ALEKSANDRA ^VOROVI]

MONOLOG U [OLJI KAFE

EDICIJA

Zlatni vrt

PRIREDIO

xxxxxx xxxxxxxxx

IZDAVA^

JU Biblioteka ”Alija Isakovi}” Grada~ac

ALEKSANDRA ^VOROVI]

MONOLOG U [OLJI KAFE

Banja Luka, 2005.

RECEPT ZA LUDILO

Otvorih o~i. Prvo {to sam ugledala, bila je gusta i ljepljiva`u}kastosiva masa. Ne{to sasvim bezobli~no, podsje}alo me namoje misli. Upravo tako sam zami{ljala unutra{njost vlastitoguma. Pridigoh se poku{avaju}i da razbistrim misli i shvatih dagledam oblake kroz prljavi prozor. Mutilo mi se pred o~ima,udahnuh dublje, ali vazduh je bio gorak od ustajalosti. Osje}ao sezadah slegnutog dima. Smrad prepune pepeljare bio je takav da sejedva moglo disati. Sre}om to me nije dotuklo. Jedino osje}anjekoje uspjevam da razaberem u glavi je ravnodu{nost prema svemu.

Ni samu sebe nisam interesovala, mogla sam le`ati satimabez pokreta, skoro bez misli. Sasjekao me tupi bol u stomaku.Glad. Ali i to mi je bilo neva`no. Nedaleko od kreveta, ve} tri danana stolu je hljeb. Moja jedina hrana, svakog dana po nekoliko zalo-gaja.

Praznina je progutala moju sobu. Ne bojim se mraka, nihladno}e. Nemam vi{e ni cigareta. Za trenutak se zamislih: mo`daje moje stanje zabrinjavaju}e? Ljudi bi, sigurno, osudili mojdobrovoljni zatvor u zagu{ljivoj sobi bez hrane. Ljudi za~u|enogledaju, slije`u ramenima, vrte glavom, {apu}u. Ne vole me. Vi{eim ne pripadam. Sve to je neva`no: misli se povuko{e iz mog uma.

Sobom zavlada neprirodna praznina. Ne{to se ugasilo idoprinijelo potpunom mrtvilu. Zaustavih dah i oslu{nuh. Ti{ina...Vladala je i do tog trenutka, ali ne{to je prepuklo. Soba je smrtno

5

ranjena i ta otvorena rana zjapi. Razbacane stvari po podu i stoli-cama, kao rasuta utroba. Mrtva odje}a, mrtve knjige i ~a{e izu-darane `enskim usnama krvare bojom karmina. [ta je ubilo ~ak iti{inu? Ugledah sat. Shvatih da mu srce vi{e ne kuca, klatno se nepomjera, i sat je mrtav. Prestala sam da mjerim vrijeme. Plu}a sumi gorjela, spr`ena nemilosrdnim `arom, u ustima nepodno{ljivukus. Po`eljeh ~a{u vode, i po|oh da je dohvatim, teturaju}i posobi i sapli}u}i se o stvari. Prinose}i ~a{u goru}im usnamaugledah sat na svojoj ruci. U lice mi zasvijetli{e sablasni brojevidigitronskog ~asovnika: Bilo je 10:38.

^a{a mi ispade iz ruke. Osjetih mokro pod nogama.Nevjerovatno! Oba ~asovnika pokazivala su isto vrijeme. Upornoi }utke. Kazaljke i brojevi nisu se pomjerali. Gledali su meuko~eno. Zra~ili su. Vrijeme je bilo potpuno paralisano. Niotkudzvuka, ni pokreta. Nije se doga|alo ni{ta.

- Ni{ta - pro{aputa neko iza mojih le|a. Trgoh se. Iz akvarijuma me ljubopitljivo posmatrala zlatna

ribica ispup~enim `utim o~ima. Da li to crvenkasto stvorenjemo`e da pronikne u moju glavu, i da glasno ponovi moju misao?Iz ribljih usta iza|e balon~i}, i u dodiru s vazduhom raspu~e se urije~.

- Misao - ponovi ona. Sad sam bila sigurna da ribica materijalizuje moje misli u

balon~i}ima vazduha. Sa drugog kraja sobe dopre prigu{en zvuk.Podsje}ao je na kucanje mog paralizovanog sata. Kraji~kom svijestirazaznam da je to prigu{en kikot koji imitira tiktanje. Potra`ihpogledom, ali sve {to sam vidjela bija{e kr`ljava biljka tu`noobje{enog li{}a. Prislonjena uz mutno prozorsko staklo, bila jeo~ajni~ki `eljna svjetlosti, vazduha i vode. Vapila je nijemo mole}iza milost, tako tu`no da je uspjela izazvati ~ak i sa`aljenje.Iznenadilo me da, poslije toliko mrtvila, opet osje}am. Brzonapunih ~a{u vodom i pljusnem je na sasu{enu zemlju u saksiji.

6

Zaprepa{teno razroga~im o~i, poku{avaju}i da shvatim kakvo je tobi}e u saksiji koje zlobno stresa kapljice vode i nastavlja kikot uritmu otkucaja. Stvorenje je li~ilo na igra~ku s dugim kukastimnosem, buljavim zelenim o~ima i zmijolikim rukama koje su sesavijale u bilo kojem pravcu. Ko`a mu je bila gruba i hrapava kaokora drveta i nije imalo noge, ve} bilo ukopano u zemlju iz saksi-je. Nakrivljeno ustranu, cerilo se prave}i grimase.

- Mo`da ti zbog ove vode poklonimo jo{ minut. - Kakav minut? - upitah. - Minut oduzet od smrti vremena. - Vremena - ribica razbi mjehuri}. - Ko si ti i kako da mi pokloni{ vrijeme? - Ja sam iz druge stvarnosti. Primje}uje{ da je vrijeme stalo.

Ne mo`e{ ga mjeriti. Prolaznost je smrt vremena. - Ali kako? - Kako... Kako? - pucali su balon~i}i. - Ha, ha, ha! - otkucavao je patuljak. Pogledah na sat. Bilo je 10:39. - Sat se pomjerio! - uzviknuh. - Da, odlu~ili su da ti, ipak, poklone taj minut, zbog biljke. Uvidjela sam da mi se de{avaju ~udne stvari. I tjeraju}i ludi-

lo {to me obuzimalo, po~eh da vi~em: - Moram prekinuti ovaj razgovor! Ovo je bolesno! Vi ne pos-

tojite! Moram na}i nekoga i re}i {ta mi se doga|a... Na}i }u neko-ga ko }e me saslu{ati…

- Nekoga - ponovi ribica. Bila je u pravu, ja nikoga ne interesujem. - Ha, ha, ha! Zar ti misli{ da si jo{ uvijek ono {to si bila? Za

tebe je prekasno. Zar o~ekuje{ da }e ljudsko bi}e shvatiti o ~emugovori{? Smija}e ti se. Ko jo{ razgovara sa saksijama?

7

- Ne znam, ne... - Ne! - re~e riba. - Prestani da se glupira{. Sada pripada{ nama i `ivi{ u drugoj

stvarnosti. Slu~ajni posmatra~i zovu nas duhovi, halucinacije. No,bolje ti je da me slu{a{: bitno je da po~ne{ hvatati vrijeme.

U}utah i sjedoh na stolicu. Osje}ala sam da je u pravu. Nemogu se vi{e vratiti natrag. Pre{la sam zabranjenu granicu s kojenema povratka. Moji prijatelji, svi koje sam poznavala bojali su seludila. Gledala sam naizmjeni~no u mali i veliki sat. Oba su zani-jemila. Svi smo zanijemili. Niko nije mjerio neuhva}eno vrijeme.Vidjela sam da }e se dogoditi ne{to. Iz svih uglova sobe izmili{ebezobli~na stvorenja, nalik na razvu~ene sjenke. [aputali su,gurkali se i gledali u mene.

Preda mnom olovka se podi`e s poda i po~e lebdjeti iznadpar~eta papira. Pogledah u patuljka: }utao je. Pogledah u ribicu.Kao u gr~u, tijelo joj se zatreslo par puta. Iz usta joj pokulja{ebalon~i}i i svaki se raspukao u rije~:

- Oslu{ni pla~ neuhva}enog vremena. Zamislih se, uzeh olovku, koja mi je sada kru`ila oko glave, i

napisah na papiru: ”Riba zna tajnu”. U sobi nastade `amor. Pogledah na satove.

Bilo je 10:40. Uhvatila sam jedan trenutak. ”Ti{ina je vapaj sjena i duhova”. (10:41) ”Bezvremenosti, porodi ih!” (10:42) Svaka re~enica je hvatala jedan trenutak. Soba se ispuni svjet-

lo{}u. Pisala sam satima. Ra|ala sam svijet. Svoje vlastito vrijemei prostor. U`ivala sam, nije mi bilo te{ko u carstvu samo}e. Ludacikao ja ni s kim ne dijele novoprona|eni svijet.

Kad su kona~no iz vanjskog svijeta do{le kom{ije i kriti~ari ubijelom, odveli su me iz zagu{ljive sobe. Htjedoh ponijeti bar zlat-nu ribicu kao uspomenu na uhva}eno vrijeme, a oni reko{e da jemrtva. Glupost! Ko je jo{ vidio da mrtve ribe govore?

8

NO] U KOJOJ NISMO @IVJELI

Sada mi izgleda smije{no. @ivot promi~e na dlanu, umanjen,udaljen. Kao da gledam u kristalnoj kugli srca i smijem se, dok jataogromnih ptica nadlije}u mo~varu. I ravnodu{no grak}u. Mo`daba{ zbog tih ptica nisam zaboravila, jer sli~no su graktale i tamo.Ne znam kako su me na{le daleko, toliko daleko da zaboravljamna kojoj strani tone sunce u kosti planine, hladne i sive od ti{inei ugla~anog kamena.

Glupo je vjerovati da taj kamen nosi neuni{tivu klicu stvaran-ja od koje bi Bog mogao na~initi jo{ jedan svijet, samo kad bi htio.Od toga tamnog kamena gradili smo na{a stani{ta: za `ivota i zasmrti - ku}e i groblja. Nadaju}i se da }e trajati vje~no. Bio jeveli~anstven na{ Grad pod planinom. Imali smo sigurnost i rijeku{to je nosila sve osim te{kog kamena. A ja sam voljela groblja ipri~u o Bogu koji }e vratiti umrle. Raduju}i se sahranama, znalismo da pokojnici dobiju mir, jer kada se bude u bla`enstvu, Bogje s njima. Pravi `ivot je njima.

Najve}a ~ast u Gradu bila je kada svi ~lanovi porodice umru.Smatrali smo za najve}u ljubav to {to ih je On sklonio iz patnjeobi~nog `ivota. Priredili bismo rasko{nu gozbu sa mnogo jela ipi}a. A tijela mrtvih ni trunula nisu. Dobila bi oreol ljepote {to sene zaboravlja. Zlato i nakit bili su odje}a pokojnika, a njihovabla`ena lica odisala su sre}om. Veli~anstvena groblja sa gigantskimskulpturama predstavljala su harmoniju smrti. Uvijek otvorene

9

grobnice bile su ukra{ene cvije}em iz ba{te, a stepenice prskaneopojnim mirisom. U slavu mrtvih ljubav se izra`avala slobodnome|u svim ~lanovima zajednice. Mnogo smo vremena provodili ugrobnicama dive}i se snu pravednih. Sje}am se ~ak i po~etnihrije~i pjesme koju smo pjevali:

”Slu`e}i Tebi, svi smo mrtvi pravednim snom sre}nih `rtvi...”

A onda je nastupila mijena. Zloslutni znak bija{e jato ogrom-nih ptica. Nikada i niko prije nije vidio tako tamne ptice. Rasponkrila bio im je ve}i i od najvi{eg ~ovjeka. Bile su zagasite boje, aispod vrata na sna`nim grudima isticalo se plavo perje, sedefno nasuncu. Najgori od svega bija{e njihov poj, ako se promuklo jedno-li~no hroptanje uop{te mo`e tako zvati. Uvijek bi jedna po~ela aostale ponavljale isti zvuk, kao sablasno umno`en odjek. U na{imprelijepim grobnicama na~inile su svoja gnijezda, i otuda ih ni~imnismo mogli istjerati. Po cijelu no} drhtali smo slu{aju}i njihovograktanje. Mir je napustio postelje na{e.

Bajka smrti i ljepote rasula se kao osu{en leptir pod prstima.Ostalo je malo praha s krila zlatne uspomene. Iznevjerena su svana{a vjerovanja, nestali su harmonija i red. Strah je zavladao na{imku}ama, i smrt postade stra{na i neumoljiva. Na{i pokojnici po~elisu se raspadati! Ljepota pobje`e pred u`asom kada zemlja po~e dase trese. Mislili smo da sivi kamen prkosi vremenu i da je tvr|i odsvega na svijetu. A sad ku}e i grobnice na{e bijahu kao od stakla.Kamen se drobio u pra{inu. Stali smo pod nebom tra`e}i odgov-or od Boga. Nebo je }utalo. Na{a divlja rijeka gutala je kamenje uzelenoj vodi. U nepovrat.

A onda se s planine doteturao neobi~an lik. Zarastao u kosui bradu, obu~en u grubo sukno kakvo se u na{em kraju nikada nije

10

tkalo. Nosio je ~vornovat drveni {tap i pjevao dubokim glasom najeziku, koji smo, odjednom, svi razumjeli:

”Tamna dubina doziva strahom, Leptiri dr`e opelo nad glavom. Kad jastuci ostanu bez snova, Sanjamo o izgubljenom Gradu, Sve }e nestati, sve }e ispariti. U novi prostor bez okova Ptice }e smrt premostiti. Tamna dubina rodi}e nadu...”

Kao da je to bio odgovor na molitvu na{u. Vjerovasmo da jeProrok, da je Bo`ji, da donosi vjernicima istinu i spas. Ni slutilinismo da smo tek davljenici {to gr~evito hvataju Spasitelja kojiprvi do|e. Koji je gre{an. Najgori mogu}i.

Ubrzo je Mesija obuzeo na{e misli. Postali smo sjene kojedrhte od neizgovorene rije~i. Prore~eno je kako pukotina nakonzemljotresa prolazi Gradom da bi odvojila prevedne od ne~istih{to nisu dostojni `ivota u Gradu. Imao je Mesija vlast nad ptica-ma. I slijepo su ga slu{ale bacaju}i polovinu stanovnika u bezdan.Desetog dana, kad je `rtvovanje bilo pri kraju, dok su posljednjio~ajnici bacani u ponor, zemlja je opet zadrhtala i zatvorilapro`drljiva usta. ^uli smo kako padaju}i vri{te i dozivaju nas pri-jatelji, kom{ije i ro|aci. Nastade zlokobni muk...

Ponadasmo se da je mir, da su zvijeri site i da je patnji kraj.Ali tek onda po~e prokleta no}. Sunce utonu u planinu odakle nijeiza{lo mjesecima. U`as i ko{mar ostvario se na zemlji. Bija{e tono} u kojoj nismo `ivjeli. Sva djeca razbolje{e se od groznice. Nanjih je ba~en san iz koga se ne mogahu buditi. Krvav znoj rosio im

11

je ~ela. Prorok je obamrlu djecu bacao u rijeku da zadovoljiduhove vode. Pti~urine su otimale njihova tijela iz naru~ja majki i`derale ih. Tako site od dje~ijeg mesa, poludje{e i po~e{e se klatime|u sobom. Gledali smo kako kre{te i klepe}u krilima. Njihovaotrovna krv zamutila je rijeku. I{~upano perje prekrilo je zemlju.Prorok je hulio da }e `rtve zadovoljiti bijes duhova vazduha.

Prorok je tra`io nevjestu. Sve djevojke i `ene bile su slobodnejer vi{e nije bilo djece. Iza{le su na rijeku da se kupaju podmjese~inom. I ja sam bila me|u njima. Dao nam je prozirne bijelehaljine i plavo perje da upletemo u kosu. Rijeka je klizila oko tijelaodnose}i bol i u`as iz na{ih srca. ^ekale smo mlado`enju pune`udnje. Tijela su nam treperila kao suvo li{}e. Spasitelj je stajao naobali upijaju}i zmijskim o~ima svaki na{ pokret. Pru`io je vijugaveruke ka meni i rekao:

- Do|i... U polusnu, korakom mjese~ara, moje noge su me pokorno

odvele u zagrljaj, u propast. Vidjela sam raspomamljene mu{karcekako iska~u iz skrovi{ta i grabe `ene kao plijen. Nastado{e svad-bene orgije, pir u kome je Grad gorio od bluda. Prolamao seizbezumljeni urlik. Krik pohote iz grla, iz bestijalnog `drijela.

Ali zaiskri{e blijedi zraci sunca. Nakon beskona~ne no}iobasja{e pusto{ i otvori{e nam o~i. Svuda bijahu ru{evine. Mrtviljudi, mrtve ptice i sje}anje na ra{~ere~enu djecu. Mi - {a~icaizlu|enih, i On - na{ predvodnik. Ve} je naredio da se skupe drvai napravi loma~a. Ostalo je da zadovoljimo zloduhe vatre. Jo{`rtava, {to je preostalo `ivih, a onda }e zavladati mir. Vje~iti mir.

Loma~a je gorjela i trebalo je ve} da prvu `rtvu bacimo u `ar.Dograbih no` i zarih ga u grudi Zlotvoru koji je te beskrajne no}isladostrasno dahtao na mojim grudima. Dr`ala sam toplo i crvenosrce na dlanu. Jo{ uvijek je kucalo i bez krvi dok su Prokletnikovotijelo bludnici-pokajnici bacili u vatru. U gustom dimu, svi pados-mo u san, kao mrtvi.

12

Probudile su me ruke nepoznatih vojnika u bijeloj uniformikoji su uklanjali tragove propasti i srama. Moja prozra~na haljinabija{e ru`i~asta od krvi, a u ruci sam jo{ uvijek stezala Mu~itelje-vo srce. Moji sugra|ani pokaza{e prstom na mene i reko{e da sambludnica i ubica Zlo~inca koji je doveo do uni{tenja. Ja sam }utalapognute glave. Vojnici su strpljivo obja{njavali da smo zavedeni, dasu nam nametnuti obmana i bezrazlo`ne `rtve. Bili smo zaslije-pljeni pri~om podmuklog prevaranta i otrovnim vizijama bolesnoguma. Bilo je potrebno da se vratimo na put istine, put iskupljen-ja od grijeha.

Vojnici u bijelom proglasili su da u Gradu moramo po{tovatiZakon dobro poznat u drugim dijelovima svijeta, jer smo jedinotako dostojni ljudskog `ivota. Pod okriljem jedinoga Boga. Namanovog i nepoznatog Boga.

Osu|ena sam na progonstvo u mo~vare i klizi{ta. Stanujem u{upljem drve}u, u brlozima i pe}inama. Hranim se blatom radipro~i{}enja od zla koje sam u~inila u Gradu. Pijem mutnu vodukoja spira grijeh iz du{e. Mo`da }e mi oprostiti. Ako ikadaprestanu da grak}u te pti~urine nad mojim skrovi{tem, vjerova}u.Bog pra{ta uvijek, a ljudi kad je suvi{e kasno.

13

BROD PROKLETIH

Gledala sam s palube talase. More kao da di{e i gleda me,slutim nevi|enu snagu kojom }e nasrnuti. Talasi divlje udaraju ubrod. Poku{avaju da dopru do mene, da me odvedu. Voda popri-ma zastra{uju}e oblike. ^eljusti, kand`e i repovi, ~ini mi se daprepoznajem ~as divlje zvijeri, ~as ljudske ruke koje se pru`aju kameni. Kao da su podivljali milioni bi}a i duhova koji `ive u moru.^ula sam ih kroz bijes i udarce oluje, kako dozivaju, uzvikuju mojeime, kako {apu}u:

- Do|i - ~ekamo te! Kao hipnotisana prekora~ila sam ogradu i ra{irenih ruku

sunovratila se u kovitlac mora i vjetra. Do~ekao me talas koji svomsilinom udari u pramac broda. Ledena jeza u kojoj let, udarac imrak okon~avaju agoniju. Zatim {um vode koji uljuljkuje,kome{anje i nerazumljivi glasovi. Sve je mutno, hladno i nerazgov-ijetno...

