Univerzitet u SarajevuPrirodno-matematiki fakultetOdsjek za biologijuSarajevo

Tema:

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike

Seminarski rad iz predmeta: Sistematika Hordata

Mentor: Autor:Prof. dr. Suvad Lelo Denis Smaji

Sarajevo, januar 2015.SADRAJ

1. Uvod32. Metode i materijal rada63. Rezultati rada i diskusija84. Zakljuak18 5. Literatura..........................................................................................................................19

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike1. Uvod

Cilj pisanja rada je bio da legator, odreenim metodom prikupljanja, prikupi 10 razliitih individua koje iskljuivo pripadaju potfilumu Vertebrata(Cuvier, 1812), da ih fiksira u 3-4% formaldehidu ili 70% etil alkoholu te da ih na svoj svoj, individualan nain opie sa osvrtom na njihove ope karakteristike.

Potfilum Vertebrata pripada filumu Chordata (Haeckel, 1874). Filumu Chordata pripada veliki broj raznovrsnih vodenih i kopnenih vrsta koje karakteriu neke specifine osobine. Te osobine su: bilateralno simetrino tijelo, celom, deuterostomija, posjedovanje horde (u zavisnosti od vrste do vrste, prisutna je samo u odreenom dijelu ivota ili je prisutna tokom cijelog ivota), metamerni raspored organa i dr. Horda predstavlja osovinski skelet koji je izgraen od naroito vaskouliziranih elija sa vakuolama. Kako je spomenuto, horda se kod nekih zadrava tokom cijelog ivota, meutim, u veini sluajeva horda se pojavljuje samo tokom embrionalnog razvia nakon ega iezava i mijenja se sa kimom. Iznad horde se nalaze centralni nervni sistem, tj medula spinalis. Horda nastaje kao uvrat ektoderma na lenoj strani. Prvo se javlja medularna ploa koja se vremenom pretvara u nervni lijeb, a on se sputa dublje u ektoderm i pretvara u nervnu cijev sa kanalom u sredini (neurocel). Ovim nainom nastaje nervni centar u obliku cijevi koji se nalazi iznad horde, a samim time i iznad digestivnog trakta. Prisustvom nervnog sistema u ovakvom obliku znatno udaljava pripadnike filuma Chordata od drugi filuma, ciji nervni sistemi nikada nisu u obliku cijevi te se ne nalaze na lenoj strani (Aleksopulo, 1958). Organi za disanje kod Chordata nalaze se na drijelu. Kod niih taksa Chordata na zidu drijela postoje specifini otvori koji se nazivaju krni prorezi kroz koje prolazi voda. U zidu drijela izmeu krnih proreza granaju se krvni sudovi i nalazi se respiratorni epitel gdje se vri oksidacija krvi kisikom rastvorenim u vodi. Kod viih taksa Chordata organi za disanje su razliito diferencirani. Tako kod primarno vodenih vrsta nalaze se rge, a kod kopnenih su diferencirana plua. Filum Chordata se dijeli na sljedee potfilume: Tunicata(Urochordata), Cephalochordata(Acraniata), Vertebrata(Craniata). Kimenjaci (Vertebrata) odnosno lubanjci (Craniota, Craniata) predstavljaju poseban potfilum unutar filuma Chordata u kojem su svrstane sljedee klase: Bezvilinjaci(Agnatha), Hrskaviave ribe(Chondrichthyes), Koljoribe ribe(Osteichthyes), Vodozemci(Amphibia), Gmizavci(Reptilia), Ptice(Aves), Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeSisari(Mammalia).

Kimenjaci su bilateralno simetrini organizmi sa izraenom unutarnjom metamerijom. Skelet je unutarnji, osovinski te je predstavljen hordom, odnosno kimom koja se sastoji iz reda elemenata koji se nazivaju kimeni prljenovi. Horda je, kako je ve spomenuto, prisutna cijelog ivota samo kod odreenih vrsta, kod je kod ostale veine prisutna samo u embrionalnom razvoju. Iznad kime je centralni nervni sistem, nervna cijev na ijem se prednjem dijelu nalaze modani mjehuri koji predstavljaju mozak po emu se kimenjaci razlikuju od ostalih pripadnika filuma Chordata. Odlikuju se, takoer, prisustvom parnih ili neparnih ekstremiteta, gdje samo najnia klasa Cyclostomata ne posjeduje parne ekstremitete dok svi ostali posjeduju. Od ostalih karakteristika, vano je spomenuti da kimenjaci posjeduju veoma sloeno srce koje je smjeteno ispod digestivnog trakta, te da diu na rge ili plua u zavisnosti od toga u kojoj sredini obitavaju. Sve kimenjake moemo apstraktno podijelite prema tome da li im se embrionalno razvie odvija u vodi ili ne, na dvije skupine. U jednu skupinu spadaju ivotinje ije se embrionalno razvie odvija na vazduhu te koje posjeduju posebno embrionalno ovojnicu - amnion, a u drugu spadaju ivotinje ije se embrionalno razvie odvija u vodi te koje ne posjeduju amnion. Te dvije grupe su: Amniota (Cyclostomata, Osteichthyes, Chondrichthyes i Amphibia) i Anamniota (Reptilia, Aves, Mammalia).

