Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
AEROKLUB PRIJEDORPredmet u sklopu nastave za polaganje PPL
Cilj predmeta upoznati pilota inaglasiti značaj svjesnostio prisutnim mentalnim i fizičkim ograničenjima ljudskog organizma koja mogu da se manifestuju u izmjenjenim uslovima kao što je letenje.
Svaki član posade- letač, mora imati važeće ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja date letačke poslove;
Kod nas ljekarsko uvjerenje izdaje ovlašćena medicinska institucija ili ovlašćeni ljekar uz uredne medicinske nalaze za šta se izdaje odgovarajući formular medicinskog uvjerenja o ispunjavanju uslova sa ili bez ograničenja;
Važnost ljekarskog uvjerenja zavisi od klase, odnosno namjene i prisutnih ograničenja letača;
LJEKARSKO UVJERENJE
Mnogi fiziološki i psihički faktori u većoj ili manjoj mjeri utiču na kvalitet obavljanja pilotske dužnosti;
Neki od njih su od kritične fažnosti jer mogu dovesti do vanredne situacije i ugroziti bezbjedan let;
Najvažniji od tih faktora su: hipoksija, hiperventilacija, problemi sa srednjim uhom ili sinusima, problem prostorne dezorijentacije, morska bolest, trovanje ugljen monoksidom (CO), stres i umor, dehidracija i toplotni udar. Uz to tu su i: uticaj alkohola i lijekova, nervoza, višak azota u krvi nakon ronjenja i sl.
Normalna frekvencija oko 12 puta (ekstromeno 3- 50 puta);
-Alveole imaju prečnik oko 0,3mm;
-Ima ih oko 150 miliona;
-Svakim udisajem se apsorbuje oko oko 1/7 vazduha iz alveola;
-- ukupna površina membrana u alveolama iznosi 70m2;
-- 25 000 milijardi RBC;
Značenje pojma je povezano sa smanjenim ili nedovoljnim prisustvom kisika u krvi iz bilo kog razloga;
Poremećeno stanje organizma karakteristično nastaje povećanjem visine disanjem bez dodatne opreme;
Forme hipoksije zavise od uzroka i manifestuju se kao:
HIPOKSIČNA HIPOKSIJA (rezultat nedovoljnog prisustva kisika u organizmu u cjelosti usljed začepljenog dušnika, gušenja tekućinom ili povećanjem nadmorske visine, zatim bolestima resp. organa kao upala pluća, astma...);
HIPEMIČNA HIPOKSIJA je vezana za nemogućnosti da krv preuzme i prenese dovoljno kisika do ćelija tijela uslijed gubitka krvi (obilno krvarenje), anemije ili drugih bolesti krvi; Najčešći uzrok problema hipemične hipoksije je trovanje sa CO.
STAGNANTNA HIPOKSIJA nastaje kada krv bogata kisikom ne cirkuliše iz pluća (posljedica šoka, zastoja u radu srca, ekstremno niske temperature ili fizičkih zakrčenja krvnih sudova). Za letenje je karakteristično produženo djelovanje velike sile G u nekim evolucijama.
HISTOTOKSIČNA (tkivna) hipoksija je poremećaj ćelija tkiva da efikasno koristi dostupni kisik. Najčešće je posljedica trovanja alkoholom (28gr alkohola=2.000ft=3 brze cigarete/1 do 1,5 kutija cigareta dnevno), korišćenja narkotika ili raznih trovanja;
SIMPTOMI HIPOKSIJE:Prvi znaci nedostatka kisika iz bilo kojeg od
razloga su euforija i bezbrižnost; zatim nastaje usporena reakcija ekstremiteta i loša koordinacija pokreta;
Cijanoza (plavi nokti i usne);
Glavobolja; Pogoršano rasuđivanje; Euforija; Lažna sigurnost; Poremećaj čula vida;
Pospanost ; Tahikardija; Osjećaj “lakoće” ili
vrtoglavice; Trnjenje u prstima ruku i
nogu; Ozbiljna utrnulost udova;
Produženom hipoksijom, sužava se vidno polje, javlja se nemogućnost očitanja instrumenata,... nesvjestica...
