Upload
trinhdat
View
225
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
2 | s t r a n a
30/12/2010
DE FACTO CONSULTANCY
POSLOVNE PERFORMANSE PREDUZEĆA KOJE UTIČU NA KOMPETITIVNOST
4 | s t r a n a
Osnovni podaci o istraživanju
Istraživanje “Poslovne performanse preduzeća koje utiču na njegovu kompetitivnost”
sprovedeno je tokom decembra 2010. godine i januara 2011. godine. Intervjuisana su
preduzeća čiju listu je obezbijedila Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća Crne Gore.
Preduzeća sa liste su pojedinačno kontaktirana sa molbom za sprovođenje intervjua, ali odziv
iz više razloga nije bio potpun. Dok se ipak najveći broj predstavnika preduzeća odazvao
zahtjevu za sprovođenje intervjua, jedan dio preduzeća je odbilo da primi anketara. Najčešće
navođeni razlozi odbijanja bili su prezaposlenost i praznici. Određeni broj preduzeća koja su se
nalazila na spisku više ne postoji ili njihovi kontakti nisu više validni.
U konačnom izvještaju su dati sumarni podaci za 52 intervjuisana preduzeća. U prvom dijelu
izvještaja sadržani su zaključci kategorizovani prema cjelinama istraživanja sa preporukama
koja se odnose na sva preduzeća, dok je u aneksu dat pregled sažetaka razgovora sa
pojedinačnim preduzećima.
Metodologija Metod istraživanja bio je semi‐strukturirani intervju koji je za cilj imao prikupljanje podataka
od targetiranih preduzeća kako bi se ustanovio nivo kompetitivnog potencijala datog
preduzeća. Unutrašnje performanse koje su definisane kao elementi operacionalizovanog
koncepta kompetitivnosti u okviru ovog istraživanja su:
Opšta situacija/strategija
Pod opštom situacijom/strategijom podrazumijevali su se odgovori na pitanja koja
su se odnosila na procjenu opštih uslova poslovanja u kojima funkcioniše data
kompanija, procjenu razvoja i kretanja opštih uslova u narednoj godini, te postojanje
pisanog biznis plana kojim se definiše djelovanje i funkcionisanje preduzeća u
narednom periodu. Cilj svih ovih pitanja bio je da se utvrdi nivo spremnosti
preduzeća da se nose sa novonastalim spoljnjim izazovima.
Istraživanje, razvoj i dizajn
Pod istraživanjima, razvojem i dizajnom podrazumijevala su se pitanja usmjerena na
odnos preduzeća prema inovacijama, razumijevanje i prepoznavanje potrebe
ulaganja u inovativne tehnologije izražena konceptualno i u sredstvima, te pitanja
koja su se odnosila na procenat prodaje proizvoda koji su plasirani na tržište u
posljednje dvije godine, te planove koji se odnose na još uvijek neplasirane
proizvode.
Proizvodnja i operacije
Pod proizvodnjom i operacijama podrazumijevala su se pitanja koja su se odnosila
planove i realizaciju istih kada je u pitanju proizvodnja, planove koji se odnose na
proširenja i investicije, postojanje sistema kontrole kvaliteta proizvoda, ulaganja u
novu opremu, te postojanje međunarodno priznatih sistema akreditacije kvaliteta
kao što su ISO ili HACCIP.
5 | s t r a n a
Marketing, distribucija i prodaja
Ova dimenzija je sadržala pitanja koja su se odnosila na donošenje i realizaciju
marketinških planova, pitanja postojanja konkurencije, procjene sopstvene pozicije
na tržištu, izraženo nominalno i procentualno, te pitanja koja su se odnosila na
načine prikupljanja relevantnih informacija za poslovanje.
Ljudski resursi
Pitanja iz oblasti ljudski resursi odnosila su se sa jedne strane na ispitivanje odnosa
rukovodećeg kadra u preduzeću prema ljudskim resursima i ulaganjima u njih kao
izvoru kompetitivnosti, a sa druge strane u ispitivanje konkretnih poslovnih praksi
kada je u pitanju razvoj ljudskih resursa u datom preduzeću. Posljednja pitanja iz
ovog seta odnosila su se na problem izbjegavanja rada kroz neopravdana odsustva
sa posla.
Finansiranje
Pitanja iz oblasti finansiranja odnosila su se na planove i probleme u finansiranju
djelatnosti preduzeća u narednom periodu, položaj po ovoj dimenziji u odnosu na
konkurenciju, pitanja finansiranja proširivanja djelatnosti preduzeća i buduća
planiranja investiranja u razvoj, te pitanje potrebe za pozajmicama i kreditima.
Istraživači su prilikom intervjuisanja predstavnika preduzeća, koji su za ovu priliku morali biti
na visokim pozicijama odlučivanja (najčešće izvršni direktor ili vlasnik) koristili identičan set
osnovnih pitanja u okviru svake od ovih dimenzija. Na osnovu odgovora ispitanika, istraživači
su postavljali dodatna potpitanja kako bi dobili što preciznije informacije o dobijenim
odgovorima. Na kraju svake potcjeline intervjua od intervjuisanog je traženo da ocijeni
trenutnu situaciju u preduzeću ocjenom od 1 (najlošija) do 5 (najbolja) u odnosu na argument
koje je iznio u svom izlaganju. Rezultati ove samoevaluacije predstavljeni su u tabeli 2.
Istraživači su dobili instrukcije da pored ocjene koju su sami sebi davali predstavnici preduzeća
notiraju i sopstvenu ocjenu. Na ovaj način dobili smo još jednu tabelu koja je rezultat tzv.
eksterne evaluacije. Vrijednost ove kontrolne eksterne evaluacije je višestruka: sa jedne strane
time su nadomiještene nedostajuće ocjene jer u nekim slučajevima predstavnici preduzeća
nisu mogli ili nisu htjeli dati numeričku ocjenu za određenu dimenziju. Sa druge strane,
primijećeno je da ispitanici veoma često daju vrlo nerealne ocjene, tj. ocjene koje nisu
zasnovane na izloženim argumentima. S obzirom na to da je u istraživanje bio uključen mali
broj istraživača (6), a oni su u određenim slučajevima (posebno u početku istraživanja)
intervjue radili u parovima omogućeno je uspostavljanje određenih opštih kriterijuma za
evaluaciju, koji su međusobno referentni. U tabeli 3 date su ocjene koje su na ovaj način
formirane od strane istraživača, a koje su date u odnosu na sva obuhvaćena preduzeća i gdje
su “najuspješnija” i “najmanje uspješna” preduzeća korišćena kao referentni okvir.
Prilikom odabira preduzeća vodilo se računa o tome da se uključi što više različitih djelatnosti,
kako bi se dobila što preciznija slika crnogorske privrede. Tako su intervjuisana preduzeća koja
se bave prehrambenom, drvnom, farmaceutskom industrijom i drugim oblicima proizvodnje
kao što je proizvodnja proizvoda od metala ili kamena. Akcenat prilikom odabira preduzeća bio
je na onim preduzećima koja imaju određenu izvoznu djelatnost ili je barem planiraju u
narednom periodu.
Za istu namjenu vodilo se računa da se prikupe podaci o preduzećima koja se nalaze u sve tri
crnogorske regije – na sjeveru, u centralnom dijelu i na jugu.
