Ante Juric Grcka Od Mitova Do Antickih Spomenika

NakladnikANDROMEDA d.o.o.

Za nakladnika Sarija Mahmi

UrednikHusein Mahmi

RecenzentiProf. dr. sc. Marin Zaninovi Dr. sc. Ante Skegro

Izbor ilustracija Ante Juric, prof.

Grafiki urednik Miroslav Vukmani

LekturaTihomir Hadi-Bokov, prof.

Korektura Juraj Vlai

Fotografije Ante Afri, prof.Arhiva "Andromede

Likovni priloziAndrija Girardi, dipl. ing. arh i akad. slikar i grafiar

Grafika priprema GENESIS, Zagreb

Naklada2000

Tisak i uvezVARTEKS d .d RJ. Tiskara Varteks

Izvori ilustracija navedeni su u literaturi i legendama

Ante Juric

GRKAOD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ISBN-953-6294-34-6

ANDROMEDA Rijeka, 2001.

Slika na 9. stranici:

Svira harfe na klupi, mramorni kipi podrijetlom s otoka Kerosa, 2300.2100. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Grka se u antiko doba znatnije razlikovala po veliini svojega podruja u odnosu na granice dananje Grke. Prostirala se na junom dijelu Balkanskog poluotoka i dijelila od najstarijih vremena na Sjevernu, Srednju i Junu Grku ili Peloponez. Uz navedeno, antikoj Grkoj treba pribrojiti i podruje na zapadnoj obali Male Azije, kolonije u junoj Italiji i Siciliji, na sjevernoj obali Egejskog mora, Propontidi, Pontu, Egiptu i obalama Sredozemnog mora. Klasini grki pisci nazivali su svoj narod Helenima (Hellenes), a zemlju Heladom. Taj se naziv rabio poev od 8. st. prije Krista. Ime Helada (Hellas) obuhvaalo je u poetku samo jednu pokrajinu u Epiru. To se ime poslije proirilo i na druge krajeve Grke, mnogobrojne otoke i osnovane grke kolonije. Po imenu jednog epirskog plemena Graikoi izveden je latinski naziv Graeci za narod i Graecia za zemlju. Ti su nazivi prodrli izvan Grke i postupno se ukorijenili, uza stare nazive, u usmenoj i pisanoj uporabi. Hellas je ostao konvencionalni naziv za dananju Grku dravu.

1. Sjeverna je Grka u klasino doba obuhvaala podruje ija je granica tekla od Olimpa na sjeveroistoku, Akrokeraunijskog gorja do, priblino, rijeke Aoos na sjeverozapadu, dok je na jugu dopirala do Ambrakijskog i Malijskog zaljeva.

Podijeljena je na pokrajine Tesaliju i Epir. Prirodnu granicu izmeu tih dviju pokrajina, od sjevera prema jugu, ini planinski lanac Pind.

Tesalija je najvea grka pokrajina, okruena preteito gorama. Sa sjeverne strane zatvara je planinski masiv Olimp (2918 m), prema grkom mitu boravite najviih bogova, i Akrokeraunijsko goije, sa zapadne strane planina Pind, a s jugoistone Egejsko more. To je ravniarsko podruje kojim tee rijeka Penej, a koja se izmeu Olimpa i Osse, dolinom Tempe, probija k moru. U prostoru jugoistono od nje nalazi se planina Pelij. Prema predaji, iz toga je dijela pleme Lapiti protjeralo mitske Kentaure. Tesalija je bila pogodna za poljodjelstvo. Kod starih je Grka ta plodna ravnica bila posveena Demetri, boici plodnosti i zemljoradnje. Dijelila se na etiri pokrajine: Photiotidu, Hestiaeotidu, Thessaliotidu i Pelasgiotidu. Od tesalskih gradova povijesno su najvaniji Larissa (Larisa), Pharsal (Farsal), Iolk (Volos), Pherai (Feraj) i Triceale (Trikale).

userHighlight

12 GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Dolina Tempe, Tesalija

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE 13

Planina Olimp, mitsko boravite najviih bogova

Epir je pokrajina u sjeverozapadnom dijelu Grke. To je preteito brdovit kraj. Planina Pind na istonoj je strani dijeli od Tesalije, a na zapadnoj je okruena Jonskim morem. Na sjeveru dopire priblino do rijeke Aoos, a juna joj je granica kod Ambrakijskog zaljeva. Vanija rijeka je Arta (Arachton), koja zavrava u razvedenom zaljevu stvarajui nizinu oko grada Arte.

Za najstarije stanovnike Epira spominju Pelazge. Heleni su epirska plemena, od kojih su bila poznatija Chaonci, Thesproani i Molosi, pa i neka iz Tesalije, smatrali barbarima ili polubarbarima, koji im nisu bili ravni. Meutim, postojale su povijesne veze Helena s tom pokrajinom preko svetita Dodone, koje se nalazilo u zemlji Thesproana u hrastovoj umi. Tu je bilo poznato Zeusovo proroite, veoma staro helensko kultno sredite.

2. Srednja Grka je, prema nekim miljenjima, smatrana za pravu Heladu, ili Heladu u uem smislu. Obuhvaala je prostor izmeu Epira i Tesalije na sjeveru, i Patraskog, Korintskog i Saronskog zaljeva na jugu. To je podruje najveim dijelom gorovito. Tymphrest je nastavak planinskog lanca Pind.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Podijeljena je na pokrajine Akarnaniju, Etoliju, Doridu, Zapadnu i Istonu Lokridu, Fokidu, Beotiju, Atiku i Megaridu. Mnoge od njih su imale veliko znaenje u antikoj povijesti.

Akarnanija je zauzimala podraje na krajnjem zapadu Srednje Grke, od Ambrakijskog zaljeva na sjeveru do Patroskog na jugu. S istone je strane graniila rijekom Aheloj s Etolijom, a sa zapadne se strane otvarala na Jonsko more. Uz neto plodne ravnice,prevladava uglavnom brdovito podruje, na kojemu su se razvila naselja Alyzia, Astakos, Palairos, Anaktorion i druga.

Etolija (Aetolia) pokrajina je koja je na zapadu graniila s Akarna- nijom, a na istoku sa Zapadnom Lokridom i Doridom. U ranim stoljeima helenske povijesti imala je neznatno znaenje. Jezik njezinih stanovnika bijae Helenima esto nerazumljiv, pa su ih, kao i Epirce, nazivali barbarima. Vanija naselja su Kalidon (Kalydon), Pleuron i Thermum.

Dorida je vrlo mala gorovita pokrajina smjetena izmeu dviju Lo- kria, Etolije i Fokide. Bila je napuena Doranima, koji su krenuli u osvajanje Peloponeza.

Lokride (Lokris) Istonu i Zapadnu razdvajala je pokrajina Foki- da. Istona Lokrida (ili Opnatijska) formirala se uz Eubejski zaljev s poznatim gradovima Opusom (Opunt) i Thorniumom.

Zapadna Lokrida (ili Ozolijska) brdovit je kraj i prua se uz Korintski zaljev. Od vanijih gradova spominju se Amfisa (Amfis) i Naupakt. Lokride su imale povijesno znaenje u ivotu starih Grka.

Fokida (Phokis), uz Atiku, povijesno je najvanija pokrajina Srednje Grke. Po mitskoj predaji ime je dobila po Foku, Eakovom sinu (unuku Zeusa i nimfe Egine). Prostirala se izmeu Lokrida i Beotije s izlazima na Eubejski i veim dijelom Korintski zaljev. To je blago brdovito i planinsko podruje sa znamenitim Parnasom (2459 m), gdje je bilo mitsko boravite muza. Na njegovim obroncima nastalo je najpoznatije proroite i kultno sredite svih Helena Delfi. Tu su bili i poznati gradovi Elateja i luka Delfljana Kirrha.

Beotija granii s Atikom na jugoistonoj strani i prua se od Eubej- skog do Korintskog zaljeva. Beotija je nazvana po Beotu, sinu Itona1 i nimfe Melanipe. U njezinom sredinjem dijelu nalazilo se jezero Kopais (danas uglavnom isueno). Beotija je preteito ravniarska zemlja, posebice njezin sjeverni dio, dok je u junom i istonom dijelu gorovita. U tom je kraju planina Helikon (1748 m), jedno od povremenih boravita muza. U toj su pokrajini rijeka Kefis i Asop. Najvaniji su gradovi Orho-

1 Iton se navodi kao sin Amfiktiona, jednog od atenskih kraljeva. Smatra se da je Amfiktion osniva Amfiktionija (saveza od nekoliko susjednih dravica, koje su titile zajedniko svetite i stvarale mogunost odravanja zajednikih vjerskih sveanosti). Pauzanija, 1989., 467, bilj. 1.


