Aleksandar Pejčić~Da Bog poživi Gospodara.pdf

Aleksandar Pej~i}

DA BOG PO@IVIGOSPODARA

62 Aleksandar Pej~i}

ALEKSANDAR PEJÎ], profesor srpskog jezika i kwi-èvnosti. Ro|en 25. V 1976. u Beogradu. Do sada nije objavqivaokwièvne tekstove. Komedija Da Bog poìvi gospodara pred-stavqa u tom smislu kwièvni prvenac i ~eka na svoju scenskupostavku. Radi u Osnovnoj {koli Vlada Aksentijevi}. Student jena postdiplomskim studijama na Filolo{kom fakultetu u Beo-gradu. Objavio je nau~ni rad: Forma kao aktivni ~inilac ukomediografiji Branislava Nu{i}a za Svet re~i.

Nastavqa da pi{e dramske tekstove.

L I C A

MILO[ OBRENOVI], biv{i srpski kwaz, blizu osamdesete.Sam, u nevoqnom izgnanstvu. Ponekad vreme prekra}uje u dru{tvu

~udnog posetioca. Nada se povratku na presto.

VUK STEFANOVI] KARAYI], vaqda dobro poznat, kakokulturnoj, tako i onoj nekulturnoj javnosti. Milo{ev ispisnik.

Zvani gost. Lek za Milo{eve frustracije.Wegov (ne)prijateq meka, stara~ka srca.

AMIYA (na turskom stric), dvadesetih godina. (Ne)zvani gost.Mo`da duh, mo`da privi|ewe. Mo`da tamo, mo`da ovamo.

Tokom predstave dolazi i odlazi, vo|en, vaqda, samo wemu znanimmotivima. Ipak, dobra dvorska du{a.

U Be~u, uo~i Milo{evog povratka na kneèvski presto.Dakle, decembar 1858.

Da Bog poìvi gospodara 63

Aleksandar PEJÎ]

DA BOG PO@IVI GOSPODARA

Milo{eva soba za prijem u Be~u. Jedan mali ovalni sto i kneèvskastolica. Milo{ev portret na desnom zidu. Na suprotnoj strani oka-~ena kneèvska odora i kapa. U desnom uglu, vrata koja vode na balkon.Ta~no na sredini, druga vrata sobe. Milo{ sedi i blago miluje naslonstolice. Pojavquje se iz mraka mladi} u sve~anom stavu.

AMIYA: E, pa, narode, pogle sad ovu budalu.

MILO[: (Ne gledaju}i ga)Ajde, znam te koji si, i stoka seqa~ka zna ko si!

AMIYA: Ova budala, biv{i kwaz i biv{i Milo{, poslo sina u Beogradda mu povrati presto.

MILO[: E, Mihajlo, Mihajlo.

AMIYA: Zna na{ narod za{to {aqe strinu u pro{wu, pred mladu ne{aqe se glasnik koji moè biti vlasnik. Ono, bivalo je da seponeka strina pokaè izopa~ena

MILO[: O, luda moja glavo!

AMIYA: Ti{e, more, zbuwiva{ me! Sad si se setio da si lud! Eto, moramispo~etka. Kako da spremim govor za deputaciju? Gospodo igospo|e be~ke, vi koji ste do{li u najve}em broju, uz stokuseqa~ku, da pozdravite novog mladog kwaza, i ovu budalu predvama

MILO[: (Prekida ga)îni{ voliko, ima{ li ti nameru da umre{? Onako, pa zauvek?

AMIYA: Kolko znamo obojica mrtav sam ve} dvaes godina. Ti, kad godsi sam sa sobom, mal-mal pa me vaskrsne{! Ne da{ mi mrtvomzaslu`no mirovati na nebu! Ti si kriv, pa trpi sad.

MILO[: Ja kriv?! Ja kriv {to mi pada{ s neba na pamet?!

AMIYA: Sam si me prizvo da ti sastavim govor. Kaì, gospodaru!

MILO[: Onda mi dolazi ko iksan, A ne u belim aqinama. Uvek po-mislim do{o an|eo da me vodi!

AMIYA: A ono ja, tvoj verni Amiya. Se}a{ li se kako su za mog ìvotazuckali da sam ti se u dupe, da mi prosti{, zavuko?

MILO[: Ba{ vala, mnogo sam te voleo.

Pauza.


MILO[: [ta da radim? [ta?

AMIYA: [to se sekira{, ima}e{ dobru penziju kao otac mladog kwaza.

MILO[: Ku{, bre!

AMIYA: [ta }e{, taka ti je sudbina.

MILO[: Moja se zna vlast!

AMIYA: Kad si ~uo da se ve}a o novom kwazu, {to si posloMihajla? îmje pre{ao u Srbiju, zaboravio je taj na tebe! O}e i on malo davlada. Mlad je, polapan. Ti, kad si tako ìvahan i u osamdesetoj,moè da pomisli ovaj }e jo{ sto godina.

MILO[: Seti}e se mene Mawa. Moj Mawa.

AMIYA: Maw da ti ne da vlast!

MILO[: Mar{ iz moje glave!

AMIYA: Rikni srpski ~ibe. Kud da begam? Iz glave? Kad je to bilo daje neko uteko s va{ara?

MILO[: Boè, Boè, ko }e me ovako ludog na vlasti?

AMIYA: Narod. Ne}e vaqda pametnijeg od sebe.

MILO[: Misli{?

AMIYA: Narod je to.

MILO[: Kad bi oni znali da se razgovaram s mrtvima, da bez wih ne znamni govor da sastavim

AMIYA: (Prekida ga)Stani, gospodaru, da ti kaèm

MILO[: (Prekida ga)Ama, meni treba ìv iksan da prigrabim vlast! @iv! Razume{li, mrcino?! A ti }e{ me tako mrtav ìvog pokopati.

AMIYA: Stani! Jesam li te kad god izdo, ako bilo i bez tvog znawa?

MILO[: Da jesi, ~ini{ voliko

AMIYA: Znam, glava bi mi prebila levo il desno stopalo.

MILO[: Eto, vidi{. Al kako da te sada umirim?

AMIYA: Lako. îm neko do|e, ja tamo, am ode, ja vamo, na va{ar.

MILO[: To, ako do|e deputacija, e tek onda mo{ da miruje{ u smrti, nanebu.


AMIYA: Pa da! Ti vamo, ja tamo zajeba}emo mi narod, stoku. Nek misleda si i u osamdesetoj odoka normalan!

MILO[: A {ta }emo ako su ipak Mihajla izvikali?

AMIYA: Da, vidi{ to. ûdan je ìvot.

MILO[: îni{ voliko

AMIYA: êk, ~ek, imam vesti s neba!

MILO[: S na{eg neba?

AMIYA: Na{eg, jakako! Srpskog.

MILO[: Govori!

AMIYA: Kuda ita{, jo{ nisam obradio abrove? Da ima{ moje mrtve o~isad bi vido kako mi jo{ pada s neba.

MILO[: Amiya, bre, iako si mrtav ja sam i daqe tvoj gospodar. Ti siTi Znam te.

AMIYA: Pa, ja sam.

MILO[: Jesi ti, ali i nisi. Priznaj, umislio sam te!

AMIYA: A {ta ako nije tako? Ako sam, ipak, izvan tebe, ko duh? A?

MILO[: Ne, ne, ipak sam poludeo. Mrtav Amiya usto da ìvi u mojojglavi, bez moje dozvole, i jo{ se preturio u an|ela.

AMIYA: O{ da ~uje{ vesti s neba il ne?

MILO[: Verglaj, ionako sve znam.

AMIYA: U Beogradu se ve}a i o republici, a tvoje se ime, gospodaru, ba{i ne zucka. Bruji ~ar{ija o mladom, lepom, ~ekaj, imam artiju.Ovi na nebu sro~ili.(îta)Da Pametnom, prosve}enom, demokrati~nom, po{tenom, prav-doqubivom vladaru koji

MILO[: (Prekida ga)Sve sam to ja! I {ta jo{ vele?

AMIYA: Daqe Taj budu}i vladar ne ìvi u Srbiji, no u Be~u.

MILO[: Ti { da mi maè{ nos de ja ìvim. Tu sam. Eto mene, a eto ivlasti!

AMIYA: Dakle, dvojica je pretendenata.

MILO[: Otkud dvojica!? Ko je taj pored mog dostojanstva?!

AMIYA: Pored tebe? A, pored tebe su jo{ dvojica.


MILO[: Kad se to pre nakotilo. Koji su?

AMIYA: Ovaj mladi, demokrati~no prosve}eni

MILO[: (Prekida ga)Mihajlo?

AMIYA: Vidi{ da zna{. Al ja ne znam {ta mu ovo zna~i: demokra-ti~no?

MILO[: Kad ne znam ni ja, ne treba ni ti da zna{! Ko je onaj drugi?

AMIYA: A, ovaj pametni, pravdoqubivi i, tako|e, demokrati~ni. Eto,opet ta re~! Bogme, oni su isti.