6 | s t r a n a
Intervjuisana su sljedeća preduzeća:
Tabela 1 – Pregled intervjuisanih preduzeća po regionu i djelatnosti
SJEVERNA REGIJA
Preduzeće Djelatnost Grad
Jela komerc Drvna industrija Proizvodnja brvnara
Rožaje
D.O.O. Furo Prehrambena industrija Proizvodnja ratluka
Bijelo Polje
Flores Ostalo – proizvodnja esencijalnih ulja
Mojkovac
Ekomeduza Prehrambena industrija Bijelo Polje
Elprom Drvna industrija Rožaje
Bjelasica Rada Prehrambena industrija Proizvodnja vode
Bijelo Polje
D.O.O. Smoki promet Prehrambena industrija Bijelo Polje
CENTRALNA REGIJA
Preduzeće Djelatnost Grad
Pivara “Trebjesa” Prehrambena industrija Proizvodnja piva
Nikšić
Crnagoracoop Prehrambena industrija Proizvodnja kafe i konditorskih proizvoda
Danilovgrad
MI RAI Drvna industrija Proizvodnja namještaja
Nikšić
Scan International Drvna industrija Proizvodnja namještaja
Podgorica
Kronus Ostalo – proizvodnja horizontalnih zamrzivača
Cetinje
Stratus Ostalo – proizvodnja etiketa Podgorica
Interproduct Prehrambena industrija Proizvodnja mesa
Cetinje
D.O.O.Sagar Ostalo – proizvodnja i prerada čelika
Podgorica
Osvit Prehrambena industrija Proizvodnja mesa
Cetinje
Flotalba Ostalo – proizvodnja stakla Podgorica
D.O.O. Darma Prehrambena industrija Proizvodnja sirćeta
Podgorica
Pirella Prehrambena industrija Proizvodnja sokova
Danilovgrad
PACO MONTE Mediterano začini
Prehrambena industrija Proizvodnja začina
Podgorica
Martex Prehrambena industrija Proizvodnja mesa
Cetinje
Loris Drvna industrija Proizvodnja namještaja
Nikšić
Duga Drvna industrija Proizvodnja parketa
Nikšić
Bambis Drvna industrija Industrija namještaja
Podgorica
Hemomont Farmaceutska industrija Podgorica
Šišković company Ostalo Prerada kamena
Danilovgrad
A.D. Plodovi Prehrambena industrija Prerada voća
Podgorica
Was inpex Ostalo Podgorica
7 | s t r a n a
Proizvodnja pločastog materijala
A.D. Pako Ostalo – Grafičko proizvodno preduzeće
Berane
Aqva Monta Prehrambena industrija – proizvodnja vode
Kolašin
Montinženjering Proizvodnja i ugradnja sigurnosnih sistema, video nadzora
Podgorica
Eko Vladoš Drvna industrija Kolašin
Kom eloksir Ostalo – proizvodnja eloksirane bravarije
Berane
Polieks Ostalo – proizvodnja eksploziva
Berane
Mljekara Nika Prehrambena industrija – proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda
Nikšić
Mljekara Srna Prehrambena industrija – proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda
Nikšić
Sveti Nikola Ostalo – proizvodnja kartonaža
Nikšić
Mesopromet Prehrambena industrija – proizvodnja mesa
Bijelo Polje
Eko hrana Prehrambena industrija – proizvodnja organske hrane
Nikšić
Popović D.O.O Ostalo – proizvodnja stočne hrane
Nikšić
Fabrika vode Lipovo D.O.O. Prehrambena industrija – proizvodnja vode
Kolašin
Prava mjera Drvna industrija Proizvodnja djelova za violine
Nikšić
JUŽNA REGIJA
Preduzeće Djelatnost Grad
Bonesa Prehambena industrija Proizvodnja kečapa
Bar
Uljara Abazović Prehrambena industrija Proizvodnja ulja
Bar
Vinarija Milović Prehrambena industrija Proizvodnja vina
Ulcinj
D.O.O. Aragana Bar Ostalo – proizvodnja proizvoda od kovanog gvožđa
Bar
In Spe Prehrambena industrija Organska proizvodnja
Bar
MDS Company Uljara Metović
Prhrambena industrija proizvodnja ulja
Bar
D.O.O. Olioprom Prehrambena industrija Proizvodnja ulja
Bar
Solana „Bajo Sekulić“ Prehrambena industrija Proizvodnja soli
Ulcinj
Olivmont Prehrambena industrija Proizvodnja ulja
Bar
Euroflex Ostalo – izrada dušeka Ulcinj
8 | s t r a n a
Matrice samoevaluacije i evaluacije Od svih intervjuisanih je traženo da u skali od 1 do 5 ocjene poziciju svog preduzeća trenutno
na tržištu u Crnoj Gori. Pri tome 1 je predstavljala najnižu ocjenu, dok je 5 predstavljala najvišu
ocjenu. U određenom broju slučajeva predstavnici preduzeća su odbili da daju kvantitativnu
ocjenu, dok su u određenom broju njihove ocjene bile očigledno u neskladu sa opisnim
dijelom. Zato su u nastavku ponuđene dvije tabele. U tabeli 2 je data matrica samoevaluacije
predstavnika preduzeća prema šest dimenzija u okviru kojih su postavljana pitanja. U
posljednoj koloni dat je prosjek za konkretno preduzeće. Preduzeća su rangirana prema tom
prosjeku, tako da možemo vidjeti da su najvišu prosječnu ocjenu sebi dali u Fabrici vode
Lipovo, a najnižu u preduzeću Kom eloksir. Iako su preduzeća bila prilično nerealna kada je
ocjenjivanje sopstvenih resursa u pitanju, određeni odnosi mogu se uočiti. Tako se lako može
vidjeti koja je najslabija dimenzija u okviru kog preduzeća prema sopstvenoj ocjeni, a koju
preduzeća smatraju veoma dobrom.
Tabela 2 – Matrica samoevaluacije preduzeća
Preduzeće
I
II
III
IV
V
VI
Prosjek
Fabrika vode Lipovo D.O.O. 5.0 5.0 5.0 5.0 5.0 5.0 5.0
Pivara “Trebjesa” 5.0 4.0 5.0 5.0 5.0 5.0 4.8
Mesopromet 4.0 5.0 5.0 5.0 5.0 5.0 4.8
Crnagoracoop 4.0 5.0 5.0 5.0 4.0 5.0 4.7
MI Rai 3.5 4.0 5.0 5.0 5.0 4.0 4.4
Šišković company 5.0 4.0 4.0 5.0 5.0 3.0 4.3
Scan International 4.0 5.0 5.0 4.0 4.0 4.0 4.3
Popović D.O.O. 4.0 4.0 4.0 4.0 5.0 4.0 4.2
A.D. Plodovi 4.0 3.0 4.0 4.0 5.0 4.0 4.0
Bonesa 5.0 2.0 4.0 3.0 5.0 5.0 4.0
Mljekara Srna 4.0 4.0 5.0 4.0 4.0 3.0 4.0
Hemomont 3.0 3.0 4.5 4.5 4.0 4.0 3.8
Uljara Abazović 3.0 3.0 5.0 4.0 5.0 3.0 3.8
Kronus 3.0 4.0 5.0 3.0 5.0 3.0 3.8
Eko Vladoš 4.0 3.0 3.0 4.0 4.0 5.0 3.8
Montinžinjering 4.0 3.0 4.0 3.0 5.0 3.0 3.7
Stratus 4.0 4.0 4.0 4.0 4.0 2.0 3.7
Interproduct 3.0 4.0 4.0 3.0 4.0 4.0 3.7
Jela Komerc 3.0 3.0 4.0 4.0 4.0 4.0 3.7
Vinarija Milović 4.0 5.0 5.0 1.0 4.0 3.0 3.7
D.O.O. Sagar 4.0 4.0 4.0 3.0 3.0 4.0 3.7
Osvit 3.0 3.0 5.0 4.0 4.0 3.0 3.7
D.O.O. Furo‐s 3.0 3.0 4.0 4.0 4.0 4.0 3.7
D.O.O. In Spe 3.5 4.0 4.0 4.0 4.0 2.0 3.6
D.O.O. Aragana 3.0 4.0 4.0 4.0 3.0 3.0 3.5
Flotalba 3.0 3.0 4.0 3.0 5.0 3.0 3.5
D.O.O. Darma 3.0 3.0 5.0 3.0 4.0 3.0 3.5
D.O.O. Flores 3.0 4.0 5.0 3.0 3.0 3.0 3.5
D.O.O. Smoki promet 3.0 4.0 4.0 4.0 3.0 3.0 3.5
MDS Company Uljara Metović 3.0 3.0 4.0 4.0 3.5 3.0 3.4
Olivmont 3.0 4.0 4.0 4.0 2.5 3.0 3.4
Eko meduza 3.0 4.0 ‐ 3.0 4.0 3.0 3.4
Duga 2.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.4
Eko hrana 3.0 3.0 4.0 3.0 4.0 3.0 3.3
Pirela 3.0 4.0 3.0 3.0 4.0 3.0 3.3
PACO MONTE, Mediterano začin 3.0 4.0 4.0 3.0 4.0 2.0 3.3
