Akunin Boris-pikov Deko

7/31/2019 Akunin Boris-pikov Deko

1/129


2/129

P i k o v d e k o " s e r a s p o j a s a o

Na cijelom bijelom svijetu nije bilo nesretnijega ovjeka od Anisija Tulipanova. Moda gdjegod u crnojAfrici ili Patagoniji, ali blie - teko.

Prosudite sami. Kao prvo, ime - Anisij. Jeste li ikada uli da bi se estit ovjek, kamerjunker ili makar efodsjeka zvao Anisij? Odmah se osjeti ulje za kandilo, popovska sorta.

A prezime! Prava smijurija. Zlosretno je obiteljsko ime naslijeeno od pradjeda, seoskoga crkvenjaka. Dokje Anisijev predak pohaao sjemenite, otac rektor naumio je mijenjati neblagozvuna prezimena buduihcrkvenih slubenika bogougodnima. Zbog jednostavnosti i komfora jedne je godine imenovaosjemenitarce samo prema crkvenimblagdanima, druge godine po vou, a na pradjeda je doao red cvjetnegodine: netko je postao Hijacintov, netko Balzaminov, netko Ljutikov. Jo su Tulipanova dobro nazvali, a

ne nekakvim Maslakovom.Ali, lako za prezime! A vanjtina? Najprije ui: stre kao drke na nonoj posudi. Stisne li ih kapom,svojeglave su, izmigolje se i vire kao da podupiru kapu. Prejake su i savitljive.

Neko se Anisij znao dugo vrtjeti pred zrcalom. Pa se okrene ovako, pa onako, raspusti dugu, namjernoputenu kosu na dvije strane kako bi prikrio svoju uhatost - i ini se da je bolje, barem privremeno. Ali,otkad su mu po cijelom licu poiskakali pritevi (jo prije tri godine), Tulipanov je spremio zrcalo na tavan,

jer postalo mu je potpuno nepodnoljivo gledati svoju mrsku njuku.

Zbog posla je Anisij ustajao u ranu zoru, zimi bi jo bila no. Put nije kratak. Kuica koju je naslijedio odtatice akona bila je smjetena kod ograde Pokrovskog manastira, kod Spaske brklje. Pustom ulicom, prekoTaganke, pored opasne Hitrovke, do posla u andarmerijskoj upravi imao je Anisij cijeli sat brzoga hoda. Aprava je nevolja ako kao danas zahladi, pa se na putu uhvati poledica - u poderanim cipelama i pohabanu


3/129

kaputu nije ba bilo ugodno. Nacvokoe se zubima, prisjeti se i boljih vremena, i bezbrinog mladenatva,i mamice, laka joj zemlja.

Prole godine, kad se Anisij zaposlio kao agent, bilo je kudikamo lake. Plaa osamnaest rubalja, plusnadoplata za prekovremene, pa za none, a znali su dodati i za putne trokove. Katkad bi se nakupilo do 35

rubalja mjeseno. Ali, nije se zadrao nesretni Tulipanov na dobroj, isplativoj dunosti. Sam potpukovnikSverinski proglasio ga je besperspektivnim i, zapravo, mekucem. Prvo su ga uhvatili kad je napustiopromatranicu (kako da je ne napusti i ne skoi kui kad mu sestra Sonjka jo od jutra nije jela?). A potom

je bilo jo gore, Anisij je pustio opasnu revolucionarku. Za vrijeme operacije zauzimanja sjedita ilegalacabio je u stranjem dvoritu, ispred sporednog ulaza. Za svaki sluaj, radi sigurnosti, Tulipanovu zbogmladosti nisu doputali da sudjeluje u uhienjima. I ba se moralo dogoditi da je iskusnim policijskimnjukalima, majstorima svoga zanata, pobjegla jedna studentica. Vidi Anisij da prema njemu tri gospoica

s naoalama i da joj je lice tako uplaeno, oajniko. Viknuo je Stoj!", ali nije se usudio zgrabiti je -gospoica je imala strano tanke ruice. I stajao je kao kip, gledao za njom. Nije ak ni puhnuo uzvidaljku.Za taj nedopustivi propust htjeli su Tulipanova potjerati iz slube, ali nadreeni su se saalili nadsirotanom, degradirali su ga u raznosaa. Sad je Anisij obavljao beznaajnu, za obrazovana ovjeka koji jezavrio pet razreda realke, ak i sramotnu dunost. I, to je najvanije, potpuno beznadnu. Cijeli tiivotproe kao bijednom niem slubeniku, a da ne zaslui vii in.

Smatrati se propalim sluajem s dvadeset godina svakom je teko, ali ne radi se ak ni o astoljublju.Pokuajte ivjeti s dvanaest i pol rubalja. Samom mu ni ne treba tako mnogo, ali Sonjki ne moe objasnitida mlai brat nije napravio karijeru. Ona bi htjela i maslaca, i svjeega sira, a i bombonima je katkad treba


4/129

poastiti. A drva za pe - danas je tri rublja hvat. Nema veze to je Sonjka slaboumna, guna kad joj jehladno, plae.Anisij je prije nego to je izletio iz kue uspio sestri zamijeniti smoeno rublje. Odlijepila je male, praseeoi, pospano se osmjehnula bratu i protepala: Nisij, Nisij."

- Sjedi mirno, budalo, ne luduj - s hinjenom joj strogou naredi Anisij, okreuiteko, od sna vrelo tijelo.Na stol je stavio dogovorenih deset kopjejki za susjedu Siihu koja je pazila na nesretnicu. Na brzinu jesavakao tvrdo pecivo, zalio ga hladnim mlijekom, i gotovo, vrijeme je da se krene u tminu, u vijavicu.Koraajui snjenom pustarom prema Taganki i svaki se as okli-zujui, Tulipanov se silnosamosaalijevao. Ne samo da je siromaan, neprivlaan i i nesretan, nego ima jo i tu Sonjku, jaram za cijeliivot. On je proklet ovjek, nee nikad imati ni enu, ni djecu, ni udoban dom.Projurivi pored Crkve svih oaloenih iz navike se prekriio pred ikonom Majke Boje, osvijetljenom

odozdo kandilom. Anisij je volio tu ikonu od djetinjstva: ne visi na toplom i suhom, ve na vanjskom zidu,izloena vjetrovima, tek strehom zaklonjena od kie i snijega, a gore je drveni kri. Mali vjeni plamiak,koji gori pod staklenim poklopcem, vidi se izdaleka. To je dobro, osobito kada gleda kroz tamu, studen ifijuk vjetra.

to se ono bijeli iznad kria?Bijela golubica! Sjedi, kljunom isti krila i ne mari za vijavicu. Bijela golubica na kriu siguran je znak sreei neoekivane radosti - pokojna mama bila je velika poznavateljica znakova. Odakle e se samo ta srea

pojaviti?Niski se vjetar i dalje kovitlao po tlu. Oh, hladno je.


5/129

No, Anisijev radni dan zaista nije zapoeo nimalo loe. Moglo bi se rei da se Tulipanovu posreilo. JegorSemjoni, koleki registrator koji je vodio otpremu, pogledao je ispod oka Anisijev sumnjivi kaput,odmahnuo sijedom glavom i dao mu dobar, topao zadatak. Ne mora juriti s kraja na kraj beskrajnog,

vjetrovima propuhanog grada, nego samo dostaviti mapu s izvjetajima i dokumentima njegovuvisokoblagorou gospodinu Erastu Petroviu Fandorinu, slubeniku za posebne zadatke presvijetloggeneral-gubernatora. Dostaviti i priekati ako e gospodin dvorski savjetnik imati povratnu poiljku.To nije nita, sitnica. Anisij se osokolio i zaas je dostavio mapu, nije se stigao ak ni smrznuti. Stanovao jegospodin Fandorin blizu, u Maloj Nikitskoj, u dvorinoj kui na posjedu baruna Von Evert-Kolokoljceva.Anisijje oboavao gospodina Fandorina. Izdaleka, bojaljivo, sa strahopotovanjem, bez ikakve nade da eveliki ovjek ikada primijetiti Tulipanovljevo postojanje. Dvorski savjetnik uivao je u andarmerijskoj

upravi izniman ugled iako je Erast Petrovi bio u drugom resoru. Sama Njegova Ekscelencija moskovskiupravitelj policije Jefim Jefimovi Baranov, bez obzira na to to je general-porunik, nije zazirao od toga dazatrai od slubenika za posebne zadatke povjerljiv savjet ili ak da ishodi protekciju.Dakako, svaki ovjek imalo upuen u visoku moskovsku politiku znao je da gradski otac prve prijestolnice,knez Vladimir Andrejevi Dolgorukoj, cijeni dvorskoga savjetnika i slua njegovo miljenje. Svata segovorkalo o gospodinu Fandorinu: primjerice, da ima osobit dar - prozre svakog ovjeka i zaas vidi svaku,ak i najskriveniju tajnu do same njezine sri.

Dunost dvorskoga savjetnika jest biti general-gubernatorovim okom u svim tajnim moskovskimposlovima u nadlenosti andarmerije i policije. Zato su se svakoga jutra Erastu Petroviu dostavljalepotrebne informacije od generala Baranova i iz Zandarmerijske uprave, obino u gubernatorovu kuu u


6/129

Tverskoj ulici, ali katkad i kui, jer dvorski savjetnik imao je slobodan raspored i prema elji nije uopemorao ii u ured.Eto kakvom je vanom osobom bio gospodin Fandorin, a ipak se vladao jednostavno, bez oholosti. Dvaputmu je Anisij dostavljao poiljke u Tversku i bio je posve oaran ljubaznim ponaanjem tako utjecajne osobe:

ne poniava male ljude, obraa se s potovanjem, uvijek ponudi sjesti, obraa se sa vi".Osim toga, bilo je zanimljivo izbliza vidjeti osobu o kojoj su Moskvom kruile uistinu fantastine glasine.Odmah se vidi da je rijeo osobitom ovjeku. Lijepo lice, glatko, mlado, a vrana mu je kosa nasljepoonicama prosijeda. Glas mu je miran, tih, govori lagano zamuckujui, ali svaka je rije na mjestu, ioito je da nije naviknut ponavljati dvaput isto. ovjek koji ulijeva potovanje, nema zbora.Tulipanov jo nije imao prigode biti u kui dvorskoga savjetnika i stoga je, uavi kroz providnu kapiju saeljeznom krunom na vrhu, priao otmjenoj prizemnici sa stanovitim uzbuenjem. Tako neobian ovjek

zacijelo ima i nekakav osobit stan.Pritisnuo je dugme elektrinoga zvona, prvu je reenicu pripremio unaprijed: Kurir Tulipanov izandarmerijske uprave donosi dokumente njegovu visokoblagorou." Trgnuvi se, ugurao je pod kapuneposluno desno uho.Otvorie se izrezbarena hrastova vrata. Na pragu je stajao oniski, nabijeni Azijac, uskih oica, debelihobraza i s etkom vrste crne kose. Azijac je nosio zelenu livreju sa zlatnim gajtanima i iz nekog razlogaslamnate sandale. Sluga se nezadovoljno zapiljio u posjetitelja i upitao:

-Sta tlebas?Odnekud iz kue dopre zvonki enski glas:-Masa! Koliko ti puta treba ponavljati! Ne sta tlebas", nego izvolite"!Azijac baci ljutit pogled nekud iza sebe i preko volje promumlja Anisiju:


7/129

-Izvori!-Kurir Tulipanov iz andarmerijske upravedonosi dokumente njegovu visokoblagorou - urno izvijestiAnisij.

-Hajde, urazi - pozva ga sluga i odmaknu se proputajui ga. Tulipanov se naao u prostranom predsoblju,sa zanimanjem seogledao i u prvi as osjetio razoaranje: nije bilo medvjee lutke sa srebrnim pladnjem za posjetnice, akakav je to gospodski stan bez prepariranoga medvjeda? Ili se slubeniku za posebne zadatke ne dolazi sposjetnicom?

Zapravo, iako medvjeda nije bilo, predsoblje je bilo vrlo zgodno namjeteno, a u kutu u vitrini stajalo jeneko udnovato naoruanje: cijelo od metalnih ipaka, s nerazumljivim monogramom na oklopu i skacigom rogatom poput jelenjaka.

Kroz vrata koja su vodila u unutranje prostorije, kuda je kuriru, naravno, ulaz bio zabranjen, provirila jedama iznimne ljepote u crvenom svilenom ogrtau do poda. Ljepotiina bujna tamna kosa bila je zamrenau sloenoj frizuri, skladni vrat obnaen, bijele ruke prepune prstenja prekriene na visokim grudima.Dama je s razoaranjem uprla goleme crne oi u Anisija, malkonamrtila klasini nos i pozvala:-Eraste, za tebe je. Iz ureda.Anisij se iz nekog razloga zaudio to je dvorski savjetnik oenjen iako, u biti, nije bilo nieg udnog utomu to takav ovjek ima prekrasnu suprugu carskoga dranja i ohologa pogleda.

Gospoa Fandorina aristokratski je, ne otvarajui usta, zijevnula i nestala iza vrata, a trenutak kasnije upredsoblje je izaao sam gospodin Fandorin.I onje bio u ogrtau, ali ne crvenom, ve crnom, s kiankama i svilenim pojasom.


