem, nemaš ni oca! Hah!"Miranda pogleda u proæelavog èovjeka koji je sjedio u smeðoj pelerini zgrèenih ruku, skvrèenih preko prsa. Bio je nizak i namrgoðen, ali je bio nabijen i jak. "Luthere, sram te bilo!", prekori ga Miranda."Što je!? Samo sam rekao istinu? Njegov otac je sada hrana za crve! Što je sad problem? To znaèi da ga nema! Hehehe!", reèe on krajnje zabavljen."Drži jezik za zubima æelavi ili æeš morati nauèiti prièati bez njega", došapnu mu prijeteæi, dubok i snažan glas. Dolazio je od dugokosog èovjeka koji je sjedio odmah iznad Luthera. Èovjek je bio u jednostavnom kožnom oklopu, a na rukama je nosio rukavice. Lice mu je bilo prepuno brazgotina i ožiljaka. Èinio se dobroæudnim, ali njegovo liceje u ovom trenutku izgledalo barbarsko i opasno.Luther se namršti još više i nelagodno nakašlja.Miranda nastavi: "Uhm. Oprosti zbog ovoga. Profesor Luther zna biti pomalo mrzovoljan ujutro." Kalahad primijeti kako mu je Morin namignuo. Miranda krene silaziti prema Kalahadu i, kada je stala pored njega, reèe mu: "Dopusti da ti objasnim gdje si sada i što trebaš raditi... Vidiš, sigurna sad da si mnogo puta èuo za Velveron". To je bila istina, jer je tu rijeè posljednjih dana Kalahad jako puno puta èuo. "Daj da ti objasnim što je to Velveron. To ti je škola. Ali ne obièna škola, poput one u koju si možda išao, nego škola za ratnike i èarobnjake! Škola za Aratare... Sigurna sam da æeš s vremenom nauèiti sve što trebaš o njoj, ali sada æu ti objasniti nekoliko detalja - ova škola je velika!-70-Ogromna! U stvari, to je jedan stari dvorac, izgraðen s namjerom da bude škola. Velveron može primiti oko tisuæu mladih uèenika. Imamo spavaonice, u kojima æeš i ti spavati, imamo veliku halu u kojoj objedujemo svi zajedno, vani imamo arene koje su dio škole i u kojima stariji uèenici iskušavaju svoje sposobnosti, zatim imamo terene za vježbanje maèevanja i svih ostalih borba prsa u prsa, zatim stre-lièarska vježbališta u kojima naši strijelci bruse svoje znanje, pa onda imamo i razna mjesta u kojima se prakticiraju magije, kako one opasne tako i one bezopasne. Ti si danas postao dio te škole. Još uvijek ti neæu reæi zašto, ali si nam važan uèenik. Kada budeš stariji, obeæavam da æeš saznati. Sada si još uvijek premlad da se osposobljavaš zajedno s ostalim uèenicima, pa æeš za neko vrijeme usvajati jednostavnija umijeæa i uèiti. A za dvije godine, kada ti bude osam... Sada ti je šest zar ne?", zapita ga ona a Kalahad kimnu glavom da potvrdi da jest, te Miranda nastavi: "A za dvije godine, kada ti bude osam, pridružit æeš se novacima koji æe se tada upisivati. Tada æemo odluèiti za što si najpogodniji - za hrabrog ratnika, spretnog strijelca ili mudrog èarobnjaka. Dopusti da te upoznam s profesorima i objasnim ti nekoliko pravila koja vladaju u našoj školi.Miranda pokaza na vilenjaka koji je sjedio posve lijevo u prvom redu, i kada je on ustao i naklonio se, Miranda ga predstavi: "Ovo je Elenil, naš najbolji strijelac. On predaje Strelièarstvo."Vilenjak mu se srdaèno nasmiješi i sjedne. "Do njega je profesor Nobin koji predaje Herbalizam." A onda se Miranda blago sagne te Kalahadu šapnu na uho: "Malo je èudan, ali je drag. Vidjet æeš."Dok je ona to objašnjavala, ustao je hobit prosijede i neobièno bujne kose, i zapljeskao sam sebi. Nosio je bijelu kutu umrljanu zelenom bojom, vjerojatno od trava. Bio je neuredan ali simpatièan. Sjeo je.-71 -Zatim je ustala vitka i visoka žena, vrlo mršava. Košèa-te ruke je ukrstila ispod prsa, a na blijedom, košèatom licu, joj je treperio siæušan i ukoèen osmijeh. Kosa joj je bila crna i pripijena uz èelo dok je padala preko lijevog oka. Ravnateljica reèe: "Ovo je Minerva. Ona predaje Umijeæe sjene, kako to nazivamo ovdje. Najbolje se šulja u cijeloj Saradriji i, ako smijem dodati, a brave su joj naklonjene. Iako malo èudna, njena predavanja su vrlo interesantna i korisna. Sjedi, Minerva", reèe Miranda i rukom pokaza prema dolje, kao znak da Minerva sjedne. Ona reèe svojim tankim glasom, èudno uvræuæi i razvlaèeæi rijeèi:"Dooobrooo. Draagoo mije što smo se upooznalii."Ravnateljica nastavi: "Dobro. Do nje sjedi profesorica Luna. Ona je naša predavaèica Povijesti i Zemljopisa. Naizgled dosadni, ali ipak važni predmeti. Èak æeš vidjeti da su zanimljivi."Podigla se plava Ardenka, zanosna i lijepa, takoðer vrlo bujne kose, baš kao što ju je imala i Evelin, samo što je njena kosa bila malo kraæa. Kalahad nije znao kako bi tu ženu drugaèije opisao nego lijepom.Sada je ravnateljica prešla na drugi red, koji je sjedio iznad prvog reda. Išla je s desna na lijevo: "Ovo je profesor Benrog. On predaje Crnu magiju. Opasna i teška predavanja, ali važna ukoliko želimo nauèiti naše uèenike da se obrane od takvih sila. Profesor Benrog je više nego dorastao crnoj magiji, što æeš se vjerojatno i uvjeriti u buduænosti. On je takoðer i zamjenski predavaè Destruktivne magije. Tu je više dobar u praksi nego kada predaje, ali se dobro nosi s tim zadatkom kada je to potrebno, zar ne profesore?", upita ga Miranda veselo, a visok i lijep Arden ustade i nakloni se Kalahadu. I on je imao malo dužu kosu, ali njegova je padala samo do vrata. Pokrivala mu je èelo u par uredno postavljenih pramenova. Bio je u crno-smeðoj pelerini na èijim je leðima visila ogromna kapuljaèa. Benrog sjedne, a-72-Miranda nastavi: "Naša predavaèica Restoracije i Bijele magije, Kailena, sjedi odmah do njega.Ako imaš bilo kakvih problema, obrati se njoj. Njena predavanja iz Restoracije govore o magiènim lijeèenjima i oporavljam'ima te o upotrebljavanju sila harmonije i mira za oporavljanje i vraæanje snage. Bijela magija koristi i pojedincima i drugim, za razliku od Crne magije koja koristi sile tame kako bi nabacila kletve i opasne èini na protivnike i oslabila ih."Dok je Miranda to objašnjavala, mlada vilenjakinja je stajala s rukama sklopljenim kao da se moli. Bila je u dugoj, bijeloj haljini, nalik na vjenèanicu. Duga, plava kosa joj je bila ukrašena prelijepim svjetlucavim kamenjem."Do nje sjedi profesor Luther. Njega si upoznao maloprije, s njegovim neugodnim komentarom. On predaje Alte-raciju, vrstu magije koja se bavi kontroliranjem okoline i našeg okruženja. Vrlo važna disciplina je, na primjer, tele-kineza, najdraža magija veæini naših uèenika, a vjerojatno i profesora. Ujedno je jedna od najkorisnijih." Profesor Luther je hladnokrvno sjedio na stolici kao da je uvrijeðen o-vim predstavljanjem."Odmah do njega sjedi profesorica Rita, naša predavaèica Alkemije.Kod nje se uèi o napitcima i njihovom spravljanju. Njena predavanja pažljivo slušaj, jer mogu biti vrlo korisna za sve, a pogotovo za one koje putuju èesto!... Uèit æeš od nje, osim stvaranja otrova i protuotrova, još i to kako se prave razne tekuæine koje pomažu i u mnogo èemu drugom."Ustala je pripadnica ljudskog roda, crvenokosa žena umornog pogleda, ali veselog držanja. Bila je debela, ali ne previše. Manhnula je Kalahadu i sjela. Opet su stigli do kraja reda. Miranda je prešla na posljednji, treæi red, iduæi ponovno s lijeva na desno - "Njega si upoznao, pretpostavljam, a to je profesor Morin. On predaje predmete Tupa-73-oružja i Borbu sjekirama. Kod njega se najviše istièu oni jaèi i krupniji. Njegova oružja su teška, moæna i jaka. On pouèava kako zavitlati ogroman èekiæ i smrskati neprijatelje. Pouèava kako držati sjekiru kao oružje koje dostojno parira maèu." Morin je ustao i ponosno se poèešao po bradi."Do njega je profesor Ornon, koji predaje Tehniku. Od njega æeš nauèiti kako izgraðivati sprave koje ti mogu pomoæi u bilo kojoj situaciji. On æe vas nauèiti kako izgraditi bilo što; od jednostavnog samostrijela do gigantske sprave za opsjedanje dvoraca. Mudar i pošten profesor, ako mogu dodati." Ornon je imao dugu, prljavo žutu bradu koja je podsjeæala na ovèju vunu. Imao je malene oèi koje su veselo gledale u Kalahada. Na bucmastim, rumenim obrazima mu je titrao osmijeh. Ornon sjedne.Ustade onaj dugokosi muškarac koji je zaprijetio Lut-heru kada se rugao Kalahadu. On se predstavio sam, tihim, razumljivim govorom: "Ja sam Erethor. Ja æu biti tvoj uèitelj Maèevanja. Pouèavam kako koristiti najstarije i najuz-višenije oružje od svih - maè! Poèavam rukovanje katane, maèeva s dvostrukom oštricom, borbu s dva maèa... A tek toliko da znaš - u tvojim oèima vidim plamen ratnika!..." Prekine ga Miranda: "Lijepo od tebe Erethore, ali nema potrebe da ga odmah uzimaš za svog uèenika. Saèekaj da vidimo na što æe ispasti kada bude imao osam godina. Molim te sjedni, i dopusti da predstavim ostale... Do Erethora sjedi profesor koji predaje Ratnièke magije, a ime mu je Belendor. Njegova predavanja se tièu magija koje služe ratniku za blisku borbu. On i Erethor rade ruku pod ruku. Kod njega æeš nauèiti magiju za obranu od udaraca ili za zadavanje višestrukih udaraca, ili magiju za pojaèavanje refleksa! Èudna neka magija, ali kako èujem, korisna!""Da. Krajnje korisna", reèe Belendor, muškarac odjeven u pelerinu zelene boje. Imao je krupne oèi i kratku kosu. Nos mu je bio iskrivljen. Belendor sjedne.-74-Miranda nastavi: "Do njega je naša profesorica Diplomacije, Linda. Ona pouèava kako bolje pregovarati, te o vezama izmeðu rasa i njihovim naèinima života i tradicijama. Prati njena predavanja ako želiš nauèiti kako se upoznati ili živjeti s pripadnicima neke druge rase."Ustala je lijepo graðena žena duguljastog lica. Bila je rumena i zgodna. Imala je kratku smeðu kosu, a na sebi je nosila formalnu velveronsku odjeæu, nešto kao pelerinu, što je imalo i odlike kožnog oklopa. Odjeæa joj je bila bijele boje sa velikim crvenim V preko prsa.Miranda nastavi: "Do nje sjedi profesor Desglen. On predaje Granièarstvo. On je jedini granièar meðu nama. I dolazi s dalekog juga, iz pustinjske zemlje Teredor. Pripadnik je ponosnih Ebrosa. Njegov predmet se tièe preživljavanja u divljini. To je važno za veæinu Aratara. Šteta što nemamo još profesora njegovog kalibra." Miranda je govorila o krupnom crncu koji je sjedio bez majice. Prsa i trbuh su mu bili mišiæavi i snažni. Bio je æelav, a lice mu je imalo grub ali miran izgled.Miranda stane pred Kalahada i reèe: "Naposljetku, ja sam Miranda. Ravnateljica sam Velverona, a predajem mnogo predmeta, kao na primjer Jezike Saradrije, Egzorcizam i Dozivanje.Što se tièe Jezika, sve je jasno. Govorim teèno jezike svih rasa u Saradriji, onih inteligentnijih naravno, i to znanje pretaèem svojim uèenicima. Egzorcizam se bavi istjerivanjem duhova iz opsjednutih osoba... Što se tièe Doziva-nja, radi se o drevnoj vrsti magije dozivanja raznih stvorenja i predmeta... Pored svih ovih profesora i profesorica, neki nisu mogli doæi, kao što je profesor Darwin, hobit koji predaje predmet zvan Biæa Saradrije. To je uèenicima obièno najzabavniji predmet. Uèenje o hipogrifima, grifinima, trolovima, divovima, gnolovima, kentaurima, minotaurima, hidrama i ogrimima, te ostalim mnogobrojnim biæima.-75-Naravno, ne smijemo zaboravati ni profesoricu Dorija-nu, koja predaje Destruktivnu magiju. Ona pripada ljudskoj rasi, i trenutno je na važnom putovanju. Pored toga, imamo još mnogo èarobnjaka i ratnika koji pomažu u nastavi ili su jednostavno u funkciji škole. Jedan od njih je i Selevin, kojeg si upoznao sinoæ. On predaje sve vrste magije ako je to potrebno. To bi bilo to o profesorima u Velveronu. A sada na red dolaze ona zlatna pravila koja se ne smiju kršiti.Ima ih deset, a glase:Prvo - Nikada ne poèinji dvoboj koji nije prethodno ugovoren s dežurnim profesorom.Drugo - Zabranjeno je krasti od bilo kojeg èlana Vel-verona!

pagina 7

Treæe - Zabranjeno nošenje oružja osim na odgovarajuæe sate!Èetvrto - Zabranjeno je iæi u šumu Tigor!Peto - Nije dopušteno bježanje s nastave!Šesto - Zabranjeno je unošenje bilo kakvih opasnih životinja unutar dvorca!Sedmo - Zabranjeno je hodati po dvorcu poslije ponoæi!Osmo - Zabranjeno je ulaziti u rivalske Velike kuæe.Deveto - Uvijek moraš nositi velveronsku odjeæu koja pripada tvojoj Velikoj kuæi.Deseto - Zadnje, ali nimalo manje važno je, nikada ne iæi u Zapadni toranj!"Kalahad je stajao zbunjen s toliko puno informacija. Nije popamtio niti pola profesorskih imena, a sada su ga i ta pravila zbunila. Èinilo mu se da æe živjeti u zatvoru. Ali ravnateljica Miranda ga je uporno kljukala informacijama: "U Velveronu postoji pet velikih kuæa. Bijela pripada Seniorima, Aratarima koji su skoro završili svoje školovanje, i u nju ulaze svi mladi studenti koji su prošli sve potrebne ispite... Pored nje tu su još èetiri kuæe. Svaka ima svoje ime,-76-boju i osobine koje predstavlja, ali nemam vremena da ti ih objašnjavam. Dobit æeš knjigu koja æe te uputiti u sve to."Kalahad samo promrmlja: "Ja ne znam èitati." Miranda podiže jednu obrvu, a onda reèe: "Ne znaš? Èudno... No, ti si ipak samo djeèak sa sela. Nema veze. Nauèit æeš! Tu si da nauèiš!" Pogleda u vilenjaka u prvom redu i reèe mu: "Elenile, odvedi Kalahada u obilazak dvorca, molim te, a onda ga vrati na doruèak!... A vi ostali ste slobodni. Uskoro vam poèinje nastava, a uèenici ^noraju dobiti svoja predavanja!"Zaèuje se žamor, i èudna ekipa profesora poène ustajati i kretati se k izlazu. Vilenjak Elenil priðe Kalahadu i uhvati ga za ruku: "Kako si? Èiniš mi se malo umornim? Daj da ja tebe prvo odvedem na doruèak, pa onda u obilazak. Što kažeš?", zapita ga vilenjak, a Kalahad se složi. Dok su izlazili s gomilom profesora, Kalahada su morila dva važna pitanja - Miranda mu je rekla daje on vrlo važan uèenik za ovu školu, ali nije rekla zašto. Zašto li je baš on važan? Druga tajna koja mu je izazivala znatiželju je bio Zapadni toranj. Stoje, dovraga, toliko važno u Zapadnom tornju!?OBILAZAK"Kalahad, probudi se!", govorio je Elenil dok je nježno drmao Kalahada po ramenu. "Hajde! Ideš upoznati mjesto koje æe ti biti dom iduæih 12 godina!"Bio je umoran. Juèer je trebao obiæi školu, ali mu se zadrijemalo poslije doruèka, pa je legao i spavao do podneva. Poslije toga gaje posjetila ravnateljica Miranda. Taj dan ga je ispitivala o napadu na Etron, o njegovom ocu, a onda je otišla po neku knjigu. Kada se vratila i dala tu tanku ali prašnjavu knjižicu Kalahadu, on je bio presretan što napokon drži knjigu u rukama, ali onda je se sjetio kako ne zna-77-èitati. Miranda mu je objasnila daje to poèetnica i da æe ga ona uèiti kako èitati i pisati na Saradu, univerzalnom jeziku za sve rase, a koji potièe od ljudskog jezika pa Kalahadu ne bi trebalo biti teško savladati ga.Djeèak je oduševljeno otpuhao prašinu s prve stranice, te gledao kako poput duha blijedi i raspršuje se po sobi, a onda se sav sretan zagledao u prva slova. Bio je to uvod u knjigu u kojem su bili podaci o autoru, ali Kalahad je to smatrao prvom lekcijom. Miranda je sjela s njim i objašnjavala mu prvo slovo - A. Nauèila gaje kako to slovo izgleda i kako se piše. Pošto nisu imali olovke, švrljali su prstima po prašini koje je posvuda bilo dosta.Cijeli dan im je protekao tako. Stigli su do slova D, i Kalahadu je to veæ dosadilo, pa su otišli na veèeru. Kalahad je bio veoma gladan jer je preskoèio ruèak. Poslije veèere je dobio neke slikovnice od Mirande, koje je do kasno sam pregledavao u svojoj sobi.Jedno jutro ga je Elenil došao odvesti da razgleda školu. Kalahad se jedva digao iz postelje, razmišljajuæi još uvijek o svom snu. Sanjao je daje njegov otac još uvijek živ i da zajedno èitaju ono pismo koje je otac napisao Aranoxu malo prije napada.Ali sada, kada je bio budan, nije se sjeæao što je pisalo u pismu. Doduše, nije bio niti siguran da je uspio proèitati išta, jer ipak, znao je samo èetiri slova. Elenil je imao širok osmijeh na licu, i Kalahad se razveseli kada ga je vidio. Odjednom osjeti potrebu da zagrli dragog vilenjaka, pa to i uradi. Elenil se malo iznenadio tome èinu, ali onda i on zagrli Kalahada. Pomislio je: "Jadni mali, nedostaju mu roditelji."Kalahad je pratio Elenila niz sedam katova tornja u kojemu je bio (nikada nije saznao zašto su njega slali da sam spava gore u tom tornju), i sišao u Veliku dvoranu. Odatle su izašli na orijaška vrata, visoka sedam metara, kroz koja-78-je mogao proæi neki div bez saginjanja. Vrata su bila neprestano otvorena.Izašli su van i Kalahada je zaslijepilo jutarnje sunce. Zadivio ga je taj cik zore, veliki plameni dragulj koji se uzdizao iz sivila negdje u daljini.Hodali su po velikoj kamenoj cesti. Posvuda je bilo lijepog zelenog drveæa, visokog i ponosnog. Uèenika još nije bilo. Njihovo vrijeme za ustajanje je obièno bilo oko sedam, kada im je poèinjao prvi sat. Elenil je morao iæi predavati u sedam, pa je Kalahada probudio ranije kako bi stigli pregledati makar mali dio dvorca."Još nikoga nisam vodio u obilazak dvorca. Oglavnom uèenicima dajemo karte s popisom važnih mjesta i zabrana, ali ti si poseban uèenik", rekao mu je Elenil, dok je Kalahad zagledao u velike drvene lutke koje su stajale ispod drva. Bile su prepune brazgotina i rupa od strijela. Elenil mu objasni da se na tim lutkama vježba udaranje i gaðanje strijelama. Rekao mu je da te lutke izraðuju uèenici profesora Ornona, koji predaje Tehniku. Takoðer mu je objasnio kako su pojedine lutke magiène i znaju bježati ili uzvratiti slabim udarcima.Nastavili su dalje. Prošli su pored velikog prostora ograðenog drvenom ogradom. Elenil mu je objasnio da je to teren za vježbu borbe prsa u prsa. Rekao mu je da profesor Erethor tu izvodi svoje uèenike i objašnjava im što je bit maèevanja, pokazuje im kako stati u odreðene pozicije i kako pravilno držati maè. Hodali su kamenim puteljkom još neko vrijeme, dok se sunce podizalo.Kalahad je vidio veliku kamenu zgradu koja se uzdizala na suprotnom kraju velikog dvorišta. Elenil mu objasni kako je to njihova Velika Arena. U njoj se svake godine održava natjecanje svih uèenika i tu se osvajaju medalje i druge nagrade, te zadobiva slava. Neki su uèenici ostavili živote u toj areni, dodao je i napomenuo kako je tomu došao-79-kraj sada kada je Miranda ravnateljica. Reèe kako bi jednog dana volio vidjeti Kalahada kako je glavni u Areni.Nastavili su dalje. Sada su pospani uèenici veæ prolazili pored njih, obraæajuæi više pažnje na Kalahada i Elenila. Stigli su do Strelièarskog terena. Elenil podiže Kalahada i postavi ga na ogradu te mu reèe: "Ja sada moram održati predavanje svojim uèenicima. Ti malo gledaj, pogledaj možeš li uhvatiti štogod pa kada završim nastavit æemo. Imamo jedan sat slobodan poslije!"Elenil mu se ponovno osmjehne i ode kroz malena vrata na teren te stane ispred meta i lutaka. Njegovi uèenici su se poèeli okupljati.Nosili su zelena odijela. Kalahad se divio raznolikosti rasa koje je tamo vidio. Bilo je tu i vilenjaka, mladih i neiskusnih, ljudi, èak i jedan mladi patuljak. Kalahadu je bilo smiješno vidjeti patuljka bez brade. Elenil je saèekao da se veæina uèenika okupi i poèeo im govoriti o luku u strijeli:"Kada gaðate lukom i strijelom, potrebna vam je koncentracija. Potrebna vam je gracioznost i jak karakter. Kada uzmete luk u ruke, on postaje dio vas, on se stapa s vama. Luk morate držati tako da vam ne umara ruke, strijelu tako da ne sijeèe prste. Ruke moraju biti mirne, a disanje umjereno. Koljena moraju biti blago savijena. Glava mora biti blago nakošena. Sve su to detalji koji s vremenom postaju refleksi, detalji koji postaju instinkt. Kasnije, više neæete morati ciljati metu da bi ju pogodili. Bit æe to kao da èujete kako netko doziva vaše ime, a vi se okrenete, pogledate ga i šaljete mu odgovor. Tako je i sa strijelom. Vidite neprijatelja i jednostavno je ispalite. Ona sama pronalazi svoj put. Ali, do takvog savršenstva trebaju vam godine vježbe. Ne talenta - vježbe! Roni! Doði ovamo!", dozvao je jednu djevojku. "Uzmi ovaj luk. Tako... Sada napni ovu strijelu i pogodi crveni centar one mete" - reèe i pokaže najudaljeniju metu. Bila je udaljena preko pedeset metara. Djevojka-80-poène gunðati, ali Elenil reèe: "Vjeruj sebi! Vjeruj strijeli! Ona sama pronalazi svoj put, sjeæaš se? Ako je suðeno promašiti, to æe se i dogoditi. Zato se nemoj brinuti.Sjeæaš se kako to ide. Glava, koljena, stopala, disanje. Pazi na te detalje. Sve mora biti savršeno. Uvijek su bitni ti detalji. Kada su oni u ravnoteži, tada dolazi do pogotka. Cilj strijelca je uspostaviti tu ravnotežu. Strijela dalje sama pronalazi svoj put.", ponovi on ono od prije i kimnu glavom djevojci da poène. Ona se umiri, podiže strijelu u visinu oèiju, malko nakrivi glavu u desno i nacilja. Blago je isplazila jezik dok se spremala pustiti strijelu. Zaustavila je disanje. Bila je posve mirna. Pustila je strijelu, koja fijukne kroz zrak i padne na par metara od mete.Elenil reèe: "Nisi pazila na disanje. Ne smiješ zaustaviti disanje. Moraš disati, ali pravilno. Kada si to uèinila, tvoji mišiæi su postali napeti, nekontrolirani. Moraš paziti na takve stvari. Pogledaj sada kako to treba. Obrati pozornost na moj stav. Obavit æu to dvaput."Onda uzme luk i dok ju je još uvijek gledao u oèi, dohvati strijelu iz tobolca i onda, na samo jedan trenutak, okrene glavu prema meti, nasloni strijelu na tetivu luka, potegne i pusti je. Strijela se, kao voðena nekom nevidljivom rukom, zabode baš u crvenu toèku mete."Ali, nisam ništa vidjela! Tako ste to brzo...", reèe djevojka. Elenil reèe: "Znam! To sam uèinio da vam pokažem kako je takvo gaðanje moguæe, i kako to treba izgledati jednog dana kada budete usavršili svoje reflekse. A sada usporenije..."Elenil je uzeo još jednu strijelu i polako objašnjavao i radio svaki pojedini detalj koji se maloprije odigrao velikom brzinom. Uèenici su ga opèinjeno pratili pogledima. I Kalahadu je to bilo krajnje zanimljivo.Uskoro se veliko zvono na Istoènom tornju oglasi i to bješe znak daje prvi sat završio. Elenil doðe po Kalahada i-81 -njih dvojica nastaviše svoj obilazak. Prošli su pored velike kamene graðevine ugraðene u kamene zidine, iz koje su dopirali èudni krikovi i glasni urlici. "To je naša tamnica i staja za divlje životinje. Nemoj ulaziti onamo. Unutra ima trolova, ogrima, a èuo sam da su neki dan doveli i jednog salamandera. Prošle godine je jedan uèenik htio zadiviti soju djevojku i ušao tamo kako bi ukrao jaje planinskog pauka. To je bila najveæa pogreška koju je napravio. Te zvijeri su velike i po tri metra. Bio je najbolji uèenik na satima prikradanja, i mislio je da æe proæi pored pauka nep-rimijeæen. Ali nije ga pauk primijetio. Zapleo se, jadnik, u mrežu. Koprcanje je privuklo ogromnu zvijer.Otkrili smo jadnika tri dana kasnije, zamotanog u svilenu kukuljicu. Bio je mrtav... Nemoj iæi unutra bez profesora Damina. On zna umiriti te životinje."Nastavili su dalje. Došli su pred ulaz dvorca, na ona velika vrata kroz koja je Kalahad prošao kada je tek došao. Ispred njih primijeti nešto èega tu nije bilo prije. Tamo je bila velika statua. Kip, posveæen nekom krupnom èovjeku. Kalahad stane pred njega i zagleda se. Taj èovjek gaje toliko podsjeæao na njegovog oca. "Tko je ovo?", upitao je Elenila, dok je pažljivo promatrao veliki maè na njegovim leðima."To je Èuvar Velverona. Èudan kip. Vidljiv je samo po danu. Èim sunce zaðe, kip izblijedi i postane nevidljiv. Ne znam zašto. Miranda kaže da je on osnivaè Velverona. Ime mu je Velveron Jorsoran. To je tvoj pra-pra-prapradjed, Kalahade. On je bio slavni ratnik koji je podigao temelje onoga što æe danas biti ovaj dvorac i tu se nastanio sa svojih trideset i šest uèenika, koje je obuèavao u svim disciplinama posve sam. Kasnije je tu doveo i svoje prijatelje koji su mu pomagali. On je bio iskusan i jak ratnik, ali njegovo vrijeme je veæ bilo prošlo. Vrijeme avantura i istraživanja je bilo završilo i djed ti je morao pronaæi neki drugi posao.-82-Tako mu je palo na pamet da u poèetku besplatno obuèava ratnike a kasnije je to radio za novac. Tu je cijela povijest Velverona, napisana na ovom kamenu, samo ako znaš èitati kako treba. Tvoj djed je dobio pomoæ od patuljaka, vilenjaka i ljudi u podizanju ovog dvorca, koji su izgradili patuljci, magijom ojaèani vilenjaci a opskrbili su ga ljudi, i uèinili ga mjestom kakvo je danas. Tvoj pradjed je umro bogat i slavan. Ne znam što se dogodilo u prošlosti tvoje obitelji, niti kako je to silno bogatstvo potrošeno, ali evo - danas se jor-soranska krv ponovno vraæa na mjesto njene najveæe slave. Ali nemoj oèekivati nikakve olakšice zbog toga. Ti si ovdje samo uèenik, Kalahade, poput bilo kojeg drugog."Kalahad je opèinjeno gledao u tog kamenog ratnika. On mu je bio djed. Nije mogao vjerovati. Srce mu je lupalo od radosti. U njegovom rodu takav ratnik. Takva slavna liènost. Želio je zagrliti kip.Elenil je govorio i dalje, gotovo sam sa sobom, kao da je razmišljao naglas: "Uistinu ne znam kako je nestala ta silna slava i to bogatstvo. Nisam èuo o slavnim ljudima iz vašeg roda još od njegova vremena. Njegov sin je nešto malo radio, ali ništa u usporedbi s Velveronom. Sto kažeš na to, Kalahade? Hoæeš li jednog dana i ti stajati ovdje, pored svog djeda? Hoæeš li uæi u povijest?" Elenil, kao da je oèekivao od malenog djeèaka da odgovori na to pitanje. Normalno da nije dobio odgovor. Ali ne zato što Kalahad nije znao odgovoriti, nego zato što je njegov um bio zauzet snovima o slavi i uspjehu. Tog trenutka je roðen san o velikom ratniku kakav bi Kalahad želio postati. Taj tren je u njega usadio volju i želju da uspije. Tada su poèeli prvi snovi koji æe biti njegova zvijezda vodilja u životu.Elenil ga potapša po ramenu: "Hajde, Kale! Idemo! Dvorac je uistinu veliki, a tek smo malo pregledali. Ovaj kip æe biti ovdje svakog jutra. Gledaj ga koliko god hoæeš!"Tada je Kalahad dobio i svoj prvi nadimak - Kal.-83-Do sada su ga svi zvali njegovim imenom, poštujuæi podrijetlo te rijeèi, ali Elenilu je bilo svejedno. Kalahad za njega nije bio sveta zvijezda, nego djeèak koji je upravo poèinjao obuku koja æe trajati dokle god je živ. Uzeo je djeèaka za ruku i nastavio mu pokazivati dvorac. Obilazak je trajao dugo, i vidjeli su mnoge stvari, poput glavne kuhinje, utvrde koja je bila opsjednuta, doduše, bezopasnim duhovima, te su obišli sva tri velika tornja - samo u èetvrti, Zapadni toranj, nisu ulazili. Stoje u njemu!?Elenil je oko podneva vratio Kalahada nazad u dvorac, te ga predao Mirandi. Prvo su jeli jelo koje æe biti uèestalo za svaki buduæi dan proveden u Velveronu - pire i komad mesa. Poslije ruèka, Kalahad je otišao na spavanje, a predveèer gaje posjetila Aluvien koju je poslala Miranda da mu pokaže nekoliko novih slova. Vježbali su dugo...Iduæe dvije godine je Kalahad proveo u Velveronu sretno i veselo. Aluvien ga je pazila prvu godinu dana, dok je još bila u školi. A onda se jedne veèeri oprostio od nje na maturi, koju je ona položila. Ona je postala Aratar i sada je bila slobodna sama kovati svoju sudbinu. Rekla je Kalahadu kako je odluèila otiæi do Aravasa posjetiti vilenjake i svoj drevni dom, a onda obiæi Saradriju. Obeæala je Kalahadu da æe ga obilaziti s vremena na vrijeme, koliko joj to život bude dopuštao. Poslije toga je bio pomalo usamljen. Bio je premlad za druženje s ostalima. Ali sada je znao èitati i pisati, za što se pobrinula Miranda. Zato je, kada nije trèkarao po dvorištu dvorca i radio nered, èitao knjige. Danju bi to bilo pored kipa svog pra-pra-prapradjeda, a noæu u svojoj sobici u središnjem tornju.Dani su tekli kao minute. Jutro, podne, sumrak i noæ... Jutro, podne, sumrak i noæ... I tako dvije pune godine.Tada su prvi puta su u njegovu sobu stigle nove pridoš-lice a njegovo školovanje je poèelo...-84-V€L1K€ KUÆ€Rat s orkovima je završio. Princ Berradras je poveo vojsku i isprijeèio im se na Einhalonskom mostu, gdje je uništio armiju koja je opsjedala grad, te protjerao krvožedna biæa nazad na jug. Proganjao ih je mjesecima, dok se njihova vojska sve više usitnjavala i dijelila na još sitnije, privatne vojske pojedinih voða. Nije bila sluèajnost da su se te male orkovske vojske meðusobno sukobljavale i olakšavale posao princu. Izmorena glavnina orkovske vojske, koja je brojala još oko dvije tisuæe orkova, pokušala je opljaèkati utvrdu Rumar na svom bijegu prema jugu, ali princ je uspio uz pomoæ Ardena, koji su poslali svoje trupe u pomoæ, razbiti opsadu i pobiti gotovo tisuæu i pol orkova. Ostatak se razbježao kuda je stigao. Dva armithrosa, opaka biæa koja su predvodila orkove, su preživjela i povukla se na jug i bez traga nestala. Poslije toga je bilo više manje mirno. Vojska koju je princ sakupio izgubila je oko petstotinjak vojnika, što i nije bilo puno s obzirom, na orkovske gubitke. Ali ta vojska nije bila raspuštena. Štoviše, ojaèana je i postavljena u obranu svih pograniènih gradova. Podignuto je i mnogo utvrda diljem granice i uspostavljene su guste mreže patrola. Poveæani porezi su ostali na snazi. To je poprilièno oneraspoložilo stanovništvo, a Lord Erwin je èak provodio proteste protiv cara. Bila je još pokojih pljaèki sela od strane orkova, ali to više nije bila prijetnja po carstvo. To su bile grupe od dvadesetak orkova, koje je vojska polako uništavala kada bi ih srela. Tako je narod Halderona iskusio još jedan rat.Kalahad je bio upoznat s tom èinjenicom, jer je sada, kao osmogodišnjak, shvaæao mnogo više. U Velveronu je bila velika proslava pobjede. Kalahad je bio svjestan èinjenica da obuku u Velveronu pohaðaju i odreðeni orkovi, jer ni jednoj rasi nije bio zabranjen pristup. Primijetio je takoðer da su se-85-mnogi prema njima odnosili s mržnjom. I on ih je mrzio, sve do èasa kada su u Velveron stigli novi uèenici koji su se trebali upisati u školu. Svi su imali po osam godina, a meðu njima je bilo i mladih orkova.Kalahad ih je gledao kako izgubljeno i zbunjeno po prvi puta ulaze u dvorac, diveæi se njegovoj velièini i glamu-ru, kao što se i on divio prije dvije godine. U rukama je držao knjigu pod nazivom Trenkovi samotnjaci. To je bila zbirka prièa o nekom kapetanu Trenku, koji je u živio u drugoj eri. Knjiga je opisivala njegove pothvate u kojima je preživio sa svojom malom formacijom vojnika nakon stoje ljudska vojska bila katastrofalno poražena u bitci protiv patuljaka kod Armarskog Vrha. Volio je èitati takve knjige, iako nije sve razumio. Knjiga mu je bila zanimljiva, ali sada je njegovu pozornost zaokupila skupina djeèaka i djevojèica koja se probijala sa Selevinom na èelu. Pored njega proðe neki djeèak plave kose, noseæi èudnu, debelu knjigu pod pazuhom. Djeèak se spotakne i padne, a knjiga tresne u pod. Kalahad refleksno priðe i pomogne svom novom prijatelju ustati i pokupiti listove."Uff', mrmljao je djeèak dok je skupljao listove. Kalahad mu preda one što je on sakupio. "Hvala ti. Ja sam Glenrov!", reèe djeèak i pruži Kalahadu ruku, koju ovaj prihvati. Imao je poprilièno jak stisak."Kako se ti zoveš?", zapita ga Glenrov. "Ja? Ovaj... Kalahad!" - reèe mu on i nasmije se. Glenrov ga zapita -"Jesi li ti ovdje duže vremena?", na njegovom licu je titrala znatiželja. Imao je plave oèi i kratko ošišanu kosu. "Živim tu veæ dvije godine", odgovori Kalahad kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, što za njega i jest bila, a djeèak razjapi usta od iznenaðenja. "Ne mogu vjerovati!", iznenaðeno se uhvatio za glavu. "Toliko dugo!?" Na to Kalahad reèe: "Da. Što je tu èudno?" Djeèak zavrti glavom, a onda, samo tren prije nego što je stigao reæi, Selevin ih prekine:-86-"Okani se sada razgovora, deèko! Kreni za kolonom! Poði i ti, Kalahade. Ovo se tièe i tebe. Sada si i ti dio njih. Oni su tvoja generacija."Kalahad poskoèi. Bio je sretan što se nešto napokon dogaða. Osjetio je daje i on sada u centru pozornosti. Ijedna djevojèica crvene kose ga je promatrala zadivljeno. Išla je za njim, rumena i ozbiljna, gledajuæi ga. To je Kalahadu bilo svejedno. Djevojke ga nisu još zanimale. Pratio je Se-levina u Glavnu dvoranu, hodajuæi pored Glenrova, koji je zadivljeno gledao u ogromna vrata dok je prolazio pored njih. Djevojèica je uporno išla za njima, prateæi njihov hod gotovo istim njihovim stopama, kao da gaze po minskom polju. Selevin ih je proveo kroz Veliku dvoranu i stao pred velikim satom koji ih je mrko nadgledao, viseæi iznad njihovih glava.Selevin stane na jedno malo postolje koje Kalahad tu nije viðao prije. Obièno bi bio unutra na dan kada bi novi uèenici došli, ali sada je on bio jedan od njih. Koliko li je samo bio sretan. Njegova prava obuka upravo poèinje. Nije mogao vjerovati.Do sada se šetao dvorcem, promatrao što rade drugi, stariji uèenici i ponekad razgovarao s Elenilom ili se upustio u djetinjast razgovor s Nobinom, koji ga je gnjavio o smrdopoljki, gadnoj malenoj biljci koja se zalijepi za mokru kožu i ispušta gadne smradove koji doslovno grizu za oèi.Kalahadu je bilo smiješno dok mu je stari hobit to objašnjavao, i to poprilièno ozbiljno. Njemu je, kao profesoru Herbalizma, bilo jako važno da se ta, pokvarena mala biljka, može skuhati u posoljenoj vodi kako bi se stvorio èudotvoran lijek za mamurluk i bolove u želucu. Ali sada Kalahad nije više morao slušati Nobina. Sada æe i on postati uèenik u Velveronu, pa æe na sate iæi kao i svaki drugi uèenik. Jedva je èekao da se Selevin i Miranda nešto dogovore i da jedno od njih napokon održi govor dobrodošlice za

pagina 8

-87-nove uèenike, koji su nesigurno, gotovo uplašeno promatrali te visoke i nepoznate ljude. Kalahad je stajao pored Glenrova. "Zašto živiš ovdje toliko dugo? Èekaj! Izgleda mi da si stvarno bogat?", upita ga on. Kalahad se tržne kao da ga je netko ubo iglom. Sjetio se one noæi i napada na Etron. "Ne. Nisam bogat. Ovdje sam, jer nemam gdje živjeti. Moji roditelji su... nema ih", reèe Kalahad i mrko pogleda u jednog od mladih orkova, kao daje on kriv za sve pokolje u Saradriji. Napokon, ravnateljica Miranda stane na postolje uz Selevina, te poène govoriti:"Djeèaci i djevojèice, buduæi ratnici i èarobnjaci, dobro došli u Velveron! Ja sam Miranda, ravnateljica ovog mjesta. Kao što su vam možda veæ rekli, ovo je škola - stara i drevna škola, prepuna tajni i drevnog, opasnog znanja. Ali ne bilo kakva škola! Ovo je škola za Aratare! Škola za heroje koji vjerovali ili ne, ponekad drže buduænost carstava pa i cijele Saradrije u svojim rukama! Vi ste ovdje kako bi postali aratari. Kao što i svake godine kažem, ne morate svi postati aratari. Mnogi od vas æe pasti, iz mnogih razloga. Možda neæe biti dovoljno izdržljivi, možda neæe biti dovoljno sposobni i ambiciozni, a možda æe biti pretjerano ambiciozni. Možda æe neki nastradati ili zakljuèiti kako život aratara nije za njih. To je dopušteno i nije sramota. U iduæih nekoliko dana, vaša sposobnost i talenti æe biti procijenjeni - svakome pojedinaèno! U svakom od vas leži talent koji samo treba probuditi. U svakom od vas leži sila koju treba uzdrmati i osloboditi. Neki æe biti nadareni za magiju, neki neæe. To æe biti odluèeno. Da li ste sposobni da budete èarobnjak, ili ne. Ako jeste, bit æe vam preporuèeno da se prikljuèite kuæi specijaliziranoj za èarobnjake. Ako niste za magiju, bit æete testirani za ostale sposobnosti - kakvi su vam refleksi, kakvi su vam živci i strpljivost. Preporuèit æemo vam smjer strijelca, ratnika ili bilo koju drugu klasu koju smatramo prikladnom. Ipak, krajnji izbor je na vama i-88-na vašim skrbnicima. Morat æete biti strpljivi ovih nekoliko dana, dok svi ne budete testirani. Èetiri dana od ovog trenutka, zapoèet æe ceremonija Inicijacije u Velike kuæe. Molim vas za strpljenje i mir. Takoðer vas molim da ne izlazite iz tornja ako uistinu ne morate, i ne istražujete dvorac bez pratnje. Vrlo ste mladi, a dvorac je opasan. Mnogo drevnih sila, koje mogu biti koliko dobre, toliko i opasne, leži na svakom kutu njegovih hodnika. Molim vas da poštujete ova pravila, ili æete biti izbaèeni, ako ne nastradate prije toga. Sada vas molim da pratite Selevina, veleèarobnjaka, do vaših soba. Gore æete dobiti raspored spavanja i bit æe vam dopušteno da se odmorite. Netko æe doæi po vas kada bude vrijeme objeda. I još jedna stvar. Molim vas da na putu k tornju, odmah do stepenica uzmete jednu knjigu poput ove koju sada držim u ruci i daju, kada se smjestite, prelistate i po moguænosti prouèite. Unutra su važna poglavlja o samom Velveronu i obredima koje æete proæi u iduæih nekoliko dana - moja preporuka i prva lekcija je - Uvijek budite spremni! I, molim vas, nemojte oštetiti knjige! Morat æete ih vratiti kako bi bile predane iduæim generacijama. Naposljetku, još jednom - Dobro došli i sretno!Selevin zapljeska, a mladi uèenici se povedoše za njegovim primjerom. I Kalahad je pljeskao. Zaèu se Selevinov glas, jasan i ravnomjeran: "Molim vas sada da me slijedite u stopu, u koloni po dvoje! Kada budete prolazili pored štanda s knjigama, neka desni u koloni prihvati dvije knjige, za njega i njegovog partnera. To æe biti sve! Hajde, sada! I bez galame!"Potom je zapljeskao rukama i oni su se umirili. Ubrzo se uèenici stadoše sakupljati i organizirati neravnu kolonu od po dva uèenika. Glenrov bješe izguran ispred Kalahada, a ona djevojka, stoje gledala njih dvojicu cijelo vrijeme, se ubaci pored Kalahada, koji ju pogleda i zacrveni se. "Ja sam Karisa!", reèe djevojka i pruži Kalahadu ruku, kako bi-89-ju poljubio, a on ju stisne jako i èvrsto. Djevojka se snaðe, pa i ona stisne njegovu ruku. "Ja sam Kalahad", reèe on."Je li te Glenrov previše gnjavio?", zapita ga ona. "Ne, dobar je", reèe joj Kalahad iskreno dok su se kretali. "Dobar je, ali ponekad zna biti pravi davež, zar ne Glen?", upita ga Karisa, i potapša plavokosog djeèaka koji je polagano hodao ispred njih, iskrivivši vrat od prisluškivanja. "Nisam znao da sam ti dosadan Karisa. Sto si onda sjedila sa mnom kada sam ti bio toliko dosadan?", zapitaju Glenrov i izbelji joj se. Karisa se trže kao da se uvrijedila, iako joj je u stvari prijala sva pažnja, i reèe: "Sjedila sam pored tebe jer nije bilo mjesta nigdje drugdje! Sve je zauzeto! Proklete koèije!". Glenrov se okrenu kada im je Selevin dobacio prijekoran pogled."Ovaj... da li se vi to poznajete odnekuda?", upita Kalahad, iako je odgovor bio više nego oèit. "Da"- "Ne", od-govoriše u isti mah Glenrov i Karisa. "Ne" - "Da", opet odgovoriše, samo s izmijenjenim odgovorima. "Da, poznajemo se!", povisi Karisa glas.Glenrov reèe: "Ma putovali smo zajedno od Ningrena! Ona je odatle pa se morala ukrcati baš u moju koèiju, od njih pedeset tisuæa!"Karisa planu: "Kao prvo, nije ih bilo pedeset tisuæa, nego pedeset! Bez one tri nule na kraju! Kao drugo, nisam znala kakav stvor je u toj koèiji! Da jesam, budi siguran, radije bih hodala za karavanom!"Odjednom se zaèu visok i zapovjedni glas: "Ako bi mlada gospoðica bila tako dobra da stiša svoj glas i nastavi hodati u tišini, možda bi primijetila da treba uzeti knjige za sebe i gospodina Kalahada!" Bio je to profesor Benrog, onaj koji predaje Crnu magiju."Hvala ti, mlada gospoðice. Dalje!", reèe on, a Karisu proðoše trnci od naèina na koji je izgovarao ono mlada gospoðice. Krenuli su uza stube.-90-"Koliko je još do gore?", zapita Glenrov šapatom, ok-renuvši se prema Kalahadu. "Uhhh. Ako budemo hodali ovako sporo, bit æe još punih deset minuta! Ovo èudo ima sedam katova!", reèe mu Kalahad koji je ovuda prolazio svaki dan protekle dvije godine.Glenrov sleže ramenima. Hodali su polagano prema vrhu. Napokon, kada su stigli, Selevin otvori vrata velike spavaonice u kojoj je Kalahad provodio svoje veèeri. Jedan krevet je bio neuredan i nepospremljen, a taj je bio Kalaha-dov. Na ostale nije lijegao. Bio se navikao na jedan i uživao je u njegovoj toplini. Na njemu je imao i gomilu razbacanih slikovnica i knjižica punih bajki, ali i s pokojim ozbiljnim romanom.Selevin reèe: "Pošto je Kalahad svoj krevet držao ovako urednim, ostavit æemo mu to mjesto. Ostali se razmjestite kako koji želi i bez svaðe! Ne želim ovuda trèkaranje i galamu! I za ime Trisfala, nemojte skakati po krevetima!"Selevin zatim prepusti mladim uèenicima da se razmjeste kako je koji htio. Trka i zbrka je trajala par sekunda. Glenrov je našao krevet odmah do Kalahada, a Karisa je uspjela dograbiti onaj preko puta Kalahada, na suprotnoj strani sobe. Njih troje su se brzo zbližili. Kalahadu je bilo drago što ima nove prijatelje, koji su*bili njegovih godina, a njima je odgovaralo što imaju nekoga tko je duže u dvorcu i zna ovdašnju rutinu.Profesor je duže vremena stajao na vratima, gledajuæi razmještaj i zapisujuæi sve na papir. Kada je završio, napomene svima da pregledaju knjige i izaðe iz sobe, koja je bila prepuna rasprièane djece. Karisa odmah skoèi s kreveta i ode pravo do Kalahada i Glenrova. Kalahad se prebacio na Glenrovev krevet i tamo su otvorili knjige. I Karisa im se pridružila.Knjige su bile poprilièno stare, puno starije od njih. Mnoge stranice su bile ispucane i suhe, a korice izlizane.-91-Kalahadova knjiga je bila najbolje oèuvana, pa se sve troje okupiše oko nje.Otvorili su prvu stranicu i pogledali naslov na kojem je velikim slovima pisalo "Velveron", a ispod toga, manjim slovima je pisalo "Ostavštine i obredi". Potom prebaciše stranicu i tu se naðe kazalo.Kalahad je prstom prelazio preko naslova, dok nije došao do velikog poglavlja koje se zvalo "Velike kuæe" - bilo je to na stranici 83.Kalahad prelista i otvori tu stranicu. Pred njihovim se oèima ukazao stari tekst, izlizan od upotrebe.Velike kuæeUzghul-Namor je drugo ime za velike Velveronske kuæe. Te kuæe potjeèu još iz prvih godina, kada je današnji Velveron bio tek traèak mašte u oèima njegova osnivaèa. Prvi ratnici i magovi koji su odluèili predavati na ovom mjestu nisu bili propisno školovani, i nisu poznavali psihu uèenika.No ipak su zakljuèili kako bi se, radi lakšeg uèenja, trebali razdvojiti u odreðene grupe. Svaka grupa bi trebala imati odreðene vrline i predstavljati odreðenu klasu aratara. Tako su naèinili magnetizam. Èetverostrani magnetizam. Postoje èetiri velike kuæe, koje predstavljaju èetiri osnovne klase aratara: ratnike, èarobnjake, granièare ijednu posebnu kuæu, u koju bi išli uèenici koji imaju mnoge sposobnosti, no niti jednu pretjerano izraženu. Svaka kuæa traži svoje. Svaka prima razlièite uèenike, i produbljuje njihove osobine. Tako i danas imamo te iste èetiri kuæe:Kuæa Argenor, ili kuæa Plemenih Èuvara, èiji je zaštitni znak Plameni maè, a boja joj je Crvena. To je Kuæa Ratnika.-92-Druga kuæa je Kuæa Endelon, ili kuæa Nebeskih Lavova, èiji je zaštitni znak krilati lav, a boja je Plava. Ona trenira Èarobnjake.Treæa kuæa je Kuæa Karsiv, ili kuæa Šumskih Tigrova, èiji je znak tigrova glava, a boja im je Zelena. To je Kuæa Granièara.Èetvrta kuæa je Kuæa Erdos, ili kuæa Zmajeva Sunca, èiji je znak veliki zmaj, a boja je Žuta. Ona je posebna kuæa za uèenike koje je teško svrstati u neku od drugih kuæa.Peta i posljednja kuæa, je kuæa koja pripada Seniorima, uèenicima koji su završili osam godina standardnog školovanja u jednoj od èetiri prošle kuæe. U nju prelaze samo oni sposobni za to i ova kuæa je dodana tek nakon stotinu godina postojanja prvobitnog Velverona To je kuæa Soran ili kuæa Aratara, èiji je znak runa "A", a boja im je Srebrenas-to-bijela. Ova kuæa oznaèava posljednje dvije godine školovanja i usavršavanja prije puštanja u svijet. Da bi se ušlo u veliku kuæu Soran, prvo se mora položiti test i oni vrijedni æe biti primljeni. Kako bi se diplomiralo i završilo školovanje u Velveronu, potrebno je položiti Soranov test. Test je opasan i mnogi uèenici od njega odustanu.Ponešto o samim kuæama, vrlinama koje cijene i osobinama koje one predstavljaju: tARGENOROva kuæa cijeni klasu otvorenog ratnika preko bilo koje druge. U ovoj kuæi se najèešæe pronalaze takvi uèenici -pretežito razvijeni, jaki i agresivni. Iako je poznato nekoliko èarobnjaka koji su bili èlanovi ove kuæe, uglavnom ih ovdje nema. Ova kuæa cijeni hrabrost, izdržljivost i snagu. Neki od najveæih ratnika u povijesti su izronili iz nje, poput Hermesa Crnog ili Grotira Snažnog.-93-ENDELONOva kuæa je kontrast kuæi Argenor, i privlaèi èarob-njaèke duhove, uèenike koji imaju jak duh i snažnu volju.Od uèenika ove kuæe se zahtjeva dobro pamæenje i velika snaga u magiji. Ako proðete pored uèenika ove škole vidjet æete mnogo èarobnjaka, a niti jednog ratnika. To je zato što kuæa Endelon ne vjeruje u snagu maèa i sjekire. Najveæi èarobnjak u povijesti je potekao iz ove škole -Namitrel Srebreni.KARSrVOva kuæa poštuje osobine poput plemenitosti, hrabrosti, upornosti i mudrosti. Njeni uèenici su pretežito miroljubivi, ali to nije pravilo. Uèenici ove škole su daleko najprecizniji i najtoèniji u obavljanju svojih zadataka. Jedan od najveæih strijelaca je potekao iz ove kuæe, a to je Serethil.ERDOSOva kuæa stoji iza osobina poput prilagodljivosti, brzine, ali i snage i smjelosti. Prihvaæaju i uèenike nadarene u magiji a i one bez nje. Uèenici ove kuæe su raznoliki i prilagodljivi, brzi i sposobni za mnoge zadatke.Ova kuæa još nije rodila niti jednog velikog Aratara.SORANKuæa Soran prihvaæa sve uèenike, neovisno o njihovim osobnostima, talentima ili svojstvima. U ovoj se kuæi postiže savršenstvo, i stvara se konaèna vaga izmeðu najboljih i najlošijih sposobnosti nekog uèenika.Ovdje se razbija natjecateljski duh koji je namjerno stvoren, razdijelivši uèenike u èetiri toliko razlièite kuæe. Neovisno o snazi, upornosti, inteligenciji ili kapacitetu mane, svi uèenici iz ove škole su nauèeni da su svi oni Aratari, i da je ponajprije potrebno živjeti u jedinstvu, za razliku od-94-nadmetanja i ratova. Svi Aratari koji su izašli iz ove škole, bili oni veliki ili ne, bili oni dobri ili zli, prošli su kroz kuæu Soran, kuæu Seniora i viših studenata.Kalahad protrlja oèi i odmakne se od knjige. Glenrov je sjedio pored njega, završavajuæi par zadnjih reèenica. Karisa je otišla nekamo. Nije niti primijetio kada je nestala. Malo je razgledao po sobi, prepustivši knjigu Glenrovu. Karisa je razgovarala s jednim mladim orkom. Ork je ponizno sjedio na svom krevetu slušajuæi kako mu mlada djevojka nešto objašnjava. Kalahad priðe. Èuo je: "...i onda sam vidjela taj ogromni val svijetla kako prilazi sve bliže i bliže! I tada je taj Surenam iskoèio pred mene i zaštitio me svojim tijelom! Kažem ti da je nevjerojatno! Nikada nisam vidjela toliku snagu u nekog biæa! Dugujem mu svoj život! A èarobnjak koji je bacio tu kletvu bio je uhvaæen istog trenutka, odmah èim je Surenam ustao!"Kalahad zapita: "Tko je Surenam?" Gledao je u oèi mladog orka, koji je veæ sada bio krupniji od svih svojih vršnjaka."Ma on je jedan ork koji mi je spasio život kada je neki ludi mag iz mog sela pokušao oživjeti neke mrtvace. Ja sam se našla na groblju tog dana, i on me je htio ubiti, ali taj ork, za kojeg sam kasnije saznala daje Aratar, spasio me ubivši tog luðaka. Èini se da kletva nije djelovala na njega. Nemam pojma zašto. Uglavnom, tada sam poželjela da i ja jednog dana budem Aratar i spašavam ljudima živote. I zaradim puno zlata."Kalahad pogleda orka i reèe: "A ti? Što ti želiš? Klati seljane i ubijati ljude?" Ork ga, oèito naviknut na takve komentare i dobacivanja, pogleda s izrazom dosade i odgovori: "Ne. Možda me jesu odgojili vilenjaci, ali nisam budala. Ja želim biti veliki ratnik kao moj otac koji je poginuo u vojsci cara Eiregona, boreæi se protiv Songornskih orkova."-95-Kalahad se postidi svojih rijeèi i pruži orku ruku kako bi se sprijateljili. Ork odgovori hladnim pogledom, a onda i on pruži svoju ruku i èvrsto se rukovaše. "Ja sam Kalahad. Kako se ti zoveš?"Ork odgovori: "Ako želiš znati, ime mije Ornox.""Kažeš da su te vilenjaci odgojili? Kako to?", zapita Karisa."Moj otac je bio Aratar prije mene. Kada je stupio u službu kod cara kao plaæenik, nije se mogao brinuti o meni. Zato me dao vilenjaèkoj karavani koja je u prolazu išla u Aravas. Tamo sam odrastao, a otac me je obilazio s vremena na vrijeme, ukoliko bi ga posao tamo odveo."Karisi je, èini se, ovo bilo odurno, pa reèe: "I ti ga poštuješ nakon što te je tako odbacio?" Ork ju pogleda znatiželjnim pogledom i reèe: "Pa naravno. Otac mi je. Ratnik je. Nema vremena za odgajanje djece. To rade majke, a moju su ubili ljudi, malo poslije mog roðenja. Ne sjeæam je se." Kalahad prošapta: "Onda nismo previše razlièiti. Tebi su ljudi pobili obitelj, a meni orkovi. Doduše, moja majka je umrla od bolesti, kada sam ja bio mlaði. Ne sjeæam je se baš dobro, ali sam joj zapamtio lice. Volio bih da se sjeæam makar jednog razgovora s njom..."Ornox reèe: "Moja je majka umrla èasno. Na ponos mi je. I ona i otac. I ja æu jednog dana poginuti kao ratnik."Karisa reèe: "Èudni ste vi orkovi. Razmišljate samo o ratovanju i umiranju. Zašto?"Ornox ne reèe ništa. Samo sleže ramenima. "Hajdemo... kako ti je ono ime?", reèe Karisa Kalahadu. On odgovori: "Kalahad.""Da tako je. Idemo do Glenrova. Usput, smijem li te zvati Kal?"Kalahad se nasmije i reèe joj da smije.Ostavili su Ornoxa da se odmara, i otišli do Glenrova. On je prelistavao ostale dijelove knjige. "Hej!", pozdravi ga-96-Karisa kao da se nisu vidjeli cijeli dan. "Ovaj... znate li da æe nas ispitivati neki profesori koji æe zakljuèiti kojoj velikoj kuæi bi se trebali pridružiti?""Ne. Ne znamo. A kako si to saznao?", upita ga Kalahad."Piše u knjizi. Šteta što je vama dosadno pa neæete nastaviti èitati."Karisa ga mrko pogleda i zgrabi mu knjigu iz ruku.Malo poslije toga, Selevin je ponovno došao po njih i poveo ih u blagovaonicu. Sjeli su pored Seniora iz kuæe Soran. Èinili su se tako maleni i slabi pored tih velikih uèenika. Poslije jela, Selevin ih je vratio nazad u njihovu sobu gdje su se trebali odmarati. Reèeno im je da æe ih sutra povesti u obilazak dvorca i pokazati gdje æe se obuèavati.Kalahad je prihvatio iæi u taj obilazak samo iz dosade i kako bi razgovarao s novim prijateljima, Glenrovem, Kari-som a pomalo i Ornoxom koji gaje blago impresionirao.

pagina 9

Kalahad je poznavao èitavo dvorište kao svoj džep, i sve arene. Dok je sami obilazak trajao, on je vodio Karisu, Glenrova i, jedno vrijeme, Ornoxa po raznoraznim zakutcima koje je sam otkrio, a zatim se pola sata hvalio pred kipom starog Velverona, njegovog pra-pra-prapradjeda.Glenrov je pokazao zanimanje za kip, a Karisa ga je prestala slušati nakon prvih deset minuta. U stvari, Kalahad je ponavljao jedno te iste informacije, jer niti on nije znao puno više.Rekao je ono što mu je Selevin objasnio u ove dvije godine, i ono što mu je Elenil rekao kada ga je prvi puta doveo pred kip. U biti, jedina stvar u Velveronu koja je u stvari bila nova je jedan klub za uèenike (mada su i profesori bili viðani na tom mjestu poprilièno èesto) koji je ravnateljica Miranda dala izgraditi na nagovor starijih studenata. Doduše, Kalahad nije smio ulaziti unutra, jer je bio premlad, pa stoga nije znao što se unutra dogaða.-97-Selevin im je samo objasnio da æe, kada budu imali dovoljno godina, a to je èetrnaest, moæi ulaziti po volji, a alkohol æe moæi piti tek sa šesnaest.Obilazak je završio formalnom veèerom, a kada je završila Selevin je objasnio pridošlicama da æe ubuduæe ovdje svaki dan tri puta dnevno moæi objedovati. Napomenuo je: "Od vas se ne oèekuje da dolazite - to je vaš izbor. Ako želite gladovati, samo izvolite, nitko vas neæe zaustaviti. Mada, sva hrana koju ovdje dobijete besplatna je."Više nije gnjavio uèenike veæ ih je poslao ravno u spavaonicu. Kalahad je sjedio do kasno u noæ i razgovarao s Glenrovem, Ornoxom i Karisom. Isprièao im je detalje o svojoj prošlosti i teškom djetinjstvu, koje je u stvari završilo one noæi kada je prvi ork stao pred njegovo selo.Takoðer im je isprièao o onim strancima koji su se o-kupljali da pokušaju spasiti njegovo selo i objasnio im je kako su i oni bili iz Velverona. Zatim je saslušao Glenrova i njegovu prošlost. Glenrov je imao èudnu naviku da škilji na jedno oko kada bi nešto pokušavao precizno opisati, èemu se Karisa cijelu noæ rugala, praveæi grimase koje su nasmijavale Kalahada.Glenrov je objašnjavao: "Ja sam iz Numerona. Putovao sam u koèiji, kao i ostatak nas, i prolazili smo kroz Nin-gren, kako bi pokupili tamošnje uèenike, i tu je Karisa sjela u moju koèiju.U Numeronu, tamo gore u Onderonu, svijet je drugaèiji nego ovdje u Halderonu. Ljudi su opušteniji, mirniji. Ovdje mi se sve èini nekako napetije, teže. Na primjer, gore su obitelji s po petero djece sasvim normalna pojava, dok je ovdje, kako èujem, najviše troje po obitelji." Kalahad nije znao puno o tome, jer nikada nije bio u Onderonu. Nije znao niti gaje bilo briga tko ima koliko djece.Glenrov je bio miran djeèak. Bio je vrlo inteligentan, daleko inteligentniji od svojih vršnjaka. Glenrov je volio-98-uèiti, stjecati nova znanja i koristiti ih. Nije volio uèiti nešto što mu nikada neæe zatrebati. Osim toga je bio temeljit. Svaki posao koji bi krenuo odradio bi ga kako treba, s mnogo razumijevanja, truda i preciznosti. Uvijek bi obraæao pozornost na detalje. Glenrov æe kasnije izrasti u velikog borbenog maga, no sa snažnom ljubavi prema knjigama, znanjima i poeziji.Karisa im je isprièala o sebi: "Ja dolazim iz Ningrena, gdje imam stariju sestru, Arišu. Mi smo sva djeca koju naši roditelji imaju. Roditelji su mi siromašni, pa jedva mogu uzdržavati sami sebe, a kamoli mene i sestru, zato sam ja izvukla kraæu slamku i poslali su me ovamo da postanem Aratar. Ne znam tko plaæa upis i sve to, ali èini se da su našli neku donaciju... Nije bitno. Mislim da æe mi biti lijepo ovdje, iako mi obitelj veæ nedostaje", reèe Karisa s tužnim izrazom lica. Ona je bila vrijedna djevojèica i vrlo otvorena prema novim iskustvima. Pomalo je bila brzopleta, spremna reagirati prije nego dobro razmisli.Kalahad reèe: "Znam kako je to biti bez obitelji. Ja sam svoju izgubio prije dvije godine, kada sam imao šest. Majka mi je umrla od bolesti, a brat i otac su poginuli u napadu na moje selo. Svi u selu su pobijeni. Nemam ništa za uspomenu, èak niti onaj talisman koji sam ga dobio kada sam roðen." Kada je spomenuo rijeè "talisman" Karisa i Glenrov živnuše. "Kakav talisman?", zapita ga Karisa.Kalahad im isprièa sve što je znao o talismanu prisjeæajuæi se rijeèi majke, koja mu je govorila kako gaje dobio od vilenjaka i kako je dobio ime po tom talismanu.Ornox je bio poprilièno šutljiv. Njegovo lice je bilo ozbiljno, oèi smrknute, sumnjièave. Koža oko oèiju naborana. Reèe: "Ja sam roðen u Onderonu. Otac je bio Aratar lutalica, pa me je majka odgajala. Jednog dana, ja ga se i ne sjeæam, pred našu kuæu je došla ljutita rulja. Majka me je sakrila nekoliko trenutaka prije nego su je seljani izvukli iz kuæe i-99-živu zapalili. Mrzili su orkove. Mislim da mi je otac jednom rekao da su to uèinili jer ju je netko u selu optužio za špijunažu. Nije bitno... Poslije njene smrti, otac me je poslao gore u Aravas. Tamo me je odgojio jedan skromni vilenjak po imenu Fori]. Od malih godina uèio me je rukovanju maèem. Nauèio me je èitanju, pisanju i kako se brinuti o sebi. A onda je došao dan kada sam ga morao napustiti. Stavio me je na konja i odvezao ravno do koèija koje su išle ovamo u Velveron. I eto. Tako sam dospio ovdje", završi Ornox. Bio je povuèen. Nije govorio ako nije morao. Veæinu svojih misli bi zadržavao za sebe. Bio je vrlo uporan u uèenju. U neku ruku, može se reæi da mu je život bio satkan od obuke, borbe i putovanja do iduæe borbe i iduæe obuke. Iako su orkovi poznati po tome da izrastaju u visoka i snažna stvorenja, Ornox æe biti zapamæen kao jedan od krupnijih, èak i po njihovim mjerilima.Razgovor je trajao još dugo, i raspravljalo se o svemu i svaèemu, kada je prièa o obiteljima i podrijetlu završila.HARAKONOV KAM€NSutra ujutro su svi bili probuðeni dosta rano, oko osam, kako bi bile odreðene njihove sposobnosti. Probudio ih je Selevin. A i magièno zvono sa sjevernog tornja, koje se oglašavalo svaki sat, nije pomagalo u spavanju. "Hajde! Buðenje! Danas je važan dan! Danas gledamo kakvi ste glede mane. Buðenje!", dozivao je Selevin, dok se Kalahad lijeno podizao iz kreveta. Obièno je ustajao i ranije, ali je sinoæ dugo razgovarao s Karisom i Glenrovem. To ga je blago izbacilo iz takta. Ustao je, navukao novi par èarapa koji gaje èekao na rubu kreveta, a potom i novo, izglaèano odijelo. Kalahad je primijetio da prije nije viðao takva odijela na uèenicima i uèinilo mu se nešto posebno. Svi su-100-uèenici dobili po jedno. Bilo je to maleno bijelo odijelo od nekog, vuni nalik materijala, s velikom crnom šarom preko sredine. Imalo je i prišivenu kapuljaèu. Kalahad ga radosno obuèe. Gledao je kako se ostali oblaèe. Za njegove pojmove, bili su spori. Kada su svi bili spremni, Selevin im se obrati: "Danas æemo vidjeti i ocijeniti koliko ste dobri u magiji. Provjerit æemo koliki je vaš prirodni kapacitet mane, vrijedne magiène energije koja je dio gotovo svakog živog biæa. Neki ju imaju više, neki manje, a neki nikako, ali ti su posve rijetki. Ta, takozvana mana nam dopušta da èinimo ono što zovemo magija. Izvodeæi neku magiju, mi trošimo manu, sabijajuæi je u èistu energiju, i fokusirajuæi je u jedan vid oèitovanja - destruktivan, za uništavanje i razaranje; restoracijski, za lijeèenje i obnavljanje; alteracijski, za manipuliranje i kontroliranje fizièkim svijetom oko nas. Pored ovih, postoje i bezbrojni drugi naèini, otkriveni i neotkriveni, na koji se magija i mana mogu koristiti. Ima li pitanja?", zapita na kraju Selevin."Ovaj, stoje manipluriranjeV, zapita jedan djeèak sitnih zuba i kosom podijeljenom jednim velikim razdjeljkom.Selevin ga pogleda i uz smiješak reèe - "Ne kaže se manipluriranje, veæ manipuliranje. To znaèi upravljati ne-èime, protiv njegove volje ili bez njegova znanja. U sluèaju ove magije, to bi mogli navesti primjerom padajuæeg kamena. Uz pomoæ magije koju nazivamo telekineza, možemo iz daleka zaustaviti taj kamen u padu i usmjeriti ga negdje drugdje, u bilo kojem smjeru. Mi smo tako manipulirali taj kamen, prkoseæi njegovoj volji da padne na zemlju", završi Selevin, ponosan na svoje znanje. "No, hajdemo sada. Idemo na doruèak, pa onda na test."Doruèak je bio lagan. Jedno jaje na oko, èaša mlijeka i malo kruha. Kalahad nije bio zadovoljan, ali je bio koliko-toliko sit. Poslije doruèka, Selevin ih je ponovno okupio i poveo ih iz hale za objed u glavnu dvoranu, te odatle kroz-101 -velika vilenjaèka vrata, kroz koja je Kalahad prošao kada je slijedio Morina do profesora u zbornici. Ovaj puta nisu išli u zbornicu, nego su produžili dalje, kroz druga vrata u toj sobi, a potom hodajuæi niz jedan hodnik i ušavši na malena vrata, našli se u jednoj zamraèenoj prostoriji bez prozora. Osvjetljavale su je magiène svijeæe koje su isijavale plavo svijetlo. U sobi je bila ravnateljica, profesor Benrog i profesor Luther. Tamo je takoðer bio okrugli stol, na kojemu je bilo nešto okruglo, prekriveno srebrnastom tkaninom. Miranda reèe: "Molim sve uèenike da se pomaknu u kutove, i zatim doðu do stola kada budu prozvani. Molim vas da šutite ako je to ikako moguæe, jer je potrebno dosta koncentracije u ovom poslu." Potom rukom dohvati tkaninu i makne je s predmeta koji je do sada štitila. Ispod se razotkri staklena kugla, s lebdeæim ljubièastim kamenom u sredini."Ovo je Harakonov kamen. Zasvijetli kada god ga dotakne netko tko ima mane u sebi i tko ima dara za magiju. Danas æemo provjeriti svakoga od vas. Na osnovu vaše snage u magiji, preporuèit æemo vam neku disciplinu za Aratare. Te discipline su u stvari klase Aratara, i odnose se na obuku za odreðenu klasu za koju se budete odluèili. To može biti strijelac, èarobnjak, iscjelitelj itd. O tome æemo raspravljati sutra."Nastala je kratka tišina, a potom profesor Luther proèita prvo ime: "Ornox Orethor."Istupi ork s kojim se Kalahad nedavno upoznao. Na licu mu se ocrtavala nelagoda, pa èak i strah. Došao je do stola i položio ruke na njega. "Ono što sada želimo je, razbistri svoj um i mirno položi ruke na Harakonov kamen. Osjetit æeš blago peckanje na dlanovima, ali vjeruj mi kada kažem da ništa ne boli", objasni mu Miranda.Ornox drhtavo podiže ruke i položi ih na kuglu. Svi zi-nuše od napetosti. Ništa se nije dogodilo. Niti se kugla promijenila, niti Ornox, koji je zbunjeno gledao u Mirandu.-102-"Ništa, momèe", reèe Miranda nasmijano. "Èini se da magija ne teèe kroz tebe. Taj dio ovog svijeta je zatvoren za tebe. Žao mi je. Morat æeš se zadovoljiti nekom ratnièkom klasom", reèe mu Miranda uz ugodan i topao smiješak prepun ohrabrenja.Ornox se okrene i nasmijano ode nazad u gomilu, i stane pored Kalahada. Izgledao je kao da mu je kamen pao sa srca. "Zašto si zadovoljan?", upita ga Kalahad."Bojao sam se da æe htjeti napraviti glupog èarobnjaka od mene. Ja hoæu biti ratnik, kao i moj otac." Kalahad kininu glavom, kao odobrenje.Profesor Luther proèita i drugo ime: "Kalahad Jorso-ran." Kalahadu na trenutak zastane srce i obuzme ga uzbuðenje. Svijet je nakratko ispao mutan i nejednak, totalno nepravilan. Sve je izgledalo nepovezano. Noge su mu neposlušno cupkale po zemlji dok se kretao prema kugli. Nije niti znao kada je stao pred nju. Kada je došao k sebi, Miranda je veæ završavala svoj govor koji mu je uputila: "...biti hrabar i snažan, ali kao što veæ rekoh, magija pomaže svima u životu, htjeli mi to ili ne. Hajdemo sada vidjeti koliko æe tebe služiti."Kalahad podiže ruke i primijeti kako drhte. Pokrenuo ih je prema kugli. Vrhovi prstiju mu dotakoše hladno staklo, a potom i dlanovi. Osjeæao je siæušno peckanje diljem kože, gdje god je bila u dodiru s kuglom. Najednom se siæušno svijetlo poène širiti iz srca kristala, i pojaèavati. Kalahadu je srce lupalo divljaèki. Svjetlo je postalo dovoljno jako da mu je osvijetlilo cijelo lice i lica profesora."Odlièno, Kalahade! Oèito da imaš neke magije u sebi! I imaš prilike poveæati njen kapacitet! Rijetki to mogu! Ako hoæeš, uz vježbu, mogao bi postati dobar èarobnjak..." Kalahad tržne ruke s kugle i svjetlo, koje je do sada sramežljivo gorjelo, utihnu poput svijeæe ugašene naglim naletom vjetra. Miranda ga pogleda i reèe: "Dobro. Ti si prvi uèenik-103-koji je danas pokazao kako radi Harkonov kamen. Budi ljubazan, vrati se na mjesto i saèekaj svoje drugove da završe test, pa smo svi slobodni, u redu?", reèe Miranda i nasmiješi mu se. Kalahad se vrati nazad, pomalo užasnut. Kada mu je spomenula mogao bi biti dobar èarobnjak, nešto se u njemu prelomilo. Nije znao zašto se toliko uplašio moguænosti da može postati èarobnjak u buduænosti samo ako bude vježbao. Prozvaše iduæe: "Heather Vorn."Djevojka pospanog izgleda izaðe pred kuglu.Kada je stavila ruke na kuglu, kugla istog trena zasvi-jetli, malo jaèe nego Kalahadu. "Odlièno, Heather. Mislim da bi mogla imati dobru karijeru kao èarobnica. Razmisli o tome. Trebaš samo probuditi ostatak sile koji se sakriva u tebi!", namignu joj Miranda.Luther proèita iduæe ime: "Glenrov Roneroth"Glenroy izaðe gutajuæi pljuvaèku. Kalahad mu je držao fige."Hmmm. Mislim da æe biti nešto od tebe", reèe mu Se-levin. "Hajde, stavi ruke", naredi mu Miranda.Glenrov pruži ruke. Dlanovi mu nisu niti dotakli staklo, a kamen je veæ ispuštao svijetlo. Glenrov stane. "Hajde, momèe, Nastavi!", ohrabri ga Miranda. On položi ruke na kuglu i blijesak svjetla gotovo zaslijepi sve u sobi. Svjetlo je bilo èisto i bijelo, a Mirandino lice, koje je to zaneseno promatralo, naziralo se poput neke vizije kroz njegove snopove. U sobi se èulo glasno zujanje. "E ovo je pravi talent za magiju. Deèko... Glenrov ti je ime, zar ne? Glenrove, vjeruj mi da æeš napraviti najveæu pogrešku u životu ako ne budeš bio èarobnjak. Ovakva snaga se rijetko viða kod osoba tvojih godina. Moraš iskoristiti svoj talent, a mi æemo ti u tome pomoæi." Glenrov spusti ruke s kugle. Bio je sretan što se u njemu krije takva sila. Kalahad osjeti blagu zavist.Glenrov se vrati nazad na svoje mjesto. Malo prije nego je Luther proèitao iduæe ime, Karisa se javi: "Mogu li, molim vas sada ja?"-104-Miranda upita: "Žuri vam se nekamo gospoðice?...""...Karisa", reèe ona Mirandi. "Ako baš insistirate, samo izvolite gospoðice. Profesor Luther imena ionako izvlaèi nasumce.""Odlièno!", reèe Karisa a zatim izaðe pred kuglu. Profesor Luther razmjesti papire amo-tamo i izvuèe onaj na kojoj je pisalo Karisino ime te ga odloži na stranu, uz pitanje: "Ti si Karisa Aldegorn?" Karisa potvrdi da jest. Profesor Luther makne papiriæ sa strane i stavi ga na prošla èetiri koja su veæ bila isprobana. Karisa namjesti ruke pred kuglu. Gledala ju je kao veliki izazov, poput vatrenog obruèa kroz koji treba skoèiti. Smjelo stavi ruke na kuglu i soba bi blago osvijetljena, kao kod Kalahada. Osmijeh na licu je pokazao daje Karisa zadovoljna time što vidi. "Èini se da si u rangu s mladim gospodinom Kalahadom. Vaša magièna sila je otprilike jednakog intenziteta. Vama dvoje su otvorena oba puta - možete biti èarobnjaci ili pripadati nekoj ratnièkoj klasi, ili biti nešto izmeðu. Izbor je vaš", reèe Miranda i onda blagonaklono zažmiri, pokazujuæi Karisi da se vrati nazad. Karisa stane pored Klahada i reèe mu: "I?" Kalahad uzvrati: "Kako misliš P."Karisa se nasmiješi i reèe: "Zar ti nije drago što smo jednaki?" On odgovori: "Da." Ustvari mu je bilo svejedno. Iako gaje magija zanimala, nije joj vjerovao. U stvari, nije znao njenu pravu silu, tako da ju je smatrao blago inferiornijom u usporedbi s maèem. Uskoro se zaèuje iduæe ime iz smjera profesora Luthera: "Dorian Artis"... 1 Kalahad je te veèeri spavao nemirno. Sanjao je napad na Etron, ali stvari su primjetno bile drugaèije. On je u tom snu ponovno hodao gradom, pokušavajuæi upozoriti ljude da se pred gradom okupljaju orkovi i da æe ih pobiti, te da moraju bježati, ali svi su mu odgovarali jednako: "Potraži Zvijezdu Skirime. Ona je dio tebe! Zar ne želiš ispuniti sudbinu?"-105-Koliko ga je to ljutilo. Potrèao je prema kuæi, a dim se polagano uzdizao s horizonta. Znao je da orkovi stižu. Nekako je podsvjesno znao da je sve to samo san, ali opet se nadao, želio promijeniti povijest.Uletio je u kuæu, a tamo je bila cijela njegova obitelj -majka, otac i brat."Bježite! Moramo iæi! Orkovi su tu! Pred selom!"Otac ga pogleda ukoèeno i reèe: "Oh, kako si, Kalaha-de? Vrijeme je lijepo danas, zar ne?""Stoje vama!?", prodera se Kalahad. "Potraži Zvijezdu Skirime. Ona je dio tebe! Zar ne želiš ispuniti sudbinu?" , reèe mu brat. Jedino gaje majka gledala ozbiljno."Hajde! Idemo!", vukao je brata za rukav, a on se samo blesavo smiješio. "Ne, Kalahade. Moram ostati i spasiti Marijanu. Orkovi æe ju zarobiti."Kalahad primijeti kako ga majka ozbiljno gleda. "Mama!" , reèe on i požuri se prema njoj. "Ti mi vjeruješ, zar ne?", reèe i zagrli ju.Majka se sage i uzvrati mu zagrljaj. Onda pruži ruku u džep i izvadi Kalahadov medaljon, prelijepi talisman, koji su mu vilenjaci dali kada je roðen. "Ovo je tvoje Kalahade", reèe mu ona."Znam! Ali pusti taj glupi nakit! Idemo odavde!", vukao ju je. Ali njegova majka je nastavljala. "Ne, Kalahade. Mi smo mrtvi. Tako je, i tako mora ostati. Ti si preživio. Sudbina je tako htjela."Kalahad ju pogleda suznim oèima. Ponovno mu je nedostajala obitelj, i sada je stao plakati kao da se trudi nadoknaditi što to nije radio protekle dvije godine. "Ti si sada Èuvar, sine. Ti si posljednji Skirim. Èuvaj ga! To je sada tvoja sudbina, tvoja buduænost", reèe mu majka, preda mu medaljon u ruku i stisnu mu šaku.Kalahad je plakao. Nije znao što se to dogaða. Najednom osjeti kako ga neka nevidljiva sila vuèe dalje od majke.-106-Svijet oko njega se izduživao, nestajao, blijedio. Vidio je kako kroz vrata provaljuju neke visoke spodobe, a onda je svijet izblijedio, i Kalahad se našao u totalnom mraku."Kalahade!", zaèuo je ženski glas. "Probudi se!", èuo je ponovno Karisu. Otvorio je oèi i ugledao Glenrova i Karisa kako ga uplašeno gledaju. "Jesi li dobro? Èini se da si sanjao nešto loše. Cijelo se vrijeme bacaš uokolo i jecaš!", reèe mu Glenrov. "Dobro sam", reèe Kalahad i ustade. Bio je sasvim mokar. Otvori dlan i pogleda u njega, kao da oèekuje da æe tamo pronaæi talisman, ali onda shvati kako je to bio samo san.INICIJACIJAMalo kasnije, kada su se svi obukli, Selevin je posljednji put došao po njih kako bi ih odveo u velike kuæe na ceremoniju inicijacija. Poredao ih je u kolonu, dvoje po dvoje. Kalahad je stao s Glenrovem, koji je bio krajnje uzbuðen. "Mene æe sigurno staviti u onu Plavu kuæu, Endelon", reèe on. Kalahad ga blijedo pogleda. Nije se osjeæao dobro. Jutros nije mogao jesti niti malo. Samo je popio èašu mlijeka, i to na Glenrovev nagovor. "Kalahade, jesi li dobro? Da li te nešto muèi?", zapita ga on. Kalahad reèe: "Ne. Dobro sam."Glenrov zavrti glavom nekoliko puta kao znak nijekanja, i reèe: "Ako se brineš za velike kuæe, ne brini. U koju god te kuæu stave, sve æe ti biti jednako. Predaju ti isti profesori, ideš na iste sate, samo æeš nositi drugaèiju odjeæu. Vidiš, ja æu morati nositi one velike plave pelerine. Zamisli kako æe to biti kada temperature stvarno narastu!"Kalahad reèe: "Nisu kuæe u pitanju. Nego, imao sam jedan san... toliko dojmljiv, toliko realan. Sanjao sam obitelj. Bili su tako živi, tako... stvarni. Ne mogu vjerovati da je to sve samo san."-107-Glenrov ga gurne laktom po rebrima. Kalahad podiže pogled i ugleda Selevina kako ga pažljivo promatra. "Siguran sam da je vaš razgovor važan, ali molim vas da ga nastavite kasnije. Sada æete biti upisani u jednu od Velikih kuæa. Mislim daje to trenutno najvažnije!"Kalahad reèe: "Oprostite." Selevin ga pomiluje po glavi, a onda ode na poèetak kolone. Kalahad nije niti primijetio da su se veæ našli u velikoj hali, gdje je sve bilo ureðeno i èisto, a gomile starijih uèenika su stajale sa strane u napetoj tišini. Razgledao je oko sebe i shvatio daje ceremonija veæ poèela. Podigao se na prste da vidi što se dogaða naprijed, ali kolona se pomjeri. Selevin svima naredi da sjednu.Kalahad sjedne, a pored njega se smjesti Ornox. Iza njega je sjedila Karisa, pored Glenrova. Profesori su nešto govorili ispred njih, sjedeæi za stolom, ali Kalahad ih nije èuo. S Kalahadove lijeve strane je sjedila jedna djevojka. Neprestano je nešto mljela sa svojom prijateljicom. Nije zatvarala usta. Kalahadu je to išlo na živce. "Molim te, budi tiša", reèe joj on šapatom.