MILO[: Crni Mihajlo, {ta mi uradi! Govori, ko je taj pored mogizroda?!

AMIYA: A mo`da ne èli{ da ~uje{? Mo`da samo umi{qa{ dokbesedi{ o ne~emu?

MILO[: Oca ti na majci jebem, kad ja na nekog sumwam, on je kriv!

AMIYA: Dakle, da, ipak, kaèm?

MILO[: Gospode, oìvi ga na ~as, toliko mi samo treba.

AMIYA: Nemoj, gospodaru! Evo, taj drugi, koga narod o}e, to je tvojTopal. Vuk.

MILO[: Ti me zajebava{? Topal? Romi da bude kwaz?... Vidi{ da sam upravu! On je. Pse}i nakot.

AMIYA: Glavom on.

MILO[: A, pa pa{}e ta glava.

AMIYA: I prebi}e mu oba stopala ko cepanica!

MILO[: Ne mora oba. Iza}e da sam despot. Dovoqno je i ono jedno,zdravo.

AMIYA: Ostaje ti sin. Tvoj Mawa. Ve} se sastao sa skup{tinom. Kada gavide onako nao~itog, prosve}enog, naoko pitomog i samouvere-nog. Jao, pa kad povi~u: @iveo kwaz!, a tebi, ko ocu, puno srce.

MILO[: Puno ~emera i jada! Ima da vi~u, al meni.

AMIYA: Tebi? @iveo kwaz i u osamdesetoj?

MILO[: Pa {ta, i to je za qude. Ko ih je ispod noà turskog izbavio?!Ko im je slobodnu trgovinu dopustio?! Ko ih je od hara~aoprostio?!

AMIYA: Nemerqiva je tvoja zasluga, gospodaru.


MILO[: Ko im je pravicu dao, da nema pogubqewa bez suda? Ko?!

AMIYA: Preko mere si im, gospodaru, ~inio.

MILO[: I ko im je dozvolio da se slobodno ven~aju? Kolko smo ih puta,ja i ti, ven~avali? I opet stoka nezahvalna.

AMIYA: Ma, seti se, gospodaru, da smo dva para u jednom danu tri putaven~avali i razven~avali sve u nakrs ko da smo popovi!

MILO[: Ih, to je bilo Pa sad vidi, pa im opet ~ini!

AMIYA: Zasitili se, vaqda, tvoje dobrote. Zato su te i oterali predvaes godina.

MILO[: Sve }u ja to saterati ponovo u tor! Jedno, pa drugo, jedno padrugo!

AMIYA: Kad si ti izgubio vlast, moro sam da umrem, ìvota mi.

MILO[: (Ma{e {tapom kao sabqom)îne}i se voliko i za tebe }u im se najebati oca! Ne}u oca,otac pla}a porez.

AMIYA: Majke! Majke! Majke!

MILO[: Za sve {to sam pretrpeo! Za sve ove godine jada, ~emera, samo}e.Sve }u. Jedno pa drugo, jedno pa drugo! Fqus, ovako! Fqus,onako! Jao!

AMIYA: Pazi na stolicu!

MILO[: Ona mi je sve! Moja, kneèvska.(Miluje je)

AMIYA: Lepo kaèm ne vitlaj {tapom. O{ da ti bane Vuk, koji jeupravo stigo. Vidim ga kako ti {tulom bu{i stepenike dok seuspiwe celu ti ku}u, ~ove~e, izbu{i i raskra. On to tebinamerno, da slomi{ posle vrat. Isto radi {to i narod, stoka.Zbog naroda si sad izudaro svoju kneèvsku stolicu! Urek-nu}e{ samog sebe!

MILO[: Je l vidi{? Vidi{ li {ta mi rade? A, do}e meni Topal.

AMIYA: Stami se onda! O}e{ da te sad zate~e kako vija{ vazduh posalonu? Ima da te turi u kwige ludi gospodar, luda i vlast,moè mu se. Neki puta oplete duhove po dvoru bez i~ijegposticaja

O{tro kucawe. Ulazi Vuk.

VUK: Moè li se?


MILO[: E, pa ne moè! êkaj ispred. Kad te pozovem ima da u|e{.

VUK: Gospodaru, ja sam do{ao.

MILO[: Potamo se. Kod posluge. Mar{!

AMIYA: îbe, more.

MILO[: îbe, jakako!

Izgura Vuka i zatvori vrata za wim.

MILO[: Morado da ustanem sa svoje kneèvske stolice i to zbog budale.

AMIYA: Eto, vidi{ da me nije opazio?

MILO[: A sad ti, nesre}oMisli{ da bi ona stoka seqa~ka Mihajlaili Romog?

AMIYA: Zna{ kako je. Vlast je to. Eto, i tebi, ~im je pomenem podilazete ymarci. Priznaj!

MILO[: Podilaze, ~ini{ voliko.

AMIYA: Tako po~iwe. Prvo podilaze ymarci, a posle dupeglavci. I svio}e da su na tvom ruhu.

MILO[: Vaqda na lebu, kakvom ruhu!

AMIYA: Gospodaru, ruho, ruho, ode`da {to je moqci jedu!

MILO[: îne}i se voliko, ceo svet odranih

AMIYA: A osta gladan vlasti?

MILO[: Osta.

AMIYA: Vidi, kao {to moqci jedu ruho, tako tebe pri pomenu vlastijedu ymarci, a posle, kad si vlast

MILO[: (Prekida ga)Dupeglavci!

AMIYA: Ba{ ti! Ymarci i dupeglavci to su tvoji spoqa{wi i unu-tra{wi `dera~i! A pride su moqci, oni ti jedu samo ruho. Pasad ti novi dupeglavci, kad se sjate oko tvog Mawe, a tek okoVuka, samo ih gledam kako se kote. Mudar, na~itan, i{~atio jepola Jevrope! Vele da se ne moè nape~atati tolko kwigakolko on moè da pro~ati. Ala zija iz tih ~kiqavih o~iju!

MILO[: I ba{ zino na moju vlast?

AMIYA: Zino, al ti je i do{o na prag. Seti se kako je govorio StanojeGlava{: Kad ti do|e svin~e pod sikir~e recni ga!


MILO[: Da ga recnem. Potamo se da sednem Ne zna{, Amiya, kako jemeni.

AMIYA: Znam.

MILO[: Ne zna{! îni{ voliko, koliko je pro{lo od kad nisam kwaz?

AMIYA: Mnogo, mu~eni~e, ne bi to ni ja~i izdràli.

MILO[: Ni ja nisam bilo ko, jerbo, samo je jedan Milo{!

AMIYA: I jo{ Veliki.

MILO[: Jo{, jakako.

AMIYA: Otac ote~estva!

MILO[: I to sam im ja.

AMIYA: Oslobodilac Srbije!

MILO[: More, Koya Milo{!

AMIYA: Premudri Gospodar!

MILO[: Dosta za sada. Da pustim Romog. Ti se skloni.

AMIYA: Mogu na va{ar?

MILO[: Mar{!

AMIYA: îbe.

MILO[: îbe, bre! Ne}u da te vidim ni ~ujem dok je on ovdeVu~e! O,more! Ulazi!

Pauza.

MILO[: Kad pre stiè da ogluvi.

AMIYA: Ih, obi|e taj pola Jevrope, a da ne stigne da ogluvi.

MILO[: Sigurno {pijunira.

AMIYA: Ustaje{ sa svoje kwaèvske stolice?

MILO[: O}u da ga {~epam kod {pijune. Vu~e!(Naglo otvori vrata)

MILO[: Ovde ne krmeqa.

AMIYA: îm do|e svin~e pod sikir~e, recni ti wega, za svaki slu~aj.

MILO[: O, Vu~e! Ajde, more, {ta `miga{! A ti, nemoj da si mi na o~iiza{o.

Amiya se skloni iza Milo{evih le|a.

Ulazi Vuk.


VUK: Gospodaru, {to me onako s praga otjeraste?

MILO[: Na, qubi!

VUK: (Qubi ga u ruku)Milostivi, gospodaru ...

MILO[: (Prekida ga)Pre si me viko Kwaè, a sad godinama, gospodaru?

VUK: Kwaz je za jednom a gospodar za uvjek.

AMIYA: Jes ~uo, kwaz je za jednom {to si bio bio si.

Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.

VUK: Mu{arica? Ubijte je, gospodaru! Jedna me je tako za oko ujela.

MILO[: Kad sklopi{ o~i ne}e te vi{e jesti.

VUK: Ne bih vam jo{ sklapao o~i.

MILO[: Sklopi da ne ~ati{! Ala ti zija iz oba oka.

AMIYA: êkaj, onda su to dve ale.

MILO[: ûjem da si pola Jevrope pro~atio, jes normalan?

VUK: Oprostite, od mudrijeh se kwiga ne ludi, no od zlijeh qudi.

AMIYA: Kreno je podlo, ve} zna da si lud.

MILO[: (Amiyi)Ti si me na to naveo, te sam vako propo.

VUK: Nijesam vas, na moju nesre}u, jo{ na kwigu sklonijo ali znajteda ne odustajem.