Vodozemci (Amphibia) su dobili naziv po njihovoj sposobnosti da ive izmeu vode i kopna, tj. jednim dijelom u vodi, drugim na kopnu. Veoma su rasprostranjeni te se mogu pronai na svim kontinentima osim Antartika. Koa vodozemaca je izrazito bogata ljezdama. Ona je takoer bogata brojnim receptorima kao to su taktilni organi, hemoreceptori, temperaturni i receptori bola. ulo vida je razliito razvijeno; neke peinske vrste imaju redukovane oi, dok veina ostali imaju dobro razvijene oi s nepokretnim donjim kapkom. ulo sluha je veoma sloeno i razliito graeno kod razliitih grupa. Skelet i miii su dobro razvijeni. Posjeduju centralni nervni sistem koji je najsloeniji kod aba. Ekskreciju vodozemci u larvenim stadijima obavljaju putem protonefrosa, a u adultnim stadijima putem opistonefrosa (Lelo, 2010). Sistematski su svrstani u jednu potklasu Lissamphibia sa tri reda: Caudata (repati vodozemci) Anura (bezrepati vodozemci) Gymnophiona (cecilije)

Gmizavci (Reptilia) su hladnokrvne ivotinje (poikilotermi) koje posjeduju rep, kou sa ronim tvorevinama te 4 noge i 5 prstiju (iznimka su zmije koje ne posjeduju noge). Za razliku od vodozemaca, njihova koa je uvijek suha. ulo vida je razliito graeno, ali po pravilu postoje parne oi. ulo sluha kod veine gmizavaca je sa srednjih uhom. Krvni sistem je dobro razvijen, te je on kod sviju osim kod krokodila izgraen od jedne pretkomore i dvije komore. Ekskreciju u larvenom stadiju obavljaju putem protonefrosa, kasnije mezonefrosa, a kao adulti putem metanefrosa. Ova klasa je podijeljena u tri potklase sa svojim redovima: Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeAnaliziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeAnapsida- Testudines Lepidosauria - Rynchocephalia- Squamata Archosauria- Crocodylia

Ptice (Aves) su jako uniformna skupina (oblik tijela pokazuje izrazita ogranienja, odnosno strogu strukturu koja omoguava letenje) u poreenju sa bilo kojom drugom skupinom kimenjaka od kojih se taksonomski razlikuju postojanjem karakteristinoh konog derivata - perja. Koa ptica je tanja, osobito dermis, od ostalih ivotinja i prekrivena je perjem koja predstavljaju najsloenije derivate koe meu ivotinjama. ulo vida je najee dobro razvijeno i predstavlja glavni orijentacioni ulni organ. Kod veine ptica oi su ire nego dublje. ulo sluha je uglavnom dobro razvijeno. Skelet i miii su specijalizirani za bipedalno kretanje (hodanje, tranje, plivanje) i naravno let. Skelet je vrlo lagan i iznosi oko 5% ukupne teine ptice. Nervni sistem je velik, a vei je samo kod kimenjaka. Kod respiratornog sistema vano je napomenuti vazdune kese. Eskrecija se obavlja putem izduenih i renjevitih bubrega sa velikim brojem nefrona (Lelo, 2014). Ptice su klasifikacirane u jednu potklasu sa 2 nadreda: Neornithes - Paleognathae - Neognathae

Sisari (Mammalia) obuhvata aktivne tetrapodne kimenjake stalne, relativno visoke temperature koji se u poreenju sa bilo kojom drugom skupinom kimenjaka taksonomski razlikuju po postojanju mlijenih lijezda koje se zavravaju bradavicom te postojanjem karakteristinog konog derivata - dlake. Koa im je izgraena od epidermalnog i dermalnog sloja i kako je ve napomenuto prekrivena je dlakom. ulo vida predstavljeno je parnim oima. ulo sluha i ravnotee smeteno je u uhu sisara, a povezani su anatomski i funkcionalno. ulo njuha kod sisara smjeteno je u nosu koji je primarni organ za ulazak zraka u organizam, a i dio sistema za glasanje. Skelet i miii su specijalizirani za vrlo razliito kretanje.

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike2. Metode i materijal rada

Legator je koristio razliite standarne i improvizirane metode i materijal prikupljanja u svrhu prikupljanja animalnih individua. Od standarnog materijala koristio je: pribor za pecanje, miolovke, mreu; a od improviziranog: razliite zamke kune izrade u obliku plastinih spremnika, drvenih kutija, ploe sa ljepilom i hranom za ivotinje, plastinih boca i sl (Slika br. 1). Sve zamke su postavljene na vie razliitih mjesta koje predstavljaju specifinu ivotnu okolinu odreene indivue. Nakon uzorkovanja, tj. prikupljanja, legator je ivotinje fiksirao. U poetku, legator je individui pricom ubrizgao 70% etil alkohol u trbuni/leni mii radi spreavanja propadanja unutarnjih organa (pogotovo digestivnog trakta), nakon toga ih je uronio u ve prethodno sterilisane tegle napunjene 70% etil alkoholom. Poslije toga, na tegle je legator zalijepio faunistike kartice sa osnovnim podacima o individui (latinski naziv individue, mjesto gdje je prikupljena, datum prikupljanja te ime osobe koja je prikupila).

Slika 1. : Standardni materijal za prikupljanje nekih animalnih individua; ribarski pribor (lijevo), miolovka (desno)

U svrhe pisanja seminarskog rada i na osnovu prikupljenih individua, legator se koristio razliitom literaturom koja je u skladu sa temom. Primarna literatura koju je legator koristio: Lelo, S. (2015). Praktikum za upoznavanje osnovnih taksa tetrapodnih kimenjaka. Media biro d.o.o., Sarajevo. Lelo, S. (2010). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Lelo, S. (2014). Mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo. Lelo, S. et al., (2014). Ornitologija sa posebnim osvrtom na ornitofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.