***

Ispod povr{ine ugledah plavetnilo neba i tople zrakesunca kako se probijaju do mene. Nije mi vi{e bilo hladno i ni{tavi{e nije boljelo. Tada se ukazalo da je usred dana sjajna zvijezdaspu{tena sa neba po~ela da raste. U sred svjetla kud je te{ko bilogledati po~ela sam nazirati lik. Lik nebesnika u rasko{nom sjaju

15

ljepote. Najljep{e bija{e mu an|eosko lice, zelenkasto, bijelo iprozra~no, uokvireno tamno-svilenkastom kosom. Zra~ilo jesvjetlo{}u iznutra. Njegove haljine sjajile su u spektru od crne dosmaragdno zelene boje. Pokrivala su ga tamna izvijena krila preli-vaju}i se na svjetlu u boju sedefa, nalik na krila crnog labuda.Lebdio je nad vodom, zra~e}i toplinu {to je istovremeno isijavalatugu. A te ~udesne o~i punile su me snagom i spokojem. Iakoni{ta nije rekao, osje}ala sam da se pogledima razumijemo. I ~ulaglas unutar glave kako me pita:

- Ti ne `ali{? - Ne, nemam za ~im. Kuda me vodi{? - Ne mogu te povesti sa sobom, ~eka te ne{to drugo. ^ula si

poziv? - Da, neko me dozivao. - Sama si prihvatila. - [ta }e biti sa mnom, kuda }u sada? - Dobi}e{ dar. Sagnuo je predivnu glavu k meni i tada osjetih da miri{e na

pobrano cvije}e naslagano na svje`im grobovima. Mirisao je kaostotine ru`a, orhideja, ljiljana i hrizantema. Spustio je rubinske iso~ne usne na moje ~elo i ja osjetih kako mi se po tijelu razlivazlatna svjetlost, kako se duboko i davno zaboravljeno ne{to otvarau mojoj glavi. Njegov poljubac ispunio me snagom.

- Tvoje ime je sada Vila Sudbine, i bi}e{ proro~ica na Broduprokletih - rekao je i nestao u zlatno-zelenom sjaju.

Tog trenutka primjetih da sunce zalazi a ja da hodam popovr{ini vode. Iz daljine pribli`io se oblak magle. Iz magle izronibrod, tih i be{uman, izgledalo je kao da sablasno klizi kroz vodu.Na pramcu je stajao ~ovjek obu~en u crno. Bacili su mi merdevineod u`adi i mornar s maramom na glavi pru`i mi ruku. Razmi{ljalasam kako sko~ih iz jednog da bih se popela na drugi brod.

16

Podigoh pogled, predamnom je stajao visok mu{karac u`agreniho~iju.

- Dobrodo{la na Brod prokletih. Ja sam kapetan. Zovu meCrni Gusar. Jesi li ti ona koju tra`imo?

- Ja sam Vila Sudbine. Pogledah okolo. Paluba je bila puna jadnih, pocijepanih i

mr{avih stvorenja. Pokloni{e mi se svi. Blijeda si}u{na `enado{epala je do mene nose}i lepr{avu crnu odoru, uniformu koju}u morati da nosim. Brod je tonuo u maglu i nastavio kretanjesuprotno od sunca.

***

Bio je to ogroman brod. U njega bi mogao stati ~itav grad.Iako u svijetu mrtvih, prostor, vrijeme i druge dimenzije ne zna~eni{ta. Mi nismo slu~ajno tu. Ovo bija{e morski pakao, na{a tam-nica i kazniona. Mi smo ga prizvali i stvorili u horizontu patnje. NaBrodu prokletih nema dobrih i mudrih. Oni odlaze na ljep{amjesta. Mi, prokletnici, `ivot smo gledali kao beznade`nu, surovuplovidbu. Zato smo bili tu. Prihvatih zli udes mirno, jer ne bijahbolja ni gora od bilo kojeg saputnika svog.

Koliko dugo sam ve} na brodu duhova? Nikada nismo bilimu~eni. Ipak, putovanje na ovom brodu je mu~no. Krije nasmagla, ~uva nas no}. Mi putujemo u zalazak sunca, okolo vodenelopte iznad koje je Bog. Nije nam dozvoljeno da ikad vi{e vidimodnevnu svjetlost. Mi jesmo bi}a sumraka i treba nam tama. Na{aimena su zaboravljena s one strane magle. Izme|u ovog i onog svi-jeta dug je put.

Slike prethodnog `ivljenja daleke su i mutne. Sje}am seodlomaka, samo krhotina stakla {to je bilo `ivot moj. Kao bebapre`ivjela sam no}ni mraz i zimsko jutro, dok me ne na|o{e uplasti~noj kesi u sred smetlji{ta. Sje}am se mra~nih soba gradskog

17

siroti{ta i prizemne ku}e usvojitelja u predgra|u. Imala samdvanaest godina kada me poo~im ljubio, a ja se nisam branila. Ikako je pomajka vikala ”kurvo” i ”nesre}nice” dok me pla~u}iizbacivala iz ku}e u kojoj sam rasla. Kasnije, na prekookeanskombrodu, postala sam sobarica koja je prodavala svoje tijelo. Brod jeoduvijek bio moja sudbina. Sje}am se starih i bogatih putnika,ru`nih lica i zadaha njihovih debelih ruku. Nikome nisam rekla”ne”, nikada nisam rekla ”da”. Sje}am se da nisam znala kudaputujem.

Moje ime je Vila Sudbine. Nekad sam bila `ena, sada samptica zloslutnica. Vizijama usmjerim Brod kad treba pokupiti novenesre}nike.

***

Iznad mene se nagnu prilika u dugom kaputu - Crni Gusar.Pridr`ao mi je ruku. Je li on prijatelj u bezna|u? Maglovito izran-jaju zvijezde, kao oblak magla obavija brod.

Uzdrhtala sam. Osje}aj se ponovo javlja. Sklapam o~i i vidimlu~ki grad na obali sa palmama i pijeskom. Vidim sna`nogmu{karca okovanog u gvozdenu |ulad. Ubice mu vezuju usta istavljaju vre}u na glavu. Izbacuju ga u more. Osje}am njegovegr~eve i trzaje. Poku{ava da se otme iz ~eli~nog stiska. U plu}a munadire voda sa ukusom smrti. Ovaj put ona ima miris slan, svje` iopor, nezaboravan za sve koji smrti pri|u suvi{e blizu. U svijetu`ivih to nema mnogo zna~aja, u svijetu sjena je druga~ije.

- Opet vizija? - upita Crni Gusar. - Da blizu je. Javi kormilaru, isto~no prema zvijezdi koja se

obojila u crveno. Tako je svaki put. Nije mi bilo te{ko prihvatiti dar vi|enja.

Kao da sam ga oduvijek osje}ala kako bubri u dubini du{e. Najte`emi je padala neodre|enost vremena. Na Brodu prokletih nema

18

mjeseci ni godina, za nas ne postoji dan, jutro ili svitanje. Na{asada{njost je sumrak i beskona~na no}. Mo`da je pro{la omanjavje~nost otkako su me izvukli iz mora? No, sve je isto, vrijemeovdje nema zna~aja.

***

Kad gledam Crnog Gusara, cijelo moje bi}e treperi iznutra.On me kradom prati pogledom dok {etam palubom. Njegove o~iprimaju druga~iji sjaj. Lice mu svijetli u mraku. Ali u svijetu sjen-ki nema prijatelja! Na Brodu prokletih nema ljubavi! Ko je taj crni~ovjek? Imam li hrabrosti saznati ko je on? Ja sam proro~ica i zamene nema tajni. Moj dar otvara vrata pro{losti. Evo, bujica nje-govog `ivota nezadr`ivo juri mojim o~ima. Vidim la`, vidim pre-varu. I `enu {to mu podme}e tu|e dijete. Vidim ga kako je davi umoru. I kako odlazi da pliva prema zalasku sunca, na valu bezpovratka. I vidim kako je odlu~an da umre, jer ne}e da bude izare{etaka. Osje}am o~aj, mr`nju i osvetu. Tama pro`dire njegovudu{u. ]utim uzaludnost njegove gor~ine i grcam u suzama. [ta seto de{ava!

***

Nisam pitala {ta se desilo pre|a{njoj Vili Sudbine. Primjetimda poslije neodre|enog vremena neki stanari broda nestanu. Nikone zna {ta se s njima dogodi, niti kuda su odvedeni. A sem toga,ovdje sudbina drugog nesre}nika nikog ne zanima.

Ta misao me ve} dugo mu~i. Mo`da postoji izlaz sa plove}eglimba? Iako sam slutila da }e moj `ivot zavr{iti na sli~nom mjes-tu, mo`da je moglo biti druga~ije? Ako postoji An|eo, onda sig-urno postoji i Tvorac! [ta se o~ekivalo od mene? Kazna, kajanje,iskupljenje…? Ili treba da se pitam {ta to ja o~ekujem od sebe?Kada u|em u pusto{ osje}anja i prazninu postojanja, stvari moga`ivota nisu mi ba{ jasne. Ali kad razmi{ljam o Crnom Gusaru, sve

19

ima smisao. On je sebe osudio, ne Bog. Jedino on sam… @alimga kao nekog ko mi je blizak, ko je drag. Zar je morao biti takozao prema sebi? Jesam li i ja...

***

Sklapam o~i puna slatke strepnje. Prvi put postajem svjesnasebe. Ru{e se zidovi i vidik mi postaje jasan, okupan bojama.Vidjela sam bol, patnju - o~aj drugih ljudi i na{la put iz tame.Stanari broda, nesre}nici, nikada nisu ni poku{ali uzdignuti seiznad bijede. Prema sebi su okrutni, sebe su prognali me|uproklete, jer nisu vjerovali da zaslu`uju bolje. A bilo je dovoljnoispru`iti ruke i po`eljeti svjetlost... Pla~em… Moje suze teku bezkraja i slivaju se u more. Iz mog srca izlila je rijeka ljubavi i ja ne`elim da stane. Bila sam slijepa za boje, gluha za {apat An|ela,nijema za rije~i utjehe i ushi}enja. Sada sam spremna da krenem.@elim ka nebu u zagrljaj {to me ~eka.

Na palubi, obasjana punim mjesecom, {aputala sam CrnomGusaru:

- Ni{ta nije onako kako izgleda. Upleteni u pau~inu snaproklinjemo sami sebe. Lako je pokidati lance, lako je biti kap uvrelu ljubavi.

- U tvojim o~ima vidim da je more-ljubav, i svijet-san ispun-jen ljepotom. Toliko snage u `ivotu tro{io sam na bezna|e. Mr`njaiscrpljuje i gu{i. Tako je lako voljeti. Zar je mogu}e da sam to zab-oravio!? Ovaj brod vi{e nije tamnica. Za{to gubiti vrijeme?

Tada sam drugi put vidjela An|ela. Obgrlio je mene i CrnogGusara, a zatim se vinuo u nebo.

***

Uskoro }e putnici Broda prokletih uvidjeti da su ostali bezproro~ice i kapetana. Pitam se da li }e iko od njih otkriti {ta se

20

desilo sa nama? @elim da i drugi me|u njima shvate kako snagaljubavi jeste izlaz s Broda prokletih. Kao {to je mr`nja put dotamo. Smrt nije kraj, jer Bo`ija milost bude ve}a od kazne kojudosudimo. Sebi. I kad nada umre, kada postanemo {uplje olupinei proklete sjene, ~ak i tada ljubav }e nas odvesti do An|ela koji letidaleko, daleko...

21

MONOLOG U [OLJI KAFE

Moja `elja je da ostanem nepro~itana! Dok su djevoj~icamapunili glave bajkama o kuli od slonova~e i neustra{ivom princu,moja je kula bila vavilonska, na prkos svima, gra|ena od knjiga.Sama sebe kaznila sam prezirom i njime {ibala strahotu ljudskedvoli~nosti, sve dok nisam zatrpana bila u tamnici od papira. Na`alost, ne stigoh da odrastem, iako je pro{lo mnogo vijekova odmog ro|enja. Zaustavila me bolest dosade koja izjeda do sr`i, svedok vlastito tijelo nisam potopila na dnu jezera u glavi. Jezeroosje}anja! Bilo bi bolje da priznam kako je to samo jezerosje}anja. Izvana je ukra{eno, i slu~ajni prolaznici u mom `ivotuzastanu zadivljeni mudro{}u i o~arani plahim emocijama. No onine slute da se jezero talasa samo vani. Dno je smrdljivo i trulo -miri{e na smrt.

***

Ti me sada ubje|uje{ da mrtvac, ipak, samo spava, da `eli`ivjeti po svaku cijenu. A ja, pak, mislim da mrtvaci nikuda ne`ure. Ko je ono rekao:

”Uzalud je budim”? Oh, znam, da umije{ ~itati, sigurno bi se nadovezao onim jo{

ljep{im rije~ima: ”Ljubavi moja mrtva, a ipak `iva, O, sve {to pro|e vje~nost jedna biva.

23

I nema mene, al ima ljubavi moje.” Podsjeti}u te: mene je vje~nost ve} pojela i samo voda spira

kosti moje. A od tebe }u pobje}i kad-tad, jer ljubavi - nema!Izmislili su je pjesnici za zabavu priproste svjetine. A poetama slu`iza izmi{ljanje i fantaziju!

***

Moja borba sa njim, moja opsjednutost njim, stalna je kaoigra bespredmetnih sjenki na pozornici. Ta igra, neovisno o glum-cima, neprekidno smjenjuje boje dana i ti{ine no}i. Nikad ne}usaznati za{to samo on mo`e drsko da uroni u moje tijelo, o~ima,duhom, energijom; ne biraju}i ni na~in, ni vrijeme. On zna da }esru{iti sve barijere i prona}i put do du{e pustinjaka, do du{e kojaluta. Mo`e mi pri}i kad god po`eli. On prodre u moj um unose}iu`itak. Ne moram nikad pogledati na sat. Osjetim ga,nepogre{ivim instinktom tra`im ga u dubinama, uranjam u sebe.Nagli talas, koji mi {alje izdaleka, po~ne nezaustavljivo strujatikroz moje tijelo. Ne postoje rije~i kojima mogu opisati bla`enst-vo du{e {to se stapa sa drugom du{om bez dodira, bez fizi~kogkontakta. I ja znam KO je - duh koji me rasta~e u materijalnonepostojanje! Spajamo se u blistavo jaje bijele svjetlosti, za~etaksvega, u silu koja opija, ispunjava... Sre}a prizvana iz fantasti~nihsnova u kojoj gubi{ sebe, gdje dvije du{e postaju jedna. Silna sre}au blistavim bojama duginog spektra.

I kad se fluid u`itka, izvan svih poznatih na~ina spajanja,raspr{i kroz utrobu, stvara osje}aj mnogo ja~i od poznatog batr-ganja tjelom (kojim ve}ina ljudi upravlja sirovo, grubo). Ja znamnjegovu ljubav, njegovu snagu kojom se predaje, a ne osvaja. Iprepu{tam se ~iste du{e kao zavedeno dijete. Upijam `udno usebe svaki damar te mu{kosti, ra|aju}i ljepotu nevidljivog obzor-ja. Na{e spajanje izvan materije doga|a se u ekstazi van postojan-

24

ja, u groznici gdje nema ograni~enja, jer tijelo nije postelja ve}volja. Ta bezvremena sfera primi nas lako kao da smo oduvijek dionje, izgubljena ~eda gurnuta u ambis, u mre`u zemaljskog ludila.Mi, odbjegla djeca koja se vra}aju na tren u prapostojbinu, spa-jamo se - {irimo neograni~enu ljubav. Tada ja pouzdano znam dasmo bi}a {to egzistiraju u nizu preobra}anja sa svrhom stapanja usvjetlu.

Kada se rasvijestim le`e}i na podu, kao naglo probu|enai gurnuta u realnost, dugo mi treba da se sna|em. I tada se, kaodijete otrgnuto iz maj~inog naru~ja, osvr}em tra`e}i toplo krilo.Postavljam bezbroj pitanja na koja nemam odgovora. Za{to mi onto radi? Za{to me zove, i tra`i? Za{to me odvu~e u zaboravljeni rajkada se moram vratiti nazad i grubo tresnuti od zemlju? U svije-tu gdje su ljudi me|usobno stranci, razara me misao o njegovompostojanju. A realnost, u kojoj su nam konci upleteni oko {aka,sputana je surovim pravilima. @ivimo lavirint iz kojeg kao fizi~kabi}a ne mo`emo iza}i. Ne{to drugo je gore, tamo smo slobodni isavr{eni, povinujemo se samo zakonima neograni~ene ljubavi.

U stvarnosti smo prijatelji koji {apu}u duge i povjerljive raz-govore. Razumijemo se, tra`imo novi na~in borbe, spoznajemoputeve i tragamo za iskustvom... Ja prihvatam tu igru i ne bojimse. Sigurna kao cvijet {to raste na plodnoj nedirnutoj zemlji,dajem svoju du{u u radosti pa`nje prema drugom bi}u. Rado gaslu{am ispru`ene ruke, spremna da podr`im njegov uzlet.Zauzvrat o~ekuju}i da budem samo drag oslonac. On odre|ujepravila na{e igre, on je aktivan princip koji pokre}e.

Po~inje da me gleda dugo i blago oda{ilju}i talase {to unosenemir u glatku povr{inu mojih `elja. Progoni me, tra`i, osje}amnjegovo prisustvo iz daljine. Do~ara mi snove u kojima se spa-jamo, energiju koju mo`emo uzimati i davati osje}aju}i bla`enst-vo. A ja se ”branim” od njegovih `elja, bje`im od tih svevide}iho~iju, tra`im ”izlaz” i ”opravdanje”. Koprcam se u mre`i kao

25

uhva}en leptir. Zamaram se od borbe i posustajem. I{~ekujem,oslu{kujem damare srca, nose me snovi, obuzima ma{ta - neu-morni saveznik njegovog poduhvata. Predajem mu se sve vi{e ivi{e. Tra`im ga, prepu{tam se njegovim o~ima, {apu}em ne{toneodre|eno, nedore~eno, istrgnuto. Pla{im se da sam reklaprevi{e, a uglavnom }utim oborenih o~iju.

U`asavam se pomisli da u stvarnosti nema ni~ega, da mi seprivi|a sva ta nebeska ljubav. Analiziram postupke, rije~i, misli,potragu, snove... Padam i di`em se, letim i ponirem sve u istomvrtlogu, bezizlaznom u stvarnosti. U~ini mi se da on postajeodre|eniji, bli`i. Kao da samo treba ispru`iti ruke i uzeti ga tupred o~ima: gdje boravi kao opsjena s tijelom ~ovjeka. Kadaispru`im ruke u bunilu napipam ne{to. Osjetim obris, ali miizmakne iz razloga neshvatljivog. U silnoj `elji da zadr`im stisak,samo magla ostane u zagrljaju. Ili je to opet san?

Onda po~inje mu~enje. Ignori{e me. Rije~i izlaze s nje-govih usana, ali ne dopiru do mene. Meni nisu ni upu}ene. Tu je,ali ga nema, Ja stojim zale|enog osmjeha, sa praznim o~ima. Ba{kada sam po~ela vjerovati u lijepu iluziju, ona je izmakla. Raspr{ilase. Bol je stra{an i dubok. ^arolija je razbijena i ja sam surovobudna, suo~ena s istinom da ni~eg nema, da ni~eg nije ni bilo.Njegove energije pulsiraju, ali me ne diraju. Osje}am se kaoku`no ostrvo oko kojeg struji ljekovita voda, ali ga ne doti~e.