AMIYA: Ja te proludio? ûje{ {ta Romi prdi! Ako uzme{ kwigu u{ake, u taj dan }e i slepci da progledaju, samo da vide dokle jedoprla tvoja ludos!

VUK: Vi ste zle voqe, a nema razloga. Imam glasove iz Biograda.

MILO[: Kakve?

VUK: Ne znate?

MILO[: îni{ voliko, ne.

VUK: Bira se nova vlast, i o vama se govori.

MILO[: Da. Na~uo sam ne{to.

VUK: Smije li se znati od koga?

MILO[: Tako. Palo mi s neba. Vlast koji put i s neba padne.


AMIYA: A zna{ za{to? Zato {to smo mi nebeski narod. Otuda nam sva~uda padaju, pa i vlast. Ja sam pred tobom s neba pao pa jo{ i tovideo!

VUK: Vi opet na sprdwu udarate.

MILO[: Ako Bog tedne da ponovo o{inem, ne}u po sprda~ini no pogrba~ini.

VUK: Mislio sam da }u vas obradovati

MILO[: Ti bi mu{tuluk? [krabuqa{, ~ati{, ar~i{ artijene i samoiska{ novaca! O tu|em lebu i ja bi ne pola, nego tri Jevrope ipro~atio i ispiso! [to si do{o? Ko te {aqe?

VUK: Vi ste me zvali.

MILO[: Da Jes.

AMIYA: Drì se, Milo{e, natruni}e da si zakre~io. Zar ne vidi{ daagituje za Mihajla?!

MILO[: A, zato si do{o.

VUK: Zato, gospodaru. Ni zbog ~eg drugog.

MILO[: Pa da.

VUK: Mogu li bar malo da sjednem, ubi me koqeno?

MILO[: Otkud znam da l moè{, samo, nema mesta. Ova je moja, kwa-èvska.

VUK: Nije mi o glavu. Ne{to sam mislio, ako Bog na dobro obrne, i vibudete opet na{ svijetli knez

MILO[: Kwaz. Kwaz, Romi!

VUK: Knez, gospodaru, knez! To je srpska rije~.

MILO[: Neka je. Kwaz jevropski zvu~i.

AMIYA: Kwaaaz. Puna mi usta vlasti kad je kazujem. Krene{ da govori{pa traje, traje, ide, ne vidi{ joj kraj.

MILO[: Kwaaz. Po~ne da traje. Takva je to re~.

VUK: Knez, gospodaru. Zato i ho}u da pe~atam novo, dopuweno izdaweRje~nika. S va{om milo{}u i odobrijewem ali u Biogradu.

MILO[: U Beogradu?

VUK: Ali s Va{om milo{}u.

AMIYA: Tako }e Srbija videti da si i daqe nepismen, a Topal sad dvaputvi{e ~im ve} drugo izdawe pe~ata.


MILO[: E, Vu~e, nemam s kim re~ da preturam. Jednako sm, k paw.

VUK: Da}e Bog da vi{e ne budete sami.

MILO[: Sve sam prodo. Niko mi ne dolazi. [ta }e mi onda gostinskestolice?

VUK: Mogu stajati. Navikao sam.

MILO[: A zna{ za{ta sam prodo? Za leb.

VUK: Ali kada se vratite u na{u Srbiju, kao kwaz, pomo}i }e vasnarod.

MILO[: Stiglo je po{qedwe vreme, kao u pesmi.

VUK: I onda s Va{om milo{}u pe~ata}u drugo izdawe Vama u ~ast.

AMIYA: E, {to ti je kwièvnik. Ne mo{ ga s grba~e svaliti.

MILO[: Sawam ]oru.

VUK: Gospodara Vu~i}a?

MILO[: Koji gospodar, oca mu na majci jebem! On }e mene u snovima damori! ]ora! Moje pa{~e!

VUK: Bio je va{ vojvoda, ali sad je predsjednik skup{tine.

MILO[: Zato i ne}e dati da se vratim.

Milo{ ustane, nervozno hoda.

MILO[: Brè mi pro|o{e sve ove godine, no ovi nekoliko dana. De spo{o?

VUK: Da sjednem.

MILO[: Ajde. Ajde. Na noge, {tulu.

AMIYA: Pusti ga malo. Smek{aj ga. Nek se opusti. Nek ga opije kwa-èvska stolica. Da vidimo ko ga {aqe.

MILO[: Sedi, ali da ne vidim.(Okre}e mu le|a)[tulu ne skidaj!

VUK: [to mi okrenuste le|a?

MILO[: Dobro je meni i ovako.

AMIYA: Vidi ga, razuzurio se ko pravi kwaz. Ma, ko pa{a!

Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.

VUK: Ne mlatite toliko, ~inite propuh. Ubi{e me sinusi, jedvadi{em.


AMIYA: O}e{ vlast, onda trpi, trpi.

MILO[: Dokle da trpim, bre!

VUK: Nemojte vikati, molim vas.

MILO[: ûo sam da si od jako malo nagluv.

VUK: ûjem vas dobro. Od vike me glava zaboli. Nekijeh puta tolikoda ~ujem topove kako biju.

MILO[: ûje{ topove? E da je meni da ~ujem topove na kapiji grada kaddo~ekuju mene, svetlog kwaza, a ne da slu{am vazda Amiyu.

AMIYA: A {to mene? Gle, Topal usto.

MILO[: [to s usto?

VUK: Otkud znate?

MILO[: Imam o~i i na le|ima, a i sneba mi palo.

AMIYA: Jeste, Romi, s mene mu palo.

VUK: Gospodaru, {ta je ovo?!

MILO[: [ta?

VUK: Pretrno sam kad ste pomijenuli ovog nekrsta Va{eg.

MILO[: Amiyu?

VUK: A posle sam ga ~uo!

MILO[: Koga, more? Pa tebi se mrtvi javqaju.

VUK: Ali i Vama, sami ste kazali.

MILO[: Nikad. Kad sam reko? Slu{aj, ako{ da mre{ to je tvoja stvar,ne}u da se u to me{am.

VUK: Nijesam ni ja ni{ta ~uo.

MILO[: Nisi ~uo?

VUK: Nijesam, vala.

MILO[: Onda si ipak ogluveo.

VUK: Nijesam!

MILO[: Ne ~uje{, a ovamo nisi ogluveo?

VUK: Ja sad vi{e ne}u sjesti.

MILO[: O}e{, o}e{.

VUK: Ne}u, ne}u!


MILO[: Ali ja tako o}u!

VUK: Ne}u.

MILO[: Ajde, sedi. Stani! Nisam reko da sleti{. Dok se odmaknem iokrenem Sad moè.(Milo{ gleda u svoj portret)Al me ~udno namolovo, ko sveca. To je kwaz, vladar.

VUK: Izglijedate na toj slici malo quti? Mora da vam je portri-jetist mnogo zacijenio?

MILO[: Moler? Traìo deset dukata. Deset dukata za moleraj? Molaj,bre, dok te nisam ukapio! Stoko! Deset dukata.

VUK: To Vi wemu?

MILO[: Mihajla sam poslo u Zemun da se na|e sa na{ima. Dva dananikakve glase nemam. Zajebo nas opet ]ora.

AMIYA: Mnogo ti zna{! [ta ako ti se sin ve} ba{kari kao kwaz?

VUK: Mnogo mislite o Vu~]ori?

MILO[: ]ora! ]ora, more! Svake ga no}i sawam otkad je prevrat izbio.To mi se nekim vraybinama u{an~io u snove.(Gr~i se. Blago trese glavom)

VUK: Trijese vas groznica? I mene je onomad.

MILO[: ]ora! Amiya! ]ora! Amiya!

VUK: Dva zla na jednome mjestu! Kako li se borite?

MILO[: Sawam, kao dolazi on meni sa onom crnom flekom preko oka,dabogda i drugo iskopoJe l ti zna{ da je on ro|eno okoiskopo ka{ikom?

VUK: Nemojte! Govorili ste mnogijeh puta.

MILO[: [ta }e stoka. Bi~evo majku, pa ga bi~ vrom potka~io po zenici.

VUK: Govorili ste. Nemojte vi{e, èludac mi pocupkuje!

MILO[: A da je {kiqio ne bi ga tako o{inulo. Zato i ti, sklopi o~ikoji put pred kwigom. Moè i artija dok je obr}e{ da pose~e.Posle ode oko na ka{iku Je s ti to klawa{?

Vuk se presamitio.

VUK: Spopala me je muka.

MILO[: Da Lepa slika. Jesam lepo ispo. Kaì, koji jo{ jevropskivladar ovako izgleda? Nijedan [ta sam ono teo?


AMIYA: Ajde, mo`e{ ti. Seti se.

VUK: O ]ori ste, al nemojte o oku.

MILO[: Kakvom oku? Onom {to ga je za trpezom iskopo? Dabogda idrugo! On }e mene Snove da mi gojati.

VUK: Da. Sawate ga?

MILO[: [ta ti meni pamet potkopava{? O kome pri~am vazdan?