Primarni lokalitet prikupljanja animalnih individua je bio grad Biha, BiH sa mjestima Aleja (Slika br. 2) i Hatinac (Slika br. 3) u kojima je prikupljeno 8 od ukupno 10 individua. Sekundarni lokalitet je grad Sarajevo, BiH sa mjestima Vrelo Bosne (Slika br. 4) i Nedarii gdje su prikupljene preostale dvije individue.

Slika br.2: Aleja/Borii, Biha - primarni lokalitet prikupljanja individua

Slika br.3: Hatinac, Biha

Slika br.4: Vrelo Bosne, Sarajevo

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeBiha je grad i sredite istoimene opine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te glavni grad Unsko-sanskog kantona. Povrina opine je oko 900 km2. Smjeten je u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno sredite Unsko-sanskog kantona. Kako je spomenute, primarna lokacija prikupljanja individua je bila grad Biha sa mjestima Aleja i Hatinac. Aleja predstavlja takozvani zeleni dio grada Bihaa ne toliko udaljen od samog centra. Drugi, manje poznati naziv za Aleju su Borii zbog prisustvo velikog broja zimzelene vegetacije od samog poetka pa do kraja. U sreditu Aleje, izmeu drvoreda sa obje strane, nalazi se neto manji potok koji je nastao zbog prirodnog udubljenja tla i oborinskih voda. Uz samo Aleju nalazi se nogometni stadion grada Bihaa kojeg ograniava stariji, oronuli zid, a oko Aleje, odnosno sa njezinih bonih strana nalaze se travnate povrine i uma srednje gustine. Svi ovi nabrojani dijelovi pretstavljaju prirodno stanite odreenim vrstama, odnosno animalnim individuama koje je autor trebao da prikupi, od vodene sredine za neke vrste riba i Reptilia, pa do razliitih kamenjara, ruba ume i sl. Drugo mjesto predstavlja naselje Hatinac u sklopu grada Bihaa. Za razliku od Aleje, Hatinac je neto udaljeniji od samog centra grada, a samim time i manje naseljen, ali veoma bogat prirodom. Kroz Hatinac prolazi rijeka Una, jedna od najljepih u Bosni i Hercegovini koja predstavlja stanite brojnim vrstama riba. Meu najznaajnim ribama spadaju: lipljen (Thymallus thymallus), potona pastrmka (Salmo trutta), pe (Cottus gobio), klen (Leuciscus cephalus), gagica (Phoxinus phoxinus), i dr. Sekundarni lokalitet predstavlja grad Sarajevo sa mjestima Vrelo Bosne i Nedarii. Vrelo Bosne predstavlja izvor rijeke Bosne u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine te je jedno od najpoznatiji obiljeja drave. Nalazi se na preriferiji Sarajeva, pored Ilide. Sastoji se od malih otoia povezanih mostovima preko brojnih malih potoka. Zbog samog prisustva obilja vode i prirode, Vrelo Bosne predstavlja ogromno stanite velikom broja ivotinja, kako vodenih, tako i kopnenih.

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike3. Rezultati rada i diskusija

Ovo poglavlje rada namijenjeno je legatoru da opie neke osnovne karakteristike prikupljenjih individua te da opie na koje naine, gdje i kada su one prikupljene.

Bombina variegata (Linnaeus, 1758) - uti muka

uti muka naseljava podruje centralne, istone i june Europe. Totalna duina ivotinje iznosi oko 5 cm. Tijelo je vitko a glava mujaka je neto ira i sa neto zatupljenijom njukom u odnosu na enku. Zjenice su trokutaste ili srcolike. Boja gornje strane tijela je tamnosiva ili maslinasta sa brojnim "hrapavim" bradavicama. Trbuna strana tijela je uta sa plavosivim mrljama, ali bez bijelih taaka (Slika br. 5). uti muka je u Bosni i Hercegovini esta i uobiajena vrsta. Pripada klasi Amphibia, odnovno vodozemci te redu Anura (Tabela br. 1a). Tabela br. 1b

Naziv vrste:Bombina variegata

Mjesto prikupljanja:Vrelo Bosne, Sarajevo

Datum prikupljanja:30.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Slika broj 5: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Bombina variegata

Pomenuta indivua je prikupljena na lokalitetu Vrela Bosne u gradu Sarajevo, BIH zahvaljujui neto toplijem vremenu 30.11.2014. Individua je sasvim sluajno prikupljena obinom mreom sa drkom nakon to je uoena u mulju pokraj vode. Legator je oprezno i brzo stavio mreu preko jedinke s ciljem da ne bi mogla pobjei. Nakon toga legator je utog mukaa zatvorio u obini plastini spremnik i kasnije, dolaskom kui, pripremio za fiksiranje i fiksirao u 70% etil akoholu i postavio faunistiku karticu (tabela br. 1b).

Tabela br.1a :Klasifikacija individue Bombina variegata

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisGnathostomata

ClassisAmphibia

OrdoAnura

SubordoArcheobatrachia

FamiliaBombinatoridae

GenusSpecies BombinaBombina variegata

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeAnguis fragilis (Linnaeus, 1758) - sljepi