Biznis inkubator 3.5 2.5 4.0 3.5 4.0 2.5 3.3
Martex 3.5 2.0 4.0 3.0 3.0 4.0 3.3
Sveti Nikola 4.0 2.0 3.0 2.0 4.0 4.0 3.2
Mljekara Nika 3.0 4.0 3.0 3.0 4.0 2.0 3.2
9 | s t r a n a
Was Impex 3.0 4.0 3.0 3.0 3.0 2.0 3.0
Bambis 1.0 3.0 4.0 4.0 5.0 1.0 3.0
D.O.O. Olioprom 2.0 4.0 4.0 3.0 3.5 1.0 2.9
Prava mjera 3.0 3.0 3.0 3.0 2.0 3.0 2.8
Euroflex 2.0 5.0 5.0 1.0 3.0 1.0 2.8
Elprom 2.0 3.0 3.0 3.0 2.0 2.5 2.6
Loris 2.0 3.0 2.0 1.0 5.0 1.0 2.3
Solana Bajo Sekulić 1.0 3.0 4.0 2.0 3.0 1.0 2.3
Bjelasica Rada 2.0 2.0 3.0 1.5 1.0 2.0 1.9
A.D. Pako 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0 1.0 1.7
Polieks 1.0 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0 1.7
Kom eloksir 1.0 2.0 2.0 2.0 1.0 1.0 1.5
Prosječna ocjena 3.1 3.5 3.9 3.3 3.8 3.0 3.4
Dakle, ukoliko ostavimo po strani za trenutak činjenicu da su ocjene koje su ispitanici sami sebi
dali očigledno znatno bolje nego što je to realna situacija, neki odnosi među dimenzijama
mogu se uočiti. Tako, možemo vidjeti da su ispitanici najlošije ocijenili šestu dimenziju
finansiranje i prvu dimenziju opšta situacija/strategija, dok su najbolje ocijenili dimenziju
proizvodnja i ljudski resursi, tj. rangiranje bi bilo sljedeće:
1. Proizvodnja i operacije
2. Ljudski resursi
3. Istraživanje, razvoj i dizajn
4. Marketing, distribucija i prodaja
5. Opšta situacija/strategija
6. Finansiranje
Iz pregleda rangiranih dimenzija možemo uočiti da su ispitanici u prosjeku lošije ocjenjivali
dimenzije koje zavise od objektivnih ili spoljnih okolnosti kao što su opšta situacija i uslovi
finansiranja, dok su za dimenzije koje su u njihovoj „nadležnosti“ davali više ocjene. Ovdje
treba imati u vidu to da su ispitanici pitanja iz oblasti opšta situacija i strategija interpretirali
više u smislu ocjene spoljnih faktora nego ocjene sopstvene sposobnosti da se sa novonastalim
okolnostima u privredi izbore.
Posebno je zanimljiva dimenzija istraživanja, razvoj i dizajn gdje se iz konkretnih odgovora
ispitanika može vidjeti da preduzeća u Crnoj Gori relativno malo ulažu u ovu dimenziju, ali koja
se prema njihovom rangiranju našla na relativno visokom trećem mjestu. Bližom analizom
njihovih odgovora može se utvrditi da većina ispitanika ne smatra inovacije izvorom
kompetitivne prednosti te da se ovom segmentu poslovanje pridaje mala ili nikakva pažnja. S
obzirom na to da opstanak preduzeća nije najdirektnije vezan za ovu dimenziju (bar u nekom
kraćem periodu), većina ispitanika odgađa bavljenje ovom tematikom za neko „povoljnije“
vrijeme.
Slična situacija se odnosi i na ljudske resurse. Naime, većina ispitanika nema organizovane
planove za usavršavanje kadrova niti prepoznaje na pravi način ljudske resurse kao izvor
kompetitivnosti, ali je većina njih sebi po ovoj dimenziji dala najviše ocjene. Opet,
pretpostavka je da je odnos prema ovoj dimenziji „lagodniji“.
10 | s t r a n a
U tabeli 3 predstavljeni su rezultati eksterne evaluacije voditelja intervjua. Naime, pored
ocjena koje su predstavnici preduzeća davali sami sebi, voditelji intervjua su po završetku
intervjua u zapisnik dodavali kao kontrolni mehanizam sopstvene ocjene. Ove ocjene se
ponekad slažu sa ocjenama koje su dali predstavnici preduzeća, ali ne u svim slučajevima.
Na vrhu liste se nalaze dva velika preduzeća – Pivara „Trebjesa“ i Crnagoracoop koja su kao
velika i zaista veoma uspješna preduzeća praktično poslužila kao reper za rangiranje.
Tabela 3 ‐ Matrica evaluacije anketara
Preduzeće I II III IV V VI Prosjek Pivara “Trebjesa” 5.0 4.0 4.0 5.0 5.0 5.0 4.7
Crnagoracoop 3.0 4.0 4.0 4.0 4.0 4.0 3.8
Mljekara Srna 2.0 4.0 4.0 4.0 5.0 3.0 3.7
D.O.O. Sagar 4.0 4.0 3.0 3.0 4.0 4.0 3.7
Fabrika vode Lipovo D.O.O. 3.0 4.0 4.0 4.0 3.0 4.0 3.7
Pirela 3.0 3.0 4.0 4.0 4.0 3.0 3.5
Mesopromet 2.0 3.0 4.0 3.0 4.0 4.0 3.3
Bonesa 4.0 3.0 3.0 3.0 4.0 3.0 3.3
MI Rai 3.0 3.0 3.0 3.0 5.0 3.0 3.3
Kronus 4.0 4.0 4.0 3.0 3.0 2.0 3.3
Olivmont 4.0 4.0 3.0 4.0 3.0 2.0 3.3
Hemomont 2.0 3.0 4.0 4.0 3.0 3.0 3.2
Popović D.O.O. 3.0 2.0 4.0 3.0 4.0 3.0 3.2
Mljekara Nika 2.0 4.0 3.0 4.0 4.0 2.0 3.2
D.O.O. In Spe 3.0 3.0 3.0 4.0 4.0 2.0 3.2
Eko meduza 3.0 4.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.2
Stratus 4.0 3.0 3.0 3.0 3.0 2.0 3.0
Interproduct 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0
Vinarija Milović 4.0 3.0 3.0 2.0 3.0 3.0 3.0
D.O.O. Olioprom 2.0 4.0 3.0 4.0 3.0 2.0 3.0
D.O.O. Aragana 4.0 3.0 3.0 3.0 3.0 2.0 3.0
Jela Komerc 3.0 3.0 3.0 3.0 2.0 4.0 3.0
Martex 3.0 3.0 4.0 3.0 3.0 2.0 3.0
D.O.O. Darma 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0 3.0
Biznis inkubator 3.0 2.0 3.0 3.0 4.0 2.0 2.8
D.O.O. Flores 3.0 4.0 3.0 3.0 2.0 2.0 2.8
Prava mjera 3.0 3.0 3.0 3.0 2.0 3.0 2.8
A.D. Plodovi 3.0 2.0 2.0 2.0 4.0 3.0 2.7
Šišković company 3.0 3.0 2.0 2.0 4.0 2.0 2.7
Eko Vladoš 2.0 2.0 1.0 3.0 3.0 4.0 2.5
Euroflex 2.0 4.0 3.0 2.0 3.0 1.0 2.5
Eko hrana 2.0 2.0 3.0 3.0 2.0 2.0 2.3
Was Impex 3.0 3.0 2.0 2.0 2.0 2.0 2.3
Uljara Abazović 2.0 3.0 2.0 3.0 3.0 1.0 2.3
Sveti Nikola 2.0 2.0 2.0 2.0 3.0 2.0 2.2
Scan International 2.0 3.0 1.0 2.0 2.0 3.0 2.2
Flotalba 2.0 2.0 2.0 3.0 2.0 2.0 2.2
Osvit 2.0 2.0 3.0 2.0 2.0 2.0 2.2
Elprom 2.0 3.0 2.0 2.0 2.0 2.0 2.2
MDS Company Uljara Metović 2.0 2.0 2.0 2.0 3.0 2.0 2.2
Montinžinjering 2.0 3.0 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0
D.O.O. Smoki promet 2.0 2.0 2.0 2.0 2.0 2.0 2.0
Solana Bajo Sekulić 1.0 2.0 3.0 2.0 3.0 1.0 2.0
Duga 1.0 2.0 2.0 2.0 3.0 2.0 2.0
Kom Eloksir 2.0 2.0 2.0 2.0 1.0 ‐ 1.8
PACO MONTE, Mediterano začin 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0 1.0 1.7
D.O.O Furo‐s 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0 1.0 1.7
Poliex 1.0 1.0 2.0 2.0 2.0 1.0 1.5
A.D. Pako 1.0 2.0 1.0 2.0 2.0 1.0 1.5
Bambis 1.0 1.0 1.0 2.0 2.0 1.0 1.3
Bjelasica Rada 1.0 1.0 2.0 1.0 1.0 1.0 1.2
Loris 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0
11 | s t r a n a
Prosječna ocjena 2.5 2.8 2.7 2.8 2.9 2.3 2.6
Srednja ocjena eksterne evaluacije je niža od srednje ocjene samo evaluacije, 2.6 u odnosu na
3.4, takođe rangiranje preduzeća prema njihovoj srednoj ocjeni se razlikuje. Poredak po
dimenzijama je nešto drugačiji s obzirom na to da su proizvodnja i operacije sišle na 3. mjesto.
