7
  ALBANSKI OSUĐENICI Željko Lj. Krstid

ALBANSKI OSUĐENICI

Embed Size (px)

Citation preview

KARAKTERISTIKE NEFORMALNOG GRUPISANJA OSUENIH ALBANACA
„ ..na zemljanoj kugli postoji više ivota i to jedan bez okova, zidova i uvara nad glavom, a
drugi ivot sa okovima, uvarima, koji je otvoren i zatvoren ivot, ali on je mnogo
interesnatniji od prvog, jer sve patnje i muke ine te još jaim i smelijim ..onaj ovek koji ne
 zna za patnju on ne zna šta je ivot, zašto ivi i zašto pati i da sam za sebe nije znao da je
ovoliko izdrljiv i siguran u svoj e sposobnosti.“  ( jedan Albanski osuenik, 1989 g. )
Tokom druge polovine osamdesetih godina u Srpske zatvore u grupama su pristizali
osueni Al banci sa Kosova. Njima je sueno uglavnom od strane Vojnog suda za tzv.
Iredentizam i separatistike aktivnosti tokom sluenja JNA . Sueni su na zatvorske kazne (
od trogodišnjih do osam godina) i za krivina dela PROTIV OSNOVA SOCIJALISTIKOG SAMOUPRAVNOG DRUŠTVENOG UREENJA I BEZBEDNOSTI SFRJ : „ zbog izvršenog krivinog dela udruivanja radi neprijateljske delatnosti iz. l. 136. St.1 ..“; . osuen na kaznu zatvora od tri ( 3) godine zbog izvr šenog dela neprijateljske propagande iz.l.133. st. 1. KZ SFRJ.; osuen na kaznu maloletnikog zatvora od dve /2/ godine „ zbog izvršenog krivinog dela udruivanja radi neprijateljske delatnosti iz. l. 136. St.1 u vezi l. 122, KZ SFRJ. )
Po svim svojim karateristikama oni podesaju na jedan prosean militantni osueniki kolektiv
sa svim svojim karakteristikama: postojanju lidera, vojnika, tajnosti, hijerar hiji svojih lanova i ilegalnim aktivnostima, štrajkovima gladju kao sredstvima pritiska. Ono što je  bitna razlika:
 znanje albanskog jezika koji je išlo u prilog osuenima sa Kosova jer slubenici zatvora nisu mogli razumeti njihovu komunikaciju. Takoe injenica je da su osnovu svog delovanja
Albanski osuenici gajili na separatistikoj - nacionalistikoj infekciji , dok prosean osueniki kolektiv svoju homogenizaciju zasniva na kr iminalnoj inficiranosti   svojih
lanova.
Takoe se moe uoiti da je boravak Albanskih osuenika bio veliki teret za celokupnu
ustanovu, jer su oduzimali veliku enargiju zatvorskim slubenicima, poev od straara, preko vaspitaa, detaširanog inspektora do upravnika.1 Zanimljivo je da kao i sada se primenjivao
institut Uslovnog otpusta kojeg su neki Albanski osuenici koristili i preko njega ostavarivali
skraene kazni. S druge stane su postojali osueni koji nisu eleli pruslovlavljavanje kazne. 
Incidentne situacije poput zatvaranja Albanskih osuenika u samicu , zbog odbijanja rada,  pok azalo je slonost i solidarnost, jer su svi ostali njihovi zemljaci prestali da rade, što su 
 potvrdili svojim izjavama i potpisima.
