37 ES - SAFFAT / REDOVI U MEKI , IMA182 · PDF file37 Es-Saffat / Redovi 1166 "Mi smo vama najbli`e nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i u~inili da vatra iz njih poga|a {ejtane, za koje

37 Es-Saffat / Redovi 1165

37 ES - SAFFAT / REDOVI

OBJAVLJENA U MEKI *, IMA182 AJETA

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog !"

"Tako mi onih u redove poredanih", /1/ "i onih koji odvra}aju", /2/ "i onih koji Opomenu ~itaju", /3/ "va{ Bog je, uistinu, jedan", /4/ "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, i Gospodar istoka."/5/

Nesaija biljeì od Abdullaha ibn Omera, r.a., koji

kaè: /1/ "Allahov Poslanik nam je nare|ivao da (u namazu) budemo umjereni (u duìni namaza) i predvodio bi nas u namazu u~e}i suru Es-Saffat." Ovaj hadis prenosi samo Nesaija.

Prenosi Sufjan es-Sevri od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., da je rekao: "Tako Mi onih u redove poredanih", misli se na meleke, "i onih koji odvra}aju", to su meleki. "...i onih koji Opomenu ~itaju", to su meleki. Prenosi Muslim od Huzejfe da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /2/ 'Odlikujemo se nad drugima u tri stvari: Na{i safovi su kao safovi meleka; u~injena nam je sva Zemlja mesdìdom (mjestom za obavljanje namaza); u~injena nam je njena pra{ina ~istom (za tejemum), ukoliko ne na|emo vode.'" Isto tako prenosi Muslim, Ebu-Davud, Nesaija i Ibn-Madè od Dàbira ibn Semure, r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /3/ "Zar se ne}ete ravnati kao {to se ravnaju meleki, kod Njihova Gospodara?" Rekli smo: "A kako se ravnaju meleki kod Njihova Gospodara?" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Upotpunjavaju prednje safove i zbijaju se me|usobno u safovima."

Es-Suddi i drugi rekli su o zna~enju rije~i Uzvi{enog: "...i oni koji odvra}aju", oni usmjeravaju oblake, "...i oni koji Opomenu ~itaju", tj. meleki koji donose ljudima Kur'an od Allaha, d`.{., kao {to kaè Uzvi{eni:

* Objavljena nakon sure "El-En'am".

"...i Objavu dostavljaju, opravdanje ili opomenu", i kao rije~i Uzvi{enog:

"Va{ Bog je, uistinu, jedan, Gospodar nebesa i Zemlje, i onoga {to je izme|u njih", tj. od stvorenja, "...i Gospodar istoka", tj. On je Vladar i Upravitelj kosmosa, Koji ga je potpuno pot~inio Sebi sa svim nebeskim tijelima u njemu, koja se pojavljuju na istoku a nestaju na zapadu. Ovdje se zadovoljava spominjanjem istoka, a ne spominje se zapad jer On ga podrazumijeva i upu}uje na njega. Kao {to su rije~i Uzvi{enog: "Ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih moèmo boljim od njih zamijeniti. I niko Nas u tom ne moè sprije~iti." (70:40, 41)1 I rije~i Uzvi{enog: "Gospodar dva istoka i dva zapada", (55:17) tj. izlasci sunca i mjeseca ljeti i zimi sa razli~itih ta~aka.2

"Mi smo nebo najbliè vama sjajnim zvijezdama okitili", /6/ "i ~uvamo ga od svakoga {ejtana prkosnoga" /7/ "da ne prislu{kuje dru{tvo najvi{e; njih sa svih strana ga|aju", /8/ "da ih otjeraju: njih ~eka patnja neprekidna", /9/ "a onoga koji {to ugrabi - stigne svjetlica plamte}a."/10/

Uzvi{eni obavje{tava da je ukrasio prvo nebo

planetama i zvijezdama. Tako ga vide ljudi sa Zemlje. Isto kao {to je Uzvi{eni rekao:

1 Rekoh: Pošto je Allah, dž.š., stvorio Zemlju okruglu, polovina te lopte je okrenuta suncu i na tom dijelu je dan, a na drugoj polovini je noć. A Zemlja i Sunce kreću se Allahovom odredbom i moći od istoka ka zapadu, pa u svakom trenutku tog kruženja nastaje izlazak i zalazak, bez prestanka, sve dotle dok su Zemlja i Sunce loptastog oblika kao i ostale planete. Prema tome postoji više istoka i zapada (izlazaka i zalazaka Sunca) i nikad ne nestaju dok traje vijek vasione. Pošto je Allah, dž.š., Gospodar svakog pokreta na Zemlji i nebesima, kao što je Gospodar svega, Njegov Vlasnik, Pokretač i Upravitelj Svojom Svemoći, On nema ortaka i On je bez sumnje "Gospodar istoka i zapada." Allah najbolje zna. 2 Rekoh: Zaista je izlaz Sunca u ljetnom periodu s istoka uz nagib ka sjeveru, a njegovo zalaženje biva na zapadu uz nagib ka sjeveru. A mjesec u ljetnom periodu izlazi na istoku uz nagib ka jugu a zalazi na zapadu uz nagib ka jugu. Dok u zimskom periodu sunce izlazi na istoku uz nagib ka jugu, a zalazi na zapadu uz nagib ka jugu. A što se tiče mjeseca zimi, on izlazi na istoku uz nagib ka sjeveru, a zalazi na zapadu, uz nagib ka sjeveru. Iz ovoga se jasno razumije da sunce isto kao i mjesec imaju dva različita izlaska i dva različita zalaska, a sve se to odvija po Allahovoj odredbi. On je Jedan, nema ortaka i otud znamo da je Allah, dž.š., "Gospodar dva istoka i dva zapada, Gospodar i Vladar Svega, nema boga osim Njega, niti ima gospodara mimo Njega. Allah najbolje zna i On upućuje ka svemu što je ispravno.


"Mi smo vama najbliè nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i u~inili da vatra iz njih poga|a {ejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili", (67:5) a ovdje Uzvi{eni kaè: "...i ~uvamo ga", tj. najboljom za{titom. "...od svakog {ejtana prokletog", tj. odmetnutog i prkosnog - ukoliko htjedne da se prikrada i slu{a, onda bi ga pogodila kometa i zapalila.

"...da ne prislu{kuje dru{tvo najvi{e", tj. kako ne bi do{li do nebesa, gdje borave meleki i razgovaraju o svemu {to je njih Allah obavijestio od Svojih propisa i odredbi, kao {to je o tome bilo govora kod rije~i Uzvi{enog: "I kad iz srca njihovih nestane strah". (34:23) I zato Uzvi{eni kaè: "...njih ga|aju", tj. {ejtani budu ga|ani, "sa svih strana da ih otjeraju", tj. da ih sprije~e da stignu do nebesa. "...njih ~eka patnja neprekidna", tj. bolna i trajna. "...a onoga koji {to ugrabi", tj. rije~ koju ~uje {ejtan sa nebesa pa je proslijedi drugom {ejtanu, ispod sebe, a drugi tre}em. Moè se desiti da prvog pogodi kometa ili pak Allahovom voljom uspijeva tu rije~ dobaciti drugim {ejtanima prije nego {to bude vatrom komete zapaljen. Tu rije~ posljednji {ejtan odnese vra~u... kao {to je bilo spomenuto u hadisu. Zato Uzvi{eni kaè: "...a onoga koji {to ugrabi".

Ibn-Abbas veli: "[ejtani su imali mjesta u nebesima gdje su sjedili i slu{ali Objavu. Zatim su silazili na Zemlju i dodavali na svaku rije~ devet svojih rije~i..." A kad je trebalo da Objava bude poslana Muhammedu, s.a.v.s., bili su sprije~eni da pristupe uobi~ajenim sjedi{tima i ga|ani su plamte}im zvijezdama koje bi ih sprìle. Oni su se zbog toga àlili Iblisu pa je on poslao svoju vojsku da ispitaju razloge, pa su na{li Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja izme|u dva brda u dolini Nahle. Nakon toga su se vratili Iblisu i obavijestili ga o tome {to su vidjeli... On re~e: "To je ono {to se dogodilo"; Navest }emo, in{allah, hadise sa ostalim komentarima o ovoj temi kad budemo tuma~ili rije~i Uzvi{enog kada obavje{tava o dìnima da su rekli:

"A Mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je mo}nih ~uvara i zvijezda plamte}ih puno." (72:8)

"Upitaj ih da li je teè njih stvoriti ili sve ostalo {to smo stvorili? - Njih smo stvorili od ljepljiveilova~e." /11/ "Ti se divi{, a oni se rugaju", /12/ "a kad im se savjeti upu}uju, oni ih ne prihvataju", /13/ "i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podsti~u" /14/"i govore: 'Ovo nije ni{ta drugo do prava ~arolija! /15/ Zar kad poumiremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti oìvljeni /16/ i na{i preci davni?'"/17/ "Reci: 'Da, a bit }ete i ponièni!'" /18/ "To }e biti samo glas jedan, i svi }e odjednom progledati!"/19/