Povrije|ena sam. Jer dok sam sama bila i znala da nema izb-ora, on je do{ao i silom razbio moje uto~i{te. Nametnuo se ienergijom nas uzdigao dose`u}i do drugih oblika stvarnosti.Vjerovala sam da na|oh put smisla, hrabrena razumijevanjem iljubavlju drugog bi}a. Odjednom bivam svrgnuta sa trona ispun-jenih `elja grubo osvje{}ena ~injenicom da smo stranci. Znamo sepovr{no, nikada se nismo ni dodirnuli osim slu~ajno u prolazu, iliu snu.

26

***

”Bijela kao grijeh, sna`na kao la`, crvena, crvena, crvena...Obuhvatala je sve, i imala onu neprevazi|enu manu, da ba{ zato{to predstavlja sve, ne ostavi ni{ta za sobom, ~ak ni bijednu naduda }e se vratiti. Neukrotiva sila kao vulkan i poplava, bila je an|eo,bila je trava, bila je vrisak... Smijeh, vri{te}i smijeh koji odzvanjakroz no}. Neuhvatljiva kao divlja rijeka i rika lava u suton, bujna iplaha kao {um stihova. Bila je moja, od svih sakrivena, bila jeni~ija. ^emu ta groznica, zabranjena vatra, uzalud mo}?”

U ti{ini klizi niz grlo gutljaj kafe. To njegove o~i vodemonolog, dovoljno glasan za moj um. Osje}am probadaju}e zrake.Ipak, samo se igramo rje~ima. One zvu~e kao daleki nerazumljiviodjek urlaju}ih misli. On zna da znam. Uvijek sam osje}ala nje-gove damare, s lako}om prepoznam nemir u njegovom dahu.Napipavam bilo rije~i i ~itam ga u {iframa. Uvijek sam se pitalaza{to samo on i ja nosimo biljeg u`asnog straha, koji u crno obo-jen guta kroz snove. Opsjedaju me slike, dok }utim sa {oljicom nausnama, iz mojih o~iju provaljuje bujica misli:

”Izgubljen u besanom vihoru, ba~en na ovu planetu, jedinidruga~ije obojen, svuda je stranac. Luta kroz kolone ljudi i nikogne prepoznaje. Igrala sam s demonima straha i ludila {to u transuple{u oko njega, naro~ito no}u. Za mene misli da sam nestvarna,samo vizija na koju ne smije obratiti pa`nju. Pripisuje mi svu svojusnagu. Ta boja, ta zabranjena boja, misli da je crvena, a ja je zovemdavno trula vi{nja.”

Dovoljno je }utati i govoriti kroz stihove. I njegova refleksi-ja je utjeha. Nije, ba{, siguran u moje promjene raspolo`enja. Kaoda pa`ljivo poku{ava da uzme dugu izme|u prstiju. On analizira, aja ru{im. U mojoj glavi su jerihonske trube pretihe. Drhtim pred}utanjem, sva moja snaga se pretvara u pra{inu i slije`e oko nas.Jo{ jedan gutljaj kafe, poslednji. U stvarnosti nije izgovorenoni{ta. Savjest ~edno spava snom djeteta. Rastajemo se toplo kao i

27

uvijek, ostajemo posebni prijatelji. Dvije kukavice sakrivene izani{tavnih `ivota koje se ne usu|uju da pre|u crtu. Jer tamo vreba-ju gladne ~eljusti neizvjesnosti, i ko zna ~ega sve ne...

28

LABU\I PJEV

Ve} satima sam besciljno lutala ulicama, praznog koraka {tone vodi nikuda, praznih o~iju koje ne vide ni{ta. Kao da samhodala u polusnu, tonula u rupe uma, ne pamte}i misli ~udesne{to su me obuzele. Prepu{tala sam se ne~emu {to je te{ko objas-niti rije~ima. Moja podsvijest je neobuzdano divljala. Skrivenimisaoni procesi su me okupirali. Kad god bih se trgnula ipogledala oko sebe, kao da sam se tog trenutka budila iz naj-dubljeg sna u kome sam do`ivljavala fascinantno ne{to. Alisje}anja su fragmentarna i maglovita.

Postadoh svjesna gdje se nalazim. Sa moje desne strane jepo{ta, sa lijeve glavna gradska ulica, prekoputa velika robna ku}a,a malo ispred mene glavni trg. Bila sam u centru grada. To meza~udilo budu}i da imam obi~aj da {etam po zaba~enim stazamakraj rijeke. Ali kakva me unutra{nja sila vodila i za{to me ba{ tunatjerala da se trgnem, nisam ni pretpostavljala. Znam samo dame, odjednom, obuzeo osje}aj kad se ~ini da je sve mogu}e i da}e se ba{ tog trenutka `ivot izvrnuti naopa~ke, a sve {to je bilonajlu|a ma{ta postati realnost.

Nekoliko trenutaka stajala sam u mjestu i osvrtala sepoku{avaju}i da utvrdim kuda da krenem i ~ime da zaokupimpa`nju. Gledala sam prolaznike, bezobli~ne lutke neobojene i bez-imene, ni~ega posebnog, samo dosadno umorno lice mase.Radnici hrle sa posla i vuku umorne nate~ene noge spletom

29

beskona~nih staza. Ulaze u brloge, upakovane lego kockice beton-skih zgrada. [ta ih to tjera da neprekidno `ive i opstaju idu}i daljei nadaju}i se... ^emu? Ipak, oni i dalje voze automobile, do`ivl-javaju saobra}ajne nesre}e, piju pivo i gledaju reklame. Po ulica-ma prosjaci bez ruku i nogu tra`e od drugih milostinju dapre`ive...

Za{to oni `ele da `ive? U svemu tome poneko drvo koje raste iz asfalta priljubljeno

i prignje~eno. Uz sav taj beton, ono je rijedak i nemo}an krikprirode. Pomislih na pacove u eksperimentalnim laboratorijama.@ivot nam je jednako beznadan. Osjetih potmuo bol u prsima.Kako je tu`na moja uloga. Zar nisam mogla `ivjeti negdje drugo uljep{im okolnostima? Biti izjeden samo}om do sr`i, otu|en oddrugih bi}a u velikom gradu, i nije ne{to za ~im bi se moglo `aliti.

Iznenada moju pa`nju privu~e ~ovjek koji je stajao s drugestrane ulice i prodavao ne{to. U gradu, zaista, nije ~udno kad setrguje na ulici, takvih tezgica ima na svakom koraku. Prodaje sesve: cigare, `vake, privjesci, rukavice, ~okolade, kokice, kestenje,slike, ~asopisi, knjige... U ovom slu~aju bilo je ~udno mjesto nakome je ~ovjek stajao. Drugi prodavci na~i~kaju se na trgu, ili poglavnom {etali{tu, blizu autobuskih stanica, pa ~ak i ovdje ispredpo{te, ali niko nikad nije stajao na drugoj strani ulice. Trotoar jeuzak i pribijen uza zgradu, a tom stranom ne prolazi mnogo ljudi.Za~udilo me, {to bi neko izabrao ba{ to mjesto. Morao je biti iliglup, ili prodaje ne{to {to treba sakriti od znati`eljnih o~iju.Odlu~ih da pri|em i pogledam. Na kraju, mo`da ba{ on ima ono{to tra`im: ne{to ~ime se mo`e ubiti svakodnevnica. Ali, zaista,ubiti.

Ipak, trebalo je pre}i ulicu na najprometnijem mjestu, a ublizini ni semafora, ni prelaza. Trebalo mi je vje~nosti za tajpoduhvat zbog uro|enog straha od automobila. Ali nije memu~ilo samo to. U meni je rastao nemir, osje}aj predodre|enos-ti, koji }e se manifestovati - upravo sada.

30

Prelaskom na drugu stranu pogledom sam fiksirala prodavcapoku{avaju}i da odgonetnem u ~emu je njegova tajna. ^ovjek jeizgledao jadno i izmu~eno, kao da ga je nu`da natjerala da proda-je, ali nikako nije mogao biti glup, naprotiv. Lice mu je bilo tu`noi umorno, ali njegove o~i `arile su iznena|uju}im sjajem. I on jemene gledao ispitiva~ki i podozrivo, kao da o~ekuje ne{to. Bio jestariji, izrazito mr{av, neobrijan i ve} sasvim sijed. Mogao je lakoizazvati sa`aljenje da nije bilo o~iju koje kao da su `ivjele dalekoodavde. Spustila sam pogled na stoli} ispred njega i vidjela neko-liko pohabanih knjiga. To je bilo sve za prodaju.

Moje iznena|enje bilo je na vrhuncu kada sam pogledalanaslove. Bile su to rijetke i vrijedne knjige o kojima sam mogla~itati samo u enciklopedijama i stru~nim ~lancima. Nisam ni slu-tila da }u ikada imati u ruci tako ne{to. Prema sje}anju, u pitan-ju je bila knjiga-dnevnik. Autor je bio ~udak i svjetski putnik {toje sa svih strana bri`ljivo sakupljao i prevodio okultne i religijskezapise {to su mu slu`ili za li~no istra`ivanje. ^udan zbir inspiraci-je kojom se koristio u kontraverznoj stvarala~koj praksi, proslavioga je kao jednog od najve}ih majstora mistike. Ruke su mi drhtaleod uzbu|enja. Pitala sam se da li taj prodavac zna {ta nudi. Akozna, {ta li tra`i zauzvrat? Upitah za cijenu, bila je bezna~ajna.Gutala sam knedle. Nemogu}e, ovdje, sigurno, ne{to nije u redu!Zar }e me samo pustiti da odem nose}i tu dragocjenost dobijenuu bescenje? Polako sam se okrenula i napravila nekoliko nesig-urnih koraka, stalno o~ekuju}i da se ne{to dogodi. Mo`da je upitanju samo {ala, skrivena kamera ili ko zna? Mo`da je prodavacludak koji u`iva da se izruguje ljudima, ili je vje{tac... Mo`da jeusavr{io sve vje{tine iz ovakvih knjiga pa ih isprobava na slu~ajnimprolaznicima koji se daju zavesti na takve stvari? Mo`da }e knjigaimati nada mnom mo}? Mo`da sam, upravo, postala rob mra~nogsvemo}nog gospodara, i sada je ve} kasno? (Kada je pustim da serazuzda, moja ma{ta nema nikakvih granica.)

31

- Gospo|ice! - iz mojih paranoi~nih fantazija trgnuo me pro-dav~ev glas. Izgleda, ipak, da je ovo {ala. Okrenula sam se ljubo-pitljivo prema njemu sa pripremljenim poluosmjehom, za svakislu~aj.

- Znate li vi {ta ste upravo kupili? - Znam - odgovorih. Pogledi su nam se ukrstili i dugo tako ostali. Ovaj susret nije

bio slu~ajan. Oboje postadosmo svjesni: ova knjiga je sama biralaput i do{la u prave ruke. Ona je odgovor na moje dileme, donosimi rje{enje. Prodav~eve o~i poprimi{e spokojan izgled. Njegovauloga glasnika je zavr{ena. Odmah je po~eo da se pakuje. On je,tako|e, imao svoj put.

***

Posljednja scena mog ispraznog `ivota bila je kako uzbu|enadolazim ku}i i ~itam tek kupljenu knjigu. [ta se poslije togade{avalo sa mnom, sve do kada sam se na{la u {umi, zaista se nesje}am. ^uvam maglovitu sliku koju s naprezanjem uspijevam daprizovem, jer to je vi{e osje}aj da sam proletjela kroz vrtlog.Ubrzano sam lebdjela kroz tunel sa~injen od materije {to pulsirai mijenja boju. Za{to mi se ~ini da je to bila organska tvorevina?

Sje}am se, znam: djevojka koja je ~itala knjigu i ova koja stojiu {umi - jedna su ista osoba. Osje}am da sam na suhom li{}uispod drveta mnogo ja~a i hrabrija. U meni ima vi{e snage i `eljeza `ivotom koja je ranije bila ugu{ena. Sa moga lica izbija ljepotakoja ranije nije mogla da se vidi. Mo`da zbog toga taj mu{karacstoji kraj mene? O, ja ne znam ko je on, ali kako nisam sigurna niko sam ja, svejedno je. Nekad prikupljanje sje}anja i rije~i ne vri-jedi mnogo. To {to nam se ~ini da nekog znamo jo{ lak{e zavedena krivi put. Ali sasvim sam sigurna da iz tog visokog mu{karca,izbija predana ljubav prema meni. To me i dovelo tu: osje}aj da mion `eli pru`iti sre}u. Trenutak kad se odlu~ujem da mu vjerujem

32

i da se predam. Nisam sigurna {ta }e se desiti. Znam da }e bitilijepo, veliko i neobi~no, i znam da Bog ima vezu s tim.

Bio je dogovoren taj susret u {umi, bio je obe}an. Rekao je,taj mu{karac, da }e mi pokazati izvornu ljepotu, potpuno stapan-je nas dvoje sa `ivom prirodom i Bogom. Znala sam da je u pitan-ju ~udesno i neuhvatljivo ne{to, poput magijskog obreda. I do|ohna ugovoreno mjesto. Njegove o~i pune ljubavi se upijaju u menenjegove tople ruke me grle. Uzima me za ruku, idemo bez rije~i.U meni raste nemir u i{~ekivanju onoga {to }e se dogoditi.Osje}am, pribli`ava se ~as poslije kojega ni{ta ne}e biti isto. Znamda }u se promjeniti. [ta li me ~eka poslije? @ao mi je {to je mojadu{a prazna. Voljela bih da mogu da mu uzvratim silinu osje}anjakoju mi upu}uje, ali sve u meni je mrtvo. ^emu ne doku~ujemuzrok. Dok kora~amo jedno kraj drugog, }utimo, ali to }utanjeispunjeno je saznanjem da ni savr{ena ljubav iz mene ne izmamini{ta osim zahvalnosti. On sluti moje misli, na njegovim usnamaje osmijeh osobe koja sve zna. Ne gleda u mene, jer bi me to ~inilonervoznom. Upu}uje mi samo mir koji se {iri i obavija me kaomeki pla{t. On prati svaki moj pokret, njegova ljubav je neizmjer-na. Odjednom shvatam, cilj ovog puta je moje izlje~enje.

Ve} dugo hodamo dr`e}i se za ruke. Odavno smo iza{li iz{ume. Pred nama pusto{ u nedogled se`e. Vi{e ne razmi{ljam.Oko nas je polje sumorno i prazno, nebo je sakriveno slojemte{kih oblaka i vazduh je siv i nepokretan. Trava po kojoj gazimosme`urana je i polusvela. Unaokolo nijedna ptica da grakne,nijedna `ivotinja da se oglasi kroz ti{inu. Primijetim da u blizinine{to svjetluca. Prilazimo jezeru okru`enom suvim trskama koje{u{te. Noge mi upadaju u vlasi meke `ute trave i debele slojevemahovine. Ali prizor koji vidim potpuno me op~inio. Nikada ni{tasli~no nisam vidjela, ~ak ni u snu. Jezero je u obilju `ivota, svakidjeli} vode ispunjen je pahuljastim bijelim perjem. Puno je labu-dova koji su plivali pod vodom. Potpuno raskva{eni, lelujali su upaperju ma{u}i bijelim krilima. I samo ljupke glave na izvijenim

33

vratovima klatile su se iznad vode. U ritmu talasa koje su samipravili krilima ma{u}i u dubini vode. Kona~no, moj vodi~ progov-ori:

- Ovo je magi~no jezero labudova. Ovdje se mo`e{ napojitinajljep{im osje}anjima. Hajde, slobodno, pliva}emo zajedno -re~e mi on.

I po~e polako svla~iti moje haljine dok ne ostadoh u tankojbijeloj podsuknji. Drhtala sam, iako nije bilo hladno, kada sumoje bose noge osjetile prijatno strujanje vode. Iako ga nisam vi{eslu{ala, on me uvodio u jezero dok su se ptice poslu{no razmicale,neprekidno je govorio tople smiruju}e rije~i.

- Hajde sada sama, slobodno se opusti i plivaj, ja }u biti tu ublizini - re~e mi u momentu kada je pustio moju ruku.

Prvi put se osmjelih i zaplivah. Dno jezera bilo je prekrivenogustim busenjem glatke vodene trave. Bilo je prijatno osje}ati jepod nogama. U trenutku kad sam zaplivala, osjetih kako meokru`uju tijela labudova i kako me dodiruju krilima. Zahvaljuju}injima, mogla sam opu{teno da plutam povr{inom jezerauljuljkana meko}om perja i toplinom pti~ijih tijela. Bio je tonevi|en osje}aj stapanja sa svim {to me okru`ivalo. Gledala sam unebo ozarena ljepotom, osje}aju}i da je i Svevi{nji tamo iza sivihoblaka, da me gleda i {iri mir. Kada god bih spustila pogled i osvr-nula se oko sebe susretala bih o~i svoga vodi~a pune ljubavi. On jebio tu da me obuhvati snagom svoga bi}a, ~ine}i mi sre}u neizm-jernom. I ja sam u`ivala po prvi put stopljena s njim, sa jezerom,labudovima i Bogom.

Ali osje}aj potpune opijenosti minuo je za trenutak. U momsrcu po~e da se ra|a sumnja. Jeziva slutnja nadolaze}eg zla po~eme progoniti. Sa strepnjom osvrtala sam se oko sebe gledaju}i ~asoko jezera, ~as pomno posmatraju}i njegovo dno. Moj vodi~ jeosjetio strah koji me obuzeo i poku{ao da me umiri rije~ima, alibilo je kasno. U`asnuta prikupljala sam noge bli`e sebi i tijelo

34

gurala ka povr{ini vode samo da ne bih osjetila pod nogama kakose ne{to tvrdo i hladno pokre}e. Kao da }e se svakog trenutka,ispod labudova i trave, na dnu tog jezera, skriveno od mog pogle-da, ne{to desiti. O~ekivala sam da me ne{to zgrabi, ispod sve teuljuljkane savr{ene ljepote, i moje i{~ekivanje bija{e nesnosno.Ledeni strah da }e ne{to nepojmljivo i u`asno izroniti iz jezera dame raskomada, potpuno mi je oduzimao dah. Bila sam paralizo-vana od u`asa koji sam prizivala.

- Ne boj se, nema razloga. Samo se opusti i u`ivaj bar jed-nom u `ivotu.

Kona~no njegove rije~i doprije{e do moje svijesti i ja zatrenutak pomislih da je u pravu, da ne treba da se bojim i mislimu crnim tonovima. Jo{ jednom sam poku{ala da se opustim i zasvaki slu~aj pribli`ih se njemu. Ipak, nervoza u meni nijepopu{tala. Pa`ljivo sam posmatrala okolinu i osje}ala kako mojeu`asnute o~i prosto iska~u iz glave.

A onda, na veliki u`as, primjetih kako se u najve}im dubina-ma moje prazne du{e ne{to pomjerilo. Tad mi je sve bilo jasno, alini{ta se vi{e nije moglo u~initi. Poslednjim trenucima razumauvidjeh da silno zlo koje o~ekujem ne}e izvana do}i, ve} }e izroni-ti iz mene. Ono najstra{nije bija{e ~injenica da ja nad zlomnemam ba{ nikakvu kontrolu. U trzajima osjetih kako se javlja umeni iskonsko zlo. Poku{ah da kriknem, ali ve} bija{e potpunozavladalo tijelom i ostadoh nemo}na.

U mojoj glavi sukobljavala su se dva razuma: moj svjesni i,mnogo mo}niji, demonski. Demon je potpuno nadvladao. Mojasvijest je bila odjeljena, pa ipak smo bili jedno. Jasno sam osje}alasve porive toga bi}a i njegovu sna`nu `e| za krvlju. Kao da samodnekud posmatrala u`asnu scenu u kojoj se demonsko bi}e smojim izobli~enim licem iske`enih zuba obru{ava na ~ovjeka kogavolim. Zakrvavljene o~i demona vo|ene zvjerskom snagom i`eljom za ubijanjem, parali{u `rtvu, jer ~ovjek ne mo`e pojmiti

35

takav nagon za uni{tenjem. Otrovne kand`e zarivaju mu se u ko`u,moj voljeni nema izgleda u borbi sa monstrumom. Potpunoobuzeta luda~kim bijesom, bacala sam se na njegov vrat s nam-jerom da iskidam grkljan i nalo~em se vrele krvi koja obnavlja`ivot mojoj demonskoj du{i. Polako sam mu kidala plu}a udi{u}iisparenje njegovih poslednjih udaha. Lagano jedu}i njegovo srce,~upaju}i jetru, razvla~ila sam trbu{ne organe iz ~iste zabave.