Sljepi je tipian subterestrini gmizavac ija se specijalizacija oituje potpunim gubitkom ekstremiteta, odnosno zmijolikim izgledom. Glava je malena i na njoj se nalaze manje oi sa kapcima s kojima migaju (ovo je osobina koja se ne nalazi kod zmija). Takoer, za razliku od zmija, kao i svi guteri ima vidljive une otvore. Duina odraslih jedinki dosee do 50 cm, a vrlo rijetko mogu biti i neto due. Rep sam moe da bude dui od cijelog tijela. Tijelo je pokriveno glatkim krljutima, te je boja tijela obino smea ili crvenkasta i bakrenasta s gornje strane (Slika br.6). Preferiraju stanita sa mnogo vegetacije i rijetko se mogu vidjeti izvan sklonita. Sljepii naseljavaju cjelokupnu Bosnu u sjevernu Hercegovinu do mediteranskih i visokoplaninskih podruja (Lelo, 2010.). Pripada klasi Reptilia, odnosno gmizavci te redu Squamata (Tabela br. 2a).Pomenuta individua prikupljena je na lokalitetu Hatinac u gradu Biha, BiH 23.11.2014. Prikupljena je u neto guoj vegetaciji u blizini rijeke Une bez pomagala, tj. runo nakon to je ugledana i nakon par neuspjelih pokuaja. Prilikom prikupljana, odnosno tog datuma, vrijeme je bilo neto toplije za razliku od drugih dana to je vjerovatno dovelo do toga da individua izae iz svog skrovita. Nakon prikupljanja, individua je pohranjena u plastini spremnik koji je legator zatvorio poklopcem u cilju da ivotinja ne izae iz njega, a i da joj se oduzme vazduh. Nakon dolaska kui, individui je ubrizgana mala koliina 70% etil akohola nakon ega je fiksirana u takoer 70% etil alkoholu. Na kraju, na stakleni spremnik nalijepljenja je faunistika kartica individue (Tabela br. 2b).Faunistika kartica br. 2b

Naziv vrste:Anguis fragilis

Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha

Datum prikupljanja:23.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Slika broj 6: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Anguis fragilis

Tabela br.2a :Klasifikacija individue Anguis fragilis

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisGnathostomata

ClassisReptilia

OrdoSquamata

SubordoSauria

FamiliaAnguidae

GenusSpecies AnguisAnguis fragilis

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePodarcis muralis (Laurenti, 1768) - zidni guter

Slika broj 7: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Podarcis muralis

Zidni guter naseljava juna podruja centralne te srednji dio june i jugoistone Europe do sjeverozapada Male Azije. Duina odraslih individua dostie do 7,5 cm, dok je rep dug za oko 1,66-2,25 duine tijela (Lelo, 2010.). Tijelo ovog gutera je veinom raznoliko obojeno sa razliitim arama, meutim karakteristina boja je smekasto-siva, a prisutne su i zelene are najee na leima (Slika br. 7). Rep je u veini sluajeva takoer sme, meutim i kod njega dolazi do odreenih varijacija. Dnevna je vrsta te se hrani razliitim beskimenjacima, veinom insektima i paucima. Ova vrsta gutera je veoma rasprostranjena unutar areala sa velikim brojem individua u populacijama na vrlo razliitim stanitima kao to su stijene, kamenjari, ljunkovita podruja, rubovi uma, itd. Naseljava cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu izuzev krajnje junih mediteranskih podruja (Lelo, 2010.). Zidni guter pripada klasi Reptilia, odnosno gmizavci, te redu Squamata (Tabela br. 3a).Tabela br. 3b

Naziv vrste:Podarcis muralis

Mjesto prikupljanja:Aleja, Biha

Datum prikupljanja:23.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Tabela br.3a :Klasifikacija individue Podarcis muralis

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisGnathostomata

ClassisReptilia

OrdoSquamata

SubordoSauria

FamiliaAnguidae

GenusSpecies PodarcisPodarcis muralis

Pomenuta individua prikupljena je na lokalitetu "Aleja" u gradu Bihau, BiH 23.11.2014. Prema karakteristikama koje su ve spomenute, lokalitet "Aleja" predstavlja veoma dobro stanite individui zahvaljujui prisustvom dosta kamenjara, gustog raslinja, starih oronulih zidova, ustvari prisustvom prirodnih i vjetakih skrovita. Individua je najprije viena u upljini starog zida pokraj stadiona nogometnog kluba u prijepodnevnim satima. Zbog svoje brzine hodanja i malih dimenzija, nije je bilo mogue odmah uhvatiti. Nakon nekoliko pokuaja i nekog vremena koje je trebalo ivotinji da ponovo izae iz skrovita, legator je uspio da je uhvati rukama. Nakon toga, legator je individuu spremio u plastini spremnik i po povratku kui stavio u zamrziva. Sljedeeg dana, individua je fiksirana u staklenoj tegli sa 70% etil alkoholom. Na kraju, na staklenu teglu je postavljena faunistika kartica (Tabela br. 3b).

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeSalamandra salamandra (Linnaeus, 1758) - pjegavi dadevnjak

Slika br.8: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Salamandra salamandra

Pjegavi dadevnjak je noni repati vodozemac. Odrasli pripadnici su adaptirani na kopneni nain, a juvenilni na akvatini nain ivota. Totalna duina jedinke see i do 28 cm. Boja koe je sjajnocrna sa veim brojem varijalibnih sjajnoutih mrlja i linija(Slika br. 8). Tijelo je zdepasto i vretenastog oblika sa krupnom glavom ija je ukupna duina neto vea u odnosu na njenu ukupnu irinu, sa 4 kratke noge iste duine i sa repom. Na bonim dijelovima glave uoavaju se dobro razvijene lijezde. Ova vrsta naseljava brdska i montana podruja do oko 2.000 m n.v. Obino se mogu nai na vlanim mjestima u blizini prvenstveno izvora, potoka i manjih bara, ispod kamenja, komada drveta, u vlanoj travi i slino. areni dadevnjak je svuda prisutan i uobiajena vrsta u Bosni i Hercegovini, ali i vrlo osjetljiva na promjene uslova u ivotnoj sredini, tj. na skoro svako antropogeno djelovanje (Lelo, 2010). Prehrana im je sastoji od razliitih beskimenjaka poput pueva, insekata, paukova, glista i sl. Karakteristino za njih je postojanje otrovnih lijezda u vidu parotidnih lijezda i etiri reda otrovnih lijezda du tijela. Pjegavi dadevnjak pripada klasi Amphibia, odnosno vodozemci, te redu Caudata (Tabela br. 4a).Tabela br.4a :Klasifikacija individue Salamadra salamandra