pagina 10

Djevojka se samo zamišljeno okrene, pogleda Kalaha-da, i nastavi govoriti kao da se ništa nije dogodilo: "...i pitam ti ja njega, koliko on želi tu stajati, a njegova sestra -da, da, sestra, skoèi na mene i kaže 'Vidjet æeš ti tko je lud!', aja mislim, ono, što æeš ti i..."Kalahad je zamoli da bude tiša, a ona mu gestom pokaže daje lud. Gledao ju je još neko vrijeme, dok je crvenio."Zaveži!!!" , izdere se on toliko jako daje cijela dvorana utihnula, ukljuèujuæi i profesore. Svi su gledali u njega dok je djevojka problijedila.Selevin mu priðe brzim korakom. "Smiri se! Nema potrebe vikati! A vi, gospoðice, sram vas bilo! Ovo je važna ceremonija! Molio bih vas da makar jedan sat šutite, kada to ne možete ostala 23!" Ode, pomalo ljut, što se rijetko viðalo na njemu.-108-Napokon je vladala tišina. Kalahad je gledao u profesore koji su razvrstavali papire na stolu. Svi profesori su stajali poredani sa strane, kao i uèenici, jedva vidljivi u gomili. U centru dvorane, za stolom su bili Selevin, Miranda i dvoje Ardena - profesorica Luna i profesor Benrog.Neko vrijeme su nešto mrmljali, svako malo pogledavajuæi uèenike, a onda potom ponovno gledajuæi u papire. Zatim se svi razmjestiše i sjedoše na stolce. Na sredini su sjedili Ardeni. Njima sa lijeve strane je bio Selevin, a s desne Miranda. Miranda ustane i poène govoriti:"Poštovani profesori, uèenici i novaci. Evo, ponovno smo stigli do ove ceremonije, Inicijacija u Velike kuæe. Ova ceremonija se održava svake dvije godine, a meni je vrijeme od prošle ceremonije proletjelo vrlo brzo.Kada pogledam prošle uèenike koje smo ovdje upisali, vidim da su sada drugogodišnjaci, i veæ su navikli na život u Velveronu. A evo, opet nam stižu novi uèenici. Nova generacija Aratara. Pošto je ova ceremonija posveæena baš vama, bit æe red da vam uputim i nekoliko rijeèi. Kao što znate, ovdje u Velveronu su èetiri velike kuæe. Svaka je posebna i drugaèija, a u stvari, sve su iste. Hoæu reæi, nije bitno u koje æete kuæe biti razvrstani, još uvijek ste isti. Svatko od vas ima kvalitete i te kvalitete æe razvijati kako on to želi. Mi smo tu da potaknemo taj razvoj i ubrzamo ga. Naime, vi od veèeras poèinjete usvajati drevno ratnièko i magièno znanje. Znanje koje æete upotrijebiti samo onako kako to vi želite, kako biste èinili velike stvari na ovom svijetu, nadam se. Veèeras postajete dio škole koja æe od vas napraviti Aratare. Osvrnite se natrag za deset godina. Sjetite se tada koliko ste znali u ovom trenutku dok ste slušali moje rijeèi, a koliko znate tada, kao slobodni, mladi Aratari. Ova škola je postojala mnogo prije vas. I postojat æe, nadam se, i poslije vas. Mnogo velikih ljudi je izašlo odavde. Pridružite se velikanima koji su zauzeli svoje mjesto-109-u povijesti, meðu legendama prošlosti. Postanite jedan od tih ljudi. Napravite nešto veliko u životu, zbog èega æete biti pamæeni vjekovima i vjekovima koji æe nailaziti. Ali da bi to mogli postiæi, treba vam znanje. Znanje i obuka -obuka koju jedino Velveron može pružiti. Zato veèeras budite pažljivi i s ponosom i voljom služite kuæu èiji èlan postanete. Neka vam ona daruje što više znanja. Jer vaša obuka sutra poèinje. Neka vam školovanje ovdje bude uspješno. I neka vaše ime jednog dana osvane na ploèi školskih velikana. Hvala na pozornosti i sretno... Sada vas molim da polagano, jedno po jedno priðete stolu i sjednete na ovu stolicu ispred nas, kako bi bili procijenjeni i smješteni u jednu od kuæa... Kada završimo s vama, vratite se na svoje mjesto. Još jednom, hvala."Miranda sjedne, a pljesak se razli dvoranom. Kalahad je pljeskao i gledao veliku ploèu iznad njihovih glava, koju do sada nije primijetio. Na njoj su bila upisana razna imena, a do njih je opisano djelo koje je neki uèenik uèinio dok je još bio uèenik u ovoj školi. Opisana su mnoga djela. Bilo je upisano sedam imena:Alezar RotSpasio tri uèenika od Planinskih pauka na satu Biæa Saradrije.Ariana ServenoxPosve sama ugasila veliki požar, koji je prijetio uništenju dvorca, koristeæi satno svoju snagu Restoracije... Berijan OninUbio odraslog trola koji je pobjegao iz tamnice.Bilo je još èetiri natpisa, ali Kalahad nije stigao proèitati, jer je Selevin proèitao prvo ime: "Jaz'Bar Groin". Jedan mladi patuljak s vrlo kratkom bradom ode do stolca i sjedne. Ardeni privukoše stolce, i rekoše mu da ispruži svoje-110-ruke na stol. Patuljak to uèini. Profesorica Luna uzme njegovu lijevu ruku, a Benrog desnu. Jedno vrijeme su sjedili u tišini, a onda profesorica Luna glasno reèe:"Kuæa Argenor!" Na to patuljak ustane i krene na svoje mjesto, ali profesorica Miranda ga zaustavi rekavši mu: "Samo malo. Uzmi prvo svoje odijelo. Od sada æeš nositi samo odijela tvoje kuæe. Molim sve iduæe uèenike da, kada budu svrstani, takoðer priðu ovamo i uzmu odijela svoje kuæe." Potom se sagne i ispod stola izvadi jedan kožni oklop, s crvenim šarama. Patuljak ga uzme, a onda se, sav ponosan na sebe, vrati nazad na stolac.Selevin proèita iduæe ime: "Ron Selenon" Jedan djeèak ustane i arogantno hodajuæi uz veliku buku sjedne. Ardeni uzeše njegove ruke, a onda zavlada tišina. Svi troje su žmirili."Kuæa Karsiv!", reèe Benrog. "Što!?", drekne se djeèak u naletu bijesa. "Ja, da idem meðu njih!? Što vi mislite tko sam ja!?"Selevinu se oèi zakrijesiše, a djeèak nastavi protestirati: "Želim u kuæu Endelon!" Ardeni se pogledaše i rekoše uglas: "Ne!". Djeèak bijesno ode do Mirande, i doslovno joj otme zeleno odijelo iz ruku, i ode nazad na svoje mjesto. Dvoje ili troje ljudi mu je pljeskalo. Iduæa imena su brzo prolazila. "Jerry Smith!", proèitao je Selevin, a Ardeni su, nakon što su ga primili za ruke rekli: "Kuæa Argenor!""Sophia Rosa" - "Kuæa Endelon!""Mehrun Broin" - "Kuæa Argenor!""Vist Arisan" - "Kuæa Erdos!""Mily Velia" - "Kuæa Karsiv!""Liliy Velia" - "Kuæa Karsiv""Elly Velia" - "Kuæa Erdos"Napokon, zaèu se i :"Kalahad Jorsoran!"Kalahad ustade i dotetura do stolca. Sjeo je na nju. Osjetio je kako je stolac topao. Pružio je ruke na stol, kako su to radili ovi prije njega. Ardeni ga primiše za ruke, uz veliki smiješak na licu.-III-"Ahhh, ovaj je poseban", zaèuje neki daleki, prigušeni govor profesorice Lune. Gledao ju je u usta koja se nisu otvarala. Dogaðala mu se ista stvar kao i s Evelin na imanju Stolnerovih. "Velika hrabrost, velika", èuo je kako mu govori profesor Benrog, dok je njegov glas lebdio negdje u daljini, tiho i slabašno, ali opet - razgovijetno i èujno."Kalahad, zar ne? Hmmmm. Da... zanimljivo... zanimljivo", èuo je kako se njihovi glasovi isprepleæu u njegovoj glavi."Snažan da, ali... ne. Argenor, možda? Hmmm. Ne. Ne. Prestriktno. Endelon? Moglo bi proæi. Moglo bi", èuo je glas profesora Benroga."Ne. Ne Endelon. Nije on za to. Magija mu može biti pomoæna karta u životu, oslonac kada bude najteže, ali volja, upornost, snalažljivost i snaga su njegove glavne odlike", reèe profesorica Luna. "KUÆA ERDOS!", zaèu on kako glasno govori profesor Benrog, tako da ga svi èuju. Kalahad osjeti kako se vraæa u svijet sadašnjosti. "Kalahad, uzmi svoje odijelo." - reèe mu Miranda. Kalahad ustane, doðe polagano do nje i saèeka dok nije izvadila platneni oklop, ukrašen žutim prugama."Sretno!", reèe mu ona, dok se Kalahad vraæao nazad na svoje mjesto.Poslije toga, imena su ponovno uslijedila:"Ornox Orethor" - "Kuæa Argenor!""Sam Bendin" - "Kuæa Karsiv!""Beniar Joy" - Kuæa Endelon!""Glenrov Roneroth" - "Kuæa Endelon!"Glenroy ustane, i uzme svoju plavu pelerinu. Vratio se nazad na svoje mjesto. Bio je sretan stoje na putu da postane èarobnjak."Dorian Artis!" - "Kuæa Erdos!""Karisa Aldegorn!" Ona ustade. Kalahad je rijeè "sretno" oblikovao usnama. Karisa sjedne za stol, a skoro istog-112-trena se zaèu profesor Benrog: "Kuæa Erdos!" Karisa gotovo skoèi sa stolca kada je to èula. Otišla je do Mirande, i dobila isto platneno, žuto odijelo, poput Kalahada.Vratila se, i sjela na svoje mjesto, a onda se ispružila i stavila Kalahadu ruku na rame: "Idemo u istu kuæu!". Kala-had se okrene i reèe: "Znam! Odlièno!" - bio je sretan zbog toga. Bilo mu je žao što Glenrov nije s njima.Još je mnogo djeèaka i djevojèica bilo prozvano, a kada su svi završili s prozivanjem, i kada je svatko u krilu držao odijelo u boji njegove kuæe, odvedeni su na sveèanu veèeru.Nakon veèere, pušteni su na šetnju dvorištem dvorca. Sada su bili prvaši. Sutra æe im je poèeti nastava. Bili su slobodni kretati se dvorcem daleko više nego prije. Izašli su van u dvorište, i stali pored dva velika bora koji su rasli jedan do drugoga, tako da su im se grane isprepletale. Svo troje su sjeli."Što æemo sad?", zapita Karisa.Kalahad reèe: "Ništa. Iæi æemo u školu, uèiti i rasti."Glenrov doda: "Da. I najvažnije, ostat æemo prijatelji. Zauvijek!""Zauvijek!": reèe Kalahad i pruži ruku na prazno mjesto. Glenrov pruži svoju ruku na Kalahadovu. "Zauvijek!", a onda i Karisa stavi svoju ruku na Glenrovevu: "Zauvijek!"."Što æemo sada raditi?", - zapita Glenrov, a Kalahad reèe: "A što drugo, nego iæi na spavanje. Sutra nam poèinje prava obuka. Prva prava obuka." Karisa na to reèe: Neæu još na spavanje. Hoæu se malo odmoriti prije spavanja!""Hoæeš se odmoriti prije spavanja?", zapita ju Glenrov zaèuðeno."Da. Što je tu èudno? Toliko sam uzbuðena oko svega ovoga, da æu vjerojatno to i sanjati veèeras. Uostalom, ne znam ni gdje su nam spavaonice. Èula sam da sada spavamo u svojim Velikim kuæama. Nemam pojma gdje je kuæa Erdos."-113-"Ni ja", reèe Kalahad."Vjerojatno æe doæi profesori po nas", zakljuèi Glenroy.Zaèuše se koraci u travi i šuškanje neèijih stopala i za nekoliko trenutaka se pred njih troje stvori visok muškarac izbrazdana lica. Bio je to profesor Erethor. "Zdravo", reèe on mirnim glasom. "Mogu li sjesti ovdje s vama?", zapita ih. "Pa... naravno", reèe Karisa.Profesor sjedne. "Oprostite na smetnji, ali ja ovdje volim dolaziti razmišljati", reèe im profesor."Oh, otiæi æemo", reèe Glenroy. Erethor reèe: "Ne, ne! Nisam to mislio! Ovo mjesto je vaše koliko i moje. Uostalom, stoje loše upoznati nekoliko svojih uèenike?""Kako to mislite nekoliko svojih uèenika?", zapita Kalahad."Ja vodim kuæu Erdos. Mnogi bi rekli da vodim kuæu Argenor, ali griješe. A dvoje vas je u kuæi Erdos, ako se ne varam?", upita on i letimièno pogleda u Karisu pa u Kala-hada."Ovaj, jesmo", potvrdi Kalahad."Znam. I tvoj otac prije tebe bio je u kuæi Erdos, Kalahade", reèe mu Erethor."Vi ste uèili i mog oca!?", zaèudi se Kalahad."Uèio? Nikako. Nisam baš toliko star. Išao sam s njim u kuæu Erdos. Bili smo ista generacija, ja i on.""Poznavali ste mog oca? Bili ste prijatelji", zapita Kalahad."Da, jesmo. I to vraški dobri. Bilo mi je uistinu žao èuti daje poginuo.Prava šteta. Bio je dobar borac", reèe Eretehor, s primjesom tuge u glasu. "Nisam znao da mi je otac bio ovdje", reèe Kalahad."Mnoge stvari ti neznaš. Možda je tako i bolje za sada. Kasnije æe ti se sve one ukazati... kada budeš stariji", promrmlja Erethor.- 114-"Zašto mi on to nikada nije rekao?" , upita Kalahad."Ne znam. Možda nije imao razloga. Bio je sretan s vama. Sjeæam se njegova pisma koje mi je poslao prije dvadeset godina. Još uvijek ga imam."

pagina 11

"Stoje napisao!?",- zapita Kalahad."Hoæeš li vidjeti?", upita ga Erethor sa smiješkom."Naravno!", izleti Karisi, koja je razgovor napeto slušala, a onda se zacrveni. Erethor pogleda u Kalahada, koji kimnu glavom. "Dobro onda", reèe on i zavuèe ruku u njedra i izvuèe stari, izgužvani, davno požutjeli komad papira, i preda ga Kalahadu. "Evo. Tada je on prestao aktivno biti Aratar."Kalahad uzme pismo i razmota ga. Nije bilo dugaèko. Dragi Erethore,Znam da se dugo nismo èuli, i da te nisam pronašao kod Paukovog sjecišta, kao što sam i obeæao, ali nešto je iskrsnulo.Zaljubio sam se. Neki dan sam blizu jednog sela, Etron se zove, naišao na grupu bandita kako pljaèkaju neku djevojku. Otjerao sam ih, i na pi~vi pogled se zaljubio u nju. Zove se Helvina. Mislim da je to sudbina. Volim je više od svog maèa. Vjenèali smo se prije tri dana. Od malo ušteðevine što sam imao kupio sam kuæu. Mislim da æe nam život biti sretan... Mislim da su dani lutanja za mene završili. Doði nas posjetiti ako stigneš. Pitaj bilo koga u selu, svi znaju tko smo.P. S.Jesi li se èuo sa Aranoxom ovih dana? Nikako da mu uðem u trag. Volio bih i njemu poslati pismo. Javi mu novosti ukoliko ga vidiš prije mene. I obavezno doðite! Hoæu vas upoznati s Helvinom!Tvoj vjeèni prijatelj, Garet Jorsoran-115-Kalahad vrati pismo Erethoru i reèe: "Vi ste stvarno bili dobri prijatelji?""Itekako. Praktièki smo odrasli zajedno. I ja i Aranox smo ga posjetili odmah iduæeg mjeseca. Razgovarali smo dugo vremena, i shvatio sam kako ni ja više ne želim lutati okolo i boriti se. Bilo mi je dosta krvi i smrti. Do tada sam zaradio veliku svotu novaca. Dovoljnu za pristojan život. Odluèio sam se smjestiti negdje, ali nisam volio niti jedno mjesto poput ovoga. Osim toga, krv mi je još uvijek kljuèala kada god bih ugledao maè. Zato sam odluèio biti profesor. Nikada se nisam niti nadao da æu jednog dana uèiti i Garetovog sina."Kalahad gaje gledao, a u njemu je vrilo pitanje - "Tko je Aranox?""Takoðer poznanik. U stvari - prijatelj. Nas trojica smo bili nerazdvojni. Aranox je bio najozbiljniji od nas. On još uvijek luta negdje po divljini. Zagriženi Aratar. Nepopravljiv. Nisam se èuo sa njim veæ èetiri godine. Možda je èak i mrtav. Neznam. Borbeni èarobnjak. Najjaèi u našoj generaciji. Mislim da su se svi prijatelji iz naše generacije okupili kod tvog sela, pomagati u obrani. Ja nisam mogao. Bio sam gadno ozlijeðen. Imao sam okršaj s trolom ovdje u školi i nisam znao za sebe nekoliko dana. Kada sam se probudio, sve je bilo gotovo." To nije bio pravi razlog Erethorova nedolaska, ali to Kalahad nije znao: "Èuo sam da je Etron spaljen do temelja. Želio sam propasti u zemlju, jer nisam mogao pomoæi. Vjerojatno je Aranox poginuo zajedno s ostalima. Možda sam ja jedini živ od starog društva. Možda zato i pouèavam ovdje na Velveronu. Iz grižnje savjesti.""Aranox nije bio u Etronu na dan napada. Sjeæam se da je moj otac pisao pismo nekom Aranoxsu i poslao mog brata po njega, ali brat se vratio i rekao da Aranox nije tu", reèe Kalahad.-116-"Zanimljivo. Možda je onda još uvijek živ!?", zapita se Erethor."Možda", složi se Kalahad."Kalahad, manimo se sada prošlosti. Pred nama je buduænost. Zakleo sam se samom sebi da æu paziti na tebe kao da si moj onog dana kada si prvi put stao pred moje oèi. Dugujem to tvom ocu... i sebi.""Kalahad je sretan što je njegov otac imao prijatelje poput vas", reèe Glenrov."Možda i nije. Da sam mu bio prijatelj, pomogao bih mu da ostane živ onog dana u Etronu. Ali nisam. Ja sam ovdje ležao, u nesvijesti.""Niste vi krivi! To je sudbina!", reèe Karisa."Možda. Ali, sada je veæ kasno. Trebao bih okupiti sve uèenike i povesti ih u spavaonice naše kuæe. Ali prije toga, želim da znaš jednu stvar, Kalahade. Prema tebi æu biti dodatno strog. Znam da si sposoban, kao i tvoj otac prije tebe. Velveronova krv teèe kroz vašu lozu. Znam da možeš biti veliki ratnik. I bit æeš. Želim da daješ sve od sebe.Za dodatne sate uzmi Maèevanje.""Ummm... dodatne sate? " - zapita Karisa."Da. Niste èitali knjigu? Vidite, svaka kuæa voli predmete koji njoj odgovaraju, pa njih imate više puta tjedno. Vi i dalje idete na sve sate, ali tih glavnih predmeta imate više nego obièno. Zbog toga dobivate pravo na jedan dodatni sat koji možete potrošiti na bilo koji predmet, vama na volju. Volio bih kada bi taj dodatni sat potrošio na maèevanje", reèe on Kalahadu."Zašto!?", zapita on."Kako bi izbrusio tu tehniku. Kako bi je usavršio. Svaki dan imaš po jedan sat maèevanja. Ako uzmeš dodatni sat maèevanja, imat æeš ga devet puta tjedno. Ponedjeljkom i srijedom po dva sata na dan.""Razmislit æu", reèe Kalahad.- 117-"Dobro. To sam htio èuti. Hajdemo sada. Spavaonice su nam u Istoènim zidinama. Glenroy, ti potraži profesoricu Kailenu. Ona vodi kuæu Endelon.""Dobro. Gdje je ona sada?", zapita ga Glenroy."Mislim da je u glavnoj dvotrani, nešto razgovara s ravnateljicom.""U redu onda. Vidimo se ujutro. Naðemo se ovdje?""Može", reèe Karisa. Kalahad kimne glavom.Glenroy polagano nestade u mraku."Idemo vas dvoje. Moramo okupiti ostale uèenike iz kuæe Erdos."Erethor ode na dvorište i iz svega glasa reèe: "Svi prvaci kuæe Erdos neka se okupe kod ulaza u Glavnu dvoranu!" Onda pogleda drugo dvoje i reèe: "Idemo i mi." Stane koraèati dugim i èvrstim koracima. Kalahad ga je gledao s poštovanjem, ali i blagim strahom. On i Karisa krenuše za njim. Èekali su u tišini dok su se okupljali uèenici kuæe Erdos."Ja vodim kuæu Erdos. Ako bude ikakvih problema, obratite se meni. Ako budete stvarali probleme, ja æu se obratiti vama. Je li to jasno?"Uèenici su ga promatrali blijedo. "Je li jasno!?", ponovio je."Jest", reèe Karisa."Dobro onda", reèe Erethor. "Slijedite me!" Krenuo je po dvorištu i putem se probijao na istok. Došao je do Istoènih zidina, i tamo stao pred vrata."Vidite ovu malu rupicu ovdje pored vrata?", zapita on uèenike pokazujuæi prstom na maleni otvor, u kojemu je u kamen bila urezana slika zmaja. "To je kljuè za ova vrata. Svatko od vas æe dobiti svoj kljuè, koji æe nositi na narukvici ili prstenu. Vrata su zakljuèana svima koji nemaju kljuè. Ako hoæete uæi, samo stavite kljuè, a to su ovi maleni medaljoni na narukvici ili prstenu. Kada škljocne, znaèi da- 118-su vrata otvorena. Gurnite pogrešan kljuè tri puta, i vrata se magièno zakljuèavaju. Ako vam je zdravlje milo, nemojte to raditi. Kada uðete unutra, svatko æe dobiti svoj kljuè. Èuvajte ga kao oèi u glavi. Ja svoj èuvam veæ osam godina. Ako ga sluèajno izgubite, prijavite mi to, kako bi se poduzele potrebne mjere pronalaženja kljuèa. A sada, upadajte." Otvori vrata kljuèem. Kada je škljocnulo, Erethor povuèe bravu i otvori vrata. Unutra je sve bilo ukrašeno zlatnom bojom. "Svatko od vas ima svoju sobu. U njoj smijete držati svoje stvari, ako ih imate. Tu imate krevet, stol za pisanje, i ormar za stvari. Svatko æe sada dobiti svoju sobu. Nemojte ulaziti drugima u sobe ako ne morate. Sobe možete zakljuèati i otkljuèati rijeèima: "Oria Sentorum". To magièno zakljuèava vaše sobe. Vrata kasnije reagiraju samo na vas, pa ih samo vi možete otvoriti. Na višim katovima su sobe starijih uèenika, pa nemojte iæi tamo ako nemate potrebe. Ove sobe æete zadržati cijelo vrijeme vašeg školovanja u kuæi Erdos, zato ih dobro održavajte... Saèekajte malo dok vam ne podijelim kljuèeve i dodijelim sobe." Erethor ode zlatnim hodnikom do lijepo ukrašene sobe, koja je vjerojatno bila njegov ured i iz nje donese desetak malenih kljuèeva u obliku medaljona. Na svakom je bio utisnut zmaj."Idemo podijeliti te sobe", reèe Eretohr te stane smještati uèenike nasumièno. Kalahad je dobio onu usred hodnika, sobu broj 8, a Karisa je dobila onu na samom kraju, pred ulaz u Zajednièku sobu, jednu veliku prostoriju gdje svi zajedno borave po danu. Njena soba je nosila broj 12.Kalahad je ušao u svoju sobu i odmah probao zakljuèati vrata. Oria sentorum, reèe on, i vrata blago zasjajiše ljubièasto, a onda se umiriše. Pokušao je mrdnuti bravu, ali bila je kao od kamena. "Oria sentorumV', otkljuèa vrata. "Lijepo je ovdje", zakljuèi Kalahad.Razgledao je sobu. Nije bila pretjerano velika, ali je prikladna za njegove potrebe. U njoj je imao lijep i udoban-119-krevet, maleni, blago izguljeni, stoliæ za pisanje na kojemu je bila uredno složena hrpica papira i pero. Uz suprotni zid je stajao ormar na kojemu je bila velika zastava kuæe Erdos. Kalahad otvori ormar i unutra naðe èetiri odijela kuæe Erdos. "Lijepo", reèe on. "Zanima me gdje da ih nosim na pranje", zapita se. Onda se baci na krevet i odskoèi nekoliko puta. Uživao je u tišini sobe. "Mislim da æe mi se svidjeti ovdje", reèe. Zavukao se pod deku, i zatvorio oèi. Uzbuðenje ga je još uvijek držalo budnim.Gledao je u zastavu kuæe Erdos, a u glavi zamišljao kako je to izgledalo ovdje u vrijeme njegovog oca i Erethora. Zamišljao je kako æe on izgledati kada odraste. Pitao se od kuda Erethoru onoliki ožiljci na licu.Pokušavao je shvatiti svijet prije njegovog roðenja. Nešto što veæina nas pokuša barem jednom u životu. Ipak, san ga je prevladao, i uskoro je tihi mrak ispunio sve kutke Ka-lahadove sobe, i same kuæe Erdos.Cijeli je Velveron utihnuo...-120-III. POGLAVUCVAMPIRÈ€TIRI ZIDAProšlo je pet godina. Velveron je ostao isti. Sunce je bilo visoko, dok su oblaci plivali po nebu nekom svetom gra-cioznošæu. Blagi dašak vjetra je rashlaðivao sparni dan.Muhe su uporno zujale, ali to nije smetalo Sentinelu koji je hladnokrvno èuvao ulazna vrata.Unutar dvorca, u jednom prašnjavom hodniku, dvojica Sentinela vodila su jednog uèenika. Uèeniku su ruke bile zavezane grubim konopcem. Na sebi je nosio žutu odjeæu, koja je izgledala kao laki oklop s malenim naramenicama i lakim èizmama. Glava mu je bila pognuta, a duga kosa do ramena padala mu je preko lica. Izgledao je ljut, ali je bio smiren. Sentineli ga dovedoše do jedne sobe. Uèenik uðe bez rijeèi. Bio je to pritvor. Sentineli mu odvezaše ruke i zatvoriše vrata za njim. Uèenik podiže glavu, te stane razgledati svoj novi boravak. Bila je to soba isklesana od kamena, bez ukrasa, samo s jednim prozorom što je bacao pogled na dvorište za obuku maèevanjem. U sobi je bio i jedan drveni krevet, bez pokrivaèa. Sjeo je na krevet koji zaškripa glasno i osorno. Još je bio ljut. Sjedio je tako na krevetu neko vrijeme, a onda se izvalio i buljio u strop.Odjednom zaèu korake, a potom i kucanje na vrata æelije. "Jesi tu? Kako si?", zaèuje se djevojaèki glas."Dobro sam, Karisa. Tko ti je rekao da sam ovdje?" Djevojka s druge strane vrata odgovori: "Stari Nobin, a tko drugi? I Glenrov je tu!"-121-Zaèu se neko meškoljenje, a onda i glas jednog djeèaka: "Kalahade, je li sve uredu?"Kalahad, koji je sada ustao s kreveta i prišao vratima, reèe: "U redu? Misliš na udarce? To je u redu. Ron udara kao curica. Ali problem su ovi prokleti zidovi!" Zavladala je kratka tišina. Razbi je Karisa: "Kal, znaš da smo uz tebe." Kalahad reèe: "Da, znam. Hvala vam na tome."Zaèu se Glenrovev glas, grublji nego je to bio prije èetiri godine: "Ron je to zaslužio. Neka si mu pokazao, ali drugi puta trebaš to pokušati uèiniti kada nema profesora u blizini."Kalahad se nasmiješi. "Da",- potvrdi on Glenroveve rijeèi."Slušaj, Kale", reèe Karisa. "Ja i Glenrov æemo pokušati nešto dogovoriti s Mirandom da te pusti. Ipak, Ron te je izazivao. Uostalom, ako ništa ne uspijemo, ovdje ostaješ najdulje dva dana. U tom sluèaju se pokušaj odmoriti."Kalahad se složi ali zamoli: "Molim vas da se potrudite da me izvuèete iz ovog mjesta. Poludjet æu ovdje od dosade!"Kalahad zaèu kako se ono dvoje napolju smiju, a onda: "Dobro, Kale. Vidimo se kasnije. Ja æu napraviti tvoju zadaæu iz Povijesti." Kalahad æe na to: "Hvala, Karisa. Vidimo se."Tog dana, na dodatnom satu maèevanja, koji je morao odraditi s uèenicima kuæe Karsiv, zaradio je ovu kaznu. Naime, uèenik Ron Pestar, èiji je otac general u kraljevoj vojsci, trudio se na sav glas poniziti Kalahada. "Za razliku od nekih koji dolaze sa sela,", tu je jasno mislio na Kalahada jer gaje podrugljivo gledao ", ja znam kako pobjeðivati, jer sam roðeni pobjednik."Kalahadu to nije smetalo. "Ja sam roðeni pobjednik, kao i moj otac!", dodao je Ron, s opakim osmijehom na licu. "Za razliku od Kalahadovog oca, koji je, kako èujem,-122-umro ljubeæi orkovima noge da ga poštede!" Onda se opali smijati, a pola se uèenika Karsiv kuæe, koji su mu bili skloni, smijalo s njim. Kalahad, koji je do tada hladnokrvno slušao njegova lupetanja, naglo baci svoj drveni maè na zemlju, tako da se prelomio. "Uuuuu! Mali sirotan je bijesan! Evo gaæe mi se tresu od straha!", rugao mu se Ron. Kalahad je pocrvenio."Što æeš napraviti?", iritirajuæe gaje izazivao.U iduæem trenutku, Kalahad nije znao za sebe. Vidio je blijesak pred oèima, osjetio je divlji bijes i nešto èvrsto u rukama. Nekoliko trenutaka kasnije, vidio je bolne grimase na Ronovom licu i shvatio je da stoji nad njime i udara ga svojim polomljenim drvenim maèem. Ron je bio sav krvav. Nos mu je bio rascvjetan, a èelo iskrvavljeno.

pagina 12

Kalahad shvati kako ga dragi uèenici vuku od Rona. Bijes ga ponovno obuze. Razmahao se oko sebe i s nekoliko zamaha mlatnuo još nekoliko uèenika. Loria!, zaèu on neki muški glas i iduæeg trena je ležao na tlu. Svi mišiæi su mu bili paralizirani. Gledao je u nebo. Nad njim se nadvije profesor Benrog. "Što je, dovraga, ovo!? Što se ovdje dogaða!?"Bio je ljut. Kalahad gaje ukoèeno gledao. Nije mogao ništa reæi."Tko je ovo poèeo!?", vikao je profesor."On je!", reèe Ron, koji je uspio tek malo doæi k sebi.Kalahad osjeti kako ga efekt magije napušta, i da se ponovno može kretati. "Diži se!", glasno æe profesor. "Straža! Ovamo!", povika on.Kalahad je mrko gledao u Rona, koji se sakrivao od njegovog pogleda iza profesora. "Kalahade, znaš li da je ovo kažnjivo djelo! Iæi æeš u pritvor dok se ne utvrdi kazna za tebe!"Uskoro se pojave dva Sentinela i stave Kalahadu konopac oko ruku.-123-"Odvedite ga u pritvor!", naredi im Benrog. Ron je bio posve nasmijan i sretan, iako mu je krv i dalje lijevala iz nosa."Što se ti smiješ!?", upita ga Benrog, dok je Kalahad pognut odlazio sa Sentinelima. "I ti si sudjelovao u ovome! Trk sada u bolnièki odjel! Poslije æemo vidjeti što æemo s tobom! Sara! Poði s njim!", naredi profesor Benrog.I tako je Ron završio u bolnici, a Kalahad u æeliji. Sada je ležao tamo, hladnokrvan i miran. Nije mu bilo teško trpjeti zatvor, iako je mislio da neæe izdržati. Naime, odmor mu je dobro dolazio. Kalahad je u ovih pet godina postao vrlo marljiv i vrijedan uèenik. Ustajao je ujutro ranije nego ostali uèenici i pripremao se za nastavu. Najviše se isticao na satu maèevanja kod profesora Erethora ali i na ostalim satima gdje se iziskivao neki tjelesni napor ili vježba. Bio je i solidan strijelac, ali povijest mu je bila slabija strana. Glenrov mu je èesto morao pomagati oko zadaæe, koju je ponekad, morala raditi Karisa. Glenrov je bio vrlo bistar za svoje godine i dobro mu je išlo uèenje, a i magija, kojih je znao pravi arsenal. Neke su bile zabranjene za uèenike njegovih godina, ali ih je on ipak uèio i vježbao. I Kalahad je bio dobar u magijama. Nauèio je kako magièno zakljuèati vrata, kako stvoriti svjetlo i još mnoštvo poèetnièkih magija. One jaèe magije nije niti probavao previše, a profesori ga nisu tjerali na uèenje. Kada je opet, pomoæ zatrebala Glenrovu ili Karisi oko vježbi s nekim oružjem, tu je Kalahad više nego drage volje upadao u pomoæ. Zbog svog tog silnog vježbanja bio je umoran i odmor u æeliji mu je dobro došao.Bio je zadovoljan samim sobom u tom trenutku. Prolazili su sati, a on je spavao. Predveèer se probudio i gledao kroz prozor kako njegovi prijatelji treniraju na terenu. Poslije sata je vidio kako Karisa razgovara s profesorom Eret-horom, koji je svako malo pogledavao na prozor kroz koji-124-je Kalahad gledao. Kada je razgovor završio Karisa je mah-nula Kalahadu. I on je mahnuo njoj, a onda je otišao na spavanje. Legao je i pokrio se, te nakon nekoliko minuta utonuo u dubok san.Ujutro ga je probudilo nekakvo lupkanje oko vrata i zveckanje kljuèeva. Otvorio je oèi i shvatio da netko otkljuèava vrata. Ustao je i prošao rukom kroz kosu. Vrata se otvoriše. Vani su stajali profesor Erethor i jedan Sentinel. Ušli su unutra."Vidim da si se fino smjestio ovdje", reèe Erethor.Kalahad razgleda uokolo i reèe: "Nije toliko loše."Erethor sjedne na krevet: "Danas sam primijetio da te nema na satu. Pitao sam Karisu što ti se dogodilo, a ona mi kaže da si u zatvoru! Vjeruj mi na rijeè kada kažem da se nisam malo iznenadio. 'Koji bi mogao biti razlog za to?' upitao sam je, a ona mi kaže - 'Pa razbio je nos onom Ronu iz kuæe Karsiv'. Raspitao sam se juèer malo oko tog incidenta i, pošto sam razgovarao s profesorom Nobinom, koji je èini se, sve to gledao i èuo, shvatio sam da te on uistinu izazivao. Ali to nije razlog da poèinješ tuèe, Kalahade. Na neki naèin, ti si sada prekršio zlatno pravilo ove škole. Ali to me ne muèi toliko kao èinjenica da je to bilo na mom satu. Mislim, ostavim vas na deset minuta, s naredbom da vježbate 'Ori' stav, a vi ovako! Što bi bilo kada bih vam rekao da sami održite jedan sat? Izazvali bi rat! Kalahade, zapamti ovo što æu ti sada reæi - Neæu da se ovo ponovi! Da li je to jasno!?"Kalahad reèe: "Jest. Ali nadam se da æe drugi puta neki profesor biti u blizini da to sprijeèi! Ako me ova škola ne bude branila, to æu uvijek, i to drage volje, morati sam", reèe Kalahad, blago povisujuæi glas."Slušaj me deèko!", naljuti se Erethor - "Pripazi na taj ton. Ja ti nisam kolega s kojim dijeliš klupu veæ profesor. Znam da si ovaj puta ti bio žrtva, ali za tvoje dobro, kako bi-125-se nauèio pameti, ostavit æu te ovdje hladiti se još jedan dan! Ovo ozbiljno narušava ugled naše kuæe! To nije u redu! Siguran sam da to znaš!""Znam", potvrdi Kalahad. "U redu. Osobno, ja nemam ništa protiv toga da spustiš na zemlju neku budalu koja vrijeða uspomenu na tvog oca. Vjerojatno bih ga i ja sam izmlatio da sam bio tamo, ali sreæom nisam. Zato sam se pobrinuo da te puste još veèeras. Ubuduæe, zadrži svoj bijes, i prijavi to nekom profesoru, jer te bijes neæe odvesti u dobre situacije. Zapamti - Vrijeme i strpljenje su ratniku najbolji prijatelji!", završi Erethor. Onda ustane, te krene prema vratima. Kada je bio na izlazu, okrene se i reèe: "Poslat æu ti doruèak po nekome, uskoro." Onda izaðe. Potom izaðe i Sentinel te zakljuèa vrata za sobom. Kalahad je ponovno ostao sam. Legao je na krevet i uživao u tišini èetiri zida u kojima je bio zatvoren. Kalahad je na to gledao kao na odmor, a ne kao na zatvor.GOST U VCLVGRONUKalahad je pušten te veèeri, kako mu je i bilo obeæano.Prva što je uèinio bilo je to da je prošetao dvorištem. Nakon toliko ležanja, želio je protegnuti noge. Neko vrijeme se vrtio ispod kipa starog Velverona, a onda mu pažnju privuèe neki Senior koji je išao uokolo po dvorištu i posvuda lijepio plakate. Kalahad priðe jednom od plakata i upita Seniora: "O èemu se radi?" Senior odgovori: "Pogledaj." Kalahad pogleda u plakat. Tada je shvatio da je to u stvari obavijest. Pisalo je sljedeæe:Obavijest svim uèenicima! Za tri dana našu školu posjeæuje važna osoba. Molimo sve uèenike da ne prave nered po školi i da ne bacaju smeæe. Takoðer se mole svi uèenici-126-da operu i spreme svoja najbolja odijela za ponedjeljak. Dodatne informacije æete dobiti kod svojih razrednika i redara.Ravnateljica Miranda Elidal"Zanimljivo", pomisli Kalahad. "Važna osoba? Tko bi to mogao biti?", upitao se. Vratio se nazad pod bor, i sjeo tamo. Sjedio je još neko vrijeme, i gledao Veliki mjesec6 kako pospano nadgleda Velveron i njegovu okolinu. "Vrijeme mi je za spavanje", reèe Kalahad na glas i ustade, te ode u svoju kuæu. Postala mu je rutina ulaziti kasno. Imao je još petnaest minuta do ponoæi, kada svako boravljenje izvan Velikih kuæa postaje zabranjeno. Stavio je prsten, na kojem je bio kljuè, u odgovarajuæi procjep u zidu, i zaèuje se škljocanje. Vrata se otvoriše. Ušao je, i na prstima se kretao kroz hodnik. Karisina vrata su bila odškrinuta. Pošto mu se nije spavalo, Kalahad ju je odluèio posjetiti. Otišao je do njene sobe, i provirio unutra. Vladala je tmina, a tišina je doslovno odzvanjala u ušima. "Nema je", pomisli Kalahad. "Gdje je otišla u ovo doba?"Vratio je vrata u položaj u kojem su bila, a onda je otišao na prstima do svoje sobe. Otvorio je vrata i ušao. Na krevetu je zatekao Karisu kako èita neku knjigu. Kada je primijetila daje netko ušao u sobu, podigla je glavu. Èim je shvatila da je to Kalahad, reèe:"Pa gdje si ti do sada? Ja i Glenroy smo gotovo poludjeli od zabrinutosti!""Vidim", reèe Kalahad gledajuæi u knjigu koju je ona držala u rukama.6 Saradriju nadgledaju dva mjeseca. Prvi je nazvan Veliki mjesec, i vidljiv je svaku veèer, sa svojim ciklusima starenja (mladi mjesec, polumjesec i puni mjesec). Drugi se zove Mali mjesec, i pokazuje se svake druge godine, i njegova pojava je vidljiva svega dva dana. Patuljci vjeruju da æe svijet nestati u noæi kada Mali mjesec bude vidljiv.-127-"Ne pametuj! Erethor nam je rekao da æeš biti pušten veèeras. Kada smo otišli u æeliju da te posjetimo, tebe nije bilo! Gdje si lunjao!?""Pustili su me ranije nego ste vi stigli. Lutao sam po dvorištu, sjedio ispod borova, razmišljao", reèe Kalahad."Da. Glenrov je rekao da bi mogao biti pod borovima, ali ja te nisam htjela tamo tražiti. Oprosti.""Zašto?", upita Kalahad."Zaboravi. Prièam gluposti kada sam pospana", reè e-Karisa i krene prema izlazu, noseæi knjigu sa sobom."Ovaj, napolju stavljaju neke obavijesti da nam u školu dolazi netko poznat, i da moramo spremiti naša najbolja odijela koja imamo za ponedjeljak! Što misliš o tome?", upita on Karisu.Ona odgovori: "Pa, mislim da i ti prièaš gluposti kada si pospan!""Ozbiljan sam", reèe Kalahad."Stvarno?", upita Karisa i vrati se u sobu. "Zanimljivo. Ali nemam pojma tko bi to mogao biti. Možda bi trebali pitati Erethora? On tebe voli. Pitaj ga ti!""Pitat æemo ga zajedno", zakima glavom Kalahad.Karisa ga pozdravi, i izaðe s rijeèima: "Laku noæ, Kale. Vidimo se!"I iduæeg jutra, Kalahad je pokucao na Karisina vrata."Samo trenutak!", zaèuo je iz njene sobe. Potom je zaèuo nekakvo lupanje, lom, odmah potom i psovku i konaèno Karisa otvori vrata. "Hej", reèe mu. Kalahad proviri preko njenog ramena, i uvidi da je soba u blagom neredu. Odjeæa je bila razbacana."Tražila sam najbolju haljinu", objasni mu Karisa."Idemo po Glenrova!", reèe Kalahad zatvarajuæi vrata za njom, a Karisa reèe: "Oria sentorum!" Vrata se zakljuèaše. "Ne želim da netko vidi kakva mi je soba!", objasni Karisa.-128-Kalahad sleže ramenima. Njemu je bilo svejedno što mu je soba u još veæem neredu.Izašli su iz Velike kuæe, i zaputili se prema borovima. Tamo su se sastajali svako jutro prije prvog sata, a i na odmorima. Glenrov ih je èekao sjedeæi."Znate li vi tko je ta slavna liènost što nam dolazi u ponedjeljak?", upita ih Glenrov. "To smo mi mislili pitati tebe", reèe Kalahad. "Znaèi, ne znate ni vi?", Glenrov æe."Ne", reèe Karisa. "Kale, zašto ne pitaš Erethora?Znaš da ti je on naklonjen", podsjeti ga Glenrov.Kalahad je samo neodluèno gledao."Eto! To sam mu i ja rekla!", Karisa æe glasno. "Da. Uostalom, oglasi kažu 'Razrednici i redari æe nam objasniti više'", naglasi Glenrov."Dobro onda. Pitat æu Erethora danas na Maèevanju. Mislim da je drugi sat, zar ne?", upita on Karisu. "Jest. Glen, mi imamo zajednièki sat Povijesti danas, je li tako?"Glenrov kimnu glavom. "Onda æemo ti na satu javiti.""Može", reèe Glenrov - "Sada moram iæi. Zurim se na Herbalizam. Imam ga tri sata za redom! Bože! Tko æe slušati Nobina kako tri sata melje o Trnozuboj repi!?", požali se Glenrov. To je samo izazivalo smijeh kod drugo dvoje. "Odlièno. Idemo onda, Kale.", reèe Karisa i potapša Glenrova po ramenu. Otišli su ravno do Arene za obuku. Profesor je veæ bio unutra. Sat je poèeo."Ahhh. Napokon smo se odluèili podiæi iz jastuka?", reèe Erethor."Isprièavamo se, profesore. Morali smo...""Nije bitno, Aldegornova. Stanite u red. Danas ionako ponavljamo Visoki 'jumi' stav.""Profesore, mogu li vas nešto privatno pitati?", upita Kalahad."Poslije sata, Jorsoran", reèe Erethor, izvuèe svoj drveni maè i stavi ga pred sebe.-129-Kalahad stane u liniju s ostalim uèenicima."Rasporedite se", reèe im Erethor. Uèenici odmjeriše udaljenost izmeðu sebe, tako da su blago podigli ruke, i mahali oko sebe. Cilj je bio biti dovoljno udaljen jedno od drugoga da se ne mogu dotaknuti, odnosno udariti tijekom obuke. Kada su svi bili rasporeðeni, Erethor ozbiljnim glasom reèe: "Tko mi može reæi što je visoki 'jumi' stav? Me-lisa?", upita djevojku koja upravo podigla ruku."Visoki jumi stav je stav u kojemu je maè postavljen u visoku poziciju, stopala su u paralelnom položaju, a koljena blago savijena, dok borac gleda na protivnika preko bokova!", reèe ona."Krivo", Erethor æe. "To je stav u kojemu maè uistinu držimo u Visokom položaju, što i nije neka mudrost za shvatiti, zar ne? Ali bitan je položaj tijela. Koljena nisu blago savijena, nego su slobodna, i neprestano rade. To je mobilni stav, i u njemu ni-ka-da ne stojimo u mjestu! Zašto, Kalahade?"Kalahad se tržne, ali znao je odgovor: "Zato što smo u tom stavu ranjivi i teško se obraniti u njemu, radi kombinacije boènog držanja maèa i njegovog visokog položaja.""Toèno", reèe Erethor. "Ovaj stav je glupost ako se borite protiv više protivnika. I profesori su razmišljali da ga ukinemo u pouèavanju, jer se danas uglavnom borite protiv Orkova, a oni nikada nisu sami, ali rekao sam im daje život Aratara uvijek nepredvidiv i da æe biti mnogo situacija kada æemo se, u stvari boriti, u dvobojima. Tu je ovaj stav neprocjenjiv. Zašto? Zamislite se u borbi protiv fizièki jaèeg, teško oklopljenog protivnika. Sporiji je od vas. Ima veliki dvokatni štit7 i štiti se njime, vrebajuæi na pogodnu priliku7 Postoje dvije vrste štitova po velièini - jednokatni i dvokatni. Jednokatni su maleni štitovi koje koriste brzi borci skloni veæoj pokretljivosti. Obièno su lagani i drže se u jednoj ruci ili zakaèeni na podlakticu. Dvokatni štitovi su vrlo veliki i sakrivaju cijelo tijelo. Teški su ali korisni.- 130-da vas opali svojim buzdovanom. Što tada radimo? Koristimo ovaj stav. Pošto je i neprijatelj spor, neæe nam smetati blaga sporost u obrani, niti ona u napadu. Ali ovaj stav je specifièan po snazi udarca koju zadaje. Vidite, ovaj stav se još zove 'štitoparaè'. To je zato što drobi štitove pod sobom."

pagina 13

Jedan uèenik podiže ruku. "Da, Andy?", reagirao je E-rethor."A što ako taj naš protivnik promijeni ponašanje i poène se kretati brže?"Erethor se nasmija i reèe: "Tko æe odgovoriti Andyju?"Karisa podiže ruku. "Izvoli, Aldegornova." Karisa odgovori: "Promijenit æemo stav i uzeti neki koji odgovora našim potrebama.""Genijalno otkriæe, zar ne Andy?", nasmija se Erethor.Poslije sata, kada je profesor Erethor u žurbi napuštao arenu, Kalahad ga sustiže. "Profesore, mogu li razgovarati s vama?""Da. Sjeæam se da si nešto tražio. Što trebaš?", upita Erethor, i provuèe rukom kroz kosu, mièuæi ju sa èela."Ovaj, pa, zanima me... nas... ako znate..."Tko je taj gost koji nam dolazi? Znam." Kalahad se nasmiješi i reèe: "Ali neæete mi reæi, zar ne?""Nisam mislio ali niti jedna tajna u ovoj školi ne ostaje tajna. Rijeè je o Balthazaru Thoru. Da li ti to nešto govori?", upita ga Erethor, s ozbiljnom znatiželjom u glasu."Ne mnogo", iskreno æe Kalahad. "Mislim da je on neki lovac na vampire ili tako nešto", reèe Kalahad, škiljeæi na jedno oko."Hladno. Rekao sam ti da neæeš znati tko je. Pokušaj saznati", reèe Erethor i namignu mu.Naèinio je nekoliko koraka a onda se okrene i reèe: "Slušaj, morat æu otputovati na nekoliko dana kao što to-131-radim svake godine, pa bih te zamolio za jednu uslugu, ako može.""Svakako. Stoje u pitanju?", znatiželjno æe Kalahad."Vidjet æu te kasnije. Ovdje je previše oèiju i ušiju, ako znaš što mislim. Javit æu ti u svakom sluèaju", reèe Erethor i ode k zbornici.Kalahad ode do Karise koja je sve to promatrala s krajnjim uzbuðenjem."I!? Stoje rekao?", upita Kalahada èim je prišao."Kaže da je u pitanju neki Balthazar Thor. Zvuèi li ti poznato?""Koliko ja znam, ne. Barem ne meni. K vragu. Oèekivala sam nekog pjevaèa ili nešto slièno. Dobro. Nema veze. Hajdemo sada - moramo na sat", reèe mu Karisa.Èetvrti sat je Kuæa Erdos imala zajedno s kuæom Ende-lon u uèionici koja se nalazila u sporednom dijelu knjižnice. Ta soba je nekada bila prepuna starih polica knjiga, ali je kasnije preureðena u uèionicu.Bila je stara i daske su bile škripave. Ipak, ploèa je bila kvalitetna i velika, a na njoj je ovaj dan velikim slovima pisalo naslov: R U M A R.Kalahad je ušao s Karisom, te potražio Glenrovja. Sjedio je u zadnjoj klupi. Kalahad proðe uèionicom do njega. Profesorica Luna je veæ bila u njoj, i prije nego su svi sjeli, ona reèe: "Molim za tišinu danas. Uèimo važnu lekciju." cijelo vrijeme je gledala u Kalahada, kao da je znala da hoæe sve isprièati Glenrovju, koji gaje oèima praktièki molio da mu kaže tko je taj tajni gost. Profesorica ustane i ode do ploèe i poène nešto pisati."I? Tko je to?", upita Glenrov, iskoristivši priliku dok Luna nije gledala.Kalahad reèe: "Meni nitko poznat. Kaže daje neki...""...sagraðena prije 1600 godina!", povisi profesorica glas, "i od tada je utoèište narodu Halderona, kao važna-132-strateška pozicija izmeðu Songorna i Halderona", diktirala je profesorica i dalje."Tko?", Glenrov je bio nestrpljiv. Kalahad se pravio da piše."Neki Balthazar Thor", došapnu mu Kalahad."Balthazar? On!?", povika Glenroy.Profesorica ga pogleda: "Kada bi gospodin Ronertoh bio tiši, možda bismo mi ostali, koji smo zainteresirani za lekciju, i nešto nauèili."Glenroy se zacrveni: "Isprièavam se, profesorice. Upravo sam saznao da nam stiže..." Karisa ga gurne laktom -"...pismo od starog poznanika. Da", reèe Glenroy, glupavo se smješkajuæi."Sjedite, gospodine Roneroth. I budite tiši", reèe profesorica Luna i nastavi diktirati. "Bila je opsjedana 17 puta, a samo je jednom osvojena. Osvojio ju je general Tefel. Godine 312. ove ere."Kalahad je za to vrijeme gledao u Glenroyja, oèekujuæi da mu kaže nešto više o Balthazaru Thoru.Glenroy naèrèka nešto na papiriæ i gurne ga Kalahadu.Kalahad ga kriomice primi i stavi u krilo. Naslijepo ga je razmotao, a onda baci pogled."Slavni znanstvenik - veliki doktor, važna osoba", pisalo je na papiru.Kalahad je izgledao razoèarano. On je bio uvjeren daje meðu knjigama, koje je kriomice èitao, dok još nije bio upisan u školu, negdje proèitao i ime Balthazara Thora, uz neke teme vezane za vampire, samo nije znao što konkretno.Poslije sata, svi troje su se našli kod borova."Balthazar Thor, kažeš?", reèe Glenroy, hodajuæi u krug, važno držeæi ruke iza leða. "Jest. Tako je rekao Erethor. Baš sam se sjetio! Tražio je od mene neku uslugu, ali još neznam što. Rekao je da æe mi se javiti", objasni Kalahad.-133-"Èudan je taj Erethor", reèe Karisa. "Mislim, stalno nešto mulja, govori o prošlosti...""I još ovi njegovi odlasci svake godine!", doda Glenrov. "Mislim, pa gdje ide svaki puta? Èujem da ni sama Miranda ne zna."Kalahad reèe: "Nitko ne zna. Samo se pokupi, uzme neke sitnice, i ode na tjedan-dva. Onda se vrati kao da se ništa nije dogodilo, i nastavi pouèavati. Uostalom, tko je taj Balthazar Thor?", upita Kalahad."Baš smo o njemu uèili prije par dana. On je otkrio lijek protiv Crne Groznice, osmislio napitke za disanje pod vodom... Ne sjeæam se više. Uglavnom, genijalan je. Uvijek istražuje nešto novo i veliko", zadihano æe Glenrov, jer je ovo izgovorio gotovo u jednom dahu. "Samo, neznam što...", doda još, pomalo zbunjeno. "Što æe on ovdje? Što ovdje ima toliko zanimljivo u Velveronu? Što æe istraživati? Nas?", upita Karisa."To æemo vjerojatno saznati kada doðe", reèe Glenrov."Da. Pokušat æu to izvuæi iz Erethora. Možda mi i to kaže", reèe Kalahad.Njih dvoje se nasmijaše."Nema veze. Nastava nam poèinje za par minuta. Bolje je krenuti", napomene Karisa."Uhh, tako je. Moramo iæi. Znaš, ponekad zaista mrzim ovo mjesto", reèe Glenrov. "Iz tvojih usta u Trisfalove u--ši!", nasmija se Kalahad.Te veèeri, dok je Kalahad otkljuèavajuæi vrata ulazio u Veliku kuæu, pored njega stane djevojka, njegovih godina. To je bila Rowena, djevojka iste generacije kao i on. Bila je prelijepa. Imala je dugu, ravnu, smeðu kosu, blago preplanulo lice i lijepo oblikovan nos. Oèi su joj bile krupne i sjajne. Kalahad je držao kljuè odmah ispred utora, ali nije otkljuèavao. Gledao je Rowenu.-134-"Hoæeš li otkljuèati ili ne?", upita ga ona.Kalahad se tržne, a onda otkljuèa vrata. "Oprosti. Malo sam se zanio. Mislim..." Rovvena mu se osmjehnu i ode u Veliku kuæu. Kalahada su obuzeli, njemu, do sada, nepoznati osjeæaji. Želio joj je priæi, zagrliti ju. Nije znao zašto, nego samo je želio biti blizu nje, gledati je dok se smije. U tom trenutku, za njega je ona bila najljepše biæe koje je ikada vidio. Ipak, kada je prošlo nekoliko trenutaka, došao je k sebi i ušao. Otišao je ravno do svoje sobe i otvorio vrata. Legao je na krevet, ne skidajuæi cipele. Zakunjao je.Probudilo ga je kucanje. Netko je bio pred njegovim vratima.Kalahad ustane i uperivši ruku u svoju svjetiljku na zidu reèe: Eros.Svjetiljka se upali i zasja magièno, bijelo svjetlo.Kucanje se ponovi, ovaj puta jaèe i èvršæe. Kalahad reèe: "Evo me!"Ustao je i otišao do vrata. Pred vratima je bila Karisa. "Uði", reèe Kalahad i otvori joj vrata."Ne mogu. To jest, ti ne možeš." Kalahad ju zbunjeno pogleda i upita: "Kako to misliš - ja ne mogu?" Karisa ipak uðe i objasni: "Šalje me profesor Erethor. Kaže da doðeš kod njega u ured. Mora porazgovarati s tobom. Sigurno je u vezi one usluge."Kalahad reèe:"Vjerojatno. Zaboravio sam na nju.""Idi sada. Nemoj da te èeka", reèe mu Karisa, i izaðe iz sobe. Kalahad izaðe za njom i zakljuèa vrata rijeèima "oria sentorum!"Karisa krenu niz hodnik, k izlazu iz Velike kuæe. "Kuda æeš ti?", upita je Kalahad."I ja moram obaviti neku malu uslugu za njega. Vraæam se odmah. Doði veèeras u moju sobu isprièati što se dogodilo. U redu?", reèe Karisa hodajuæi unazad.-135-"Može!", reèe Kalahad, i krenu prema uredu profesora Erethora. Nije èesto ulazio onamo. To je bilo samo kada bi napravio neku glupost ili kada bi morao profesoru javiti nešto važno. Možda je do sada bio pet do šest puta.Prošao je svojim hodnikom i prišao sobi u kojoj je bio njegov ured. Na vratima je bilo ispisano: "Prof. Erethor Vass"Pokucao je par puta i saèekao. "Otvoreno je", zaèu E-rethorov glas.Kalahad otvori vrata i proviri unutra. "Ah, stigao si. Vidim da te je Aldegornova obavijestila", reèe Erethor. Kalahad uðe u sobu. Ured je bio velik koliko i Kalahadova soba, možda i manji. U njemu je imao jedan stari stol, ormar prepun raznih suvenira - obiènom èovjeku, bezvrijednih komada smeæa, a profesoru važnih sjeæanja i dogaðaja. Bila je tamo i stara kaciga nekog vojnika, zatim hrðava èizma od èelika, neka malena knjižica, potom crvena, polomljena strijela.U kutu sobe je bila škrinja, zatvorena s èetiri lokota. Za stolom, zveckajuæi kljuèevima, sjedio je Erethor. "Sjedi", reèe mu on.Kalahad sjede na stolicu. "Što ste trebali?", upita."Sjeæaš se da sam rekao da trebam jednu uslugu od tebe?", reèe Erethor. "Da", potvrdi Kalahad. "E pa", poèe Erethor, "ja uskoro opet idem iz Velverona, kao što odlazim i svake godine."Kalahad ga upita: "Smijem li znati kamo odlazite?"Erethor se osmjehne, ali ubrzo njegovo lice poprimi sivu nijansu. "Ne", reèe on ozbiljno. "Recimo samo, da sam dužan pomoæi nekome." Kalahad kimne glavom. "Ali, da ti kažem što sam trebao od tebe. Vidiš, trebao bih te da mi sakupiš par rijetkih biljaka koje rastu oko Velverona." Erethor se tada sagne i iz ladice izvadi neki papir, koji je, u stvari, bilo na brzinu napisano pismo. Kalahad je uoèio neki

pagina 14

-136-popis na njemu. "Ovako. Trebat æu od tebe da mi nabaviš... ummm... evo ga. Bijelu bodljorepku, otrovni umbar, onda. .. aha evo ga - lozu zlobradog ušnjaka. To bi bilo to."Kalahad reèe; "U redu, ali jeste li sigurni da te biljke mogu biti nabavljene ovdje u okolici?", glas mu je bio pomalo skeptièan.Erethor pognu glavu: "Mislim da možeš. Sve njih. Ostale sastojke æu ja nabaviti na drugim mjestima, ali puno bi mi pomogao kada bi mogao preuzeti ovaj dio posla na sebe. Hoæeš li?"Kalahad je neko vrijeme gledao u stol tupim, praznim pogledom."Zašto ne pitate nekoga od èarobnjaka? Oni su puno bolji u Herbalizmu. Ja jedva da idem na te sate. Jedino što malo bolje poznajem su biljke poput mirišljave jezièarke i zeèjeg maslaèka jer su one ljekovite, ali ovo bilje, koje vi navodite je, koliko se sjeæam... opasno.""Da. Znam da je situacija takva. Ali, vjeruj mi da ovo ne bih tražio od tebe da uistinu me moram. Jednostavno ne vjerujem nikome drugome, a pogotovo ne èarobnjacima. Uostalom, ovaj zadatak bi trebao biti neslužben... izvan konteksta zadaæe i školskih dužnosti, ako znaš što mislim.""Pa... znate da æu to uèiniti, ali mogli biste mi reæi makar nešto više o razlogu zbog kojeg ovo trebam pronaæi.""Izvini, Kalahade. Ne mogu. Mogu ti samo reæi da je ovo od krajnje važnosti. Može spasiti više od jednog života. Vjeruj mi!""Dobro. Neæu više ništa pitati. Gdje otprilike ovo bilje može biti pronaðeno?", upita reèe Kalahad, gotovo spreman ustati i otiæi, jer je oèekivao da je ovaj razgovor došao do kraja. Erethor ga pogleda u oèi i reèe: "Pa, bijela bodljorep-ka raste gotovo svugdje gdje ima vode i dovoljno topline. Pogledaj bare oko dvorca. Za otrovni umbar nisam siguran, ali profesor Nobin mi je rekao daje ubrao nekoliko odliènih-137-primjeraka, pa sam siguran da ga ima u ovim krajevima. A što se tièe loze zlobradog ušnjaka... pa... nje ima koliko ja znam.. Jedino u Tigor šumi."Kalahadu se zjenice raširiše: "U Tigor šumi?""Tako je. Zato ovaj zadatak i mora biti... neslužben. Ne mogu zamoliti bilo kojeg uèenika da ode u Tigor tražiti jednu vrlo opasnu biljku. Vjeruj mi Kalahad, ne bih to niti tražio od tebe da nisam siguran da to možeš obaviti."Kalahad se uzmeškolji. "U redu je, profesore. Nije da se bojim, ali...""Ne brini oko toga. U redu je bojati se", reèe mu Erethor."Ne bojim se gotovo nièega, samo...", reèe Kalahad, ali Erethor ga prekide. "Kale, ako se neèega bojiš, a ipak se tomu suprotstaviš, onda si hrabar. Ako se ne bojiš nièega, a ipak se svemu suprotstavljaš, onda si lud."Kalahad reèe: "Ne, ne. Nije u vezi hrabrosti, nego... kako æu uæi u Tigor šumu, kada ne smijemo iæi tamo? Mislim, jedva da smijemo izaæi iz dvorca!"Erethor ustade i ode do svog ormara. Otvorio je jednu ladicu i nešto prerovao po njoj. "Tu je negdje... aha! Evo je!", reèe on i vrati se do Kalahada. "Drži ovo. Ova dozvola æe ti dopustiti izlazak iz dvorca. Dao sam je izraditi neki dan, iako tek moraš polagati kako bi je zaslužio. Zato se nemoj previše razmahivati njome. U redu?... A što se tièe Tigor šume, pa... profesorica Minerva kaže da si dobar u šuljanju, a daje Karisa daleko ispred svoje generacije. Neka ti ona pomogne", reèe Erethor, a glas mu nije mogao biti ozbiljniji."U redu, profesore. Nabavit æu ovo. Za kada vam je to potrebno?"Erethor se vratio do ormara, i otvorio velika vrata. Kalahad ugleda maè kako visi. Erethor ga uzme. "Trebat æe mi do srijede. Tada se vraæam. Evo ti ovo. Možda ti zatreba u-138-šumi. Imaš dozvolu da ga nosiš. To ti je ista ona dozvola koju sam ti dao maloprije", predade Kalahadu maè. Maè je bio poprilièno težak, ali Kalahad se brzo navikavao na njegovu težinu. Bio je od èvrstog èelika, s nekoliko grubih crta za ukras. Kalahad proðe prstom po oštrici i uvjeri se da je vrlo oštra. "Dobro. Ja kreæem na put veèeras.""A sada idi na spavanje. I ne govori nikome o ovome, naroèito ne profesorima. Ako ti bude trebala pomoæ, možeš je potražiti od Karise i Glenrovja, a ako ti budu trebale kakve dodatne informacije, možeš potražiti Harrvja Blackbovva. On je sada Senior. Dobar momak. Poprilièno pouzdan. No ako ikako možeš, nemoj mu se obraæati, završi Erethor."U redu, ali, zaboravio sam koje biljke trebam tražiti".Erethor pogleda u ono pismo, uzme ga u ruke i podera dobar komad papira te ga dade Kalahadu. "Evo. Nemoj da ga tko vidi. Prepiši to sebi ako hoæeš i zapali to pismo. I vjeruj mi. Ovo je u ime dobra. Možda se ne èini tako, ali tako je", reèe Erethor, i potapša Kalahada po ramenu."Dobro. Možete imati povjerenja u mene. Neæu vas iznevjeriti", reèe mu Kalahad, ponosan na sebe."To sam htio èuti. Hajde sada, i ne zaboravi dozvolu", reèe mu Erethor.Kalahad uzme dozvolu i izaðe iz ureda. Erethor ga pozdravi rukom, i zatvori vrata za sobom. U hodniku je vladala mrtvaèka tišina. Krenuo je prema svojoj sobi. "Oria sentorum!", zaèuje se iz Erethorovog ureda. Kalahad ode do svoje sobe i sjedne na krevet.Svjetiljka je još uvijek gorila. Pogledao je dozvolu koju je dobio. Bio je to èvrst komad stakla, u kojemu je bilo ugravirano sljedeæe:- 139-REDAR KUÆE ERDOSRazrednik je ovu dozvolu dodijelio ovom uèeniku kao dokaz da je on redar škole Erdos. Ovaj uèenik ima pravo nositi oružje, koristiti magije treæeg reda i koristiti prostore inaèe nedostupne ostalim uèenicima.Dozvola je izdana na uèenika po imenu:KALAHAD JORSORANKalahad je bio ponosan na tu iskaznicu, iako je znao da, u stvari on nije pravi redar, nego je to Bob Revglen. Pogledao je papir koji je dobio. Bio je to odsjeèak pisma. Erethor mu je dao samo dio gdje je bio popis. Biljke koje je on trebao pronaæi bile su zaokružene a iznad njih je Erethorovim rukopisom napisano Kalahad!?!? Na papiru je pisalo:(dio je poderan)...Ijka (poderano) ...isela trešnjaD" i i n • ; Kalahad!?!'.'Bijela bodljorepka Morski runolist Otrovni umbar Kaiahad> Gorska ruža Maglièasti kreènjak Loza zlobradog ušnjaka(raste samo u šumi Tigor, odmah do Velverona) Kal"~had!?!?Mlijeèna zelengljivaPored toga, za tu smjesu je potrebno i nekoliko živo-tinj... (poderano)Vjerujem da je glavni sastojak Trolova mas...(dio je poderan)"8 Postoji pet redova magija - prvi red se odnosi na poèetnièke, slabije magije. Kako je broj reda veæi, to su magije u njemu složenije, teže i opasnije. Najteže i najrjeðe su magije petog reda. Rijetki èarobnjaci su dovoljno jaki da ih izvode. Veæina ih stane kod èetvrtog reda, koji je takoðer vrlo opasan i težak.-140-Kalahada je zanimao ostatak pisma. Profesor Erethor mora da priprema nekakav napitak, ali nije znao o èemu je rijeè. Onda se dosjetio da je i Karisu zamolio za neku uslugu. Podigao je pogled na sat, koji je osvojio prošle godine na natjecanju u trèanju, i vidio da je pola jedan. "Sigurno spava. Neæu je buditi sada. Pitati æu je ujutro", pomisli Kalahad i skide èizme, èarape i ostatak odjeæe, te ode u kupaonicu, koja je bila udaljena dva hodnika od njegove sobe. U stvari, to je bila javna kupaonica, s nekoliko zahoda. Kalahad ude u jedan i istušira se.Kada se vraæao, zastao je pored Karisine sobe. Nije èuo ništa. Vratio se nazad u svoju sobu, i legao na poèinak. Po glavi su mu se vrtjele razne misli. Najviše je razmišljao o šumi Tigor. Zamišljao je kako bi trebale izgledati biljke koje bi trebao ubrati. Odluèio je sutra upitati Glenrovja da mu pokuša nabaviti neke knjige u kojima bi to mogao pronaæi. Glenrov je poprilièno dobro poznavao knjižnicu i proèitao je dosta knjiga u njoj. Kalahad je uglavnom uzimao romane, pa nije bio baš pretjerano poznavao biljke. "Možda Glenrov zna nešto o njima", mislio je neko vrijeme, a onda je poèeo misliti o Roweni.Dok je razmišljao kako zagrljen s njom sjedi na zidinama Velverona i gleda zalazak sunca, san gaje svladao.Smiješak mu je titrao na licu cijelu noæ. Imao je lijepe snove.TIGORUjutro je Kalahad ustao odmoren i svjež. Spavao je lijepo. Prva misao koja mu je jurnula kroz mozak je bila Karisa - kakvu je ona uslugu trebala pružiti Erethoru? Što mu je ona trebala donijeti?-141-Ustao je i odjenuo se. Bila je nedjelja. Još nije oprao niti jedno odijelo za sutra. Zgrabio je knjigu iz Zemljopisa, jer je danas imao tri sata Zemljopisa. Ostatak dana mu je slobodan. Trebao je imati i jedan sat Maèevanja, ali pošto Erethora vjerojatno nema, zakljuèio je da taj dan ima samo tri sata. To ga je razveselilo. Izašao je iz sobe, i otišao prema kupaonici kako bi obavio sve potrebne jutarnje radnje, i dok je prolazio pokraj Karisine sobe uoèio je kako nije tu. "Gdje je ona?", upita se.Iz ženske kupaonice je dopirao njen glas. Razgovarala je s nekom prijateljicom. "Tu si, znaèi", reèe Kalahad tiho, i ode u kupaonicu.Kada je izlazio, Karisa gaje èekala."Gdje si sinoæ išla?", upita je.Karisa mu priðe i šapnu na uho: "Morala sam obaviti nešto za Erethora." Kalahad joj došapne: "Ja sam svoj zadatak dobio tek sinoæ. Erethor mi je dao maè i unaprijedio me u redara kako bih mogao obaviti taj zadatak."Karisa se odmakne: "Ne mogu vjerovati! A što mu ti trebaš obaviti?"Kalahad reèe: "Kasnije. Sada moramo na sat."Karisa shvati daje to znaèilo "zidovi imaju uši".Na putu k uèionici, Kalahad isprièa šapatom sve što se sinoæ dogodilo i posebno joj opiše koje biljke treba pronaæi.Kada je završio, Karisa reèe: "Najbolje da o tome pora-zgovaraš s Glenrovem. On zna više o tim magiènim stvarima i napicima nego ja. Znaš da nisam neka ljubiteljica kompliciranih magija, a kamoli napitaka. On bi ti to vjerojatno mogao napraviti, a možda bi ti i mogao reæi za koji je to napitak." Kalahad reèe: "Pitat æu ga. Ovaj, mislio sam zamoliti vas dvoje za pomoæ oko ovoga. Hoæeš li ti pomoæi?"Karisa ga znaèajno pogleda: "Misliš, da idem s tobom u Tigor šumu? Pa, naravno!" Kalahadu padne kamen sa srca.-142-"Što misliš, hoæe li Glenrov iæi s nama?", upita on nju, a Karisa se nasmija: "Pa naravno da hoæe! On nije poput onih ostalih knjiških moljaca od èarobnjaka koji po cijeli dan dube nad knjigama i ne izlaze iz knjižnice!"Kalahad je vjerovao u isto. Glenrov je bio avanturist u duši. Volio je takve stvari. "Tu smo", reèe Karisa. Stigli su u uèionicu Zemljopisa. To je bila jedna velika soba prepuna klupa i s jednom ogromnom kartom Saradrije na zidu. Pored karte su bile magiène ljestve koje su se same micale, pa je profesorica tako mogla pokazivati željene dijelove. I karta je bila magièna. Kada bi profesorica to htjela, dio koji je imenovala bi zasvijetlio, pa su tako uèenici mogli lako znati o èemu se govori.Ipak, danas nisu uèili o položaju raznih zemalja, nego o rasprostranjenosti drveta esmiron. To je jedno od najrjeðih vrsta drveta na svijetu. Blisko je povezano s vilenjacima, i raste samo gdje oni prebivaju. To je zato što samo oni znaju kako uzgajati to drvo. Još nitko nije uspio odgonetnuti tajnu toga, a vilenjaci ju drže za sebe. Neki pretpostavljaju da su šume Esmirona razlog vilenjaèke besmrtnosti9. To je vjerojatno i razlog zašto vilenjaci uzgajaju ta magièna stabla. No oni bi podijelili tu tajnu s ostalima da je to uistinu razlog njihove besmrtnosti. Karisa je pisala zadaæu. Njoj je zemljopis bio malo slabija strana, ali gaje voljela. Kod Kalaha-daje bilo suprotno - nije ga pretjerano volio, ali gaje znao poprilièno dobro kada bi to trebao."...drvo je visoko od tri do najveæih devet metara. Lišæe je zlatno-zelene boje cijelu godinu, a opada tek svake osme godine, kada raste novo. Lišæe Esmirona je izuzetno ljekovito i sastavni je dio bilo kojeg..." Kalahad je odluèio pitati Karisu za zadatak koji je morala obaviti za Erethora:9 Vilenjaci su besmrtni - oni ne stare. Odrastu do zrele dobi, ali nju ne prelaze. Vjeèno ostaju mladi i lijepi. Ipak, mogu umrijeti od nekog oružja, ili od starosti u sluèaju da svojevoljno napuste besmrtan život.-143-"Hej, Karisa!" Nastavio je pisati, jer je profesorica pogledala u smjeru njega. "Stoje?", odgovori Karisa šapatom."Što je Erethor tražio od tebe?" Odjednom se zaèu pro-fesorièin glas: "Gospodine Kalahade! Ako vas ovo ne zanima, slobodno možete izaæi. Nema smisla da uvijek netko iz vašeg društva ometa nastavu! U zbornici vjeèno prièaju kako vi ometate nastavu! Zato je bolje da ispitamo vaše znanje o zemljopisu. To æe te možda smiriti i postaviti primjer ostalima. Molim vas, ustanite. Imamo danas dovoljno vremena završiti lekciju. Koji ste broj u dnevniku?", upita ga ona ozbiljnim glasom. Kalahad se podiže i reèe: "Dvadeset i èetiri."Profesorica otvori dnevnik na tu stranu i rukama ga po-pegla. "Dobro... Prvo pitanje. Tko naseljava i Berenor i...kako se zove rijeka koja teèe kroz njega?" - a Kalahad se zagledao u pod - "Naseljavaju ga patuljci, a rijeka je... uranim... Morgod?"Profesorica reèe - "Jeste. Morgod. A znaš li koji je najviši vrh u Saradriji?" - Kalahad nije znao odgovor. Pokušavao je èuti što mu Karisa šapuæe, "...ilibej!" - govorila je ona, ali Kalahad nije znao poèetak. Odjednom mu sine! -"Lilibej! Na planinskom masivu koji dijeli Songom od U-samljenog puta!" - bio je sretan što se sjetio.Profesorica ga upita - "A znaš li možda, koji je glavni grad Berenora?"

pagina 15

Kalahad nije znao odgovor na to pitanje. "Ne znaš? Torgar Kalahade. Torgar. Reci mi, od koliko otoka se sastoji otoèje Rivaš?" Kalahad se zamisli. Piljio je u prazno, pokušavajuæi se prisjetiti. Imao je jasnu predodžbu otoèja. Znao je gdje se nalazi. No, koliko otoka ima? "Mnogo? "-upita Kalahad. "Osam otoka Kalahad. Sjedi. Dobit æeš trojku, zato što ti je pomagala Karisa.Kalahad sjedne, a profesorica zatvori dnevnik. Nastavila je diktirati, a Kalahad je šutio do kraja sata, kao i Karisa.-144-Nijemu mu bilo žao zbog trojke. Štoviše, mislio je da je to dobra ocjena. Ali nije želio da se profesorica ljuti na njega. Uostalom, sada je pazila na njega. Osjetio je njenu ardensku prisutnost u svom umu, kao da pretražuje njegova sjeæanja i njegove misli. Trudio se ne misliti na profesora Erethora.Uskoro se javilo veliko zvono, što je znaèilo kraj sata. Kalahad odmah ustane i reèe Karisi: "Idemo! Glenrov nas vjerojatno èeka kod borova!" Karisa, koja je bila gladna reèe: "A doruèak? Planiraš li doruèkovati?"Kalahad odgovori: "Da, ali prvo idemo po Glenrovja. Hoæu da i on èuje sve ovo. Ti æeš nam za jelom isprièati što je bio tvoj zadatak."Glenrov ih je èekao kod borova, kao što su i oèekivali,. Kalahad ga pozdravi, a onda krenuše na doruèak. Na putu do tamo, Kalahad je ponovno isprièao svoju prièu. Glenrov je bio zainteresiran. Dok su sjedili za stolom Kuæe Erdos, i èekali hranu, Karisa je poèela prièati svoju:"Od mene je tražio da odnesem neko pismo u odjeljak hitne pošte.""To?", upita Glenrov pomalo razoèaran.Karisa se osmjehne - "Da. Ali pokušala sam ga proèitati stavivši ga pred magiènu lampu. Nije bilo dobro vidljivo, jer je bilo previše sjene i bilo je predebelo, ali uspjela sam uhvatiti par redaka. Ali èini mi se da nije ništa važno." - na što Kalahad reèe - "Što je pisalo!?", a Karisa je razmišljala - "Paaa... govorio je o nekom sastanku i mislim daje pisalo - 'Ovaj puta dolazim ranije nego obièno. Budi spreman...' mislim da više nisam mogla proèitati na tom mjestu. Malo niže u pismu se spominjalo ime onog Balthazara. Pisalo je nešto kao - '.. .Balthazar Thor! Ovo je prilika koju smo oduvijek èekali! Jedina prilika! Kreni prema T...', a neznam što je dalje pisalo. Neznam gdje treba krenuti. Rekao mi je da pismo zavežem za nogu njegovog privatnog-145-goluba pismonoše, kao što sam i napravila. Pustila sam goluba i vratila se na spavanje. Erethor me posebno zamolio da me nitko ne vidi kako šaljem pismo." Glenrov ozbiljno reèe - "Što vi mislite? Da on ne muti nešto opasno? Možda hoæe ubiti Balthazara? Možda igrate ulogu u atentatu? Mislim, rekao je da im je ovo jedina prilika. Samo, tko je ta druga osoba o kojoj je rijeè?" Kalahad reèe - "Neznam. Ali ne vjerujem da je u pitanju takvo nešto. Erethor mi se zakleo daje ovo u dobre svrhe i da æe biti spašeno više od jednog života ako mu pomognemo ostvariti to što hoæe. Neznam zašto, ali vjerujem mu." - na to je Karisa odobravajuæe kimala glavom. "Da. Vjerojatno nije ništa tako suludo. Ali opet, moramo ostati na oprezu!" - reèe Glenrov."Naravno." - složi se Kalahad - "Nego, hoæemo li poslije nastave pokušati pronaæi ove biljke?"Glenrov reèe - "Pa, znam gdje možemo naæi Bijele Bo-dljorepke. Nobin nas je vodio na izlet prije tjedan dana i mislim da smo ih pronašli kod onog malenog hrasta, odmah do jezerceta." - Kalahad odmah reèe - "Odlièno. Nju æemo prvu ubrati. Znaš li za ostale?" - a Glenrov malo razmisli, pa reèe - "Nisam siguran, ali mislim da Nobin ima Otrovnih Umbara kod sebe. Donosio nam je par njih na predavanja. Jedan jadni hobit se otrovao kada je udahnuo spore. Skoro je umro. A znaš da su hobiti nevjerojatno otporni na otrove i magiju. Nisam baš siguran za tu biljku. A pogotovo za..." - "Lozu Zlobradog Ušnjaka. Znam. Nije ni meni drago, ali to moramo pronaæi." Reèe Kalahad."Dobro onda." - reèe Glenrov. Karisa proguta zalogaj koji je valjala po ustima, a onda reèe - "Što se tièe tog Umbara, mogu gaja uzeti iz Nobinova kabineta. Otiæi æu veèeras!" - a Kalahad reèe - "Bolje sutra, kada taj Balthazar bude došao! Siguran sam da æe svi profesori biti prisutni oko njega i da æeš tada najlakše moæi otiæi!" - a Karisa se složi. "Ali što æemo sa Zlobradim Ušnjakom?" - reèe- 146-Glenrov pomalo uplašeno. "Neznam. To je opasna biljka, ali morat æemo je savladati nekako." - Karisa æe. "Kalahad, znaš li ti što je Zlobradi Ušnjak?" - upita ga Glenrov, a Kalahad reèe - "Znam samo da je jedna od opasnijih biljaka. Veæina ljudi je izbjegava, ali neznam zašto. Nikada je nisam vidio. Kako izgleda?" - a Glenrov blago problijedi."Nisi je vidio? To objašnjava zašto nisi uplašen ovog zadatka! Drži i pogledaj na 38. ili 39. stranici!" - i Kalahadu da neku knjigu koju je upravo izvadio iz torbe. Kalahad otvori knjigu na 39. stranicu i tamo ugleda sliku Zlobradog Ušnjaka. Bila je to visoka, uspravna biljka, širokog, pri dnu blago zaobljenog trupa, koja je više lièila na životinju nego na biljku. Imala je osam velikih, debelih krakova, poput hobotnice, kojima je hvatala svoje žrtve, dugih po dva metra. Trup joj je bio prekriven nekim otrovnim lišæem koje je podsjeæalo na bradu. Na tri metra visine, bila je velika glava biljke, sa ogromnim ustima koja su se otvarala kada god bi krakovi nešto uhvatili. Sa strane, pored slike je pisalo da biljka reagira na zvuk i da tako hvata svoje žrtve. "Njena ticala spadaju meðu blago otrovne tvari! Ako ticala ispuste sok u tvoju krv, možeš dobiti nekakvu bolest ili ostati paraliziran!" - reèe mu Glenrov. "Samo malo!" - javi se Kalahad - "Mi moramo išèupati ovu stvar i donijeti je u školu!?" Glenrov tada zanijeka mrdajuæi prstom amo-tamo i reèe - "Pobrkao si stvari. To je Zlobradi Ušnjak. Mi moramo pronaæi njegovu lozu! One rastu pored njega! Kada loza bude dovoljno odrasla, Ušnjak jednim ticalom uhvati lozu i zavitla je toliko jako da odleti stotinama metara daleko. Gdje god da padne, tamo se primi i poène rasti nova biljka. Ali èudno je da raste samo u Tigoru. Vjerojatno je nešto u vodi što im treba." - zakljuèi Glenrov."Dobro onda. Ako ju moramo nabaviti, nabavit æemo je. Jesi li sam mnom Glen?" - upita ga Kalahad, a Glenrov reèe - "Normalno."-147-"A ti Karisa? Što ti kažeš?" - okrene se Kalahad, a ona odgovori - "Kažem da se krumpir nije dovoljno skuhao!" -i shvati da ju ovo dvoje gleda sa èuðenjem. "Što?" - upita ona - "Naravno da idem sa vama!"Kada su još dva sata Zemljopisa završila i kada su znali više nego su htjeli o povijesti Esmirona, Karisa i Kalahad izaðoše u dvorište i potražiše Glenrova. On ih je èekao pod borovima. Prišli su mu."Markirao sam sa Destruktivne magije." - objavi on, sa blagim ponosom u glasu. "Dobro za tebe. Idemo li?" - upita Kalahad."Idemo. Ali, kako nas planiraš izvesti iz dvorca?" -odvrati mu Glenrov."Sa ovom iskaznicom." - reèe Kalahad i pokaže Glenrovju iskaznicu na kojoj je pisalo daje on redar. Kalahad simbolizira pokret i oni šutke krenuše prema izlazu iz dvorca. Prošli su pored kipa starog Velverona i stigli do vrata. Tamo je stajao jedan Sentinel."Oprostite, ali uèenicima petih razreda zabranjeno je napuštati zidine dvorca bez dopuštenja profesora." Kalahad pokaže iskaznicu i Sentinel ju razgleda."U redu" - reèe on - "ali što je sa njih dvoje?"Kalahad pogleda oko sebe i zbrlja nešto - "Pa, ovaj... oni su mi pomoæ. Moram potražiti neke primjerke bilja za profesora Nobina. Ovo je njegov uèenik, vidite?" - reèe i pokaza u Glenrova, koji se nakašlja. On nam mora pokazati što tražimo""Jeli to službeni školski posao?" - upita Sentinel. Glenrov reèe - "pa naravno! Misliš da bi htjeli izlaziti van bez veze? Što imamo napolju? Daj nas pusti, da završimo ovaj posao, i svi æe biti sretni - i Nobin, i mi, a tebe nitko neæe gnjaviti." - na što Sentinel napravi kratku stanku."Mene nitko ne gnjavi. Možete proæi!" - i otvori vrata.-148-Kada su izašli, Kalahad reèe - "Sjeæam se noæi kada sam tek došao, Selevin mi je rekao kako Sentineli nisu baš najpametniji. Govorio je istinu, èini mi se." - a Karisa doda -"Bravo mi!""Idemo prvo po Bijelu Bodljorepku." - odluèno æe Kalahad - "Kažeš da si je vidio? Ti onda vodi." - reèe on Glenrovu.Glenrov ih povede uza zid, gdje proðoše pored konjuš-nice, te nastaviše malenim puteljkom što se odvajao u šu-marak.Kako su ulazili, Kalahad primijeti da neka osoba stoji u bijeloj pelerini i nepomièno ih gleda. Kalahad nije oèekivao nikakve probleme od te osobe, pa nastavi za Glenrovem. On ih je odveo niz puteljak pored malenog potoèiæa, pa sve do velikog hrasta stoje izrastao pored malog jezerceta. Èudno je bilo što su to mjesto nazivali jezerce, kada nije bilo veæe od pet metara. Više je bilo kao neka bara. Kalahad je tu jednom dolazio s profesorima. Znao je da je to jezerce duboko najmanje metar i pol, iako se èini da možeš dograbiti dno.Glenrov ode iza jednog velikog i teškog korijena koji se smjelo udaljio od hrasta, te reèe: "Aha! Evo jedne!" Kalahad krenu za njim.Popeo se na korijen i ugledao biljku bijela bodljorepka. Bila je to od vrha do dna bijela biljka, s lijepim, mirišljavim cvijetom. Kalahad primijeti kako iz zemlje oko bodljorepke izviru malene bodljice. Glenrov priðe biljci i reèe: "Vidiš ove bodljice? Èim nešto pokuša dotaæi biljku, bodlje pod pritiskom izlijeæu van. Nisu pretjerano opasne, ali stvaraju gadne otekline i bolne rane." I Kalahad priðe biljci. "Vladaš li telekinezom?", upita on Glenrovja. "Ne. To je magija treæeg stupnja. Nju uèimo tek u osmom razredu."Kalahad je razgledavao oko sebe, ne bi li pronašao neko drugo rješenje. "Daj se malo odmakni da nešto probam",- 149-reèe on Glenrovu, koji se udalji istog trena. "Koliko daleko ove bodlje lete?", upita Kalahad. "Neznam. Metar, dva. Zavisi od velièine biljke."Kalahad isuka maè koji je dobio od Erethora.Okrenuo ga je prema biljci, koja se bezbrižno lelujala na vjetru. Brzim i jasnim ubodom, udario je u same bodlje te napravio veliku rupu.U istom trenu se cvijet biljke skupi, a bodlje poènu frcati na sve strane, osim oko mjesta gdje je Kalahad ubo maèem. Ipak, jedna zalutala bodlja mu raspori lijevu podlakticu. Rana nije bila strašna. Bodlja ga je samo ogrebla. Biljka je sada bila nezaštiæena. Ispucala je sve bodlje. Kalahad ju uhvati rukom i išèupa iz zemlje. Bila je hladna kao led. "Zašto je ovako hladna?", upita on Glenrovja. Ovaj odgovori: "Neznam. Znam da su hladne samo dok su žive. Vjerojatno æe se zagrijati. Daj je ovamo. Imam dovoljno mjesta za nju u džepovima." Kalahad mu preda biljku. Odmakli su od hrasta. "To je bilo lako. Sada ide teži dio", reèe Karisa. "Da, Zlobradi ušnjak", problijedi Glenrov. "Hajdemo", reèe Kalahad. Vratili su se putem kojim su došli. Kako su prolazili pored konjušnice, ona osoba u pelerini je još uvijek tamo stajala i pratila Kalahada pogledom. Kalahad se pravio daju ne vidi. Da nas to Erethor ne provjerava?, pomislio je u sebi. Povjerava da li kršim pravila?Osoba koja ih je promatrala imala je žensko obilježje tijela. Možda to radi neka profesorica umjesto njega? Kalahad protrese glavom. Takve misli ga nisu smjele muèiti. Morao je pronaæi važan sastojak. Išao je u opasnost. Um mu mora ostati èist.Potrudio se zaboraviti taj lik. Ubrzo su ponovno stigli do glavnih vrata. Kada su ih prošli, nastavili su putovati malenim puteljkom koji se spuštao, stoje stvaralo dojam da je Velveron izgraðen na brdu, iako je u stvari šuma bila u dolini. Puteljak je bio posut sivim, sitnim kamenom.-150-Kamen je škripao pod nogama dok su oni hodali po njemu. Iz daljine je dopirao èudan, pomalo neugodan miris. Ispred njih se nazirao znak "Tigor šuma - vrati se nazad!" No oni su prošli pored znaka. Molili su se da ih profesori ne uhvate, jer znaèka redara im tu ne bi pomogla. Kalahadu se uèinilo da èuje korake iz sebe, ali kada se okrenuo, nije bilo nikoga. Uèinilo mu se kao da zrak titra na nekoliko metara iza njih, ali uskoro titranje prestade. Teren se spuštao na niže kako su se približavali ulazu u Tigor. Pred njima je pucao pogled na ogromno zeleno prostranstvo šume i visokih, bujnih drva. Iz daljine je dopirao zvuk neke divlje životinje. Kalahad tada prvi puta shvati daje šuma uistinu opasna. Kako su silazili, to je nagib postajao sve veæi. Uskoro su skoro klizili po putu. Kada su stigli do prvog velikog drveta, visokog tko zna koliko metara, shvatili su da gledaju u unutrašnjost šume Tigor. Put je vodio unutra još neko vrijeme, a onda se gubio. Oèito se nitko nije trudio graditi ga dalje. Kalahad zakoraèi unutra. Zrak je bio ustajao unutra, daleko topliji nego izvan šume. "Ovdje smrdi!", reèe Karisa, mašuæi rukom oko nosa. Svi se pogledaše. Koraèali su oprezno. Sasipali su ih nevjerojatni zvukovi. Zborovi kukaca, žaba i ptica su stvarali pravi orkestar, koji je stvarao divlju, krajnje napetu muziku.Komarèi su ih boli, a miris vlažne trave i rosnih krošanja drveta bio je izuzetno jak. Gotovo je smetao. Kalahad je imao širom otvorene oèi ali je bio nevjerojatno miran. Dok je Glenrovjevo srce lupalo kao da se priprema za rat, Kala-hadovo je pratilo jedan miran, odvojen ritam. Karisa je tiho je koraèala i Kalahad se svako malo okretao da vidi je li još uvijek s njima. Po prvi puta je primjeæivao daje Karisa poèela izrastati u pravu djevojku. Odjednom se Glenrov ukipi: "Stoje?", upita ga Kalahad."Nema više ceste. Kako æemo se vratiti ako odemo preduboko u šumu?", upita Glenyroy. "Jednostavno. Ja æu nas-151 -voditi", reèe mu Kalahad i nastavi da hoda. Lunjali su po mekanom, lišæem pokrivenom tlu.Napokon, nakon gotovo petnaest minuta hodanja, Kalahad zaèuje nekakav jak i glasan, ali tup udarac. Kao da je nešto ogromnom silinom tresnulo o tlo. Karisa odmah èuè-ne. Ostali su slijedili njen primjer."Èujete li to?", upita ih Kalahad. "Nešto veliko je u blizini.""Valjda nije kormanski gušter", reèe Karisa."Oni žive na jugu", pouèi ju Glenrov."Šutite", reèe Kalahad i tiho nastavi da se kreæe. Stao je uza jedno veliko deblo drveta. Prišao je rubu, i polagano se naslonio na njega.Onda je tiho i nježno provirio preko ruba. "Evo jedne", reèe on, postavši blijed u licu."Kako je ono rekao Erethor - hrabar je onaj koji se suoèi sa strahom, a ne onaj koji se ne boji nièega", podsjeti ih Kalahad."Kolika je?", upita Glenrov, vadeæi maleni štapiæ za èaranje."Što æe ti to!?", upita ga Karisa."Za svaki sluèaj. Možda budem trebao jaèe magije. A nisam baš jak bez štapiæa!""Što planiraš?", upita Karisa."Mogao bih pokušati s paraliziranjem", reèe on.Kalahad mu saopæi: "Pa, probaj. Možda upali."Glenrov blago izviri, i bez ijedne izgovorene rijeèi baci magiju na biljku. Sablasno bijeli snop svijetla poput munje preleti rastojanje izmeðu Glenrovja i biljke i udari je. Biljka podiže sve svoje krake u visinu, u stanje pripravnosti. Èini se da magija nije djelovala."K vragu. Ne smijem izgovarati ime magije na glas -one reagiraju na zvuk, sjeæate se?", reèe Glenrov, kada je primijetio kako ga ovo dvoje èudno gledaju.-152-"Daj da ja probam",reèe Karisa. "Ako reagira na zvuk, možda uspijem prošuljati se dovoljno tiho pored nje i uzeti lozu a daju ne uznemiravam.Kalahad je negirao glavom. Reèe joj: "Preopasno je!"."Baš me briga", reèe Karisa, i makne se iz sigurnosti drveta. Kalahad ju pokuša zaustaviti, ali mu ona izmaèe. Veæ je hodala prema biljci.Èinilo se da biljka ne reagira. Karisa je pognuto prelazila korak po korak, zastavši svako malo. Jednom je skoro zavrištala kada je biljka skoèila krakom nastojeæi udariti pticu koja je proletjela pored nje. Ipak, Karisa ostane mirna. Naèinila je još jedan korak prema lozi. Pružila je ruku. Velika grdosija do nje vonjala je na trulež. Karisi se zgadilo. Pružila je ruku da dotakne lozu. Biljka se mrdnu, a "brada" biljke dotaknu Karisinu ruku i ona jaukne. Biljka se istog trena snažno poène razmahivati svojim kracima. Kalahad odmah izleti iz zaklona i povika: "Karisaaaa!"Ona poène trèati i bježati. Krakovi su lupali pored nje uz zaglušujuæi topot. Zemlja je podrhtavala od svakog u-darca. Kalahad isuka maè i bez razmišljanja poleti unutra, prema Karisi. Jedan krak se zaletio na njega. Kalahad se baci na zemlju. Krak grunu u zemlju na mjestu gdje je maloprije stajao.Drugi je veæ letio prema njemu. Kalahad se prevrne u stranu i osjeti kako ga ogromna sila baca od zemlje, a onda ponovno padne na nju. Bio je ošamuæen od blizine udara.Podigao je pogled. Biljka je uhvatila Karisu, i vitlala ju po zraku. Kalahad podiže maè i snažno zamahnu prema kraku, i rasijeèe pola kraka, koji odmah stade gubiti snagu i polagano krene spuštati Karisu.Kalahad osjeti snažan udarac koji ga obori na zemlju. Mislio je da su mu leða polomljena. Karisa padne do njega."Hej! Ovamo!!!", vikao je Glenrov, kako bi privukao pozornost biljke.