1  Da se uprava zatvora truila a Albanskim osuenicima obezvei soline uslove tokom izravnja njihovoh zatvorskih
kazni, saznajemo iz jednog pisma u kojem se navoi: „ Sa ovim pismom javljam se iz o kapeoma ge su nama pošalji. Jasam
dobar a vi kako ste. Ove ivimo obro. Imamo obre i sve uslove za normalan ivot i nemojte a se sekirate sve de prodi, teško
prvih eset goina a ostale sve lakše. Oluio sam a vam ovu pismo zato što sam vam rekao a du vam prijavim u bilo kom
mesto buem i ako znam a ovu pismu nedu nedu moa vama ostavljaju. Saa smo u izolovanu prostoriju. Ali ako buemo
obri zato demo izaemo a raimo, ali i ovako je obro i vreme bzo nam prolazi. Imamo salu ge ceo an modemo a
 
 
I.  ŠTA SU ZAGOVARALI ALBANCI PRED SMRT ENVER HODE 1985 g.
„ ....Da je u Albani ji bolji ivot nego ivot u Jugoslaviji. Da Albanci na Kosovu nemaju nikakva
 prava, da na Kosovu nema ivotnih namirnica, da proizvodi Trepe ne ostaju na Kosovu, ve idu
za Beograd, dodajui parolu: „ Trepa radi- Beograd se gradi“. , da su demonstracije na
Kosovu bile opravdane jer su se demonstranti borili za republiku, da je albanska omladina
Kosova ginula za republiku, da ih i sada ima neopravdano u zatvorima, ali ih to nee obeshr abriti
i da e Kosovo postati republika milom ili silom, da se za republiku Kosovo treba boriti kao
Druzi u Li banu...“ ( izvod iz sudske presude osuenog koji je bio voa grupe) . Isti osueni je  bio protiv toga da vojnik Slovenac spava u spavaoni sa Albancima uz obrazloenje : „ da ide tamo gde su Srbi, Slovenci i Bosanci“... Isti osueni je po dolasku od kue sa redovnog odsustva : „ istim vojnicima govorio da na Kosovu nije otkrivena njegova neprijateljska grupa koja je
sudelovala u demonstracijama, da je pronašao sve lanove gupe, da se ponovo pripremaju demonstracije povodom nacionalnog praznika NR Albanije, da i oni u jedinicama treba da
 preduzmu mere da se pripreme za demonstracije i borbu za republiku i zbog toga je od dva
vojnika Albanca, traio da kr adu oruje u jedincama, tvrdei da e on obezbediti oveka koji e oruje prenosti na Kosovo, da sabotiraju akcije njihovih jedinica u sluaju slanja na Kosovo radi intervencije protiv demonstranata, da se u armiji Albanci moraju organizovati , da Srbima i
Crnogorcima treba silovati ene i devojke, sei šume i praviti štete na njihovim imanjima kako
 bi se prisilili da odu sa Kosova, tr aio da vojnici u trpezariji prave štete, nagovarao vojnike
Albance da ne rade, da zahtevaju smenu komandira voda R.S. kako bi on bio postavljen na tu
dunost, da se fiziki obraunaju sa konadirom S. , što je kasnije uinio vojnik A.D... Prilikom slušanja vesti koje je emitovao radio Tirana za lica „ izvan domovine“, prilikom propagandne delatnosti protiv SFRJ –  govorio je da je sve tano što govori radio Tirana o teškom ivotu Albanaca u Jugoslaviji, o njihovoj borbi protiv „ srpskog okupatora“, o Enveru Hodi kao ocu
„ svih Abanaca“, pevao uz radio nacionalistike pesme kojima je cilj izazivanje bunta protiv
SFRJ, istiui da Albanci u Jugoslaviji imaju pravo na republiku, jer kad bi imali repu bliku –    bili bi svi zaposleni i ne bi išli u druge republike radi zapošljavanja. Da je drug Tito u toku rata obeao Kosovo republiku, ali da je tu odluku kasnije promenio. Da je drugTito ranije umro , ali
da se to nije smelo obelodaniti od strah od pobune, zahtevao je od vojnika Albanaca da u kasarni
napišu parolu: „ iveo Enver Hoda“  2ili neku drugu parolu iredentistike sadrine, pa kad ovi
nisu prihatili njegove zahteve –  nazvao ih pogrdnim imenima i pretio im da e se sa njima obraunati u civilu.“ ( osuen na kaznu zatvora od tri ( 3) godine zbog izvršenog dela neprijateljske propagande iz.l.133. st. 1. KZ SFRJ. Odlukom Predsedništva SFRJ 1986g.
osloboen daljeg izdravanja kazne) .