8/129

-Dobar dan, T-Tulipanove - ree dvorski savjetnik, prebirui prstima zelenu brojanicu od nefrita, iAnisij obamre od zadovoljstva. Nipoto nije oekivao da ga se Erast Petrovi sjea, i to poprezimenu. Svakakav sitni olo dostavlja mu poiljke, a gle ti ovo.-to to imate? Dajte. I uite u primau sobu, sjednite. Masa, uzmi kaput g-gospodina Tulipanova.Bojaljivo uavi u primau sobu, Anisij se nije usuivao piljiti uokolo, smjerno je sjeo na rub stolicepresvuene modrim barunom te se, malo priekavi, tek tada stao polako osvrtati.Soba je bila zanimljiva: po svim su zidovima povjeane arene japanske gravire, koje su danas, Anisijje to znao, veoma moderne. Jo je promotrio nekakve svitke s hijeroglifima i na drvenom lakiranompostolju dvije krive sablje, jednu duu, drugu krau.Dvorski je savjetnik utao papirima, s vremena na vrijeme biljeei neto na njima zlatnomolovkom. Njegova supruga, ne obraajui pozornost na mukarce, stajala je ispred prozora i sdosadom gledala u vrt.-Dragi - rekla je na francuskom - zato nikamo ne izlazimo? To je na kraju krajeva neizdrivo. elimu kazalite, elim na bal.-Sami ste g-govorili, Adi, da je to nedolino - odgovori Fandorin, diui pogled s papira. - Moglibismo sresti vae znance iz Peterburga. Bit e nezgodno. Meni je ustvari svejedno.Pogledao je Tulipanova, a ovaj je pocrvenio. Pa nije on kriv to, na kraju krajeva, htio-ne htio,razumije francuski!Pokazalo se da privlana dama uope nije gospoda Fandorina.

-Ah, oprosti, Adi - ree Erast Petrovi na ruskom. - Nisam ti predstavio gospodina Tulipanova, onradi u Zandarmerijskoj upravi. Ovo je grofica Ariadna Arkadjevna Opraksina, moja d-dobrapoznanica.Anisiju se uinilo da se dvorski savjetnik malko zbunio, kao da nije siguran kako predstavitiljepoticu. A moda mu je samo tako zvualo zbog zamuckivanja.


9/129

-O, Boe - patniki uzdahne grofica Adi i hitro izae iz sobe. Gotovo odmah zau se njezin glas:-Masa, smjesta se makni od moje Natalije! Mar u svoju sobu, gaduro! Ne, ovo je naprostoneizdrivo!Erast Petrovi takoer uzdahnu i vrati se itanju dokumenata.

Tad se zau zvonjava, priguen amor glasova iz predsoblja, i u primau se sobu poput kugleukotrlja onaj Azijac.Zakliktao je na nekakvom nerazumljivom jeziku, ali Fandorin mu gestom naredi da uuti.-Masa, rekao sam ti: pred gostima mi se ne obraaj na japanskom, nego na ruskom.Anisij se, promaknut u rang gosta, isprsi, a u slugu se zapilji s radoznalou: vidi, pravi Japanac.-Od Vedisev-sana - kratko proglasi Masa.-Od Vedieva? Frola G-Grigorjevia? Pusti ga.Anisij je znao tko je Frol Grigorjevi Vediev. Poznata osoba, nadimak mu je Siva eminencija. Odmalena je sluio kod kneza Dolgorukoja, isprva kao egrt, zatim kao posilni, pa kao lakaj, aposljednjih dvadeset godina kao osobni sobar - otkako je Vladimir Andrejevi uzeo drevni grad usvoje vrste, snane ruke. Reklo bi se da je sobar sitna riba, ali znalo se da bez savjetovanja s odanimFrolom mudri i oprezni Dolgorukoj ne donosi nikakve vane odluke. Ako eli pristupitipresvijetlom s vanom molbom, treba pridobiti Vedieva, i tad raunaj da si pola posla napravio.U primau sobu ue, tovie, utri krni momak u gubernatorskoj livreji, zabrza s praga:-Vae visokoblagoroe, zovu vas Frol Grigorji! Odmah krenite to hitnije! Rusvaj je kod nas, ErastePetroviu, ludnica! Frol Grigorjevi kau da bez vas nikako ne ide! Ja sam s kneevim saonicama,zaas emo dojuriti.-Kakav rusvaj"? - namrti se dvorski savjetnik, ali ipak ustade i svue ogrta. - Dobro, idemov-vidjeti.Ispod ogrtaa pokazae se bijela koulja i crna kravata.


10/129

-Masa, prsluk i redengot, brzo! - viknu Fandorin trpajui papire u mapu. - A vi ete, Tulipanove,morati sa mnom. Proitat u putem.Anisij je bio spreman ii svuda za njegovim visokoblagoroem, to i je demonstrirao hitrim skokomsa stolice.

Nikad nije ni slutio kurir Tulipanov da e se voziti u general-gubernatorovim saonicama.Saonice su bile popriline - prava koija na saonicima iznutra presvuena atlasom, juhtena sjedala, ukutu peica s bronanom cijevi za dim. Dodue, neupaljena.Lakaj sjedne na koijaevo sjedite, i ivahna etvorka Dolgorukoj evih kasaa pojuri.Anisij se lagano, gotovo njeno zaljulja na mekom sjedalu, namijenjenom kudikamo plemenitijojstranjici, te pomisli: eh, nitko mi nee povjerovati.Gospodin Fandorin zahrusta peatom otvarajui nekakav brzojav. Namrti mu se visoko, isto elo.Kako je zgodan, bez zavisti, s iskrenim divljenjem pomisli Tulipanov, promatrajui sa strane kakodvorski savjetnik potee tanki brk.Do velike kue u Tverskoj dojurili su zapet minuta. Saonice ne skrenue lijevo, prema uredu, vedesno, prema glavnom ulazu i osobnim odajama moskovskog velikog kneza", Volodje VelikogGnijezda, Jurija Dolgorukog (kako sve nisu zvali svemonog Vladimira Andrejevia).-Oprostite, Tulipanove - brzo e Fandorin otvarajui vrata na saonicama - ali, zasad vas ne mogupustiti. Kasnije u nabaciti nekoliko redaka za p-pukovnika. Samo da prije rijeim taj rusvaj".Anisij izae za Erastom Petroviem, ue u mramornu palau, ali tad zastane - prestraio se

ugledavi nadmenoga vratara s pozlaenim ezlom. Tulipanov se uasno uplaio ponienja - da ega gospodin Fandorin ostaviti da stoji i eka na dnu stubita, kao kakvo pseto. No, nadvladao jeumiljenost, spreman oprostiti dvorskom savjetniku: pa kako e ovjeka s takvim kaputom i kapoms napuklim titnikom dovesti u gubernatorov stan?


11/129

-Sto ste zastali? - nestrpljivo se okrenu Erast Petrovi, koji je ve stigao do polovice stubita. -Nemojte zaostajati. Vidite kakve se stvari ovdje zbivaju.I tekje sad Anisij shvatio da se u gubernatorovoj kui doista dogaa neto izvanredno. Idostojanstveni vratar, pogleda li se bolje, nije izgledao toliko nadmenim, koliko smetenim. Neki

ustri ljudi unosili su s ulice u predvorje kovege, kutije, krinje sa stranim slovima. Da nije kakvaselidba?Tulipanov skokovima dostignu dvorskoga savjetnika i potrudi se da ne zaostaje za njim vie od dvakoraka, radi ega je povremeno morao nimalo dostojanstveno kaskati, budui da je njegovovisoko-blagoroe imalo dug i brz korak.Oh, kako je lijepo bilo u gubernatorovoj rezidenciji! Gotovo kao u hramu Bojem: raznobojni (modaporfirni?) stupovi, brokatni zastori, kipovi grkih boginja. A lusteri! A slike u zlatnim okvirima! Azrcalni parket s inkrustacijama!Anisij se osvrnu na parket i iznenada vidje da od njegovih sramotnih cipela na divnom pou ostajumokri i blatnjavi tragovi. Gospode, samo da nitko ne vidi.U prostranoj dvorani, gdje nije bilo ni ive due, a du zida su stajali naslonjai, dvorski savjetnikree:-Sjednite tu. I u-uzmite mapu.Sam se pak uputio prema visokim pozlaenim vratima, ali ova mu se najednom sama otvorieususret. Najprije dopre agor uzbuenih glasova, a zatim u dvoranu uoe etvorica: stasiti general,

visoki gospodin neruske vanjtine ukariranom haveloku, suhonjavi elavi starac s golemimzaliscima i inovnik s naoalama u fraku.U generalu Anisij prepozna samog kneza Dolgorukoja i, zadrhtavi, zauze stav pozor".


12/129

Izbliza se presvijetli nije inio tako mlaahnim i svjeim kao kad ga se gleda iz gomile: lice mu jepuno dubokih bora, kovre neprirodno bujne, a dugaki brci i zalisci previe smei zasedamdesetpetogodinjaka.-Eraste Petroviu, kao narueni! - uzviknu gubernator. - Ovaj francuski govori tako iskvareno da nirije ne razumije, a po naki nema pojma. Vi znate engleski pa mi objasnite to hoe od mene! Kakoli su ga samo pustili! itav sat raspravljam s njim, i sve uzalud!-Vaa Visoka Ekscelencijo, kako da ga ne pustimo kad je lord i ve je k vama dolazio! - plaljivopropita ovjek s naoalama, oito ne prvi put. - Kako sam mogao znati...Tada progovori i Englez, obraajui se novom ovjeku i uzbueno maui nekakvim papirom posveprekrivenim peatima. Erast Petrovi stade smireno prevoditi:-To je nepotena igra, u civiliziranim zemljama tako se ne radi. Bio sam juer kod ovog staroggospodina, potpisao je kupoprodajni ugovor za kuu, i potvrdili smo dogovor rukovanjem. A sad se,vidite, predomislio oko selidbe. Njegov unuk mister Speier rekao je da se stari dentlmen seli u Domveterana Napoleonovih ratova, ondje e mu biti ugodnije zbog dobre njege, a ova se vila prodaje.Takva prevrtljivost ne slui na ast, osobito kad je novac ve uplaen. I to ne sitan novac, sto tisuarubalja. Evo i ugovora!-On tim papirom ve dugo mae, a ne daje ga u ruke - domet-nu elavi starac koji je dotad utio.Oito, to je bio Frol Grigorjevi Vediev.-Ja sam Speierov djed? - promumlja knez. -Mene alju u staraki dom?inovnik se prikrao Englezu straga, stao na prste i uspio zaviriti u tajanstveni papir.-Zaista se radi o sto tisua, ovjereno je kod biljenika - potvrdi on. - I adresa je naa: Tverska, kuakneza Dolgorukoja.Erast Petrovi upita:


13/129

-Vladimire Andrejeviu, tko je Speier?Knez obrie rupiem tamnocrveno elo i rairi ruke:-Speier je vrlo drag mladi. S odlinim preporukama. Upoznao me s njim na roendanskom balu...mmm... tko? Ah, ne, sjetio sam se! Nije na balu! Preporuila mi ga je posebnim pismom Njegova

Visost vojvoda Sachsen-Limburki. Speier je sjajan, uglaen mladi zlatnoga srca, ali tako nesretan.Bio je u bici na Kuki, ranjen je u kimu, otada ne hoda. Kree se u kolicima, ali nije klonuo duhom.Bavi se dobrotvornim radom, skuplja priloge za siroad i sam daruje goleme svote. Bio je ovdje juers ovim ludim Englezom, rekao je da je to poznati britanski filantrop lord Pittsbrook. Molio me da mudopustim pokazati Englezu kuu, jer je lord poznavatelj i ljubitelj arhitekture. Jesam li mogaojadnom Speieru odbiti takvu sitnicu? Inokentij ih je pratio. -Dolgorukoj srdito pokaza na inovnika, iovaj pljesnu rukama.-Vaa Visoka Ekscelencijo, kako bih ja... Pa sami ste naredili da to ljubaznije... -Jeste li se rukovali s lordom Pittsbrookom? - upita Fandorin, pri emu se Anisiju uini da je u oimadvorskoga savjetnika sijevnula nekakva iskra.-Pa naravno - slegnu ramenima knez. - Speier mu je najprije neto govorio o meni na engleskom,ovaj se dugonja ozario i navalio s rukovanjem.-A jeste li prije toga p-potpisali kakav papir? Gubernator se namrti prisjeajui se.-Da, Speier me zamolio da potpiem pozdravnu poslanicu za novootvoreni Ekaterininski dom. Rijeje o uzvienom djelu, preodgoju maloljetnih bludnica. Ali, nikakav kupoprodajni ugovor nisam

potpisivao! Poznajete me, dragi moj, uvijek pomno proitam sve to potpisujem.-I kamo je potom stavio poslanicu?-ini mi se da ju je pokazao Englezu, neto je rekao i spremio je u mapu. Leala mu je na kolicima. -Dolgorukojevo lice, ionako grozno, postade mranije od olujnog oblaka. - A, merdel Pa zar...


14/129

Erast Petrovi obrati se lordu na engleskom i, po svoj prilici, u potpunosti zadobi njegovo povjerenje,s obzirom na to da je dobio tajanstveni papir da ga proui.-Sastavljen je propisno - promrmlja dvorski savjetnik prelijeui pogledom po ugovoru. - Is-slubeni peat, i ig biljenikog ureda Mobius, i potpis... to je ovo?!