pagina 16

- 153-Uspjelo je. Biljka krene krakovima udarati zemlju oko njega. Glenrov se baci izvan domašaja njenih ticala. To je Kalahadu dalo dovoljno vremena da ponovno ustane i uzme maè u ruke. "Pokušaj se umiriti", šapne mu Karisa. Ali to nije bilo moguæe. Adrenalin je kolao njegovim venama, mladalaèki polet, bijes i ratnièki duh.Kalahad zamahnu maèem i prereza jedan od krakova. Drugi je išao prema njemu, a Kalahad i njega prereze, tako daje vrh odskoèio tko zna koliko u daljinu. Odjednom Kalahad osjeti kako mu se nešto steže oko noge, i u iduæem trenutku, bio je na visini od šest metara.Vidio je Karisu kako bježi prema sigurnom. Maè mu ispadne. Kalahad odmah pruži ruke da ga uhvati, ali maè mu isklizne. Zabio se u zemlju.Gledao je kako ga biljka prinosi ogromnim, razjapljenim raljama u èijem je otvoru vidio gomilu kostiju raznih životinja. "Nee! Pusti mee!!!", vikao je. Biljka gaje približavala raljama. Osjetio je strašan smrad. Sade gubiti svijest.Renian ifernus!- zaèuje se ženski glas i Kalahad primijeti zapanjujuæe jak blijesak crvenog svjetla. Iduæeg trena ga je zapahnula neprirodno jaka vruæina. Osjetio je kako pada. Tresnuo je o zemlju. Kroz maglu je vidio svoj maè kako se presijava na tlu. Pored njega je ogromna biljka gorila. On osjeti kako ga netko vuèe i naðe se daleko od biljke. Svijest mu se polagano vraæala, ali sve je bilo nekako umrtvljeno, maglovito i blijedo.Pogleda iznad sebe, i primijeti onu osobu u bijeloj pelerini. Nije mogao razaznati lice, iako mu se èinilo nevjerojatno poznatim. Zažmirio je i pribrao se. Nekoliko trenutaka kasnije, jasni zvuèi oko njega ponovno mu zatitraše u glavi. Vatra je buktala, bube su zujale. Kalahadu odmah padne jedna stvar na pamet - loza æe izgorjeti zajedno sa biljkom.Ustao je i teturajuæi lijevo desno krenuo prema biljci, koja se u agoniji pokušavala ugasiti mlatarajuæi svojim-154-krakovima uokolo i po sebi. Kalahad dograbi maè iz zemlje i krene prema lozi, koja se u vila pod težinom jednog odsjeèenog kraka tako da ju vatra nije oštetila. Kalahad priðe i jednim snažnim udarcem presjeèe lozu kod korijena, toliko jako daje odskoèila. On je dograbi, ali se biljka poène komešati još jaèe i sa svojim, ovaj puta zapaljenim krakovima, krene napadati Kalahada koji je bježao prema sigurnom što je brže mogao.Pao je na koljena, dok je biljka ispuštala neki plaèljiv, umiruæi ton koji je prerastao u prigušeni cijuk. "Dobro je, imam je", reèe on i pogleda gore. Ona osoba pod pelerinom još uvijek gaje promatrala. "Ti si ili nenormalno hrabar, ili si samo nenormalan", reèe ona, a glas joj je bio toliko poznat, na neki ugodan naèin. Kalahad se zagleda u nju. Žena makne kapuljaèu sa glave. Kalahad istog trena prepozna dragu osobu, koja je izašla iz njegova života prije pet godina - Aluvien! Kosa joj je bila prljavija i duža nego prije, ali to je bila ona. Kalahad ustane i pogledaju u oèi."Kako si samo narastao za ovo vrijeme. Ne mogu vjerovati", reèe mu ona. "Ti se nisi nimalo promijenila", reèe joj Kalahad. "Sto ti radiš ovdje?" Aluvien na to odgovori: "Sjeæaš li se kada sam ti obeæala da æu jednom doæi i posjetiti te?"Kalahad je poželi zagrliti ali ona prva zagrli njega. "Vas dvoje se poznajete?", upita smrknuta Karisa."Da, ona je bila u ovoj školi prije pet godina, prije nego sam se ja uopæe upisao", reèe Kalahad, ne skidajuæi oèi s Aluvien. "Ona me je èuvala i pravila mi društvo kada nitko nije htio", objasni Kalahad.Aluvien tada reèe: "Što radite ovdje? Koliko sam vidjela na znaku, šuma je još uvijek zabranjena za uèenike!"Kalahad šutke pogleda u Glenrovja, pa u Karisu. To im je bio znak da ne govore ništa. Iako mu je Aluvien bila draga, nije mogao riskirati. Nije joj htio ništa reæi.-155-Karisa reèe: "Pripremamo napitak, i sakupljamo potrebne sastojke."Aluvien pogleda u lozu zlobradog ušnjaka, pa reèe: "Što pravite? Otrov? Kakav god napitak spravljate, s tim sastojkom ne može biti bezopasan!"Kalahad reèe: "Oprosti, ne možemo ti sada reæi. Ali èim bude gotov, ti æeš prva znati. Dogovoreno?""Ne radite valjda napitak za nevidljivost?", upita Aluvien, a lice joj poprimi nestašan izgled.Ovo troje se pogledaše. "Pa... tako nešto", reèe Glenrov."Aha. Mogli biste koristiti magiju Astra renia. Nije nešto, ali te èini nevidljivim, makar na kratko."Kalahad reèe: "Nemamo dovoljno mane."Aluvien se odjednom uozbilji: "Šteta što loza ušnjaka nije potrebna za sparavljanje napitka za nevidljivost. Hajde, da èujem, što æe vam?"Kalahad uvidje da ne može sakriti istinu, pa joj isprièa razloge zbog kojih je ovdje, prepravljajuæi prièu i izmišljajuæi dodatne dijelove. Po njemu profesor Erethor u to nije ni bio upleten.Aluvien se nasmije od srca, a onda reèe: "Dobro. Vidim da nešto tajiš, ali nema veze. Ako hoæeš da bude tajna, neka bude. Sigurna sam kako nije ništa opasno. Mislim, i moja generacija je svako malo išla u Tigor. Ipak, mi smo zaobilazili ova gadna stvorenja. Ubuduæe to radite i vi. Te loze jednostavno nisu vrijedne da se radi njih èovjek izloži opasnosti. Neæu više zabadati nos u vaše poslove. Vjerujem ti na rijeè. No ako budeš imao nekakvih problema, slobodno mi se obrati. Odsjest æu u Velveronu ovih nekoliko dana i bit æu tu neko vrijeme, kako bi se upoznala s Balthazarom. Onda æu vjerojatno morati otiæi... Hajdemo sada. Ovo mjesto nije sigurno. Uostalom, sigurna sam da su profesori veæ krenuli ovamo kako bi provjerili kakava je to vatra. Ako-156-budu naišli, vi se sakrijte. Vi možete nadrljati. Ja ne mogu", završi ona i namigne."Kako to?", upita Glenrov."Više nisam uèenik ove škole. Sada sam slobodan Ara-tar.""Ohh", tiho æe Glenrov. Aluvien krenu nazad, a njih troje za njom. Kalahad shvati da lozu drži toliko èvrsto, da su mu ruke pobijelile.Primijetio je da mu je odijelo, prljavo i iskeljano ljubièastim sokom koji je curio iz loze na mjestu reza. Bio je ljepljiv i mastan.Karisa je gledala u ranu na ruci koju je Kalahad zadobio. "To je od bijele bodljorepe", objasni joj. Bilo je èudno to kako ovdje nije zadobio niti jednu težu ranu. Imao je modricu-dvije, ali s obzirom na stvari, dobro je prošao. Dok su hodali kroz šumu, Kalahad upita Aluvien: "Kako si nas pronašla ovdje?"Ona prekoraèi polomljeno deblo, pogleda u Kalahada i ne prekidajuæi hod reèe: "Pratila sam vas. Kada sam te prvi puta vidjela, uèinio si mi se poznat i shvatila sam da si to ti. Vidjela sam koliko si oprezan, a onda sam shvatila da idete prema ovom mjestu. Jednostavno sam vas pratila. Jednom si me umalo vidio kada mi je pelerina zapela za neki oštar kamen. Iskoristila sam magiju za nevidljivost i sakrila se... Imaš dobre instinkte, znaš.. Jaku intuiciju. To je dobro kod ratnika, pogotovo kod brzopletih poput tebe."Bili su veæ pred izlazom. "Pazi! Idu neki profesori!", reèe Karisa."Budite tihi", reèe Aluvien, dohvati žezlo koje je do sada neprimjetno ležalo na njenim leðima, i uperi ga u njih troje. Reèe: Astra renia! Nakon sitnog piska u ušima, Kalahad shvati da je nevidljiv. Svijet je sada bio svjetliji i tiši. Nije vidio Glenrovja niti Karisu. Sigurno su i oni bili nevidljivi. Jedino je Aluvien polagano hodala prema profesorima.-157-Meðu njima Kalahad primijeti Mirandu, Benroga i Luthera. Aluvien je nešto prièala s njima. Jednom prilikom se okrenula i prstom pokazala prema šumi i dimu koji se dizao iz nje pa se ponovno vratila objašnjavanju. Kalahad nije èuo niti rijeèi što su govorili. Najednom, profesori krenuše nazad prema dvorcu. Aluvien se okrene prema Kalahadu i tržne glavom, kao znak da sada mogu i oni krenuti k dvorcu. Aluvien nestane iz pogleda. Kalahad naèini nekoliko koraka i shvati da je efekt magije prestao. Ponovno je bio vidljiv. I Karisa i Glenrov su takoðer bili vidljivi. "Hajdemo! Morat æemo kasnije zahvaliti Aluvien što nas je spasila!", reèe Kalahad.Krenuli su nazad prema dvorcu. Bili su gladni. Kalahad se nadao da nije propustio ruèak.Dok je sunce grijalo sve jaèe i jaèe, njih troje proðe kroz glavna vrata dvorca, i zaputiše se u dvoranu za objed. Ali prije toga, Kalahad odnese biljke u svoju sobu. Skinuo je odijelo i njime zamotao lozu kako ne bi curila po podu, jer je imao osjeæaj da te mrlje više nikada neæe oprati. Bijelu bodljorepku je ostavio na stolu, jer ona nije bila nikakva štetoèina. Biljka je još uvijek bila hladna. Dok se stigao presvuæi i otiæi u dvoranu za objed, ruèak je veæ bio završio. Ostatak dana proveli su tražeæi Aluvien i razgovarajuæi s njom. Ona im je prièala o tome kako je bila u bitki kod utvrde Rumar i da je u toj bitki ušla u sukob s jednim od Armithrosa, strašnim biæima koja su vodila napad na Etron. Prièala je kako je bila strahovito poražena i da nije bilo princa koji je uletio u pomoæ, vjerojatno bi bila mrtva. Rekla je da je Armithros pobjegao. Zatim je isprièala kako je poslije rata lutala Saradrijom, tražeæi zanimljive osobe, te da je propješaèila više od tisuæu milja. Prièala je kako se vratila u Aravas, svoj rodni kraj. Rekla je daje vilenjaèki kralj Ernos preminuo, i da ga svi vilenjaci oplakuju, a tako i ona. Nedavno je odluèila ponovno krenuti na putovanje i-158-brodom je stigla do Semida, na jugistoku Halderona, a onda je sama prošla obalnim podruèjem sve do Einhalona. Kaže daje odatle otišla u Etron, koji se poèeo izgraðivati iznova.Ispalo je da je mnogo ljudi uspjelo preživjeti onu noæ, ali su još tjednima poslije bili previše prestrašeni da bi se vratili u selo. Neki su pobjegli sve do Ozriba, u planinama na sjeveru. Potom je rekla kako joj je Kalahad tamo pao na pamet i sjetila se svog obeæanja da æe ga posjetiti. U meðuvremenu je èula kako bi slavni doktor i znanstvenik, Balthazar Thor, trebao odsjesti u Velveronu neko vrijeme radi nekog važnog pokusa. Odluèila je iskoristiti priliku da se upozna s njim. Kalahad joj je prièao kako je proveo ovih pet godina školovanja, da se odluèio za put ratnika i da ima nekoliko nagrada s malih igara koje su održavane u Velveronu. U to je sunce zašlo, i Aluvien je odluèila otiæi na poèinak. Kalahad i Karisa su otišli na veèeru, a potom su se vratili u svoje sobe te i sami otišli na spavanje. Dugo je dugo razmišljao kako æe skinuti mrlju s odjeæe i što æe uopæe odjenuti u ponedjeljak. Nadao se da æe mu Glenrov moæi pomoæi.BALTHAZAR THORUjutro se probudio s osjeæajem kao da ima kamen u želucu. Njegova je najbolja odjeæa juèer bila uništena sokom od loze, a ostala odijela su bila previše stara i zakrpana. Vjerovao je da neæe biti zapažen. Ako i bude, vjerojatno æe mu biti oprošteno radi neugledne odjeæe. Ali bilo mu je žao što mora kršiti takva jednostavna nareðenja ravnateljice.Odluèio je zamoliti Glenroyja za pomoæ. Nadao se da æe Glenroy imati neku ideju. Zbacio je jorgan sa sebe i ustao se iz kreveta. Noge su ga još uvijek boljele od juèerašnje avanture. Masirao ih je neko vrijeme, a onda zakljuèio da mora iæi na sat, inaèe bi Karisa mogla podiæi uzbunu.-159-Pokucao je na Karisina vrata. Nije bilo odgovora. Pokucao je ponovno.Zaèuo se par lijenih koraka, a onda se vrata otvoriše -"Otkljuèano je", pospano mu reèe Karisa. "Oprosti ako sam te probudio", reèe Kalahad."Ma nema veze. Ionako bih ustala kad tad. Èekaj samo da se odjenem", reèe ona i zatvori vrata. Bila je vrlo spretna u presvlaèenju, jer je ubrzo bila na vratima. Šutke su došli do hale za objedovanje. Doruèak još nije bio spreman. Sjeli su na uobièajeno mjesto. Kalahad reèe Karisi: "Imam problem. Nemam prikladno odijelio. Ako to Miranda primijeti morat æu namiriti sva odijela koja sam podrapao!"Karisa ga pogleda ozbiljnim pogledom i reèe: "Stvarno neznam gdje si ih mogao poderati. Sva moja su u redu. Ne brojim ono što sam nosila juèer."Kalahad ju upita: "Imaš li kakvu ideju što da uèinim?"Karisa odgovori: "Imam. Zaveži i prekini se brinuti oko gluposti. Zar stvarno oèekuješ da æeš biti zapažen meðu tisuæu uèenika?"Oglasilo se zvono sa istoènog tornja, i dvorana se poèela puniti. Kako su uèenici dolazili za stolove, tako je postajalo sve buènije.Kalahad je šutio. Razmišljao je. Èekao na Glenrovja.Karisa mu se pokušala obratiti par puta, ali nije dobila odgovor.Odjednom, Kalahadu pozornost privuèe glas pravog redara kuæe Erdos, Boba Revglena. Imao je nešto važno za saopæiti:"Ljudi! Vašu pažnju molim! Halo? Felicia? Felicia!? Hoæeš li šutjeti na par minuta?" To je bila ista ona što je mljela na dan Inicijacija u velike kuæe. "Hvala. Imam nešto važno za reæi. Kao što znate, profesor Erethor je negdje otputovao. Opet. I odmah æu reæi da neznam gdje. Nije ni bitno. Zamolio me da vas obavijestim i da se pripremimo za-160-današnji doèek doktora Balthazara Thora. Ravnateljici je ovo posebno važno, zato vas molim da se i mi posebno potrudimo da ovo uèinimo posebno uspješnim i da odradimo to što bolje možemo. Znam da mogu raèunati na vas. Dakle, što trebamo uèiniti? Moramo se svi lijepo odjenuti i u pola jedan svi biti u dvorištu, postrojeni po kuæama. Vrlo je važno ostaviti dobar dojam na cijenjenog doktora, jer bi ova škola mogla imati velike koristi od njega i možda bi se odluèio ostati ovdje i predavati vam... Premda bi od toga najveæu korist imali endelonski èarobnjaci i mi æemo odraditi svoj dio dogovora. Potrudimo se i svi æemo biti sretni! U redu? Hvala!", reèe i sjedne.Krajièkom oka je primijetio kako je Glenrov došao sjesti pored Kalahada. To ga je iz nekog razloga uzrujalo. Ustao je.Kalahad je za to vrijeme razgovarao s Glenrovjem: "Hoæeš li mi ikako moæi pomoæi? Imaš li kakvu ideju?"Glenrov odgovori: "Pa, neznam može li ti ova informacija pomoæi, ali saznao sam da smo mi, petogodišnjaci, u prvim redovima." Odjednom se izmeðu njih dvojice pojavi lice redara kuæe Erdos: "Dobro - da èujem! Zašto sjediš ovdje a ne sa svojom kuæom?"Glenrov ga pogleda u èudu, a onda baci pogled na Kalahada. Potom reèe: "Èovjeèe, pa ja ovdje sjedim veæ èetiri godine, a ti me tek sada primjeæuješ?"Redar se malo povuèe: "Ovaj, èetiri godine? Kako to?"Kalahad se raskesi i potapša ga po ramenu uz rijeèi: "Pa sjeæaš se kada smo s profesorom Erethorom ovdje sjedili i dogovorili se da on može ovdje sjediti?"Redar se povuèe nazad i upita: "Jesmo?" Zavlada manja stanka: "Pa, ovaj... da! Naravno da jesmo! Isprièavam se. Velika strka. Malo postanem zaboravan uza sve ove probleme", reèe on i ode.-161-Kalahad reèe Glenrovju: "Glen, nemam niti jednu pristojnu odjeæu! Imaš li ti viška?"Karisa je Kalahada gledala s izrazom krajnjeg èuðenja. Nakon što je nešto smislila, ona reèe: "Da vidim jesam li ovo dobro shvatila! Trudiš se ne prekršiti Mirandinu naredbu tako što æeš prekršiti zlatno pravilo? Jesam li samo ja u pitanju, ili ovdje stvarno nešto ne paše?"Shvatio je što govori, pa joj objasni svoje stajalište: "Znam, ali ovako mogu proæi neprimijeæeno. Ovako postoji moguænost da proðem neprimijeæeno. Jednostavno æu stati s uèenicima kuæe Endelon, i bit æe sve u redu. No ako budem stao u odjeæi bez jednog rukava i s ljubièastim mrljama na njemu meðu Erdose, garantiram ti da æu biti primijeæen!"Karisa zavrti oèima i reèe: "-Kako god hoæeš! Sretno!"Kalahad se okrenu Glenrovju: "I? Hoæeš li mi moæi dati nešto od svoje odjeæe? Sigurno imaš jednu pelerinu viška?"Glenrov je neko vrijeme gledao u tanjur, a onda reèe: "Imam. Ali nisam siguran u taj tvoj plan. Što ako te prokuže? I ja i ti æemo upasti u nevolje!" Kalahad se rastuži. Kada to Glenrov vidje, odmah reèe: "Stani malo! Nisam rekao da ti neæu dati odijelo!" Kalahad u nevjerici podiže pogled. "Odmah sada, poslije doruèka, otiæi æu po jednu od pelerina. Donijet æu ti je samo pazi daju ne vide u tvojim rukama!"Kasnije tog jutra, Kalahad je u rukama ponosno držao plavu, uredno složenu pelerinu. "Spusti je dolje!", upozori ga Glenrov, koji se namještao ispred nje, kako bi blokirao pogled svima koji su sluèajno pogledali u tom smjeru. Kalahad pruži Glenrovu ruku uz rijeèi: "Hvala! Pravi si prijatelj! Saèekaj me ovdje par minuta, i odmah dolazim, samo da se presvuèem!"

pagina 17

Kalahad otrèa s pelerinom u svoju sobu, te tamo zbaci odjeæu sa sebe, a navuèe plavu pelerinu kuæe Endelon. "Osjeæam se pametnijim", pomisli Kalahad. Uredno je složio svoje prljavo odijelo i pospremio ga u ormar.-162-Onda je prišao vratima i provirio kroz njih - nije smio biti viðen kako u plavoj pelerini lunja zlatom obasjanim hodnicima kuæe Erdos. Uhvatili bi ga i vjerojatno nalemali kao špijuna.Zato se izvukao polagano i tiho zatvorio vrata za sobom. Na prstima je preskakivao po metar-dva, ne bi li što tiše i brže izašao iz kuæe.Kad je stigao do izlaznih vrata, povukao ih je stoje brže mogao i izletio van kao èep pod pritiskom. Polagano je krenuo prema borovima. Osjeæao se kao posve nova osoba - kao da ga nitko ne poznaje, kao da nikada ni s kim nije razgovarao.Prišao je Glenrovu, koji se zabavljao nekom bubom što mu je milila po dlanu. "Kako izgledam?", upita on Glenrovja, koji podiže pogled i reèe: "Kalahade! Majko mila! Uplašio si me! Zaboravio sam da si to ti! Mislio sam daje netko iz moje kuæe! Pogledaj samo to! Pelerina ti odlièno stoji!"Uto naiðe i Karisa. "Hej, Glene, jesi li vidio Kalahada? Moram mu nešto..." Onda se zagleda u lice osobe u plavoj pelerini, i shvati daje to Kalahad. Obišla je krug oko njega, a onda, sa smiješkom nevjerovanja, reèe: "Ovo neæe upaliti! Predobro je da bi bilo istina!"Kalahad to shvati kao kompliment. "Što kažeš? Mogao bih biti dobar èarobnjak?", upita Kalahad uz širok osmijeh."Svakako. Nedostaje ti još samo malo više pameti i pet godina pažnje na satovima magije!", Karisa æe njemu.Svi se nasmijaše.Oko podne su krenuli na svoja mjesta u dvorištu, gdje su se ostali veæ poèeli okupljati. Kalahad je instinktivno krenuo prema uèenicima kuæe Erdos, ali ga zaustavi Glenrovjeva ruka uz rijeèi: "Ovo neæe upaliti! Bolje da se presvuèeš!" Ali Kalahad je bio èvrst u svom naumu. Išao je za Glenrovjem, i stao odmah iza njega, kako bi što manje-163-ubadao u oèi. Ali bilo je oèito da je daleko razvijeniji od ostalih, iako je imao široku pelerinu na sebi. I profesori su se poèeli okupljati i èekati na trenutak kada æe slavni doktor Balthazar uæi kroz glavna vrata. Uèenici svih pet kuæa su se poredali, ostavljajuæi prolaz kojim je doktor trebao proæi. Ispalo je mudrom odlukom to što je Kalahad posudio pelerinu od Glenrovja, jer je Miranda otkrila nekoliko uèenika koji su bili neuredno odjeveni, pa ih je udaljila s mjesta dogaðaja uz prijetnje, cijelo vrijeme ih prateæi otrovnim pogledom razoèaranja. Njoj osobno nije previše smetalo, ali je znala, želi li doktor ostatio u Velveronu kao profesor, mora se ostaviti što bolji dojam na njega. Sve je moralo biti u savršenom redu. Profesori su nekoliko puta prelazili i pregledavali redove i poravnavali ih.Kalahad je primijetio daje došao i orkestar koji su èinili seniori iz kuæe Soran. Imali su violine, trube i bubnjeve.Vidio je da su profesori stali u red pred vratima i da o-èekuju da se nešto veliko dogodi. Balthazar Thor je bio pred vratima Velverona. Kalahad je bio sretan što ga nitko nije primijetio, i nadao se da neæe biti primijeæen. Odjednom se vrata otvoriše, i poprilièno visok, postariji èovjek uðe u dvorište Velverona. Kalahad je teško razabirao detalje na njemu dok se rukovao s profesorima.Kada je Balthazar krenuo, šepajuæi na desnu nogu, prema uèenicima, primijetio je da èovjek ima samo nekoliko sijedih dlaka na glavi. Lice mu je bilo pjegavo i izborano, a na desnom obrazu je imao mali ožiljak.Usta su mu bila obješena na desnu stranu, a desno mu je oko bilo poluzatvoreno. To je Kalahada navelo na pomisao da se doktoru nešto loše dogodilo. Ipak, primijeti da se ispod, na prvi pogled hladnog držanja, krije poprilièno interesantna i topla osoba. Balthazarove oèi su skakutale uokolo, pregledajuæi ogromni zbor lica, dok se na ustima svako malo oslikao topao smiješak.-164-Prolazio je tik do Glenrovja i Kalahada. Kalahad razab-ra da je srebrenkasto odijelo koje nosi u stvari pelerina. Balthazar odšepa dalje, i ne pogledavši prema Kalahadu. Profesori su išli za njim.Ravnateljica pogleda prema Glenrovju, a Kalahadu se uèini kako je krajièkom oka uhvatila i njega. Ali nije. Bila je previše zadubljena u svoje misli.Odjednom orkestar poène svirati, a negdje, od Kalaha-dovih oèiju skriven, zbor zapjeva neke pjesme na vilenjaè-kom. Kalahad pomisli da je Balthazar vilenjak, ali bacivši pogled na njegove uši, zakljuèi daje on èovjek.Balthazar Thor je neko vrijeme gledao u orkestar i slušao zbor, a kada je pjesma završila zapljeska im, udahnu duboko i zadovoljno, te nastavi šepati prema ulazu u halu za objed.Do uèenika se vrati profesor Morin, koji im naredi da u tišini krenu ulaziti u halu, dvoje po dvoje, poèevši od kuæe Argenor.Tako je i bilo. Uèenici kuæe Argenor su polagano ulazili u parovima. Kada je kuæa Argenor bila unutra, Kalahad shvati da se pokrenula kuæa Endelon, a s njima i on. Hodao je pored Glenrovja, izguravši neku djevojku koja se bila smjestila na to mjesto. On i Glenrov proðoše kroz vrata, i kako su ušli, shvatili su da je dvorana bila ureðena. Toliko prelijepih ukrasa, koji su bili vaðeni samo za blagdane, sada se vidjelo posvuda uokololo. Gomile svijeæa su bile na zidovima. Profesorski stol je bio prelijepo ukrašen šarenim stolnjacima. Kalahad sjede za stol kuæe Endelon, a odmah do njega je bio Glenrov. Hrana je veæ bila na stolu, a iz nje se isparavao blaženi miris toplog jela. Iako nije bio pretjerano gladan, Kalahad je poèeo jesti. Kako su zalogaji prolazili, on je postajao sve gladniji, jer još nikada nije jeo tako ukusnu hranu u školi. Pojeo je apsolutno sve. Sada je bio sit i osjeæao se nadasve ugodno.-165-Kalahad pogledom prošara oko stola za kojim je sjedio, a onda shvati da ga mnogi gledaju s nevjericom a ponegdje i neodobravanjem. Ipak, on nije bio èlan njihove Kuæe. Bio je uljez. Kalahad se osvrnu i pogleda za stol gdje je obièno sjedio s Karisom, i ugleda nekog momka kako sjedi pored nje. Spopala ga je ljubomora. Glenrov je to primijetio, pa mu reèe: "Pusti ju. Pa mora s nekim razgovarati, zar ne?"Kalahad ga ljutito pogleda. Pogledao je prazan tanjur i zabuljio se u njega. U duši mu je bilo stalo do Karise. Nije bio zaljubljen u nju, ali mu je bila draga. Borio se sa samim sobom."Molim malo pažnje!", zaèu se ravnateljièin glas. "Doktor Balthazar vam se želi obratiti!", obavijesti ona uèenike.Svi se uz šuškanje i struganje stolica okrenuše prema profesoroskom stolu. Doktor Balthazar je stajao na nogama, jednom rukom naslonjen na^tol. Reèe:"Poštovani uèenici i uèenice ove ugledne škole, želim reæi kako mi je veliko zadovoljstvo što æu boraviti meðu vama jedan period vremena." Kalahad primijeti kako Balthazar pomièe drugu ruku dok govori, kao da dirigira. Doktor nastavi: "Pretpostavljam da ste veæ èuli od profesora sve ono što o meni trebate znati, ali kulturno je da se predstavim. Dakle, ime mi je Balthazar Thor, i ja sam znanstvenik, doktor, istraživaè, alkemièar i èarobnjak. Cijeli život sam proveo tražeæi i, ako se smijem pohvaliti, pronalazeæi važna otkriæa koja su pomogla u èuvanju i spašavanju mnogih života. Znam da su mnogi od vas zainteresirani zašto sam ovdje i što æu raditi na ovom mjestu. Odmah æu vam reæi -ovdje sam kako bi naèinio nekoliko eksperimenata i važnih pokusa, te eventualno, pronašao lijek za jednu bolest koja je veæ predugo meðu nama. Sigurno se pitate zašto baš Velve-ron, zar ne?", reèe on. Potom rukom pogladi bradu i reèe: "Velveron sam odabrao iz samo jednog razloga! Suma Ti-gor - njegov pogled je sada bio negdje u praznom, negdje u-166-njegovim mislima. Vjerojatno je zamišljao šumu. - "Njena bogata životinjska i biljna struktura je posebna. Odreðene biljke ili životinje neæete pronaæi nigdje osim u toj šumi. Zbog ove malene udaljenosti, koja je potrebna da iz ovog dvorca doðem do šume, a i zbog velike blizine ratnika i uèenika, koji bi mi mogli priteæi u pomoæ, ako bude kakvih... neprilika... ovo mjesto je savršen izbor za moja istraživanja. Zao mi je što vam nemogu reæi ništa više o prirodi mog eksperimenta, ali mogu vas uvjeriti da æe mnogi životi biti spašeni zahvaljujuæi lijeku, ako ga veæ pronaðem. Hoæu još samo da vam kažem da æu možda tu i tamo pozvati neke od vas da mi pomognu, povjerivši vam odreðeni zadatak. Vjerujte mi da æe odabrani biti dobro nagraðeni za svoj rad. I još samo jedna stvar... U meðuvremenu, dok sam ovdje, u svoje slobodno vrijeme æu vam vjerojatno predavati neki predmet. Ali prvo se moramo dogovoriti što æe to biti... Eto, toliko od mene za sada. Ako netko bude imao kakvih pitanja, može mi ih uputiti kasnije, ili još bolje sutra, kada budem odmoren od puta. Hvala što ste me saslušali", završi profesor, a potom sjedne i trenutaèno se zamisli.Zaèulo se kako netko plješæe. Uskoro se tom usamljenom pljeskanju pridruži još nekoliko, a potom i prava bujica glasnog pljeskanja. Baltzar nije niti primijetio da mu se plješæe. Doduše, možda su mu veæ toliko puta pljeskali, da mu je jednostavno postalo svejedno.Kada je pljesak prestao, njegovo mjesto je zauzeo dobri stari žamor. Stotine glasova su govorile i šaputale u isti trenutak. Nedugo zatim, prve stolice stadoše škripati i uèenici su poèeli napuštati dvoranu. Kalahad je bio meðu prvima koji su to uradili. Glenrov ga je pratio u stopu. Izašli su van i kada je Glenrov stao pored Kalahada, Kalahad ga upita: "Što sad?"Glenrov reèe: "Neznam za tebe, ali ja moram iæi na sat. Imamo Strjelièarstvo. Nije da ne volim taj predmet, ali-167-iskreno, mislim da nikada neæu biti sposoban pogoditi niti planinu a kamoli pokretnu metu na deset metara."Kalahad na to slegnu ramenima."U stvari, znaš što bi ti mogao uraditi?", glasno æe Glenrov Kalahad ga pogleda. "Mogao bi skinuti tu pelerinu! Ako te Miranda uhvati, neæe ti biti svejedno. Mislim, ipak si prekršio..." Primakne mu se uhu i šapnu: "...Zlatno pravilo."Kalahad ne odgovori. Znaèajno je kimnuo glavom, potapšao Glenrovja po ramenu i rekao: "Eto me za sekundu. Èekaj me kod borova. 1 ja uskoro imam Biæa Saradrije."Kalahad svuèe pelerinu i doda ju Glenrovju. Ostao je samo u gaæama. Glenrov ga je gledao sa zaprepaštenjem. Uistinu nije imao rijeèi. No Kalahadu je bilo svejedno što su ga mnogi gledali sa èuðenjem. Njemu je bilo važnije da je izašao iz pelerine koja nije bila njegova. Sada se osjeæao ugodnije. Ipak, najjaèi .osjeæaj koji je tinjao u njemu je bila nestrpljivost. Jedva je èekao da se Erethor vrati. Krenuo je koraèati po travi i, izmeðu arena za obuku, dok su ga rnnogi pratili s èudnim pogledom, grimasama ili smijehom, naroèito djevojke. Kalahad se uopæe nije obazirao. Èesto bi se on u ljetno vrijeme, kada bi vruæine bile ogromne, znao izvuæi iz svojih odijela pa šetati uokolo u krajnje oskudnoj odjeæi. Najednom pred njega stade Elenil, profesor Strjelièarstva, koji ga uz smiješak na licu pozva u stranu, pored staze na kojoj su stajali. Rekao mu je: "Kale, nije da meni smeta, ali ova škola ima odreðena pravila. Što se mene tièe, ne moraš nositi svoje propisano odijelo, ali školska kultura zahtijeva da budeš u punoj opremi dok si u dvorištu ili na satu. Kada budeš u svojoj Velikoj kuæi, onda smiješ raditi što te volja. Bilo bi mi drago kada bi sada otišao i obukao se." Kalahad se isprièa i reèe profesoru kako je upravo krenuo na presvlaèenje, jer mu je staro odijelo upravo uništeno, pa ga se je morao na brzinu riješiti.-168-Samo se osmjehnuo i otišao svojim putem. Kalahad je ubrzanim korakom nastavio prema kuæi Erdos. Ušao je unutra, i zaputio se pravo prema svojoj sobi. Unutra je dograbio jedno starije odijelo iz ormara. Desni rukav je bio poderan. Kalahad je imao igala i konaca, jer je mnogo puta šio svoja odijela. Na žalost, nije imao mnogo novaca, pa nije mogao sebi priuštiti puno konca ili ostalog materijala. Škola uèenicima daje samo ono što je osnovno, a uèenici sami sebi nabavljaju sve ostalo što im je potrebno. Kalahad je kod sebe trenutno imao jedan zlatnik i tri srebrnjaka i taj je novac èuvao skoro godinu dana. Sva sreæa da odijela mijenjaju svake godine. Dobili bi po tri odijela, koja su mogli mijenjati kako je njima odgovaralo. Postoje Kalahad davao sve od sebe na satima Maèevanja, èesto bi zadobio posjekotinu. Tako je imao dosta problema s odjeæom koja se cijepala. Sada je uzeo u ruke bijeli konac i iglu, te sjeo šivati poderano mjesto. Dobro je šivao. Uvježbao se u tome ovih zadnjih godina.Nije prošlo puno vremena, i Kalahad je završio. Uzeo gaje i odjenuo. Bilo je ugodno.Mjesto koje je upravo bilo ušiveno bilo je jaèe zategnuto pa ga je malo stezalo na tom mjestu, ali osjeæao se vrlo sigurno i slobodno u tom odijelu. Kalahad ugleda maè koji mu je ostavio Erethor, uzme ga i zatakne ga na leða.Netko zakuca na vrata. Kalahad ustade, ode do ormara te unutra odloži svoju šivaæu opremu. Potom je otišao do vrata i otvorio ih. Tamo ga je èekala Karisa, nervozno lupkajuæi jednim stopalom o pod."Zdravo", reèe joj Kalahad."Da nisi nešto zaboravio?", upita ga Karisa.Kalahad ju pogleda sumnjièavo i odgovori: "Ne."Karisa zakoluta oèima te povuèe Kalahada za rukav. Dok su išli niz hodnik, k izlazu iz Velike kuæe, Karisa mu reèe: "Moramo na sat! Osim toga, obeæao si Glenrovju da- 169-æeš se naæi s njim ispod borova. Jadnik te je èekao tamo tko zna koliko, a onda se pokupio i otišao!"Kalahad se ugrize za usnu. Uistinu je zaboravio na Glenrovja. Karisa ga je vukla za rukav gotovo preko pola dvorišta dok se nije umorila. Tek tada je shvatila da Kalahad hoda za njom bez opiranja.Odatle su produžili do tamnice koja je bila ugraðena u zidine. U njoj su se držale razne životinje, mnoge vrlo opasne. Uèenici su smjeli biti tamo samo uz prisustvo profesora. Tamo su imali sate iz Biæa Saradrije kod profesora Damina.Velika èelièna vrata su bila odškrinuta dovoljno da se odrasla osoba može unutra provuæi. Iznutra je dopiralo urlikanje neke zvijeri i ozbiljan, ali tih glas profesora Darvvina. Provukao se kroz vrata i ušao u mraèan i jeziv prostor.... SALAMAND€RVeliki prostor u kojemu se našao bio je osvijetljen samo bakljama i s malo svjetla stoje dopiralo kroz vrata. Glasanje koje je èuo dolazilo je s donjih katova. Stepenice su bile široke i vlažne, a tunel kroz koji su vodile mraèan i opasan.Kalahad i Karisa krenuše dolje. Svaki korak je odjekivao nekoliko puta. Neka životinja je urlikala i siktala.Nakon dugog silaženja, Kalahad i Karisa su stigli do velike sobe u kojoj je bilo mnogo jama. Sve te jame su sadržavale primjerke neke vrste životinje i svaka je bila ograðena visokom ogradom. Profesor i ostali uèenici su bili usred rasprave.. Kalahad im priðe.Profesor, koji je bio hobit, primijeti da je Kalahad stigao, pa kimnu glavom kao znak da ga je primijetio. Nije želio prekidati govor. Upravo je prièao o podrijetlu ove-170-životinje i njenom originalnom staništu. Kalahad priðe ogradi i pogleda dolje. Ugledao je kako po jami šeæe dva metra visok gušter. Hodao je na dvije, izrazito snažne, noge po kojima su crnom bojom bile iscrtkane razne pjegice i crtice. Tijelo tog stvorenja je bilo pokriveno krljuštima žarko crvene boje. Glava je bila neobièno duguljasta i uska, omeðena debelim kostima, a èeljust je bila prepuna sitnih zuba. Oèi tog zmaja su bile male i žute. Jasno su otkrivale nasilnu prirodu tog stvorenja. Odjednom gušter ispljunu val vatre na Kalahada koji se pomakne unazad i za dlaku izbjegne opasnu opekotinu. Profesor istog trena utihne i okrene se da vidi što se dogodilo. Odmah je povukao Kalahada još dalje od jame: "Koji ti je vrag!? Hoæeš da te živa spali!? Mladiæu, salamanderi nisu kuæni ljubimci da ih gladiš i gledaš! Njih moraš izbjegavati! Oni su opasni! Da si došao na vrijeme, možda bi èuo moje upozorenje kako se ne smiješ naginjati preko ograde dok ja to ne kažem. Sada stani mirno i slušaj što imam reæi o njima, a onda æemo ga prouèavati!"Kalahad se isprièa a onda ustane i stane pored drugih. Profesor Darwin je nastavio diktirati lekciju, opisujuæi odakle dolaze ti gušteri. On nije obièavao tjerati uèenike da pišu u bilježnice. Njegova teorija je bila da uèenici ne mogu kopati po knjigama kako bi preživjeli susret s nekom opakom životinjom, nego da moraju paziti na satu, ulažuæi svu koncentraciju u to da shvate i zapamte što on govori. Profesor Darwin se okrenuo prema jami, govoreæi:"Dakle, kao što sam veæ rekao, ovi opasni gušteri dolaze iz patuljaèkih zemalja, iz velikih dubina koje se nalaze meðu njihovim planinama. Patuljci oduvijek mrze zmajeve, pogotovo salamandere. Cesto bi u svojim kopanjima otišli preduboko u njihove podzemne jazbine i tamo na sebe navukli gnjev ovih krajnje agresivnih stvorova. Èitave ekspedicije su ponekad bile izlovljene i pobijene. Zbog toga patuljci daju sve od sebe kako bi ulovili i istrijebili ove stvorove. Èinjenica-171-je da su potrošili mnogo zlata na plaæenike koji su donosili glave ovih stvorenja kao dokaz o njihovoj smrti. Ipak, ova vrsta zmajeva još nije izumrla. Naime, ova stvorenja podnose nevjerojatno velike vruæine. Štoviše, oni žive u takvim okolinama. Najviše ih se okuplja oko podzemnih rijeka tekuæe lave. Vrlo je poznato da ovi zmajevi, kada ostare, znaju ponekad i zaplivati kroz nju radi otpornosti koje njihova koža tada razvije. Zbog toga je lov na njih jako težak. No, patuljci ni dan danas nisu odustali od istrebljivanja ovih biæa kako bi njihove planine bile sigurne. Vidite, salaman-der može biti opasan na više naèina. Èinjenicu da nisu pretjerano pametni nadoknaðuje njihova velika brzina koju postižu radi izrazito jakih nogu te jaki plamenovi koje mogu ispuštati kroz usta. Ovaj primjerak koji mi imamo ovdje je, hvala zvijezdama, odgojen u zatoèeništvu i mirniji je nego ostali. Ipak, još uvijek je relativno mlad. Kada naraste još malo, morat æemo ga pogubiti. Obièno narastu do tri metra, ali ovaj naš je oko dva metra. Sada æete svi polagano priæi rubu jame i umiriti se. Nemojte praviti nikakvu buku. Pitajte me što god hoæete tek kada se odmaknemo. Zaboravio sam reæi da ovi zmajevi svoje žrtve prepoznaju po toplini njihova tijela, jer tamo gdje oni dolaze, teren je usijan, a oni koji tamo žive imaju nižu temperaturu tijela, tako da love sve što je hladnije od okoliša. Zato smo mi ovdje sigurni. Ali problem je buka. On i dalje može èuti. Njuh im je vrlo slab, no zato imaju prilièno dobar sluh. Zato budite tihi."Svi su prišli jami i u tišini se zagledali u salamandera. Gledali su kako zmaj nervozno hoda s jednog kraja na drugi kraj svoje æelije. Svako malo bi se zagledao gore ali nije reagirao. Svi su bili tihi. Kalahad je primijetio kako Sala-mander ima velike pandže na nogama, a na repu dvije šilja-te izrasline.Odjednom se zaèu glasan ženski vrisak. Djevojka po imenu Rovvena je primijetila igraèku pauka na ruci, koju joj-172-je postavio jedan mladiæ, i stala je vrištati i skakati uokolo, gurajuæi ostale. Uspjela je nekako zbaciti igraèku sa sebe. Odjednom se zmaj zaskoèi i snažnim èeljustima zagrize za ogradu koju su uèenici grèevito držali, te odvali ogroman komad.Rowena izgubi ravnotežu i padne dolje, ali se rukama uhvati za rub jame. Jedan djeèak nije bio te sreæe. Preèvrsto je držao ogradu i strovalio se ravno u jamu. Kalahad odmah skoèi do djevojke i poène ju vuæi van. Djevojka se derala: "Ne želim biti Aratar! Ne želim! Hoæu kuæi! Hoæu kuæu! Neæu biti Aratar! Vodite me kuæi!"Onaj djeèak, koji je pao u jamu, glavom je snažno udario o zemlju i onesvijestio se, tako da nije privlaèio zmajevu pozornost. Ali zapazio je ostale uèenike koji su se probijali kroz gužvu i metež koji su sami stvorili. Zmaj srdito ispusti jednu snažnu plamenu kuglu koja pogodi strop i razli se na sve strane. Još jedna kugla poleti i raznese drvenu konstrukciju i grede koje su držale kameni strop.Èulo se škripanje, vriska i Rovvenino zapomaganje dok ju je pokušavao izvuci iz jame, glasno hrskanje, snažno lupanje, a onda osjeti jak udarac po leðima i potiljku. Iduæeg trena je ležao pored Rovvene na hladnom betonu. Pored njega je bila gomila zapaljenog drveta i tkanine. Kalahad se okrene na leða, i shvati kako zmaj stoji tik do njega, skaèuæi prema izlazu iz jame i bljujuæi vatru na uèenike koji su pobjegli odatle. Èuo se profesorov glas: "Kalahad! Budi miran! Èini se da mjeseèev šarm10 ne radi! Idem po pomoæ! Samo ostani miran!"Kalahad je polagano dolazio k sebi. Bilo mu je jako vruæe. Prvo je pomislio daje zmaj do njega topao, ali onda shvati kako leži odmah do vatre.10 Mjeseèev Šarm je èarolija koja smiruje svoju metu i èini ju miroljubivom prema svim biæima u svojoj okolini. Taje magija uroðena svim hobitima, dok ju drugi magièari prvo moraju nauèiti.-173-

pagina 18

Rowena je ležala pokraj njega onesviještena. Èini se da je on jedini koji je bio dovoljno jak da izdrži snažan udar o beton poslije pada. Polako se podigao na koljena pokušavajuæi odvuæi Rowenu dalje od vatre, jer se njeno odijelo poèelo paliti. Odjednom mu na pamet padne Salamander, te se nièice baci na zemlju. Zmaj je još uvijek gledao prema gore, odakle je dopirala zaglušujuæa buka vriske i paniène cike. Kalahad je ležao na podu i gledao kako gušter okreæe svoju pozornost prema unutrašnjosti svoje jame. Sada je unutra imao vatru, što gaje, èini se, još više osnažilo.Kalahad shvati kako ga je zmaj za dlaku prekoraèio i zario njušku u vatru, mrdajuæi njom tamo-amo i raspisujuæi je. Tada zaèuje mumljanje i uplašeni pisak djeèaka koji je prvi pao u jamu.Gušter se naglim trzajem okrene prema njemu i napravi nekoliko prijeteæih koraka. Kalahad podiže glavu koliko je smio, te ugleda kako djeèak sjedi uza zid podigavši ruku iznad èela kako bi se zaštitio. Stao je vrištati. Zmaj ga istog trenutka zgrabi svojim snažnim èeljustima za vrat i djeèa-kov vrisak se utiša u trenu. Kalahad je zapao u šok.Èuo je snažne i ubrzane otkucaje svog srca, a^pucketa-nje vatre je bilo nekako udaljeno i tiho. Svijet mu je izgledao maglièast. Boje su se prelijevale jedna u drugu, praveæi još više zbrke u njegovu umu.Odjednom shvati da stoji na nogama, u potpunosti uspravan. U rukama je držao maè koji mu je dao Erethor. Sva sreæa da ga je ponio. Svijest mu se vratila i sada je gledao kako zmaj proždire truplo njegovog prijatelja. Upravo mu je otkinuo glavu uz glasno mljackanje i hrskanje kostiju. Kalahad primijeti kako je pod prekriven krvlju koja je natapala prašinu. Zmaj je nogom stao na truplo koje je skliznulo uz zid, a èeljustima je èupao novi komad mesa. Kalahad se pribrao i unatoè mješavini osjeæaja žalosti, straha i gaðenja okrenuo se Roweni te ju pokušao odvuæi dalje od vatre.-174-Odvukao ju je u suprotni kraj jame. Ona je nesvjesno mumljala. Kalahad primijeti kako je primila snažan udarac u èelo, koje je sada krvarilo. On je osjeæao da mu je glava mokra, ali nije znao da li je to krv ili znoj. Nije mu to bilo važno. Sada je bilo bitno samo da preživi. Ništa više. Èvrsto je stisnuo maè.Odjednom Rovvena vrisne. Probudila se i, ugledavši krv na podu gdje je ležala, instinktivno je vrisnula. Salamander se tržne. Odmah je okrenuo svoju krvavu njušku prema njima. Kalahad se protrese. Snažan strah ga je pritisnuo u tom trenutku, ali uz veliki napor, on gaje uspio potisnuti.Salamander stade koraèati prema Kalahadu koji je mirno i èvrsto držao maè u rukama. Gušter je gledao u Rowenu, jer je vrištala. Odluèio ju je napasti,. Naèinio je strahovit skok u želji da je zgrabi èeljustima, kada odjednom u njegovu usnu šupljinu uleti Kalahadov maè i zasjeèe meso i jezik. Salamadner se izmakne i skoèi u stranu. Nije predvidio takvo nešto. Nije imao pojma da je Kalahad tu. Jednostavno ga nije vidio. Ali sada je odjednom poèeo shvaæati da je topla toèka u stvari ono što on traži, posve u suprotnosti svim njegovim instinktima. Odluèio je napasti Kalahada. Jurnuo je na njega, a on se bacio zmaju baci pod noge, napravivši kolut po zemlji, i pri ustajanju maèem zareza zmajevu desnu nogu. Gušter poklekne. Kalahad se baš okretao kada ga Salamander udari svojim snažnim repom, i Kalahad osjeti kako mu je rame porezano. Kroz glavu mu proleti sjeæanje na dvije šiljate izrasline na zmajevu repu.Gušter je u trenutku ponovno stajao nad Kalahadom, koji ga pokuša udariti, ali zmaj ovaj puta izbježe taj napad. Salamander ga pokuša ugristi, ali Kalahad ga duboko zareza maèem po licu, iskopavši mu jedno oko. Stvor se trže i stade rikati i režati. U žaru bijesa je krenuo na Kalahada. Ovaj ga put gaje pokušao zgrabiti svojim oštrim pandžama. Kalahad se otkotrlja u stranu i za dlaku izbježe smrtonosni-175-rez. Digao se i taman se stigao ponovno baciti u stranu kada je zmaj na njega ispalio plamenu kuglu. Kalahad je za tren ponovno bio na nogama. Upao je u divlje stanje, stanje pra-iskonskih instinkta, kada je svaka radnja bila spretna poput refleksa - brza i snažna.U tom žaru nagle mržnje prema zmaju, Kalahad se baci na njega i napravi mu veliku ranu na leðima. Zmaj se odbaci podalje od Kalahada, ali za tren je ponovno nasrnuo na pomahnitalog mladiæa. Pokušao gaje ugristi, ali Kalahad se ponovno bacio na zemlju ravno pored zmajevih nogu, a pri ustajanju je udario po njegovu repu snažnom, divljaèkom silinom tako da gaje otkinuo.Vrela krv ga poprska po licu, a gušter se stade razbacivati na sve strane bjesneæi i urlajuæi od bola. Kalahad je podigao je svoj maè visoko, i zario ga zmaju u leða. Gušter klone. Kalahad pomisli da je sve gotovo. Onaj osjeæaj barbarizma ga napusti. Ponovno je èuo kako mu srce kuca. Kalahad odjednom osjeti kako ga netko grli i ljubi. Tek nakon par trenutaka je shvatio daje to Rowena. Okrenuo se prema njoj i ugledao lice prepuno suza, na prijelazu iz smrtnog straha u bezgraniènu zahvalnost.Nije se mogao nasmijati. Bio je nekako prazan u sebi. Nešto nije bilo uredu. Bio je savršeno smiren. Bez žalosti, straha, mržnje ili radosti. Samo miran.Nije mogao da shvati zašto je to tako. Najednom ga ponovno obuze adrenalin - Salamander je ustao i uz strašnu riku skoèio na njega, koji je uspio tek odgurnuti Rovvenu od sebe. Svoje snažne pandže je Salamander silovito zario u Kalahada, koji padne na leða. Gledao je kako krvava èeljust zjapi iznad njegove glave. Kalahad je bio spreman na smrt. Zmaj zine u želji da ga smrvi snažnim èeljustima. Kalahad je zatvorio oèi.Kada ih je otvorio vidio je gdje je zmaj ležao širom otvorenih usta u lokvi vlastite krvi. Iz oka mu je stršila velika-176-strijela. Gušter je još disao. Još jedna strijela raspara zrak i zari se u zmajevo grlo. Uz panièno koprcanje, zmaj se umiri i napokon, uginu.Kalahad se okrenu i baci pogled iznad jame. Na vrhu je stajao profesor Elenil. Kalahad se osmjehne blijedo i umorno, a zatim ustade uz golemi napor. Osjeæao je veliku slabost. Vrtjelo mu se. Pogledao je niz sebe. Prsa su mu bila posve krvava, a odijelo razderano i krvavo. Kalahad padne na koljena. Glasno je udahnuo. Zamaglilo mu se pred oèima. Izdahnuo je. Èuo je kako mu netko nešto govori, ali nije mogao shvatiti što je to bilo u pitanju. Još jedan snažan udisaj. Lupanje srca. Zujanje u glavi. Tonuo je u sve veæi mrak, nestajao negdje u tami. Tresnuo je o pod. Onda je u potpunosti izgubio svijest.ZAGROBNI ŽIVOTSve je bilo crno. Tako crno. Kalahad nije imao svijesti. Plutao je po nekom bezdanu. Jesam li mrtav? To je bilo pitanje koje mu je stalno prolazilo kroz glavu. Sto sada?, pitao se on. Neprestano je gledao na prsa, pokušavajuæi pronaæi rane, ali ih nije bilo. "Sto se dogodilo?", reèe Kalahad na glas.Naravno, odgovor nije stizao. Pitanje koje je postavio odjekivalo je negdje u daljini. Kalahad zažmiri. Bio je neoèekivano miran, tako da je samoga sebe iznenadio. Zažmirio je i pokušao zaspati... Svijest mu je ponovno tonula. Nestajala je sve dublje i dublje.Zaèu se kukurikanje pijetla. Kalahad proškilji. Neko jako svjetlo mu je išlo ravno u oèi. Žmirkajuæi, on shvati da je to sunèevo svjetlo. Nije znao gdje je. Osjetio je da leži u tvrdom krevetu, koji mu je bio nevjerojatno poznat, toliko èvrsto urezan u sjeæanje. Ali nigdje ga nije mogao smjestiti.-177-Pokušao se podiæi. Leðima se naslonio uz rub kreveta. Pro-trljao je oèi. Razgledao je mjesto u kojemu se našao.Bilo je tako poznato! Soba je bila prepuna jednostavnih stvari domaæe izrade. Zastori na prozorima su bili jednostavni, vrata oronula i stara. Soba mala a zidovi ožutjeli.Kalahad ustade. Naèinio je nekoliko koraka po drvenom podu koji bješe pokriven jednostavnim sagom. Sjeæanje mu se polagano vraæalo. Sada je bio siguran da nije u Velveronu. Srce mu je zaigralo. Lice je poprimilo osjeæaj sreæe. Sjetio se. On je kod kuæe. U svojoj sobici u oèevoj kuæi. U Etronu. Uhvatio se za glavu. Kako je dospio ovdje? Pogledao je niz prsa. Rane nije bilo nigdje. Tada shvati da nosi svoju staru pidžamu, koju je nosio kada je imao šest godina. Pidžama je sada bila veæa. Kalahad krene prema kuhinji. Povukao je kvaku na vratima i uživao dok je slušao kako škripi. Otvorio je vrata i ušao u kuhinju.Za stolom je sjedio njegov otac, a njegova majka je sjedila u kutu, pletuæi neke èarape. Kako je Kalahad ušao u sobu, otac i majka podigoše pogled. Ustali su istog trena. Nisu ništa govorili. Kalahadu se oèi napuniše suzama. Toliko su mu nedostajali a da toga nije bio svjestan.Nije mogao ništa reæi. Njegova majka gaje gledala pogledom punog ljubavi. Otac napravi gestu rukom, nudeæi mu stolicu da sjede. Kalahad nije htio sjesti."Doði", reèe mu majka.Kalahad priðe roditeljima, a oni ga odmah zagrliše. "Pogledaj samo kako je narastao", reèe majka. Oèi su joj bile pune suza.Zagrljaj je trajao dugo.Onda Kalahad upita: "Kako?"Roditelji su ga gledali. Nisu znali što time želi reæi. Kalahad upita: "Kako je ovo moguæe? Vi ste... mrtvi."Roditelji opet nisu odgovarali. "Ova kuæa je izgorjela! Sjeæam se toga! Sjeæam se dana kada je..."-178-Majka se osmijehnu. Onda i otac. "Mi jesmo mrtvi, sine", reèe mu majka. Kalahad pogleda u sebe i opipa tijelo. "To znaèi da sam...", reèe on ali prekide u pola reèenice. Bilo mu je to teško izgovoriti. Onda smože hrabrosti te izgovori do kraja: "...i ja... mrtav?"Otac mu reèe: "Ne još, sine. Ne još, ne posve."Kalahad se iznenadi: "Ne posveV"Tvoje tijelo je jako, sine. Ponosni smo na tebe", reèe mu majka.Kalahad ode do prozora i pogleda van: "Znaèi, tijelo je još živo?"Otac reèe samo: "Da."Majka ga upita: "Želiš li malo razgledati okolo?" Kalahadu nije bilo do razgledanja. Upitao je: "Gdje je Thomas?""On nije a nama", reèe otac. "Kako to?", upita Kalahad.Otac priðe Kalahadu, stavi mu ruku na rame a onda reèe: "Nije mrtav."Kalahadovo srce stade ubrzano kucati. Ali kako ga onda nije našao onaj dan kada je lutao uokolo? I zašto ga je sanjao onda s roditeljima?"Kakvo je ovo mjesto?", upita Kalahad. "Ovo je Et-ron", odgovori majka. "Ne, Etron je srušen. Vi ste mrtvi. Ovo nije stvarnost. Sto je ovo?", upita Kalahad."Ovo je... zagrobni život", reèe otac."Etron je zagrobni život!?", prenu se Kalahad."Ne, sine. Zagrobni život je na mjestu koje je tebi najdraže. Okružen si ljudima koji su tebi najdraži. Svaki èovjek ima zaseban zagrobni život. Onako kako on to najviše voli. JJi mrzi", reèe mu majka."A èiji je ovo? Tvoj oèe ili tvoj, majko?" - upita Kalahad. Prije nego su odgovorili, on opet upita: "Ili je ovaj od Boga?"-179-Otac zanijeka okretima glave: "Ovo je tvoj raj sine." Kalahad osjeti kako mu srce lupa još jaèe i brže nego prije. "Znaèi, ja sam uistinu mrtav!?", reèe on njima. "Nisi još", reèe otac."Ali kako sam onda ovdje!?", povika Kalahad.Majka ga zagrli, a onda nježno šapnu: "Ne brini se, sine. Tvoje vrijeme na svijetu živih još nije završilo. Ono æe tek doæi. Preživjet æeš. Tvoje tijelo je u teškom stanju, ali ne brini. Preživjet æeš. Vratit æeš se tamo gdje i pripadaš. Meðu žive."Kalahadu su opet kapale suze niz obraz. Majka mu ih obrisa."Zašto plaèeš sine?", upita ga ona."Opet vas moram napustiti", reèe on."Ne brini radi toga, sine. Mi æemo uvijek biti uz tebe. Uvijek. Uvijek æemo te voljeti", reèe mu majka. Kalahad ju pokuša èvršæe zagrliti, ali njegove ruke se spojiše oko njega samoga. Kalahad otvori oèi. Majke više nije bilo. Kroz sobu je nježno lebdio zlaæani prah. Otac je stajao pred njim."Sine", reèe Garet. "Èuvaj se. Svijet je opasan. Budi blizu Erethora. Neka te on pouèava. Reci mu da se ne ljutim na njega. Reci mu da je postupio ispravno na dan kada je Etron pao. Aranoxu reci da je bio dobar prijatelj, i da nije on kriv radi svoje sudbine. Neka se prestane mrziti. Tek æe tada moæi ponovno živjeti sa samim sobom." A onda se okrenu prema vratima.Kalahad brže bolje reèe: "Ali ja neznam Aranoxa!", na što se njegov otac i osmijehnu: "Znat æeš. Vrati se jednom ovdje u Etron. Potraži svog brata. Potraži Zvijezdu!"Kalahad krenu za ocem, ali vrata se zatvoriše, a lik njegova oca ostade iza njih. Otvori vrata, ali vani nije bilo nikoga. Samo stara, Etronska ulica i zlaæani prah što se nježno caklio na zalazeæem suncu. Kalahad zajeca. Bilo mu je žao što je opet ostao bez roditelja.-180-Gledao je po Etronu. Nigdje nije bilo nikoga. Želio je otiæi do krème Kod Debelog Toma, vidjeti da li je Arnold još uvijek tu. Ali nekako je znao da nije. Sve je ovo samo san, zakljuèi. To je ono èega se on i bojao.Negdje iz daljine dolazio je zvuk roga. Kalahad pogleda prema izlazu iz sela. Tamo su se pomicale neke tmurne, sive sjene. Usporene i nijeme, gotovo nepostojeæe. Traèci života u bezdanu vremena i nepostojanja.Kalahad se okrenu. Orkovi više nisu bili bitni. Etron je za njega veæ odavno mrtav. Bit æe najbolje da ga takvog i ostavi. Priðe kuæi te odškrine vrata.Unutra je bio mrak. Velika tišina. Onaj bezdan u kojemu se prvobitno pojavio. Zakoraèi unutra, ali se naglo predomisli. Okrenuo se. Etrona više nije bilo. Stajao je na pragu izmeðu dva crna bezdana. Dva velika ništavila. Zakoraèi negdje u tamu. Okrenuo se oko sebe. Praga više nije bilo. Nije bilo nièega. Negdje iz daljine je dopirao neèiji glas. Poznat glas.Poèeo je koraèati po mraku, slijedeæi udaljeni glas. Svaki korak je odjekivao nadaleko. Ponavljao se stotinama puta. Opet. I opet.Ali to je bilo nemoguæe. Nije bilo nièega. Kalahad nije gazio ni po èemu. Samo po mraku. I ništavilu. Glas je postao jaèi. Razgovjetniji. Još malo, pa æe ga moæi razumjeti. U daljini se zasjajila toèkica svjetla.Glas je postao jasan i glasan. Bio je Mirandin.Kalahad ispred sebe ugleda groblje kako pluta nasred mora crnila.Prepoznao je to mjesto. To je bilo Velveronsko groblje. Požurio se onamo. Tamo je bila okupljena gomila ljudi. Svi su nosili èista crna odijela, ispeglana i sveèana. Uèenici svih škola bili su izmiješani. Kalahad je prepoznao Karisu i Glenrovja jedno do drugoga. Oboje su imali suze u oèima. Miranda je držala tužan govor. Kalahad priðe i pokuša se-181 -probiti kroz gomilu. Kako je prišao velikoj skupini, jedna djevojka se naglo okrenu brišuæi nos u maramicu, i proðe ravno kroz Kalahada.On ostade zateèen. Bio je duh na sprovodu. Protrèao je kroz gomilu i stao pored lijesa koji je veæ bio u zemlji, ali ne i zatrpan. Nije se vidjelo tko je unutra. Kalahad pokuša otvoriti lijes, ali njegove ruke proðoše kroz ruèku. Nije imao želje gurati glavu u kovèeg kako bi vidio truplo. Odluèio je saslušati Mirandu.

pagina 19

"...I neka nam ovo bude podsjetnik! Žalim što moram reæi daje bilo mnogo ovakvih dogaðaja u povijesti ove škole. Oni su njen dio. Ali neka nam ovo bude podsjetnik! Podsjetnik na sigurnost svih nas. Podsjetnik na našu malenkost. I njihovu velièinu. Uistinu su veliki ovi momci što nas napustiše ovako rano. Iako tek trinaestogodišnjaci, oduprijeti su se salamandru i spasili život djevojèici. Neka nam oni budu podsjetnik da je velièina u èovjeku i njegovim djelima, a ne u njegovoj školi, novcu ili podrijetlu. Neka vam Kalahad Jorsoran bude podsjetnik i primjer da velièina dolazi iz osobe i da je ostvariva. Neka Kalahad i Morien budu podsjetnici na opasnost života i potrebnu ozbiljnost. Neka vam njih dvojica budu podsjetnik da heroji uistinu postoje." Kalahad nije mogao vjerovati. Upravo je gledao kako ga pokapaju. Bio je siguran daje to on. Gledao je kako uèenici bacaju grudice zemlje u grob. Pogledom je pratio Mirandu dok se odmicala od gomile nakon što je. i sama bacila svoju grudicu. Razgovarala je s Elenilom. Na licu joj je titrala mraèna sjena. Kalahad im priðe, zaustavivši se odmah do Elenila. Miranda mu je govorila: "Kako tužno. Dva dobra mladiæa. Kakva šteta. Kalahad je uistinu obeæavao."Elenil reèe: "Ispunio je svoja oèekivanja." Miranda na to kimnu glavom u tišini, ali naposljetku ipak reèe: "Stoje s njim?"-182-Elenil reèe: "Loše je. Vrlo loše. Dva seniora i medicinska sestra su uvijek uz njega, ali sve mi se èini da neæe izdržati. U komi je veæ dugo vremena. Snažan je, ali bojim se daje takva rana previše za djeèaka njegovih godina.Miranda ga upita: "Kako je reagirao na lijeèenje do sada?"Elenil poène lagano hodati dajuæi znak Mirandi da ga slijedi: "U poèetku je pokazivao znakove oporavka. Ali onda je naglo prekinuo. Kao daje... odustao od života. Više ne reagira ni na što. Ali tijelo diše. Bolno i usporeno, ali diše. Neznam što još možemo uraditi osim èekati. Sada je sve na njemu..." Elenil nestade ušavši u veliki bezdan.I Miranda izblijedi i nestade èim je izašla iz kruga groblja.Kalahad sjedne na zemlju. Bio je sam na groblju. Sada je znao da je ovo bio sprovod njegova poznanika. Njegovo tijelo je bilo u medicinskom odjelu.Groblje je nestajalo. Posljednji traèak tla nestade pod njim i Kalahad se opet naðe u beskonaènom crnilu.Èvrsto je zažmirio i legao na leða. Osjeæao se kao da pluta. Kao da je na vodi. Otvaranje oèiju mu nije moglo pomoæi. Ionako nije znao kuda bi krenuo. Nije bilo nièega. Niti toèke svjetla. Niti traèka zvuka. Nièega.Kalahad otvori oèi i zabljesnu ga svjetlo. Stajao je na putu za Etron.Pred njim je bio znak "Dobro došli u Etron".Tlo je bilo pjeskovito. Baš onakvo kakvog ga se on sjeæa. Nigdje betona i održavanog travnjaka. Prepuno kvrga i neravnina. Divlje, a ne pitomo. Bilo mu je tako drago, tako privlaèno. Tako moæna želja je gorila u njemu.Osjetio je jak nagon da potrèi u Etron i baci se na svoj stari krevet, izljubi majku i pomogne ocu oko njive, da proba kravlje mlijeko i zagrize još jednom krupne jabuke iz susjedovog voænjaka. Da se prepusti sebi. Svojim snovima. Da bude ono što mu je najdraže.-183-Sagnuo se i u ruku uzeo šaku krupnog, pijeska. Lice mu je bilo nasmiješeno. Nakon dugo vremena, bio je istinski sretan. Bio je kod kuæe. Tamo gdje i pripada. Pogledao je prema gore. Roditelji su ga zagrljeni èekali na ulazu u selo. Mahali su mu. Shvatio je.Svatko ima svoj raj. Svaèiji zagrobni život je stvoren po onome stoje njemu najmilije, po onomu što on najviše voli. Sto najviše treba. Ono što on jest. Za Kalahada je to njegova obitelj. I Etron.Ustao je i zakoraèio. Svakim korakom se osjeæao sve slobodnijim. Sve lakšim. Gledao je kako mu roditelji mašu. Majka je plakala. Stane. Znao je daje pred njim izbor.Okrenuo se nazad. Dolje, niz cestu je bio maleni komadiæ crnila. Još jedna trunka bezdana. Svakog trenutka je bila sve manja i manja. Sužavala se. Unutar te male oaze nepostojanja je lebdio krevet. Na krevetu bješe tijelo. Njegovo tijelo. Umotano u zavoje i s ranama obloženim ljekovitim travama. Ležalo je tamo blijedo i spokojno. Na licu mu je bio smiješak. Kalahad shvati da uistinu mora napraviti izbor. Ostati ovdje, u zagrobnom životu i biti s onima koje voli i biti voljen, biti na mjestu koje najviše želi, postojati na mjestu i svijetu kakvog najviše voli. Postojati u svojim najintimnijim snovima - u svom raju.Ili živjeti.Naèinio još nekoliko koraka prema roditeljima. Sve je bilo tako lako. Svijet je bio tako ljepši. Svako osjetilo tako opušteno i ugodno. Brige su brzo nestajale. Napravio je još nekoliko koraka. Najednom se zaustavi. Gušio ga je osjeæaj kako to nije u redu.Okrenuo se prema crnilu. Bilo je tako malo, tako usko. Granice bezdana su gotovo zahvatile krevet i ruku Kalaha-dovog tijela koja je beživotno visjela niz rub. Kalahad za-drhta. Šake se stisnuše. Oèi zasuziše. Pogledao je u majku. Zatim u oca.-184-Odluèio je.Okrenuo se prema crnilu i s teškom mukom krenuo koraèati prema njemu i potrèao. Osjetio je kako ga osjeæaj spokoja i mira napušta. Muke i problemi su provaljivali u njega na velika vrata.Bol mu je parala srce i dušu. Glava je zujala. Još samo nekoliko koraka i tamo je. Rupa se širila. Bezdan je postajao sve veæi.Rane su boljele. Prsa prokrvarila. Osvrnuo se u trku i bacio pogled na roditelje. Mahali su mu mirno i spokojno. Gotovo sretno. Njihov sin se vraæao meðu žive.Bol je bila sve jaèa. Noga je trnula. Rame je bilo tako teško. Prsa su pekla. Neka. Trèao je. Bio je nadomak crnila. Bezdana. Života...Skoèio je unutra. Osjetio je kako mu suze miluju obraze. Nježno plutaju po beskonaènosti. Svijet je stao. On s njim.Najednom ga presijeèe najveæa bol koju je ikada osjetio. Bol na koju ne možeš biti spreman. Bol na koju nitko nije spreman. Bol života.POVRATAK M€ÐU ŽIV€Opet crnilo. Ovaj puta popraæeno velikom sparinom. Kalahad otvori oèi. Iznad sebe je ugledao sivi, nezanimljiv strop.Ležao je s glavom na znojnom jastuku. Osjeæao se polomljeno i slabašno. Umorno. Pokušao se podiæi, ali nije imao snage. Ostao je ležati. Disao je teško. Imao je osjeæaj da mu se prsa raspadaju.Ležao je i dalje. Znao je daje živ. Želio je ponovno ustati i udahnuti punim pluæima, ali pitao se da li æe to biti ikako moguæe.-185-U tom trenutku je gotovo pobjesnio. Želio je ustati. Morao je ustati. Napad tvrdoglavosti i bezobrazne upornosti ga je protresao još dublje. Uz nadljudski napor se podigao iz kreveta i ustao. Prepoznao je mjesto. Bio je u bolnièkom odjeljenju. Jednom je ovdje bio pretprošle godine, kada je Glenrov pao s drveta i išèašio ruku. Mjesto je bilo tako depresivno. Osjetio je muèninu. Samo je htio van iz te prostorije.Stao je na noge. Upornost mu je sada ulila i hrabrost. Želja je postala opsesija. Morao je izaæi iz ove sobe. Makar na kratko.Doteturao je do balkona i otvorio vrata. Pridržavajuæi se rukama za zid, izašao je na balkon. Zrak je bio tako èist, tako jak. Tako oslobaðajuæi. Poželio je udahnuti punim pluæima, ali ga prekine snažna bol. Sjedne na klupu i zadovolji se obiènim udisajima.Nije više osjeæao potrebu raditi nemoguæe. Gledao je van u mrak. Cijeli Velveron je spavao. Cvrèci su ispunjavali dvorište. Mjesec je bio jasno vidljiv i ostavljao je jak dojam. Zvijezde su bile èiste i blistave. Vjetriæ hladan i ugodan. Sve je izgledalo tako lijepo. Tako savršeno. Èak je i mjeseèava ruža" mirisala jaèe nego inaèe.Kalahad osjeti naglu opuštenost. Odjednom više nije žalio stoje odabrao život umjesto zagrobnog života. Štoviše - nije to mogao zamisliti drugaèije.Gledao je dolje po dvorištu. Nije znao koliko vremena je bio u komi, ali nedostajalo mu je. Nedostajala mu je obuka i drška maèa u ruci.Èula se neka škripa. Otvarala su se glavna vrata Velve-rona. Pogledao je tamo. Neka osoba se šuljala. Pažljivo je pregledala dvorište, nebi li ugledala nekoga. Osoba zakljuèi daje zrak èist, pa se okrene i nastavi nešto vuæi.11 Mjeseèeva ruža je jedan od najljepših cvjetova u cijeloj Saradriji, a cvjeta samo kada je prisustvo mjeseca jako.- 186-Zatim ta osoba izaðe iz Vevlerona. Nakon nekoliko trenutaka se vrati, ali ne sama. Na ramenu je, taj smioni, sjenoviti lik, nosio neku drugu osobu koja je najvjerojatnije bila u nesvijesti. Tihim, brzim i odluènim koracima, sjena pretrèa dvorište i nestane u tami Zapadnih zidina. Kalahad zaèuje kako se neka vrata otvaraju uz škripanje, ali nije èuo kada su se zatvorila. Za to se sigurno pobrinula ta osoba. Tko li je to? Nije mogao reæi. Odluèio je odmah u jutro prijaviti Mirandi. Naglo se prene. Uèinilo mu se da se još nešto mrdnulo dolje u dvorištu. Kao da još netko hoda dolje. Ali trenutno nije bilo nièega. Zakljuèi kako je previše napet i da umišlja stvari. Podigao je pogled i zagledao se u mjesec. Bio je tako lijep.Odmarajuæi mozak i tijelo, opijen ljepotom prirode, on zaspi. Cvrèci su pjevali još duboko u noæ. Vjetar gaje nastavljao milovati i hladiti.Ravnateljica Miranda je bila vrlo zabrinuta za Kalahada. Cijelu tu noæ nije oka sklopila. Sjedila je u svojim odajama iznad zbornice i pregledavala drevne knjige iz osobne knjižnice, tražeæi moguæi naèin kojim bi spasili njegov život. Dok je još bilo sunca pomagala joj je i Rowena, ali kada je pala noæ, Miranda je ostala sama. Tišinu bi tu i tamo prekinulo pucketanje i šuškanje lista koji je okretala.Tražila je bilo kakav lijek, magiju ili blagoslov koji bi mu pomogao da preživi, da se vrati. Još nije znala da se Kalahad izborio za vlastiti život snagom svoje volje. Zato je ona uporno pregledavala mnoštvo stranica tražeæi bilo što.Oèi su joj bile crvene od umora i napora, a ruke i noge utrnule od sjedenja kada je pijetao najavljivao zoru. To ju je prenulo iz polusna, vrativši njenu svijest nazad. "Koga može zanimati kako žabu pretvoriti u orah?", požali se ona na glupavi recept koji je zadnji proèitala u knjizi. Ustala je i protegnula noge i ruke. Leða su joj bila bolna i ukoèena. Odluèila je otiæi do Kalahada i provjeriti njegovo stanje.-187-U glavi je i dalje prelistavala moguæe napitke i moguænosti za Kalahadov spas dok je hodala preko dvorišta i uspinjala se u medicinski odjel.Pošto je Miranda imala sve kljuèeve za sva vrata u Vel-veronu, otkljuèala je vrata za medicinski odjel, te nježno prodrmala Rowenu koja je spavala. Ona podiže glavu a onda se naglo prenu iz sna ustajuæi istog trena i èekajuæi na ulazak."Je li ga tko obilazio veèeras?", upita Miranda Rowenu. Ova odgovori: "Ne. Ja sam trebala biti pored njega veèeras, ali sestra je zakljuèala vrata kada je odlazila."Miranda se naljuti na medicinsku sestru. Medicinska sestra se zvala Abigail i bila je relativno stara. Kosa joj je bila veæim dijelom sijeda, koža oko oèiju naborana i opuštena. Bila je dobra srca, ali starost i stalne brige su joj dokrajèile živce i pamæenje."Znaš li kamo je otišla?", upita Miranda Rowenu, polagano otvarajuæi vrata. "Rekla je da ide do svoje sobe uzeti neke stvari i nešto pojesti pa æe se vratiti, ali nije došla sve do sada."Miranda zakljuèi kako je sve to sumnjivo, ali ne reèe ništa. Otvorila je vrata i ušla unutra. Napravila je nekoliko koraka prema Kalahadovu krevetu ali odjednom se skameni. Njega nije bilo unutra. Odmah je stala pogledom tražiti po sobi, ali nigdje ga nije bilo."Rowena! Da lije netko bio u ovoj sobi veèeras!? Bilo tko!?"Rowena kroz plaè odgovori da nije. Miranda se uhvati za èelo, kada na sebi osjeti povjetarac. Okrenula se prema vratima balkona i tada shvati da je balkon otvoren. Odmah je krenula tamo i izašla razmaknuvši zastor. Tamo se zaprepastila. "U ime... Rowena, pogledaj ovo!", povika Miranda.Djevojka proðe pored store i Mirande a onda pogleda prema mjestu gdje je Miranda pokazivala. Kalahad je sjedio-188-na klupi, udišuæi snažno i živahno. Ruke je sklopio preko prsa, a noge podvio pod sebe. Zaspao je u tom položaju. "Ne mogu vjerovati", reèe Miranda. Srce joj je tuklo što od sreæe, što od iznenaðenja. Nije mogla vjerovati. Kalahad je ustao i sam sjeo na terasu. Kako je to bilo moguæe?Rowena ga prodrma, ali ju Miranda zaustavi: "Nemoj. Sigurno je umoran. Pusti ga da spava. Svjež zrak æe mu koristiti."Rowena se složi i ostavi ga na miru. Lice mu bješe spokojno i mirno. Bio je u dubokom snu bez snova. Miranda je gotovo plakala. Jedva je suzdržavala suze. Bila je duboko ganuta onim stoje vidjela.Ustavši iz mrtvaèke postelje, Kalahad je smogao snage izaæi na balkon i sjesti tu. Odluèila gaje nagraditi za to. U tom trenutku je odluèila staviti njegovo ime na kamen Vel-veronskih Velikana koji se nalazio u Velikoj Dvorani. Dala je znak Roweni da bude tiha, a onda je sjela i zagledala se u Kalahada. Um joj se naglo oslobodio briga i problema. Bila je slobodnija. Lakša. Rowena je sjela na klupu do Kalahada, pošto nije imala gdje drugdje. Ona mu je bila vrlo zahvalna što joj je spasio život. Zalila je zbog Moriena koji je poginuo, ali sva njena zahvalnost za novu šansu, za dar života - pripadala je Kalahadu.Ne bi sebi nikada mogla oprostiti daje Kalahad umro.Kroz manje od dva sata, Kalahad se probudio.Zabljesnula gaje gomila lica, od kojih najpoznatije bješe Erethorovo.Pogledao je oko sebe i shvatio da su ga prenijeli u krevet. U sobi pored njega je bila još gomila uèenika i profesora - Elenil, Miranda, Morin, Darwin pa i Nobin. Takoðer su tamo bili Glenrov i Karisa, te Rowena.Kalahad se osjeti vrlo poèašæenim što se oko njega o-kupilo ovoliko osoba. Ali najdraže lice meðu svima njima je bilo Erethorovo lice - on mu je sada bio nešto najbliže-189-ocu, što æe ikada imati. Erethor je bio vrlo zabrinut za Kala-hada. Mislio je daje nastradao u Tigoru, ali onda su ga sasuli vijestima daje u neprilike upao na satu Biæa Saradrije. To ga nije oraspoložilo, ali je zbacio osjeæaj krivice sa sebe."Kako si?", upita ga Elenil."Bio sam i bolje", odgovori Kalahad.Elenil se nasmije. "Naravno", potvrdi on."Treba li ti što?", upita ga Miranda.Kalahad odgovori da ne treba.