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisGnathostomata

ClassisAmphibia

OrdoCaudata

SubordoSalamandroidea

FamiliaSalamandridae

GenusSpecies SalamadraSalamandra salamandra

Tabela br. 4b

Naziv vrste:Salamandra salamandra

Mjesto prikupljanja:Aleja, Biha

Datum prikupljanja:23.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Pomenuta individua je prikupljena u Aleji, Biha, BiH 23.11.2014. godine. U blizini ve spomenutog potoka u sredini Aleje, legator je postavio drvenu plou na koju je stavio ljepilo i prije toga uhvaenih insekata koje bi moda pomenuta individua htjela pojesti. Jo dvije identine zamke postavljenje su uz stari oronuli zid u neto vioj travi. Legator je postavio zamke u cilju da prikupi pomenutu individuu ili neku drugu koja obitava na slinom stanitu. Postavljanje zamki obavljeno je 22.1.2014. godine. Sljedeeg dana, jedna od tri zamke je djelovala, te je individua prikupljena. Nakon pohranjivanja u plastini spremnik i dolaska kui, individua je fiksirana u 70% etil alkoholu te je na stakleni spremnik nanijeta faunistika kartica (Tabela br. 4b).

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePelophylax ridibundus (Palas, 1771) - barska aba

Slika br.9: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Pelophylax ridibundus

Barska aba je uglavnom akvatina vrsta iji pripadnici obitavaju u ili neposrednoj blizini vode. Totalno duina ove vrste iznosi i do 17 cm. Tijelo je snano razvijeno i zdepasto. Glava je iroka i tupo zaobljena. Boja gornje strane tijela je tamnozelena, sivozelena, maslinasta do mrka, vrlo rije sasvim zelena sa crnim, nekada i tamnozelenim mrljama ili takicama. Donja strana tijela je bijela ponekada posuta sa tamnim mrljama, odnosno takama(Slika br.9). Ekstremiteti su veoma dugi, te plovne koice na zadnjim ekstremitetima dopiru do vrhova prstiju. Barska aba naseljava dva odvojena dijela Europskog podruja: jugozapadni i istono-centralni dio Europe (Lelo, 2010). Mujaci se razlikuju od enki po paru vokalnih kesica u uglovima vilica. Hrane se vilinim konjicima i drugih insektima, paucima, crvima i puevima. Veina barskih aba hibernira od septembra pa do poetka juna, meutim ako se nalazi u vodama koje ne mrzu, ostaje aktivna tokom cijele zime. Preferira otvorena topla stanita obrasla gustom vegetacijom, te trajno ivi u vodi ili pored nje poput bara, barica, jezera, potoka i sl. Pripada klasi Amphibia te redu Anura (Tabela br. 5a).Tabela br. 5b

Naziv vrste:Pelophylax ridibundus

Mjesto prikupljanja:Vrelo Bosne, Sarajevo

Datum prikupljanja:30.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Tabela br.5a :Klasifikacija individue Salamadra salamandra

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisGnathostomata

ClassisAmphibia

OrdoAnura

FamiliaRanidae

GenusSpecies PelophylaxPelophylax ridibundus

Pomenuta individua je prikupljena na Vrelu Bosne, Sarajevo, BiH 30.11.2014. godine. Kako je ve spomenuto, barska aba najee obitava u stanitima sa veom koncentracijom vegetacije i u vodi ili u neposrednoj blizini vode, pa zbog toga, navedena lokacija prikupljanja predstavlja stanite ove individue. Prikupljena je u samoj blizini Vrela Bosne pokraj manjeg izvora vode koji je najvjerovatnije nastao akumulacijom oborinskih padavina. Nakon to je uoena i nakon nekoliko neuspjenih pokuaja zbog dosta malih dimenzija, prikupljenja je obinom mreom sa drkom. Nakon toga je pohranjena u plastini spremnik radi neophodnog fiksiranja. Nakon dolaska kui, ostavljena je u zamrziva preko noi. Sljedeeg dana je fiksirana sa 70% etil akoholom u staklenom spremniku. Na kraju, na stakleni spremnik stavljena je faunistika kartica individue sa njezinim osnovnim podacima (Tabela br. 5b).

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeThymallus thymallus (Linnaeus, 1758) - lipljen

Slika broj 10: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Thymallus thymallus

Lipljen predstavlja vrstu ribe izrazito lijepog i aktraktivnog izgleda. Tijelo mu je vretenasto, izdueno i sa relativno sitnim krljutima koje su dosta duboko usaene u kou. Lipljen ima veoma dugaku lenu peraju metalnoplave boje sa 3-4 reda krupnih crvenih i ljubiastih pjega. Glava je relativno mala koja se suava u zailjeni pic sa malim, jedva vidljivim ustima u kojima se nalaze slabo razvijeni kukasti zubi. Donja peraja je sa blijedo-crvenim i ljubiastim preljevom na vrhu. Na bokovima iza glave je manji ili vei broj crnih pjega (Slika br. 10). Lipljen je takoer prepoznatljiv po svojim velikim oima zeleno-utim irisom. Geografsko rasprostranjenje lipljena je ogromno i obuhvata sjeverni i srednji dio euroazijskog kontinenta. Najjunije podruje lipljena na Balkanu, a i u Europi uope je rijeka Ljua sa Plavskim jezerom. U naim rijekama lipljen iskljuivo ivi u vodama crnomorskog sliva. Vie voli mirniji, manje bujiav i relativno vei tok. Najbolji uspjeh u lovu na lipljena postie se sitnim muicama sa tankim predvezima jer je izrazito oprezan i plaljiv. Lipljen pripada klasi Actinopterygii te redu Salmoniformes (Tabela br. 6b).Tabela br. 6a

Naziv vrste:Thymallus thymallus

Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha

Datum prikupljanja:25.11.2014.