Te slike iz neposredne budu}nosti vrtoglavo su se smjenjivalepred o~ima opijaju}i me. U trenutku u~inilo mi se da binovoro|enom demonu takva orgija mogla pri~initi strahovitozadovoljstvo. I tada moja zamrla ljudska svijest spozna da se `rtvabori zadnjom snagom zadr`avaju}i demonsku mene {to dalje odsvog vrata. Bila sam prestravljena preokretom doga|aja i nemo}nada mu pomognem. Nisam vladala svojim tijelom, a onda shvatihda je du{a, ipak, slobodna i da se uvijek mo`e razlu~iti od demona.

^im sam postala svjesna te slobode kliznula sam nekuda uvisi uletjela u tijelo mu{karca. Istog momenta stopila sam se s njim ipostala djeli} njegove du{e. Ali sada, osje}aju}i u`as od jezivih~eljusti smrti razjapljenih nad vratom, on vi{e nije imao snage.No, imala sam je JA. Zajedni~kim naporom, ula`u}i svaki atom`elje za `ivotom, uspjeh da odbacim zvijer sa sebe i da potr~im ka{umi. Jer sam postala ON.

***

Posrtao sam, ali bez `elje da se okrenem i gledam to u`asnostvorenje koje me progoni. Jezivi lik smrti sa licem voljene `ene,nemilosrdna je transformacija i neshvatljiva kazna. Moje srce jebilo ispunjeno ljubavlju koja nije ostavljala mjesta sumnji. Nisamni slutio da joj je du{a ve} toliko ogrezla u prokletstvo da joj sevi{e nije moglo pomo}i. Nisam nijednog momenta povjerovaoupozorenju da ona svojim u`asom mo`e probuditi demone. Alidemoni su bili duboko zakopani u njoj. Hranili su se njenim

36

bolom uni{tavaju}i postepeno sve ljudske emocije. Otuda praznadu{a i nepojmljivi strahovi koje je nosila u sebi. Otuda joj mo} daprolazi kroz paralelne svjetove. Ipak, mislio sam da Bog mo`edoprijeti do njenog bola i osloboditi je. Zar nije mogao to u~initiu silnoj snazi moje ljubavi? Zar nije bilo na~ina da oslobodi njenudu{u tih stra{nih okova? Ja sam bio spreman da preuzmem teretprokletstva, da dijelim njenu sudbinu kakva god da joj jeodre|ena.

I sad, dok bje`im od ogavne smrti, }utim osje}aj da mi jedu{a zadovoljna i potpuno ispunjena. Ali, istovremeno, do sadanepoznati strah uselio se u mene i kao da me vi{e nikad ne}enapustiti. Nepodno{ljivo je. Bog mi je nekad bio prijatelj, ovo nemo`e biti kraj. Ve} sam stigao do {ume. Sigurno mi je za petama.Svakog trenutka demon }e se pojaviti iza drve}a i obru{iti namene. Nemam snage za bezizglednu borbu. Moram u~initi ne{toprije toga.

Odnekud mi dolazi saznanje da apsolutna ljubav uvijekpobje|uje, makar u drugoj stvarnosti. Ima nade, jer znam da sampreuzeo i njenu du{u. JA sam ONA. Ujedno sam i ona koja ~itaknjigu. Pa da, sve je i po~elo tako… Ja samo ~itam knjigu i sve ovomi se ne de{ava… Mogu u trenutku postati neko drugi i pre}i usvijet gdje }u biti bezbjedan. Dovoljno je samo da sekoncentri{em {to ja~e. Mogu pobje}i bilo gdje. Pru`ena mi je{ansa za spas.

***

Magi~nom brzinom snaga se uliva u moje tijelo. Trgnuh se iosvrnuh okolo. Kuda su to lutale moje misli proteklih nekolikosati? Ne znam ni ko sam ni otkuda ovdje. Pa, to je sasvim besmis-leno jer, s druge strane, ve} sam jako dugo ovdje. Morala bih znatiko sam, ali sje}anje mi ne daje nikakav stvaran odgovor na to.Gledam duge ~ipkane rukavice, posmatram nabore na haljini,

37

dodirujem {e{ir. Zaista u`ivam u ovoj odje}i, ali za{to sebe pod-sje}am na kakvu staru umjetni~ku sliku? ^ini mi se da sam jenekad davno vidjela u muzeju... Ili je to bila neobi~na knjiga, kojuje jedna djevojka ~itala? Ali to na slici nisam mogla biti ja, to jemoralo biti ranije, mnogo ranije...

38

SFINGA

Mu~na je borba sa tamom `ivota, samo jedna svjetlost obas-java moj beznadni put. Ona je moja opsesija: ljupko lice djetetaneodre|enog pola od kojega bolno odudara samo pogled na ska-menjenom licu. Kakav je skulptor mogao isklesati tu blagu ljup-kost iz mrtvog mramora? Prepoznajem je po hodu, lebdiokru`ena mirisom bezvremena. Lijeni pokret ma`ene ma~keomamljuje smrtnike. Za njom uzdi{u, ali ti ~e`njivi zvuci kao tihilahor tek prostruje oko ~lanaka njene podignute noge. Onakora~a nad zemljom nedodirljiva za mesnate ruke, za po`udnatijela. Na{e utrobe pune sjemena i krvi uzalud su nabrekle odploda. Sjeme nam curi kao rosa po zemlji kojom ona kora~a,neuhvatljiva za na{e izopa~ene snove.

Koliko dugo me ona goni? Mo`da sam je prvi put po`elio jo{kao dje~ak. Uvijek kad na to pomislim, naviru mi slike tog iski-danog `ivota, obilje`enog bolnim gr~em na djetinjem licu. Naviruuspomene nikad pro`ivljene mladosti. Po~elo je u prvomstvarnom trenutku `ivota, kada sam u sobi prona{ao ogromnotijelo moje majke sklup~ano u lokvi krvi istekloj iz njene utrobe.A jo{ nisam mogao ni naslutiti pri~u koja me pratila u sa{aptavan-ju uzornih starih `ena i sasu{enih usjedjelica. Mnogo kasnijepo~eo sam prepoznavati u sebi strastveni karakter moje majke,udovice `eljne `ivota, koja je nastojala uzorno podi}i dva sina. Apomo} porodice mog pokojnog oca bila je uslovljena bolesno

39

moralnim nadzorom uz milostinju njihovog zdravog novca. Ipak,previ{e vatrena krv za vje~itu crninu, otela se kontroli, i maj~inotre}e dijete za~elo se u skrovitom kutu {upe pod stepenicama. Todijete zdrave selja~ke krvi nije moglo ni zaplakati u ku}i punojprikrivenog zla u pra{njavim naslonima rasko{nog namje{taja. Todijete, nasilu i{~upano kukom lokalne vje{tice, odlu~ilo je daodvede moju majku sa sobom.

Mislim da sam tada prvi put zamislio kako se sklup~avamisprepleten sa gipkim udovima Sfinge u stra{nom i vje~nom zagrl-jaju. Bila je to nadoknada za strah i samo}u {to me obuzela zbogmaj~ine smrti. Nadoknada za izmijenjen `ivot i pad iz porodi~noggnijezda u ralje svijeta. Kojima nisam dorastao.

Miri{e trule` iz napuknute ~a{e moga zaboravljenog sje}anja.Krik i ga|enje razaraju me kao neizlje~iva bolest moga ujaka.Najstariji brat moje majke uzeo je mene i brata pod za{titu.Njegova plemenitost prema dje~acima bila je nadaleko poznata.Jesu li to no}u mene tje{ile njegove suve ruke, a njegov dahsmrdljiv od gorkog duhana {aputao mi na uvo? Dok je dje~iji umprizivao da kona~no do|e ta stra{na osvetnica, oli~enje mojihnajlu|ih `elja, neumoljiva pravda skrivena od lica vanjskog svijeta.Tog svijeta punog zvijeri u ljudskom obliku.

Tada sam postao svjesan Sfinginih o~iju {to su me uvijek pos-matrale iz prikrajka. O~i zale|enog grijeha, oslobo|ene straha istida, neljudske, osjen~ene nepomi~nim mrakom sa zjenicamadubokim kao bezdan ispod spu{tenih kapaka, o~i koji nose teretdrevnog iskustva. Obuzimala me jeziva `elja za smr}u i srce mi jezamiralo od u`asa pred pogledom koji je prodirao u nutrinu bi}ai razvaljivao katanac moje du{e.

Muke su bile kao ~eli~ni kavez u pustinji gdje sam kopnio izdana u dan gube}i dragocjenu te~nost eliksira `ivota; dok me nadohvat ruke mamila i op~injavala rajska oaza prepuna blagodeti.Slade}i se neizmjerno u ma{ti prekobrojnim u`itkom moj um je

40

venuo `eljan bar jednog izistinskog trenutka ljubavi. Tu ljubav mije mogla dati Sfinga, ali tako mlad to nisam mogao spoznati.

@udio sam za ljubavlju `ene. Kao student teologije iskradaosam se, peo na drve}e, ranjavao tijelo veru}i se po krovovima.Moju tajnu ~uvao je bratski pla{t no}i, gusto `bunje i sporedneulice. Nesmetano sam u`ivao u posmatranju poluobu~enih mladih`enskih tijela. Samo pred spavanje te `ene znale su da se potpunooslobode. Van dometa znati`eljnih o~iju, samozadovoljne i bujne,izvijale su se po krevetima, po rasko{nim i sirotinjskim sobama. Ibile no{ene samo njima znanim nagonom za }eretanje i neobuz-dani smijeh od kojega su im se uzdrhtala tijela napinjala jo{.Nekad se ~inilo tako lako, samo da pru`im ruku i da ih dotaknem,da se tako gladan sjedinim s unutra{njom toplotom {to nasilnonasr}e na moja ~ula i `udi za ispunjenjem.

Izazov njenih o~iju uvijek me navodio na blud. Nadao sam seda }u bar nekad i negdje uspjeti da dosegnem viziju koja meobuzela. Ja, koji sam odbacio svaku pomisao na putene strasti, ubunilu pru`am uzdrhtale ruke da je dohvatim. Njena obmanabje`i ispred mene, dok razbu|en i nag padam obliven znojem ugr~u tijela izmu~enog `udnjom na hladni pod svoje }elije.

^esto mi sje}anje navre na jedini moj ~in tjelesne ljubavi.Samo jednu `enu sam dodirivao. Bila je to mr{ava i bole{ljivaprostitutka s licem djevoj~ice. Tako krhka i blijeda, li~ila je nalomljive staklene figurice u izlogu. Imala je maloumnog sina, kojise uvijek klatio pred vratima sobe u kojoj je primala mu{terije.Bila je }utljiva i toliko ravnodu{na da je svaki put brzo bilo goto-vo. Uvijek bi }utke kupila novac dok bih se ja jo{ gr~io u uglukreveta umazan prevremenim sjemenom. Svega sam nekolikoputa navra}ao i prestao jer sam uo~io sa`aljenje u njenim o~imaumorne kuje. Pekao me taj pogled jednako kao i prazni o~ni trep-taji njenog sina. Bili smo ku`ni izgnanici, svako za sebe, nas troje,potpuno nemo}ni za bliskost.

41

Poslije toga je svijet po~eo da se gubi u daljini. I po prvi putse Sfinga pojavila preda mnom vidljiva, iako sam je ve} dugoosje}ao i prizivao. Vizija njene bezvremene ljepote i sveobuh-vatnog tijela po~ela je hraniti moju prazninom unaka`enu du{u.Bje`e}i pred navalom demonskih nakaza sa ovoga svijeta, skriosam se u zidine manastira. I tonuo u mir prepu{tanja njoj, kojadolazi pokoravaju}i sve pred nogama.

Njeno prisustvo potpuno me ispunjava i ni{ta mi ovoze-maljsko nije potrebno. O~i joj zra~e i njena topla utroba mami meda se uvu~em u nju. Nemam nikakvog razloga da odla`em, neskrivam vi{e svoj pogled. Spreman sam da me njene velike istra{ne o~i odvedu zauvijek…

42

PUTOVANJE

U{la sam u ordinaciju. Atmosfera je bila vi{e nego prijatna.Blag i jedva osjetan miris {irio se po prostoriji i podsje}ao me na~arobne trenutke djetinjstva. Svjetlo je bilo prigu{eno i svirala jevrlo tiha muzika. Po zidovima su visile apstraktne slike, a ostatakzida prekrivale su visoke police prepune knjiga. Za velikim stolomod mahagonija sjedjela je terapeutkinja. Izgledala je upravo kao iprostorija, prosto savr{eno. Odavala je utisak `ene koja jakomnogo zna, ali to joj ne predstavlja problem. Glas joj je zvu~aoumiruju}e:

- Smjestite se udobno - re~e pokazuju}i rukom na velikiko`ni naslonja~ iste tamnocrvene boje.

- [ta vas dovodi ovdje? - U mom `ivotu postoji jedan mu{karac. Zapravo, postoje

dva. Jedan je moj mu` a drugi moja pro{la velika ljubav. Mu`aobo`avam, nikad nisam ni pomi{ljala da ga prevarim, vrlo smoblisko vezani, `ivot bez njega mi je nezamisliv. Ali ovaj drugi... Tukao da nisu ~ista posla. Dok smo bili zajedno imao je mo} dapokre}e sve najgore u meni. Budio mi je vrlo niske, `ivotinjskenagone koje do tada nisam poznavala. Spajala nas je izuzetno jakastrast koja se nije mogla kontrolisati, ni u pozitivnom, ni u nega-tivnom smislu. Bila je to te{ka veza koja se zavr{ila ru`no. Ali opet,kao da se nikada i nije zavr{ila. On je jo{ uvijek prisutan u mojojglavi i to mi smeta, jer to nisu prijatna osje}anja. Kao da ne mogu

43

jasno da razlu~im stvari, imam utisak da se ispod povr{ine krijetoliko...

- Dobro. Hajde da poku{amo da na|emo odgovor. Lezite iopustite se. Treba da osjetite prijatnost. Ja }u brojati do deset. Prisvakom broju duboko udahnite i opu{tajte se sve dok ne utoneteu san. Ja }u vas voditi u pro{lost a vi }ete ispri~ati sve {to tamobudete vidjeli. Mo`emo po~eti. Jedan... dva... tri...

***

Hodam pustinjom. Pustinja je moj `ivot i san. Ja `ivim idi{em kroz nju. Ona me hrani i opija, ona je moja druga majka.Ogromne povr{ine narand`asto-crvenog pijeska i njeni beskrajnitalasi okupani plavetnilom neba. Njen mir, spokoj koji nudi.Njena vrelina. Strast koju isijava i opasnost koja vreba. Njenizagrljaji mogu biti smrtonosni. Ona ra|a i ubija, ona hrani iodnosi sa sobom. Na meni su bijele haljine, gusta crna brada ibijeli turban. Mu{ko sam, ponosni sin pustinje.

Hodam polako vode}i kamilu za sobom. Od mog sela doprvog grada dug je put, ali ve} mu nazirem zidine. U gradu jeva{ar i ulice su pune. Pristi`u stanovnici pustinjskih plemena, sel-jaci sa obronaka. Putuju}i trgovci koji karavanima dopremajurobu nude najrasko{nije tkanine, posu|e i tepihe. Kre}em se krozraznoliku gu`vu, {arenu masu bez cilja. Ne tra`im ni{ta naro~ito,ali nalazim ono {to nisam tra`io. O~i jedne `ene pripijene su zamoje tijelo. Osvr}em se, osje}am kako me prati. Vru}e je i pra{iname gu{i, zastajem da se odmorim. Ona mi prilazi i nudi mi vodu.Pijem zahvalan. Gledam je. O~i su joj u`arene i strasne kaopustinja. Vitka je i graciozna poput ptice, obu~ena u svilu i zlato.Kosa joj je toliko crna da mi se ~ini da postaje ljubi~asta na suncu.Razgovaramo, ka`e mi da zna ko sam i iz kojeg sam plemena. Dazna da sam bogat i po{ten ~ovjek, da trgujem stokom. Smijem sei pitam je iz kog je ona plemena. Ona }uti. To nije dobro. Znam

44

iz kojeg je. Zovu ih ”Pustinjske {korpije”, poznati su po plja~ki iotima~ini. Ni ubistva im nisu strana, obi~ni lopovi i razbojnici.Poku{avam da odem. Ona me zaustavlja, gleda me onim u`agren-im divljim o~ima kao da poku{ava da me o~ara.

Sjedim u pe}ini, bli`i se sumrak i temperatura po~inje da sespu{ta. ^ekam je, vijugavu kobru koja dolazi u moj zagrljaj. Tu utoj pe}ini ona mi daje sve od sebe. Njena je ljubav silna. Jaosje}am kako me izludjuje svojim zmijskim tijelom, svojomvatrenom krvlju, vatrom pustinje koja gori u njoj. Mra~na je iopasna, ja je u {ali zovem [korpionka, ali ona to ne voli. Na{a ple-mena su u stalnoj zavadi. Ova zemlja je surova i te{ko se pre`ivl-java. Strast koja nas spaja ja~a je od svega. Predajem joj se iu`ivam, ne razmi{ljam o sutra{njem danu. Vatra prijatno pucketa,njen dah na mome vratu se kona~no smiruje. Pitam se koliko no}imogu provesti u vrtlogu s njenim tijelom, a da ne budem otkriv-en. Gledam iz pe}ine u no}. Napolju spava pustinja.

U mom plemenu mladi}ima nije dozvoljeno da samiizaberu `enu. Moja porodica mi je ugovorila brak jo{ dok sam biodje~ak. I tu `enu nikada nisam vidio do sad. Znam da su mojibirali najbolju od najboljih, ali ipak meni je u mislima samo [kor-pionka. Strast koju osje}am prema njoj toliko je jaka da po~injeda me razara. To stanje je nezdravo. Pod pritiskom sam, u stanjuneprekidne razdra`enosti. A ne mogu tu glad zadovoljiti kolikogod puta bio sa njom. U njenom odsustvu, u njenom prisustvunema smirenja. Kao da poku{ava{ da se sjedini{ sa nekim s kim jeto neizvodljivo. Danas }u upoznati moju budu}u `enu. Vrijeme jeda prekinem ovu ludost.

Mlada sjedi u {atoru iski}ena zlatom i umotana u bijelevelove kako i dolikuje. Uznemiren sam i uzbu|en. Ve~eras, kadprve vatre zaplamte, prvi put ne}u do}i na sastanak sa [korpi-onkom. Nisam imao snage da joj ka`em, pokleknuo bih pred sili-nom njene ljubavi, ovako je bolje. Nikada se vi{e ne}emo sastati.

45

Shvati}e, tako je najbolje, moje pleme nju nikada ne bi prihvatilo.Ono {to nas je povezalo bilo je prejako. Ja `elim normalan `ivot,a sa njom bi to bilo nemogu}e. Posmatram kretnje svoje nevjeste,ne mogu ba{ puno da vidim, ali ne{to se da i naslutiti. Prijatno mije dok je gledam. Iz nje kao da zra~i mir, meni neophodan mir.

Jutro je. Prvo jutro u braku. Na ruci mi spava moja `ena.Lijepa je. Mnogo je druga~ija od [korpionke. Ima vrlo ljupke inje`ne crte lica. Puna je dirljive blagosti. Kada se osmijehne, pod-sje}a na prve tople zrake sunca koje miluju pustinju. Njen ten jetaman, ali ne toliko taman, njena kosa je crna, ali ne toliko crna.U njoj nema vatre ni divljine, pa opet op~injava dobrotom imilo{}u. Osje}am se miran i sre}an kraj nje. Sve }e biti dobro,uspje}u da prebolim divlju tigricu.