Indiferentna – gubitak noćnog vida ili gubitak kolornog vida (H> 4.000ft), zasićenje art. krvi kisikom 90-95%;
Kompenzatorna – (10-15.000ft) organizam se bori većom frekvencijom i dubinom udaha; zasićenje krvi kisikom 80-90%;
Pogoršanje i uzbuna – nema kompenzacije; “glad” za vazduhom, cijanoza, pospanost, glavobolja, euforija, loša koordinacija... Zasićenost krvi kisikom 70-80%;
Kritična faza, korak do smrti-potpuna fizička i mentalna onesposobljenost, konvulzija, nesvjestica...smrt; zaisćenost krvi kisikom ispod 70%
REAKCIJA PILOTA NA PRVE ZNAKE HIPOKSIJE:
Smanjenje visine
Uključivanje kiseoničkih uređaja
Hiperventilaciju izaziva prekomjerna frekvencija i dubina udisaja i izdisaja koja dovodi do abnormalnog gubitka CO2 u krvi;
Češće se događa više nego što smo toga svjesni;Simptomi su slični kao kod hipoksije:
- poremećaji čula vida;- nesvjestica;- blaga vrtoglavica i osjećaj lakoće;- osjećaj golicanja po koži;- naizmjeničan osjećaj toplo/hladno;-spazam mišića;
Reakcija na sumnju o hiperventilaciji treba da uključi smanjenje frekvencije udisaja, čime se nivo CO2 dovodi u normalu;
Uz to mogu pomoći, disanje u papirnu vreću...
ili glasno pričanje;
Vraćanje u normalu je uglavnom brz proces bez značajnijih posljedica;
CO je bezbojan gas bez mirisa koji se nastaje sagorijevanjem;
Opasan jer se 200 puta brže veže za hemoglobin u krvi nego kisik; (48 sati za oporavak nakon trovanja);
Preventiva- ugradnja detektora CO u kabinski prostor
Simptomi trovanja- glavobolja, vrtoglavica, mučnina, “zamagljen” pogled, gubitak snage, nesvjestica i ... smrt!
Problem zbog razlike u pritiscima između unutrašnjih šupljina u tijelu i atm. pritiska kod penjanja ili snižavanja;
Zatvaranje nozdrva i usta, i uduvavanjem vazduha prema otvorima koji vode prema srednjem uhu može olakšati problem;
Sličan problem se javlja i sa zatvorenim kanalima sinusa;
Povezani sa gubitkom orijentacije u pogledu prostora, položaja ili kretanja aviona u prostoru;
Ljudsko tijelo koristi tri integrisana sistema koji zajednički djeluju čime dobijamo osjećaj za orijentaciju i položaj;
Vestibularni sistem (organi u unutrašnjem uhu preko kojih dobijamo osjećaj položaja)
Somatosenzorni sistem (živci u koži, mišićima i zglobovima)
Čulo vida (oči- preko kojih dobijamo inofrmaciju o položaju na osnovu onoga što vidimo);
Sve informacije se sabiraju u mozgu, i većinom se “slažu”, dajući jasnu predstavu gdje i kako se tijelokreće;
Let često mijenja sliku i iskrivljuje informaciju o stanju tijela, naročito kada ostanemo bez položaja horizonta;
Let u IFR uslovima za neobučenog pilota ili bez adekvatne opreme nakon kraćeg vremena vodi pilota u pogrešno prosuđivanje o položaju aviona;
Vestibularani sistem unutrašnjeg uha
Ukoliko smo lišeni vizuelnog osjećaja, prevencija je jedini pravi lijek za prostornu dezorijentaciju, odnosno obuka u korišćenju insturmenata koja nam nadoknađuje gubitak viz. kontakta sa horizontom;
Vestibularni aparat praktično beskoristan bez vizuelnog osjećaja i uvodi nas u iluziju o položaju;
Noćno letenje i letenje u pogoršanim uslovima izbjegavati bez ranije adekvatne obuke u letenju bez spoljne vidljivosti uz korišćenje instrumenata;
Blago uvođenje u nagib, bez vizuelnog kontakta, vestibularni aparat skoro ne registruje...nagli trzaj u suprotnu stranu nagiba će tek izazvati reakciju ponovnog vraćanja u raniji čak i veći nagib;
- U uslovima konstantnog zaokreta treba izbjegavati nagle pokrete glavom koji će nas sigurno dovesti u zabludu i pogrešnu odluku (Koriolisova iluzija);
- Kod dužeg zaokreta, javiće se iluzija da nismo u nagibu; vađenje iz nagiba prateći kontrolnik nagiba će uzrokovati osjećaj da smo ušli u suprotan nagib što može prouzrokovati čitav niz loših reakcija... I na kraju strma spirala prema zemlji...