VUK: Ni sam ne znam.

MILO[: Oliwo si, Vu~e, na~isto si oliwo. Ajd polako. Dolazi on menina san, sa onom crnom krpom preko oka.

VUK: Jer ga je iskopo!

MILO[: Jeste. Stoput sam ti pri~o. Dokle }e{ vi{e! Ako si zakre~ionije sav ostali svet. Dolazi, nego {ta. Nosi na poslu`avniku...glavu Crnog psa!

VUK: Kara|or|ija?

MILO[: Psa! Veli: Ja sam svoje oko iskopo, ja sam ovu glavu poseko, azna{ da nije, to je onaj ludi Nikola Novakovi}. I veli: Sad }uoba tvoja oka ako ne uzme{ glavu. Uzmi glavu. Uzmi glavu! A!Ne}u! Nosi! Tvoja je!

VUK: Bog da mu du{u prosti.

MILO[: Da. Jadni Nikola Novakovi}. Prvi put ne{to pametno uradi iodma poludi, a povrh svega umre.

VUK: Ja sam mislio na va{ega kuma, Kara|or|ija, pokoj mu du{i.

Dolazi Amiya koji je u me|uvremenu oti{ao.

MILO[: Na {ta to li~i{? Kakve su ti to aqine?

VUK: Moje. Na{e, srpske.

AMIYA: Gospodske. Ove be~ke, jevropske. Nema vi{e jeleka i opanaka.Ne}u vaqda mimo sveta?! Trkno sam ~asom do neba pa mi dali.Po najnovijoj modi.

MILO[: Po najnovijoj modi?

VUK: Nijesam vam ja pomodar.

MILO[: E, ba{ je veseqak.

VUK: Ko?

MILO[: Amiya.


VUK: Amiya?!

MILO[: Ama, sedi, Vu~e, mrtav je on. Sad sam ga slu~ajno zjakno.

VUK: Kud vam se on javqa? Odmah sam vidjeo da ne{to nije s Vama

MILO[: Ko nije sa mnom?

VUK: Velim, ~udnovati ste danas naspram mene.

MILO[: Da ga samo vidi{.

VUK: Hvala vam, ali ne bih se jo{ {wime oglijedao.

MILO[: Prvo bi malo da bude{ knez?

VUK: Vaqda kwaz.

MILO[: Ne! Lepo si toi~ rek knez.

VUK: Kako }u ja biti knez?

MILO[: To se i ja pitam. Ne znam {ta ti to treba?

VUK: Mislite vlast?

MILO[: ]uti! Dopisuje{ se sa Mihajlom. Wega o}ete? Il biste obo-jica?

AMIYA: Tako. Mirno kao da te nije briga. Ti si miran, miran, miran.

VUK: Dvojica? Jedan je gospodar. Gdje moje i tvoje vlada tu nije dobranikada.

MILO[: Mudro. Samo jedan ... Ali koji? Dobro, star sam. Neka vam bude.Sada vladaju u Jevropi prosve}eni. Ne moèmo mimo sveta.

VUK: Nikad nijesmo ni mogli no smo i{li.

MILO[: Vidim. Zato ti i nosi{ prosta~ke aqine. Tolke godine ì-vi{ u Be~u, a ide{ ko oni na{i ~obani.

VUK: Kakve su da su, ovo su na{e haqine. Nijesam primjetio da sam zasve godine ikome wima oko iskopo. Mene ovoliko i cijene uEvropi jer se ne tu|im od svojega jezika, ni korena, ni haqina.[to se ne stidim svojega roda, e zato me cijene.

MILO[: I ja sam do{o u Be~ u takvim krpetinama pa su prdeli za mnomod smeha.

VUK: Al me cijene i zbog narodnog kwièstva.

MILO[: îni{ voliko, reci po du{i, da nisi propo s tim kolenom da lbi se bakto s tom dangubom? Pero i artija? Ja }u da ti kaèm.Mudar si ti. Mislio si kad me svet ve} oplakuje neka budedvojako: em ubog, em kwièvnik. Za dvojaku ubogost, dvojakapro{wa. Grdne si novce nakamario. Sad samo jo{ da bude{knez...


VUK: Nijesam vam ja za kneza.

MILO[: Za{to? Pro}opo si celom Jevropom ...(ûje se iza scene kowski topot i àmor. Milo{ pretrne)Da nije Mihajlo! êkaj tu!(Izlazi na balkon i ubrzo se snu`den vra}a)

VUK: [ta to bi?

MILO[: Ova be~ka `gadija. Lumpuju. Nema ga. O, Mihajlo, Mihajlo.

VUK: Do}i }e.

Milo{ nervozno pocupkuje s noge na nogu. Vuk ga qubopitqivo pro-matra.

MILO[: Kaè{, ne}e{ vlast? Odri~e{ se ? Ona tamo stoka bez repa,~ujem, o}e i tebe?

AMIYA: Boqe ti je da ti to od wega napismeno dobije{.

VUK: Neka gospodaru. ûo sam i sm da me neki uglijedni i u~enipredlaù, a takvijeh je jo{ u Srbiji.

MILO[: Ugledni? U~eni? Stoka bez repa! Ne zna {ta govori nego samoprdi uz vetar. Mene da su takvi predloìli odreko bi se istogtrena, pa makar da sam i pomi{qo na vlast. Yaba im. Artija{i.

VUK: Mislim da je do{lo Mihajlovo vrijeme. Naravno, s va{ijemodobrijewem nikako druk~e.

MILO[: A ti se odri~e{?

VUK: Nemam se ~ega odricati. Nikada nijesam ni mislio vladati.

MILO[: Onda, da potpi{e{. Nemoj da kojim zlom tebe izaberu pa da ondaobrne{ }urak. Potpi{e{ i miran si. I ako ti do|e deputacija,ti im da{ artiju: Bra}o ja se odreko za vremena i, evo,potpiso. Potpi{i!

VUK: Unaprijed se ni mlada ne uzima, a kamoli ...

MILO[: ]uti!

Ponovo àmor. Ponovo Milo{ izlazi na balkon i ubrzo se vra}a.

VUK: Vi bi bili najboqi ali ...

MILO[: Ali boqe Mihajlo?

VUK: To je va{ prijedlog ...

MILO[: Kako moj, pa{~e?! De je do sad?!

AMIYA: Ne gre{i se, stoko matora, boqe pogledaj ima{ li de crwine.


Milo{ blago, unervoèn, pocupkuje. Amiya odlazi.

MILO[: Da mu se nije {ta desilo?

VUK: Wemu? Nakom jakom i juna~nom? Izvinite, nikad vas nijesamvidio da tako igrate. Kolo? Iz kojeg je kraja? Da zabiqeìm.

AMIYA: (Iza scene)Zabeleì ti i ovo, zabeleì. Al }e se, dao Bog, na~atati posle.

MILO[: Mar{, da sednem!

Vuk ustaje. Milo{ seda i {tapom ga od stola gura.

MILO[: Mo`da zato sawam ]oru, gde na posluàvniku nosi glavu... onogpsa. [ta ako je toMihajlova?! Oseko pa mi dono, drob mu jebem!

AMIYA: (Iza)Lepo ti kaèm potraì crne aqine.

VUK: Gospodaru, Vu~i}, ]ora je na{ ispisnik, gdje }e on nako matorna mlada junaka?! Ostavite se tijeh ludijeh misli ako ste imalopri sebi!

AMIYA: (Iza)Opet kaèm, a ne laèm do{o je da te proludi. Samo ti da se stim sloì{, navede{ mu vodu i eto ti.

VUK: Va{ijem mudrijem savjetima moète Mihajlu biti od drago-cjene polze.

MILO[: Ne znam, Vu~e, mnogo sam star. Da l }u i to mo}i? Gde ja, ~ini{volko, izlapeo da u~im sina?

VUK: Ako ste u ma kakvoj mo}i... Gdje gledate?

Dolazi Amiya kostimiran u sudiju.

MILO[: Zjakam u budalu.

AMIYA: Ne vi{e u budalu, no u sudiju.

VUK: Koju? Da nije opet?!

MILO[: Jeste. Eno ga. Kezi mi se.

VUK: Da bog sa~uva.

MILO[: Veli da su ga postavili za sudiju, ja o tome ni{ta ne znam, a nisume ni pitali.

AMIYA: Jo{ se ne pita{ za mene, polako.

VUK: Odista je po{qedwe vrijeme.


AMIYA: Ko je budala, ti ili ja, Milo{e? Topal upravo tebi presu|ujenego ne{ da vidi{. Opet ti je seo na stolicu!

Milo{ koji je po{av{i u susret Amiyi ostao okrenut le|ima Vuku.

MILO[: Je l, bre, to ja opet ne smem da se okrenem zbog tebe?

VUK: Okrenite se. Ne mogu vam sjede}i juriti lice.

AMIYA: Progutaj i osvrni se! Zaseo je ko vrhovni sudija be~kog suda.Vidi ga kako ~kiqi na tebe!

Milo{ se s naporom okrene ka Vuku.