2   11. Aprila 1985 go. Svim kazneno popravnim ustanovama , prosle ena je irektiva o strane Republikog
sekretarijata za pravosue i upravu, u kojem se navoi: „ Povoom vesti o smrti Enver Hoe , potrebno je
 
 
Otpušten sa izdravanja kazne uslovano po odluci Komisije 1985g. je osueni- maloletni
Albanac koji je : „ sa petoricom svojih sunarodnka u prolee 1983 g. stvorio udruenje „ Besa“ 
radi vršenja ubistva iz neprijateljskih pobuda prema SFRJ , naoruali se i dogovorili se da
ubijaju pripadnike JNA, pripadnike slube javne bazbednosti, kao i odreen broj graana P., a nakon izvrešenog plana da preu u NSB Albaniju.“ ( osuen na kaznu maloletnikog zatvora od
dve /2/ godine- zbog izvršenog krivinog dela udruivanja radi neprijateljske delatnosti iz. l. 136. St.1 u vezi l. 122, KZ SFRJ. )
M.B. je u JNA bio desetar 1981 g. Osuen je 1983 g. Na kaznu zatvora od 2 god. I 6 meseci  presudom Vojnog vrhovnog suda po dva osnova: vezi l. 122, KZ SFRJ. , „ zbog izvršenog dela neprijateljske propagande iz.l.133. st. 1. KZ SFRJ , „ zbog izvršenog krivinog dela udruivanja radi neprijateljske delatnosti u vezi sa krivinim delom ugroavanja teritorijalne celine iz l. 136. St. 2 u vezi krivinog dela kontrarevolucionarnog ugroavanja društvenog ureenja iz l. 114. KZ SFRJ“. Zato što je k ao uenik leta1979 g. za vreme korišenja letnjeg raspusta, kao uenik srednje škole stupio u ilegalnu neprijateljsku grupu kojom su rokovodili M.S. student albanologije i M.R. profesor albanologije iz Dj. Koja je delovala  pod nazivom : „ Otpor za oslobaanje Kosova“ iji je cilj stvaranje republike Kosovo. I  pod b. : „ ....maja 1981 g. posle neprijateljskih demonstracija na Kosovu, kada se vratio od kue rek ao da su
demonstranti u pravu sa svojim zahtevima i ciljevima i da podr ava demonstrante i da na Kosovu ima previše milici je. Tokom 1982 g. pred svedokom je iznosio da u zatvorima u Kosovu
ima dosta studenata zbog ueša u demnostracijama, a da oni koji su ostali na slobodi misle isto
kao i oni u zatvoru i da nisu samo studenti , ve ceo Albanski narod na K osovu , istog
nacionalistikog i iredentistikog mišljenja , pa zbog toga i  pišu parole i zato su i organizovali
demonstracije, da jedan albanski narod moe da ivi u dve republike kao što je to sluaj sa dve Koreje i dve Nemake, da bi u sluaju glasanja veine Albanaca glasalo da Kosovo postane
republika, da se problem Kosova moe jedino rešiti oruanim sukobom ...Pitanje Kosova treba
 podii do svetskih razmera , pa kad svet sazna za problem albanaca na Kosovu, da bi tada se
realizovala ideja da se kosovo pripoji Albaniji a da narod stvari svoje tenje.“ ( Odlukom
Predsedništva SFRJ 1985 god. Uvaena je molba za pomilovanjem osuenog , te se oslobaa dal jeg izdravnja kazne, koja je ovim aktom umanjena za šest (6) meseci.)
