A. Kostjuk: NO PADA U PODNE Besplatni e-roman na
npup.kostjuk.net
Kostjuk.net - Nešto poput dizajna Usluge grafikog dizajna,
ilustracije i
animacije - www.kostjuk.net
Kako je g. O traio istinu (i posao) Pratite strip o pustolovinama
luckastog
maka na Koprivnica.net i Nezavisni.hr
A. Kostjuk: NEMAJU KRV Besplatna zbirka kratkih pria na
nemaju-krv.kostjuk.net
Netko &e no&as umrijeti.
Svrab mu se "irio tijelom, po(ev"i od ko$e u nezavidnim dijelovima
tijela pa preko cijele povr"ine, napreduju&i poput sitnih
insekata ispod njegove zimske odje&e, da bi prodro duboko u
meso i – da, po prvi put u $ivotu svrbjele su ga kosti. Svrab,
o(ito nezadovoljan vlastitim podvigom i izostankom prikladne
reakcije na istoga, ustupio je svoje mjesto otvorenom bolu pa je
mer Paaorë, u suglasju s vlastitim i nikada zapostavljenim
osje&ajem samosa$aljenja, odlu(io cijelo ovo putovanje
identificirati s osje&ajem bola.
Boljele su ga prepone, pa le)a, pa vrat, pa (eljust, a sada mu je
poput armade pomahnitalih bubnjara nadirala u$asna glavobolja koja
je, po njegovoj procjeni, bila u stanju rastopiti mu mozak i
probiti svoj put kroz njegovu lubanju i na gorku slobodu.
Mer Paaorë nikada nije volio jahati konje – blago re(eno! – a sada
se ta antipatija razvila u mr$nju koja je bila (istokrvna poput
dalekog pretka ove $ivine ispod njega prije nego "to je bio
prisiljen pariti se s tko zna kakvim mje "ancima, ogavnim
stvorovima s kojima je bio srodan samo po pripadnosti istome
planetu i biti predmetom silovanja za zabavu svojih nedvojbeno
nesimpati(nih vlasnika – (ija su imena s vremenom sasvim sigurno
postale uvrije$ene psovke preko kojih se te"ko prelazilo bez barem
minimalnog prolijevanja krvi ili blagog saka&enja – a na "tetu
vlastitog psihi(kog i reproduktivnog zdravlja.
Tko je uop&e izmislio jahanje konja? Zacijelo nekakav bolesni
um koji je imao previ"e slobodnog vremena pa je mogao smi"ljati
takve... takve... neudobne ideje.
Zar nije ta osoba mogla bolje razmisliti o implikacijama svoje
izopa (enosti? I zar nije mogla voditi ra( una o
tome kakve & e to posljedice imati za mene? Sada!
Uop&e nije bilo pitanje je li on pobornik nemilosrdnog
izrabljivanja $ivotinja. Dapa(e! 'ak su mu i konji simpati(ni kada
su upregnuti u ko(iju i komotno bi(evani sa sigurne udaljenosti.
Isto je vrijedilo i za "ia-volove, ingove, karlanske kljuna"e i
ostale tegle&e be"tije. Iako, mer je osobno ipak preferirao
udobnost i brzinu T-kapsule.
I gdje bi bila na"a civilizacija bez saroskarabeja? Nezamislivo.
Ali posjesti (ovjeka na prljavu zvijer i o(ekivati da na njoj
provede sate i dane, da se pretvara kako je to ne"to posve prirodno
i da povrh toga jo" razgovara s drugim ljudima o tome kao
o ne(emu – vrijednom razgovora?
Potpuno neprihvatljivo! Sunce je bilo na zalasku. To mu se nije
svi)alo. Konj mu je zateturao i mer
skoro ispadne iz svoga sedla. Njegov pratitelj – u nedostatku bolje
rije(i – osvrnuo se prema njemu i uputio mu pogled koji je
oslikavao, ako ve& ne privla(an, onda originalan spoj
krute nezainteresiranosti i $elje da nekome prere$e grkljan. Gledao
ga je tako nekoliko sekundi, ali to je bilo dovoljno meru da ga
pro)u trnci. I po(ne razmi"ljati o izlo$enosti svoga grkljana.
Okrenuo mu je ponovno le)a i zare$ao: "Pazi kuda ide" s tom
konjuzinom, ljigavi s'tryatahu. Ako kljuse slomi nogu, ostavit
&u te ovdje da zajedno istrunete." Pljunuo je glasno na
tlo.
4
Aleksandar Kostjuk
Nje$ne rije(i njegova suputnika nisu mogle pobolj"ati njegove
jaha(ke sposobnosti. A i nije bila njegova krivnja. Kako su
zalazili sve dublje u "umu, tako je teren postajao sve grublji.
Kamenje je izlazilo iz crnoga tla i predstavljalo bi izazov (ak i
za ljudske noge. A bivalo je sve mra(nije.
Mer Paaorë se zaista nadao da &e se konj mo&i nositi s
ote$anim uvjetima jer uop&e nije sumnjao da bi (ovjek koji mu
je navodno dodijeljen kao (uvar i vodi(, a koji inzistira da ga se
zove Kola(i&, bez razmi"ljanja obistinio svoju prijetnju.
Kola(i& je bolje navigirao svojim konjem kroz zamke na
tlu, ali on je i imao vi"e iskustva s tim stvarima.
Nije to bilo kamenje. Shvatio je to kad je po(eo primje&ivati
artfakte uz stazu. Cestu. To je nesumnjivo nekada bila cesta.
Kameni gnomi, prikazi stvorenja iz no&nih mora, kamene table s
neraspoznatljivim urezima, maleni obeliski svih oblika, veli(ina,
namjena kojih se danas nijedan $ivu&i um vi"e ne sje&a.
Bilo je tu i cijelih oltara. Priroda je te ljudske tvorevine uzela
pod svoje, na njima su svakojake biljke i najraznovrsnija gamad
na"li svoj komadi& povr"ine za pre$ivljavanje.
Komarac ga je ugrizao za vrat. Dobro ga je opalio "akom.
Zaboravljeni jezici, razjapljena usta puna o"trih zubiju, nepoznate
geometrije i
zapisi polo$aja zvijezda, sve to je pratilo nekada, u davninama,
ljude koje su koristili ovu cestu od koje su danas ostale uglavnom
rupe i pokoji ostatak kolnika koji su ovo podru( je uredno
odr$avali jedva prohodnim.
Nisu to bili artefakti jedne civilizacije, ve& nekoliko
njih, bio je siguran u to. Sezali su zasigurno daleko prije
Deprivacije, u Prvo razdoblje Launnsaraga. Po(etak Prijelaza.
Bilo je to razdoblje koje si niti jedno ljudsko bi &e danas ne
mo$e predo(iti. U to su doba nevjerojatnim tempom, gotovo
eksplozivno nicale fantasti(ne, veli(anstvene, napredne
civilizacije koje su stekle do dana dana"njeg nedostignuto znanje i
mudrost koji su nestali zajedno s njima. A te civilizacije nestale
su jo" br$e nego su nastale. Preko no&i.
Nitko ne zna kako je to moglo biti mogu&e. Mera Paaorëa to i
nije odve& interesiralo. Zapravo uop&e. Ono "to ga
jest interesiralo je za"to te civilizacije, kada su
ve& morale nestati, nisu po(istile za sobom na odlasku,
nego su ostavile ovaj oduran kr" kroz koji on mora voditi
svoga konja bez da mu polomi noge.
A mer Paaorë nikada nije volio jahati konje. Konjem je krenuo
lijevom stranom drevne ceste jer je primjetio da tu nema
velikih gromada. Ponovno ga je ugrizao komarac. Nije ni primjetio.
Po(e"ao se radije po bedru s
nadom da &e to donijeti olak"anje donjoj polovici njegova
tijela. Nije. Morat &e uskoro riskirati i predlo$iti
Kola(i&u da malo predahnu. Jer jo" dugo
ovako ne&e izdr$ati. Kretali su se dalje stazom,
napreduju&i sve dublje i dublje u Okru, u smjeru
Ebzaharii doline. Kako su se udaljavali od svega ljudskoga,
nevinost tin'jau stabala zamijenila je nakaradnost a(ur stabala.
Ljudi znaju (esto re&i kako su sva
5
IOX
stabla ista. Barem neuki ljudi. No koliko god netko bio neuk, a mer
Paaorë je bio neuk do gotovo vulgarnih razmjera, takvo ne"to
ne&e re&i za a(ur stabla. Nisu postojala dva istoga
oblika.
Kada ih (ovjek vidi, prvo po$eli vidjeti ne"to drugo. Tada, ako ih
unato( svojim $eljama mora ponovno vidjeti, dobiva
asocijaciju na one deformirane ljudske i $ivotinjske fetuse koji se
izla$u u prljavim staklenkama pod "atorima putuju&ih
paracirkusanata koji sabla$njivanjem svoje malobrojne, a nerijetko
i od natpolicije progonjene publike $ele odvratiti pa$nju od
(injenice da se njihova zabavnost zadr$ava (vrsto u okvirima
nedostatka bilo kakve zabavnosti, a time opet $ele odvratiti pa$nju
od (injenice da su to ljudi koji zbog svoje odbojnosti naj(e"&e
– uz iznimku one male manjine koja mora samo trpjeti prijeke
poglede narogu"enih vjeverica kojima otpada krzno – nalije&u na
bode$e koji se sasvim slu(ajno na)u u rukama nevinih prolaznika
koji ni"ta ne slute. U mra(nim uli(icama, naravno.
Neke podsje&aju na nadrealne slike golookih umjetnika koji vole
$ivjeti svoje no&ne more i dijeliti ih s drugima.
No&ne more. Ti umjetnici o(ito nikada nisu pro"li ovdje. Ili
jesu? A(ur stabla su djelovala poput skulptura od mesa. Mrtvog
mesa. Mrtvog sivog
mesa, pro$etog crvenim krvnim $ilama. Uvijala su se u svim
mogu&im oblicima, u svim mogu&im pravcima. Imala su nabore,
udubljenja, pore, kraste, (ak i bodlje. Li"&e im je bilo
grimizno. Uvijek grimizno.
Jo" mu je nekakav insekt sletio na nos. Trzajem glave ga je
otjerao. Kako se kretao, svjetlost i sjene su se poigravali na tim
$ivotinjskim
strukturama a(ur stabala. Dobivao je dojam da se mi"i&i ste$u,
kapilare "ire, da drve&e pulsira. Di"e. No znao je da je to
samo varka. Kora a(ur drve&a je ne"to najtvr)e na "to (ovjek
uop&e mo$e nai&i. Obi(nom sjekirom ili pilom ne mo$e"
kroz nju. To je otprilike sve "to je znao o a(ur drve&u.
Vi"e i nije $elio znati. To je bila samo jedna od mnogih
(udnovatosti nastalih nakon Deprivacije.
Svijet se na naglo zatamnio. Sjena je pala na putnike, samo na
sekundu. Kada su mer i Kola(i& digli poglede, vidjeli su
samo prazno nebo izrezuckano kro"njama drve&a. Mer je osjetio
kako mu se sti"&e grudni ko". Dah mu je zastao. Odjednom mu je
bilo jako hladno.
"!to je to bilo?" vikne Kola(i&u. "A "to ti ja znam!" re(e
ljutito, ne osvr(u&i se. "Ali bilo je veliko! Sjena je-" "Glupi
s'tryatahu, ako &e" skakati na svaku sjenku, onda ti je
bolje da se vrati"
u svoju pala(u i li$e" si rane na dupetu. Okra je prepuna
svakakvih be"tijetina. Ni"ta (udno..."
Kola(i& jedva da je okrenuo glavu prema njemu dok je
govorio. Iako ga je poku"ao prikriti ljutnjom, mer je bio siguran
kako je osjetio strah u Kola (i&evu glasu. !to god to bilo "to
ih je preletjelo, u(inilo ga je nervoznim.
To je mera jo" vi"e prepla"ilo. Ako se ljudeskara poput
Kola(i&a dade
6
Aleksandar Kostjuk
uznemiriti, kako bi se, dovraga, on trebao postaviti? Ako je sada
zaista bio izba(en iz takta, mo$da bi ovo bio dobar trenutak da
mu
predlo$i maleni predah. S druge strane, ovo je mo$da najgori
mogu&i trenutak. Nije bio dovoljno upoznat s Kola(i&evim
psihi(kim ustrojem da bi mogao procijeniti kada je povoljan
trenutak predlagati mu ne"to, bilo "to, iako nije bio siguran ni
posjeduje li on uop&e psihi(ki ustroj. Barem s jednog ljudskog
gledi"ta.
Morat &e se odva$iti. Dojahao mu je sa strane i krenuo govoriti
kada se Kola(i& naglo okrene prema njemu.
"Ovdje &emo stati, s'tryatahu. Konji trebaju predah.
Jo" je velik komad puta pred nama. !to tako blene" u
mene? Lijep sam ti, kurvi"u?"
