ALEM BIOČIĆ

“A k v a r e l i ”7. 4. - 23. 4. 2008.

galerija zaprešić

U ovom ludom zahuktalom vremenu kulta brzine, brišu se himne ispjevane lje-poti. Sve više dominira zabluda, da je „novo“ samo po sebi moderno, zato mnogi žele biti „in“ na brzinu i bez napora. Utrka za „modernim“ simplificira do ap-surda likovnu sintaksu, podcjenjuje slikarski zanat i povijesna iskustva. Antički svijet strpljenju je pridavao sinonim hrabrosti i stabilnosti. Strpljenje je nazivano sjajnim plodom ljudskog duha.

Tehnika akvarela traži strpljenje u pristupu a doimlje se lagano i jednostavno. Najznačajnije manifestacije akvarela kod nas, uglavnom pokazuju nedosljednost u pogledu poštivanja medija, toliko se relativizira tako da se gotovo i ne može govoriti o akvarelu. Dosjetke se uspinju na pijedestal likovnih vrijednosti. Akvarel je neponovljiv poput glazbe, nema premišljanja, nema popravljanja, često slikara požuruje i diktira mu ritam izvedbe.

Biočićevi krajolici i vedute grada Siska dominantni su u ovom ciklusu ali nisu krajnji cilj likovne opservacije. Njih će slikareva imaginacija preobraziti u subjek-tivne krajolike duše, u portrete. Tko može portretirati prirodu da bi stvorio sliku kao novu prirodu? Samo onaj slikar, poput Biočića, koji zna primjećivati tajne harmonije odnosa u prirodi. Za njega je rijeka Kupa trajna inspiracija.

Voda, ta vječna opsesija, za slikara je monada. Biočićevi akvareli kao da su na-stali u dahu, zapravo, svemu je prethodilo strpljivo pronicanje u bit stvari. Slikaru nije cilj mimezis, već uhvatiti atmosferu, onu tananu nematerijalnu što pokreće najfinije misli i osjećaje, koji će navesti promatrača na doživljaje.

Likovna intuicija oblikuje onog trenutka kad su pojave ulovljene u mreži duha. Priroda je mentis, zato ljudska duša razumije njezin govor, te odgovara na njene mijene. Voda i pigment u svome ćudoređu nemaju samo fizikalna svojst-va. Čarolijom odnosa vode i pigmenta na jednoj strani, kao i papira na drugoj, nastaje slika krajolika, kao nova priroda. Vlažne amorfne mrlje bogato struk-turirane, promatrane s distance, grade čvrste oblike oblivene difuznim svjetlom. Suprotstavljaju se mase osvijetljenog i sjenovitog, građene u stiliziranoj toploj geometrizaciji. Emocionalno (boja) i racionalno (geometrija) pronalaze skladni dijalog. Zaustavljen je trenutak u vremenu, bez ljudske figure u prostoru, mir i tišina sežu do u beskraj.

Slikar se gotovo uvijek postavlja u poziciju povišenog mjesta promatranja tako da onaj tko gleda njegove slike, ima potrebu odletjeti u susret nepoznatom fluidnom beskraju. Nije riječ o romantizmu, ali svakako slikar zadržava scensku kocku naslijeđenu već pet stoljeća, unutar koje likovni siže nastanjuje i oživljuje na svoj način, stilizacijama i bogatim tonskim skalama.

Moderni oblici vrednovanja pejzaža sve više naginju istraživanju konstruirane prirode, dok Biočić iznova aktualizira i iskušava stare forme, tragajući za novim iskrama kreativnog.

Uz sisačkog slikara Slavu Striegla, velikog majstora akvarela, evo još jednog predstavnika srednje generacije koji se hrabro vraća pejzažu i akvarelu bez predrasuda i kalkulacija. Kod Biočića skladno koegzistiraju recepcija krajo-lika (prvog plana nemirnih i širokih poteza) i ekspanzivna kontemplacija mirne

panorame drugog plana. Ekspanzivna kontemplacija tek je jedna od mogućnosti kojima raspolaže slikar kad raspoređuje krajolik između prvog plana i poza-dine u traganju za skladom. Tako postiže dinamiku gdje promatrača vodi prema udaljenom sfumatoznom beskraju.

