ALICA WERTHEIMER-BALETIĆ: STANOVNIŠTVO I RAZVOJ

404

ALICA WERTHEIMER-BALETI:STANOVNITVO I RAZVOJ.

Mate - Zagreb, Biblioteka Gospodarska misao,Zagreb 1999., str. 655.

* Primljeno u urednitvu: 01. 03. 2002.

Predrag Bejakovi*

Stanovnitvo je bez sumnje presudna odrednica drutveno-ekonomskog razvo-ja. Dok se u jednom dijelu svijeta ukupno stanovnitvo poveava po vrlo visokimstopama, u veini razvijenih zemalja i mnogim zemljama u tranziciji ono se uapsolutnom broju smanjuje, ime se naruavaju njegova dobna i spolna struktura.U Hrvatskoj se ve niz godina smanjuje broj mladih, to zbog slabljenja ukupnogaradnog i obrazovnog potencijala drutva podrazumijeva naruavanje konkurentskesposobnosti gospodarstva u meunarodnim razmjerima. U takvim uvjetima posebicesu vana sveobuhvatna znanstvena istraivanja vezana za demografske odrednicerazvoja, te je ba zbog toga potrebno istaknuti knjigu Alice Wertheimer-BaletiStanovnitvo i razvoj.

Alica Wertheimer-Baleti istaknuta je znanstvenica koja se cijeli radni vijekbavi demografskim problemima (knjige Stanovnitvo SR Hrvatske - Studije, 1971.;Ekonomska aktivnost stanovnitva - demografski aspekti, 1978.; Demografija -Stanovnitvo i ekonomski razvitak, 1982.; Stanovnitvo Vukovara i vukovarskogkraja, 1993.) Njena najnovija kapitalna knjiga Stanovnitvo i razvoj ima devetpoglavlja, opsean popis literature, pojmovno i imensko kazalo, te autoriin ivoto-pis.

U dionici Stanovnitvo i drutveno-ekonomski razvoj, tumai se uloga stanov-nitva u procesu proizvodnje i potronje te njegova povezanost s demografskim

PRIKAZI

405P. BEJAKOVI: Alica Wertheimer-Baleti: Stanovnitvo i razvojEKONOMSKI PREGLED, 53 (3-4) 404-410 (2002)

investicijama. Autorica navodi kako je stanovnitvo vana odrednica gospodarskograzvoja ne samo preko promjena to nastaju u ukupnom broju stanovnika, ve ipreko promjena koje nastaju u pojedinim strukturama stanovnitva (str. 17.) to jeneposredan poticaj ili zapreka gospodarskom razvoju. Iako naelno razvijene zemljeimaju nie stope nataliteta i fertiliteta nego one u razvoju, i meu njima postojeznatne razlike te pojedine visokorazvijene zemlje (poput vicarske) imaju osjetnovii natalitet i fertilitet od drugih (poput Italije). Dionica zavrava izlaganjem utjecajastanovnitva na okoli, pri emu autorica naglaava potrebu ostvarivanja odrivograzvoja u kojemu su opseg i dinamika proizvodnje i potronje dugorono usklaenis dinamikom procesa u prirodi. Takav razvoj ne iskljuuje ekonomski rast jerproizvodnja zbog porasta stanovnitva moe i mora rasti, ali ne smije ugroavatiovjekovo zdravlje i prirodno okruenje.

U drugom poglavlju razmatraju se predmet, metode i razvoj demografije.Autorica objanjava jedinice u istraivanjima stanovnitva, a pri izlaganju demograf-skih metoda istie ulogu demografske statistike koja se razvila prije nego jedefinitivno odreen obuhvat predmeta njezina prouavanja (str. 45.). Popisstanovnitva je danas znatno olakan informatikom tehnologijom, ali e i nadaljezahtijevati ozbiljne pripreme i koordinaciju pri provoenju, te pri tumaenjurezultata. Demografiji je potrebna trajna suradnja sa drugim znanostima, a osobitoje vana veza s ekonomijom, u razmatranju problematike radne snage, demograf-skim odrednicama obujma i strukture potronje, odreivanju porezne i investicijskepolitike te u utvrivanju politike ekonomskoga i socijalnog razvoja.