Pro{le su godine. Imam predivnog sina koji me prati gdjegod da idem. U~im ga da dresira sokola i upoznaje pustinju.Obo`avam ga kao i njegovu majku. Imam sve o ~emu sam ikadasanjao. Moja stoka se mno`i, moji poslovi idu dobro. Sretan sam.Sve drugo je bilo samo lutanje, bezazleni hir mladosti, obi~an vrt-log `udnje. Pravu ljubav sam spoznao tek uz svoju `enu. Pravaljubav te ne mu~i i iscrpljuje, ve} ispunjava i ozari iznutra ~ine}ite hiljadu puta boljim ~ovjekom. Ne znam {ta je bilo sa [korpi-onkom. Nikad je vi{e nisam vidio, ali se nadam da mi je oprosti-la i da je sretna kao i ja.

Vra}am se s puta. Jo{ samo koji tren i ugleda}u svog sinakako mi tr~i u susret. Zastajem i strah po~inje da mi se uvla~i ukosti. Vidim dim kako se vije iz mog {atora. Tr~im kao lud i jezi-va slutnja mi ledi krv u `ilama. Do{ao je na crnom konju, sav crnkao najcrnja no} bez zvijezda. Viorile su njegove haljine dok jejahao u osvetu. Ubio mi je `enu. Oplja~kao i zapalio {atore. Nisamznao ko je. Bio je stra{an i o~i su mu sjevale nekim neprirodnimsjajem. Kosa i brada su bili toliko crni da su se presijavali naljubi~asto. Na nekog me je podsje}ao. Pogledao sam njegove

46

ljude, znao sam ko su. Gledao sam u izmu~eno tijelo moje `ene.U meni klju~ao je bijes, razdirao me bol. Toliko je boljelo da mise ~inilo da }e mi glava eksplodirati. A on je stajao iznad mene nakonju i sjekao me pogledom. Prosiktao je:

- [ta je bijedni, pla{ljivi gu{teru. Je l’ te stra{no boli? Boljeloje i moju sestru. Ona ti nije bila dovoljno dobra da je vodi{ u svoje{atore. Ako nisi htio nju, ne}e{ nijednu! To ti ona poru~uje.

Gotovo da sam izgubio razum i nasrnuo golim rukama narazbojnika. Vidio sam bljesak njegove sablje na suncu. Ne{tomlako mi se razlilo po glavi. Pogledao sam u dlanove, bili sukrvavi. Oni su odjahali ostavljaju}i pusto{ za sobom. Le`ao sam igledao u bistro plavo nebo dok sam umirao, pustinjski pijesak je`udno upijao kapi moje krvi.

Iako me vi{e nema me|u `ivima, vidim kako me sahran-juju i kako moj sin neutje{no pla~e. Razdire me pomisao da osta-je bijedno siro~e u surovom svijetu. Volio bih da ga za{titim, da gaprigrlim uz sebe, ali to vi{e nije mogu}e. [apu}em mu koliko gavolim, ali njemu se ~ini da mu vjetar miluje kosu.

Treba da krenem, ali ljubav prema sinu me prikovala zazemlju. Jo{ uvijek sam posmatrao svoj grob odnekud iz visine, kadsam je ugledao kako dolazi. Visoka, vitka i lijepa, a opet tako jezi-va. Pala je na koljena i po~ela da pla~e. Kida se i rida, udara ugrudi. Moj mali sin je posmatra. Ona mu se smije{i, uzima ga zaruku i odlaze zajedno. Ona je `ena koja voli i mrzi poput pustin-je. Ona me voljela preko dozvoljene granice. Niko ne `eli spoznatitakvu ljubav.

***

Vratila sam se iz sna. Bila sam vrlo uznemirena. Obrazi su migorjeli a suze tekle niz lice.

- Jeste li na{li odgovore koje ste tra`ili?

47

- Nisam o~ekivala ovako ne{to. - Da li ste prepoznali nekog od likova u sada{njem `ivotu? - Da, sad mi je mnogo toga jasno. Taj ~ovjek koji opsjeda

moje misli je upravo ona {korpionska `ena, koja je dovela do smrtimoje porodice. Znala sam da me|u nama postoji ne{to duboko ineraskidivo. Moj sada{nji mu` je sin iz pro{log `ivota. Otuda toli-ka privr`enost i bliskost prema njemu, otuda strah i nemogu}nostda se odvojimo. Razumljivo je za{to prema njemu osje}am apso-lutnu odanost, ali ne i tako veliku strast.

- Da li vam je ovo iskustvo pomoglo? - Mislim da }e stvari tek sada do}i na svoje mjesto.

***

Nekoliko dana kasnije desilo se ne{to {to je izmijenilomoje shvatanje `ivota i nagnalo me u potragu za istinom o razvo-ju du{e. Vra}ala sam se iz {etnje kada sam primjetila pismo upo{tanskom sandu~etu. Pismo bija{e bez po{tanskog `iga, {tozna~i da ga je neko u prolazu ubacio u sandu~e. Pismo ispisanolijepim dugim, isko{enim slovima. Pisalo je:

Pro{li `ivoti ne postoje. @ivi{ samo jednom, a to je sada. Nemojto vrijeme protra}iti uzalud. Svjetlosni ~uvari tokom beskrajnog postojanjapro`ive hiljadu `ivota uz ljude koje prate. Oni sve memori{u. Regresija jejedan od na~ina da stupi{ u kontakt sa ~uvarima. Oni ti tada pri~aju, ono{to odgovara tvojim `eljama i nadanju, a opet ti prenesu jaku poruku kojapomogne da prevazi|e{ problem. Neki od tih `ivota su istiniti, a neki samokonstrukcija zasnovana na ogromnom iskustvu. Sve uloge koje zami{lja{ daigra{, potpuno su bezna~ajne. Svi smo samo glumci na sceni koja seneprestano mijenja. U svakom trenutku sposobna si da prekine{ igre kojeigra{ i da se uputi{ ka istini. Voljeti beskraj Univerzuma i slu`iti mu nasvrhovit na~in - tvoja je uloga.

48

CRVENI AUTOBUS @IVOTA

Hladno zimsko ve~e. Pahulje nalik na loptice vate pravile sugomilice po suvom trotoaru. Vazduh je o{tro sjekao plu}a i bistriomisli. Mislio sam da }e mi goditi hladno}a, ali kako sam u tomtrenutku prolazio kraj autobuske stanice, zastadoh upravo kad jepristizao gradski autobus. Predosje}aj me vu~e ili, bolje re}i, gurau le|a da u|em i odvezem se par stanica. Pomislih: bilo bi pamet-no sjesti na toplo sjedi{te, jer po~e da bridi jezivo hladan vjetar svedo gole kosti.

U zadnjem trenu usko~ih u ”crveni autobus `ivota”.Udobno se smjestim nedaleko od vrata. Autobus je biopoluprazan, i ugodna toplina je milovala i opu{tala moje od mrazastegnute `ile. Od tada sve je li~ilo na san. Ko zna koliko sam takosjedio pu{taju}i misli da se razlivaju, prije no {to je ugledah.Sjedjela je u redu ispred, na suprotnoj strani i desno od mene.Nisam siguran {ta je privuklo moj pogled, ali kad sam je ugledao,lagana struja mi protrese tijelo. Ova reakcija me iznenadila, timprije {to nisam jasno ni vidio tu djevojku, ve} sam intuitivno osje-tio njeno prisustva. Da se razumijemo: nisam nikakav vidovnjak itakve stvari nisu u mom domenu interesovanja, ali prosto samtreperio cijelim bi}em zbog privla~nosti koju je isijavala tajanstve-na dama. U po~etku bje{e to neka vrsta igre. Sigurno znam, daispred sjedi `ena koja mami, ostalo je naga|anje.

Nisam mogao vidjeti njeno lice, jer je bila okrenuta le|ima,ni oblik tijela ni boju kose, jer je nosila crni bar{unasti kaput sa

49

kapulja~om. A kapulja~a je padala tako da zaklanja gornju polov-inu lica. Dama u crnom, mo`da je do{la iz neke srednjovjekovnemisti~ne pri~e. Cijela stvar me okupira i ja poku{avam, igraju}i sedetektiva, da naslutim vi{e iz detalja i gestova. Ona me izaziva, onarasplamsava ma{tu, intrigira moj um, a nije ni svjesna da postojimtek metar i po udaljen od nje. Ruke joj mirno skr{tene u krilu, upozi uzvi{ene gospe koja, bo`anski umirena, ~eka da se ispuni {tomora biti. Cijela figura, vitka i visoka, ispunjena je nenametljivimsamopouzdanjem. Na rukama joj rukavice od crvenog pli{a, okozglobova ukra{ene paperjastim krznom.

^uje se zvuk telefona i njene ruke hitro se uspinju u sekun-di. Svla~i se rukavica sa lijeve ruke i ona ostade ogoljena, bijela nacrnoj podlozi. Zatim klizi u d`ep iz kojeg dopiru uzvi{eni tonoviMocartove arije. Izvla~i crni mobitel metalnog sjaja i prislanja gauz lice. Sad mogu da joj ~ujem glas. Tih je i senzualan, ~ujem tekponeku rije~. Glas zvu~i kao muzika. Posmatram tu bijelu ruku savitkim prstima i njegovanim noktima plamte}e boje. Kapulja~a sepri razgovoru pomjeri unazad i nagnut vidjeh crvene usne koje sesjaje. To je dovoljno da raspali pomamu u meni. Sam sebiizgledam nastran, ali osje}am veliko uzbu|enje. Mozak mi radiubrzano ni`u}i sve lu|e erotske slike velikog naboja. Zami{ljamkako smo sami u autobusu. No} je, i voza~ je odjeljen u svojojpregradi. Prilazim joj ispunjen stra{}u. Ne govorimo ni rije~, jasjedam do nje i upijam te so~ne usne. Raskop~avam joj kaput.Ispod kaputa ona nema ni{ta i ruke su mi ispunjene krupnimokruglim dojkama. Vodimo ljubav strasno nesvjesni bilo ~ega okosebe.

Autobus naglo zako~i i trznu me nazad na sjedi{te. Misli serazbistri{e. Sjedio sam i dalje na svom mjestu, a tajanstvena dama,jo{ uvijek ispred mene. Nikada do sada blizina neke `ene nije metoliko razdra`ila. A pri tom ona nije u~inila ni{ta da mojoj poma-mi doprinese. Zar nije svjesna utiska koji ostavlja na mu{ki rod?Privla~ila je poput magnetne sile kojoj se nemogu}e oduprijeti.

50

Putnici su ulazili i izlazili. Stanice su se nizale. Moja je davnopro{la. Za{li smo u mra~no predgra|e kad je ona kona~no ustala.Kao u transu, hipnotisanim korakom mjese~ara, uputih se zanjom, pa {ta bude.

Nisam zapa`ao oko sebe ni ulice ni sive ku}e kraj kojih smoprolazili. Ni dan danas ne sje}am se da li je na ulici bilo prolazni-ka. Jedino {to sam vidio je figura `ene za kojom hodam ko u snu.Snijeg je padao sve ja~e, po~injala je me}ava. Za trenutak zastadohda zapalim cigaretu. Ruke su mi drhtale od hladno}e i uzbu|enja.Vjerovatno me primjetila do sada. Ipak, ne pokazuje, da se boji.Nije ubrzala korak, niti se ijednom okrenula. [ta }u joj re}i, kakoda objasnim svoje pona{anje? Mo`da je udata i ima djecu, a jaizgledam kao manijak koji `ene napastvuje. Mo`da se, u stvari,ispod kapulja~e krije razroka i nosata nakaza? [ta mi je?! Podigaosam pogled, ali `ene vi{e nije bilo. Samo trenutak je pro{ao.Zaboga, {ta se desilo?! Osvrtao sam se, sve ku}e su izgledale isto.Sive, mra~ne i prekrivene snijegom. Po{ao sam jo{ naprijed,nigdje nikog. Stajao sam tako na snijegu, osje}ao se kao budala ipitao {ta se to desilo. Ko jo{ normalan ode za `enom kad nije sig-uran ni kako izgleda? Zato {to je osjetio strast prema njoj? Ipak,nije to bila samo strast. Vidio sam u `ivotu hiljade `ena. Neke sam`elio, o nekima sam ma{tao. Neke sam i dobio. Ali ovo mi se nika-da prije nije desilo. Mo`da je to ljubav na prvi pogled? Ma kakva,do|avola, ljubav i kakav pogled, kad je nisam ni vidio! Cijela stvarje postajala sve lu|a.

Odjednom, za~uo sam onaj zvuk Mocartove arije kakav jedopirao s njenog telefona. Osvrtao sam se unaokolo, sve je bilopusto, a telefon je zvonio i zvonio. Po|oh ka mjestu s kojeg jedopirao zvuk. U po{tanskom sandu~etu svjetlucala je zelenkastasvjetlost. Sandu~e je bilo otklju~ano, a unutra je sviruckao Mocartna crnom telefonu.

- Mislim da mene tra`i{ - ~uo se onaj isti senzualni glas, to jemorala biti ona.

51

- Da, volio bih da te vidim - imao sam utisak da neko drugiumjesto mene mehani~ki izgovara rije~i, dok ja, jednostavno, pos-matram sa strane.

- U|i u ku}u, o~ekujem te. U{ao sam u maleno i usko dvori{te. Iz ku}e nije dopirala

nikakva svjetlost. Bilo je otklju~ano. U{ao sam u mra~an hodnik ukojem me zapljusnula prijatna toplina. Blaga svjetlost je dopiralaiza ot{krinutih vrata. U{ao sam u sobu koja je bila osvijetljenasvije}ama. Na stolu je stajala fla{a vina i crvena ru`a kraj porukene kojoj je ~itkim kosim rukopisom pisalo: ”Poslu`i se, dolazimubrzo...”

Po~eo sam da pijem vino. Iz mraka je izronila `ena fasci-nantne ljepote. Bila je obu~ena u svjetlucave velove i prozra~netkanine. Plesala je. Negdje u pozadini ~ula se muzika kakvu nika-da prije nisam ~uo i omamljuju}i mirisi {irili su se po sobi. U`ivaosam svakim djeli}em bi}a, a do`ivljaji te no}i ne mogu se mjeritini sa jednim poznatim u`itkom. Osje}ao sam bla`enost i ~inilo sekao da lebdim izvan tijela. Ta sre}a i sloboda ne mogu se mjeritini sa ~im, a njihov uzrok zauvijek }e mi ostati tajna.

Ona je bila najnje`nije i najljep{e ne{to ikada vi|eno. O~i sujoj neprirodno sijale u mraku i izvijala se hitro poput zmije.^asove predavanja, nadljudskog spajanja i uranjanja u drugo bi}eni u najlu|oj ma{ti, ni u najvrelijim snovima nisam mogao dazamislim. Obi~an `ivotinjski seks koji sam do tada poznavao ~iniomi se kao prazno tro{enje snage u pore|enju sa ekstazom te no}i.A to iskustvo neopisivo stvarno, mnogo stvarnije nego ina~e -upravo zato je izgledalo nemogu}e. Kao da sam prvi put tada jasnovidio i osje}ao `enu, njenu zanosnu ljepotu, boju kose, miris ko`e,sve je bilo intenzivno i sveobuhvatno. Prvi put sam mogao pot-puno da se predam i stopim sa svim {to me okru`uje i upravo tajosje}aj sjedinjenja nudio je bla`ensvo. Dotada{nji `ivot sam pres-pavao i sanjao da sam budan, a SAMO TE NO]I SAM SEPROBUDIO i poslije ponovo utonuo u san.

52

Nakon krajnjeg ushi}enja i najve}eg zadovoljstva, izmorensam pao na postelju dok je kraj mene na mojoj ruci le`ala onakojoj ni ime nisam znao. Njena crna kosa je bila rasuta po svilen-im jastucima posutim ru`inim laticama. Bezimena me gledalao~ima boje zlata, a ja sam utonuo u san.

Do tada moje snovi|enje li~ilo je na raj, a iza toga nas-tupila je najpaklenija no}. U svijesti mi se navukao mrak i ja se nesje}am ni jednog detalja. Kada sam mnogo dana kasnije do{aosebi, rekli su mi da sam te no}i, polusmrznut u besvjesnom stan-ju, prona|en kako le`im razdrljen na klupi u parku. Kako su poz-vali hitnu pomo} i smjestili me u bolnicu, jer sam bio ve} savmodar od zime. I kako sam danima le`ao u bunilu i groznici, doksu ljekari strepili nad mojim `ivotom. Ja sam uporno dozivaoneku `enu i molio je da ne ide. Moji roditelji i prijatelji vjerovalisu da sam iz kafane, besvjestan pod alkoholom zavr{io u parkuskoro smrznut. A to je bilo i logi~no, budu}i da sam u ruci stezaoizlomljenu ru`u i praznu fla{u vina. Po{to vi{e nisam bio siguran{ta se desilo, }utao sam i smje{kao se na njihovo zadirkivanje.

^im sam ponovo oja~ao i prohodao, poku{ao sam rekon-struisati doga|aje i probao na}i tajanstvenu `enu, ~ija me magi~naigra zamalo odvukla u smrt. U{ao sam u isti autobus i odvezao sedo predgra|a. Dugo sam kru`io uskim uli~icama, ali sve je bilouzalud. Sve ku}e i ulice izgledale su mi isto, i nijedna nije bila onau kojoj sam proveo ~udesnu no}. Proveo sam dane razmi{ljaju}i{to se desilo, ali logi~ko obja{njenja nisam na{ao. Kao ni dokaz dase bilo {ta od toga ikada desilo. Poku{ao sam i da odustanem, dazaboravim i nastavim `ivot tamo gdje sam stao, ali ni{ta vi{e nijebilo kao prije. Stari prijatelji su mi bili dosadni, nijedna `ena mivi{e nije pobu|ivala interes. Povukao sam se i zatvorio u sebe.Jedino no}u bezimena je dolazila s tamnom kosom i zlatnimo~ima, smijala se i plesala u mom snu kao kod ku}e.

Pro{le su godine od te sulude no}i, kada se sudbina surovopoigrala sa mnom. Bilo je ljeto i sjedio sam na onoj istoj klupi u

53

parku gdje sam prona|en. Posmatrao sa rijeku, kada opazih dapreko puta sjedi `ena s knjigom u ruci. Nisam joj mogao vidjetilice, ali ne{to mi privu~e pa`nju i ja po~eh da je posmatram.Situacija mi je bila vrlo poznata, i ja se stresoh od u`asa pri pomis-li da je zbivanje po~elo tako i prvi put. @ena je imala crnu kosurasutu niz le|a, a ispod tanke bijele haljine naziralo se vitko i lije-po izvajanu tijelo. Ali ni prvi put fizi~ki izgled nije bio presudan.Istinu govore}i, ja onu neznanku nikada nisam ni vidio jasno, sempod velom no}i i na prigu{enom svjetlu. Presudna je bila energijakoju je ona {irila okolo. Kosa joj je zaklanjala lice. Ruke su mi seznojile, a tijelo drhtalo. Da li je to ona?! Ovoga puta sve }e bitidruga~ije. Naglo sam ustao i pri{ao joj.

- Je li slobodno da sjednem? Podigla je glavu i spreman osmijeh kao da je ve} o~ekivala da

}u joj pri}i. Imala je dva reda divnih bijelih zuba i magi~ne o~iiskri~ave sjajem boje meda ili starog zlata. Posmatrao sam je kaoza~aran. Je li to ona? Iako je izgledalo da o~ekuje moje obra}anje,ne vidjeh na njenom licu znake prepoznavanja. Da li je mogu}e dame se ne sje}a? Mo`da glumi iz samo njoj poznatog razloga?Odlu~ih da igram njenu igru, ali ovog puta }u biti spreman.Glumi}u stranca koji upravo prilazi lijepoj djevojci u parku. Po~elismo sasvim obi~an razgovor iz kojeg saznadoh da se zove Ana i da`ivi u blizini. Nikakav detalj ne saznadoh, ali razgovor postaja{e sve`ivlji i ~udniji, a njene o~i blistave upijale su se u moje.

