Amer Tikveša - Predgovori kao ideološki govori

8/8/2019 Amer Tikvea - Predgovori kao ideoloki govori

1/12

42 (sic!)

Amer Tikvea

Predgovori kao

ideoloki govori

O kanOnskimitanjimagrOzdaninOg kikOta

i pOnOrniceanr, pitanje strukture, knjievnog pravca, epohe,to su za autoricu ograniavajui faktori, a kultura,iji je, prema njenim rijeima, ovaj roman izraz,prevazilazi sva ta ogranienja i u sebe objedinjujesve. Uvjetujui piev rad njegovim civilizacij-skim kodom, ona ustvari kulturi namjenjuje ulo-gu pisca, a piscu ulogu medija kulture preko kojegova samu sebe ispisuje.

Predgovori u knjigama koje su nastavnim pro-gramima predviene za lektiru esto su i za ue-nike i za nastavnike svojevrstan indeks istine oknjievnom djelu. Upravo zbog toga oni nerijet-ko slue kao mehanizam indoktrinacije u redovevladajue ideologije. U ovom tekstu razmotrit udva takva primjera.

Prvi je predgovor Jasmine Musabegovi u izdanjuGrozdaninog kikota za srednjokolsku lektiru.Tu pie:

anrovsko odreenje Huminog djela Grozdaninkikot, stranputica je knjievnom odmjeravanjuznaaja i ljepote ovog malog po obimu, ali podometima velikog uda od ostvarene knjievneljepote, koje se po svojoj osobenosti iz vie razlogane moe svrstati ni u jedan anr. Inercija u nainupristupa ovom djelu dobrim dijelom proizilazi i izHuminog nastojanja da svoju knjievnost ugurau anrovske odrednice, to je, u sutini, bilo nesa-mjerljivo sa njegovim drugaijim civilizacijskimkodom, a time i pjesnikim profilom.1

Autorica kae da ovaj Humin roman ne pripa-da, dakle, nijednom anru, pa ga je, prema tome,nemogue smatrati i romanom. Ona ga, jedno-stavno, zove djelom. To pravda pripadnou pis-

ca drugaijem civilizacijskom kodu, ne imenujuikoji je to kod niti u odnosu na ta je drugaiji. Akopretpostavimo da misli na orijentalno-islamski,onda ne moemo govoriti o pripadnosti civiliza-cijskom kodu ve kulturi, ali u svakom sluaju tone znai da Grozdanin kikot ne moemo an-rovski odrediti. Orijentalno-islamska i civilizaci-

ja i kultura poznaje i priu i roman. Pogotovo jenauno neprimjereno govoriti da se neko zbogpripadnosti bilo kojoj kulturi ne moe anrovskiizraziti kako eli. Takve tvrdnje naprosto deman-tira postojanje pisaca iz svih kultura koji su seuspjeli anrovski aroliko izraziti.

anr, pitanje strukture, knjievnog pravca, epohe,to su za autoricu ograniavajui faktori, a kultura,iji je, prema njenim rijeima, ovaj roman izraz,prevazilazi sva ta ogranienja i u sebe objedinjujesve. Uvjetujui piev rad njegovim civilizacij-skim kodom, ona ustvari kulturi namjenjuje ulo-gu pisca, a piscu ulogu medija kulture preko kojegova samu sebe ispisuje.

Vidljivo je to i iz drugih dijelova predgovora. Nai-me, u tekstu autorica romanu pristupa kao nee-mu to samo sebe tvori:

Kako je dolo do ove nove knjievne oblikotvor-nosti koja je u svom autentinom naletu brisa-la sve poznato i samu sebe iznjedrila kao neo-krnjenu novost? Pjesnik i pisac je u mostarskojsredini dobio u amanet i jedno neuobiajeno idragocjeno osjeanje jedinstva ovjeka i svijeta.Ono nije proizalo samo iz djetinjstva kao peri-oda kada je, reklo bi se, po biolokom imperativu

1 Musabegovi, Jasmina. Samosvojnost Huminog stvaralatva. U: Hamza Humo Grozdanin kikot. Sarajevo: Svjetlost, 1998.str. 6.

!TeM

AT


2/12

43(sic!)

opasnost toga govora u zadnjoj reenici gdje sekultura iz koje Humo potjee predstavlja kao pre-sedan unutar evropske civilizacije, a s obziromna neargumentiranost tog stava, za takav iskazse moe rei da granii s kulturnim rasizmom.

Kako se ovakvim prikazom lino iskustvo tran-scendira, tj. prenosi se na kulturu kao nekoga kosamog sebe ispisuje u vidu knjige, onda se isklju-uje i mogunost bilo kakvog kritikog itanjaovog romana, nemogue je naime kritiki posma-trati neto to nije moglo biti drugaije, to jedatost. Ilustrirat u to kroz feministiko itanje.Prema autorici, naprimjer, u ovom romanu nemanikakvih natruha patrijarhata, to je sjedinjenjebia s bitkom: Ivanka, naprimjer, u erotskoj igriustvari ne sublimira ljubavnu igru sa Ozrenom,ve sa samim nebom, sa neuhvatljivim silnicama

svijeta i postanja3

(Musabegovi, 1998.). Ili:ena je svojom biologijom vie odreena mjese-evim, sunanim i svim drugim mijenama, a nje-na tajna koju nosi pod pojasom i za nju samu jedaleka i udna, iako je ujedno to najblia intimakoja je odreuje. Ta intima se samo njoj otvara,drugom ne, a ljubavniku najmanje. Jer ona, kao ipisac, igra ljubavnu igru samo sa sobom, odnosnosa tajnama prirode to se u njoj ljeskaju. Predmetljubavi je tek tu, uglavnom nevaan, znaajan tekutoliko to je podstrek preputanja tim slatkim inedokuivim talasima slasti. Ta ljubavna igra je

igra bia i bitka.4

U ovom citatu se ene stereotipiziraju i esencija-liziraju. Vidljivo je to iz iskaza da je ena podlonamijenama, da je njeno ponaanje i postojanje usvijetu odreeno prirodnim pojavama i, to je pomeni najvanije, vidljivo je to kroz upotrebu jed-nine imenice ena. Ona tu jednu arhetipsku enune stavlja u odnos s knjievnim likom niti s pripo-vjedaem, niti s mukarcem, nego s piscem. Iako

je o prisustvu pisca u djelu nemogue govoriti, tajiskaz je interesantan jer autorica mukarcu ipak

daje individualnost, dok je ena samo reperezen-tant kolektiva. Dakle, sve ono to se u Grozdani-nom kikotu moe itati kao mjesto koje eksplicit-no prikazuje upotrebu enskog tijela kao objektamukareve naslade, a to je uslovljeno kulturompatrijarhata, u autoricinom predgovoru se svodi napokuaj enske samospoznaje. Grozdanin kikot,prema autorici, roman je, ustvari, od presudnogznaaja za samospoznaju: To je pjesma suncu ipoetku kulture na Mediteranu. Zato nas ovo dje-lo vraa i prapoecima nas samih. Uzmemo li u

svijet zaokruen i nedjeljiv, ve i iz jedne osobe-ne kulture ivljenja koja se istanana razvijala irasla pod kamenim ploama razgraenih kua. Utim tihim i nepretencioznim domitima ivjelo seveoma prisno sa samom prirodom koja se uvla-

ila u civilizacijske nastambe kao njihov sastavnidio. Pripitomljena priroda razigranih i kultivisanihavlija i baa bila je ono unutarnje ozarenje to jeivot inilo samosvojnim. Uz to, i prvi iskoraaj izavlija sukobljavao ga je sa divljinom jednog medi-teranskog pejzaa; krom, neobuzdanim suncemi isto tako neobuzdanom rijekom. Tako i divlja ipripitomljena priroda nisu bili daleko: bili su diosamog ovjekovog bitisanja pod ovim raspuklimi zvunim nebom juga. Rijeju, ivjeli su zajednobie i bitak, neodvojivi, to je za iskustvo evropskecivilizacije bilo presedan.2