Mer Paaorë se nije uop&e vi"e obazirao na njegove uvrede. Bio
je presretan "to &e napokon mo&i udijeliti malo milosti
svome, u to uop&e nije sumnjao, uni"tenom tijelu.
"E, tamo &emo se skloniti sa staze," re(e pokazuju&i prstom
malu (istinu s lijeve strane ceste bez drve&a i s pokojim
grmom.
Kad je napokon sjahao, mer Paaorë je napokon shvatio kolika je
zapravo bol u njegovu tijelu. Jedva je uspio skupiti noge. Kosti su
mu krckale dok je poku "avao uspostaviti ne"to sli(no ljudskome
dr$anju, a mogao se zakleti da je (uo namje"tanje vlatitih crijeva
u utrobi. Ispu"tao je jecaje olak"anja, iako je sada bio prili(no
siguran kako bi bilo bolje da uop&e nije sjahao. S vremenom bi
mu tijelo obamrlo i vi"e ni"ta ne bi osje&ao.
A sada... Sada je osje&ao sve. "!to je, s'tryatahu? Navikli smo
putovati u nosiljci? Ako $eli", mogu ti nogu
svezati za svog konja i vu&i te ostatak puta, ha, ha! Tvoj se
konj onda ne&e morati toliko mu(iti." Smijao se i dok je otpio
iz svoje polote pa mu je voda curila niz bradu i obraze.
Meru je ve& bio pun nos njegovih uvreda. Vi"e nisu bile
toliko uvredljive koliko naporne i neoriginalne. "Predobri ste,
gospodine. No dr$at &u se konja. Ali kad ste to
ve& spomenuli, navikao sam putovati T-kapsulom. To je puno
br$e i mnogo manje smrdljivo." Na ovo se Kola(i& uko(io i
zamrznuo svoj pogled na meru, no ovaj je nastavio. "Svatko iole
civiliziran koristi takav na(in prijevoza s vremena na
vrijeme."
Kola(i& nije odgovarao, nego ga je samo mrko gledao s
otvorenom polotom jo" u ruci. Mer se upla"io da mo$da nije
pretjerao. Sukob s ovakvom mrcinom imao bi vrlo izvjestan
kraj.
"To je za gradske pizdeke," re(e napokon. "Ali ako ba" $elite,
Va"e Gospodstvo mo$e slobodno nastaviti put u svojoj kapsulici ili
kako ve& zovete toga vraga. Naravno, ako nai)e koja."
Osvrtao se afektivno oko sebe. "Ne vidim ni jednu. Mo$da im nije
sezona. Izgleda da &e" morati jahati sa mnom,
civilizirani s'tryatahu." Posprdno se hihotao pa onda otpio
jo" malo iz svoje polote, okrenuv"i meru le)a.
Mer Paaorë je o$ednio gledaju&i ga pa je i sam posegnuo za
svojom polotom koja je visjela sa bisaga, odmah do jedne od dvije
vre&a koje su bile pune zlatnih
7
IOX
ognara. Otvorio ju je i prinio ustima. Voda koja mu je potekla niz
grlo bila je poput melema i gotovo se zadavio
njome kada je za(uo glasni "um iz blizine i zvuk Kola(i&eva
ma(a kako izlazi iz korica koji je uslijedio gotovo trenutno.
U djeli&u sekunde u Kola(i&evim rukama na"li su se striglar
i divovski ma(. Njegov je (uvar istr(ao ispred mera i prema izvoru
"uma dok se ovaj jo" borio s vodom koja je u"la na krivi
ulaz.
"!to je to bilo?" upita prepla"eni mer. "Ku"!" odbrusi mu
Kola(i& kroz zube. Dr$e&i striglar uperen prema
naprijed, s prstom (vrsto na okida(u, spreman
svakome neprijatelju raznijeti meso s kostiju, oprezno se
pri"uljavao. Kretao se oprezno, a mer iza njega jo" opreznije.
Toliko oprezno da se uop&e nije micao. Primjetio je ono "to je
Kola(i& zasigurno spazio prije njega.
Netko je tamo bio. Me)u drve&em. I (ini se da se nije ni
poku"avao sakriti. Kola(i& je ve& toliko bio
prekriven deblima stabala da ga je jedva nazirao. Mer
se odjednom osjeti vrlo izlo$enim. Koliko god neugodan njegov
pratitelj bio, morao je priznati da mu je davao osje&aj
sigurnosti. Krenuo je polako njegovim stopama kako bi bolje vidio
"to se doga)a. Mo$da mu mo$e pru$iti potporu u slu(aju izbijanja
borbe.
Nisam ratnik, ali nisam ni bespomo& an. Gromki
Kola(i&ev glas ga prene. "Mo$e" dopuzati ovamo, kukavni
s'tryatahu!
To su samo nekakvi isu"eni prljavci." Mer Paaorë ubrza korak i
stigne do mjesta gdje je stajao Kola(i&. Tamo ugleda
u malome prostoru izme)u uvijaju&ih stabala tri mu"karca koji
su sjedili na tlu, okru$uju&i nekakvu okruglu kamenu plo(u koja
je bila duboko ukopana u tlu. Plo(a se "irila u koncentri(nim
krugovima, a u svakom pojasu bili su nanizane inkrustacije, pismo
njemu nepoznato. U sredi"njem krugu bio je urezan besmislen, iako
u$asno kompleksan geometrijski lik. Barem mu je tako djelovalo u
ovom polumraku pred zalaz Sunca.
Mu"karci su bili stari. Vrlo stari. Imali su duge, sjede kose koje
su djelovale poput slame. Nisu bile potpuno bijele. Jedan od njih
imao je glatko tjeme pa mu je mogao vidjeti lice bolje nego ostaloj
dvojici, iako je i on sjedio pogrbljen pred plo(om.
Lica su im izgledala izmu(eno. A tijela jo" vi"e. Mo$da su
bili mla)i nego "to su izgledali. Imali su na sebi samo istro"ene
"iroke hla(e od pralana obavijene cijelom du$inom ko$nim remenjem.
Tijela koja su razotkrivali bila su ispijena, naborana i prepuna
o$iljaka, ali unato( tome najupe(atljivije na njima bila je
njihova $ilavost. Poput kore drveta koje mo$e odolijevati svim
izazovima. Ovi su o(ito tako)er mogli odolijevati neprijateljskim
uvjetima jer kako bi ina(e mogli sjediti na ovoj hladno&i, a da
se ne smrznu na smrt.
Iako nisu odavali previ"e $ivosti. Na ko$i je primjetio i ne"to "to
bi mogle biti tetova$e, ali bile su toliko sitne i
razbacane da je puno vjerojatnije da su to jo" nekakve rane.
Ne bi se (udio da su si
8
Aleksandar Kostjuk
ih, uklju(uju&i i ove o$iljke, sami nanijeli. Ti fanatici si to
vole raditi. !tovatelji prirode ili "to ve&. Nije o(ekivao da
nai&i
na takvo ne"to ovdje. Ovo mjesto nije namijenjeno ljudima. "Tra$ite
ne"to, gosparu?" prozbori onaj s (elom tihim, ali sna$nim glasom.
"Molim?" "!to tra$ite?" Okrene se prema njemu. O(i su mu bile
blijede. Prazne. Gotovo
kao da nije imao zjenice. Zar je slijep? Ali zuri ravno u njega.
"Ne tra$im ni"ta," re(e ljutito mer Paaorë, uznemiran pojavom ove
spodobe. "La$ete," re(e glasom poput lahora. "!to?!" "Da... Da, vi
(esto la$ete." "Zna" li ti s kime razgovara"?" "O(ito zna,"
ubaci se Kola(i&, "pa zar ne vidi" da te poznaje, gnoju
tupavi?"
Tada se stane slatko smijati jer, kao "to je to njegov obi(aj, sebe
smatra neodoljivo duhovitim.
U meru je kipio bijes. Ve& mu je bilo previ"e stalno
slu"ati Kola(i&eve psovke i dobacivanja, ali da ga sada
poni$ava otvoreno pred nekakvim obra"tenim klo"arima? #elio je
nekako izraziti svoj bijes, ali nije znao kako. Potu&i se s
Kola(i&em nije dolazilo u obzir, a napad na ove star(eke ne bi
bio ba" nekakav podvig koji bi u"ao u anale juna(kih
djela.
Kola(i& se kona(no prestao smijati. "He, he, dobro, dosta
"ale. Da ih ubijem?" "Molim?!" "Da ih ubijem? Vidjeli su nas, a
re(eno mi je..." On napravi gestu jednim od
svojih bode$a, ali ako je to trebalo ne"to zna(iti, mer to nije
uspio shvatiti. "Nisu nas vidjeli. Mislim da su slijepi." Na licu
starca koji mu se obratio pojavi se smije"ak. Neznatan, ali
dovoljan da
se mer (itav naje$i. "Da? A da ih svejedno ubijem? Dobro bi mi
do"la vje$ba." Mer zaista nije znao kako odgovoriti na takvo
pitanje. Rekreativno ubijanje
nije mu bio stran pojam, ali to nije bilo ni ne "to "to je osobno
iskusio. Bio je tu, naravno, onaj nemili doga)aj iz njegove
mladosti s ro)akinjom Roralom i njenom odvratnom sluzavom
$ivotinjom za koju je tvrdila da je pas, iako je ta stvar s psom
imala veze koliko i epidemija kuge s Ev-Navalovom najnovijom
poemom, Ovoga puta bez poveza, draga. Ipak, taj se incident ne
ra(una.
"Mo$da bi bilo dobro da pripazite na konje... ovaj..." priop&i
mu mer oprezno. Kola(i& mu se unese u lice. "A, je li? Ba
" dobro "to imam jednog tako velikog
stratega uz sebe! Prljavi s'tryatahu," dobaci mu jo" dok se
zaputio prema njihovim konjima, ali ne prije nego "to je pljunuo u
smjeru trojice staraca na tlu.
"La$ete dobro, gosparu," obrati mu se ponovno pro(elavi starac. Mer
ga probode pogledom. Stari mu je ve& stvarno i"ao na
$ivce. "Za"to? Zar
niste slijepi?" "Svi su ljudi slijepi, gosparu." Mer Paaorë
zakoluta o(ima. I u ovoj divljini uspio je naletjeti na lu)aka
koji
9
IOX
oko sebe sipa dubokoumne filozofske misli. A tada shvati da
jo" uvijek u ruci dr$i polotu. Bio je grubo prekinut kada je
poku"ao uta$iti $e). Ovoga je puta dobro potegnuo. Godila mu je
svje$a voda, iako je malo te$e gutao. Dosada"nji napori nisu
po"tedjeli nijedan dio njegova tijela, kako je i sumnjao.
Kada je zatvorio polotu, ugledao je starca kako uko(eno dr$i svoj
mrtva(ki pogled na njemu. Ostala se dvojica do sada nisu pomakla ni
cincu.
"Koga vraga bulji"? Zar niste zauzeti "tovanjem prljav"tine na toj
va"oj... "to ve& jest?"
"Mi ne "tujemo, gosparu. Mi slu" amo." "Aha. A "to to
slu"ate?" "Ono "to ne $elimo (uti." Mer o(ajno uzdahne. S ovakvima
ne mo$e" nikada pobjediti. "Mo$ete li biti
malo konkretniji? Koga vraga uop&e radite ovdje? Ne provodite
valjda svoje dane ovako?"
"Slu"anjem ukazujemo po"tovanje. Ono "to ljudi obi(no (uju jest
jeka njihovih strahova. Grade utvrde u svojim srcima i hvale se
visinom njihovih zidina. Misle da &e, ako okamene svoje du"e,
dignu svoj glas i nao"tre svoj ma(, pobijediti tamu koja zjapi pod
njima poput hladnog oceana koji, kao i sve u prirodi, na pra"ta i
ne tuguje. Misle da mogu pobjediti istinu."
"Uh... A "to je istina, star(e?" "Istina? Istina je da pobjede
nema. Nemogu&a je. Istina je da su na"i najgori
strahovi... potpuno... utemeljeni." "Aha..." procijedi mer koji
primjeti kako mu se grlo osu "ilo, iako je tren prije
pio vodu. "Samo u potpunoj skru"enosti pred prirodom mo$emo
na&i uto(i"te od
demona. Samo potpuna predaja daje nam istinsku slobodu i istinsku
mo & da budemo... ljudi." Okrene se prema svojoj plo(i na
tlu i prije)e prstom preko teksta ispisanog u drugom pojasu od
sredi"njeg simbola. "'Zasllanuöar yeh ir kyoge ëel wggesa
obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama konzumira pokornog, svjetlost se
ra)a, a nada slijedi."