S obzirom na to da je metodologija bila bazirana na ispitivanju predstavnika preduzeća i nije
uključivala neke dodatne “objektivnije” kriterijume evaluacije preduzeća, ovaj poredak u
velikoj mjeri odgovara poretku koji proističke iz samoevaluacije preduzeća, tj. iako su
predstavnici preduzeća veoma optimistično ocjenjivali svoje preduzeće, te su referentne tačke
relativno visoko, odnos među dimenzijama odražava ono što su ispitanici prijavili u svojim
odgovorima.
1. Istraživanje, razvoj i dizajn
2. Ljudski resursi
3. Proizvodnja i operacije
4. Marketing, distribucija i prodaja
5. Opšta situacija/strategija
6. Finansiranje
Opšta situacija/strategija Srednja ocjena: 3.1/2.5
Ne postoji jedistvena ocjena među predstavnicima preduzeća kada je u pitanju opšta situacija i
klima za poslovanje u Crnoj Gori u prethodnoj godini. Na pitanje kako biste ocijenili uslove
poslovanja u kojima funkcioniše vaša kompanija danas, a kakva kretanja očekujete naredne
godine, jedan dio intervjuisanih predstavnika je dao optimističan ili poluoptimističan odgovor,
posebno kada su kretanja na tržištu za narednu godinu u pitanju, dok drugi iskazuje strah da će
naredne godine posljedice krize još jače uzdrmati
crnogorsku privredu. Neka od preduzeća su iskazala strah
da će u narednoj godini doći do stečaja i potpunog
prestanka proizvodnje.
Kada govorimo o preprekama za razvoj proizvodnje koje su ispitanici pomenuli, a koje su
obilježile prethodnu godinu, možemo izdvojiti tri osnovne kategorija ovakvih prepreka:
Posljedice stanja u privredi usljed ekonomske krize.
Posljedice krize su pomenute u više oblika, međutim, najčešće pominjani problem je
nesposobnost klijenata da plate za preuzetu robu, te zahtjevi dobavljača da za avansnim
plaćanjem repromaterijala. U ovakvoj situaciji brojna preduzeća se nalaze u veoma teškoj
poziciji, pa su neka od njih pomenula ogromna
dugovanja koja su prema njima imali trgovački lanci koji
su otišli pod stečaj, a koja su tek intervencijom
Ministarstva finansija uspjela da se naplate kroz
“Jakojeteškogovoritiotome,jersvezavisioddrugih.“direktorjednogpreduzećazapreradumesa
NamaloprodajnommjestuuHercegNovom,zanekolikomjeseciu2010.godinijezabilježenpadprodajeza55%,
rekaojeizvršnidirektorjednefirmesajuga
12 | s t r a n a
reprogram vraćanja dugova.
Ovaj problem sa naplatom potraživanja pomenuo je veliki broj predstavnik preduzeća. Tako
predstavnik jedne od najvećih firmi sa prehrambenom djelatnosti u Crnoj Gori ističe kako nije
sigurno kako će ova firma uopšte funkcionisati u narednoj godini. Za njih najveći problem je
naplata potraživanja koja je gotovo nemoguća. Sa druge strane nemoguće je dobavljačima
plaćati sa zadrškom što sve proizvodi problem sa obrtnim sredstvima. Slične probleme ima i
jedna kompanija koja se bavi preradom drveta. U prošloj godini su, naime zbog problema
naplate potraživanja došli u nemogućnost da ispunjavaju svoje obaveze prema bankama i
dobavljačima, što je značajno uzdrmalo firmu koja se tek ove godine počela oporavljati.
Kada je u pitanju izvoz, u velikom broju kompanija imaju primjedbi na uslove za izvoz
proizvoda. Smatraju da bi se svi problem mogli riješiti kada bi se institucije malo više
zainteresovale za ovaj problem.
Nedostatak stimulativne državne politike i prakse kada su preduzeća koja
proizvode u pitanju.
Generalno, veliki broj preduzeća je naveo kako osjeća nedostatak opšte državne strategije
kada je u pitanju unapređenje rasta malih i srednjih preduzeća koja bi se ogledala u
instrumentima i mehanizmima kao što su zaštita domaćih proizvođača, smanjenje PDV‐a na
domaće proizvode ili slično.
Određena preduzeća kao razlog za nepovoljne uslove
poslovanja ističu previsoke i nestimulativne državne
takse. U jednoj firmi kao posebno otežavajuću okolnost
navode podizanje poreza i doprinosa na zaposlene.
Preduzeća koja zavise od državnih koncesija kao prepreku navode procedure dobijanja ovih
koncesija. Naime, u određenim situacijama se državne koncesije dodjeljuju samo na godinu
dana što onemogućava bilo kakvo planiranje. U periodu čekanja na dobijanje koncesije
preduzeća bilježe samo gubitke, što opterećuje završni bilans.
Državni planovi koji još uvijek nisu realizovani, kao što
je izgradnja putne infrastrukture u određenim
oblastima bi značajno olakšala distribuciju i poboljšala
umreženost sa drugim tržištima.
Preduzeća koja se bave izvozom imaju primjedbe na državnu politiku u ovom pogledu. Naime,
ne postoji zaštita od nelojalne konkurencije i uvoz i izvoz se ne odvijaju pod ravnopravnim
uslovima. Tako se, prema riječima predstavnika preduzeća koja izvoze, npr. za svaki izvezeni
artikal obavezno plaćaju pregledi koji uključuju i dodatne troškove, dok ta obaveza ne postoji
za zemlje u okruženju koje uvoze u Crnu Goru.
Određeni broj preduzeća izražava zabrinutost da će sve
više stranih trgovačkih lanaca kao što su Delta ili
Merkator prednost davati prodaji proizvoda iz svoje
zemlje, a ne crnogorskih, te da država nema definisanu
politiku zaštite domaćeg proizvođača.