Legator:Smaji Enver

Tabela br.6b :Klasifikacija individue Thymallus thymallus

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisOsteichthyes

ClassisActinopterygii

OrdoSalmoniformes

FamiliaSalmonidae

GenusSpecies ThymallusThymallus thymallus

Pomenuta invidua je prikupljenja u rijecu Uni, mjesto Hatinac, Biha, BiH 25.11.2014. godine. Poto legator nije najbolje upoznat sa tehnikom ribarenja, tj. ribolova, u prikupljanju ove vrste pomogao mu je otac, Enver Smaji. On je nakon nekoliko neuspjelih pokuaja pomou umjetnog mamca, tj. putem suhe muice tokom popodnevnih sati, uspio da uhvati navedenu ivdividuu. Lipljena je u veini sluajeva veoma teko uhvatiti jer je izrazito brz i oprezan, a nakon jednog neuspjelog pokuaja ne vraa se nikad na isto mjesto, tako da je ovaj ulov relativno rjedak. Nakon to je individua prikupljena, stavljena je u plastini spremnik da bi joj se nakon dolaska kui najprije ubrizgao 70% etil akohol u tijelu radi spreavanja propadanja, a nakon toga uobiajeno je fiksirana u takoer 70% etil alkoholu. Na kraju, kao i kod svake vrste, na stakleni spremnik nalijepljena je faunistika kartica (Tabela br. 6a). Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeOncorhynchus mykiss (Wallbaum, 1792) - Kalifornijska pastrmka

Slika br.11: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Oncorhynchus mykiss

Kalifornijska pastrmka je jedna od najpoznatiji ribljih vrsta koja se gaji u hladnovodnim ribnjacima. Potie iz voda sa sjeverne obale sjeverne Amerike, a u Europu prvi je unijeta 1880. godine. Oblik tijela joj je zbijen, vretenast(neto iri neko kod obine potone pastrme) to joj olakava odravanje u vodi i brzo plivanje. Glava joj je sa jakim vilicama, puno otrih, unazad savijenih zuba. Po glavi, leima, lenom i masnom peraju rasute su brojne male crne pjege, dok se du srednje dijela tijela od glave pa do repnog peraja prua pojas karakteristino crveno-narandastih pruga duginih boja. Lena strana su joj tamno zelena, a trbuna srebrenasto sjajn a(Slika br. 11). Uglavnom se hrani beskimenjacima i manjim primjercima riba. Raste od 35 do 70 cm duine. Kako je ve spomenuto, podrijeklo vue iz Sjeverne Amerike, tanije iz Kalifornije po kojoj je i dobila naziv. Veinom ivi u istim i bistrim rijekama (najee na dnu, ali nekad i u sredini) slinim ivotom kao domaa potona pastrmka. Kalifornijska pastrmka pripada klasi Actinopterygii te redu Salmoniformes (Tabela br. 7b).Pomenuta individua je prikupljenja u rijecu Uni, tj. njezinoj takozvanoj pritoci Klokotu, Biha, BiH 25.11.2014. godine. Kao i prethodnu vrstu ribe, legator nije sam ulovio poto nema znanja o ribolovu, ve mu je u prikupljanju pomogao otac, Enver Smaji. Kalifornijska pastrmka je prikupljena na Klokotu, u blizini vjetakog uzgajalita riba. Za razliku od prethodne vrste ribe koju je u nekoj mjeri tee prikupiti tj. uloviti, sa ovom individuom nije bilo veih problema. Nakon kratkog vremena, zahvaljujui ocu, je uspjeno ulovljena i prenesena u plastini spremnik. Nakon dolaska kui fiksirana je u 70% etil akoholu. Na kraju je na stakleni spremnik nanijeta faunistika kartica vrste (Tabela br.7a).

Tabela br. 7a

Naziv vrste:Oncorhynchus mykiss

Mjesto prikupljanja:Klokot/Una, Biha

Datum prikupljanja:25.11.2014.

Legator:Enver Smaji

Tabela br.7b :Klasifikacija individue Oncorhynchus mykiss

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisOsteichthyes

ClassisActinopterygii

OrdoSalmoniformes

FamiliaSalmonidae

GenusSpecies Oncorhynchus Oncorhynchus mykiss

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePhoxinus phoxinus (Linnaeus, 1758) - gagica/veak

Slika br.12: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Phoxinus phoxinus