"Hm, da... vrlo originalna filozofija, ali-" "Vi nosite svoje
strahove sa sobom. Ovdje. A time uskra&ujete ovom mjestu
po"tovanje koje zaslu$uje. To ne mo$e pro&i bez posljedica,
gosparu." "Je li to prijetnja, star(e?" "Prijetnja? Je li izlazak
Sunca prijetnja? Je li A"ámuva na nebu prijetnja? Ono
"to uvjetuje prirodu nije prijetnja. Samo (ovjek slaba uma to ne
shva&a." "Je li tako? Bolje da vas ja ostavim prije nego mi
do)e ipak pustiti svog kolegu
da vam odere ko$u." Okrene se od njih i zaputi prema Kola(i&u.
"Kart+atomasuri to ne&e trpjeti. Njihov dom je nepovrediv.
Slijedit &e svoje
instinkte. Nepogre"ivo." Mer se naglo okrene natrag prema starcu.
Jeza ga pro)e. "!to si rekao? Ovo
nije teritorij kart+atomasura. To je mnogo sjevernije. Nikad-"
"Cijela Okra je teritorij kart+atomasura. Cijela Nesska. Oni ne
zalaze u ovo
10
Aleksandar Kostjuk
podru( je jer po"tuju ono "to ovo mjesto predstavlja. !tuju
duh pro"losti, ono "to je prethodilo, i ono "to &e iz toga
uslijediti." Stavio je ruku na plo (u kao da miluje ma(ku. "Znakove
mo$ete vidjeti posvuda. Ono "to su Drevni upisali svojim du"ama u
tlo bezvremeno je i njegova snaga ne jenjava. Kart+atomasuri
osje&aju duboko strahopo"tovanje pred tom snagom koja (eka
bu)enje. I ne pra"taju onima koji to ne (ine."
Stari je zaista si"ao s uma. Otkad gamad "tuje bilo "to?
"Zanimljivo, ali sad si rekao da kart+atomasauri ne obilaze ovo
podru( je. Kako &e nas onda kazniti? Zar &e prekr"iti
svoje pravilo? Proturije(i" sam sebi, starkeljo." Mer Paaorë
ni sam nije vjerovao da se upu"ta u besmislenu raspravu s nekakvim
lu)akom. Ovakvo laprdanje nije morao slu"ati jo" od dana kada
se napozvan u"uljavao na bankete radi besplatne hrane i o(ijukanja
s djevojkama koje su bile ili previsoko ili prenisko na razgranatom
stablu plemenita"kih linija da bi ih mogao o$eniti, a ceh je
morao platiti pomnim pra&enjem ko"marnih predavanja majki tih
istih djevojaka o destilaciji njihovih nokata i utjecaju koji to
ima na tapiserije u njihovim ku&ama koje mu$evi uporno odbijaju
promijeniti. Ali sada ga je ve& toliko uzrujao...
"Oni su vjerni svojim instinktima," re(e starac i stavi se u
polo$aj u kojem je bio u kakvom ga je na po(etku na"ao. "Uvijek
postoji na(in," doda jo". Tiho.
"!to to zna(i?" Starac je "utio. "Ne ignoriraj me, star(e,
ne&e" sa mnom razgovarati kao s budalom, a onda
mudro "utjeti! Odgovori mi!!" Ni"ta. Mer Paaorë odmahne rukom i
napokon krene, odlu(an vi"e se ne osvrtati.
Toliko se ve& uzrujao da je bio siguran da je
ve& crven u licu. Tako mu i treba kad ulazi u rasprave s
olinjalim senilcima. Senilcem. Ona su dvojica mo$da (ak bila
mrtva. Ali kad je smrt do" la, mo $ da nisu
primjetili promjenu, he, he, he, na"ali se u sebi zlobno.
Kad je do"ao do Kola(i&a, ovaj je ve& bio na svome
konju, spreman za polazak. Njegov konj je za to vrijeme brstio
nekakav ru$ni tamni grm s crvenim to(kicama. Odvukao ga je od
njegove gozbe i s mukom se popeo na be"tiju. "Za"to si ga pustio
jesti to grmlje? 'uo sam da ovdje ima mnogo otrovne
vegetacije."
"Brini se sam za svog konja, s'tryatahu. Ali ako je grm bio
otrovan, onda &e" to ubrzo saznati, zar ne?" Po(ne se
zdu"no smijati.
Mer je tmurno jahao za njim. Nije imao pojma da su pla&enici
tako u$asno duhoviti.
"!to si se tamo derao? One okamine su te razljutile? Da nisi mo $da
ubio kojega, ha?"
"'emu? Besmislena blebetanja lu)aka."
Iss'xu je promatrao dvojicu konjanika kako bezbri$no idu svojim
putem. Ve& dugo $ivi u Svijetu, ali nikada se ne mo$e
prestati (uditi ljudskoj gluposti. Za"to
11
IOX
ljudska bi&a toliko ustraju na vlastitoj propasti? Zar ne
streme ni(emu drugome osim la$nome potvr)ivanju svojih la$nih
iluzija? La$ im je u krvi. Navikli su se na nju kao "to su se
navili na udisanje zraka. Koje li bijedne egzistencije.
Upozorio ih je. Barem je poku"ao. Onaj mu"karac njegovana lica
kojeg je onaj naprasiti Dolorac nazvao
s'tryatahom do"ao je jako blizu da ga slu"a. Da ga (uje. Ali
on je impregniran strahovima. Strah mu prije(i vidjeti ono "to mu
je jasno
pred o(ima. Kakav to strah mora biti! Doslovce smrdi na njega.
Nanju "it &e ga nadaleko. I gostiti se njime.
O da, njegova bol bit &e znatna. Reci rije( i.
Stigao je! Kako me do( ekujete? "Jedino kako mo$emo. Jedino
kako znamo." ! to ste nau( ili? "Ni"ta. Tko smo mi da
spoznajemo?" Reci rije( i. "'Zasllanuöar yeh ir kyoge
ëel wggesa obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama
konzumira pokornog, svjetlost se ra)a, a nada slijedi." Jesi
li spreman? "Koliko spreman mogu biti, gosparu." Jesu li oni
spremni? Iss'xu pogleda Z'snüa i Kr'qa. Nikada nije vjerovao da
&e do&i ovako daleko. A
jo" manje da &e to u(initi svi zajedno. "Gotovo."
Je li to ponos? "Nikako, gosparu." Gdje ste? "S vama." Tko
& e trpjet? "Vjekovi." ! to & e uslijedit?
"Tama." Gdje je tama? "Iza nas!" Tko je ' ovjek? "Onaj koji
stremi. Onaj koji bje$i." Jesi li ti ' ovjek? "Ne!" Tko
sam ja? "Nitko. Glasnik. Tama." Gdje sam ja? "S nama."
Da.
12
Aleksandar Kostjuk
Po(eo je odmah s Z'snüom. Ovaj se dr$ao zaista dostojanstveno. Bio
je ponosan na njega. 'ak i pomalo zavidan. No ne smije imati takve
osje &aje. Ne u ovome trenutku. Krv je po(ela natapati tlo.
Ne"to je moralo pobje&i, to je neizbje$no.
Ve& je krenuo na Kr'qa. I"lo je brzo. Br$e nego "to je
o(ekivao. Uistinu impresivno. Ono "to je (ekao cijeloga $ivota
odvijalo se u ovome trenutku. A on je imao (ast vidjeti to
vlastitim o(ima – i poni$enje biti posljednji.
Iss'xu osjeti istinsku sre&u kako mu buja u grudima. Po prvi
put u $ivotu do"lo mu je da zapla(e.
Ali nije. !teta "to onaj napuhanko i njegov ubojica nisu imali
jo" mrvicu strpljenja i
ostali ovdje. Mogli su svjedo(iti ne(emu "to &e kroz eone koji
slijede do$ivjeti samo "a(ica $ivih bi&a.
No (ast je to koju ne zaslu$uju. Ne takvi. Ne bi oni ni znali
cijeniti "to se doga)a ovdje. U ovome trenutku. Dah mu je
zastao. Za nekoliko sekundi bit &e njegov red. Za nekoliko
sekundi nastupit &e vrhunac. Apetit ovoga bi&a bit &e
zadovoljen, a on... On &e biti predan.
Konzumiran.
Za(udo, po mraku se nekako lak"e jahalo. Ako se zanemarila tjeskoba
zbog zjape&e tame sa svake strane staze i povremeni neznatni
"um od kojeg se meru Paaorëu svaki put $eludac stisnuo u grudu.
Lak"e je bilo jahati jer je bilo manje izgleda za spoticanje konja.
One kamen(uge, ostaci zaboravljene ceste, ovdje su se pojavljivali
samo u tragovima. No tlo je bilo nekako druga(ije. Mer tome
uop&e ne bi pridavao pa$nju, ali njegov je konj pokazivao o(itu
nelagodu zbog toga. Kola(i&ev tako)er. Zemlja je ovdje bila
meka, ali nekako zrnata. Koliko je mogao raspoznati.
A"ámuva, Krnji Mjesec bio je visoko na nebu, sjao punim sjajem.
Sre&a, jer ina(e ne bi vidjeli ni prst pred sobom. Ovako je
staza bila prepoznatljiva, barem u svojim osnovnim linijama. Ipak,
(udno je gledati A"ámuvu ovako, po no&i. Ne sje&a se kada
ga je posljednji put tako gledao, ako uop&e. No& ne
pripada ljudskome rodu.
Konj ponovno napravi njemi trzaj u znak negodovanja zbog nepoznatog
i nadasve sablasnog ambijenta u koji je ba(en bez pitanja. Mer ga
pogladi lagano po vratu kako bi se smirio i po prvi put od kada su
se sreli, suosje&ao je s jadnom $ivinom.
Ponovno "um. Mer je sko(io u svome sedlu. 'itava ko$a mu se
naje$ila i strava mu se popela
po ki(mi poput horde ljutitih igala. Uko(io se gledav"i u smjeru iz
kojeg mu se (inilo da je do"ao zvuk. Nije mogao biti siguran. Nije
bilo glasno. Dr$e&i glavu jo" uvijek u istom
polo$aju, nespretno je rukom tra$io svoje oru$ je. Napipavao
je, ali nije ga mogao na&i.
Od toga je po(eo jo" vi"e pani(ariti. Sada je uklju(io i o(i u
potragu. Kako ga
13
IOX
je mogao smjestiti tako da ga ne mo$e na&i? Da su ga,
primjerice, sada napali, imao bi vjerojatno najvi"e sekundu za
djelovanje. Na Kola(i&a se nije smio previ"e oslanjati. Nije
mogao znati bi li pla&enik prisko(io i njemu u
pomo& ili bi spa"avao isklju(ivo svoju ko$u. Znao je za
"to je pla&en, ali to je bila velika razlika od onoga "to
&e zaista u(initi.
Prona"ao ga je. Ali je predugo trajalo. Sljede&i put mora imati
na umu gdje dr$i oru$ je kako bi mogao brzo reagirati. No to
je zna(ilo da bi u trenutku kada nastupi opasnost morao biti
sposoban razmi"ljati u stanju duboke i kroni(no uznapredovale
panike, a za to je jedva bio sposoban i pod normalnim
okolnostima.
Kola(i& je tako)er reagirao na zvukove. Dodu"e, ne tako
nervozno poput mera Paaorëa. Nije se (ak ni postavio da dohvati
neko oru$ je iz svoga bogatog pokretnog arsenala. To je meru
na jedan iracionalan na(in davalo utjehu. Ako ovaj ubojica smatra
da nema opasnosti, onda je vjerojatno i nema. Samo "to nije bio
siguran zna li Kola(i& dobro procijeniti situaciju. Je
li djelovao, odnosno susprezao se od djelovanja na temelju iskustva
ili (iste arogancije?
Zapravo su ti "umovi najvjerojatnije bili padanje li"&a i
kretanje sizomi"a kroz travu. Problem s tim "umovima bio je "to su
bili tako rijetki. Kada si je mer prije polaska na svoju misiju
predo(avao suludo lutanje "umom usred mra(ne no&i, zamislio si
je huktanje sova, kri(anje raznoraznih nepoznatih zvijeri,
kvrckanje, "i"tanje, me"koljenje, ci(anje i zavijanje.
Ali ni"ta. !umom je vladala grobna ti"ina. Muk. 'ak ni vjetar nije
povremeno uznemirio kro"nje stabala. Kao da nije bilo ni(eg $ivog u
Okri.
Naslu"ao se svakakvih pri(a o ovoj "umi, poput onih kako je to
zapravo grobnica divovskoga bi&a iz davnina koje ne voli kada
netko prekida njegovu mrtvo&u ili kako u njoj $ivi narod
sablasti koji kultivira cijelo ovo podru( je u skladu s
nekakvim onostranim urbanisti(kim planom. Bilo je tu i apsurdnih
pri(a, poput one o djevoj(ici koja je u trenutku Deprivacije
progutala svoju jaha(u "alicu pa je zbog silne tuge kao rezultata
toga (ina lila suze koje su napojile ravnicu na kojoj od tada smiju
rasti samo stvari koje (ine ljude tu$nima ili ih, u najmanju ruku,
duboko deprimiraju. I mo$da pokoja paprat. Bila je tu i pri(a kako
je Okra mjesto velikih opasnosti i neprirodnih pojava s kojima se
nositi mogu samo kart+atomasuri, nikako (ovjek.