pagina 20

Otvorište se vrata a unutra uðe doktor Balthazar Thor. U ruci je nosio nekakvu boèicu sa crvenkasto-roza tekuæinom. Došao je do Mirande, dao joj boèicu i rekao: "Evo ga. Trebali ste tražiti moju pomoæ ranije. Imao sam sve potrebne sastojke."Naravno... Samo što sam bila potpuno potresena", odgovori mu Miranda."Ovaj napitak æe izlijeèiti sve njegove rane u èas posla! Najjaèi je koji znam", reèe joj Balthazar."Kako se uzima?" ,upita ga Miranda. "Kako god želite. Izlijte ga na rane ili neka popije. Svejedno je. Mada kod fizièkih rana preporuèujem da ga prelijete po tijelu. Kod slabosti i kojekakvih unutarnjih lomova i uganuæa dobro je popiti ga."Miranda kimnu glavom. Okrenula se Kalahadu: "Ovo je napitak za zdravlje. Najjaèi je koji ovaj dio svijeta poznaje. Napravio ga je doktor Balthazar. Oni napici za zdravlje koje ja poznajem su odveæ slabi. Nego, daj da te izlijeèimo. Doktor Balthazar garantira da æeš do sutra biti na nogama."Kalahad umorno pomakne glavu i dopusti da mu skinu zavoje. Peklo je i boljelo. Kada su zavoji bili skinuti, pogleda u prsa. Bila su unakažena i isjeèena. Veliki dijelovi kože su nedostajali.Kalahad okrenu glavu. Osjetio je kako se neka hladna tekuæina razlijeva po prsima, a potom jaka bol. Stisnuo je-190-zube što je jaèe mogao, a onda se naglo opustio. Bol je prolazila. "Kalahad! Popij ovo stoje ostalo!"Kalahad se podiže i uzme boèicu a Elenil mu pomogne da se održi u uspravnom položaju dok je ispijao napitak koji je imao okus jagode. Kada je popio sve, vratio je boèicu Mirandi i ponovno legao.Za nekoliko trenutaka je napitak poèeo djelovati, što se moglo vidjeti i na Kalahadu. Naglo se zacrvenio, ali bilo mu je prohladno. Osjetio je neku lakoæu u trbuhu, poletnost, nagli prodor snage. U poèetku je taj pritok snage bio malen, ali onda se Kalahad osjeti dovoljno jakim da opet ode do balkona. Ali nije smio. Znao je da mora ostati ležati i odmarati se."Koji je danas dan?", upita Kalahad. "Srijeda", odgovori Erethor. "Vratili ste se. Kada?", upita Kalahad. "Jutros", Erethor æe."Nemoj ništa više pitati. Spavaj sada. Odmaraj se. Prošao si kroz pravi pakao." A Kalahad mu na to odgovori: "Raj profesore. Raj."Erethor ga na to upita: "Sto?"Kalahad reèe: "Ma nema veze." Izatvori oèi. Osjetio je slabo peckanje na prsima i strašan svrbež. Želio se poèešati, ali nije. Nekako je znao da ne smije. Osjetio je neèiju ruku kako mu opipava èelo i provjerava temperaturu.Ubrzo poslije, opet je spavao. Šapati oko njega su uto-nuli u tišinu, a koraci ostali negdje u daljini.NCPOZVANI GOSTNovo buðenje je uslijedilo tek nakon 24 sata, koliko je proveo oporavljajuæi se. Kada se probudio, pored njega je bila Karisa, a Glenrov je gledao kroz prozor. Kalahad se-191-osjeæao odlièno. Prštio je od snage. Bacio je pogled na prsa. Tamo nije bilo nièega osim dva velika ožiljka koja su se sjekla malo iznad trbuha. Kalahad je bio svjestan da æe oni ostati tamo do kraja njegova života, ali nije ga bilo briga. Bio je presretan što je živ i što æe moæi ponovno hodati. Karisa je bila pospana i blijeda, pregladnjela i umorna. Bdjela je uz Kalahada cijelo vrijeme. Glenrov je bio malo popustljiviji na tu temu pa je donio nešto hrane, ali Karisa nije imala apetita. Glenrov je imao, pa je sve pojeo sam. On je vjerovao u Kalahada od samog poèetka. I Karisa je, ali s više brige.On sa lakoæom odgurnu njenu ruku i ustade u sjedeæi položaj. Bio je gladan kao nikada do sada. Osjeæao se kao da bi sam mogao pojesti peèenog vola."Kako se osjeæaš?", upita ga Glenrov.Kalahad odgovori: "Nikad bolje."Karisa mu opipa èelo i zakljuèi da nema povišenu temperaturu. "Dobro došao nazad", reèe mu ona i iznenadi ga zagrljajem.Kalahad ustane iz kreveta, ode do prozora i proviri napolje. Profesor Erethor je s uèenicima uvježbavao katu. Svi su se nekako dodatno trudili. Kalahad je svima bio inspiracija da se trude više.U školi je on bio vijest dana. Svi su se željeli upoznati s Kalahadom. Dobro, možda ne baš svi. Dobar dio njih je bio više nego ljubomoran. Oni koji su uživali odreðenu slavu sada su naglo bili zapostavljeni i zaboravljeni, što ih je tjeralo da ga mrze iz dna duše. Kalahad za to nije znao.No sada je njegov glavni problem bila glad. Želio se najesti kao nikada do sada. "Ima li ovdje ièega za jelo?", pitao je Karisu otužnim pogledom.Karisa skupi usta kao da je lizala limun, pa reèe: "Žalim. Nema. Mogu ti nešto donijeti". Kalahad na to reèe: "Ne. Idem i ja. Ne mogu više sjediti u ovoj rupi."-192-Karisa se nasmiješi odobravajuæe. Iako joj je Miranda naredila da mu ne dopušta izlazak dok ona ne bude prisutna, Karisa je bila zaboravila sve to. Jedva je èekala da vidi lica svih uèenika kada Kalahad bude prolazio pored njih posve zdrav.Kalahad krenu prema vratima. Glenrov ga zaustavi: "Hej, zaboravio si obuæi gornji dio!"Kalahad pogleda niz sebe i shvati da stvarno nema nikakve majice. "Sto æe mi?", reèe on te mahnu Glernovu da krene. Sišli su niz stepenice velikom brzinom, jer se Kalahad vrlo žurio. Onaj napitak je uèinio èuda na njemu. Èinilo mu se da je jaèi nego prije. Glenrov mu reèe: "Èuj, prièao sam sa doktorom Balthazarom i on mi kaže da taj napitak razlièito djeluje na razlièite osobe. Èini se daje na tebe imao povoljniji uèinak nego na ostale."Kalahad pomisli kako je to vrijedna informacija koju bi mogao iskoristiti u buduænosti. No trenutno mu je bilo vrlo važno da sjede za stol Erdosa i najede se. Izašli su na dvorište, a Kalahad je brzim korakom hodao po dvorištu, ne bi li izbjegao poglede koji su se lijepili na njega i djevojaèko hihotanje. Mnogi su zadivljeno šaputali o njegovim ožilj-cima no on se pravio da nije èuo ništa, iako mu je sve to laskalo.Napokon je došao pred blagovaonicu, pa je uletio unutra što je brže mogao i sjeo za stol. Iako je doruèak gotovo završio, na stolu je bilo još puno hrane. Odmah se bacio na slasnu piletinu i presoljeni krumpir, zbog èega bi obièno gunðao satima, ali gaje sada gutao sa zahvalnošæu. Glenrov i Karisa su sjedili i jeli do njega.Kalahad nije niti primijetio da je do njega došla grupa starijih djevojaka iz kuæe Karsiv, te nekoliko njih iz njegove vlastite kuæe. Jedna od njih mu priðe i na uho reèe: "Bi li htio danas ruèati za našim stolom. Ja i moje prijateljice bi bile više nego poèašæene ako bi..."-193-Kalahad je prekine: "Ne bih. Oprostite. Imam veæ s kime æu ruèati. S njima ruèam veæ proteklih pet godina pa æu tako raditi i ostatak svog boravka u Velveronu."Sve djevojke odreda složiše kiselu facu a onda na Kalahada ispališe plotun otrovnih pogleda, no to njemu nije niti najmanje smetalo. On je uživao u slasnom bataku.Djevojke se pokupiše i otiðoše vidljivo razoèarane, i bijesne. Nisu mogle vjerovati da ih je odbio. Na drugu stranu, Glenrov i Karisa su izgledali kao da im je pao kamen sa srca. Sumnjali su da æe ih Kalahad ostaviti radi djevojaka, ali sada su bili sigurni da im je on pravi prijatelj.Nakon što se najeo, Glenrov reèe: "Kale, daj sada poði s nama. Moramo ti nešto pokazati. Moglo bi te zanimati."Kalahada je baš zanimalo što bi to moglo biti. Karisa i Glenrov su veæ bili na nogama. On ustane i krene za njima. Njih dvoje ga prevedoše preko dvorišta te pravo u Veliku Dvoranu.Ušli su unutra te stali otprilike na pola dvorane. "I?" , upita ga Glenrov."Što kažeš?", nadopuni ga Karisa.Gledao je uokolo, no nije shvatio što treba gledati."Pogledaj na ploèu, Kale", reèe mu GlenrovKalahad u poèetku nije znao u koju ploèu treba gledati, a onda ga proðoše trnci. Glenrov je mislio na ploèu slavnih.Kalahad podiže pogled - odmah je to ugledao - njegovo ime je bilo urezano na ploèu. Nije pogledao na tu ploèu još od dana kada su bili svrstavani u Velike kuæe, a i tada je samo virnuo na nju. A sada je prvi puta tamo ugledao ime svoga oca. Bilo je odmah iznad njegovog:Garet JorsoranSamostalno se probio kroz opsadne snage orkova koje su tri dana držale Velveron oknpkanim te, trèeæi od Velverona i pritom izbjegavajuæi potjeru, došao do Srnduina, dozvavši pojaèanje koje je spasilo dvora© od uništenja.-194-Kalahad JorsoranSpasi© uèenice i sebe prilikom napada salamandra tijekom nesreæe na sata Bièa Saraðrije. Ubio salamandera I oporavio se od rana smrtonosnih za veæinu osoba.Bio je prvi uèenik koji je dospio na ovu ploèu a da nije senior kuæe Soran.Kalahad je bio ponosan. Taj ponos je još više rastao jer je znao daje i njegov otac uradio nešto veliko. Ali kako nije to primijetio do sada? Kako je mogao biti tako nepažljiv? Tog trenutka je odluèio biti koncentriran i odluèan u svemu što radi.Sve mu se èinilo tako nestvarnim. No svijet mu se uvijek èini ljepšim nego što jest nakon noænih mora. Nije bio svjestan da njegova mora još nije završila, i da on još uvijek ima vrlo važnu ulogu u dogaðajima koji æe ponovno potresti Velveron od temelja do najvišeg tornja.Glenrov je stao pored Kalahada i stavio mu ruku na rame poprativši to rijeèima: "Zaslužio si Kal. Uistinu si zaslužio."Najednom se Dvoranom razli glasno žensko vikanje. Neka djevojka je dozivala Kalahada. Bila je to Rowena. Trèala je prema njemu. Nije razumio što je sada problem. Zašto je toliko uzbuðena?Rowena mu priðe i snažno ga zagrli. Kalahad osjeti da je pocrvenio. Glenrov je to smatrao smiješnim, no Karisa je izgledala poput raka. Neko vrijeme su stajali zagrljeni, dok su ih ostali promatrali u tišini. Na kraju ga Rowena pogleda i promuca: "Hvala."Kalahad je sporo razabirao na èemu mu se zahvaljivala. Gotovo je zaboravio daje baš ona bila s njim u onoj jami.Rowena se odmakne od njega. Nije mu smetala sva ta pažnja. Bio je malo zbunjen, jer nije razumio zašto mu je ta djevojka tako draga i zašto mu je tako lijepo u njenom zagr--195-ljaju, iako ju jedva poznaje. Prvi puta je doživljavao zaljubljenost.Tada se umiješa Karisa i reèe: "Kale, moramo iæi! Ne smiješ biti izvan medicinskog odjela!"Kalahad kimnu glavom. "Idemo", reèe on Karisi i Glenrovju.Njih troje izaðoše iz velike dvorane i krenuše nazad prema Medicinskom odjelu. Kalahad je imao neki loš predosjeæaj. Nije to bilo ništa izrièito, ništa ekstremno. Nikakvo zvono koje je lupalo i upozoravalo na opasnost, nego samo neko prigušeno tinjanje unutar njegova duha - unutar njegova biæa mu je nešto govorilo da nešto ne valja. Taj rijetki dar koji su imali svi muškarci u njegovoj krvnoj lozi se pojavio i kod njega.Kada su stigli pred medicinski odjel, ugledali su blijedo lice ravnateljice Velverona. Predosjeæao je probleme.Miranda je sjedila na Kalahadovom krevetu, a do nje je bio profesor Benrog. "Što se dogodilo?" - upita Glenrov.Miranda umorno podiže pogled i zagleda se u njih troje."Kalahad se osjeæa odlièno! Samo je bio gladan! Ako æete nas kazniti, ja preuzimam svu krivcu!", pravdala se Karisa. Miranda na to nije niti trepnula."Abigail, medicinska sestra je... mrtva", reèe ravnateljica.Njih troje se slediše. "Mr... mrtva?", zamucaGlenrov.Kalahad se nadoveza sjedni m: "Kako?""Uèenici su je pronašli. Netko ju je ubio", uznemireno æe Miranda, ne odvajajuæi pogled s njih troje."Zašto bi itko uèinio takvo što?", upita Karisa. Miranda ustane, ode do prozora i tamo se zagleda u dvorište."Možda je to zato što se brinula o Kalahadu? Možda netko vreba njega?", reèe Glenrov."Ne - onda bi ubili doktora Balthazara!", reèe Karisa.

pagina 21

"Nema to veze sa mnom, zar ne?", upita Kalahad.-196-"Nema, sine. Mislim da nema. Ali bojim se da veèeras nitko od nas neæe mirno spavati", reèe Miranda."Znam što mislite. Abigail je bila draga starica. Nedos-tajat æe nam", reèe Karisa.Miranda zažmiri, odajuæi pažljivom oku kako Karisa nije bila niti blizu istine: "Ne, djeco moja. Sama smrt nije toliki problem, nego ono što ju je prouzroèilo.""Mislite, ubojica?", upita Kalahad, na što ga Miranda pogleda sablasno hladnim pogledom i reèe: "Gore. Meðu nama je vampir."Kalahad osjeti kako su mu se sve dlake na tijelu naježile."Vampir?", upita Glenrov, želeæi biti siguran daje dobro èuo."Da, vampir. Lovac noæi. Biæe tame" - dopuni Miranda. Karisa ju upita: "Kako možete biti sigurni da je u pitanju vampir? Ta biæa su poprilièno rijetka kod nas, zar ne?" No odgovor nije stizao. Miranda je šutjela i razmišljala. "Zar ne?", ponovi Karisa."To mi mislimo, no vjerujem da vampira ima više nego bi itko od nas to htio povjerovati", Miranda æe."Ravnateljice, jeste li sigurni da je u pitanju vampir?", ponovno upita Glenrov, u kome je samo spominjanje rijeèi 'vampir' izazvalo veliki nemir."Sigurna sam. Na vratu sam joj pronašla dvije krvave, oteèene rupice kod snažnog ugriza. U stvari, ugrizom toliko snažnim da joj je slomio vrat. Jadnica je umrla prije nego je shvatila što ju je zadesilo."Odjednom zavlada tišina. Nitko nije imao što za reæi.Miranda ih zamoli: "Obeæajte mi da neæete nikome reæi za ovo! Ne želim da uèenici panièare! U strahu bi mogli napasti jedni druge! Zakunite se da neæete ništa govoriti nikome! Ukoliko osjetim potrebu, ja æu upozoriti profesore, ali vi držite jezik za zubima! I nemojte se više smucati po noæi! Opasno je!"- 197-Sada kada je Miranda spomenula smucanje po noæi, Kalahadu padne na pamet ono vrijeme kada je sjedio na terasi i gledao kako se netko šulja po dvorištu, noseæi neku drugu osobu na leðima. Sve je odmah isprièao Mirandi, dok su ga ovo dvoje gledali a krv im se ledila u žilama od jeze."To je uistinu uznemirujuæe. Moram sjesti i razmisliti o tome... No zaboravila sam pitati, Kale, kako se osjeæaš? Kako tvoje rane?"Kalahad prstom preðe preko ožiljaka i reèe: "Pa, ostali su samo ovi ožiljci. Ništa više.""Dobro si prošao, uistinu dobro. Iako si premlad da bi imao takve ožiljke, mislim da si dobro prošao."Miranda krenu prema vratima sobe. Na pragu Miranda zastade tek toliko kako bi rekla: "Nema potrebe da ostaješ ovdje, Kalahade. Idi nazad u svoju Veliku kuæu. Ako vas budem trebala, javit æu vam se. Ako vi budete imali meni nešto reæi - bilo što - naæi æete me u mojim odajama."Izašla je i ostavila Karisu, Glenrovja i Kalahada u tišini."Idemo i mi. Gadi mi se ovo mjesto", reèe im Kalahad."Naravno, idemo", složi se Glenrov.Izašli su iz medicinskog odjela i nasumièno se zaputili nekamo. Nisu ni sami znali kuda hodaju. Samo su koraèali - blijedi i tihi.Kada su bili negdje na pola puta izmeðu kipa starog Velverona i medicinskog odjela, neki prvaš dotrèa do njih troje i poène vuæi Kalahada za rukav. "Kalahad!", vikao je mali djeèak."Stoje?", upita Kalahad. "Profesor Erethor hoæe da doðete kod njega veèeras!Kalahad pogleda u oèi Glenrovju pa Karisi, a onda reèe djeèaku: "Dobro. Reci profesoru da æu doæi."I njih troje nastaviše prema kipu, no ubrzo Kalahad opet osjeti kako ga mali vuèe za rukav. "Sto je sad?", upita ga Kalahad.- 198-"Profesor Erethor je rekao da æeš mi dati srebrnjak ako ti prenesem poruku."Kalahad opet pogleda u Glenrovja i Karisu. Problem je bio što kod sebe nije imao novaca. "Znaš što? Ako sad pre-neseš moju poruku profesoru Erethoru, on æe ti dati 3 srebrnjaka! Što kažeš na to?"Djeèak naglo raširi oèi i potrèa nazad što je brže mogao.Njih troje odoše do kipa i tamo sjedoše."Èini se da æe biti kiše", reèe Glenrov, gledajuæi u crne oblake što su se gomilali daleko na zapadu."Da", potvrdi Kalahad.Karisa je izgledala uznemireno. Upitala je: "A što ako je vampir neki od profesora? "Glenrov ju pogleda i reèe: "Što time hoæeš reæi?""Što ako je Erethor vampir? Možda se zarazio negdje na svom putovanju?""Zašto to misliš?", upita je Kalahad.Karisa odgovori: "Na primjer, zašto osobno nije došao veæ poslao tog djeèaka da prenese poruku?""Kakve to veze?", upita Kalahad.Karisa reèe: "Znaš da vampirima smeta sunce. A još uvijek je dan i to sunèan. Mislim, još ga nismo vidjeli po danu otkako je došao, zar ne?"Glenrov uleti u razgovor: "U stvari, bio je pored Kalahada ono jutro kada se on probudio. Sjeæaš se?"Karisa na brzinu prekopa svoj sjeæanja i lice joj se vidi-ljivo opusti. Odahnula je: "U pravu ste. Nije Erethor.""Misliš da je meni lakše? Što misliš kako æu veèeras na spavanje? Pogotovo kada ste vas dvoje na suprotnom kraju dvorišta", reèe Glenrov."Misliš da bi te nas dvoje mogli zaštititi?", upita Kalahad.Glenrov nasmiješi. Ozbiljnim glasom reèe: "Èovjeèe, pa ubio si salamandra! Što je jedan vampir za tebe, ha?"- 199-Kalahad se poželi nasmijati, no sve što je uspio je napuæiti usne. Opet gaje nešto tištilo. Zastoje morao biti tako ozbiljan? Èesto je sebi postavljao to pitanje. No nije znao odgovora."Idemo mi dalje! Ne želim biti ovdje dugo", reèe Glenrov."Zašto? Najsigurniji si ovdje, gdje je sunce", reèe Karisa."Što ti misliš?", upita Glenrov Kalahada.Kalahad je bio iskljuèen iz razgovora. Razbijao je glavu svime onime što se dogodilo. Nije nikako uspijevao naslutiti tko bi mogao biti ta zvijer."Što ti misliš?" , ponovno ga upita Glenrov."O èemu?", javi se Kalahad. "Jesmo li sigurniji unutra ili vani?", upita Glenrov."Svejedno mi je", reèe Kalahad i ustade. "Ja idem u svoju sobu. Umoran sam... umoran. Ništa više. Karisa, možeš li me, molim te probuditi veèeras da odem porazgovarati s Erethorom.""U redu", namignu mu ona."Jesi li nabavila onu biljku od Nobina?"Karisa se nagne do Kalahada i došapnu: "Jesam. Nalazi se na tvom stolu, pored ostalih biljki.""Hvala. Dužnik sam ti", reèe joj Kalahad."Zaboravi", nasmiješi mu se Karisa."Vidimo se, Glene" - reèe mu Kalahad, a onda polagano krenu prema Kuæi Erdos. Naglo ga je zaboljela glava. Uistinu se zaželio svog kreveta i dobrog, èvrstog sna.Za nekoliko trenutaka Kalahad je ležao u svom krevetu i gledao u strop. Bacio je pogled na stol i tamo vidio sve tri biljke koje je morao nabaviti za Erethora. Pogled mu se opet vrati na strop i tako se umiri, te na kraju utonu u san.Snovi su mu bili mješavina èudnih oblika i bezliènih zvukova. Negdje u daljini je pravilno poput kakvog srca-200-bubnjao jaki bubanj i unosio jedini sklad u taj cijeli san. Ništa nije imalo smisla. Ništa nije bila važno. Nije bilo nièega. Negdje bi ponekad protrèala kakva sjena - takoðer neprepoznatljiva i šutljiva poput kakvog jezivog drveta.No èitava atmosfera nije bila niti strašna, niti jeziva. Djelovala je opuštajuæe. Bezlièni zvukovi su se oblikovali u pjesmu, a mumljanje u pjevanje. Nesklad je postao lijepi sklad, nemir postade mir, a neugodni osjeæaji opuštenost i smirenost.LOVAC I LOVINA"Kale! Kale!", dozivala je Karisa. "Probudi se, Kale!"Kalahad otvori oèi i ugleda Karisu kako ga drma po ramenu. "Vrijeme je, Kale. Erethor te èeka."Kalahad se naglo razbudi i podiže iz kreveta. U sobi je bila tiho, kao da se nalazio u hramu. "Koliko je sati?", upita on Karisu. "Pola dva noæu", odgovori ona."Tako kasno?" - upitaju on iznenadivši se."Da. Cijelu noæ sam bila budna, Kale. Bojim se. Dok to biæe tumara uokolo, ne smijem spavati. Neznam kako si ti mogao.""Hvala što si me probudila. Sada moram iæi. Ovaj, je li Erethor budan?""Jest", reèe Karisa. "On me je i poslao po tebe."Kalahad se zagleda u nju: "Misliš, došao do tebe i naredio ti da me doðeš probuditi? Zašto nije došao sam?"

pagina 22

Na to Karisa reèe:"U stvari, ja sam bila kod njega, Kale. Nisam smjela biti sama. Razgovarala sam s njim o svojoj buduænosti i buduænosti Saradrije. O ovoj školi. O njenim uèenicima i profesorima. Ali nisam mu spominjala vampira. Bojala sam se njegove reakcije."-201-"Zašto si se bojala? Možda bi bilo bolje da mu kažemo?", upita Kalahad. "Neznam baš. Znaš, to je rekla Miranda. Naredila nam je da šutimo. Ništa nije sigurno!""Svjestan sam toga, Karisa. No mislim da možemo vjerovati Erethoru." Na te rijeèi Karisa ga pogleda žalosnim pogledom. "Ako ništa, prvo æemo porazgovarati s njim i uvidjeti možemo li mu vjerovati ako mu kažemo." Na to se Karisa barem prividno razvedri."Idemo sada. Profesor te èeka, Kale", reèe Karisa.Kalahad se odjene u novu odjeæu. Lijepo je mirisala."Idemo", reèe on Karisi i usput uzme maè.Njih dvoje izaðoše iz Kalahadove sobe i naðoše se u tihom, tamnom hodniku. Nesigurni koraci su odzvanjali tihim prostranstvom mraka dok su svi oko njih bili u dubokom snu.Najednom se Karisa ukopa u mjestu - bila je sva naje-žena i blijeda - pogled joj je bio zaleðen na nekoj tamnoj toèki u sjeni.Èim je Kalahad shvatio da se Karisa uplašeno ukipila, stegnuo je svoj maè"Stoje!?", upita Kalahad piljeæi u sjene, ne videæi ništa."Uèinilo mi se da sam vidjela nešto! Tamo u onom hodniku!", povièe Karisa, ne skidajuæi pogled s mraènog hodnika koji je zjapio kao ralje neke gladne zvijeri."Ja ne vidim ništa! Hajdemo!", reèe Kalahad uznemireno.Nosio je svoj maè èvrsto ga stegnuvši i okreæuæi se svako malo. Odjednom naiðoše na vrata koja su im znaèila sigurnost. Kalahad se potrudi pokucati stoje tiše mogao."Naprijed", zaèuje se Erethorov glas.Kalahad i Karisa uletješe unutra što su brže mogli i zat-voriše vrata za sobom."Kako si, Kalahade?", upita Erethor pokazujuæi na stolac."Dobro, profesore. Bolje nego dva dana prije, u svakom sluèaju."-202-"Da, to svakako", reèe on, gledajuæi u Karisu i pritom sjedajuæi za svoj stol. "Karisa, bi li mogla ostaviti mene i Kalahada da razgovaramo nasamo?"Karisa uputi jedan uplašen pogleda prema Kalahadu koji reèe: "U redu je, profesore. Ona veæ sve zna. Ona je pomogla da prikupim bilje.""Ah. nisam znao. Onda ostani", reèe Erethor, i ponovno pokaza na stolac. Oboje sjednu."Da li si uspio nabaviti svo bilje koje sam tražio?""Jesam, profesore.""Gdje je?", upita profesor.Kalahad se poèeše po glavi, pokušavajuæi pogledati u Karisu, a onda reèe: "U mojoj sobi.""Zašto ga nisi donio?", upita Erethor smješkajuæi se.Karisa upade s rijeèima: "Pospan je, profesore.""To sigurno", reèe profesor uz glasan smijeh.Kada se uozbiljio, za što nije trebalo dugo, reèe:"Možeš li ga donijeti? Treba mi za jedan lijek.""Profesore, možete li mi reæi koji je to lijek? U koji lijek ide bilje otrovno i opasno poput ovog što ste tražili da nabavim?""Kalahade, Kalahade. Volio bih više nego išta na svijetu da ti kažem za stoje takvo bilje potrebno, no bojim se da bi to moglo štošta ugroziti! Vjeruj mi, kada sve ovo bude napokon gotovo, znat æeš sve detalje ovoga! Sve se ovo tièe i tebe - više nego možeš zamisliti."Kalahad pogleda Karisu i shvati da ona veæ duže vremena ne skida pogled s Erethora."Možete li mi, molim vas, sada donijeti te biljke? Kasno je i volio bih poæi na spavanje.""Ovaj... možete li vi iæi s nama?", upita Karisa."Zašto?", upita Erethor, a lice mu naglo poprimi ozbiljne grimase. Naslutio je po tonu Karisinog glasa da je u pitanju nešto važno.-203-"Pa... hodnici više nisu sigurni kao što si bili do sada, profesore", reèe Karisa."Kako to misliš?", upita profesor. "Vi stvarno ne znate?", upita Kalahad."Neznam što?", upita Erethor, a glas mu bješe ozbiljniji od lica."Znate li kako je umrla Abigail?", upita ga Karisa."Da. Netko ju je ubio. Ako se toga bojite, onda nemajte straha. To ubojstvo nije izvršio uèenik. Vjerojatno je bio u pitanju neki provalnik ili što veæ. Siguran sam da nema razloga za strah i paniku jer...""Profesore! Nju je ubio vampir! Zar vam ravnateljica nije rekla? Popio joj je svu krv, a ugrizao ju je toliko jako da joj je slomio vrat!", povika Kalahad.Erethor problijedi kao krpa. Lice mu se naglo izdužilo a tijelo omlitavilo. "Slušaj, poði ti sada nazad u svoju sobu!", sada mu je glas bio opet glasan. "Ja æu sutra ujutro uzeti one biljke! Nemojte veèeras izlaziti i ne govorite nikome o ovomu! I nemojte se bojati. To æe vas samo odvesti u još veæe probleme. Hajde, požurite se, vas dvoje!"Tako ih je Erethor gotovo izgurao iz ureda. Kalahad mu pokaza njegov maè i upita: "Treba li vam ovo, profesore?"Profesor odgovori: "Tebi može zatrebati više nego meni. Zadrži ga. Poklanjam ti ga."I tada su se ponovno našli u hodniku. Èak ni Erethoro-vo prisustvo nije ništa odagnalo strah. I Kalahad i Karisa su imali oèi širom otvorene, a Erethor je bio zapanjujuæe miran. Smiono se zaputio niz hodnik i nestao je u sjenama praveæi velike korake koji ubrzo utihnuše. Kalahad i Karisa se naðoše u mraku."Idemo odavde! Ne želim biti ovdje niti sekundu duže nego moram, Kale!", reèe Karisa.Kalahad kimnu glavom i stegnu dršku maèa. "Idemo. Otpratit æu te do sobe. Zakljuèaj se i ne izlazi do zore."-204-Spuštali su se niz hodnik vrlo, vrlo tiho.Sjene su bile beživotne i mrtve. Prazne. Kalahad je to ubrzo shvatio pa ga strah popusti. "Zašto bi to biæe napalo baš nas unutar naše Velike kuæe?", šapnu on Karisi."Zato što smo jedino mi vani", reèe mu Karisa.Ubrzo su stigli do njene sobe, pa ona uðe unutra i zakljuèa vrata magijom. "Èuvaj se, Kale!", povika ona iznutra."Hoæu", reèe Kalahad.Prešao je to malo prostora do svoje sobe i ušao unutra. Zakljuèao je vrata i upalio svjetla. Temeljito je pregledao sobu.Osim njega, unutra nije bilo nikoga. Kalahad leže s maèem. Pokušao je tako zaspati ali nešto mu je smetalo. Svjetlo. Zato ustade i priðe svjetiljci. Ugasio je svjetlo i legao nazad u krevet. Sada je bilo lakše.Držao je maè u ruci pored sebe i trudio se olakšati svoja osjetila. Opustiti se. No to mi nije išlo od ruke.Kalahad se okrenu na drugu stranu i pokuša zaspati. Pokrio se jastukom po glavi i trudio se ne misliti ni na što. No to je samo pojaèavalo tmurni osjeæaj. Poèeo je misliti na uèenje maèevanja koje je propuštao.Osjeæao se opuštenije. One zle slutnje su ga poèele na-puštatati.Toliko se duboko zadubio unutar svojih misli daje gotovo poèeo trzati rukama kada bi u glavi pokušavao zadati udarac svom protivniku. Minuta po minuta, vrijeme je prolazilo i on je zaboravljao na svoje more. Utonuo je u san.Najednom se probudio znojan i uplašen - srce je lupalo a ruke drhtale. Nešto se loše dogaðalo - nešto nije bilo u redu. Prozor glasno krhnu o zid, dok su zastori mahnito lelujali pod naletom vjetra. Huka i buka ispuniše sobu.Trbuh mu se grèio i muènina ga je hvatala dok je pokušavao ustati i upaliti svjetlo. Jedva se uspravio na noge, a kada je to uradio, stao je teturati prema svjetiljci.-205-Unutar glave kao da mu je nešto vrištalo i kao da su neki bubnjevi lupali iz sve siline. Samo što je prišao svjetiljci i krenuo da stavi drhtavu ruku na nju, sve naglo utihnu.Nigdje se nije èulo ništa. Blažena tišina. Kalahad podiže glavu i razgleda uokolo. Držao je svjetiljku u ruci jer ju je baš upalio. Soba je bila onakva kakvu ju je ostavio. Nije bilo nikakvih znakova da nešto nije u redu. Nikakvih loših predosjeæaja. Samo tišina."Kvragu, što je sad ovo bilo?", upitao se na glas. Osjeti potrebu da ode pronjuškati uokolo, ali se suzdrža i vrati nazad u krevet. Legao je i pokrio se. Nije bilo nikakvih novih neugodnih osjeæaja. Nikakve boli ili nepodnošljive tegobe. Samo tišina. Što god da se dogaðalo, sada je prošlo.Jutro je bilo rosno i prohladno. Oblaci sa zapada su se bližili i izgledali su sve tamniji. Dolazilo je nevrijeme. Atmosfera je bila tmurna. Èak niti ptice nisu pjevale.Uèenici su se polagano okupljali na svojim predavanjima, kao i obièno. Jedni su išli na sate maèevanja, drugi na Strjelièarstvo, treæi na neko predavanje iz magije. Kalahad i Karisa su se probudili kasnije nego inaèe. U stvari, probudio ih je profesor Erethor. Njegovo kucanje na vrata je zvuèalo uznemirujuæe, no kada je Kalahad otvorio vrata ispalo je da je on poprilièno miran. "Zdravo, profesore", pozdravi ga."Dobro jutro, Kalahade. Trebam ono bilje što si mi ga nabavio", reèe mu Erethor nestrpljivo."Evo odmah", reèe Kalahad i zgrabi sve bilje i preda ga profesoru.Erethor ga pregleda, nekoliko puta okrenu u ruci te reèe: "Odlièni primjerci, Kalahade. Odlièni! Znao sam da se mogu u tebe pouzdati. Dužnik sam ti!" Onda brzim korakom ode k svom uredu.Kalahad gaje želio pitati štogod o sinoæ - zašto se onoliko uznemirio na spomen vampira i kuda je onako nestao?-206-

pagina 23

Poèeo je polagano pridavati težinu Karisinoj teoriji u koju je Ererthor bio upleten. Erethor je za Kalahada bio nešto kao oèinska figura. Najbliže ocu što je imao. Ali sada je polagano gubio povjerenje u njega, što mu je teško padalo.Nekoliko minuta kasnije, on i Karisa su se ispod onih borova našli s Glenrovem i na brzinu mu isprièali što se sinoæ dogodilo.Glenrov se èešao po bradi, izgledajuæi kao da duboko razmišlja. Na kraju cijele prièe reèe samo jedno: "Zanimljivo."Kalahad ga upita: "Što misliš o svemu?"Glenrov reèe: "Za sada ništa. Moram još malo promuækati sve po glavi. A ionako kasnim na predavanja iz Altera-cije."Karisa ga pozdravi a Glenrov se polagano zaputi prema uèionicama na dalekom kraju dvorišta."Idemo i mi na sat. Profesor Desglen nije zadovoljan kada njegovi granièari kasne", reèe Karisa, pokušavajuæi da imitira duboki glas profesora Desglena.Profesor Desglen je predavao sate Granièarstva. Danas je kuæa Erdos dijelila njegova predavanja s kuæom Argenor.Predavanja Granièarstva su se održavala u velikom vrtu iza dvorca u koji se dolazilo jednim ošteæenim drvenim mostom.Njih dvoje nisu kasnili. Veæina ostalih uèenika su se još uvijek sakupljali.Taj cijeli vrt je bio sastavljen iz mnogo razlièitih terena, brižno održavan od strane profesora Desglena i uz pomoæ profesora Nobina. Bilo je dijelova koji su saèinjeni od pijeska i kamenja, dovezenog posebno iz Teredora kako bi teren izgledao što više nalik na pravu, surovu pustinju oko gradova Grog'Na-Thal i Hogoth'Na-Thal. Takoðer je bilo i visokih drva i guste šikare kako bi se što bolje predoèile drevne prašume Ethilium Kerena, slavnog doma Ardena te moænih i prekrasnih Drva Vjeènosti.-207-Dok su se uèenici redali i pridolazili u sve veæim brojevima, Kalahad je bio zauzet razgovarajuæi s Ornoxom, or-kom kojeg je upoznao onog dana kada i Karisu i Glenrovja. S njim je bio vrlo prisan, iako su se sastajali i razgovarali samo na satima Granièarstva i ponekad na satima Maèevanja. Ornox je izrastao viši i jaèi od svih svojih vršnjaka. Liceje postajalo grubo i za ljudske pojmove - ružno. Koža mu je polagano debljala i postajala hrapavija. Kroz nekoliko godina, Ornox æe biti pravi, snažni ork kao i ostatak njegova roda"Sto misliš, Kalahade, hoæe li ove godine biti natjecanja u Areni za naš uzrast?" , upita Ornox sjedeæi na ogoljeloj kamenoj stijeni, laktovima se oslanjajuæi na drveni štap. Kalahad je, gledajuæi u nebo, odgovorio: "Ne vjerujem, prijatelju moj. Još smo premladi.""Gluposti!", reèe Ornox. "Ti si nam svima dokazao da godine nisu važne! Srce je važno, Kalahade! Srce ratnika! A moje jedva èeka da zakuca na pijesku arene!"Kalahad pogleda u Ornoxa koji se strašno uživio u razgovor, tako da mu je usna podrhtavala a oèi se krijesile. Izgledao je kao da æe rukom posegnuti prema slavi koja mu je visila tu negdje pred oèima."Ne, prijatelju. Ja sam imao više sreæe nego iskustva. Mi nemamo šanse u Areni. Premladi smo - stvarno smo premladi", reèe mu Kalahad pogledavajuæi prema prsima i ogromnim ožiljcima na njima."Gluposti!, ponovno æe Ornox. "Imamo šanse! Samo trebamo vjerovati u pobjedu! U mojoj Kuæi nema nikoga tko bi me smio izazvati!"Kalahad sada ozbiljno reèe Ornoxu: "Vjerujem u tvoje znanje, ali znaš li da za sudjelovanje u areni moraš biti barem Sedma godina! Osim toga, Ornoxe, budi iskren - jesi li ikada izazvao nekoga starijeg? Seniora možda?"Ornox odmahnu glavom: "Nisam."I- 208 -"Zato nemoj juriti. Doæi æe i tvoje vrijeme. Daj Seniorima šansu, jer Arena sada pripada njima. Jednog dana æeš i ti stati u Arenu. I tada æeš biti spreman. Za sada treniraj! Profesor Erethor mi je jednom rekao da se maè stopi s tobom kada ga uzmeš u ruke, ali da ti treba puno vježbe -vježbe strpljenja! Kaže da olako planeš! Zbog toga ti je mnogo puta dao lošu ocjenu!", održa mu Kalahad mali govor, pitajuæi se od kuda mu inspiracija da tako govori. Obièno je on taj koji treba savjete."Erethorove ocjene mi ne znaèe ništa! Moje znanje je to koje je bitno!", reèe Ornox, a u njegovu glasu se osjetila kap razoèaranja."Što misliš koliko æe ova kiša padati kada oblaci stignu?", promijeni Kalahad temu, jer mu je dosadilo govoriti o maèevanju i Areni - o tome govori svaki puta kada se sretne s Ornoxom."Nisam siguran. Dva dana. Možda tri", odgovori Ornox i sam se zagledavši u mraène oblake koji su izgledali poput neke gorostasne planine stoje izronila iz mora tame."Bit æe vrlo gadno nevrijeme. Možda najgore u ovom desetljeæu", reèe im profesor Desglen. "Moj otac, koji je bio veliki granièar i putnik, mi je prièao o ovakvim olujama kada sam bio mali. Kaže da su trajale i po tjedan dana. U Teredoru, mom pustinjskom domu, bi pravile cijele planine od pijeska, dok u Sjevernim zemljama donose poplave. Bojim se da bi Velveron mogao biti na udaru takve oluje", doda profesor Desglen."Gadno", reèe Kalahad.Profesor Desglen tada reèe: "Gadno ili ne, mi imamo sat nastave. Danas moramo ponoviti lekcije iz prošlih sati.""Profesore!", požališe se drugi uèenici. "Ovo je veæ treæi puta da uèimo kako izvaditi glupo sjemenje iz Tuwassa!""To je važna lekcija! Jer to sjeme vam jednog dana može spasiti život! Zmija ima posvuda, a mnoge su otrovne!-209-Da te jedna sada ugrize, misliš da bi uspio napraviti sebi lijek?", grubo æe profesor Desglen. Njegov glas je savršeno odgovarao njegovu stasu - izgledao je kao kakav mrki medvjed dok je nadgledao uèenike. "Naravno da bih znao! I zavezanih oèiju!", reèe mu mladiæ iz Kuæe Argenor.Profesor Desglen dozva djeèaka do sebe. Djeèak mu priðe s nekim samopouzdanim osmijehom. "Da te vidimo", šapnu mu Desglen a trenutak poslije toga djeèak vrisne od bola, držeæi se rukom za desnu nogu.Kada je maknuo ruku da pogleda ranu, tamo su bile dvije plave rane iz kojih je polagano navirala krv. Desglen je u ruci držao zmiju. "Vi ste ludi!", povika uèenik."Možda. A ti æeš biti mrtav za nekih pola sata ako ne pripraviš lijek."Uèenik se trže i poèe panièno zvjerati oko sebe - nije znao što da radi.Profesor Desglen mirnim, zadovoljnim glasom reèe: "Što je? Izgubio si se? Ako tražiš tuwass, imaš ga tamo na stolu!" Pokaže rukom na stolove na kojima su radili vježbe.Svi su šutjeli i zaprepašteno gledali ovu scenu. Bilo je opæepoznato daje Desglen vrlo grub i èudna ponašanja, ali da je ovako okrutan, to nisu znali. Kalahad pokuša otiæi do momka, no snažna Desglenova ruèetina ga ukopa na mjestu: "Budi miran. Ovo je njegova borba. On ovo mora sam proæi, inaèe neæe nauèiti ništa" - i pokaže Kalahadu zmiju -bila je sitna, malene glave ali s velikim zubima. Po sebi je imala trokutaste, prljavo-zelene šare. Èim je vidio zmiju, Kalahad pogleda profesora u oèi a on mu kimnu glavom na odobravajuæi naèin i on se mirno vrati na mjesto.Za to je vrijeme mladiæ uporno pokušavao razrezati Tuwass, orašastu biljku vrlo tvrde, naranèaste kore. Udarao je njome od stol pokušavajuæi je razbiti, no nije mu uspijevalo. Udar za udarom je odzvanjao po dvorištu dok su sve oèi bile uprte u te oèajnièke poteze.-210-Na kraju, tuwass pukne i mladiæ se radosno nasmije. No kada je pokušao izvaditi ljekovito sjeme koje je sadržavalo tekuæinu potrebnu za lijeèenje zmijskog otrova, shvatio je da je svo sjeme unutar biljke uništeno i popucalo, a da je sva tekuæina iz njih iscurila i pomiješala se s ostalim sokovima tog èudnog ploda.Profesor Desglen se nasmiješi.Neka djevojka mu donese nož i pomogne probiti koru drugog tuwassa te napraviti otvor u njemu, dovoljno veliki da može pokušati izvaditi sjemenke. Mladiæ pokuša s nožem, no nije mu išlo. Zario je unutra dva prsta i pokušao prstima izvaditi dragocjeno sjeme, no krhke stvari su pucale pod njegovim rastresenim prstima.Mladiæ onda pokuša istresti sjeme, no i ono je pucalo.Kada se uvjerio daje tuwass prazan dobacio je Desgle-nu bojažljiv pogled, prepun pokajanja."Što je, Erone? Ne ide? Možda bi ti pomoglo ako bi ti zavezali oèi povezom. Ipak, ti to znaš napraviti i zavezanih oèiju, ne?""Idi k vragu!", prodera se Eron, a Desglen se samo slatko nasmija.Eron dohvati novi tuwass i poðe ga sjeæi.Desglen tada reèe - "Pogledajte ga! On je savršen primjer onoga što ne smijete biti! Ne smijete panièariti! To je u prirodi gotovo sigurna smrt! Ovaj svijet je opasani Panika vam ubija osjetila! Zamagljuje vaš um! Ne možete razmišljati ispravno! Ona vas tjera da uzmete tuwass i razbijete ga od stol! Od nje vam prsti drhte dok vadite ovo krhko sjeme pa ga prsti drobe! Da je Eron ostao pribran, sjetio bi se da se to sjeme mora polagano isisati ako je veæ napravio rupu na tuwassu, iako je pravi naèin taj da biljku prerežete po sredini na dva dijela i polagano ju rascjepite!Koliko sam vam to puta rekao! Nemojte misliti da nisam primijetio kako ste se igrali i gaðali tuwassovim sjemenjem-211 -na prošlim satima dok ste trebali od njega pripraviti lijek! Bilo tko od vas se mogao naæi na Eronovom mjestu! Svi biste postupili isto! On od panike èak nije niti prepoznao ovu zmiju koju držim u ruci! Ona èak nije niti otrovna! Da je to znao sve bi ovo bilo izbjegnuto, no panika je uradila svoje! Želim da se ubuduæe dobro upitate želite li paziti na mojim satima ili ne! Jer ovo što ja predajem važno je za vaš život! Ne moj! Ja sam svoje odradio! Prošao sam i kroz pustinje i kroz prašume! Grizle su me mnogo gore stvari od zmija i pauka! A evo me! Pred vama stojim živ i zdrav! To je zato što sam pazio na ono što mije pokojni otac govorio! Ako i vi od sada budete pazili što ja govorim vama i vi æete ostati živi! U suprotnom, završit æete kao Eron, vjerojatno i gore!"Samo što je profesor završio govor, neka djevojka ridajuæi na sav glas pretrèa most. Došla je meðu uèenike i pala na zemlju - jedva je disala od plaèa.Profesor Desglen ju prihvati. "Što je bilo, Rohana?"No djevojka kao da nije èula ništa - nastavljala je plakati uz velike trzaje kada god bi pokušala uzeti zraka."Razmaknite se svi, odmah!", prodera se Desglen. "Rekao sam maknite se/", ponovi on kad uvidje da se uèenici ne mrdaju s mjesta.Tek tada se uèenici udaljiše malo - više od straha nego od želje da pomognu Rohani."Bbbbb... bbeellll....", plakala je ona uporno, pokušavajuæi nešto reæi."Stoje, djevojko? Što? Reci veæ jednom!" , Desglen æe njoj-Tada jedna djevojka iz grupe uèenika istrèi i priðe Rohani te ju zagrli i poène umirivati šapatima. ^ Desglen prepusti Rohanu njenoj prijateljici, a zatim naredi nekom blijedom djeèaku da donese vrè vode što je brže moguæe.-212-"Reci Rohana što se dogodilo?", mirnim glasom joj šapnu njena prijateljica."Belll... in... daaaa... je... mrt... mrt... vaa!! - jedva nekako izusti Rohana."Što!?", zaprepasti se njena prijateljica!"Mrtv...va je!", rasplaka se još jaèe Rohana.Djeèak je stigao s vodom. Desglen uzme vrè i umi djevojku i pokuša joj dati piti.Nitko ju nije pitao ništa neko vrijeme. Pustili su je da malo doðe k sebi. Zato su svi naveliko razglabali o tome što bi moglo znaèiti "Belinda je mrtva".Desglen je poslao nekoliko uèenika da provjere s profesorima.Za kratko vrijeme, Rohana je došla k sebi tek toliko da može razumno govoriti."Rohana? Možeš li sada reæi što se dogodilo?""Mislim da mogu", reèe Rohana gledajuæi Desgleda suznim oèima. Izgledala je kao da æe se ponovno rasplakati svakog trena."Onda izvoli i objasni! Što se dogodilo?"Rohana tada pogleda svoju prijateljicu u lice, a onda pogled obori u zemlju i reèe:"Pronašla sam Belindu, moju prijateljicu - mrtvu! U kupaonicama! Krvi ima po zidovima i po stropu plafonu! Nešto ju je rastrgalo!"Desglen vidljivo problijedi. Žila na njegovoj sljepooèici je poput vijugajuæe zmije pumpala krv i širila se iz trena u tren, opet se spuštajuæi iduæeg.

pagina 24

"Ornox! Dorisa! Pobrinite se da uèenici odu nazad u svoje velike kuæe! Brzo! I odvedite Rohanu u medicinski odjel!"Desglen krenu trèati prema dvorcu a Kalahad za njim. Karisa ih je slijedila što je brže mogla. "Kamo idete!?", upita Kalahad u trku.-213-Desglen mu odgovori: "U kupaonice kuæe Karsiv. Ro-hana i Belinda su moje uèenice."Kalahad pomisli kako mu je zabranjeno ulaziti u kuæu Karsiv, no onda razmisli i odluèi kako je profesor s njim a da je ovo uistinu neuobièajena situacija. Pitao se da li je u redu da ide za profesorom. Nitko ga nije zvao. Uostalom, što æe vidjeti? Kakvu je mraènu tragediju Velveron sada pripremio za svoje stanovnike?Profesor ih odvede ravno u tamnicu - tamo gdje su bile životinje. Kalahad je hrabro ušao unutra."Ovamo!", povika Desglen vodeæi Kalahada i Karisu prema jednom tamnom hodniku. Kalahad je bio tamo mnogo puta i znao je da to vodi u slijepu ulicu. No sada je i znao zašto je to slijepa ulica - tamo se nalazi Velika Kuæa Karsiv. Doduše, to nije bila nikakva tajna, no on jednostavno nije razmišljao o tome. Profesor Desglen svojim prstenom dotaknu neko mjesto na pukotini u jednoj cigli.Odjednom se èetiri ogromna bloka ispred njih razmak-nuše uz zvuk struganja kamena i škripe šarki te ostaviše otvoren prolaz. Desglen uleti unutra brzo poput munje a Kalahad i Karisa krenuše odmah za njim. Kalahad primijeti kako je unutra sve lijepo i svijetlo, ukrašeno prelijepim nijansama žute i zelene boje. U zraku je bilo nekakav miris prirode, osvježujuæi dah šumskih cvjetova.Desglen je jurio hodnicima do kupaonica. Otvorio je vrata jedne od njih, ali unutra nije bilo nikoga. Zatim je provalio vrata druge kupaonice, ni tamo nije bilo nikoga.Karisa bojažljivo otvori vrata na drugoj strani hodnika, no i ta su bila prazna. Kalahad ode na suprotni kraj i otvori vrata jedne od kupaonica - i ona je bila prazna! Otvori druga vrata. Tamo primijeti crvene kapljice posvuda po podu. Kada je ušao, zatekao ga je oduran prizor - na suprotnoj strani kupaonice, odmah pored kabina za kupanje na pla-venkastim ploèicama, ležalo je Belindino truplo.-214-Djevojka je ležala na boku. Jedna ruka joj je bila ispružena iznad glave, a druga je padala za leða. Noge su bile strahovito skvrèene. Taj položaj je izgledao posve neprirodan. Kalahad povièe tako da su ga svi èuli, istodobno prilazeæi truplu. Kada je prišao bliže, ugledao je ogromnu, tamnu ranu što je zjapila na njenom vratu. Oèi su joj bile otvorene i prazne. Po rukama su bile vidljive mnogobrojne ogrebotine i duboke posjekline - djevojka se branila od nekoga ili neèega. Na trbuhu je imala veliku ubodnu ranu. Kalahadu se uèini da može vidjeti kroz nju.U taj tren stigoše Karisa i Desglen. Karisa pokri oèi rukama - taj je prizor bio previše za nju. Desglen je bio vidljivo potresen - žalio je smrt uèenice i bojao se za sigurnost ostalih. Brutalnost ovog ubojstva je bila neviðena u Velve-ronu.Kalahad promotri malo bolje i primjeti otiske stopala posvuda oko djevojke. Isprva pomisli kako su to možda Rohanini otisci, no onda shvati da su ta stopala prevelika za jednu djevojku."Profesore, pogledajte!", reèe Kalahad pokazujuæi na otiske stopala u krvi. Bješe to krupno stopalo. Bio je to trag èizama s èudnim šarama i velikim raspupèenjem na sredini stopala. Desglen se sagnu i pogleda. Karisa je sva blijeda stajala i piljila u truplo. Nije znala što bi rekla. Do sada nikada nije vidjela ovakvo nešto."Idi odavde. Dovedi profesore!", naredi joj Desglen.Karisa se bez rijeèi okrenu i uteèe u hodnicima."Što mislite, profesore?" - upita ga Kalahad.Desglen ustade i reèe: "Ovaj otisak stopala nije napravio nitko iz Velverona. Mi nemamo ovakvih èizama. Ovo je iz Južnih zemalja."Razgleda sobu nebi li pronašao još što - bilo kakav trag koji bi ukazao na krivca. Soba je bila prelivena krvlju, koje je bilo i na zidovima, a par kapljica našlo svoje poèivalište i-215-na stropu. Desglen uvidje da su to ravni mlazovi nastali vjerojatno èistim rezovima neèega vrlo oštrog i smrtonosnog.Tada odjednom primijeti kratki maè unutar jedne od tuš kabina! Bio je krvav! Kada ga profesor Desglen podiže, uvidje da ta krv nije ista kao i Belindina - ova je bila mraèna i gusta - ta pogana tvar nije davala nikakav odsjaj kao što to rade druge tekuæine. Desglen zakljuèi kako je djevojka u obrani ozlijedila svog napadaèa. Zakljuèio je da je to možda i razlog zastoje ubijena na ovako brutalan naèin - iz gnjeva.Kalahad je odvratio pogled od unakaženog tijela - ni on više nije mogao podnijeti takav ružan prizor. Desglen je prišao djevojci i pokušao ju okrenuti. Razgledao je ranu na vratu. "Ovo nije napravio maè", reèe profesor. Kalahad osjeti kako mu se niz leða slijeva snažan val hladnoæe. Tog se zakljuèka i bojao. "Ovo je nešto drugaèije. Mnogo manje. Mnogo oštrije. Poput... zuba", tiho prošaputa Desglen.Kalahad se jasno sjeti sinoænjih doživljaja - onog ružnog osjeæaja kako nešto nije u redu, kako nešto ne valja -onog preplavljujuæeg straha i neimenovane opasnosti."Stoje?" , upita ga Desglen. "Jesi li dobro?"Kalahad ne odgovori."Saberi se! Trebat æe mi pomoæ oko ovoga, bar dok profesori ne stignu", reèe mu Desglen.Kalahad pogleda u pod. Protrljao je oèi. Kada ih je otvorio na podu je ugledao nešto što ga isprva podsjeti na blatnu mrlju, no ubrzo shvati da je to razvodnjena krv -otisak èizme saprane u vodi."Profesore..." , reèe Kalahad."Ova rana na trbuhu je napravljena neèim takoðer oštrim. To nije maè. Mogao bi biti neki trozubac, ali... ovo je premalo za to oružje."-216-"Ne to, profesore. Pogledajte! Još tragova!", povika Kalahad podrhtavajuæim glasom, a Desglen se odmah prenu - zagledao se u pod na mjesto u koje je i Kalahad gledao."Netko je pokušao sprati èizme", reèe Desglen."Èini se", reèe ravnateljica Miranda. Iza nje je izvirivala blijeda Karisa.U sobu uðe i Glenrov.Miranda pokri lice kada je vidjela truplo.Glenrov je bio blijed, ali je ipak gledao. Nije mogao odvratiti pogled.Još je stopala bubnjalo kroz hodnik. Mnogi profesori i uèenici su htjeli vidjeti o èemu je rijeè. Vijest se širila poput kuge.Glenrov se odmah trže. Izašao je u hodnik i rekao gomili: "Stanite! Pogazit æete moguæe tragove! Ne smijemo hodati ovuda!"Erethor, koji je bio u gomili zastane, te zaustavljajuæi snažim rukama ostale koji su bili iza njega, reèe: "Deèko je u pravu! Stanimo! Idemo nazad! Neæemo ništa pomoæi! Vratimo se! Ne podižite buku! Možda je i bolje da pošte -dimo naše oèi takvog prizora! Glenrov - poði i ti! Pozovi i Karisu i Kalahada. Nema potrebe da to gledate."Desglen priðe Glenrovju i snažno mu stisnu rame: "Odlièno, momèe."Kalahad je vukao Desglena za odjeæu: "Profesore! Mogu li otiæi? Nije mi baš najbolje." Uistinu je osjeæao muèninu. Ne zbog prizora koji je vidio - muèio ga je osjeæaj od sinoæ - jeza koja je presijecala njegovo srce svakih nekoliko trenutaka. Nelagoda koja je rasla i rasla iz trena u tren.Morao je o tome razmisliti. Nije mogao gledajuæi u lokvu krvi i isjeèeno tijelo svoje vršnjakinje. Morao je sjesti. Da. To bi pomoglo. Možda i porazgovarati s nekime?"Gdje je Glenrov?", upita se Kalahad i osvrnu se oko sebe. Vidio ga je kako razgovara s Desglenom. O èemu,-217-nije znao. Nije èuo. Mnogi su glasovi još uvijek tutnjali hodnicima. Gdje je Karisa? Ona se sakrivala iza Mirande. Možda bi mogao porazgovarati s njih dvije? Ionako bi morao razgovarati s Mirandom. Da joj kaže za Erethora!? Ipak, nije li on tražio one sumnjive trave da mu budu dostavljene? Zašto se on toliko trzao na spomen vampira?"Moram iæi", reèe Kalahad tiho, gotovo neèujno. Nitko mu nije zamjerao."Idem i ja", reèe Karisa. Glenrov je ostao i pomagao Desglenu. Miranda se uspjela natjerati pogledati u truplo. Suze su joj se slijevale niz lice. Kalahad i Karisa krenuše niz hodnik naslonjeni jedno na drugo. Kalahad je vidno drhtao. Karisa nije ništa pitala - i ona je vrlo bila uznemirena.€R€THOR I BALTHAZARPredveèerje je. Kalahad je sjedio za stolom u svojoj sobi. Razmišljao. Vampir. U Velveronu. Ubija uèenike. Eret-hor koji traži bilje. Erethor koji odlazi. Ne govori nikome kamo. Nekako je to povezano. Znao je. Moralo je biti povezano. Ubojstva su poèela onog dana kada se probudio iz kome. Onog dana kada je vidio sjene kako se vucaraju po Velveronskom dvorištu.Možda Erethor nije vampir? Ne on sigurno nije vampir! To nema smisla. No možda radi s njima. Možda...Nije znao što. Ništa mu nije padalo na pamet. Stisnuo je dršku maèa.Što da radi? Sada cijela škola zna za ubojstva. Bit æe panike. Kako poznaje Mirandu, održat æe govor. Zamolit æe uèenike da ne izlaze noæu, da ne idu sami, da ne lutaju nepoznatim mjestima i da prijave sve stoje sumnjivo. Zanije-kat æe vampira, okrivit æe nekoga drugog, no nitko joj neæe vjerovati. Znao je on kako æe se to odigravati. No znao je-218-da to neæe sprijeèiti zvijer da opet ubija. Opet se bliži noæ. Što ako je on iduæi? To i nije problem. Snaæi æe se on veæ nekako. A što ako napadne Glenroyja ili Karisu? On ima maè, no njih dvoje nemaju ništa.Oglasilo se zvono s istoènog tornja. Zvonilo je mnogo duže nego inaèe.Nije prestajalo. Kalahad odluèi provjeriti.Ustao je i krenuo van. Tiho je otvorio vrata. Da li da stvarno izlazi? Uskoro æe noæ. Uskoro neæe biti sigurno.Ne, mora izaæi. Nije on kukavica. Izaæi æe van. Poslušat æe zov zvona.Izašao je iz Velike kuæe.Mnogo uèenika je bilo okupljeno u dvorištu i hrlili su sa svih strana. Mnogi su imali oružje - i svi su kršili pravila. No Miranda je to zanemarivala. Opraštala im je.I Kalahad stade medu njih. Ornox je bio pored njega. Izgledao je nekako živo. Razbuðeno. Spremno. No nisu razgovarali.Miranda je èekala da se uèenici okupe u veæem broju. Željela je održati govor. Morala je nekako objasniti ubojstvo. Morala je objasniti smrt djevojke koju su našli nekoliko sati ranije tog dana. Morala je. Svi veæ ionako znaju. Makar da ih savjetuje. Da sprijeèi još ovakvih sluèaja.Miranda je poèinjala govor. Ornox odjednom prodrma Kalahada: "Pogledaj, Kale! Balthazar Thor ide prema vašoj velikoj kuæi!"Kalahad se prene iz misli. Starac je neprimjetno šepao prema vratima njihove velike kuæe. Kada je stigao pred njih, ona se otvoriše. Kalahadu se uèini kako je vidio obris Erethorovog lica u sjeni. Nije mu se dalo slušati Mirandu. Morao je otkriti o èemu je rijeè ovdje.Znao je sve o mjerama zaštite koje je ona sada navodila. Baš kao stoje i pretpostavio - "...ne idite nigdje sami, ne izlazite po noæi..."-219-On to sve zna.Èim je došao pred vrata Velike kuæe, ubacio je prsten u potrebno mjesto i vrata se otvoriše. Polako je ušao unutra. Krenuo je niz hodnik. Balthazar nije mogao otiæi daleko.Kalahadu padne na pamet da je možda on vampir. Možda je šepanje samo gluma? Gdje je Karisa? Nije ju vidio vani.Produžio je niz hodnik. Pored Erethorovog ureda je netko stajao. Kalahad priðe bliže i stane pored Karise. Ona mu samo da znak da bude tih, te pokaza na poluotvorena vrata.Iznutra se èuo Erethorov glas: "Zao mi je što sam vas morao zvati ovamo i to u ovo vrijeme, ali èini se da stvari izmièu kontroli. Razgovarao sam s njime, no on se kune da ne ubija on. I najgore je što mu vjerujem. Sav je izgladnjen i mršav. Slab je. Jedva da može hodati. Nikako to ne može biti on. U Velveronu je netko drugi, doktore."Balthazar odgovori: "Svjestan sam toga, Erethore. Svjestan sam. Ovo nismo mogli nikako predvidjeti. No to u neku ruku i nije naš problem.Daj mi to bilje i veæ sutra æu ti napraviti taj lijek. Samo se nadam da æe uspjeti. Ako su moja istraživanja ispravna, onda æemo sutra u ovo vrijeme imati lijek protiv vampiriz-ma!""Da", reèe Erethor. "Aranox æe napokon opet biti normalan. Opet æe vidjeti sunce. Ali doktore, molim vas, pazite! Nemojte pogriješiti! Rekli ste i sami da bi ga isti lijek mogao i ubiti. On je spreman na žrtvu, noja nisam. Stari mi je prijatelj. Puno mi je puta spasio život."

pagina 25

Balthazar uzdahne dok je sjedao na stolicu pa reèe: "Dosad nisam griješio. Istraživao sam to punih šest godina, Erethore. Nedavno sam upotpunio i popis svih sastojaka koji bi trebali da budu iskorišteni. Jedino mi je trebao netko na kome bih provjerio lijek. A onda sam dobio tvoje pismo,-220-Erethore. Ovo je jedinstvena prilika i ja je neæu propustiti! Ovo æe biti revolucionarnije od napitka za disanje pod vodom! Siguran sam! Zato se nemoj brinuti! Previše je truda uloženo da bi sada nešto pošlo po zlu! Samo ti drži Aranoxa zatvorenim. Možda ti jest prijatelj, no glad zna biti jaèa od prijateljstva. Mogao bi ubiti... opet.""Ali on ne ubija! Zakleo mi je se! Vlastitim životom!", reèe Ererthor."I ti mu vjeruješ? Vampiru? Razmisli, koliko njemu vrijedi njegov život? Veæ je dva puta ubio! Pobrini se da to ne uradi i treæi puta!"Erethor je šutio."Znam da ti je teško", reèe Balthazar, "no moraš biti iskren prema sebi. On više nije taj Aran..." ".. .ox", nadopuni ga Erethor."Da, Aranox. On je vampir. Možda izgleda normalno, ali kada ga glad uhvati, teško joj je odoljeti. Ako bi ga ostavio dovoljno dugo gladnim, napao bi i tebe. Zato mu nemoj pretjerano vjerovati, Erethore. To ti je moj savjet. Ako ga uspijemo izlijeèiti, sve æe izaæi na vidjelo. Ove žene koje su umrle biti æe na mojoj i tvojoj duši. Mi smo ga pustili ovamo. No to je za dobrobit svih! Ako lijek bude uèinkovit, sve æe se ovo isplatiti. A ako ne bude... i ako ga ne ubije... onda æeš to morati ti, Erethore."On je opet šutio neko vrijeme. Erethor ipak reèe: "Nez-nam. Predugo ga poznajem. Aranox je vampir veæ sedam godina. Mislim da se je nauèio kontrolirati. Osim toga, prijatelj mi je cijeli život. Poznajem ga poput brata. On to nikada ne bi uradio. Barem ne bi ubio dijete. Kažem ti, u Velveronu je netko drugi. Još jedan vampir."Balthazar samo reèe: "Dobro. Ako tako vjeruješ, možda i jest tako. Svejedno, daj mi bilje. Odmah æu krenuti pripraviti lijek. Nadam se da æemo uspjeti i spasiti još mnogo života?"- 221 -"Evo. Sve što si tražio. I izaði drugim izlazom. Njime si trebao i uæi. Ovako te je netko možda vidio", reèe Erethor."Morat æeš mi pomoæi ovo nositi. Ima previše toga", reèe Blatazar."Naravno", reèe Erethor i otvori vrata.Svjetlost obasja Karisu i Kalahada.Erethor je problijedi: "Trebao sam pretpostaviti. Vas dvoje uvijek nešto morate nanjušiti!"Njih dvoje ustadoše. Kalahad dohvati dršku maèa. "To ti neæe biti potrebno, Kale. Smiri se", reèe mu Erethor.No Kalahad svejedno isuka maè. Bio je ogorèen. Erethor je doista bio upleten u ove smrti. Ako je dobro shvatio, Erethor je i doveo vampira u Velveron. "Kako si mogao? Vjerovao sam ti!", reèe Kalahad."Kalahad, Karisa, uðite. Hoæu da vam objasnim nekoliko stvari. Neznam koliko ste èuli, pa najbolje da poènem od poèetka. Što stojite tu? Neæu vam ništa! Hajde, ulazite!", reèe Erethor i uðe nazad u ured i proðe pored zaprepaštenog i blijedog Balthazara.Kalahad uðe unutra. Karisa takoðer."Znaš li tko je Aranox, Kale?", upita Erethor."Znam. Tvoj stari prijatelj. Bio je i prijatelj mog oca", odgovori Kalahad."Tako je. Vidiš, onog dana kada je Etron pao, svi mi iz naše generacije, svi prijatelji smo se okupili u obranu Etrona. U stvari, svi osim mene i Aranoxa. Ne zato što nismo željeli, nego zato što smo bili u nevolji. Lagao sam ti onog dana kada sam rekao da sam bio onesviješten ovdje u školi jer nam je pobjegao trol. Lagao sam. Pomagao sam Aranoxu. On je bio lovac na vampire. Ja sam mu trebao pomoæi oko lova. U trenutku kada smo dobili pismo iz Velverona, u kojemu nas obavještavaju da svi idu braniti Etron, mi smo bili do grla upleteni u èišæenje vampirskih jazbina oko Omeda. Nismo mogli ostaviti posao nedovršen. Tog istog- 222 -dana je Aranox bio ugrizen. Gadno. Zvijer, koja je bila i voða èopora, mu je skoro otkinula ruku. Prokleto stvorenje je pobjeglo - ali uspjeli smo mu odsjeæi jednu šaku prije nego je nestao negdje u sjenama. Nakon što smo pobili ostale, Aranox me je molio da ga ubijem. Znao je da æe postati jedan od njih. 'Ne', rekao sam mu. 'Naæi æemo lijek! Sigurno netko ima lijek protiv vampirizma! Do tada æeš se moæi kontrolirati! Lovit æeš gobline ako treba! Pit æeš njihovu krv, dok ne pronaðemo lijek!' Pristao je ostati na životu. Imali smo malo vremena da doðemo do Etrona, a on nije mogao putovati po danu. Tako smo zakljuèili da neæemo stiæi. A pošto je njemu bilo lošije i lošije svakoga dana, morali smo otiæi negdje gdje nije bilo mnogo ljudi. Krenuli smo prema Songornu. Aranox se kontrolirao prvih nekoliko dana, njih osam ili devet. A onda me je napao. Isjekao mije lice pandžama. Vidiš, Kale, imam te ožiljke i danas. No nisam ga ubio! Ne. Bio mi je previše drag. Zavezao sam ga i odveo ga u Songom. Vukao sam ga svake noæi prema tamo. Èak sam mu dopustio da se nahrani na nekim pljaèkašima. Tako je opet bio normalan nekoliko dana. Mogli smo putovati mirno. Kada je poèeo osjeæati gubitak kontrole nad sobom, rekao mi je da ga ponovno zavežem. To sam i uèinio.Kada smo stigli u Songom, Kale, odveo sam ga tamo jednom orkovskom šamanu. Bio nam je prijatelj koji nam je mnogo dugovao. Prihvatio je Aranoxa. Prihvatio ga je držati u svom domu. Davao mu je nekakve napitke za smirenje od èega je Aranox mogao držati kontrolu nad sobom. 'Na kratko. Samo dok ne pronaðem nekoga s lijekom!', rekao sam Belijaru kada me je pitao koliko bi dugo trebao ostati kod njega. I tako je on ostao tamo sve ove godine. Beliar je nekako znao izaæi na kraj s njegovom žeðu za krvlju. Znao je izaæi na kraj s njegovim ludilom koje bi zavladalo kada bi predugo ostao bez krvi. Ja sam ih posjeæivao svake godine u-223-isto vrijeme. Aranox je Beliaru pomogao da zavlada jednim cijelim plemenom tako što je za njega pobio sve èlanove poglavièine obitelji i sve ostale šamane. To me zaprepastilo. Beliar je iskoristio Aranoxa i èinjenicu da je ovisan o njemu. Aranox nije imao izbora. Svejedno, jednom prilikom sam naèuo da Balthazar Thor, èuveni znanstvenik možda ima lijek za vampirizam. I što sam mogao nego pokušati nabaviti lijek. Poslao sam mu nekoliko pisama u kojemu sam mu objasnio situaciju. Rekao mu sve o Aranoxu. O vampiru koji gaje ugrizao. A on mije rekao da mnoge sastojke, koji mu trebaju može pronaæi samo ovdje, u Velvero-nu, u Tigor šumi. Dogovorili smo se da æe on doæi i odsjesti ovdje i pokušati pripraviti lijek, a ja æu dovesti Aranoxa na lijeèenje, jer je Balthazar previše star da bi putovao do Songom a i izbjegavao orkove.I tako sam ga jedne noæi, u stvari, prije nekoliko dana, doveo ovdje u Velveron. Aranox je nauèio kako kontrolirati žeð vrlo dobro.Oni napici koje mu je Beliar davao doista su mu pomogli. Putovali smo prema Velveronu neprestano, skoro bez odmora. Pred kraj putovanja, Aranox je opet poèeo gubiti kontrolu nad sobom pa sam ga zavezao i dao mu one napitke. Po noæi sam se ušuljao u Velveron i odvukao sam ga u Zapadni toranj, jer tamo nitko ne zalazi. Aranox se od tada nalazi tamo. Obilazim ga svaki dan. Govorim mu kako æe lijek stiæi svakog trena. No imali smo malih komplikacija kako vidite. Stvari su krenule prilièno nepovoljno za nas."Kalahad je i dalje èvrsto držao maè u rukama. Imao je osjeæaj kako ga je Erethor izdao, a opet u neku ruku ga je razumio. Želio je spasiti život svom prijatelju. I on bi slièno uradio za Karisu ili Glenrovja. No opet, bio je glup potez* dovesti vampira meðu djecu. To bi i Erethor trebao znati."Da li je Aranox zavezan i sada?", upita Karisa."Na žalost, ne. Alije cijeli toranj u kojem je, zakljuèan."-224-"Idemo tamo! Ideš ga zavezati!", reèe Kalahad.Erethor pogleda u doktora Balthazara, koji mu kimnu glavom da bi to bilo najpametnije."Dobro. Neka bude tako. Idemo tajnim ulazom. Ne želim da privuèemo pozornost."VAMPIRKrenuli su jednim tamnim hodnikom, kojim Kalahad nije išao èesto. Tamo su samo jedna zatvorena vrata koja nikada nije mogao otvoriti. Zato je ostavljao taj stari, prašnjavi hodnik na miru.Ali Erethor je znao kako ga otvoriti. Zavukao je ruku iza nekih starih dasaka i povukao nešto. Vrata zaškripaše i otvoriše se."Hajde. Ovim putem æemo doæi do zbornice. Ovo je stari, tajni prolaz koji su profesori koristili prije. Sada više nije sigurno prolaziti ovuda jer se krov urušio na jednom dijelu puta", objasni Erethor.Karisa je nekako bila sumnjièava prema Balthazaru. Imala je neki zloguk osjeæaj u vezi njega. Bio je više od znanstvenika. Ima nešto u njegovu pogledu. Neka tajna. Nešto iz prošlosti što nije rekao nikome. Nešto što nitko nije smio znati. Balthazar bi ponekad pogledao u nju, ali bi odmah udaljio svoj pogled od njenog.Kalahad je opet držao Erethora na oku. Iz njega je curila sva odanost koju je imao prema tom èovjeku. Smatrao je Erethora pametnijim od ovoga. Kako je mogao biti ovako slijep? Kako je mogao dovesti tu zvijer u Velveron? Nije to sebi htio priznati, ali Erethor mu se poèeo gaditi.Stigli su do dijela gdje je krov urušen. Hodnik je bio is-prepletan sivom pauèinom. Na podu je bila hrpa prašnjavog kamenja i starih blokova. Iznad njih je zjapila crna rupetina,-225-takoðer popunjena pauèinom. Svi su se polagano prebacili preko te prepreke te, pažljivo gazeæi, izašli ponovno na èist hodnik. Pratili su dugi tamni hodnik još stotinjak metara te došli do vrlo strmih stepenica koje su vodile polukružno u lijevo. Popeli su se nekoliko katova. Tu je bilo malo više svjetla - dolazilo je iz èudnovatih gljivica što su se nastanile na zidovima te vlažne prostorije. Vlaga je vjerojatno bila od kiše. "Idemo, nije daleko odavde", reèe Erethor.Napravili su još stotinjak metara u istom smijeru, a potom su naišli na velika oronula vrata od kamena. Pored njih je bio razrušeni kip. Nije imao glave. Bio je to kip neke žene koja je u rukama (sada je imala samo jednu ruku) držala bodež. Erethor povuèe ruke kamene žene prema dolje i vrata poèeše da se kreæu. Uz zloglasno škripanje i struganje kamena o kamen, pred njima se otvori svjetliji i daleko èistiji hodnik koji vodi u zbornicu.Kalahad je ovuda prošao onog dana kada se upoznavao s profesorima. Hodnik je bio okupan u naranèastom svjetlu. Bio je prazan i tih."Hajde. Zapadni toranj nam je nadomak ruke. Uæi æemo u njega preko zapadnih zidina. Možemo do njih kroz Veliku dvoranu.Nekoliko trenutaka kasnije pretrèavali su sablasno tihu Veliku dvoranu. Balthazar je šepao, pa su ga morali saèekati."Volio bih daje Glen ovdje", pomisli Kalahad.Erethor ih povede kroz nekoliko hodnika u koje su ušli, a potom uz stepenice. Na vrhu stepenica su ih èekale ljestve. "Idemo - gore je put na zidine. Odatle æemo lako uæi u toranj neprimijeæeni", reèe Erethor.Balthazar reèe: "Meni se ne ide do njega. Nemojte me shvatiti pogrešno ali strah me je. Ja bih radije otišao pripraviti lijek za njega."Erethor mu samo dobaci oštar pogled. "U stvari, možda je bolje da se upoznam s njime", zamuca Balthazar Thor.-226-Erethor se prvi pope uz ljestve. Kada se popeo, sjeo je i èekao ostale. Iduæa je bila Karisa. Potom se jedva nekako uspeo i Balthazar. Kalahad se popeo posljednji.Kada se popeo, shvatio je koliko su u stvari visoke zidine velveronske. Pogled je pucao na daleko - velike šume tamo na zapadu, a na sjeveru obrisi šume Tigor - da sunce nije veæ skoro zašlo, vidio bi i mnogo dalje. Visina je bila ogromna. Vidio je gomilu uèenika dolje u dvorištu - ravnateljica im je još uvijek govorila. Pored ravnateljice je bio još netko, a Kalahad je bio prilièno siguran da to nije bio nitko od profesora. Nešto mu je govorilo da je tako. "Idemo, ostanite sagnuti", došapnu Erethor.Vjetar je gore bio jak i hladan. Tamni oblaci što su nailazili su odavde izgledali još zlokobnije. Kalahad se smrzavao, a vjetar je postajao sve jaèi i jaèi. Nije htio niti zamišljati kakav æe biti kada oluja napokon stigne.Polagano su se kretali po zapadnim zidinama. Zapadni toranj je bio ispred njih. Dolje, ispod njega su bili sentineli - èuvali su ulaz iz dvorišta. No ovdje gore, kuda su oni prilazili, nije bilo nikoga. Vrata koja su sakrivala unutrašnjost tornja su bila naizgled obièna, no i njih izradiše vilenjaci. A kod njih ništa nije onako kako izgleda.Obièna metalna vrata sakrivaše tajnu. U njima je bila jaka magija. Svatko tko bi ih dotakao, bio bi udaren snažnom magijom i ostao bi paraliziran jedno duže vrijeme, pritom trpeæi groznu bol.Kalahadu se i uèinilo daje primijetio neki ljubièasti sjaj tamo u desnom kutu vrata, no nestao je prije nego je mogao biti siguran.Erethor izvadi iz džepa jedan prsten - drugaèiji od ovih koje koriste profesori u školi da bi otkljuèavali mjesta na koja uèenici ne smiju iæi. Kalahad je znao da Erethor ne bi smio imati taj prsten.-227-I nije ga trebao imati. Ukrao gaje od Mirande malo prije nego æe krenuti na put. Miranda nikada nije otvarala Zapadni toranj bez potrebe pa i nije primijetila da prsten-kljuèa nema. Osim toga, imala je i ostalih problema. Erethor pronaðe malenu udubinu pored vrata i u nju ubaci prsten. Vrata bljesnuše ljubièasto, a onda se otvoriše."Idemo unutra, ali tiho. Ja æu prvi razgovarati s njime", - reèe Erethor malo glasnije.Kalahad primijeti da Erethor nije izvukao prsten pa ga pokuša uzeti sam, no nije ga mogao nikako pomaknuti. Prsten je bio èvrsto uglavljen unutra."Prsten æe sam ispasti kada se zatvore vrata. Zato ih nipošto nemojte zatvarati za sobom!", reèe Erethor. "Inaèe neæemo moæi van!"Svi krenuše unutra za Erethorom a Kalahada poèe obuzimati onaj stari, predosjeæaj zla - neka slutnja da nešto nije kako treba. Neki tihi bubnjevi u njegovoj glavi su poèeli da lupaju. Ali mogao je to izdržati. Mogao se boriti s time.Unutrašnjost Zapadnog tornja nije podsjeæala na Velveron. Da se Kalahad probudio ovdje, rekao bi daje daleko od Velverona, možda èak gore na sjeveru, kod vilenjaka. Sve je bilo u bijelom mramoru, prekrasno i savršeno osvijetljeno. Crveni, meki sagovi su savršeno ukrašavali pod. Èarobne lampe su isijavale magiènu, plavu vatru. Znao je da moraju iæi dolje, iako je tajna koju drži Zapadni toranj zapravo gore. Nešto magièno, no drevno, nalazilo se samo dva kata iznad. Neodoljivo gaje vuklo prema gore, što li je to?"Ne!", reèe Erethor kao daje proèitao Kalahadove misli. "Ne idi gore! Nema tamo ništa što bi tebe zanimalo! Hajde, Aranox je dolje!"I krenuše prema dolje, niz stepenice. Kako su silazili, Kalahad je blijedio. Osjeæao je neku muèninu, vrtoglavicu. Oni bubnjevi.Ti pakleni bubnjevi. Zašto ne mogu utihnuti? Bubnjali su sve glasnije i glasnije!-228-Misli su mu se lomile poput stakla - nije mogao da misli ni na što. Ti prokleti bubnjevi. Zašto ne utihnu? Zašto ga muèe ?Kalahad padne na koljena. Karisa ga dohvati da se ne razbije od stepenice, jer ga je do dolje èekao dugaèak put. Erethor ga takoðer prihvati - "Isto kao i kod njegovog oca.""Što to?", upita Karisa."Cijela njegova obitelj ima tu slabost. Ne mogu podnijeti blizinu vampira. Kao da ta stvorenja imaju neku auru koja ih guši. I njegov otac je isto ovako reagirao kada bi stao pred vampira. Ali proæi æe ga to. Priviknut æe se. A kasnije æe možda postati i otporan. Hajde - pomozi mi da ga ponesem", reèe Erethor a Balthazar Thor se ubaci: "Možda je bolje da ti ruke budu slobodne. Tko zna kako æe Aranox reagirati - možda je izgubio kontrolu nad sobom. Netko æe nas morati braniti!"