Veliki problem za određeni dio kompanija su “divlji proizvođači”, tj. proizvođači čiji proizvodi
nisu deklarisani i koji samim tim predstavljaju nelojalnu
konkurenciju. Naime, to su oni proizvođači koji ne
registruju svoju djelatnost, ne plaćaju dadžbine i na taj
...Jošuvijekseposlujeusivojzoni,tj.safirmamaipojedincimakojinisuregistrovanizakonkretnudjelatnost,nepostojidovoljanbrojspecijalizovanihfirmi,atekojejesu
čestonemajukvalitetkojiovafirmazahtijeva,rekaojeglavniinžinjerpreduzećazapreradudrveta
,,Jer,čimpočnezimanatržištusepojavljujunoviproizvođačičijemesonijedeklarisano,ačijesucijene
neuporedivoniženegonaše.SobziromnatodajeplatežnamoćuCrnojGoritakvakakvajeste,ondaseimožeočekivati
daćekupacprijebirationujeftiniji,amanjekvalitetnurobu.“direktorpreduzećazapreradumesa
,,Trenutnoseništanemožeuštedjeti,alikadatiuspiješredovnodaisplaćuješsvesvojeobavezeipremabankama,
premadržavi,premasvojimkupcima,dapropratišsvesvjetsketrendoveidaihzatimuvedešusvojuproizvodnju,ondamorašbitizadovoljan.Mnogojeonihkojisukreditno
zaduženiikojiuslijednemogućnostivraćanjakreditapostajulikvidni“.Direktorvinarije
CrnaGorajeuvezlaflaširanuvoduuvrijednostiod40milionaeura,štonamapredstavljanelojalnukonkurenciju,rekaojeizvršnidirektorjednogpreduzećazapreraduvode
13 | s t r a n a
način imaju bolju poziciju na tržištu jer su u situaciji da formiraju nižu cijenu. Država je u
prethodnom periodu preduzela određene aktivnosti ka otkrivanju i suzbijanju neregistrovanog
poslovanja, ali proizvođači i dalje prijavljuju ovu pojavu kao problem.
No, nemaju sve kompanije primjedbe u na poslovanje u prethodnom periodu. Tako, na
primjer,jedno preduzeće prijavljuje veoma pozitivno iskustvo sa Agencijom za mala i srednja
preduzeća, Investicionim fondom koji je zaživio već 6 mjeseci i koji im je izašao u susret
prilikom davanja određenih subvencija. Velika su očekivanja od Razvojne banke koja bi trebalo
da zaživi u narednoj godini. Sa druge strane, u nekim preduzećima smatraju da bi podrška
Fonda za razvoj i Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća mogla biti veća.
U jednoj vinariji kao pozitivno iskustvo ističu saradnju sa Ministarstvom poljoprivrede koje im
je u skladu sa zakonima izašlo u susret kada su u pitanju određene subvencije na koje imaju
pravo oni koji prikažu kompletnu dokumentaciju kada je u pitanju zakonito poslovanje,
plaćanje poreza, dadžbina na uvoz i sl.
Loši investicioni uslovi, te nestimulativan bankarski sistem
Najveći broj predstavnika preduzeća izrazilo je veliku zabrinutost zbog nestimulativnog
bankarskog sistema sa razvoj proizvodnje i preduzetništva. Veoma često se navode banke koje
imaju izuzetno visoke kamate za podizanje kredita i država koja ne pokazuje dovoljno interesa
za razvoj preduzetništva. Tako, na primjer, direktor jednog preduzeća za proizvodnju hrane
navodi da su banke u prethodnoj godini bile prepreka razvoju jer su ulagale isključivo u
visokoprofitna preduzeća, kakva su građevinska preduzeća, a da nisu imale sluha za
proizvodnju. Slično navode i iz još nekoliko preduzeća koja se bave drugim djelatnostima.
Većina preduzeća je opterećena kreditno i teški uslovi otplate sada sprečavaju njihov dalji
razvoj. Upravo, od onih preduzeća koja smatraju da im je prethodna godina bila izuzetno loša,
uglavnom svi izdvajaju kreditna zaduženja. Npr. jedno preduzeće koje je podiglo kredite tokom
2008. godine usljed krize nije moglo da ih otplati tokom 2010. godine tako da je sada u toku
likvidacija firme. Drugo preduzeće navodi da većina banaka nije imala razumijevanja za njihov
tip djelatnosti te su bili prinuđeni da prihvate jedini ponuđeni kreditni aranžman pod izuzetno
nepovoljnim uslovima (kamatna stopa od 15‐17%) kako bi proširili proizvodnju. Uzimanje
novog kredita predstavljalo bi preveliko opterećenje za kompaniju, iako bi im taj drugi kredit
neophodan kako bi mogli proširiti svoju proizvodnju zbog izvoza.
Preduzeća takođe navode da je u prethodnoj godini bila slaba zainteresovanost za investiranje
od potencijalnih investitora.
Od optimističnih preduzeća, izdvajaju se ona koja u narednom period planiraju ekspanziju
uprkos krizi. Razlog za taj optimizam je u nekim slučajevima specifičnost proizvoda koja su
izuzetno konkurentna na regionalnom tržištu (sirće npr.). Takođe, neka preduzeća svoj
optimizam baziraju na pripremi novih proizvoda koja će biti konkurentnija na tržištu.
Biznis plan u pisanoj formi ima većina intervjuisanih preduzeća. Četiri preduzeća imaju biznis
plan koji nije u pisanoj formi već se na kraju svake godine sagledavaju rezultati, prihodi,
potrebe, budžet i na osnovu toga planiraju aktivnosti za narednu godinu. Biznis plan je u nekim
situacijama nastao kao spoljna obaveza prilikom podizanja kredita za proširenje proizvodnog
sektora. U drugim situacijama obaveza donošenja pisanog biznis plana dio je standard koje su
preuzeli uvođenjem ISO i HACCIP sistema.
14 | s t r a n a
Preporuke:
Globalna ekonomska kriza je ostavila značajne posljedice na privredni razvoj gotovo svih
evropskih država, pa tako i Crne Gore. Činjenica da predstavnici preduzeća prijavljuju
najznačajnije probleme koji su prema njihovim riječima uzrokovani nedostatkom svježeg
kapitala na tržištu, nelikvidnošću kompanija s kojima posluju, te nestimulativnim bankarskim
sistemom nisu neočekivana. Iako su predstavnici preduzeća uglavnom na pitanja iz ove oblasti
komentarisali opštu situaciju, analizom njihovih odgovora može se zaključiti da većina nije
spremna da se izbori sa novonastalim izazovima u privredi, te da nemaju forumulisan plan
izlaska iz krize.
Ipak, iako objektivni problemi zaista postoje, intervjui su pokazali šta su najslabije tačke, tj. na
šta se predstavnici preduzeća najviše žalili, a šta su eventualna pozitivna iskustva. U tom smislu
bi trebalo:
Stimulisati programe reprogramiranja dugova kako bi preduzeća koja su uoči
ekonomske krize značajno zadužila mogla opstati na tržištu.
Analizirati pravnu regulative kojom se određuje režim izvoza crnogorskih proizvoda
radi eliminacije postojećih barijera i radi povećanja konkurentnosti crnogorskih
proizvoda koja se plasiraju u inostranstvu.
Analizirati i unaprijediti pravne regulative u drugim oblastima poslovanja koje
predstavljaju specifične biznis barijere, kao npr. pitanje davanja koncesija.
Razmotriti određene politike zaštite domaćih proizvođača koje će stimulisati domaću
proizvodnju.
Boriti se protiv neregistrovane privredne djelatnosti koja predstavlja nelojalnu
konkurenciju kompanijama koje posluju u skladu sa zakonima.
Analizirati i podržati pozitivna iskustva poslovanja kao što su ona koja su prijavljena u
odnosu sa Agencijom za mala i srednja preduzeća. Reprizirati uspješne programe
podrške.
Otvoriti dijalog sa bankarskim sektorom radi obezbjeđivanja realnijih i crnogorskoj
privredi potrebnijih kreditnih aranžmana.