Potonja je pri(a bila poprili(no neodre)ena, ali vjerojatno je zbog
toga bila i toliko to(na.
Ipak, u ovome trenutku sve te pri(e nisu mu bile od velike koristi.
Mer Paaorë je u tome trenutku zaklju(io kako bi me)u narod
trebalo biti dopu"teno plasirati samo one legende s razumnom
koli(inom provjerenih, prakti(nih informacija i mo$da (ak
uputstvima koja se mogu brzo primijeniti na licu mjesta.
"!to je, s'tryatahu? Ne"to smo nervozni, ha? Nadajmo se da ne&e
nai&i koja krtica. Ne $elim da ti zataji srce ovako blizu
cilja." Smijao se sebi u bradu.
"Jako smije"no," odvrati mu mer, "ho&ete li u borbi napadati
svojim oru$ jem ili &ete neprijatelja jednostavno na
brzinu zatu&i svojom jezi(inom?" Morao mu je
14
Aleksandar Kostjuk
vratiti milo za drago. Ve& mu se popeo na vrh glave.
Kola(i& naglo okrene svoga konja prema meru. "!to bi to
trebalo zna(iti,
pseto?! #eli" mo$da vidjeti moje ratni(ke vje"tine? Malu
demonstraciju, ha? Vjeruj mi, ne&u prozboriti ni rije(. A
ne&e" ni ti." Sada mu je na svome konju bio udaljen pola
metra. Preblizu.
"Hm... da... siguran sam da biste protivnika poput mene lako
pobijedili, ali ako je to vrhunac va"eg borila(kog
umije&a, bojim se da &e va" ugled vrhunskog
pla&enika biti kratkoga daha."
"!to je sad to? Udar na moju (ast?" Na trenutak je umuknuo i mer je
gledao njegov kameni izraz lica koje je bilo tek napola vidljivo
samo zahvaljuju&i mjese(ini. "Ugled?" napokon ponovno
progovori. "Ti ni"ta ne shva&a", zar ne, glupi
s'tryatahu?"
Nije ni vidio kretanje njegove ruke. Samo mu se odjednom vrat na
"ao u $eljeznom stisku, a zrak je jedva pronalazio svoj put uz
piskutavo cviljenje. Kola(i&eva "aka bila je nevjerojatno
sna$na. Mer ju je svojim rukama poku"avao ukloniti sa svoga vrata,
ali to je bilo isto kao i kad bi poku "ao njima smrviti
kamen.
"'ast? Ugled? Time se valjda razbacujete vi plemi&ki gmizavci.
Ali ovdje... u divljini... time si mo$e" obrisati dupe. Ja
ubijam da bih ubio. Bolesnike, $ene, djecu, naoru$ane stra$are, s
le)a, na spavanju, dok bu"e svoje kurve. Ubijam kako je god
potrebno i koga je god potrebno ako ja imam od toga koristi. Ako je
onaj drugi mrtav, a ja $iv i mo$da jo" k tome s par
nov(i&a u ruci, boli me dupe "to netko misli o mome umije&u
i kako sam trebao ubiti. Jer krajnji rezultat je uvijek isti. A taj
rezultat je moje pre$ivljavanje. To je moja jedina (ast i druga mi
ne treba. A tebe ne&u ubiti jer mi trenutno vi"e
vrijedi" $iv. Trenutno. Kada tvoje pre$ivljavanje vi"e ne bude
bitno za moje, tada &u mo&i bez oklijevanja izrezati tvoje
bubrege i prodati ih na crnome tr$i"tu. Je li to jasno?"
Mer je bio bez rije(i, poglavito jer je jedva disao kroz
Kola(i&ev stisak. "Jasno?!" Protresao mu je glavu u svojoj
"aci. "Jasno," uspije iscijediti bespomo&ni mer. "Dobro, a sad
&emo se ovdje ulogoriti. Tu," re(e mahnuv"i rukom prema
stablu
(iji je vrh groteskno bio uvijen prema tlu i koje je sa svojom
bogatom kro "njom djelovalo je poput nekog pogrbljenog starca koji
vu(e svoju dugu kosu po tlu. "Tu &emo imati dobar
zaklon."
Mer Paaorë nije $elio ulaziti u raspravu o tome za"to se moraju
odmarati kada su ve& tako blizu, pogotovo sada nakon "to
je Kola(i& maknuo ruku s njegova vrata, daju&i mu time
priliku u$ivati u obi(nome zraku kao nikada do sada u $ivotu.
Sjahali su sa svojih konja i poveli ih pod okrilje a(ur stabla.
Mjese(ine je nestalo i bili su u potpunom mraku. A(ur stablo
potpuno ih je sakrilo od okolnoga svijeta. A tada se $uta svjetlost
pojavi. Kola(i& je upalio bak-krabur, ali tek ga je
neznatno raspirio. Svjetlosti je bilo tek toliko da mogu vidjeti
ispred sebe. Stavio je bak-krabur na tlo, a onda sa svoga
konja odvezao le$aljku od trilige i razmotao
15
IOX
ju na tlu. Tada je ne"to izvadio iz torbe koja je visjela s
konja i otrgnuo to zubima. Su"eno meso, valjda.
"Ako ima" "to za jesti, s'tryatahu, onda jedi. Poslije
&emo odspavati sat-dva." Mer Paaorë je u ti"ini uzeo svoju deku
koju je kupio na onoj odvratnoj postaji,
a onda pogledao "to ima za jesti. Imao je tako)er samo su"eno meso.
Kockice svinjetine i plo(ice piletine. Izbor je bio te$ak, ali
odlu(io se za plo(ice. Sjeo je na svoju deku na tlu nasuprot
Kola(i&u i po(eo jesti. Bak-krabur na tako niskoj postavi
uop&e nije grijao. Blaga svjetlost koju je zra(io jedva je
sezala do "zidova" njihova privremena uto(i"ta. Zaklon je zaista
bio dobar, morao je priznati. Imao je osje&aj da je u velikom
"atoru. Kola(i& je mo$da sadisti(ki psihopat s neugodnim
sklonostima, ali zato zna svoj posao.
Naka"ljao se da privu(e Kola(i&evu pa$nju. Ovaj ga kratko o"ine
pogledom i vrati pogled natrag na slabo tinjaju&i bak-krabur.
"Ne bih nikako $elio da ovo zvu(i poput kritike, ali zanima me
za"to smo se ulogorili ovdje ako smo tako blizu Nambuu.
Jo" koji zarat i tamo smo, zar ne?"
Kola(i& ga nije gledao. "Preblizu smo. Na"... tvoj dolazak
je najavljen tek za tri sata."
Mer je bio zbunjen. "Da... i?" "I... ti ne zna" kakvi su
papupari. Paranoi(ni guliko$e. Ne vole kada netko
kasni na dogovor s njima. Ali jo" manje vole kada netko urani
na dogovor s njima. Da sada do)emo, zasuli bi nas sa sumnji(avim
pitanjima i nijedan ih odgovor ne bi zadovoljio. Otkinuli bi nam
glave tek toliko da budu sigurni da su... sigurni."
"Da, ali... To nema nikakvog smisla." "Ma nemoj..." "Ho&u
re&i... za"to bi bili sumnji(avi na nekoga tko dolazi na
dogovor ranije?
Takvo ne"to se obi(no smatra-" "Kome ja govorim? Zidu? Zar nisi
slu"ao "to sam ti sada govorio, s'tryatahu?
Misli" li da su to ljudi koje bi pozvao na svoje pizdolike
(ajanke? Zapravo, mo$da i bi. Jer su oni kao i ti – pseta. Imaju
izrazito sku (ene nazore i njihovo je poimanje svijeta ograni(eno
na ono "to trenutno vide. Naviknuti su da stvari budu onakve
kakvima su ih oni zamislili. Ako ne"to iska(e iz obrasca, oni
ne&e razmi"ljati za"to je to tako jer im uop&e ne
pada na pamet da bi ne"to moglo biti druga(ije od onoga "to to po
njihovom mi"ljenju jest. Svemir je za njih ono "to su si oni
zamislili, a oni su u njegovu sredi"tu. To je jo" ne"to po
(emu su sli(ni tvojoj plemi&koj bagri.
I zato si uzimaju za pravo ubiti bilo koga tko iska(e iz njihovog
malenog svijeta. Zbog toga i zbog svakakvih droga koje stalno
$deru, snifaju i guraju si ih tko zna kamo."
"Ali za"to..." Mer je prigu"io ostatak svoje misli. Nije ni znao
"to bi mislio o svemu ovome.
"!to za"to? Za"to tvoji nalogodavci posluju s takvim (oporom? Ne
znam "to tvoji aristokrati-stratezi to(no ovdje rade, a prema
tvojoj glupoj faci zaklju(ujem da ne zna" ni ti, ali o(ito im
za to trebaju papapuri. Unato( svojoj ograni(enosti ili
16
Aleksandar Kostjuk
mo$da ba" zbog nje, papapuri su idealna radna snaga. Znaju se
postaviti prema ovoj divljini i znaju kako je ukrotiti. Koliko je
to uop&e mogu&e. Tako su i pre$ivjeli tako dugo tako duboko
u Okri. Navodno su tu doma&i ve& stolje&e-dva.
Nitko ne zna kako im to uspijeva. Pre$ivjeti, mislim. Zna se samo
da su im mozgovi dovoljno spr$eni da to uop&e poku"avaju."
Cini(no se nasmijao i stavio u usta posljednji komad mesa.
Mer Paaorë bio je zate(en Kola(i&evim znanjem, ali misli su
odjednom odlutale u potpuno drugome smjeru. "Kola(i&u?"
Kola(i& bijesno istisne zrak kroz zube. O(ito se nadao da
&e mer biti miran neko vrijeme. "!to sad?"
"Onaj starac je rekao da-" "Koji vra$ ji starac?" "Jedan od
one trojice oko onoga oltara... znate..." "Ah, one mumije." "Tako
je. Jedan od njih je rekao kako je cijela Okra teritorij
kart+atomasura. Je
li mogu&e da je to to(no jer..." Mer utihne nakon "to
Kola(i&ev pogled naglo postane leden. 'eljusti su mu se
stisnule na spomen kart+atomasura.
"Da je to to(no, budaletino, misli" li da bih bio ovdje usred
no&i? Nitko ne ide ni blizu te gamadi. Nitko tko $eli $ivjeti.
A ja volim $ivjeti. Njihovo podru( je su Triotra,
Dram-Hrataaga i jo" neki manji dijelovi. Nikako cijela Okra.
Ovdje nisu vi)eni ve&... nitko niti ne pamti. Druga pri(a je s
gradovima, tamo znaju navratiti, ali ti to zna" bolje od mene,
zar ne?"
"Da, ali ne bi li bilo-" "Slu"aj ti mene, ti iritantni s'tryatahu!!
Pla&en sam otpratiti te do Nambua i
natrag. To &u i u(initi. No ne&u slu"ati tvoje idiotske
pri(e inspirirane razgovorom s nekakvim olinjalim senilcem. Ako te
takve pri(e zabavljaju, mo$e" ih pri(ati na banketima svojim
plemi&kim sugovnarima. No "to se mene ti(e, nisam pla&en i
ne moram slu"ati idiotsko blebetanje nekakvog nalickanog
poludebila. Na"e su teme za razgovor ovime do kraja putovanja
iscrpljene. A sad &emo le&i i spavati. Predla$em to i tebi
jer &emo na povratku ubrzati tempo i vjerojatno ne&emo
imati mnogo prilika za spavanje. Ako ti se ne spava, onda samo
le$i. U svakom slu(aju, ako prozbori" jo" jednu rije(, ja
&u te uspavati dr"kom svoga ma(a, prljavo pseto!" Ugasio je
bak-krabur i onda se samo jo" (ulo kako se namje"ta na svojoj
le$aljci.
Mer je sjedio u potpunoj tami, jo" pod utjecajem
Kola(i&evih rije(i. Te rije(i bile su sna$ne poput njegove
"ake. Trebalo je nekoliko trenutaka da shvati kako je svjetlost
uga"ena i kako bulji u crnilo.
U ruci mu je jo" bila mesna plo(ica. Nije ju stigao pojesti,
bio je zauzet. Konverzacijom. Na brzinu ju je pojeo i legao "to je
ti"e mogao. Kola(i& je ve& spavao. 'uo je duboko
disanje. Nevjerojatno. A jo" prije nekoliko sekunda kipio
je od bijesa.
Konji su vjerojatno tako)er zaspali. Uglavnom, nije ih (uo. Dodu"e,
ti se konji nisu ni za cijeloga putovanja nijednom oglasili. Tiha
pasmina, valjda.
Njegova se deka pokazala kao slaba zamjena za krevet. Najudobnije
mu je bilo
17
IOX
le$e&i na le)ima. Brzo je morao ustanoviti da je takva vrsta le
$anja tek ubla$ena ina(ica jahanja. Ve& su ga boljele
lopatice, ki(ma, rebra, a i po(eo mu se u no$nim prstima javljati
osje&aj koji mu je dosad bio nepoznat, ali koji nije
obe&avao ni"ta dobro, barem ne "to se njegovih no$nih prstiju
ticalo.