Kako je ovo predgovor lektirskom izdanju Grozda-ninog kikota, ovakve konstatacije su posebnointeresantne jer pokazuju kako se kanonskevrijednosti prenose na najmlae narataje a pritome nije potrebno imati ni precizan iskaz nitidiskurs nauno zasnovati. Naime, romana pisa-nih u skladu sa zahtjevima ekspresionistikepoetike bilo je mnogo i prije Grozdaninog kiko-ta. Romana lirski zasnovanih jo vie. Pogoto-vo je nemogue rei da je Grozdanin kikot itaizbrisao jer bi to znailo da od njega knjievnost

kod nas poinje. Tekst je i stilski neureen. Nai-me, ako je neto novost, onda je to neokrnjeno,tako da je iskaz neokrnjena novost pleonazam.Osim toga, nemogue je da se neto razvijalo podkamenim ploama razgraenih kua, ak i akotaj iskaz shvatimo metaforiki, a ni nastambenisu mogle biti civilizacijske, mogu biti izraz civili-ziranosti i moe se govoriti o kulturnim posebno-stima odreene arhitekture. Meutim, ak i kadbi se stilska nepreciznost i nauna neutemelje-nost mogla ignorirati, nemogue je ne primijetiti

2

Isto, str. 6-7.3 Isto, str. 8.4 Isto, str. 9.

Fo

to:AmerTikvea

Meutim, intrigantno je da se u ovom prika-zu Ponornice uope ne spominje lik Zorke,a to je jedini enski lik u romanu s kojimMuhamed ima seksualni odnos i koji gabitno osvjetljava kao linost. Naime, nakon

odnosa sa Zorkom Muhamed preispitujekakve sve ona posljedice moe snositi zbogtog ina, on ne nalazi jasan odgovor i iakose kaje zbog toga to je poinio, prije svega

jer za nju to moe biti opasno, ona niti jed-nog trenutka nema kajanja.


3/12

44 (sic!)

obzir itaoce kojima je ovaj predgovor namjenskipisan, a to su srednjokolci, znai da nema razlo-ga da se uenice ne identificiraju sa enskim liko-vima u ovom djelu, jer postupci enskih likova udjelu otkrivaju itateljiine prapoetke, ali pomaui spoznaji vlastite enskosti. Knjievnost se tako

funkcionalizira kao sredstvo odgoja najmlaihnarataja kroz nastavni proces u skladu s patri-

jarhalnim vrijednostima koje se predstavljaju kaometafizike istine. Drugi primjer koji u predstaviti

je predgovor Fahrudina Rizvanbegovia romanuPonornica, koji je uvrten i u Antologiju bonja-kog eseja XX vijeka te stoga zavreuje i jednu duuopservaciju. O romanu Ponornica prije rata nijepuno pisano, ali i ono to jeste u veini sluajevapisano je s naglaskom na tome da se radi o kriticibegovata. Poslije rata, unutar bonjake knjiev-nokritike scene imamo samo jedanput spomi-

njanje toga. Takav je, npr. prikaz Muhidina Dankeu kojem kae: Roman Ponornica prva je kritikabosanskoga begovata u bonjakoj literaturi, ana-liza njegovog ekonomskog, socijalnog i moralnogpropadanja prema kojem Skender Kulenovi nijepokazivao previe sentimentalnosti5. Meutim,iako je to oito i u prvom znaenjskom sloju djela,kritika kojom u se baviti ne eli to priznati i romanpredstavlja kao afirmatorski u odnosu na feudalniporedak u Bosni za vrijeme turske vladavine. Zamoju tezu ilustrativan je i stav samog pisca premabegovima, a kojeg i Danko navodi, kao i pojedini

dijelovi Kulenovieve biografije. Skender Kulenovi je pripadao Komunistikoj partiji, partizanskompokretu i bio je antibegovski, antifeudalno, anti-kapitalistiki opredijeljen, a u eseju Moji susreti sMauranievim epom, Kulenovi kae:

A kad je naa porodica, devetstoosamnaeste,izgubila kmetove i iz godine u godinu padala usve veu bijedu, da se na kraju naemo u njenomvrhunskom uasu, sve optube i sav bijes oaja, ikod oca i kod mene i kod svih nas u porodici, sva-ljivali su se na begove, na pretke kao na ljudeslijepe, glupe, zatucane, bandoglave i tvrdoglave.6

Ovaj esej se, dakako, poslije rata od strane bo-njake akademske elite gotovo i ne spominje. Osamom djelu, kao to rekoh, pisano je kao o kri-tici begovata i vrijednostima koje su u njemu biledominantne. Marko Nedi je u tekstu iz 1978., koji

je preuzet iz Knjievne rei za izdanje Ponorni-ce iz 1983. pisao:

Roman je, s druge strane, i nekim manje transpa-rentnim odnosima u sebi takoe knjievno, nedeklarativno, duboko aktuelan i angaovan (odba-civanjem verske dogme i izolovanosti kao sredstva

za lini mir u izolovanoj stvarnosti, ukazivanjemna neminovnost zajednike akcije predstavnikarazliitih nacionalnih i konfesionalnih grupa protivprevaziene istorijske svesti itd.) (Nedi, 1983. str.262).7

Vuk Krnjevi je o glavnom protagonisti djelapisao:

Njegovo ljetovanje u rodnom kraju, i porodinojkui u Bosni, pretvara se u neizdrivo opteree-nje svijetom i ivotom koji propada, raspada se usebi, tako da njegov odlazak na studij arheologije

u Kairo, i naputanje teologije, predstavlja istinskupobunu protiv nasljea i optereenja to su unu-tarnji, ljudski, trajni. Slikajui zrijenje te pobunekoja se konstituie u neposrednom sudaranju stradicijom, Kulenovi je ispisao nekoliko vanrednihscena starog naina ivota, patrijarhalnog i vedegenerisanog.8

O odnosu Kulenovia prema svijetu iz kojeg potje-e, a na osnovu Ponornice, Risto Trifkovi jenapisao sljedee: Pristupa mu sa simpatijom, alibez navijanja i pristrasnosti. Istina je iznad pori-

jekla i subjektivnih eventualnih zalaganja. A ona

je gorka, tegobna (Trifkovi, 1983. str. 267). Dra-goljub Jekni u predgovoru za spomenuto izdanjePonornice poseban naglasak stavlja na kmet-sko-begovske klasne odnose u romanu:

Pogrdan naziv za njih je Vlah. Ta rije u sebi oku-plja sumu znaenja koju mogu pojmiti samo onikoji su vjekovima ueni da jedan dio naroda koji

5 Danko, Muhidin. O jednom aspektu romana Ponornica Skendera Kulenovia. U: Izraz 7 (2000.), str. 59 63.6 Kulenovi, Skender. Moji susreti s Mauranievim epom. U: Ivan Maurani Smrt Smail-age engia. Beograd: Prosveta,

1963. str. 5 34.

7 Nedi, Marko. Pred Ponornicom Skendera Kulenovia. U: Skender Kulenovi Ponornica. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str. 259 262.

8 Krnjevi, Vuk. Kasni plod. U: Skender Kulenovi Ponornica. Sarajevo, 1983. str. 265 266.

Meutim, iako je to oito i u prvom znaenj-skom sloju djela, kritika kojom u se bavitine eli to priznati i roman predstavlja kaoafirmatorski u odnosu na feudalni poredaku Bosni za vrijeme turske vladavine. Za

moju tezu ilustrativan je i stav samog piscaprema begovima, a kojeg i Danko navodi,kao i pojedini dijelovi Kulenovieve biografi-

je. Skender Kulenovi je pripadao Komuni-stikoj partiji, partizanskom pokretu i bio jeantibegovski, antifeudalno, antikapitalisti-ki opredijeljen.