Istraživanje, razvoj i dizajn Srednja ocjena: 3.5/2.8
U osnovi, sva intervjuisana preduzeća se mogu podijeliti
na ona koja prepoznaju potrebu za ulaganjima u
,,Unajtežemperiodufirme,štosefinansijatiče,krenulismosaredizajnometiketa,saizradomnovihkartonskih
ambalažaitd.jerseukriznimvremenimailizatvarafirmailisekrećenekimnovimstvarimakakobisestvorioneki
obrtnikapital“.Direktorpreduzećazapreradumaslina
15 | s t r a n a
istraživanja i razvoj i ona koja tu potrebu nemaju ili ne prepoznaju.
Tako bi u ovu drugu kategoriju, na primjer, spadala ona preduzeća koja za sebe smatraju da se
prevashodno prilagođavaju potrebama tržišta i međunarodnim standardima kada je proizvod
koji nude u pitanju. U ovim preduzećima je budžet za istraživanja koji se izdvaja iz profita
zanemarljivo mali. Neka od ovih preduzeća uopšte ne prepoznaju potrebu za inovacijama i
smatraju da je izvor njihove konkurentnosti to da očuvaju postojeći kvalitet proizvoda, ne i da
bilo šta mijenjaju.
Ona prva bi se mogla podijeliti na preduzeća koja prepoznaju potrebu za osavremenjivanjem
koja se prevashodno iskazuje u nabavci novih već
postojećih tehnologija i ona koja ulažu u samostalna
istraživanja novih tehnologija.
Veoma čest odgovor u firmama je bio da ne postoji poseban sektor koji je zadužen za inovacije
već se one nalaze u isključivoj diskreciji i odgovornosti direktora. Takođe, u većini preduzeća,
uključujući ona koja prepoznaju važnost inovacija ne postoji fiksirani budžet za ovu namjenu,
niti se on godišnje određuje planovima.
Jedan dio preduzeća kao razlog za manja ulaganja u
istraživanje i razvoj navodi ekonomsku krizu. Oni navode
da iz redovnog finansiranja ne mogu da izdvajaju
sredstva za istraživanja, ali da to čine u situacijama kada
dođu do subvencija ili donacija.
Velike kompanije koje po pitanju ove dimenzije prednjače u ocjeni imaju značajna ulaganja u
inovacije, istraživanje i dizajn. Tako se u jednoj od takvih velikih kompanija za ovu namjenu
izdvaja godišnje oko 100.000 eur. U ovoj kompaniji se i osjeća značajan benefit od inovacija s
obzirom na to da procenat prodaje koji dolazi od proizvoda koji su pušteni na tržište u
posljednje 2 godine dostiže 50%.
U ostalim kompanijama, posebno onim manjim, ispitanici nisu bili u stanju da procjene koliko
benefit je kompanija imala od plasiranja na tržište onih
proizvoda koji su nastali kroz proces istraživanja i
inoviranja. U većini kompanija, pak, uviđaju da su ovi
proizvodi donijeli benefit kompaniji.
Preporuke:
Kriza se posebno osjetila na fondovima koji su bili predviđeni za razvoj i inovacije. Naime, u
situacijama kada dolazi do smanjivanja raspoloživih sredstava, obično se prvo troškovi
smanjuju za ove namjene (iako primjeri par intervjuisanih predstavnika preduzeća govore
suprotno). Uporedna praksa, pak, pokazuje da su upravo inovacije vrlo često bile poluga
izvlačenja iz krize. Sama činjenica da preduzeća uopšte nemaju strukturno definisano
odjeljenje, sektor ili nadležnu osobu koja se bavi inovacijama, najbolje oslikava odnos do
unapređenja kompetitivnosti kroz inovacije. Naime, najveći broj ispitanika je isključivo
koncentrisan na održavanje postojeće proizvodnje i nema bilo kakav osjećaj za razvoj i
otvaranje tržišta te važnost inovativnih rješenja za opstanak na širem regionalnom ili svjetskom
tržištu. U tom smislu, trebalo bi:
Raditi na razumijevanju funkcionisanja regionalnog i međunarodnog tržišta i važnosti
inovacija, razvojnih tehnologija i dizajna proizvoda za povećanje kompetitivnosti
preduzeća i za uopšte opstanak na tržištu.
,,Miukontinuiteturadimoistraživanja(...),alivezanozatroškovenemamonekuposebnukontostavku“.Direktorjednefabrikegrađevinskogmaterijala
,,Tajprocenatizgodineugodinuvarira,shodnopotrebamatržišta.Ali,kadajeononeophodnomismotudauložimo
onolikokolikotrebaikolikomožemo“.Direktoricapreduzećazaizraduproizvodaodgvožđa
,,Počelismodaizlažemomemorijskupjenunabeogradskomtržištuod2003.godinekakasenijeniznaloštaje
memorijskapjena“.Direktorpreduzećazaizradudušeka
16 | s t r a n a
Podsticati i obezbjeđivati domaće ili inostrane programe doniranja ili
subvencioniranja inovativnih rješenja.
Proizvodnja i operacije Srednja ocjena: 3.9/2.7
Kada su u pitanju proizvodnja i operacije,
predstavnici preduzeća su pitani da li uspijevaju da
realizuju planove kada je u pitanju plasman novih
proizvoda, da li imaju neke probleme u sistemu
proizvodnje, te da li postoje planovi za proširenje postojećih kapaciteta. Drugi dio pitanja se
odnosio na akreditacije sistema kvaliteta, da li preduzeća posjeduju neki od sertifikata kvaliteta
i da li koriste neki od postojećih sistema za osiguravanje kvaliteta. U koliko je odgovor bio
negativan pitali smo da li postoje planovi za njihovo korišćenje u budućnosti.
Većina preduzeća nema značajnije probleme kada je u pitanju plasaman proizvoda na domaće
tržište. Ipak, u brojnim kompanijama su istakli da bi njihov položaj dodatno olakšali
instrumenti državne politike koji bi bili usmjereni na zaštitu domaćeg proizvođača i domaći
proizvod, koji sada ne postoje.
Kada je u pitanju proizvodni proces, većina preduzeća smatra da posjeduje sve uslove za
kvalitetnu proizvodnju, ali i da prostor za dalji napredak postoji. Od onih koji planiraju
proširenja, najviše je onih koji priželjkuju stranog partnera sa kojim bi saradnja dovela do ovih
promjena.
Preduzeća koja se bave proizvodnjom vina, ulja ili sličnih proizvoda često navode problem
proizvodnje ambalaže u Crnoj Gori. Naime, ova preduzeća najčešće dizajn i izradu ambalaže
povjeravaju firmama iz Srbije. Za određeni tip ambalaže (kao npr. staklene flaše) i ne postoji
mogućnost trenutno da se proizvode u Crnoj Gori. To komplikuje i poskljupljuje proces
proizvodnje.
Od onih koji su izdvojili probleme u funkcionisanju proizvodnog sistema, najveći broj njih
prijavljuje problem sa zastarjelošću opreme i sa potrebom da se ona osavremeni i kupi nova.
Neka preduzeća planiraju veća investiciona ulaganja kao što su proširenje kapaciteta
proizvodnih hala, što je u nekim slučajevima podržano od strane Investicionog razvojnog
fonda.
Kada su u pitanju sistemi akreditacije kvaliteta, većina preduzeća koja su uključena u
istraživanje ne posjeduje trenutno nijedan serifikat (ISO ili HACCIP), međutim, mnoga od onih
koji ne posjeduju ovaj certifikat su sa njim ipak upoznata ili čak rade na postizanju standarda
koji će im omogućiti dobijanje ovog sertifikata.
Neka preduzeća su imala HACCIP ili sličnu akreditaciju,
ali su je u međuvremenu zbog finansijskih problema i
nemogućnosti da ulože u pribavljanje akreditacije
izgubila. To znači da ona u proizvodnji implementiraju
HACCIP standarde, ali da zvaničan sertifikat nemaju,
,,Jedinobihkaoslabutačkuizdvojiosvijestgrađana,jerbioniprijekupiliiprobalineštouvoznoumjestodomaćih
proizvoda“.Direktorpreduzećaprehrambenedjelatnosti
,,ZanarednugodinusobziromdasmoaktivniuPrivrednojkomoriCrneGoreidasmounjihovomnajužemodboru
malihisrednjihpreduzećaićićemokakvalitetuilioznaciprepoznatljivostiDOBRACG“.