pagina 26

Erethor zastade. Nije planirao poslušati ga, ali je zastao. Ta primjedba je imala smisla. "I da su mi ruke slobodne, ne bih vas mogao obraniti. Aranox je oduvijek bio jaèi od mene. A sada kao gospodin Vampirko ima još veæu snagu", pokuša se našaliti Erethor, ali to nikome nije bilo smiješno.Kalahad je znao da ga je netko podignuo. Nekako je znao da je to Erethor. Nije razmišljao o tome - samo je znao. Osjetio je to. Osjeæao se ugodnije.Nastavili su da silaze dolje. Lomljava u Kalahadovoj glavi je bila sve jaèa. Grmljavina i treskanje, bubnjanje i vrištanje - sve je to navaljivalo u isti mah. I sve je bilo gore.Daje Erethor znao kroz kakve bolove Kalahad prolazi, vjerojatno ga ne bi ni nosio dalje. Ali Erethor to nije mogao znati, pa je jednostavno nastavio silaziti, prema Aranoxu, prema vampiru."Ostanite tu!", reèe Erethor i spusti Kalahada koji je gotovo klonuo. On je bio svjestan svega, no nije mogao-229-ništa uèiniti. Nije mogao kontrolirati svoje misli - pucale su èim bi ih stvorio. Nije mogao reæi niti jednu jedinu rijeè. "Idem provjeriti Aranoxa. Najaviti vas. Vratit æu se po vas kada sve bude u redu."Erethor siðe stepenicama.Balthazarovo srce je lupalo divljaèki. Nikada nije bio ovako uplašen. On je samo želio iskušati taj lijek protiv vampirizma - provjeriti da li djeluje. Ako bi lijek djelovao, otišao bi u Azgard, kod kralja ili èak kod vilenjaka - potom bi se pravio nevin, rekao bi da mu je 'sinula' ideja o sadržaju lijeka, a onda bi ga iskušali prvi put i svi bi mu se divili, svi bi mu pljeskali i on bi opet bio na vrhu svijeta. Nevini doktor Balthazar. Takav genije. On nikada ne bi ugrozio nevinu djecu u Velveronu. Ne. Nikada on ne bi riskirao živote nevine djece kako bi izbjegao moguæu sramotu. Sramotu da mu lijek možda ne uspije, pred najveæim liènostima ovog vremena. Da se ne okalja njegova savršenost. Èinjenica da niti jedan lijek, koji je do sada pripravio, nije bio neispravan. Ali pripravio je on takvih, neispravnih lijekova i napitaka mnogo. Puno više nego ispravnih. Ali svaki bi potajno testirao. Recimo, kada je testirao slavni napitak za disanje pod vodom, umrlo je èetrdesetšest ljudi prije nego je napokon dobio ispravnu formulu. Èetrdesetšest muškaraca i žena je moralo izgubiti život kako se on ne bi osramotio pred vilenjacima i lordovima. Pomislio je, kad je veæ prinosio takve žrtve na tako beznaèajan napitak, zašto ne bi mogao i ovako nešto uraditi. Ali nikada nije u stvari oèekivao da æe vidjeti vampira. On je oèekivao da æe Erethor uzeti napitak i odnijeti ga vampiru, a da æe on, slavni, nevini, nepogrješivi znanstvenik, sve to gledati sa sigurne udaljenosti. Iza nekakvih rešetaka.Ali Erethor i Kalahad su ga prevarili. Jesu. Sada æe se morati suoèiti s tim stvorom. Oèi u oèi. Samo da mu je noga zdrava. Mogao bi on pobjeæi. Mogao je on trèati vrlo-230-brzo dok je bio mlaði. Dok nije testirao napitak na sebi u stvari. I taj napitak što gaje testirao na sebi - nije to napravio iz humanosti - nego zato što nije imao novaca platiti nekim banditima da drže ljude pod vodom dok se ne uguše ili ne prodišu.Tada je tek poèinjao. A morao je testirati na nekome. Napitak kojim je sebi paralizirao jednu stranu tijela je trebao biti napitak za lijeèenje rana, kao onaj što ga je napravio za Kalahada. No nije imao mjeseèeve ruže unutra, zar ne? Njeni sokovi nisu ubili otrov koji je donijela jedna druge biljka i tako je nepogrješivi znanstvenik ostao polu-paraliziran na desnoj strani tijela. Toliko je bio ljut tada da je od muke sam sebe posjekao. Od tada i nosi onaj ružni ožiljak na desnom obrazu.Poèeli su odzvanjati koraci. Erethor se vratio."Aranox je u redu. Stabilan je i pri svijesti. Još uvijek je svoj", reèe on i podiže Kalahada na ruke. "Bit æe presretan da vidi Garetovog malog", reèe on i pogleda u Kalahada sa suzama u oèima. On je stvarno volio Kalahada. I njegovog oca. I Aranoxa.Krenuli su dolje, niz stepenice.U stvari, njih voli više nego bilo koga na ovom svijetu. Oni su mu sve. On je najmlaði od njih. Aranox je bio najstariji. Najpametniji. Uvijek ih je izvlaèio iz neprilika. Oni, Garet i Aranox, su ga odgojili na neki naèin. Poput Kalahada i Erethor je ostao rano bez obitelji. Garet i Aranox su se brinuli o njemu. Oduvijek. On u stvari nije bio ista generacija kao i njih dvojica. Bio je tri godine mlaði. Dovoljno da bude izgubljen kada je prvi puta došao u Velveron. Slab, bez imalo znanja i prijatelja. A oni su mu se tada nasmijali i pružili mu ruke. Bili su trogodišnjaci. Nitko iz njegove generacije nije smio dirati Erethora. Uvijek je nad njim bio Aranox ili Garet. Bili su mu više od prijatelja. Bili su mu braæa. Najmanje što je mogao uèiniti za njih bilo je da im-231 -pronaðe prokleti lijek. Da mu vrati sunce. Da mu vrati život. Da se makar brine o njihovoj djeci, ako veæ nije mogao da im spasi život. Bila je to osobna bitka za Erethora - njegovo iskupljenje. Možda i smisao života.Nikada Erethor nije toliko volio rat i borbu kao što je govorio ljudima. To je zavolio tek kasnije, kada se povukao u Velveron. Mnogo prije toga, jedini razlog što je bio aratar su bili Garet i Aranox. Kada se Garet oženio a Aranox postao vampir, Erethorov svijet se urušio. Povukao se na jedino mjesto koje je istinski volio - Velveron.Vremenom, tu je nekako sazreo. A sada je napokon dobio priliku da se iskupi. Iskupljenje za dan kada nije mogao biti na dva mjesta odjednom - kada nije mogao pomoæi niti jednom od prijatelja. A sada æe sve napokon da doðe na svoje - Aranox æe ponovno biti živ. Onda æe moæi usmjeriti i Kalahada na pravi put. I sve æe biti mnogo bolje.Još samo malo do Aranoxa. Napokon su sišli na drugi kat, koji je bio najtamniji - nije bilo prozora na njemu -Aranox je i bio na tom katu iz tog razloga - do njega nisu mogle doprijeti ubojite zrake sunca."Aranoxe, Tu smo!", reèe Erethor.Taj kat je bio neuobièajeno tih i hladan. Soba je bila u obliku peterokuta, s runama koje su iscrtane po zidu blijedo davale malo maglièastog sjaja. Tlo je bilo pokriveno crvenim tepihom, tankim i mekim. "Aranoxe?", pozva ga Erethor ponovno.Kalahad se grèio od bola. Sada više nije imao dojam da bubnjevi lupaju negdje - nego da je njegova vlastita glava bubanj koji netko udara iz sve snage. Sve vene na glavi su mu nabrekle. Kada je Erethor to vidio glasno reèe: "Aranoxe! Pokušaj prikriti svoju moæ nekako! Priguši je! Garetov mali je isti kao i on kad je rijeè o vampirima!"Kalahad osjeti kako mu postaj lakše - sada su ponovno bubnjali udaljeni bubnjevi, još uvijek bili glasni, vrlo glasni.-232-Misli su mu i dalje pucale. Ali uspijevao je da ih zadrži neko vrijeme - opirao se tome. Borio se protiv toga.Bubnjanje se stišalo još više - Kalahad je gotovo preuzeo kontrolu nad sobom. Èuo je to bubnjanje, ali sada je to više bilo kao neko kucanje. Vrlo prigušeno - smetalo je ali nije bilo bolno.Kalahad stade na svoje noge. Otvorio je oèi i saèekao da mu se oèi priviknu na mrak. Nije vidio Aranoxa. Ali je vidio da se nešto mièe tamo u sjeni ispod stepenica. "Aranox?", upita Kalahad. Iskoraèio je naprijed.Karisa je zinula sva u zaprepaštenju. Bila je blijeda i uplašena. Htjela je otiæi odavde, ušuškati se u topao krevet i zaspati - zaboraviti na sve to.Balthazar Thor se sakrivao iza Erethora - bojao se crnog stvora stoje èuèao tamo u sjeni."Priði bliže...", zaèu se šapat - glas je bio slabašan, iznemogao."Doði da se upoznamo", reèe mu lik u sjeni a potom se hrapavo nakašlja."Prilazim, izaði samo malo tako da i ja vidim tebe!" Kalahad zaèuje struganje kao da se netko vuèe po podu.Netko se stvarno vukao po podu - pred njim izroni slabašna, mršava figura neèega stoje davno, prije sedam godina prestalo biti èovjek.Stvor bješe umotan u crnu pelerinu - vidno je drhtao od hladnoæe. Lice mu bješe mršavo i bijelo. Kosti na njemu jasno vidljive. Oèi upale i tamne. Ispod njih su bila vidljiva dva tamna polumjeseca - vjerojatno od neispavanosti i iscrpljenosti. Aranoxova koža je bila opuštena, naborana na èelu. Usne bjehu tanašne i svijetle. Beživotne.Preko lica je padao jedan pramen duge, sive kose. Kalahad je gledao u to èudno lice dugo vremena. Stvorenje je piljilo u njega.Napokon, Aranox razvuèe osmijeh: "Imaš oèev nos."-233-Taj osmijeh je totalno mijenjao ukupni dojam lica - sada je izgledalo življe, opuštenije. Sretnije. No takoðer je davalo i podsvjesno upozorenje - dva šiljata zuba su stršila van, zlobno se zacaklivši."Pomozi mi da ustanem!", reèe Aranox. Kalahad mu pruži ruku a stvor ju prihvati èvrstim stiskom. "Ehhh", uzdahnu on dok se dizao na koljeno, a onda se uspravivši na noge. Sada je Aranox izgledao daleko èvršæe. Bio je vrlo visok - dva metra najmanje. Imao je vrlo duge noge, a ruke je držao zgurene ispod pelerine. No ipak, njegova pogrblje-nost je pokazivala iskrenu nemoæ - umor, glad i mentalna napetost gaje iscrpila."Ja sam Aranox. Nekadašnji aratar, prijatelj tvog oca još iz djetinjstva", reèe on."Znam", promuca Kalahad. Nije se osjeæao dobro - o-vakva blizina vampira mu je uistinu škodila - oni bubnjevi su bili aktivni i dalje.Oèito Aranox nije mogao prikriti svoju prirodu u potpunosti. Èinjenica da je vampir æe zauvijek biti jasna ljudima kao što je Kalahad."Kako se osjeæaš?", upita ga Kalahad.Aranox ga pogleda tužnim pogledom pa reèe: "Sjeæam se i boljih dana." Onda se opet nasmiješi.Karisa priðe bliže. I Erethor je prilazio."Uistinu je onakav kako si ga i opisao, Eri", reèe Aranox, gledajuæi èas u Erethora èas u Kalahada. "Tvoj bi otac bio ponosan da te sada vidi", reèe Aranox a onda se nakašlja."Vidio me je veæ!", reèe Kalahad, nesvjestan èinjenice da oni nisu dijelili njegove snove - da oni ne znaju za Zagrobni život. Bar ne onako kako on zna."Kako to?" ,upita Aranox."Duga prièa. Vidio sam ga onda kada sam bio na samrti. A i u snovima."-234-Erethor pogleda u Kalahada pa reèe: "Nisi mi to nikada rekao?""Mislio sam da nije važno. U stvari, sada kad ste me napomenuli, sjetio sam se kako mi je poruèio da vam kažem neke stvari.""Koje?", upita Aranox.Karisa je izgledala kao da æe planuti od napetosti."Erethoru je poruèio daje bio dobar prijatelj i daje dobro postupio na dan kada je Etron pao, a tebi je, Aranoxe, takoðer poruèio da si bio dobar prijatelj i da se prestaneš mrziti jer æeš jedino tako moæi nastaviti živjeti sa sobom.""Da. To doista zvuèi kao Garet. Uvijek je bio mudroser. Ali dobar", reèe Aranox, a suza mu kanu niz lice, nakon tko zna koliko vremena."Aranoxe, mogu li te nešto pitati?""Naravno", reèe mu Aranox a potom pruži ruku Erethoru da ga prihvati. Nije imao više snage da se održava na nogama."Odgovori mi iskreno", reèe Kalahad."Najiskrenije što mogu!", reèe Aranox. "Èasna vampir-ska!", doda još i pokuša se nasmijati, no prekide ga kašalj. Nitko se nije smijao. Aranox nekako nije mogao uvidjeti ozbiljnost situacije. Nije bio svjestan nepovjerenja s kojim su ga gledali Kalahad i Karisa, ali ni straha s kojim ga je pogledavao Balthazar Thor. Možda je nasluæivao tako nešto. Možda je to znao i pokušavao ih razvedriti pokazujuæi daje makar jedan dio èovjeènosti ostao živ u njemu - smisao za humor.No to je samo stvaralo još više nelagode. Kalahad je stezao maè - nesvjesno ali znalaèki. Izgledao je kao da æe udariti Aranoxa i odrubiti mu glavu u jednom udarcu. A bubnjanje koje je osjeæao u glavi gaje još više navodilo na to. U stvari, tjeralo gaje na to, kao da mu je to jedina svrha."Prekini!", prodera se Kalahad umjesto da ga udari.-235-Aranoxovo lice se istog trena ispravi i izoblièi se u nešto ozbiljno, tamno i iskreno."Reci mi - da li si ti ubio one ljude u Velveronu? Da ili ne?""Ne", reèe Aranox èvrsto, potpuno drugaèijim glasom. Èvrstim i snažnim glasom. Ali jadnik je davao sve od sebe da bude èvrst, da se ne sruši na zemlju. Noge su mu drhtale. Kalahad se pitao, je li to možda gluma. Ako jest, onda je vrlo dobra. No ne i nemoguæa.Stegnuo je dršku maèa. "Polako, sine!" , reèe Erethor."Iskren sam, momèe. Pogledaj u kakvom sam stanju. Jedva stojim na nogama!Nisam ništa jeo veæ tri dana! I ne mislim na krv! Mislim na obiènu, ljudsku hranu - komad kruha i tanjur juhe! I da jesam èudovište sposobno da ubije dijete, jednostavno ne bi mogao to uraditi - preslab sam!"Odjednom mu Karisa stavi ruku na rame i došapnu: "Mislim da govori istinu. Pogledaj mu oèi Kal - on plaèe!"Crne tamne oèi su polagano puštale suze koje su neprimjetno tekle niz košèate, suhe obraze."Vjerujem ti", reèe Kalahad. Postao je svjestan daje to taj detalj koji mu je nedostajao."No tko ili što je onda ubilo Abigail i Belindu!?", upita Karisa.

pagina 27

"Nemam pojma", reèe Aranox, a onda mu pogled zas-tade na blijedoj osobi nasred sobe - doktoru Balthazaru. "Tko ste vi?", upita Aranox.Balthazar nije odgovarao. Strah ga je stisnuo toliko jako daje mislio kako æe se srušiti mrtav."To je Balthazar Thor. On æe pripraviti lijek. Imamo sve sastojke. Izdrži još jedan dan. Sve æe biti gotovo za sa: mo jedan dan", reèe Erethor èvrsto i glasno, glasom nekoga kome se tok bitke okrenuo u korist."Ti si, znaèi", potom se nakašlja najglasnije do sada --236-zvuèalo je kao da mu netko reže pluæa, "...slavni doktor Thor. Recite, doktore, hoæe li taj lijek raditi? Ali ono, stvarno raditi?", upita Aranox."Trebao bi", natjera se Balthazar da to kaže."Pripremite i neki otrov za svaki sluèaj doktore. Za sluèaj da lijek ne uspije..."Balthazar ovaj puta ne reèe ništa - samo je gledao u njega."Reci mi, Kale", okrenu se Aranox prema Kalahadu. "Odkud ti u Velveronu?""Nisam imao kamo poslije Etrona. Ali pokupio me je princ. Valjda. Ne sjeæam ga se baš najbolje. Platio mi školovanje ovdje.""Da. To mi je rekao i Erethor. Samo, ima jedan detalj koji ti ne znaš."Kalahad ga pogleda zainteresirano: "Koji?""Velveron nije platio princ. Nego Erethor i Hernanda ili tako nekako - ravnateljica ovog mjesta", reèe Aranox uz blijedi smiješak."Kako je to moguæe?", upita Kalahad."Pusti ga - vidiš da prièa gluposti!", reèe Erethor."Nisu gluposti! Reci djeèaku istinu! Neka se ne zahvaljuje princu bez razloga. Neka zna pravu istinu. Možda æe ti tako i vjerovati malo više" U Aranoxovom glasu se osjetila neka vatra.Karisa je gledala zbunjeno ali zainteresirano. Kalahadisto.Erethor stade objašnjavati: "One noæi kada si došao, èuo sam da nam je stigao neki Lord Erwin. Nisam se baš usudio previše oko toga. Èesto imamo važne goste ovdje u Velveronu. Posvjedoèio si tomu mnogo puta u ovim godinama. Dakle, nastavio sam veèerati. Jedino interesantno u vezi tog njegovog dolaska je bio jedan djeèak kojeg je navodno doveo u Velveron. Nešto je razgovarao s Mirandom.-237-Želio ju je nagovoriti da djeèaka iskoristi kao slugu ili èistaèa staja. Kroz njihovu prepirku, shvatio sam daje djeèak trebao biti upisan u Velveron, no Lordu se nikako nije sviðala ideja da djeèak ide na pravu nastavu. Uporno je navaljivao da od djeèaka napravimo slugu. Miranda mu je uporno govorila kako ne trebamo sluge, i da za to služe sentine-li. Lord Erwin se zakleo da taj djeèak neæe iæi u školu jer on ne vrijedi 1000 zlatnika.Svaða me je zainteresirala pa sam pitao Mirandu o kojem je djeèaku rijeè, a ona mi je rekla da je u pitanju neki Jorsoran. Pitao sam je da li je možda u srodstvu s Jorsora-nom kao Velveronom Jorsoranom, a ona je samo odmahnula glavom i rekla da ne zna. Pitao sam se da li je moguæe da je to Garetov sin. Selevin nas je oboje potom odveo do tebe. Sjedio si za stolom kuæe Soran. Pored neke vile.Prepoznao sam Gareta u tebi istog trena. Imao si njegove kretnje na neki naèin. Pitao sam Mirandu što planira da uradi. Hoæe li te ostaviti u školi? Odgovorila je da nema sredstava za tebe. Bila su to teške godine za Velveron. Zbog rata. To se lako moglo prebiti o tvoja leða, iako si možda Velveronov praunuk. Veliko možda. No ja sam nekako znao da si ti Garetov sin. Odmah sam joj rekao da æu ja platiti za tvoje školovanje. Miranda je ponudila da podijelimo trošak. Odluèila je iz osobnih sredstava platiti 400 zlatnika za tebe. Imala je sumnje da ti jesi u vezi s Velveronom. Ja sam dao dodatnih 600 zlatnika i tako si ostao u školi, usprkos onom Lordu koji se prežderavao i postao bogatiji za 1000 zlatnika. Slušao je naš razgovor, stalno ponavljajuæi sebi u bradu - 'Glupe budale'. Nemam pojma zašto, ali nije te volio. Ubrzo je Lord Erwin otišao, a ti si nam ostao na skrbi. Ja i Miranda smo se skrbili o tebi sve dok nisi krenuo u školu, a tek onda smo uložili onih 1000 zlata koje si trebao za upis. Dalje znaš i sam. Èuo sam daje onaj Lord još živ. Prokleti stvor", doda na kraju Erethor.-238-Kalahad je bio iznenaðen. Nikada nije niti posumnjao da je Erethor bio njegov anðeo èuvar. A i Miranda. Svo je vrijeme mislio kako je princ bio njegov anðeo èuvar, što u neku ruku i jest bio, jer je ipak dao novac za Kalahada. No nije znao za pravu istinu. Èovjeèe, nije niti nagaðao."Tko je ova lijepa djevojka?", upita Aranox."Karisa", reèe Kalahad. "Moja najbolja prijateljica"."Zdravo!", mahnu ona Aranoxu.Aranox koraknu jednom, sada se opet održavajuæi na vlastitim nogama, i pruži Karisi ruku. Rukovaše se."Oboje su tvoji uèenici?", upita Aranox."Jesu", reèe Erethor."Hoæemo li iæi skoro?", upita Karisa. "Možda je Miranda vani završila? Nemamo puno vremena." "U pravu je", podrža je Kalahad."Dobro. Idemo onda", reèe Erethor. "Veèeras æu ti pokušati donijeti nešto hrane, Arke. Drži se. Uspjet æemo."Kalahad tek sada primijeti kako je ono grozno bubnjanje u potpunosti utihnulo. Jednostavno se naviknuo na njega.Erethor pomože Aranoxu da ode leæi nazad u sjenu.Poput nekog prosjaka, koji hoda pomoæu drvenog štapa, tako je i Aranox odgegao nazad u svoju hladnu i vlažnu postelju. Legao je unutra i zaklopio oèi. Nitko ga nije mogao vidjeti, ali su nekako znali daje zaklopio oèi."Hajde!", pozva ih Erethor i krenu uz stepenice.Ekipa se skupi i krene uz stepenice, nazad prema vrhu."Znate što? Upoznavanje s Aranoxom me nije nimalo smirilo. Naprotiv, sada sam još nemirniji. Da je on ubio Belindu i Abigail, znao bih da æu doæi na kraj ubojstvima tako što æu se otarasiti njega. No sada... Nemam pojma tko bi mogao biti ubojica. Da lije uopæe u pitanju vampir?!""Mora biti", reèe Karisa.Kalahad reèe: "Nisam više pretjerano siguran. Uopæe ne mora biti vampir. Neznam... moram razmisliti o tome.-239-No opet...", naglo stiša glas. "...možda Aranox glumi, Eret-hore. Možda izigrava i tebe i mene. Sada èeka lijek, a onda æe biti slobodan.""To ne slièi na Aranoxa!", reèe Erethor glasno.Kalahad mu dade znak da bude tiši, a onda reèe:"Ne! Ne mora znaèiti, no nije nemoguæe. Možda se promijenio. Viðali ste ga vrlo rijetko. I sam si rekao da je pomogao o-nom šamanu da zavlada plemenom tako što je pobio sve koji su im smetali. Možda je...""Možda!",- reèe Erethor glasnije nego prošli puta. Kalahad više nije htio ništa govoriti.Sada su veæ bili nazad kod vrata. Kalahad je ponovno osjetio neki tajni zov - nešto gaje vuklo da ode još dva kata dalje, da dotakne izvor te magije. Pogledao je Karisu - i njeno lice je žudilo za istim. No Erethorova hladnoæa ih je opominjala da takvo što nije moguæe.Erethor im jednostavno pokaza vrata. Svi izaðoše a potom i on. Zatvorio je vrata. Prsten olabavi i ispadne na zemlju. Erethor ga podigne i stavi na prst. Neko vrijeme je stajao zamišljen dok je snažni vjetar mrsio njihove kose. Vrijeme je bivalo sve gore i gore. Sunce je veæ bilo odavno zašlo. Magiène baklje su veæ gorile. Karisu uhvati mala nelagoda - još jednu noæ je trebalo preživjeti - a niti ona nije baš vjerovala Aranoxu previše."Idemo... - reèe Erethor.LOVACU trenutku dok je Kalahad izlazio iz Velike kuæe, Glenrov je veæ stajao vani. Vjetar je bio grozan. Mahnito je puhao i nije pokazivao znakove stajanja. Naprotiv, izgledao je kao da æe postati još jaèi. A oblaci što su dolazili bili su zastrašujuæi.-240 -Vani je bilo mnoštvo uèenika i još su navirali. Zvono je uporno nastavljalo zvoniti. Glenrov je pogledom pokušavao pronaæi Kalahada i Karisu, no njih još uvijek nije bilo. Svako malo je pogledavao prema vratima njihove Velike Kuæe.Odjednom primijeti Kalahada. Prilazio je grupi i izgledao je poprilièno zamišljeno. Što li mu je sad?, upita se Glenrov.Krenuo je prema njemu. Kalahad je stao pored Ornoxa. Nisu razgovarali. Ornox mu samo nešto pokazao. Glenrov nije mogao vidjeti što - ispred njega je upravo prošlo mnoštvo djevojaka. Dok se probio, Kalahada nije bilo. Nestao je.Ornox je stajao sam."Hej", pozdravi ga Glenrov. "Šta ima novo, Glen?", u-pita Ornox."Gdje je otišao Kalahad? Uèinilo mi se da sam ga maloprije vidio ovdje, pored tebe.""Bio je ovdje", reèe Ornox. "Ali otišao je nazad u Veliku kuæu. Onaj doktor Balthazar je tamo otišao. Stari ljigavac je izgledao sumnjivo.""Hvala!", reèe Glenrov, i krenu prema kuæi Erdos. No kada je stao pred vrata, sjetio se da nema prsten-kljuèa.Okrenuo se i vratio se nazad odmahujuæi glavom.Miranda je govorila: "...koliko god to bude potrebno. Vi se nemojte izlagati nepotrebnoj opasnosti! Pustite nas, profesore, da riješimo ovaj problem. Ovo stanje je uistinu opasno i neuobièajeno za Velveron - nikada prije nismo unutar naših zidina imali neko stvorenje kao što je vampir. I potrudit æemo se da nam ovo bude posljednji put da pružamo dom takvom stvorenju. Opet ponavljam - ne hodajte noæu! Nikada! Nemojte nigdje iæi sami! Uvijek budite u grupama! I nemojte se praviti herojima! Još uvijek nije vrijeme za to - pustite nama profesorima i seniorima da se nosimo s time. Vi se samo brinite za vlastitu sigurnost. Moram vam reæi da, zbog ovih posebnih okolnosti, moram-241 -ukinuti zlatno pravilo broj tri, a to je zabrana nošenja oružja. Dakle, svi od sada imate pravo nositi oružje - sve vrijeme. Štoviše, naredila sam sentinelima da otvore oružarnicu i raspodjele oružje po kuæama. Sve što imamo biti æe vam raspodijeljeno još veèeras. Neka svatko uzme ono što njemu odgovara. Vi najbolje znate u èemu ste dobri. Molim vas da ne uzimate više oružja odjednom, jer nemamo dovoljno za sve. Takoðer, oni koji veæ imaju oružje mogli bi razmisliti o tome da ne uzimaju još jedno ako baš ne moraju. I znajte - kada uzmete to oružje u ruke na vas pada velika odgovornost kojoj ste, nadam se, dorasli... Molim vas po treæi puta veèeras, nemojte panièariti! To æe vas dovesti u velike probleme. Profesori æe ostati budni cijelu noæ i patro-lirat æe po Velikim kuæama. Takoðer sam naredila da se osposobi još dvadesetšest sentinela koji su držani u rezervi. Tako da æe ih od sutra biti mnogo više. Moram napomenuti još..." - zaèu se jak tresak - vrata Velverona se zalupiše svom snagom. Potom se zaèuje jaka eksplozija i metalni urlik jednog od sentinela - komadi njegova oklopa bili su razbacani u širokom krugu, dok se iz njih dizao dim koji bješe brzo odnesen snažnim vjetrom. Na vratima je stajala neka osoba. Bio je to visoki muškarac, lica sakrivenog ispod neprirodno crne kukuljice. Prije nego je itko shvatio o èemu je rijeè, on napravi nekoliko koraka i krene prema skupini. Hodao je polako i samouvjereno. Nije podizao kapuljaèu. Èim je stigao do skupine, ona se poène sklanjati sa stranèevog puta. Pošto je sunce zašlo, sjena koju je èinila njegova kapuljaèa bacala je neprobojan zid misterije na njegovo lice - nitko nije vidio kako izgleda.Koraci mu bijahu glasni i èvrsti - odjekivali su snažno."Tko ste vi?", upita Miranda.Glenrov primijeti kako Ornox hvata dršku svog maèa. Stranac ne odgovori. Otišao je pravo do Mirande. Stao je ispred nje. Njegove èizme su odavale neki èudan osjeæaj-242 -jeze - bile su ukrašene urezanim slikama kostiju. Izgledale su kao da se na njima hvata led.Glenrov i Ornox su se probijali bliže strancu - morali su ga vidjeti bolje - a Ornox je želio biti blizu ako doðe do nevolje.Miranda je jasno vidjela par mrkih oèiju kada je podig-nuo glavu. Stranac skine kapuljaèu, a bijela kosa se razlije niz njegova ramena."Gospoðo, ime mi je Eromar", reèe on a glas mu je bio profinjen i ugodan. Izgledao je poprilièno staro ali zato ništa manje opasno. Preko lica je imao ožiljak koji je izgledao vrlo svjež. "Što ovo treba znaèiti!? Upasti ovako na prostor Velverona i uništavati Sentinele!?", bijesno æe Miranda. Svima je nekako izgledala opasnije. Njen glas je zvuèao zastrašujuæe - kao da to više nije ona. Glenrov primijeti kako su joj se vrhovi prstiju zažarili bijelom svjetlošæu. Znao je da u pripravnosti drži neku razarajuæu magiju. Nije joj se sviðao stranac."Vaš sentinel me nije želio pustiti unutra. Platio je cijenu. Ja sam lovac na vampire moja damo, a znam da imate problema s kojima bih se mogao pozabaviti", Eromar æe hladno."Nikada nisam èula za vas. Kako vi znate za naše probleme? Ni mi nismo u potpunosti utvrd."Jednostavno znam. Slijedim jednog prema ovamo jedno duže vrijeme. Još od Songorna. Utekao mi je ovdje, u vašim zidinama. Imam jedan stari dug prema njemu. Prokleto kopile mi izmièe predugo vremena. Krajnje je vrijeme bilo da napravi neku grešku i posustane. Kao što je i napravio. I sada sam ga stigao", stranac se zlobno nasmiješi. Bilo je neèega hladnog, gotovo luðaèkog u tom osmijehu. Ostavljao je dojam opasnosti.

pagina 28

Glenrov primijeti kako stranac drži ogroman maè dolje ispod pelerine. Držao ga je èvrsto. Preèvrsto. Sigurno je i-243-sam primijetio da mu nitko ne želi dobrodošlicu ovdje, a pogotovo Miranda."U tom sluèaju, mi doista imamo jedan problem. Izgleda daje taj vampir kojega tražite doista našao dom ovdje u Velveronu. Ako ga se riješite, bit æemo vam zahvalni."Eromar se nasmije: "Moje usluge nisu besplatne. Hoæu 700 zlatnika - unaprijed. Poslije posla, još 300."Miranda se iznenadi no odgovori brzo: "Zar niste upravo rekli da imate stari dug za riješiti s njime?!"Eromar pogleda u zemlju a iz džepa izvadi nekakvu cigaretu i zapali je praveæi malenu vatrenu kuglu u vrhovima prstiju."Gospo", povuèe dim, "nije na odmet da spojim užitak s poslom. I ja trebam od neèega živjeti", ispusti obilan oblak dima Mirandi ravno u lice.Miranda rukom odmahnu dim, a onda mu reèe: "Ne. Ne dolazi u obzir. To ne košta toliko. Nisi ti tako dobar. Možemo se i sami pobrinuti za taj problem ako je cijena tolika."Eromar se nakezi: "Naravno. No što ako neki od vaših profesora pogine? Ili još gore, ako bude zaražen? Mislim, znam ja da ste vi svemoæni aratari, no sumnjam da ste dorasli jednom starom vampiru. Pogotovo kada ga neki profesori podržavaju", reèe Eromar i raskesi se a onda povuèe jedan dugaèak dim."Kako misliš profesori!?", upita Miranda vrlo oprezno."Svaka informacija ima svoju cijenu. 150 zlatnika recimo.""Lažeš!", uzvrati mu Miranda."Vidim da vam zlato oèito pravi neki problem. Zato æu vam smanjiti cijenu posla za, recimo, 300 zlatnika? A kao gratis æu vam dati i tu informaciju", opet povuèe dim.Miranda ga je gledala. Naposljetku reèe: "Imamo mi dovoljno zlata ovdje u Velveronu - samo ga ne želimo davati ološu poput tebe. Ako želiš tog vampira, ubij ga. Od-244-nas neæeš dobiti niti srebrnjaka a kamoli zlatnika. Ako ti se to ne sviða, vrata su ti tamo", pokaza rukom u vrata, a prsti joj bijahu sjajniji nego prije - skoro da su iskre frcale iz njih. "Velveron se može brinuti za sebe."Eromar se uozbilji. Bacio je dopola popušenu cigaretu na zemlju i zdrobio je nogom. "Dobro. Kako god vi želite. Ne morate plaæati. Ja æu ostati ovdje svejedno. Ulovit æu ga, eventualno. No neæu se žuriti. Kroz noæ dvije, kada ga ne uspijete pronaæi, iako æe ostavljati krvav trag, i kada shvatite ozbiljnost ovoga, obratit æete mi se. Nego, koliko košta soba u ovoj rupi?"Iako je njegov glas bio hladan i na neki naèin dobroæudan, rijeèi koje je govorio nisu odavale niti trunku sažaljenja - niti mrvicu suosjeæanja s djecom u Velveronu."Ako želite biti gost, sobu æemo vam dati besplatno. Tamo æe vas otpratiti jedan od profesora. Nego, niste li malo prestari da budete lovac na vampire?", upita Miranda."Nikako. Ja i nisam toliko star gospoðo. Imam tek èetr-desetšest godina. No stres valjda uèini svoje. Nazovite to profesionalnom deformacijom",odgovori Eromar poprilièno veselim tonom."Hajde, neka mi netko pokaže moju sobu. Poprilièno sam umoran. Nisam spavao dvije noæi. Pa sam malo... mrzovoljan", reèe on i namignu Mirandi. Bilo je nekog veselja u njegovu glasu.Miranda je opustila magiju iz svoje ruke. Naizgled se smirila. Kimnula je glavom profesorici Luni da Eromaru pokaže njegovu sobu."Smjesti ga u toranj za novake", reèe joj Miranda."Vidimo se sutra, gospoðo", reèe Eromar i nabije pelerinu nazad na glavu."Još nešto, gospo", okrenu se Eromar. "Nemojte me ometati sutra. Želim se dobro naspavati. Moram nadoknaditi izgubljeno." Okrenuo se i nastavio hodati za Lunom.-245-"Sunce je zašlo. Saèekajte malo samo dok ne doðu sen-tineli. Kada dobijete oružje, vratite se u svoje Velike kuæe. / ne izlazite!", reèe Miranda i ode prema zbornici."Ne sviða mi se", reèe Ornox.Glenrov zamišljeno odmahnu glavom pa reèe: "Nikome se ne sviða èini se."I doista, veæina je šapatom ogovarala pridošlicu. Malo ih je sada obraæalo pažnju na sentinele koji su nosili velika platna prepuna oružja.Njih desetorica su nosili èetiri platna, velika i teška. Stali su nasred gomile koja se razmakla kako bi oni prošli. Spustili su platna i raširili ih. Tu su bile gomile oružja. Bilo je na stotine maèeva, bodeža, žezla, štitova, lukova i strijela, samostrijela, koplja i sjekira svih velièina. I svako je oružje (osim koplja i žezla) imalo futrolu preko oštrice. Uèenici se odmah skupiše oko sentinela koji su im pružali oružje. Mnogi su sami dograbili vlastito. Profesori su odmah prišli i napravili red. Poredali su uèenike u dvije grupe i svi su prilazili su po troje u redu. Glenrov je stajao pored Ornoxa koji je takoðer želio oružje, iako je imao maè u rukama. Smatrao je da njegov maè nije dovoljno dobar.Kada su Glen i Ornox došli na red, sentinel ih upita: "Kakvo oružje želite?" Plavièasti dim unutar njegove kacige formirao je oblik lica, pa èak i oèiju koje su treptale."Meni daj onu veliku sjekiru!", reèe Ornox i pokaže na veliku, patuljaèku sjekiru s dvije oštrice. Bila je izrezbarena èistim zlatom.Na patuljaèkom pismu je na njoj bilo urezano - "Stri-gil", stoje bilo prezime jednog od najveæih i najboljih proizvoðaèa oružja na cijeloj Saradriji. Ornox nije znao patu-ljaèki, no u sjeæanje je sebi urezao taj famozni zaštitni znak koji je vidio u jednoj od knjiga.Sentinel podiže sjekiru i preda ju Ornoxu. "Ova je vrijedna. Pazi je dobro."-246-"Što æeš ti?", upita Glenrovja drugi sentinel."Meni daj ono žezlo tamo. Ono bijelo! S plavom vrpcom!", uzbuðeno æe Glenrov. On je znao da su magièna žezla oznaèena vrpcama kao simboliènim pokazateljima koju vrstu magije nosi žezlo. Plava vrpca je oznaèavala proširenje mane. Kada bi Glenrov imao ovo žezlo, vjerojatno bi imao dovoljno moæi da koristi neku od jaèih magija koje je krišom uèio iz knjiga jednog od seniora."Izvoli", reèe sentinel i da mu žezlo. Takvih je bilo na desetine. Bilo je i onih povezanih žutom vrpcom, pa crvenom, zelenom, naranèastom, smeðom, bijelom... Bilo je onih bez vrpci, a i onih s dvije ili tri vrpce na sebi, samo što ih Glenrov nije uoèio na vrijeme."Gdje li je Kalahad?", upita Ornox. "Njemu i Karisi bi dobro došlo neko oružje. Ovdje ima dobrih bodeža koje bi Karisa mogla...""Ne zadržavajte red!", upozori ih sentinel - "Ima još mnogo uèenika iza vas. Molimo vas da produžite."On i Glenrov se maknuše iz skupine. Ornox je cijelo vrijeme prolazio prstom po vrhu oštrice dok je Glenrov uporno okretao žezlo i divio se njegovoj ljepoti. "Na neki naèin se i osjeæam moænije", rekao je Glenrov. I stvarno je bilo tako. Od kako je držao ovo žezlo u rukama, njegova snaga je znatno poveæala Glenroveve zalihe mane. Glenrov je osjeæao kao daje oko njega neki balon. I sve što je bilo u tom balonu je mogao jasno opipati snagom uma. Osjeæaj koji je Glenrov doživljavao bio je slièan onomu, kada smo dugo u zatvoreni kuæi pa nakon toga izaðemo u veliko prostranstvo. Zadivljeni smo širinom i slobodom.Ornox je opet bio zaljubljen u svoju sjekiru. Veæ je razmišljao kakvo æe joj ime nadjenuti. Ponosno ju je gledao još neko vrijeme, a onda je ponosno prebacio preko leða. S njom je izgledao starije i moænije. Ornox je bio svjestan da takvo oružje stoji najmanje 5000 zlatnika. Gledao je u svoj-247-maè od tridesetosam zlatnika, što ga je kupio prošle godine od jednog seniora, i slatko se nasmijao.SUMNJA"Vjeruješ li sad da Aranox nije poèinio ta ubojstva?", upita Erethor."Aranox je dobar. Vidim to u njegovoj duši... ali...", zastade Kalahad.Erethor je šutio. Upravo su ulazili u Veliku dvoranu. "Ja ga poznajem dugo vremena. Znam da Aranox ne bi uradio takvo što. Ali shvaæam tvoju zabrinutost. Vjerojatno bi i ja imao iste sumnje. Dat æu ti neko vrijeme da razmisliš o ovome. Ali molim te da to ne prijavljuješ..."Erethor se skameni. U dvorani je bio još netko - dvije osobe. Prema njima je hodala profesorica Luna a iza nje je stupao neki zakukuljeni lik. Erethor ušuti istog trena i pogleda u njih dvoje. Profesorica Luna im je prilazila."Zašto niste vani s ostalima? Uskoro æe stiæi sentineli s oružjima. Uzmite i vi sebi nešto. Može vam zatrebati.""Da. Može i vjerojatno hoæe", dobaci Eromar.Erethor nije govorio ništa Eromaru. Ponašao se kao da ga i nema. Luni je rekao: "Odvest æu ih van za koji trenutak. Prvo moraju završiti razgovor s Balthazarom. Vidite", približi joj se na uho i šapnu: "Trebali su mu pomoæi oko jednog posliæa, no nisu postigli ništa. Samo su, èini se, napravili štete. Naživcirali su doktora", nasmiješi joj se. "Sada ih ja vadim iz problema. Èini se da je doktor Thor ovamo izgubio neki prsten. Ako netko od uèenika pronaðe kakav srebrni prsten s plavim dijamantiæem na sebi, neka ga odnese Balthazaru. Može li?"Profesorica Luna se nagne u stranu i pogleda Karisu i Kalahada koji su je promatrali.-248-"Dobro. Reæi æu svojim uèenicima. Kasnije. Sada moram odvesti našeg gosta gore u toranj za pridošlice."Eromar je za to vrijeme palio još jednu cigaretu. Imao ih je poprilièno. Povukao je obilno, a onda ispustio jedan gust i smrdljiv oblak dima."Dobro onda", reèe Erethor i nastavi dalje a ostalo troje gaje slijedilo.Krenuli su van, no stali su odmah do vrata. Balthazar je bio umoran. Njegova šepava noga gaje boljela. Bio je pre-umoran. "Erethore, ja ne idem van. Odoh u krevet - moram odmoriti. Bilje sam ostavio kod tebe, pa mi ga donesi veèeras ili ga pošalji po nekome.""Dobro. Hoæeš li moæi do sobe?", ljubazno æe Erethor."Nisam baš toliko nesposoban", nasmije se, više za sebe nego za njih i odšepesa prema svojim odajama."Kao što rekoh maloprije", Erethor ponovno poène šap-tati, "molim vas da ne prijavljujete ovo Mirandi. Ona bi, u ime sigurnosti Velverona, ubila Aranoxa bez razmišljanja. Ja vam kažem, rado æu staviti vlastiti život na kocku kada je rijeè o Aranoxu. A ako je stvarno on bio kriv za ubojstva, ubit æu ga osobno. A onda i sebe.""Tiše", opomene ih Karisa. Netko je dolazio.Kroz vrata uðe Miranda. Izgledala je poprilièno zamišljeno. Nije niti obraæala pozornost na Erethora, Karisu i Kalahada.No kada je prošla nekoliko koraka od njih, ukopala se na mjestu. I ne okreæuæi se, upitala ih je: "Što vas troje mutite ovamo? Zašto ne uzimate oružje vani, kao i ostali?"Samo je nagnula glavu u lijevo, kao znak da ih sluša."Pomagali smo doktoru Thoru oko jednog problemèiæa koji mu je iskrsnuo. Èini se da je izgubio nekakav prsten. Magièni prsten. I zadužio je Kalahada i Karisu da ga pronaðu. A pošto sam ja glava kuæe Erdos, ja ih trebam paziti", reèe joj Erethor.-249-"Mislim da je sigurnost važnija od nekog besmislenog prstena, zar ne Erethore? Èini se da gubiš oštrinu koju si nekada imao. Trgni se momèe. Trebaš mi naoštren. Najoštriji što možeš biti." Nastavila je put prema zbornici kao da se ništa nije ni dogodilo."Stoje njoj?", upita Karisa. Miranda joj nije izgledala uobièajeno. Bila je vrlo uznemirena. Gruba na neki naèin."Veliki teret je na njenim leðima. Ona odgovara za sve što se dogaða u Velveronu. To je teška odgovornost i položaj na koji se ne dolazi lako. Niti s prevelikom voljom. No na neki naèin, osoba na njenom položaju upravlja mnogo-èime u Saradriji. Mirandin glas nosi znaèajnu težinu i kod samog Cara", pojasni im Erethor. "No velika je to odgovornost. Možda i prevelika za jednu osobu."Karisa je virila kroz vrata. "Hej! Oni napolju uzimaju oružje! Idemo i mi!"Kalahad pogleda kroz vrata. Dvorište je bilo prepuno uèenika svih uzrasta i svi su se naguravali oko nekoliko platna što su bili razastrti po podu i gomile oružja na njima.Profesori su postrojavali uèenike u grupe. "Eno Ornoxa i Glenrovja!", povika Kalahad. "Idite i vi! Uzmite nešto za sebe. Može vam trebati", reèe Erethor s trunkom sumnje u glasu. On je znao da ta obièna oružja mogu poslužiti u borbi s vampirima, no da bi bili uspješni, potrebna su srebrna oružja, a takvih nije bilo mnogo. Bar ne u Velveronu. "Pokušajte uzeti nešto od srebra - ono šteti vampirima", dobaci on Kalahadu i Karisi dok su koraèali prema oružju.Nisu pokazali znakove da su ga èuli. Erethor i sam krene van te nastavi prema svom uredu. Odluèio je odnijeti ono bilje Balthazaru još sada, dok su gužve još uvijek male. Kroz petnaestak minuta æe sve vrvjeti uèenicima koji æe se smještati nazad u svoje sobe. Mora preduhitriti tu gužvu.

pagina 29

Kalahad je pogledom pratio Glenrovja i Ornoxa kako uzimaju oružja i oèito zadovoljni odlaze od grupe. Njih-250-dvoje se ubaciše iza profesora, na što se Elenil, koji je tamo sve nadgledao pobuni: "Zašto ne bi stao u red kao i ostali?", upita on Kalahada."Nema razlike. Ovako æemo brže završiti. Što manje provedemo vani, to æe biti bolje. Dobaci mi kakav srebrni maè, ako možeš.""A meni bodeže!", dobaci Karisa.Elenil ih je s oklijevanjem gledao neko vrijeme a onda je neko vrijeme pogledom probirao što bi im mogao dati. Za to vrijeme je Kalahad uoèio prekrasan bodež èija je oštrica isijavala plavetno svjetlo. Izgledao mu je magièno. "Možeš li joj dati onaj?", upita Kalahad. Elenil se sagne da ga uzme, no u isti mah gaje dohvatila još jedna ruka. Bio je to neki mladi arden, vitak i nizak. Elenil gaje neko vrijeme gledao, a onda mladiæ popusti i poðe uzeti drugi bodež.Kalahad se mogao zakleti da su njih dvojica nešto razgovarali - umom, kao što se dogaðalo i prije. "Dodaj mi i onaj tamo!", prstom pokaza Karisa na jedan bijeli bodež. Bio je od èelika, ali prevuèen srebrom.Elenil ga dohvati dok su drugi uèenici preko puta njih gledali poprilièno uvrijeðeno - otkud pravo Kalahadu da ide preko reda i uzima ono što je lako moglo biti njihovo? Onaj Arden je izgledao zadovoljno s oružjem koje je dobio unatoè bodežu koji je predao Elenilu. U mladiæevim rukama se sada presijavao jedan drevni bodež skovan od legura 18 razlièitih materijala. Na njemu je pisalo vilenjaèkim ru-nama Strigil, baš kao i kod Ornoxa.Karisa je dobila svoje bodeže. U lijevoj ruci je držala srebrni bodež, a u drugoj magièni. Kako je magièni bodež legao u njene ruke, osjetila se znatno pametnijom, sposobnom da rješava teške zadatke i da nauèi mnogo toga.Kao da je bodež na nju nekako prenosio znanje onih koji su ga stvorili. Karisa je bila zahvalna na tom daru. Znala je da takav bodež neæe naæi nigdje drugo. Jedino je Velveron imao- 251 -tu skupu zbirku rijetkog i nevjerojatno moænog oružja. Recimo, jedan Senior koji je pohaðao kuæu Endelon, sebi je prisvojio jedno iznimno staro i opasno moæno žezlo - ono koje je nosio drevni èarobnjak po imenu Terzar - isto žezlo s kojim je spalio cijeli grad vilenjaka. To je žezlo bilo oružje kojim je jedna zla duša napravila velike rane Saradriji. Niti do današnjeg dana nije ta zla, tamna sjena spala s oružja, iako je njegov vlasnik mrtav veæ 367 godina. Istog trena je profesor Benrog istrgnuo to moæno oruðe uništenja iz mladiæevih ruku èije su se oèi veæ poèele krijesiti èim su shvatile što ima u rukama. Prekinut je još dok je tamna sjena sa žezla krenula stezati njegovo srce. Time je možda izbjegnuta katastrofa. "Tko je, dovraga, naredio da se iznesu raritet\T\ izdera se Benrog istog trena. Sentineli su ga glupavo odmjeravali. Nisu razumjeli pitanje - njima je nareðeno da iznesu oružje iz oružarnice - a rariteti su takoðer oružje - u èemu je onda problem?Benrog krene probirati pojedina oružja, koja su njegovom iskusnom oku odavala sjaj velièine - oružje koje je davalo do znanja da su njima rukovale legende iz prošlosti. Probrao je dva luka i èetiri bodeža. Sve je to natovario na jednog sentinela. Potom je uzeo i jedan maè koji je otkrio duboko ispod hrpe drugih.S njim u rukama je uletio u gomilu te pronašao jednu djevojku koja je upravo odnosila još jedno žezlo - takoðer moæno i jako. Gotovo joj gaje oteo iz ruku."Što je njemu?", pitao je Kalahad dok je pokazivao jednu vilinsku katanu Elenilu. Nju je odabrao za sebe. Elenil mu kimnu glavom kao potvrdu da smije uzeti oružje, a onda mu reèe: "Ova glupa stvorenja su iz oružarnice povadila sva oružja koja su mogla - èak i raritete koje držimo u Velveronu u ime sjeæanja na velikane koji su potekli odavde.Na mnoga od tih oružja prešao je djeliæ neutaživog duha njihovih vlasnika - i ta je sila na njima ostala do današnjeg-252-dana. Ta oružja nisu obièna - ona su opasna, naroèito u pogrešnim rukama. A te ruke su obièno neiskusne i pream-biciozne. Takva oružja nisu za uèenike. Osim toga, previše su vrijedna da bi bili dani bilo kome. Ta oružja vrijede cijela bogatstva, Kalahade. No hajde sada! I ti, Karisa! Zadržavate me ovdje! Odmaknite se - nemate više što tražiti."Iza njih je stajao Glenrov. Pored njega Ornox. Èekali su da Kalahad i Karisa odaberu oružje."Evo i nas", reèe Karisa kad su prišli."Sto ste odabrali za sebe?", upita Ornox.Kalahad podiže lijepu, žuto-srebrnu katanu, dok je Karisa bezizražajno pokazala svoje bodeže. Glenrovju oèi zas-taše na prelijepom magiènom bodežu. Ornox je opet odmjeravao katanu koju ju je držao Kalahad."Vidi ovo!", pohvali se Ornox i dohvati sjekiru što mu se klatila na leðima. Kalahad je bio zadivljen. "Sakrij to prije nego te neki od profesora uhvati! Mogli bi ti to oduzeti!", upozori ga Kalahad."Bolje da krenemo onda", reèe Glenrov.I njih èetvero krenuše prema malo udaljenijem kutku, podalje od gomile. Tamo su sjedili neko vrijeme. Kalahad i Karisa su, u potpunoj tajnosti, šapuæuæi, isprièali Ornoxu i Glenrovju ono što se dogodilo maloprije u Zapadnom tornju. Glenrov je bio zaprepašten, a Ornox samo iznenaðen. Cijelo vrijeme su zapitkivali Kalahada da li ih on to možda zeza, no njegovo ozbiljno lice im je bio savršen dokaz da je sve stoje rekao istina."Zakunite se svojim životom da ovo neæete nikome reæi!", naredio je Kalahad. "Kunem se svojim životom, svojom èasti i ponosom da æu èuvati tajnu!", zakune se Ornox. Njegova rijeè je bila ozbiljna. Veæina civiliziranijih orkova radije bira smrt nego gaženje rijeèi. Tamna stvorenja jesu, ali èast im vrijedi više od života. Barem onima koji žive uz jug Songorna.-253-"Naravno - kunem se na život!", reèe Glenrov, još uvijek iznenaðen time što mu je Kalahad isprièao. Aranox? Erethor? Vampir? U Velveronu? Odmah je povezao sve -Eromar, lovac na vampire, slijedio je nekog vampira još od Songorna? On traži Aranoxa!"Kale, u Velveronu je lovac na vampire - Eronan ili tako nešto. Kaže da lovi jednog vampira još od Songorna. Ako je tako, onda je Aranox u opasnosti. Ali... možda je tako i najbolje. Kale, Aranox je ubio veæ dva puta u Velveronu. Možda bi...""Znao sam da æeš to reæi", prekine ga Kalahad mirnim glasom i nastavi: "Možda bi trebao sve reæi Mirandi? Vjerojatno i bi. Trebao bi. Ali imam neki osjeæaj da Aranox to možda nije uradio. Sve govori da jest. I imam taj prokleti osjeæaj dužnosti da kažem ali... Erethor me zamolio. Zakleo mi se životom da Aranox nije poèinio ubojstva. Ja mu nekako...vjerujem. Erethoru, a ne Aranoxu. Saèekat æemo još neko vrijeme. Ako bude još napada, a nadam se da neæe, idemo odmah do Mirande. Nadam se da razumiješ zašto hoæu šutnju o ovome, za sada. Možda taj lijek i upali. Možda Aranox postane èovjek i možda...""To je jedan možda previše, Kale", prekide ga Gelnrov."Ni ja ne vjerujem Aranoxu - ali vjerujem Erethoru. Neznam zašto, ali eto... vjerujem. Ipak, radi njega sam i ostao ovdje u Velveronu. A Aranox bi mi možda mogao reæi nešto više o prošlosti i... neznam. Glava me boli. Moram o tome dobro razmisliti. Znam da kršim pravila i da ugrožavam živote tako što šutim ali...""Znam što misliš, Kale. Uz tebe smo. Ali prvi znak nevolje i...""Idemo kod Mirande istog èasa!", potvrdi Kalahad, kao da se opravdava.No to nije bilo opravdanje. U dvorcu je bio vampir. Pravi vampir - a ne jedan od onih koje je sretao u romanima. On-254-je imao moæ sprijeèiti daljnja ubojstva - sve što treba uèiniti je otiæi do Mirande i reæi joj da je Erethor doveo Aranoxa i gdje je on. Miranda bi u tren oka izletjela iz ureda, okupila sentinele i profesore te provalila u zapadni toranj. Aranox bi se povukao u sjenu no oni bi ga otkrili. Bilo bi borbe. Netko bi možda bio ranjen. Ali profesori bi bili daleko nadmoæniji. Aranox bi dobio nekoliko gadnih posjekotina. Pao bi. Netko bi ga dokrajèio. Ubojstvima bi bio kraj.No što ako je Erethor u pravu. Što ako Aranox nije ubijao. Ako je stvarno nemoæan i slab? Ako se može kontrolirati? Onda samo treba saèekati neko vrijeme, dok lijek doktora Balthazara ne bude spreman. Onda bi Aranox mogao ozdraviti, postati èovjek ponovno.No tko ili možda bolje, što je ubijalo u Velveronu!?"...Kale!? Kale!?", drmao gaje Gelnroy."Što je?", odazva se on vraæajuæi izgubljeni pogled nazad i obraæajuæi pozornost na Glenrovja."Izgubio si se. Kao da si u nekom svom svijetu. Što je bilo?" , upita Glen."Ma ništa. Moramo iæi. Hajde", reèe on Karisi.Glenroy stegnu ono žezlo i zabrinuto pogleda Kalahada.Nakon toga baci pogled na Zapadni toranj i tiho reèe: "Vidimo se, Kale. Vidimo se ujutro."Ornox mu je mahnuo rukom a potom se pozdravio i s Glenroyem."Idemo, štreberu", pozva on Glenroyja. "Dobro, sirovino", odgovori Glenroy. Njih dvojica krenuše suprotno od Karise i Kalahada.Hodali su još neko vrijeme, a onda Glenroy stane."Orne, vjeruješ li ti u Kalahadove odluke? Mislim, smatraš li da su uvijek ispravne?""Kakve to ima veze? Dali smo prisegu da ga neæemo izdati. Trebao si o tome misliti prije nego si prisegao", odgovori mu Ornox.-255-"Valjda si u pravu... no opet mi nije u redu ovo. Mislio sam da je Kalahad pametniji od ovoga. Mislim, znam da voli Erethora, ali...", zastane."Ali dao si prisegu", ponovi Ornox ravnodušno kao i prije."Valjda jesam. I sad mi nekako žao...", nesigurno i tužno reèe Glenrov."Nemoj da ti bude. Ja vjerujem Kalahadu. Ima on dobro srce. Napraviti æe ono što bude trebalo", pojasni mu Ornox."Hvala, Orne", nasmiješi se Glenrov. "U pravu si. Dobar je Kalahad. Sigurno æe uraditi ono što bude ispravno. A ako ne može, mi æemo mu pomoæi", doda Glenrov."Vidimo se ujutro", reèe Ornox te krenu prema vlastitoj Velikoj kuæi."Ujutro onda", reèe Glenrov te baci pogled na gomilu što je još uvijek grabila oružje. No nije ih bilo mnogo. Glenrov pretpostavi da æe to sve biti gotovo za nekih petnaest minuta.Kalahad je s Karisom hodao prema vratima kuæe Erdos u tišini. Razbijao je glavu - iznova i iznova. Sve istim pitanjima.Karisa je gledala u njegovo blijedo lice. Bila je zabrinuta.Najednom se pred njima stvori visoka bijela figura. "Stoje bilo, Kale? Izgledaš zabrinuto?", upita ga Aluvien.Kalahad podiže glavu a osmijeh se probi kroz tmurnu masku koja mu se odražavala na licu. "Ma, imam nekih malih problema.""Možda ti mogu pomoæi?", upita Aluvien iskreno, no Kalahad istog trena ispali: "Radije nemoj. Ovo je nešto ... osobno.""U redu. Mada se èini ozbiljnim po izgledu tvog lica. Samo da ti kažem, ako se brineš zbog vampira", Kalahad širom otvori oèi, "nemoj brinuti! Ulovit æemo ga veæ. Ja-256-radim s profesorima na straži. Ako ga uhvatimo, gotovo je. Neæe biti niti trunke sjene u koju bi se sakrio kada ja obasjam ovo dvorište svojim magijama", ponosno reèe Aluvien."Pa... i jest rijeè o vampiru... nekako", zbuni se Kalahad."Nisam te razumjela, ali nije niti bitno. Nemoj se zabrinjavati. Lezi i mirno spavaj veèeras. Naravno, malo opreza æe dobro doæi. Pozatvaraj prozore i obavezno zakljuèaj vrata. Ali mirno spavaj", nasmiješi mu se Aluvien."Probat æu", reèe Kalahad i osjeti kako ga Karisa bocka u leða. Bio je to znak da trebaju krenuti."Oprosti mi što ne mogu razgovarati dalje, ali umoran sam i želio bih se odmoriti pa...""U redu je. Ja ionako imam nekog posla. Vidimo se", reèe Aluvien i ode."U èemu je problem?", upita Kalahad Karisu."Problem je u tome što je noæ pala odavno a mi smo još uvijek vani. To je problem", reèe mu Karisa."Vjerojatno si sigurnija ovdje vani pored ovih profesora i uèenika nego unutra gdje ti malo tko može pomoæi", pokušaje ohrabriti Kalahad no samo ju je obeshrabrio."O baš ti hvala. Sad æu baš mirno spavati unutra", odgovori Karisa."Uostalom, nemaš se što brinuti. Aranox te neæe dirati", reèe Kalahad.

pagina 30

Karisa mu je odmah kontrirala: "Znaèi ipak vjeruješ da je on taj koji ubija!?"Kalahad se zagleda u nju na neko vrijeme. Nije treptao niti disao. Samo gledao. "Idemo Karisa", reèe na kraju i krenu unutra, u kuæu Erdos.Ušli su. Mjesto je bilo hladno i tamno. "Pa, vidimo se onda ujutro, je li Kal?""Naravno", mahnu joj Kalahad i povuèe bravu svojih vrata koja se otvoriše: "I nemoj se previše zabrinjavati",-257-doda joj još, no ona je veæ išèezla, tako da ga vjerojatno nije niti èula. Kalahad uðe. Bio je gladan jer nije veèerao, no nije imao želje izlaziti do trpezarije.Jedna noæ s praznim želucem neæe ga koštati nièega.Skinuo je odijelo i legao. Krevet je bio hladan ali privlaèan. Jako mu se spavalo - no san mu nije nikako dolazio. Ista pitanja su se ponavljala iznova i iznova. Na kraju poène misliti o Roweni. Njena slika je na kratko odagnala teška pitanja. U tom trenutku se osjetio usamljen. Tako uplašen.VIZIJA ILI SAN?Kalahad se nalazio na nekom brdu. Ispod njega je bila šuma prelijepog bora. Stabla su bila zdrava, zelena i visoka. Brjegovi uokolo odisali su duhom prirode. Sunce je provirivalo pozdravljajuæi novi dan. Priroda se ponovno budila. Ptice su poèinjale pjevati. Malene životinje su poèele trèkarati po travi. Kalahad je zadivljeno gledao. Nikada nije vidio ovakvu prirodu. Ovako lijepu, u svom najdrevnijem obliku. Iz daleka je dopiralo žuækasto svjetlo koje se polagano utišavalo dolaskom sunca. Popeo se na sami vrh."Lijepo mjesto, zar ne?", reèe mu netko iza leða.Kalahad se osvrne i istog trena odskoèi. Pao je na leða.Nad njim je stajao jedan od armithrosa, jedan od stvorenja što su poveli orkove na Etron.Gledao ga je kroz onu svoju ružnu masku. Kalahad skoèi na noge. Krajevima oèiju je gledao ima li kakvog oružja u blizini, no bio je na èistini. Ipak, spreman na borbu.Ali uslijedilo je iznenaðenje. Armithros koji je stajao pred njim je bio zapanjujuæe miran. Nije izgledao agresivno. Nije imao auru tame kao što ostali imaju."Nije niti èudo što mnogi žele ovaj svijet. Prelijep je", reèe on ponovno.-258-"Što hoæeš?" , upita ga Kalahad. Stvorenje u tamnom oklopu ga pogleda a onda skide kacigu.Lice stvorenja je bilo blijedo zeleno. Imao je dva krupna crna oka bez zjenica. Kosa mu je bila bijela, kratka i nakostriješena."Nemaš razloga za paniku. Da sam te htio ubiti, veæ bih to uèinio dok si razgledao. Opusti se, momèe" , reèe armit-hros."Tko si ti?", upita Kalahad znatno opuštenije."Ja? Zovu me Berziaal. Tko si ti?", nasmiješi se tamni vitez svojim širokim ustima."Zovem se Kalahad. Reci mi, zašto razgovaraš sa mnom?", Kalahad æe.Beziaal sleže ramenima pa reèe: "Neznam. Valjda zato što sam te sreo? Što ja znam. Reci mi, momèe, nisi li ti jedan od preživjelih od napada na ono selo?"Kalahadu se uzburka krv: "Jesam!", prozbori kroz zube."Šteta. Toliko buke nizašto. Beskoristan je bio taj napad", reèe Berziaal."Što sada hoæeš!? Vratio si se da me dokrajèiš!?""Dokrajèim? Ja nisam bio tamo momèe. Zato se smiri. To su bili drugi. Uglavnom, ja nemam ništa s napadom.""Kako onda znaš za njega!?", upita Kalahad."Recimo da je taj dogaðaj u mome svijetu otvorio odreðene politièke diskusije", reèe Berziaal."Tvom svijetu!?", zaprepasti se Kalahad."Što? Nisi valjda mislio da sam ja s ovog svijeta? Ili možda jesi?", upita Berziaal.Kalahad gaje gledao ozbiljno. Bez rijeèi."Ne, momèe. Moj dom je daleko odavde. Premda, vidim zašto su mnogi zainteresirani za ovaj svijet. Prekrasan je. Uistinu jest", reèe Berziaal, zaljubljeno gledajuæi u stabla oko njih.-259-"Što si ti?!", upita KalahadBerziaal ga pogleda uz osmijeh pa reèe: "Smrtnici za mene obièno kažu da sam demon. Mislim daje to zajednièka rijeè za sve besmrtnike iz viših sfera. Ili možda nije? Èuo sam i neki zaseban naziv za orethonce, no nikako mi ne ide u glavu sada.""Èekaj - ti si demon!?""Kao što upravo rekoh", opet se osmjehnu Berziaal."Što želiš od mene!?", upita ga Kalahad."Ništa. Pretpostavljam da dijelimo san", reèe Berziaal.Kalahad nije vjerovao: "Zašto bih ja sanjao ovo mjesto!? Ja nikada nisam ovdje bio!""Možda ti nisi, ali ja jesam. Mnogo puta", odgovori mu demon."Nemam razloga da ti vjerujem!", reèe Kalahad."Idemo probat neku tebi poznatiju lokaciju. Probaj se skoncentrirati malo", reèe Berziaal i zagleda se u Kalahada.Kroz par trenutaka, svijet oko njih postane mutan a veæ iduæeg trena su stajali pred ulazom u Etron."Evo. Ovo bi trebalo biti nešto iz tvog sjeæanja. Imaš jake emocije vezane uz ovo mjesto... Nije li ovo tvoje rodno mjesto?", upita Berziaal. "Lijepo je. Mirno i tiho. Ovdje se da razmišljati", no u iduæih nekoliko trenutaka Etron se zamuti kao i priroda prije njega i posvuda se pojavi plamen - crni dim se raspršio po zraku. Posvuda su bila trupla. Or-kovi i ljudi zajedno. Krv je bila pomiješana. Ruševine beživotne i strašne. "Oh. Ovo je strašno drugaèija perspektiva", izusti demon."Ovo ste uèinili mom selu! Vas èetvorica!", Kalahad plane na njega.Demon se okrenu i klimajuæi glavom reèe: "Kalahade, simpatièan si za jednog smrtnika pa æu ti oprostiti ovu ponovnu uvredu. Kao što sam veæ jednom rekao, ja nisam bio ovdje. To su napravili moji sunarodnjaci. Oni fanatièniji."-260-"Tko su tvoji sunarodnjaci!? Zašto su napali Etron!? Što su demoni mogli tražiti ovdje?! Kako ste... kako su naveli orkove da rade za njih?!""Uspori, momèe! Previše pitanja! Èekaj da odgovorim na ona koja mogu pa onda pitaj još nešto. Što se tièe mojih sunarodnjaka, nemam ti baš mnogo za reæi, niti osjeæam potrebu o tome govoriti. Oni su èetiri Vrhovna sveæenika Crnog Hrama. Prije nego pitaš što taj hram znaèi, odmah æu ti reæi da je on vladajuæa ruka naših gospodara. Više ne smijem reæi.Ne bih smio reæi niti zašto smo napali Etron, jer bi se to moglo kositi s buduæim planovima, mojih gospodara, prema ovom svijetu. No neæe škoditi kada bih rekao da smo, par-don - da su tražili jedan komadiæ naizgled bezvrijednog kamena. Komadiæ kamena koji je kroz neznanje dugouhih, glupih vilenjaka dospio u ruke obitelji Skirima. U tvoje ruke. Nešto što nikada nisi smio dobiti, dragi momèe.""Skirimi? Èini mi se da sam èuo tu rijeè negdje. Što to znaèi!?", upita Kalahad."Pitaj profesoricu povijesti. Nemam ti vremena otkrivati sjene prošlosti ovog svijeta.""A orkovi?", upita Kalahad.Demon odgovori: "Njih je lako obmanuti. Nisu baš najpametnija vrsta u Saradriji. Savršena su rasa ako se mene pita. Navuæi ih da ratuju za tebe je nešto najlakše na svijetu. Nekoliko praznih obeæanja, malo krvi tu i tamo, pokoje šareno svjetlo da dokažeš svoju magiènu moæ i eto ga. Vojska krvožednih orkova."Kalahad je stajao i gledao. "Stalno spominješ svoj svijet. Gdje je to mjesto?", upita Kalahad."Oh, dragi prijatelju, kada bi ti ja objašnjavao gdje je moj svijet trebalo bi nam puno vremena, a naše istjeèe vrlo brzo. Recimo daje... veoma daleko. Nalazi se u višim sferama, ako znaš što je to."-261 -"Neznam", iskreno æe Kalahad."Pitaj nekoga od starijih profesora. Možda netko od njih zna", reèe Berziaal, kome je oèito odgovaranje na ova pitanja dosaðivalo."Tko su tvoji gospodari, ako mogu znati?", upita Kalahad."Ne, ne možeš", reèe Berziaal. "Nego, dosta sam ja odgovarao na tvoja pitanja. Odgovori ti na nekoliko mojih. Prvo, znaš li možda gdje je onaj kamen što si ga dobio kada si roðen? Onaj što su ti ga dali vilenjaci?""Misliš na amajliju?", upita Kalahad."Da, baš to", reèe Berziaal zadovoljno.Kalahad je osjeæao da ne bi trebao vjerovati ovom biæu. Sami pogled na ruševine oko njega - podsjetio gaje na noæ napada - i natjerao ga na oprez. A u glavi mu je titrala slika pripadnika Berziaalove rase - njih èetvorice - kako vode orkove. Tko zna? Možda je i on bio tamo? Sve što ima suprotstaviti toj pretpostavki je Berziaalova rijeè. A njoj nije smio vjerovati."Ne znam. Uistinu ne znam", reèe Kalahad, što je bila i istina. Berziaal se napeto zagledao u njega, kao da prebire po njegovim sjeæanjima."Da, nezgodno", reèe Berziaal."Zašto ne pitaš vilenjake? Možda oni znaju?""Te dugouhe budale nisu niti prepoznali kamen kada su ga prvi puta našli. Od njega su napravili komad ukrasa.Tako da od njih ne bi oèekivao mnogo koristi. Osim toga, te budale su mrtve veæ deset godina što takoðer predstavlja odreðeni problem.""Mrtvi?" , sumnjivo æe Kalahad."Ne pitaj", reèe Berziaal."Dobro - neæu.""Pametan deèko", nasmiješi se Berziaal. "Imam li ja kakve veze s time?", upita Kalahad.

pagina 31

-262 -Berziaal ga je neko vrijeme gledao i hladno izustio: "Ne. Koliko ja vidim, nikakve. Jedina povezanost koju ti dijeliš s kamenom je èinjenica da si ga dobio kao dar kada si bio mali. Jedna velika sluèajnost. I nesreæa. Ali svaka povezanost s njime završava one noæi kada je ovo mjesto izgorjelo.""Zar niste potražili kamen u ruševinama?", upita Kala-had."Momèe, ovo je drugi put da si me optužio da sam bio u napadu na ovo mjesto zato."Isprièavam se! Da li su tvoji sunarodnjaci pretražili ruševine?""E to pitanje veæ ima smisla. Da, jesu. Naravno da jesu. Ali osim plamena i krvi, nisu pronašli ništa. Netko mora da ge je ukrao. Mnogo lopova bi se doèepalo tog kamena, pogotovo nakon što su ga oni glupi vilenjaci naèinili ukrasom. Skupim ukrasom, štoviše", reèe Berziaal.Kalahad više nije imao što da ga pita. Demon ga je gledao neko vrijeme, èini se, opet èitajuæi njegove misli. No Kalahad nije osjetio ono prisustvo u svom umu, kao kada to rade ardeni.Nakon nekoliko trenutaka, demon se okrene prema ruševinama te se svijet iznova zamuti i oni se opet pojaviše na nekom brdu. Na svježem zraku i nježnom povjetarcu. Ali ovaj puta su bili na drugaèijem mjestu. Stabla su bila mnogo viša, dugih grana i puna tamno-zelenog lišæa, na kojima bješe mnogo papiga. Zrak je bio gust, ali mirisan i èist. Uistinu osvježavajuæi."Èiniš se uzrujanim, momèe. Godit æe ti priroda. A ovo je jedno od najljepših mjesta na tvom svijetu."Kalahad je gledao uokolo. Sve gaje podsjeæalo na neku tropsku džunglu. Mnoštvo lijana je visjelo posvuda, tlo je bilo prekriveno gustim pokrovom bilja, a mnogi su listovi bili uistinu divovski.-263-Osvrnuo se i ugledao prizor od kojega mu je stao dah... Nekoliko kilometara u daljini, poput kakvih divova uzdizala su se tri ogromna stabla. Njihova se ljepota uzdizala do samog neba. Srednje drvo uzdizalo se do 450 metara. Ona dva sa strana su bila manja ali u usporedbi na druga stabla, giganti kakvih više nigdje nema - njihova visina je bila oko 250 metara.Stabla nisu imala grana osim visoko u krošnjama - iako ih nije mogao vidjeti, Kalahad je zamišljao koliko bi veliki listovi mogli biti. Deblo je bilo neopisivo široko, a kora kestenasto smeða. Korijenje koje se ispreplitalo uokolo bilo je toliko veliko da je izgledalo kao manja brda. U stvari, bilo je toliko veliko da su manja stabla rasla iz njega."Vilenjaci tvrde da su njihove šume èudo ovog svijeta, ali ja tvrdim da njihove šume ne mogu ponuditi ljepotu Drva Vjeènosti. Nigdje u njihovim šumama nisam sreo ništa nalik ovom. Ova drva su rijetka, momèe. Rijetka i na ostalim svjetovima. Ovaj je jedan od rijetkih koji ih još ima.""Kako su narasla ovako velika?", zapanjeno upita Kalahad."Vjerujem da je to jedno od rijetkih stvari koje niti ja ne znam. Neki tvrde da su ostavština bogova, stvorenja koja su postojala prije bilo koje rase - prije nego su nastale Više i niže sfere. Bilo je mnogo svjetova. Nitko im ne može odrediti starost - ta drva su stara koliko i sam svijet - proklija-la su vjerojatno u njegovu nastanku a rasla zajedno s njim.""Rekao si da ih nema mnogo?" ,Kalahad æe."Da. Mnoga stvorenja su ih uništila. Neki iz pohlepe, neki radi neznanja, neki u ratovima ali i iz èiste mržnje. Mislim da je tvoj svijet nekada posjedovao šesnaest ovakvih stabala. No preostalo ih je samo nekoliko", gotovo tužno reèe Berziaal."Šteta", doda Kalahad.Neko vrijeme su u tišini gledali tri prastara diva.-264-"Bilo mi je drago razgovarati s tobom, no uskoro moram iæi. Bojim se da sam si dopustio nekoliko trenutaka previše na ovom svijetu.""Ideš nazad u više sfere?" , upita Kalahad."Da", odgovori demon."Mogu li te upitati samo jedno pitanje prije nego odeš?""Izvoli", reèe Berziaal. "Što su to više sfere?"Demon se zamisli: "Zamisli da je život podijeljen na poljane. Imaš livade života ovdje, u tvojoj sferi. Tu žive smrtnici. Život tu raste i prekida se samo da bi ponovno rastao. No iznad tih livada života imaš ogromna prostranstva na kojima se raðaju besmrtnici. Mi smo biæa koja ne umiru od starosti, s puno drugaèijim smislom života i postojanja nego vi. To su više sfere. Postoje i niže sfere, gdje takoðer postoji život, no nerazuman i besmislen. Horde za koje nema smisla postojanja, osim daljnjeg razmnožavanja i širenja svoje vrste. Nemaju inteligencije. Poput životinja. To su niže sfere. E, sad vi smrtnici pripadnike obje sfere nazivate Demonima, što ne bi bilo ispravno, jer tako istim imenom nazivate ono stoje vrijedno i što nije.Ali za to i mi znamo biti krivi jer u svojim ratovima èesto koristimo one iz nižih sfera, ali to je druga prièa. I ovo znanje koje sam ti sada dao je bio dar za rastanak jer se najvjerojatnije više neæemo sretati.Ja sada moram iæi svojim putem. A možda bi se i ti trebao probuditi, jer nešto se dogaða s tobom. Tijelo ti je nemirno", upozori ga Berziaal."Kako æu se probuditi?!", upita Kalahad. No Berziaala više nije bilo. Nestao je. "Èudan san. Je li ovo bila vizija, ili samo san?" , upita Kalahad samoga sebe.Bacio je posljednji pogled na Drvo vjeènosti i njegova dva potomka - gotovo istog trena je zapuhao jak vjetar i on se poèeo znojiti. Zrak je postao tako gust - tako neukusan. Jedva je disao - gušio se.-265-Pao je na koljena, a vjetar što je puhao u njega trnuo mu je lice - uskoro ga nije osjeæao. Vruæina koju je osjeæao bila je neizdržljiva. Pao je licem na zemlju i osjetio da je pao u baru. Bio je mokar. Mahao je rukama oko sebe dok se svijet mraèio.Veæ iduæeg trena našao se u svom krevetu - glavom je bio zagnjuren u jastuk - teški pokrivaè je bio preko njega i mahnitim pokretima ruku ga je bacao sa sebe - digao je glavu iz jastuka i stao gutati zrak.Bio je mokar od znoja.No to je bio tek poèetak problema - oni bubnjevi - vraæali su se. Poèinjali su udarati. Njih desetine. Urlali su i grmjeli nezaustavljivom silinom. Muènina i bol gaje uhvatila ponovno. Trbuh se grèio. Misli stadoše pucati i kliziti izvan njegova dohvata. Mozak samo što mu nije eksplodirao.A nešto usijano kao da gaje pržilo unutar prsa. Uši samo što mu nisu prokrvarile. To nije niti slièilo na protekla bubnjanja - bilo je na desetke puta gore.Pao je s kreveta i, muèno pužuæi, pokušao doæi do svjetiljke. Glava mu je pucala. Bol je bila neizdržljiva. Došao je do zida i jedva se osovio na noge koje su klecale - nekako je dohvatio lampu, upalio je, a potom opet skliznuo na pod. S poda je kroz tutnjanje i ciku u glavi pokušao pregledati sobu - ustanovio je daje prazna. Naslonio se na stol i pokušao sabrati misli, utišati bol. Ali to nije bilo moguæe.Stotinjak metara od njega, izvodio se pokolj.CRV€NA ZORAKuæa Argenor. Njeni su zidovi ukrašeni crvenim zastavama i plamenim ukrasima. Kamen od kojeg su zidovi napravljeni žuækaste je boje, kao daje pustinjski. Kroz hodnike se razliježe pjesma.-266-Stariji su se uèenici veselili u zajednièkoj sobi. Nisu trebali nikakvog povoda, u stvari, zabavljali su se tek zbog tradicije - tako je to u kuæi Argenor veæ godinama. Soba je okrugla, nekih deset metara u promjeru. Na zidovima su ukrasi od štitova i prekriženih maèeva ili sjekira. Visoko iznad je veliki svijeænjak na èijem je svakom kraku stajala baklja koja je obasjavala prostoriju nekim sveèanim tonom.Nasred sobe je stajala velika baèva hladnog piva. Pivo je teklo poput rijeke - desetak starijih uèenika i nekoliko uèenica pilo je uz poprilièno veselu muziku. Kao da nisu imali poštovanja prema nedavno umrlima. Jedan krupni mladiæ je svirao trubu veselim i brzim ritmom, praveæi pauzu tu i tamo tek da osvježi grlo kojim gutljajem iz svog vrèa. Ostali su se smijali i pokazivali svoja plesna umijeæa.Nedaleko odatle, profesor Morin je sjedio u svojoj sobi, mrsio je bradu i promatrao vatru u kaminu. Pored njega je bila sjekira po kojoj je tupkao prstima. Tupkanje je bilo istog ritma kao i svirka trube koja je dolazila iz obližnje sobe.Razmišljao je dali da ode i prekine to veselje. Veselje nije bilo u redu, znao je to. Takvo nepoštovanje prema mrtvima nije bilo u redu. Ali opet... što mrtvi znaju o naporu i umoru kojeg živi proživljavaju?Ali kada nešto nije u redu, onda nije u redu. Morat æe otiæi tamo i stišati ih. Da su slavlje priredili samo par dana ranije, ne bi im rijeèi rekao, no sada, iz èistog poštovanja prema poginuloj djevojci i staroj medicinskoj sestri, mora otiæi tamo i zatvoriti onu baèvu slatkog, hladnog piva. A Zvijezde znaju da bi i njemu dobro došao vrè hladnog piva. Nije ga popio veæ dugo vremena.Nevoljko je ustao iz naslonjaèa i uzeo sjekiru. Utrpao je potkošulju u hlaèe i izašao kroz vrata. Hodao je hodnikom gegajuæi se, razmišljajuæi što da kaže uèenicima. Da ih jednostavno rastjera kao kada je loše volje ili da jednostavno kaže istinu? Ili da i on popije jedno hladno?-267-Prolazio je pored praznih hodnika i tihih soba. U jednom sporednom, mraènom hodnièiæu, slabo osvijetljenom i tihom, sjene se uskomešaše.Morin uðe u zajednièku sobu. Uèenici se osvrnuše na njega - i pozdraviše ga dizanjem vrèeva. No trenutak-dva kasnije, shvatili su da je Morinovo lice poprilièno ozbiljno - èak s primjesom tuge."Žao mi je, momci, al' morat æete prekinuti. Nije u redu da vi pijete uz glazbu dok je dvorac kao pod opsadom. Hajde sad lijepo zatvorite tu baèvu, bit æe sigurna ovih par dana dok se sve ne razriješi.""Ali, profesore!", èulo se negodovanje. "Sigurni smo ovdje u Velikoj kuæi! Ovdje bi nas napao samo netko glup!", reèe jedna krupnija uèenica."Nije problem u sigurnosti - ne bojim se ja za vas -dobri ste vi meni - veæ je problem što nije u redu piti sada dok ima mrtvih glava u Velveronu", reèe Morin"Ali, profesore! Mi pijemo njima u èast! Tako to rade pravi ratnici, zar ne?", reèe jedan uèenik patuljak."Pa... ovaj... lijepo je to, ali opet nije uredu! Hajde, zatvori tu baèvu!", reèe Morin."Dobro, ali prije nego je zatvorimo, dajte popijte i vi jedno - u ime Belinde i Abigail! Hajde profesore!", reèe krupnim glasom najstariji meðu njima, veliki polu-ork, mješanac izmeðu èovjeka i orka - poprilièno ružnog lica.Profesor Morin je izgubljeno stajao dok su mu donosili veliki vrè piva iz kojeg se cijedila pjena. Uzme vrè u ruku i osjeti njegovu hladnoæu. Grlo mu se istog trena osušilo.Morin ga podiže, prinese ustima i istrusi niz grlo. Prijalo je više nego ikada prije."Može li još jedno?", upita polu-ork."Ahhh!", oglasi se Morin. "Dobro æe mi doæi malo opuš-tanja! Naspi još jedno!",- reèe, a uèenici mu za èas doneso-še novi vrè hladnog, ukusnog piva.-268-Morin ga uzme i dugim, halapljivim gutljajima iskapi vrè do kraja."Uh al' je dobro!", reèe on i potom upita: "Odakle vam?" Uèenik patuljak odgovori: "Eh, profesore, ovo pivo je poklon moje prabake za moj roðendan. Poslala ga je iz Ramila, s naše farme!""E pa super vam je ovo pivo! Jako dobro! A i prabaka ti je dobra duša!", reèe Morin uz osmijeh na licu."Jest. Dobra je! Al' morate znati kako to nije sasvim obièno pivo! Magièno je! Zaèarano je tako daje uvijek hladno!", doda patuljak."Kad je tako, natoèi još jedan vrè!", reèe Morin - i zaboravi zašto je došao. Sjeo je uz uèenike i polagano nastavio ispijati svoje pivo.Baèva je bila velika - Morin se pitao kako su je uopæe unijeli bez njegova znanja - ali mu sada je bilo drago što su je nabavili. Jer ovako dobro pivo nije kušao još od svojih avanturistièkih dana. Od kako je došao u Velveron, na raspolaganju mu je samo jeftino pivo iz Paha.Dok je Etron bio èitav, iz njega je stizalo nešto kvalitetnije pivo, no poslije pokolja, Velveron je otvorio trgovaèke linije s Pahom.Jedan uèenik uðe u sobu. Bio je blijed. Stalno se osvrtao za sobom. "Mogu se zakleti da sam vidio kako se nešto mièe u hodniku!", reèe on."To se mièe pivo u tvojoj glavi!", odgovori mu jedan od uèenika.Pridošlica je neko vrijeme gledao izvan sobe, no nije se usudio niti pomišljati da opet ide u toalet te veèeri. Popio je dosta, no ako kaže daje nešto vidio - onda je nešto vidio.Ornox je sjedio u svojoj sobi. Pokušavao je prenijeti savršene obline svoje sjekire na papir. Koristio je obiènu ugljenu bojicu i dobro mu je išlo - imao je nekog skrivenog talenta za crtanje.-269-Najednom mu se uèini da èuje nekakvu škripu. Kada je bolje osluhnuo, uèinilo mu se kao da se nešto vuèe po podu. Zvuk je dopirao iz hodnika. Iako je glazba i dalje treštala, jasno je prepoznavao taj zvuk. Zaustavio je disanje i lagano, vrlo lagano, podigao sjekiru. Pošto je u njegovoj sobi bila polutama, kroz pukotine na štokovima vrata vidio je par nogu kako se polagano kreæu tik ispred njegove sobe. Šutio je neko vrijeme, nakon èega šuštanje produži dalje niz hodnik, u tišinu, a stopala ispred njegovih vrata nestadoše.