4/12

45(sic!)

nastanjuju ove predjele, upravo onaj na ijoj segrbai ivi, satire i zatuca. ak se i sluga Fehim,iju pamet uveliko nadmauje pamet konja koje-ga timari i upree, zgraa na pomen rijei Vlah.9

Ili:

Svi oni, i on, ude pretvorne i pogane kmetice, jedu sa kmetovskih trpeza, opijaju se rakijom

koja se pee u kmetovskim rakijnicama, i ne vidise iz prie koju pripovjeda kazuje u emu je tapretvornost i poganost kmetova, pa se zaklju-uje da je tim rijeima u jezgru smisla strah, strahod onog vujeg, slobodarskog izgleda kmetovskihsinova, koji stoje na svojoj zemlji, strah od onogsirovog i divljeg melosa kao iz zemlje upanog,podobnog urliku, kojim je sama zemlja, njihovazemlja, proeta (Jekni, 1983. str. 9).

Navedene stavove lako je iitati iz romana, teprije nego to preem na kanonske reinterpreta-cije, pokazat u to kroz primjere iz samog djela.

Pripovjeda u romanu Ponornica je Muhamedkoji svoju priu poinje pisati kao starac, retros-pektivno, s velike i vremenske i prostorne distan-ce od dogaaja o kojima govori. Pie iz Egipta oBosni u vrijeme agrarne reforme koju je provelaAustro-Ugarska, a koja je stvorila veliku pomet-nju meu patrijarhalnim begovskim svijetom uBosni. Roman poinje pismom koje mu iz Bosnealje prijateljica Senija koju je on i uio pisati, kakoi sama u pismu navodi. U tom pismu izmeuostalog kae:

Hoe neki da prodaju kmetove, pa se velika kavgazametnula meu nepodijeljenima. Pred svijetomkriju, a ja znam ta je meu njima. Eto ih tamo,nek rade ta hoe, mene hoe da udaju za Sulej-manbega Topala. A kako u, dragi Muhamede?! Jadrugog prijatelja nemam osim Boga i tebe, oba midaleko, hoe li ove godine dolaziti?.

Ve na poetku romana jasna je kritika njegovaintoniranost prema patrijarhalnom drutvenomporetku. Stav eto ih tamo jasno izraava dis-tancu prema tom svijetu, u pismu Senijinu, a krozcijeli roman i Muhamedovu. U jednom susretusa stricem, Muhamed vodi unutranji monolog:Otac prirodno pretpostavlja da drim njegovustranu, a po emu ovaj zakljuuje da sam pri-rodno na njegovoj? Javlja se opet Senijino pismo,njena reenica, koju im ja sad, u sebi, izravnoupuujem: eto vas tamo!. Kao osnova kritikepatrijarhata u ovom romanu prvenstveno, ali ne i

jedino, slue enske sudbine. U navedenom cita-tu jasno je da Senija uz Boga stavlja Muhameda.Jer kao to Bog, prema vjerovanju, daje razum,Muhamed je taj razum kod nje odravao. On ju

je uio itati i pisati, ne prihvatati zdravo za goto-vo norme koje joj drutvo namee. Inae, planskoodravanje nepismenosti ena jedan je od glav-nih vidova kritike begovata u romanu, o emu ebiti jo rijei. Pripovjeda jedino navodi to pismokao mogui razlog njegovog dolaska u Bosnu izKaira za vrijeme ferija, jer se iz vremenske per-spektive pisanja ne moe sjetiti tanog razloga.

9 Jekni, Dragoljub. Roman Ponornica Skendera Kulenovia. U: Skender Kulenovi Ponornica. Sarajevo: Svjetlost, 1983. str.5 12.

!T

eMA

T

Foto:Ame

rTikvea


5/12

46 (sic!)

U Kairo je otiao da studira islamsku teologiju, naAl Azhar, po preporuci muftije iz njegovog mjestakoji je odobrovoljio pripovjedaevog djeda da se uto obrazovanje investira. Autoritet djeda i muftijekoji se potencira u romanu upuuje na plemenskusvijest ljudi tog vremena i prostora. ivi se ple-

menski, u zajednici, i najstariji mukarac, tj. djed,dok je god iv gospodar je svima unutar porodice.Svojoj djeci, djeci svoje djece, itd., a muftija je tajkoji artikulira stav zajednice svih plemena unu-tar javnog diskursa. ena unutar tog diskursanema, kakav je odnos izmeu njih i mukaraca u

javnosti, najbolje ilustrira sljedei citat: Uz cestu,obanice s pletivom ustaju pred nama na noge.(Nije to, znam, zbog carskog fijakera i mene begau njemu, nego muko je ovdje svetinja!). Dakle,bez obzira na titulu, dob, klasnu pripadnost, mu-ko se visoko vrednuje samo po sebi.

Distanca pripovjedaa koju je uspostavio izme-u sebe i svijeta iz kojeg potjee jasna je ve napoetku romana kada govori kako se boji priznatimuftiji da je promijenio fakultet. S teologije, pre-ao je na arheologiju. Poseban animozitet osje-ao je prema erijatu, islamskom pravu: (...) aerijat (Islamsko pravo), koji je zauzimao jednood vrhovnih mjesta, ma koliko da su mi bila bli-ska njegova naela, bio je za mene jedna besmi-slena ikara, za koju se treba roditi kao guterili neka grmska ptica, a ja to nisam10. A svijet iz

kojeg potjee upravo je bio ustrojen prema eri-jatskim propisima, i otud i iskaz ma koliko da sumi bila bliska njegova naela. Prilikom njegovihdolazaka na ferije muftija mu je samo znanje izerijata propitivao, a prilikom dolaska o kojemse u romanu govori, na tom znanju je posebnoinsistirao njegov otac. Deavala se agrarna refor-ma, kmetovi su postajali vlasnici zemlje, a braasu odluivala da zemlju meusobno dijele i dane ive u zajednici, to je bio sluaj do tada. Otackao zagovornik starog, turskog poretka, elio jenai uporite za svoje stavove u erijatu te je od

sina za kojeg je vjerovao da studira na Al Azharuoekivao da mu pravno pomogne. Meutim, sinse umjesto religije, mistikog i mitskog nainadoivljavanja i objanjavanja svijeta, odluio zanauno-injenini i odabrao laiki fakultet.

Distanca od svijeta iz kojeg je potekao nije samoracionalna, ona je i emotivna:

U meni je mutan i potmuo nemir. Nesporazum saMuftijom, osjeam, moda mu je najmanje ari-te. Nije mu uzrok, isto tako osjeam, ni Senija injeno pismo, jer sve sam i bez tog pisma znao ta

se tamo desilo i deava i ta se moe desiti. Nego

taj mi je svijet nekim svojim dnom postao odbo-jan, ak mrzak, moda bi najbolje bilo rei ravno-duan (Kulenovi, 1991. str. 158).

Rodno mjesto za njega je zaputeno i zapostav-ljeno: (...) svaki dio ove krake visoravni, mnoganjena vrtaa i jama, svako ono seoce i zaselakpod planinom, svako brdo i svako ukriveno vreloimaju svoje ime, a ipak sve ovo skupa stapa seu neto emu moe biti ime samo bezimenost(Kulenovi, 1991. str. 162). Tu se uporno traginotraga za identitetom, za vrstom utemeljenouu svijetu, o emu govori imenovanje svega i sva-ega, a u principu taj identitet slui uspostavlja-nju razlika koje slue kao temelj mrnji.

uvi pse kako laju, pripovjeda prvi put postajesvjestan da je u sve utkana mrnja:

Psi ovarski zatrkuju se za nama, izlijeu aki pred konje, laju: vau, vau, vlau, vlau, vlah, vlah.Fehim mirno opuckuje kandijom, vie im u ali:Kakav vlah! Nije vlah, nego Turin! (Zaista, prviput u svijest mi dopire ova onomatopeja, kojaodista prisiljava ovjeka da i iz pasjih usta uje turije vlah, u svijetu u kojem sam se rodio znaineto do zla boga prevarno i pogano) (Kulenovi,1991. str. 162).