II.  PONAŠANJE ALBANACA TOKOM IZDRAVANJA ZATVORSKE KAZNE 
Osueni Albanci su imali isti tretman kao i ostali osuenici, ali su oitio spadali u red rizinih osuenika, tako da su  uglavnom bili u Pojaanom nadzoru ( oni najekstremniji) i u zatvorenom odeljenju, gde su se nalazili oni osudjeni koji su bili spremni da se radno angauju.  U kriznim siuacijama su eleli da priaju samo sa upravnikom zatvora.  Nisu koristili
vanzavodske pogodnosti, ( kako izlasak u grad ili na radove tako i odlazak u mesto
 
 
Sredinom 1986 godine grupa osuenika se obratila Pokrajinskom sekretarijatu za prvosue u Prištinini ( SEKRETARIATIT KRAHINOR PER JUDIKATURE NE PRISHTINE ) sa Zahtevom ( KERKESE) :u kojem se Alabanski osuenici najviše ale na nedostatak knjiga za itanje na albanskom jeziku, kao i obeanje upravnika Zatvora da e nabaviti knjige: „ na sajmu knjiga u Prištini“. ..“ Tako prooše dani, nedelje, tako proe i ovih devet meseci ekajui knjige ( „ Renik albanskog jezika“, „ Marksistika literatura“ , Filozofsko istorijska literatura i romane i drugu literaturu za itanje.) ..Mi znamo da moemo slo bodno da taimo naše uslove koje nam pripadaju po zakonu. Treba da znate ( budite sigurni) da moemo sami da rešimo ove probleme i da mi zatvoenici imamo samo jedan izlaz. Izvojevaemo pobedu u zatvoru iako se vi kao nadlean organ ne budete interesovali za nas. Ako nam opdgovorite negativno ovaj emo problem sami rešiti. Pr eduzeemo mere iz steenog iskustva, posle emo
štrajkom glau. Tako emo završiti našu stvar i rešiti naš problem koji nismo mogli rešiti ni u  jednom KP domu, niti u bilo kom zatvoru van Kosova....“
Što tie radnog angaovanja neki Albanski osuenici su išli iz krajnosti u krajnost. Na  poektu izdravanja zatvorske kazne oni su odbijali radne zadatke, potom su radili samo ono
što im je u opisu posla u njihovoj radionici da bi neki od njih , vremenom posle disciplinskih
kazni samica, postajali najbolji radnici i nagr aivani zbog toga povodom nekog praznika.
SOLIDARNOST
Albanski osuenici su po pravilu solidarni. To se pokazalo sredinom avgusta 1987 g. Kada
su zbog odbijanja radnih obaveza dva osuenika smeštena u samice. Ostalih jedanaest
osuenika je ušlo u štrajk. Oni su najpre traili razgovor sa upr avnikom zatvora. Njih je primio
 Naelnik slube prevaspitanju u prisustvu jednog vaspitaa. Oni su tom prilikom dali sledee izjave, koje su mahom sline: „ Ne elim da radim dok su ova dvojica u samici“. ; „ Ovu dvojicu su nepravilno poslali u samicu, zbog toga neu da radim“; „ Danas ne radim iz razloga što su ova dvojica u samici. I meni su dodeljivani poslovi van r adnog mesta ( išenje ubreta, razvrstavanje gume i sl. ) zbog ega sam eleo da se alim jer takve poslove ne elim da radim.“; „ Razlog što ne elim da radim je zatvaranje u samicu pomenute dvojice osudjenih –   B.Z. i A.S.“; „ Neu da radim dok su ova dvojica u samici.“; „ Ne elim da radim jer su ova dva moja druga zatvorena u samicu.“; „ Neu da radim iz razloga što sam mišljenja da su nepravedno
disciplinski kanjeni, Svestan sam da pravim prekršaj Kunog reda ali treba da bude svestan i onaj koji ih je zatvorio usamicu.“, „ Ne elim ovih mesec dana do kraja više da radim jer je uinjena velika nepravda mojim drugovima.“; „Neu da radim dok su oni u samici“; „ Ne elim da radim dok su oni u samici . Pustite njih i mi emo ii na posao. Smatram da je osueni duan da radi samo poslove svog radnog mesta.“. ; „ Neu da radim jer su dva osuena zatvorena a nisu kriva. Osim toga nisam ni dorukovao jer nema šta da se jede!“, 
 
 
opisu posla. Zanimljivo je da se ovaj poslednji stav, raširio meu osuenima a postao i  prihvatljiv kod veine zaposlenih, koji su se preko te reenice štitili od svakog rada. 