Na Fandorinovu licu pojavi se krajnja nedoumica.-Pogledajte, Vladimire Andrejeviu! Pogledajte potpis!Knez s gaenjem, kao da je rije o abi, uze dokument, odmaknu ga to dalje od dalekovidnih oiju iproita naglas:-Pikov deko"... Oprostite, kakav to deko"?-Eto ti ga... - procijedi Vediev. - Sad je jasno. Opet Pikov deko". Vidi ti to. ta smo doekali,majko Boja.-Pikov deko"? - nikako nije mogao shvatiti presvijetli. - Ali, tako se zove banda varalica. Oni kojisu prologa mjeseca bankaru Poljakovu prodali njegove vlastite kasae, a na Boi su pomoglitrgovcu Vinogradovu u rjeici Setun ispratizlatni pijesak. Baranov me o tome izvjetavao. Traimzlikovce, rekao je. Jo sam se smijao. Zar su se usudili mene... mene, Dolgorukoja?! -general-gubernator trgnu zlatom opiveni ovratnik, i lice mu postade tako stranim da je Anisijuvukao glavu u ramena.Vediev poput usplahirene kokoi pojuri k razjarenom knezu, zakokodae:-Vladime Andrejiu, i iskusan ovjek moe pogrijeiti, emu se alostiti! Odmah u ja kapi zasmirenje, i doktora u pozvati da vam krv pusti! Inokentije, daj stolicu!No, Anisij je prvi priskoio sa stolicom k visokoj osobi. Uzrujanog gubernatora posjeli su na mekosjedite, ali on je nastojao ustati, neprekidno odgurujui sobara.


15/129

-Kao nekog trgovia! to oni misle, da sam klinac? Dat u im ja staraki dom! - izvikivao je neosobito povezano, Vediev je pak proizvodio svakakve umirujue zvukove i jednom je ak pogladiopre-svijetloga po obojanim, a moda zapravo i umjetnim kovrama.Gubernator se okrenu Fandorinu i alosno ree:

-Eraste Petroviu, prijatelju moj, pa to je ovo! Potpuno su se raspojasali, razbojnici. Uvrijedili su me,ponizili, narugali se. Cijeloj Moskvi u mom liku. Policiju, andarmeriju dignite na noge, ali pronaite

nitkove. Na sud s njima! U Sibir! Vi sve moete, dragi moj. Smatrajte to odsad svojim glavnimposlom i mojom osobnom molbom. Baranov nee sam izai s tim na kraj, neka vam pomogne.-Policiju ne moemo umijeati - zabrinuto e na to dvorski savjetnik, i vie nikakve iskre nisusijevale u njegovim plavim oima, lice gospodina Fandorina sad je izraavalo samo brigu zaautoritet vlasti. - Proirit e se glasine, pa e cijeli grad puknuti od smijeha. To se ne smije dopustiti.-Oprostite - ponovno se raesti knez. - Sto to znai, da tim pikovim dekima" progledamo krozprste?-Nipoto. Jau se pozabaviti tim s-sluajem. Samo, povjerljivo, bez publiciteta. - Fandorin malopromisli te nastavi. - Lordu Pittsbrooku morat e se novac vratiti iz gradske b-blagajne i ispriati muse, a o deku" mu ne treba nita objanjavati. Toboe je dolo do nesporazuma. Unuk je radio nasvoju ruku.Zauvi svoje ime, Englez uznemireno neto priupita dvorskoga savjetnika, ovaj kratko odgovori iponovno se obrati gubernatoru:

-Frol Grigorjevi smislit e togod uvjerljivo za sluinad. A ja u se pozabaviti potragom.-Zar e sam pronai takve lupee? - sumnjao je sobar.-Da, bit e teko. Ali, nije poeljno iriti krug upuenih. Fandorin pogleda tajnika s naoalama,kojega je knez zvao


16/129

Inokentij, i odmahnu glavom. Oito, Inokentij nee biti prikladan za pomonika. Zatim se ErastPetrovi okrenu k Anisiju, i ovaj se ukoi, snano osjeajui svu svoju nereprezentativnost: mlad,suhonjav, klempavih uiju, pa jo i pritevi.-Ja... bit u nijem - promuca. - asna rije.-Tko je sad ovo? - riknu presvijetli, prvi put, ini se, ugledavi raznosaev jadan lik. - Sto radi ovdje?-To je Tulipanov - pojasni Fandorin. - Iz Zandarmerijske uprave. Iskusni agent. On e mi p-pomoi.

Knez promotri stisnutog Anisija, grozno se namrti.-Gledaj me, Tulipanove. Bude likoristan, uinit u ovjeka od tebe. A bude li radio gluposti, satrtu te u prah.Dok su Erast Petrovi i oamueni Anisij ili k stubitu, ulo se kako Vediev govori:-Vladime Andrejiu, kako hoete, ali novca u blagajni nema. Nije to ala, sto tisua. Englez e dobitisamo ispriku.

Vani je Tulipanova ekao novi ok.Navlaei rukavice, dvorski savjetnik iznenada upita:-A jesu li mi tono rekli da uzdravate invalidnu sestru i da ste odbili prepustiti je dravnoj skrbi?Takvu upuenost u svoje osobne prilike Anisij nije oekivao, meutim, s obzirom na to da je bioskamenjen, zaudio se manje nego Sto je trebalo.-Ne smije na brigu dravi - objasni. - Propala bi. Luda se veoma navikla na mene.Tada ga je Fandorin okirao.

-Zavidim vam - uzdahnuo je. - Vi ste sretan ovjek, Tulipanove. LI tako mladoj dobi ve se imatezbog ega cijeniti i p-ponositi. Gospod vam je dao oslonac za cijeli ivot.Anisij je jo pokuavao razjasniti smisao tih udnih rijei, a dvorski savjetnik ve je nastaviorazgovor:


17/129

-Za sestru se ne brinite. Za vrijeme istrage unajmite bolniarku za nju. Dakako, na dravni raun.Odsad pa do zakljuivanja sluaja Pikov deko" podreeni ste meni. Radit emo skupa. Nadam seda vam nee biti d-dosadno.Evo neoekivane radosti, iznenada shvati Tulipanov. Evo sree. Ah, bijela golubice!

Posljednjih je godina promijenio toliko imena da je prvobitno, s kojim se rodio, poeo zaboravljati.Sam se ve odavno nazivao Momusom.Momus je starogrki podrugljivac i pakosnik, sin Nikte, boginje noi. U egipatskom gatanju to jeoznaka za pikova deka, lou kartu koja predskazuje susret s podrugljivom ludom ili neslanu alu

fortune.Momus je volio karte i ak ih je duboko potovao, no u gatanje nije vjerovao i odabranom je imenupridavao posve drugaiji smisao.Svaki smrtnik, kao to je poznato, karta se sa sudbinom. Podjela ne ovisi o ovjeku, nego kakoispadne: nekomu pripadnu svi aduti, nekomu samo dvojke i trojke. Momusu je priroda dalaprosjene, moglo bi se rei, slabane karte - desetke i deke. Ali, dobar igra i s takvima e zaigrati.A i po ljudskoj hijerarhiji ispadao je deko. Momus se trezveno ocjenjivao: nije as, dakako, ni kralj, ali

nije ni prazna karta. Tako, deki. Ali, ne nekakav dosadni trefov, ili obini karo, ili, Boe sauvaj,slinavi herev, nego posebni, pikov. Pik nije bilo kakva boja. U svim je igrama najslabiji, samo ubrid vistu tue i tref, i herc, i karo. Zakljuak: sam odlui koju e igru igrati sa ivotom, i tvoja eboja biti glavnom.


18/129

U ranom djetinjstvu Momusu nije davala mira uzreica o sjedenju na dvjema stolicama. Zato se, nijemu bilo jasno, ne bi moglo sjediti na objema? Zar od jedne treba odustati? Mali Momus (tada jo inije bio Momus, nego Mitenjka Savin) s time se definitivno nije slagao. I ispao je potpuno u pravu.Uzreica se pokazala glupom, za ograniene i lijene. Znao je Momus odjednom sjediti ne samo na

dvjema, ve i na vie elegantnih i skupih stolica. Za to je imao razraenu vlastitu psiholoku teoriju.Mnoge su znanosti izmislili ljudi, od veine njih normalan ovjek nema nikakve koristi, a ipak sepiu traktati, brane se magistarski radovi i doktorske disertacije, postaje se lanom akademija.Momus je odmalena osjeao koom, kostima, slezenom, da najvanija znanost nije aritmetika ilinekakav latinski, nego umijee svianja. To je klju kojim se mogu otkljuati sva vrata. udno je samoto to tu najvaniju znanost nisu pouavali ni odgojitelji ni gimnazijski uitelji. Shvatiti njezinezakonitosti morao je sam.No, to mu je, ako se promisli, ak i odgovaralo. Dar za tu najvaniju znanost djeak je otkrio rano, a

hvala Bogu na tomu to drugima prednosti te znanosti nisu bile ni na kraj pameti. Obini ljudi iznekog su se razloga prema kljunoj stvari odnosili bez zanimanja i razumijevanja, smatrali su ovako:svidim li se - dobro, ne svidim li se -to e, na silu ne moe biti drag. Moe, mislio je Mitenjkaodrastajui, itekako moe. Ako si se svidio ovjeku, ako si uspio otkljuati njegova vrata - gotovo je,taj je ovjek tvoj, ini s njim to te volja.Proizlazilo je da je mogue svakome se svidjeti, i za to je potrebno sasvim malo - tek shvatiti okakvom je ovjeku rije: od ega ivi, kako gleda na svijet, ega se boji. A kad shvati, sviraj na

njemu bilo koju melodiju, kao na fruli. Moe serenadu, a moe i polku.Devet od deset ljudi sami e ti sve rei, samo pristani da ih saslua. Jer nitko nikoga uope ne slua,to je ono zapanjujue. U najboljem sluaju, ako je ovjek dobro odgojen, priekat e stanku urazgovoru pa nastaviti po svojem. A koliko se vanog i zanimljivog moe saznati ako zna sluati!


19/129

Ispravno sluati - to je svojevrsna umjetnost. Treba zamisliti da si prazna boca, prozirna posuda,povezana sa sugovornikom pomou nevidljive cijevi. Neka se sadraj iz partnera malo po maloprelije u tebe kako bi se ispunio tekuinom iste boje, sastava i topline. Kako bi privremeno prestaobiti ti i postao on. I tada e ti ovjek postati razumljiv u svojoj biti, te e unaprijed znati to e rei i

uiniti.Svoju je znanost Momus shvaao postupno i ranih ju je godina primjenjivao pomalo, za neznatnukorist, vie radi provjere i eksperimenta. U gimnaziji dobiti dobru ocjenu ne nauivi lekciju; potom,ve u kadetskoj koli, zavrijediti potovanje i ljubav prijatelja; posuditi novac; zaljubiti u sebedjevojku.Kasnije, kad je stupio u vojsku, korist od razvijene i ojaane znanosti postala je znaajnija. Recimo,guli bogata ovjeka na kartama, a on mirno sjedi, ne ljuti se na sjajnoga momka, konjikogzastavnika Mitju Savina. A i ne zuri vie nego to je potrebno u ruke simpatinog partnera. Zar je to

loe?No, i to je bila samo gimnastika, razvijanje miia. Uistinu su mu znanost i dar posluili prije estgodina kad je sudbina pruila buduem Momusu prvu pravu Priliku. Tada jo nije znao da Prilikune treba loviti, nego stvarati. Samo je ekao da mu srea sama doplovi u ruke i bojao se samo jednog- da je ne propusti.Nije propustio.ivotna situacija konjikoga zastavnika u to je doba bila loa. Pukovnija je boravila drugu godinu u

gubernijskom gradu Smolensku, i sve su mogunosti primjene dara bile isrcpljene. Dobio je nakartama koga je mogao; sve to je mogao posuditi, posudio je; pukovnikova ena, iako je voljelaMitenjku svim srcem, novac je davala krto, a i silno je gnjavila ljubomorom. Dogodila se ineopreznost sa svotom za remont: konjiki zastavnik Savin bio je poslan na sajam konja u Torok pase zanio, potroio je vie od doputenog.


20/129

Uglavnom, ekalo ga je ili suenje, ili bijeg, ili enidba bubuljia-vom keri trgovca Poeujeva. Prvaje verzija, naravno, bila iskljuena, i sposobni se momak dvoumio izmeu druge i tree.I najednom mu je fortuna dala pikov talon pomou kojega se gubitniku partiju lako moglo izvui.Umrla mu je tetka, vjatska vla-stelinka, ostavivi voljenom neaku imanje. Jednom, jo kao pitomac,

Mitenjka je proveo kod nje dosadnih mjesec dana i iz dokolice je malo provodio u praksi ivotnuznanost. Kasnije je zaboravio i misliti na staricu, dok tetka tihog, mirnog deka nije zaboravila.Izigravi sve ostale neake i neakinje u oporuci je obdarila upravo njega. Nije bogzna kakav posjedpripao Mitji: svega tisuu desetina, i to u guberniji Bogu iza leda, gdje je za pristojna ovjeka sramotaprovesti i tjedan dana.Kako bi postupio obian, prosjean konjiki zastavnik da ga zadesi takva srea? Prodao bi tetkinonasljedstvo, pokrio bi manjak u blagajni, vratio bi dio dugova i nastavio ivjeti po starom, budala.A kako bi drukije, pitat ete.Izvolite, evo vam zadatak. Imate imanje koje vrijedi najvie dvadeset pet, no neka bude tridesettisua. A dugova je ukupno pedeset tisua. I, najvanije, smrtno vam je dojadilo krtariti, eliti ivjetidostojno: s dobrom koijom, u najboljim hotelima, da ivot bude vjeni karneval, i da vas neuzdrava debela pukovnikova ena, ve da si nabavite pravi cvijetak, pravu tuberozu s blagimoima, vitkim strukom i zvonkim smijehom.Dosta je plutanja poput iverka na rijeci ivota, odluio je Mitenjka, treba zgrabiti sudbinu za labuivrat. Za to je psiholoka znanost i posluila u punoj mjeri.