Uzvi{eni kaè: Upitaj one {to pori~u proìvljenje,

{ta je teè i kompliciranije stvoriti, njih ili nebesa i Zemlju i sve {to je na njima dvoma od Njegovih stvorenja?... Oni }e priznati da je stvaranje ostalih stvorenja teè i kompliciranije. Pa, kada je to tako, za{to nije~u proìvljenje? Uz stalno osvjedo~enje i posmatranje onog {to je kompliciranije od onog {to oni nije~u... Kao {to Uzvi{eni kaè: "...stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je ve}e nego stvaranje roda ljudskog, ali ve}ina ljudi ne zna." (40:57) Zatim objasni da su oni stvoreni od ne~eg slabog. Pa kaè: "...njih stvaramo od ljepljive ilova~e", tj. od dobrog lijepka. "...ti se divi{, a oni se rugaju", ti se ~udi{, o Muhammede, kako mogu poricatelji smatrati nemogu}im ponovno proìvljenje, a ti si ~vrsto uvjeren u ~udnu stvar o kojoj te je obavijestio Uzvi{eni Allah, a to je ponovni povratak tijela nakon {to istruhne. Oni, nasuprot tebi, od siline njihovog nijekanja izruguju se tebi, zbog tog {to im govori{ da }e tijela njihova potpuno biti proìvljena. "...i kad dokaz vide", tj. Jasan znak koji upu}uje na to. "…na ismijavanje podsti~u", tj. izrugivanje. "I govore: 'Ovo nije ni{ta drugo do prava ~arolija! Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti proìvljeni, i na{i preci davni?'" Oni to smatraju nemogu}im, i la`nim. "Reci: 'Da, a bit }ete proìvljeni!'", tj. bit }ete proìvljeni, a vi }ete biti ponièni i bijedni. Kao rije~i Uzvi{enog: "Svi }e Mu ponizno do}i." A zatim kaè Uzvi{eni:


"...to }e biti samo glas jedan, svi }e odjednom progledati", tj. bit }e to jedna naredba od Uzvi{enog Allaha, d`.{.: pozvat }e ih jednim pozivom da izi|u iz zemlje, pa }e oni stajati pred Njim, i gledati sve uàse i su|enja, i gledati sve uàse Kijametskog dana. A Allah najbolje zna.

" .i

i

.. re}i }e: 'Te{ko nama, ovo je - Sudnji dan!'" /20/ "Da, ovo je Dan suda u koji vi niste vjerovali!"/21/ "Sakupite one koji su sebi nasilje u~inili i njihove partnere i one kojima su se klanjali"/22/ "mimo Allaha, i poka` te im put koji u Dèhennem vodi"/23/ "i zaustavite ih, oni }e biti pitani": /24/ "[ta vam je, za{to jedni drugima ne pomognete?"/25/ "Ali, toga Dana oni }e se sasvim prepustiti."/26/

Obavje{tava Uzvi{eni Allah o stanju nevjernika na

Sudnjem danu, i kako }e oni sami sebe koriti zbog zuluma koji su sebi na dunjaluku ~inili. Posebno kad su jasno vidjeli uàse Kijameta, pa }e se zbog toga pokajati, ali im kajanje ne}e koristiti: "...te{ko nama, ovo je Sudnji dan", re}i }e njima meleki i vjernici, podrugljivo i s prijekorom: "...da, ovo je Dan suda, koji vi niste vjerovali!", a naredit }e Allah melekima da izdvoje nevjernike od vjernika iz skupa. Stoga Uzvi{eni kaè: "Skupite one koji su sebi nasilje u~inili i njihove partnere". Nu'man ibn Be{ir, r.a., kaè: "Pod rije~ju (partneri) misli se na one koji budu isti kao i oni, sli~ni njima. Istog su mi{ljenja Ibn - Abbas i grupa tabiina. Bit }e proìvljeni sa onim koje su oni oboàvali mimo Allaha od kipova i onih koje su smatrali Allahu ravnim. Bit }e proìvljeni sa njima na njihovim mjestima. Rije~i Uzvi{enog: "...i pokaìte im put koji u Dèhennem vodi", tj. upravite ih na put ka Dèhennemu. Rije~i Uzvi{enog: "...i zaustavite ih, oni }e biti pitani", tj. zarobite ih dok poloè ra~un za svoja djela i svoje rije~i koja su po~inili na dunjaluku. Prenosi Ibn Ebi-Hatem od Enesa ibn Malika, koji kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /4/ "Koji god poziva~ poziva u ne{to, bit }e to vezano za njega na Kijametskom danu. Ne ostavlja ga i ne odvaja se od njega. Pa i ako pozove ~ovjek ~ovjeka." A zatim je prou~io: "...zaustavite ih, oni }e biti pitani." Prenose ga Et-Tirmizi i Ibn-

Dèrir. A zatim }e im biti re~eno, grde}i ih i prekoravaju}i ih: "[ta vam je, za{to jedni drugima ne pomognete", tj. za{to jedni druge ne pomognete kao {to ste pomagali na dunjaluku? "...ali toga dana oni }e se sasvim prepustiti", tj. predani Allahovoj odredbi ne suprotstavljaju joj se niti }e je izbje}i. A Allah najbolje zna.

"...i jedni drugima prebacivati:" /27/ "Vi ste nas varali."/28/ "Nismo" - odgovorit }e -"nego vi niste htjeli vjerovati", /29/ "a mi nikakve dokaze nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili"/30/ "i rije~ Gospodara na{eg da }emo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila", /31/ "a u zabludu smo vas poz vali jer smo i sami u zabludi bili."/32/ "I oni }e toga Dana zajedno na muci biti", /33/ "i mi }emo tako sa mnogobo{cima postupiti", /34/ "Kad im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' - oni su se oholili" /35/ "i govorili: 'Zar da napustimo boànstva na{a zbog jednog ludog pjesnika?!" /36/ "A nije tako, on istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili."/37/

i

Navodi Uzvi{eni me|usobno optuìvanje ne-

vjernika na mjestu su|enja na budu}em svijetu, kao {to }e se prepirati u dèhenemskim katovima.

"...a oni koji su bili potla~eni reknu glave{inama svojim: 'Mi smo se za vama povodili, moète li nas makar malo vatre osloboditi?', onda }e glave{ine re}i: 'Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim." (40:47,48) Re}i }e njima tada: "Vi ste nas varali." Kaè Ibn-Abbas, r.a.: "Re}i }e, vi ste nas prisiljavali snagom koju ste posjedovali nad nama, mi smo tad bili slabi, ponièni, a vi ste bili ugledni3, pa ste nas uvjerili u nevjerstvo", kao {to kaè Uzvi{eni:

3 Pošto je desna ruka jača, ona se uvijek upotrebljava kad treba pokazati jačinu. U ajetu je upotrijebljena riječ kao alegorija za dominaciju prvaka i velikana nad običnim svijetom. Ajet, stoga, znači da se oni putem snage i prisile učinili nevjerovanje omiljenijim od vjerovanja.


"...nego ste i danju i no}u spletkarili kad ste od nas traìli da u Allaha ne vjeru emo i da Mu druge jednakim smatramo. I svi }e prikriti tugu kad vide da }e ka`njeni biti"(34:33) "Re}i }e", tj. onima koji su bili oholi,

j

"nego vi niste htjeli vjerovati", tj. nije stvar kao {to vi tvrdite, nego su va{a srca nijekala vjeru i bila naklonjena nevjerstvu i grije{enju.

"...a mi nikakve dokaze nad vama nismo imali", tj. Mi nismo imali nikakve argumente za ono na {to smo vas pozivali. "...obijestan narod ste bili", tj. udaljili ste se od Istine i zato ste nas poslu{ali a ostavili Istinu i bili neposlu{ni prema poslanicima, "...i rije~ Gospodara na{eg da }emo, doista, kaznu iskusiti - na nama se ispunila, a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili", tj. pozivali smo vas na ono na ~emu smo mi bili pa ste nam se odazvali. Rekao je Uzvi{eni: "...oni }e toga Dana zajedno na muci biti", tj. bit }e svi u vatri prema teìni grijeha.

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. ne}e osjetiti - oku{ati bolnu kaznu, niti }e se traìti da poloè ra~un. Naprotiv, oprostit }e im se lo{a djela, ukoliko ih budu imali, i bit }e nagra|eni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo vi{e, koliko Allah ho}e da im pove}a. I rije~i Uzvi{enog: "Oni }e posebno opskrbu imati", tj. Dènnet, a zatim poja{njava rije~ima Uzvi{enog: "...vo}e raznovrsno",

"...i Mi }emo tako sa mnogobo{cima postupiti, kad im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' - oni su se oholili." Da to potvrdno kaù sa onim zna~enjem koje su vjernici usvojili. "...i govorili: 'Zar da napustimo boànstva na{a zbog jednog ludog pjesnika?'", aludiraju}i na Allahova Poslanika, s.a.v.s. Uzvi{eni Allah im odgovara, obesnaùju}i njihove tvrdnje: "A nije tako, on Istinu donosi." Zna~i, on nije pjesnik niti ludak, nego je do{ao s Istinom koju sam poslao po njemu.

"...i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili", koji su ga nagovijestili u pro{lim nebeskim knjigama i opisali njegove lijepe osobine ispravnom vjerom, pa je bilo onako kako je opisan, istinito{}u i povjerljivo{}u i Pravim putem kojim je pozivao ka Gospodaru svom, îja su mo} i veli~anstvo Uzvi{eni.