U krajolicima zime, baš kao i u sumie slikarstvu s plahim i tankim, neposrednim i proživljenim dodirom kista tek nagovješćuje u dobro raspoređenim mrljama bit pojavnosti i suodnos oblika. Bez dvojbi, neposredno i brzo, bez promišljanja i zastajkivanja spontano bilježi krajolik zime imanentan njegovom karakteru.

Iz bjeline emaniraju mase lazurnih ploha tek naznačenih, koje dostatno aso-ciraju cjelinu forme. Slikar otkriva tako što nagovješćuje „Pars pro toto“.

Portretni formati su vrlo zahtjevni za pejzažnu realizaciju, ali Biočić u akvarelu vješto transponira neka iskustva slikarstva Dalekog istoka, te tako gradi osobni likovni izričaj.

Harmonično postavljene bjeline papira isto su toliko važne kao i sve što je os-likano. Bjeline sugeriraju, grade i razgrađuju istom onom snagom kao i potezi kista, ispunjavajući samo jedan relativno mali dio formata papira, slikar oživljava čitavo područje. Kao u sung slikarstvu „slika neslikanjem“. Kako uravnotežiti oblik i prazninu, A. W. Watts kaže da tajna leži u znanju kad se „reklo“ dosta. U kompozicijama dominira fluidna dijagonala rijeke koja veže prvi plan obale u širokim potezima amorfnih mrlja suprotstavljajući energičnim i reskim potezi-ma. Transparentnost njegovog kolorita zemljanih boja dobro gradi duh atmos-fere. Dinamičnost postiže osim energičnim potezom i kontrastiranjem oštrih rubova i fluidnih tonova.

Prikazivanje prostora danas sve više prestaje biti slikoviti dekorativni opis i po-staje bilježenje elementarnih kretnji ili postupaka i proživljenog na planu svijesti, u funkciji usklađivanja različitih osjećaja. Nestaje optička figuracija u eukli-dovskom smislu, a nastaje psihofiziološka figuracija. Alain Roger primjećuje da poslije toliko stoljeća iskustava govori se o „ mnogolisnatom pejzažu“ s mnoštvom slojeva i mnoštvom dubina: optičkih, haptičkih, kinestetskih, imagi-narnih itd.

Slikati u pejzažu danas se smatra sterilnim i konzervativnim pribjegavanjem bukoličkim modelima. Biočić ima hrabrosti upustiti se u slikanje krajolika u tradicionalnoj tehnici ali i pokazati novu osobnu interpretaciju. Možda je na po-molu doista smrt krajolika. Ako krajolik umre, što će ostati između našeg oka i njega, možda samo čvrsti okvir, sufiks „lik„ odvojen od svog korijena „kraja“. Ru-ralna područja više se uništavaju no ikad, putovi su zarasli a rijeke obeščašćene, gradovi prenapučeni, a predgrađa mračna.

Izgubili smo modele vrednovanja i postali ravnodušni. Današnja kriza krajolika proizlazi iz spoja dva čimbenika: istrošenosti in situ i napuštenosti in visu. Ako slikarstvo i ne raspolaže vremenom, poput riječi ili glazbe, može barem savršeno prikazati pečat vremena, urezati i u lijepe stvari neizbježnost njihova propada-nja.