Le$anje na le)ima o(ito je osu)eno na neuspjeh. Poku"ao se
namjestiti na bok. Pitao se za"to se Kola(i& toliko
uzrujao kada je spomenuo kart+atomasure. Bio
je jo" bjesniji nego kada mu je kritizirao umje"nost u
borbi. S druge strane, sam spomen kart+atomasura budi u ljudima
najve&e strahove. Ono duboko zakopano u njima, "to susre&u
samo u no&nim morama. Da, oni su poput no&ne more. A taj
ugled sasvim je opravdan. Nije mu bilo poznato postoji li netko tko
je imao bliski susret s tim vragovima koji nije uklju(ivao
standardni deset cinci debeli (eli(ni zid izme)u njih, a da je to
pre$ivio ili barem po$ivio dovoljno dugo da prozbori koju
rije( o tome prije nego "to ga je lije(nik ili iridij-lije(nik
odbio lije(iti jer ne voli dirati osobe koje su ranjene, bolesne
ili bilo "to drugo "to bi ih odvratilo od investiranja u industriju
potapanja kvaki za nehendikepirane papkare.
Mo$da je Kola(i& bio jedan od tih rijetkih. Je li se on
na "ao u okr"aju s najve&im ljudskim neprijateljem – izuzev"i
ljude – i pre$ivio? Kada bi ga (ovjek pogledao, rekao bi da je za
to kadar.
Sje&a se kakav je dojam ostavio Kola(i& na njega kada
ga je prvi put ugledao. Jedna rije( odmah (ovjeku pada na
pamet kada ga vidi. !iroko. Sve je na njemu bilo "iroko. Njegovo
tijelo bilo je "iroko i nosilo je "iroke ruke, "iroke noge, "iroki
vrat na kojemu je sjedila "iroka (elava glava. Glava mu, kako se
meru (inilo, nije bila prirodno bez kose, ali nije bila ni
obrijana. Djelovala je vi "e kao da je bila $rtva neke u$asne
prirodne katastrofe koja je zacijelo uklju(ivala ogromne, o"tre
predmete koji su letjeli ogromnom brzinom i mo$da (ak komadi&e
drva koji su nenamjerno gorjeli. To se barem dalo zaklju(iti na
temelju ogromnog o$iljka koji se pru$ao sve od njegova potiljka pa
do lijeve obrve koja je gotovo potpuno ustuknula pred o$iljkom, i
jo" nekoliko manjih razmje"tenih po njegovoj nezavidnoj
lubanji.
Ve& je tada bio naoru$an do zuba kao i sada. To mu je
vjerojatno normalan na(in odijevanja. Na le)ima je imao (ak dva
ogromna ma(a, za pojasom su mu bila smje"tena dva striglara,
punjenja za striglar te niz bode$a razli(itih veli(ina. Preko
normalne odje&e, koja, prema svemu sude&i, nije pratila
aktualnu modu, nosio je ko$ni oklop i mre$u remenja koji su mu
slu$ili kao spremi"te za arsenal, a vjerojatno i kao "tit. Za obje
podlaktice imao je zataknute no$eve, na jednoj nozi je imao
ne"to poput sjekire, a na drugoj malene kose. Ima tu jo"
svakakvih predmeta posvuda po njegovom tijelu, a za koje mer nije
znao re&i "to su, ali se sa sigurno"&u moglo re&i da im
je namjena ubijanje, a malo vjerojatno je da su slu$e...
neubijanju.
Kola(i& je od prvoga njihova susreta dao do znanja da
&e pomagati meru Paaorëu u obavljanju njegova zadatka i da
&e ubiti svakoga tko bi mogao i pomisliti na to u tome ga
sprije(iti, (ak i ako za to mora ubiti i samoga mera. Tako)er je
odmah dao do znanja da mu se osoba koju &e pratiti uop&e ne
svi)a, "to
18
Aleksandar Kostjuk
je odmah obznanio pljuvanjem na merovu (izmu, insinuiranjem
da je imao intimne odnose s merovom majkom i majkom njezine majke,
detaljnim opisom merova ru$noga lica i podrobnim obja"njenjem za"to
mer nikako ne mo$e biti ru$niji.
Na to su slijedile kontinuirane psovke i uvrede, naj(e"&a od
kojih je bila s'tryatah. Mer je bio prili(no siguran da je to iz
e(koga jezika. Taj se jezik uglavnom koristi na krajnjem jugozapadu
Nesske, u Doloru i Imakysiji. Kola(i& je zacijelo $itelj
jedne od tih zemalja, to se pozna i po jetkom naglasku koji ima kad
govori vatski.
E(ki se zapravo i nije pro"irio izvan granica Dolora i Imakysije.
Istina je da se i tamo sve manje koristi, "to zbog sna$noga
utjecaja Skriptoruma, "to zbog (injenice da je to jezik s premalo
rije(i koje imaju neukusno previ"e zna(enja. Nije bilo rije(i koja
nije predstavljala barem dvadeset razli(itih pojmova i nije bilo
(ovjeka s e(koga govornog podru( ja koji si svaki pojam nije
tuma(io na trideset razli(itih na(ina. Navodno cijeli jezik
raspola$e s nekih stotinjak rije(i, s tendencijom opadanja, "to je
nedvojbeno razlog mnogim nesporazumima.
Neki zlobnici zato tvrde da je upravo to razlog, a ne nedostatak
infrastrukture i financijske potpore prijestolnice, za u(estalo
nasilje koje se odvija u tim zemljama. Njihovi oponenti im pak
uzvra&aju da se upravo pojmovi u( estalo i
nasilje najbolje sla$u u samim centrima mo&i Nesske i da
bi tim nepismenim budalama bilo bolje kada bi se umjesto
kritiziranja tu)ih jezika potrudili nau(iti vlastiti kako bi mogli
"to bolje sro(iti pismenu molbu za vlastitom eutanazijom. Tada bi
se po(ele razmjenjivati uvrede i prijetnje smr&u, da bi potom
uslijedilo razdoblje izostanka bilo kakve rasprave. Tome bi opet
uslijedilo razdoblje slu(ajnih trovanja hranom, nesretnih prehladom
induciranih dekapitacija i misterioznih nestanaka negdje izme)u
jedanaest nave(er i tri ujutro. Nakon toga se svi protivnici
ujedine u izjavi kako se to ne smije nikada vi"e dogoditi, samo "to
nitko ne $eli re&i "to bi to to zapravo trebalo
predstavljati.
Rije( s'tryatah zacijelo ima tako)er tucet zna(enja.
Koliko mer zna, jedno od njih je bolest koja napada ljude ili
galebe slaba srca nakon "to im vjerovnici ili kaligrafi zapale ili
prebojaju ku&u i potruju ili siluju stoku. Jedno drugo je
vezano za jednu vrstu lopo(a (iji rubovi podsje&aju na prizor
(ovjeka koji lizanjem kamenja $eli izraditi svrdlo za zamrzavanje
vilica.
No kad bi Kola(i& rekao meru s'tryatah, vjerojatno je
mislio na naj(e"&e zna(enje te rije(i, a to je osoba koja
nevje"to barata izmetom stajskih $ivotinja.
Iako kao (ovjek iz fina dru"tva nije navikao biti predmetom
uzastopnog obasipanja najgorim uvredama – ako ne ra(unamo tematske
ve(eri mera Criöskama, oho! – vrlo se brzo navikao na Kola(i&ev
rije(nik i (ak izgradio s njim jedan stabilan odnos koji se
odr$avao zahvaljuju&i uzajamnom ignoriranju do maksimalne
mogu&e mjere.
To je barem palilo do maloprije. Zamalo je postao $rtvom
Kola(i&eve izvje$bane brutalnosti.
Sad ga grozno boli rame. Okrene se na drugu stranu.
19
IOX
Ni to ne obe&ava. Dosad je Kola(i&a do$ivljavao kao neku
vrstu dresirane $ivotinje s velikim
propuhom u lubanji. Dresirane da ubija. I sakati. No njegovom
demonstracijom okrutnosti pokazalo se i da (ovjek zna razmi"ljati.
Njegove rije(i duboko su ga dojmile, iako mu to nikada ne&e
priznati. Vjerojatno je to zato "to je ovo potpuno druga(iji svijet
od onoga na koji je naviknut. Koliko god nasilne bile spletke me)u
ku&ama i u dr$avnoj politici, ovaj milje u koji je ba(en
odlikovao se nasiljem koje je bilo druga(ije. Ne nu$no
ve&e od doma&ega. Mo$da nekako – prirodnije.
Primjerice, kad su stigli u onu bezimenu "umsku postaju na rubnom
dijelu Okre koja bi pro"la kao seoce da su ljudi vi"e nalikovali na
ljude, a ku&e vi"e na ku&e ljudi, bio je prisiljen bode$om
iz obiteljske zbirke kojeg je ponio sa sobom probosti (ovjeka koji
mu je nju"kao oko vre&a s novcem na konju. Dobro, mo$da
je rije( prisiljen pretjerana, no
Kola(i& mu je rekao kako ga nitko u ovom dra$esnom
mjesta"cu ne&e po"tivati ako samo otjera znati$eljnika. A kad
je rekao da ga ne&e po"tivati, mislio je da &e ih sve
pozvati da mu u(ine sve u rasponu od silovanja, preko ubijanja, pa
sve do ubijanja i silovanja.
Stoga ga je brzo probo no$em. S le)a. Sre&om, jer gospodin je
bio velik i ve& s le)a je izgledao opasno. Osje&ao se
ushi&eno. Nikada prije nije ubio (ovjeka. S le)a. I mogao ga je
samo ostaviti tamo na tlu, bez podmi&ivanja organa reda i mira,
bez izmi"ljanja glupih izgovora i bez dostavljanja sitne naknade
obitelji putem neslu$benih kanala.
A kasnije, nakon "to su se u jedinoj kr(mi nave(erali –
Kola(i& je ve(erao, mer je samo gledao u svoj tanjur
poku"avaju&i odgonetnuti koliko je puta morao biti ubijen
njegov obrok – kada je mer ve& zajahao svoga konja,
Kola(i& je sru"io na tlo ogromnu groteskno na"minkanu
gazdaricu kr(me i po(eo ju silovati pred njim i jo"
nekolicinom gledatelja koji su iza"li iz kr(me,
pijuckaju&i pritom svoju halpu.
Meru, naravno, nije palo na pamet intervenirati. Samo je s (u)enjem
gledao taj (in koji ga je podsje&ao na lutkarske predstave koje
je njegova $ena znala organizirati za njegova nemirna deri"ta.
Nekako je to bilo zabavno.
Kad je zavr"io, mer je dobio dojam kako to ipak nije bilo silovanje
jer je gazdarica po(ela ljubiti Kola(i&a po licu, govoriti mu
prosta(ke po"alice od kojih su se oboje zdu"no smijali i nuditi mu
besplatno pi&e i jelo ako ostane jo" malo s njom.
Kola(i&, naravno, nije imao nikakvu namjeru ostati, ali
gazdarica ga nije imala namjeru pustiti pa ga je vukla za nogu kada
je on ve& bio na konju. Na to ju je
Kola(i& nogom gurnuo i ona je spektakularno pala u blato
da bi odmah po(ela plakati. Kako su odmicali, mer je imao priliku
vidjeti u daljini gazdaricu kako – vjerojatno iz tuge zbog
Kola(i&eva odlaska – re$e nekoj zalutaloj ma(ki grkljan i njome
premla&uje jednu svoju mu"teriju koja je stajala pred
kr(mom.
Tada je Kola(i& ostavio dojam da ba" i ne zna
razmi"ljati u previ"e pravaca, ali sada se dojam promijenio.
Vjerojatno krvo$ednost nije dovoljna za pre$ivljavanje u poslu
pla&enika. Ako $eli" ostati u poslu, zasigurno
mora" uklju(iti i mozak.
Zna Kola(i& vi"e nego "to da naslutiti.
20
Aleksandar Kostjuk
No u jednom je bio u krivu glede mera. Njegovi nalogodavci, kako ih
je Kola(i& nazvao, rekli su mu "to rade ovdje. Jedino "to
mu nisu rekli i "to nikako nije mogao shvatiti jest
za" to to rade. Kada je pitao, govorili su mu
nekakve neodre)ene stvari kojima su mu zapravo $eljeli re&i da
se to njega ne ti(e i da se koncentrira na svoj zadatak.
Tp je vrlo opasan pothvat. Za njegovu osobu pogotovo, ali opasno je
za sve. To bi moglo promijeniti mnoge stvari. No stvari se ionako
uvijek mijenjaju, obi (no nagore. Promjena s kojom je on ra(unao, a
koja mu je bila obe&ana za igranje klju(ne uloge u projektu,
uz, naravno, gomilu ognara, bila je promjena statusa ku&e
Paaorë.