"...a vi }ete sigurno bolnu patnju iskusiti", /38/ "kako ste radili, onako }ete ka`njeni biti."/39/ "A Allahovi iskreni robovi"/40/ "posebnu }e opskrbu imati", /41/ "razno vo}e, i bit }e po{tovani" /42/"u dènetskim ba{~ama naslada", /43/ "na divanima, jedni prema drugima", /44/ "bit }e posluèni pi}em

- iz izvora koji }e stalno te}i" - /45/ "bijelim i prijatnim onima koji budu pili", /46/ "od njega ne}e opijenosti biti i zbog njega se ne}e pamet gubiti." /47/ "Pored njih }e biti one koje }e preda se gledati, o~i u prekrasnih", /48/ "kao da su one jaja pokrivena."/49/

j

i i

Kaè Uzvi{eni, obra}aju}i se ljudima:

"...vi }ete sigurno bolnu patnju iskusiti - kako ste radili onako }ete ka`njeni biti", a zatim izuzima od njih Svoje iskrene robove, kao {to kaè Uzvi{eni: "svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to je radio, osim onih sa desne strane" i zato Uzvi{eni Allah ovdje kaè:

"i bit }e po~a{}eni", tj. bit }e usluèni u izobilju i blagodatima, "na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...bit }e posluèni pi}em - iz izvora koji }e stalno te}i - bijelim i prijatnim onima koji budu pili, od njeg ne}e opijenosti biti i zbog njega se ne}e pamet gubiti." Allah Subhanehu ve teala o~istio je vino dènetsko od lo{ih osobina koje ima dunjalu~ko vino, kao {to je izazivanje glavobolje, gubljenje pameti i bolovi u stomaku, pa kaè Uzvi{eni: "...od njega ne}e opijenosti biti", tj. ne}e opiti njegovu pamet.

Ibn-Abbas rekao je da vino ima ~etiri odlike: izaziva opijanje, glavobolju, povra}anje i mokrenje, pa po{to je spomenuo vino Dènneta, Allah, d`.{., o~istio ga je od ovih lo{ih karakteristika. Pod rije~ima "...od njega ne}e opijenosti biti", misli se: ne}e biti opijanja, niti glavobolje, povra}anja, pa niti mokrenja. Sve ove osobine zajedno su opijenost. Rije~i Uzvi{enog: "Pored nj h }e b ti one koje }e preda se gledati", tj. bit }e kreposne, ~edne, ne}e gledati u druge osim svojih muèva. "Djevojke krupnih o~iju", tj. lijepih o~iju, lijepog izgleda, kreposne, pobo`ne, ~iste. "...kao da su one jaja pokrivena." Opisao ih je - lijepih tijela najljep{ih boja. Poredio ih je sa pokrivenim jajetom, i kao {to je jaje pokriveno vanjskom lju{turom koju nije dotakla ruka - pa i one su isto tako, s obzirom da ih nije dotakao niko. Njihova bjelina nje`na je kao unutarnja koìca jajeta, bijela i providna. Es-Suddi kaè: "...kao da su one jaja pokrivena", da je to bjelina jajeta kad skine{ njegovu lju{turu. Ovo je mi{ljenje


odabrao Ibn - Dèrir, s obzirom na Allahove rije~i - "pokrivena", i kaè: "Vanjsku lju{turu jajeta doti~e krilo ptice i gnijezdo, i doti~u ruke, za razliku od unutarnje. Allah najbolje zna."

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ummi-Seleme: /5/ Rekla sam: O Allahov Poslani~e, obavijesti me o rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...kao da su one jaja pokrivena". Rekao je: 'Njihova je nje`nost kao nje`nost opne unutar jajeta koja se nalazi ispod lju{ture, a zove se (el-girki)'. 4

"I oni }e jedan s drugim razgovarati", /50/ "i jedan od njih }e re}i: 'Imao sam druga jednog'", /51/ "koji je govorio: 'Zar i ti vjeruje{'" /52/"da }emo, kad poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista ra~un polagati?" /53/ "Ho}ete li da pogledate?"/54/ "I on }e pogledati, i toga usred Dèhennema ugledati." /55/ "Allaha mi" - re}i }e - "zamalo me nisi upropastio": /56/ "da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih bio od privedenih." /57/ "A mi, je li, vi{e ne}emo umirati?" /58/ "Jednom smo umrli - vi{e ne}emo biti mu~eni", /59/ "to }e, zaista, uspjeh veliki biti!" /60/ "Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!"/61/

Obavje{tava nas Uzvi{eni o stanovnicima

Dènneta kako }e jedan s drugim razgovarati o njihovim stanjima, i kako su proveli na dunjaluku, i {to im se de{avalo na njemu, a to kroz njihov razgovor na soframa, gdje se sastaju da jedu i piju i zabavljaju se sjede}i na divanima. I sluge koje }e biti pred njima uùrbano }e im donositi svako dobro od jela, pi}a, odje}e i drugog {to o~i nisu vidjele, {to u{i nisu ~ule, i ono {to ne bi na um palo ~ovjeku.

"I jedan od njih }e re}i: 'Imao sam druga jednog.'" Nevjernika, "...koji je govorio: 'Zar i ti vjeru e{?'", tj. je li ti vjeruje{ u ponovni povratak, proìvljenje, obra~un i nagra|ivanje?! To govori ~ude}i se, nijekaju}i, ne

vjeruju}i i iz inata, i smatraju}i da je nemogu}e da se tako ne{to desi.

j

4 To je opna koja pokriva bjelance jajeta ili samo bjelance koje jedemo.

"...da }emo, kad poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista ra~un polagati?" Zar }emo polagati ra~un i biti nagra|eni za na{a djela "Ho}ete li da pogledate?", tj. re}i }e vjernik svojim prijateljima sabesjednicima, dènetlijama: "Ho}ete li da se nadvirimo?" "I on }e pogledati, i toga usred Dèhennema ugledati." Rije~ zna~i: , tj. usred Dèhennema. Ka'b el-Ahbar kaè: "U Dènnetu imaju prozori pa ako neko od stanovnika Dènneta htjedne da vidi svog neprijatelja u vatri, pogledat }e kroz prozor pa }e biti vi{e zahvalan. "Allaha mi" - re}i }e - "zamalo me nisi upropastio." Re}i }e mu'min kafiru: "Tako mi Allaha, skoro da si me upropastio da sam te poslu{ao." "Da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih bio od privedenih", tj. da nije Allahove dobrote prema meni, bio bih kao i ti u èstokoj vatri, kao {to si ti, i zajedno bismo patili. Ali je Allah, d`.{., po{tedio mene, smilovao mi se, pa me uputio u vjeru i uputio me da samo Njemu robujem. "...i ne bismo na Pravom putu bili da nas Allah nije uputio." "A mi, je li, vi{e ne}emo umirati? - jednom smo umrli - vi{e ne}emo biti mu~eni." Ovo su rije~i vjernika, vesela, zadovoljna onim {to mu je Uzvi{eni Allah dao, kao vje~no boravi{te Dènnet, po~a{}en u Vje~noj ku}i u kojoj nema smrti niti patnje. I zato kaè Uzvi{eni: "...to }e, zaista, uspjeh veliki biti!", i rekao je Uzvi{eni: "Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!", tj. Uzvi{eni Allah kaè za ovakve blagodati i za ovakav uspjeh neka rade trudbenici na dunjaluku da bi dospjeli do njega na ahiretu.

"A da li je to bolje kao gostoprimstvo ili drvo zekkum?"/62/ "Mi smo nevjernicima njega ku{njom u~inili." /63/ "To je drvo koje usred Dèhennema raste", /64/ "plod mu je poput glava {ejtanskih." /65/ "Oni }e se njima hraniti i trbuhe }e svoje njime puniti", /66/ "zatim }e im se to s klju~alom vodom izmije{tati", /67/ "a potom }e se, sigurno, opet u Dèhennem vratit "/68/ "Oni su o~eve svoje u zabludi zatekli", /69/ "pa i oni stopama njihovim nastavili."/70/

i.


Uzvi{eni Allah pita, jesu li ove spomenute blagodati koje smo naveli od jela pi}a i ljepote bolje s gostoprimstvom i darovima, "...ili drvo zekkum", tj. koje }e rasti u Dèhennemu. Kaè se da }e to stablo i njegove grane biti rasprostranjeno po cijelom Dèhennemu, kao {to }e grane drveta "tuba" u}i u svaku ku}u u Dènnetu. Katade kaè: "Spomenuto je stablo zekkum, pa su njime isku{ani oni koji su u zabludi, i rekli su: 'Va{ drug obavje{tava vas da u Dèhennemu ima stablo, a vatra sagorijeva drvo'", pa je objavio Uzvi{eni Allah: "To je drvo koje usred Dèhennema raste." Hrana mu je vatra i od nje je stvoreno." Mudàhid kaè: "O rije~ima Uzvi{enog: '...Mi smo nevjernicima njega ku{njom u~inili?' Ebu-Dèhl, Allah ga prokleo, kaè: 'Zekkum su hurme i kajmak koje ja jedem.'" Rekao sam: "Ajet zna~i: Mi smo te zaista obavijestili, o Muhammede, o stablu zekkum da bismo provjerili ko }e od ljudi vjerovati i da bismo znali ko }e od njih nijekati, i zaista stablo ez-zekum raste iz dna vatre." "...plod mu je poput glava {ejtanskih." Samo spominjanje ru`no je i odvratno. I rije~i Uzvi{enog: "Oni }e se njime hraniti i trubuhe }e svoje njime puniti", jer oni ne}e imati druge hrane. Kao {to kaè Uzvi{eni: "Kada drugog jela osim trnja ne}e imati, kojene}e ni ugojiti ni glad utoliti." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io ove ajete, i rekao: /6/ "Bojte se Allaha istinskom bogobojazno{}u, jer, kada bi jedna kap ez--zekuma pala u dunjalu~ko more, poremetila bi stanovnicima Zemlje njihov ìvot na njoj. Pa kako }e biti onim kojima ono bude hrana?" Biljeè ga Nesaija, Ibn-Madè i Tirmizija, i kaù da je hadis dobar i autenti~an. I rije~i Uzvi{enog:

"...zatim }e to s klju~alom vodom izmije{ati." Ibn-Abbas, r.a., kaè: "To zna~i da }e ez-zekum zalijevati klju~alom vodom", a u drugom rivajetu stoji: "da je to mje{avina klju~ale vode". Drugi opet kaù "da }e biti pomije{ana klju~ala voda sa gnojem i sukrvicom {to }e te}i iz njihovih o~iju i njihovih spolnih organa".5 I rije~i Uzvi{enog: "...a potom }e se, sigurno, opet u Dèhennem vratiti." Zatim im je povratak u rasplamsanu vatru, Dèhennem, goru}i oganj i uàreni pakao, pa nekad }e na jednom a ponekad na drugom mjestu. Kao {to kaè Uzvi{eni: "I izme|u vatre i klju~ale vode oni }e kruìti." Ovako je Katade tuma~io doti~ni ajet, a ovo je dobro i jako tuma~enje. I rije~i Uzvi{enog: "Oni su o~eve svoje u zabludi zatekli", tj. Mi smo ih nagradili ovako jer su oni zatekli svoje o~eve na stranputici pa su ih kao takve slijedili, slijepo, bez ikakva dokaza i argumenata. I zato kaè Uzvi{eni:

5 Rekoh: "Jest će Ebu-Džehel i njemu sličini ez-zekum sa ključalom vodom i gnojem na dnu Džehennema kao što su jeli hurme i kajmak na dunjaluku."