pagina 32

Ornoxovo srce je divljaèki lupalo. Pošto je bio u odijelu, polagano je krenuo prema vratima - nije ih planirao otvoriti - moglo bi biti preopasno - nego samo osluhnuti. Stao je pored vrata i naslonio uho na njih.Ništa.Tiho je otvorio vrata. Pogledao desno. Ništa - samo polutama.Pogledao je lijevo - i ugledao kako se nešto mrdnulo u sjeni. Prije nego je shvatio što je to nisko stvorenje bilo, oblik se izgubio iza ugla - otišao je prema zajednièkoj sobi.Morin je upravo završavao svoj èetvrti vrè. Spustio ga na stol i glasno uzdahnuo - bio je to uzdah zadovoljstva."Sipaj još jedno! I daj neku bržu melodiju!", reèe on.Odjednom se iz hodnika zaèuje prigušeno stenjanje a nedugo poslije i hrskanje kosti. I Morinu se uèinilo daje to èuo, jer je sviraè taman gasio žeð. Sobom kao da se razlio hladan vjetar dok je Morin okretao glavu prema vratima -na njima je stajalo nešto visoko, crno i gladno.Stvorenje je bilo zamotano u poderane krpe - sve crne i traljave - koža mu je bila blijeda i suha - jedino su mu oèi bile krvavo crvene.Ruke tog stvorenja bile su duže nego ljudske - a nokti na njima gotovo životinjski. Èeljust je bila deformirana -mnogo veæa i raširenija nego u bilo koje vrste u cijeloj Sa-radriji - i krvava.-270-Morin gotovo istog trena uhvati svoju sjekiru i prevrne stol dižuæi se.Ali ni gladni stvor nije tratio vrijeme - bacio se na obližnju uèenicu trgajuæi joj glavu svojim snažnim èeljustima -jednim jakim stiskom podrobi joj kosti glave - ne èekajuæi ni trena okomio se na obližnjeg uèenika - monstruoznim noktima raspara mu utrobu.Morin se baci na stvorenje i promaši ga - veæ je iduæeg trena brza pandža prosjekla kroz njegovo desno oko, režuæi ga skoro do vrata. Morin padne u stranu.Uèenici navale na vampira i nastane opæi kaos - borbeni poklici i prijetnje - vrištanje i jauk odjekivali su hodnicima kuæe Argenor.Ornox je hodao kroz hodnik pažljivo i tiho kada je zaèuo prvi vrisak!Drugi je bio dublji, muški. Nedugo poslije, oglasi se i treæi, vrlo poznat urlik. Vriska je tutnjala hodnicima.Ornox požuri prema zajednièkoj sobi - malo prije izlaza zatekao je onog uèenika što je stalno provirivao van -vrat mu je bio razrezan i slomljen. Ornox proðe kroz lokvu krvi i stane na ulaz zajednièke sobe - Vampir je stajao nasred nje, držeæi za vrat jednu uèenicu dok je krv curila niz njegovu šaku. U sobi su veæ bila èetiri trupla. Morin je ležao sa strane - rukom je pokrio krvavu rupu gdje mu je nekoæ bilo oko - a drugom je tražio nešto oštro. Ornox ispusti ratni krik i podigavši sjekiru iznad glave, zaleti se na vampira - kad nešto sijevnu pred njim i on se naðe na zemlji - lice mu je bilo krvavo, no nije osjetio boli.Krv nije bila njegova - vampir je bacio djevojku na njega. Dok je Ornox bacao njeno mlitavo tijelo sa sebe, polu-ork se svojim velikim maèem zaletio na njega - vampir uhvati oštricu, a potom udari polu-orka svom snagom u trbuh. Potom ga uzme u ruke i baci na obližnji ormar - on padne, komadajuæi njegove daske i vrata, te probode leða-271 -kroz jedan od drvenih potpornja - iz prsa mu je stršila krvava daska.Vampir se za to vrijeme bacio na novog uèenika - pao je preko njega i snažno zagrizao u vrat - èulo se pucanje kostiju. Neko vrijeme je pio krv - taman dovoljno da se Ornox digne na noge - utrèao je s onom sjekirom unutra dok su drugi bježali i rasjekao vampira ravno po leðima -napravio mu je duboki rez - masivan rez je zijevao na leðima, kašljucajuæi tamnu krv."Aranoxe! Odlazi!", naredi mu Ornox.Vampir se dizao polagano i prijeteæe. Okrenuo je glavu prema Ornoxu. Njegov pogled je bio prepun bijesa - on nije bio gladan krvi - bio je gladan ubijanja."Znam tko si ti! Kalahad me je upozorio na tebe! Odlazi!", derao se Ornox, ne želeæi napadati - vampir je bio usredotoèen na svaki njegov pokret - napad bi bio samoubojstvo.Stvorenje se diže i uspravi na obje noge. Zarežao je, pokazavši cijeli arsenal oštrih igala u ustima i tren prije nego se bacio na Ornoxa, pokleknuo je - Morin ga je lupio sjekirom po nozi, gadno ju sjeèuæi.Zvijer urliknu gore nego kada je Ornox udario, a potom odskoèi iz zajednièke sobe. Ornox krene za njim.Samo što je izašao, propara ga bol po prsima. Iduæeg trena je ležao na podu, držeæi se za pluæa. Èetiri velika reza su sada zijevala tamo, kao i u Kalahada nedavno.Ornox je kroz izmaglicu gledao kako zvijer šepajuæi bježi kroz hodnike - no ubrzo je gomila probuðenih uèenika presjekla njegov put. Neki se ukopaše od straha, drugi pak nasrnuše na vampira. Prvi koji je prišao ostao je bez pola vrata jer gaje brza šaka prosjekla.Drugi je bio odbaèen na kameni zid u koji je udario glavom i onesvijestio se.-272-Vampir je èetveronoške potrèao kroz hodnik kao da uopæe nije ozlijeðen. Ipak, trag tamne krvi je govorio da jest.Ornox se podigao i osvrnuo oko sebe - sjekira je ležala nekoliko metara niz hodnik. On ode po nju. Morin izaðe istog trena iz zajednièke sobe."Svi unutra su mrtvi", reèe on Ornoxu."Idemo za njim!", odvrati mu Ornox.Morin reèe: "Sumnjam da æemo ga stiæi, ali idemo! Moram se strvinaru osvetiti za oko!"Ornox krene niz hodnik - rana na njegovim prsima je krvarila jako, no nije osjeæao bol.On, Morin i nekoliko drugih uèenika nastaviše se šunja-ti kroz hodnike. Pokušavali su pratiti trag tamne krvi, no nakon nekoliko kutova on se izgubi.Jedan uèenik pokaza na poluotvoreni prozor - i gotovo istog trena, duga ruka, zamotana u crne dronjke, proleti kroz njega i zarije pandže u njegovo rame. Snažno ga je povukla van, gdje je momak neko vrijeme vrištao i nakon nekoliko trenutaka naglo zašutio."Prokleta kukavice! Vraæaj se ovamo! Bori se!", derao se Morin dok je Ornox puhao bijesno poput bika.Morin stade psovati: "Govno jedno! Kurvin sin! Stvorenje ušljivo! Zadavit æu ga kad ga šèepam!"Ornox osjeti kako mu se prsa grèe - nije više mogao držati sjekiru - bol i slabost su ga preuzimali.Srušio na zemlju. Bio je svjestan svega što se dogaðalo oko njega - nije izgubio svijest ali nije imao snage ustati. Nekoliko ruku ga digne i odnese niz hodnik.Morin je za to vrijeme urlao: '"Hoæu vas vidjeti budne i pod oružjem! Osvijetlite svaki metar ovog ukletog mjesta! Hoæu da naðete tu beštiju!"Ornoxa odnesoše na neki krevet. Osjetio je meku deku pod sobom. Jedan drugi ork je iznad njega držao zavoje, kvaseæi ih nekom tekuæinom, a potom spuštajuæi na-273-Ornoxa. Bol se poput vrelog vala raširila tijelom, no Ornox ne zajauèe. Stisnuo je zube i zaklopio oèi."Drži se! Izdržat æeš! Rane nisu duboke koliko sam mislio!", èuo se duboki glas orka koji gaje lijeèio.Isti glas se oglasi nedugo poslije: "Dovedite profesora ovamo! Daj da mu pregledam oko. Izgleda gadno!"Ornox je otvorio oèi i gledao u strop. Bol na prsima se umanjivala. Ork - kojeg Ornox ga nije prepoznavao, ali je znao da æe iduæe godine biti senior - je obilazio još jednog ranjenika kada je Morin ušao u sobu."Egrone! Drago mi je što te vidim ovdje. Kako su momci? Jesu li rane opasne?"Ork odgovori: "Ornox æe preživjeti, no bojim se da Ef-lior neæe. Rana na vratu je duboka i izgubio je mnogo krvi.Trebat æe nam pravo èudo da ga izvuèemo. Ali sjedi i ti tu! Rana na oku se èini...""Izgubio sam oko, Egrone! Nema od njega više ništa -sve što ti preostaje je oèistiti ranu i zaustaviti krv. Veæ mi se vrti!", prizna Morin. "AF to je možda od piva!" doda, no Egronu nije bilo do smijeha. Ornox ga je gledao kako uzima nož i grije ga na vatri u isto vrijeme sipajuæi nekakvu tekuæinu po zavojima. "Profesore, zagrizite nešto èvrsto da ne polomite zube - ovo æe biti jako bolno", reèe Egron dok je išao prema Morinu. "Uèini što moraš momèe", reèe Morin i zagrize neki, u zavoj zamotan komad drveta.PROBUð€NA ZVIJ€RKalahada probudi divljaèko lupanje po vratima: "Otvaraj, Kale! Otvaraj!", derala se Karisa.Ustao je s poda na kojem je ukoèeno spavao.Tijelo gaje boljelo od ukoèenosti. Uhvatio se za glavu i polagano se dogegao do vrata. Otvorio ih je.-274-"Što je?", upita prije nego je vidio panièno lice svoje prijateljice."Pokolj! Aranox je napravio krvoproliæe! U kuæi Argenor!", vikala je Karisa. Kalahadu zatreperi srce, a val jeze sleti niz leða."Je li Ornox živ!?", prvo mu padne na pamet, na što Karisa reèe da ne zna."I ja sam tek èula! Seniori cijelo jutro iznose trupla! Trinaest mrtvih! Èini se da je i neki profesor gadno ranjen!", reèe ona.Kalahad izleti u hodnik. Odluèno je išao prema izlazu iz kuæe. Vrata su bila širom otvorena. Karisa gaje slijedila.Èim su izašli u dvorište, vidjeli su uèenike kako se okupljaju oko ulaza u medicinski odjel. Kalahad je trèao prema tamo. Gledao je kako seniori na nosilima tegle dva trupla prekrivena plahtama. Plahte su bile natopljene krvlju.Miranda je na sve to blijedo gledala izlazeæi iz medicinskog odjela kako bi se obratila uèenicima - stala je i glasno, gotovo zastrašujuæe rekla: "Razmaknite se! Nemate ovdje što vidjeti! Dajte prostora za rad! Da! Dogodio se pokolj! Ali vi nemate što raditi ovdje! Idite u svoje Velike kuæe i uzmite oružje! Okupite se u velikoj dvorani za sat vremena! Želim vas sve vidjeti/"Neki vilenjaci iz kuæe Soran tjerali su mlaðe generacije dalje od prizora. Kalahad je bio dovoljno star, no nièije prisustvo nije bilo poželjno. Uèenici su uistinu zakrèili put tako da su se Seniori jedva probijali.Kalahad ionako nije planirao ostati i gledati - odluèio je pronaæi Glenrovja te s njim i Karisom otiæi ravno k Eret-horu, koji im je imao štošta objasniti.Vjetar je veæ bio podivljao. Sunca gotovo da nije bilo. Oblaci su bili crni i ogromni, veoma blizu. Nebo je tutnjalo i brujalo. Kiša samo što nije zapadala. Neæe joj trebati više od sata.-275-Kalahad je lunjao dvorištem tražeæi Glenrovja no on je èekao kod borova. Èim ga je vidio kako prilazi, iskorakne par koraka s pitanjem: "Aranox?"Kalahad reèe: "Nema tko drugi! Idemo pronaæi Eretho-ra! Ima nam štošta objasniti!", u glasu mu se osjetio bijes.Glenrov je nosio svoje žezlo u rukama. Karisa je imala bodeže zataknute za pojas.Kalahad nije imao oružje. "Usput æemo do mene po maè!", reèe im.Krenuli su prema kuæi Erdos. Probijali su se kroz gužvu.Kalahad je bio ljut. Razoèaran. Osjeæao se izdanim -kako je Erethor mogao dopustiti ovo!? Kako je on sam mogao biti ovako glup!? Kako gaje Aranox samo mogao onako prevariti? Trebao je to odmah prijaviti! To stvorenje je trebalo umrijeti - ali još nije kasno - Aranox æe umrijeti danas i to od Kalahadove ruke ako treba.Vrata kuæe Erdos su bila širom otvorena - uèenici su stalno izlazili.

pagina 33

Kalahad, Karisa i Glenrov uðoše te svratiše do Kalahadove sobe tek toliko da on uzme Erethorov maè i onu kata-nu stoje sinoæ dobio.Uletio je unutra i digao maèeve.Osjeæao je kako ga bijes obuzima dok ih je stavljao oko pasa.Izletio je van i zatrèao se prema Erethorovom uredu. Glenrov ga je jedva stizao u onoj pelerini. Èim su stigli pred vrata, Kalahad udari po njima. Udarao je šakama vièuæi: "Znam da si unutra! Otvori!"No odgovor nije dolazo. Kalahad lupi nogom o vrata. "Otvaraj proklet bio!" Erethor se nije javljao.Glenrov i Karisa su bili zaprepašteni ovim Kalahado-vim divljaštvom. Oni nisu shvaæali koliko to teško Kalahad doživljava. Njihovi osjeæaji prema Erethoru nisu bili isti kao i Kalahadovi.-276-Pošto Erethor nije otvarao, Kalahad izvadi maè i snažno udahne, nakon èega poène mahnito sjeæi vrata. Glenrov ga pokuša zaustaviti ali njega sprijeèi Karisa: "Pusti ga! Preopasno je! Mogao bi zakaèiti i tebe!"Kalahad se umorio od sjeèenja vrata - naèinio je mnogo brazgotina na njima - skoro ih je probio. No bio je iscrpljen - nije mogao više."Kale, stani! Idemo radije ravnateljici! Ona æe to bolje riješiti!", reèe Glenrov.Kalahad nije odgovarao. Stajao je tamo i gledao u vrata dok mu je znoj kapao niz lice. "Idemo onda", reèe znatno mirnijim glasom.Okrenuli su se i krenuli prema izlazu.Erethorova soba je uistinu bila prazna. U njoj od juèer nije bilo nikoga. U stvari, Erethor više nije bio u Velvero-nu...Kalahad izaðe van. Uèenici su se razišli. Dvorište je bilo skoro prazno. Trava je bila ugažena, listovi s drveæa razasuti po cijelom dvorištu. U njemu je bilo još dvadesetak uèenika. Svi su išli u Veliku dvoranu. I njih troje krenuše tamo.Prešli su preko dvorišta velikim koracima, prošavši pored profesora Desglena i ušli na glomazna vrata.Unutra je sve vrvjelo uèenicima. Gužva je bila velika a žamor glasova je bio zaglušujuæi. Bilo je veoma vruæe. Kalahad se pokuša probiti kroz gužvu, no to nije išlo. Uèenici su bili prezauzeti razgovorom i nisu ga primjeæivali ili se jednostavno nisu htjeli maknuti. Kako ni on nije imao velike želje da se gura naprijed, odustao je i vratio se."Idemo pokušati doæi do Mirande", preporuèi Glenrov."Da, idemo", prihvati Kalahad.Izašli su iz Velike dvorane i ponovno se našli u dvorištu. Vjetar je sada veæ puhao tako bijesno da je gotovo raskopèao Glenrovjevu pelerinu.-277-Profesor Desglen je tamo vani stajao sam. Gledao je u oblake. Bio je natmuren i tih. Vidjeli su ga i krenuli prema njemu.Èim su stigli tamo, Desglen baci pogled na njih, a onda stade mrmljati: "Hmmmm. Ovo æe biti Lak-Tekcha, Prais-konska oluja. Jedna od onih što su vrvjele svijetom dok je priroda bila mlada. Moj narod ima mnogo prièa o ovakvim olujama. Prièe govore kako se ove mraène oluje javljaju samo kada bogovi zarate. Traju po tjedan dana, a šteta koju naèine ne može se popraviti niti godinama poslije. Takve oluje su smatrali zlim. Sakrivaju sunce. U mojoj su zemlji dizale strašne zidove pijeska koji bi prekrivali cijele gradove i zatrpavali ih. Nekada najveæi grad mog naroda, Serdun gro Thal , ostao je zatrpan u pijesku, negdje u pustinjama, kao i svo blago što je èuvao. Bojim se da æe veliko uništenje pasti i na pleæa Velverona. Možda ne veliki zidovi pijeska veæ poplave i brzi vjetrovi.A to, udruženo sa zvijeri koja nam kolje uèenike, lako može biti i kraj Velverona."Mislite da æe oluja trajati sedam dana?", upita Glenrov."Možda. Možda ne. Vidjet æemo", odgovori Desglen, okrene se i krene prema Velikoj Dvorani."Ne zadržavajte se vani predugo. Oluja æe krenuti uskoro. Doðite u Veliku dvoranu što prije", reèe im još, prije nego se usredotoèio na svoj put."Hajde! Idemo do Mirande. Sigurno je još uvijek na medicinskom odjelu", reèe Kalahad.Nakon kratke šetnje stigli su do medicinskog odjela. Dva sentinela su stajala pred vratima."Želimo unutra! Moramo razgovarati s ravnateljicom!", reèe Kalahad.Sentinel je samo gledao ravno. Nije davao nikakve znakove života. Kalahad se ohrabri i pokuša proæi no željezna ruka mu isprijeèi put.-278-"Ravnateljica je zauzeta. Doði kasnije", reèe on Kala-hadu."Ravnateljice!", viknu Kalahad, pokušavši je dozvati. Nadao se da æe izaæi na balkon. "Ravnateljice!", ponovio je. "Miranda!, "pokuša ponovno."Ne pali. Ili ne želi izaæi ili te ne èuje od ovog prokletog vjetra", ustvrdi Glenrov."Možda ja mogu pomoæi", ponudi se Karisa."Otvoren sam za sve prijedloge", reèe Kalahad."Gledaj..., ova biljka koja raste uza zid, ova penjaèica...", reèe Karisa i pokaže veliku lozu koja se privijala uz zid medicinskog odjela sve gore do terase i uvijala se kroz ogradu."Što s njom?", Kalahad æe."Pa, dok si ti ležao unutra, nisu nam dopuštali posjete pa sam seja penjala ovuda. Nekoliko puta. Ako hoæeš, mogla bi se popeti gore i...", tu završi."Probaj. Što prije upozorimo Mirandu na Aranoxa, prije æemo riješiti sve ovo. A ne sviðaju mi se ovi oblaci. Sasvim su sakrili sunce. Možda se Aranox ohrabri još i više. Možda pokuša..."Karisa se poène penjati i usput zapita: "Što da joj kažem?""Reci joj da nam otvori vrata jer imam važne podatke o vampiru!", odgovori Kalahad."U redu", kimne Karisa i nastavi penjanje.Obzirom na to daje bila veoma lagana i spretna, uspjela se za tren oka popeti sve do balkona. Tamo se prihvatila za ogradu i skoèila preko. Sada kada je bila gore, prišla je vratima i pokucala.Ništa.Pokucala je ponovno, ovaj puta malo jaèe. Opet ništa. No samo što je htjela ponovno pokucati, vrata se otvorište.-279-Pred njom je stajala Aluvien. U ruci je držala gazu natopljenu krvlju."Ravnateljice, mislim da vas trebaju", okrene se Aluvien unazad.Karisa je vidjela Mirandu kako stoji pored kreveta u kojem je ležao Ornox."Nije li to Aldegornova? Opet se penješ uokolo. Nemaš ovdje što vidjeti. Odlazi", reèe joj Miranda i ponovno usredotoèi pozornost na Ornoxa koji je provirivao iza nje."Rijeè je o Kalahadu! Ima vrlo važne informacije o vampiru! Zna gdje je!", reèe Karisa, a Miranda se istog trena okrene."Gdje je Kalahad?", upita Miranda."Dolje. Želi razgovarati s vama!", nastavi Karisa."Uði", reèe Miranda. Aluvien za njom zatvori vrata."Reci sentinelima da propuste Kalahada", naredi ravnateljica Aluvien. Ona samo kimne glavom i izaðe na vrata.Soba je bila puna leševa. Ležali su posvuda. Na krevetima, na stolicama što su bile spojene, pa èak i na podovima. Sva tijela su bila prekrivena plahtama koje su sada imale grimizno crvene fleke na sebi.Na samo jednom krevetu je ležalo živo biæe - Ornox. Blijedo je gledao ispod onog pokrivaèa kojim je i Kalahad bio pokriven kada je bio ovdje.Karisa ga je bez rijeèi gledala. Ornox je piljio u nju kao daje vidi prvi puta. Na licu je imao izraz bola.Uskoro u sobu uðe Kalahad a potom Aluvien i Glenrov.Kalahad priðe krevetu i Mirandi. "Kako je?", upita ju gledajuæi u Ornoxa."Živ je. Ima sliène rane kao i ti ali manje. Preživjet æe u svakom sluèaju. No problem je što nema doktora Balthaza-ra da nam pripravi onaj svoj lijek. Soba mu je prazna i razbacana. Sve je pokidano i uništeno. To se sve nekako uspjelo poklopiti s ovim krvoproliæem. Zato sumnjam da to nije-280 -nikakva sluèajnost. Da èujem, što znaš o vampiru!", povisi glas Miranda.Izgledala je strašno. Bila je blijeda i suha lica. Oèi su joj upale u duplje, podoènjaci tamni i nateèeni. U oèima je imala ratoborni sjaj, kao da æe napasti svakog trena."Žao mi je što vam nisam javio ranije", zapoène. "Znam da mi je to bila dužnost ali vjerovao sam Erethoru. Šutio sam radi njega, zato što me je zamolio."Miranda je bila ozbiljna: "Govori jasno. Ne razumijem te. Bit æe najbolje da kreneš iz poèetka."Kalahad je cijelo vrijeme pokušavao izbjeæi njen pogled, pa je govorio spuštene glave: "Pa, prije nekog vremena, malo prije nego æe otiæi na putovanje, Erethor me zamolio da mu naðem nekoliko biljaka. Trebali su to biti sastojci za nekakav napitak, i nije mi htio reæi za koji. Rekao je da vjeruje u mene i ...""Gledaj me u oèi, mladiæu!", naredi Miranda.Kalahad se trže. Zaledio je svoj pogled na njenim oèima. Imao je osjeæaj kao da gori, kao da ga Miranda buši pogledom, kao da æe mu svakog trena probiti glavu."Nastavi", reèe ona hladno."Pa... potražio sam sve te biljke, koje je tražio. Neke od njih su bile opasne, kao na primjer zlobradi ušnjak. Njega sam našao u...""Znaèi, zato si bio u Tigoru?", upita Miranda.Karisa uzvikne: " Vi znate da smo bili tamo!?"Miranda odgovori: "Pa naravno da znam. Vidjela sam vas. Niste valjda mislili da æe vas ona jeftina magija zaštiti? Nisam vas kaznila samo zato što me Aluvien zamolila da to ne uèinim. Nastavi", naredi ona.Aluvien je bezizražajno gledala dok ju je Glenrov ispitivao pogledom.

pagina 34

Kalahad je nastavio: "U šumi smo tražili lozu zlobra-dog ušnjaka. Takoðer smo trebali naæi i bijelu bodljorepku i- 281 -otrovni umbar. Sve smo to pronašli za Erethora. U to vrijeme sam nastradao u napadu onog salamandra. Kada sam se probudio, vidio sam nešto kao da se neke sjene smucaju po dvorištu, kao što sam vam i prijavio. Nedugo poslije sam pušten iz bolnice i Erethoru sam predao svo ono bilje. On ga je na brzinu pokupio i odnio nekamo. Još uvijek mi nije htio reæi za što mu treba."Miranda je sve to strpljivo slušala, èekajuæi da Kalahad doðe do njoj bitnog dijela. Lice joj je bilo bezizražajno."Baš sinoæ sam, u vrijeme okupljanja za govor koji ste održavali vezi Belindine smrti, vidio doktora Balthazara kako ulazi u Kuæu Erdos. Slijedio sam ga. Ušao je u Eretho-rov ured i tamo je razgovarao s njim, dok je Karisa bila sa mnom, ispred ureda.Neko su vrijeme razgovarali ali nisam mogao dobro èuti o èemu. No kada su otvorili vrata, vidjeli su Karisu i mene kako stojimo ispred.Erethor se iznenadio, no sjeæam se kako je rekao daje i sam oèekivao da æu gaja otkriti prije ikoga drugog. Potom nas je pozvao unutra i objasnio mi sve." Na te se rijeèi Miranda pogledom zadubi u njega još više nego prije. Kalahad nije mogao trpjeti pogled njenih hipnotizirajuæih oèiju. Opet je skrenuo pogled, na što ga Miranda oštro upozori: "Gledaj me u oèi, momèe. Dosta mi je bilo laganja. Gledaj me u oèi dok govoriš sa mnom ili æu te, kunem se Trisfalo-vim svijetom, dati bièevati."Kalahad posluša i teške volje se natjera gledati je pravo u oèi. Nastavio je govoriti, no istina, znatno tiše nego prije: "Rekao je da je, osim njega i mog oca u društvu bio još netko. Osoba koju je zvao Aranox. On je, kako mi je Erethor isprièao, postao vampir dok su njih dvojica èistili njihove jazbine. Rekao je da ga je Aranox molio za smrt, no on mu je nije želio dati, tješeæi ga da ima nade - nadao se da negdje postoji lijek protiv vampirizma. Tako gaje odveo-282-kod nekog orka u Songorn, kod nekog šamana kojeg su poznavali. Tamo je on ostavio Aranoxa i obeæao mu da æe ga obilaziti svake godine, a da æe cijelo to vrijeme tražiti lijek ili nekoga tko bi ga možda posjedovao.Kako je vrijeme teklo, našao je nekoga tko bi mogao imati lijek - pogodite koga?", reèe Kalahad.Miranda upita: "Balthazara?"Kalahad kimne glavom pa nastavi: "Erethor se javio Balthazaru i upitao ga za lijek, na što gaje Balthazar obradovao, rekavši mu da je blizu otkrivanja prave formule. Koliko se sjeæam, Erethor mi je isprièao kako se neki sastojci mogu pronaæi samo ovdje u Tigoru, pored Velverona. Zbog toga je pozvao doktora Balthazara ovamo kako bi mogao pronaæi lijek ..."Miranda ga prekine: "Zato je on tako naglo želio doæi ovamo. Ali kakve to veze još uvijek ima s pojavom vampira u Velveronu?""Pa, Erethor je na svom zadnjem putovanju doveo Aranoxa iz Songorna jer doktor Balthazar ne bi mogao putovati sve do tamo. Mislim daje on bio jedna od onih sjena koje sam viðao one veèeri kako se šuljaju po dvorištu. On i Aranox", reèe Kalahad."To objašnjava zašto je onaj prljavi lovac na vampire došao ovamo tvrdeæi daje na tragu nekom vampiru. Proklet bio, Erethore! Kako si mogao biti tako glup da dovodiš biæe sjene meðu ove zidine!", naljuti se Miranda."Mojoj prièi nije kraj, ravnateljice. Erethor nas je odmah poslije odveo do Aranoxa. Vi ste u to vrijeme držali govor u dvorištu. Odveo nas je u Zapadni toranj...""Kako!? To mjesto je zakljuèano kljuèem koji samo ja imam! Osim ako gaje...""Da. Ukrao. Uzeo gaje od vas. Odveo nas je, dakle tamo u toranj, gdje mije naglo pozlilo. Ne znam zašto. Erethor je rekao da je i moj otac imao istih problema kada je-283-bila rijeè o vampirima, no rekao je i da æu se priviknuti nakon nekog vremena."Na to mu ravnateljica reèe: "Mislim da ja imam odgovor na to pitanje u jednoj od svojih knjiga. Vezano je uz skirime ali o tome æemo u neka sretnija vremena!"Kalahad nastavi: "Vampir je bio na jednom od donjih katova. Bio je zamotan u crne dronjke i tamnu pelerinu. Izgledao je izmuèeno, bolesno i slabo. No sada znam da je sve to bila samo gluma. Prevario me je govoreæi mi o mome ocu! Kako gaje poznavao i kako su bili dobri prijatelji. Rekao mi je istinu i o mom školovanju! Tko ga je platio! Da ste to uèinili vi i Erethor!", povièe Kalahad skoro na rubu suza, toliko se bio zanio u govor.Miranda je gledala tiho i prodorno. Lice joj se smekšalo gledajuæi Kalahadove oèi koje su se staklasto caklile."Da, istina je. No bezvrijedna za nas u tom trenutku. Valja reagirati! Ovo što si rekao istina je koju æemo skupo platiti! Znala sam Aranoxa. Bio je jedan od boljih uèenika koje je Velveron imao. Predviðana mu je velika sudbina, jer je imao veliku moæ još u mladosti. No onda je poginuo. Ili mi je barem tako reèeno.Laž je èini se, donijela sa sobom mnogo problema. Idemo sada. Ostavi Ornoxa neka se odmara. Rane mu nisu smrtonosne. Idemo pronaæi Aranoxa! Sinoænjim pokoljem probudio je zvijer, a ime joj je Velveron."Miranda je imala neki opak sjaj u svojim oèima. Izgledala je ne samo opasnom, nego i ludom. Tjerao ju je plamen bijesa. Bez rijeèi je izašla kroz vrata, a Kalahad i drugo dvoje su ih slijedili. Aluvien je ostala uz Ornoxa.Izašli su van. Kiša je veæ uvelike pljuštala. U daljini su sijevale munje. Grmilo je snažno. Kapi su bile krupne i teške. Pucale su o zemlju velikom silinom. Kalahad pogleda u crno nebo. Nebo se zacrnilo kao da je noæ. Nikada nije vidio ovako mraèno nebo. Vjetar što je šibao dvorištem je-284-glasno i piskutavo zavijao. Miranda je koraèala dvorištem kao daje netko goni.Otišla je u Veliku dvoranu, dok su Kalahad, Karisa i Glenrov morali trèati za njom. Miranda se za èas probila kroz gužvu, dok su ovo troje imali problema slijediti je, no uspjeli su. Probili su se i stali do nje. Miranda je podigla ruke i svi u tom trenu ušutješe, kao da je bacila nekakvu kletvu na njih. Miranda je sada uistinu izgledala kao zvijer.Nije ju bilo moguæe prepoznati - kosa joj je bila divlja i razbacana, podoènjaci pod oèima golemi i tamni, prsti zgrèeni, lice blijedo i suho. Oèi su svijetlile nekim tamnim, plavim svjetlom. Podsjeæala je na mraènog èarobnjaka koji se iz nužde obukao u pelerine svog dobrog rivala. Uistinu je tamna magija izvirala iz nje, neka jeza se širila, što su i Kalahad i ostali u dvorani dobro osjeæali. Ona stara Miranda, njena mraèna strana, ona iz mladosti - ponovno se probudila."Uèenici Velverona! Aratari! Slušajte moje rijeèi! Opasnost je meðu nama! Èuli ste i vidjeli što je vampirska zvijer napravila našim štiæenicima! Poklala ih je kao stoku! Unakazila njihova tijela! No otkrili smo gdje je! Znamo i tko je! Dignite svi oružje! Izaðite van! Opkolite Zapadni toranj! Srušit æemo ga do temelja ako treba! Istjerat æemo zvijer van! Raskomadat æemo njegovo crno meso! Isjeæi ga na komade! Naplatit æemo našu praviènu osvetu! Sinovi i kæeri! Na krivo je mjesto došao piti krv! Ovo je Velveron! Dom Aratara! Dom ratnika! Kula magova! Gnijezdo najjaèih stvorenja što su ikada koraèala ovim svijetom! Izaðite van! Opkolite Zapadni toranj! Ne ostavite niti jednu sjenu neèuvanu! Uhvatit æemo ga! I osvetiti krv krvlju!"Miranda je izgledala poput nekakve prikaze dok se de-rala - kosa joj je lepršala u divljaèkim, olujnim trzajima, oèi prazne - samo je èista, sirova magija, buktala u njima. Profesori u Velveronu, kao i mnogi seniori, stajaše iza nje, spremni izvršiti njenu volju. Mnogi su bili iznenaðeni tim-285-novim licem Mirande. Nitko od njih nije znao njenu mraènu tajnu... onu iz mladosti.Uèenici pokliknuše podigavši svoja oružja iznad glave. Najglasniji su bili oni iz kuæe Argenor. Sva silina i mržnja koju je osjeæala Miranda sada je tekla kroz njih. Svi se okrenuše i nahrupiše na vrata i izaðoše van na oluju stoljeæa koja je tek poèinjala svoj razorni ples."A vi! Seniori i profesori ovog mjesta! Vi idete sa mnom i ovim uèenicima! Idemo istjerati zvijer iz jazbine", reèe Miranda promijenjenim glasom. Bio je polumetalan, kao da se odnekud iz njegove dubine èulo rezanje.Seniori kleknuše iskazujuæi time svoju poslušnost. Uskoro su ih slijedili i ostali. Jedino je jedna osoba stajala mirno, uvlaèeæi duboki dim iz cigarete. "A ti - ako želiš, slijedi nas. Ako ne, mièi nam se sa puta!"Eromar tek blago pogne glavu kao znak da æe ih slijediti.Miranda krene prema Zapadnom tornju dok je mala vojska od èetrdeset uèenika i èetiri puta manje profesora marširala za njom. Popeli su se na Zidine kojima je sinoæ išao i Kalahad. Došli su do ulaza u toranj, a vrata su bila otvorena. Kalahad pomisli daje Erethor možda unutra.Miranda uðe a Kalahad odmah za njom. Prolazili su kat po kat, zvjerajuæi uokolo, pažljivo promatrajuæi svaki kut ne bi li pronašli vampira.Dok su silazili dolje, Miranda je neprestano mrmljala nešto, praveæi grèevite pokrete prstiju. Kalahad pomisli da baca nekakvu obrambenu magiju.No kada su sišli blizu drugog kata ona visoko podiže ruku prateæi to rijeèima: Tersial Mir as Terzuhl!Na katu ispod njih se stvori crveni vir magije, iz kojeg se promoli plamena šaka. Snažno je zarila pandže u tlo i povukla se van. Iz vira izaðe golemo, krilato stvorenje crvene, vrele kože, obuèeno u oklop od hrðavog metala prepun lanaca koji su visjeli na sve strane. Velika je zvijer na-286-duguljastoj glavi imala kacigu u obliku lubanje. Svima je bilo jasno daje to demon iz nižih sfera, a dozivanje njih je bilo najstrože zabranjeno zakonima ove zemlje. "Èim su sišli dolje, zapahnula ih je vruæina što ju je stvor zraèio oko sebe.Osim što je zraèila toplinu, vatrena aura je oko stvorenja isijavala naranèasto svjetlo.To svjetlo je pohlepno proždrto sve sjene.Vampira nije bilo nigdje. Kat je bio prazan. Na tlu ispred njih, bio je nekakav stari ležaj i na njemu gomila odjeæe i crnih dronjaka. Malo ispred njih bila je lokvica guste, tamne krvi. Miranda je gledala zabezeknuto."Pobjegao je!", izusti ona.Elenil priðe lokvi krvi i dotakne je prstom. "Hladna je. Odavno je ovdje."Miranda potom pogleda u demona i jednim kratkim trzajem ruke ispod njega stvori isti onakav vrtlog magije koji ga je stvorio. Vrtlog sada usisa demona u sebe dok je on pokušavao zariti pandže u tlo ne bi li se održao na ovoj sferi postojanja. Èim je demon propao unutra, vrtlog se zatvori i on nestane bez traga, kao da ga nikada nije ni bilo.Miranda se umjesto ljutnje poèela smirivati. Pogledala je krv. Vampirska je, sumnje. Aranox se vratio ovamo nakon krvoproliæa. Zatim je zakljuèio da ovdje više nije siguran."Gdje je Erethor? Jeste li pronašli Balthazara?", upita Miranda znatno mirnije, boreæi se sama sa sobom. U njenom glasu se još uvijek èula primjesa rezanja."Nismo ih pronašli. Nema ih nigdje u Velveronu", reèe jedan od seniora.12 Radi incidenata koji su se èesto dogaðali u prošlosti Halderona, Demonologi-ja (dozivanje Demona), kao i Nekromancija (podizanje mrtvih u nemrtvi život) su strogo zabranjeni i kažnjavaju se visokim kaznama, pa èak i smræu. Neki kultovi koji se bave ovim zabranjenim disciplinama još uvijek postoje, iako je veæina bila uništena u krvavim sukobima prije gotovo pola stoljeæa.-287-"Dobro onda. Nastavite ga tražiti. Preokrenite svaki kamen ako treba, ali želim da ga pronaðete! Ako pronaðete Erethora, ne pokazujte mu milost. Ubijte ga!", glas joj je zvuèao primjetno mirnije, ali ipak vrlo opasno. Šake su joj se tresle bez ikakve kontrole nad njima. Svi su neko vrijeme stajali u tišini. Neka jeza im je stiskala grlo. Nisu imali hrabrosti ništa reæi."Kalahade?", obrati mu se Miranda."Da?", odazva se on."Vidio si èime je prešuæivanje urodilo ovaj puta? Nemoj više štititi nekoga ako znaš da èini zlo. Vrijedi i za vas ostale".Èinilo se da je nadvladala ono što ju je zaposjelo nedavno - glas joj je iznova bio miran. Bio je to njen poznati glas. Bila je to ponovno Miranda."U stvari, ako naðete Erethora, dovedite mi ga živog", doda ona, a onda pokretom ruke naredi svima da izaðu iz tornja. Krenuli su na donji izlaz, jer im je bio bliži. Jedan od profesora je otišao gore i zatvorio gornja vrata. Tek što je Miranda otvorila vrata, pred njima se ukaza rulja - u prvim redovima su bili teško naoružani pripadnici kuæe Argenor noseæi sjekire i velike maèeve - iza njih su bili uèenici kuæe Karsiv sa svojim napetim lukovima - dok èarobnjaci kuæe Endelon i ratnici kuæe Erdos stajaše sa strane."Zvijer je pobjegla", reèe kratko Miranda, i svi polagano spustiše oružja."Žao mi je što sam onako divljala maloprije. Dozvolila sam da me obuzmu osjeæaji. Žao mi je. Molim vas da se i vi smirite i uðete u dvorac. Maknite se s kiše. Mislim da se bliži vrijeme doruèka. Hajde sada", reèe Miranda.Izgledala je kao i prije, samo izmuèeno i bolesno. Nekako nemoæno.Uèenici se nevoljko poèeše razmicati i odlaziti. Miranda je maloprije uistinu uspalila njihovu krv i navela ih da-288-zažele borbu. Nastupilo je razoèaranje jer su naglo ostali bez nje. Miranda je krenula prema ulazu u dvoranu."Probudite ratne sentinele. Sve do zadnjeg", naredi ona profesoru Benrogu vrlo tihim glasom, kao da nije imala snage govoriti. Polagano se odvukla do Velike dvorane i ušla unutra. Kalahad je neko vrijeme stajao na kiši. Nije znao što bi radio. Bio je izgubljen. Smatrao je da je on kriv za smrt onih uèenika. Bilo mu je krivo što nije prijavio Aranoxa na vrijeme, jer bi ovo bi bilo izbjegnuto.A osim toga, opet je osjeæao one bubnjeve. Pomislio je da je to strašna Aranoxova ostavština. Sjena koju je bacio na ovaj toranj."Kale, hajde. Idemo. Ne možeš stajati ovdje na kiši. Znam da ti je teško, ali moramo iæi." reèe mu Glenrov."Da. Što je bilo, bilo je. Snaæi æemo se veæ nekako", doda Karisa."U pravu ste. Hvala vam", reèe Kalahad."Na èemu?", upita Glenrov a Kalahad reèe: "Baš ste mi prijatelji. Neznam što bih da nema vas", reèe on i krene polagano po mokroj zemlji, dok je kiša, koju je vjetar razmahivao na sve strane, pljuštala.

pagina 35

Kada su stigli u dvoranu za objed, sve je bilo tiho. Gotovo nitko nije govorio. Èulo se samo par šaputavih glasova. Veæina je samo nevoljko gledala u hranu, dok su tek neki jeli. Kalahad je sjeo za stol i u tišini gledao tanjur s jelom. Piletina. Opet.Nije želio jesti ali ga organizam podsjeti na glad i on se pridruži ostalima.Poslije jela, nastavio je da gleda u stol.Erethor ga je izdao. Slagao mu je sve. Iskoristio ga. A on je bio budala pa mu vjerovao. Zato je Ornox nastradao. A mnogo poginulo.A sinoæ je imao onaj predosjeæaj. One bubnjeve u glavi. Nekako je znao što se dogaða. Kako? U blizini njega nije-289-bilo vampira? Zar je Aranox toliko moæan vampir da je mogao stvoriti takvu auru koju on osjeti toliko daleko? Bunilo gaje to.Možda je Aranox prolazio kroz hodnik, pored njegove sobe? Ne, to nema smisla. Onda bi pokolj bio u kuæi Erdos a ne Argenor. A ni Erethor mu ne bi dao ubijati uèenike. Eto, opet vjeruje Erethoru. Kako on zna da bi Erethor štitio uèenike od Aranoxa? Možda je Erethor i nagovorio Aranoxa da napravi pokolj?"Kale, jesi dobro? Šutiš cijelo vrijeme", dobaci mu Karisa."Dobro sam. Ali muèe me misli. Erethor, vampir. Imam osjeæaj daje to sve moja krivica. Znaš. Gadno je to. Mogao sam to sprijeèiti", reèe Kalahad. "Ali nisam.""Nemoj sebe kriviti. Nisi ti kriv. Vjerovao si Erethoru. I mi smo. No nismo znali što stvarno smjera. Nismo znali kakvi su mu planovi. Nisam siguran da je i on ovo planirao. Vjerojatno mu je Aranox izmakao kontroli. Tko zna? Vidjet æemo", reèe mu Glenrov."Moguæe. Vrlo moguæe. Sada bi najradije otišao ponovno spavati. No bojim se leæi. Uvijek kada tako osjetim, dogodi se nešto loše. Probudi me bubnjanje u glavi i ujutro èujem daje netko umro. A i ludi snovi koje imam ne pomažu", reèe Kalahad."Što si sanjao?", upita Glen, pokušavajuæi ga makar malo odvratiti od teme o vampirima, mada nije znao da li su ti snovi zasnovani na istome. Riskirao je.Kalahad duboko udahne pa isprièa sve snove koje je imao u zadnje vrijeme. Prièao im je kako je sanjao roditelje i Etron, prièao im je o talismanu što ga je dobio kada je roðen. Zatim o sinoænjem snu, onom o demonu s kojim je dijelio san. Prièao im je kako se demon raspitivao o talismanu, a onda se prebacio na Drvo vjeènosti i njegova dva manja potomka. Opisivao im je njegove ljepote kao da ih-290-sada gleda. Poèeo se unositi u opise, stalno pokazujuæi rukama, pokušavajuæi opisati oblike.To je skrenulo njegova razmišljanja o Erethoru i Aranoxu. Na kraju se ponovno vratio na Skirime, ime kojim je Berziaal nazvao njegovu obitelj. Upitao je Glenrovja da li je ikada èuo nešto o Skirimima, no on mu je rekao da ne zna i preporuèio da odu do Lune, profesorice povijesti.Kalahad je prihvatio savjet. Smatrao je kako æe to biti zanimljivo, a i da æe mu pomoæi makar nakratko skinuti s uma tragediju što je zaposjela Velveron. Odluèio je jednostavno ne misliti na pokolj."Znaš li gdje je ona? Ne vidim je ovdje meðu profesorima?", upita Kalahad Glenrovja, na što Glenrov reèe da nije siguran.Karisa tada izjavi: "Mislim da je u uèionici Zemljopisa. Tamo je cijelo vrijeme nešto pregledavala. Èula sam je dok je razgovarala s Desglenom neki dan. Ona i jedna uèenica su odluèile pronaæi štogod o olujama o kojima je on govorio."Kalahad malo razmisli a onda reèe: "U redu. Idemo probati doæi do nje." Ustane od stola.I njih dvoje ustadoše.Krenuli su van, kako bi stigli do uèionice za Zemljopis. Pored vrata je stajao Eromar, valjajuæi debelu cigaretu po ustima. Pored njega je bio Elenil."Ravnateljica poruèuje da se baciš na posao. Nadam se da vrijediš ono zlato što si dobio. I èuo si! Ubij vampira, no Erethora i Balthazara vrati žive!" Eromar ispusti oblak dima Elenilu u lice i zlokobno se nasmiješi."Znao sam da æete se urazumiti. Morao sam samo dopustiti vampiru da se baci na posao. Svi onda odluèe potražiti Eromarovu pomoæ. Ne brinite. Uhvatit æu ga za manje od dana. Onom jadnom Desglenu bi trebalo tjedan dana da mu uðe u trag. A do tada možda ne bi bilo nikoga živog u Velveronu, ha?", nasmije se Eromar.-291 -"Samo odradi ono za što si plaæen", reèe mu Elenil te se okrene i ode.Kako je Kalahad prolazio pored Eromara, on mu dobaci: "Pametna vam je ravnateljica. Shvatila je da su aratari u Velveronu još uvijek prezeleni da bi se nosili s jednom krvopijom, zar ne?""Što ti znaš o aratarima?!", plane Karisa - "Odavde su izašli najbolji ratnici svih vremena!"Eromar reèe: "Da, miledi, izašli su. Ali tek pokoji. Ostali su bili nebitni. Ne, bolje reèeno - bespomoæni. Ništa više nego obièni vojnici.Nego, ugodno mi je bilo razgovarati s vama. Idem sada na posao! Moram uloviti vampira!"Zagrnu se pelerinom i izaðe na vrata. Njih troje se pogledaše u èudu, a onda i sami izaðoše van, gdje ih doèeka ledena kiša.LIJ€KErethor je sjedio na staroj koži pored šatora kojeg je maloprije podigao. Nalazio se duboko u šumi Tigor. Drveæe je bilo toliko gusto da je jedva vidio tornjeve Velverona kako se uzdižu negdje iza brda.Gledao je u svoj maè, oprezno prelazeæi prstima preko oštrice. Kiša mu nije smetala. Padala je po njemu svom silinom, no on se nije obazirao. Previše toga je bilo u njegovu umu. Razmišljao je kako se vratiti u Velveron nakon svega? Kako svima objasniti?Žrtvovao je sve radi starog prijateljstva, i nije mu žao. Opet bi to napravio. Malo drugaèije možda, no sigurno bi ponovio isto.Aranox je zgužvano sjedio u šatoru do njega. Bio je slabašan i iznemogao. Rukama je k ustima prinosio drveni-292-tanjur juhe. Dugo nije jeo ovakvu hranu. Godila mu je. A i miris je bio lijep. Da, Erethor je uvijek znao pripremiti dobru juhu. Oèi su mu izgledale dobroæudno i zahvalno. Pored njega je u kleèeæem položaju bio Balthazar. Muækao je posljednje sastojke svog lijeka. Imao je tri boce, razlièitih, sve prljavih boja.Prljavo crvena, slièila je na vampirsku krv, èuèala je u prvoj boci. Onoj koja je stajala sa strane. U drugoj je bila neka gusta, masna tekuæina zelene boje. U Balthazarovim rukama je bila ružna i odbojna, vrlo rijetka boca žute tekuæine. Nju je upravo grijao na vatri.Šator im nije bio prostran, i nisu imali previše mjesta u njemu. Niti približno. Zato je Erethor sjedio vani, na kiši. Da je mogao, Balthazar bi istjerao i Aranoxa van, no pošto je bio slabašan, Aranox vjerojatno ne bi izdržao.Balthazar je veæ dugo grijao tekuæinu. Sada su se opojna isparenja poèela širiti šatorom."Uh... Evo ga. Gotovo je. Sada moramo biti brzi, Aranoxe. Pojedi još nešto, jer želudac nebi smio biti prazan kada uzimaš ovako jake sastojke. Drži, udiši ovo. Diši duboko, da se tijelo pripremi za promjenu", reèe i doda mu boèicu sa žutom tekuæinom. Aranoxu je taj miris bio toliko neprijatan da se skoro poèeo gušiti. Pa ipak, Balthazar je smatrao da je miris ugodan i blag, kao i Erethor koji ga je njušio izvana."Guši me!",- reèe Aranox."Znam. Vampiri ga teško podnose. No ne brini, nije smrtonosan. Slobodno ga udiši. To æe dodatno oslabiti tvoju vampirsku stranu. Nadam se da æe je oslabiti dovoljno da se lijek primi i da ga tijelo prihvati.Potom uzme onu tamnu tekuæinu, nalik na krv i pomiješa sa zelenom."Erethore? Jesi li vidio onaj prut za miješanje? Treba mi sada!"-293-Erethor mu ubrzo naðe neko drvce i promoli glavu u šator kako bi mu ga dao.Balthazar odmah poène miješati sastojke i pretresati ih u jednu veæu zdjelu. "Pregusto je! Uhvati kišnice u nešto! Brzo!", reèe on Erethoru.Erethor mu donese kišnice i Balthazar nastavi s miješanjem napitka. Sada je smjesa bila smeða i dosta rijetka. Mogla se lagano miješati."Na kraju, trebat æe mi još Loza Zlobradog Ušnjaka! Zbog žurbe kojom si me sinoæ izvukao iz sobe nisam ju stigao narezati! Požuri i nareži je! Na malene komadiæe, vrlo malene."Erethor se primi posla. Izvadio je nož iz èizme i majstorski narezao èudnu biljku.Balthazar je sve to pohlepno pokupio, pazeæi da ni najmanja mrvica ne propadne. Ubacio je to u smjesu i nastavio miješati, stavljajuæi to na vatru da se zagrije."Sada nam ostaje samo èekati neko vrijeme, zar ne?"-reèe on.Erethor kratko odgovori - "Radite svoj posao što bolje znate doktore." - i izaðe iz šatora.Aranox je tiho gledao sve što se dogaðalo. Polagano je gubio svijest od onih isparavanja što ih je udisao. Balthazar mu uzme boèicu."Uzeo si više nego dovoljno. Lijek se sada mora prihvatiti. Samo da djeluje." - reèe Balthazar i istrese pola žute tekuæine u smjesu koju je napravio pa nastavi miješati.Iako je vani padala ledena kiša, unutra je, radi ugljena koji je tinjao nasred šatora, bilo poprilièno toplo."Erethore!" -javi se Aranox.Erethor promoli glavu unutra. "Stoje?""Koliko je uèenika ubijeno?" - upita ga Aranox.Erethor malo razmisli a onda reèe - "Neznam. Sigurno je veliki broj."-294-Aranox zažmiri. Nakon nekog vremena reèe - "Neznani što se krije u Velveronu ali kada se sredimo idemo tamo. Moramo ga naæi i sprijeèiti daljnje klanje. Time æemo dokazati da smo mi èisti od toga."Erethor je neko vrijeme mislio što bi rekao - "Neznam. I ja sam razmišljao o tome. No znajuæi profesore i Mirandu, mislim da se nikada neæemo moæi vratiti u Velveron. Ili barem dugo, dugo vremena. Najbolje æe biti da odemo odavde. Negdje daleko. Oni su Aratari. Znaju se brinuti o sebi. Ulovit æe ga oni veæ. Osim toga, meðu njima je i lovac na vampire. Siguran sam da Miranda neæe oklijevati ubrzati hvatanje vampira. Vjerojatno gaje veæ unajmila.""Neznam kako to možeš reæi. Zar nemaš ni malo osjeæaja dužnosti prema toj djeci? Jedini koji se mogu suprotstaviti vampiru je nekolicina profesora. Seniori su jaki, no nemaju iskustva. Bar ne sa ovakvima kao što sam ja." -reèe mu Aranox tihim glasom."Znam što želiš reæi ali mislim da bi nas napali onog trena kada bi se pojavili na vratima. Aranoxe, vrata Velverona su za nas od sada zatvorena. Barem dok se ne izlijeèiš i dok ne uhvate tog stvora, tko god daje.""U redu. No ja neæu napustiti ovu regiju dok ne budem siguran da je Velveron van opasnosti i da uèenici mogu opet mirno spavati.""Kako god. Šteta što ovdje nema lijeka za tvrdoglavost."Aranox je nastavio drijemati, kašljuæi tu i tamo.Balthazar je opet tiho mijesio onu svoju smjesu koja je poèela širiti pomalo neugodan miris. Vonjalo je na pokvarenu, polutrulu biljku. Bio je to smrad Loze Zlobradog Uš-njaka, samo daleko pojaèan.Iduæih pola sata, smjesa se krèkala na vatri koju je Balthazar stalno raspirivao.Napokon je sve bilo gotovo.-295-"Erethore! Erethore! Mislim da možemo poèeti. Vjerujem daje sve u najboljem redu i daje lijek odlièan. Sada je sve na Aranoxu." - reèe Balthazar.

pagina 36

Erethor se uvuèe u šator. Bio je mokar do kože. Voda se cijedila niz njegovu kosu."Dobro onda doktore. Pogledajmo koliko ste stvarno dobri." - reèe on i probudi Aranoxa lagano ga drmajuæi.Kada se vampir probudio, osjetio je strašan smrad, onaj koji njegova dva prijatelja nisu mogla osjetiti. Aranoxu je ovo sve zvuèalo mnogo gore nego smrad Loze. Ovo je bilo nešto uistinu odvratno."Doktore! Nadam se da ovaj smrad ne dolazi od mog lijeka!" - reèe Aranox."Bojim se da dolazi." - odgovori mu Balthazar."O kvragu. Odjednom se premišljam."- reèe Aranox."Ne prièaj gluposti, nego popij to!" - naredi Erethor."Ohh. Kvragu. Dodaj to ovamo." - reèe Aranox i bezvoljno pruži ruku. Balthazar mu reèe - "Aranoxe, taj smrad koji osjetiš treba te upozoriti da æe ti ta tekuæina naškoditi. Mi ga ne osjetimo jer na nas ne djeluje. No tebe kao vampira ugrožava, što znaèi da je tekuæina uèinkovita. Polažem velike nade u ovo. Popij! Što više možeš!" - reèe mu Balthazar. Aranox pogleda u Erethora. Osim bubnjanja kiše o šator i pokojeg groma, nije se èulo ništa."Erethore, mogu li te zamoliti nešto?"- reèe Aranox.Eretohr mu odgovori - "Naravno da možeš." - pritom praveæi prikladne pokrete rukom."Ako lijek ne uspije...ubij me. Molim te. Nemogu više živjeti ovako." - zamoli ga Aranox, a lice mu nikada nije bilo ozbiljnije."Neæe biti potrebe. Ako lijek ne uspije, najvjerojatnije æeš umrijeti. Lijek je napravljen da ubije vampirizam u tebi, pa ako te ne uspije osloboditi te grozne zaraze, bojim se da æe te ubiti zajedno s njom." - pojasni mu Balthazar.-296-"U redu. Spreman sam za to." - reèe Aranox.Potom prinese posudu ustima. Grozan smrad koji je samo on osjeæao razdirao mu je nos. Polagano je nagnuo zdjelicu i tekuæina je krenula u grlo.Erethor je sve to gledao napet poput vilenjaèkog luka, a Balthazar gotovo da i nije disao. Naglo je problijedio budno motreæi svaki grè na Aranoxovom licu i svaki pokret njegovih oèiju.Aranox osjeti kako se tekuæina poèinje slijevati niz jezik. Grozna hladnoæa ga je gotovo ledila, što je totalno prkosilo toplini zdjelice koju je osjeæao na rukama.Poèeo je gutati. Nepojmljiva mu je hladnoæa proparala grlo dok je tekuæina poput ledenih igala naèela rezati put niz jednjak. Osjetio je kako se hladi! Pluæa su mu se ledila! Nije mogao disati! No ledene igle groznog okusa su se i dalje slijevale u njegovu utrobu. Mozak mu je naglo poèeo blokirati. Pred oèima mu je sve nestajalo u ledenoj, plavoj magli, kao da mu se površina oèiju zaledila. Zadnje što je osjetio prije pada, bila je iznimna, neprirodna bol u stopalima i bolno pulsiranje u oènjacima. Potom se srušio bez svijesti. Sve stoje osjetio još nekoliko trenutaka je bila hladnoæa, no na kraju je i ona zamrla.Kada se probudio, vidio je Erethorovo lice."Ne. Ne diše. Mrtav je." - govorio je Erethor."Zao mi je. Dao sam sve od sebe, no èini se da mu tijelo nije prihvatilo lijek. Jako mi je žao." - èuo je Balthaza-rov glas.Pokušao je nešto izustiti, no nije mogao. Glasnice su mu bile obamrle.U ustima je osjetio nešto toplo i gusto. Bio je to poznat okus. Okus krvi.Toliko ga je mnogo puta kušao proteklih godina da mu se gadio.-297-No nešto gaje uvijek bilo tjeralo daje pije iznova. Ali sada, sada je nešto bilo drugaèije. Krv više nije imala onaj slad, onu ljepotu koju je osjeæao prije, dok ju je gutao. Bila je grozna. Gusta, slankasto gorka mješavina.Usta su je bila puna. Teško je disao - ne - nije disao uopæe!On se guši! Nekako se mora okrenuti! Ispljunuti tu krv!"Èekaj! Oèi! Pogledaj mu oèi!" - zaèuje Balthazara kako panièno galami."Što!?" - zaèu Erethora, a onda se svim silama preokrene na trbuh i ispljune lokvicu krvi. Udahnuo je puna pluæa zraka. Zrak je bio težak, ali bio je divan! Oh! Tako je uživao u njemu! Njemu se èinilo kao daje negdje u planinama, gdje je zrak èist i sladak.Osjetio je Erethora kako ga hvata za rame, pokušava ga podiæi na noge ili barem koljena, no Aranox mu tiho, nemoæno reèe - "Ne. U redu sam. Ostavi me...samo da doðem do daha."Aranox je neko vrijeme na tlu pohlepno udisao zrak, gutajuæi ga kao daje nešto najfinije na svijetu.Pokuša se podiæi na noge. Sjeo je na koljena, dok ga je Erethor budno pazio. Još neko vrijeme je duboko disao. Još uvijek je imao osjeæaj kao da mu je grlo zamrznuto."Jesi li dobro?" - reèe mu Balthazar."Mislim da jesam. Što se dogodilo?" - upita Aranox. Zaprepastio se kada je èuo svoj glas. Zvuèao je nekako...drugaèije. Ne onako hladno kao do sada."Mislili smo da si umro. Pao si na zemlju i nisi disao. Bio si leden kao da si ležao na najgoroj zimi." - pojasni mu Erethor."Koliko sam bio bez svijesti?" - reèe Aranox. "Gotovo pola sata. Nismo te se usudili micati." - reèe Balthazar.-298-"Ahh. I svo to vrijeme sam bio bez zraka?" - upita se Aranox, jer se uistinu osjeæao loše. Ruke i noge su mu bile obamrle, pluæa bolna, a mutilo mu se pred oèima."Je li upalilo?" - upita Erethor, a Balthazar reèe - "Neznam. Živ je. Pretpostavljam daje! Moramo provjeriti"Aranox reèe - "Eri, možeš li me iznijeti van? Hoæu još zraka! Svježeg zraka!" - na što ga Erethor bez pogovora i sa velikom pažnjom izvuèe iz šatora. Aranoxovo tijelo je poèelo vraæati toplinu.Kada je napokon bio vani, Aranox prvo pomisli da æe ga spaliti sunce, koje mu je bio neprijatelj svih ovih dugih, mraènih godina, no kada je otvorio oèi vidio je samo crne, glomazne oblake iz kojih su padale divovske kapi kiše nošene razjarenim vjetrom.Erethor položi Aranoxa uz šator, tako da su mu leða imala neki potporanj na koji bi se mogao nasloniti.Aranox je, sjedeæi tako, otvorio usta poput ribe i puštao da mu voda ispire grlo. Udisao je na nos - napunio bi pluæa do kraja - a potom ispuštao zrak glasno otpuhujuæi. Dok su mu usta bila tako otvorena, Erethor primijeti kako mu nedostaju oènjaci - na mjestu njih su sada zjapile tamne, krvave rupe."Doktore, pogledajte ovo!" - reèe Erethor.Balthazar je pažljivo gledao Aranoxa, koji uopæe nije obraæao pažnju na njih, prouèavajuæi tu neobiènu, novonastalu ranu."Hmmmm. Pogledaj, krv što teèe iz rane! Nije više o-nako tamna! Pogledaj! Zdrave je boje!" - pokliknu Balthazar. Erethor i sam primijeti to."A pogledaj mu lice! Ima boje u sebi! Doktore! Mislim da ste uspjeli!" - radosno æe Erethor. Na licu mu je titrao veliki osmijeh.Aranox se pomakne sa mjesta. Okrenuo se prema zemlji i ispljunuo još jednu lokvicu krvi. I sam je primijetio da-299-je boja mnogo svjetlija. Bila je to ljudska krv, a ne zatrovana vampirska. U bari ispod sebe vidio je svoj odraz. Pošto je tijelom zaklanjao kapi, površina je bila mirna i savršeno zrcalila Aranoxov lik. Obrazi su mu bili rumeni. A i kosa je dobivala boju! Sivilo u njoj je nestajalo pod valom crne, zdrave kose.Zaplakao je od sreæe.-300-IV. POGLAVLJeSTARI DUGOVINAROD SA SJ€V€RAKalahad je pokucao na vrata. Tren kasnije osjetio je neèije prisustvo u svojoj svijesti, kao da mu netko prebire sjeæanja, a par sekunda kasnije zaèuje se ženski glas - "Otvoreno je."Otvorio je vrata i njih troje uðu.Lijepa Ardenka je sjedila za stolom i prebirala neke prašnjave knjige. Bila je to profesorica Luna. "Zdravo." - pozdraviše ju oni."Zdravo." - odgovori ona, gledajuæi ih pažljivo dok su joj prilazili - "Trebate nešto?" - upita ih."Pa...željeli bi znati nešto o... Skirimima. To mije ime bilo spomenuto mnogo puta, ali nikada nisam znao o èemu je rijeè. Možete li pomoæi?" - zamoli Kalahad.Luna malo razmisli i ode do obližnje police sa knjigama. Tamo je neko vrijeme prstom prebirala po rubovima knjiga i na kraju odabrala jednu koja joj je odgovarala."Evo. Mislim da u ovom ima nešto što bi ti koristilo. Samo da se malo podsjetim pa æemo vidjeti što ti mogu reæi o Skirimima. Nakratko je prelistala knjigu, podsjeæajuæi se poglavlja.Zatvori ju i reèe - "Dobro. Sto te zanima o njima?"Kalahad se poèešapo glavi - "Pa...sve. Neznam ništa."Luna kimne glavom rekavši - "Ahh. Prvo me uopæe ne slušaš na nastavi, a zatim samo baneš na vrata i tražiš da ti isprièam povijest jednog naroda."-301-Kalahad reèe - "Ako je problem, otiæi æu. Žao mi je što sam vas ometao."Na to se Luna nasmiješi pa mu reèe - "Ma ne! Nisi razumio. Zadivljena sam tom naglom promjenom. Meni je drago što si tu! Drage volje æu ti isprièati sve što budem znala o njima.""Dobro." - reèe Kalahad."Pa, da poènemo. Da vidimo. Skirimi. Da. Tužna je to prièa. Ali je ujedno i prièa o velikoj hrabrosti i požrtvov-nosti." - zamisli se Luna, a onda nastavi -"Skirimi su Kalahade, pripadnici jednog naroda. Naroda sa sjevera. Bili su ljudi, koje smo mi iz Saradrije nazivali Sjevernjacima, mada su oni sebe zvali Eskirionci. Živjeli su nekada davno, daleko na sjeveru. Da bi se došlo do zemlje Sjevernjaka trebalo je mjesecima brodom putovati prema sjeveru.Vilenjaci su nekada trgovali sa njima i posjeæivali njihove zemlje, mada su èak i za njihove lake brodove ta putovanja bila teška.Zemlja Sjevernjaka se nazivala Eskiria. Bila je to brdovita zemlja hladnoæe i snijega. Evo, u ovoj knjizi imaš mnogo zapisa o njoj i Sjevernjacima." - i odloži knjigu pred njega - "Kažu daje tamo sunce bilo slabašno.Meæave su bile strašne i uèestale. No narod je preživljavao.Bili su otporni, izdržljivi, snalažljivi, jaki i uporni. Gradili su svoje domove ili blizu mora, ili negdje u blizini velikih crnogoriènih šuma i uvijek su ih ograðivali okruglim, drvenim zidinama. Gradovi su im bili izgraðeni od drveta -i samo od drveta, jer su vjerovali da se kuæa može izgraditi samo od njega. Kamen nikada nisu koristili za gradnju, iz više razloga. Prvi bi bio taj da nisu trebali èvrste kuæe. Drugi razlog je bio što im je zemlja bila oskudna kamenom. A i taj što ga je bilo, bio je slabe kvalitete. Treæi razlog je bio

pagina 37

-302-što se kamen teško zagrijava i upija mnogo topline, a drvo se lako zagrije, a opet zadržava toplotu. Èetvrti razlog je bio, što su oni bili majstori drvodjelje. Niti jedan narod nije tako znao dobro obraðivati drvo kao oni. Njihove graðevine, iako napravljene od drveta, vjerojatno i danas stoje. Razlog tomu je bio što su svoje domove i sigurnost zidova13dijelili sa Gnomovima , koji su vrhunski graditelji. Gno-movska pomoæ pri dizajnu obrambenog oružja i kuæa je bila od velike pomoæi.Brodovi Sjevernjaka su bili isto toliko jaki da su mogli izdržati udare o kamene hridi, tako se govorilo. Poznato je da je more tamo oko Eskirie divlje i uzburkano. Mnogo trgovaca iz Saradrije je izgubilo svoje konvoje pokušavajuæi da doðu do te zemlje. Svima su ta mora predstavljala problem, osim naravno Sjevernjacima, koji su bili vrhunski moreplovci i ribari, ali i gusari.No to je sve manje važan dio njihove povijesti. Ono što je zaista važno je, da su daleko na sjeveru imali jedan ogromni, utvrðeni grad, Ostrag. Bio je to ratnièki grad u kojemu su èak i žene bile žestoke protivnice. Uvelike su ga dijelili sa gnomovima koji su èinili gotovo dvije petine stanovništva. Skirimi su bili dobri kovaèi a kako su okolne planine bile bogate rudama, kovali su dobra oružja. Možda ne dobra kao patuljci, ali ipak su bila na zavidnoj kvaliteti. Ta kvaliteta oružja je poveæavala i borbenu vrijednost njihovih vojnika.No nisu oni bili tako ratoborni bez razloga. Razlog im je bio više nego opravdan - njihova zemlja je bila prekrivena13 Gnomovi su rasa malenih humanoida. Odlikuju ih iznimno nizak rast (do jednog metra), veoma velika mršavost i velike, krupne oèi. Pripadnici te vrste su vrlo bistri i inovativni. Mnoga znanstvena otkriæa su njihova zasluga. Gnomovi obièno žive na hladnijim podruèjima, pogotovo u šumovitim krajevima. Žive pod zemljom, na malim dubinama, ili u kuæicama na visokim drvima. Nisu ratoborni, iako majstorski izraðuju neka od najrazornijih oružja. Cijenjeni su graditelji i inovatori. Svaki dvorac koji drži do sebe, meðu posadom ima gnoma.-303-drevnim zvijerima koje su im bile smrtni neprijatelji. Eski-ria je Kalahade, bila preplavljena vukodlacima. Šume su ih bile prepune.Vršljali su i vrebali iza svake sjene. Gladne ralje su bile strašna. Kažu da su samo luðaci noæu napuštali sigurnost grada. Bilo je opasno izlaziti èak i na ulice.E sada dolaze na red Skirimi. Skrimi su bili plemiæi, pripadnici klana Skirim. U prijevodu sa Sjevernjaèkog, Skirim bi znaèio Vuk. Taj klanje bio jedan od moænijih, najbogatijih. Bio je zadužen za obranu i izgradnju Ostraga. Prièe kažu da je svaki muškarac klana Skirim morao uloviti vukodlaka u svojoj sedamnaestoj godini, kada bi postajali punoljetni. Kažu da su preko svojih oklopa nosili kože ulovljenih vukodlaka, a preko glave su imali vukodlakov skalp, tako da im je lice virilo iz ralja tih zvijeri. Prièe kažu da su izgledali opasno i divlje. Isto kažu da Skirimi nikada nisu koristili strijele nego su bacali malene sjekire na svoje protivnike. Bili su ubitaèno precizni.Zbog njihove zaštite i vladavine, grad Ostrag razvio se do velikih razmjera. Grad je bio proširivan mnogo puta, a Skirimi su svaki puta vrijedno izgraðivali sve veæi drveni prsten oko grada.I koliki god da je grad rastao, klan je uvijek sakupljao dovoljno ljudi za obranu svojih zidina. Vukodlaci im nisu mogli ništa.Ali, kao što sve ide kraju svom, tako je došao i kraj vladavine Skirima. Njihove zemlje, opustošile su duže i hladnije zime. Trajale su pune èetiri godine. Stari zapisi koji su naðeni u njihovim brodovima, kažu da je u to vrijeme posljednji voða klana, Olaf Gnjevni, rastrgan u zasjedi vukodlaka dok je branio sela oko Ostraga. To je dovelo do velikog raskola u klanu, i mali voðe su zaratili oko vlasti. Došlo je do nereda u Ostragu. K tome, kako sam rekla, vladale su-304-Crne Zime, kako su ih oni nazivali. Bile su hladnije nego obiène i trajale su mnogo duže, stoje dovelo do gladi i velike neimaštine.Narod Ostraga je pokušavao izdržati no mnogi su ih nagovarali da napuste svoj grad i potraže sklonište na jugu. Razlog tome nije bila samo oskudica, veæ i vukodlaci koje je glad tjerala na silazak sve dublje u grad. A pošto su Ski-rimi bili rascijepljeni, stražari su obavljali beznaèajan posao u zaštiti grada.Evo baš ovdje imam prijepis dnevnika jednog od nižih plemiæa-ratnika koji je živio u to vrijeme u Ostragu. Dopusti da ga proèitam." - reèe Luna i otvori knjigu, pažljivo listajuæi stranice. Kada je našla traženo poglavlje, poèela je èitati na glas -"Treæa noæ mjeseca Nade, godine 322.Još jedna ledena noæ. Pogledao sam veèeras dolje u skladište, i drva za ogrjev su nam na izmaku. Juèer sam kod Erica Drvodjelje naruèio još, no bojim se da uz demonske vukove neæe stiæi oboriti niti jedno stablo, èak niti uz tucet vojnika. Pošto smo imali nekih ošteæenja na južnoj palisadi, svi su u gradu morali dati drva za popravak. Ah. Bojim se da bogatiji plemiæi nisu svjesni bijede koja vlada u gradu. Samo se nadam da æe zima popustiti. Zaželio sam se sunca.Èetvrta noæ mjeseca Nade, godine 322.Danas sam na ulicama vidio obitelj gnomova kako kupe ostatke hrane, boreæi se sa psima za njih. Glad nas sve tjera na oèajne postupke. Srce mi se rasparalo, pa sam odvojio nešto od svog zlata za njih, premda je situacija i u mojoj obitelji teška. Ostava je gotovo prazna. Bojim se da æe i moja obitelj za par dana biti u sliènoj situaciji kao i oni gnomovi.A i hladnoæa je neizdržljiva.-305-Osma noæ mjeseca Nade, godine 322.Eric Drvodjelja je rastrgan na komade! Pred mojim oèima! Hodao sam zidinama, bodreæi vojnike, kad sam ugledao zvijeri kako ga napadaju usred bijela dana! Pogane zvijeri! Rastrgali su ga u par udisaja14! Sjekirom sam pogodio voðu èopora i teško ga ranio, ali mislim da æe se vratiti. Glad je stegla i njih. Napadaju u pola dana.Zar su nas Bogovi uistinu napustili?Jedanaesta noæ mjeseca Nade, godine 322.Veèeras sam ja na straži. Obukao sam tri kaputa, no ledeni zrak mi krade toplinu dok dišem. Uzima je kroz moj dah. Na smjene se mijenjamo u stražarskoj kuæici gdje malena vatrica daje makar neku utjehu. Ove rijeèi što ih pišem, napisane su uz vatricu.Trinaesta noæ mjeseca Nade, godine 322.Danas nisam ništa jeo. Ostava je gotovo prazna, a djece je mnogo. Nemam srca uzeti ništa za sebe. Valjda æe njima trajati duže. Bojim se da imamo svega za tjedan dana, a onda... bojim se i pomisliti.Petnaesta noæ mjeseca Nade, godine 322.Cini se da su neki lovci pristigli iz Diirasa. Sa sobom su donijeli nešto divljaèi što su uhvatili. Cijene po kojim su ih prodavali! To je èisti bezobrazluk! No nisam se ni malo iznenadio što su prodali sve do zadnjeg komada mesa! Ovo je glad kakvoj moje oèi nisu nikada posvjedoèile.Dvadeseta noæ mjeseca Nade, godine 322. Jedina glasnija stvar od plaèa gladne èeljadi je zavijanje gladnih zvijeri oko grada. Noæi koje provedemo na zidinamaSkirimi su kratke trenutke mjerili svojim udisajima. Udisaj ima trajanje približno jednoj sekundi.-306-su straviène i opasne. Ne usuðujemo se hodati sami, niti bez baklji. Posvuda se èuje tapkanje teških šapa i grubo disanje. Zvijeri su nam pod samim zidinama!Dvadeset i treæa noæ mjeseca Nade, godine 322.Ovaj mjesec se bliži kraju, kao i hrana u gradskim am-barima. Moja ostava je davno presušila. Kako mi djeca ne bi skapala od gladi, prodao sam sve što je bilo od neke vrijednosti i kupio malo hrane što je ostalo. Dao bi još toliko za samo još jedan komadiæ mesa i èetvrt kruha! Ali ambari su prazni.Dvadeset i peta noæ mjeseca Nade, godine 322.Slabašna svjetla naših baklji... jasno ocrtavaju oèi demonskih vukova. Gladne, bijele oèi - ima ih na stotine! Kuda god pogledaš, tamo su! Poljane oko grada lièe na nebo posuto zvijezdama! Bogovi, ako vas ima, pomozite nam sada!Dvadeset i šesta noæ mjeseca Nade, godina 322.Vukovi nas napadaju! Zalijeæu se na zidine i pokušavaju zariti svoje pandže u njih! Oni stariji i krupniji mužjaci uspjeli su zakoraèiti na drvenu platformu i baciti van grada nekoliko dobrih vojnika! Moj brat se nije vratio kuæi veèeras. Bojim se najgoreg, mada su njegovi problemi završili. Živi æe ostati na mukama.Dvadeset i sedma noæ mjeseca Nade, godine 322.Posjetio sam danas vijeæe starješina - molio ih sa još nekoliko plemiæa da narede napuštanje grada. Radije bih riskirao svoj život vani pored vukova, nego da se muèimo ovdje, u ovom zatvoru. No rekli su da još nije vrijeme za to. Navodno oèekuju karavanu sa hranom iz Ogruda. Nadam se da je karavana dobro naoružana...-307-Prva noæ mjeseca Plamena, godine 322.Bogovi su nas uistinu ostavili. Vukovi su danas provalili u grad! Napali su vrtiæ! Poklali su mi djecu. Tri kæeri i sina! Zaklali su ih kao da su životinje i odvukli im leševe van grada! Mrzim ih! Mrzim sve!Èetvrta noæ mjeseca Plamena, godine 322.Beldora, moja žena, teško je bolesna. Mislim da neæe preživjeti noæ. Sa njenom smræu, izgubit æu i posljednjeg èlana obitelji. Od kuæe nemam više ništa, pa se u nju i neæu vraæati. U ostavi je ostalo tek toliko hrane da stane u ruksak, pa æu je ponijeti sa sobom. Kuæu æu prodati u ogrjev.Osma noæ mjeseca Plamena, godine 322.Veæ tri noæi nisam spavao! Vukovi nasræu na zidine kao da nemaju nimalo pameti! Koliko god da ih ubijemo, oni se opet vraæaju! Trulež njihovih leševa zaudara. Izgubili smo mnogo vojnika jer se zvijeri uspješno uspijevaju uzverati po palisadi. Ako je ne poveæamo i ne zaštitimo obrambenim kolcima, bojim se da neæemo moæi dugo izdržati.Deseta noæ mjeseca Plamena, godine 322.Napokon! Starješine su naredile da se sve preostale zalihe iznesu i da se narod pripremi za dugo putovanje na jug. Ja ovdje više nemam ništa. Izgubio sam sve.Jedanaesta noæ mjeseca Plamena, godine 322.To je to. Sutra kreæemo. Svu hranu što sam imao, podijelio sam gladnima.Dragovoljno sam se prijavio da budem meðu prvima koji æe izaæi iz grada. Pokušat æemo odvuæi gladne ralje što dalje od žena i djece koji æe izaæi neko vrijeme poslije nas.Živio sam èasno i pošteno svih svojih trideset i šest godina.-308-Slijedio sam uèenja Bogova i sutra æu umrijeti po tim uèenjima. Nadam se kako æe moja smrt pomoæi mom narodu da preživi.Radujem se skorom susretu sa obitelji...Orgar Monnan, sin Tegrona Monnana "Luna je prekinula èitanje. Ovo troje su gledali krajnje potreseno."Eto. To je slavni dnevnik Orgara Monnana. On jasno pokazuje s kakvim su se teškoæama suoèili Skirimi u svojim posljednjim danima." - nakratko prekine govor kako bi osvježila grlo èašom vode.Kiša je lupala o prozore velikom žestinom, dok je u sobi vladala tišina. Kalahad, Glenrov i Karisa su nestrpljivo oèekivali nastavak.Luna nastavi - "Tako su Skirimi, nakon što su dvije godine neprestanih meæava bili zarobljenici u svojim zidinama, nemogavši izaæi iz grada i obnoviti zalihe hrane, jer su vukodlaci zaposjeli sve ceste i obližnje šumarke, a nemogavši ostati unutra jer nisu imali što jesti, odluèili napustiti grad. Bio je to oèajnièki potez. Naoružali su se koliko su mogli. Kažu da su ponijeli više oružja nego zaliha hrane i ogrjeva - toliko su se bojali vukodlaka. Zvali su ih Gladite Ralje. Legende kažu da su gnomovi odbijali napustiti grad. Tvrdili su da je to putovanje previše teško za njih, te da ne žele napustiti ono što su toliko dugo gradili. Bili su jednoglasni u toj odluci.Gnomovi ih pozdraviše, iskreno se diveæi njihovoj hrabrosti i odluènosti, no žaleæi njihovu ludost. Ljudi su napustili grad 12. 4. 322. godine.Odluèili su starom cestom pokušati zaobiæi šume, iako je taj put bio dulji. Zakljuèili su daje bolje okušati sreæu sa-309-glaðu i hladnoæom nego sa raljama demonskih vukova. Kažu da su u noæima, dok su se udaljavali od grada, urlici umiruæih gnomova i zavijanje vukodlaka razdirali nebo dok su Gladne Ralje plavile grad.Ali sreæa nije pratila ni Skirime. Gotovo cijeli jug je bio zaposjednut - gladni èopori su poklali sva sela uokolo Ostraga.Mnogi gradovi klanova, koji su im nekada bili saveznici, bili su napušteni. Njihovi gradovi bjehu prazni, tek puke jazbine za vukodlake. Zima je ovdje na jugu bila blaža, no bez trajnih skloništa, bila je smrtonosna. Taj odvažni, ali na smrt osuðeni pokušaj spasa, Skirimima je uzeo golem danak. Više od pola je umrlo od ozeblina i gladi, a ono naroda stoje preživjelo su proždirali vukodlaci. Ipak, hrabri vojnici Skirima su obranili dobar dio ljudi i stigli do obale. Obala je bila koliko toliko sigurna. Hladnoæa nije bila toliko strašna, a i vukodlaci su bili malobrojniji. Skirimima je dozvoljeno da uðu u jedan od obalnih gradova, gdje su pomogli izgraditi flotu brodova koja bi odnijela njihov narod prema jugu, u Saradriju, gdje su ih vilenjaci èekali otvorenih ruku.Kažu da su mnogi Sjevernjaèki klanovi osuðivali Skirime kao izdajice i dezertere koji bježe iz svoje zemlje - no novi voða koji je došao na privremenu vlast, Melona Jortiras, im je odgovorila sa - Niste bili tamo da nahranite našu gladnu djecu. Niste bili tamo da s nama sakupljate ogrjev. Niste bili tamo da lijete krv sa našim ratnicima. I nas nazivate izdajicama?, samo trenutke prije nego æe se ukrcati na brod i otploviti sa ostatkom klana. Otišli su na jug, u zemlje vilenjaka koji su ih prihvatili i ukazali im veliku milost. No Skirimi nisu mogli dugo živjeti meðu vilenjacima. Nakon dvije godine, vratili su se nazad u Eskiriu.No Melona, posljednja nasljednica Olafa, a time i posljednji pravi Skirim, dala je svoje srce jednom vilenjaku --310-

pagina 38

Aronu Erosanu. Mnoge knjige su napisane u èast toj ljubavi. Arona su korili jer voli smrtnicu, a Melonu su optuživali da napušta svoj narod. No tuðe im rijeèi nisu znaèile mnogo. U znak svoje ljubavi, obadvoje su napustili svoja stara prezimena i sjedinili se pod novim.Od Jortiras i Erosan nastalo je - Jorosan.Tako je nastala duga loza snažnih potomaka koji su u-èinili mnogo za svijet koji danas poznajemo.Kroz vrijeme, ti potomci su se nastanili u Halderonu i Onderonu, gdje su priprosti ljudi, radi lakšeg izgovora, krstili njihovo prezime u Jorsoran, a potomci su to prihvatili. To je prezime koje ti i danas nosiš Kalahade. Jedan od kasnijih potomaka je bio i tvoj pra-pra-pra i neznam koliko puta pra pa æu samo reæi djed - Velveron Jorsoran.A pošto mnogi vjeruju da bi ti mogao imati krvne srodnosti sa Velveronom, znaèi da u tebi ima i krvi Jorosana a time i Skirima. Velika mi je èast stoje preda mnom vjerojatno posljednji Skirim na svijetu. " - završi Luna."Samo malo! Zar su svi Skirimi uništeni? Mislim, zar oni što su se vratili nisu opstali?" - upita Glenrov."Ne." - tužno reèe Luna - "Oni što su se vratili, nisu bili dobrodošli nakon napuštanja Eskirie. Ostali klanovi im nisu dopuštali da pristanu svojim brodovima u njihove luke.Tako su se neki Skirimi pokušali iskrcati na nepristupa-ènijoj obali.No koliko god da su im brodovi bili moæni, mnogo ih je stradalo. Preživjeli narod se iskrcao i poèeo graditi novi grad, tik uz obalu, no zbog nedovoljno zaliha, nisu stigli izgraditi zid dovoljno brzo. Vukodlaci su uzeli svoj danak. A ono što je preživjelo vukodlake, propalo je u napadima ostalih klanova. Neki zapisi potvrðuju kako su se èak èetiri klana udružila u razaranju klana Skirim. U tome su i uspjeli. A tako se i završava postojanje Skirima. Ne od zime ili-311-vukodlaka, nego od ljudi. Nekadašnjih saveznika. Tužna je to prièa. Tužna." - reèe Luna.Tada Karisa upita - "Znaèi, naš Kalahad je pravi, prav-cati Skirim?"Luna se na to nasmija pa reèe - "Ne baš. Njihova krv vjerojatno i danas teèe njegovim venama, kao i malo vile-njaèke, ali radi dugih nizova godina, ta se krv pritajila, jer su potomci Melone i Arona živjeli na jugu, meðu ljudima, i sa njima miješali svoju krv. Kalahad je, rekla bih, u velikoj veæini jedan Halderonac, u manjem dijelu Skirim a tek u malenim sitnicama ima blijede tragove vilenjaèke krvi."Glenrov je gledao u Kalahada sa nekim èudnim izrazom lica."Kalahad vilenjak? Nema šanse. Prije bi ga usporedio sa orkom.Mislim, Kalahad je divljak. A vilenjaci nisu divljaci. Jesu li?" - upita Glenrov, smješkajuæi se. Kalahad ga udari bokserom u rame."Vi se samo šalite, ali postoji moguænost za to. Ako je on doista Velveronov potomak, a šanse su velike, onda je on sve ovo što sam navela.""Profesorice, hvala vam na vremenu. Drago mi je št..." - i ne završi reèenicu, a odjednom se sruši na zemlju - oni bubnjevi su ponovno zavrištali u njegovoj glavi! Kalahad se zgrèio i rukama uhvatio za glavu.Valjao se na podu pokušavajuæi utišati bol, ali nije mogao - bubnjevi su lupali i lupali! Veliki valovi kao da su se zabijali u njega, komadajuæi mu tijelo!Svi su zabezeknuto gledali - nisu znali što se dogaða!"Kal!" Kal! Što ti je!?" - zavika Karisa i pokuša ga prodrmati no kada ga je dotakla, skoro svi mišiæi na njegovom tijelu su bili zgrèeni! Bio je tvrd kao kamen!-312-Profesorica Luna klekne do njega te stavi svoje ruke na njegove sljepooènice, a kada seje pokušala telepatski spojiti s njegovim umom, pred oèima je vidjela samo jedan strašan blijesak - uèinilo joj se da je vidjela nekakav oblik, možda neèiju siluetu, no slika je samo bljesnula i slomila se! Luna padne na leða od snage svog trzaja.LOVINALuna ponovno ustane i priðe Kalahadu. "Nešto snažno se dogaða s njime! Kao da je neka mentalna sila obuzela njegov um! Toliko je snažna da je nemogu niti pokušati obujmiti! Zato æu trebati vašu pomoæ, u redu?" - reèe ona Glenrovju i Karisi."Naravno - što god trebate!" - reèe Glenrov a Karisa je odluèno stajala iza njega."Brzo, daj mi ruku!" - reèe ona Glenrovju a on joj odmah stisnu šaku svojom. "Dobro - drugu daj njoj!" - reèe Luna.Karisa uze drugu Glenrovevu ruku."U redu! Sada æemo pokušati uæi u njegov um! Sila koja je tamo, prejaka je za samo jednu dušu - pa æu pokušati spojiti mentalni most izmeðu nas èetvoro i tako, nadam se, podijeliti tu silu na èetiri dijela! Ma što god bilo, ne puštajte ruke!" - reèe Luna, a onda polagano, drugom rukom dotaknu Kalahadovu sljepooènicu. On se cijelo vrijeme grèio i stisnutih zuba ispuštao neke prigušene urlike.Kada je Luna napravila vezu izmeðu svog i njegovog uma, njeno tijelo odjednom ophrva neka nepojmljiva težina! Srušila se na zemlju, ali Glenrov èvršæe stisne njenu ruku kako mu ne bi iskliznula. Osjeæao je kako joj se šaka naglo zagrijava.-313-Luna je u svojoj glavi vidjela bljeskove svjetla, neke poznate figure, no nije nikako mogla razluèi što je što - sve bi pucalo, bljeskalo i nestajalo - iskrivljavalo se i mutilo.Glenrov osjeti kako mu se prsti griju velikom brzinom a onda odjednom zabaci glavu kao da ga je nešto udarilo u èelo - u glavi je vidio nekakvu maglovitu prostoriju, osjetio je neèija prisustva - bila je to Luna, tu negdje oko njega je bio Kalahad, nemoæan i u bolovima. No bio je tu još netko. A nije bila Karisa. Èuo je nekakve strašne bubnjeve - iz daleka je vidio ogromne valove kako mu prilaze! Imao je osjeæaj kao da æe ga smrviti! Pokušao je koraknuti unazad, ali nije imao tijelo! Prvi val koji mu je prišao rasparao mu je um - veliki, strašni, razdiruæi udar zvuka gaje skoro pretvorio u prašinu! A nailazilo ih je još! Dolazili su neprestano!Karisa je gledala kako se njih troje tresu, ležeæi na podu i grèevito stišæuæi svoje ruke. Šaka, što ju je držao Glenrov, poplavila je od njegova stiska. Karisa je primijetila kako ju Glenrov stisne malo jaèe u ispravnim, kratkim intervalima.Tada odjednom osjeti veliku toplinu u prstima, kao da se neka vatra razlijeva kroz njeno tijelo i glava joj se zabaci natrag!U svom umu je èula glas profesorice Lune - "Ovo je nekakva vizija!"Nekoje vrijeme vladala tišina, no Luna opet reèe -"Prejaka je da bi je jedna osoba mogla savladati! Nez-nam kako je Kalahad uspio izdržati ovo! Ta silina! Pogledajte ovo! S koncentriraj te se! Pokušajte preuzeti što više te energije na sebe!" - a onda opet tišina.Jedino što se èulo su bili strašni valovi što se razlijevali odnekle iz daljine.Glenrov primijeti kako više nisu onako razorni kao do sada. Bili su pitomiji. Nekako poznati.-314 -Mutna slika pred oèima mu se lagano izoštravala - nije više pucala i drhtala, nije se više kidala i blještala!Njih èetvero, bili su ujedinjeni kao jedno - svi su znali što oni drugi osjeæaju i žele. Slali su obavijesti drugima samo pukim mislima. Èim bi se stvorile u njihovom umu ostali bi veæ znali za to.Sada su njihova èetiri uma plutala kao jedan.Gledali su nekakav hodnik. Bio je mraèan. Oni kao da èuèe u nekom kutu. Valovi su prolijetali kroz njih. Tup-tup-tup-tup - zvuèali su nekako uravnoteženo. Nimalo silno kao par trenutaka ranije. Smetali su - da! Poželiš otiæi tamo i ušutkati izvor, jednom zauvijek. No sami udar bubnjeva više nije bio razoran. Izvor kao daje bio iza obližnjeg zida.Njih èetvero prepoznalo je ovu sobu - to ju je u stvari Luna prepoznala no time su i ostali - bila je to kupaonica u kuæi Endelon. Sve je bilo posuto malenim, kockastim ploèicama s plavo-bijelim uzorkom.U blizini su bili umivaonici. Njih nekoliko. Bili su zatvoreni. Nikoga nije bilo pored njih. Ali negdje iz blizine se èulo neko šuštanje. Tiho. Ugodno.Voda je kapala. Kap po kap.Tiho. Ugodno. Oni bubnjevi su jedini remetili sklad i mir. Par lakih koraka odjeknu prostorijom. Odjednom èetvero osjetiše još neèije prisustvo - neki mraèni um, odvojen od njih. Zaseban. Pritajen, zao.Proraèunat.Èuli su hrapavo disanje. Osjetili su kao da ih boli noga. Imali su osjeæaj da su porezani. Leða su ih takoðer škakljala, kao daje na njima neka rana.Još jedno prisustvo - takoðer zasebno - nesvjesno. Neka djevojka. Zamišljena je. Misli na... hladnu vodu. Želi se-315-isprati hladnom vodom. Ide prema tušu. Hladno joj je po nogama.Oni bubnjevi! Bubnjali su iz nje!Valovi su se širili iz njenih prsa! Jedan za drugim! Umjereno i sigurno. U pravilnim razmacima. U stvari, sada više uopæe nisu zvuèali poput bubnjeva - bili su više nalik na kucanje srca.Oni kao da su pomakli nogu. Spremni su! Na što su spremni?Položili su šape na tlo. Ploèice su hladne. Ne vole hladno. Samo malo? Stoje ovo? Oni nemaju šape! Krv! Krv je tako topla! Djevojka je tako topla! Jasne, crvene linije slasne krvi teku kroz njeno tijelo!Stani! Ovo nije u redu!Napravili su korak! Odjeknuo je! Srce kuca brže! Djevojka je nešto èula.Stali su. Napravili korak u stranu. Doæi æe joj iza leða.Ne! Neæe joj doæi iza leða! Ne smiju to uèiniti!Ali krv je tako slatka! Doziva ih! To srce! Taj bubanj! Tako smeta! Žele ga uništiti! Ušutkati - jednom za sva vremena! Prišli su bliže!Bubanj lupa jaèe! Djevojka se okreæe! Nešto govori! Uplašena je!Vidi ih! Vidi ih u mraku! Ružni su! Imaju veliku èeljust! Zubi su tanki! Oštri! Ima ih mnogo! Djevojka pravi korake unazad! Pokušava dohvatiti bodež za pašom!Ne! Oni joj neæe ništa! Ne boj se!-316-Ali krv! Krv je tako slasna! Oni žele krv! Oni moraju piti krv! Ona ih drži na životu! Napravili su korak. Pa još jedan! Jadna djevojka uzima bodež!Bubanj lupa jako! Vidi ih! Izašli su iz sjene! Oni su vampir! Oni su lovac!Žele krv! Noge im se grèe! Skoèit æe!U zraku su! Ruke su ispred njih! Jedna je željezna! Nije prava! Ali pandže druge su velike! Oštre! Dobro æe razrezati tanku kožu!Ne! Ne smiju to provesti! Ubit æe je!Da! Moraju to izvršiti!Razrezali su ju! Djevojka je u bolovima! Ruka! Ne osjeti ruku! Ispao joj je bodež! Djevojka vidi svoju krv! Bubanj lupa jaèe! Bubanj ih boli!Dohvatili su djevojku i gurnuli je na zid! Djevojka je udarila glavom! Izgubili su njenu svijest! Ne osjete je tako dobro!Prišli su djevojci! Oštri zubi! Lako æe probiti kožu na vratu! Uskoro æe da piju krv! Krv je tako slasna! Ona im daje život!