MILO[: Kako to sedi{?! Nazuj {tulu! Teo si s le|a glavu da miprobije{ wom?!

AMIYA: Nemoj, Vu~e, kako }e na vlast {upqe glave.

VUK: (Ustane, padne, bez oslonca na {tulu)Gospodaru, opet sam ga ~uo! Odande!

MILO[: Ne upravqaj {tulu na mene, imam {tap! Gde mi je sabqa!

VUK: Nijesam htio. Oprostite. Prepao me Amiya.

MILO[: Koji, bre, Amiya? Opet ti se pri~iwava. [to mene ne prepada?Ne}e{ dugo.

VUK: Ne bih nikako. I{ao bih ku}i. Dosta mi je vas ìvijeh.

Opet galama spoqa.

MILO[: Idi ~asom dole do onog... onog..

AMIYA: Napni se. Moè{ ti to. Moè{. Ajd, jo{ malo. Op! Op! Op!

MILO[: Kuvara onog. Reci mu da kaè onim pandurima ispred nekzabrane prolaz putem. Samo kad deputacija nai|e, wi da puste!Ferh{ten?

VUK: Nemojte se nijem~iti.

MILO[: Ovako je zvani~nije. Polazi!

Vuk krene, pa se vrati.

VUK: Ne}u! Nijesam vam ja sluga! Imate ih ve} dovoqno.

MILO[: More, ja sam gospodar, pa o}u da me sluì{. Ako o}e{, o}e{,ako ne}e{, opet o}e{!

VUK: Kako }u ovako ubog opet niz stepenike?

MILO[: Isto kako }e{ i pe~atati te tvoje kwiùrine. Zna~i lako.

VUK: Dobro. A ako me panduri upitaju: za{to?


MILO[: Zato {to ne mogu da mislim kad mi se yaka pod penyerom. Nepla}am ja wi da misle.

VUK: Ako kojom zgodom, ipak, misle i dosjete se da je to protivnogra|anskom zakonu o slobodnom krijetawu?

MILO[: Ni ja se slobodno ne kre}em de o}u! Ne}e, vala, ni te Nem~awe.Misli{ obi~ni prolaznici, zjaka~i, a ono aramije, ugursuzi,upadnu u ku}u i glavu odreù. Da se blokira ceo {or! Tako da imkaè{. Ajde!

Vuk ode.

AMIYA: To je moj gospodar. Britko i pitko. Disciplina Be~lijma treba.

MILO[: Jakako, disciplina wima treba. Ja }u ih tome nau~iti. OnajMeternik wihov pola Jevrope pod ~izmom drò i opet gazbacili. [ta{ kad je ro|eno jalovo. Ih, da sam imo ovoliko,prcoqak od wegove vojne sile ... Ovde, u Be~u, bio bi miprestoni grad!

AMIYA: Ne bi te Vu~i} oterao.

MILO[: ]ora! Da sam imo silu one be~ke prìbabe, od Jevrope biSrbiju na~inio!

Pauza.

AMIYA: Uzmi ovu Vukovu kwiùrinu da mu na{aramo ne{to.

MILO[: [ta? [ta, more?

AMIYA: Ne{to, iz moje struke.

MILO[: Jebi ga, ne znam slova.

AMIYA: Ih, pa znam ja. Pusti da ti navodim ruku. Okreni zadwu stranuSvetog pisma ... Ovako. Opusti, ne drobi pero, nije to bal~ak ...Tako. Vi{ da zna{ .... Eto ... Otkad sam nau~io, svaki danpone{to `vrqnem. Gore.

MILO[: Na na{em nebu?

AMIYA: Tamo svi u~e pismena. Svi koji nisu na zemqi.

MILO[: Ccc. Zato ja ne}u da umrem.

AMIYA: Ko te pita. Ni mene nisu, nego samo - ajd.

MILO[: A {ta si ovo namolovo?

AMIYA: To nateraj Romog da pro~ati.

MILO[: Mar{, evo ga ide!


Ulazi Vuk.

VUK: Ure|eno, gospodaru.

MILO[: Zna~i, prepre~ili su?

VUK: Nije ovo Srbija da turaju balvane na put.

MILO[: A {ta }e tolko drve}e ispred ku}a, ~itava {uma. Mogli suneko da obale.

VUK: Ovdje u civilizovanom svijetu obi~no turaju oznake da je putneprohodan. Nego, kada smo razgovarali o prijestolu ...

MILO[: [ta s tim?

VUK: Danas je u Evropi demokrati~ni obi~aj na djelu ...

MILO[: Obi~aj ko obi~aj, od sela do sela.

VUK: IMihajlo }e odmah biti kadar da pokrene reforme. Ne}e vi{etrebati motka, kako vi velite, svi }e drage voqe ~iweti kakoknez veli.

MILO[: Vidi{ mene ]ora progawa. Dotle to pa{~e ide da mi je i sanzamutio. Nudi mi glavu Kara|or|evu, a on ga poseko, a nije ni onnego ludi Novakovi}.

VUK: To nije moglo biti bez va{ijeg odobrijewa i znawa.

MILO[: Mogu ja da odobrim Mihajlov dolazak na presto pa opet ne dam!Ne mogu. Prilepila se vlast, pa to ti je. ^etres godina jeotresam od sebe i ni{ta.

VUK: Nijeste se dovoqno trudili.

MILO[: Imam stra{nu potrebu da se obesim.

VUK: Mislite da bi vam to pomoglo? Mo`da, al ne bi vaqalo.

MILO[: Vaqalo ilne vaqalo, tako ti je da se ve{am. Dva su mi okazava|ena u glavi. Jednog volim, ~ini{ voliko, ko pobratima, adrugi mi je, {to se ka`e, na oko ispo sin.

VUK: Opet navijate na mene?!

MILO[: Na tebe, jakako. I na Mihajla. Priznaj, ne}u ti ni{ta, nemisli{, po du{i, ono za Mihajla?

VUK: Koje?

MILO[: Ono!

VUK: Da on postane na{ svijetli kwaz? Da}e Bog.

MILO[: Knez. Knez. Al Bog mene pita.


VUK: Mislim, gospodaru. Evo mi ga ovdje Novi zavjet, ja sam ga preveo,kunem se.

MILO[: Kune{? Dobro, kad se kune{. Vidi{, Mihajlo, i to me boli, odkada se desila buna u Beogradu i skup{tina stala da ve}a, on mite jednako opawkava. Veli da si sve najgore o meni govorio doksam bio kwaz? Veli da si kazivao da sam despot? Da otimam tu|e`ene? Da teram narod da za mene kulu~i? A, i da obi~avam ~akda ubijem ponekog? Ja znam da to nije istina.

AMIYA: Ne gre{i du{u, zna{ da nije.

MILO[: (Amiyi)Ko tebe pita?

VUK: Pa, vi.

MILO[: Ja!

VUK: Ko se od opa~ina vatreno brani taj je kriv. Ja nijesam. Kada suvas svi napustili, ko vam je ostao?

MILO[: Kad su svi pomrli, Vu~e. Osamdesete su nam. Ali, vidi{, imaqudi koji navijaju da ti bude{ ...

VUK: Kwaz?

MILO[: Knez!

VUK: Ve} sam tri put ponovio.

MILO[: Potpi{i da se odri~e{! [ta ti je toliko te{ko? Mane{rukom i gotovo.

VUK: Opet tjerate sprdwu sa mnom! Sa svima ste tako, a ponajprije sau~enima.

AMIYA: @miga ko mi{ u mekiwama. Zna da si biv{a, biv{a vlast.

VUK: A to su sve bila gospoda, u Be~u {kolovana.

MILO[: Ih, gospoda? Zar su to bili? E, bre da sam znao. Ccc ...Priu~eni polusvet. Jo{ im noge bazde na opanak. Artija{i!Nau~ili par tu|ih re~i, Bog sveti i ne razume, i samo voze!

VUK: Tu imate za pravo.

MILO[: Jakako da imam! Vazda sam dr`ao po tri ~etiri tuma~a uz sebeda mi tolkuju {ta seru! Sve to treba disciplinovati!

VUK: Dovesti u red. Disciplina je ...


MILO[: Znam. Tu|a. Eto ti, ti tvoji u~ewaci na~isto me obogaqi{e.Treba sutra da mi se smeje narod po Srbiji! Jeba}u svakom ocakoji o}e da bude pametniji od mene.

Pauza.

MILO[: Nema ga. Nema. Naopako ako su tebe izvikali. Zlo i naopako.Vlast je to. A`daja. Ode ti, Vu~e, i druga noga. Star sam da tebranim od Mihajla.

VUK: Tako ste vi sprdwu tjerali i prije. A kako ste tjerali onako stei dotjerali! Dr{}ete da li }e skup{tina da vas izvi~e, a ovamose okruùjete pandurima da vas ne ubiju.

MILO[: Ti }e{ da mi kaè{?

VUK: Vala, ja }u! Kako ste sudili po Srbiji tako se sada sudi vama ubijelom svijetu.