Tree je poglavlje vrlo utemeljeno izlaganje vezano za razvoj rasprava ostanovnitvu. Wertheimer-Baleti daje pregled raznovrsnih pristupa toj problematiciu glavnim pravcima i kolama ekonomske misli, pa zapoinje od prvih rasprava,preko srednjovjekovnih teoretiara i zakljuuje s modernim doprinosima, s tim daposebnu pozornost pridaje Malthusu i Keynesu. Demografska i ekonomska teorijadugo su se bavile vanou i problematikom stanovnitva i radne snage, ali unjima nije postojalo jedinstvo shvaanja vanosti stanovnitva, te pojmovazaposlenosti i nezaposlenosti. Dok su za pojedine teoretiare (poput Pettyja, Childa,Godwina i Ravenstonea) ljudi izvor svega bogatstva, a slaba napuenost znaisiromatvo, drugi su (posebice Cantillon, njegov sljedbenik Malthus te njegovipristae ak i u suvremeno doba) smatrali da je poveanje broja stanovnitvanajvaniji uzrok bijede, nevolje i siromatva. Ekonomski teoretiari i ivotnastvarnost potvrdili su netonost Malthusovih pretpostavki za razvoj nerazvijenihzemalja, ali se i danas u ekonomskoj teoriji vrlo esto moe uti tvrdnja da jeprekobrojno stanovnitvo glavna konica njihova breg drutveno-ekonomskograzvoja.

Proces razvoja stanovnitva i povijesne etape njegova razvoja predmet suetvrtog poglavlja. Broj stanovnika u svijetu nije se znatnije poveavao do 800.

P. BEJAKOVI: Alica Wertheimer-Baleti: Stanovnitvo i razvojEKONOMSKI PREGLED, 53 (3-4) 404-410 (2002)406

godine poslije Krista, a nakon toga se oituje blagi porast, koji je od sredine 17.stoljea pojaan. Naravno, cijelo su se vrijeme oitovale razlike u pojedinimskupinama zemalja i u razliitim podrujima svijeta. U 20. stoljeu porast stanov-nitva bio je jo naglaeniji, s tim da je od sredine stoljea poboljanjem primarnezdravstvene zatite i obuhvatnijim cijepljenjem protiv zaraznih bolesti znatnosmanjen mortalitet u zemljama u razvoju, to je u njima dovelo do demografskeeksplozije. Stoga je u suvremenom dobu bitna odrednica porasta svjetskogstanovnitva brzi populacijski porast u zemljama u razvoju (str. 93.). Zemlje snajveim populacijskim pritiskom obiljeava niska razina ekonomskog razvoja, anajrazvijenije zemlje svijeta pak prate izrazito niske stope porasta stanovnitva.Visoki natalitet u zemljama u razvoju vie je posljedica niskoga ekonomskograzvoja i, u vezi s time, ukupnoga drutvenog razvoja, nego njihov uzrok.Problem svjetskog stanovnitva nije rijeen, ve je to dugorono i vrlo sloenopitanje jer se u nekim dravama broj stanovnika smanjuje, a u drugima brzo raste.Nedavne procjene UN-a o stanovnitvu navode da e se svjetsko stanovnitvo,koje sada dosee 6,1 milijardu, poveati do 2050. na 9,3 milijarde, pri emu e se90% tog porasta dogoditi u zemljama u razvoju. Stanovnitvo e se praktinopoveati samo u zemljama u razvoju, a najveim dijelom upravo u najsiromanijima.

Vei dio etvrtog poglavlja (od str. 105. do 193.) podrobna je i jasna razradateorije demografske tranzicije (pojednostavnjeno: smanjenje mortaliteta, ponajviesmanjena smrtnost dojenadi, nakon priblino jedne ili dvije generacije poto rodite-lji postanu svjesni da e djeca preivjeti, omoguava smanjivanje nataliteta) kojaima sredinje mjesto u suvremenim demografskim kretanjima. Wertheimer-Baletiobjanjava ope postavke te teorije, izlae njezino znaenje i djelovanje u razvijenimzemljama i onima u razvoju. Poslijetranzicijska etapa u razvoju stanovnitva mnogihvisokoindustrijaliziranih zemalja obiljeena je jakim padom nataliteta (pokatkad ismanjivanjem i negativnim prirodnim priratajem), to naruava spolnu i, pogotovo,dobnu strukturu stanovnitva (smanjuje se udio mladih i poveava udio starih).Teorija demografske tranzicije nije liena kritika, a autorica ih svrstava u tri skupine:ope primjedbe (koje joj poriu status teorije), specifine primjedbe usmjerene narazliite uzroke smanjivanja mortaliteta i nataliteta te na primjedbe koje se odnosena poslijetranzicijsku etapu i kriterije njezina razgranienja s prethodnim podeta-pama. Usprkos navedenim kritikama, teorija demografske tranzicije ne samo daocrtava demografske promjene, ve omoguava razumijevanje demografske

sadanjosti u suvremenom svijetu i omoguava predvianje demografske budunosti

(str. 193.).