Ova vrsta ribe je veoma rasprostranjena u slatkovodnim tokovima. Tijelo joj je veinom vretenatske grae prekriveno sitnim ljuskama koji nema na trbunoj strani. Prosjena veliina je oko 10 do 12 cm. Glava i prsa su im zagasito plave boje, a osnovna boja lea je tamnozelena ili sivocrna. Na bokovima tijela nalaze se mrlje nepravilnog oblika, esto spojene u zlatne uzdune pruge. Cijelo tijelo je posuto sitnim sivim pjegama (Slika br. 12). U periodu mrijesta mujaci dobivaju ivlje boje. Hrani se tvarima koje padne na vodu, larvama insekata i crvolikim beskimenjacima. Gagica najee ivi u vodama Dunavskog, Sinjskog, Livanjskog i Glamokog polja, u Bukom i Mostarskom blatu te u Blidinjskom jezeru, ali sree se u svim vodama dunavskog i jadranskog sliva. Nastanjuje biste, hladne rijeke i potoke sa pjeanim i sljunkovitim dnom.[footnoteRef:1] Uvijek se zadrava u velikim jatima. Gagica pripada klasi Actinopterygii te redu Cypriniformes (Tabela br. 8b). [1: http://hr.wikipedia.org/wiki/Pijor]

Pomenuta individua je prikupljena u rijeci Uni, mjesto Hatinac, Biha, BiH 24.11.2014. godine. Kao i prilikom prikupljanja ostalih vrsta riba, legatoru koji nije upoznat sa ribarenjem je pomogao otac, Enver Smaji. Zbog prisustva jako velikog broja ovh individua u rijeci Uni, prikupljanje je izvreno veoma brzo i bez ikakvih problema. Kako je spomenuto, ova individua se najee nalazi u jatima. Gagica je ulovljena veoma sitnom udicom na koju je stavljen komadi kruha. Nakon prikupljanja individua je fiksirana 70% etil akoholom u staklenom spremniku na kojeg je postavljena faunistika kartica (Tabela br. 8a).Tabela br. 8a

Naziv vrste:Phoxinus phoxinus

Mjesto prikupljanja:Una, Hatinac, Biha

Datum prikupljanja:24.11.2014.

Legator:Enver Smaji

Tabela br.8b :Klasifikacija individue Phoxinus phoxinus

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

SuperclassisOsteichthyes

ClassisActinopterygii

OrdoCypriniformes

FamiliaCyprinidae

GenusSpecies PhoxinusPhoxinus phoxinus

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePasser domesticus (Linnaeus, 1758) - vrabac

Slika br.13: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Passer domesticus; mujak(gore), enka(dole).

On predstavlja najeu vrstu vrapca. Mujaci se lako prepoznaje po kestenjastom platu, plavkasto sivom tjemenu i trtici. Prsa i trbuh su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su srce boje. Lea su smea sa uzdunim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na podvoljku moe biti prekriven svijetlijim rubovima novog perja. Ljeti je mujaku kljun plavo-crn, a noge smee boje.U hladnijim podrujima mujak ima blijedo perje sa ukasto-smeim kljunom. enka i mladi imaju vie smea krila na kojima se uoava svijetla krilna pruga, dok su po trbuhu svijetliji (Slika br. 13). Zovovi su brojne varijacije cvrkutavih i pijukavih glasova sa dvostrukim "ivik", koji se esto ponavljaju u vidu nerazvijenog pjeva (Lelo, 2014.). Odrasli vrabav je velik 14-16 cm i malo je vei od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Hrani se sjemenkama i kukcima, obino manjim leptirima. Uglavnom se nalaze u jatima, rijetko udaljeni od ljudskih naselja, odnosno seoskih kua i gradskih sredina. Rasprostranjen je u Africi, Aziji, Europi, Sjevernoj i Junoj Americi. Pripada klasi Aves te redu Passeriformes (Tabela br. 9b).Pomenuta vrsta prikupljena je u Nedariima, Sarajevo, BiH 14.12.2014. godine. Prilikom prikupljanja koritena je improvizirana zamka u obliku drvene ploe na koju je stavljeno ljepilo i obina hrana za ptice u obliku razliitih sjemenki. Improvizirana zamka je postavljena na "klupicu" ispred prozora gdje se inae okupljalju razliite vrste ptica za vrijeme hladnijeg razdoblja ili zbog prisutva mrvica hrane. Nakon dva dana stajanja, na zamku se prihvatila, tj. priljepila dotina individua. Nakon toga je fiksirana pomou 70% etil akohola u staklenom spremniku na kojem je postavljena faunistika kartica (Tabela br. 9a).Tabela br. 9a

Naziv vrste:Passer domesticus

Mjesto prikupljanja:Nedarii, Sarajevo

Datum prikupljanja:14.12.2014.

Legator:Smaji Denis

Tabela br.9b :Klasifikacija individue Phoxinus phoxinus

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

ClassisAves

OrdoPasseriformes

FamiliaPasseridae

GenusSpecies PasserPasser domesticus

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeMus musculus (Linnaeus, 1758) - kuni mi

Slika br.14: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Mus musculus

Tijelo mieva dugo otprlikie od 6,9-10,3 cm i teko oko 12-40g. Glava je tipino miolika, kondilobazne duine 1,8-2,5 cm, produene, jasno iljaste njuke sa uoljivim uperkom vibrisa, istaknutih oiju i dugih uiju. Krzno je dorzalno olovnosivo, smesivo ili svijetlosmee, ventralno svijetlije (Slika br. 14). Noge su srazmjerne, stranje due, a zavravaju se vrstim kandama. Duina stranjih stopala je 1,5-1,9 cm. Rep je tanak, a na povrini sa ronatim prstenovima i dosta dug (Lelo, 2014.). Kao i veina glodavaca mievi su none ivotinje ili aktivniji u sumraku, ali ih se moe i sresti i po danu. Moe se pronai na razliitim mjestima u prirodi, najee vlanim mjestima, rubovima uma, parkovima, vrtovima, poljima, kako i u kuama gdje u raznim pukotinama gradi gnijezda. ive openito svugdje, osim na Antartici i na nekim manjim otocima. Hrani se svime, posebno sa itaricama, insektima i hranom koju ovjek koristi. Mi teak oko 20-25g dnevno pojede oko 2-2,5g hrane. U Bosni i Hercegovini Mus musculus je svuda prisutan do oko 1750m n.v. (Muzaferovi, 2011). Kuni mi pripada klasi Mammalia te redu Rodentia (Tabela br. 10b).Tabela br. 10a

Naziv vrste:Mus musculus

Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha

Datum prikupljanja:24.11.2014.