- Znala sam da }e{ mi pri}i. - Kako? (Igrao sam ulogu zbunjenog mladi}a) - Prizna}u ti ne{to. Posmatrala sam te dok si sjedio zami{ljen

i odsutan i gledao rijeku. Izgledao si nedohvatljiv i ja osjetih vrlojaku strast prema tebi. Tako sam te prizvala i ti si morao pri}i.

Nevjerovatno! Pri~ala je upravo ono {to sam ja do`ivljavaokada sam je prvi put sreo. Kako je to mogla znati?

- Ho}e{ li mi re}i {ta si zami{ljala.

54

- Ne, ali ako do|e{ sutra ve~e na isto mjesto, ne{to }u tipokazati.

Ustala je i otr~ala ka {umarku dok se u meni uspinjalagroznica. Cijele no}i nisam spavao i cijeli dan se nisam smirio, svedo ve~eri. Padalo mi je na um kako je glupo da me dva puta ista`ena na isti na~in obmane. Ali bilo je u njoj ne{to divlje i neodolji-vo ~emu se mu{karac ne odupire uprkos glasu razuma. Nadao samse da }u uspjeti s njom da se zbli`im i saznam istinu.

Do{la je s prvim zrikavcima u bijeloj haljini i povela meprema rijeci. I opet sam i{ao kao u transu za njenom opsjenom.Ona izu sandale i zagazi u vodu, ja krenuh za njom. Pored nas svedo vode savijala se `alosna vrba u prirodnu zavjesu i mi seprovukosmo do njenog nako{enog stabla. Ona se nasloni na drvo,podi`e haljinu i privu~e me sebi. Voda je `uborila, na talasimaprelamalo se svjetlo iz grada. Li{}e vrbe {to leluja na povjetarcu,njena bijela haljina i miris mahovine pomije{an s mirisom kose -sve bija{e opojno i ~udesno kao i prvi put. Ali kad je odlazila, biosam svjestan, uzeo sam je za ruku i rekao:

- Molim te, do|i sutra ovdje i ja }u tebi ispri~ati ne{to.Obe}aj da }e{ do}i, ja sam tebi ispunio `elju.

Stajala je zami{ljena jedan tren i gledala me tu`no, ali obe}ada }e do}i. ^ekao sam je no}ima, ali nje nije bilo. Grizao sam sei mu~io uzalud. Sada vi{e nego ikad, ta je `ena postala mojaopsesija. I nije mi bilo va`no ni{ta, osim da je ponovo na|em. Nijemi bilo jasno. Zar poslije onakve ljubavi ona mo`e netragom nes-tati i zaboraviti sve? Kao da se nije desilo? Zar njoj nije bilo~udesno kao i meni? Zar bi se tako ne{to moglo zaboraviti? Ipak,sedmog dana popodne na|oh je kako ~ita knjigu na klupi. Kadame spazi, malo se zarumenjela i stidljivo se osmjehnu. Re~e danije mogla do}i ranije. Na pitanja {ta ju je sprije~ilo, ostajala jenijema. Ve} sam bio umoran od te nenormalne igre i odlu~ih daodgovor istjeram na ~istinu.

55

- Obe}ao sam da }u ti ispri~ati pri~u… Prije nekoliko godi-na zimi desilo mi se ne{to jako ~udno. Te no}i su me u parkuprona{li bez svijesti kako le`im na minus deset stepeni. A po~eloje tako {to sam u autobusu ugledao `enu koju sam odlu~io da pra-tim jer sam osjetio nevjerovatnu privla~nost prema njoj, iako jenisam dobro ni vidio. Do{li smo do neke ulice kad je ona odjed-nom nestala...

Njene o~i se ra{iri{e i postado{e ogromne. U njima se nazi-rao luda~ki sjaj. Sklopila ih je i govorila kao u bunilu:

- I onda je zazvonio mobilni telefon, `enski glas te pozvao dau|e{ u ku}u. Na stolu je bilo vino i crvena ru`a a svuda unaokolopopaljene svije}e. Ti si popio vino i pojavila se ona... I ti si proveosa njom no}… Prestani! Prestani! Tu sam pri~u ve} ~ula. Tra`io sije i progonio, jer je nisi mogao zaboraviti. I ti misli{ da sam to ja.

Otela se i po~ela bje`ati od mene. Ni{ta mi vi{e nije bilojasno. Valjda joj je krivo {to je kona~no razotkrivena? Kako bi,ina~e, znala sve detalje? Ja nikada nikome nisam rekao {ta sedogodilo. Ovaj put mi ne}e pobje}i. Ne sada, kad sam kona~no naputu da to razjasnim. Stigao sam je i zgrabio. Drhtala je cijelimtijelom i izbjegavala da me pogleda.

- Reci mi, za{to si to uradila? Imam pravo da znam. I ja sam~ovjek. Ne mo`e{ se tako igrati tu|im `ivotima. Ja sam tu no}jedva pre`ivio.

- To nisam bila ja - {aputala je. - To nisam ja. - [ta pri~a{? Dosta je bilo la`i! Ovaj razgovor nisam vi{e mogao podnijeti. Kako bi ina~e

znala? Ali ona strgnu i pru`i mi srebrni lanac koji je nosila okovrata. Na lancu je visio medaljon kvadratnog oblika. Otvorio sami pogledao. Na sli~ici video sam identi~nu `enu crne kose i zlatniho~iju. No, kako zapazih, iz njenih o~iju je izbijalo ne{to mra~no,ne{to {to na Ani nisam ranije primjetio.

56

- Je li to ona? - pitala me. - Kako? Ne razumijem... Ovo si ti! - Ne, to je moja sestra Andrea. Ona je provela sa tobom onu

zimsku no}. Osje}ao sam kao udaren pesnicom. Stajao sam pred Anom

nijem i uko~en. Stvari su se komplikovale. Da li je mogu}e da suu pitanju sestre, bliznakinje identi~ne do neznanja? Poku{avaosam da shvatim: ako postoje dvije, u koju od njih sam zaljubljen?Ana tiho progovori:

- Ne smijemo se vi{e vidjeti. Ima previ{e stvari koje ne zna{.Bolje je za tebe da tako i ostane. Ovo je kraj. Ne tra`i me, molimte…

Otr~ala je prema {umarku iza kojeg je bila novogradnja.Krenuo sam za njom. Ne}u je pustiti, mora mi re}i, makar, gdjeje Andrea. Kad sam za{ao me|u zgrade, njoj ve} nije bilo ni traga.Izgleda da su obje podjednako vje{te u i{~ezavanju. No} se spusti-la i nije bilo smisla da tra`im dalje. Odlu~io sam da sutra do|emi poku{am ponovo. Mora da `ivi tu negdje u blizini, i na}i }u jemakar morao zvoniti na sve i jedna vrata u tim zgradama. Bijesan{to sam opet, ko zna koji put na po~etku potrage, zalutao uza~aranom krugu, iz koga ne mogu iza}i. Nisam bio svjestan dane{to ste`em u ruci. Pogledah: bio je to medaljon sa sli~icomjedne od njih. Sljede}eg dana vratio sam se i {etao oko zgrada.Mislio sam, prije ili kasnije, odnekud se mora pojaviti, ako `ivi tu.Pri{ao sam kiosku da kupim cigarete i sjetih se. Izvadim medaljoni poka`em ga prodava~ici.

- Poznajete li ovu djevojku? Mislim da se zove Andrea i tunegdje da `ivi.

- Sine moj, ona je mrtva. Objesila se u ludnici. - Ali ja sam je ju~e vidio...

57

- Vidio si njenu sestra Anu. Kakva tragedija, cijela porodi-ca… I ona druga ostade sama sa djetetom. A bolesna… Tuga jeto, sine… A onakva ljepota… Gre’ota od Boga miloga, gre’ota…

Osjetio sam kako mi se krv ledi u `ilama i kako mi se hlad-na jeza penje uz ki~mu. U glavi mi je brujalo milion glasova.Andrea se objesila u ludnici. Ana je sama. Ona ima dijete i jo{ jebolesna. U kakav sam ja to ko{mar upao? I ima li ovom u`asukraja? Pri{ao sam nekom balvanu, sjeo i zapalio cigaretu. Ispredmene je bilo dje~ije igrali{te. Pa`nju mi privuko{e dje~aci koji suse igrali kamionima u pijesku. Jedan je sjedio sa strane i plakaodok su ga druga dvojica namrgo|eno posmatrali. Debelju{kasti,koji je o~ito bio glavni u tom dru{tvu, govorio je onom drugompokazuju}i na uplakanog:

- Nemoj da se dru`i{ sa njim, on nema ni oca ni majke. Mojtata ka`e da je njegova majka bila vje{tica.

Dotakla me nepravda i surovost koju naslje|uju ~ak i djeca.Pri{ao sam uplakanom dje~aku i ponudio mu bombonu. Pogledaome krupnim zlatnim o~ima prepunim tuge. Sledio sam se.Odjednom ti{inu zapara histeri~ni `enski glas.

- Andrej, dolazi u ku}u odmah! Poslu{no je ustao i krenuo. Ja produ`ih za njim. Instinkt me

vodio. Ana je stajala na stepenicama vidno uznemirena. Zgrabilaje dijete u ruke i po~ela da tr~i uza stepenice. Izgubio sam kon-trolu nad sobom i po~eo da vi~em:

- Stani! Molim te, stani! Kad te molim... Nemoj da bje`i{vi{e od mene. Reci mi, ho}u sve da znam. Za{to me toliko mrzi{?Pri~aj sa mnom, preklinjem te.

Ve} je poku{avala da zatvori vrata od stana ali ja joj nisamdao.

- Za{to te mrzim!? Zar ne shvata{ da sve ~inim kako bih tepo{tedjela patnje. Da nikad ne upozna{ istinski strah. Onaj pak-

58

leni strah u kojem je Andrea `ivjela. Strah u kojem je `ivio mojotac i koji ga je, na kraju, i ubio. Onaj strah sa kojim `ivim ja, i sakojim }e `ivjeti i tvoj sin. Odlazi, spasi se! Ne tra`imo ni{ta odtebe. Ne mora{ prolaziti kroz to... Shvati, bolje je da ne zna{.

- Ne mu~i me vi{e! Reci mi! Pusti da sam odlu~im {to `elim. - Saznanje je breme kojeg se vi{e ne}e{ mo}i osloboditi.

Poslije toga vi{e ni{ta ne}e biti isto. Ljudi precjenjuju rije~i i nudeobe}anja koja nisu u stanju ispuniti. @elja da sazna{ tajnu mo`e dabude tvoja propast. Svaki na{ korak nosi odgovornost s kojom setreba suo~iti...

- Vjeruj mi, i pusti mene da odlu~im - polako sam otvoriovrata.

Pustila me da u|em u stan. Andreja je uvela u drugu sobu idala mu kockice da se igra. Onda je sjela na ivicu kau~a i pri~alakr{e}i prste na rukama:

- Ovo je tvoj sin. Moja sestra je bila bolesna, kao i mojamajka, kao i ja. Paranoidna {izofrenija, nasljedna po `enskoj lini-ji. Sestra se ubila. Ja sam konstantno pod terapijom, i zato samdobro. Ho}u re}i, mirna sam i kontroli{em svoju bolest i strah.Naravno, ne uvijek. Nai|u periodi kada sam lo{e i tada ne znam{ta }e biti. Andrea je bila u gorem stanju. Bila je hospitalizovana.Smatrala je da ONI kuju zavjeru i dolaze da je ubiju. Bilo joj jelak{e da sama okon~a svoje muke nego da ~eka NJIH. Ipak, u bol-nici je smislila da ostavi ne{to iza sebe. Te no}i je pobjegla ipripremila ku}u. Tra`ila je `rtvu. Ti si se, jednostavno, upleo unjenu mre`u. Tada je ostala u drugom stanju, a niko nije znao jerse ujutru vratila u bolnicu. Njoj ne bi ni dozvolili da zadr`i dijete,ali sve nas je obmanula. Meni je jedinoj ispri~ala istinu nakonporoda. Ostavila mi je Andreja da se brinem o njemu. To je sve{to mi je ostalo od nje.

Govorila je grozni~avo, ali suvislo. Smirila se i polo`ila rukeu krilo.

59

- Nisam znala da si njen ljubavnik bio ti. Ne bih ti se nikadapribli`ila. Nisam htjela da te uvu~em u sve ovo. @ivot mog oca jebio pakao sa tri bolesne `ene u ku}i. Umro je od infarkta kad sesestra ubila, jer njegovo srce to vi{e nije moglo podnijeti. Ni ja nemogu biti izlije~ena, do kraja `ivota }u nositi taj `ig. Nadam se daga ne}e nositi i tvoj sin. Eto, sad zna{ i molim te odlazi...

Duboka je no}. U kreveti}u spava moj sin. Na mojoj ruci le`i`ena crne kose i zlatnih o~iju. Ovaj dan je donio smirenje, sutramo`da ne}e biti tako. Ako je patnja moj put, ja je prihvatam. Takopatnja prestaje da bude to za {ta je smatraju. A kud bi oni bezmene, sami i slabi na svijetu? Ja }u biti tu da bdim. Rajsko u`ivan-je i paklena muka samo su dvije strane nov~i}a koji sam na{ao naputu. Moja je odluka bila da li }u ga uzeti ili ne. Sam sam izabraosan koji }u `ivjeti.

60

KAD INDIJANAC SANJA

Tri no}i urlikala je tvoja majka le`e}i na zlatnim plahtama u`rtvenom {atoru. U no}i kad si ro|en, zmije su padale nizmjese~inu na zemlju, a cvije}e ispu{talo mjehuri}e od rose. Bio jeto siguran znak, jer su {upljine u kamenju ve} dugo nagovje{tavaledolazak {amana. Prvim djetinjim vriskom pretvorio si majku usjenu koja }e se vu}i za tvojim lijevim stopalom. Starci su prepoz-nali bo`anska djela. Ro|en da slu`i{ volji bogova i bude{ ve}i odnajve}ih: spasitelj, poslan si da odgovori{ na molitve. Kao utjehapreostalim iz najmudrijeg plemena, ~ija se tijela polako osipaju uprah, u vjetar. Ro|en si sa ~etvoro o~iju. Prvi par, naizgled ljud-skih, nosio je blagoslov bo`ijeg protivrje~ja. Stra{an bija{e pogledtvoj s okom nebeskoplave svjetlosti u slavu Sunca i drugim okomcrnim ko mrak i zemlja kuda odlaze podanici Smrti. Jo{ jedan parorlovskih o~iju nosi{ na kapcima: one nikad ne spavaju, ni{ta imne ostane skriveno.

Tvoje kraljevstvo bilo je mo}no kao i grad tvoj s pozla}enimulicama na vrhu svijeta, zaklonjen od spolja{njega zla. Grlila su vaszelena njedra nebeske planine, ~uvaju}i tajne mudrog naroda izgrada. Slavljen si pjesmom hiljadu djevica iz Sun~evoga hrama.One su ~eznule da ra|aju djecu koju ne}e raznijeti vjetar. Borio sise da ispuni{ du`nost i tra`io put za narod koji mre. Slavili su teposljednjim izdisajem prinose}i sliku tvoju o~ima i zubima, dok suod njih ostajali samo zubi. Uzalud, djeca prestado{e plakati uprastarom plemenu tvom.

61

Sad luta{ usamljen kao ~estica pra{ine i pepeo iz urne no{envjetrom. Za tebe nema mira ni uto~i{ta, ratni~e cvjetnih livada.Opustjela je tvoja planina i ne ~uje se pjesma blistavih kapi {torazbijaju stijenu. Sve drve}e podavilo se u jezeru, i nigdje vi{e pri-jatelja nema{. Duh za{titnik, koji prao~evima je {aputao, {umli{}a, u vje~nosti spava. Izgubljeni putni~e u beskraju pustinje odbetona, pokidano je perje tvoje slave i dragocjene perle rasute naasfalt. Zaboravljena je zelena boja trave: sve je sivo i misli tvojebole. Umorne su noge, Sunce bezdu{no pr`i. Olovo topi kipovekamenih bogova kojima si zaboravio ime. Ti, nebesnik bez sjaja umnogobrojnim o~ima, posut pepelom luta{ iza granice prostora,u grozomornom snu.

Sanja{ da kao kondor leti{ u prostranstvu treperavog vazduhakristalnih boja. Posljednje no}i, dok su djevice svilenokose ljubiletvoje prste, te no}i letio si dalje, iza svih vremenskih barijera.Preko mora od magle, kroz tunele od sjenki, preko planine bezvrha koja dr`i nebo. Letio si br`e od Sunca i tamo vidio Izabranog.Put mu je bila bjelja, a krv crvenija od tvoje. Nosio je vijenac odtrnja i imao pogled {to razvezuje ~vor `ivota. Ruke su mu sijale, arijeka suza tekla iz srca. Shvatio si da je taj Izabrani tvoj brat, ~ijaje tuga narasla kao more koje potapa svijet. Za njim su plakale jo{samo bludnice, deru}i haljine i udaraju}i {akom ve} modre grudi.Smrdljiva masa prostaka smijala se ga|aju}i ga kamenjem.Poku{ali su da mu izbiju o~i, jer je pogled ovjen~anog pekaodobrotom njihov debeli stomak. On je umirao tiho, radi gomilemesa, radi grobova koji se kre}u.

Letio si kao kondor, sine naroda koji nestaje u vjetru.Kru`io si nad drvenim krstom dozvan patnjom svoga izabranogbrata. Gledao si ga kako umire! Kada si se probudio, nit `ivota jebila prekinuta. Tvoj narod odlutao je kroz kamenu kapiju upodzemni svijet. Bilo je tu`no i jasno: ako neljudi onako ubijunajbolje me|u sobom, izabrani je zarobljen u snovima nevidljivog

62

zlotvora. Ti si letio, a planina je plakala glasom odoj~eta, doziva-ju}i izgubljenog ratnika.

Bijeli ~ovjek je donio bolest i smrt i tugu - prtljag vje~nosti.Mo`da si mogao spasiti pleme, spasiti svijet, ali prekasno. Ovajsvijet ne `eli da se spasi. Hrani se otpacima iz kontejnera. Samsebe pakuje u plasti~ne kese i stenje u predinfraktnom stanju.Ovaj svijet je zabetonirao svoje srce, a duh tvog naroda rop}e udubini. Zemlja se budi. Ri~u grotla vulkana i tlo podrhtava. Tvojenebeske misli kovitlaju uragan i talasi pjene se ka nebu. Zemlja setrese kao da mar{iraju sveci. Svi mrtvi, prognani i zaboravljenidolaze da naplate dug. Bli`i se kraj, moj crveni brate. Ti sleti{ navrh planine i pusti{ orlovski krik.

63

ODGOVOR NA PISMO

Znao je da zlo la`e, ali ne vi{e od ljudi. Ako Drvo saznanjaotvara o~i jabukom, pitao se koliko mo`e saznati zmijskim otro-vom?

On ne mo`e zaboraviti groznicu dodira kada gubi pojam ovremenu i prostoru i siluje sebe zaustavljaju}i plimu strasti {tomo`e da ga ponese bilo gdje.

Nekad mi se ~ini da smo ugu{ili jedno drugo. Mene grozni-ca, nagoni da pi{em. Najbolje bjekstvo od sebe je pisati o sebi.Te{ki stihovi riju po du{i, i bol potmuo izjeda kao tumor. Zatomoram pobje}i od poezije ve~eras i pisa}u mu pismo. Sre}om, sindrumova ne umije ~itati, a to je dobro, jer ovo je pismo o odlasku.Ipak, o nekim stvarima je suvi{no, {tetno ili nepotrebno govoriti.Moje su }utnje duge i hladne, neprobojne kao bolni~ki bijelizidovi. Mnogo toga sam pre}utala. A mo`da ba{ te stvari o kojimanikad ne govorim mogu donijeti oslobo|enje? Ono klju~no, nemogu izgovoriti. Pre}utani bol mogao bi otvoriti njegov `ivotinjs-ki um. Po jeziku migolje {korpije.