Nije proivio u zabaenoj guberniji tjedan dana, pa ni dva tjedna, nego itava tri mjeseca. Posjeivaoje susjede, svakomu se uspio svidjeti na njegov nain. S umirovljenim bojnikom, bekrijom igru-bijanom, pio je rum i iao u lov na medvjeda (al' se straha natrpio). S kolekom savjetnicom,gazdinskom udovicom, kuhao je rajice i zapisivao u notes savjete za prasenje. S kotarskim


21/129

predvodnikom plemstva, nesvrenim pitomcem, pretresao je bjelosvjetske novosti. S mirovnimsucem iao je preko rijeke, u ciganski tabor.Uspjeh je bio prilian: istodobno se pokazao prostodunim dekom, objeenjakom iz prijestolnice,ozbiljnim mladiem, smionom duom, novim ovjekom", uvarom starine i sigurnim kandidatom

za mladoenju (u dvjema obiteljima koje se meusobno nisu poznavale).A kada je zakljuio da je tlo dobro nagnojeno obavio je sav posao za dva dana.ak i danas, nakon mnogih godina, kad je, ini se, imao to pamtiti i ime se ponositi, Momus se sazadovoljstvom prisjeao svoje prve prave operacije". Osobito epizode s Evripidom KalistratoviemKandelakijem, koji je meu mjesnim vlastelinima slovio za ciciju i smutljivca kakvog svijet nije vidio.Mogao se, naravno, snai i bez Kandelakija, ali zbog mladosti i hazarderske naravi Mitenjka je voliodrobiti tvrde orahe.Grki lihvar bio je umirovljeni poreznik. Takvom tipu ovjeka mogue se svidjeti samo na jedan

nain - stvoriti iluziju da e se uspjeti okoristiti natvoj raun.Odvani je konjiki zastavnik dojezdio k susjedu na zapjenjenu konju, sav crven, suznih oiju idrhtavih ruku. Odmah s vrata zalelekao je:- Evripide Kalistratoviu, spaavajte! Vi ste jedina nada! Pred vama sam kao na ispovijedi! Zovu meu pukovniju na sasluanje! Pronevjera! Dvadeset dvije tisue!Pismo iz pukovnije doista je postojalo - za grijehe remonta. Zapovjednitvo vie nije imalo strpljenjaekati Savina da se vrati s dopusta.

Mitja je nabavio paket s pukovnijskim igom, kao i jo jedan dokument.- Za mjesec dana iz Plemike agrarne banke trebam dobiti zajam od dvadeset pet tisua u imehipoteke na tetkino imanje. Mislio sam - zajecao je, vrlo dobro znajui da Grka nee raalostiti - dobitu novac i pokriti manjak. Ali, ne, neu stii! Sramota! Preostalo je samo jedno: metak u elo! Izbavite


22/129

me, najdrai Evripide Kalistratoviu! Dajte mi dvadeset dvije tisue, a ja u vam napisati punomoza dobiveni zajam. Otii u u pukovniju, opravdati se, spasiti ast i ivot. A vi ete za mjesec danadobiti dvadeset pet tisua. Vama dobit, meni spas! Preklinjem vas!Kandelaki je stavio naoale, proitao prijetee pismo iz pukovnije, pomno prouio ugovor o zajmu s

bankom (takoer pravi, propisno sastavljen), mrdnuo usnama i ponudio petnaest tisua. Pogodili suse za devetnaest.Do kakve li je scene dolo u banci kad su se mjesec dana kasnije, dogovorenog dana, ondje okupilivlasnici svih jedanaest punomoi koje je podijelio Mitenjka.Dobitak je bio solidan, ali ivot nakon toga, naravno, morao se iz korijena promijeniti. A i nije tetatog prijanjeg ivota.Bivi konjiki zastavnik Savin nije se bojao neugodnosti s policijom. Carstvo je, hvala ti Gospode,veliko, budala je mnogo, bogatih gradova dovoljno. Matovit i smion ovjek uvijek e nai mjesto za

vragolije. A ime i dokumenti su sitnica. Nazvat e se kako eli. Bit e tko god hoe.to se tie izgleda, Momus je imao izuzetnu sreu. Veoma je volio svoje lice i mogao mu se diviti uzrcalu satima.Kosa mu je blijede, svijetlosmee boje, kao i golemoj veini slavenskih starosjedilaca. Crte licaneuoljive, neizraajne, oi sivo-plave, nos neodredive linije, brada beskarakterna. Uglavnom,pogled se uope nema na emu zadrati. To nije fizionomija, nego isto platno, slikaj na njemu togod eli.

Visina prosjena, bez osobitih obiljeja. Glas mu je, dodue, neobian - dubok, zvuan, no tim jeinstrumentom Momus nauio savreno vladati: mogao je i brujati basom, zavoditi tenorom iposluiti se falsetom, pa ak i zapitati damskim sopranom.


23/129

Kako bi izgled promijenio do neprepoznatljivosti trebao je malo obojati kosu i staviti bradu. ovjekaine mimika, nain hoda i sjedenja, geste, intonacija, osobite rijei u razgovoru, energija pogleda. I,dakako, dodaci - odjea, prvi dojam, ime, zvanje.Kad bi glumci zaraivali velik novac, Momus bi nesumnjivo postao novi epkin ili Sadovski,

osjeao je to u sebi. Ali, toliko koliko je njemu bilo potrebno nisu plaali ak ni na premijerama uprije-stolnikim kazalitima. K tomu, kudikamo je zanimljivije igrati uloge u ivotu, svaki dan, odjutra do mraka, a ne na pozornici, s dvjema petnaestominutnim stankama.Koga li sve u tih est godina nije glumio - sve se uloge ne mogu ni upamtiti. Pri emu je sve komadesam napisao. Momus ih je zvao na vojno-stratekinain operacijama i prije poetka svake avanturevolio se zamiljati kao Maurice Saksonski ili Napoleon, ali po svom karakteru to, dakako, nisu bilekrvave bitke, nego vesele predstave. Zapravo, drugi likovi moda i nisu mogli ocijeniti svuduhovitost sadraja, no Momus je nesumnjivo bio u potpunosti zadovoljan.

Bilo je odigrano mnogo predstava, malih i velikih, trijumfalnih i manje uspjelih, ali neuspjehapopraenog povicima i zviducima dosad nije bilo.Jedno se vrijeme Momus predao ovjekovjeivanju uspomene na nacionalne heroje. Prvo je, izgubiviu vintu na volkom parobrodu i siavi u Kostromi bez prebijene pare, skupljao priloge za bronanispomenik Ivanu Susaninu. No, trgovii su krtarili, plemii su navaljivali da umjesto novca dajumaslac ili ra, pa je na kraju ispao sitni: manje od osam tisua. Zato su u Odesi za spomenikAleksandru Sergejeviu Pukinu bili izdani, osobito idovski trgovci, a u Tobolsku su za Jermaka

Timofejevia krznari i kopai zlata izdvojili za slatkorjeivog lana Carskog historijskog drutva"sedamdeset pet tisua.Vrlo uspjeno bilo je pretprole godine s Kreditnom zadrugom Butterfly u Ninom Novgorodu.Jednostavna i genijalna ideja, koja rauna na veoma rasprostranjenu vrstu ljudi kojima je vjera ubesplatno udo jaa od priroene opreznosti. Zadruga Butterfly uzimala je od stanovnika novane


24/129

pozajmice uz nevieno visoke kamate. Prvoga tjedna novac je uloilo svega desetero ljudi (od toga jedevetero unajmio sam Momus). No, kad su sljedeeg ponedjeljka - kamate su se raunale tjedno - svioni dobili deset kopjejaka za svaki uloeni rubalj, grad kao da je poludio. Ispred ureda zadrugeprotezao se red kroz tri etvrti. Tjedan dana kasnije Momus je ponovno isplatio po deset posto,nakon ega je morao unajmiti jo dvije prostorije i dvanaest novih slubenika. etvrtog ponedjeljkavrata ureda ostala su zakljuana. areni Butterfly zauvijek je otprhnuo s volkih obala u drugekrajeve.Drugom bi ovjeku samo novgorodski profit bio dovoljan za ostatak ivota, ali kod Momusa senovac nije dugo zadravao. Katkad je zamiljao da je vjetrenjaa u koju u irokom mlazu padajunovanice i zvonke kovanice. Vjetrenjaa mae irokim krilima, ne znajui za predah, preraujenovac u fino brano - u briljantne igle za kravate, u istokrvne konje, u viednevne terevenke, unevjerojatne bukete za glumice. A vjetar pue i pue, i brano se razlijee beskrajnim prostranstvima

tako da ne ostane ni mrvica.Ali, neka se razlijee, za Momusov ivot bit e dovoljno zrna". udesni mlin nee mirovati.Nastupao je po sajmovima i gubernijskim gradovima redovito, ispekao zanat. Prole je godine stigaodo prijestolnice. Dobro je poistio grad Sankt Peterburg, pamtit e dvorski dobavljai, dovitljivibankari i trgovaki savjetnici Pikovog deka.Pokazati javnosti svoj izuzetan dar Momus je naumio tek nedavno. Svladao ga je demon astoljublja,postalo mu je krivo. Smisli toliko duhovitih, nikad prije vienih trikova, uloi toliko mate,

vjetine, due, a nema nikakvog priznanja. Ili sve svale na bandu varalica, ili na idovske spletke, ilina lokalne vlasti. I obinim ljudima ni na pamet ne pada da su sva ta filigranska chef-d 'oeuvres djelaistog majstora.Momusu nije vie bio dovoljan novac, stao je udjeti za slavom. Naravno, kudikamo je riskantnijeraditi sa zatitnim znakom, ali slava ne pripada kukavicama. A hajde, uhvati ga, kad za svaku


25/129

operaciju ima odgovarajuu masku. Koga loviti, koga traiti? Je li itko vidio pravo Momusovo lice?U tome je stvar.Jauknite, oklevetajte i narugajte se za rastanak, u sebi se Momus obraao zemljacima. Zapljeitevelikom umjetniku, jer neu zanavijek ostati s vama.Ne, nipoto nije kanio umrijeti, ve je stao ozbiljno pomiljati0naputanju srcu milih ruskih prostranstava. Preostalo je jo samo odraditi drevnu prijestolnicu, azatim je pravo vrijeme da se pokae1na meunarodnom planu - Momus je ve osjeao u sebi dovoljnu snagu za to.udesan je grad Moskva. Moskovljani su jo blesaviji i prosto-duniji od Peterburana, nisu takoprepredeni, a novca nemaju nita manje. Momus se nastanio tu od jeseni i ve je stigao izvestinekoliko elegantnih trikova. Jo dvije-tri operacije i zbogom, rodna grudo.Treba se proetati Europom, svratiti u Ameriku. Mnogo toga zanimljivog pria se o

sjevernoamerikim dravama. Njuh mu je govorio - ondje se ima gdje razmahati. Moglo bi sepoduzeti kopanje kakvog kanala, organizirati dioniko drutvo za izgradnju transamerikeeljeznice ili, recimo, za traenje astekog zlata. Usto, sad vlada velika potranja za njemakimprinevima, osobito u novim slavenskim dravama i na junoamerikom kontinentu. Ima se tu oemu razmisliti. Momus je iz obazrivosti ve i poduzeo neke mjere.No, zasad je imao posla u Moskvi. Tu jabuku jo treba tresti i tresti. Priekajte malo, i moskovski espisatelji jo i romane pisati o Pikovom deku.

* * *Jutro nakon zabavne podvale s engleskim lordom i starim gubernatorom Momus se probudio kasnoi s glavoboljom - veer i pola noi proveli su slavei. Mimi je oboavala slavlja, tu je bila u svomelementu, tako da se sjajno proveselila.


26/129

Apartman hotela Metropol vragolanka je pretvorila u rajski vrt: tropske biljke u posudama, lustersav u krizantemama i ljiljanima, sag zasut ruinim laticama, posvuda koare s voem iz Jelisejeva ibuketima od Pogodina. Oko palme, poput koluta sa arama, omotao se udav iz Morsellijevazvjerinjaka, predstavljao je rajsku zmiju. Dodue, neuvjerljivo, u zimsko je doba spavao i nijednomnije otvorio oi. Zato je Mimi, koja je predstavljala Evu, bila na visini. Momus se osmjehnuoprisjetivi se i protrljao bolnu sljepoonicu. Sve zbog prokletog cliquota. Kad se, ve nakon istonoggrijeha, Momus izleavao u prostranoj keramikoj kadi, medu plutajuim orhidejama (petnaestrubalja komad), Mimi ga je polijevala pjenucem iz velikih boca. Neprekidno je hvatao pjenuavimlaz usnama i oito je pretjerao.No, i Mimoka se juer naludovala i izmorila. Gle, kako spava - ni poar je ne bi probudio.Rastvorila je punake usnice, oba dlana po obiaju stavila pod obraz, gusti zlaani uvojci rasuli se pojastuku.