Legator:Smaji Denis

Tabela br.10b :Klasifikacija individue Mus musculus

RegnumAnimalia

PhylumChordata

SubphylumVertebrata

ClassisMammalia

OrdoRodentia

FamiliaMuridae

GenusSpecies MusMus musculus

Pomenuta vrsta prikupljena je u podruju Hatinca, Biha, BiH 24.11.2014. godine. U cilju prikupljanja navedene vrste koritena je obina zamka za mieve (miolovka), improvizirana zamka u obliku pastine/drvene ploe na koju je stavljeno ljepilo i neto hrane i humana zamka za mieve koja je kupljena u poljoprivrednoj radnji. Zamke su postavljene na razliita mjesta: improvizirana zamka postavljena je vani, u blizini kue uz zid i u blizini ugla, jer se mievi inae kreu uz rubove. Standarna zamka i improvizirana zamka su postavljene na tavanu kue. Humana i improvizirana zamka su djelovali te su uhvaene dvije individue. U obje individue je ubrizgan 70% etil akohol nakon ega su takoer fiksirane u 70% etil akoholu. Na stakleni spremnik postavljena je faunistika kartica(Tabela br. 10a).

Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike4. Zakljuak

U cilju pisanja seminarskog rada o animalnim individuama pripadnika razliitih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) i filuma Chordata (Haeckel, 1874) prikupljene su sljedee individue/vrste:

Bombina variegata (Linnaeus, 1758) - uti muka Anguis fragilis (Linnaeus, 1758) - sljepi Podarcis muralis (Laurenti, 1768) - zidni guter Salamandra salamandra (Linnaeus, 1758) - pjegavi dadevnjak Pelophylax ridibundus (Palas, 1771) - barska aba Thymallus thymallus (Linnaeus, 1758) - lipljen Oncorhynchus mykiss (Wallbaum, 1792) - Kalifornijska pastrmka Phoxinus phoxinus (Linnaeus, 1758) - gagica/veak Passer domesticus (Linnaeus, 1758) - vrabac Mus musculus (Linnaeus, 1758) - kuni mi

Na osnovu prikupljenih vrsta, legator je doao do boljeg i upeatljivijeg saznanja odnosno raznovrsnosti prisustva razliitih ivotinja na prostoru Bosne i Hercegovine, odnosno na prostoru grada Bihaa i Sarajeva. Bosna i Hercegovina stvarno predstavlja mjesto obitavanja velikog broja raznovrsnih individua razliitih klasa datog potfiluma. Neki e ovu zemlju smatrati kao ruralni, zadrti prostor gdje je sve, pa i ak i radovi i saznanja o ivotinjama nerazvijeno. Meutim, ovaj rad potpunu suprotnost dokazuje, od pronalaska i prikupljanja, pa do koritenja odnosno pristupanosti razliite literature sa osnovnim i detaljnim saznanjima o ivotinjama. Zahvaljujui toj literaturi i autorima literature, legator ovog rada je uspio pored toga da bolje upozna materiju koju je dobio za zadatak, uspio i da napie ovaj rad na kvalitetan nain, na nain koji oslikava jednog studenta, akademskog graanina. Uspio je doi do saznanja o razliitosti na morfolokom, anatomskom i klasifikacijskom nivou meu klasama, njihovim opim karakteristika i osobinama po kojima su vrijedni izuavanja.

5. Literatura

Lelo, S. (2015). Praktikum za upoznavanje osnovnih taksa tetrapodnih kimenjaka. Media biro d.o.o., Sarajevo.

Lelo, S. (2010). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine.

Lelo, S. (2014). Mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.

Lelo, S. et al., (2014). Ornitologija sa posebnim osvrtom na ornitofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.

Aleksopulo, A. (1968). Zoologija kimenjaka. Zavod za izdavanje udbenika Socijalistike republike Srbije, Beograd.

http://www.erdkroete.de/gelbbauchunke.htm

http://www.arkive.org/slow-worm/anguis-fragilis/

http://reptile-database.reptarium.cz/species?genus=Anguis&species=fragilis

http://reptile-database.reptarium.cz/species?genus=Podarcis&species=muralis

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sljepi%C4%87

http://amphibiaweb.org/cgi/amphib_query?where-genus=Salamandra&where-species=salamandra

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pjegavi_da%C5%BEdevnjak

http://www.iucnredlist.org/details/58705/0

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDabe

http://bs.wikipedia.org/wiki/Lipljen

http://nationalpark-una.ba/bs/fauna.php

http://www.marinespecies.org/aphia.php?p=taxdetails&id=127185

http://www.marinespecies.org/aphia.php?p=taxdetails&id=127185

http://www.fishbase.org/summary/239

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pijor

http://en.wikipedia.org/wiki/Common_minnow

http://www.iucnredlist.org/details/17067/0

http://en.wikipedia.org/wiki/House_sparrow

http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=8367

http://hr.wikipedia.org/wiki/Obi%C4%8Dni_vrabac

http://en.wikipedia.org/wiki/House_mouse

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mi%C5%A1evi

1