Prete{ko je biti zatvoren u sopstvenoj glavi. Koliko god setrudim da igram po pravilima, skrivam dobro izdresiranu, ali kra-jnje nervoznu, `ivotinju u sebi. Mo`da bih, zaista, mogla po`eljetida zavolim i druge.

^ovjek-Zvijer se ne pla{i rije~i, one su povr{ne kao i svakazabluda. @ivotinju u sebi nikad nije ni krio. Sa njima se uvijek

65

dobro sporazumjevao, moj jezik je za njega nerazumljiv. Moj jezikje za njega samo jezik. Sredstvo za ljudski prazni u`itak ili otrovnooru`je.

Od ljubavnika `ena `eli du{u, ostalo je bezvrijedno. Da li se uvijek mo`e sti}i do kraja? Te{ko je mrziti ljude, izb-

jegavati telefon, odbaciti svaku vrstu prisile. Nadam se da mo`enaslutiti vrata koja treba otvoriti, pouzdano prihvataju}i da iza njihnikad ne}e ugledati istog sebe. Vuk mo`e da ubija iz zadovoljstva,ali nikad ne napada vu~icu. Ko mo`e zabraniti odlazak? Sve `ivot-inje vole slobodu.

Nikako da se oslobodim stihova, godinama odjekujunatalo`eni u mojoj glavi. Ja sam otjelotvorenje tu|ih misli. ^emuta lutanja kad nema ni~ega u svijetu prolaznih sjenki? Moj put jeusamljen i dug i ja ga moram prihvatiti bez obzira na isku{enja,varke i obmane uma. Nema ni~ega, ni~ega, ni~ega...

Treba biti zlatno dijete slobode, njen ~edni sin s plavimo~ima. Ne smijemo pro`ivjeti pri~u do kraja, jer to bi zna~ilo njensvr{etak. To je uvijek rastanak na ovaj ili onaj na~in. Ipak, ljudismo, isku{enja su za nas najbolje {to nam se pru`a. Predamnomsu dva svitka koja `elim predati plamenu zaborava: njegovo pismoi moj odgovor...

Pismo ~ovjeka-zvijeri

Zasigurno zna{ da svako nezavisno bi}e ma koliko bilo hlad-nokrvno mora imati bar neko osje}anje. ^ak i ja kao Stepski Vukmoram da imam emocije. Koliko god ih poku{avao ugu{iti iliprikriti, lutaju}i d`unglom od betona i prolaze}i pored svakakvihljudskih izroda, kad legnem u pe}inu koja jo{ uvijek miri{e natebe, (o)sje}anja po~nu da kao duhovi vri{te iznad glave. Mole meda se vratim u ~opor i da na|em Bijelu Vu~icu. Sjetim se njeniho~iju i bola koji sam joj nanio i po~injem da se gu{im u njemu.

66

Ona je plakala, a ja sam joj nanosio jo{ ve}i bol hrane}i se njime.Prekasno sam shvatio da bol nije dobra hrana, jer jede{ dio sebe,a to mnogo boli.

Odlu~io sam da se udaljim od svih. Pobje}i u divljinu da vi{enikome nenanese{ bol. ^opor je svugdje lako na}i. Razuzdane`enke gutaju {to stignu, a ja bje`im dalje nose}i u sebi vu~icubijele dlake i bijele puti. Pamtim njene uplakane o~i koje izlivajumore srca. Pobjegoh od: ~opora, od razvratnih `enki, od bijelevu~ice i od sebe. Lagao sam!

Lagao sam ~opor. Lagao sam razvratnice. I Bijelu Vu~icu. Na kraju slagah sebe. Ugrizao sam voljeno. Umislio sam da je to put koji vodi u

slobodu. Sada bje`im od sebe dok mi ko`u kao trnje kidaju(o)sje}anja.

Bje`im u tamne predjele {ume. Mo`da je tamo mrak iz kogane}u znati iza}i? Mo`da je tamo kraj? Kraj koji sam izabrao za se.Nazad se ne znam vratiti. Ne mogu. Nemam kome. Ako se ipakvratim, vrati}u se s bijelom puti ili potpuno slijep.

Tr~e}i kroz trnje ka tamnijim djelovima {ume... Zvijer plavih o~iju...

Odgovor Bijele Vu~ice la`nomStepskom Vuku

Nikada nisi imao srce vuka! Mada ve} dugo urla{ namjese~inu, u tvojim o~ima je strah. Nisi obmanuo ~ak ni sebe,uzalud se pretvara{ da si, bar, divlji pas. Poznajem te, samo siostavljeno ku~e na cesti, pretu~eno do krvi.

67

Zar u polusnu ne ~uje{ lepet krila nad uzglavljem. To se ti odan|ela brani{. Njihov ti {apat ne da mira, uzalud okre}e{ glavu.

Moji dlanovi zra~e toplotom, suze su zalile drvo ljubavi.Moje srce je {iroko kao svemir, za tebe stvorila sam svijet. Mogute pretvoriti u Bijelog Vuka, ako ima{ hrabrosti, rame uz rame,tr~ati sa mnom zvjezdanim putem. Uvijek je bilo lak{e pobje}i,nego razbiti tamnicu bola. Ne}u te osuditi ako ne poku{a{, akozadr`i{ okvir prosjeka. No, ako zaboravi{ Bijelu Vu~icu, bez nje,tvoje snove proguta}e pusto{. Razvla~i}e te olinjale `enke, njiho-vo re`anje bi}e nepodno{ljivo. Bi}e{ slijep, bez topline u du{i, bez{irine kristalnih vidika, bez bisera na trepavici kojim se kupujebo`anska milost.

Ako ne zna{ kojim putem da krene{, uvijek po|i onim kojegse najvi{e boji{.

68

PONUDA

Prvu slutnju bujice novih zbivanja, uzburkavanje davnozakopanih `elja, nagovijestio je iznenadni pomor mojih ma~aka.[est {arenih jo{ slijepih ma~i}a prona{la sam mrtve na pragu,pa`ljivo poredane jedno do drugog na jednakoj udaljenosti. Iz nji-hovih usta i u{iju izvirivalo je li{}e i korijenje nepoznate trave, pazaklju~ih da je to moralo biti uzrok smrti. Ali {ta je natjeralo `ivot-injice da tako gr~evito gutaju smrtonosnu biljku? Njihova tigrastamajka Lea netragom je nestala i nikad je vi{e nisam vidjela.Nepoznati u`as otjerao je moju mezimicu daleko izvan doma{ajaove realnosti. Mrtve ma~i}e zakopala sam u ba{ti, no ubrzo iz nji-hovih raspuknutih glavica izrasto{e prelijepi cvjetovi rasko{nihboja. Veliki i te{ki pupoljci koji nikada nisu mogli da se otvore dokraja, u sumrak sa strujanjem vjetra me|u laticama su ciktali kaomjauk zarobljenih ma~i}a. Oni su bili moje poslednje dru{tvo.Nikog, na ovom svijetu beskrajno ubrzanih ljudskih ~estica, nijevi{e interesovala napu{tena starica slu|ena od samo}e.

Sljede}eg jutra na mojim vratima je zakucao stranac. Imao jeo~i boje zale|enog mora, iz kojih je kilometrima naokolo zra~iomraz. Njegova kosa je padala u slapovima ispod crnog cilindra,isprepletena suvim jesenjim li{}em i perjem afri~kih kakadua.

- Dobro jutro ljepotice - pro{aputa glasom koji se ~ini poz-nat iz kakvih erotskih ma{tarija.

69

Ve} zaboravljenim, krajnje `enskim, pokretom zagladih svojera{~upane sijede vlasi. I ve} krajnje posti|ena i iznervirana sop-stvenim gestom, prosiktah da su tragovi ljepote lutanje sjena, dadobro pamtim osam decenija poroka i ljudske izopa~enosti. Mojaljepota odavno se predala vri{te}i pod naponom vremena.

- Dakle, po~ela sam da haluciniram. Izgleda kako poput lista{to pada hvatam zadnji treptaj na vjetru. Moram priznati, nisamte tako zami{ljala.

- Ti gaji{ iluzije vezane za izgled smrti. Nije nu`no da to budekostur u crnom pla{tu. Zaboga, an|eli smrti su bi}a s pedigreom!A valjda ste i vi, ljudi, ve} prevazi{li niskost srednjovjekovnogmazohizma?

- Ne znam za{to bismo? Mazohizam je omiljena osobina,naro~ito slabijeg pola. Evo, ja sam cijelog `ivota, rade}i {ta mi seprohtije, samu sebe mu~ila beskrajno.

- Ako zaustavi{ to~ak starenja i moralne obaveze, mo`e{ dabude{ lijepa koliko god `udi{ u najvatrenijem snu. A sanjala si to,Arijana - produ`i, podmuklo se kiko}u}i:

- Mnogo vi{e no {to bi `eljela bilo kome priznati. - Zaludu, du{e opojnog apsinta - uzviknuh op~injena njegov-

im smijehom (ve} dugo se u ovoj ku}i mu{karac nije tako smijao). - D`ara{ ugasli vulkan. Moje srce je otkucalo damare tjelesne

`udnje u nepovrat. I zalud nudi{ ljepotu, nepresu{ni izvor zla ipohote.

- Moram priznati, nosila si je dostojanstveno, ne ~uvaju}i jeza se. A pomisli: koliko ~edne putenosti skriva netaknuto tijelo?Nije li to skrivena istina svojstvena odre|enoj vrsti `ena? Pritajenou`ivanje u gre{nom osje}aju privla~nosti prema neoskrnavljenomtijelu. Igrati ulogu za{titni~ke figure, u~iteljice `ivota i oslobo|eneljubavnice, izazov je ve}i od bilo koje sladunjave uloge pokorne isretno osvojene `enke. Koliko se grijeha pripisalo mu{karcima

70

zbog njihove iskrenosti glupe, zbog zadovoljenja iste potrebe.Niste li vi `ene suptilno podmukle u svom ”~ednom” izigravanju”prljavih” svetica. Na {ta li bi li~io svijet kad bi `ene sprovodile udjelo sve svoje ma{tanje. Mu{karci su okrutni, ali plitki u nagoni-ma. Vi, `ene, ste uzvi{eno perfidne, prirodni kameleoni, jermu`jak se ne smije suvi{e prepla{iti. Ha, ha, ha...

- Aludira{ na moje mlade ljubavnike. Istina je da su mi bilikudikamo dra`i od starih d`ukaca. Te odrtine u`ivali su daizigravaju va`ne li~nosti: napuhani i zadrigli od gordosti, a praznii dosadni ko slamnata stra{ila. Jesi li si se zato preru{io uzavodljivog mladog lutka?

- To je bilo tvoje bjekstvo. Birati prestare, birati premlade, iosigurati se da ti niko od njih ne mo`e blizu pri}i. Nisu izazvalinikakve emocije, naravno ni ljubav. A ljude bez emocija ~ita{ kaootvorenu knjigu. Ti to najbolje zna{.

- Kako ti je samo pakostan jezik. Pitam se: otkuda tolikozna{? Jesam li te u ma{ti sama stvorila i prizvala kao i sve drugo?Reci: otkuda dolazi{ i ko te {alje? Je li mogu}e da si ti odgovor namoj vapaj? Ah, da se jednom okon~a ovo bijedno tavorenje {to jeizgubilo svaku dra`.

- Ja uzimam oblik koji `elim. Ja sam bespolan i bestjelesan, ine nalazim posebno zadovoljstvo u obliku mu{karca. Jedini razlogje moja fascinacija `enom. @ene su tajanstvena bi}a. Malo se znao pravoj prirodi femininuma. Neke su povu~ene, a neke pri~ajuprevi{e. Ipak, postoji pre}utni sporazum: o najdubljem porivunikad ne govore. Nikada ne mo`e{ re}i da istinski poznaje{ `enu,jer ~ak i najgluplja pomno }e se truditi da ne otkrije nutrinu.Igraju smi{ljene uloge, svaka ima svoje mjesto i vrijeme. Neke supopularne, ~ak uzdignute na pijadestal: kao po`rtvovana majka ilidoma}ica, ljubavnica, bludnica... Koliko bi mu`eva, sinova, o~evai ljubavnika ostalo zabezeknuto kada bi savr{ene maske njihovihdama popadale? Da li iko od mu{kih zna s kim `ivi? Rijetke su

71

`ene koje odlu~e da realizuju snove, no kad se to desi, svijet jeu`asnut. Kad se mu{karac glupira, nema ~u|enja, ali stra{no jeotkri}e djelo za koje su `ene sposobne. @ena je ~udesan spojdemona i an|ela.

Zavr{io je svoj monolog ljupko zabacuju}i kosu iza uva.Kretnje su mu bile suptilne i meke. Neodoljivo. Rije{ila sam daflertujem s njim jo{ malo:

- A {ta li si ti od to dvoje? Izgleda{ kao an|eo, a zvu~i{ kaodemon. Igra{ prljavu igru, najgoru. Ja je dobro poznajem, igralasam je cijeli `ivot. @ena u ma{ti pro`ivi zabranjena iskustva bezlo{ih posljedica. Imaginacija ne ugro`ava. Realan `ivot je,uglavnom, usmjeren protiv ljudskog bi}a. Tako i ja; radila sam {tasam mogla. A {ta nisam, zamislila sam.

- Ah, prazno ma{tanje! U sve si ulazila prora~unato. ^uvalasi sebe od bola, tvoj `ivot je prazan i samotan. Nisi `ivjela, samosi sanjala! A toliko pristojnih brakova opstaje na la`ima. Nemojmisliti da si gora od kakve ”uzorne” `ene {to cijelog `ivota lije`e smu`em zami{ljaju}i davnog ljubavnika. Mo`da je to jedini na~inda ona vodi ljubav s mu`em, no to je prevara o kojoj prevarant ine sluti.

- Prvi put se pitam, je li vrijedilo osamdeset godina provesti”u {tednji”? Gledala sam druge `ene, nisu izgledale sre}ne. Nikadnisam voljela nijednog mu{kog. Uzimala sam ih i odbacivala, nevezuju}i se. Kad sam ostarila i nije vi{e bilo nikog, opet bijah zado-voljna, jer je opasnost od bolnog vezivanja i{~ezla. O, tako dobrosam se ~uvala, da sad ne znam {ta bih sa sobom! Mo`da je treba-lo da se uhvatim u ko{tac s njima po bilo koju cijenu. Upravoneizvjesnost i strah daju ljubavi onu strasnu notu koju ja nikada neiskusih. Vratimo se na po~etak: ko si ti?

- A za{to bi tebe, uop{te, interesovalo ko sam ja. Da li bi tosaznanje i~im uticalo na situaciju u kojoj se nalazi{? Ne! Pa, {ta te,onda, briga ko sam?! Mogao bih, recimo, biti an|eo smrti poslan

72

po tvoju du{u, ili sam \avo do{ao da te isku{ava. U oba slu~ajadolazimo na isto: ja tebi ne{to nudim i, o~ito je, nisam smrtnik.Ako ti je dra`e da me do`ivljava{ na pozitivan na~in, meni je sve-jedno. Indiferentan sam prema ljudskoj igri crno-bijelih gluposti.Kad pogledamo dublje, i an|eo i |avo su ista osoba. Posrnuli, iline: su{tina je ista. A, svakako, nisam prvi koji se zaljubio u smrt-nu `enu. Ne{to su od toga napisali i u Bibliji ~ak. Naravno ne sve,jer ~ovjek nije spreman da ~uje istinu. Jedan moj prijatelj re~e:ako se ne{to desilo jednom, ne mora se desiti nikad vi{e, ali akose ne{to desilo dva put, desi}e se i tre}i.

- A {to bi ti, lijepi du{e sa papagajskim perjem, `elio jednustaricu? Godinama nisam osjetila miris mu{kog tijela. Ne{to }u,ipak priznati. Ne znam za{to ti ne bih rekla. Ti si ionako samotlapnja senilnog pijanog uma. Moj omiljeni imaginarni dragi imaoje tvoj lik.

- Znam da se tvoja ma{ta igrala sa slu~ajnim prolaznicima,~ak i u starosti. Mogu da te vidim onakvu kakva si u vlastitiimsnovima. Za mene tvoj realni izgled nema zna~aja, materija semijenja. Su{tina me zabavlja. Pri~aj {ta si zami{ljala, koja je bilamoja uloga?

- @ene zami{ljaju vrlo ~esto i nastrane stvari. Ne ka`em dasam pri`eljkivala da mi se ba{ to desi. Naprotiv, ve}ina se togau`asava. Od takvog iskustva te{ko se oporaviti.

- O, pa ovo bi moglo biti jako zabavno - odu{evljeno jeuzviknuo dok su mu zubi blistali u tami.

- Vidi{, cijelog `ivota sam se dobro ~uvala. Dok su druge`ene voljele, patile, ra|ale, poni`avale se i mu~ile, odlu~ila sam dase po{tedim toga. Ljudi su mislili da `ivim burnim `ivotomplesa~ice i pjeva~ice u no}nim klubovima, sa zavidnim ljubavnimiskustvom. Mnoge glupa~e su mi ~ak i zavidjele na tome. A mojkrevet bija{e pustinja. Svoju potrebu za blisko{}u kompenziralasam ma{tom, jer tamo sve je bilo kako bih `eljela. Prespavala sam

73

sopstveni `ivot i sada na kraju, zavodljivi du{e, kada umirem samai luda, vjerovatno me ne bi bilo te{ko nagovoriti. Dala bih sve zajo{ jednu {ansu. Da ponovo poku{am, ali stvarno, bez obzira nabol. Bolje je `ivjeti i voljeti, makar i patio, nego cijelog `ivota bitiiznutra mrtav.

- Za jednu no} za kojom sam ja `udio, no} u kojoj }u ja bitisamo ~ovjek, da}u ti drugu {ansu, vrati}u ti mladost u najljep{emcvatu.

***

Da li sam, zaista, dobila priliku da se vratim u mladost i daosjetim strepnju, drhtanje, slabost i bol? Da li }u mo}i da osjetimopojni miris ljubavi? Kako izgleda potpuna predaja drugom bi}u,koje je obi~an gre{ni ~ovjek? Pitanja su se rojila u mome uza-vrelom mozgu. Pogledah se u ogledalo: probu|ene o~i divljema~ke i gipkost tijela izvijali su se u polumraku moje sobe. Zauzelisu mjesto starice koja je zadnji damar uma utopila u apsint,opsjednuta bojom mora i leda.

74

I[^EKIVANJE

Ulaze}i u sedmu godinu postojanja, za{ti}ena snagommisti~nog broja, otkrila sam dar vidovitosti. Na ro|enju me obil-je`i{e sramnim pe~atom zaostalosti jer ne pokazah uobi~ajnouzbu|enje zbog dolaska na ovaj svijet. Ravnodu{no prezirahunutra{nju ljudsku mizeriju, nastoje}i jo{ tada da doku~im svijet{to vibrira ispod prljav{tine, svijet koji naslutih kroz blagi damarizme|u o~iju. Nesvjesna posebnosti, ~udila sam se niskosti mojihroditelja. Razo~arenje i pesimizam kojim su me obasipali uspo-ravali su moje bu|enje.

Tih prvih godina `ivjela sam u sebi. Sagledah svjetlosni put,unaprijed usmjeren energetskim putanjama nebeskih tijela. Kadzavr{ih ispitivanje unutra{njih dubina, odlu~ih da progovorim iprohodam. Ustadoh s kreveta, pri|oh svojoj babi i saop{tih joj da}e tog dana u 17 ~asova i 12 minuta osjetiti jak trzaj i gr~enje srca,i u toku narednih sedam minuta lagano ispu{tati du{u, jo{ uvijekste`u}i kutiju za {e}er, dok }e joj na{a ma~ka lizati desnu nogu uznak samilosti. Moja majka se zagrcnu i po~e tako drhtati da suzvonile zlatne alke oko njenog vrata. Otac dugo nije progovorio, iniko mu za to vrijeme nije mogao istrgnuti ka{i~icu kojom jeneprestano mije{ao kafu. Tad upoznah jo{ jedan dominantanosje}aj mojih roditelja, osje}aj koji }e me pratiti cijelog `ivota.Bje{e to strah.