Umjetnik iz Beotije: etveropreg s ratnicima, terakota, visina 20 cm, 7. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

men, stari, legendarni grad Minijaca, Teba, najuglednije mjesto i politiko sredite klasinih Helena, te Plateja, Leuktra, Heroneja, Tanagra, Tespija (Thespia) i luka Aulida.

Atika se u poetku zvala Aktika (od akte na starojonskom naziv za poluotok). Atika je poluotok i pokrajina u krajnjem jugoistonom dijelu Srednje Grke. Veim je dijelom okruena morem s razvedenom obalom. Dok je sjeverni dio gorovit i brdovit, u junom prevladava ravnica. Istiu se planine Kiteron (Kitheron, 1410 m), Parnes (1412 m), Pentelikon (1108 m), poznat po bogatstvu mramorom, i Himet (Hvmettos, 1027 m). Poznata je po svojim povijesnim breuljcima koji se nalaze u gradu Ateni sreditu cijele Atike u klasino doba. Poznate doline su Atenska, Eleuzinska, Maratonska i Mesogejska s rijekama Kephis i Iliss.

Atika je bila podijeljena na podruja Pediadu (dolina), Diakriju zagorje i Paraliju primorje. Osim Atene, spominju se i naselja Maraton, Dekeleja, Ramnunt, Oropos, Brauron i Eleuzina na Eleuzin- skoj ravnici, gdje su odravane eleuzinske misterije u ast boice Deme- tre. Spomenimo i atike luke Pirej, Munihiju, Faleron i Zeju.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Megarida je podruje s gradom Megarom, koje dijeli srednji dio Grke od Peloponeza prevlakom Istam (Istmos) i Korintskim kanalom.

3. Juna Grka ili Peloponez je veoma gorovit poluotok, koji je u moderno doba prokopom Korintskog kanala postao otok. Ime je dobio po Pelopsu, Tantalovu sinu.2 Sa sjeverne je strane okruen Patroskim i Korintskim zaljevom, sa zapadne Jonskim morem, s istone Saronskim i Argolidskim i s june strane Mesenijskim i Lakonijskim zaljevom. Obuhvaao je pokrajine Ahaju, Arkadiju, Elidu, Argolidu, Meseniju i Lakoniju.

Ahaja (Achaia) zauzima sjeverni dio Peloponeza, prua se du Pa- troskog i Korintskog zaljeva izmeu Elejske i Sikionske zemlje. Nazvana je po njezinim stanovnicima Ahajcima (Ahejcima), iako ima i drugih tumaenja. U staro je vrijeme Ahaja nazivana i Egijal, po Egijalu koji je vladao u Sikionu.

Uz morsku obalu te pokrajine su plodne ravnice, a unutranjost je dosta brdovita, uz nekoliko manjih rijeka. Ahaja se spominje kao organizator politikog ujedinjenja gradova na Peloponezu (Ahajski savez). Jedan od najvanijih gradova bio je Patrai (danas Patras). Od drugih gradova poznatiji su Dima (Dyme), Olen (Olenus), Egije (Aegae) i Helika. U rimsko je doba Ahaja naziv za itavu Grku kao rimsku provinciju.

Arkadija (gr. arktos = medvjed) pokrajina je u sredinjem dijelu Peloponeza. To je preteito brdovito i planinsko podruje s planinama Erimantom (Erymanthos, 2224 m), Kilenom (Cyllene, 2376 m) i Likejom (Lykaion, 1430 m). Rijeka Alfej iz tih brda tee prema Olimpiji na zapad u Elidu.

Legende spominju Pelazga kao prvog stanovnika te zemlje, a za njegova je vladanja zemlja nazvana Pelazgija. Arkaani su se smatrali autohtonim stanovnicima te pokrajine i najstarijim meu antikim Grcima. Od starih gradova poznatiji su Tegeja, Orhomen, Likosura (Lyco- sura) i Mantineja. Neto mlai su gradovi Megalopolis, Aleja, Hereja i Figalija (Phigalia).

Elida (Elis) zemlja je na zapadnoj strani poluotoka, koju veim dijelom oplakuje Jonsko more. Na kopnenoj strani granii s Ahajom, Arka- dijom i Mesenijom. Na istoku je brdovita, a na zapadu i jugu ravna i

2 Pelops je bio sin lidijskog kralja Tantala. Ubio ga je u mladosti otac Tantal, rasjekao i ispekao njegovo meso i pripremio ga bogovima na gozbi. Bogovi su razotkrili istinu i kaznili Tantala velikim mukama, a Pelopsu su vratili ivot. Prihvatio se kao Tantalov nasljednik vladanja u rodnom gradu. Prognan od trojanskog vladara, doplovio je na daleki grki poluotok, koji e poslije dobiti njegovo ime. Postaje kralj u Elidi i oenio se s keri elidskog kralja Enomaja, Hipodamiiom. Vidi opirnije na str. 100102.

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

TRAK IJAFilipio

MAKEDONIJAILIRIJA

jSolun . . lo n ik i

I lalkidika

OLIMP

TESALIJADodona

AHAJA PHT.

Jonsko more

I A N I J j

,EUBEJA;v\cha!kis

Teba0 KOTI.) A

*>PatrasPAHAJA ATIKA

ELIDA \JSlirapija ARKADIJA

1 o S p a r t a ---- , \ SV O ^ I A K O N I J A i

Milo

Kretsko more

Pokrajine antike Grke

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


plodna. Dvije vee rijeke, Alfej (Alpheios) i Penej (Peneios), sa svojim pritocima pokrivaju znatniji dio te ravniarske pokrajine. Dijelila se na tri podruja: Elidu, Trifiliju i Pizatidu (po gradu Pizi). ini se daje Eleja (po Elejanima) prihvatljiviji naziv za tu pokrajinu, jer ujedinjuje sva ta tri podruja. Politiko je sredite bio grad Elida (Elis), a Olimpija (01ym- pia) najpoznatije grko svetite i najznaajnije okupljalite svih Helena, poznato je po slavnim olimpijskim igrama. Od starih gradova treba spomenuti Pizu, mitsko sijelo Pelopovaca.

Argolida (Argolis), prema legendi, dobila je ime po Argu, sinu Zeusa i Niobe, Foronejeve keri, ili po stookom divu Argosu.3

Smjetena istono od Arkadije, na sjeveroistonom dijelu Pelopone- za, okruena je trima zaljevima: Korintskim, Saronskim i Argolidskim. Sredinji dio je brdovit, a ostali, nizinski, istiu se dolinom kroz koju tee rijeka Argo. Dijelila se na pokrajine Korintiju (Korinthiu) na sjeveru, s velikim trgovakim gradom Korintom, te Sikioniju (Sikyoniu) na sjeverozapadu, s glavnim gradom Sikionom. Na jugu je bila Philasija s gradom Phlinutom. U Argolidi su podignuti najstariji grki gradovi, kao Mikena, Tirint, zatim (uz Sikion i Korint) Argos, Nemeja, Kleone, Epi- daur, Troazen i drugi.

Mesenija (Messenie) brdovita je pokrajina s gorom Ithome i plodnim nizinama. Prostire se na jugozapadnom dijelu Peloponeza. Granii s Arkaijom, Lakonijom i Elidom. Svojim jugozapadnim podrujem otvara se na Jonsko more.

Mitska predaja spominje Mesenu, enu Lelegovog sina Polikaona, po kojoj je pokrajina dobila ime.4 Od starih gradova poznati su Mesena (Messene) i luka Pilos (Pylos).

Lakonija je bila najvanija pokrajina na Peloponezu, smjetena na njegovoj jugoistonoj strani. Legenda nam i ovdje govori da su se po Lakedemonu (ija se majka zvala Tajgeta, a otac najvjerojatnije Zeus), im je preuzeo vladanje zemljom, nazvali stanovnici i ta pokrajina. La- kedemonjani su spominjali Lelega kao prvog vladara te zemlje, a stanovnike Lelezima. Lakonija (Lakedemonija) preteito je brdovita zemlja s manjim nizinskim podrujima, osobito u lakonskoj ravnici, kojom prolazi rijeka Eurota (Eurotas). Planinski lanci Tajget (Taygetos) i Parnon pruaju se od sjevera i arkadijskih granica na jug do mora. Od gradova je poznat veoma stari grad Amikle (Amiklae), kulturno sredite, i uz povijesnu klasinu Spartu najvanije mjesto i sredite Lakedemonske

3 Vidi napomenu u biljeci 59 u vezi s Argosom na str. 312.4 Mesena, Polikaonova ena, bila je iz Argosa i smatrala je da njezin mu ne

zasluuje (s obzirom na podrijetlo) biti obian graanin. S vojskom skupljenom u Argosu i Lakedemonu doli su u tu zemlju koja je po Meseni dobila ime. Pauzanija,1989., 191.