pagina 39

Možda ulove još koju djevojku kasnije! Žarili su zube u meko meso! Osjete kako krv šprica po njihovom nepcu! Tako je topla! Tako slasna! Ummm! Žele još! Sišu krv snažno! Grizu dublje! Da! Krv! Žele još krvi! Možda još malo vilenjaèke krvi?! Prije nego ulove drugog vampira. Veæ su dobili zlato - nema žurbe!Bubanj je tiši! Skoro je zamro! Oni žele još krvi! Zašto više nema krvi!?Ljuti su! Žele još! Gladni su! Stišæu jaèe! Drobe kosti! Èuju kako kosti pucaju! Ali nema više krvi! Bubanj više ne kuca! Nema više krvi!-317-Što su to uèinili!? Kako mogu biti ovakva èudovišta!?Sada žele cigaretu! Cigareta je dobra! Ubija želju za još krvi. Smiri ih.Toliko mnogo tihih bubnjeva oko njih. Da. Kasnije. Kasnije æe popiti još krvi. Ugasiti još bubnjeva. Zauvijek.Gledaju svoju ruku. Polagano se pretvara u ljudsku! Pandže se uvlaèe u meso, izrasline se povlaèe! Koža je siva. Tijelo im je hladno. Ali krv što su je popili, grij at æe ih. Druga ruka uvijek hladna. Nije prava. Željezna je.Crna pelerina slabo pomaže da se ugriju! U džepu imaju cigaretu! Izvadili su cigaretu! Napravili su malu vatrenu kuglu! Cigareta gori! Dim je tako ukusan! Tako topao! Sada moraju otiæi! Prije nego ih netko uhvati! Prozor! Došli su kroz prozor! Eno ga! Popet æe se kroz prozor! Sunca nema! Ne škodi im! Ne peèe ih! Mogu hodati i po danu!Prišli su prozoru! Noga ih boli! Porezana je. Glupi patuljak im je porezao nogu!Ta tamna svijest - vampirska svijest - nestajala je! Bila je tiha! Njen govor kao udaljeni šapat!Skoèili su i uhvatili se rukama za prozor. Uskoro æe...Gotovo. Nestali su! Više nisu u kupaonici! Našli su se u uèionici! Svi leže na podu i drže se za ruke! Umovi su im još uvijek bili spojeni!Odjednom, veza puèe i svatko se naðe sam. Osjeæaše se tako siromašno, tako maleno. Kao da su izgubili duge i duge godine života kao i sva iskustva što su išla sa njima!Profesorica Luna ustade. Glenrov i Karisa takoðer - jedino je Kalahad ležao na podu. Bio je hladan i mrk. Teško-318-je disao. Glenrov ga uhvati za ruku. Više nije bio zgrèen. Ali bio je bez svijesti. Djelovao je slabo i nemoæno.Podigao ga je i stavio na stol. "Profesorice, možete li nešto napraviti za njega?" - upita Karisa. Luna se istog trena zadubi u misli a onda sa olakšanjem reèe - "On samo spava. U redu je. Ali ona djevojka! Ona vilenjakinja! Ta zvijer! Ubila ju je!" - planu na kraju.Karisa je bila u kutu i povraæala."Jesi li u redu?" - upitaju Glenrov."Okus krvi! Tako je jak u mojim ustima! Nemogu ga isprati!" - požali se ona."Ta veza što smo ju ostvarili! To je bilo preko Kalaha-da! On je nekako povezan sa tim stvorenjem! Ima vizije! U njegovim sjeæanjima sam pronašla još tih vizija! Imao ih je dosta u zadnje vrijeme! Kažu da su Skirimi osjetili vampire! Valjda im je to prešlo u krv zbog blizine vukodlaka, koji su zakleti neprijatelji vampira! Ako je tako, onda je krv u Kalahadu uistinu aktivna i jaka i on osjeti vampire oko sebe!" - reèe Luna. "Izgleda da je taj doživljaj koji vampir proživljava toliko jak i toliko moæan da ga Kalahad osjeti na daleko! Ali je prejak da bi ga...pojmio! Ne može ga shvatiti! Ali kada smo podijelili njegovu težinu meðusobno! Oni strašni bubnjevi iz njegovih sjeæanja postali su..." — ".. .otkucaji srca." - reèe Karisa."Znaèi, mi smo sada bili u svijesti vampira?! Toga koji ubija po Velveronu?" - upita Karisa."Da. Mislim da smo bili u kolektivu sa njime. Iako nisam sigurna da je on osjetio nas. On je samo snažno odaši-ljao misli, nije ih primao.""Ali on nimalo ne lièi na Aranoxa! Njegove misli! Njegov glas! On nije Aranox!" - reèe Karisa - "Znam Aranoxa! Vidjela sam ga! Èula ga! Njegov glas je drugaèiji!" - reèe ona, boreæi se da ne povrati ponovno.-319-Glernov reèe - "Meni je taj glas bio poznat! Èuo sam ga negdje! To je... to je...onaj lovac na vampire!!!" - planu Glenrov! Osjeæaji ga ponesoše!"Ono je njegov glas! Mogu se zakleti! Ono je njegov glas! Èuo sam ga maloprije dok smo išli prema ovamo! I oni su!""Smiri se! Smiri se! Vjerujem ti!" - reèe Luna pokušavajuæi utišati uzavrelu krv u Glernovu.Osjetila je kako magièna energija kljuèa u njemu. Bio je spreman eksplodirati svakog trena!"Što æemo sada?" - upita Karisa."Trebamo otiæi i to prijaviti Mirandi!" - reèe Glenrov -"Moramo sprijeèiti još klanja!""Idemo do nje! Pokušat æu probuditi Kalahada!" - reèe Luna i prstima dotaknu njegove sljepooènice. Kalahad otvori oèi gotovo istog trena."Gdje je!?" - upita on, vršljajuæi pogledom po sobi."Nema ga! Ono je bila samo vizija!" - reèe Karisa."Kako je to moguæe! On je lovac na vampire! Kako..." - izgubi se Kalahad, dok se znoj poèinjao cijediti sa njega."Razmisli! Kud bolja maska za vampira nego da bude lovac na njih?!" - reèe Glenrov."A ubojstva prije njega? Prije nego je on došao?" - upita Kalahad."Nisam sigurna...ali mislim da sam uhvatila traèak njegovih sjeæanja. Nekako... znam...da je on ubio sve dosadašnje žrtve." - reèe profesorica Luna."A Aranox!?" - upita Kalahad."Mislim da on nije kriv. Mislim da su i on i Erethor nevini." - reèe Luna, dobro upoznata sa Kalahadovim stajalištem prema Erethoru i Aranoxu."To.. .nema smisla." - reèe Kalahad i siðe sa stola."Znam da nema. Zato æu potražiti profesora Benroga. Spojit æu um sa njime. Dopustiti mu da pretraži dio nekih-320-sjeæanja koje je upio moj um. Ja nemogu doprijeti do njih. Osjeæaji su prejaki da bi uspjela - zasjenjuju ono što je bitno. No on bi mogao doprijeti do toga bitnog, ako uspije zanemariti slike pokolja i održati hladnokrvnost." - reèe Luna."Što je sa djevojkom!? Moramo joj pomoæi!" - reèe Karisa."Ne! Nemožemo tu više ništa uèiniti! Mrtva je! Znate to i sami! Osjetili ste to! Kada joj je srce prestalo raditi! Osim toga, ova sjeæanja što smo ih ukrali nisu vjeèna! Nestat æe uskoro! Èim umovi shvate da ne pripadaju njima!" -reèe Luna."Znate što!? Dosta prièe! Idemo reæi ovo Mirandi! Moramo sprijeèiti Eromara! Dovoljno je krvi prolio!" - reèe Glenrov.Svi se složiše, a onda bez rijeèi izaðoše iz uèionice i krenuše prema velikoj dvorani, nadajuæi se da æe tamo zateæi profesora Benroga i Mirandu.Kiša je udarala snažno. Naleti vjetra su nosili cijele valove vode koji bi snažno zapljusnuli Kalahada i ostale. Suncu nije bilo niti traga - bilo je mraèno kao u najtamnijoj spilji.Njih èetvero banuše u veliku dvoranu - u kojoj je bilo poprilièno buèno. Mnogi uèenici su brujali i èavrljali. Neki su nervozno tupkali oružjem po podu, èekajuæi da se nešto dogodi."Idemo u zbornicu!" - reèe Luna i mahnu ostalima da ju slijede.Ušli su u onu sporednu sobicu gdje je bio ulaz za zbornicu.Luna stane na plavièastu ploèicu ispred luka na zidu te povuèe desni svijeænjak. Zrak je zadrhtao dok se zid unutar luka tresao i spuštao u zemlju.-321-S druge strane je bio profesor Luther. Bio je mrzovoljan, kao i uvijek."Neke koristi i od vas." - reèe i proðe pored njih, pitajuæi se zašto Luna vodi uèenike u zbornicu.Njih èetvero uðoše unutra i brzim koracima krenuše da prolaze kroz dugi hodnik.Kroz njega su odjekivali glasovi - u zbornici je bila neka svaða.Mirandin glas je bio najglasniji.TAMNA PROŠLOST"Narode! Ovo više nema smisla!" - èuo se glas profesora Ornona - "Galamom se ne postiže ništa! Zato se svi smirimo i..." - "Ništa! Zvijer æe nastaviti ubijati! Ovo je katastrofa! Ne samo da trebamo diæi glasove nego i oružje!" - galamio je Selevin."MIR! Ovdje ja govorim što se radi! Vi ste vijeæe, ali moja rijeè je zadnja.Ne zaboravite to!" - reèe Miranda.Luna pokuša otvoriti vrata - no bila su zakljuèana.Njih troje stanu. "Saèekajmo!" - reèe im Luna, i oni ostanu stajati pred vratima i prisluškivati."Da. Kao da bi mogli to zaboraviti!" - ogorèeno reèe Selevin."Sjedi! Vijeæe nije završilo! Luthor se izvukao, ali sa njime æu se obraèunati kasnije! Ali Selevine, od tebe, kao dosta pametnijega, oèekujem malo više suradnje." - reèe Miranda."Malo suradnje? Otkako ste saznali da je Erethor u dos-. luhu sa vampirom, nemamo mira! Dva sentinela mi neprestano vise za vratom, a barem po jedan nad ostalim profesorima! Bolje bi bili iskorišteni da patroliraju hodnicima!-322-Gledate nas preko ramena i prijetite silom! E pa znate što draga ravnateljice? Ja ovdje nisam rob. Nièiji sluga! Ovdje sam svojom voljom! Radi ove djece! A tvoja optuživanja više neæu slušati! Bio sam miran jedno vrijeme! Popuštao ti! Uvjeravao se da si pod velikim stresom. Ali postaješ sve gora! Što se uvuklo u tebe!?" - upita je Selevin"U mene? Dragi Selevine, nisi osjetio bol izdaje zar ne? Nisi vidio strah u oèima one djece? I nisi razmislio o moguænosti da je još profesora umiješano u ovo? Bilo tko, i ponavljam - bilo (ko od nas može raditi sa Erethorom i Aranoxom! Ovdje je možda i rijeè o otmici doktora Balthazara kojeg nema veæ dužeg vremena, a incident sa vampirom vjerojatno je samo sluèajnost koja je izmakla kontroli! Zato mi nemoj govoriti da se smirim! Moja je dužnost èuvati ovaj dvorac! Ovu djecu! Pružiti im primjer!" - derala se Miranda."A kakav si to krasan primjer pružila!? Skoro su zapalili zapadni toranj! Nisu bili Aratari! Nego razjarena rulja! To ti nazivaš primjerom? Uèiš ih puštanju svoje tamne strane na slobodu? Oslobaðanje mržnje? Što? To ti nazivaš snagom?" - upita je Selevin."Što ti znaš o snazi!? Da! Mržnja! Bez nje nema pobjede! Ako ne mrziš protivnika, nemožeš ga pobijediti! Vi proraèunati èarobnjaci nemate nikakvih osjeæaja! U svemu tražite korist! Sve mora imati razlog!" - reèe Miranda."Mi èarobnjaci! Ako se sjeæaš, i sama si prešla u redove èarobnjaka! Ili možda nisi? Možda još uvijek dozivaš demone? Carvali? Tako ste se nazivali, zar ne? Carvali -pozivatelji demona! Stoje? Mislila si da neznamo? Ja sam bio u vijeæu koje ti je poštedjelo život, Miranda.""Govoriš gluposti!" - reèe mu Miranda.

pagina 40

"Gluposti? Sada su to gluposti Miranda? Ili da te možda nazovem... Eraklia? Sada su to gluposti?" - upita ju Selevin ponovno.-323-"O èemu on govori?" - zabrujaše glasovi unutar zbornice."Prièa gluposti." - reèe Miranda, znatno tišim glasom. Kao da se srami neèega."Da im kažem Eraklia? O da! Hoæu! Poslušajte me dobro!Vaša ravnateljica je bila, vjerovali ili ne, jedna od Car-vala, slavnih prizivatelja demona iz Nižih sfera. Da, jedna od onih koji su stvarali probleme diljem Halderona. Jedna od onih koji su bili pohvatani i osuðeni na smrt. No Miranda, koja se tada zvala Eraklia, je imala pameti i sreæe. Nakon što smo ju uhvatili, odluèila se okrenuti protiv svojih bivših gospodara. Iskoristila je svoje moæi i znanje da pomogne èarobnjacima da iskorijene tu kugu. Èak je bila i na ritualu proèišæavanja gore kod Tri jezera15. Preživjela je i zbog toga smo je odluèili staviti pred Trisfalovo Vijeæe Istine, u kojemu sam bio i ja. Dokazala nam je svoju odanost mnogim primjerima. Oèistila je tijelo od tamnih energija. Zbog toga smo joj poštedjeli život. Nemogu reæi, napravila je potpuni preokret u svojim razmišljanjima i djelovanjima. Razvijala je moæi svjetla. A pošto je tako dobro bila upoznata sa tamom, znala je kako je uništiti. Bila je neprocjenjiv dar u borbi protiv Carvala.Potom je, kroz dugi niz godina služenja Trisfalova Hrama i Njegovog Velièanstva uspjela doæi i na ovaj položaj moæi. Priznajem - zaslužila gaje više nego bilo tko! No sada je poèela ponovno da se vraæa svojim starim zanatima15 Ritual proèišæavanja vrši se nad grješnicima koji su se okrenuli protiv Trisfalova hrama. To se uglavnom odnosilo na Carvale, samoprozvane Gospodare Demona koji su prizivali demone te ih koristili za svoje ciljeve, pogotovo u vrijeme Inkvizicije. Sami ritual je veoma bolan - grješnik se stavlja nad ogroman izvor destruktivne, svijetle magije koja potom spali svaki trag negativnih energija u tijelu grješnika. Stotine Carvala su ostavili i živote i duše u Trisfalo-vom Hramu proèišæenja. Tek rijetki su preživjeli da isprièaju prièu. Kasnije bi se pokazali velikim èiniteljima dobra.-324-- ono stoje prizvala u Zapadnom tornju je bio demon! Više ne može kontrolirati bijes! Miranda, ako se uskoro ne smiriš, tako mi Trisfalova svjetla, podnijet æu zahtjev da te maknu sa ovog položaja i imenuju nekoga adekvatnijeg.Tvoje ponašanje prelazi granice - dugo si služila svjetlo i borila se protiv svake mrvice tame - a sada naglo zraèiš tom crnom energijom - što ti se dogodilo!?"Miranda je šutjela. Kalahad je nije vidio, ali osjeæao je njenu nelagodu. Gotovo daje zaplakala."Ja sam svoje rekao. Ili se obuzdaj i poèni raditi svoj posao, ili æemo naæi nekoga tko æe to raditi umjesto tebe." -reèe Selevin i otvori vrata.Njih èetvero je bilo zateèeno, no ne i nespremno."Imamo vijesti o vampiru. O pravom vampiru. Nije kriv Aranox! Nego Eromar, lovac na vampire!" - reèe Kalahad."O èemu govoriš?" - reèe Selevin."Djeèak govori istinu! Dopustite da objasnimo!" - reèe Luna te uðe u zbornicu."Dakle? O èemu je rijeè?" - upita Selevin. Lice mu je bilo crveno kao da je to zaslužio predugim sunèanjem. Zrak je unutar zbornice bio gust, vreo i suh.Miranda je stajala na sred sobe. Glava joj je bila pognuta. U ruci je stezala nešto. Izgledala je bolesno. Kosa je bila raspuštena i nevezana.Profesori što su sjedili na klupama bili su krajnje zainteresirani - samo što je jedna scena završila, poèinjala je druga."Odakle da krenemo!?" - upita se Luna na glas - "Maloprije, u uèionici! Kalahad je došao sa prijateljima do mene - želio je nešto znati o Skirimima." - govorila je Luna, mašuæi rukama od uzbuðenja. Željela je izgovoriti sve stoje brže mogla kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme, no nije htjela govoriti nerazumno.-325-"Da. Nastavi." - reèe Selevin. Miranda je podigla glavu. Bila je krajnje zainteresirana."Malo nakon što smo završili, Kalahad je pao u nekakav trans! Grèio se na podu, uhvativši se za glavu! Bio je u bolovima! Pokušala sam se mentalno spojiti sa njime, ali nije išlo! Nekakva vizija koju je imao je bila prejaka. Blokirala je sve naše mentalne mostove - doslovno ih je rušila. Nešto tako snažno nisam vidjela dugo..." - "Ne skreæi sa teme!" - upozori ju Karisa."Da, naravno! Znala sam daje to neka vizija pa sam se napravila mentalni most sa ostalo dvoje a onda i sa Kalaha-dom! Tako smo podijelili svu tu snagu meðusobno. Ono što smo doživjeli je užasno, no u drugu ruku i nevjerojatno! Kalahad je primao snažne misli koje je odašiljao vampir! Kao da su povezani nekom tajnom vezom! Tih par trenutaka, gledali smo kroz njegove oèi! Ubio je jednu djevojku! U kuæi Endelon! Leži mrtva u kupaonicama!""Jesi li sigurna u to što govoriš!?" - upitaju Selevin."Da! Sigurna! Uèenici su mi svjedoci!" - reèe Luna."K vragu! Kailena! Benrog! Za mnom!" - krikne Selevin.Prozvani profesori ustanu istoga trena i krenu prema Selevinu."Veæ je mrtva profesore! Bolje æe biti da nam ostavite profesora Benroga - njegova moæ telepatije nam treba da pronaðemo neke informacije - one koje smo naslijedili od Eromara, ali do kojih nemožemo doprijeti!" - reèe Kalahad."Od koga ste ih naslijedili!?" - upita Selevin."Od Eromara, lovca na vampire koji je nedavno došao u naš dvorac." - reèe Miranda - "Trebala sam znati da je on jedan od njih. Ona sijeda kosa, taman pogled. Uvijek obuèen u pelerinu. Nije izlazio danju." - doda još."Kasno ste se sjetili." - reèe joj Selevin.-326-"Dostaje vaših prigovora! Radije idite po stradalu djevojku!" - reèe Miranda, a oèi joj se zakrijesiše. Znao je da se jedva kontrolirala. Vatra samo što nije buknula iz nje.Selevin ne reèe ništa. Samo mahnu profesoru Benrogu da ostane, a sa profesoricom Kailenom izaðe van uèionice. Elenil je izašao za njima."Da èujem - što trebate od mene?" - upita Benrog.Svi u zbornici su napeto gledali. Vladala je tišina. Ona vrelina je popuštala - vrata su ostala otvorena a kroz njih je dopirao lagani povjetarac stoje rashlaðivao sobu.Luna stane pred Benroga - "Želim da uðeš u moj um. Negdje u nedavnim sjeæanjima trebao bi pronaæi uljeza -sjeæanja koja ne pripadaju meni! Naslijedila sam ih od Ero-mara dok sam dijelila njegovu svijest! Nadam se da su još uvijek èitljiva! Požuri dok nisu posve izblijedjela!"Benrog pogleda u Mirandu koja odobri. Potom vrhovima prstiju dotaknu Lunine sljepooènice. Ona istog trena sklopi oèi.I Benrogove oèi su bile zatvorene. Ruke su mu drhtale.Otvorio je oèi - "Sjeæanja! Skoro su do kraja izblijedjela! Užas koji si doživjela briše ih! Prejak je!""Oni su bili samnom! Iznova æu uspostavit vezu s njima - sjeæanja su prešla na našu kolektivnu svijest, ne na mene samu! Kao kolektivu, sjeæanja bi trebala biti jaèa!" reèe Luna.Potom okupi Kalahada, Karisu i Glenrovja u krug u kojemu se oni uhvatiše za ruke. Luna se potrudila uspostaviti mentalne mostove izmeðu njih èetvoro - i svi su se uskoro našli u njenoj svijesti.Svijet oko njih je naglo zatamnio - vjerojatno su zažmirili. No njihova sjeæanja su bila posvuda oko njih - letjela su uokolo izmiješana. Gledali su kroz Karisine oèi kako-327-ulazi u Glenrovevu koèiju, gledali su kroz Glenroveve oèi borbu sa Zlobradim Ušnjakom. U pozadini svega je gorio Etron.Dalje iza Etrona, bila su Tri drveta Vjeènosti. Odjednom se meðu njima pojavi još jedna svijest. Uljez.Pretraživao je njihove umove - i to zadivljujuæom brzinom.Najlakše je to usporediti sa peckanjem i svrbežom. Njih èetvero bi se sada najradije sakrili, poèešali, zaštitili od toga - no dopustili su strancu da vršlja po njihovoj svijesti. Osjeæali su što i on - èas ushiæenost, èas tugu - sad žalost, sad fascinaciju.Odjednom je mentalni most što ih je povezivao pukao! Jednostavno se raspao! Kalahad se naðe kako jednom rukom drži Karisu, a drugom Glernova. Otvorio je oèi i ispred sebe ugledao Lunu.Za par trenutaka se svi pustiše.Benrog je sjeo u kut. Pokušavao je obraditi informacije koje je dobio.Svi su šutjeli - tišina u zbornici je bila kao na groblju.Odjednom profesor Benrog progovori -"Da. Eromar je kriv. Ubio je sve dosadašnje žrtve. Abi-gail je ubio nakon što je razgovarao sa njom. Ispitivao ju je o Velveronu. O profesorima, o uèenicima.Pred dvorac je stigao mnogo ranije. Sakrivao se po Ti-gor šumi i nekoj spilji. Mogao bih vas i odvesti na ta mjesta." - reèe Benrog. Sjedio je, pognute glave. Èelo je podupro rukom. Bio je duboko zadubljen u misli."Ulazio bi u dvorac preko zidina. Telekinezom je podigao uže na zidine, prièvrstio ga za nešto - ne vidim što. Spustio je uže i popeo se gore. Bio je u žurbi. Slijedi nekoga. Skliznuo je niz zidine. Slijedi neke dvije osobe kroz dvorište. Jedna nosi drugu. Pretpostavljam da su to Erethor-328-i Arancoc. Ljut je na Aranoxa. Želi mu se osvetiti zbog neèega. Neznam èega. Uistinu ga planira uloviti, no nakon što napravi koristi od toga. Èekajte! Sakriva se!" - Benrog kao da je gledao predstavu u svojoj glavi - vrtio je Eromarova sjeæanja kao film. Svi u zbornici su napeto pratili. Èak su pazili i da im disanje ne bude preglasno."Sakriva se od nekoga! Nije to Erethor od koga se sakriva! Netko je gore, na balkonu! Neki djeèak sjedi na klupi i gleda po dvorištu. Eromar se sakriva iza neèega. Mrak je. Erethor mu je pobjegao. Ušao je u toranj.Eromar ga nemože slijediti. Odluèio je ubiti nekoga -gladan je krvi.Gleda u djeèaka - želi ubiti njega. Prilazi balkonu, pazeæi da ne izaðe iz sjena. Pokušava se popeti uz biljku penjaèicu! Prišao je gore!Blizu je vrha! Èekaj! Netko dolazi! Netko izlazi na terasu! To je Miranda! Èuje joj glas! Ona doziva nekoga! Spušta se dolje. Tiho. Ne želi privuæi pozornost.Ahhhh. Ne vidim dalje. Sve je ispreskakano. Odjednom ga vidim ispred starice... Abigail. Razgovarao je s njom. Neznam kako. Starica ga poznaje odnekud. Ispitivao ju je o Velveronu i profesorima. Ona je okrenuta leðima. Gladan je - preuzima svoju vampirsku formu - grize je - pije krv - ne sviða mu se okus, no gladan je. Nije dugo pio. Toliko je želio još krvi da joj je stiskom slomio vrat. Briše usta... Ne vidim dalje. Preskoèeno je mnogo. Sjeæanja su ovdje slaba. Ne... ova nisu bitna.Imam nešto što se dogodilo prije mnogo vremena. U nekoj krèmi - ubio je nekog lovca na vampire. To nije važno... evo ga opet! Noæ je! Ulazi u Velveron!" - govorio je Benrog, pokušavajuæi opisati slike što su mu se vrtjele pred oèima. Krvna žila na sljepooènici je nabubrila. Èini se daje svom snagom pokušavao zadržati ta sjeæanja, zatoèena u umu dovoljno dugo da ih sve proèita.-329-"Silazi niz stepenice. Nešto mu smeta. Neki bubnjevi lupaju. Negdje blizu. Ne. Ima ih mnogo. Ima ih na desetine. Ne - nema ih više - trajalo je samo kratko. Èini se da tako traži žrtve. Strašno je gladan - starièina krv je bila slaba. Neznam gdje je - nisam pazio. Lutao je negdje kroz sjene. Sada je pored nekog prozora - iznutra se èuju dva glasa. Oba su ženska. Neke dvije djevojke nešto govore. Jedna se smije. Pozdravljaju se. On se jedva kontrolira. Ulazi kroz prozor. Jedva se provlaèi.Prilazi jednoj od kupaonica - iz nje dopire pjevanje.Razmišlja nešto. Misli želi li preuzeti vampirsku formu.Neæe. Ulazi u èovjeèjem obliku. Tih je. Djevojka ga ne èuje. Èekaj! Primijetila ga je u odrazu vode! Izvadila je maè! On nasræe na nju! Gadno gaje porezala po licu! Napravila mu je ožiljak! Djevojka je borbena! Nasræe na njega! Bode ga u ruku! Rana nije strašna. Samo gaje ogrebla. Preuzima svoju vampirsku formu. Bijesan je - nemože se kontrolirati! Maše pandžama uokolo! Reže je! Rukom ju je probio! Razrezao joj je utrobu! Odvratno! Djevojka je još uvijek živa! Pije krv iz njene utrobe! Djevojka još uvijek diše - smeta mu to - neki bubanj - strašno mu smeta! Srce! To je njeno srce! Grize je za vrat! Siše krv! Sviða mu se okus! Ponovno se vraæa na utrobu! Grize! Jede meso! Ustao je i krenuo nazad - no vidio je svoj odraz u vodi - veliki, krvavi ožiljak! Ravno preko njegova lica! Ponovno ga obuzima bijes! Zaletio se nazad na djevojku! Sjeèe je pandžama! Odjednom je uplašen - uèinilo mu se daje èuo nekoga. Ne želi da ga otkriju - bježi van - izlazi kroz onaj prozor. Dalje nije važno. Sakriva se nazad u šumu.Ovo je bezvrijedno. Ni ovo nije važno. Evo ga ovdje pred Velveronom - Sentinel mu neda uæi! Raznosi ga nekom magijom. Ulazi u dvorište dvorca - sve vrvi uèenicima. Želi ostaviti dojam. Želi uzeti zlato od ravnateljice. Želi ubiti Aranoxa. Ne vidim zašto.-330-Dalje nije baš bitno. Evo ga ovdje, ide sa Lunom - prati ga do njegove sobe. Razmišlja kako nikada nije pio Arden-sku krv.Planira ubiti Lunu nekada kasnije. Luna razgovara sa Erethorom. Iza njih su dvoje uèenika i doktor Balthazar.Ne...! Gubim sjeæanja! Nemogu održati koncentraciju! Vidim samo još par slika! Šulja se kroz kuæu Argenor! Ljut je! Želi zlato! Ravnateljica mu nije dala zlato! Želi dati primjer! Dokazati kako su vampiri opasni! Svi trebaju njegove usluge kao lovca! Vi dim... Pokolj! Vidim...slabo...ne vidim više ništa.

pagina 41

Sva sjeæanja koja sam preuzeo od Lune su nestala. Um ih je odbacio. Žao mi je." - reèe Benrog. Izgledao je umorno.Miranda je polagano kljuèala - no ne njena tamna strana - naprotiv - bila je svjesna same sebe. Izgledala je pribrano i hladno. Jedino su usijane ruke iz kojih elektricitet samo što nije potekao pokazivale njen gnjev.Progovorila je - "Prijatelji! Dižite se! Belendore! Idi okupi Seniore! Ali samo one naprednije - ne želim ljutitu rulju. Želim ovo izvesti precizno. Stjerat æemo zvijer u kut!"Kalahad primijeti plavu auru oko Mirande. Valovito je plesala oko njene glave, kao da je od želea. Ali bila je satkana od èistog svjetla. Uèinilo mu se da vidi i krila na njenim leðima - ali to je sve bio samo odsjaj aure.Profesori su bili spremni za samo par trenutaka. Iako ga nisu držali u rukama, njihovo oružje je bilo spremno. Istina, mnogi èarobnjaci meðu njima ga nisu imali, kao ni Miranda. No, ruku na srce - nije im ni trebalo!-331-ZV1JCR U KLOPCIVelika grupa profesora je izašla iz zbornice. Došli su u Veliku Dvoranu.Uèenici su ih gledali sa zanimanjem. Profesori nikada do sada nisu izašli ovako uznemireno.Miranda pogleda u Minervu pa naredi - "Minerva! Idi do njegovih odaja! Provjeri je li tamo! Ne otkrivaj svoje prisustvo nipošto! Želim ga nespremna!"Minerva ne reèe ništa nego sklizne do stepenica i krene prema stepenicama."Uèenici! Slušajte me dobro! Želim da netko ode i pronaðe profesora Luthera! Hitno nam treba! Brzo!" - i deseci uèenika se bez pogovora raspršiše po Velveronu, trèeæi svaki svojim putem, tražeæi profesora.Ostali su èekali dolje. Mnogi èarobnjaci kao da su meditirali. Zadubljeno bi piljili u neku toèku ili bi zatvorenih oèiju izgovarali neke rijeèi. Kalahad je znao da bacaju obrambene magije na sebe, ali i na ostale."Miraaaandaaaa." - reèe Minerva koja kao da se stvorila pored njih."Stigla si. Reci." - reèe Miranda."Daaaa. Taaamooo jeee. Meediiitiiiiraaaa."- govorila je Minerva.Skoro istog trena u dvoranu utrèi profesor Luther."Trebali ste me?" - zaèuje se njegov glas."Odlièno! Stigli ste baš na vrijeme!" - reèe Miranda pristiglom profesoru."U èemu je problem? Uèenici kažu daje hitno!" - upita Luther."I jeste. Krajnje je hitno. Pronašli smo vampira. Gore je, u tornju za pridošlice. To je onaj lovac na vampire -Eromar. Želim da ga uhvatimo i ubijemo. Kreæemo èim-332-pristignu Seniori. Morat æemo opkoliti toranj, u potpunosti. Gore ima jedan prozor kroz koji bi mogao izaæi. Želim od vas da iskoristite moæ Levitacije16, i da se dignete gore do prozora. Ako pokuša izaæi, spržite ga bilo kojom napadaèkom magijom - samo mu ne dajte da izaðe!""Profesorice! Neæe biti lud izaæi odatle! Pa slomit æe sve ako padne sa te visine!" - primijeti Karisa."Neæe. Vampir je. On može izdržati mnogo veæe padove nego mi." - objasni joj Miranda."Miranda - vani je oluja kakvu nisam vidio u životu! Pokušaj levitacije na tako veliku visinu bi bio ravan samoubojstvu!" - reèe joj Luther.Miranda malo razmisli a onda reèe - "Da. Vjerojatno si u pravu. Ako misliš da nije izvedivo, nemoraš. Pridruži nam se onda ovdje."Profesor Luther je neko vrijeme prazno gledao u nju, a zatim reèe - "Mislim da ja to mogu. Èekat æu ga gore! Samo recite kada da krenem!" - reèe joj Luther, naglo ohrabren neèime."Odlièno. Zapamtit æu ovo." - reèe mu Miranda.Kalahad je bio nervozan. Pred oèima su mu neprestano bile slike trupala pokrivenih krvavim plahtama. Ni Karisa ni Glenrov nisu bili mirniji."Kalahad. Želim da se sada makneš u stranu. Prepusti nama da ovo obavimo!" - reèe Miranda - "Ti si svoju ulogu u veæ odigrao!"A potom se profesori rasporediše ispred stepenica. Šest seniora je pristiglo i èekalo Mirandina nareðenja.Ona se stane na prvu stepenicu i reèe - "Seniori! Idite sa profesorom Lutherom! Èekajte ispod prozora! Luthere,16 Levitacija - moæ koja èarobnjaku dozvoljava lebdenje. Oni koji su njome ovladali uspijevaju i letjeti na kratko vrijeme.-333-znate što vam je èiniti. Ostali - za mnom. Kada stignemo gore, ratnici ulaze prvi, a to su Desglen i Belendor - èarobnjaci iza njih. Udarite ga svime što imate, brz je pa raèunajte na to da æete možda, nadam se da griješim, promašiti nekoliko puta, zato držite u pripravnosti više od jedne magije. Stjerajte ga u kut. Ako netko ima Sunèevo svjetlo, bit æe pametno držati ga aktivnim cijelo vrijeme. Ne želim gubitke na našoj strani, zato pazite - ne igrajte se heroja!" -reèe Miranda i brzim se koracima udalji.Nešto ga je vuklo iæi za njom. Silno je želio ubiti to stvorenje.Glenrov je primijetio Kalahadov pogled. "Kal, smiri se! Sada možemo samo èekati!" - reèe mu."Da. Vjeruj Mirandi. Èini se da ju je Selevin nekako primirio. Opet je ona stara. Neæe dopustiti da itko od naših nastrada." - reèe mu Karisa.Kalahad je svejedno bio nervozan. Nije znao što da radi. Zaèuo je udarac, kao da se nešto lomi. Odjednom krenuše kucati oni bubnjevi u njegovoj glavi. Piskutav zvuk se probio kroz zrak. Zaèula se galama i urlanje. Odjeknulo je par snažnih eksplozija!Netko je od profesora vrisnuo -"Eno ga! Drži ga!" - èuo se glas.Zaèula se još jedna eksplozija."Bježi dolje! Za njim brzo!" - èulo se odozgo."Jesi li èuo ovo Kal?" - reèe Karisa. Kalahad izvadi maè i èvrsto ga stegne.Borio se sa bubnjanjem u mislima. Ali bio je jaèi od toga! Priviknut æe se! Mora! Sada ne smije izdati prijatelje!Neko tutnjanje i urlanje razlije se stepenicama, kao da netko trèi.U stvari, bila je to grupa profesora.-334-Karisa je spremno držala svoje bodeže, a Glenrov svoje žezlo.Ispred njih, Kalahad je dignuo maè. Spremno je èekao da se vampir pokaže pred njim.Još su neki uèenici, koji su pratili sve to, došli u blizinu- i oni izvadiše svoja oružja iz korica. A neki su opet, pobjegli iz dvorane.Zar par trenutaka, Kalahad ugleda zvijer kako èetveronoške trèi niz stepenice. U tom kratkom trenutku kada ga je ugledao odmah je primijetio ogromnu èeljust i bezbroj zubi- jedna strana lica je bila spaljena i oguljena - netko ga je pogodio vatrenom kuglom.Pelerina mu je bila isjeèena. Za sobom je ostavljao maleni krvavi trag.Vampir je shvatio da ga i dolje èekaju pa je pokušao preskoèiti uèenike ispred sebe. Napravio je ogroman skok gurnuvši se snažnim nogama. Preletio je Kalahada zajedno sa ostalim uèenicima i bez problema se doèekao na noge. Neki momak obuèen u zeleno, borbeno odijelo, nasrne na njega maèem, no vampir bez problema izbjegne napad i udari momka onom željeznom rukom tako da je istog trena ostao bez svijesti.Vampir nastavi bježati prema vratima, ka izlazu, ka svom spasu!U isto vrijeme Karisa podiže svoj bodež, dobro nacilja i baci ga munjevito brzo. Bodež fijukne kroz zrak i zabi se ogavnom stvorenju u leða. Ono urlikne i zatetura no ipak pobjegne kroz vrata.Kalahad je veæ trèao za njime. Glenrov takoðer.Èim je Kalahad izašao na vrata, ugleda kako ispred njega prolijeæe vatrena kugla i udara u zemlju tik do vampira.Kugla je došla s neba, a tamo gore, pored prozora, lebdio je profesor Luther. Jedva se održavao na snažnom vjetru.-335-Tek sada kada je vidio da je vampir van tornja, poèeo se spuštati. Seniori koji su èekali pod prozorima, za sluèaj da vampir uspije iskoèiti van, su sada krenuli u potjeru. Nekoliko vatrenih kugli ali i par elektriènih, poleti u smjeru stvorenja. Vampir je bio prebrz - gotovo nitko ga nije mogao stiæi. Veæ je blizu vrata!Kalahad je davao sve od sebe nebi li ga stigao. Glenrov je bio dosta sporiji i trèao je koliko je god brzo mogao! Profesori su bili na vratima velike dvorane, ali oni nisu imali nikakve šanse stiæi stvorenje! Sve je izgledalo izgubljeno! Neæe stiæi! Nitko ga neæe stiæi! Veæ je kod vrata Velverona! Otvorio ih je!STARI DUGOVIEromar otvori manja vrata Velverona - no tek tamo ga je èekalo pravo iznenaðenje! Pred njim stajaše dva lika -jedan visok, u crnoj pelerini, a drugi u kožnom, borbenom oklopu.No Erethor i Aranox bijahu jednako iznenaðeni ovime - došli su uloviti vampira, a pronašli su ga veæ na ulaznim vratima! U djeliæu udisaja, njihova oružja zablistaše -Aranox zamahnu svojim maèem prema Eromaru koji se sagnuo pa se maè zabi u drvena vrata.Vampir napravi vatrenu kuglu te ju ispali na Aranoxa, no on je bio vrlo brz, pa mu je jedino pelerina poèela gorjeli. Stoga ju je brzim pokretima bacio sa sebe i ugasio.Erethor je sijevnuo prema Eromaru, nasræuæi maèem i ogrebavši ga po ruci.Vampir shvati kako neæe lako proæi pored ove dvojice i pobjegne nazad u dvorište! No odatle je navirala gomila profesora! Oèajno je gledao oko sebe - i ugledao mjesto gdje bi mogao potražiti spas - tamnica! Tamo je mraèno!-336-Tamo je njegovo carstvo! Ponovno se bacio na sve èetiri i poèeo grabiti zemlju pod sobom.Kalahadu gotovo ispade maè od iznenaðenja kada je vidio Erethora i Aranoxa na vratima - i Erethor je bio poprilièno iznenaðen - no niti jedan nije posustao - nastavili su trèati za vampirom.Aranox izvuèe maè iz drvenih vrata, ogrne pelerinu i nastavi trèati za stvorenjem.Aranox gaje prepoznao - dugovao je Eromaru nešto.

pagina 42

Vampir je veæ stigao do ulaza u tamnicu - životinje su bile uznemirene. Otvorio je vrata i ušao. Nije se ni trudio zatvarati vrata za sobom - znao je da nema smisla.Erethor i Aranox stigoše prvi, a Kalahad odmah poslije njih. Glenrov je bacio pelerinu kako bi trèao brže - no veæ sada je bilo kasno - neæe ih moæi stiæi! Kao niti Seniori koji su bili malo ispred Glenrovja.Erethor i Aranox uðu a za njima i Kalahad.Èim je promolio glavu unutra, ogromna vatrena kugla sijevnu na njih trojicu i Kalahad se naðe na zemlji.Ubrzo poslije, shvati da ga netko vuèe prema sebi i pritišæe na zemlju.Zaèuje se još jedna strašna eksplozija, a zatim nešto kao odron kamenja. Još jedna eksplozija udari. Kalahad nije znao što se dogaða. Buka je bila strašna. Prašine je bilo posvuda. Još jedna eksplozija! Kalahad se okrene na leða.Sada je odron kamenja, koji je èuo, bio stvaran - strop se rušio! Ugledao je Aranoxa kako ga vuèe za ramena.Samo što su se odmakli od vrata, èitav strop - mješavina drveta i kamena - se uruši pored njih, zatrpavši ulaz.Kalahad se digne na koljena - osvrne se uokolo - prašina je bila visoka i toliko gusta daje mogao uzeti svoj maè i rezati ju.-337-Hrpa zapaljenih drva i usijanog kamena prštala je iza njegovih leða. To ga podsjeti na njegov susret sa salaman-derom, koji je poèeo slièno.No gdje je Erethor? Gdje je Aranox? A možda najvažnije, gdje je Eromar!?Krenuo je koraèati ka unutrašnjosti. Ubrzao je korak. Dok je nestajao u sjenama, iza sebe, sa druge strane ruševina, èuo je glasove. Seniori su nešto vikali profesorima. Kalahad pomisli da æe moæi uæi kroz rupu na stropu, ukoliko ugase vatru koja je buktala iz ruševina.On siðe niz neke stepenice.Ispred sebe je ugledao Erethora kako pažljivo koraèa -korak po korak, osluškujuæi svaki zvuk.Kalahad pokuša osjetiti one bubnjeve, no nije ih više bilo. Jednostavno su nestali. U jednu ruku, bio je zahvalan na tome - no u drugu, nije znao da li vampir vreba nekoga ili ne!Trenutak kasnije, primijeti kako je nešto protrèalo kroz hodnik ispred njih! "Eno ga!" - viknu Kalahad i uperi prst. Erethor baci pogled prema mjestu na koje je Kalahad pokazivao. Mjesto je bilo mraèno i prazno, no Erethor krene prema tamo."Gdje je Aranox?" - upita Kalahad."Tu je negdje. Traži vampira." - reèe Erethor."Sto se dogodilo maloprije!?"- upita Kalahad a Erethor mu reèe - "Vampir - opalio je nekoliko jakih vatrenih kugli u strop i srušio ga na nas. Prava je sreæa da smo preživjeli. Ali ti se nemoj previše uznemiravati. A sada šuti i koncentriraj se! Budi iza mene!"Kalahad je šutio i tiho hodao. Ušli su u hodnik. Tamo nije bilo nikoga. Stajao je u toj crnoj, vlažnoj prostoriji, pokušavajuæi uhvatiti bilo kakav zvuk. Tražio je bilo kakav znak koji bi otkrio skrovište onoga koga progone... ili onoga tko progoni njih?-338-Kalahadu se uèini daje nešto èuo - okrenuo se u stranu - odjednom pred njime sijevne šaka sa oštrim pandžama i on padne na zemlju.Erethor istog trena nasrne na stvorenje - no vampir uteèe u sjene. Tapkanje njegovih koraka nestane u daljini.Kalahad se pridigne."Èuvaj se. Pokušat æe nas uhvatiti nespremne - ovo je igra koju on vodi!" - reèe Erethor.U hodniku ispred njih se pokaza Aranox. Bio je jedva vidljiv u onoj svojoj crnoj pelerini. Preko ustaje nosio tamno crveni rubac."I on je vampir! Zar ne bi oni trebali osjetiti jedni druge?" - upita Kalahad."Vampir sam nekada bio. Više ne." - reèe Aranox ponosno. Kada je prišao, Kalahad primijeti boju u njegovim obrazima. To ga razveseli."Da li je to maloprije bio on?" - upita Aranox."Da. Kopile je pobjeglo." - odgovori Erethor."Hoæemo li iæi za njime?" - upita Kalahad, na što ga Aranox pogleda i reèe - "Naravno. To je Eromar. Njemu dugujem sedam godina bez sunca, smucanja po noæi i života u sjeni i samoæi. Vrijeme je da mu vratim taj dug." - a oèi su mu se krijesile dok je to govorio."Samo malo!" - reèe Kalahad - "Zar niste rekli da si ti nastradao dok ste izlovljavali vampire u njihovim spiljama?""Da. Koji dio nisi shvatio? Eromar je u to vrijeme bio voða legla. Odsjekao sam mu šaku - a on je zauzvrat sunce uèinio mojim protivnikom." - reèe Aranox, a na licu je imao izraz gaðenja i neke unutarnje boli."Razumijem. Možda bi trebali èekati pojaèanje? Ipak, sami ste rekli daje ovo njegov teren." - predloži im Kalahad.Erethor tada kleknu pored njega i reèe mu - "Kal, ulaz je zatrpan. Dok se bilo tko probije do tamnica, on æe veæ-339-pobjeæi! Osim toga, osjeæamo dužnost da ga uhvatimo. Mi smo ga na neki naèin i doveli ovamo."A Aranox doda - "A tko bi bolje znao loviti vampire od nas dva? Ja i Erethor smo oèistili stotine njihovih legla.""U redu. Ali prije nego odemo za njim, želim vas pitati još samo jednu stvar." - reèe im Kalahad."Izvoli." - reèe Erethor. Kalahad ih je gledao sa povjerenjem - odjednom je ono bilo jaèe nego ikada prije. "Kuda ste bili nestali? Odakle krv u tornju tamo gdje se Aranox sakrivao?" - upita ih."To su dva pitanja, ali valjda zaslužuješ odgovor." - reèe Erethor."Pitanja su na mjestu." - potvrdi Aranox - "Odgovori mu."Erethor se nakašlje, i naglo okrene - uèinilo mu se daje nešto èuo. Podigao je maè i krenuo hodnikom kojim je Eromar utekao. Usput je govorio - "Znao sam da æeš poslije onog pokolja otiæi prijaviti Aranoxa i mene - i ja bih uradio isto. Iako sam znao da Aranox nije mogao poèiniti pokolj..." - reèe on te proviri iza zida - nije bilo nikoga -"...jer sam bio s njime u trenutku kada se on održavao, odluèio sam ga izvesti na sigurno. Probudio sam doktora Bal-thazara, koji je sada negdje na putu za Azgard. Ide patentirati svoj novi napitak i pošteno se obogatiti. Pokupili smo stvari koje je trebao da bi završio prototip lijeka i otišli po Aranoxa. Tamo sam ga stavio na leða i odveo u šumu Ti-gor, gdje je doktor dovršio lijek. Èim je Aranox prizdravio, pozdravili smo se sa doktorom, platili mu obeæanih 1500 zlatnika i pustili ga da ide svojim putem.Koèija ga je valjda èekala na križanju, tamo na zapadu, a mi smo krenuli ovamo u dvorac. Dalje znaš." - reèe Erethor, pažljivo gledajuæi posvuda.Aranox je za to vrijeme motrio na druge prolaze kojima bi im vampir mogao priæi. "Niste mi rekli za krv. Rekli su-340-mi da je vampir koji je poèinio pokolj bio ranjen! A krv je pronaðena na mjestu gdje si ležao." - navaljivao je Kalahad."Za lijek je bila potrebno malo moje krvi i ..." poène Aranox, no Erethor ga prekine - "Ja sam bio zadužen da ju uzmem. Došao sam kasno naveèer, da me nitko ne vidi. Planirao sam mu malo zarezati ruku, tek toliko da napunim jednu boèicu krvlju, kad se Aranox poèeo tresti - iduæeg trena su i mene snašle jake vizije - bubnjevi koji udaraju i kidaju moje misli. Èak smo na bljeskove vidjeli kroz Ero-marove oèi kako ubija - nekog je polu-orka bacio na ormar gdje se jadnik nabio na drveni šiljak. To mi je ostalo pred oèima. Svejedno..." - reèe Erethor i zaðe u tamni hodnik, mašuæi rukama Aranoxu da ga prati. kada smo došli k sebi, Aranox je bio gadno zarezan - gadno je krvario iz ruke. Potrudio sam se da mu previjem ranu odmah nakon što sam nakupio dovoljno krvi. Potom sam s njim odluèio pobjeæi iz Velverona."Kalahad ih odluèi pratiti. Držao je svoj maè u visini oèiju, tako da mu je on bio orijentir za sve pred njim. Njihovi su koraci bili glasni, no životinje i èudovišta u kavezima iz obližnjih prostorija su ih svojim urlikanjem i cviljenjem utišavale.A tako su odavali i Eromarovu prisutnost, koji se smucao i vrebao po sjenama, vjerojatno tražeæi izlaz.Tamnice su imale još par izlaza, no oni bijahu tajni i malo je osoba znalo za njih. Miranda je znala za neke, no ti tajni prolazi su zbog neodržavanja i neupotrebljenosti propali i postali neprohodni. Trebat æe još dosta vremena dok ih samo pronaðe, a još više da provede Aratare kroz njih. Vjerojatno æe stiæi brže ako nekim jakim magijama pokušaju raskrèiti ulaz.-341-Erethor je vodio. Polako je išao niz hodnik. Aranox je iza njega bacao neku magiju - ruku je držao iznad glave, a šake skupljene. Kako je polagano raširivao šaku iz nje je zažarilo žuto svjetlo. Kalahad svati daje to sunèevo svjetlo."Lijepo je moæi koristiti ovu magiju iznova." - reèe Aranox.Sunèevo svjetlo je osvjetljavalo tamne kutke u kojima bi se Eromar mogao kriti. Prošli su èitav hodnik i stigli do nekakve sobe.U njoj je bilo mnoštvo starih, hrðavih vrata od nekog metala.Iza njih su dopirali urlici, rezanje, cviljenje , brundanje i piskutanje. To su oèito bili ulazi u jazbine tih stvorenja. Kalahad primijeti da su jedna vrata širom otvorena. A vrata nisu bila malena - što god daje bilo u toj jazbini, moralo je biti veliko! I ostali su to primijetili!Kada su prišli vratima, Kalahad pogleda unutra - jazbina je bila prepuna debelih niti ispletenih u spirale. Bilo je to carstvo pauka."Planinski pauci. Ovdje su bili planinski pauci. Dvije ženke!" - reèe Erethor uznemireno. I Kalahad je bio uznemiren. Uèio je o njima!Ti pauci su bili mesojedi - veliki, ružni i dlakavi, gradili bi ogromne mreže u koje bi hvatali velika stvorenja a potom ih proždirali. A ženke su krupnije i opasnije od mužjaka. Zbog tih životinja su planine u Berenoru proglašene jednim od najopasnijih17."Da pogodimo tko je otvorio vrata?" - reèe Aranox. "Kal, dobro motri stropove! Aranox i ja æemo sjene." -naredi Erethor.Osim gorostasnih pauka, tamo žive i mnogi drugi divovi. Meðu njima su i zmajevi. Neki tvrde da patuljci zbog toga i jesu niski rastom te grade naselja pod zemljom.-342-Kalahad je kimnuo glavom i šutke promatrao stropove. Bili su tamniji od okoline, ali svjetlo što gaje bacao Aranox bilo je od velike pomoæi.Nastaviše se kretati ovom strašnom, hladnom prostorijom, nadajuæi se da neæe naiæi na još otvorenih vrata.Došli su do pet hodnika koji su se granali u razlièitim smjerovima."Da si ti vampir, kamo bi išao?" - upita Erethor Aranoxa."Da sam ja vampir, išao bih prema... nazad. Da nam doðem za leða. Pošto ja nisam vampir, kažem da odemo kroz onaj tamo hodnik." - i pokaže na onaj sasvim lijevo."Zašto?" - upita Erethor."Jer je Eromar ostavio krvavi trag za sobom." - reèe Kalahad ugledavši tanku liniju tamne krvi stoje nestajala u tami lijevog tunela."Idemo." - reèe Erethor i nastavi voditi.Taj hodnik je vodio do stepenica koje su vodile na još niže katove. Erethor je znao da su ti katove napušteni, ali je nekada kao uèenik èuo da tamo postoji stari, zatvoreni odvodni kanal, o èemu obavijesti Kalahada i Aranoxa. Potom pomisli da bi Eromar mogao osjetiti neko strujanje zraka odatle i pokušao pronaæi izlaz.Kalahad je cijelo vrijeme odgovorno i pažljivo pregledao stropove - nije želio da ih osmonoga èudovišta doèekaju nespremne.Tiho su otapkali dolje, u još veæi mrak. Tamo je bilo nekoliko baklji. Bile su svježe ugašene - toplina što je zraèila i malo dima koji se dizao u vis, odavalo je tu èinjenicu.Sada osim Aranoxovog svjetla nije bilo nikakvog drugog izvora svjetlosti. "Drži tu lampu upaljenu stari druže." - reèe Erethor.

pagina 43

-343-Par koraka niže èulo se škrgutanje.Aranox pojaèa snagu svjetlosti, koja je još uvijek izbijala iz njegovih ruku."Koliko je ovo èudo duboko?" - upita Kalahad, kome se silaženje u dubine zemlje èinilo beskonaènim."Trebamo te jednom odvesti u patuljaèke gradove. Zanima me što bi tek tada rekao." - reèe mu Erethor.Tek što su prolazili ispod kamenog luka, koji je na sebi nosio držaèe za vrata koja nisu bila postavljena, Erethor odjednom stane kao ukopan. "Stao sam na nešto." - reèe on i poène spuštati glavu. Pod njegovom je nogom bila jedna debela, sluzava nit, koja se presijavala na Aranoxovom svjetlu, plutajuæi u zrak do visine od pola metra i potom je nestajala u mraku.Erethor pogleda gore - mnoštvo staklastih, crvenih, gladnih oèiju je vrebalo. Bacio se niz stepenice i poèeo vikati! Sijeci mrežu!" - prije nego je i pao u nju.Divovski pauk od dva metra, nogu debelih kao Kalaha-dove ruke, padne na mjesto gdje je maloprije bio Erethor.Aranox isuèe maè na poganu životinju i razreze joj zadak iz kojeg je poèela curiti gusta, zeleno-smeða tekuæina. Pauk se okrene i propne na zadnje èetiri noge - tren kasnije proletio je kroz maleni otvor vrata, oborio Aranoxa na zemlju te se sjeo na njega.Kalahad iz sve snage zamahne maèem i pauku odsjeèe nogu.Kako je pauk krenuo prema Erethoru, on se kao iskusni ratnik izmaknuo i zvijer je zagrizla èvrsti èelik.Za vrijeme borbe Kalahad mu odreže još jednu nogu."Pusti mene! Oslobodi Erethora!" - reèe Aranox i izvuèe, do tada, skriveni bodež.Kalahad bez oklijevanja poleti kroz vrata i prereze ljepljivu mrežu u koju je Erethor upao. Erethor se trudio što\-344-manje micati, jer je znao da bi ga mogla snaæi još veæa nevolja ukoliko se mreža zapetlja.Kalahad je pažljivo sjekao strune i pazio da ne zakvaèi oštricom i svog uèitelja."Požuri! Evo i drugoga!" - derao se Erethor.Za to vrijeme, Aranox je odurnoj životinji zabio bodež izmeðu bezbroj ružnih oèiju. Zvijer malo uzmakne, a on potegne maè i prereze joj prednje dvije noge. Pauk padne na prednji dio tijela. Pokušavao se odvuæi od Aranoxa ali nije mogao. Aranox se diže i osmonogom stvorenju zada završni udarac, tako što gaje prerezao kroz pola tijela.Kalahad je taman presjekao sve strune koje su držale Erethora u zamci kada iz mraka sijevnu drugi pauk i pokuša zariti zube u Erethorova leða.No Erethor se dotetura naprijed i padne pored Kalahada koji spremno doèeka zvijer mašuæi oštricom svoga maèa."Kal! Makni se!" - zaèu on Aranoxa. Odmah se mrdnuo u stranu. Tren kasnije, vatrena kugla proleti kraj njega i udari u zvijer koja djelomièno bukne u plamen. Pauk pokuša pobjeæi niz stepenice, ali Erethor pokupi svoj maè i krene za njim. "A ne! Neæeš!" - reèe on i provršlja kroz isjeèenu rupu u mreži.Stigavši do pauka, skoèio je na njegova leða te nakon par trenutaka održavanja ravnoteže podiže maè i protjera ga kroz dlakavo tijelo životinje. Pauk istog trena pokleknu a Erethor mirno odskoèi s njega."Ozbiljno razmišljam o prijedlogu za ukidanje držanja ovih životinja u dvorcu." - reèe on i okrene se ka Aranoxu i Kalahadu."Dobro smo prošli ovaj puta. Moramo biti oprezniji." -reèe mu Aranox.Erethor obrisa maè o tijelo pauka. "Idemo dalje." - reèe.Kalahad i Aranox mu priðoše. "Nije mi se svidjelo ovo." - reèe im Kalahad.-345 -"Dobro došao u svakodnevnicu jednog Aratara." - reèe Aranox i preuzme vodstvo, isijavajuæi sunèevo svjetlo toliko jako da gaje Kalahad jedva gledao.Stepenice se naglo prekinuše i pred njima se ukazu nekoliko urušenih prolaza i nekoliko otvorenih.Iz jednog je dopiralo krkljanje vode."Ovo je sigurno onaj odvod koji si spominjao." - reèe Aranox Erethoru - "Èini se da voda još uvijek teèe ovuda." - doda još."Da. Eromar je èini se bolje upoznat sa Velveronom nego mi. Možda je i on nekada bio uèenik ovdje?" - upita Erethor.Aranox proviri kroz jedna velika vrata i osvijetli ogromnu halu pred kojom su se našli i tiho reèe - "Ne bi me èudilo. U njegovim kostima ima više stotina godina. Možda je u njegovo vrijeme ovaj odvod bio u funkciji. Ako je uopæe bio uèenik ovdje u Velveronu."Njih trojica uðoše u veliku halu. Bila je ogromna. Strop gotovo da nije bio vidljiv. Zidovi i podovi prekriveni zelenim mrljicama - nekim algama i biljèicama.Jedini izvor svjetla u hali bila je Aranoxova šaka koja je sada svjetlila još jaèe. Pored njih, na desnoj strani hale, pro-ticala je prava malena rijeka.Goleme željezne cijevi su se uzdizale visoko u mrak. Na rubu hale, odmah do malene rjeèice otpadnih voda bila je kamena ograda. Dolje je u vodi bio ogroman kotaè sa zdjelicama koje je voda nekada neprestano okretala.Taj kotaè mora da je pokretao neki veliki mehanizam. No to bješe davno i svi ti ureðaji, koji su nedvojbeno patu-Ijaèke arhitekture bješe mrtvi."Zar ovo stvarno više ne radi? Kuda onda ide sva voda što ju trošimo gore u dvorcu?" - upita Kalahad."Vuèemo ju iz obližnje rijeke koja protjeèe tu kroz Ti-gor. Kada se voda potroši, magièno se rastvara. Mehanizamje mnogo manji, brži i èistiji. I ne zagaðujemo okolne vode. Ako me sjeæanje služi, prekinuli su koristiti ovaj mehanizam jer su shvatili da se prljava voda vraæa u rijeku pa su neki uèenici èak bili i otrovani." - pojasni mu Erethor, sve oprezno gledajuæi na sve strane."Nismo tu da uèimo o povijesti. Moramo uhvatiti vampira." - opomene ih Aranox.Erethor se odmakne od kamene ograde dok je Kalahad gledao tamo još neko vrijeme. "Mraèno je ovdje. Šteta. Nisam niti znao da ovakvo nešto postoji u Velveronu.""Kal - požuri!" - pozva ga Aranox.Kalahad napusti kamenu ogradu. Opet se vratio mukotrpnom zurenju u tamu, ne bi li tamo vidio nešto. Nije ga bilo strah. Bio je sa dvojicom iskusnih ratnika. Kalahad je imao osjeæaj da njih dvojica gotovo uvijek znaju što onaj drugi misli. To gaje ohrabrivalo.Kako je išao za njima dvojicom, do njih doprije neki tup zvuk - kao da je nešto glomazno palo. Zvuk je dopirao iz hodnika kroz koji su upravo došli. Kalahad zakljuèi daje to Miranda uspjela probiti ruševine na vratima i daje poslala pojaèanje unutra. No koliko æe joj trebati vremena da ih pronaðe, to je nešto drugo."Eno! Tamo!" - reèe Erethor i pokaza u mrak. I Kalahad vidje da se nešto pomaklo iza jedne od udaljenih cijevi. "Erethor ima odlièan vid." - zakljuèi u sebi Kalahad.Aranox ode lijevo od cijevi, a Erethor desno dok je Kalahad ostao u sredini.Kako su prilazili cijevi, zaèuše brze korake koji nesta-doše u daljini."Opet je pobjegao!" - reèe Kalahad."Krvari. To je dobro. Ima neku veliku ranu." - zakljuèi Aranox gledajuæi u lokvicu krvi koja se razlila iza velike metalne cijevi.-347-"Varate se ako mislite da bježim. Samo se igram sa vama. " - zaèuše oni neprirodan glas - dubok, teško razumljiv. Kao daje netko govorio ustima punim vode."Igra ti je besmislena zvijeri. Pokaži se da ovo razriješimo. Stari dugovi èekaju da budu naplaæeni." - reèe Aranox."Tu si da baciš svjetlo na sjenke prošlosti. Vrlo dobro. I ja imam dugova prema tebi. Pobio si mi leglo i šaku odsjekao, sjeæaš se!?" - zaèu se onaj isti glas. Bio je gnjevan. Sada je dopirao iz posve drugog mjesta. No možda je sve to bila samo jeka."Dobro zvijeri. Izaði van. Riješimo ovo jednom za sva vremena. Oslobodimo se tereta prošlosti. Naplatimo stare dugove, ali i one iz sadašnjosti. Neæeš proæi nekažnjeno za krv koju si prolio gore."Zaista to vjeruješ? Da me možete pobijediti?" - zaèuše Eromarov glas odmah iza njih. Okrenuše se sva trojica. Eromar je stajao u svojoj crnoj pelerini nasred hale. Bio je toliko mraèan da se gotovo nije vidio. Jedino mu oèi sjaše crveno i opasno."Izgledaš bijedno." - reèe Erethor."I meni je drago što vas vidim." - reèe im Eromar i napravi par koraka u sjenu, gdje skoro nestade. Bio je sav sakriven u svoju pelerinu - smetalo mu je sunèevo svjetlo iz Aranoxovih ruku."Vidim da si odbacio dar koji si dobio od mene." - reèe on Aranoxu."Dar?" - planu Aranox dok je polagano išao prema E-romaru - "Sedam godina zatvora ti nazivaš darom!? Sedam godina hladnoæe i vlage, bijede, usamljenosti i mraka ti nazivaš darom!?!?" - derao se Aranox."Da. I ti si ga se riješio. A moja šaka nikada neæe narasti iznova." - reèe mu Eromar i gotovo nestade. Arnoks je svjetlo držao na maksimumu - nije mogao isijavati jaèe --348-pa zato baci svjetlosnu kuglu iz svoje šake visoko u zrak i prema Eromaru.Kugla je plutala po zraku i osvijetlila veliki dio hale i Eromara, koji je èuèao ispod svoje pelerine samo par metara od mjesta gdje je maloprije stajao."Vidiš, sada kada više nemam tvog dara, ja ponovno mogu uživati u svjetlosti dana. A ti? Sakrivaš se poput crva ispod te pelerine." - dobaci mu Aranox."Ja sam drevan. Imam 260 godina. Ova jadna magija me samo pecka - daleko od toga da mi šteti." - reèe Eromar i ustade, zbacivši onu pelerinu sa sebe. U ruke je uzeo maè."Dosta govora. Rastjerajmo sjene." - reèe Eromar i stane u borbeni stav.Aranox pogleda Erethora u oèi. Gledali su se par trenutaka, a onda Erethor kimnu glavom.Aranox krenu na desno od Eromara. Erethor ga poène obilaziti sa lijeve strane."Ne miješaj se Kal. Ovo je osobno." - reèe mu Erethor.Hala je bila osvijetljena. Ona kugla što ju je Aranox bacio jasno je svjetlila.Eromar je spuštene glave oèekivao napad. Dvojica iskusnih lovaca su kružila oko njega poput lavova.Pogledi im bijahu kameni. Ne skidaše ih sa Eromara. Nisu treptali. Nisu mislili ni na što drugo. Koncentracija bješe ogromna. Aranox se zaleti na Eromara. Maè je digao visoko u zrak i prišavši mu blizu, skoèi u vis, praveæi leteæu zvijezdu preko njega. Eromar poklekne i odbije napad svojim maèem. Bio je mnogo brži od Aranoxa."Bez mog dara nisi tako brz." - reèe mu Eromar i napadne Erethora koji je trèao prema njemu. Erethor napravi snažan okret i svom silinom udari po Eromaru. Maèevi se ukrste - iskre su frcale.

pagina 44

-349-Njihova dva lica se gotovo spojiše. Oba namrštena, ljuta i u ovom trenutku apsolutno posveæena borbi.Aranox se vratio - Eromar istog trenutka odgurne Eret-hora - Aranox je sljedeæe sekunde tuda prosjekao maèem -no Eromar se bacio unazad - kotrljajuæi se prema nazad odbacio se nekoliko puta i dotaknuvši nogama tlo, krene trkom prema Aranoxu. Erethor i Aranox trèaše usporedno.Aranox napadne Eromara u prsa, a Erethor udari na noge - Eromar skoèi na Erethora i nogom udari Aranoxa u glavu te ga u padu pokuša razrezati, no Erethor blokira napad i spasi prijatelju život.Aranox ipak poreze Eromara po ruci. On urlikne i odskoèi nazad. Iz pojasa izvadi tri bodeža i majstorski ih sva tri uhvati u jednu ruku držeæi im oštrice.Iduæeg trena sva tri bodeža letjela su na Erethora i Aranoxa.Erethor se baci u lijevo a Aranox napravi zvijezdu u desno - bodeži prozvizdaše kraj njih.Erethor se nije niti digao sa zemlje a Eromar je veæ stajao pored njega - pokušao ga je ubosti maèem - no snažna eksplozija ga odbaci u stranu - Aranox je sijao svoje vatrene kugle. Oèi su mu gorile od mržnje. Bacao je plamene kugle jednu za drugom. Eromar je brzim pokretima izbjegavao svaku. Erethor iznova nasrnu na zvijer. Udario ga je nogom i oborio na zemlju.Istog trena se baci na njega da ga probije maèem, no Eromar se otkotrlja u stranu i znalaèki skoèi na noge.Još jedna vatrena kugla doleti iz Aranoxova smjera.Eromar ju izbjegne ali se veæ iduæeg trena okomi na Erethora rešetajuæi ga svom silinom brzih udaraca - no Erethor je stisnuo zube i odbio svaki. Bio je vrhunski ma-èevalac.Eromar je bjesnio - nije nikada imao ovako snažne protivnike.-350-Odmaknuo se nakratko od Erethora i raširio ruke u zraku. Iduæeg trena buknu u plamen - ogromne vatrene ruke stvoriše se iza njega i poèeše šamarati tlo, pokušavajuæi ubiti.Lijeva ruka naglo zamahne i prošara tlom - Erethor nije bio dovoljno brz! Snažni šamar ga odbaci desetak metara u mrak. Lupio je o tlo i strugao po njemu nekoliko metara.Aranox je bijesno trèao prema Eromaru - nije vidio ništa osim njega. Izvikivao je strašne ratne poklike - i vrisnuv-ši bacio se ravno kroz jednu od vatrenih ruku te proletio kroz nju. Sa druge strane udari po Eromaru i zabi mu maè u ruku, gotovo ju prerezavši.Eromar vrisne - one plamene ruke nestadoše pretvorivši se u èistu energiju koja se sabi nazad u njega. Iduæeg trena ogroman val te iste energije eksplodira iz njega i baci Aranoxa daleko u mrak. Eromar je gledao oko sebe. Erethora nije bilo tamo gdje je pao - gdje li je?Erethorov maè se vinu iznad njegove glave i gotovo ga prereza po pola, no Eromar predosjeti taj napad i pokleknu, digavši svoj maè iznad glave i tako zaustavi maè svog protivnika.Slobodnom rukom sakupi još jedan val telekinetièke energije i ispali ga ravno u Erethorov trbuh. Erethor odleti u zrak, okreæuæi se oko osi i padne na zemlju. Njegov maè odleti u tamu - nestao je.Eromar se okrene i pokuša stiæi do Erethora no zaustavi ga snažan val elektriène energije - velike munje pržile su ga i prikovale za zemlju - ljute munje stizale su iz Aranoxova smjera."Kal! Dokrajèi ga!" - naredi Aranox.Kalahad istog trena popusti koènice što su mu držale tijelo - srce naglo ustreperi, mišiæi nabreknuše i on jurne prema Eromaru. Ciljao mu je vrat - presjeæi mu glavu u jednom èvrstom udarcu.-351-No nije prišao ni blizu Eromar je veæ stvorio nekakav crveni, magièni štit oko sebe, a one munje što ih je Aranox isijavao poèeše se odbijati i skakati po sobi kako je koja stizala. Jedna padne ravno pored Kalahadovih stopala -osjetio je ogromnu toplinu. Beton se rastopio."Ja sam nepobjediv!" - derao se Eromar - "Ja uvijek pobjeðujem!"Erethor je šepao prema svom maèu - udarac u trbuh što je primio izbio mu je sav dah. Bio je totalno nepripremljen na njega.Eromar pogleda u Kalahada pa reèe - "Što je? Dovodite djecu da se bore umjesto vas?" - i napadne ga.Zamahnuo je maèem iz sve snage - Kalahad je bio dovoljno iskusan da blokira napad - no nije mogao izdržati pritisak - Eromar je jednostavno bio prejak. Kalahad otetu-ra par koraka unazad. Iduæeg trena Eromar je opet jurio na njega! Prišao je Kalahadu i skoèio u zrak - oštrica njegova maèa je bila gladna krvi. Kalahad u obrani podigne maè -no Eromar nije niti došao do njega! Tri bodeža se zabiše u njegova rebra!Pao je na zemlju. Obilno je krvario. Jauknuo je nekoliko puta i onda ponovno namrštio lice. Koža mu stade tam-niti - nabubrila je - èeljust se poveæa i raširi, a gomile zubi izrastoše istog trena. Dohvatio je one bodeže i poèupao ih iz svog tijela.Skoèio je na noge i krenuo trèati prema Aranoxu. Aranox je stajao mirno dok je zvijer tutnjala prema njemu.Kako je prišla blizu, velika kugla sunèeva svjetla bijesnu u njegovoj ruci i eksplodira prema Eromarovu licu. Zvijer je bila oslijepljena! U trku je urliknula i nemilice se bacila na mjesto gdje je Aranox bio. Aranox se poèeo izmicati no nije bio dovoljno brz - strašna pandža ga zakaèi i razreze mu ruku. Aranox jaukne, a onda tren kasnije, nakon što-352-se oporavio od bola, trgne maè prema Eromaru i prosjeèe mu leða. Krv je buknula iz rane.Eromar je veæ bio slab i umoran. I prije je bio ranjen nekoliko puta. Ali sada je izgubio mnogo krvi."Ja sam drevan." - reèe te se baci na Aranoxa i obori ga na zemlju.Kalahad je bio blizu pa je bacio svoj maè na njega -maè se zari Eromaru u nogu. Vampir zareži a Aranox ga zbaci sa sebe, odskoèi i odmakne se na sigurno.Erethor se potom vratio u bitku. Jurnuo je na vampira koji se dizao sa zemlje. Vampir je bio slab, no sada ga više nije tjerala mržnja nego oèaj! Stao je na noge i èekao Erethorov udarac. Nije imao snage da se baca u stranu - a i onaj maè mu je bio zariven u nogu.Erethor zamahne maèem na njega - vampir podigne ruku da se obrani - iduæeg trena je njegova druga šaka poletjela u zrak i pala na zemlju. Vampir je cièao - duševna bol je bila veæa nego fizièka.Onom željeznom rukom udari Erethora koliko je god mogao. Onda u toj željeznoj ruci stvori telekinetièki val i ispali ga u Erethora koji opet odleti daleko. Aranox je trèao da dokrajèi vampira- no vatrena kugla koju je Eromar ispalio zabije mu se u trbuh i eksplodira. Bol koju je Aranox osjeæao je bila ogromna - vrelina kugle mu je rastopila kožu - a pelerina koju je nosio poène gorjeti. Aranox je gorio poput baklje. Bacio je pelerinu sa sebe i pokušao bacati neke obrambene magije da ugasi vatru do kraja.Jedino je Kalahad stajao na nogama! Vampir krenu na njega.Kalahad nije imao oružja. Stisnuo je šake i spremno o-èekivao udar! "Možda uspijem izbjeæi napad!" - pomisli.Vampir išèupa maè iz svoje noge i èvrsto ga stisne u željeznoj šaci.-353-Kalahad nije bježao - samo je stajao i èekao napad -znao je da neæe stiæi pobjeæi - vampir je prebrz, èak i ovako ranjen.Eromar priðe i podiže maè - htio je probosti Kalahada oštricom - protjerati je ravno kroz njegovo srce - utišati bubanj.Kalahad podiže šake da se obrani! Vampir sunu maèem!Odjednom se izmeðu Eromara i Kalahada naðe Erethor i maè probije njega. Erethor je imao na licu izraz bola koji se polagano pretvarao u izraz bijesa - šakama je šèepao vampira za vrat i stao stiskati kao nikada u životu. Eromar se pokuša izmigoljiti no Erethorov stisak je bio prejak!"Pusti ga!" - zaèuje se Aranoxov glas! Erethor opusti svoj stisak!Iduæeg trena vampir bješe povuèen unazad snažnim valom telekineze - Aranox gaje èekao par metara nazad.Erethor padne na koljena - krv mu je curila iz usta.Eromar je cièao dok je letio prema ljutitom Aranoxu, koji je svoj maè držao èvrsto i spremno.Kada mu vampir priðe on korakne u stranu i maèem prereza Eromarovo tijelo na dva dijela - noge odletješe u jednom smjeru, a prsa i glava u drugom. Aranox trkom stiže do Eromarovih prsa i prije nego su pala na zemlju odreže i glavu - koja padne nedaleko od ostatka tijela. / Još jedan udarac je bio zadan - probio je maèem srce koje je još uvijek kucalo! No njegov bijes je bio ogroman! Maè što je bio u Eromarovu srcu plane i zažari se.Suze su kapale niz Aranoxove obraze - izvadio je maè i šutnuo zapaljeno tijelo još jednom.Onda ispusti maè iz ruku. Trkom je pojurio nazad ka Erethoru.Kalahad je izvadio maè iz njegova tijela i okrenuo ga na leða.-354-Kalahad dobaci jedan tužan pogled prema Aranoxu. Aranox u suzama kleknu do Erethora i prihvati ga u naruèje."Jesmo li ga?" - upita on Aranoxa.Aranox je neko vrijeme šutio a onda mu reèe - "Jesmo stari druže. Jesmo."Erethor se nasmiješi/Pogledao je u veliku krvavu ranu u trbuhu."O k vragu." - reèe on."Preživjet æeš! Drži se! Sad æe Miranda stiæi sa iscjeliteljima! Drži se!" - reèe mu Aranox.Erethor uhvati Kalahada za rukav. Držao je èvrsto. Privukao je Kalahada k sebi i rekao mu - "Èuvaj mi Aranoxa! Èuvaj ga!" - onda njegov stisak oslabi.Oèi mu se sklopiše."Ne! Otvori oèi druže stari! Otvori ih! Diši! Hajde!" -vikao je Aranox."Diši proklet bio!" - govorio je on i pritiskao Erethoro-va prsa ne bi li mu srce proradilo.Ubrzo je shvatio daje Erethor mrtav.Krvavom šakom se uhvati za lice. Zubima je stisnuo prste. Želio je plakati. No nešto mu nije dalo."Zbogom druže stari. Pozdravi mi Gareta." - reèe on i spusti Erethorovo tijelo na zemlju.Ustao je i krenuo prema vampirovu tijelu. No u pola puta stane. Krenuo je nazad. Pa je onda opet stao. Bio je ljut i tužan u isto vrijeme. Bijesan i slomljen. Na kraju ode do kamene ograde i nasloni se na nju. Kalahad je gledao u Erethora. Suze su mu same lile niz lice. Nije htio plakati, no plakao je. Nije to mogao kontrolirati. Na kraju poène jecati i spusti glavu na Erethorova prsa.-355-Aranox je nekoliko metara dalje zurio u tamu. On nije plakao. O neèemu je razmišljao. Èvrsto je držao kamenu ogradu. Toliko èvrsto da krv više nije mogla strujati kroz njegove prste.Onda nešto odluèi u sebi. Kimnuo je glavom i vratio se nazad do Erethora.Prišao je tijelu i sagnuo se."Kal. Mrtav je sine. Ne vrijedi plakati. Hajde. Ustani." - reèe on i podiže Kalahada na noge pa mu nastavi govoriti promuklim glasom - "Umro je kao ratnik. To je vrijedna smrt. Nije za plakanje. Veæ za velièanje. Hajde! Pomozi mi da ga podignemo. Idemo ga iznijeti gore."Kalahad prestane plakati. Šmrcnuo je par puta a onda pomogao Aranoxu da ga uzme u naruèje.