Vlah je pogrdan naziv za nemuslimane i ovajroman, znaajnim svojim dijelom, usmjeren je nakritiku meuetnikih odnosa u Bosni u to vrije-me, prije svega odnosa begova kao povlateneklase prema klasno potinjenim nemuslimanima,to je jo jedan dokaz tendencioznosti interpre-

tacija koje Skendera Kulenovia predstavljaju10 Kulenovi, Skender. Ponornica. U: Skender Kulenovi, Pjesme/Ponornica. Sarajevo: Svjetlost, 1991.

!TeM

AT


6/12

47(sic!)

kao afirmatora sistema vrijednosti iz begovata.Da su takva tumaenja ideoloki postamentira-na i tendenciozna, jasno se vidi u romanu kroz likTahirbega koji u djelu ima funkciju pripovjedae-vog rezonera. Ono to Muhamed osjea, Tahir-beg esejistiki artikulira. Gotovo svi ti esejistiki

pasai u romanu kritika su patrijarhalnog nainaivota. Posebnu su zanimljivi za dokaz moje tvrd-nje pasai o Bogu i islamu openito:

Taj svebog niti je dobar niti je zao, on je tvorac-tvorevina koja tvori samo sebe iz sama sebe, isve to u tom samotvorenju nastaje, pa i etikiproblem, nastaje iz ovoga svijeta i rjeava se unjemu. take nae dosadanje logike odsluilesu svoje, naa psihologija obajatila je i obuavila.Stare tvrde kule naeg naina miljenja i osjea-nja rue se, a nove koje danas na um i mata,

kao tvorevina toga samotvorenja, grade u obla-cima opet se moraju spustiti na zemlju, napravitina tlu ovoga svijeta i od njegove grae, jer svijetavan ovoga nema (Kulenovi, 1991. str. 235).

Kako se ovakvim prikazom lino iskustvotranscendira, tj. prenosi se na kulturu kaonekoga ko samog sebe ispisuje u vidu knjige,onda se iskljuuje i mogunost bilo kakvogkritikog itanja ovog romana, nemogue

je naime kritiki posmatrati neto to nijemoglo biti drugaije, to je datost. Ilustrirat

u to kroz feministiko itanje.

Fo

to:AmerTikvea

Ili: Dennet i dehennem, kao slikovita rjeenjaovjekove dileme, nisu napravljeni od neke nad-zemaljske nezamislivosti, nego od zemaljskihelemenata! Oni su samo produeci zemaljskogivota u njegovim ekstremima (Kulenovi, 1991.str. 236). Negirajui onostrano, proglaavajuireligiju za mit, za ovjekovo nenauno objanja-vanje ivotnih manifestacija, cijeli taj klerikalnidrutveni poredak otomanske Bosne, begovata,u romanu se uruava.

Da je Tahirbeg zaista pripovjedaev rezoner potvr-uje i esto pripovjedaevo ugledanje na njega, alii zapitanost ta bi Tahirbeg rekao na neki njegovpostupak. Tako je jedne prilike, dok je mrve hljebaostale na stolu poslije obroka gurao u koru drveta,Muhamed osjetio grinju savjesti zbog majinogprijekora iz djetinjstva: Ako ti mrva padne na tle,digni je, poljubi i prinesi elu, pa je skloni negdjegdje je niko nee zgaziti. Jedan nije radio tako, paga stiglo najgore; oduzela mu se hrana! (Kule-novi, 1991. str. 268). Nakon majke mu u svijestdolazi Tahirbeg:

A kakav je, moda bi mi jo zgrabio mrvice, bacioih namjerno na zemlju i zgazio. Jo ni ukur

nismo bili nauili da sveemo, govorili su namda e nam ruka ostati suha ako Kuran spusti-mo nie od koljena. Knjiga protiv fetia postalafeti! A moda bi se desilo i gore, ono od ega sezapravo i lecnuh: pao bih u njegovim oima. Jovie, ostao u dnu njegove due zauvijek otpisan

kao ovjek fetiki sazdan, nesposoban da se ikadprobije do neke slobodne misli (Kulenovi, 1991.str. 268).

Pitanje slobodne misli i nemogunosti njenogostvarenja u bosanskoj sredini tog vremena jed-no je od bitnijih pitanja romana. Razlog njeneneostvarivosti lei upravo u fetiiziranoj stvarno-sti, a ta stvarnost je postvareno mukocentrinotumaenje Kurana unutar kojeg ljudi ive svojeivote prema odrednicama koje im se tim tuma-enjem propisuju.

enski likovi u romanu su u tom smislu pogoto-vo interesantni. Tahirbeg je zaljubljen u Memnu-nu, kerku Muhamedovog strica koji je hotelijer.Tahirbeg eli da se oeni s Memnunom, ali jojotac ne da. Muhamed oslukuje ta joj Tahirbegstojei ispod njenog prozora govori:

ta on! sope. ta ga se boji! Birta! Jesi li tituka ili slobodna linost?... Ja u ti biti okrilje. Pro-valiu vrata!... () Pa kakva si to?! Pa jesi li itanauila iz knjiga koje ti aljem! Jesi li ti bie ljud-sko ili espap? Doekae ti sijede dok se on smisli

za koga da te uda!... Jesi li ti luda, nee on tebemeni nikako dati, ja sam za njega i sve njih, Muf-tiju prvog, magla i vjetar! Ja sam za njih Grbo, pro-palice uspravne! Nego hajde! (Kulenovi, 1991.str. 248 249).

U rijei espap sadran je stav sredine prema eni,ona je imovina, neto sa im se raspolae po vla-stitom nahoenju. Po tom pitanju interesantno

je tumaenje uloge ene u islamu kako ga pri-povjeda u romanu daje: Ma ko ovdje da umre,nema crnine i flora, cvijea i plaa; pla ostaje kodkue, kod ena, koje ne uestvuju u ispraaju, one

pokojnika ekaju u dennetu kao hurije (Kule-novi, 1991. str. 206). Dakle, ne tvrdei da je ova-kav stav dominantan u tumaenju islama, samopokazujui ta nam pripovjeda kae o doivljajuene unutar njegove kulture, moe se zakljuiti da

je ena nesvjesno bie, da se njoj nita ne moeuzimati ni za zlo ni za dobro, samim tim na onomsvijetu za nju nema ni kazne ni nagrade ve joj jemjesto unaprijed odreeno, da bude hurija i da ina onom svijetu slui mukarcu.

Stav prema eni ne mijenja ni dolazak Austro-

Ugarske, promjena kulturno-civilizacijskog kruga,za kojeg ne tvrdim da je imao bolji odnos premaeni u to vrijeme, ali na ravni vidljivosti enske


7/12

48 (sic!)

pojavnosti i mogunosti obrazovanja svakakose moe rei da je bio tolerantniji, to potvru-

je i injenica da Muhamedova djevojka Eliza,Francuskinja, s njim u Kairu studira arheologiju.Meutim, na planu pojavnosti mijenja se izgledmukaraca i to pripovjeda prikazuje s ironijskim

otklonom na primjeru svoga strica: ivi ala-franga! A sve mu je to alafranga u tome to jeskinuo fermen i akire i obukao odijelo (Kule-novi, 1991. str. 263). Meutim, enama se ni tone dozvoljava: Kod mene knjiga u kuu ulazidodade poslije onog alafranga, gledajui u mene.Znam, znam, a keri dri u kafezu! rekoh u sebi(Kulenovi, 1991. str. 263). Meutim, ako enenisu iz njihove porodice, onda kod njih ono, to

je prema njihovom vienju stvari, izjednaeno snemoralom, obilato iskoritavaju. ene u ovomromanu izvjestan stepen slobode i neovisnosti u

odnosu na mukarca stjeu tek kad se odreknusvoje enstvenosti ili kad mukarac nema karak-teristike koje mu kultura kao mukarcu namee.Takav je sluaj sa enom koju pripovjeda zovenena, a koja je pomajka Seniji:

Bila je na sve strane poznata po svom jeziku bezdlake i svojoj mukoj surovosti, i niko je nije nizvao Ibrahimbegovicom, nego njenim vlastitimimenom, Namka-hanumom, a jo vie njenimnadimkom Ljuta Arnautka, po nekakvoj, kau,Arnautki koju je neki od mojih pradjedova doveo

prilikom vojne na Skadar, i na koju se bacila (Kule-novi, 1991. str. 192).