Kad su odluili da e zajedno putovati, Momus joj je rekao: ovjekov je ivot, djevojice, kakav je ion sam. Ako je ovjek okrutan, i ivot je okrutan. Ako je plaljiv, ivot je straan. Ako je tmuran,ivot je alostan. A ja sam veseo ovjek, ivot mi je veseo, i tvoj e biti takav."

I Mimi se predala veselom ivotu kao da je upravo za nj stvorena, lako je, po svemu sudei, u svojedvadeset dvije godine ispila podosta gorkih aa. Uostalom, Momus je nije ispitivao, ne tie ga se.Ako poeli, sama e rei. Samo, cura nije takva, zlo ne pamti dugo pa e tim manje izvlaiti

saaljenje.Pokupio ju je prolog proljea u Kiinevu, gdje je Mimi radila kao etiopska plesaica u varijeteu imeu mjesnim bearima bila strano popularna. Potamnila si je kou, obojila i nakovrala kosu, popozornici je skakala samo u cvjetnim vijencima, s narukvicama na rukama i nogama. StanovniciKiineva smatrali su je pravom pravcatom crnkinjom. Zapravo, u poetku su jo sumnjali, ali


27/129

napuljski veletrgovac u prolazu, koji je boravio u Abesiniji, potvrdio je da mademoiselleZemchandra uistinu govori etiopski, tako da su se dvojbe rasprile.Upravo je ta pojedinost u poetku oduevila Momusa, koji je u mistifikacijama cijenio spoj drskosti ipedantnosti. S oima plavim poput zvonike, s posve slavenskom njukicom iako zatamnjenom,izdavati se za Etiopljanku - za to je potrebna velika odvanost. I pritom jo nauiti etiopski!Kasnije, kad su se sprijateljili, Mimi je ispripovijedila kakoje dolo do toga. ivjela je u Piteru, nakonpropasti operetske karijere bila je u kripcu, sluajno se zaposlila kao guvernanta blizanaca, djeceabesi-nijskog poslanika. Etiopski knez, ras na njihovu jeziku, nije se mogao naradovati svojoj srei:susretljiva, vesela djevojka, zadovoljna malom plaom, djeca je oboavaju - neprekidno apuu oneemu s njom, neto skrivaju, i poela su se vladati kao pristojna djeca. Seta tako jednom rasLjetnim vrtom s dravnim tajnikom Morderom, pretresa komplikacije u talijansko-abesinijskimodnosima, najednom ugleda gomilu. Prie - boe etiopski! Guvernanta svira harmoniku, a sin mu i

ki pleu i pjevaju. Publika zuri u crnie, pljee, ubacuje novac u turban smotan od pokrivaa, iubacuje izdano, od srca.I tako, Mimi je morala to je mogue bre dati petama vjetra iz sjeverne prijestolnice - bez prtljage,bez dozvole boravka. Ne bi to bilo nita, uzdisala je, da joj nije ao crnia. Siroti Marjamik iAsefoka, zacijelo im je sad dosadno.Zato meni s tobom nije dosadno, pomisli Momus, s ljubavlju gledajui rame s trima simpatinimmadeima u obliku pravilnog trokuta koje je provirilo ispod pokrivaa.

Zabacio je ruke iza glave, promotrio sobu u koju su se uselili tek juer, zameui trag. Raskoanapartman: s budoarom, sobom zagoste, radnom sobom. Prilino pozlaenih ukrasa, odie trgovakim staleom. U hotelu Loskutnajaapartman je bio otmjeniji, ali bilo je vrijeme da se isele -dakako, na posve sluben nain, uz izdanu


28/129

podjelu napojnica i poziranje crtau iz listaMoskovskij nabljudatel Malo se epiriti kao NjegovaVisost" na naslovnici cijenjenog ilustriranog asopisa nije naodmet -jednom bi moglo dobro doi.Momus rastreseno pogleda malog pozlaenog bucmastog Amora smjetenog pod baldahinom.Sadreni vragolan ciljao je strijelom gostu ravno u elo. Strijela se zapravo nije vidjela zato to su nanjoj visjele Mimokine duge ipkaste gae boje plamteeg srca". Kako li su dospjele onamo? Iodakle one uope? Nije li Mimi predstavljala Evu? Zagonetka.Neobine gae neime su zaintrigirale Momusa. Ispod njih bi trebala biti strijela, nita vie, to jeoito. A to ako se tamo pokae neto posve drugo, a ne strijela? Moda je Kupido sloio svojepunake prstie u figu, prekrio je jarkom krpom i ispruio je poput strijele?Ipak, neto se tu ocrtavalo.Zaboravivi na bolnu sljepoonicu, Momus sjedne u krevetu, i dalje gledajui gae.ovjek bi oekivao da je nad njim strijela, jer Kupidu po dunosti i zvanju pripada strijela, a to ako

tamo ustvari nije strijela, nego figa?- Mala, probudi se! - Pljesnuo je usnulu djevojku po ruiastom ramenu. - Brzo! Papir, olovku!Napisat emo oglas za novine!Umjesto odgovora Mimi navue pokriva preko glave. Momus pak skoi s postelje na pod, stane naneto hrapavo, hladno i zaurla od uasa - na sagu, smotan poput vrtnoga crijeva, poivao je udav,rajski napasnik.

Raditi se moe, kako ispada, na razne naine.Kao agent - satima kisnuti, motrei iz bodljikava grmlja drugi prozor slijeva na drugom katu, ili sevui ulicom za, poput tafete, predanim objektom", za kojeg ne zna uope tko je i to je uinio.


29/129

Moe i kao raznosa - isplaena jezika juriti gradom sa slubenom torbom natrpanom paketima.A moe i kao privremeni pomonik njegova visokoblagoroa slubenika za posebne zadatke. Ukuu u Maloj Nikitskoj trebalo je dolaziti u deset sati. To jest, kao ovjek, ne trkom kroz mraneuliice, ve bez urbe, dostojanstveno, uz danje svjetlo. Dobivao je Anisij i za koiju, tako da nijemorao gubiti vrijeme na put, nego se na posao mogao voziti kao gospodin. No, nema veze, bit e uredu i pjeice, a dodatnih pola rublja uvijek dobro doe.Vrata je otvarao japanski sluga Masa, s kojim se Anisij uspio zbliiti. Masa se klanjao i govorio:Doburo, Tjuri-san", to je znailo Dobro jutro, gospodine Tulipanove! Japanac je teko izgovaraodugake ruske rijei, a slovo 1" nikako mu nije ilo, zato mu se Tulipanov" pretvorio u Tjurija".No, Anisij se nije ljutio na Fandorinova slugu, uspostavili su vrlo prijateljske odnose, ak bi se moglorei zavjerenike.Najprije bi Masa u pola glasa izvjetavao o stanju amosfere" - tako je Anisij nazivao raspoloenje

koje je vladalo u kui. Ako bi Japanac rekao milno", znai da je sve mirno, prekrasna grofica Adiprobudila se vedra, pjevui, gugue s Erastom Petroviem, pa e Tulipanova gledati rastresenim, aliblagonaklonim pogledom. Tada moe hrabro ui u primau sobu, Masa e posluiti kavu s pecivom,gospodin dvorski savjetnik razgovarat e veselo i podrugljivo, a omiljena brojanica od nefrita meunjegovim prstima lupkat e ustro i energino.Ako bi pak Masa proaptao gurasno", onda treba na prstima mugnuti u radnu sobu i odmah sebaciti na posao, zato to je u domu bura. Znai, opet je Adi ridala i vikala da joj je dosadno, da ju je

Erast Petrovi upropastio, oteo muu, najestitijem i najplemenitijem ovjeku. Ba e tebe oteti,mislio je Anisij bojaljivo oslukujui grmljavinu i listajui novine.To mu je sad bio jutarnji zadatak - prouiti moskovske tiskovine. Krasan posao: uka mirisnimstranicama, ita o gradskim spletkama, razgleda primamljive reklamne oglase. Na stolu su otro


30/129

nailjene olovke, plava za obine oznake, crvena za posebne opaske. Uistinu, Anisijev je ivot sadpostao posve drugaijim.Plaa za takvu zlatnu slubu, izmeu ostalog, bila je dvostruko vea od prijanje, a jo je iunaprijeen. Narkao je Erast Petrovi dva retka za upravu, i odmah su Tulipanova kandidirali zain. im se pojavi slobodno mjesto poloit e beznaajan ispit, i gotovo - bio je raznosa, postao jeinovnik, gospodin koleki registrator.A evo kako je sve poelo.Onog nezaboravnog dana, kad se Anisiju ukazala bijela golubica, ravno iz gubernatorove kuezaputio se s dvorskim savjetnikom u biljeniki ured koji je ovjerio kupoprodajni ugovor spodrugljivim potpisom. Naalost, iza vrata s mjedenom ploicom na kojoj je stajalo Ivan Karlovi

Mobius bilo je pusto. Titulama savjetnica Kapustina, vlasnica kue, okljuala je vrata svojim kljuem idala izjavu da je gospodin Mobius unajmio prizemlje prije dva tjedna, plativi za mjesec dana

unaprijed. Ozbiljan ovjek, trezven, dao je tiskati oglas o uredu u svim novinama, na najuoljivijemmjestu. Od juer nije dolazio, i sama je iznenaena.Fandorin je sluao, kimao, povremeno postavljao kratka pitanja. Naredio je Anisiju da zapie opisvanjtine nestaloga biljenika. Prosjene visine" - marljivo je kripao olovkom Tulipanov. Brkovi,iljasta bradica. Prosijeda kosa. Cviker. Neprekidno trlja ruke i zbija ale. Uljudan. Na desnomobrazu velika smea bradavica. Naoko ne manje od 40 godina. Kone kaljae. Sivi kaput s crnimpletenim ovratnikom."

- Nemojte pisati o k-kaljaama i kaputu - rekao je dvorski savjetnik bacivi pogled na Anisijevekrabotine. - Samo o izgledu.Iza vrata se pokazao najobiniji ured: u prostoriji pisai stol, odkrinuti sef, police s mapama. Mapesve prazne, samo korice, a u sefu na eljeznoj polici, na najuoljivijem mjestu, igraa karta - pikovdeko. Erast Petrovi uzeo je kartu, promotrio je lupom pa bacio na pod. Anisiju je pojasnio:


31/129

- Karta kao karta, takve se posvuda prodaju. Ja ne podnosim karte, Tulipanove, a p-pikovog deka(zovu ga jo i Momus) osobito. Vrlo neugodne uspomene veu me uz njega.Iz ureda su se odvezli u engleski konzulat sastati se s lordom Pittsbrookom. Ovoga je puta Albionacbio u drutvu diplomatskog prevoditelja, pa je oteenikov iskaz Anisij mogao sam zapisati.Britanac je izjavio dvorskom savjetniku da mu je biljeniki ured Mobius preporuio mister Speier,kao najcjenjeniju i najstariju pravnu tvrtku u Rusiji. Kako bi potvrdio svoje rijei mister Speierpokazao je nekoliko novina u kojima je na najvidljivijem mjestu bila Mobiusova reklama. Lord nezna ruski jezik, ali godina osnutka tvrtke - tisuu esto i neka - ostavila je na njega povoljan dojam.Pittsbrook je i pokazao jedne novine,Moskovskie gubernskie vedo-mosti, koje je na engleskom nazvao

Moscow News. Anisij je istegnuo vrat iza lea gospodina Fandorina i ugledao golem oglas prekoetvrtine novinskog lista:

Biljeniki ured MOBIUS

Registriran u Ministarstvu pravde pod brojem 1672.

Sastavljanje oporuka i kupoprodajnih ugovora, potvrivanje punomoi, davanje jamstava, zastupnitvo

za utjerivanje dugova i druge usluge.

Poveli su Britanca u zlosretni ured. Ispripovijedao je sa svim pojedinostima kako je, kad je dobiopapir koji je potpisao starigentleman" (tj., presvijetli gospodin general-gubernator), doao ovamo, uoffice. Mister Speier nije iao s njim zato to se osjeao slabo, no uvjerio ga je daje ef tvrtke


32/129

obavijeten te da oekuje visokog klijenta iz inozemstva. Lorda su doista doekali vrlo ljubazno,ponudili mu aj s tvrdimokruglim biskvitom" (medenjacima valjda?) i dobru cigaru, te su vrlo brzo sastavili dokumente.Novac pak, sto tisua rubalja, biljenik je preuzeo na uvanje i pohranio ga u sef.-Da, na uvanje - promrmljao je Erast Petrovi i upitao neto pokazujui na sef.Englez je kimnuo, odkrinuo nezakljuana eljezna vrataca i piskavo opsovao. Lord nije uspiododati nita bitno portretu Ivana Karlovia Mobiusa, samo je spominjao bradavicu. Anisij je akupamtio englesku rije - uort".-Izvanredno obiljeje, vae visokoblagoroe. Velika smea bradavica na desnom obrazu. Modapronaemo varalicu? - bojaljivo iznese Tulipanov razumnu ideju. Snano su mu se urezale u srcegeneral-gubernatorove rijei o glupostima i prahu. Htio je pokazati da je koristan.Ali, dvorski savjetnik nije cijenio njegov doprinos istrazi. Rekao je rastreseno:

-To je glupost, Tulipanove. Psiholoka smicalica. Bradavicu ili, recimo, made, nije teko napravitipreko pola obraza. Obino oevici pamte samo t-takvo obiljeje koje upada u oi, a na ostala odmahobraaju manje pozornosti. Pozabavimo se radije zatitnikom maloljetnih b-bludnica, misteromSpeierom". Jeste li zapisali njegov opis? Pokaite. Neodreene visine jer je u kolicima. Kosa tamnosmea,

podiana na sljepoonicama. Blag, dobroudan pogled. (Hm...) Oi, izgleda, svijetle. (Ovo je vano, trebate jo ispitati tajnika Njegove Ekscelencije.) Otvoreno, simpatino lice. M-da, nema se za to uhvatiti.Morat emo uznemiriti Njegovu Visost vojvodu Sachsen-Limburkog. Nadajmo se da zna neto ounuku", kad ga je ve preporuio djedici" posebnim pismom.K vladaru u hotel Loskutnaja Erast Petrovi otiao je sam, odjenuvi odoru. Dugo ga nije bilo, avratio se u sumornom raspoloenju. U hotelu su mu rekli da je Njegova Visost prethodnog danaotputovala varavskim vlakom. Meutim, na Brjanskom kolodvoru visoki se putnik juer nijepojavio.