"...pa i oni stopama njihovim ùrili." Glagol ovdje zna~i , tj. ùrili su.

"A i prije njih su ve}inom drevni narodi u zabludi bili", /71/ "Mi smo im slali one koji suih opominjali", /72/ "zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti", /73/ "samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim." /74/ "A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali": /75/ "njega i porodicu njegovu nevolje te{ke smo spasili", /76/ "i samo potomke njegove u ìvotu ostavili", /77/ "i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvali": /78/ "Selam Nuhu od svjetova svih!"/79/ "Eto tako Mi nagra |ujemo one koji dobra dje a ~ine,"/80/ "on je bio rob Na{, vjernik", /81/ "a ostale smo poslije potopili." /82/

-l

Obavje{tava nas Uzvi{eni o pro{lim narodima koji

su u ve}ini zalutali oboàvaju}i druga boànstva pored Allaha. I navodi nam Uzvi{eni da im je slao izme|u njih opominja~e, da ih opomenu o Allahovoj mo}i. I da ih upozori na Njegovu èstoku kaznu koja je pripremljena za one koji Ga budu nijekali - ne vjerovali i oboàvali drugog. I nastavili su sa nijekanjem Poslanika, pa je Allah uni{tio poricatelje i spasio vjernike i potpomogao ih je. I zato kaè Uzvi{eni: "...zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti, samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim." Nakon {to je spomenuo Uzvi{eni zalutalost ve}ine prethodnika s puta spasa, nastavlja poja{njenje tog i spominje Nuha, a.s., i ono {to je doìvio od svog naroda od nijekanja njegove poslani~ke misije. Iako ih je pozivao devetsto pedeset godina, pozivaju}i ih da vjeruju Allaha, odazvalo mu se vrlo malo njih. Onda se

obratio dovom svome Gospodaru: "Ja sam pobije|en, Ti se osveti." Pa se Allah, d`.{., rasrdio na njih zbog srd`be Nuha, a.s., na njih. I zato kaè Uzvi{eni: "A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali", njemu.


"...njega i porodicu njegovu spasili smo te{ke nevolje." A to je nijekanje i zlostavljanje. "...i samo potomke njegove u ` votu ostavili." Ibn-Abbas, r.a., kaè da nije spa{en niko osim sljedbenika Nuha, a.s. I rije~i Uzvi{enog: "i u nara{tajima kasnijim spomen mu sa~uvali", tj. njegov slu~aj nije zaboravljen, po lijepom se spominje i on je istinit spomen svih poslanika.

i

I rije~i Uzvi{enog: "Selam Nuhu me|u narodima!", poja{njavaju kako je ovjekovje~io njemu lijep spomen i lijepu pohvalu te njega selame sve skupine i narodi. "Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", tj. tako se nagra|uje ko ~ini dobro~instvo i pokoran je Uzvi{enom Allahu. Dadnemo mu istinit spomen kojim }e biti spominjan poslije smrti, shodno njegovom stepenu u ~injenju dobrih djela. A zatim re~e Uzvi{eni: "...on je bio rob Na{, vjernik", koji je bio iskren i uvjereni monoteist, "...a ostale smo poslije potopili", tj. uni{tili smo ih i nije ostalo od njih ni jedno oko koje trepti, do posljednjeg, ostali su bez spomena, pojave i bez traga, i niko ih ne zna, osim po ovim lo{im svojstvima.

"Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim", /83/ "kad je Gospodaru svome ~ista srca do{ao", /84/ "kad je ocu svome i narodu svome rekao: 'êmu se to vi klanjate?'"/85/ "Zar la`na boànstva umjesto Allaha ho}ete?"/86/ "I {ta o Gospodaru svjetova mislite?"/87/

Rije~i Uzvi{enog: "Iste vjere kao i on bio je i

Ibrahim", tj. njegove vjere, puta i smjera. "Kad je Gospodaru svome i ~ista srca do{ao", tj. od mnogobo{tva, "...kad je ocu svome i narodu svome rekao: 'êmu se to vi klanjate?'" Osudio je oboàvanje kipova i idola, zato kaè Uzvi{eni: "...zar la`na boànstva umjesto Allaha ho}ete?", i {ta o Gospodaru svjetova mislite?": zna~i, {ta mislite {ta }e s vama On uraditi kad ga sretnete, a mimo Njega drugim ste robovali?

"I on baci pogled na zvijezde", /88/ "pa re~e: 'Zbilja, ja sam bolestan'", /89/ "a oni od njega, le|a mu okrenuv{i, odo{e", /90/ "a on se kumirima njihovim prikrade, pa re~e: 'Za{to ne jedete?'"/91/ "[ta vam je te ne govorite?"/92/ "I kri{om im pri|e desnom rukom ih udaraju}i", /93/ "pa mu narod trkom do|e." /94/ "'Kako se moète klanjati onima koje sami kle{ete?' - upita", /95/ "kad Allah stvara i vas i ono {to napravite?" /96/ "Pripremite za njega loma~u" - povika{e - "pa ga u vatru bacite!" /97/ "I htjedo{e ga na muke staviti, ali Mi njih u~inismo poniènim."/98/

Poùrili su sugra|ani Ibrahimovi da izi|u na svoju

proslavu. A on je poèlio da se odvoji od njih da razbije kipove te je stoga rekao rije~i koje su u isto vrijeme istina, pa su mislili da je bolestan, shodno njihovom shvatanju. "A oni od njega, le|a mu okrenuv{i, odo{e." Katade kaè: "Arapi kaù za onog ko se zamisli (razmi{lja): 'gledao je u zvijezde'. To zna~i da je on pogledao u nebo razmi{ljaju}i ~ime }e njih pozabaviti." "...pa je rekao: 'Ja sam, zbilja, bolestan'", tj. slab, a {to se ti~e hadisa kod prenosi Ibn-Dèrir od Ebu Hurejrea, r.a., u kom se kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /7/ "...nije slagao Ibrahim, a.s., osim u tri slu~aja: dva puta zarad Allaha - "Ja sam zbilja bolestan", i njegove rije~i: "To je u~inio ovaj najve}i od njih", i njegove rije~i u vezi sa Sarom, kad je rekao da mu je ona sestra..." Ovaj se hadis nalazi u sahih zbirkama, kao u sunenima sa raznim senedima, ali ovo ustvari nije prava la` zbog koje bi se mogao kuditi po~initelj, daleko od toga, nego je ovo figurativno nazivano la`nim a, ustvari, to je slikoviti govor, da bi se postigao vjerski opravdani cilj. Kako je spomenuto u hadisu: /8/ "U upotrebljavanju aluzije u govoru izbjegavanje je laì. Pa po{to im je rekao: "Ja sam zbilja bolestan!", a oni od njega le|a mu okrenuv{i, odo{e", tj. pa po{to su oti{li od njega, oti{ao je do kipova uùrbano i u tajnosti. Po{to je u{ao kod njih, na{ao je pred njima hranu koja je prinesena kao kurban (`rtva) da bi im blagoslov donijeli. Oni su bili u velikoj dvorani a u pro~elju je veliki kip. Sa


njegove obje strane postavljeni su manji kipovi, sve do vrata dvorane. Kada je Ibrahim vidio pred njima hranu, rekao je: "'Za{to ne jedete? [ta vam je te ne govorite?' I kri{om im pri|e desnom rukom ih udaraju}i." Pa ih je sve porazbijao, osim onog najve}eg, ne bi li se njemu vratili, kao {to je ve} bio op{iran komentar u suri El-Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam, a ovdje se ovo kazivanje navodi u skra}enoj formi. Po{to su se vratili njegovi sunarodnici, odmah su znali ko je to uradio, i da je to ustvari bio Ibrahim, a.s.

"Pa mu narod trkom do|e", tj. poùrili su, i po~eli ga grditi, a on ih je s prijekorom upitao: "Kako se moète klanjati onima koje sami kle{ete?", vlastitim rukama, "Kad Allah stvara i vas i ono {to napravite?", tj. stvorio je vas i ono {to vi napravite. Buharija prenosi od Huzejfe, r.a., merfu predanje u kojem se kaè: /9/ "Zaista Allah stvara svakog djelatnika i ono {to on napravi." Po{to ih je dotukao svojim argumentima, oni su pribjegli sili rekav{i: "Pripremite za njega loma~u" - povika{e - "pa ga u vatru bacite." I uradili su ono o ~emu je ve} bilo govora o suri El-Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam. Allah ga je spasio od vatre i uzdigao nad njima, a njegove argumente je uzdigao iznad njih, i zato je rekao Uzvi{eni: "I htjedo{e ga na muke staviti, ali Mi njih u~inismo poniènim."