Poslije toga slijedi i opis kako cijepa drva i sl.Dakle, bavljenjem mukim poslom, neimanjemdjece zbog muevljeve krivice, uz drskost kojuima, ona je stekla pravo na vlastito ime.

Djevojka Senija, koju je nena usvojila, vlastitu slo-bodu e postii u ludilu uzrokovanom zbog nepo-tivanja njene volje:

ta pria. ejtan je uzeo u ruku pa je razbio komatrafu, i to dragi Allah ne bi mogao sastaviti ta

govori kad je neto upita. Rekne neto ni nakrajpameti, ili opsuje, jue me i udarila, ili samo uti.Najbolje je nita je i ne pitati. Propuila. Sakrilasam duhan, ali Proraljika joj prokleti daje. Nekidan joj nestalo, cigarageta pa, moj Muhamede,istrgla, iz Kurana, list i njega savija! ta to radi,oko materino, hoe li nas grom! Hoe govno,kae, sve su oni ovo slagali to ovdje pie! Sjeklami cvijee. ta ti je krivo hudo cvijee, nesretni-ce? oteh joj makaze, a ona poe da ga upa. Skla-njam sve pred njom to je otro i to bode. I svije-e! Moj Muhamede, to nikom ivom ne bih rekla,

i svijee! Zatekla sam je u toj sramoti! (Kulenovi,1991. str. 344).

Ona u svom ludilu, kroz isplivavanje nesvjesnog,udara svog vrhovnog autoriteta, pomajku, zatimotkida listove Kurana prema ijim je tumaenji-ma ustrojen ivot u njenoj sredini, pa i njen, i nakraju trganje cvijea, koje je u romanu iskljuivo uvezi sa enama, predstavlja raskid sa enstveno-u koja znai uskraenost u mogunosti izbora,a seksualno samozadovoljavanje uz pomo svi-

jea metaforiki upuuje na seksualnu sloboduizbora kao na svjetlost.

Pred sam kraj romana, kada ve Muhamed odlazi,zadnje rijei koje mu prolaze kroz glavu su rijeiena napaenih sredinom u kojoj ive: Ono Seni-

jino o djelidbi eto ih tamo, mene hoe da udaju,i ono njeno ja nikoga nemam osim Boga i tebe,

a oba mi daleko i ono Memnunino Boe, gdjesi me posijao zvue istinskim jadom i prigue-nim zovom u pomo (Kulenovi, 1991. str. 382).Dakle, roman poinje pismom koje predoavapatnju ene i rijei ena su zadnje koje Muhamedproivljava pred odlazak iz zaviaja, a koje tako-er govore o njihovoj patnji. Ta injenica sugerirada je ovaj roman izrazito kritiki intoniran premabegovatu. On je to s vie aspekata, a za potrebeovog rada uzet je rodni koji se ini i najznaajnijimza roman s obzirom na njegovu pozicioniranost ikoliinu u romanu.

Iako je sve to sam naveo iz romana SkenderaKulenovia lako iitati, dakle nalazi se u prvomznaenjskom sloju romana, bonjaka knjievnakritika na to ne pristaje. Fahrudin Rizvanbegoviu tekstu Roman Ponornica Skendera Kuleno-via, Kulenovia kao pisca smjeta u bosansko-muslimanski kulturni krug na osnovu poreenjaPonornice s baarijskim kujundilukom:

On je kujundija i ara istovremeno, a ni jedan odiskucanih elemenata na ovoj stvaralakoj bakar-noj tabli nema primat glavnoga. Ovaj kujundi-

luk likova i dogaaja sukladan je baarijskomkujundiluku skladnih oblika arabeske u kojoj seostvaruje posljednji stepen stilizacije motiva izprirode gdje nema oblika, gdje vlada samo pro-stranstvo koje nigdje ne poinje i ne zavrava se.To je arabeska to nema poetka ni kraja. Pogledse na njoj ne moe zaustaviti. Po tome arabes-knom ustrojstvu Ponornica se razlikuje i odsuvremenih mu romana Dervi i smrt i Ugur-suz koji su takoe pisani ich-formom, i po tomeovaj roman ima vrlo duboke korijene u bosansko-muslimanskoj knjievnosti i kulturi.11

11 Rizvanbegovi, Fahrudin. Roman Ponornica Skendera Kulenovia. U: Skender Kulenovi Pjesme/Ponornica. Sarajevo:Svjetlost, 1991. str. 125 147.


8/12

49(sic!)

Rizvanbegoviev tekst ve samim svojim nomi-nativnim naslovom pretendira da nam kae ta

je to Ponornica, i kae, to je bosansko-mu-slimanski roman, a to je, izmeu ostalog, zbogsvoje arabeskne strukture koja je nekako ukori-

jenjena u bosansko-muslimanskoj knjievnosti.Meutim, ostaje nejasno kako je to arabeskaukorijenjena u spomenutoj knjievnosti kada taknjievnost nema, npr., dugu tradiciju romana i

koji bonjaki roman prije Ponornice ima takvustrukturu? Takoer, ni tradicija dramskog stvara-latva u bonjakoj knjievnosti nije dugovjeka,i koja je to drama koja ima arabesknu struktu-ru a da je nastala prije Ponornice, Rizvanbego-vi to ne spominje. Sama, pak, poezija, iako imaduu tradiciju, teko se takoer moe opisatikroz arabesknost svoje strukture. O tome nikonije pisao, to nije dokazano i Rizvanbegovievatvrdnja jednostavno ne stoji. Ne stoji ni kada seosmotri roman, jer Ponornica je jasno struktu-rirana, poinje i zavrava ostarjelim Muhamedomu Kairu, a izmeu toga je jedna njegova posjetaprilikom ferija rodnom kraju kroz koju objanjavasvoje moralne dileme i razloge zato je tu sredinuposlije ferijske posjete napustio da se vie nikadau nju ne vrati. Meutim, zbog potrebe da se ovodjelo proglasi imanentnim bosansko-musliman-skoj knjievnosti i kulturi, a zbog istovremenognepostojanja u njemu bilo ega to etnonacional-na ideologija/nacionalizam u toj kulturi smatraza vrijednosti, izuzev kritike istih, ne ostaje ondanita drugo nego impresionistiko uitavanje tihvrijednosti u djelo kroz to mu se daje afirmator-ski karakter u pogledu spomenutih vrijednosti. Dabi ta navodna afirmacija stekla potkrepu u roma-

!T

eMA

T

Foto:Am

erTikvea

nu, posee se za proplamsajima pripovjedaeveljubavi prema onom za to je bioloki i kulturo-loki vezan, za kuom unutar koje se formirao kaolinost. Tako Rizvanbegovi kae: KulenovievaPonornica tematski je ula u avliju, u onaj sma-ragdni prostor iza avlijskog zida, u senzibilitet irafinman o kome je on pisao u izvrsnom eseju Izsmaragda Une (Rizvanbegovi, 1991. str. 125).Ponornica nije ula tematski u taj svijet, ona je

ula motivski, a motivi privatnog, enskog, sluesamo kao kontrapunkt da bi se prikazalo sve zlo

javnog, mukog. Muhamed prilikom dolaska kuipod utiscima je jer nije dugo dolazio i kad je otiaona spavanje razgleda sobu i promilja:

Po naem bogatstvu, zidovi kod nas u kui moglibi biti raskono iscrtani, kao damijski, ali su pot-puno bijeli, bez ikakve are, i leei sada meunjima kao meu zanoalim jedrima, pitam se evootkud ovaj svijet, oevidno, hoe bjelinu. Na ovimzidovima ne zato to ih je jo ubijelila mjeseina

osjeam ono isto to i na evrmama, djevoja-kim vezovima: vezilja je izvezla samo jedan ugao,sve ostalo ostavila bijelo snijeg negaen, liceneljubljeno, kako kae pjesma. I na bjelini zida jesamo levha, kaligrafski ispis iz Kurana, uramljen.Bog je svugdje, podsjea (Kulenovi, 1991. str.175).