Mladen Mitar

ČAMCI I STARI MOST

PODGARIĆ

OBLIVENO JESENI

SISAČKA JESEN

SISAK, ZIMSKA PANORAMA

SUMORNA ZIMA

NA

STAR

OM

MO

STU

LJE

TNO

PO

SLIJ

EPO

DN

E

KIŠ

NI D

AN

PR

EMA

SUN

CU

ŽIVOTOPISAlem Biočić rođen je 1958. u Virovitici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sisku. Diplomirao je 1983. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Jordana. U razdoblju od 1983. do 1985. godine surad-nik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Živi i radi u Sisku. Adresa ateliera: Hrvatskog narodnog preporoda br. 10., 44 000 Sisak, telefon: (044) 537 473 / 531 687

IZLOŽBE I PROJEKTISAMOSTALNE IZLOŽBE1984. Zagreb1985. Zagreb1986. Zagreb1988. Zagreb1989. Sisak1990. Velika Gorica1997. Sisak2001. Karlovac, Kutina,Ludbreg, Sisak2003. Kutina, Sveti Ivan Zelina, Sisak2004. Sisak2005. Virovitica, Sisak2008. Zaprešić

SKUPNE IZLOŽBE1983. Zagreb, Galerija “Vladimir Nazor“, Izložba studenata ALU1985. Franjevačka gimnazija Samobor1985. Rijeka, 13. biennale mladih Jugoslavenskih umjetnika, Moderna Galerija1986. Sisak/Buzet, Likovni stvaraoci Siska u Buzetu1986. Zagreb, Galerija “Vladimir Nazor“, Iz fundusa1986. Zagreb, Galerija „Karas“, 14. postav recentnih radova članova SHDLU1987. Heidenheim, Likovni stvaraoci Siska u Heidenheimu1987. Bitola, Požarevac, Sisak – Dani kulture1987. Zagreb, Galerija „Školske knjige“, Sedam slikara1988. Zagreb, Galerija „Karas“, 16. Postav recentnih radova članova SHDLU1988. Zagreb, Galerija „Vladimir Nazor“, Iz fundusa1990. Zagreb, Umjetnički paviljon Galerija „Karas“, 22. salon mladih1991. Bad aibling, Likovni stvaraoci Siska u Bad aiblingu

1992. Haag, Likovni stvaraoci Siska u Haagu1993. Zagreb, Umjetnički paviljon Kabinet grafike HAZU, 14. Zagrebačka izložba crteža1994. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, Izložba recentnog Sisačkog likovnog stvaralaštva1995. Sisak, Muzej Sisak, Recentno u umjetnosti, arhitekturi i designu u Sisačko - Moslavačkoj županiji1997. Buzet, Narodno sveučilište “Augustin Vivoda“, Izložba recentnog Sisačkog likovnog stvaralaštva1998. Karlovac / Slavonski brod, 1. hrvatski triennale akvarela2001. Petrinja, Galerija „Krsto Hegedušić“ Kupa i Pokupski svijet2001. Slavonski Brod / Karlovac, 2. Hrvatski triennale akvarela2002. Slavonski Brod, Likovni salon „Vladimir Becić“, ljetni salon2002. Zagreb, Galerija Klovićevi dvori Kabinet grafike HAZU 3. Hrvatski trijenale crteža2003. Slavonski Brod, Likovni salon „Vladimir Becić“, akvarelistička kolonija „Sava“ 24. saziv2004. Sisak, Galerija „Striegl“ autoportreti hrvatskih slikara iz zbirke Lukin2004. Jastrebarsko, Gradska galerija, nepoznata djela poznatih autora, iz zbirke D. Kovačića2004 Karlovac / Slavonski Brod/ Zagreb, 3. Hrvatski triennale akvarela2005. Slavonski Brod, Likovni salon „Vladimir Becić“ akvarelistička kolonija „Sava“ 1980.- 2005.2007. Karlovac / Slavonski Brod / Zagreb, 4. Hrvatski triennale akvarela

Izdavač:PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZAPREŠIĆ

HR - 10290 ZAPREŠIĆTrg Žrtava Fašizma 11Tel./fax: 01/3310 575

pou-zapresic@pouz.hr

Predgovor:Mladen Mitar

Za izdavača:Ljerka Vladović

Tisak:Intergrafika

razvid@pouz.hr