75

Nakon babine sahrane oko mene zavlada krug ti{ine. Ljudisu strepili od mog glasa, kriju}i pogled u prsima. @ivotinje sumuklo cvilile dok bih ja prolazila, a biljke su blizu mene brzosazrijevale donose}i krupne plodove. Bijah obilje`ena razli~ito{}u,{to ljudski rod te{ko pra{ta.

Vremenom sam ponirala sve vi{e u dubinu. U`asavala sam seprividne stvarnosti i o~ajni~ki poku{avala doprijeti do drugog,vi{eg svijeta. Prepoznavala sam glasove davno nestalih, u stopamazemlje, u provalijama, pod kamenjem. Kuckali su mi i pru`ali seisprani ko{~ati prsti davno omotani ljigavim crvljim stazama. Evo,otkrivam ljudima sudbine, a oni vjeruju mi slijepo ne slute}i tajnapravila igre. Odlaze tiho kao ovce na klanje. Misli ljubavi i mr`njepokre}u kovitlac energije koji struji oko nogu i sapli}e ih uzamku. Izubijani od neprestanih udaraca u zidove, ljudi ple{u umraku.

Kako je te{ko objasniti ~ovjeku da grije{i. Dolaze puniubje|enja, uglavnom pogre{nih, a strepe od mojih rije~i kao dasam im ja sudac. Misle kako je sudbina odre|ena a je ja poznajemi ne shvataju da su oni kreirali sebi i dobro i zlo. Sva slabost, bol iu`as njihovo su djelo. Uglavnom su toliko zabrazdili da ih jenemogu}e razuvjeriti. A i kako? Za mnoge je prekasno. Recimo,ka`em seljaku da je na pomolu bolest koja bi mu mogla biti kobnai zadnji je moment za preokret. On me glupo gleda i misli da trebamijenjati spolja{njost. Nikako da shvati kako govorim o njemusamome. Upozoravam ga, a on promuca:

- Uvijek sam bio po{ten ~ovjek. Nisam nikome du`an ostao.Radio sam i djecu podizao. Nisam varao `enu. Vjerovao sam uBoga. Nisam krao. Ja sam ispravan. [ta bi trebao mjenjati?

- Ka`e{ da nikome nisi du`an ostao, ali da te podsjetim:nikome nisi ni dao ni{ta. A svakog si jutra proklinjao {to mora{raditi i `udio da ti sve drugi obezbijede. Nikad se nisi radovaoradu, niti se i~emu posvetio svim srcem da bi u`ivao u tome.

76

Vazda si gledao u najboljeg prijatelja s mr`njom i zavi{}u jer jepostigao mnogo vi{e, a nikad nisi pomislio da on to ima jer je stoputa ve}i, plemenitiji od tebe. @enu si mu~io i poni`avao. Govoriosi joj da te sputala djecom, a nikad joj nisi pomogao niti vidionjenu bol. Sopstvena djeca do`ivjela su te kao tiranina koji zabran-juje svaku ljepotu i zadovoljstvo u `ivotu. Od njih si ve} od ranemladosti napravio ogor~ena bi}a nalik sebi. Time si samo {irio jadi o~aj oko sebe. Spominje{ Boga a ne pita{ se koliko si mu du`anza sve darove koje ti je dao. Ti nikad i niza{ta dobro nisi upotre-bio svoje sposobnosti. Ne pita{ za dobre prilike koje si protra}iou ljenosti, malodu{nosti, sitni~arenju i `albama okolo upu}enim.Kao da si ti takav i zaslu`ivao i{ta vi{e i bolje od onog {to si imao?!Vjeruj, ~itav `ivot si bio tamo gdje ti je mjesto. I na kraju, ka`emti da je pokrenuta u tebi te{ka bolest od koje }e{ umrijeti u muka-ma. Ima{ jo{ malo vremena da ne{to ispravi{ bar, ali mora{ po~etiodmah. Upamti: gdje god da si, dobro ti je; {ta god da radi{, sre-tan si. [ta god da ima, zahvalan si. Daj i poka`i ljubav svima kojezna{, i kojima ne zna{, koje si volio, a naro~ito koje nisi. I ne{krtari! [to vi{e bude{ davao vi{e }e izvirati iz tebe. Samo to temo`e spasiti. To je jedina tvoja nada!

Koliko je takvih do{lo i pro{lo, umrlo nestalo i oti{lo. Kolikosam rije~i uprazno izgovorila. Pri~ala sam zidovima i nadgrobnimplo~ama, pridizala one koji se nisu htjeli podi}i. Katkada, dodu{evrlo rijetko, bile su ~udesne preobrazbe. Radi te {a~ice izabranih,vrijedilo je govoriti.

Mene je moj dar progutao. Nikada nisam mogla imati pri-jatelje, ni porodicu, nikoga... Ljudi su me se pla{ili. Nisu voljelisuo~avanje i, uglavnom, su bje`ali od istine. To je zna~ilo da subje`ali od mene. Ne zamjeram. Samo}a mi je dala mir. Izbjeglasam isku{enja koja bi bespotrebno usporavala moj razvoj. @ivjelasam za druge nude}i im nesebi~no znanje koje bi zatra`ili. Nisamtra`ila ni{ta zauzvrat. Ve}ina je odlazila nezadovoljna tuma~enjem.Nadali su se da grije{im, da pri~am gluposti. Mogla sam pro~itati

77

njihove misli na izlasku iz skromno ure|ene sobe. Ipak, da umiresavjest, na srebrnoj tacni kraj vrata ostavljali su novac. Meni novacnije bio potreban, osim za odr`avanje `ivota. A bilo ga je mnogo.Siro~adima kupovala sam odje}u i igra~ke. Slala poklone i kola~ena praznik. Pla}ala sam vaspita~icama da istra`e snove svakogdjeteta. Pa bih im ispunjavala ba{ te najve}e `elje. A krila sam se uanonimnost jer ne bi valjalo da se ve`u za mene. Ovako su djecama{tala izmi{ljaju}i fantasti~ne pri~e. Neka su mislila kako Bogusli{i njihove molitve i pokazuje koliko ih voli. Druga su vjerovalada ima vi{e darodavaca i da je svijet pun dobrih ljudi. Neka su senadala da roditelji potajno misle na njih i {alju im brojne poklone.Djeca su vjerovala u dobro i tako rasla u ljep{em svijetu. Bila samsretna {to sam doprinijela tome. Moj dar me osudio na samo}u,ostalo zlo me zaobi{lo.

Bli`i se moj prelazak u sljede}e stanje. Sudbina da `ivimsama, na nivou koji sam prevazi{la, da bi se rijetki ljudi usudilipo}i za mnom, bi}e okon~ana.

Nazirem vrata za prelaz u znani svijet astrala. I negdje udubini duha tinja plami~ak gdje naslu}ujem onaj tre}i savr{eni svi-jet, koji }e mi jo{ dugo, dugo biti nedostupan. Ipak, nakonuzdizanja vi{e ne}u biti usamljena. Okru`i}e me svjetlosna bi}akojima }u biti ravna. Zajedno }emo u~initi toliko toga, ne}u bitisputana ljudskim zakonima. Kona~no }u biti slobodna. I to meispunjava neizmjernom rado{}u. Dok moje tijelo vene, a sokovi`ivota se usporavaju, ljubav izbija iz mene blagosiljaju}i radoststvaranja.

78

Dinko Deli}

GORGONA S LICEM AN\ELA

Lu|a~e! Ka`em ti da ona sada stoji tik pred vratima!

E. A. Poe

Svrsishodan je razvoj teksta Aleksandre ^vorovi} iz poezije uprozu. Njena prva knjiga ”[apat glinenih divova”1, pisana slobodnimstihom, igra se ritmovima, igra identitetom izme|u mu{kog i`enskog alter-ega, ali sluti prozne forme. Ve} ”An|eo pod kreve-tom”2 ~ita se kao poetska proza nerazgrani~ene individualnosti kojukazuje sve{tenica `enskog plemena An|eli}. A obje knjige prizivaju”objavu” cjelovitog pripovjeda~kog diskursa. Sli~nu tendenciju odajui neukori~eni beletristi~ki fragmenti objavljeni u ”Glasu srpskom”,”Albumu”, ”Diwanu”, ”Mostu” i ”Sarajevskim sveskama”. Tako danovele iz ”Monologa u {olji kafe” jesu o~ekivano mjesto transforma-cije pseudo-ispovjedne forme decentriranog `enskog subjekta izlirske metrike u narativni tok.

Emocionalno odrastanje, put iz sebi~nosti i destrukcije kadavanju i `rtvovanju konstantan je motiv ^vorovi}kinog teksta. Iakonerijetko prikazan kao regresija i po`ivotinjenje, kao erupcija ru`nihstrasti i kasapljenja tijela, taj epifani~ki i pokajni~ki drhtaj izgubljenedu{e slikovno asocira na Picassovu ”Guernicu” i ”Splav meduza”Theodora Géricaulta, bez razlike da li posmatramo kolektiv u rasuluili paranoi~ni (hermafroditni) lik. Ambijent nasilja, strah, o~aj injima svojstven podtematski horizont osvojili su opsesivno scenskiprostor ^vorovi}kine proze, jer forma ispovijesti tra`i pripovjeda~a itra`i pri~u jednakom snagom kao pripovijest slu{aoce.

A u kontekstu postdaytonske epopeje i me|uetni~kog bhhladnog rata, permanetno se u teatru masovne kulture repetira

81

1 Glas srpski, Banja Luka 2000.2 Knji`evna op{tina Vr{ac, 2002.

”povratak u budu}nost” sudbinskog metanarativa. Mitovima su re-konstruirani tijelo historije i teritorija du{e. Bajke i juna~ke (mu{ke)pjesme zvone sa crkava, ~uju se u d`amijama i u sinagogi. Za post-modernu kulturu XXI vijeka, klasicisti~ki elementi: Gorgona iAn|eo, trojanski konj, Godzila, Minotaur i Kerber, kao simboli psi-hoanalize, ~itljivi su u medijima, na ulicama, u ~ituljama i saop{ten-jima za {tampu. Tekst miri{e na barut svuda u slivu Save, Bosne,Neretve, Dunava i Drine. Kako tome da se odupre nje`na heroina iza~ijeg milog lica ~as sjevnu o~njaci vampiru{e, ~as blagotvorna ljubavBo`ija? Jesmo li bezbijedni, mi s druge strane teksta, od kand`i {toni~u ispod nokata u {etnji niz rijeku me|u labudovima? Mo`emo liu zagrljaju izostaviti kanibalski poriv kad i u ljubavniku, sugeri{e^vorovi}ka, vreba krvo`edni mr. Hide? Metamorfoza, transfer i shizofre-nia zato nisu klini~ka dijagnoza psihijatra koji u bh zdravstvu lije~iveterane i `rtve ogrezle u PTS, u ovom tekstu, to su klju~ne rije~ikoje determiniraju literaturu na rubu stvarnosti. Onako kako je podmaskom Crvene Smrti fantastiku i horror ozna~avao Edgar AllanPoe. Uz gavrana {to kri~i: ”Nikad vi{e”, mo~varno jezero se sklapanad krhotinama Ku}e Usher.

Ambijent ”ma~a i magije”, utemeljen jo{ u sagama o Arturu iNibelunzima, u legendama o sv. Georgiju, te u stripovima i filmovi-ma o Konanu Simerijancu, na vrh medijske top-liste iznio je JohnRonald R. Tolkien. Njegovi romani u serijalu ”Gospodar prstenova”,50-ih godina XX-og, i filmovi Petera Jacksona, s po~etka XXI vijeka,snimljeni po Tolkienovom predlo{ku, skrenuli su pa`nju i na drugeautore istog/sli~nog `anra. Odatle je bio samo korak do medijskihmutanata kakvi su filmovi ”Blade”3 i ”Underworld”4, ali i Eurosonga2006. gdje me|u {ljokicama i suknjicama pobijedi deathmetal grupa”Lordi” s demonskim maskama na sceni. Groteska ru`no}e,nemorala, zla - spodobe i ~udovi{ta - dio su globalne svakodnevnicei podsvijest umjetnosti od davnina. S njima se suo~avao Herakle,

82

3 ”Blade” I - Stephen Norrington, 1998: Wesley Snipes; ”Blade” II - Guillermo del Toro, 2002: Wesley Snipes.

4 ”Underworld” - Len Wiseman, 2003: Kate Bekinsale & Scott Speedman.

gravirao ih Albrecht Dürer, a opjevao Jim Morrison. Teror nasilja idestrukcije ~ini sadr`aj TV dnevnika u 19h, ali i romana ”Goliru~ak” Williama Burroughsa ili ”Ameri~ki psiho” Bret Easton Ellisa.I sve to na granici podno{ljivosti za konzumenta zdravih `ivaca.Dakle, umjetnost i novinarstvo odavno nisu nevini. Ni kadaosvje{}uju ljude.

Ve} pomenute `anrovske influence pronalazimo u^vorovi}kinoj pjesmi ”Nekronomikon”5 gdje lirski ego ”sanja knjigumrtvih imena”. Ta ”Crna knjiga”, opasna za ~itaoce i za sve s ~imedo|e u dodir, postala je op{te mjesto u horroru, od ranih radovaHowarda Phillipsa Lovecrafta 20-ih godina pro{log vijeka, sve doistoimene Simonove knjige6 ili filma7. Ali pjesnikinja ~ije ime po~injesa ”A” daje i kontrapunkt. Porodi~no stablo An|eli} leksikon je ple-mena koje ”nosi u sebi krv an|ela”8. Pripadnice roda ra|aju se i `ive”sa dvije li~nosti u sebi” i sa ”dva `ivota”. To dvojstvo svjetla i tame,jani~ki udvojena lica i obli~ja, metamorfi~ki motivi - ezoterija,mitologija i horror - definiraju se kao konstantna obilje`ja pismaAleksandre ^vorovi}.

No u zbirci ”Monolog u {olji kafe” na}i}emo i nenametljivogender obilje`je, maskirano `ensko pismo. Jer se ^vorovi}kinapripovjeda~ka femina iz polo`aja samo-diskriminacije suo~ava s ulti-matumom kolektiva i diktatom vlastitoga ida. Izme|u du`nosti,ljubavi, ra|anja i smrti ta junakinja je, istovremeno spasiteljica ikonkubina, sve{tenica i prokletnica. ^ak i voljeni/omra`enimu{karac. Ona i on su, naj~e{}e, samo tijelo/ovojnica za dominantnemonstruozne sile {to ih obuzimaju kao poltergeist - ~as spolja, ~asiznutra. Dokazuju}i da je historija samo interpretativni `anr, pred~itaocem defiluju: Mesija i Nevjesta, Vila Sudbine i Crni Gusar,Sfinga, Beduin i [korpionka, blizankinje Andrea i Ana, Indijanac,^ovjek-Zvijer, Bijela Vu~ica i Proro~ica - svi kao maske za jedan uni-

83

5 A. ^, ”[apat glinenih divova”, Glas srpski, Banja Luka 2000, str. 16.6 Simon, ”The Necronomicon”, Avon Books, New York 1980.7 ”Necronomicon” - Christophe Gans, Shusuke Kaneko, Brian Yuzna, 1994.8 A. ^, ”An|eo pod krevetom”, Knji`evna op{tina Vr{ac, 2002, str. 9.

verzalni ljudski lik. Lik koji je, determinizmom u ili izvan teksta,prinu|en da pripovijeda fantasti~nu zbilju kao alegoriju destruktivnestvarnosti i haoti~ne kolektivne svijesti.

U proto-obrascima Jorge Luisa Borgesa i Gabriela GarcieMarqueza, na primjer, ozna~ena je paradigma ezoteri~ko-fantasti~neproze prepoznate kao magi~ni realizam. Latinoameri~ki ambijent kul-tura s ljudskim `rtvovanjem, gaúchosa, lokalnih revolucija, vojnihhunti i krijum~ara droge smanjuje razlike izme|u nekromancije inarkomanije, izme|u pretvorbe zvijeri u ~ovjeka i ~ovjeka u zvijer.Zaista, nije te{ko u~itati lokalni podrealizam i transponirati Bosnu iHercegovinu kao Macondo. Otuda, para-modernizam u slici i para-psihologija umjesto psihoanalize proizvode poseban para-diskurs u^vorovi}kinom tekstu. Izme|u tradicionalnih tokova fantasti~neknji`evnosti, gdje je bliska grotesknoj i apokalipti~noj prozi SeadaMahmutefendi}a, recimo, i `anrovske orijentacije po ~ijim standard-ima alegori~ki razvija ”stvarnost” umjesto stvarnosti, kao VeselinGatalo u romanu ”Geto”9, Aleksandra ^vorovi} izgradila je izuzetanizraz, prepoznatljiv me|u bh piscima mla|e i srednje generacije.

84

9 Veselin Gatalo ”Geto”, AGM, Zagreb 2006.

PODACI O PISCU

Aleksandra ^vorovi}, ro|ena je 10. februara 1976. u BanjojLuci. Zavr{ila je studij knji`evnosti na Filozofskom fakultetu u istomgradu. Postdiplomac je na Filolo{kom fakultetu u Beogradu naOdsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Do sada je objavila dvijeknjige. Zbirka pjesama [apat glinenih divova, iza{la u Banjoj Luci (Glassrpski) 2000. godine, nagra|ena je od izdava~a kao najbolja prvaknjiga. Knjiga poetske proze An|eo pod krevetom, iza{la je u Vr{cu(KOV) 2002. godine, u rukopisu nagra|ena je od Ministarstva zanauku i kulturu RS. Poezija joj je uvr{tena u vi{e zbornika i antologi-ja. Ve} du`e vrijeme Aleksandra ^vorovi} bavi se objavljivanjempoezije i proze u knji`evnim i drugim ~asopisima (Putevi, Album,Plejade, Slovesa, Diwan, @ivot, Knji`evnik, Sarajevske sveske, Lica, i dr).Pjesme su joj prevo|ene na engleski, njema~ki i poljski jezik. Trigodine je radila kao jedan od urednika ~asopisa za knji`evnost i kul-turu Album. ^lan je redakcije ~asopisa za kulturu Diwan i ~asopisa zaknji`evnost, umjetnost i kulturu Knji`evnik. Bavila se i novinarstvom.U~esnik je brojnih knji`evnih ve~eri i festivala u Bosni i Hercegovini,Srbiji, Sloveniji i Holandiji. Radi kao bibliotekar-informator istru~ni saradnik za kulturnu i izdava~ku djelatnost u Narodnoj i uni-verzitetskoj biblioteci Republike Srpske.

87

SADR@AJ

Recept za ludilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5

No} u kojoj nismo `ivjeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

Brod prkletih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15

Monolog u {olji kafe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

Labu|i pjev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29

Sfinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39

Putovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43

Crveni autobus `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49

Kad indijanac sanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

Odgovor na pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65

Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69

I{~ekivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75

Pogovor, Gorgona s licem an|ela - Dinko Deli} . . . . . . . . . . .81

Podaci opiscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87

Sadr`aj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89

89

IZDAVA^

JU Biblioteka ”Alija Isakovi}” Grada~ac

ZA IZDAVA^A

Esed Kari}

UREDNIK

xxx xxxx

RECENZENTI

xxxxxxxxxx

KOREKTOR

xxxx xxxx

NASLOVNICA

xxxxx xxxxx

TEHNI^KO URE\ENJE / DTP

»Repro-Kari}«, Tuzla

[TAMPA

xxxxx xxxxx

TIRA@

xxxx

CIP -