Kroz to tumaenje teksta kulture on prelazi naerotske fantazije s Elizom unutar tog ambijenta, apotom u san. To mu je prva no u kui nakon dola-ska i iz sna ga prekida larma. Otac pijan dolazi kuii sukobljava se s Muhamedovim bratom (Kuleno-vi, 1991. Str. 176 177). Dakle, to je jaka pozici-

ja u romanu, sam poetak radnje, a obiljeena je


9/12

50 (sic!)

neredom kojeg stvaraju mukarci, tanije patri-jarhat i pravo koje im on daje. I svaki drugi poku-aj Muhamedovog uivanja u rafinmanu kojegRizvanbegovi spominje uniten je upadima jav-nog, mukog, patrijarhata u njegovoj najvulgarnijojpojavnosti. Tako je i kada dolaze Senijini prosci:

Sad mi sve pue pred oima; zato je Nena iromotvorila avlijska vrata, zato je otvorila esmu iprevrnula ugum vode, a ova najmlaa zatvorilavrata leima. Sjetih se tog dirljivog drevnog obia-

ja i smisla njegove simbolike: otvorena avlijska (ilikuna) vrata znae da je slobodan put onima kojidolaze; otvorena esma izraava elju da razgo-vor slobodno tee, a prevrnut ugum spremnostda se sve kae dokraja, da nita ne ostane nedo-reeno; leima zatvorena sobna vrata iskazuju,opet, elju da ono to se tu kae ne izie iz kue.

Dole su da prose Seniju (Kulenovi, 1991. str.197).

Sve te prikrivene elje se ne ostvaruju, jer dok je jedna grupa ena koja je prosila Seniju bilaprisutna, ula je i druga koja se sukobila s prvomsmatrajui mukarca u ime kojeg prose vrjed-nijim od onog drugog ije su predstavnice bile udrugoj grupi. Isto to to tvrdim moe se iitati iiz scene kada Muhamed pokuava da uiva u jelukoje mu je majka spremila:

Vidim na koga je mati mislila, ova pita mi je naj-

draa. Jo iz djetinjstva, a u Kairu sam je se nejedanput poelio kao i nae bunarske vode i akje hvalio jednom Elizi, da bih i naim kulinarstvompotro u njoj ono to sam stalno pretpostavljao da

joj roditelji kaleme o meni a i ona sama sakrivenomisli: da sam, ma koliko darovit, uglaen plemi,ipak iz podnoja Evrope, ipak pod koom sirovina(Kulenovi, 1991. str. 213).

Poslije toga slijedi velianje te pite i naina na kojise spravlja da bi taj intimni in ruka bio prekinutupadom pijanog mua Muhamedove polusestrekoja je od njega pobjegla kui. S njim e se suko-

biti Muhamedov brat. Dakle, Kulenovi jest uaou rafinman, ali da bi pokazao kako nita od togato je rafinirano, a sve se odnosi na privatno, en-sko, ne moe doi do izraaja jer konstantno bivaugroeno nasrtajima vulgarnosti spolja. Zadnjicitat ilustrativan je i zbog jo jedne Rizvanbego-vieve tvrdnje:

Muhamed kritikuje svoj svijet iznosei mu svenedostatke i to do nivoa groteske (s uvijekdobrodunim tonom konstatacije i nikad ironijei podsmijeha), ali kad se Eliza usudi da taj svijet

napada, spreman je da ga razlono i bespoted-no brani pred tim strancem i, opet, arhetipskimvizijama i zaviaja i roditeljske kue, poznatim jo

iz eseja Iz smaragda Une(Rizvanbegovi, 1991.str. 130).

Kad Muhamed kritizira, bilo da on sam daje opisneke situacije bilo da se radi o unutranjemmonologu ili da to radi njegov rezoner Tahir-beg, to nije dobroduna konstatacija niti ima tajton, to je objanjavanje vlastitog odnosa prematom svijetu kojeg vie ne osjea bliskim, i svakoobjanjavanje je ustvari argumentacija tog odno-sa. Meutim, interesantno je u navedenom cita-tu odreenje Elize kao tog stranca iako je ona

Muhamedova djevojka. Muhamed se pred Elizombrani elei u njenim oima ispraviti sliku o sebi, ane o svijetu u kojem ivi. On kad posee za pitomda pokae da nije barbarin, on se brani enskomkulturom u ijem stvaranju nije uestvovao, amuka kultura svijeta iz kojeg potjee jeste ona-kva kakvom je (ako je) Eliza doivljava i to se sva-kog asa Muhamedu potvruje i zbog toga on isebe poinje doivljavati kao stranca unutar tekulture i bespovratno odlazi. Osim toga ovdje seradi o kulturnim predrasudama koje se ne odno-se samo na Bosnu, bosanske muslimane, bego-

vat, nego, kako to pripovjeda precizira, na pod-noje Evrope, na iru jednu regiju i u prostornomi nacionalnom i vjerskom smislu.

U Rizvanbegovievom tekstu jako je malo prosto-ra posveeno eni, a rodni aspekt Ponornice kaotakav se i ne spominje. Rizvanbegovi kae:

One se istiu samo na prvi pogled jedinstvenimdrutvenim poloajem: patrijarhalni odnosi gaodreuju, ali ako se zaviri u avlijski krug i sob-ne kutove otvara se iroko spoznajni prostor i opoloaju i ulozi ene i dolazi se do pojedinanih

sudbina. Spoznajni dijapazon u Ponornici je vrloirok: od Nenine nespornosti do Majkinog tihogpodavanja volji oca, od Memnunina trpljenja i

!TeMAT


10/12

51(sic!)

samo pokuaja pobune, do sestrine joj otvoreneizjave da o svojoj udaji nee nikoga ni pitati, odSenijina izofreninog stanja do Arifine otvore-ne bune. Ponornica rui pojednostavljenu slikuo eni u patrijarhalnim uvjetima, ali i potvrujenjen izvanjski, vanavlijski, drutveno podreeni

poloaj, ne zaboravljajui pri tome reperkusijeavlijskih odnosa na vanavlijske (Rizvanbego-vi, 1991. str. 138).

Pri tome zaboravlja spomenuti da je upravo njiho-va prisutnost unutar avlijskog i kunog znak nji-hove opresije, a ne samo to to su u javnom pro-storu podreene. Potom se ne spominje zato supojedine ene takve kakve jesu, otkud Seniji izo-frenija, zato je nena nesporna, to sam u ovompoglavlju objasnio. Treba spomenuti i da enenisu utjecajne ni unutar privatnog prostora, one

se samo tu najvie mogu ispoljiti jer tu provodei najvie vremena. Reperkusije avlijskih odnosa,koje Rizvanbegovi spominje, na vanavlijske, sugotovo beznaajne a da bi se time mogao pripi-sati neki utjecaj enama iz Ponornice na javniprostor. Npr., jedna od tih reperkusija je kadamu Muhamedove polusestre Arife Muhamedaudari, a on kad doe kui ugleda Arifu i postanesvjestan da je ona od mua pobjegla ocu te da ga

je ovaj zbog toga udario.