33/129

Naveer, rezimirajui dug dan, dvorski je savjetnik proveo s Anisijem savjetovanje koje je nazvaooperativnom analizom". Za Tulipanova je takva procedura bila novost. Tek se kasnije, kad senaviknuo na to da svaki dan zavrava analizom", malo osmjelio, a prve je veeri uglavnom utio,bojei se da ne izvali glupost.-Dakle, da raspravimo - zapoeo je dvorski savjetnik. -Biljenika Mobiusa, koji nije nikakav biljenik, nema. Ispario je. To je prvo. - Zrno od nefrita nabrojanici glasno je pucnulo.-Invalida-dobrotvora Speiera, koji nije nikakav dobrotvor a i teko a je invalid, takoer nema.Nestao je bestraga. To je drugo. (Opet-kljocaj!) to je osobito -kakljivo, na neshvatljiv je nainnestao i vojvoda, koji je za razliku od biljenika" i invalida" navodno bio pravi. Naravno, uNjemakoj je vladara bezbroj, tko bi sve to pratio, ali ovoga su u Moskvi uredno primali, o njegovudolasku pisale su n-novine. I to je tree. (kljocaj!) Na putu s kolodvora svratio sam u redakcije

novina Nedelja i Russkij vestnik. Pitao sam kako su saznali za predstojei posjet Njegove Visostivojvode Sachsen-Limburkog. Ispostavilo se da su novine tu vijest dobile uobiajenim putem,brzojavom od svojih peterburkih dopisnika. to vi mislite o tome, Tulipanove?Anisij, odmah se preznojivi od napetosti, ree nesigurno:-Tko zna, vae visokoblagoroe, tko ih je ustvari poslao, te brzojave.-I ja tako mislim - suglasi se dvorski savjetnik, i Tulipanovu odmah laknu. - Dovoljno je znatiprezimena peterburkih dopisnika, a brzojave moe poslati bilo tko i odakle god... Da, usput. Nezovite me visokoblagoroe", pa nismo u vojsci. Bit e dovoljno ime i patro-nim ili... ili me zovitejednostavno efe", to je krae i prikladnije.-Fandorin se neemu neveselo osmjehnuo te nastavio analizu".-Gledajte to i-ispada. Neka snalaljiva osoba, doznavi imena nekoliko dopisnika (radi ega jedovoljno prolistati novine), alje redakcijama brzojav o dolasku njemakog velmoe, a dalje se sve


34/129

odvija samo po sebi. Izvjestitelji doekuju Njegovu Visost" na kolodvoru, Russkaja mysl' objavljujerazgovor u kojem poasni gost izraava vrlo smione prosudbe o balkanskom pitanju, kategoriki seograuje od Bismarckove politike, i gotovo, Moskva je pokorena, nai domoljubi primaju vojvodurairenih ruku. Ah, tisak, kako malo kod nas uviaju njegovu istinsku snagu... Dobro, Tulipanove, asad prelazimo na zakljuke.Dvorski savjetnik, tj. ef", naini stanku, i Anisij se uplai da e zakljuke morati izvui on, a u glavisirotog raznosaa vladala je posvemanja magla.Ali ne, snaao se gospodin Fandorin bez Anisijeve suradnje. Energino je proao radnom sobom,sitno zapucketao brojanicom i zatim spojio ruke iza lea.-Sastav bande Pikov deko nije poznat. Sudionika je najmanje troje: Speier", Biljenik" iVojvoda". To je prvo. Krajnje su drski, vrlo domiljati, nevjerojatno samouvjereni. To je d-drugo.Tragova nema. To je tree... - Poutjevi, Erast Petrovi tiho, moda ak i umiljato zavri. - Ali, neeg

ipak ima, i to je etvrto.-Zaista? - prenu se pokunjeni Anisij, koji je oekivao sasvim drugaiji zavretak: toboe, nemanikakve nade, pa se ti lijepo vrati, Tulipanove, svojoj kurirskoj slubi.-Mislim da ima. Deki" su-vrsto uvjereni u svoju nekanjivost, a to najvjerojatnije znai da e sejo htjeti naaliti. To je prvo. Jer jo su i prije prie s lordom Pittsbrookom stigli izvriti dvijeuspjene, izuzetno drske prijevare. Oba su se puta prilino okoristili, oba su puta besramno ostaviliposjetnicu", a nisu ni pomislili napustiti Moskvu s povelikim plijenom. Zatim... Jeste li za cigaru? -Dvorski savjetnik kljocnu poklopcem kutije od ebanovine koja je leala na stolu.Iako nije troio duhan iz tedljivosti, Anisij nije odbio, uzeo je jednu - vrlo su zamamno izgledaleuredne, okoladne cigare s crve-no-zlatnim etiketama. Oponaajui Erasta Petrovia zamljaskao jeusnama raspirujui ar i spremio se osjetiti rajsko blaenstvo dostupno samo bogatoj gospodi. Vidio


35/129

je on takve cigare na Kuzneckom mostu, u izlogu Siovljeve prodavaonice kolonijalne robe, rubalj ipol komad.-Sljedea toka - nastavi Fandorin - Deki" ponavljaju metode. To je drugo. I u sluaju svojvodom", i u epizodi s biljenikom" iskoristili su ljudsko povjerenje u tiskanu rije. Hajde, lordjo nekako. Ti su Englezi n-navikli vjerovati svemu to o-objavi njihov Times. Ali, dobre su naemoskovske novine: same su izvijestile Moskovljane0dolasku Njegove Visosti", same su digle galamu, zaludile cijeli grad... Tulipanove, cigara se neuvlai!Ali, bilo je kasno. Pomno se pripremivi, Anisij je udahnuo pune grudi opora dima koji probadanepce. Smrklo mu se, cijelu utrobu kao da mu je ostrugala turpija, i siroti se Tulipanov presaviokaljui, guei se i mislei kako e odmah umrijeti.Povrativi pomonika u ivot (emu su pripomogli voda iz boce

1energini udarci po mravim Anisijevim leima), Fandorin ukratko rezimira:-Naa je zadaa budno paziti.I evo, ve je tjedan dana Tulipanov budno pazio. Ujutro bi, dolazei na svoj zavidni posao, kupovaosve gradske novine. Podcrtavao je u njima sve upadljivo i neobino, a za rukom je izvjetavaoefa".O ruku valja neto posebno rei. Kad bi grofica bila raspoloena i dolazila za stol, hranili su sebiranim jelima dostavljenim iz francuskog restorana: nekakav chaud-froid od ljuke s tartufima,rimska salata, macedoine u dinji i druga kulinarska udesa za koja Anisij dotad nije ni uo. Ako bi pakAdi od jutra bila turobna u svom budoaru ili bi otila razonoditi se po galanterijama iparfumerijama, vlast bi u blagovaonici preuzeo Masa, pa bi to bila sasvim druga pjesma. Izjapansko-kineske prodavaonice u Petrovskim linijama Fandorinov je sobar donosio bljutavu riu,


36/129

mariniranu rotkvu, hrskave alge nalik na papir i slatku prenu ribu. Dvorski bi savjetnik jeo sav tajotrov s vidljivim zadovoljstvom, Anisiju je pak Masa davao aj, svjei perec i kobasicu. Istinugovorei, takav se objed Anisiju kudikamo vie sviao, zato to se u nazonosti muiave ljepoticesilno skanjivao, a ionako nije znao cijeniti bajne delicije.Erast Petrovi pozorno je sluao rezultate Tulipanovljevih jutarnjih istraivanja. Vei je dio odbacio,ostalo je pristao uzeti u obzir. U drugom dijelu dana razili su se provjeravati - Anisij sumnjiveoglase, a efvane osobe koje su stigle u Moskvu (toboe ih je posjeivao s pozdravom odgeneral-gubernatora, a zapravo je gledao ne radi li se o prevarantima).Zasad je sve bilo uzalud, ali Anisij nije objesio nos. Ah, kad bi vjeno tako radio.Danas ujutro Sonjku je bolio trbuh, oito je opet jela vapno s pei, pa zato Tulipanov nije stigaodorukovati kod kue. Ni kod Fandorina mu nisu dali kavu - bio je glasan" dan. Sjedio je Anisijmirno u radnoj sobi, listao novine, i za pogled mu je, kao u inat, zapela reklama za hranu.

U Safatovljevu trgovinu na Sretenki stigla je slanina izuzetne kvalitete pod imenom Antrekot - itao jenepotrebno. 16 kopjejki za funtu, ista krtina, moe zamijeniti unku najbolje vrste.Uglavnom, jedva je preivio do ruka. Maui perec izvjetavao je Erasta Petrovia o dananjemulovu.Novopridolih danas, 1 1 . veljae 1 886. godine, bilo je malo: pet vojnih generala i sedam civilnih. Sefje za posjet zabiljeio dvojicu: naelnika mornarike intendature kontraadmirala Von Bombea iupravitelja dravne blagajne tajnog savjetnika Svinjina.Zatim je Tulipanov preao na ono zanimljivije - neobine oglase.Prema odluci Gradske dume - itao je naglas uz znaajne pauze-svi vlasnici trgovina na Crvenom trgu pozivaju se na vijeanje povodom osnutka dionikog drutva s ciljem

preureenja Gradskih trgovina i izgradnje na njihovu mjestu trgovakog centra sa staklenom kupolom.-Pa to vam se tu ini s-sumnjivim? - upitao je Fandorin.


37/129

-To je nekakva budalatina, to e duanu staklena kupola?-razumno primijeti Anisij. - A vi ste, efe, naredili da obratim pozornost na sve oglase u kojima sepoziva na ulaganje novca, a ovo je dioniko drutvo. Da nije prijevara?-Nije prijevara - umiri ga dvorski savjetnik. - Dumaje doista donijela odluku o ruenju trgovina ig-gradnji trostruke galerije u ruskom stilu. Dalje.

Tulipanov odloi odbijeni lanak iz listaMoskovskie gorodskie vedomosti, uzme Russkoe slovo.-AHOVSKI TURNIR. U prostorijama Moskovskog drutva ljubitelja aha u dva sata poslijepodne odrat ese turnir M. I. Gigorina s desetero partnera. G. Cigorin igrat e a 1' aveugle, ne gledajui plou i ne biljeei

poteze. Ulog za igru je 100 rubalja. Ulaznica - dva rublja. Pozvani su svi zainteresirani.-Ne gledajui plou? - zaudi se Erast Petrovi izapie u notes.-Dobro. Navratit u i zaigrati.Ohrabreni Anisij stade itati dalje, iz policijskog glasnika:

-NEVIENA LUTRIJA NEKRETNINA. Meunarodno evangeliko drutvo Isusove suze" po prvi putaodrava u Moskvi DOBROTOVORNUINSTANT LUTRIJU u korist izgradnje Kapele platna Gospodnjeg uJeruzalemu. NEVIENO VRIJEDNE NAGRADE koje su priloili darovatelji iz cijele Europe: obiteljske kue,zgrade sa stanovima za iznajmljivanje, vile u najljepim europskim gradovima. DOBITAK SEPROVJERAVA NA LICU MJESTA!!! Sreka - 25 rubalja. Pourite, lutrija boravi u Moskvi samo TJEDANDANA, a zatim se seli u Sankt Peterburg.Erast Petrovi se zainteresira:-Instant lutrija? Vrlo produktivna ideja. Svidjet e se publici. Ne treba ekati izvlaenje, odmah sezna rezultat. Zanimljivo. I ne ini se podvalom. Iskoristiti policijski glasnik za p-prijevaru bilo bipresmiono. Iako se od dekiju" svata moe oekivati... Pa dobro, navratite onamo, Tulipanove. Evovam 25 rubalja. Kupite mi sreku. Dalje.


38/129

-NOVOST! Imam ast obavijestiti potovanu publiku da je ovih dana u moj muzej, koji se nalazi naprotivProlaza Solodovnikova, stigla iz Londona vrlo ivahna i vesela IMPANZA S MLADUNCEM. Ulaz trirublja. F. Patek.-A to imate protiv impanze? - slegnu ramenima ef. - Zato vam je s-sumnjiva?-Neobino je - promumlja Anisij koji je, iskreno govorei, strano elio pogledati to ivahno iveselo" udo. - I ulaz je vrlo skup.-Ne, to nije kalibar za Pikovog deka" - odmahnu glavom Fandorin. - A i ne moe se preruiti umajmuna. Pogotovo ne u m-mladunca. Dalje.-28. sijenja ove godine NESTAO JE PAS, mujak, mjeanac, krupne grae, po imenu Hektor, crn, s krivomzadnjom lijevom apom, na prsima ima bijelu mrlju. Tko ga dovede dobit e 50 rubalja. Velika Ordinka, kua

grofice Tolstoj, traiti privat-docenta Andrejeva.Na taj oglas ef samo uzdahnu:

-Neto ste danas veselo raspoloeni, Tulipanove. Pa to e nam mjeanac krupne grae"?-Ali, 50 rubalja, Eraste Petroviu! Za obinog psa? To je itekako sumnjivo!