"'Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio' - re~e - 'On }e mene kuda treba uputiti.'" /99/ "Gospodaru moj, daruj mi porod ~estit!" /100/ "I Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi." /101/ "I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati,

Ibrahim re~e: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa {ta ti misli{?'- 'O o~e moj' - re~e - 'onako kako ti se nare|uje postupi; vidjet }e{, ako Bog da, da }u sve izdràti.'" /102/ "I kad njih dvojica poslu{a{e, i on ga ~elom prema zemlji poloì", /103/ "Mi ga zovnusmo: O Ibrahime", /104/ "ti si san svoj odlu~io obistiniti - a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", /105/ "to je, zaista, bilo o~ito isku{enje!" /106/ "Kurbanom velikim ga iskupismo", /107/ "i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvasmo": /108/ "Neka je u miru Ibrahim!" /109/ "Eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", /110/ "a on je, doista, bio rob Na{, vjernik", /111/ "i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim", /112/ "i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me|u potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika o~itih."/113/

Uzvi{eni nam kazuje o Njegovom prijatelju koji je,

nakon {to ga je Allah, d`.{., pomogao pred njegovim narodom, izgubio svaku nadu da }e vjerovati, iako su vidjeli velike dokaze, u~inio hid`ru i oti{ao od njih.

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - re~e - "On }e mene kuda treba uputiti. Gospodaru moj, daruj mi porod ~estit!" - tj. poslu{nu djecu koja }e nadomjestiti njegov narod i njegovu porodicu koju je on ostavio. Rekao je Uzvi{eni: "Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi." A to je Ismail, a.s., i bilo je to prvo dijete kojim je obradovan Ibrahim, a.s., a on je bio stariji od Ishaka. O tome postoji konsenzus muslimana i ehli-kitabija, {tavi{e, u njihovim knjigama stoji da se Ismail, a.s., rodio kad je Ibrahim imao 86 godina, a rodio mu se Ishak kada je imao 99. A u njihovim izvorima stoji, tako|er, da je Allah, d`.{., naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina jedinca, dok u drugom primjerku stoji "prvoro|en~e", pa su la`no ubacili Ishaka, {to nije istina i {to proturje~i njihovim izvorima. Ishaka proturaju umjesto Ismaila jer je on otac njihove nacije, a Ismail je otac Arapa, pa su im zavidjeli i iskrivili svoju knjigu i dodali: "Jedinac", {to zna~i da neko nema drugog djeteta. Zna se da je Ibrahim oti{ao sa Ismailom i njegovom majkom u Meku. Ovo je tuma~enje i obja{njenje neta~no, jer se ne kaè "jedinac" osim za onog ko nema nikog drugog. Isto tako, prema prvom djetetu postoji odre|eni vid naklonosti, {to nije slu~aj sa ostalom djecom.Stoga je naredba za klanje prvog djeteta bilo teè isku{enje. A evo, ovo je Allahova Knjiga (Kur'an), kao svjedok i dokaz da je rije~ o Ismailu, jer Kur'an donosi radosnu vijest o dje~aku lijepe naravi koji }e biti poloèn za klanje.

(Tako|er, Kur'an donosi redoslijed doga|aja o klanju, po~ev{i sa snom, preko prihvatanja Allahove odredbe od Ismaila i odredbe svoga oca, zatim


poloìo za klanje ~elom prema zemlji, da bi na kraju Ibrahim, a.s., bio pozvan : "Ti si san svoj odlu~io obistiniti..." do rije~i Uzvi{enog: "A on je, doista, bio rob Na{, vjernik." ) 6

A zatim dalje nastavlja i kaè: "...i obradovali smo ga Ishakom,

vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim." Po{to su meleki donijeli radosnu vijest o ro|enju Ishaka, rekli su: "I Mi smo ga obradovali dje~akom znanim." I kaè Uzvi{eni: "I Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom", tj. rodit }e im se u ìvotu dijete ~ije }e ime biti Jakub, pa }e biti od njegova poroda potomstvo. Ve} je ranije bilo govora da je nemogu}e nakon toga narediti da se dje~ak zakolje, jer je Uzvi{eni Allah obe}ao njima dvoma da }e imati nasljednike i potomstvo, pa kako moè biti nare|eno njegovo klanje, a on je mali. A Ismail je ovdje opisan blagim, jer to odgovara ovoj prilici: "I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati", tj. kada je porastao i kad je bio u stanju da odlazi sa svojim ocem i pomaè mu i radi ono {to radi njegov otac.

"I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati, Ibrahim re~e: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa {ta ti misli{?'" Obznanio je to svom djetetu da bi mu bilo lak{e i da bi provjerio njegov sabur, izdr`ljivost i odlu~nost u mladosti, u pokornosti Allahu, d`.{., i njegovom ocu. "O~e moj - re~e - "Onako kako ti je nare|eno postupi." Tj. uradi onako kako ti je nare|eno, a to je da me zakolje{. "Vidjet }e{, ako Bog da, da }u sve izdràti.", tj. strpjet }u se, i o~ekujem nagradu kod Allaha, d`.{. Istinito je ono {to je obe}ao poslanik Ismail, a.s., kao {to kaè Uzvi{eni Allah: "I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obe}anje i bio poslanik vjerovjesnik. Traìo je od ~eljadi svoje da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan."

Kaè Uzvi{eni: "I kad njih dvojica poslu{a{e i on ga ~elom prema zemlji poloì..." Tj. po{to su se pokorili i poslu{ali, Ibrahim se odazvao Allahovoj naredbi, a Ismail je pokazao pokornost Allahu, d`.{., i svome ocu. A zna~enje:

,

i

"I on ga ~elom prema zemlji polo` ", i okrenuo njegovo lice prema zemlji da bi ga zaklao s le|a, kako ne bi vidio svojim o~ima kad ga bude klao, da bi na taj na~in olak{ao. Ismail, a.s., imao je bijelu ko{ulju. Rekao mu je: "O moj o~e, po{to nemam druge ko{ulje kojom bi me u }efine zamotao, pa skini je da bi poslije bila meni }efini." Pa je htio da mu je skine, a iza le|a je do{ao glas: "O Ibrahime, ti si san svoj odlu~io obistiniti." Okrenuo se Ibrahim, a potom je pred njegovim o~ima bio bijeli rogati ovan krupnih o~iju. Ibn Abbas,

6 Ovo u zagradi moje su riječi, a ne Ibn-Kesirove.

r.a., kaè: "Zbog toga mi smo uvijek traìli tu vrstu ovnova za kurbane". "Mi ga zovnusmo: 'O Ibrahime, ti si san svoj odlu~io obistiniti'", tj. postigao si cilj svoga sna time {to si povalio svoga sina za klanje. I rije~i Uzvi{enog: "...a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", tj. ovako dajemo olak{anje i otklanjamo pote{ko}e onima koji se istinski boje Allaha i pokoravaju Mu se. Kao {to Uzvi{eni kaè: "A onome koji se Allaha boji - On }e izlaz na}i, i opskrbit }e ga odakle se i ne nada: onome koji se u Allaha uzda. On mu je dosta, Allah }e, zaista, ispuniti ono {to je odlu~io: Allah jesvemu ve} rok odredio." Na osnovu ovoga ajeta, ovog kazivanja, grupa u~enjaka iz Usula stava su da je dozvoljeno derogiranje neke naredbe prije nego {to se ona izvr{i, za razliku od jedne skupine mu'tezila. Ovdje je o~it dokaz za to, jer je Uzvi{eni Allah naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina, a zatim je derogirao ovu odredbu i preina~io je otkupom. Svrha propisane prve naredbe bila je: nagraditi Ibrahima, a.s., za strpljivost iskazanu prilikom njegove odlu~nosti da izvr{i klanje, zbog toga je Uzvi{eni rekao: "To je zaista bilo o~ito isku{enje", tj. jasno veliko isku{enje kada mu je nare|eno da zakolje svoga sina, pa je poùrio da izvr{i dato nare|enje pokoravaju}i se Allahovoj naredbi i pokazuju}i poslu{nost Njemu i zato Allah, d`.{., kaè u drugom ajetu: "I Ibrahim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)

I rije~i Uzvi{enog: "I kurbanom velikim ga iskupismo." Sufjan es-Sevri prenosi od Alije, r.a., koji kaè da je to bio ovan bijele boje, krupnih o~iju, s velikim rogovima, vezan za kolac. Ibn-Abbas, r.a., kaè: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci du{a Ibn-Abbasova, u prvo vrijeme islama vje{ala se glava ovna za rogove na slivniku krova Kabe dok se ne osu{i." I kaè Ibn-Abbas tako|er: "Ovan je doveden iz Dènneta, gdje je hranjen i ~uvan ~etrdeset godina."