LEVKA

Gradovi i arheoloki lokaliteti minojske kulture na Kreti

drave. Po tom e se imenu poslije nazvati i pokrajina i narod. Poznati su jo bili morski gradovi Helas, Gitij (Gythium) i Azop (Asopus).

Grkoj e se poslije pripojiti pokrajine sjeverno i sjeveroistono od Epira i Tesalije Makedonija (Macedonia) i Trakija (Thrace).

4. Grki otoci obuhvaaju znatan dio podruja grke drave. Dijele se na skupine otoka u Egejskom, Jonskom i Sredozemnom moru. Rauna se da Grka ima oko 1425 otoka.

Kreta je najvei grki otok. Povrina joj je 8381 km2, smjetena je u istonom dijelu Sredozemnog mora i ubraja se meu vee europske

Antiki ostaci grada Kamirosa na otoku Rodosu

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


otoke. Uz manja nizinska podruja i polja, proima je nekoliko planinskih nizova visokih i vie od 2000 m, kao Levka, Ida (Idhi, 2456 m) i Dikti.

Na Kreti je potkraj treeg i tijekom drugog tisuljea cvjetala minojska kultura u gradovima Knososu, Festosu, Tilisosu, Gurniji, Palaikas- tru, Maliju i drugima.

Eubeja je drugi otok po veliini (4108 km2), protee se usporedo uz atiki poluotok u zapadnom dijelu Egejskog mora. Odijeljena je od kopna Eubejskim kanalom. Znameniti antiki gradovi su Halkida (Chalkis) i Eretrija. U povijesno doba otok su naselili Jonjani.

Otoci Egejskog mora dijele se na nekoliko skupina, a najpoznatiji su Sporadi u istonom i Cikladi u jugozapadnom dijelu.

Cikladi ta skupina ima oko 220 otoka, koji se u eliptinom rasporedu nastavljaju u produenju otoka Eubeje i atikog poluotoka. Najpoznatiji su Andros, Mykonos (Mikonos), Delos, Naksos, Amorgos, Dur- fi, Thira (Thera ili Santorin), los, Sifnos, Paros, Serifos, Kea i drugi. Na tim se otocima u rano doba (tree tisuljee) razvila posebna, cikladska kultura. Nastanjivali su ih Jonjani.

Sporadi (Sporades) nalaze se istono od Ciklada, blizu obale Male Azije. To su juni Sporadi. Ima ih oko dvadesetak, od kojih je 12 veih, stoga su i nazvani Dodekanez (dodeka = dvanaest, nisi = otok): Samos, Patmos, Leros, Kalimnos, Kos, Tilisos, Rodos, Karpahtos, Astipalaia, Nisiros...

Najvei meu njima je otok Rodos (1404 km2), vano sredite grke kulture u helenistiko doba, sa starim gradovima Lindosom, Jalisosom (Ialysos), Kamirosom i Rodosom.

Ti su otoci veinom pripadali dorskim Helenima.Sjeveroistono od otoka Eubeje manja je skupina otoka Skyros i ne

kih drugih, a prozvani su sjevernim Sporadima.Skupina veih otoka sjeverno od junih Sporada, veoma blizu malo

azijske obale, su Lezbos, Hios (Chios), Lemnos, Imbros. To su bili otoci eolskih Helena. Jo su sjevernije, blie trakoj obali, Samotraka (Samo- thraki) i Tasos (Thasos).

Uz atiku obalu nalaze se Salamina i u Saronskom zaljevu Egina, otoci koji su imali znaajno mjesto u klasino grko doba. Juno od peloponeske obale je otok Kitera (Kythera).

Otoci Jonskog mora su skupina otoka smjetenih uz zapadnu obalu Grke. Najvei su Krf (Kerkyra), Leukas (Leukada), Kefalonija, Itaka (Ithaki) i Zakintos (Zahinthos). Najvaniji meu njima je Krf, s povijesnim gradom Kerkvrom. Ve u 8. st. prije Krista kolonizirali su ga Korin- ani.

II. KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI DOGAAJI

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

Slika na 21. stranici:

Pogrebna amfora iz Dipilona, visina 155 cm, 8. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

PREGLED KULTURA

Neolitike kultureNajranija povijest Grke moe se pratiti od kraja 7. tisuljea prije

Krista, o emu svjedoe otkriveni tragovi ovjekova prebivanja kod sela Nea Nikomedia nedaleko od Soluna i s drugih lokaliteta na Kreti (glinene figure i keramika), u Atici, Peloponezu i osobito u Tesaliji. Neolitik je najbolje istraen u predjelu Tesalije. Pojedina neolitika razdoblja na podruju Grke nisu niti poinjala niti zavravala istodobno. Teko je govoriti o jedinstvenoj periodizaciji. Spominju se razdoblja Predsesklo ili Protosesklo kao rani neolitik, Sesklo ili srednji neolitik, i Dimini ili kasni neolitik.

1. Kultura Sesklo razvijala se tijekom etvrtog i poetkom treeg tisuljea, a otkrivena je u Tesaliji blizu luke Volos (Iolkos) i na drugim mjestima u Grkoj. Nositelji te kulture bili su poljodjelci, ponegdje i stoari. Karakteriziraju je kamene i glinene statuete enski i muki idoli. Nastambe su graene od drva i blata.

Arheoloki lokalitet Sesklo

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Majka s djetetom, terakota, visina 16 cm, podrijetlom iz Seskla, oko 4000. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

2. Kultura Dimini kao i druge srodne joj kulture, razvijala se u kasnom neolitiku u treem tisuljeu prije Krista. Pronaena je uglavnom u Tesaliji u neposrednoj blizini Seskla. Proizvodi te kulture otkriveni su i u Srednjoj Grkoj, a poneki i na Peloponezu. Njezini nositelji bili su poljodjelci. Kod sela Dimini otkrivena je akropola obzidana s nekoliko koncentrinih zidina i ostacima zgrada tipa megaron. Od ostalih spomenika naeni su idoli, sada ve shematizirani. Karakteristina je figura boice majke ili uope majke s djetetom. Bilo je i drugih proizvoda. Te su kulture irile svoj utjecaj na cijeli Balkanski poluotok.

Egejske kultureTijekom treeg i drugog tisuljea razvijali su se razliiti ogranci te

kulture na obali Male Azije, otocima Egejskog mora, Kreti i grkom kopnu.

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.. 25

Cikladski mramorni idol, 3. tisuljee pr. Kr., Pariz, privatna zbirka

1. Cikladska kultura cvjetala je na otocima Egejskog mora: Amor- gosu, Milou (Filakopi), Parosu, Naksosu, Sirosu, Delosu, Lezbosu, The- ri i drugima. Po veini tih otoka, koji pripadaju skupini Ciklada, nazvana je cikladska kultura bronanog doba. Isticala se ostacima gradskih zidina, grobnicama, predmetima zanatskog i umjetnikog obrta (orue, oruje, razni nakit, keramika), meu kojima se posebno istiu poznati cikladski idoli.

2. Trojanska kultura Na sjeverozapadnoj obali Male Azije, nedaleko Dardanela, Heinrich Schliemann (od 1870. do 1879.) otkopao je devet kulturnih slojeva (prema nekima i dvanaest), koji su pripadali gradu Troji (Ilionu). Na tom lokalitetu, uz otoke Egejskog mora, vrlo rano su rabljeni bakar i bronca pod utjecajem kultura koje su dopirale s istoka. Slojevi Troje I. i II. pripadaju vremenu oko 2600.2300. prije Krista. U Troji II. pronaem su ostaci zidina, kua tipa megaron i mnogo proizvoda od bakra, bronce, zlata i srebra. Oba naselja unitio je

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


poar. Troja HL, IV. i V. nastale su na prethodnim ruevinama; nisu imale osobito znaenje. Vee zanimanje pobudila je Troja VI. jer je bila vee naselje od svih navedenih, a Schliemann i Dorpfeld smatrali su da je ona Homerova Troja. Sauvani su ostaci zidina kua megaronskog tipa. Pronaeni su raznovrsni proizvodi umjetnikog obrta, orue i oruje. Naeni su i importirani materijali s Krete, Mikene, Egejskih otoka i Egipta. Razorena je potresom. Ameriki arheolog C. Blegen istraivao je u Troji od 1932. do 1938. godine, a smatra da se razaranje dogodilo nakon 1300. prije Krista. Po Blegenu, naselje nastalo na prethodnom, a nazvano Troja VIIa, legendarna je Homerova Troja, to je u novije doba u znanosti i prihvaeno. To je naselje razoreno i uniteno u poaru

Zidine i ulaz u naselje Troje VI.