-Ah, Tulipanove, takve s k-krivom apom vole vie nego ljepotane. Nita vi ne znate o ljubavi. Dalje.Anisij uvrijeeno otpuhnu. Pomisli: vi se jako razumijete u ljubav. Zato vam u kui od jutra lupajuvrata i ne posluuje se kava. Proita posljednje od dananjeg uroda:-Muku nemo, slabost i posljedice mladenakih poroka elektrinim pranjenjima i galvanskim kupkama lijeidoktor medicine Emmanuel Strauss.-isti arlatan - sloi se Erast Petrovi. - Samo, nije li to sitno za deke"? Uostalom, navratite iprovjerite.


39/129

Iz ekspedicije se Anisij vratio poslije tri sata poslijepodne, umoran i bez ulova, ali u dobromraspoloenju koje ga, zapravo, nije naputalo cijeli protekli tjedan. ekala ga je najugodnija fazaposla - analiza i pretresanje dnevnih dogaaja.-Vidim po odsutnosti sjaja u oima da su mree prazne - pozdravi ga otroumni Erast Petrovi, kojise, oito, i sam nedavno vratio; jo je nosio odoru i odlikovanja.-A kod vas, efe? - s nadom upita Tulipanov. - Sto je s generalima? to je sa ahistima?-G-generali su pravi. I ahist. Zaista fenomenalan dar: sjedio je leima okrenut prema ploama, nitanije zapisivao. Od deset partija pobijedio je u devet, izgubio je samo jednu. Prilino dobar biznis,kako kau dananji poduzetnici. Gospodin Cigurin dobio je 900 rubalja, sto je dao. ist prihod 800, ito za nekih sat vremena.-A od koga je izgubio? - zanimalo je Anisija.-Od mene - odgovori ef. - Ali, to nije vano, vrijeme je uzalud utroeno.Ba i nije uzalud, pomisli Tulipanov? Sto rubalja! Upita s potovanjem:-Dobro igrate ah?-V-vrlo slabo. Imao sam sree. - Fandorin je popravljao pred zrcalom ionako savrene ruboveutirkanog ovratnika. - Vidite, Tulipanove, i ja sam svojevrsni fenomen. Ne poznajem strast koc-kanja, ne podnosim nikakve igre, ali uvijek imam upravo fantastinu sreu u njima. Ve sam senavikao i d-davno sam se prestao tomu uditi. ak i u ahu. Gospodin igurin pobrkao je polja,rekao je da se kraljica postavi ne na f5, nego na f6, tono ispred mog topa, a poslije se tako smeo danije htio nastaviti. Ipak je izuzetno teko igrati deset partija bez gledanja. No, recite vi.Anisij se sav ukoio, jer u takvim se trenucima osjeao kao na ispitu. Ali, ispit je bio ugodan, ne kaou realki. Ovdje se nisu dijelile dvojke i kolci, ve se nerijetko dobivala pohvala za dobro opaanje iliotroumnost.


40/129

Danas se, dodue, nije imao ba ime pohvaliti. Kao prvo, Tulipanov nije imao istu savjest: ipak seodvukao u Patekov muzej, potroio slubena tri rublja i pola sata zurio u impanzu s mladun-cem(oboje su bili neobino ivahni i veseli, reklama nije lagala), iako za posao nije bilo nikakve koristi odtoga. Svratio je i u Veliku Ordinku, to je ve bilo iz slubene revnosti. Porazgovarao je s vlasnikomkrivonogog mijeanca, sasluao cijelu srcedrapajuu priu koja se zavrila suzdranim mukimjecajima.

Nije mu se govorilo o pojedinostima vezanim uz elektrinog doktora. Ve je bio zapoeo, ali zbuniose i neto smandrljao. Zbog dunosti se morao podvrgnuti sramotnoj i prilino bolnoj procedurinakon koje jo i sad kao da ga bockaju iglice u preponama.-Onaj doktor Strauss odvratan je tip - optuivao je Anisij. - Vrlo sumnjiv. Postavlja svakakvapakosna pitanja. -I osvetoljubivo je zavrio: - Eto kime bi se policija trebala pozabaviti.

Erast Petrovi, obziran ovjek, nije se raspitivao o pojedinostima. Rekao je s ozbiljnim izrazom:-Pohvalno je to ste odluili podvrgnuti se elektrinoj proceduri, tim vie to su u vaem sluajuposljedice mladenakih poroka" teko mogue. Samoportvovnost u ime posla zasluuje svepoticaje, ali bilo je sasvim dovoljno ograniiti se s nekoliko pitanja. Primjerice, koliko taj lijenikuzima po seansi.-Pet rubalja. Evo, imam i priznanicu - Anisij gurnu ruku u dep gdje je uvao sve raune.-Ne treba - odmahnu dvorski savjetnik. - Kao da bi se pikovi deki" gnjavili za pet rubalja.Anisij se snudi. Proklete iglice tako su mu projurile po elektrikom izmuenom tijelu da se akuzvrpoljio na stolici pa je, kako bi to prije otjerao neugodan dojam zbog svoje gluposti, stao govoritio dobrotvornoj instant lutriji.-Ozbiljna organizacija. Jednom rijeju: Europa. Zakupili su polukat u zgradi Skrbnikog vijea zazbrinjavanje siroadi. Red preko cijelog stubita, ljudi raznih zvanja i stalea, dosta i plemia. Ja sam,


41/129

Eraste Petroviu, stajao etrdeset minuta prije nego to sam stigao do pulta. Ipak su ruski ljudispremni na dobroinstva.Fandorin neodreeno trnu gustom obrvom.-Dakle, po vaem miljenju sve je isto? Ne smrdi na p-pod-valu?-Ne, nikako! Pred vratima je redarstvenik sa sabljom za pojasom. Svakomu salutira, iskazujepotovanje. Kad ue, unutra je mali pult, za njim vrlo skromna, simpatina gospoica s cvikerom,sva u crnom, na glavi ima bijeli rubac, na grudima kri. Monahinja ili iskuenica, a moda je samodobrovoljka, ne zna kod tih stranaca. Uzima novac i nudi da zavrtim bubanj. Na jezik govori isto,samo s malim akcentom. Sam vrti, sam izvlai sreku, sve je poteno. Bubanj je od stakla, u njemusu savijene kartice: plave od 25 rubalja i ruiaste od 50, to je za one koji ele vie priloiti. Dodue,dok sam ja bio tamoruiaste nisu uzimali. Sreku otvara odmah, pred svima. Ako nisi imao sree, pie: Spasio Vas

Gospodin." Evo. - Anisij izvadi lijepu plavu karticu s gotikim slovima. - A tko je ostvario dobitak,odlazi iza pregrade. Tamo je stol za kojim sjedi predsjednik lutrije, vrlo dostojanstven starijigospodin, duhovnik. On potvruje nagrade. A onomu tko nije imao sree gospoica srdanozahvaljuje i privruje na prsa lijepu papirnatu ruu kao znak milosra.Anisij izvue iz depa brino spremljenu ruu. Kanio ju je odnijeti Sonjki, neka se razveseli.Erast Petrovi promotri cvijet i ak ga ponjui.-Mirie na Parmsku ljubiicu" - primijeti. - S-skup parfem. Skromna gospoica, kaete?-Vrlo draga - potvrdi Tulipanov. - I smijei se tako stidljivo.-Hm. I to, ima li dobitaka?-Kako da ne! - ivnu Anisij. -Jo dok sam stajao na stubitu u redu, izaao je jedan sretni gospodin,po izgledu profesor. Sav crven, mae papirom sa igovima, dobio je imanje u ekoj. Petsto hektara!A kau da je ujutro jedna inovnica izvukla zgradu sa stanovima za iznajmljivanje u Parizu! Od pet


42/129

katova! Treba imati takvu sreu! Rekli su da joj je pozlilo, dali su joj mirisnu sol. A poslije onogprofesora koji je dobio imanje, mnogi su poeli uzimati po dvije-tri sreke. Za takve nagrade nijeteta platiti ni dvadeset pet rubalja! Eh, nisam imao svog novca, inae bih i ja iskuao sreu.Anisij sanjarski zakilji prema stropu, zamiljajui kako otvara karticu, a tamo... to bi moglo biti?Pa, recimo, dvorac na obali enevskog jezera (vidio je on uveno jezero na slici - kakva divota).-Pet katova? - rastreseno priupita dvorski savjetnik. - U Parizu? A imanje u -ekoj? Tako, dakle.Znate to, Tulipanove, hajdemo, zaigrat u i ja tu vau lutriju. Stignemo li prije zatvaranja?Eto ti hladnokrvnog, nekoristoljubivog ovjeka. A jo je rekao da ne poznaje strast kockanja.Jedva su stigli. Red na stubitu nije se smanjio, lutrija je bila otvorena do pola est, a ve je prolo pet.Publika je bila nervozna. Fandorin se polako uspeo stubama, pred vratima je uljudno rekao:-Oprostite, gospodo, ja tek tako, iz z-znatielje.I - to mislite? - pokorno su ga pustili unutra. Mene bi po svoj prilici otjerali, s potovanjem pomisli

Anisij, a da njega otjeraju nikomu ni ne pada na pamet.

Redarstvenik koji je deurao pred ulazom, zategnuti momak s junaki zasukanim riim brcima,odsalutirao je trgnuvi ruku prema sivoj ubari od astrahana. Erast Petrovi proeta se prostranomsobom pregraenom pultom na dva dijela. Anisij je stigao promotriti ureenje jo prologa puta pase odmah sa zaviu zapiljio u bubanj koji se vrtio. A pogledavao je prema simpatinoj gospoicikoja je upravo privrivala cvijet na rever potitenom studentu, govorei neto utjeno.Dvorski je savjetnik vrlo pomno promotrio bubanj pa skrenuo pozornost na predsjednika,dostojanstvenog obrijanog gospodina u koporanu s tvrdim bijelim ovratnikom. Predsjednik seoigledno dosaivao i jednom je ak zijevnuo, diskretno pokrivi usta dlanom.Zbog neega opipavi prstom u bijeloj rukavici tablu s natpisom Gospoda koja uzmu ruiastusreku putaju se preko reda", Erast Petrovi zapita:

M d i ll li i j d i ?


43/129

-Mademoiselle, moe li meni jedna ruiasta?-O da, naravno, vi ste pravi kranin. - Gospoica obdari darovatelja blistavim osmijehom, popravizlaani uvojak koji je izvirio ispod rupca i uzme od Fandorina arenu novanicu od pedeset rubalja.Anisij je zadravi dah gledao kako ef nehajno dvama prstima vadi iz bubnja prvu ruiastu srekui otvara je.

-Zar je prazna? - raalosti se gospoica. - Ah, bila sam tako uvjerena da e sigurno biti dobitak!Proli je put gospodin, koji uzeo ruiastu sreku, dobio pravu palau u Veneciji! S vlastitim vezomza gondola i prilazom za koije!-ak i s prilazom, ma nemojte - coknu jezikom Fandorin, razgledajui sliicu na sreki: krilati aneou molitvi sklopio je ruke prekrivene krpom koja je, oito, trebala predstavljati platno.Erast Petrovi okrenu se publici, s potovanjem pridignu cilindar i gromkim, odlunim glasomobjavi:

-Dame i gospodo, ja sam Erast Petrovi Fandorin, slubenik za posebne zadatke presvijetloggeneral-gubernatora. Proglaavam ovu lutriju zatvorenom zbog sumnje u prijevaru. Redarstvenice,

smjesta ispraznite prostorije i vie nikoga ne putajte ovamo!-Na zapovijed, vae visokoblagoroe! - graknu policajac riih brkova, ni ne pomislivi posumnjati uovlasti odlunog gospodina.Redarstvenik se pokazao kao ustar momak. Zamahao je rukama kao da tjera guske i vrlo brzoizbacio van muterije koje su uzrujano galamile. Samo je grmio: Molim vas, molim vas, i sami viditekakve su prilike" - i ve se prostorije isprazniE, a sam se uvar reda isprsio na ulazu, spreman zaizvravanje sljedee zapovijedi.Dvorski savjetnik zadovoljno kimnu i okrenu se k Anisiju, koji se zbog neoekivanog preokretaskamenio objeene vilice.