Reperkusije se tiu iskljuivo individualnih pro-blema, neizdrivosti pritiska kojeg patrijarhat

namee enama i od kojeg povremeno izbija nekaindividualna pobuna, bez ikakvog utjecaja na pro-mjenu ustrojstva drutva. Pri tome, Rizvanbego-vi ne spominje reperkusije javnog na privatno,koje su za roman, tj. za odnos Muhameda premasvijetu iz kojeg potjee, a to je temeljna potkaromana, mnogo bitnije, a koje sam u ovom dijelupoglavlja ve objasnio. Posebno je interesantanRizvanbegoviev odnos prema Muhamedovojmajci kao liku: Ta mati je sva trpkost, istrajavanjeu trpljenju. U ve sruenom mitu doma, ona osta-

je uzdignuta predavanjem sudbini ene minulihvremena, i ponosna, i samouvjerena i neokalja-na opim ivim blatom (Rizvanbegovi, 1991. Str138). Prvo to ostaje nejasno u ovom stavu je tona koji je nain iitan majin ponos i samouvje-renost, ali pod pretpostavkom da to i moe ima-ti obrazloenje koje nije dato jer je autor modasmatrao da je to podrazumijevajue, jasan je afir-matorski stav prema trpljenju, jer se time posti-e osjeaj ponosa i samouvjerenosti. Meutim,intrigantno je da se u ovom prikazu Ponorniceuope ne spominje lik Zorke, a to je jedini en-ski lik u romanu s kojim Muhamed ima seksualniodnos i koji ga bitno osvjetljava kao linost. Nai-me, nakon odnosa sa Zorkom Muhamed preispi-

tuje kakve sve ona posljedice moe snositi zbogtog ina, on ne nalazi jasan odgovor i iako se kajezbog toga to je poinio, prije svega jer za nju tomoe biti opasno, ona niti jednog trenutka nemakajanja. Kad je drugi put imao susret s njom, ona

je sama dola njemu i bez prijekora, nakon dru-

gog odnosa, rekla: Rodiu ti sina! (Kulenovi,1991. str. 321), a Muhamed je poslije toga, unu-tar svog unutarnjeg monologa, rekao: Smijem se:imau, dakle, sina kmeta! (Kulenovi, 1991. str.321). Tom istom prilikom rekla mu je i da e seudati, Muhamed je pitao: A on kad vidi?, misleipri tome na to da joj mu nije prvi mukarac, a nena trudnou, Zorka je odgovorila: Nije to kao kodvas (Kulenovi, 1991. str. 321). Zorka je kmetica,njena porodica je u kmetovskom odnosu premaMuhamedovoj, a Muhamed, za razliku od begova,simpatije gaji prema kmetovima, taj svijet doiv-

ljava bliim vlastitim svjetonazorima i otud nje-gov blagonaklon odnos prema injenici da e musin biti kmet. Izmeu Muhameda i Zorke desilase ljubav, Muhamed nema nita protiv mijeanjavlastite s drugom kulturom, to potvruje i inje-nica da je njegova djevojka Francuskinja. Indika-tivno je da se u prikazu Ponornice koji se smatrareprezentativnim unutar bonjake kritike uopene spominje Zorka i implicira se Muhamedovodnos prema Elizi kao prema strancu, a ne kaoprema voljenom biu. Osim toga, Muhamedovbrat je u ljubavnoj vezi takoer sa strankinjom, ani to se ne spominje niti analizira iako je po bro-

ju navedenih primjera mijeanja oito da je topitanje jedna od bitnih komponenti romana i daafirmatorski stav pripovjedaa prema mijeanjupotire mogunost njegove afirmacije begovata ukojem je to, kako e se vidjeti iz daljnje analize,zabranjeno. Osim toga, Rizvanbegovievom ana-lizom zanemaruje se jedan bitni sukob, sukobgeneracija, dok se sva panja posveuje smjeni

jedne carevine drugom, e da bi se na ovu drugusvalila sva krivica posrnua patrijarhalnih vrijed-nosti za kojima pripovjeda navodno osjea al.

Blagonaklon odnos prema begovatu Rizvanbego-vi vidi u liku oca:

Za svoju brau Otac je, kad je ve Djed samo sim-bol, ta konica napretka, nepojamne sebinosti,uvar neeg to je davno izgubilo tlo pod noga-ma. Meutim, on je i simbol trajanja onog rafi-niranog oblika ivota u kome je pribjeite i zaMuhameda, i Tahirbega, i Seniju i sve one linostikoje trae emotivnu avliju, tu sigurnu starinskuzavjetrinu u vihornom tuem vremenu. Otac jesimbol arhetipskog ivota na kome su se grijalei griju generacije ija su raskra stalna, a povracineminovni, i tihi (Rizvanbegovi, 1991. str. 135).

Foto:AlmedinZuki


11/12

52 (sic!)

Otac je, meutim, koniar napretka i za svo-je sinove, a ne samo za svoju brau. To se vidi unjegovom odnosu prema njihovom obrazovanju.Sin Husein studira slikarstvo u Harkovu i otac jezbog toga vidno zabrinut i pita Muhameda da li seslikarstvo moe studirati u Kairu, pri tome sinov

izbor naziva besposlicom. Muhamed ironijski usebi tumai oevu zabrinutost:

U tom trenutku pogledah oca do svih njegovihstrahova: da mu se sin iz tog Hrakova nikadnee vratiti, da e se tamo i oeniti, da e zbogneke tamo idije i vjeru promijeniti, pa e se nje-mu unuad mjesto Selim i Fatima zvati Vaso iJovanka! To njemu da se desi, to da se nae istoi slavno koljeno povlai, pojovani digericu svojuovjek da izjede, u zemlju da propadne, bolje otiiu taj Hrakov i ubiti ga! Tek sad ga pravo pogle-

dah (Kulenovi, 1991. str. 181).Pri tome otac nije svjestan da se i u Kairu njegovistrahovi mogu ostvariti, jer Muhamed je preaona laiki fakultet i u vezi je s nemuslimankom.Otac je takoer koniar napretka i zbog njegovogdegradirajueg odnosa prema obrazovanju uop-e: Mrzim ja sve te vae kole, i tu tvoju! To jeza sirotinju! Veliku ete vi nama nesreu donijeti(Kulenovi, 1991. str. 220). Nema kod oca niegarafiniranog, kako to Rizvanbegovi tvrdi, niti jeotac utoite niti se poretku kojeg on simboliziraiko vraa, a pogotovo ne likovi koje Rizvanbego-

vi spominje, naime Tahirbeg i Senija su zauvijekpobjegli u ludilo, a Muhamed u Kairo.

Na tragu Rizvanbegovieve interpretacije, ideo-loki tendenciozne, roman Ponornica se inter-pretira i u kolama, prije svega na osnovu pred-govora, ali i na osnovo metodiko-didaktikihsredstava kakvi su udbenici, asopisi, itd... Kaoprimjer navest u didaktiki udbenik autoriceFatime Nidare Mujezinovi Uvoenje uenikau svijet bonjake knjievnosti. Meutim, potose radi o metodikom udbeniku, moramo imati

na umu i ono to Catherine Belsey, objanjavajuiAlthusserovo shvatanje ideologije, kae:

Centralni IDA (ideoloki dravni aparat, op. a.) usuvremenom kapitalizmu je obrazovni sistem,koji priprema djecu da se ponaaju u skladu s vri-

jednostima drutva, usaujui u njih dominantneverzije odgovarajueg ponaanja posredstvomhistorije, drutvenih nauka, pa, naravno, i knjiev-nosti.12

U spomenutoj knjizi se s djelom Skendera Kule-novia upravo to radi. Niti u jednom planu roma-na Ponornica nema ni naznaka idealiziranjabilo ega to ima veze s begovatom, a religija je,u svijesti pripovjedaa, gotovo a priori odbaena.Knjiga je ve samim naslovom ideoloki snano

kontaminirana i angairana u nacionalnom smi-slu. Moe se rei da je on potvrda tezi EnveraKazaz koji kae:

Ideologija nacionalizma radi na reinstaliranjudevetnaestovjekovnog obrasca kulture nacional-nog romantizma, zamjenjujui postmoderni hori-zont nekropoetike neoromantiarskom nekro-filijom izgraenoj na uvjerenju da se u dalekojprolosti krije autentini nacionalni duh velikihi asnih predaka i nacionalni identitet neuprljantzv. komunistikim oblicima kulture.13

Naime, iako je namijenjena nastavnicima osnovnihi srednjih kola u kojima ne postoji predmet bo-njaka knjievnost, ona toj knjievnosti pristupakao predmetu. Jedan od njenih ciljeva je, kako stojiu predgovoru: Da u udbeniku budu zastupljenanajbolja djela bonjake knjievnosti, a naroitoona koja su bila do tada nepravedno zanemari-vana od kritike i jednog dijela italake publike14.Autorica nigdje ne objanjava zato su ta djelanajbolja, ne objanjava ni vremensku odrednicudo tada kada govori o zanemarivanju tih dijela,niti dokazuje da su uope bila zanemarivana niti

kako djelo moe biti od italake publike nepra-vedno zanemarivano i od kojeg dijela italakepublike. Dakle, cilj knjige ja zasnovan na insinuaci-

jama o zapostavljanju bonjake knjievnosti toe ova knjiga ispraviti pravilnim interpretacijama,to se da iitati iz drugih ciljeva:

Da vratimo stari sjaj bosnaiziranoj leksici ukazu-jui na njene stilematsko estetske vrijednosti,i znaenjsku nezamjenjivost u odreenom kon-tekstu, posebno istiui ekspresivnu vrijednostleksema sa suglasnikom h (Mujezinovi, 2001.

str. 9). Vraati stari sjaj leksici znai ustvari arha-izirati je. initi da ljudi doivljavaju rijei izaleiz upotrebe ili rijei izmijenjenog oblika u oblikukakvog su imale prije promjene znai i vraati nji-hovu svijest u taj period.

Takoer, interesantna je i opservacija knjige:Dajui svaki put razliite interpretacije, ali takoda djelo ne udaljimo od onoga to ono jestesamo po sebi, nego da ga pribliimo samome

12 Belsey, Catherine. Konstruiranje subjekta dekonstruiranje teksta. U: Zdensko Lei Poststrukturalistika itanka. Saraje-

vo: Buybook, 2003. str. 231 252.13 Kazaz, Enver. Neprijatelj ili susjed u kui. Sarajevo: Rabic, 200814 Mujezinovi, Fatima Nidara. Uvoenje uenika u svijet bonjake knjievnosti. Zenica: Dom tampe, 2001.

Fo

to:AlmedinZuki


12/12

53(sic!)

sebi i uenicima, otkrivali smo raskonu ljepotusehare bonjake (Mujezinovi, 2001. str. 9). Tovraanje djela sebi, kako u pokazati na primjeruPonornice, znai tendenciozno ga interpretira-ti. Poglavlje koje se tie Ponornice strukturirano

je kao priprema za kolski as. Sastoji se od ue-nikih vienja, nastavnikovih dopuna i autoriinihobrazloenja pojedinih segmenata asa. Autoricaiako navodi imena i prezimena uenika ne navodinjihov razred ni kolu ni godite, pa je nemogueznati da li se radi o stvarnim linostima ili su ime-na izmiljena zarad naglaska na individualizacijiuenikog rada. Nastavnik se predstavlja samokao nastavnik, bez imena, i iskljuivo u mukomrodu. Interpretacije koje se smatraju reprezen-tativnima iskljuivo afirmiraju begovat. Npr.: TuKulenovi s ljubavlju daje sliku bonjake sredine,njenih obiaja i naina ivota. Djelo obiluje velikimbrojem bosnaiziranih leksema koji daju posebnuboju romanu. U njemu nailazimo i na motive kojipodsjeaju na baladu i sevdalinku (Mujezinovi,2001. str. 252). Osim toga, sva krivica za nesreusvaljuje se na Austro-Ugarsku koju se metafori-ki naziva i ubicom, to se da zakljuiti iz nastav-nikove dopune ueniinoj interpretaciji: Starabegovska porodica bila je na izdisaju. U Djedovomfijakeru sa zlatnim ornamentima kao pogrebnakoija, vozili su se ivi mrtvaci, a koija je stiglaiz Austrije da ih odveze na groblje (Mujezinovi,2001. str. 256). Nastavnikove dopune pune sukulturnih stereotipa i predrasuda, takva jedna uvezi je s kultom vode:

Obaveza kupanja, koja je razraena i dovede-na do savrenstva, te postala uobiajeni ritual,

vijekovima je postojala na ovim prostorima, pa iu vrijeme kada se u mnogim evropskim zemlja-ma nije ni znalo za takvo neto. Meutim, tobi rekao narodni pjeva: Zeman zida po kotarimkule, zeman zida, zeman raziuje. Dolo nekotue, drugo vrijeme i odnijelo sa sobom sve, kao

mutna voda. (Mujezinovi, 2001. str. 263).Na osnovu ovog iskaza da se zakljuiti da ako jeaustrougarsko vrijeme tue, onda je tursko naei da je to tue vrijeme ak odnijelo i higijenu, ametafora mutne vode to vrijeme oznaava kaoprljavo.

Analiza enskih likova u djelu pokazuje da jesmisao eninog ivota trpljenje, da je samo akoima djecu potpuna i sl. Objanjavajui lik Nene,u nastavnikovoj dopuni se kae: Ona je za svijunena, iako nema vlastitog poroda. Gubitnik kao

ena, namiruje se na drugi nain (Mujezinovi,2001. str. 267). Ili: Prikraena za materinstvo,uz mua slabia, ona postaje mukarac u kui.(Mujezinovi, 2001. str. 268). To znai da je mu-karac slabi ukoliko bioloki ne moe imati djece.Dakle, kanonske interpretacije prodirui u sistemkolovanja nalaze plodno tlo kod najmlaih nara-taja. Prilagoene mogunosti razumijevanjadjece one pokazuju svoju sutinu, pune su ste-reotipa, predrasuda, otvoreno promoviraju patri-

jarhat i nejednakost, imaju naznake i biolokog ikulturnog rasizma i kao takve ne bi smjele biti u

opticaju unutar identifikacijskog polja bilo koga, akamoli djece. Meutim, ne samo da su u opticaju,nego se smatraju reprezentativnima.

Muhidin Danko tako kao knjievni teoreti-ar iznosi stav da je roman Ponornica kritikabegovata, ali kao jedan od priznatijih metodiaranastave B/H/S jezika i knjievnosti, profesor sFilozofskog fakulteta u Sarajevu, o autorici i nje-nom djelu je napisao sljedee:

Knjiga Uvoenje uenika u svijet bonjake knji-evnosti ve sada siguran sam u to zasluuje

jednu posebnu studiju, pa ak i specijalan tematu jednom od naih metodiko-didaktikih asopi-sa, jer je ova knjiga, kao i dosadanji opus FatimeNidare Mujezinovi (predstavljen teorijski krozknjige i praktiki kroz nastavu sa uenicimai studentima) sigurno ono to je najvrijednijedo sada u bonjakoj metodikoj teoriji i praksi(Danko, Izvod iz recenzije).15

Ovakva ocjena razbija svaku sumnju u to da jereinterpretacija poeljan i svjesno planiran pro-ces s ciljevima koje sam ve naveo.

15 Danko, Muhidin. Izvod iz recenzije. U: Fatima Nidara Mujezinovi Uvoenje uenika u svijet bonjake knjievnosti. Zeni-ca: Dom tampe, 2001.

!TeM

AT

Documents

Amer Tikveša - Predgovori kao ideološki govori