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI. 27

Minojska keramika, Kreta, Arheoloki muzej u Heraklionu

poetkom 12. st. prije Krista, vjerojatno uslijed neprijateljskih napada. Antika tradicija to razaranje pripisuje grkim Ahejcima. Ostali kulturni slojevi nastali su poslije. Troja IX. je iz helenistikog i rimskog doba.

3. Minojska kultura Na otoku Kreti od sredine treeg i tijekom drugog tisuljea razvijala se i cvjetala kultura koju je engleski arheolog Arthur Evans nazvao minojskom kulturom, po mitskom kralju Krete Minosu. Pripadala je halkolitikom i bronanom dobu. Podijeljena je na ranominojsko doba (oko 2500.1950. prije Krista), srednjominojsko (oko 1950.1550. prije Krista) i kasnominojsko doba (oko 1550.1025. prije Krista). Ima i drugih kronologija. Neke su dane prema gradnji kretskih palaa. O toj kulturi vidi opirnije pod opisom Krete i njezinih spomenika.

4. Heladska kultura Jo jedan ogranak egejske kulture koji se razvijao po junom dijelu Balkanskog poluotoka nazvan je heladskom. Ta je kultura podijeljena na tri razdoblja: staroheladsku (oko 2500. 2000. g. prije Krista), srenjoheladsku (oko 1950.1600. prije Krista) i kasnoheladsku (oko 1600.1100. prije Krista). To se razdoblje poklapa s mikenskom kulturom.

Ostaci staroheladske kulture otkriveni su u Argolii, Beotiji, Atici i, neto rjee, u sjevernijim pokrajinama. Pronaene su grobnice, oruje,

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


nakit, posue, keramika i statuete od terakote. Znaajni su i ostaci krune zgrade, otkriveni ispod grada Tirinta. Na osnovi importiranog materijala uoavaju se veze s Cikladima, lokalitetima Male Azije, Egipta i drugim. Nositelji te halkolitike i bronanodobne kulture su Pelazgi (poljodjelci, stoari i pomorci), prethodnici Grka na balkanskim prostorima.

Srednjoheladska je kultura bronanodobna, a razvijaju je prvi grki doseljenici indoeuropskog podrijetla, nazvani Ahejci, i preostali stanovnici starije kulture s kojima su se asimilirali. Ostaci te kulture pronaeni su na mnogim mjestima u Grkoj, osobito u srednjem dijelu i na Peloponezu, gdje e poslije izrasti naselja kao Atena, Eleuzina, Orhomen, Mikena, Tirint i druga. Otkriveno je mnogo proizvoda od gline, opsidijana, zlata, srebra i osobito bronce. Istie se siva minijska keramika, nazvana po Minijcima iz beotskog grada Orhomena. Tu epohu karakterizira pronalazak lonarskog kola.

Kasnoheladska kultura nastala je potkraj sedamnaestog i poetkom esnaestog stoljea, a zbog izrazitog razvoja svojega najvaijeg sredi-


Bronani bodei ukraeni zlatnom i srebrnom inkrustacijom, otkriveni u krugu grobova A u Mikeni

ta naziva se i mikenskom kulturom. To je bronanodobna kultura Ahejaca opjevanih u Homerovim pjesmama. Spomenici te kulture otkriveni su, osim u Mikeni i Tirintu, i u drugim dijelovima Grke: Pilosu, Argosu, Vafiju kod Sparte, u okolici Korinta, Mideji, Ateni, Tebi, Orhomenu u Beotiji i drugdje. Pronaeni su ostaci kiklopskih zidina, palaa, jamskih i kupolastih grobova, zlatnih vaza, raznog nakita, keramike i glinenih ploica pisanih linearnim pismom A i veinom linearnim pismom B. Mikenska je kultura propala prodorom plemena Dorana na Peloponez oko 1100. godine prije Krista. Prema Tukididu, to se dogodilo 80 godina poslije pada Troje. O toj kulturi vidi vie pod obradom lokaliteta Mikena, Tirint i Pilos.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

UMJETNIKA RAZDOBLJA

Geometrijsko razdoblje (1100.700.)Propau mikenske kulture i civilizacije, uzrokovane seobom helen

skih plemena Dorana, na tlu Grke razvijala se potpuno nova umjetnost. Karakteriziraju je ponajprije ornamentalni geometrijski motivi na ranom vanom slikarstvu i jednostavni (shematizirani) geometrizirani oblici malih ljudskih statueta, te osobito ivotinjskih figura konja, bikova i ptica. Vrijeme u kojem je stvarana ta umjetnost, prema ukrasima i navedenim oblicima, nazvano je geometrijskim razdobljem. Najvanije umjetniko sredite bila je Atena.

Najranijoj fazi toga razdoblja pripadao je protogeometrijski stil (11. i 10. st. pr. Kr.), koji se u izvjesnom smislu nadovezuje na mikensku keramiku. O ukraavanju vaza toga stila vidi na str. 302304, Nacionalni


Amfora, protogeometrijski stil, prva polovica 9. st. pr. Kr., Muzej Keramik u Ateni

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

32 GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

arheoloki muzej, dvorana (49), i Muzej Oberlander (Kerameikos) u Ateni, dvorana II.

Oko 900.700. g. prije Krista razvijale su se faze ranog, zrelog i kasnog geometrijskog stila. One su prepoznatljive po preteito bogatijim ukrasima i oblicima (posebno u zreloj fazi). To je doba cvjetanja dipilonskih vaza. Uz nove geometrijske motive meandar, svastiku, trokut i druge, poinju se javljati figuralni shematizirani slikarski motivi (fri- zovi ivotinja, prizori iz kulta pokojnika), koji dobivaju sve vee znaenje.

U razvoju arhitekture to razdoblje obiljeava poetak gradnje prvih, jednostavnih oblika grkih hramova. U svetitu Artemide Ortije u Sparti nalazio se mali hram ve u 9. st. prije Krista kao dvobrodna cela s kamenom bazom i zidovima od opeke. Meu najranije navode se otkopani hramovi na Kreti: hram A u Priniasu i predarhajski hram Apolona Pitijskog u Gortini.

Arhajsko razdoblje (700. 480.)Arhitektura toga doba najprije je kroz dorski, a poslije i jonski stil,

formirala razvijeni oblik grkog hrama, koji se zasnivao na jednostav

Kuros iz Ptoiona, oko 520. pr. Kr., Kora Peplos, oko 530. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni Akropolski muzej u Ateni


Krilata Nike (Pobjeda) s Delosa, mramor, visina 90 cm, oko 540. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

nom konstruktivnom sustavu stupa i vodoravne grede. U osnovi se nalazila pravokutna prostorija zvana naos ili cela (lat. cella), koja je u poetku dobivala stupove samo na proelju, potom zaelju, a poslije i na duim stranama. Bilo je cela i krunog oblika sa stupovima naokolo. Na to su nadograivani ostali dijelovi hrama, arhitrav, friz (razliiti kod dorskog i jonskog hrama), vijenac, zabati i skulpturalni ukrasi.

U znaajne hramove arhajskog stila ubrajamo Heraion u Argosu (stari hram iz sredine 7. stoljea prije Krista), Herin hram u Olimpiji, Apolonov u Korintu, Herin hram na Samosu, te stariji hram Atene Pronaje u Delfima i Apolonov hram u Delfima (prvi potkraj 7. st. prije Krista i drugi Alkmeonia iz 548. g. prije Krista, uniten u poaru 373. prije Krista).

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


- peripteros- peripteros koji uz

naos ima i riznicul - dipterosi - monopteros (tholos)

a - hram s suitamab - hram antama ,.

na proelju i zaelju c - prostilos d - amfiproslilos

rfk A

Tlocrti grkih hramova

Vie je hramova sagraeno izvan grkog kopna na maloazijskoj obali i u junoj Italiji (Magna Graecia, Pestum) i Siciliji. Od ostalih graevina spomenut emo hram Atene Polias, Hekatompedon i Pred-partenon (atenska Akropola), hram Apolona Patrosa (Oinskog), s atenske Agore, raniji


hram na Istmu, dvije riznice Sikionjana od kojih je jedna bila kruna (tholos), riznica Sifnijaca i druge.