Orar Paaorë. To mi jako dobro zvu( i. A ako dobro odigra
svoje karte, mogao bi biti i sazár Paaorë!
To su mu (vrsto obe&ali. Bio je toliko ushi&en tom idejom
da je ne"to od toga dao naslutiti i svojoj jezivoj $eni kada se
opra"tao od nje. Nije da je od nje o(ekivao odobravanje ili iskaz
po"tovanja i divljenja. Nije da je od nje o(ekivao bilo "to. Njihov
brak je bio daleko od sretnoga. I jo" dalje od braka. Njihovi
odnosi su ve& dugo vremena nepopravljivo naru"eni. Ona
njemu ve& godinama zamjera "to ju je o$enio, a on njoj
ve& godinama zamjera "to njena krvna loza nije
istrijebljena jo" prije nekoliko stolje&a.
Nije da on mrzi svoju $enu. Samo ima odre)ene rezervacije glede
njenog sebi(nog inzistiranja da $ivi na ovome planetu kad – barem
kolaju glasine o tome u nekim znanstvenim krugovima – ima toliko
drugih. Sigurno ona ima sli (no mi"ljenje o njemu, ali, sre&om,
mogao se tje"iti (injenicom da ga za to uop&e nije briga.
Le$anje na boku se, dakle, pokazalo kao lo"a ideja. Vratio se
le$anju na le)ima "to se, u odnosu na prvi put, sada (inilo i ne
ba" tako lo"e.
Nije istina. Gore je. Njegova supruga Skia bila je poput boli koju
je osje&ao sada. Kad god bi se
ona pojavila u nekoj prostoriji, hladno&a bi naglo zahvatila
sve prisutne, a svjetlost bi izgubila onu uro)enu sposobnost brzoga
kretanja kroz zrak pa se zato oko Skie uvijek "irila neka aura
sumraka. Takav je barem dojam stekao mer o svojoj imeri.
Njegovi sinovi sre&om nisu naslijedili demonska obilje$ ja
svoje majke, iako nisu naslijedili ni neke njegove dobre
karakteristike. Dodu"e, do sada nije uspio razabrati koje bi to
to(no bile. Svejedno, bojao se da bi njegovi nasljednici mogli ipak
poprimiti neke od maj(inih neugodnih karakternih crta pa se zato
trudio svoditi njihove kontakte na minimum, prepu"taju&i odgoj
djece sposobnim rukama naoru$anih guvernanti i demoraliziranih
u(itelja (ija je sklonost ekscesima vezanih uz pljevu zaista
malena.
Nije bio ni to(no siguran kako su uspjeli za(eti tu djecu. Dok je
bila mlada, nije bila toliko odbojna, ali svejedno je moralo biti
mnogo unutarnje volje, iako se nikako ne mo$e sjetiti kako se to
to(no dogodilo. Mora da su se u tome trenutku nekako poklopile
brojne astronomske pojave, a u sam proces morala je biti
21
IOX
uklju(ena ogromna koli(ina laganja i igala sa zelenkasto otrovnim
vrhovima, zavjese (ije "velje nisu marile za stanje na prigradskim
cestama, prijetnje, ucjene i ultimatumi koji su nesumnjivo
sadr$avali pojmove kao "to su bol, vatra, sivilo, ra(un za krumpir,
pisalo s okusom nesimetri(nog brda i izostanak gra)evnog materijala
za pje"(anu luku.
I po"to imaju tri sina, to se moralo dogoditi najmanje tri puta.
Da, njegova imera nije bila dru"tvo kojem se (ovjek nada kad do)e
ku&i nakon
radnoga dana koji bi, po svemu logi(nome sude&i, trebao biti
naporan, ali zapravo nije uop&e. Mer i nije volio raditi. Ali
je zato nakon posla volio odlaziti svojoj ljubavnici Kareoli. Ona
je pravo nalazi"te nje$nosti i topline.
'isto tehni(ki, ljubavnica mo$da nije najbolja rije( kojom bi
se opisala Kareola i merov odnos s njom. Kurva bi vjerojatno bila
mnogo prikladnija. Vrlo prometna kurva bio bi jo" bolji opis.
Mer Paaorë je tolerirao "to je svoje vrijeme s Kareolom morao
dijeliti s posjetiteljima koje je iz razloga s kojima
jo" uvijek nije bio na(istu odbijao zvati mu"terijama, no
volio bi kada bi mu Kareola, njegova ljubavnica, barem jednom to(no
izgovorila ime. Stalno ga je zvala Romi, Danko, a ponekad i Mica.
On bi joj svaki put kada bi joj do"ao u posjet rekao da ga zove
Anttuuro, a ona bi ga upitala za"to bi ga tako zvala. On bi joj
rekao zato "to je to njegovo primime, a ona bi ga nakon toga
gledala na na(in koji je ostavljao dojam da ga nije pozorno
slu"ala, da bi se onda ubrzo pokazalo da ga zaista nije uop&e
slu"ala, a nakon toga bi na neko vrijeme potpuno prestali govoriti.
A onda bi mu rekla da se brzo odjene jer joj za koji trenutak
dolazi majka, brat, sestri(na ili teta.
Njegov $ivot je tu$an. Ali ne zadugo. Sazár Paaorë, da, da. Kad
obavi ovaj zadatak i primi nagradu nakon dovr"etka projekta,
do&i &e do
zna(ajnih promjena u njegovu $ivotu. O, da, zna(ajnih. Za po(etak
bi mogao ne"to u(initi glede svoje supruge koja je u obitelji
po$eljna poput nasljedne bolesti. Ako bi je se nekako uspio rije
"iti, mo$da bi se (ak mogao i ponovno o$eniti. Nije da mu je
potreban nasljednik, tri su sasvim dovoljna, no ne bi bilo lo"e
imati rezervu u smislu odre)enog ugleda, utjecaja na visokim
polo$ajima. Nova plemi&ka titula (ak i s mnogo novaca koji mu
je obe&an nema preveliku te$inu bez jedne... genetske
podloge.
Mer Paaorë je imao iluzija o ugledu svoje ku&e tek do one mjere
koja ga sprije(ava da otvoreno pita svoje prijatelje za"to njegovu
obitelj ba" nitko ne voli. Savez s nekom starijom ku&om,
(ak i ako vi"e ne raspola$e velikim bogatstvom, bio bi dobra
investicija u budu&nost. Na pamet mu pada ku&a
Deii"i.
Ili mo$da (ak Trpimirovi&. Skoro je uskliknuo na tu pomisao.
Mora biti oprezan. Te planove mora zadr$ati za sebe sve do
povoljnoga trenutka.
Odjednom mu (udne misli po(nu prolaziti kroz glavu. Do"le su
nepozvane, ali za(udio se za"to na njih nije naletio i prije.
Ovaj zadatak i nije neki veliki pothvat. Vi"e formalnost nego
prijeka nu$da. Ako mo$e postojati ne"to poput formalnosti u Okri.
Ipak... da nije on odabran za ovu misiju jer je smatran potro"nom
robom? Utroba mu se stegne na tu pomisao.
22
Aleksandar Kostjuk
Zaista, ako on obavi svoj dio, ne&e vi"e biti potreban. Dodu"e,
ovakve &e stvari trebati ponavljati. Kanali komunikacije moraju
biti otvoreni. No za to mogu na &i nekog novog. Tako)er
potro"nog. To bi imalo i smisla. Posebno mu je nagla"ena va$nost
o(uvanja diskrecije u ovoj stvari. A to je njega (inilo suvi"nim
svjedokom. Kojeg bi bilo mudro ukloniti. Napokon, to bi i on u
(inio da ima dovoljno inteligencije, resursa, utjecaja i hrabrosti
da pokrene ovakav plan.
To zna(i da mora ostati $iv samo do susreta sa papuparima. Na
povratku njegova sigurnost vi"e ne&e biti prioritet. Igra li
Kola(i& ovdje zna(ajnu ulogu? Je li dobio tajni nalog da
ga u odre)enom trenutku zakolje? Njegovog za"titinika su mu
dodijelili, nija ga sam prona"ao.
Ma samo sam paranoi( an... Ako to i jest istina, onda
vi"e ni ne mo$e ne"to u(initi glede toga. Kola(i& je
ubojica s iskustvom. Ako taj trenutak do)e, ne&e mo&i
u(initi ba" ni"ta da to sprije(i.
Na jedan (udan na(in ta mu je misao donijela izvjestan spokoj. Mer
Paaorë je polako, ali sigurno utonuo u san.
Bu)enje je bilo daleko od ugodnog. Zurio je u tamu i nije znao
koliko je dugo spavao. Kao da je to sada bilo bitno. Znao je samo
da mu se golema ruka nalazila preko usta, ste$u&i mu (eljust do
bola i (vrsto priti"(u&i njegovu glavu o tlo. Osje&ao je
topli dah na svome obrazu. Prema snazi "ake koju je
ve& imao prilike iskusiti, zaklju(io je da se radi o
Kola(i&u.
Zar su njegovi strahovi bili opravdani? Ovo bi bio zaista
lo" trenutak da po(ne imati pravo. A on je u ovaj posao u"ao s
ozbiljnom namjerom ne umrijeti. Ali jo " je prerano!
Ako ga sada ubije, cijelo putovanje &e biti besmisleno.
Osjeti dah na svom uhu i jedva (ujni "apat odjekne u njemu. "Nismo
sami." Kola(i&eva ruka mu polako okrene glavu i on ugleda
slaba"nu mjese(evu svjetlost kako osvjetljava Kola(i&evo lice.
A"ámuva se valjda smjestio tako da se ne"to njegovih zraka
probijalo kroz malene pukotine guste kro"nje koja ih je skrivala. A
kroz te pukotine mogao je vidjeti kako se ne"to kre&e.
Gran(ice zakrckaju pri koraku ne$eljenog posjetitelja. Tko god to
bio – "to god to bilo! – nije bio samo u prolazu. O(ito se "uljao
ovdje. Napravi jo" dva koraka. Stajao je. Nejasna silueta se
micala na mjestu, ali o (ito nije imala namjeru negdje drugdje
gurati svoj nos.
Kola(i&ev "apat ponovno. "Ako ima" neko oru$ je,
primi ga se, ali ne (ini ni"ta i ne govori ni"ta dok ti ne dam
znak." Polako mu je odmaknuo ruku s glave i tada je mer mogao
vidjeti kako je Kola(i& ve& isukao svoj ma(, a
sada je drugom slobodnom rukom izvukao striglar.
Mer posegne za svojim oru$ jem i ovoga puta ga odmah na)e.
Zaista nije mogao razaznati radi li se o (ovjeku ili $ivotinji. I
"to to radi? Tra$i
li njih? Ili ih je ve& na"lo? Na"ao. Mo$da ih okru$uju sa
svih strana i (ekaju da iza)u van. Ali za"to ne navale unutra
jednostavno? Ovo stablo i nije neka utvrda. To vjerojatno zna(i da
ne znaju da su mer i Kola(i& ovdje sakriveni. Ali "to
$eli,
23
IOX
tko god to bio? Za"to se zadr$ava ovdje? Napravio je nekoliko brzih
koraka. Mer se strese, ali nije proizveo ni zvuka. Do vraga,
" to ja radim ovdje? Nikada
ga u $ivotu nije bilo ovoliko strah. Zatresao je grane njihova
stabla. Mer prigu"eno sikne, a Kola(i& mu vrati ruku
na usta. Sljede&ih nekoliko trenutaka stajao je nepomi(an. A
tada se ne"to (ulo. !kljocavi zvuk. Ne"to je "krgutalo. To nije
(ovjek! Dobro "to je Kola(i&eva ruka jo" uvijek
dr$ala merova usta za(epljenim jer bi ina(e ispustio takav jecaj
koji bi ovom uljezu otklonio svake sumnje o mo$ebitnoj prisutnosti
ljudi pod ovim drvetom.
Ako sumnja da su ovdje, za"to se ne zagleda pod kro"nju? Mo$da ih
zaista okru$uju. Ne $ elim biti ovdje! Ne
$ elim biti ovdje!
Ponovno se kretalo. Ovoga puta bez zastajkivanja. Zvu(alo je kao da
odmi(e. Ti"ina. Je li oti"lo? Kola(i& mu prinese glavu.
"Pri(ekat &emo," "apne mu i ponovno makne ruku s
njegovih usta. 'ekali su ne zna ni sam koliko dugo. Sekunde? Sati?
Mer je bio toliko
preplavljen strahom da je ve& po(eo umi"ljati
prijete&e "umove od kojih se smrznuo na mjestu.
Ni"ta. Ni zvuka. Kola(i& ponovno tiho prozbori. "Slu"aj
me. Ako su nas prona"li, mo$da nas
sad (ekaju vani. Ako je tako, vjerojatno su spremni (ekati dovoljno
dugo da nas uvjere kako nema opasnosti. Mi ne&emo (ekati. Ustat
&emo i polako i tiho uzjahati. Kada ti dam znak, jurnut
&emo van na cestu. Ako nas napadnu, brzina &e nam biti
najbolje oru$ je. Jasno?"