Ibn-Ishak prenosi od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija da je upitao Omera ibn Abdul-Aziza, r.a., dok je bio halifa u [amu, o onome ko je trebao biti zaklan. Odgovorio je Omer: "Time se ja nisam bavio, ali mislim isto kao {to ti kaè{" - tj. Ismail. Zatim je poslao po ~ovjeka koji je bio kod njega u [amu. Bio je ìdov, pa je primio islam i uljep{ao svoju pripadnost islamu. Smatrao ga je jednim od jevrejskih u~enjaka. Upitao ga je Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., o tome. Muhammed ibn Ka'b kaè: "Ja sam bio tada kod Omera ibn Abdul-Aziza kad ga je Omer upitao: 'Kojeg od dvojice sinova je nare|eno Ibrahimu da zakolje?' 'Ismaila.' Tako mi Allaha, zapovjedni~e vjernika, to ìdovi dobro znaju, ali su oni zavidni vama Arapima da bude va{ otac taj nad kome je trebalo da bude izvr{ena Allahova zapovijed i da ima po~ast koju je Allah, d`.{., spomenuo zbog njegova sabura za


naredbu kojom je nare|eno i oni to svjesno nije~u i umi{ljaju da je to bio Ishak, jer je on njihov otac."

U svakom slu~aju, Ismail i Ishak, a.s, obojica su bili ~isti, dobri i pokorni Allahu, d`.{.; up. rije~i Uzvi{enog:و "I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim" nakon {to je prethodila radosna vijest o `rtvi, a to je Ismail. Po{to je odrastao Ismail, kad je bio u stanju da pomogne svome ocu, i zavr{eno kazivanje o klanju i otkupu, po{to se Ibrahim a.s. vratio u zemlju Kenan, do{la je Ibrahimu, a.s., radosna vijest od meleka, kao i Sari, koja se nasmije{ila, i ozarilo se njeno lice. Nije poznato da je Sara dolazila u Hidàz. Ovo upu}uje da su dolaskom Ishaka bili obradovani u zemlji Kenan, kao {to upu}uje zna~enje ajeta na to da su obradovani ro|enjem Ishaka i njegovom poslani~kom misijom, poslije kazivanja o klanju Ismaila i njegovim iskupom. Ovo tako|er upu}uje da je bilo nare|eno klanje Ismaila, a ne Ishaka, a.s.7

Rije~i Uzvi{enog: "I blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me|u potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika o~itih", jesu kao rije~i Uzvi{enog: "O Nuhu" - bi re~eno - "iskrcaj se, s pozdravom na{im i blagoslovima tebi i narodima koji }e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit }e naroda kojima }emo davati da uìvaju, a koje }e poslije sna}i Na{a kazna nesnosna." (11:48)

"I Musau i Harunu smo blagodati dali", /114/ "pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili", /115/ "i pomogli im i oni bijahu pobjednici", /116/ "i Knjigu im jasnu dali", /117/ "i obojicu na Pravi put uputili", /118/ "i u nara{tajima kasnijim im spomen sa~uvali": /119/ "Nek su u miru Musa i Harun!" /120/ "Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", /121/ "a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Na{i vjernici."/122/

Uzvi{eni Allah spominje blagodati koje je dao

Musau i Harunu kao poslani~ku misiju, spas njihov i onih koji su vjerovali sa njima dvojicom od pot~injavanja Faraonu i njegovom narodu, i onoga {to je lo{e ~inio ubijaju}i mu{karce a ostavljaju}i u ìvotu ène, a poslije svega toga dolazi njihova

pobjeda i smirenost njihovih o~iju, pobijedili su ih i oduzeli su sve {to su skupljali cijelog ìvota, a zatim je spustio Allah, d`.{., Tevrat Musau, a.s., jasnu knjigu. Uzvi{eni kaè:

8 Napominjem da je tekst u zagradi moj govor, a ne govor mufessira ( Ibn-Kesira ), Allah mu se smilovao.

"I knjigu im jasnu dali i obojicu na Pravi put uputili", tj. u rije~ima i dijelima, "i u nara{tajima kasnijim im spomen sa~uvali", tj. ostavili smo poslije njih dvojice lijep spomen i pohvalu. Zatim je to poja{njeno rije~ima Uzvi{enog:

"Nek su u miru Musa i Harun! Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine, a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Na{i vjernici."

"I Iljas je bio poslanik."/123/ "Kad on re~e narodu svome: 'Zar se ne bojite?'"/124/ "[to se Ba´lu klanjate, a najljep{eg Stvoritelja ostavljate", /125/ "Allaha, Gospodara svoga i Gospodara va{ih predaka drevnih?"/126/ - "Oni ga la{cem nazva{e i zato }e, sigurno, u Vatru svi oni biti ba~eni", /127/ "samo ne}e oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani."/128/ "I sa~uvasmo mu spomen u nara{tajima kasnijim": /129/ "neka je u miru Il'jasin!" /130/ "Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", /133/ "a on je bio rob Na{, vjernik." /132/

I rije~i Uzvi{enog: "...i Iljas je bio poslanik".

Iljas, a.s., bio je vjerovjesnik, poslanik, kaè se da je bio poslan stanovnicima grada Balebeka, zapadno od Damaska. "Kad on re~e narodu svom: 'Zar se ne bojite?'", tj. zar se ne pla{ite Allaha, d`.{.? Kako smijete oboàvati drugog boga osim Njega? "[to se Balu klanjate, a najljep{eg Stvoritelja ostavljate?"

I rije~i Uzvi{enog: "[to se Balu klanjate", tj. {to oboàvate kipa, ,a najljep{eg Stvoritelja ostavljate, Allaha"و Gospodara svoga, Gospodara va{ih predaka drevnih", tj. On je jedini dostojan oboàvanja, On nema sudruga.

Allah, d`.{., rekao je: "...oni ga la{cem nazva{e i zato }e, sigurno, u vatru svi oni biti ba~eni", tj. pripremljeni za kaznu na Dan obra~una.


"...samo ne}e oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani", tj. koji su samo Allahu robovali. Rije~i Uzvi{enog: "Neka je u miru Iljasin." Misli se na vjerovjesnika Iljasa, jer, kao {to se kaè za Ismaila Ismain, u dijalektu Beni-Esed, kaè se Mikâl i Mîkaîl, Mikain i Ibrahim i Abraham i Israîl i Israîn i Sinâ i Sinin. Sve ovo ima osnova. Ima onih koji ovaj ajet u~e i drugim kiraetom, i to ovako: "Neka je u miru porodica Jasinova!" Zna~i, porodica Muhammeda, s.a.v.s.8

I rije~i Uzvi{enog: "Eto tako mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine, a on je bio rob Na{, vjernik." Ve} je ranije bilo tuma~enje ovih ajeta, a Allah najbolje zna.

9 Rekoh: Ovo mišljenje da se pod riječju Ali-Jasin misli na porodicu Muhammeda, a.s., nije tačno, a Allah najboje zna. Dokaz tome je: kontekst ajeta ne upućuje na to značenje... jer kakva je veza porodice Muhammeda, s.a.v.s., sa spominjanjem vjerovjesnika Iljasa, a.s. Nije Jasin ime Muhammeda, s.a.v.s. To su nepovezani harfovi, kao što je to općepoznato. To nalazimo na početku pojedinih sura gdje Allah, dž.š., nije pojasnio što se hoće od takvih slova pa zato kažemo: Allah najbolje zna šta to znači, kao Ta - ha i ona su također od nepovezanih harfova kojima započinju pojedine sure; to nije ime Poslanika, s.a.v.s., nego kažemo: Allah najbolje zna što je pod tim želio. Kada bi izraz "Ali-Jasin", koji je moguće da se navodi u nekim kiraetima, značio porodica Muhammeda, s.a.v.s., Uzvišeni Allah bi rekao nakon njega: "A oni su doista bili robovi Naši, vjernici." Ali Allah, Subhanehu ve Teala, kaže: A on je doista bio rob Naš, vjernik." Značenje ajeta upućuje na jednu osobu, a ne na množinu - više osoba. Pa pošto su porodica Muhammeda, s.a.v.s., više osoba... prema tome na njih se ne odnosi ovaj ajet. Ovaj ajet odnosi se na Iljasa, s.a.v.s., kao što se da razumjeti iz plemenitog ajeta koji je jasan svakome ko ima pamet i razum. I tako je postalo jasno, razumljivo, da oni koji su razumjeli da se odnosi na porodicu Muhammeda, s.a.v.s., nemaju nikakva dokaza koji potvrđuje njihovo mišljenje. A dovoljan je dokaz za visoku počast porodice Muhammeda, s.a.v.s., da im se obraća Uzvišeni u časnom ajetu: "Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." Nad njima su oblaci zadovoljstva Božijeg, koje će ih pratiti do Kijametskoga dana da podiže njihov ugled i podiže njihov položaj i ne treba ih po svaku cijenu bez razloga vezivati za ajete a koji se ne odnose na njih. Njima je dovoljno časti i slave da ih je Allah, dž.š., izdigao na visoko mjesto i odabrao ih iznad ostalih muslimana.

"I Lut je bio poslanik."/133/ "Kad Mi njega i njegovu porodicu spasismo cijelu", /134/ "osim starice, ona je nastradala sa onima koji su nastradali", /135/ "a ostale smo uni{tili", /136/ "i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju" /137/ "i no}u, pa za{to se ne urazumite?"/138/

Obavje{tava nas Uzvi{eni o Svom robu i poslaniku

Lutu, a.s., da ga je poslao njegovom narodu, pa je Allah, d`.{., spasio njega i njegovu porodicu, osim njegove ène. A ona je uni{tena zajedno sa ostalim uni{tenim od njegova naroda. Allah, d`.{., uni{tio ih je raznim kaznama. I pretvorio zemlju gdje su ìvjeli u smrdljivo jezero, ru`nog izgleda, okusa i mirisa, i mjesto boravka pored kojeg su prolazili putnici danju i no}u, i zato Uzvi{eni kaè: "I vi pored nastambi njihovih prolazite i danjui no}u, pa za{to se ne urazumite?", tj. pa za{to ne uzmete pouku iz toga {to im se desilo... "Kako ih je Allah uni{tio", i zar ne znate da }e sli~na kazna zadesiti ostale nevjernike.