Materijal od kojega su graeni hramovi bili su drvo i opeka, koji su postupno zamjenjivani kamenom.

Usporedno s razvojem arhitekture razvijala se i grka reljefna-ukras- na i monumentalna skulptura. Arhajski reljefi odlikuju se snanom eks- presivnou, posebno lica figura prikazanih en face (frontalno), dok su tijela u pokretu dana u profilu. Na nekim reljefima vidljiva je statinost i stiliziranost. Ekspresivnost je pojaavana polikromijom (modrom, utom, crnom i crvenom). Tom razdoblju pripadaju ostaci mramorne skulpture arhajskog Apolonovog hrama Alkmeonida u Delfima, skulptura s hramova Atene Polias i Hekatompedona s atenske Akropole, skulptura friza s riznice Sifnijaca u Delfima i zapadnog zabata Afajinog hrama na Egini. Uz ljudske figure, na nekim hramovima (Hekatompedon, Artemi- din hram na Krfu) javljaju se i fantastine ivotinje, vjerojatno pod orijentalnim utjecajem. Od monumentalnih i drugih reljefa navodimo Aristionovu stelu (djelo kipara Aristokla) i Kipselov koveg iz Olimpije.

Razvojem arhitekture i reljefnih ukrasa razvija se i monumentalna skulptura u ijem je sreditu ovjek. Materijali koji su koriteni su ponajprije bronca i mramor. Arhajska je umjetnost razvila dva osnovna tipa slobodne ljudske figure: golog mladia kurosa i ljupke odjevene djevojke kore (vidi Akropolski i Arheoloki muzej u Ateni, str. 247248 i 289291). Tipu kurosa pripadaju Kleobis i Biton (Muzej u Delfima, dvorana 4).

Drugi vaniji primjerci arhajske skulpture su.Hera sa Samosa (Muzej Louvre) prikazana u obliku stupa, s gustim naborima na odjei i desnom ispruenom rukom uz tijelo, dok je lijeva ve poloena na grudi (to je znak odvajanja pokrenutosti). Zatim, kip Moskofora (nosa teleta), jahaa Rampin (Akropolski muzej u Ateni, dvorane 2 i 4), mramorni kip Artemide (iz Artemidinog svetita u Delosu), to je bio dar Nikandre s Naksosa boici, statua krilate Nike s Delosa, pripisane kiparu Arhermu (vidi Nacionalni arheoloki muzej u Ateni, dvorana 7), te golema mramorna sfinga (Muzej u Delfima dvorana 3), dar Nak- sijaca Apolonu.

U tom razdoblju djelovalo je i vie sredita za proizvodnju slikanih vaza (Kreta, Rodos, Korint, Melos). U 6. st. prije Krista osobitu vanost u keramikoj proizvodnji cmofiguralnog stila dobiva Atena (vidi Nacionalni arheoloki muzej, str. 307. i 308).

Pretklasino razdoblje ili strogi stil (480.450.)U tom se razdoblju naputa arhajski izraz s dominacijom frontalno-

sti, simetrinosti i ponavljanjem prototipova i arhajskim smijekom. Te-

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Diadumeja, sa zapadnog zabata Zeusova hrama u Olimpiji, oko 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

nja je usmjerena ka klasinom savrenstvu, koje svoj vrhunac dostie u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu.

Najvanija djela u arhitekturi ostvarena su na Posejdonovu hramu u Pestumu i Siciliji (Selinunt, Heraion hram E, Agrigent Zeusov hram), Zeusovu hramu u Olimpiji i Afajinom hramu u Egini. Tom stilu moe se pribrojiti i riznica Atenjana u Delfima sa svojim ukrasima metopskog friza i Trijem Atenjana u Delfima.

Skulpturu strogoga stila (uz sredita u Argosu, Sikionu i Egini) naj- izrazitije predstavljaju figure s istonog zabata Afajinog hrama na Egini, te zabatne figure i metopski reljefi Zeusova hrama u Olimpiji.

Od poznatijih kipara istiu se Glaukija, Hagelad, Onata i Anaksa- gora. Monumentalnu skulpturu, osim na zabatima, predstavljaju i voza (koija) iz Delfa (vidi Muzej u Delfima, dvorana 12), bronana kompozicija Tiranoubojica Harmodija i Aristogitona, rad Kritije i Nesiota (vidi str. 266).


Diskobol (Baca diska), rimska mramorna kopija prema Mironovom bronanom originalu, oko 450. pr. Kr., Museo delle Terme u Rimu

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Pelopsovakvadrigas istonogzabataZeusovahramau Olimpiji

Od brojnih kipara toga doba u Ateni navodimo Kalamisa (djela Alk- mena i Hermiona, koja jo odiu arhajskim izrazom) i istaknutijeg i poznatijeg Mirona, koji svoje likove daje u pokretu (Diskobol, trka La- das i kompozicija Atena i Marsija). Tom razdoblju pripada i roenje Venere s Prijestolja Lodovisi (Rim, Museo delle Terme).

Mnogi su grki originali uglavnom izgubljeni i veim dijelom su sauvani u rimskim kopijama. To je i doba razvoja crvenog stila na crnoj podlozi u ukraavanju vaza. Atena je i poznato sredite monumentalnog slikarstva. Najistaknutiji slikari su Polignot s otoka Tasosa (Thasos), Mikon i Panen (trijem Poikile u Ateni i svratiste Kniana u Delfima).

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI... 39

Klasino razdoblje (450.330.)Nakon znaajnih pobjeda Atenjana nad Perzijancima i dolaskom Pe-

rikla na vlast (443.429.), stvorene su pretpostavke za slobodan demokratski razvoj, u kojem su kultura i umjetnost postigle svoj vrhunac. Umjetnost koja pripada tom dobu razvijala se u drugoj polovici 5. i veim dijelom tijekom 4. st. prije Krista. Vie nego ikada do tada, u tim stoljeima dolazi do veze izmeu umjetnosti i promatrane stvarnosti, te je postignut ideal klasine ljepote, koju karakterizira uravnoteenost, sklad, red, proporcija i idealiziranost.

Za peto stoljee moe se rei da se odvija u duhu kipara Fidije. Periklo je uz pomo Fidije i njegovih suradnika Iktina, Kalikrata, Mne- zikla, Filokla i drugih obnovio i sagradio nove spomenike na atenskoj Akropoli (vidi str. 223243), koji e kulminirati hramom Partenonom u graditeljskom i skulpturalnom umijeu. Upravo ukrasnoj skulpturi i kipovima boanstava Fidija e dati onu klasinu uzvienost i olimpsku mirnou. Od njegovih uenika i suradnika isticali su se Alkamen, Kolo- tes i Agorakrit. U to su doba u Ateni sagraeni i drugi spomenici: He- festeion, Odeion (krunog tlocrta) i Metroon. U drugim dijelovima Grke sagraeni su hram Nemeze u Ramnuntu, Posejdonov hram na rtu Suni- on, Telesterion u Eleuzini, Apolonov hram u Basama u Arkaiji (hram

Partenon na atenskoj Akropoli, dananji izgled

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


dorski reda - krepidoma b - stilobat br baza stupa c - .stup d - kapitel dj- kapitel s

volutama 2- kapitel s

akant. liem

e - ehinus f - abakus g - arhitrav

(epistil) h - friz i - triglifi i - metope

k - ploice s gutama

1 - mutule s gulama

m - gejzon (vjenac) n - simao - zabat (timpanon) p - akroterija

Redovi (stilovi) u antikoj grkoj arhitekturi

u kojem se javlja prva pojava korintskog stila). O svim tim spomenicima vidi vie pod obradom navedenih lokaliteta. Spomenimo i dorski hram u Segesti na Siciliji, te spomenik Nerejida u Ksantosu (Likija).

Urbanizam je obiljeio Hipodam iz Mileta, sustavom pravokutne mree gradskih ulica (Prijene, Milet).

Poliklet je, uz Fidiju, drugi najznaajniji kipar koji pripada klasinom razdoblju. Stvorio je kanon (idealnu proporciju ljudskog tijela), koji je primijenio u svojim djelima Dorifor (Kopljonoa) i Dijadumen. Dok je Fidija stvarao idealne figure bogova, Poliklet je stvarao ljude atlete savrenog oblika. Od kipara treba jo istaknuti Kalimaha (minucioznost, pokreti, draest forme), Krezila (Amazonka i portret Perikla,


Dorifor (Kopljonoa), rimska mramorna kopija prema Polikletovom bronanom orignalu, oko 440. pr. Kr., Museo Nazionale u Napulju

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Mauzol, kralj Karije, mramor, 395. pr. Kr., iz Mauzoleja u Halikarnasu, British Museum u Londonu

Apoksiomen, rimska kopija grkog originala prema Lizipu, oko 330. pr. Kr., Muzej Pio Clementino u Vatikanu

gdje je prikazan idealan klasini izraz lika), i Peonija iz Mende kip Nike u Olimpiji (vidi Muzej u Olimpiji, dvorana 6).