Peto poglavlje izlae problematiku kretanja stanovnitva Poto je definiralaukupan broj stanovnika koji ovisi o prirodnom i mehanikom kretanju, Wertheimer-Baleti objanjava da se podacima o prirodnom kretanju stanovnitva raspolae udovoljno kratkom vremenskom roku zahvaljujui redovitom evidentiranju vitalnestatistike, dok se mehaniko kretanje (migracije) obino ne prati tako redovito, ve


od popisa do popisa. Izmeu odrednica postoji sloen uzrono-posljedini odnoskoji ima mnoge uinke na ukupno kretanje stanovnitva i njegovu strukturu.Sastavnice prirodnog kretanja stanovnitva jesu natalitet (pozitivna stavka prirodnogkretanja) i mortalitet (negativna stavka prirodnog kretanja). Obje su sastavnicepod utjecajem biolokih i gospodarsko-drutvenih imbenika, a na natalitet utjeujo i psiholoki imbenici. Promjene stopa nataliteta i mortaliteta prilino su sporei obino traju vie godina, iako ima primjera relativno brzih promjena. Tako jeuruavanjem socijalistikog sustava u dananjim tranzicijskim zemljama znatnoporastao mortalitet i smanjilo se oekivano trajanje ivota. Razine i tendencijenataliteta i mortaliteta esto su uvjetovane istim imbenicima. Vea pismenost ibolja zdravstvena zatita djeluju i na smanjivanje mortaliteta, ali i na sniavanjenataliteta. Izlaui meuovisnost sastavnica prirodnog kretanja stanovnitva i njihovutjecaj na gospodarstvo, autorica razlikuje kratkorone i dugorone posljedice,npr. pri poveanom broju novoroenih, uoava se potreba poveanja bolnikihkapaciteta za trudnice i dojenadi, vea proizvodnja prehrambenih i higijenskihartikala za djecu, a s njihovim odrastanjem raste nunost stvaranja veih mogunostizapoljavanja, itd.

U uvjetima velike pokretljivosti stanovnitva i radne snage, te pogotovo brojnihizbjeglica, to je posljedica ratnih zbivanja i politikih nestabilnosti, posebno suvane migracije stanovnitva. Zbog inercija promjena u stopama nataliteta, meha-niko kretanje dinaminija je odrednica ukupnog stanovnitva, tako da se promjenemogu oitovati u prilino kratkom razdoblju i ubrzano promijeniti demografskusliku odreenog podruja. Migracije se mogu razlikovati prema kriterijima dravnihgranica (vanjske i unutarnje); vremenu trajanja (definitivne i privremene); uzrocima(ekonomske i neekonomske); voljnosti (dobrovoljne i prisilne) te organiziranosti(organizirane i neorganizirane). Autorica vrlo pregledno i sveobuhvatno iznosiosnovne pojmove i odrednice migracija te izlae njihove demografske i drutveno-ekonomske uinke, a osvrnula se i na suvremenu pojavu odljeva mozgova, odlazaknajkvalitetnijih i najkreativnijih strunjaka nositelja tehnolokog razvoja.

Idua dva poglavlja govore o strukturno-demografskim odrednicama razvojastanovnitva. esto se poglavlje bavi odnosom spolne i dobne strukture stanovnitvai drutveno-gospodarskog razvoja. Iako je djelovanje gospodarskih i drutvenihimbenika na razinu i smjer kretanja nataliteta i mortaliteta posredno, ono je vrlobitno u kretanju stanovnitva i odreivanju uloge ljudskog initelja u gospodarskomrazvoju pojedine zemlje. Produeno oekivano trajanje ivota zbog boljegzdravstvenog stanja stanovnitva i jo vie zbog poveanja kakvoe ljudskogkapitala takoer pozitivno pridonosi ekonomskom rastu. Smanjeni natalitet omogu-uje da se vei dio ekonomskih ulaganja iskoristi za poveanje raspoloivog kapitalapo radniku umjesto za osiguranje kapitala za nove radnike. Objanjavajui djelo-vanje nataliteta (fertiliteta - plodnosti) i mortaliteta na spolnu i dobnu strukturu,autorica naglaava da je njihov utjecaj intenzitetom podjednak za spolnu strukturu,


a dobna je struktura pod znatno jaim utjecajem fertiliteta. U uvjetima normalnograzvoja stanovnitva, fertilitet je bitna i najdinaminija determinanta promjena u

dobnoj strukturi stanovnitva (str. 351.).