PREMEŠTAJ
Kao i sada i tada je postojao institut , odnosno zahtev za premeštaj i nastavak izdravanja zatvorske kazne : „ u neku KP ustanovu na teritoriji SAP Kosovo“ . Kao jedan od razlog , kojeg i sada navode osueni je udaljenost od lanova porodice800 km. Pored toga tu si razlozi ne
dolazak u KPDom velikog  broja lanova familije: babe, dede, strieva, ujaka, ujni zbog ega  je potrebna posebna procedura od urave Doma, pisanje raporta, provera SUP-a; cenzurisanje
 pisama koji se pišu na Albanskom jeziku, Zabrana Albanske muzike u KPDomu , zloupotreba
razgalsne stanice na kojoj se ne pušta Al banska muzika i ako Albanaca ima 10 % meu osuenima. Dugi asovi rada u prašini, galami.. Nedostatak kulturnog ivot u KPDomu (
filmovi su kriminalistiki ili pornografski ( ko je taj koji na ovaj nain vrši prevaspitanje
osuenika!?) za brana pivatnih knjiga, Od novina dozvoljena samo „ Rilindija“, ( nedostaju
nam asopisi : „ Fjala“, „Zeri“..) U KPDomu je veliki broj obolelih psihikih osuenika koji
maltretiraju osuenike Albanske nacionalnosti. Uprava vrši pritisak na osuenike Albanske nacionalnosti da pišu srpskohrvatskim jezikom.“ 
JEDNO AGRESIVNO PONAŠANJE
Poetkom 1989 g. kod vaspitaa je došao osueni R.R. trei objašnjenje  u vezi uslovnog
otpusta u januarskom roku. Naime, piše njegov vaspita : „ on smatra da je pominjanje njegovog imena na oglasnoj tabli „ bez njegove elje i volje“ samo „provokacija“ da bi se on predstavio kao osoba koja nije do kaja dosledana i da bise navodno time njemu narušio ugled koji ima kod osuenih albanske narodnosti. Traio je da mu se objasni kako je neko mogao da ga predloi a da on to nije traio niti neko od lanov njegove ue porodice. Objašnjeno mu je da osim molbe osuenog , podneska bliih lanova porodice , kao mogunost predlaganja ima ustanova , odnosno upavnik Doma. On nije zadovoljan ovim odgovorom, trai razgovor sa upavnikom Doma, a kada mu je reeno da mora da piše molbeni raport izjavio je: „ Takve ja neu moliti, a ima i drugih naina da to reši osim razgovora.“ Izjavljuje da je i pušten na uslovni otpust da ne  bi izašao iz ustanove, jer to ne eli!!!! Osueni je pun bunta i otpora prema svim vrstama autoriteta, a izuzetno neraspoloenje ispoljava prema pripadniciam Srpskog naroda, jer kako
kae: „ Svi su oni isti“ i da e se svim sredstvima boriti za republiku Kosovo.“ 
GRAFITI u KPD-omu iz 1988 g.
 Na zidovima kabina WC-a industrijskog zatvorskog pogona je pisalo :„ Sve Albance na k.....“; „ Dole Albanci, ivela Srbija.“; „ Brao Srbi na oruje, ubijmo svinje nacionalistike“,