AMIYA: Sada je sve prizno. Godinama te olajava. Do{lo svin~e podsikir~e!

MILO[: îni{ voliko, gre{ni smo qudi ... O}u da mi ~ati{. Pokajobi se. To je tvoje Sveto pismo?

VUK: Jeste. Rad sam ga, uz va{u pomo} i milost, kao i Rje~nik uBiogradu izdati.

MILO[: Ne}u od po~etka. Znam kako se po~iwe. âti od kraja. Ako mi sekraj dopadne, onda moè i ostalo. Kraj je jednako pelenomzagr~en. âti ti meni kraj.

VUK: Zadwa kwiga je Otkrivewe svetoga Jovana bogoslova.

MILO[: To. Ded da vidim {ta }e nam sveti Jovan otkriti.

VUK: Ovdje je neko dopisivao!

MILO[: Samo ~ati. Sve. Ni{ta ne izostavqaj.

VUK: Ovoga prije nije bilo. Da ne znam koliko ste nepismeni po-mislio bih da ste ovo vi dopisali.

MILO[: Ja napiso Jovanovo otkrovewe?

VUK: Ili, Boè me prosti, Amiya. Ovako je samo on sastavqo,kazivo. Ali, i on je nepismen bio.

AMIYA: Priznaj, Romi, da sam svetski podjeba~. Nema boqeg.

VUK: \e je?! Ovo je on! Jeste ga ~uli? On je ovo piso.

MILO[: Ko, more? Amiya nepismen piso Jevan|eqe?!

VUK: Odali ste se. Amiya, dakle! Nijesam kazao ko je.


MILO[: O, Bog te pod svoje uzeo. âti dok nisi umro! Prizva}e{ mi svemrtve u ku}u!

VUK: Vi ste ovdje prikrili nekog, ~iji je glas nalik Amiyinom, da meìva prepadnete!

MILO[: Je li, Romi, o{ ti da pe~ata{ te kwiùrine?

VUK: Nek vam bude ... @itije Vuka Stefanovi}a Karayi}a ... Mojotac Stefan u ludosti jebao magaricu, pa kad je stiglo vrijemeda na svijet padnem, ta me magarica tako jako izbaci iz utrobeda sam svom silinom tropio na zemqu. Od tog doba, od po~etka,ostadoh sakat u koqenu.

MILO[: Tako be{e? Nisam to znao. Daqe.

VUK: Zato danas odim po svijetu i wa~em ko magarac, {to i jesam.Prdim na usta, jer je kod mene sve naopako. Pa, kako zinem japrdnem ...

MILO[: A to je od tebe? Ose}am da od kada si do{o ne{to zaudara.

VUK: Gospodaru ...

MILO[: âti kroz zube. Kao kada zvi`di{ kolce. Da se ne udavim odtebe.

VUK: Kroz zube? Kao kolce?

MILO[: Da. Da bude veselo i narodu kad je bude ~atio.

VUK: S ciganima i ~ergarima no}ivam ...

MILO[: Stisni. Stisni jo{ malo. Sitno. Ve} je ~istiji vazduh.

VUK: Od oca sam naslijedio qubav prema magaricama, a cigani mi nedaju da ih jebem. Gospodaru!

MILO[: âti, more! To je Otkrovewe, a ti se sprda{ tako mator! Nisamti ja kriv {to ne jebe{ magarice. Da si traìo, dao bi.

VUK: A ne daju mi jer se boje da im ne zapatim jo{ jednoga skupqa~anarodnijeh pjesama. To sad javno otkrivam pred svijetom, kao ito da se odri~em vlasti u svijem oblicima.

MILO[: (Amiyi)E, ovo ti dukata vredi!

AMIYA: Mislim ja na tebe.

MILO[: Sad potpi{i!

VUK: Fala vam, gospodaru, mnogo mi pred krepawe u~iniste!

MILO[: Posle }e{ mi zafaqivati, sad potpi{i. Reko si da se odri~e{!


VUK: Rado. Samrtniku vaqa sve oprostiti i pone{to u~initi!

Potpisuje. Milo{ pre~uje Vukovu repliku. Ocepi list iz kwige.

MILO[: Da vidim. Ovo si potpiso?

VUK: Slobodno pro~atite.

MILO[: Amiya! De si?

VUK: Vas ni `ivi nijesu uspeli utjerati u red, a kako }e mrtvi?Amiya je bio dva put nepismeniji od vas.

MILO[: On? On ~ati i {krabuqa tvojim slovima. Amiya, je l potpiso?

AMIYA: Ne sad! On me ne vidi. Za wega sam samo vazduh.

MILO[: Ama, je l potpiso?!

AMIYA: Budala ~ita.

MILO[: Znam da si budala! [ta pi{e?!

VUK: A s kime vi to, gospodaru?

AMIYA: Eto zajebo nas. Sve je prokquvio.

MILO[: ^ati!

AMIYA: Budala volu ~ita.

MILO[: Au! Au, Vu~e! Ja sve nekako da ti spasem tu ludu glavu, al nevredi. Moram da te ubijem. Odma!

VUK: Moglo bi, da ste vlast.

MILO[: Danas, sutra, bi}u! Ne mewa pogubqewe!

VUK: Ali, nijeste.

MILO[: More, bi}u!

VUK: Samo ako se svijet na glavce obrne!

AMIYA: Sad ti je bar jasno da se i on kandidovo? Recni ga.

VUK: Samo da zna{, boqe bih od tebe upravqao. Za ono malo {to sambio sudija u Biogradu narodu je svanulo, jer su samo tad vidjeli{ta je to pravica po evropskim ar{inima.

MILO[: Pravica? Smejo ti se narod! Stoka bez repa. To su sve odredaprobisveti, ugursuzi, zlotvori, {pioni!

VUK: Vi ste bili wihov kwaz. Kakvi ste vi onda?

MILO[: To je stoka koja se drznula da se narodom nazove! Da mene nijebilo jo{ bi Turcima vodali opanke. Neblagodarna ku~ka! Samokad drugi vlada serete da ne vaqa, vi, artija{i!


Pauza.

MILO[: Ni{ta se ne ~uje. De je, bre, do sad?!

Iza|e hitro na balkon i ubrzo se vrati.

VUK: Kada biste mi dozvolili pokazao bih vam kako je izglijedalava{a pravica.

MILO[: Ti, meni?

VUK: Onda }ete znati kako je drugima bivalo pred va{ijem sudom. Pakad se, s Boìjom pomo}u, vratite u Srbiju, unapredak }eteboqe postupati.

MILO[: A kako da mi to pokaè{?

VUK: Da vam sudim, ali ne odistinu, ve} kao u teatru.

MILO[: Meni da sudi{?

VUK: Kao go| u teatru. Ko bi vama sudio!

MILO[: Niko! Ni tamo ni vamo.

AMIYA: Razbira{ li za{to sam obuko ove aqine? Do{o Topal da tipro~ati presudu! Skup{tina ti je presudila. Sve je to Mihajlosredio. Mator kow ide pod kamu. A Romog su poslali da tezamajava dok se sve ne obznani! Nije dockan, moli za milost!

MILO[: Ajde, Romi, sru~i.

VUK: Najboqe da vam ovako predstavim. Ovdje }u sjesti kao sudija. Viustanite i idite malo daqe, kod balkona, i ~ekajte da vasprozovem.

AMIYA: Toi~, dok si mu bio okrenut le|ima, on se ve} pripremo zasudiju! Kad mene ne slu{a{!

MILO[: [ta s reko?

VUK: êkajte malo daqe dok vas ne prozovem.

MILO[: îne}i se voliko, ti{ mene, u mojoj ku}i, da zove{?

VUK: Samo da vam predstavim! Vi }ete biti osu|enik. Seqak. Tr-govac.

MILO[: Ne}u tako da se igram!

VUK: Ali za{to?

MILO[: Jednom gospodar, uvek gospodar. Kakav trgovac?!

VUK: Bili ste vi i vlast i slast trgovali ste.


MILO[: Moro sam ne~im da se zanimam. Dobro, bi}u vlast. Reci ti meni,Romi, kojoj se to vlasti sudi? Kojoj?

VUK: E, u tome je stvar {to ste vi biv{a vlast. Evo, kao ovo sada.Zgrije{ili ste pa su vas otjerali, ko {to je i bilo, i sad vam sesudi.

MILO[: U mojoj zemqi, oca ti jebem?!

VUK: Neka bude ovdje u Be~u. Kao da vas je be~ka vlada uzaptila. Ili,jo{ boqe, da vas je narod be~kom sudu dao.

MILO[: Pa da, neblagodarna ku~ka!

AMIYA: Ko }e k narod. Eto, sad svin~e uzelo sikir~e!

MILO[ (Amiyi)[ta kaù na{i? Gore?

VUK: Znajte, mnogi bi vam sudili.

AMIYA: Ima pravo, mnogi bi ti sudili.

VUK: I vi biste Kara|or|ija predali da mu se glava ne oma~e, pa jesamo ona pretjekla i eto je sad na ~ardaku u Stambolu.