"I Junus je bio poslanik."/139/ "Kad on odbjeè na la|u" /140/ "i s njima baci kocku i kocka na njega pade", /141/ "i riba ga proguta, a bio je zasluìo prijekor", /142/ "i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale , /143/ "sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad }e svi biti oìvljeni", /144/ "i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio nemo}an", /145/ "i u~inismo da iznad njega izraste vrijeà jedne tikve", /146/ "i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e", /147/ "i oni povjerova{e, i njima dadosmo da do roka odre|enog uìvaju."/148/

"

Kur'ansko kazivanje o Junusu, a.s., imali smo u suri

El-Enbija. U dva Sahiha stoji da je Poslanik, s.a.v.s.,


rekao: /10/ "Ne treba ~ovjek da kaè: ja sam bolji od Junusa ibn Metta." Rije~i Uzvi{enog: "...kad on odbjeè na la|u prepunu", tj. punu robe "...i s njima baci kocku", "i kocka na njega pade ", tj. bio je poraèn, a to je bilo zbog toga {to je la|a duboko za{la u morsku pu~inu pa je po~ela tonuti u more, te su bacili kocku - ko od njih da sko~i u more kako bi se smanjio teret, pa je kocka tri puta pala na Allahovog vjerovjesnika Junusa, a.s. Oslobodio se odje}e i sko~io u more, i progutala ga je riba kojoj je Allah, d`.{., naredio da ne jede njegovo meso, da ne lomi njegove kosti.

Po{to se Junus na{ao u utrobi ribe, pomislio je da je mrtav, zatim je mrdnuo glavom i pruìo svoje noge i ruke. Vidio je da je ìv pa je ustao i klanjao u utrobi ribe i jedna od njegovih dova bila je: "O Gospodaru, ja sam Tebi pao na sed`du na mjestu gdje niko od ljudi to nije ~inio." Ulema se razi{la o pitanju duìne boravka u utrobi ribe. Mudàhid kaè da ga je progutala zorom i nave~er izbacila, a postoje i mnoga druga mi{ljenja. A Allah najbolje zna koliko je vremena proveo.

I rije~i Uzvi{enog:

"...i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do dana kad }e svi biti oìvljeni", tj. da nije bio od onih koji klanjaju i mole se, a neki pak kaù da se to odnosi na rije~i: osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!' Odazvasmo mu se i tegobe ga spasismo: Eto tako Mi spa{avamo vjernike."

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Jezida er-Rika{ija da je ~uo Enesa ibn Malika, za kojeg znam da hadise uvijek veè za Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /11/ "Junus, a.s., kad je po~eo moliti ovom dovom, kad je bio u utrobi ribe: 'O Allahu, nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogrije{io prema sebi.' I dospjela je ova dova do pod Ar{. Meleki reko{e: 'O Gospodaru, ovo je slabi glas poznat iz daleke i strane zemlje', pa je Uzvi{eni Allah rekao: 'Zar tog ne poznajete?' Upita{e: 'îji je to glas, o Gospodaru?' 'To je Moj rob Junus', re~e Uzvi{eni. Upita{e (meleki): 'Je li to onaj Tvoj rob ~ija se djela jo{ uvijek podiù i primaju, ~ija je dova usli{ana?' Rekli su: 'O na{ Gospodaru, zar se ne}e{ smilovati za ono {to je radio u blagostanju, pa da ga spasi{ u isku{enju?' 'Dakako', odgovorio je, pa je naredio ribi da ga izbaci na kopno."9 A rije~i Blagoslovljenog i Uzvi{enog: Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio nemo}an", tj. na zemlji na kojoj nije bilo plodova, a on se osje}ao klonula tijela, bio je slab kao kad se dijete tek rodi. "...i u~inili smo da iznad njega izraste vrijeà jedne tikve." Ibn-Mesud, Ibn- Abbas i drugi kaù da

se misli na vrijeù tikve. Neki su govorili o koristima vrijeà tikvi i navode da brzo raste i da ostavlja ispod svojih velikih i mehkih listova dosta hlada i da se na nju ne skupljaju muhe.

9 Jezid Rekašija slab je prenosilac hadisa.

I rije~i Uzvi{enog: "...i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e." Ibn-Dèrir prenosi od Ubeja ibn Ka´ba, r.a., koji kaè: /12/ "...da je pitao Poslanika, s.a.v.s., o rije~ima Uzvi{enog: "...i poslali smo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e", pa kaè: 'Preko stotinu i dvadeset hiljada.'"

I rije~i Uzvi{enog: "...i oni povjerova{e", tj. vjerovao je sav ovaj narod kojem je bio poslan Junus, a.s. "...i njima dadosmo da do roka odre|enog uìvaju", tj. do njihovih edèla, kao {to to kaè Uzvi{eni: "Za{to nije bilo nijednog grada koji je povjerovao, kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ìvotu na ovom svijetu otklonili i dali da jo{ neko vrijeme uìvaju?" (10:98)

"A upitaj ih: 'Zar su za Gospodara tvoga - k}eri, a za njih sinovi?'"/149/ "Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao ène stvorili?"/150/ "Eto, oni, zbog toga {to laù, doista govore": /151/ "'Allah je rodio' - oni su, zaista, la`ljivci."/152/ "Zar je On k}eri sinovima pretpostavio?" /153/ "[ta vam je, kako rasu|ujete?!" /154/ "Za{to ne razmislite?" /155/ "Ili, gdje vam je dokaz o~it?"/156/ "Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!"/157/ "Mnogobo{ci izme|u Njega i dìna srodstvo uspostavljaju, a dìni odavno znaju da }e oni u vatru biti ba~eni", /158/ "uzvi{en neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni opisuju!" /159/ " To ne ~ine Allahovi iskreni robovi."/160/

Uzvi{eni Allah kaè, stavljaju}i prigovor ovim

mnogobo{cima zbog toga {to su pripisivali


Uzvi{enom Allahu k}eri, hvaljen neka je On - a sebi ono {to zaèle, tj. mu{ku djecu, èle}i sebi dobro.

"I kad se nekom od njih javi da mu se rodila k}i, lice mu potamni i postaje poti{ten" (16:58), tj. rastuì ga to i sebi èli samo sinove. Uzvi{eni kaè: pa kako pripisuju Allahu, d`.{., ono {to ne uzimaju sebi? I zato kaè Uzvi{eni: "A upitaj ih", tj. pitaj ih osu|uju}i to.

"Zar su za Gospodara tvoga - k}eri, a za njih - sinovi?" Kao {to su rije~i Uzvi{enog: "Zar su za vas sinovi, a za Njega k}eri?" To bi tada bila podjela nepravedna." (53:21,22)

I rije~i Uzvi{enog: "Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao ène stvorili?", tj. kako moète tvrditi da su meleki ènskog roda a niste bili prisutni u ~asu njihova stvaranja. I rije~i Uzvi{enog: "Eto, oni, zbog toga {to laù, doista govore: 'Allah je rodio'", tj. oni la`no govore da Allah ima sina: "Oni su zaista la`ljivci", tj. oni su na Allaha izmislili tri laì velikog nevjerstva: 1. Prvo, pripisivali su njih Allahu kao Njegove k}eri i time mu pripisali porod, Uzvi{en je i ~ist od svega ovog. 2. Za Njegov porod rekli su da je ènski. 3. A zatim su ih oboàvali mimo Allaha Uzvi{en je i ~ist od svega ovoga.

Svaka od ovih laì dovoljna je da zbog nje vje~no borave u dèhenemskoj vatri. Zatim kaè Uzvi{eni, stavljaju}i im prigovor: "Zar je On k}eri sinovima pretpostavio?" [ta ga je rukovodilo da izabere k}eri nad sinovima, kao {to kaè: "Zar je va{ Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi kao k}eri meleke uzeo, vi zaista izgovarate krupne rije~i." (17:40) I zato kaè, Tebareke ve Teala: "[ta vam je. Kako rasu|ujete?!" [ta je bilo sa va{im razumom?! Zar ne razmi{ljate o onome {to izjavljujete? "Za{to ne razmi{ljate? Ili gdje vam je dokaz o~iti?", tj. argument za tvrdnje koje iznosite. "Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite." Ako Vi imate potporu u objavljenoj knjizi od Allaha za ono {to tvrdite, dajte to ~ime }ete potvrditi istinitost svojih tvrdnji tvrdnji.

I rije~i Uzvi{enog: "Mnogobo{ci izme|u Njega i dìna srodstvo postavljaju." Mudàhid kaè: "Mu{rici tvrde da su meleki k}eri Allaha, d`.{., pa je Ebu-Bekr, r.a., rekao: 'Pa ko su im majke?' Oni reko{e: 'K}erke najuglednijih dìna." I zato kaè Tebareke ve Teala: "A dìni odavno znaju", tj. znaju one koji su im pripisali to srodstvo, da }e oni koji tako govore u vatru biti ba~eni", tj. oni koji tako tvrde bit }e privedeni u Dèhennem na Dan obra~una zbog njihove laì u tome i potvore, i zbog njihovog neispravnog stava bez znanja.

Uzvi{en neka je Allah i daleko od onoga"سب kako Ga oni opisuju", tj. On je Uzvi{en i ~ist i od toga da ima sina, i ~ist je on od onog {to Mu pripisuju, silnici i pokvarenjaci, i rije~i Uzvi{enog: "To ne ~ine Allahovi iskreni robovi"; izuzimaju se od

ljudi iskreni koji slijede Istinu, koja je objavljena svakom vjerovjesniku i poslaniku.

"Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate", /161/ "ne moète o njima nikoga u zabludu zavesti", /162/ "osim onoga koji }e ionako u Vatri gorjeti." /163/ "Svakome od nas mjesto je odre|eno", /164/ "mi smo u redove poredani", /165/ "i samo Njega slavimo!" /166/ "A oni su govorili": /167/ "Da smo mi Knjigu imali kao {to su je imali narodi prija{nji", /168/ "sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!" /169/ "Ali u Kur'an ne htjedo{e povjerovati, i znat }e oni!"/170/

Uzvi{eni Allah obra}a se mu{ricima:

"...ali ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne moète o njima nikoga u zabludu zavesti, osim onoga koji }e ionako u Vatri gorjeti", tj. pokorava se va{im rije~ima i va{oj zabludi i stranputici onaj koji je zalutao me|u vama, i koji je predodre|en za Vatru.

"Oni pamet imaju - a njom ne shvataju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju: oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni." (7:179) Ovo je primjer onih ljudi koji se povode za {irkom i zabludom, kao {to kaè Tebareke ve Teala: "Vi govorite nejednako, od njega se odvra}a onaj za kog se znalo da }e se odvratiti" (51:8, 9), tj. bit }e zaveden onaj ko je pokvaren i ko je sklon krivom putu. A zatim kaè Tebareke ve Teala, otklanjaju}i sumnju sa meleka, o~istiv{i ih od onog {to su im pripisali pori~u}i i potvoriv{i ih da su oni Allahove k}eri "...svakom od nas mjesto je odre|eno", tj. mjesto posebno na nebesima i nivoi ibadeta koje ne prelaze i ne prekora~uju ih. Prenosi Ibn-Asakir od El-Ala ibn Sada, koji je bio od onih koji su dali zavjet na dan oslobo|enja Meke, i kaè da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio onim koji su bili sa njim u dru{tvu: /13/ "Za{kripilo je nebo, a treba da za{kripi jer nema ni jedne stope na nebu a da na njoj nema meleka na rukuu ili sudùdu", zatim je prou~io: "Svakome od nas mjesto je odre|eno, mi smo u redove poredani i samo Njega hvalimo."

Ibn-Dùrejd` prenosi od El-Velida ibn Ebi-Abdullaha ibn Ebi-Mugisa, koji kaè: "Nisu se redali u safovima u namazu dok nije objavljeno: 'Mi smo u redove poredani', tj. poredani smo u safove iz pokornosti, {to je prethodilo kod tuma~enja


ajeta: I tako mi onih u redove poredanih." Ebu-Nadire kaè: "Omer ibn el-Hattab, r.a., imao je obi~aj, kada bi se prou~io ikamet za namaz, okrenuti se prema dèmatu svojim licem, a zatim bi rekao: 'Ispravite i poravnajte va{e safove, Allah èli da opona{ate (u tome) meleke', a zatim bi prou~io: "I mi smo u redove poredani." 'Taj i taj neka pro|e naprijed, a taj neka se povu~e', a zatim bi se okrenuo i izgovorio bi tekbir." Ibn-Abbas, r.a., i Mudàhid rekli su komentari{u}i ajet: "...svakome od nas mjesto je odre|eno", odnosi se na meleke, "mi smo u redove poredani", to su meleki "i samo Njega slavimo!", tj. meleki veli~aju samo Uzvi{enog. Rije~i Uzvi{enog: "...a oni su sigurno govorili: 'Da smo mi Knjigu imali kao {to su je imali narodi prija{nji, sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni'", tj. oni su èljeli prije nego {to im ti do|e{ sa Allahovom knjigom da su imali nekoga prije tebe ko bi ih podsje}ao na Allahove propise i knjigu, kako bi je slijedili i bili Allahovi iskreni robovi, kao {to su rije~i Uzvi{enog: "Oni se zaklinju Allahom najteòm zakletvom da }e se bolje nego bilo koji narod dràti Pravog puta - samo ako im do|e onaj koji }e ih opomenuti. I kad im je do{ao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo pove}ao otu|enje." (35:42) I zato ovdje Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè na ovom mjestu:

"Ali u Kurán ne htjedo{e povjerovati, i znat }e oni!" Ovo je velika i sigurna prijetnja zbog njihova nevjerovanja u njihova Gospodara Uzvi{enog i nijekanja Muhammeda, s.a.v.s.

"A rije~ Na{a ve} je re~ena Na{im robovima, poslanicima!" /171/ "Oni }e biti, doista, potpomognuti" /172/ "i vojska Na{a }e zacijelo pobijediti!"/173/ "Zato se okreni od njih za neko vrijeme" /174/ "i posmatraj ih, i oni }e posmatrati!" /175/ "Zar oni kaznu Na{u da poùruju?" /176/ "Kad se ona spusti na stani{te njihovo, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!" /177/ "Zato se okreni od njih za neko vrijeme" /178/ "i posmatraj, i oni }e posmatrati!" /179/

Tabereke ve Teála kaè:

"A rije~ Na{a ve} je re~ena Na{im robovima, poslanicima!", tj. ve} je re~eno u prija{njim kitabima: lijep }e zavr{etak biti za poslanike i one koji ih budu slijedili na dunjaluku kao i na ahiretu.

Kao {to kaè Uzvi{eni: "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno }emo pobijediti!' - Allah je, zaista, mo}an i silan." I zato kaè Uzvi{eni: "Oni }e biti, doista, potpomognuti", tj. na dunjaluku i ahiretu. Vijest o propasti nevjernika i pobjedi vjernika prethodila je u ajetu: "...i vojska Na{a }e zacijelo pobjediti!", tj. njima pripada lijep zavr{etak. Rije~i Uzvi{enog: "...i zato se okreni od njih za neko vrijeme", strpi se u neprijatnostima koje ti nanose i sa~ekaj do odre|enog roka, pa }e ti dati da uspije{, da pobijedi{ njih. I rije~i Uzvi{enog: "...i posmatraj ih, i oni }e posmatrati!", tj. posmatraj i prati kakva }e ih kazna i nesre}a zadesiti zbog njihovog suprotstavljanja tebi i nijekanja tebe.

I zato kaè Subhanehu: "...i oni }e posmatrati", tj. vidjet }e {ta }e dobiti kao kaznu zbog u~injenog {irka, zatim Uzvi{eni kaè: "Zar oni kaznu Na{u poùruju?", tj. traè da se {to prije dogodi jer oni to zbog svoje tvrdoglavosti, nevjerstva, ne vjeruju u tako ne{to.

"...kad se ona spusti na stani{te njihovo", tj. u njihovim ku}ama "...zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti", tj. ru`no li je jutro, njihovo jutro, i zato nalazimo u dva Sahiha od Enesa, r.a., da kaè: /14/ "Stigao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Hajber ujutro, pa kad su stanovnici Hajbera sa svojim lopatama i motikama izi{li na livade i ugledali vojsku, vratili su se vi~u}i: 'Muhammed, tako nam Allaha, Muhammed sa vojskom dolazi.' Pa je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Allahu ekber! (Allah je najve}i!) Poraèn je Hajber.'"

Kada mi stignemo u stani{te jednog naroda, zlo jutro }e osvanuti onima koji su bili opomenuti." Hadis biljeì Buharija.

Rije~i Uzvi{enog: "Zato se okreni od njih za neko vrijeme i posmatraj i oni }e posmatrati." Ovo je potvrda onog {to je ve} ranije bilo od prijetnji, a Allah, Subhanehu ve Teala, najbolje zna.

"Slavljen neka je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i neka je visoko iznad onoga {to Mu pripisuju oni!" /180/ "i selam neka je na poslanike", /181/ "a hvala Allahu, svjetova Gospodaru!" /182/

Allah Uzvi{eni odstranjuje od Svog Plemenitog

bi}a sve ono {to govore oni koji nasilje ~ine (mu{rici) i la{ci, i progla{ava Ga ~istim i svetim, Uzvi{en je On i


~ist i visoko iznad onoga {to govore! Zato Uzvi{eni kaè: "Slavljen neka je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva", tj. Gospodar dostojanstva (mo}i) koje se ne dostiè. "...i neka je visoko iznad onoga {to Mu pripisuju oni." Tj. iznad rije~i koje govore ovi silnici i la{ci. "I selam neka je na poslanike." Tj. Allahov selam - mir, na njih na dunjaluku i na ahiretu zbog ispravnosti i ta~nosti onoga {to se odnosi na Allaha a {to su govorili. "...a hvala Allahu, svjetova Gospodaru." Tj. Njemu pripada hvala na ovom i na onom svijetu, i u svakoj situaciji. Po{to tespih (slavljenje Allaha) sadrì u sebi negiranje od Allaha svakog nedostatka, i zahtijeva potvr|ivanje savr{enstva, kao {to hamd (zahvala) upu}uje na potvr|ivanje svojstava savr{enstva i zahtijeva negiranje nedostataka, to su ove dvije rije~i spomenute u istom kontekstu, kao {to su spomenute na mnogo mjesta u Kur'anu. Zbog ovog kaè Uzvi{eni: Prenosi Taberani od Zejda ibn el-Erkama, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /15/ "Ko poslije svakog namaza prou~i tri puta, zahvatio je najve}u mjeru nagrade."

Ovo je kraj saètog komentara sure

Es-Saffat. Neka je stalno zahvala Allahu, d`.{.

Slijedi sura Sad.

Documents

37 ES - SAFFAT / REDOVI U MEKI , IMA182 · PDF file37 Es-Saffat / Redovi 1166 "Mi smo vama najbli`e nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i u~inili da vatra iz njih poga|a {ejtane, za koje