Direktorpreduzećazaproizvodnjunamještaja
17 | s t r a n a
mada planiraju da u budućnosti obnove licencu.
Kada su u pitanju sistemi kontrole kvaliteta kao što su World Class Manufacturing ili Total
Quality Management većina predstavnika preduzeća nije čula za ove sisteme i ne posjeduje ih.
Oni koji su čuli za neki od pomenutih sistema kontrole prepoznaju njihovo sve češće korišćenje
na inostranom tržištu, te u skladu sa praćenjem trendova planiraju da ih u budućnosti koriste.
Najčešće pomenut je Total Quality Management System.
Najveće anketirane kompanije nemaju u planu korišćenje nijednog od navedenih sistema jer
međunarodna kompanija čiji su dio ima razvijene sopstvene interne standarde i sisteme
kontrole kvaliteta.
Preporuke:
Preduzeća su sebi najviše ocjene dala upravo kada je u pitanju proces proizvodnje i
obezbjeđenja kvaliteta proizvoda. Razlozi za to, pored njihovog zadovoljstva sopstvenim
procesom proizvodnje, mogu dodatno biti i marketinške prirode, ali i činjenica da je u pitanju
dimenzija koja u najvećoj mjeri zavisi od menadžmenta kompanije, koji je upravo bio
anketiran.
Iako je najveći broj intervjuisanih predstavnika preduzeća upoznat sa osnovnim
međunarodnim sertifikatima kvaliteta, većina ih ne posjeduje ili ih je vremenom
izgubila. U tom smislu bi trebalo kreirati program podsticanja međunarodne
akreditacije domaćeg kvaliteta.
Veliki broj preduzeća ističe kao problem nedovoljno razvijene instrumente državne
politike za zaštitu domaćeg proizvođača na tržištu, te bi u tom smislu trebalo
razmotriti da se ovakvi instrumenti ojačaju i prilagode potrebama domaćeg
proizvođača, barem u smislu otklanjanja domaćih biznis barijera koje ispitanici u
svojim odgovorima prijavljuju.
Partnerstva sa stranim preduzećima su se pokazala kao veoma stimulativna za
prenos novih tehnologija i znanja, te bi trebalo kreirati podrške za lakše povezivanje
biznis sektora sa inostranstvom.
Sistemi obezbjeđenja kvaliteta za koje većina kompanija nije čula kao što su World
Class Manufacturing ili Total Quality Management bi trebalo da budu bolje
promovisani među određenim kategorijama preduzećima.
Marketing, distribucija i prodaja Srednja ocjena: 3.3/2.8
Kada je u pitanju dimenzija marketinga, pitanja koja su
postavljena odnosila su se na postojanje marketing
plana i probleme na tržištu u Crnoj Gori ili drugim
tržištima. Takođe, postavljeno je pitanje o poziciji
„Svjedocismosituacijedaidijeteod7godinaznadasurfujepointernetu“.
Direktorjednogprehrambenogpreduzeća
18 | s t r a n a
intervjuisane firme u odnosu na svoju konkurenciju i pitanje ko su joj najveći klijenti. Posljednja
dva pitanja su se odnosila na udio koji kompanija zauzima na domaćem tržištu i načinima
informisanja o novostima koji su bitni za poslovanje.
Većina predstavnika preduzeća je izjavila da u svojoj kompaniji posjeduju marketing plan ili
neki drugi dokument koji služi kao njegova zamjena.
Preduzeća kao sredstva za promociju koriste tv, radio,
novine, ali sve više i internet. Veliki broj predstavnika
preduzeća ističe kako je internet kao novi medij
izuzetno bitan za osvajanje tržišta.
Vrlo često, preduzeća su kao vid promovisanje svojih proizvoda pomenula sajmove. Ovo je
posebno slučaj sa preduzećima koja se bave prehrambenom proizvodnjom, ali ne isključivi.
Veliki broj preduzeća je pomenuo da je učešće na sajmovima značajan izdatak koji im je u
nekim situacija pokrivao ili strani donator ili državna agencija.
Osnovni problem na crnogorskom tržištu u prethodnom periodu bila je naplata potraživanja.
Drugi problem je predugo čekanje na dozvole za izvoz.
Činjenica da je izvoz zbog papirologije usporen, a uvoz
se podstiče proizvodi loš položaj naših preduzeća u
odnosu na konkurenciju iz regiona. Neka preduzeća su
pomenula „intervencije“ koje su morali da ulože kako
bi prebrodili carinski zastoj.
Treći problem je nelojalna i ilegalna konkurencija koja je u mogućnosti da spusti cijene na taj
način da ošteti legalno poslovanje. Određene firme su pomenule da i kupovina putem
interneta značajno oštećuje njihovu poziciju na domaćem tržištu. Ove kompanije nisu
tehnološki spremne da svoje proizvode ponude na ovaj način i doživljavaju ovaj način prodaje
kao prijetnju.
Kao najznačajniji partneri, tj. klijenti u Crnoj Gori se pominju veliki trgovački lanci Voli, Albona,
Delta City, kada su u pitanju preduzeća koja se bave prehrambenom djelatnosti. Druga
preduzeća pominju maloprodajne objekte kojih zapravo nema dovoljno u Crnoj Gori pa su
zbog toga prinuđeni da seobrate tržištu u regionu, prvenstveno makedonskom i albanskom.
Određeni broj kompanija koje se bave prehrambenom djelatnošću svoje proizvode direktno
plasiraju hotelima i restoranima.
Iako su mnogi predstavnici preduzeća bili veoma
optimistični kada je udio na tržištu koji njihova
kompanija zauzima, većina nije mogla da da precizniji
odgovor na ovo pitanje.
Najčešći vid informisanja o temama bitnim za poslovanje za preduzeća su mediji, štampani i
elektronski. Jedan vid predstavnika preduzeća kao način informisanja je pomenio i seminare.
Najveća preduzeća koja su dio međunarodnih kompanija, kao način informisanja koriste
interne kanale za informisanje u kompaniji.
Preporuke:
Dimenzija marketinga, distribucije i prodaje zapravo je bila dvojaka. Kada je marketing u
pitanju, većina ispitanika iskazuje zadovoljstvo svojim marketinškim planovima i njihovom
„Natržištuzauzimamomaliudio,nemožemoodkonkurencijekojaimasveprivilegijekodnaspauspijudasmanjecijenuproizvodaisviihkupuju,imajupodrškuod
svojeinašedržave,amistagniramo“.Direktorjednogprehrambenogpreduzeća
„Usvakomslučaju,lojalnakonkurencijanamodgovarazarazlikuodnelojalne.KadabiuCrnojGoribilojošfirmikojesebaveovimposlom,namabitobilodragoiimponovalobinam“.Direktorjednogpreduzećazaproizvodnjunamještaja
„Nigdjeuregionunistedobrodošlijersvakogledadaisforsirasvojeproizvode“.
Direktorjednogpreduzećaprehrambenedjelatnosti
19 | s t r a n a
realizacijom. Vrlo je zanimljivo da veliki broj preduzeća svjestan snage interneta u marketingu i
sve više koristi savremene tehnologije, međutim, i pored toga prijavljuje određeni strah od
tehnologija koje nisu savladane kao što je npr. kupovina putem interneta. Kada je, pak,
distribucija i prodaja u pitanju, dominantan broj preduzeća je ponovio probleme koji su već
iznešeni u dijelu koji se odnosi na opštu situaciju, a koji se odnose na platežnu moć klijenata,
nedostatak kapitala, nelojalnu konkurenciju ili pak, prema mišljenju ispitanika nedovoljna
podrška domaćim proizvodima.
Treba podsticati savladavanje i uvođenje novih tehnologija u praksi preduzeća u
Crnoj Gori. Sama svijest o važnosti interneta i posjedovanje internet prezentacije nije
dovoljna za konkurentnost na širem tržištu. S obzirom na brzi razvoj tehnologija,
preduzeća bi trebalo više da ulažu u to da ostanu u toku.