pagina 45

Aranox je nosio tijelo prema izlazu - "Pokupi maèeve Kal. Ostavi vampirov. Neka trune ovdje."Kalahad na brzinu sakupi sve maèeve osim vampirovog i potrèi ka izlazu.Penjali su se dugo uz stepenice. U tišini. Napokon su prišli izlazu.Tamo je bilo mnoštvo Seniora koji su tražili i dozivali Kalahada.No kada su vidjeli Aranoxa i Kalahada, u tišini su se razmaknuli i pustili ih da proðu.Na samom izlazu iz tamnice, ugledali su Mirandu i Se-levina koji su ih zabrinuto èekali.Aranox položi Erethorovo tijelo na tlo blizu izlaza tako da mu je glava bila naslonjena na jedan obližnji kamen.Karisa je zaprepašteno gledala iz blizine. Bila je blijeda i bez teksta.Glenrov je bio tužan. Erethor mu je bio drag.Kalahad je išao za Aranoxom do Mirande.-356-"Miranda, ja sam Aranor Okselorn. Zovu me Aranox. Nekada sam pohaðao ovu školu. Sada sam slobodan Aratar. Dopustite da bacim svjetlo na dogaðaje iz proteklih dana. Kalahad æe mi biti svjedok, a i profesor Balthazar kada se vrati."ŽIVOT ID€ DAU€U iduæih par dana, Erethor je pokopan sa svim poèastima, zajedno sa ostalim žrtvama koje je Eromar ubio. Aranox je tamo sa Kalahadom i još nekim profesorima bdio cijela tri dana.Potom je Aranox pred vijeæem profesora isprièao svoju prièu. Nije ih štedio detalja. Govorio je sve. Cijelu istinu. Kalahad je tražio da bude prisutan sa svojim prijateljima, Karisom, Glenrovem i Ornoxom.Miranda je dozvolila.Aranox je objasnio sve o povijesti trojice prijatelja; Aranoxu, Erethoru i Garetu. Prièao im je o vampirizmu i kako ga je dobio. Opisao je duge, tamne godine bola i bijede. Opisivao Erethora kao jedini traèak nade koji ga je tjerao da živi dalje. Kao prijatelja koji je uvijek bio uz njega.O njegovim posjetima dolje u Songom. Govorio im je o njegovoj nadi za pronalaskom lijeka i beskrajnoj potrazi za njim. O žaru u njegovu glasu s kojim mu je Erethor javio da je pronašao nekoga tko bi mogao napraviti lijek - Balthazar Thor. O njihovu planu da doðu u Velveron i tamo naprave lijek i izlijeèe ga. Ali i o sjeni iz prošlosti koja ih je pratila -Eromaru. Prièao je zašto su pobjegli u šumu i kako je tamo lijek upalio i daje sada obièan èovjek nanovo. Objasnio im je da su se on i Erethor vratili u Velveron kako bi ulovili stvorenje koje je okaljalo njihovo ime i prolilo nevinu krv na njihov raèun.-357-Na kraju svega, vijeæe je osam sati razgovaralo i odluèivalo o Aranoxovoj sudbini. Ponudili su mu Erethorovo mjesto, kao profesoru maèevanja. Aranox je pristao uz veliku poniznost.Ona grozna oluja je prošla. Trajala je punih šest dana. Poplave su bile velike. Mnoga sela su izgubila svoje urode. Štete na Velveronu su takoðer bile velike. Tamnica je djelomièno potopljena. Otkinut je krov sa istoènog tornja. No to je bila materijalna šteta koja je lako popravljena.Dani su ponovno letjeli i prolazili. Velveron se polagano vratio na staro. Mjeseci su se mijenjali brzo. Godišnja doba s njima. Sada su skupljali jesenje lišæe i pravili likove od snijega a tren kasnije uživali u proljetnom cvijeæu i toplim ljetnim danima. Erethorov grob je bio posjeæivan gotovo svaki dan.Aranox je bio vrijedan trener maèevanja. Vršio je veliki pritisak na Kalahada i tjerao ga da vježba svaki dan - nije sakrivao niti trunku znanja od njega. Sve mu je otkrivao.No objasnio je Kalahadu daje Erethor griješio što gaje navodio da trenira samo maèevanje. Aranox mu je predložio da uvelike prione na uèenje magija i to brzo. Preporuèio mu je da vježba u svim disciplinama, jer nikada ne može znati u što æe ga život dovesti.Kalahad je bio marljiv. Nije prošao dan a da on nije bio na vani terenu i vježbao. Bila kiša ili snijeg, nije mu bilo bitno. Uskoro je postao jedan od najboljih uèenika koje je Velveron trenutno posjedovao. Nekoliko puta je, kada je bio dovoljno star, bio i u Velveronskoj areni. Uvijek je odnio prvo mjesto, nemilosrdno obarajuæi protivnike u nekoliko trenutaka.Godine su prolazile a Kalahad, Karisa, Glenrov i Ornox stariše sa njima. Nisu bili niti svjesni a veæ su bili u Seniorima. Napustili su svoje stare sobe, prepustivši ih novacima-358-koji su tek pristigli u Velveron, diveæi se njegovim zidinama. Kalahadovu sobu je dobio jedan mladi Ebros po imenu Meor. Karisinu neki mladi vilenjak. Glenrovevu sobu zaposjela je hobitkinja sklona problemima, dok je Ornoxovu sobu preuzeo jedan neobièno ratoboran patuljak.Rovvena je Kalahada obasipala pažnjom puna tri mjeseca. Na kraju se Kalahad zaljubio u Rowenu te su njih dvoje postali par.Vrijeme se sada promijenilo. Mir je vladao dugo vremena. Oni samo èekaše kada æe položiti Soranov test i napokon stupiti van Velverona kao slobodni, mladi Aratari. Svijet je bio velik, privlaèan i njihov - samo je èekao da ga istraže.Ali nije u Saradriji sve bilo tako bajno. Car Halderona je preminuo od starosti, zbog èega je u Velveronu trajao tjedan tuge. Nakon smrti, naslijedio gaje njegov sin, Berra-dras Eiregon.Svi su oèekivali da æe novi car sniziti teške poreze koje je njegov otac nametnuo, no on to nije radio. Èak je poèeo uzimati i poreze od plemstva, stoje pripadnicima plave krvi teško palo! Svi su odreda protestirali, žaleæi se na taj postupak jer su ih porezi uvelike spreèavali u normalnom životu.Istina - zemlja se razvijala, no narod to nije vidio. Az-gard se uzdizao i izgraðivao, diljem Halderona nizale su farme i hrane je bilo dovoljno za sve! Gradili su se mlinovi, kovaènice su poèele kovati razne alate i oružja a velike pilane su poèele obraðivati drvo.Pa ipak, posvuda je vladalo nezadovoljstvo!U tijeku je bilo stalno novaèenje mladiæa u vojsku.Pojedine iskrice nezadovoljstva lako su rodile pravi požar pobune.-359-Iako su obližnja divlja orkovska plemena iz Songrona napokon stavljena pod kontrolu Halderonskog maèa, a vojnici nisu dozvoljavali da ni jedno selo bude uništeno, ljudi to nisu priznavali. Za to je bio kriv Lord Erwin, koji je podsticao narod na pobunu. Organizirao je proteste i sebe proglašavao "narodnim èovjekom". Dobro je znao zašto je podignuta vojska - Car je planirao vratiti zemlje što su im orkovi oteli i napokon osloboditi graniène gradove od neprestane strepnje. S podignutim novcem je izgraðivao zemlju i taj novac bi se za nekoliko godina trebao uvelike vratiti. No to Erwina nije zanimalo - ovo mu je bila prilika da preuzme vlast! Okupio je oko sebe vijeæe od šest nevjernih Lordova s kojima je vodio ozbiljne proteste protiv krune.Èak je snizio poreze u svojoj pokrajini na samo èetiri zlatnika! Narod ga je uzdizao do neba! Njegovi glasnici su stalno išli po selima i novaèili ljude u njegovu privatnu vojsku. A ljudi su hrlili svom osloboditelju.Potom je dao ubiti dva Lorda odana Caru dok je treæeg pridobio na svoju stranu. Njega je pod Erwinovu zastavu slijedila treæina vojnika iz Careve vojske. Erwin je sada bio znatno hrabriji.Tek formalno je protestirao. No kada su protesti odbijeni, Lord Erwin se odluèio na drastiènije poteze.Za sebe je odcijepio zapadni dio Haldeorna, koji je zahvaæao i Velveron i Azgardu, i Cara objavio rat. Poèeo je slati vojsku po selima i munjevitim napadima pod svoju zastavu stavio još nekoliko gradova. Ona sela koja su pružala otpor su nestajala u plamenu. Sada je njegov Novi Halderon bio satkan od sljedeæih gradova - Rinas, Omed, Sjeverni Heron, Južni Heron, Pah, Opal i Sinduin. Tri Jezera nisu suraðivala sa njim, jer je tamo bio hram èvrsto odan Caru a Erwin ga nije niti tjerao - nije mu je bio važan. On je svoju prijestolnicu stavio u brdoviti Omed. Car Berradras je imao teška vremena pred sobom. Morao je reagirati brzo-360-ali on je ipak pokušavao stvari riješiti dogovorima i diplomacijom - pristao je sniziti poreze i obeæao prekinuti novaèenje - samo da izbjegne sukobe! Znao je da æe ovaj rat oslabiti Halderon, i da bi to Songom mogao iskoristiti. Želio je uvjeriti Erwina u ispravnost svojih odluka, otvoriti mu oèi na nadolazeæu opasnost. No Erwin nije slušao. Veæina Halderona je bila njegova - a ostatak æe biti uskoro. Ništa ga neæe zaustaviti da postane novi Car. Veæ je mogao osjetiti krunu na svojoj glavi.Plemstvo što mu je hrlilo iz dana u dan sve je više prebacivalo vagu na Erwinovu stranu - mnogi prelaziše iz straha, a oni koji nisu bili odani Caru prelazili su na stranu oèitog pobjednika. Tako je Erwin, na kraju, u svojoj šaci imao osamnaest Lordova i viših plemiæa, dok su pored Cara stajala još samo Šestorica Hrabrih.Teška vremena su dolazila i Halderonsko carstvo se spremalo uroniti u još jedan rat. Èini se da æe ga ovaj puta voditi samo protiv sebe...-361 -V. POGLAVU€SMRT V€LV€RONAPONUDAKalahad se probudio u mirišljavom krevetu, u zagrljaju plavokose ljepotice. "Kal. Probudi se." - milovala ga je po licu.Kalahad je bio mnogo stariji. Lice mu je poprimilo onu muževnu èvrstoæu, mišiæi na njemu su se zategli. Kosa mu je bila negdje do ramena, kao i prije,. Razbacana i divlja."Hajde. Probudi se." - poljubi ga ona. Kalahad otvori svoje zelene oèi."Što je?" - upita on Rowenu na jedan vrlo pospan i izgubljen naèin. "Ustani. Idi nazad u svoju sobu. Sjeæaš se što je bilo prošli puta kada su te zatekli ovdje! Hajde! Diži se!" - gurala gaje Rowena.Kalahad uzdahne, a onda se na brzinu digne iz kreveta. Na sebi nije imao majicu veæ samo trenirku. Obukao je prsluk što je ležao na stolici pored kreveta i poljubio Rowenu. Potom je tiho izašao kroz njen prozor.Sunce još nije bilo izašlo. Tek se malena graška naranèaste svjetlosti pojavljivala na horizontu. Puhao je prohladan vjetar. Kalahad je stao na malenu površinu ispod prozora koja je bila namijenjena držanju cvijeæa."Volim te! Èuvaj se." - reèe Rovvena a onda zatvori prozor."Baš lijepo." - reèe Kalahad, rukama se uhvati za rub iznad prozora i polako krene prema svojoj sobi. Prošao je nekoliko prozora.-362-Prišao je jednom otvorenom. "Kvragu Orn! Rekao sam ti da zatvaraš ovaj prozor!" - reèe Kalahad i nogom gurne prozor tako da ga tiho pritvori. Iz sobe je dopiralo glasno hrkanje."Hrèeš kao divlje prase." - reèe Kalahad za sebe dok se jedva nekako provlaèio pored prozora.Došao je do jednog prozora gdje je bilo puno tegli cvijeæa koje mu se isprijeèilo na putu."Pitam se - rade li oni ovo namjerno?" - pomisli gledajuæi u Karisino cvijeæe.Polako je dizao noge i oprezno prelazio preko cvijeæa pazeæi da što ne sruši.To je bilo vrlo opasno, jer su cigle bile mokre od rose, a visina je bila više nego dovoljna da ga ubije. Naime, Seniorske sobe su bile ugraðene u zidine na istoènoj strani.Napokon je stigao do svog prozora ali prozor je bio zatvoren."Glen. Ubit æu te." - reèe Kal za sebe - "Ako preživim."Naime, zamolio je Glenrovja da naveèer otvori prozor.Jednom rukom pusti cigle a onda ju usmjeri prema prozoru. Telekinezom je otvorio bravu sa druge strane i prozor se otvorio prema unutra. "Još jedan bod za Kalahada!" -reèe on i uðe u sobu.Soba mu je bila krajnje uredna i èista. Nimalo nalik na sobu koju je imao u Kuæi Erdos. Sada je imao je veliki krevet sa pokrivaèem srebrne boje. Na jednom zidu je bilo ogledalo. Na stoliæu je bilo mnoštvo uredno složenih knjiga. Bilo je tamo svega - Kalahad je dosta èitao kada nije bio na obuci ili sa Rowenom i prijateljima.Bio je posve rasanjen - do zore mu nije ostalo mnogo vremena pa je odluèio malo vježbati prije nego svi ustanu.Vježbao je naporno neko vrijeme, a onda je ustao i požurio u kupaonicu dok još ima mjesta. Kupaonice su bile na-363-posve drugom katu, što mu je u poèetku smetalo jer je u Kuæi Erdos kupaonica bila veoma blizu njegovoj sobi.No kada se priviknuo, sve je postala rutina. U kupaonici se dobro istuširao. Osjeæao se mnogo bolje. Bio je spreman na još jedan dan vježbe.Sada mu je ostalo još samo tri tjedna do velike mature, do dana kada æe postati Aratar i isprepletati svoju sudbinu sa sudbinom svijeta.

pagina 46

Jedva je èekao. Uvijek bi se razveselio kada bi razmišljao o slobodi vanjskog svijeta, jer su duge godine boravka u Velveronu uèinile svoje - postao mu je dosadan i nezanimljiv.Proteklih godina je u Velveronu vidio veoma malo svijeta - tek pokoji izlet ili neki lakši zadatak koji bi Miranda pribavljala uèenicima radi malo stvarnog iskustva. Kalahad je obavio tri takva zadatka. Jednom je morao pomoæi u hvatanju izgubljenog stada ovaca. Tada gaje napao izgladnjeli vuk. To mu je bio vrhunac dana.Drugi takav zadatak se zbio mnogo kasnije - morao je pomoæi u sakupljanju jaja ptice zvane Crvenoglava Sova.Alkemièar koji je dao zadatak, bio je vrlo zadovoljan Ka-lahadovim entuzijazmom i nagradio ga sa par zlatnika više.Treæi zadatak mu je bio pronaæi nestalu djevojèicu iz obližnjeg sela. On i Ornox su tražili šest dana, iako su svi ostali odustali, dok je na kraju nisu pronašli izgladnjelu i promrzlu u jednoj moèvari. Djevojèica se hranila bobicama jedne vrlo trnovite biljke.Roditelji su bili veoma zahvalni no nisu mogli mnogo platiti jer su bili siromašni, ali je ipak bio zadovoljan.Za tri tjedna èeka ga pravi svijet - gomile uzbuðenja i posla!"Halo? Hoæeš li završiti uskoro?" - èuo je glas nekog patuljka s druge strane vrata. Kalahad se toliko zamislio da je ostao sjediti u kupaonici pola sata!-364-Istog trena je izašao i pustio patuljka unutra.Zvonilo je zvono sa istoènog tornja - jedva su ga skrpali jer ga je ona grozna oluja od prije nekoliko godina otki-nula.Zvono je oznaèavalo poèetak njegovog prvog sata. Danas je to bio Herbalizam, na kojemu u posljednje vrijeme uglavnom uèe kuhati razna korisna jela od biljaka. Kalahad je bio zadovoljan svojim poznavanjem Herbalizma jer je znao mnogo biljaka koje bi mu jednoga dana mogle spasiti život. To se posebno sviðalo profesoru Desglenu kome je Kalahad postao poprilièno omiljen uèenik.Otišao je nazad u svoju sobu i tamo se presvukao u novo odijelo. Kada je bio spreman, izašao je van. Otišao je po Ornoxa koji je takoðer slušao predavanja iz Herbalizma. Naime, kao Seniori, mogu sami odluèivati na koje sate žele iæi više a na koje manje. Sve opcije su im bile otvorene. Na kraju su morali položiti rigorozan ispit pa su uèenici uglavnom uredno pohaðali nastavu - no Karisi se nije previše dopadalo slušanje Nobina. Radije je provodila svoje vrijeme kod Elenila, u streljaèkoj areni. Postala je poprilièno spretna sa lukom i strijelom. Elenil je bio zadovoljan s njom.Glernov je opet zadavao muke profesorima magije -sve magije koje su ga pokušali nauèiti on je veæ znao! Èak i neke èetvrtog reda koje koriste oni jaèi èarobnjaci. Mnogi su profesori bili zadivljeni gledajuæi kako netko tako mlad može biti tako moæan korisnik magije.Pored toga, Glenrov je poprilièno dobro pazio kod Kai-lene i posvetio se iscjeliteljstvu nauèivši mnogo èarolija za lijeèenje, ali i èarolija protiv nemrtvih stvorenja kao što su vampiri ili zombiji.Nakon što je Herbalizam završio, a Nobin prekinuo govoriti o tome kako je nekada davno uspio uzgojiti paradajz od 68 kilograma, Kalahad i Ornox izaðoše u dvorište.-365-"Ideš li na Diplomaciju?" - upita Kalahad Ornoxa.Ornox je bio velik i krupan. Imao je široka ramena i napumpana prsa. Bio je grmalj za prilike nekoga njegovih godina, a pogotovo za ljude. Kalahad je spram njega izgledao kao djeèaèiæ."Ne." - odgovori on dubokim, snažnim glasom - "Ne da mi se slušati o ekonomiji i razvoju država. Kao da æu ja nekada biti Lord ili nešto!""Ne moraš biti Lord ali možeš imati svoju zemlju! Paladini dobivaju zemljište kao zaslugu za svoju službu! Tko zna, možda jednoga dana doðeš i u službu krune?" - doda Kalahad koji je svakako namjeravao otiæi na taj sat."Neka! Samo ti idi! Ja æu ovdje malo vježbati magiju! Ne želim se osramotiti na ispitu." - reèe Ornox i mahnu Kalahadu.Kalahad taman krene prema dvorani kad zaèuje da se otvaraju Velveronska vrata. Stao je i okrenuo se.Kroz vrata je ulazio neki èovjek na konju. Konj bješe bijeli sa mnogim smeðim pjegama po sebi.Èovjek je bio obuèen u laki oklop Halderonske vojske. Samo, Carevi Imperijalci nose plave plašteve! Ovaj je nosio crveni! Kalahad je gledao zainteresirano.Èovjek je imao smeðu, kratko ošišanu kosu. Na leðima je nosio žezlo. Prišao je Kalahadu i stao. Neko vrijeme je gledao uokolo, a onda pogleda u Kalahada - na naèin kao daje ugledao nekog psa lutalicu i reèe - "Ej. Momèe. Možeš li mi pokazati put do lady Mirande? Ravnateljice ovog mjesta?"Kalahad je šutio jedno vrijeme. Nije mu se sviðao ton ovog stranca. Govorio je nekako uzvišeno, kao daje daleko iznad Kalahada."Da. Naravno. Zašto ju trebate?"- upita Kalahad.Èovjek se naglo uozbilji i odrješito ga pogleda u oèi-366-prateæi to rijeèima - "Viša politièka pitanja. Moram razgovarati sa njom - hitno."Kalahad se nasmiješi pa reèe - "Odlièno. Baš imam sat diplomacije." - i krene prema Velikoj dvorani."Stoj! Nisi mi pokazao gdje se Miranda nalazi!" - viknu diplomat."Vodim vas tamo. Usput mije. Siðite s tog konja i slijedite me!" - reèe mu Kalahad.Diplomat ga je pratio neko vrijeme na konju, no kada su stigli pred ulaz u Veliku dvoranu sišao je sa životinje te nastavio pješice. Kalahad gaje proveo kroz hodnike pa ravno do Mirandinog ureda.Prišavši vratima, èuo je Mirandu kako razgovara sa nekime. Govorila je - "Ne. Sigurno se neæe ponoviti. Od onda nemam niti jednog napada bijesa. Kažem ti Selevine, u redu sam. Hvala na brizi. Ostarjela jesam, ali um mi još uvijek radi dobro, hvala Trisfalovu svjetlu."Tada je zaèuo Selevinov glas - "Znaèi, taj demon kojeg si vidjela u snu - nije ti se više javljao?"Kalahad tada pokuca na vrata."Naprijed." - reèe Miranda nakon kratke stanke.Diplomat uðe u sobu."Ovaj vas gospodin traži. Kaže da hitno mora razgovarati sa vama." - objasni joj Kalahad."Ja sam Nilmar Endhilt i diplomat sam u službi Njegovog Velièanstva kralja Ervvina." - predstavi se diplomat."Kralja Erwina? Nisam èula daje Halderon promijenio vladara. Što se mene tièe, moj Car je još uvijek Berradras Eiregon.""Znaèi pristaša ste izdajice naroda? To æe znatno otežati ove pregovore." - reèe Nilmar."Kakve pregovore?"- upita Miranda jasno se usredoto-èivši na razgovor.U zraku se osjetila napetost.-367-"Molio bih da prvo udaljite ovog uèenika iz vašeg ureda. Vaš...savjetnik...može ostati ako to želite." - reèe gledajuæi u Selevina, koji se samo nasmiješi."Kalahad može ostati. Vjerujem mu kao roðenom djetetu." - reèe Miranda."Ali moja damo, inzistiram!" - navaljivao je Nilmar."Moja ponuda stoji. Ako on izaðe na ta vrata i vi æe te!" - reèe Miranda vatreno. Oèito je da slugu Lorda Ervvina nije smatrala dobrodošlim."Dobro. Ako baš želite tako. Znaèi, ovako. Tu sam da vam prenesem ponudu Njegova Velièanstva." - reèe Nilmar ali Miranda ga prekine - "Kao što rekoh, Halderon nije mijenjao vladara. To što se on sam proglasio kraljem meni ne znaèi ništa. Evo i Kalahad može sebe proglasiti carem cijele Saradrije pa to opet neæe biti. Tako ni ja ne uzimam za ozbiljno tvog gospodara." - reèe Miranda gledajuæi ga ravno u oèi."Vrlo dobro. Vi sami odluèujete što želite vjerovati a što ne. Nebitno o vašem odabiru, dopustite da vam predstavim Njegovu ponudu.Vjerujem da ste veæ upoznati sa teškom situacijom na politièkoj pozornici ovih dana. Siguran sam da znate da Berradras Eiregon uporno odbija sniziti poreze, neæe ukinuti novaèenje vojnika po selima i na kraju što je i najgore -spušta plemstvo na razinu obiènih seljaka tako što im naplaæuje poreze, stoje neèuveno!" - reèe Nilmar."Da. Svjesna sam te situacije. I vjerujem Caru. Znam ga od kako je mali djeèak i uvjeravam vas da nije budala. To stanje je trenutno možda teško izdržati, no sigurna sam da te odluke nisu donesene bez razloga - i da æe porezi biti sniženi kada za njima ne bude potrebe." - lakim tonom mu reèe Miranda."Da. No nemojte da vas osobno poznanstvo sa takozvanim Carom zavede na pogrešan put - niste vidjeli kakvo-368-siromaštvo vlada po Halderonu? A ti strašni porezi to sve pogoršavaju! A šesnaest sela se pobunilo jer im sinove novaèe u vojsku èim stasaju! Halderonu nije potrebna stalna vojska! Granièna straža je oduvijek bila dovoljna da odbije sve napade orkova - veliki odredi vojnika nemaju razloga biti održavani iz dana u dan - ili možda Berradras planira napad na neku od susjednih zemalja? To neæe nikakvog dobra donijeti narodu ove zemlje - reèe Nilmar - "Valjda to i sami vidite!""Vojska što je bila okupljena bila je namijenjena da preuzme Sjeverne teritorije od Songornskih plemena. S time ste i sami upoznati, zasigurno. U stvari - pogrešno sam se izrazila! Trebaju vratiti zemlju koju su orkovi oteli narodu Halderona tijekom zadnjih sto godina. Ako ste upoznati sa zemljopisom, nekada je granica sa Songornom bila 300 kilometara južno od Utvrde Rumar! Sada je tek nekoliko metara, što je strašna razlika. Osim toga, orkovska plemena koja tamo žive ni po èemu nisu prijateljska - naprotiv- barbari su i krvoloèni su! Stalna su prijetnja Halderonu!"- glasno æe Miranda - "A ona zemlja koju drže je kvalitetna i bogata!""Bojim se da ste skrenuli sa teme. U stvari, nisam siguran da ste je uopæe naèeli. Naime, vi ste došli iznijeti neku ponudu, a ne preispitivati Careve odluke." - podsjeti ih Selevin."Da. Hvala vam. Oprostite na tome. Dakle, Njegovo Velièanstvo, kralj Erwin vam nudi sljedeæe - predajte Velveron njegovoj vlasti i životi profesora æe biti pošteðeni. Mlaðim uèenicima æe biti ukazana milost tako što æe ih poslati u roblje, što je bolje nego smrt koja oèekuje starije. Naime, nad Velveronom se još uvijek viju zastave starog carstva, što je uvreda novom Halderonu.Želimo da predate sve svoje oružje i prepustite kontrolu nad ovim dvorcem vojsci Nove Imperije. Imate dva dana da-369-donesete odluku. Ukoliko odbijete, dvorac æe biti zauzet silom, a nitko unutar njega neæe biti pošteðen. U ime te izjave, iznosim vam podatak da moj gospodar upravlja vojskom od 18 000 vojnika.Njih 3000 æe kroz dva dana stiæi pred ovaj dvorac. S obzirom na crnu prošlost koju je gospodar imao sa Velve-ronom, nadam se kako razumijete da je ova ponuda krajnje velikodušna." - izjavi Nilmar.Miranda gaje gledala neko vrijeme. Èinilo se da mora dobro razmisliti.Na kraju mu reèe - "Znate gdje možete gurnuti tu svoju ponudu? Vrata su vam tamo! Velveron ima jednog Cara i njemu je odan! On nas je održavao i financirao - on nas je odijevao i hranio! Ne Erwin! A ako on misli da æe samo tako uæi u Velveron - bojim se da se vara! Mi ovdje ne vježbamo cirkusante nego ratnike! Ako je dovoljno lud, neka napadne! Uvidjet æe svoju grešku kada bude prekasno!" -izdere se Miranda.Nilmar uvrijeðeno upita - "To je vaša konaèna odluka?" a Miranda mu samo dobaci jedan opak pogled."Dobro. Znajte da æu je prenijeti svom gospodaru." - te se potreseno nakloni i izaðe na vrata.Kalahad krenu za njim da ga isprati, no Selevin ga zaustavi - "Pusti tu budalu neka ide! Imamo nekih pitanja za tebe. Sjedi."Kalahad zatvori vrata i sjedne - "Zar niste nimalo zabrinuti radi ovoga? Mislim, rat samo što nije buknuo! Erwin pripaja selo za selom pod svoju zastavu! Ne sjeæam ga se baš najbolje, ali dobro mi je utisnuto u sjeæanje da ne voli Velveron! Možda nije bilo pametno izazivati ga ovako.""Svjesna sam opasnosti Kalahade, no èovjek ponekad mora ustati za ono u što vjeruje. Ja poznajem Berradrasa. Bila sam u službi njegovog oca i gledala ga dok je odrastao. Poznajem ga vrlo dobro i sada - dobar je èovjek i mudar-370-vladar. Erwin se proglašava èovjekom naroda, no on je sebièan i okrutan - njega ne zanima narod nego vlast! A obièni narod je previše slijep da to vidi! Zaslijepljeni su njegovim slatkim rijeèima - on im govori što žele èuti, kao i oni Lordovi što ih je okupio pod svoju vlast. No Berradras je druga prièa! On sada vodi tešku politiku, no to je radi nestašice hrane s kojom se carstvo sukobljavalo i rata protiv Songorna koji je trebao biti voðen. Jasno je i tebi da æe orkovi napadati dokle god ih se ne otjera sa granica. Ali sada æe ta vojska umjesto na orkove biti usmjerena na pobunjenike! Druge Halderonce.

pagina 47

Koristiti æe je za održavanje vlasti nad Halderonom! Erwin vrlo dobro shvaæa nužnost protjerivanja orkova iz sjevernih dijelova Songorna - to je apsolutno nužno ako želimo osigurati južni Halderon i sela u njemu - no Erwina nije briga - on želi vlast a ovo mu je dobra prilika da ju dobije.Bojim se daje previše tvrdoglav i da æe ovaj rat trajati duže nego bi itko želio. Moæ koju njegovi saveznici drže je ogromna - cijeli zapadni Halderon.Mi - Velveron - mi smo jedina toèka odana Berradrasu u ovim krajevima! Velveron je vrlo važno uporište za njega - odavde je moguæe nadzirati sve okolne ceste i sela i izdržati veliku opsadu. Berradras neæe dopustiti da Velveron padne! U pismu mi je javio da je vojska veæ na putu ovamo! Zato nemoj brinuti i pusti sada politiku. Zadržali smo te da bi te nešto važno pitali. Profesorica Luna nam je rekla da si imao nekakav san u kojemu si razgovarao sa demonom. Vrlo je važno da se prisjetiš tog sna i isprièaš nam detalje." - reèe mu Miranda."Kako ona to zna?" - upita Kalahad.Selevin mu stavi ruku na rame - "Bili ste nakratko povezani mentalnim mostom, a to je bilo dovoljno da Njih imaš samo ti."-371-Kalahad upita - "A zašto vas to zanima?"Miranda pogleda Selevina a on joj kimnu glavom pa ona reèe - "Kada smo lovili Eromara po Velveronu, divljala sam i...ludila. Poèela sam ponovno prizivati demone i oslobaðati svoju tamnu stranu. To sam radila jer mi se u snovima javljao demon - isti demon kojeg sam služila dok sam bila Carval. Ispitivao me je o dijamantu koji smo tada trebali uništiti - tražio je da saznam gdje je i za uzvrat mi nudio moæ. Stare moæi, tamne sile koje sam koristila, samo mnogo snažnije. To me je stalo obuzimati - borila sam se protiv toga, no ipak me obuzimalo. Tada me je Selevin spustio na zemlju. Od tebe samo želim da mi potvrdiš izgled tog demona - ime mu je Berziaal, ako ti ga je otkrio."Kalahad malo razmisli, pokuša se prisjetiti detalja pa joj reèe -"Da. Imao sam taj san. Mada nisam siguran da li ga treba nazvati snom. Izgledalo je tako stvarno. Taj Berziaal. Isti demoni poput njega su bili tamo kada je Etron pao - oni su vodili orkove. Sjeæam se njihovih odijela. Bila su ružna. A on je bio èudna lica - skinuo je kacigu i otkrio se. Koža mu je bila blijeda i zelena. Oèi crne i krupne."Miranda je kimala glavom - "Dobro. To je on. Samo mi još reci što je tražio od tebe?""Tražio? Prvo je odgovarao na mnoga moja pitanja. Zatim je on pitao mene - znam li sluèajno gdje je jedan talisman koji sam ga dobio kada sam se rodio. Navodno je taj talisman imao u sebi neki dijamant. Iz nekog razloga mu je bio važan. Spominjao je i neke vilenjake koji su mi ga dali. Govorio je da su bili budale jer nisu prepoznali njegovu moæ."Miranda nastavi s pitanjima - "I to je bilo u vrijeme incidenta sa Eromarom?" - "Da." - potvrdi Kalahad -Miranda pogleda u Selevina a onda reèe Kalahadu -"Hvala. Bio si od velike pomoæi. Dao si nam važne informacije. Hvala.-372-Vrati se sada na nastavu i ne brini ništa. Ostani miran i vježbaj za ispit. Želim da prodeš sa najboljim ocjenama." "Hvala!" reèe Kalahad - ustane i izaðe iz njenog ureda.ODLUK€Prošao je cijeli dan od kako je Miranda odbila ponudu Lorda Erwina. Sentineli od tog trenutka barikadiraju vrata i pojaèavaju tornjeve u koje se odnose zalihe strijela. Probuðeni su i ratni Sentineli. Bili su to glomazni, zatvoreni, šutljivi oklopi iz kojih je dopiralo crvenkasto svjetlo.Svi uèenici su zamoljeni da ne panièare. Nastava je ukinuta. Nareðeno je pripremanje za opsadu. Negdje oko podneva, zazvonilo je zvono - dugo je zvonilo, što je bio znak za okupljanje u Velikoj dvorani.Kalahad je tamo veæ sjedio sa ostalima - Glenrovem, Karisom, Ornoxom i Rowenom.Glenrov je bio visok, vrlo svijetle kose. Oèi su mu svijetlile zbog magiène moæi koja je tekla kroz njegove vene.Nosio je bijelu borbenu pelerinu a na leðima je imao veliko žezlo.Karisa je sazrela u pravu djevojku - bila je lijepa i dobro graðena. Nije mnogo narasla za ovih pet godina, no svakako je bila iskusnija. Nosila je crno-bijelo, lako borbeno odijelo. Kosa joj je bila mnogo kraæa nego ranijih godina. Za pašom je imala ona dva bodeža što ih je uzela za sebe.Miranda se popela na platformu koju bi Sentineli iznosili i na brzinu sastavljali kada bi se trebao održavati neki govor. Kada se popela, saèekala je da se okupi još uèenika.Kalahad je vidio da Mirandi nije lako. Nešto grozno ju je muèilo.Uèenici su nagrnuli u dvoranu. Kalahad vidje sebe, kako davno nekad, èeka i predviða Mirandine govore.-373-A sada je stajao ovdje skoro pored nje, u bijelom odijelu kao jedan od Seniora. Vrijeme mu je samo tako proletjelo!Par trenutaka kasnije i Velika dvorana je bila puna.Miranda podiže ruke i cijelo je vrijeme, spuštajuæi ih dolje, pokazivala uèenicima da se stišaju. Željena tišina je zavladala par trenutaka kasnije.Miranda se nakašlje."Dragi uèenici. Stari i mladi, moram vam iznijeti jednu tešku obavijest. Poèeo je rat. Sto znaèi da æe Velveron stajati sam na milosti i nemilosti Lorda Ervvina.To znaèi da su pred nama teška vremena. A Lord Erwin se okomio na Velveron i želi ga uzeti pod svaku cijenu.Znam da nemam pravo tražiti toliko mnogo od vas i neæu zamjeriti nikome tko odbije.Molim sve uèenike od šeste godine školovanja pa nadalje da ostanu sa mnom i da brane Velveron. Moramo odbiti Ervvinove trupe od naših zidova. Barem dok ne pronaðemo naèin da svi pobjegnemo. Opet kažem - nemam pravo tražiti to od vas. Svatko ima pravo na svoju odluku. Ako netko iz bilo kojeg razloga ne želi ostati ovdje, slobodan je napustiti Velveron. Nitko ga neæe osuðivati. Sve naše zalihe æe mu biti stavljene na raspolaganje.Meni je osobno žao napustiti Velveron. Utoèište mi je veæ mnogo godina i želim da tako ostane. Ponavljam - svi koji žele pokušati napustiti Velveron, mogu pokušati otiæi danas, jer sutra æe biti odveæ prekasno. Neka se klone cesta, jer æe sigurno biti pod patrolama. Oni koji ostaju... njih molim da se jave u oružarnicu i uzmu oružje ako ga veæ nemaju. Oni koji su slobodni neka odu do profesora Benro-ga na zidine. On æe vam dodijeliti neki posao. Strijelci neka se nakupe strijela. Ostali neka pronaðu posla gdje tko može. Svaki profesor æe vas uputiti u nešto što treba raditi. Toliko od mene... sretno svima, ma što odluèili." - reèe Miranda i siðe sa uzvisine.-374-Nemirno je prešla rukom preko èela i uvjerila se da je oznojena. Bila je vrlo zabrinuta. U stvari, nije vjerovala da æe obrana uspjeti. Uvelike se oslanjala na Carevu pomoæ. No do dolaska njegove vojske je ostalo mnogo vremena i bojala se najgoreg.Daje Velveron i njegove uèenike osudila na smrt.Poznavala je Erwinovu mržnju prema Aratarima. Znala je da neæe imati milosti prema uèenicima, ako se predaju.Kalahad je neko vrijeme šutio gledajuæi mlaðe uèenike. Gledao je strah u njihovim oèima, nedoumicu. Nesigurnost. I njega je tresla strašna nervoza. Pomisao na to da æe sutra možda biti mrtav, samo tri tjedna prije diplome, samo tri tjedna prije nego dobije prsten Aratara...Ali ne smije dopustiti takvim mislima da se nastane u njegovoj glavi! Um mu treba biti èist! On to treba! Njegovi prijatelji to trebaju. Svi raèunaju na njega."Što æemo Kal?" - upita Rovvena. Kalahad ju je gledao bez odgovora. Ni sam nije znao. Kako god se bitka završila, svjestan je da neæe postati Aratar. Neæe diplomirati. To ga je ljutilo."Ja ostajem. Branit æemo Velveron. Imamo Sentinele, Seniore i profesore. Dovoljno da izdržimo dok ne doðe Car sa vojskom!" - reèe im on."Kal..." - obrati mu se Glenroy - "Ne vjerujem da æe Car stiæi. Èuo si vijesti. Vojska mu trpi ogromne gubitke na svim bojištima. Teško da æe uspjeti stiæi do Velverona tako brzo. Bojim se da smo sami."Kalahad je znao da Glenroy govori istinu. Ali neka ljubav prema Velveronu, neka odanost, vukla ga je da ostane."U pravu si. No kako god bilo, moramo ostati. Erwin æe nas smaknuti onog trena kada izaðemo iz dvorca." - reèe im Kalahad."Ali vojska još nije stigla! Opsada još nije postavljena! Još se može pobjeæi!" - reèe Rowena.-375-"Opsada znaèi samo opsadne mašine i vojsku! Izviðaèi su veæ tu, oko dvorca. I patrole! Nemoj to zaboraviti. Ali zašto da ja odluèujem? Odluèite vi što æete, a ja idem za vama!" - reèe Kalahad.Karisa oèima preleti Velveron. "Žao mi je pustiti da ovo mjesto bude uništeno. Ja æu ostati." - rekla je.Kalahad pogleda u Ornoxa. Ornox samo sleže ramenima - "Što me gledaš? Znaš da ostajem!" - i laktovima se nasloni na sjekiru.Kalahad pogleda u Glenroyja. On je gledao Kalahada ravno u oèi, kao da traži odgovor u njima - "I sam si rekao prijatelju. Nema nam spasa vani. Možda je prolaz sada slobodan, ali samo je pitanje vremena kada æe nas sve uhvatiti. Bolje mi je tu sa vama." - i stisne žezlo u rukama.Kalahad se okrenu Roweni. Ona nije ništa govorila."A ti Rowena? Što ti želiš?" - upitaju Kalahad."I ja ostajem. Tu su mi svi prijatelji. Tu mi je dom. Tu si mi ti. Život bez svega toga mi ne znaèi mnogo. Ovdje mi je sve." - reèe mu ona.Istina je bila da u Velveronu imaju samo tri stotine ljudi sposobnih za borbu. Pored toga, imaju i 200 Sentinela i tridesetak Borbenih Sentinela. To je ukupno bilo oko 530 vojnika. Erwinova vojska je brojala više od 3000. Omjer je bio loš - šest Erwinovih ljudi na jednog branitelja Velverona.Daljnji tok dana bio je poprilièno jednostavan - Aratari su podigli drvenu fasadu na zidinama kako bi zaštitili svoje strijelce od neprijateljske paljbe.Na vrata su stavili kotlove u koje æe sutra nasuti kipu-æeg katrana kako bi ga prolili po vojnicima koji bi provalili kroz vrata.Èitava Velika dvorana je bila blokirana. Tamnica je otvorena i dolje su napravljena skloništa za malene. Aranox je preporuèio Mirandi da ih pokuša izvuæi kroz stari odvodni-376-otvor. Tako æe imati šanse za bijrg u sluèaju najgoreg scenarija. Miranda je pristala a Aranox je cijeli dan tražio prohodan prolaz. Našao ga je no trebalo ga je raskrèiti jer je bio zatrpan parazitskim biljkama i životinjama koje je trebalo rastjerati. Da se i ne spominje urušena zemlja. Miranda je odvojila dobar dio Sentinela na to. Željela je izvuæi makar mlade uèenike iz dvorca. I bila je spremna žrtvovati sve starije da to ostvari.Dvadesetak uèenika je napustilo Velveron pod zaštitom noæi u nadi da æe preživjeti. Neki možda i uspiju proæi.Miranda je cijelo vrijeme provela vani, nareðujuæi, bod-reæi i pripremajuæi se za opsadu.No dan je bio tako kratak...PRIPR€MAKalahad tu veèer nije spavao. Cijelu noæ je proveo na zidinama, promatrajuæi udaljene baklje kako se primièu dvorcu. Noæ je bila hladna i on je neprestano stiskao maè koji je ležao kraj njega.Mahajuæi je ispratio posljednju grupu izbjeglica. Njih sedmero je odluèilo pokušati probiti se kroz Tigor i potražiti spas u Tri Jezera. Kalahad je vjerovao da je to samoubilaèki pohod, a onda mu na pamet padne i obrana ovog dvorca stoje bilo poprilièno slièna stvar.Na leðima je imao luk i tobolac sa strijelama. Pošto je manjkalo strijelaca, a on je bio dobar sa tim oružjem, ponudio se da bude gore na zidinama dokle god bude imao strijela a da se potom pridruži onima na tlu.Nedaleko od njega je kunjala Karisa. Dugo je razgovarala sa Kalahadom, održavajuæi ih budnim ali ju je san ipak savladao i Kalahad je ostao oèekivati baklje sa zapada. Zidom se tu i tamo zaèulo kašljanje ili zijevanje, no razgovora-377-nije bilo. Kalahad je uživao u pjesmi cvrèaka kao daju sluša po posljednji puta. Odjednom mu je zvuèala tako lijepo. Tako živo. Šteta što ranije nije obraæao pozornost na nju.Do zore je ostalo svega dva sata. Tada æe vjerojatno otpoèeti napad. Cesto bi mu se uèinilo da dolje, pod zidinama, vidi neèije siluete kako se došaptavaju. Nategnuo bi strijelu i èekao da bude siguran, no obièno bi tada zavladala tišina.Pred samu zoru, Karisa se probudila uz zvuke i povike vojnika. Preko puta njih, samo sto metara dalje, dizali su svoje katapulte i šatore.Èuli bi viku, smijeh, psovanje i jadikovanje iz neprijateljskog tabora. Zvuèalo je kao da se neprijatelj ne brine, i kao daje njihova pobjeda sigurna stvar.Kalahad je znao da je neprijateljska vojska velika ali kada je shvatio da su one baklje tek prethodnica, uvidio je u kakvoj su opasnosti."Ne sviða mi se što vidim." - reèe on Karisi koja se razbudi vala zijevajuæi na jutarnjem povjetarcu.

pagina 48

"Trebat æe nam više strijela." - zakljuèi ona.Miranda je naredila Desglenu da pokuša izvesti djecu van Velverona kroz prolaz koji su otkrili. Profesoricu Kai-lenu je poslala sa njime za svaki sluèaj ako im zatreba lijeèenje ili kakav blagoslov18.Još je dvojicu Seniora poslala sa njime da mu budu pri ruci a onda mu zaželjela sreæu i otišla se presvuæi u svoju ratnu pelerinu.Ornox je stajao u dvorištu pored ostalih ratnika. Èekao neizbježni proboj vrata. Bili je tamo mnogo mladih Aratara,18 Blagoslovi su magije koje se bacaju na saveznike. One služe da mu donesu neku pozitivnu osobinu. Blagoslovi mogu biti razni - od otpornosti na bolesti, hladnoæu, toplinu ili da daju veæu snagu i kapacitet mane. Sve zavisi o èarobnjaku koji ih dodjeljuje i njegovoj maštovitosti.-378-a svatko je nosio oružje u kojemu je bio najbolji. Bilo je sjekira, maèeva, žezla, bodeža, srpova i bièeva. Njih je vodio Morin, koji je preko desnog oka nosio crni povez. Na glavi je imao patuljaèku borbenu kacigu koja je imala poseban otvor za velike brade kakve su patuljci nosili.Glernov je bio tamo kao potpora ratnicima. Njegov zadatak æe biti, bacanje blagoslova na Aratare i po potrebi gaðanje neprijatelja destruktivnim magijama.Miranda je naredila profesorima da obuku svoja najbolja ratna odijela i raspodijelila ih da nadziru i vode uèenike.Pored borova, kod kojih se Kalahad èesto nalazio sa svojim društvom, dala je izgraditi strjeljaèko gnijezdo odakle su neki uèenici bili spremni obasipati protivnike kišom strijela. U dvorištu je profesor Ornon uspio sastaviti stari katapult koji je u dijelovima trunuo u spremištu. Katapult je bio u dobrom stanju - no problem je bilo streljivo. Naime, nisu imali dovoljno kamenih gromada koje bi lansirali na protivnika. Imali su tek tri.Miranda je osobno stala na Vratni toranj19, odmah do Kalahada i odluèila pomoæi strijelcima u odbijanju prvih valova protivnika i bilo kako zaštiti zidove.Svi su èekali presudni trenutak.KRAJ V€LV€RONAOko devet sati ujutro, zidinama dvorca se približavao konjanik. Bio je to Nilmar. Nosio je bijelu zastavu.Dojahao je na trideset metara od zidina koje su vrvile mladim Aratarima. Miranda gaje vrebala sa zidina."Ja sam Nilmar Endhilt! Dolazim u ime svoga gospodara! Nudim vam posljednju priliku da prihvatite njegovu19 Vratni toranj je ogromni toranj u kojem su ugraðena velika vrata dvorca.-379-ponudu i odložite oružje! Pustite naše vojnike unutra bez opiranja!" - vikao je Nilmar."Koji je vaš odgovor?" - viknuo je ponovno.Miranda ga je gledala poprijeko i mraèno. Njena pelerina je bila crveno-žuta a sada se gotovo žarila pod njenim bijesom."Aldegornova. Pošalji mu naš odgovor. U srce." - naredi ona Karisi.Karisa podiže strijelu i nacilja. Umirila je ruku i par sekundi prouèavala metu. Nakon toga je pustila strijelu koja krvnièki fijukne kroz zrak.Konj se propne a konjanik sklizne iz sedla.Pokušao puzati, no umro je prije nego je prešao i jednog metra.Miranda je šutjela. Svi ostali su takoðer šutjeli. Kalahada je osuo hladan znoj. Navukao je vilenjaèku kacigu koju mu je prošle godine poklonila Rowena. Bila je zlatne boje. Zatvarala mu je usta i nos, i samo su mu oèi virile iz nje. Na mjestu ušiju su bile imitacije podignutih orlovih krila. Bila je od nekog èvrstog metala.Kalahad èvršæe stegne luk u ruci i izvadi strijelu.Do njih dopriješe povici neprijateljskih èasnika. Ervvinova vojska je kretala. Dvadesetak metara niže, uz zid, bio je Elenil koji izviknu naredbu - "Pripremite lukove."Koraci nadolazeæih vojnika su tutnjali, ritmièno i buèno."Pripremite strijele!" - naredi Elenil.Katapulti iza redova vojske poèeli su se napinjati i kamene gromade su stavljene u njihove lopatice."Nišanite!" - povika Elenil.Svi na zidinama digoše svoje lukove u vis. Napeto su procjenjivali daljinu izmeðu njih i neprijatelja.Neprijatelji se poravnavaše. Njih dvjestotinjak je marširalo lakim korakom na zidine dvorca. Formacije drugih vojnika pripremale su se iza njihovih leða.-380 -"Èekaj! Èekaj!" - upozoravao je Elenil, želeæi da neprijatelj priðe bliže, kako bi što više strijela pronašlo svoj cilj.Neprijateljske trupe priðoše blizu - iza njihovih maèe-vaoca bijahu samostrijeli!"PALI!!!" - viknu Elenil. Iduæeg trena val strijela pro-zuja zrakom - deseci neprijatelja popadaše. Maèevaoci digoše štitove u vis!"Ciljaj!" - naredio je Elenil.Prije nego su išta uradili, kiša crnih strijela iz samostrijela zasipa Aratare!Nastala je vriska - bilo je ranjenih i poginulih!"Red! Red! Održite red! Ostanite hladni!" - bodrila ih je Miranda.Podigla je svoje žezlo u zrak i pripremila neku magiju."Pali!" - naredi Elenil i plotun strijela zasipa napadaèe.Mnoge strijele se uz tupe udarce odbiše o štitove, no mnoštvo ih pronaðe svoju metu. Neki su bili pogoðeni u vrat, neki u prsa. Poneki su bili ranjeni u rame ili nogu.Miranda je davala sve od sebe da pripremi neku veliku magiju. I niti trenutka prekasno, samo sekundu prije nego je novi plotun crnih strijela zasuo Aratare, Miranda oslobodi svoju moæ! Sve su strijele bile zaustavljene u zraku! Na njihovim vršcima treperilo je plavkasto svjetlo - neka im je sila branila da idu dalje! Jednostavno popadaše na zemlju! Pred Velveronskim zidinama kao daje stajao nevidljivi štit.Iz neprijateljskih redova - plamene kugle od kamena se uzdigoše iz njihovih katapulta i zažariše nebo! Miranda pokuša baciti neku magiju - jedna velika, zapaljena kamena gromada bješe zaustavljena u zraku - no èetiri preostale silovito udariše o Vevleron! Zatresoše se zidine i otkine se mnogo kamenih blokova! Jedna kugla pogodi do vratnog tornja u kip-toranj, i sruši ga.Ova kugla što ju je Miranda držala zavrti se u zraku. Miranda je stisnula zube i crvenila se u licu - ruke su joj-381 -drhtale. Ulagala je sve moæi koje je imala u telekinezu i kontrolu nad kamenom kuglom.Kugla se poèela brzo vrtjeti i Miranda ju odbaci nazad na neprijateljske vojnike! Bilo je to veliko iznenaðenje za njih - nastala je panika dok su pokušavali pobjeæi svom vlastitom oružju! Kugla udari o zemlju, kotrljajuæi se pregazi desetke vojnika i još mnoge odbaci daleko.Èasnici poènu smirivati vojsku koju je zasuo plotun Aratarskih strijela. Neprijateljski strijelci uzvratiše vlastitim plotunom! Mnogi Aratari bijahu pogoðeni! Neka je ardenka izvirivala preko palisade i bila pogoðena u vrat pa se samo ispružila po zidinama. Jedan je mladi èovjek bio prikucan za tlo sa èak pet strijela!Novi val kamenih kugli poleti nebom! Ove su bile puno preciznije!Strašna eksplozija uzdrma zidine i gromade kamena, te ogromne konstrukcije, odlete u zrak pod strahovitim udarom.Kugla probije zid kao daje od drveta - zid se uruši i za sobom povuèe petoricu Aratara u sigurnu smrt!Druga kugla preleti u dvorište i tamo smrvi arene u kojima su Aratari trenirali.Èetvrta je išla ravno na vratni toranj! Kalahad potrèa u stranu istog trena! Karisa takoðer - no Miranda ipak svojim moæima uhvati tu kuglu! Ali bila je preslaba daju vrati nazad -jednostavno je ispusti!"Pali!" - èuo se Elenil kada je ugledao da neprijateljski nosaèi ljestava trèe prema zidinama. Po dvojica su nosili dugaèke ljestve.Elenil je odapinjao strijele - jednu za drugom - i svaka obori metu! Nosaèi i ljestve su padali jedan za drugim.No nije bilo velike koristi od toga, jer bi drugi odmah uzimali pale ljestve i nastavili se probijati do zidina.Kalahad taman napne luk kada salva neprijateljskih strijela zasu zidine!-382 -Mnogi Aratari padoše - èak je i Miranda bila pogoðena. Jedna strijela joj je stršila iz noge.Kalahad je odapinjao strijele jednu za drugom! Gledao je u bijesnu gomilu pod zidinama i puštao strijele da lete tik iznad njihovih glava - znao je da æe svaka pogoditi.Vojnici su odapinjali strijele po naredbi, a Aratari svoje bez - svatko je tražio svoju metu i pucao kada je želio!Žrtve su bile ogromne na obje strane! Aratari su se veæ uvelike prorijedili na zidinama. Raširili su se kako bi bili što teže mete. No opet su padali, jedan za drugim.Ali ipak, oni su bili mnogo precizniji i bolji strijelci od vojnika. Masa trupala je ležala na tlu dok je preživjele od bježanja sprjeèavao samo èasnik.Miranda je i dalje bacala velike vatrene kugle po protivnicima! Jednom je pogodila u gomilu neprijateljskih strijelaca i spalila ih. Druga je udarila u tlo ispod užurbanih nosaèa ljestava - mnoštvo ih padne.Polje ispred Velverona brzo se punilo tijelima. Kako bi koji vojnik bio pogoðen, srušio bi se na zemlju i drugi bi jednostavno uskoèio na njegovo mjesto i preuzeo štit ili strijelu.Nove grupe neprijatelja krenuše u pomoæ dosadašnjim.Karisa je bila dobra s lukom i strijelom - davala je sve od sebe kako bi ustrijelila što je više moguæe nosaèa ljestava a da pritom i sama ne bude pogoðena. Drvena palisada, koju su digli na zidinama, bila je prepuna strijela, èiji su vrhovi probijali drvo i ponekad izbijali i na drugu stranu, tako da se Karisa nije smjela previše približavati.Iznad njene glave se promoli šiljak strijele. Karisa nije obraæala pažnju - dohvatila je novu strijelu iz tobolca i nategnula ju na tetivu luka. Podigla se i pogledom prošla uskomešano bojište. Uokolo su vrvjele grupe vojnika - derali su se, psovali i vrištali. Posvuda je bilo dima i tijela. Veliki katapulti u daljini su se pripremali baciti visoke kugle - one koje æe preletjeti i zidove i smrviti sve u dvorištu dvorca.-383-Pogledom pronaðe nekoliko nosaèa ljestava koji su se približavali - nasumièno odabere jednog od njih - otpustila je strijelu koja poleti kroz zrak. Odabrani vojnik ispusti ljestve - uhvati se za trbuh i prevrne u stranu. Karisa èuène. Uzela je novu strijelu.Kalahad je otišao daleko od vratnog tornja, skoro do Elenila. Naslonio se na palisadu i ispaljivao strijelu za strijelom. Nije puno birao mete - vojnika je bilo mnogo - rijetko koja strijela æe promašiti! Armada, koja je jurišala na zidine, bila je velika. Kalahad odapne još jednu strijelu -jedan od vojnika se sruši.Neprijateljske kamene gromade poletješe pod oblake i vinu se ravno preko zidina!

pagina 49

Aratari u dvorištu se razbježaše i potražiše zaklon - kugle smrviše sve na što naiðoše. Zatresle su tlo i razrovale zemlju. Porušili su borove i zdrobili sve oko njih. Jedna èak smrvi ulaz u kuæu Erdos i zatrpa ga!Kalahad vidje kako se pored njega diže - jedne od ljestava se nasloniše na zidine! Kalahad nije ni shvatio o èemu je rijeè kada neki vojnik promoli glavu! Okrenuo se i oda-peo strijelu koja vojnika pogodi u oko i on padne na leða u provaliju. Prilikom pada je srušio još trojicu.Kalahad baci luk i izvadi katanu. Desno od njega se nasloniše još jedne ljestve. S lijevih ljestava se podizao vojnik! Uhvatio je rukama za zidine i poèeo se prebacivati preko njih - Kalahad zamahne maèem i proreze mu prsa, a vojnik padne mrtav na zidne. Drugi se dizao! Kalahad mu odrubi glavu! No nije mogao držati oboje ljestve pod kontrolom! A gledaj tamo! Još jedne se nasloniše! Jedan vojnik je veæ stajao na zidinama! Miranda vatrenom kuglom iz žezla pogodi jedne od ljestava koje se prelomiše i vojnici na njime popadaše na zemlju.Kalahad napadne vojnika koji je èvrsto stajao na zidinama i ukrsti maèeve s njime. Spusti svoju oštricu mnogo-384-niže, a onda odgurne njegov maè u stranu - sada kada mu je tijelo bilo slobodno on zamahne i vojnik padne. Kalahad dograbi njegov štit. Nije se stigao ni okrenuti veæ gaje drugi napao s leða! Nebi se stigao obraniti da ga Elenil nije spasio, tako stoje protjerao strijelu kroz neprijateljeva leða."Gubimo zidine! Pošaljite vojnike gore!" - naredi Kalahad dok se okomljivao na još jednog što se uspeo. Ljestava sada bješe posvuda - nisu nikako mogli stiæi poobarati ih sve! Kalahad tog vojnika probode maèem a onda ga gurne preko drvene palisade. Rukama odgurne ljestve, tako da se one sa desetak vojnika prebaciše i strovališe u hordu ispod njih. No zidine su veæ pale! Petnaestak ljestava je bilo prikovano na njih i vojnici su se uspinjali bez problema.Pristigoše neki Aratari ratnici da pomognu!Karisa je malo dalje takoðer odbacila svoj luk - sada je vodila smrtonosni ples svojim bodežima.Tri vojnika su je opkolila - prvi ju napadne, a ona blokira napad digavši bodeže u visinu oèiju ukrstivši ih - potom ga udari nogom i uz brz okret zarije bodež protivniku u vrat. Kada je drugi napao, ona prvog iskoristi kao živi štit i onda ga gurne na protivnika. Uhvatila je bodež za oštricu i bacila ga na treæeg protivnika koji se složio na zemlju. Drugi ju je napadao ali je to izbjegla brzo se mièuæi u stranu zadavajuæi mu ubod u prsa. Poslije toga ode po drugi bodež i išèupa ga iz trupla.Kalahad je imao velikih problema - bio je okružen gomilom vojnika.Nije mogao protiv njih sedmorice na ovako uskom prostoru! Digao je štit koji je uzeo od mrtvog protivnika i potrèao kroz neprijatelje - gomila udaraca ga zamalo obori na zemlju.U proboju je dobio i jednu posjeklinu na leðima. Vrisnuo je i nastavio trèati dalje. Došavši do vratnog tornja bio-385-je mnogo sigurniji - tamo je bilo dosta Aratara. I Karisa se povukla na vratni toranj.No neprijateljske strijele su pravile stalan problem -poput kiše su pljuštale po Aratarima, ne birajuæi mete èesto pogodivši i vlastite vojnike. Kalahad dvojicu rasijeèe brzim pokretima a onda baci štit na treæega - ionako nije imao više koristi od njega jer je bio izubijan i isjeèen.On i Karisa stanu leða uz leða."Gužva je nešto danas?" - reèe mu Karisa a Kalahad joj odgovori - "Volim gužve." - nasrne na prvog vojnika koji mu je prišao i prosjeèe ga maèem.Miranda se borila svojim žezlom - nokautirala je protivnika za protivnikom udarajuæi ih snažno po kacigi. Èim je dobila trenutak mira, zažmirila je i žezlom tapnula o tlo.Pored nje se pojavi maglièasti oblak plavog svjetla.Polagano je poprimio èovjeèji oblik i dobio krila. Bio visok gotovo dva metra. Trenutak kasnije izgledao je poput ratnika s dugim krilima od svjetla. Stvor nije imao lice. U ruci je držao providan maè.Èim je dozvani stvor shvatio gdje se našao odmah je nasrnuo na Mirandine protivnike. Snažnim udarcima bacao bi u zrak po dvojicu ili trojicu. Strijele koje su ga pogaðale tek bi ga malo usporile i prošle bi kroz njega. Kada bi mu vojnik presjekao ruku ona bi ponovno izrasla.Iza gomile protivnika na tlu izvirivao je i veliki ovan20 za probijanje vrata.Glava mu je bila salivena od èelika - bila je jednostavno okrugla. Na vrhu je imala jedan dugi šiljak.Kad je strašna sprava krenula provaljivati vrata Kalahad je osjetio podrhtavanje zidina. Svaki udar bi zatresao tlo pod njegovim nogama.To nije ovan u doslovnom znaèenju rijeèi. Ovnovi za probijanje vrata su teška dugaèka debla na èijem vrhu se nalazi kamena ili željezna glava kojom se razvaljuju teška vrata dvorca.-386-Aratari su gubili na veliko!Neprijatelj je veæ zadobio kontrolu nad mnogim manjim tornjevima i poèeo se spuštati u dvorište. Kalahad zakljuèi da nema više razloga braniti zidine - ionako su pale. Jedino su oni još držali vratni toranj pod kontrolom i to besmisleno. "Povucite se dolje! Izgubili smo zidine!" -povika Kalahad!Tog trena, kamene gromade iz katapulta preletješe preko njihovih glava.Jedna probije Veliku dvoranu i skrši sve u njoj.Druga razmrvi desetke Aratara u dvorištu, dok je treæa udarila u prazno.Èetvrta je nešto kasnije udarila o zidine i srušila dobar dio zida u dvorištu, podigavši ogroman oblak guste prašine.Kalahad se kroz otvor u tlu povlaèio dolje i sišao par koraka stepenicama. Karisa je bila tik do njega!"Miranda! Povucite se! Zidine su pale!" - vikao joj je Kalahad, no ona kao da nije slušala. Nastavljala se boriti.Iduæeg trena jedna strijela joj probi prsa a druga rame.Ispadne joj žezlo. Pokušala je baciti neki blagoslov na sebe no nije stigla - neki vojnik joj protjera maè kroz prsa. Ona klekne na zemlju. Vojnik stane nogom na njena prsa i išèupa oštricu iz nje. "Ne!" - drekne Karisa i krene van prema njoj no Kalahad je šèepa za ruku - "Gotova je! Bježimo!" Kalahad je pošao a Karisa i još tri druga Aratara su ga slijedili teška srca.Neprijatelj ih je takoðer slijedio. Gomile vojnika su se spuštale spiralnim stepenicama za njima. Kalahad je brzo trèao i ušavši u jednu sobu potražio nešto èime bi zakljuèao vrata. Èim su svi Aratari ušli on zalupi vratima i sruši obližnji ormar, tako daje pojaèao vrata. Sekundu kasnije vojnici navale na vrata ali bila su dobro osigurana ormarom i nisu se ni pomakla.Sigurno nije ovdje!" - reèe neki ork.-387-Samo što je to izgovorio zid iza njih se razleti u komade i ogromna kamena kugla protutnja kroz sobu lomeæi i kidajuæi sve pred sobom. Gomila šrapnela ih sasu i izubija ali niti jedan nije bio smrtonosan. Podigla se takva gusta prašina da nisu ništa vidjeli.Kalahad je ležao na zemlji. Nije bio ozlijeðen - udar ga je samo oborio.Digao se i èekao par trenutaka da se prašina rašèisti.Èim se prorijedila, vidio je neprijateljsku vojsku kroz rupu u zidu. Kugla je probila svoj put kroz dvorska vrata i u dvorište. Nikako nije mogao doæi na drugu stranu - prolaz je bio zatrpan pa nije bilo smisla. Pogledao je u rupu na zidu koja je vodila u dvorište. Kalahad razgleda po sobi - u kutu je pronašao hrpu starog užeta što je korišteno za zvona na Vratima. Uzeo je najduži komad i zavezao ga za držaè baklje stoje stršio iz zida.Dok je to radio, Karisa i ona tri Aratara su upirala o ormar i zadržavala vojnike da ne provale unutra."Gotovo je!" - reèe Kalahad i baci uže kroz rupu što je vodila u dvorište."Hajde! Za mnom!" - reèe on i uhvativši se za uže izleti kroz rupu. Nogama se doèekao na zid i polagano se odgu-rujuæi o njega poène silaziti. Kada je bio pri dnu Karisa uradi isto.Èim je Kalahad sišao, izvadio je maè i pripremio se za nastavak borbe.Vrata samo što nisu pala - gomila potpornja koji su ih držali veæ je popucala."Karisa! Požuri!" - reèe Kalahad a ona ne oklijevajuæi pusti uže ova posljednja tri metra i doèeka se sigurno na zemlju. Sada su se spuštala ona trojica. Kalahad i Karisa krenuše prema ostalim Aratarima u dvorištu.Borbe su poèinjale i unutra - vojnici sa zidina su našli svoj put niz tornjeve i poèeli su napadati Aratare.-388-Mnogi neprijateljski strijelci naðoše svoje put na zidine pa su sada odatle odapinjali strijele na Aratare. Ono stvorenje što gaje Miranda stvorila je i dalje èuvalo njeno tijelo i mnoge vojnike bacilo sa zidina."Hajde! Požurite!" - vikao je profesor Ornon stojeæi pored onog njihovog katapulta. Neki èarobnjaci premazivali su kamen èudnom tekuæinom.Kalahad stane do njih i pokuša uhvatiti dah.Vrata dvorca pukoše uz ogromnu buku i tresnu o zemlju. Horda vojnika je uz poklike jurišala u dvorac."Pali!" - naredi Ornon. Èarobnjaci zapališe kamen koji plane kao da je od slame i veæ je iduæeg trenutka letio prema vratnom tornju.Pogodio ga je. Sekundu kasnije zaèula se strašna eksplozija i èitav toranj se sruši na vojnike i tako zatrpa ulaz.Drugi su vojnici uporno prelazili preko ruševina i iska-kali u dvorište, kroz prašinu i veliki crni dim što se dizao u oblake. Dvorište je vrvilo neprijateljima.Jurišali su na Aratare i zapoèinjali krvave bitke.Kalahad krene pomoæi Ornoxu koji je svojom sjekirom razbacivao protivnike. Glenroy je iza njega sipao smrt po protivnicima svojim valovima ledenica koje je stvarao i zabijao u njih koristeæi se telekinezom.Bilo je mnoštvo èarobnjaka koji su razbacivali i uništavali protivnike - neki vatrom, neki ledom. Jedni su dozivali magièna stvorenja da se bore za njih.Neki vojnik nasrne na Glernoya koji blokira napad žezlom, a onda vojnika dohvati za glavu i sprži ga navalom elektriciteta iz vrhova svojih prstiju.Vojnik je vrištao sve dok ga Glenroy nije pustio, a onda se samo srušio na zemlju.Gomila vojnika je tutnjala po dvorištu - Glenroy zamahne žezlom i stvori veliki val telekineze koji njih šestoricu odbaci daleko od njega.-389-Ornox se razmahivao sjekirom vrteæi je u svim smjerovima - kako bi udario kojeg vojnika napravio bi dubok rez na njemu i odbacio ga daleko. Dobio je rez ili dva i on sam, no nije posustajao - katkada bi i rukama udario protivnike.Kalahad je bio tik do njega - svaki protivnik koji bi naišao legao bi pred njim. Neki vojnik ga pokuša ubosti, no Kalahad odskoèi u stranu i vojnik promaši - iduæeg trena glomazna Ornoxova sjekira zakuca vojnika za tlo.Tren kasnije, Ornox bješe pogoðen strijelom u nogu -mišiæi mu se stadoše grèiti no nije posustajao u borbi - još je žešæe razbacivao protivnike.No koliko god se Aratari borili, novi vojnici bi pristizali - èak je i neprijateljska konjica krenula jurišati dvorištem proganjajuæi Aratare èiji se borbeni moral stanjio. Mnogi su poèeli bježati.Kalahad je usred borbe èuo Aranoxa kako ga doziva."Kal! Bježi nazad! Povlaèimo se! Poginut æeš!" - vikao mu je.Kalahad probi maèem protivnika i pozove Ornoxa.Ornox smrska još jednog vojnika i krene za njim. Glenrov ih je slijedio sam.Vojnici su ih proganjali, no Aranox ih je pokrivao vatrenim kuglama."Gdje je Karisa!?" - vikao je Kalahad.

pagina 50

"Iza nas! Èeka!" - reèe mu Aranox."A Rovvena?" - upita Kalahad a strijela se zabi u tlo do njega."Isto! Nemamo vremena za prièu! Slijedi me! Znam kako možemo pobjeæi!" - reèe Aranox.Kalahad opet jedva dozva Ornoxa koji snažnim udarcem odrubi glavu jednom od protivnika."Glen! Uspori ih!" - reèe Kalahad, a Glernov stvori dugaèak vatreni zid ispred njih, kroz koji vojnici nisu smjeli proæi nego su ga morali obilaziti.-390-"Odlièno!" - pohvali ga Kalahad.Trèali su za Aranoxom. Pometnja u dvorištu je bila velika - nitko više nije znao kamo trèi - vojnici proganjaše Aratare gdje god bi ih našli. Neki Aratari su se i dalje hrabro borili, drugi bježali.Veæina se povlaèila u veliku dvoranu, ili barem što je ostalo od nje."Hoæemo li braniti dvoranu?" - upita Kalahad kada vidje da ih Aranox vodi na zapadnu stranu dvorca."Ne. Idemo u zapadni toranj!" - reèe mu Aranks."Što je tamo?" - upita Glenroy, Aranox mu odgovori -"Vidjet æeš."Pred njih izleti neki konjanik sa crvenim plastom -Glenroy ga sprži vatrenom kuglom. Kalahad vidje kako se Karisa i Rowena bore protiv trojice vojnika pred vratima. Ornox dograbi prvog od njih za rame i baci ga na zemlju a onda ga dokrajèi snažnim udarcem sjekire.Kalahad maèem probode svog dok je Glenroy na svog pustio bujicu elektriène energije koja ga spali i ubi na mjestu."Jeste li u redu?" - upita Glenroy a Karisa kimne da jesu."Odlièno. Svi su na broju. Hajde! Ulazite unutra!" - reèe im Aranox pa i sam uðe u dvoranu.Dvorište iza njih je bilo prepuno trupala - uglavnom mrtvih mladih Aratara. Diljem njega ležaše maèevi i žezla, poneki velike magiène moæi.U dvorištu su se formirale kolone neprijateljskih vojnika. Stajali su jedni iza drugih. Nasred dvorišta se poredala ogromna grupa strijelaca. Svi Aratari koji su zakasnili uæi bijahu pokošeni smrtonosnom bujicom strijela.Svi su se sklonili unutra."Kal! Zatvori vrata!" - naredi mu Aranox."Kako!?" - upita ga Kalahad.Aranox pokaže na veliku runu u zidu - "Unutra! U zidu! Unutra je smještena poluga! Povuci je telekinezom!"-391-Kalahad priðe zidu i podiže ruku u pravcu njega. "Osjetiš li ju?" - upita Aranox."Da. No preteška je!" - reèe Kalahad."Požurite! Vojnici kreæu!" vikala je Karisa. Svi u dvorani napeto gledaše u njih. Molili su se da uspije."Glen! Pomozi mu!" - naredi Aranox. Glenrov istog trena priðe te i sam uperi ruku prema velikoj svjetleæoj runi koja se zacaklila. I Glenrov je upro svu svoju snagu - runa je svijetlila sve više i više!Vrata poèeše škripati."Ne zatvarajte!" - vikao je netko izvana."Tko je to!?" - viknu Rowena.Aranox proviri napolje - "Luna! Ranjena je!"Kalahad pogleda u Aranoxa a on samo reèe - "Nastavi Kal! Zatvori ta vrata! Sve nas ugrožavaš ako ih ne zatvoriš!""Ali Luna!" - viknu Rovvena!"Zaboravi je! Neæe stiæi!" - reèe joj Aranox koji se trudio biti što hladnokrvniji i donositi odluke koje æe biti korisne za sve."Idem joj pomoæi!" - reèe Rovvena i krene van. Aranox poleti za njom - "Jesi luda djevojko!? Ubit æe te!"No Rovvena je bila brža - izmakla mu se i istrèala kroz vrata dok su se zatvarala."Rovvena! Vrati se!" - vikao je Kalahad.Dok je on to govorio, Rovvena je uzimala Lunu pod ruku i krenula je vuæi ka vratima - ali kiša strijela bi ispaljena na njih dvoje.Desetak strijela se zabi u Lunina leða a još toliko u Rovvenina.Obje padoše - a Rovvena ispusti strašan vrisak. Kalahad se prene i istog trena poleti van - no Ornox ga zgrabi."Stani Kalahade! Mrtva je! Poginut æeš i ti!" - derao se Ornox dok je Kalahad pokušavao izaæi van i doæi do nje.-392-Aranox se prihvatio poluge sa Glenroyem i napokon priveo vrata do zatvaranja.Vojnici izvana krenuli su sa jurišanjem. No vrata se zatvoriše uz glasnu buku."Rowena! Ti luda djevojko!" - reèe Karisa gledajuæi u slomljenog Kalahada kojega je jedino Ornoxova snaga držala da ne padne na zemlju."Kal! Kal!" - govorio mu je Aranox - "Doði k sebi! Trebaš mi momèe! Probudi se!"Kalahadova svijest se vraæala iz sjeæanja o posljednjem Roweninom poljupcu, nazad u polusrušenu Veliku dvoranu."Jesi li dobro? Sada nije vrijeme za tugovanje! Sada moramo iæi dalje! Stisni taj maè! Možda ti još zatreba!" -reèe Aranox i u ruke mu vrati njegovu krvavu katanu.Kalahad je bio bijesan. Ovo je treæi puta da mu je sudbina putem èelika i vatre otela voljenu osobu. Mrzio je svijet. Pogotovo Erwina. Dok ga je Aranox drmao i vukao prema unutrašnjosti dvorane, dao je sebi zakletvu da æe ubiti Erwina. Ma kakve god to posljedice imalo."Dobro sam Aranoxe. Vodi nas dalje." - reèe Kalahad tiho i gnjevno.Pogled mu je bio zao. Mržnja mu je otrovala srce."Dobro je. Èuvaj tu mržnju za Erwina. Ovaj rat je tek poèeo." - reèe Aranox i povede ih niz Veliku dvoranu.Dvorana je bila prepuna prašine i ranjenika.Krov je bio urušen i rasut dvoranom. Nekoliko stupova, koji su držali krov, bili su smrskani pod težinom kamene kugle koja je raspolovljena ležala na podrobljenom podu.Aranox, Kalahad, Glenroy, Karisa i Ornox uštrcaše uz stepenice koje su vodile prema Zapadnom tornju."Nadam se da je Toranj neošteæen od onih kugli. Ako jeste, onda nam nema spasa." - reèe Aranox.Popeli su se na zidine i izvirili van.-393-Dvorište je bilo prepuno vojnika - imali su dojam kao da se èitava vojska preselila unutra. No nitko nije obraæao pozornost na njih. Nitko nije imao vremena. Katapulti su dovedeni odmah do zidina - oèito su se spremali srušiti veliku dvoranu. Vojnici su ispred nje donosili baklje i palili velike vatre."Spalit æe Dvoranu. Ako su Elenil i Morin pametni, pokušat æe izvesti preživjele kroz prozore ili kroz Seniorske spavaonice." - reèe Aranox.Maloprije je vidio ta dva profesora kako nareðuju preživjelim Aratarima što da rade."Aranoxe, što æemo mi u Zapadnom tornju? Sto ima tamo?" - upita Glenrov."Tamo? Tamo je drevna tajna koju je Velveron sakrivao od svih. Tamo je jedan od onih drevnih portala - jedan od posljednjih. Mislim da æu ga moæi aktivirati i izvuæi nas van!" - odgovori mu Aranox vrebajuæi prigodnu priliku da potrèi."Vojnici su zaokupljeni vatrama! Sad ili nikad!" - reèe Karisa i potrèi prema Zapadnom tornju.Odabrala je odlièan trenutak - nitko nije gledao u njih. Ostali odmah potrèaše za njom.Do vrata Zapadnog tornja je bilo još vrlo malo - Kala-hadu padne na pamet kako je prije pet godina ovuda išao sa Erethorom da upozna Aranoxa.Èim su pristigli do vrata, Aranox izvadi kljuè i ubaci ga u vrata.Vrata bljesnuše ljubièasto, nešto škljocne, a onda cvak-nuše i otvoriše se."Miranda stvarno nije znala voditi raèuna o svojim stvarima." - reèe Ornox."To zahvalite Karisi. Ona ga je uzela od nje. Po mojoj naredbi." - objasni im Aranox.-394-SMARAGDNI PORTALU tornju je vladala tišina i bio je ugodan za boravak.Kalahad je opet osjetio ono magièno prisustvo - nešto gaje vuklo gore. Nešto je željelo da ga Kalahad pronaðe.Glenroy se stresao - "Ovo je nevjerojatno! Što je ovo Aranoxe!?" - upita ga on. Njegova osjetila su divljala.I Aranox je osjetio taj zov. Bio je snažan. Zaklopio je oèi i rekao - "To je Smaragdni Portal. Jedan od posljednjih. Velveron ga skriva od lovaca na blago. Èak je i aktivan, no opasan. Nitko nezna njime upravljati."

pagina 51

"Kako æemo ga onda mi iskoristiti?" - upita Kalahad, jedva se kontrolirajuæi da ne potrèi gore."Lako ga je aktivirati, no gotovo je nemoguæe odrediti odredište. Idemo gore. Pokazat æu vam što mislim." - reèe. Ostali su kao hipnotizirani slijedili.Glenroyeve ruke su se tresle - nagli pritok mane koji je osjeæao obuzimao gaje preko svih granica.Na iduæem katu, privlaènost magiènog objekta je još više narasla. Krenuli su uz stepenice do posljednjeg kata."Ovo je nevjerojatno! Zašto zraèi ovakvom energijom!?" - reèe Kalahad.Aranox reèe - "To su portali koji vode i u druge svjetove - demonske sfere ili Smaragdnu Pustoš - svijet za koji se kaže da je satkan od magije. Sva ta silna energija struji kroz njega! Tjera te da ludiš za njom! Pogotovo èarobnjake. Za njih je taj portal opasan.""Nevjerojatno..."- govorila je Karisa.Popeli su se i na posljednji kat. Ugledali su ga.Portal je bio visok tri metra. Bila je u stvari jedna velika okrugla ploha promjera dva metra, u kojoj .je uglavljen le-žao veliki smaragd" .21 Smaragd je kristal zelene boje.-395-Sa svih strana te okrugle površine su se uzdizale metalne grane i isprepletale se tri metra iznad smaragda, zatvorivši portal sa svih strana osim jedne kroz koju se moglo uæi unutra. Te metalne grane bijahu prljavo žuto-zelene boje. Iznad smaragda, isprepleten meðu granama bio jedan je divovski opal22. U sklopu portala je bila i malena kabina u kojoj je bio ureðaj na kojemu je bila ispisana sva silina magiènih runa što su blještale plavo. Bilo je tamo i raznih instrumenata, okruglih diskova koji su se mogli okretati u svim smjerovima. Bilo je i preciznih poluga."To je Smaragdni portal." - reèe Aranox i priðe mu.Glenrov je osjetio potrebu da ode i snažno ga stisne -želio je pokupiti svu energiju iz njega."Aranoxe, kako možemo biti sigurni da neæemo završiti u jednoj od demonskih sfera?" - upita Kalahad.Aranox stade u malenu kabinu i ruke položi na ureðaj."Ne brinite. Za to je potrebna izuzetna magièna snaga i nevjerojatno dobro poznavanje drevnog jezika, a njega više ne poznaje skoro niti jedno biæe u Saradriji. Tako da smo ogranièeni na Saradriju. Jedino neznamo gdje æemo se u Saradriji stvoriti, ne mogu reæi." - reèe im on."Vi znate upravljati time?" - upita ga Ornox, koji je najmanje bio opsjednut magiènim energijama ovog mjesta."Mislim da znam. No ima jedan problem. Moæi æete iæi samo jedan po jedan. A tu se javlja drugi, veæi problem. Svatko od vas æe biti odaslan na drugo mjesto, jer nema šanse podesiti ovaj portal na isto. A i da mogu, ne bi bilo pametno." - reèe Aranox."Dakle, možemo se pojaviti nasred mora ili unutar planine? Ili možda u Ervvinovom teritoriju?" - reèe Karisa."Ne brinite za to. Tko god je napravio ove izuzetne naprave, nije bio budala. Nemoguæe je stvoriti se zatrpan u'" Opal je kristal plave boje.-396-zemlji. Voda je druga prièa - to je rizik koji æete morati uzeti. Nadam se da svi znate plivati. A što se tièe Erwina i njegovih vojnika, mislim da ste pametniji od njih" - reèe Aranox."Dobro. Mislim da vrijedi rizika." - reèe Karisa. Kalahad pogne glavu i reèe - "To znaèi daje ovo rastanak."Svi se pogledaše. Bilo im je teško. Znali su što moraju napraviti."Bojim se da jeste." - reèe Glenrov."Ahh. Draže bi mi bilo da imam nekoga od vas sa sobom." - reèe im Karisa.Neko vrijeme je vladala tišina dok su se svi gledali želeæi dobro zapamtiti kako su im prijatelji izgledali."Ej, nemojte se tako obeshrabriti. Možete se ponovno naæi!" - reèe im Aranox."Gdje?" - upita Ornox."Naðimo se u Azgardu." - reèe im Kalahad - "U Hal-deronu, sve ceste vode u Azgard." - a onda pruži ruku. Karisa pruži svoju preko njegove - "U Azgard onda."Glenrov pruži svoju ruku - "Azgard nije loš izbor. Vidimo se tamo."Ornox reèe - "Volio bih da me ova mašina stvori u Azgardu." - pa stavi svoju mèetinu preko njihovih."Aranoxe, zar ti neæeš stati sa nama?" - upita Kalahad.Aranox priðe i položi svoju hladnu ruku preko njihovih. "Dobro ste odabrali." - reèe im.Svi podigoše svoje ruke i raspustiše ih u isti mah.Aranox se vrati u kabinu i spusti ruke na ureðaj pa upita - "Tko æe prvi?"Potom malo mrdnu rukama i izmeðu smaragda i opala se pojavi tanka linija bijele svijetlosti i poène se širiti.Glenrov se uspravi i krene prema portalu. "Ja æu. Izludit æe me ova silna snaga." I uðe u portal. Stao je nasred-397-one bijele linije svjetlosti. Kako je ušao, oko njegovog tijela se pojavi bijela aura."Ohoho. "- reèe on dok se enormna snaga razlila oko njega."Glen, vidimo se druže." - reèe Kalahad. "Èuvaj se!" - reèe mu Ornox i pognu glavu u znak poštovanja.Karisa reèe - "Dobar si ti Glen. Drago mi je što sam ušla baš u tvoju koèiju!"Glenrov se nasmiješi pa reèe - "Spreman sam."Aranox nešto tržne rukom i Glenrovevo tijelo bijesnu i bijelo se zažari - uskoro djeliæi njegova tijela poèeše nestajati.Gomile rupica se pojaviše diljem njega. Tijelo mu se uskoro razloži i nestade. Na portalu je blještala samo ona bijela linija svjetlosti."Ornoxe - upadaj." - reèe Aranox.Ork zakoraèi u portal. Kako je stao pod liniju svjetlosti, oko tijela mu se stvori velika bijela aura."Nadam se da me neæe stvoriti tu u dvorištu." - reèe on.Kalahad mu reèe - "Ne brini Orn. Bit æeš u redu. Èuvaj se prijatelju.""Da. Pazi se mrcino." - reèe mu Karisa.Ornox samo pognu glavu.Iduæeg trena mu tijelo zabliješti i polagano se pretvori u gomilu bijelog svjetla. U trenucima koji su uslijedili, diljem njega nastadoše rupe i tijelo polagano izblijedi."Idi ti."- reèe Kalahad Karisi."Hvala" - reèe mu ona. - i zakoraèi u portal.Kada je zakoraèila ispod linije bijele svjetlosti i oko nje se pojavi ista bijela aura."Kal, èuvaj mi se. Neznam što bi bez tebe sve ove godine." - reèe Karisa."Srcem i duhom æu biti uz tebe cijelo vrijeme. Pazi mi se." - reèe Kalahad.-398-Aranox aktivira mašinu i Karisa zabliješti bijelom svjetlošæu.Nije prošlo puno vremena i nje više nije bilo. Kalahad i Aranox su ostali sami u tornju."Kal, ne vjeruj mnogo ljudima kada izaðeš van. Evo ti nešto zlata što imam uz sebe. Može ti zatrebati." - reèe Aranox."Ne - ne mogu to prihvatiti!" - reèe Kalahad odbijajuæi vreæicu zlata, koju mu je Aranox pružao, odgurujuæi njegovu ruku."Uzmi. Znam da nemaš ništa." - navaljivao je Aranox.Kalahad pruži ruku i reèe - "Hvala." - i u njegovu šaku padne vreæica zlata."Hajde, ulazi unutra." - reèe mu Aranox.Kalahad zakoraèi u portal. Polagano je ulazio u onu liniju svjetlosti.Èim je stao ispod nje, osjeti nevjerojatan prodor energije - osjetio je kao da može poletjeti! Prštao je snagom. Sva su mu osjetila bila oživljena i utrostruèena."Aranoxe, kako æeš ti izaæi? Tko æe tebi aktivirati portal?" - upita Kalahad."Kal, moje srce je uz Velveron. Ovdje sam proveo najbolje godine svog života. Ja ne idem. Zbogom momèe..." -reèe Aranox i aktivira stroj."Ne! Ne možeš tako!" - reèe Kalahad i ispruži ruku.No prostor oko njega poèeo se duljiti i rastezati u beskonaènost. Beskonaènost koja se nalazila njemu iza leða. Sve je postalo svijetlo i blještavo.Ruka mu je bila zamrznuta - nije mogao ništa s njom.U trenucima što su prolazili, prostor oko njega se ponovno vraæao - postajao je razumljiv i pojmljiv. Mutno je vidio lišæe i drveæe oko sebe.

pagina 52

-399-Uskoro se prostor i pojam vremena vrati u ono na što je Kalahad bio navikao. Glasno je udahnuo i stisnuo šake a potom pao na koljena."Aranoxe. Ne..." - reèe on i pogne glavu. Kleèao je u visokoj travi.Oko njega je bujala priroda. Ptice su cvrkutale. Vjetar milovao travu i lišæe. Zrak je bio mirisan i èist. U blizini se èuo potoèiæ.No Kalahad je zgureno i ogorèeno kleèao u travi. Ostao je samo jedna siva, usamljena, izgubljena sjena... 1KNJIŽNICA !ZELINA |EPILOGKotaèi sudbine, zbog propasti koja se nazirala iz daljine, poèeli su se okretati po prvi puta.Pokrenuti su prvi dogaðaji koji æe ovu eru oznaèiti kao najmraèniju i najkrvaviju u povijesti cijele Saradrije.Jedini traèak nade u tom periodu tame i beznaða, jedina staza svijetlosti koja æe biti Zvijezda vodilja svim narodima Saradrije, biti æe - Kalahad.-400-o