MILO[: Drugo je to. To je bilo zbog stoke, naroda.

VUK: Ne velim. Zbog naroda, da se lak{e prelomi za jednoga vo`da.

MILO[: (Amiyi)[ta }e sa mnom biti?

VUK: Sa~ekajte i vidje}ete.

AMIYA: Ne znam, ìvota mi. Na{i s neba ni{ta ne javqaju. Bi}e vaqdaneke vajde od ovoga.

MILO[: Dobro. Je l ovde?

VUK: Malko daqe. Kod balkona.

AMIYA: Ovo ti je sin smestio, ja ti kaèm. Rani pa{~e da te ujede.

MILO[: Trk na nebo pa agituj za mene!

Amiya ode.

VUK: Izvini}ete za to. Ne}u da mrem! Pri|ite. Vi ste Milo{Obrenovi}?

MILO[: Kwaz.

VUK: Biv{i, dakle, knez. Prvo }u vam pro~itati ta~ke optu`nice.Moète se kratko izjasniti o svakoj ponaosob. Onda }emovidjeti potrebuje li da vam se i daqe sudi. Jasno?


MILO[: Ko prazno jaslo.

VUK: U Va{oj zemqi, u Va{e vrijeme nije postojalo nikakvijehzakona. Gdje ste vi, tu je i zakon, a gdje nijeste i onako ga nema?

MILO[: Nisam ga beleìo. Artije se lako zature. Sve sam moro u glavida nosim.

VUK: A zato vam je tolika glava!

MILO[: Tolko zakona, moro sam negde smestiti.

VUK: Pa ba{ u glavu pored tolikijeh praznijeh papira?! Svakapravica, ma i najgora bila, boqa je od one koje nema. Za vremenaKara|or|ija svojijem sam o~ima vidio kada je Kara|or|ije,po{to su i sa Dositejem tjerali sprdwu, uzeo wegovu ruku,poqubio i kazao: Kojekude, ko s u~enima ne bude vako postupao kubura mu!

MILO[: I to je tebi pravica? Kubura mu? Malo se po{ali{ i odmateubije! Crni pas! Nekum! U dupe ga jebem!

VUK: Greota je mrtvog. Narod veli: na mrtvog me|eda i zec kuracdiè.

MILO[: [ta ja imam s tim{to je mrtav? Sam je traìo. Je l teo nebeskocarstvo jeste! Je l sam mu u~inio jesam. I opet vam ne vaqam!

VUK: Mir! O}ete da vam {tulom probijem mozak! Uzaptili ste iliprotjerali svakog koji je samo i pomislio da je zasluèn zaote~estvo. Izme|u ostalijeh i mene si otjerao!

MILO[: Spo~itavawe. Da je neko od vajde bio osto bi u Srbiji. Buva se iker otresa.

VUK: A ovi drugi, oni su se sami uzaptili?

MILO[: To su polu-qudi.

VUK: Kako polu?

MILO[: Tako. Gre{ili jesu, al su i sami uvideli svoje zablude. Jedan jesam, ~ini mi se u~iteq, traìo da ga li~no okujem. Ipak je biokarakter.

VUK: Da nije djecu u~io pravdi i po{tewu?

MILO[: U~io i je da misle bez mog odobrewa. Deca su to. Jo{ im trebada misle pored svi poslova u poqu!

VUK: Ne}e biti. Taj u~iteq je molio za milost, da ga ne ubijete, jervam je k}er opkora~io. Poslije su mu va{i momci glavu osjekli!

MILO[: Spo~itavawe. Ko zna ~iju je ku}u opoganio.


VUK: O}e to. Ne jebu se Obrenovi}i svaki dan.

MILO[: Jebala te ova igra! Ne}u vi{e! Proìveo si ceo vek zar sad date ukapim?!

VUK: Ne}e{ vi{e nikog. Kazano mi je da te priprjemim.

MILO[: Ko?!

VUK: Skup{tina.

MILO[: Znao sam! E, pa ne}u vam ga majci moliti! Ima{ li jo{ takvihgadosti, oca ti lajavog sakatog jebem.

VUK: Trista ~uda, biv{i kneè. Protjerao si cijelo selo iz Top-~idera da bi kasnije pokupovao imawa za bambadava?

MILO[: îne}i se voliko, nisu se skrali od rada.

VUK: Sudu govori{ VI!

MILO[: Nisu se, gospodine sudija, skrali od rada. [ta }e im ondawive?

VUK: S ovijem ta~kama optu`nice, a ima ih jo{, ve} ste dotjerali dotridjeset godina te{ke robije.

MILO[: Uvek sam bio vredan. [ta je to tries godina?

VUK: Dobro. Idemo daqe. Svu trgovinu ste uzeli sebi.

MILO[: Moro se neko `rtvovati za narod. To su sve neuki qudi, ne znajukako treba trgovati. Vaqalo ih je podu~iti.

VUK: Toliko si narod podu~avao da niko nije vlastan od onoga {toima. U svako doba moè{ im sve uzeti, najposlije i ~ast!

MILO[: Ko }e ako ne ja? Ko? Uzimo sam im ~ast da je pri~uvam, da se near~i. Ovako, oni bi je sami prodali. Da je sva wihova ~astostala kod mene, ne bi mi ga majci ostali stoka bez repa! Sve suto neblagodarne ku~ke.

VUK: Ti se ni~ega ne odri~e{?

MILO[: Ko se pametan dobrih dela opra{ta?!

VUK: Ne}emo daqe. Nema{ tolikijeh ìvota kolko si robije na-kamario!

MILO[: Velik ~ovek veliko i kamari.

VUK: Jo{ da ti pro~itam presudu. Moram se nazuti da se kako go|uspijem na stolicu.

MILO[: Ti bi da ispane{ ve}i bogaq no {to jesi.

VUK: Sve vrhovne sudije su na pijedestalu.


Pauza.

VUK: Uzvi{ewe, k biwa{!

MILO[: Ja s biwa{a kowa ja{em!

VUK: Kow je ovdje sjedio prije mene.

MILO[: Ako mi probu{i{ stolicu. Pazi de!

Vuk se spotakne, dok je poku{avao da se uspewe na kwaèvsku stolicu, iprili~no trapavo padne.

MILO[: Mani se }orava posla, {}opa}e{ i drugu nogu.

VUK: (Po{to se nekako pridigao, bez Milo{eve pomo}i)Do|i ovamo! Ova stolica ide na sto.

MILO[: Ako }ete da me ubijete ostavte mi bar wu u ìvotu. Nije tobilo koja, no kwaèvska! Tolke sam godine u woj stolovo!

VUK: Drì drugi kraj! Hajde! Sad! Op! Op! Op! Tako! Na sredu stola.Joj!

MILO[: [ta ti je?

VUK: Krsta, tuàn ti sam!

MILO[: Krsta, nego. Kad o{ da se pipa{ vlasti.

Milo{ ponosito gladi stolicu.

MILO[: Ona ti je doakala kad ja ve} nisam mogo. Klawaj, klawaj.

VUK: Daj kwige! Obe! Po{to ne mogu da sjednem sad nikako nekkwige, kao dio mene, budu na stolici.

MILO[: Mi~i tu pogan! Ajd ti {to si seo, al one! Artijetine!

VUK: A mo`da te artijetine budu milostivije od mene prema tebi?Bogohuqitequ, tu je Novi zavjet!

MILO[: (Dodaje mu kwige)Znam. ûo sam {ta s `vrqo.

VUK: Tako. Ovdje }e biti Novi zavjet i Srpski rje~nik. Klekni!

MILO[: Vu~e?

VUK: Klekni, pred ovijem sudom! Klekni!

Vuk {tapom udari Milo{a po kolenu, ovaj posrne i do|e u kle~e}ipoloàj.

MILO[: A! Oca ti jebem!

VUK: Ve{tije ovaj {tap jezi~avi od mene.


MILO[: Joj! Ako si me uboìo ...

VUK: Kle~i, Milo{e, da se nau~i{ i tome poslu. Kle~i dok pro~itamnarodnu presudu ... Biv{i kneè Milo{e, osu|uje{ sa na doì-votnu te{ku robiju!

MILO[: Samo tako? Nimalo sve~anije? Ja sam gospodar! I marvi kaè{,okiti{ pre no {to je zakoqe{.

VUK: A ti bi i paradno da ode{ na robiju?

Milo{, pun gneva, poku{ava da se pridigne. Vidno je da ga starost mu~i.

MILO[: Ako te je skup{tina ovlastila ... Joj!

VUK: êkajte, evo vam ruke.

MILO[: îbe! ... Onda }u je raspustiti. Izabra}u ja boqu ...(Poklecne mu koleno i opet padne)

VUK: [ala je, gospodaru, dajte da vam pomognem.

MILO[: (Pre~uje Vukovu repliku u nastupu jarosti)Niko mi ne treba! Opet }u se sam uspeti!

VUK: Bez mene ne moète.

MILO[: A narod!? Narod te nije ovlastio!