Preduzeća koja se bave prehrambenom djelatnošću iskazuju strah od monopola
velikih trgovačkih lanaca kada je plasman robe u pitanju. S obzirom na to da li se
procijeni da je njihova procjena realna, određeni programi podsticaja domaćim
proizvodima bi trebalo da budu kreirani.
Preduzeća koja se bave izvozom prijavljuju velike probleme prilikom carinjenja robe,
te bi procedure u tom pogledu trebalo da budu analizirane aktuelne procedure kako
bi se iznašli mehanizmi koji će ukloniti postojeće barijere i stimulisati izvoz.
Ljudski resursi Srednja ocjena: 3.8/2.9
Kada su u pitanju ljudski resursi, postavljana pitanja su
se odnosila na vještine i kompetencije zaposlenih u
preduzeću, postojanje trening plana koji bi pratio
ciljeve proizvodnje, izvođenje konkretnih treninga sa
ciljem da se bolje pripreme uslovi za ostvarivanje biznis
plana i problem za odsustvovanjem sa posla.
Većina preduzeća je zadovoljna svojim ljudskim resursima i kompetencijama koje ovi
posjeduju. Kao izvor vještina veoma često se navodi dugogodišnje iskustvo zaposlenih na izradi
konkretnih proizvoda. Za obuku radnika su zaduženi radnici sa dužim stažom i iskustvom.
Većina preduzeća nema trening plan koji se donosi u
skladu sa biznis ciljevima. Treninzi su sporadični i
organizuju se u skladu sa konkretnim potrebama i
nastalim prilikama. Kao razlog za nepostojanje
ovakvog plana najčešće se navode finansije koje nisu u
stanju da ovakvo planiranje adekvatno isprate.
Veoma često samo direktor ili angažovani u top menadžmentu imaju priliku za usavršavanja
kroz seminare ili treninge.
Neka preduzeća stipendiraju studente za koje očekuju da će nakon završetka studija raditi u
njihovim proizvodnim pogonima i time doprinijeti povećanju kvaliteta proizvoda.
Van posla obavlja se gotovo zanemarljiv udio treninga zaposlenih radnika u preduzećima. Ovo
je slučaj samo u najvećim preduzećima koja su obuhvaćena istraživanjem.
„Akomiseukažeprilikadapratimobukukodnekesvojekonkurencijenadomaćemilistranomtržištu,bićuraddato
iuradim“.Direktorjednogpreduzećaprehrambenedjelatnosti
Ujednomprehrambenompreduzećusmatrajudaimapriličanbrojseminarakojiimnemogupružitinekepretjeranonoveinformacijepaovakveseminare
izbjegavaju.Dodajudasenaovimseminarimaveomačestopretjeruje.
20 | s t r a n a
Većina preduzeća ne prepoznaje da postoji problem sa neodobrenim odsustvovanjem s posla.
One kompanije koje su male ovakvih problema ne smatraju da je problem toliko izražen da
utiče na posao.
Takođe, većina preduzeća prepoznaje da je vješt i
kompetentan kadar izvor kompetitivnosti u
preduzećima. Mnogi čak i navode konkretne
sektore u kojima ove vještine mogu doći do
izražaja, kao što je plasmana proizvoda, međutim
iz analize odgovora može se utvrditi da se u
praksi veoma malo pažnje posvećuje razvoju
ljudskih resursa.
Preporuke:
Iako su ocjene kada je u pitanju dimenzija ljudskih resursa ocjene koje su ispitanici dali svojim
firmama su izuzetno visoke, analizom njihovih odgovora lako je zaključiti da ta ocjena zapravo
nije slika realnog stanja nego nedovoljne posvećenosti menadžera i vlasnika ovom problemu.
Seminari i treninzi koji se organizuju za zaposlene u preduzećima bi trebalo da budu
dizajnirani u skladu sa istinskim potrebama preduzeća kako bi oni bili motivisani da
usavršavaju svoje radnike.
Državni program subvencioniranja pripravničke plate se ne implementira na način na
koji bi stimulisao zapošljavanje pripravnika, te bi trebalo utvrditi u čemu je problem i
otkloniti ga.
Među preduzećima bi trebalo promovisati ideju ljudskih resursa kao osnova za
jačanje pozicije na tržištu.
Finansiranje Srednja ocjena: 3.0/2.3
Najnižu srednju ocjenu kada su posmatrane
dimenzije u pitanju dobio je segment
finansiranja. Pitanja u ovoj oblasti su se odnosila
na planove kada je finansiranje u pitanju u
naredne tri godine. Prije svega, pitali smo da li u
narednom periodu očekuju rast i ako da, koliki. Takođe da li su obezbijedili izvore finansiranja
da u narednom periodu isprate svoje biznis ciljeve, te da li planiraju traženje dodatnih
investicija ili pozajmica.
Iz odgovora vidimo da je veliki dio kompanija zabrinut za budućnost, ali da svejedno pravi i
ostvaruje planove.
Većina planira dalje širenje, te samim tim ima
namjeru da pokuša da privuče dodatne
investicije, ili pak da dobije kredit od banke ili
Nedavnosuimalijednogmladićakojijekodnjihzavršavaopripravnički.KadajedošaotrenutakdaFondza
zapošljavanjeplatinjihovdioobavezaonisusepovukliirekliimdaihtuži,paćeonisudskimputemtoriješiti.Natojedirektorodgovoriodanećedaihtuži,alidaistotakovišenikadanećeprihvatitinijednogpripravnikausvojojfirmi.
„Pristupizvorimafinansiranjanemamo,apotrebnobinambilo,nezaproširenjebiznisa,većzaplaćanjerobenacarinii
poboljšanjeposlakadajeupitanjuizvoz.“Direktorprehrambenogpreduzeća
„Naravno,svezavisiodbanaka.Akoonenepromjenepolitikuposlovanja,bićemoprinuđenidapozajmicetražima
nadrugimmjestima“Direktorpreduzećazaproizvodnjunamještaja
21 | s t r a n a
slične finansijske institucije. Kada je ovaj oblik podrške u pitanju, većina onih koji imaju ovakve
planove ističe da su uslovi kreditiranja od strane banaka veoma loši te da je preuzete kreditne
obaveze gotovo nemoguće servisirati. Trenutno se nude kreditni aranžmani sa prosječnom
kamatom od 15% koja je neizdrživa za većinu preduzeća.
Sagovornici su isticali kredite po povoljnim uslovima koji su se mogli dobiti od Direkcije za mala
i srednja preduzeća. Neki od sagovornika kažu da nisu bili informisani te da su propustili ovu
“zlatnu priliku”.
Drugi sagovornici su isticali podsticajne grantove koje su dobijali od međunarodnih donatora i
koji su im u značajnoj mjeri pomogli da prebrode krizu. Ovoj vrsti pomoći i podrške se nadaju i
u budućnosti.
Ipak, većina ispitanika je zabrinuta za poslovnu klimu u narednom periodu i ističe da će uslovi
poslovanja uveliko zavisiti od opšte ekonomske situacije u državi, ali i šire.
Preporuke:
Pozicija segmenta finansiranja rangirana na posljednjem mjestu u odgovorima ispitanika
veoma vjerovatno odražava realno stanje. Naime, iz odgovora ispitanika u pogledu segmenta
koji se odnosio na finansiranje lako je uočiti da postoji velika zabrinutost među preduzećima
kada je ovaj segment u pitanju. Usljed ekonomske krize stopirani priliv investicija, te
nemogućnost dobijanja novih kreditna, ili pak servisiranja postojećih zaduženja značajna je
kočnica razvoja privrede. U tom smislu razvoj preduzeća u Crnoj Gori zavisiće od:
Priliva stranih i domaćih investicija u privredu,
Kreditnih aranžmana koji budu nuđeni od strane bankarskog sektora,
Programa reprogramiranja postojećih dugova koji su ponuđeni ili budu ponuđeni od
države ili banki,
Programa kreditiranja koji su nuđeni po povoljnim uslovima od institucija kakva je
Direkcija za mala ili srednja preduzeća.