Velika pravolinijska ubrzanja (npr.na poletanju) stimulišu otolitne organe kao kada naginjemo glavu unazad čime dobijamo iluziju da nam nos aviona se kreće prema gore... Prirodna reakcija je guranje palice od sebe;
Obrnuto, kod negativnog ubrzanja (usporavanja), dobijamo stimulans o spuštanju nosa što nas navodi na vučnje palice prema sebi...
Simptomi su progresivna vrtoglavica, gubitak apetita, pojačano lučenje pljuvačnih žlijezda, često gutanje “na prazno”, mučnina i povraćanje...
Pojačana koncentracija na letačke aktivnosti može odvratiti reakcije organizma koje izazivaju bolest kretanja...
Otvaranje ventilacije, otkopčavanje odjeće koja steže, dodatni kisik, fokusiranje na tačku van aviona, naslanjanje glave na naslon mogu da ublaže reakciju na bolest kretanja. Kod pogoršanja, prekinuti let i sletjeti.
Bolest kretanja – “morska bolest”, je reakcija zdravog organizma na izloženost promjenama položaja na koje nismo navikli kao i duži nedostatak inormacije o položaju tijela.
Stres- prirodan odgovor organizma na stresore; Akutni i hronični; Hronični jako obara mogućnosti i
djelovanje
Umor najčešće dovodi do padakoncentracije, lošije koordinacije, smanjene mogućnosti komunikacije i ometa donošenje odluka;
Takođe može biti akutni i hronični;
Kritičan gubitak tečnosti u organizmu; Uzroci: jako topal kabinski prostor, vjetar, prekomjerna
konzumacija diuretičkih napitaka (kafa, čaj, alkohol, sokovi sa CO2 ...) i sl.
Simptomi: umor, malaksalost,mučnina, trnci u rukama i nogama, grčevi u stomaku i ekstremna žeđ.
Toplotni udar je stanje nemogućnosti organizma da kontroliše svoju temperaturu; Uvod može biti i dehidracija;
Umanjuje i sprečava efikasnu aktivnost čovjeka;
Od pilota se očekuje donošenje mnogih odluka čije vrijeme donošenja je kritično, dok alkohol dramatično smanjuje rasuđivanje, osjećaj odgovoronosti, koordinaciju, utiče na vid, pamćenje, pažnju...
Izazvani izlaganjem nižem barometarskom pritisku, što uzrokuje probleme inertnih gasova u fizičkim rastvorima organizmu;
Bol u zglobovima, konfuzija ili gubitak pamćenja, glavobolja, tunel vizija, dvostruka slika, osjećaj gorenja u donjem dijelu leđa, utrnulost, kašalj, kratko disanje, svrab oko ušiju, lica, vrata, “insekti gmižu po koži”, ...
Staviti masku sa 100% kisikom, započeti što prije proceduru sletanja u nuždi, zatražiti med. pomoć
Nastaju kada uslovi mijenjaju percepciju pilota o okolini u odnosu na očekivanja;
30% nezgoda u prilazu i sletanju se dogode u toku vizualnog prilaza ili vizualne faze instrum. prilaza;
Noćni uslovi i smanjena vidljivost mnogostruko usložnjavaju uslove;
Neki od faktora koji utiču na mogućnost pilota da tačno procjene situaciju:
Tekstura podloge i karakteristike, svjetla u blizini piste, strmine terena u prilaznoj ravni, “crna rupa” u prilaznoj ravni, dimenzije piste, strmost same piste...
Naročito opasne jer čovjek se prirodno najviše oslanja na informaciju dobijenu preko čula vida...
Dve vizualne iluzije mogu da dovedu do prostorne dezorijentacije:
Lažni horizont (oblak sa bazom koja ima oblik kružnog luka, svjetla na zemlji koja sjenkom stvaraju lažnu sliku i sl.)
Autokineza (u tami, stacionarno svijetlo ukoliko ga duže gledamo, će dovesti do iluzije kretanja)
Crna rupa- područje oko piste bez vidljivih orijentira i svijetla