St iji di t ili k t liki ik tk ti t k k d j bi i b


44/129

Stariji gospodin - pastor ili katoliki sveenik, tko e ga znati - takoer kao da je bio izvan sebe:pridigao se nad pultom i ukoio se trepui izbuljenim oima.Zato se skromna gospoica ponijela na potpuno neobian nain.Iznenada je namignula Anisiju plavim okom iza cvikera, lagano protrala kroz sobu i s uzvikomhopla" skoila na iroku prozorsku dasku. kljocnula je kvakom, gurnula okvir, i s ulice je doprla

svjeina i studen.-Dri je! - stranim glasom viknu Erast Petrovi.Anisij jurnu za okretnom djevojkom. Isprui ruku da je uhvati za skut, ali prsti mu tek skliznu poglatkoj svili. Gospoica skoi kroz prozor, i Tulipanov, pavi trbuhom na prozorsku dasku, vidjekako joj se graciozno nadima suknja u slobodnom padu.Polukat je bio visok, ali odvana je skakaica sletjela na snijeg spretno poput make, nije ak ni pala.Osvrnula se, mahnula Anisiju rukom i, visoko zadigavi skute (podnjima se pokazae skladne

noice u cipelama i crnim arapama), potrala plonikom. U trenu, umaknuvi iz kruga osvijetljenogulinom lampom, bjegunica je iezla u sutonu koji se brzo zgunjavao.-O, mamice - Anisij se uzverao na prozorsku dasku kriajui se. Tono je znao da e se sad razbiti, ida e biti dobro ako samo slomi nogu, a mogao bi i kimu. Bit e tada lijepo njemu i Sonjki.Paralizirani braco i slaboumna sestrica, sjajan par.Zamirio je, spreman skoiti, ali efova vrsta ruka uhvati ga za rub kaputa.-Pustite je - ree Fandorin gledajui za hitrom gospoicom s veselom iznenaenou. - Imamog-glavnu osobu.

Dvorski savjetnik bez urbe prie predsjedniku lutrije. Ovaj rairi ruke kao da se predaje i, neekajui pitanja, zabrza:-Vae... vae visoko... Ja, za malu nagradu... Uope ih ne znam, radim to kau... Onaj gospodin,njega pitajte... Onaj koji se predstavlja kao redarstvenik.

Erast Petrovi i Tulipanov okrenu se u smjeru drhtavog prsta no nikakvog redarstvenika nisu


45/129

Erast Petrovi i Tulipanov okrenu se u smjeru drhtavog prsta, no nikakvog redarstvenika nisuvidjeli. Samo je na kuki, lagano se njiui, visjela slubena ubara.

ef pojuri k vratima, Anisij za njim. Ugledahu na stubitu zbijenu uzbuenu gomilu - pokuaju seprobiti.

Iskrivivi lice, Fandorin se lupnu zglobovima prstiju po elu i zalupi vrata.Anisij je za to vrijeme razgledao ubaru od astrahana koju je iz nekog razloga ostavio lani policajac.ubara kao ubara, samo je s unutranje strane za podstavu bila privrena igraa karta: koketnonasmijeeni pa sa eirom i oznaka pikove boje.-Ali, kako? Odakle? - promuca Anisij u oku gledajui bijesnog Fandorina. - Kako ste se dosjetili?efe, vi ste pravi pravcati genij!-Nisam ja genij, nego kreten! - ljutito se obrecnu Erast Petrovi. - Upecao sam se! Z-zagrizao sam namarionetu, a glaveinu sam pustio. Vjet je, gad, o, kako je vjet... Pitali ste kako sam se dosjetio?Nema se tu ega dosjetiti. Pa rekao sam vam da ni u kakvim igrama, pogotovo onima koje se temeljena srei, nikada ne g-gubim. Kad sam vidio da je sreka prazna, odmah sam shvatio: to je prijevara.-1, malo oklijevajui, doda: - Osim toga, tko je vidio da venecijanska palaa ima p-prilaz za koiju? UVeneciji ni nema koija, samo barke...Anisij je htio upitati kako je ef shvatio da je umijean ba Pikov deko", ali nije stigao - dvorski jesavjetnik ljutito viknuo:-to razgledavate tu vraju ubaru? to je tako zanimljivo u njoj?

Ono to nije trpio bile su zagonetke i nejasnoe Svaki dogaaj ak i priti koji izbije na nosu ima


46/129

Ono to nije trpio bile su zagonetke i nejasnoe. Svaki dogaaj,ak i priti koji izbije na nosu, imasvoju pretpovijest i uzrok. Tek lako, iz ista mira, nita se na bijelom svijetu ne zbiva.A sad najednom - si vous plais odlino pripremljena, sjajna, ma emu biti skromnim,genijalnaoperacija je propala, i to bez ikakvih jasnih razloga!Odbojno zakripavi, odkrinue se vrata radne sobe, proviri Mimina njukica. Momus skinu s noge

konu papuu i gnjevno je baci ciljajui u zlaanu kosu - ne ulazi, ne smetaj dok razmiljam - alivrata se brzo zalupie. Bijesno jerazbaruio kosu (na sve strane poletjee uvijai) i, grizui ibuk,zakripao mjedenim perom po papiru.Raun je bio neugodan.Prema priblinom izraunu zarada od lutrije do kraja prvoga dana iznosila je izmeu sedam i osamtisua. Blagajna je zaplijenjena, tako da je to isti gubitak.U tjedan dana, kad bi se razmahala i ubrzala, lutrija je prema najskromnijim procjenama trebala

donositi izmeu est i deset tisua. Ne bi se smjelo dulje otezati - otputovat e neki nestrpljivi vlasnikparike vile diviti se malo svom dobitku pa e vidjeti da pod gaicama boje plamteeg srca", to jestpod platnom, uope nije ono to je mislio. No, u tjedan dana moglo se nakupiti peluda.Znai, isputena je dobit od ezdeset tisua, to je minimum minimuma.A nepovratni izdaci za pripremu? Sitni, naravno: zakup polukata, tisak sreaka, oprema. Ali, to jestvar principa - Momus je ostao u minusu!Opet su tikvana" uzeli. Pretpostavimo da on nema pojma, ali nije dobro, nije u redu. A i teta jestare budale, glumi iz Maloga teatra

koji se propio, za nesretnih trideset rubalja predujma sada e hraniti buhe u bajboku.Najvie je bilo teta izvrsne ideje. Instant lutrija - pa to je divota! Zato su loi dosadni lopovluci kojise nazivaju lutrijama? Muterija prvo plati, a onda mora ekati izvlaenje. Izvlaenje koje, zamislite,


47/129

Uao je neki zalizani ravnih tabana s mapom pod mikom Stao je govoriti poluaptom zbog


48/129

Uao je neki zalizani, ravnih tabana, s mapom pod mikom. Stao je govoriti poluaptom, zbogneega se osvrui prema vratima:- Antoine Bonifatjeviu (znao je Momusa kao francuskog dravljanina), tako vam Boga, ovo jekriminalno djelo. Budite brzi, nemojte me upropastiti. Koljena mi klecaju!Momus mu utke pokae da stavi mapu na stol i utke mu mahne - ekaj iza vrata.

Naslov na mapi bio je ovaj:

Slubenik za posebne zadatke

Lijevo gore ig:Ured moskovskog general-gubernatora. Povjerljiv sluaj

I jo rukom dopisano:

S unutarnje strane zalijepljen je popis dokumenata:

Spisak formulara Konfidencijalna karakteristika Podaci osobne naravi

Pa, pogledajmo kakva je nesrea taj Fandorin.


49/129

Pa, pogledajmo kakva je nesrea taj Fandorin.Pola sata kasnije pisar je otiao na prstima s povjerljivom mapom i ponitenom mjenicom na petstorubalja. Mogao je izdajniku za takvu uslugu i sve mjenice vratiti, ali jo e mu posluiti.Momus zamiljeno proeta radnom sobom, rastreseno se poigravajui kiankom ogrtaa. Vidi ti to.Razotkriva zavjera, majstor za tajne istrage? Ordenja i odlija ima kao na boci pjenuca. Nositelj

japanskog odlija Krizanteme - to je neto. I u Turskoj se istaknuo, i u Japanu, i u Europu je iao sposebnim zadacima. M-da, ozbiljan gospodin.Kako ono stoji u karakteristici? Izuzetnih sposobnosti za voenje delikatnih i tajnih sluajeva kojiosobito zahtijevaju istraiteljsku dedukciju." Hm. Bilo bi dobro saznati kako je to gospodin dvorskisavjetnik ve prvoga dana razdeducirao lutriju.Nema veze, japanski vue, jo emo vidjeti tko e komu stati na rep, priprijeti Momus nevidljivomsuparniku.

No, ne treba se pouzdati samo u slubene dokumente, makar i stoput povjerljive. Podaci ogospodinu Fandorinu moraju se upotpuniti i oivjeti".Na oivljavanje" podataka otila su jo tri dana.Za to je vrijeme Momus poduzeo sljedee korake.Preobrazivi se u lakaja koji trai namjetenje, sprijateljio se s Prokopom Kuzmiem, nadstojnikomvlasnika kue u kojoj je Fandorin ivio. Popili su skupa ljutu, prigrizli usoljene mlijenice,porazgovarali o ovom i onom.Bio je u Korevu teatru, potraio je lou u kojoj su sjedili slubenik za posebne zadatke i njegova

draga, odbjegla ena peterburkog dvorskog inovnika Opraksina. Nije gledao pozornicu, gdje kaoda su namjerno igrali komediju gospodina Nikolajeva Posebni zadatak", nego iskljuivo dvorskogasavjetnika i njegovu ljubavnicu. Odlino je posluio Zeissov dalekozor, naizgled kazalini, ali s

deseterostru-kim uveanjem. Grofica je, dakako, bila prava ljepotica, ali ne po Momusovu ukusu.


50/129

j j , , p j p , pDobro je poznavao takve i vie se volio diviti njihovoj ljepoti izdaleka.I Mimi je dala svoj doprinos. Pod krinkom velje upoznala se s grofiinom sobaricom Nataom,prodala joj je novu haljinu od sera po vrlo povoljnoj cijeni. Usput su popile kavu s kolaiima,brbljale malo o enskim stvarima, traale.

Na kraju treega dana plan uzvratnog udarca bio je pripremljen. Ispast e profinjeno, otmjeno -onako kako treba.* * *Operacija je bila zakazana za subotu 15. veljae.Bojna djelovanja zapoela su sukladno pripremljenom rasporedu. U etvrt do jedanaest ujutro, kadsu na prozorima dvorine zgrade u Maloj Nikitskoj razmaknuli zavjese, potar je dostavio hitnibrzojav za groficu Opraksinu.

Momus je sjedio u koiji malo udaljenoj od kue, gledao je na sat. Kroz prozore kue opaalo senekakvo kretanje i ak se inilo da seuju enski krici. Trideset minuta nakon dostave telegrama izkue su urno izali sam gospodin Fandorin i grofica. Iza njih je tapkala, zavezujui rubac, rumenacura - gore spomenuta sobarica Nataa. Gospoda Opraksina bez sumnje je bila izvan sebe, dvorskisavjetnik neto joj je govorio - oito ju je umirivao, ali grofica se oigledno nije htjela umiriti.Naravno, presvijetlu je lako razumjeti. Dostavljeni je brzojav glasio: Adi, stiem u Moskvu vlakomu 11 sati i odmah idem k vama. Ovako vie ne moe. Ili ete otii sa mnom, ili u se ustrijeliti predvama. Va poludjeli Toni."

Upravo je tako, prema podacima dobivenim od sobarice, Ariadna Arkadjevna zvala svog, iakoostavljenog, ipak zakonitog supruga, tajnoga savjetnika i kamerhera grofa Antona ApolonoviaOpraksina. Posve je razumljivo da e monsieur Fandorin odluiti spasiti damu od neugodne scene.

Prilikom evakuacije on e je, dakako, pratiti, budui da su ivci Ariadne Arkadjevne tanki, i morat e


51/129

j j , , p , j ,je dugo tjeiti.Kad su upadljive Fandorinove saonice s mekim pokrivaima za noge od krzna amerikog medvjedanestale iza ugla, Momus je bez urbe popuio cigaru, provjerio u zrcalu je li krinka u redu, i tono ujedanaest sati i dvadeset minuta izaao iz koije. Bio je u kamerherskoj uniformi, nosio je zvijezdu i

ma, a na glavi trorogi eir s perjanicom. Za ovjeka koji je tek siao s vlaka to je, dakako, neobinaodjea, ali na azijskog slugu treba ostaviti dojam. Najvaniji su brzina i pritisak. Ne dopustiti mu dase pribere.Momus je odluno proao kroz kapiju, u polutrku presjekao dvorite i gromko stao udarati povratima dvorine zgrade, iako je dobro vidio zvono.Otvorio je Fandorinov sobar. Japanski dravljanin, ime mu je Masa, bezgranino odan gazdi. Tipodaci, kao i prostudirana knjiga gospodina Gokevia o japanskom karakteru i obiajima, pomogli

su Momusu da odredi nain vladanja.- A-a, monsieur Fandorin! - zaurlao je Momus na kosookog kepeca, krvoedno prevrui oima. -Otima tuih ena! Gdje je ona? Gdje je moja oboavana Adi? Sto ste joj uinili?!Ako je vjerovati gospodinu Gokeviu (a zato ne vjerovati uvaenom uenjaku?), za Japanca nemanita gore od sramotne situacije i javnog skandala. K tome, kod tih utolicih sinova mikada vrlo jerazvijen osjeaj odgovornosti pred sizerenom, a dvorski je savjetnik za ovog bucmastog upravosizeren.Sobar se doista prepao. Stao se klanjati do pojasa i mrmljati:

-Oprostie, oprostie. Ja griva. Vasa dzena ukrara, ne smjera. Momus nije razumio to Azijat blebeei to s tim ima neki Vasa,no bilo je jasno: kako i prilii japanskom vazalu, sobar je bio spreman preuzeti gospodarevu krivicuna sebe. Dobra Masa, samo teta, nije nasa.

-Ubii mene, ja griva - klanjao se vj

Documents

Akunin Boris-pikov Deko