U to doba znaajno se razvija slikarstvo u Maloj Aziji. Istiu se slikari Zeuksis i Parazije (kod prvoga savrena tehnika, a kod drugoga karakterizacija likova). Atiko vano slikarstvo u kompoziciji je slobodnije i velika je primjena perspektivnog skraivanja.

Klasino razdoblje etvrtog stoljea Atenu je obiljeilo novim graevinama od kojih navodimo reprezentativni Lizikratov spomenik. Ostali


poznati spomenici toga stoljea su hram Atene Aleje u Tegeji (rad Skopasa), Asklepijev hram i Tholos u Epidauru, Tersilion u Megalopolisu, te neke od graevina u Olimpiji, Meseni, Delosu i drugim lokalitetima. Tome pridodajemo i uvena kazalita u Ateni, Delfima i Epidauru. U Maloj Aziji podiu se novi Artemizion u Efezu i monumentalni grobni spomenik posveen kralju Mauzolu u Halikarnasu.

U to doba u kiparstvu primat ima Sikion na Peloponezu. Poznati su bili kipari Antifan, Kleon i Poliklet Mlai. Ukrase na Asklepijevu hramu u Epidauru radi Timotej. Meutim, najistaknutija imena 4. stoljea prije Krista su Praksitel, Skopas i Lizip. Praksitel prikazuje u oputenoj prirodnoj pozi izgledom lijepe, sjetne i graciozne figure (Brauronska Artemida, Eros, Apolon Saurokton, Afrodita Knidska, Hermes s Dionizom). Skopas izvodi djela s izrazom patnje i uznemirenosti (Afrodita, Menada, ukrasi na hramu u Tegeji i druga). Za Lizipa se moe rei da je veliki kipar koji zavrava klasino razdoblje. Kanon s novim proporcijama najbolje je dao u figuri Apoksiomena (spomenimo i kip Augija iz Delfa, portret Aleksandra Makedonskog i druge). Od ostalih kipara isticali su se Leohar (Apolon Belvederski) i Brijaksid. U to vrijeme stvorena su i neka djela nadgrobnih stela i reljefa.

Monumentalna skulptura utjecala je na izradu malih terakotnih genre-figura otkopanih u Tanagri. Meu slikarima najvaniji je Apel iz Kolofona. Slikarstvo na vazama u Atici u potpunom je propadanju, ali je procvat doivjelo u Magni Graeciji (Velika Grka).

Helenistiko razdoblje (330.146.)Prodorom Aleksandra Makedonskog daleko na istok sve do Indije,

dolo je u novoosvojenim zemljama do snanog irenja grke kulture i umjetnosti. Tako je dolazilo do spajanja i mijeanja grkih umjetnikih elemenata s mjesnim umjetnikim izrazom i tradicijom. Atena je gubila primat dotadanjeg sredita kulturne moi, a nova arita helenistike umjetnosti postaju Aleksandrija, Pergamon i Rodos.

Potkraj 4. st. prije Krista, u prijelaznom razdoblju, u Ateni je skulptura pod izvjesnim utjecajima Praksitela, Skopasa i Lizipa. Kipari toga doba su Kefisod Mlai i Timarh (Praksitelovi sinovi), Papil i Polideukt, koji je prema Plutarhu izradio poznatu Demostenovu statuu. Plinije spominje Lizipove sinove i uenike s puno pohvala: Dijapa, Boeda, Euti- krata, Fanida i Eutihida.

Posebno se po svojem idealiziranom izrazu i tematici (genre-motivi) isticao kipar Boet (kraj 3. st. prije Krista) iz Bitinije, poznat po izradi figure djeteta (Djeak koji davi gusku). Po genre-motivima, koji su obogatili helenistiku skulpturu, bio je poznat i Miron iz Tebe u 2. st.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Zemljovid golemog carstva Aleksandra Makedonskog nakon makedonskih osvajanja

Portret Aleksandra Makedonskog (Velikog), mramor, oko 340.330. pr. Kr., Akropolski muzej u Ateni

prije Krista (Pijana starica). On je zastupnik realistikog izraza. Dodajmo tom izrazu i druga djela Djevojica s golubicom, Stari ribar, Faun i Erinija.

Od ostalih poznatih kipova helenistikog razdoblja spomenimo sljedee: Afrodita (Venera koja ui), Venera Kapitolinska, Eros i Psiha, Usnuli satir, Tihe iz Antiohije, Djeak izvlai trn iz stopala, te remek-djela Nike sa Samotrake (Nike na pramcu lae, oko 200. prije Krista) i Afrodita s Miloa (Venera Miloska).

U Tanagri (Beotija) otkriveno je u grobnim nalazima mnogo gracioznih enskih figurica izraenih od terakote, a pripadale su ranom hele- nizmu. Slinih figurica djevojica-ena, glumaca, djece sa ivotinjama, otkopano je u Mirini (Mala Azija) iz doba kasnog helenizma.

U novom sreditu helenistike kulture i umjetnosti, Aleksanriji, sagraenoj na naelima Hipodamova urbanistikog plana, podignut je vei broj arhitektonskih spomenika. Na skulpturu aleksandrijske kole utjecala je tradicija grkog kiparstva 4. st. prije Krista. U Ptolemejevo


userHighlight

userHighlight

userHighlight


Djeak koji davi gusku, mramorna kopija prema Boetovu bronanom originalu, kraj 3. st. pr. Kr., Gliptoteka u Munchenu

doba javlja se veza s Malom Azijom i Antiohijom u Siriji. Neka djela karakterizira izraziti realizam figura i izrade portreta. Uz realizam, javljaju se i genre-teme (Dijete Heraklo davi zmiju). Uz grku, njeguje se i egipatska tradicija u skulpturi. Aleksandrijskoj umjetnosti pripada i skulptura Nil sa svojom djecom, kompozicija dana u alegorijskoj simbolici, sauvana u kopiji u Vatikanskom muzeju.

Istaknutu ulogu u razvoju helenistike umjetnosti u Maloj Aziji odigrao je Pergamon. Pergamski kralj Atal I. (241.197.) je 201. godine prije Krista darovao Ateni za atensku Akropolu skupinu od etiri kompozicije bronanih statua. Na njima je prikazana gigantomahija, borba Atenjana s Amazonkama, borba s Perzijancima i pobjeda Pergamona nad Galima. Neke su statue sauvane: Mrtvi gigant, Mrtva Amazonka, Mladi Gal i Ranjeni Perzijanac. Pergamskoj kiparskoj koli


Gal ubija enu i sebe, mramorna kopija prema bronanom Epigonovu (?) originalu u Pergamonu, 235.230. pr. Kr., Museo Nazionale u Rimu

userHighlight

userHighlight

userHighlight


.o h^

\4v

Umirui Gal, mramor, rimska kopija grkog originala iz oko 200. pr. Kr., Kapitolinski muzeji u Rimu

Sauvana baza Zeusova rtvenika u Pergamonu


pripadaju i druge poznate statue sauvane u kopijama: Menelaj iznosi iz borbe mrtvog Patrokla, Sjedei aka, zatim Vatikanska Arijadna, Gladijator Borghese i Torzo Belvedere (pod aleksandrijskim utjecajem).

Za peribol Atenina hrama u Pergamonu skupina kipara izradila je nekoliko statua galskih ratnika kojima se veliala pobjeda nad Galima. Najistaknutiji su meu njima Gal ubija enu i sebe (realizirano s puno dramatike i patosa) i Umirui Gal.

Najvaniji spomenik Pergamona iz doba kralja Eumena II. (197. 159.) istaknuto je djelo helenistike arhitekture i skulpture Zeusov rtvenik (oltar). Sagraen je oko 180. g. prije Krista kao spomenik na

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Laokoont sa sinovima, mramor, oko 50. pr. Kr., Muzej Pio Clementino u Vatikanu

borbu i pobjedu nad Galima. Reljefno ukraavanje rtvenika s temom gigantomahije izvelo je vie kipara. Poznata su imena Mnesikrata, Me- lanipa, Oresta i Teoreta. Sve je dano u ekspresiji uzbuenja i patetike. rtvenik je rekonstruiran u Pergamskom muzeju u Berlinu.