Smanjivanjem prirodnog prirataja u duem vremenskom razdoblju i isto-dobnim oekivanim duljim trajanjem ivota u mnogim se razvijenim zemljamanaruava dobna struktura ukupnog stanovnitva, odnosno smanjuje udio mladih iznatno raste udio starijeg stanovnitva. Otuda se javlja pojava demografskog starenjastanovnitva (koje treba razlikovati od biolokog starenja), to ima mnoge nepovolj-ne uinke na odnose aktivnoga i neaktivnog stanovnitva, aktivnih osiguranika ibroja umirovljenika, strukturu potronje i javnih rashoda i slino. Proces starenjastanovnitva mora se posebno analizirati sa stajalita javnih financija i drutvenihtrokova. U drutvu u kojemu je naglaeno starenje ukupnoga i zaposlenog stanov-nitva iznimno brzo rastu trokovi drutvene brige mirovinskog osiguranja i zdrav-stvene zatite. U veini razvijenih i tranzicijskih zemalja starenje stanovnitvatemeljni je uzrok poveanog pritiska na sredstva mirovinskih fondova jer sepoveava jaz izmeu uplata i isplata tako da mnoge zemlje provode reforme svojihmirovinskih sustava. Ujedno, starenje stanovnitva ima i nepovoljne utjecaje navitalnost i dinaminost drutva, njegovu stvaralaku usmjerenost i sposobnost,spremnost prihvaanja novih tehnologija i promjena u gospodarskome i socijalnomponaanju, te mogue jaanje konzervativnoga politikog i drutvenog svjetonazora.

Dinamika, struktura i distribucija ekonomske aktivnosti stanovnitva od pre-sudne su vanosti za odreivanje razvojne politike i uinkovite upotrebe ljudskihresursa, pa tome autorica pridaje osobitu pozornost u sedmom poglavlju knjige.Poto je izloila definicije i klasifikacije ukupnog stanovnitva prema obiljejuaktivnosti, te probleme koji se pojavljuju pri usporedbi podataka, autorica objanjavada na opu aktivnost stanovnitva utjeu demografske (obujam i struktura ukupnogstanovnitva i radnog kontingenta) i gospodarsko-drutvene odrednice (granskastruktura gospodarstva i ekonomska struktura stanovnitva, postojea potranjaza radnicima, trajanje opegaobveznog kolovanja, zakonsko odreenje odgoja iobrazovanja, radno zakonodavstvo te ostali inioci: opi uvjeti rada, diskriminacijaprilikom zapoljavanja, tradicije i obiaji u pogledu kolovanja i zapoljavanjaena). Openito, gospodarski razvoj utjee da se glavnina radne snage stvara urazvijenim zemljama iz radnog kontingenta (mukarci 15-64 godina i ene 15-59godina), a sve je manje znaenje djejeg rada i rada osoba starijih od 65 godina.Smanjivanjem uloge poljoprivrede i sveobuhvatnijim mirovinskim osiguranjemstope aktivnosti mukog stanovnitva u razvijenim zemljama su se posljednjih 50-ak godina stalno smanjivale, ali je to vie nego nadoknaeno istodobnim izrazitimpoveavanjem aktivnosti ena, to je utjecalo na poveanje ekonomske aktivnostiukupnog stanovnitva. Stoga ne zauuje da se posljednjih desetljea diljem svijetasve vea pozornost pridaje radnom kontingentu enskog stanovnitva, pogotovo uzemljama u razvoju i nekim tranzicijskim zemljama, kao znatnoj rezervi radne


snage. To je pogotovo vano u doba kada se korjenito mijenja svijet rada: mukarciprestaju biti iskljuivi hranitelji obitelji, sve je vie zaposlenih ena na vodeimmjestima, u poslijeindustrijskom drutvu proizvodne djelatnosti gube na znaenju,a sve vanije postaju usluge. To poglavlje knjige sadri i dijelove o reprodukcijiaktivnog stanovnitva te razmatranja strukture stanovnitva prema raznovrsnimobiljejima (djelatnost, zanimanje, pismenost i obrazovna razina).