"Da," pro"ap&e mer jedva jedvice jer mu se grlo doslovce
zgr(ilo od straha. Kola(i& je ustao i mer za njim. Popeli
su se tiho na konje koji cijelo ovo
vrijeme nisu ispustili ni najmanji zvuk. Zaista ih je po(eo
voljeti. Nije bilo lako penjati se na njih u mraku jer ono malo
mjese(ine "to se probijalo bilo je jedva spomena vrijedno. Na tlu
je ostavio svoju deku. Nije bilo vremena za pospremanje. Sada su
bili spremni za akciju. To(nije, Kola(i& je bio spreman za
akciju. Mer Paaorë je bio spreman bje$ati glavom bez obzira i
ostaviti Kola(i&a na cjedilu ako to zna(i spa"avanje njegovog
$ivota. Zaista nije $elio biti ovdje!
"Sad!!!" uzvikne Kola(i& i potjera svog konja kroz granje.
Mer je zahvaljuju&i svome kukavi(luku reagirao sekundu kasnije
nego "to je trebao, ali svejedno je i on potjerao svoga konja i
zagalopirao kroz kro"nju, urlaju&i dok su mu grane grubo "ibale
lice.
Obojica urlaju&i, isko(ili su na cestu, spremni se suo(iti
uzvrle krvi s neprijateljem. Da, (ak i mer Paaorë. Ali nije bilo
nikoga. Cesta je bila prazna. Okretali su se na sve strane, ali
nisu mogli vidjeti ni "ta. Nikoga. Samo mra(na, drevna cesta i
mra(na, utihla "uma.
Kola(i& nije djelovao zadovoljno. "Hajdemo! Haj!" Potjerao
je konja i odjurio u no&, a mer je slijedio njegov primjer,
samo "to je pritom zamalo pao s konja.
24
Aleksandar Kostjuk
Galopirali su bez prestanka vjerojatno nekoliko zarata da bi nakon
toga usporili. I odahnuli.
"!to je to bilo?" upita mer bez suzdr$avanja. "A otkud bih ja to
trebao znati? Mo$da samo neka $ivina koja nas je nanju"ila,
ali nije se odva$ila ne"to poduzeti glede toga." "Ne zvu(ite
ba" uvjereni u to." Kola(i& ga probode svojim
ubojitim pogledom. A onda se okrene natrag prema
stazi i ne re(e ni"ta. Sada su samo kaskali, i iako nisu bili
glasniji nego "to su bili na prevaljenom
putu, mer Paaorë je smatrao kako su preprebu(ni. Jo" pod
dojmom neposrednog u$asavaju&eg iskustva, mer je bio jako
zabrinut zbog buke koju su proizvodili. Zaista su trebali
prona&i diskretniji na(in prolaza kroz ovu ukletu "umu. Neka
vrsta kamufla$e tako)er ne bi bila naodmet. 'udio se "to ih
ve& nisu rastrgale divlje zvijeri i "to nisu rasprostrti
na jelovniku ovda"nje "arolike flore i faune.
"!to je, gmizavi s'tryatahu? Napunio si ga&e, ha? !to se toliko
me"kolji"?" "Ah, oprostite "to sam nervozan, nisam naviknut na
susrete s nemanima." "Nemani? Bila je to sjena. #ivina u potrazi za
hranom, a mo$da i neki skitnica,
lu)ak koji se zabavlja lutaju&i "umom, jedu&i korov i
nude&i se kao hrana zvijerima, ha, ha! Ima svakakvih manijaka
na ovom svijetu!"
Ti bi trebao znati. "Morate li tako glasno govoriti? Mo$da nas
jo" slijedi. Ne moramo ga jo" navoditi. Osim toga, to
sigurno nije bio (ovjek, ali ako je bila zvijer, onda je to neka
posebna, jer je ova bila visoka i hodala uspravno. Takav sam barem
dojam dobio prema kretanju sjenke."
"Pametnjakovi&. Ni"ta ti nisi vidio, glupi
s'tryatahu. Mogao je to biti mi", a ti bi vidio zmaja. Toliko
si se tresao od straha, hah! A ako nas ta stra"na 'neman' slijedi,
onda nas slijedi. Nije nas mogla izgubiti iz vida pa ni ne treba
na"u pomo&. Neka samo do)e..."
"Osvr&ete li se zato vi"e nego prije? Ipak ste nervozni zbog
ovoga, zar ne?" "Oprezniji sam, da, pseto! Nervozan? Nikako. Ako se
prepusti" strahovima,
onda te bilo tko mo$e pobijediti. Osim mo$da tebe." Nasmijulji se.
Opet duhovitosti. Nije ga prevario. I on je bio uznemiren
njihovim no&nim
posjetiteljem i nije bio siguran da je to bilo ne "to s (ime se
mo$e nositi. No u jednom je Kola(i& bio u pravu.
Ono "to je rekao o strahovima. Hrabro"&u se vjerojatno mo$e
pobijediti sve. To meru nije bilo od velike pomo&i. On je u
strahu bio jako dobar i nije imao ni sklonosti ni volje s time
prestati. Zna (i li to da je ve& izgubio?
Ne. Napokon, za"to postoje pla&enici? "Ipak je bilo gusto. 'udo
"to se konji nisu uznemirili. Nisu ni zucnuli," re(e
mer. "'udo?" nasmije se Kola(i&. "Nije to nikakvo (udo. !to
misli" za"to sam
odabrao ove konje, s'tryatahu? To su kal'glanci, najotpornija
pasmina koja postoji. Mogu prije&i stotine zarata s ogromnim
teretom na le)ima bez hrane i vode. U glavi imaju organ koji hvata
vlagu iz zraka koji udi "u i izdi"u. Tako se mogu
25
IOX
napojiti jednostavnim disanjem. I da, kada se dobro ukrote, ostat
&e mirni i tihi (ak i kad bi ih stotinu tvojih kolega
aristokrata poku"alo naguziti na jednoj od va"ih (ajanki."
Jo" duhovitosti. Stvarno ima ( udne
predod $ be o na" em dru" tvenom
$ ivotu. Iako... "Znate, palo mi je na pamet,
ako je ono ipak bio (ovjek, mo$da je to bio papupar. Mogu&e je,
zar ne?"
"Postavlja" mnogo pitanja, s'tryatahu. T o "kodi zdravlju.
Ali ako $eli" odgovore, pitaj njih," re(e
Kola(i& pokazuju&i glavom prema naprijed.
Mer ne shvati "to mu ovaj pokazuje jer je vidio isto "to i do sada,
mra(nu "umu. No sada kad je bolje pogledao, ne"to je tu bilo...
Zavoj pred njima bio je obra"ten granjem i tek kad su ga pro"li,
mer ugleda pred sobom mra(ni zid preko (ijeg se gornjeg ruba
prevaljalo svjetlo.
"Nambu?" upita mer. "Nambu." Bila je to velika (istina, o(ito ne
prirodno nastala, u (ijem se sredi"tu nalazila
pravokutna utvrda. U mraku se nije moglo dobro vidjeti od (ega je
izgra)ena, ali prema osvijetljenim rubovima izgledalo je kao da se
zidovi sastoje od velikih kamenih blokova. Na svakome kutu nalazilo
se "iljasto ispup(enje. Promatra(ki toranj? Uz lijevi bo(ni zid, iz
smjera iz kojeg su dolazili, ugledao je ogromne zaobljene objekte.
Jeza ga preplavi. Mer povu(e svoga konja i on stane.
"!to je sad?" upita iznervirano Kola(i&. "Jesu li... jesu li
ono..." zamuckivao je pokazuju&i prstom ogromne kukcolike
pojave. "!to... Aha, to. To su te njihove naprave. Pokretni
strojevi s debelim metalnim
oklopom. Ne&e ti ni"ta, juna(ino." Mer krene ponovno naprijed,
sad ve& iznerviran svojim vlastitim strahom.
Prepla"io se glupih strojeva. Jesu li to strojevi kojima obavljaju
posao? A "to bi drugo bili? Bila su dva, sada je bolje vidio, i
vrhovi su im sezali skoro do vrha zidova utvrde. Bili su kolosalni.
Zar su ih ti primitivci sami izradili ili su ih kupili?
Vjerojatnije je da su ih ukrali. Dodu"e, jo" nikada nije
vidio ne"to takvo. Da papupari nisu civiliziraniji nego im to glas
koji ih prati pripisuje?
Ta bi se misao zasigurno zadr$ala u merovoj glavi, no bila je naglo
isprana valom smrada u koji je naletio kako su se pribli$avali
utvrdi. Ve& je naslu&ivao "to taj smrad obe&ava,
ali do sada se ve& nau(io ne naga)ati o takvim stvarima,
nego se jednostavno prepustiti njihovom traumatiziraju&em
u(inku. ! to ja, dovraga, ovdje radim?
Vrata koja su se nalazila to(no pred njima nije mogao vidjeti jer
ih je skrivala tama. Primjetio ih je tek kada se iz njih prolomilo
svjetlo. Otvor se ra "irio i razotkrio osvjetljenu unutra"njost
utvrde, ali samo nakratko jer su kroz vrata izletjele (etiri osobe
nose&i u rukama nekakve glomazne predmete. Kola(i&
je ponovno munjevitom brzinom izvukao svoj ma(. Jedan od njih je
nosio bak- krabur koji mu je visio s jedne ruke. S obje je dr $ao
glomazni metalni predmet. Ti predmeti o(ito nisu bili ukrasne
prirode nego – barem sude&i prema
26
Aleksandar Kostjuk
prenagla"enim bodljama koje su str"ile na njihovim krajevima, a
koji su bili upereni prema meru i Kola(i&u – oru$ ja.
Izgledala su kao da su sklepana od razli(itih prona)enih dijelova,
a nazirao je i podosta hr)e.
Sli(an bi se opis dao primijeniti i na papupare. Odje&a im je
bila jedna kaoti(na hrpa prljavih krpetina spojenih tko zna kako u
jednu cjelinu, vise &i s njihovih tijela poput trulih listova.
Lica su im bila obra"tena kosom i bradom, s uo(ljivim tragovima
poku"aja brijanja i "i"anja. Ti su poku"aji o(ito bili neuspje"ni,
a jesu li bili namjerni ili slu(ajni, bolje je ne znati.
Kola(i& je digao glavu, a mer ga je slijedio kako bi
vidio "to je to tako zanimljivo. Red papupara koji su preko ruba
prednjeg zida uperili svoje ma"tovito oru$ je prema njima
te"ko bi se mogao nazvati zanimljivim, ali svakako
zabrinjavaju&im.
Ovo nije slutilo na dobro. "Lozinka!" dovi(e jedan iz skupine za
dobrodo"licu. "Bolje ti je da ka$e" prave rije(i, s'tryatahu,
ina(e smo gotovi," progun)a
Kola(i& diskretno u merovu smjeru. Mer uzdahne. Bojao se
ovoga trenutka, ali nije se mogao izbje&i. Bilo bi puno
neugodnije isprobavati oru$ je ovih dragih ljudi s pogre"ne
strane. "Led se ne topi, golubica je bijela i ru$na, a njena majka
je kurva."
Kola(i& ga pogleda razroga(enih o(iju. Jo" nikada
nije vidio takav zapanjeni izraz na njegovu licu. Mer na njegovo
(u)enje odgovori slijeganjem ramena.
Papupar se okrene prema zidu i uzvikne ne"to na nekom nepoznatom
jeziku. Rulja na vrhu zida odmah se povukla, a potom su se otvorila
vrata. Odbor za do(ek zaputio se prema utvrdi, a jedan od njih im
dade znak da ih slijede.
Pro"av"i kroz vrata, smrad je dosegao svoj klimaks. Meru Paaorëu se
zavrtjelo u glavi i borio se protiv nesvjestice koja ga je dozivala
kako bi mu ubla$ila "ok koji je njegovo tijelo do$ivljavalo sa
svakim novim udisajem. Bilo je to ne "to najodvratnije "to je ikada
u"lo u njegov nos. Ni Kola(i& nije bio imun na tu
grozotu. Skvr(io se u svom sedlu, no dr$ao se mnogo bolje od mera.
Ovo je izmicalo svakoj definiciji zraka. Mer je stavio ruku preko
usta i nosa, ali to nije previ"e pomoglo. Od smrada su mu
ve& o(i suzile, a sadr$aj njegova $eluca ve& je
pokazivao vrlo iskrene namjere za revoltom. Umrijet & u od
trovanja! Kako mo$e smrdjeti tako stravi(no na mjestu pod
otvorenim nebom?