VUK: Jo{ i ovo da vam kaèm: znajte da, u Srbiji, oni koji vas najvi{emrze i kada vam èle najve}e zlo, vele: Da Bog poìvi go-spodara!

MILO[: Zato {to me vole!

VUK: Ne d Bog da ku{ate tu qubav. Ne}e vaqda da vi~u: da Bog umorigospodara?!

MILO[: Laè{! Laè{! Laè{, pa{~e kqakavo!

VUK: Laèm ... [alio sam se za ovo su|ewe.

MILO[: [alio?!

VUK: To vam je za ono ìtije !

MILO[: More, samo da ti ustanem!

Vuk mu pruà ruku, ovaj nevoqno prihvata.

MILO[: Misli{ da sam lud?! To si ti i onaj moj nesin da me kap udari, paposle, nikom ni{ta Bog je tako hteo! Wega! Wega ste izvi-kali, oca vam nezahvalnog ...

VUK: Vi ste se malko nasikirali, ali, dobro }e vaqda biti.

MILO[: Kako vaqda!


Iz mraka ponovo izrawa Amiya.

MILO[: (Amiyi)De si ti kad me ovaj pred ukop dovede? Srce da mi isko~i!

VUK: Uvijek ste bili puni ìvota, i jo{ se drìte. [ala je ...

AMIYA: [ta }u ti sad kada si sinu uturio vlast u ruke. Spremi glavu zaposluàvnik.

Iza scene se prvo ~uje jak àmor, zatim: Da Bog poìvi gospodara!@iveo! @iveo! Potom Mihajlov glas: Babo, izi|i na balkon!

Narod: Da Bog poìvi gospodara!

MILO[: [ta o}e?! Glavu?! Ne dam glavu! @ivu ne dam.

VUK: Gospodaru, ono je Mihajlov glas.

AMIYA: Dok te]opa zamajava, nesta vlasti, nesta slasti, pred nosom!

MILO[: Nije mogu}e!

VUK: Jeste! Idem da vidim.(@urno izlazi na balkon i zatvara vrta za sobom)

AMIYA: Em se sprdo s tobom, em tvom nesinu utrapio vlast!

Milo{ se zatetura u poku{aju da {tapom otera Amiyu.

MILO[: îbe! ... îbe, prikazo!

Ulazi Vuk.

VUK: Zar poludjeste pred kapijom raja? S kime se svadite?!

AMIYA: Eto ti, jesam ti lepo reko. Turi}e te u kwiùrine s naslovom:Biv{i kwaz u poku{aju da uzja{e kneìnu.

MILO[: Ku{! Ku{! Ku{! De mi sabqa!

VUK: Gospodaru, {ta vas ugrabi?

MILO[: Je l Mihajlo?

VUK: Pa, velim vam Mihajlo!

MILO[: Ajoj! Ajoj, meni! Moja bela glava ode!

VUK: Ne zapjevajte! Ispred ku}e je s narodom. Vi~e vas na balkon.

MILO[: Ajoj! Joj, nesine crni! Pa de wega kraj mene ìva.

VUK: (Doseti se)Dopustite da Vam ja prvi ~estitam.

MILO[: Za ovo ode glava.

VUK: I poqubim ruku.(Uzima ga za ruku)


Iza: Da Bog poìvi gospodara! @iveo! @iveo!

VUK: Moj svijetli kwaè, narod vas ho}e.

MILO[: E, ne dam glavu!

VUK: Ho}e Vs za kwaza.

MILO[: Mene?

VUK: Vas!

MILO[: Ma .. Vu~e, dosta je za ono ìtije.

VUK: Prvi sam vam ~estitao. Doveo ih Mihajlo da vas obraduje,svijetli kwaè.

MILO[: Mene?!... Setili se svoga dobrotvora!

AMIYA: Oslobodioca.

VUK: Oslobodioca, kwaè.

AMIYA: Oca ote~estva!

VUK: Oca ote~estva!

AMIYA: Milo{a Velikog.

VUK: Velikog Milo{a!

MILO[: Gre{i{ Romi.

VUK: Moè biti, gospodaru, star sam.

MILO[: Milo{ Veliki tako treba!

VUK: Milo{ Veliki!

MILO[: More, Koya Milo{! Setio se narod.

Iza: Da Bog poìvi Gospodara! @iveo! @iveo!.

VUK: Kazao sam da vas pri~ekaju. Dok se ne sprijemite.

MILO[: Slu{aj kako piju~u! Dobri narod! Mene o}e!

AMIYA: Posle mog pada s neba, ovo je najve}e ~udo!

MILO[: ûdo!

VUK: Vi ste to va{ijem ranijim vladawem i zasluìli.

MILO[: Dodaj mi: odoru, sabqu, lentu, kapu. Ne mogu ovakav pred mojdobri narod.

Nadaqe se scena odvija u Milo{evom opremawu, obla~ewu kojom prili-kom mu Vuk pomaè.


MILO[: Amiya, da vidi{ da mi se jedan konak u Top~ideru izgradi. Doprole}a!

AMIYA: Kako }u kad sam mrtav?

MILO[: Ne zanovetaj!

VUK: E, ne}emo tako, kwaè!

MILO[: Vidi, Topal opet prdi.

VUK: Jo{ za jako{we vladavine pogradili ste dvore po cijelojSrbiji! @ivite kao kakav zemaqski Bog. Kad tako ~inite, akako }e ~iweti potomstvo na{e? Kad svaki vladar podigne sebidvore po vascijeloj zemqi, a kud }e narod? Nikog ne}e ostati dovladara.

MILO[: Zemqa bez vladara ko ku}a bez duvara!

VUK: Sakloni Boè da ja Vas kudim, no za va{e dobro.

MILO[: Vido bi ja tvoje dobro da mene ne izabra{e. Daj levi rukav. Tibi da prdim samo u jednom konaku? [pijoni dojave mojimzlotvorima i {ta onda? Upadnu i odreù glavu!

VUK: Ne}ete, vaqda, svaku drugu no} u drugom konaku no}ivati?

MILO[: Nego! Sabqu oglancaj.

VUK: Ipak smo mi qudi u godinama.

MILO[: ]ora ima da se ubije! Odma!

VUK: Svijetli kwaè, omraza nikom dobra nije donijela, a pogotovune spokojan san.

AMIYA: Pusti ]oru nek se malo poigra o bukagijama dok se ne obesi okvaku.

MILO[: îne}i se voliko, mo`da sam prekarda{io.

VUK: Jakako, svijetli kwaè.

MILO[: Imamo li mi tamo u Srbiji kvaka po apsanama?

VUK: Ne bih vam mogao re}i. Za ranije ih nije bilo.

MILO[: To da se odmah postavi! Tako je u celoj Jevropi. Ne}u da mi sespo~itava kako nisam reformator!

VUK: Tek sad vidim na koliku }ete vi polzu biti ota~astvu.

AMIYA: A {to }e tek narod da vidi.

MILO[: Vu~i} nek me do~eka sa ostalima, ipak je on presednik skup-{tine. Red bi bio.


VUK: I bi}e. Ne moèmo mimo reda.

MILO[: Daj, bre, tu kapu... Pogledaj me, jesam li k i na slici?

VUK: U prirodi jo{ ste svijetliji.

MILO[: A da skinem kapu pa ovako u ruci s wom?

VUK: Tako }e vam se vidjeti bjele vlasi.

MILO[: I treba, nek vide {ta su mi u~inili!

VUK: Nijesu bili prosvijetqeni, ali, kad im otvorite {kole, onda,prosvijetqeni, boqe }e vas paziti.

MILO[: Potamo se.

VUK: Odmah naredite svud, gdje god je ve}a varo{!

MILO[: Ajd, otvori}u ti {kolu pa se igraj sudije i su|ewa.

VUK: To je bilo za va{e dobro, da vam predstavim.

MILO[: Dobro me Bog spasio tvojega dobra, robije. Ako turi{ u kwi-ùrinu da sam toi~ vitlo ovim po salonu, nabi}u ti je celu udupe!

Iza: Da Bog poìvi gospodara! @iveo! @iveo! @iveo!

MILO[: îbe.(Krene pa se vrati)

MILO[: (Stolici)Ne zaboravqam ja tebe; zajedno smo do{li, zajedno se i vra}amo.

VUK: Zahvaqujem svijetli ...

Milo{ poqubi naslon stolice.

MILO[: îbe, more!

[utne Vuka u {tulu, ovaj zavr{i na svojoj zadwici.

MILO[: (Odlaze}i)Narode, eto mene ...

AMIYA: I posle, Amiya se u dupe zavuko a nije me ni pomeno!

VUK: (Prvi put jasno ugleda Amiyu)Amiya?! Naopako, da ne}u mrijeti!

AMIYA: Ne}e{. Ne pre wega.

VUK: (Sede}i)Da Bog poìvi gospodara!


/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /DownsampleMonoImages true /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 1200 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError true /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName (http://www.color.org) /PDFXTrapped /Unknown

/Description >>> setdistillerparams> setpagedevice

Documents

Aleksandar Pejčić~Da Bog poživi Gospodara.pdf