Osmo poglavlje obrauje populacijske politike i politike radne snage. Podirim pojmom politike stanovnitva razumijeva se sustav mjera i akcija pomoukojih se djeluje na demografske proceseradi postizanja odreenog, prema smjeru,

intenzitetu i strukturi, specifinog kretanja stanovnitva, usklaenog s postojeim

gospodarskim, zdravstvenim, socijalnim, politikim i drugim ciljevima (str. 531.).Ue odreenje toga pojma odnosi se na skup mjera to se provode s obzirom naodreeno obiljeje stanovnitva. Tipovi populacijske politike ovise o obiljejimanjezina smjera i osobinama njezinih nositelja te brojanoj preciznosti ciljeva. Popu-lacijska politika moe biti kvantitativna (teite je na broju stanovnika) i kvalitativna(kada se stanovnitvo pokuava oplemeniti odreenim obrazovnim, socijalnim izdravstvenim mjerama). Iako postoje miljenja o potrebi neogranienog rasta (podmotom to je vei broj ljudi vee su mogunosti raanja talentiranih i nadarenih),ipak je prevladao stav da nije presudan broj ljudi, ve njihova struktura, naroitokakvoa (obrazovanje i strunosti koje imaju, te znanja i sposobnosti kojimaraspolau). To poglavlje sadri i mnoge primjere pojedinih tipova populacijskihpolitika i stanja u vie zemalja (poput Francuske i vedske, koje nastoje poveatiili barem ouvati postojei broj stanovnika, te nerazvijenih zemalja koje restriktiv-nom politikom nastoje zaustaviti rast svog stanovnitva).

Zavrno poglavlje knjige prikazuje tendencije u razvoju stanovnitva Hrvat-ske, u kojem autorica iznosi najvanija obiljeja stanovnitva u drugoj polovini20. stoljea. U razdoblju od 1948. do 1991. stanovnitvo Hrvatske povealo se zamalo vie od milijun osoba. Prosjean godinji porast stanovnitva u promatranomrazdoblju iznosio je 0,62%. Karakteristian je razliit intenzitet toga porasta upojedinim meupopisnim razdobljima, ali uz stalnu tendenciju usporavanja rasta,to je posljedica relativno niske razine prirodnog prirasta i nepovoljnih migracijskihtrendova. U Hrvatskoj je posve zavren proces demografske tranzicije, a oituju sevelike regionalno razlike. Autorica podrobno tumai i odrednice prirodnoga imehanikog kretanja stanovnitva, te njegovu dobnu strukturu. Za stanovnitvoHrvatske jasno se pokazuju smanjenje broja i udjela mladih, porast broja i udjelaosoba radne dobi te izrazit porast broja i udjela starih osoba. Alarmantna demograf-ska situacija rezultat je dugoronih negativnih demografskih procesa, pojaanihposljednjim ratom, tako da Hrvatska od sredine prolog stoljea biljei prirodnudepopulaciju, odnosno vei broj umrlih nego roenih. Ujedno, priblino od poetka60-ih godina poinje i proces generacijske depopulacije, a jedna ena u prosjekuraa manje od 2,1 djeteta. Domovinski rat i njegove posljedice - progonstva,


izbjeglitvo, preseljenja i ostalo, kao iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi iz zemljei zbog gospodarske recesije, dodatno su od 1991. do 1998. poremetili demografskusliku i pogorali ionako neravnomjeran raspored stanovnitva.

Knjiga Alice Wertheimer-Baleti Stanovnitvo i razvoj jedinstveno je i sve-obuhvatno djelo s podruja demografskih znanosti. Autorica je uspjeno objasnilavanost stanovnitva, odrednice njegova kretanja i strukture te protumaila njegovuvezu s gospodarskim razvojem. Wertheimer-Baleti iznosi brojne teorije i pokaza-telje te paljivo vae njihove prednosti i nedostatke Ovo je djelo svojom kakvoomi suvremenim izlaganjem problematike sigurno potpuno ravnopravno najboljimsvjetskim izdanjima s podruja ekonomike i demografije, a ujedno jasnoom isistematizacijom materije moe posluiti i kao uzor domaim autorima, ne samodrutvenih znanosti. Nadajmo se da e ovo kapitalno djelo potaknuti daljnjaznanstvena istraivanja problematike povezanosti stanovnitva i ukupnog razvoja,te nai adekvatnu primjenu pri oblikovanju praktinih politikih odluka.

Documents

ALICA WERTHEIMER-BALETIĆ: STANOVNIŠTVO I RAZVOJ