Odgovor na to pitanje dale su mu njegove suzne o(i. Ova utvrda bila
je pretrpana papuparima. Zapravo je ovo mjesto bilo premalo da bi
se moglo nazvati pravom utvrdom, ali je ljudi zato bilo dovoljno da
bi ih se nazvalo ve &im selom. Sve je bilo nekako kockasto. Ova
mala utvrda imala je oblik kvadrata, a (etiri zgrade unutara zidova
bile su kockastog oblika. Te vi"ekatnice su, (ini se, bile
izgra)ene od blata koje se neplanski nabacivalo i su"ilo. Vidjelo
se prema strukturama kako su zidovi tih domicila rasli u slojevima.
Iz njih je str "ila slama, trstike, kosti, pokoja lubanja i ne"to
"to je podsje&alo na krzno. A ako se ne vara, vidio je i
nekoliko okamenjenih ljudskih ruku!
Te"ko je opisati prizor koji se odvijao pred merovim o (ima.
Odvratnost i
27
IOX
grotesknost mije"ali su se u dosad nespojivim kombinacijama,
guraju&i ljudske granice opiranja onoga "to je zdrav um spreman
prihvatiti kao podno"ljivo silovanje lucidnosti prema onome "to je
tako neljudsko i nesveto da si to ni najmra(niji um nije poku"ao
predo(iti, eksplodiraju&i u grobu vlastite infizitezamalnosti
poimanja tako stra"no nepojmljivog.
I morao je ponovno naglasiti smrad. Smrdjelo je u$asno. Iako su mu
pogled prema (itavoj savr"eno osvjetljenoj unutra"njosti
utvrdice
prije(ile te zgrade, bilo je sigurno da je svaka cinca slobodne
povr"ine bila pokrivena ovom trulom ruljetinom. Doslovce su se
svojim konjima morali probijati kroz inertnu masu papupara koja je
o(igledno polagano tekla upravo prema njima. Ona (etvorica koja su
ih do(ekala probijali su put prema, koliko se dalo naslutiti, uglu
jedne od kockastih nastamba, ali to nije previ"e pomagalo. U
(itavoj utvrdi doslovce je bio (ovjek do (ovjeka. Naguravali su se
kako bi se pribli$ili do"ljacima, nezinteresirano gazili jedne
druge, teku&i poput $itke, trule mase. Vidio je (ak jednog
papupara kako davi drugog u$etom, samo "to je taj nakon davljenja
krenuo u suprotnom smjeru od toka pa onda to ubojstvo vjerojatno
nije bilo motivirano gorljivim nestrpljenjem za susret sa
strancima.
Mer je prou(io njihove nastambe. Iz otvora na njima koje bi jedan
ma "toviti (ovjek mogao nazvati prozorima str"ale su glave jednako
znati$eljne kao i one na tlu. Ti prozori bili su tako)er pretrpani
ljudima i po du$ini i po "irini "to je meru sugeriralo da je
unutra"njost tih zgrada jednako prenatrpana kao i njihove ulice. Na
nekim su se prozorima ljudi toliko natiskali da su shvatili kako su
zaglavili. Pa su se bacakali, ritali – da, nekima su str"ile noge –
stenjali, a neki su samo mlohavo visjeli preko ruba "to je
vjerojatno zna(ilo da od sada nadalje ne&e pokazivati interes
za bilo "to. U tom naguravanju pao bi i pokoji mu"karac ili $ena na
tlo, odnosno na gomilu, "to je prolazilo prli(no neprimje&eno.
Na jednom prozoru su (inili ne"to "to je sli(ilo na... O,
Bo $ e! Bolje da gleda dolje.
Kako ljudska bi&a mogu $ivjeti ovako? Ovo je vi"e sli(ilo
nekakvoj koloniji kukaca nego ljudskom naselju. Kako mogu raditi,
jesti, spavati, disati ovako natrpani? Kamo sam to dospio?
Na dva-tri mjesta primjetio je visoke rebraste konstrukcije koje su
bile razli(itih i vrlo intenzivnih boja. Jako su se isticale u ovoj
monokronoj okolini. Na njihovim "iljcima bile su nabodene malene
$ivotinje koje su se jo" vrpoljile. Malena gola djeca, crna
od prljav"tine, visjela su po tim konstrukcijama iznad gomile koja
je tekla i zadirkivala su te malene $ivotinje koje iz nekoga
razloga jo" nisu umrle.
Zanimljivo je to da nije bilo mnogo razgovora ni buke. Samo lagani
mrmor. Samo su zurili. Izrazi na licima bili su ekvivalenti njihova
mirisa. Svi su gledali Kola(i&a i mera izbuljenih o(iju i
iskrivljenih usta "to je dalo naslutiti kako im zasigurno $ele
ne" to u(initi i kako bi to ne"to najvjerojatnije bilo na
isklju(ivo jednostrano zadovoljstvo.
Kona(no su se zaustavili kod ugla jedne zgrade kojeg su (inila
dvokrilna vrata od kore a(ur drve&a. "Ovdje," vikne jedan od
vodi(a dignuv"i svoje oru$ je prema
28
Aleksandar Kostjuk
vratima. Dvojica papupara pri"la su vratima i djelomi(no ih
otvorila. "Sada," vikne ponovno onaj isti.
Dakle, bio je red na njemu. Sjahao je s bolom u preponama i
nezgrapno stao na tlo. Tada je s mukom s konja skinuo dvije te"ke
ko$ne vre&e povezane remenom i stavio ih na svoja bolna ramena.
Pri"ao je Kola(i&u koji je ostao na svome konju i strate"ki
odmjeravao ovu smrdljivu gomilu. "Mo$da bi bilo dobro da ne ma"ete
tim ma(em previ"e. Ne $elimo da pomisle kako-"
"Ti radi svoj posao, a ja &u svoj. I po$uri! Ne&u te vje(no
(ekati." Okrene se natrag hordi koja je zurila u njega.
Primiv"i na znanje Kola(i&eve rije(i, Mer Paaorë je krenuo,
nose&i vrijedni teret prema vratima. Ona su se otvorila pred
njim i zatvorila (im je u"ao u prostoriju. Sama prostorija bila je
trokutasta, a u dva ugla nalazili su se mali stoli&i na kojima
su stajali bak-kraburi i zra(ili svoju svjetlost i toplinu. Mogli
su svjetliti i ja(e, ali o(ito se ovdje "tedjelo. Po podu
prostorije bilo je razbacano mnogo ljudi. #ivi ili mrtvi, bilo je
te"ko re&i, osim za one koji su svako malo napravili pokoji
trzaj. Njemu nasuprot, u sredini prostorije, za ve&im stolom
sjedio je mu"karac razjapljenih usta. S druge strane stola
bila je stolica, o(ito rezervirana za mera. On sjedne.
"Hm... dakle... drago mi je "to smo se napokon na"li. Ja sam mer
Paaorë, o(ekivali... ste..." Nije dovr"io ono "to je $elio
re&i. 'ovjek kojem je govorio bio je nepomi(an u svom
stolcu, glave nagnute naprijed, opu"tene (eljusti koja je
razotkrivala i pokoji zub, o(iju uvrnutih u glavu pa mu je vidio
samo bjeloo(nice. Mer je to, naravno, primjetio odmah po ulasku, no
nije to shvatio kao ne "to neobi(no po"to se takve denominacije
o(ito ne mogu primijeniti na ovaj ogranak ljudske rase. Pod
normalnim bi okolnostima odmah zaklju(io da se pred njim nalazi
jedna potpuno imbecilna osoba koju bi, tako)er pod normalnim
okolnostima, predao u ruke svojim posilnima koji bi ga pak predali
nekoj bri $noj ustanovi koja bi ga prodala obli$njoj tvornici
ljepila kao svoj doprinos razvitku lokalnog gospodarstva. Dakako, i
pod ovim okolnostima mora re&i da se radi o potpuno imbecilnoj
osobi, samo "to je ovdje problem "to s njom mora poslovati i "to u
blizini nema niti jedne tvornice ljepila koja bi bila u stanju
barem ubla $iti tu (injenicu.
Mo$da je ovo ispit. Mo$da mora ustrajati. "Da... mislim da trebamo
ovo "to br$e rije"iti. Ja vama predam novac i upute i svatko mo$e
krenuti svojim putem. Dakako, vrlo sam impresioniran va"im... hm...
naseljem... i... jako mi je drago-"
Iz usta njegova sugovornika po(ela je curiti slina. Prelijevala se
preko njegove brade i kapala po stolu. Iako je ovo bila jedina
aktivnost ove osobe do sada, bila je dovoljna da mer okrene glavu
iz ga)enja. Nije znao koliko &e dugo jo" mo&i
podnositi ovu no&nu moru.
O(ito radi ne"to krivo. "Znate...ja-" Kroz vrata iz slinavog
gospodina bane u prostoriju veliki mu"karac, pri)e
merovom sugovorniku s le)a, primi ga za kosu i jednim ga potezom
ruke baci
29
IOX
preko prostorije kao da je nekakva prljava krpica koja smeta. Kao
da se ni "ta nije dogodilo, mu"karac sjedne u sada slobodnu stolicu
i obrati se meru: "Ja sam Lotar. Ti si iz grada?"
"Tako je. Zovem se mer-" "Ti si iz grada?" "Em... da..." "Ti si iz
grada i "alje te Bijeli (ovjek?" "Bijeli (ovjek? Aha... da. !alje
me Bijeli (ovjek." "Odgovara" opisu osobe za kontakt, osim "to
si znatno ni$i. Objasni!" !to? O (emu on to govori? Rekli su mu
prije polaska koji im je opis dan. Nije
se mogao toliko promijeniti za vrijeme putovanja, iako je to zaista
bilo izazovno tjelesno iskustvo. Osim ako... Nije valjda?
Mer Paaorë s velikim oprezom po(ne ustajati. Uspravljao se polako,
a Lotar ga je pratio svojim o(ima koje nisu ni na trenutak
trepnule ni skrenule pa$nju na ne"to drugo. Kada je mer kona(no
stajao uspravno u svojoj punoj visini, Lotar re(e hladno:
"Shva&am."
Mer sjedne natrag u svoju stolicu. Dakle, imam posla s
idiotima. Lotar tada iz svoga odijela koje je bilo jednako
$ivopisno kao i ono njegovih
sunarodnjaka, ako ne i vi"e, izvu(e komad presavinuta krumpirova
papira. Izravna ga na stolu i mer na njemu ugleda otisnuti pe(at.
Svoje ku&e. Tada na stol stavi crni, smolasti
komadi& – ne(ega. "Moram provjeriti pe(at," re(e
Lotar.
"Naravno, izvolite," odgovori mu i ispru$i mu ruku na kojoj je bio
prsten s pe(atom kojim je nedavno napravio ovaj otisak pred
sobom.
Lotar nije gledao prsten. "Moram provjeriti pe(at," ponovi Lotar,
ne obaziru&i se uop&e na njegov prsten.
!to sad ho&e? Ah, da, shva& am. Skine
prsten s ruke i razma$e ga po onom crnom komadi&u koji je sada
prepoznao kao uljani ugljen. Uzme papir i napravi svje$i otisak
odmah do onog starog. Pritom je pazio da bude jednako okrenut kao i
stari. Ne $ elim ovdje provesti cijelu
no& .
Lotar uzme papir i duboko se zadubi u njega. Nakon abnormalno mnogo
vremena promatranja, Lotar zgu$va papir u gluntu, baci ju na pod i
digne pogled prema meru.
"I? Jeste li sada sigurni u moj identitet?" "Ne." "Molim?"
"Odgovara" opisu (ovjeka za kontakte i nosi" njegov
pe(at, ali to ne zna(i da si
ti on. Lobar ovdje ka$e da bi mogao imati brata blizanca koji te
zamijenio i ukrao tvoj pe(at. Zna on, govori iz iskustva."
Kakva je sad to glupost? Kako uop&e odgovoriti na takvo ne"to?
I tko je sad taj Lobar? Valjda je to jedan od ovih crkotina na
podu. "Lobar... ima brata blizanca?"
"Ne." Naravno. Nasmijao se "armantno. "Uvjeravam vas... da
nemam brata blizanca." "Mi to ne mo$emo znati. Trebamo
dokaz."
30
Aleksandar Kostjuk
"Dokaz?! Kako vam mogu-" U"utio je. Ne smije dizati glas. Mora
ovome smireno pristupiti. "Dakle... gospodine Lotar... nemate
razloga vjerovati da imam blizanca. A kamoli da me on
zamijenio."
"Imam. Izgledate kao prava osoba i po"tivali ste dogovor i do"li na
vrijeme. To je to(no "to bi u(inio varalica kako ne bi
pobudio sumnju."
Takvoj se logici zaista ne mo$e proturije(iti. Sad ga je
ve& hvatala panika. Zar &e umrijeti ovdje, pod
o"tricom ovih paranoi(nih izroda? "Slu"ajte, kako bih vam ja
trebao dokazati da nemam brata blizanca?"
"Kako je ime tvojemu bratu?" Slutio je ovdje priliku. "Ja... ne
znam?" Lotar kimne glavom. "Da ste znali, to bi zna(ilo da imate
brata blizanca i da ste
vjerojatno on. Sada znamo da ga mo$da nemate i da v