U helenistiko doba Rodos je svojim bogatstvom postao privlaan za mnoge grke umjetnike. Bio je snano vezan uz grku umjetniku tradiciju, osobito sa Sikionom na Peloponezu. U doba Aleksandra djeluje kipar Har (Hares), koji je izradio potkraj stoljea golemi kip Helija (sunca) visok 32 metra, poznat kao Rodoski kolos, smatran jednim od sedam svjetskih uda. Sauvana su imena umjetnika Tihomara, Filesa, Aristo-


nida i Epiharma. Istaknuta djela rodoske kole su kompozicije Farne- kog bika (2. st. prije Krista), koju su izradili Apolonije i Taurisko, i Laokoont sa sinovima (1. st. prije Krista), rad Hagesandra, Polidora i Athanodora na kojem su izraene duevna patnja i tjelesna bol. To djelo pripada najveem umjetnikom izrazu kasnog helenizma nastalog za rimske prevlasti.

Za slikarstvo helenizma karakteristine su povijesne, genre, a ponekad i mitoloke teme. To je razdoblje mozaika (Pergamon, Delos, Kos, Pela, Pompeji).

U helenistikoj arhitekturi prevladavao je uglavnom jonski stil, a slabije je rabljen korintski, dok je orski bio uglavnom izvan uporabe. Na nekim graevinama dolazi i do kombinacije stilova. Od poznatijih spomenika iz toga razdoblja navodimo Artemidin hram u Epidauru, Hram misterija i Arsenoeion (kruna graevina, oko 280. g. prije Krista) na Samotraci, gradnju nedovrenog Olimpieiona u Ateni (nastavljena gradnja oko 174. g. prije Krista), Atalov trijem i trijem Eumena II. u Ateni, te mnoge raskone trijemove, gimnazije, palestre, knjinice, kazalita, vijenice i hipostilne dvorane. Znaajna je bila stambena arhitektura (Delos, Prijene, Pompeji) i gradnja vladarskih palaa.

riti??*#*

Ostaci hrama Olimpeiona u Ateni

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Kip rimskog cara Hadrijana (117.138.), Muzej u Olimpiji

Rimsko razdoblje (146. prije Krista395. poslije Krista)

Rimljani su 146. g. prije Krista u potpunosti pokorili Grku i zadrali je u svojoj vlasti sve do 395. g. poslije Krista. Dolaskom Rimljana nije ugaena helenistika umjetnost, iji su elementi kroz razvoj rimske umjetnosti potrajali jo dugo. U tom razdoblju rimske dominacije od nekoliko stoljea, sagraeno je iznimno mnogo arhitektonskih spomenika po cijeloj Grkoj. Najistaknutiji su: Toranj vjetrova, Olimpieion, Hadrijanova vrata, Filopapov nadgrobni spomenik i Odeion Heroda Atika (svi u Ateni). U Korintu je podignuto nekoliko manjih hramova i drugih graevina, od kojih se istiu Oktavijin hram, Odeion i Stadion.


Oktavijin hram u Korintu

Bilo je gradnji i dogradnji u Eleuzini, Epidauru, Olimpiji, Heraionu kod Argosa, Sikionu, Sparti i Filipima. Graevina iz rimskog doba otkriveno je i na otocima, posebno Delosu (agora Theophrastos, agora Italika, zidine Triariusa), Kosu (agora u gradu Kosu), hram i kupelji na lokalitetu Asclepieonu, Samosu (manji hramovi), Tasosu, Kreti (Gortina s vie spomenika) i drugima.

Na razvoj kiparstva utjeu ranija grka i helenistika djela. U Rim su odvueni originalni grki kipovi na osnovi kojih su izraene mnoge kopije, a prema kojima priblino saznajemo kako su izgledala istaknuta grka djela u originalu. No, u tom se razdoblju izrauju mnoge statue i portreti rimskih careva i lanova njihovih obitelji, vojskovoa, govornika i drugih uglednika (vidi Muzej u Heraklionu, dvorana XX, Muzej u Epidauru, Muzej u Olimpiji, dvorana IX). Portreti su dani s izrazitim realistikim crtama. Neke su statue prikazane idealizirano (kip Anti- noja, Muzej u Delfima, dvorana XIII). Reljefi odiu takoer realistikim obiljejima.

U ukraavanju dvorana, kupalita i vila esto je koritena tehnika mozaika.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

VANIJI POVIJESNI DOGAAJI

Formiranje grkih gradova i kolonizacijaAntiki su Grci osjeali pripadnost jednoj cjelini, iako nisu imali os

novanu zajedniku dravu. Oni su formirali bezbroj malih i jedan broj veih polisa: gradova-drava. Najvei i najpoznatiji polisi bili su Sparta, Atena, Argos, Korint, Teba, Delos, Egina, Milet, Sirakuza itd.

Od 8. do 6. st. prije Krista Grci su se iseljavali iz svoje matine zemlje, osnivajui brojne kolonije uz obale Sredozemnog, Mramornog i Crnog mora, uz sjevernu obalu Egejskog mora, u junoj Italiji i Siciliji, otocima Korzici i Sardiniji pa sve do Jadranskog mora.5 Spominje se da

Hram F u Agrigentu na Siciliji, oko 425. pr. Kr.

5 Antiki pisci (Pseudo-Skimno, Strabon, Plinije) spominju najraniju grku koloniju na naim prostorima na otoku Koruli iz arhajskog razdoblja, koju su utemeljili Kniani iz Male Azije. Jo uvijek nisu otkriveni ostaci te naseobine.


je samo Milet osnovao oko 90 kolonija. ak su i kolonije, kada su postale gospodarski vaniji gradovi, osnivale vlastite kolonije. Jedan od vanih uzroka toga iseljavanja, prema antikim izvorima, svakako je prenaseljenost matinog kopna u Grkoj, a svemu tomu pogodovale su i politike prilike u Sredozemlju, prednjoj Aziji i ire. Grki su doseljenici tako neposredno prenosili svoj nain ivljenja i kulturu u nove sredine i bitno utjecali na njihov budui razvoj.

Grko-perzijski ratoviPoetkom 5. st. prije Krista osjeala se velika opasnost koja je prije

tila Grkoj od snane Perzije, koja je dotada osvojila sve zemlje Staroga istoka (i doprla do rijeke Inda) i zemlje od Egipta na jugu do Kavkaza na sjeveru. Mnogi su grki gradovi tako dospjeli pod perzijsku vlast.

Godine 499. prije Krista maloazijski su se Grci (najvie Jonjani) podigli na ustanak da se oslobode perzijske podjarmljenosti. U tim su gradovima sruene tiranije i protjerani tirani koji su bili uz perzijske kraljeve. Ustanak je trajao pet godina, a potom je uguen. Svi jonski gradovi su pali, kao i otok Cipar, a Milet je spaljen. Perzijska se vojska pribliavala Grkoj. Godine 492. prije Krista jedni su odredi preko Helesponta preli Trakiju, a drugi su se brodovljem uputili prema Hal- kidici. U velikom nevremenu u blizini poluotoka Atosa, morska je bura unitila brodovlje i brojno ljudstvo. U ljeto 490. prije Krista car Darije uputio je snanu vojsku pod vodstvom Datisa i Artaferna u Egejsko more da osvoji Eretriju na Eubeji i Atenu, jer su ta dva grada pruila pomo maloazijskim Grcima u ustanku Jonjana. Perzijanci su najprije osvojili i zapalili Eretriju, potom su se prebacili na Atiku i utaborili na ravnici Maratonskog polja, koja je od atenske Agore bila udaljena 42 kilometra. Perzijancima je pomogao i Hipija, Pizistratov sin. Atenjani su uputili na Maraton 9000 dobro naoruanih hoplita i deset stratega s Miltijadom. U grkoj su vojsci bili i odredi robova, a pomo su pruali

Poetkom 4. st. prije Krista Dionizije Stariji Sirakuki (404.367.) osnovao je koloniju Issu (na mjestu dananjeg grada Visa), a Parani (s otoka Para u Egejskom moru) 385./84. godine osnovali su koloniju Pharos (Stari Grad na otoku Hvaru).

Na mjesto dananjega grada Hvara stavlja se i grko naselje Herakleja, iako se navode i druge lokacije ove naseobine: Solin, Rogoznica, Korula, te na kopnenom dijelu nasuprot Korkyre (Krf).

