4
Amebe i crevne infekcije (Dizenterična ameba) Entamoeba histolytica je uzročnik amebijaze, oboljenja sa veoma širokim spektrom kliničkih ispoljavanja - od asimptomatske i kliconoštva, preko amebnog kolitisa do veoma invazivnih oblika sa stvaranjem apscesa, pre svega u jetri. Postoie dve, genetski različite ali morfološki identične, vrste: Entamoeba histolytica, koja može uzrokovati invazivnu amebijazu i Entamoeba dispar koja je bezazleni komensal E.histolytica sastoji se iz dva stadijuma: stadijuma ciste (infektivni stadijum) i stadijuma trofozoita (tkivno invazivni stadijum). Čovek je jedini domaćin. Do infestacije (kod parazita su infestacije, kod bakterije su infekcije) najčešće dolazi unošenjem hrane ili vode, kontaminirane fecesom koji sadrži ciste amebe, ali je takođe moguća i seksualna transmisija feko-oralnim putem. U sluznici debelog creva od jedne ciste nastaje 8 trofozoita koji su pokretni. U daljem toku, invazija trofozoita može uzrokovati bolest, ali oni nemaju nikakvu ulogu u prenošenju infekcije jer brzo propadaju u spoljašnjoj sredini, a lako ih razara i želudačna kiselina. Procenjuje se da u svetu ima oko 500 000 000 osoba inficiranih amebom, bilo E.histolytikom ili E.dispar.

Amebe i Crevne Infekcije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Amebe

Citation preview

Amebe i crevne infekcije (Dizenterina ameba)

Entamoeba histolytica je uzronik amebijaze, oboljenja sa veoma irokim spektrom klinikih ispoljavanja - od asimptomatske i kliconotva, preko amebnog kolitisa do veoma invazivnih oblika sa stvaranjem apscesa, pre svega u jetri. Postoie dve, genetski razliite ali morfoloki identine, vrste: Entamoeba histolytica, koja moe uzrokovati invazivnu amebijazu i Entamoeba dispar koja je bezazleni komensal

E.histolytica sastoji se iz dva stadijuma: stadijuma ciste (infektivni stadijum) i stadijuma trofozoita (tkivno invazivni stadijum). ovek je jedini domain. Do infestacije (kod parazita su infestacije, kod bakterije su infekcije) najee dolazi unoenjem hrane ili vode, kontaminirane fecesom koji sadri ciste amebe, ali je takoe mogua i seksualna transmisija feko-oralnim putem. U sluznici debelog creva od jedne ciste nastaje 8 trofozoita koji su pokretni. U daljem toku, invazija trofozoita moe uzrokovati bolest, ali oni nemaju nikakvu ulogu u prenoenju infekcije jer brzo propadaju u spoljanjoj sredini, a lako ih razara i eludana kiselina.

Procenjuje se da u svetu ima oko 500 000 000 osoba inficiranih amebom, bilo E.histolytikom ili E.dispar. Meu parazitozama veu smrtnost od amebijaze imaju samo malarija i istozomijaza. Amebijaza je najea u zemljama u razvoju, a u visoko razvijenim zemljama vezana je za odreene rizine grupe kao to su putnici u nerazvijene ili zemlje u razvoju, imigranti, tienici ustanova za mentalno retardirane osobe i seksualno aktivne homoseksualne osobe.

Kako se manifestuje amebijaza?

Klinika slika crevne amebijaze varira od blage dijarealne bolesti do pravog dizenterinog sindroma sa bolovima, tenezmima i krvavim stolicama. U veini sluajeva bolest protie subakutno 3 do 4 nedelje. Retko se moe razviti i fulminantna forma kolitisa sa obilnim krvarenjem, visokim temperaturama i znacima peritonitisa koji jeuzrokovan mikroperforacijom debelog creva. U posebnom riziku nastanka fulminanatne forme bolesti su deca, trudnice i osobe koje primaju kortikosteroide. Kod nas su najee hronine forme amebijaze sa viegodinjim dispeptikim tegobama, neurednim stolicama, bolovima u trbuhu i znaajnijim gubitkom telesne teine.

U diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir infekcije igelama i kampilobakterom, enterohe-moraginom E.coli, zatim pseudomembranozni kolitis; CMV kolitis, ishemijski i ulcerozni kolitis i Crohnova bolest.

Retko, segmentni zapaljenjski process, uzrokovan amebama, usled bujanja granulacionog tkiva, dovodi do nastanka ameboma koji se palpira kao bolna masa i imitira tumor.

Najea ekstraintestinalna manifestacija amebijaze je apsces jetre. U klinikoj slici dominiraju poviena telesna temperatura i bol u gornjem desnom kvadrantu abdomena. Postoje blaga leukocitoza i porast alkalne fosfataze. Izraena utica je obino znak bakterijske superinfekcije apscesa. Kod treine pacijenata uporedo se javlja i proliv. Moe se javiti i kaalj, koji ukazuje na afekciju pleure i plua sa desne strane. Kod polovine bolesnika sa amebnim apscesom, jetra je uveana i bolna na palpaciju. U veini sluajeva radi se o jednom apsces u, i to u desnom renju.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza crevne amebijaze se i dalje zasniva pre svega na nalazu cista ili trofozoita u stolici ili uzorcima sluznice debelog creva, dobijenim endoskopskim putem.

Poto se parazit izluuje intermitentno potrebno je uzeti bar tri uzorka stolice za pregled.

Razvijeni su komercijalni testovi za otkrivanje specifinih antigena u stolici. Endoskopske preglede je najbolje raditi bez prethodne pripreme (ienja), da bi se poveala ansa nalaza ameba u uzorcima sluznice. U sluznici ovakvog kolona obino se pod mikroskopom veoma lako nadu trofozoiti, a nekada je potrebna i primena imuno-histohemiiskih bojenja.

Seroloke analize su dosta vane za dijagnozu amebnog apscesa, a mogu da pomognu i u dijagnostici crevne amebijaze. Antiamebna antitela se dokazuju indirektnom hemaglutinacijom, a mogu da perzistiraju godinama posle eradikacije ameba, te stoga treba biti oprezan u tumaenju nalaza u zemljama gde je amebijaza endemska.

U sluaju sumnje na apsces jatre moraju se uraditi i dopunska istraivanja (ultrazvuni pregled, kompjuterizovana tomografija-skener).

Terapija

Lek izbora za pacijente sa invazivnom crevnom amebijazom je metronidazol za odrasle u dozi od 3x750 mg, per os, tokom 5-10 dana ili 4x500 mg I.V. tokom 5 do 10 dana.

Slina je i terapija amebnog apscesa jetre jer apsces nema kapsulu, tako da metronidazol u visokoj koncentraciji dospeva u apsces.

Posle leenja invazivnog oblika crevne amebijaze indikovano je dati neki od lekova koji deluje intraluminalno u kolonu, a u cilju eradikacije eventualnog parazitonotva. Do sada su se samo tri leka pokazala efikasnim: diloxanid furoat, paromomycin i iodoquinol.