Smatra se da su Isejci u posljednjoj etvrtini 3. st. prije Krista osnovali svoja naselja na obali Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobre), a u prvoj polovici 3. st. prije Krista u Lumbardi na Koruli. Grka naseobina postojala je i na podruju Solina. M. Zaninovi, 1996., 956 i 93115; B. Kirigin, 1996., 1520 i 3766; A. kegro,1999., 213218, 228238, 275285, 305312.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Tumulus (grobni humak) na Maratonu, visine 9 m, opsega 182 m, u kojem su pokopana 192 Atenjana poginula na Maratonskom polju, 490. pr. Kr.

samo Platejci. Pod vodstvom Miltijada Atenjani su porazili snaniju perzijsku vojsku. U Atenu je poslan glasnik Filipid da javi o velikoj pobjedi. Perzijanci su se povukli u smjeru maloazijske obale. Nisu se mirili s porazom, ve su se temeljito pripremali za nove pohode na Grku. Darije je umro 486. godine prije Krista, a naslijedio ga je sin Kserks, koji je nastavio pripreme perzijske vojske.

Mnogi su grki gradovi, uz Atenu, kojima je prijetila opasnost od Perzijanaca, sklopili godine 481. prije Krista na Istmu kod Korinta savez protiv Perzijanaca. Posebno se pripremala Atena. Temistoklo, jedan od stratega kod Maratona, zalagao se za gradnju novog brodovlja, u emu je dobio potporu Atenjana. Pod komandom Kserksa, u proljee

Spomen-ploa Leonidi i tri stotini Spartanaca, podignuta (na mjestu starijeg spomenika) u novije doba na breuljku u Termopilskom klancu, desno od autoceste prema Ateni


Spomenik Leonidi i poginulim Spartancima u Termopilu, podignut 1955. godine, lijevo od autoceste prema Ateni

480. prije Krista, perzijska je vojska krenula prema Grkoj. Do bitke je dolo u Termopilskom klancu, mjestu na granici izmeu pokrajine Tesalije i Srednje Grke. Grci su se junaki borili sve dok Perzijanci

Kcfalonija

rPELOPONEZ:. K,llnos$ *6 #t,lcVs=KABli&:W " iS iN iJ A S i l n o g \ S ,"

.. 9 t i ! & V f .Drave u ratu s Perzijom % ^ \ oI I 1 N e u tr a ln e d r a v e K l 1 e r a

Zemlje koje su Perztjanci prethodno osvojiliPrvi Perzijski rat

------- Pohod Datisov i Artafcmov 490. pr. Kr.Drugi Perzijski rat

Put perzijske vojske 480. pr.Kr.-----Kretanje petzijske mornarice 480. pr. Kr.

A Grke pobjede Perzijske pobjede

Zemljovid perzijskih ratova

a

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


nisu, zahvaljujui izdaji, nali prolaz preko planine i s lea napali grke branitelje. Junaki je izginulo 300 Spartanaca, na elu s kraljem Leo- niom. Prije toga su ostale grke snage, po naredbi Leonide, bile povuene.

Poslije je na tom mjestu podignut spomenik (spomen-ploa) na taj herojski pothvat spartanskih boraca, a u novije doba jo jedan monumentalni spomenik s lijeve strane ceste.

Bitka kod Salamine. Iste su se godine vodile i pomorske bitke s Perzijancima. Perzijska je mornarica doekana kod Artemiziona, sjevernoga rta Eubeje, gdje je u borbama uniten dio grkog brodovlja. Istodobno je kopnena perzijska vojska, slobodno prolazei kroz Beotiju prema Ateni, pljakala i palila sve pred sobom. Stanovnitvo Atene sklanjalo se na otoke Salaminu, Eginu i u Troazen. Perzijanci su uli u pusti grad i razorili i spalili Atenu i cijelu Atiku. Njihova se mornarica usidrila u luci Faleron. Do velike pomorske bitke dolo je kod otoka Salamine, a grka je flota samo zahvaljujui velikom strategu Temistoklu nadmudrila Perzijance i postigla jednu od najvanijih pobjeda i tako obranila nezavisnost Grke od velikih osvajaa.

Bitka kod Plateje i Mikale. Godine 479. prije Krista Perzijanci su ponovno pokuali s preostalim snagama iz Tesalije osvojiti Atenu i Pe- loponez. Udruenim snagama Grci pobijedie perzijsku vojsku kod Plateje u Beotiji, a istodobno su Perzijanci pretrpjeli poraz na maloazijskoj obali kod rta Mikale. Te su pobjede Grka bile odluujue za zavretak Grko-perzijskih ratova. Bilo je jo borbi s Perzijancima. Grci su ih porazili kod ciparske Salamine 450. godine prije Krista. Ubrzo je sklopljen mir u Suzi 449. godine prije Krista, nazvan Kalijinim mirom (po atenskom opunomoeniku Kaliji).

Osnivanje pomorskog savezaTijekom godine 477. prije Krista dolo je do osnivanja pomorskog

vojnog saveza izmeu Atene i mnogih grkih gradova na maloazijskoj i trakoj obali i Egejskim otocima. Sjedite saveza bilo je na otoku Delosu u Apolonovu hramu, po emu je i nazvan Delsko-atikim, Osnivanje saveza imalo je svrhu zajednike obrane Grka od Perzijanaca i osvetu nad njima za sva dotad uinjena nasilja i ruenja. S vremenom su Ate- njani zagospodarili savezom. Godine 454. prije Krista blagajna saveza prenijeta je u Atenu, koja je u to doba postala najjaom pomorskom silom u istonom Sredozemlju. Demokracija je u Ateni bila u punom razvoju, a svoj najvei procvat postigla je za vrijeme Perikla (443. 429.). To je zlatno doba Atene, koja e postati i najvee kulturno sredite svih Helena.


>Amfipol Bizant'MAKEDONIJA- i i__

Sumotnika($D Hersonez: i . Scsl U\ Imtoros-rf. 8o! idejni A b i o s

L en m os ' FRICIJA

MIZIJA

L eu kaac

H ios

KefalorijafA nros S a m os,

Zakintos rArg.os* *?> D elos N ak sy s

KARIJAIPBLOPONEZ: f.v.Sparta V:

i l i Vazali i saveznici Atene

Vazali i saveznici Sparte

Zemljovid Grke prije poetka Peloponeskog rata

Peloponeski ratU doba intenzivnih gradnji u Ateni dolo je do velikog rata izmeu

Atene, koja je bila na elu Delsko-atikog saveza, i Sparte, vodee drave Peloponeskog saveza, u kojem je bila udruena veina drava Pelo- poneza. I Spartu je podravalo dosta gradova u Srednjoj Grkoj (osobito Beotiji). Rat je nazvan Peloponeskim ratom i trajao je od 431. do 404. godine prije Krista. Brojni su bili uzroci koji su doveli do Peloponeskog rata. Izmeu glavnih zaraenih sudionika (na jednoj strani Atene i na drugoj Sparte) vodio se primat za pojedine zemlje i trita. Po Tukididu, Spartanci su strahovali od velikog i snanog uzdizanja Atene i zaostajanja u prednosti Peloponeskog saveza sa Spartom na elu. Javljali su se i stari antagonizmi izmeu Dorana i Jonjana. Bilo je i drugih uzroka poetku rata. Neposredni povod Peloponeskom ratu povezan je s postupcima Atenjana prema Megaranima i Korinanima, koji su izazvali dogaaje oko Korkire i Potideje.

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Prvo razdoblje, nakon deset godina ratovanja, zavrilo je 421, g. kompromisnim mirom poznatim kao Nikijin mir. Nikija, voa oligarhijskih zemljoposjednika, zakljuio je mir u ime Atenjana. Obje su strane priznale stanje kakvo je bilo na poetku rata.

U drugom je razdoblju, od 415. do 414. godine, atenska mornarica na elu s Alkibijaom krenula u sicilsku ekspediciju kako bi zauzela Sira- kuzu i osigurala trgovake pozicije na Siciliji. Meutim, Sirakuani su dobili pomo Sparte, Korinta i drugih saveznika i teko porazili Ate- njane.

U treem razdoblju, od 413. do 404. g. prije Krista, bilo je naizmjeninih pobjeda i poraza. Posljednja pobjeda Atenjana bila se 406. g. prije Krista kod Arginuskih otoka (uz elidsku obalu), gdje je poraena spartanska mornarica. Meutim, novom mornaricom Spartanei su 405. g. prije Krista na Helespontu definitivno porazili Atenjane. Unitili su

Spartanski ratnici, crno figuralno slikarstvo na vazi, sredina 6. st. pr. Kr., Muzej u Berlinu


enska glava iod terakote s |Akropole u Sparti, *


vlast nad grkim gradovima u Maloj Aziji, dok su ostali grki gradovi dobili autonomnost i slobodu.

Atenjani su 378. g. prije Krista osnovali Drugi pomorski savez, iji je cilj bio obrana od spartanske hegemonije.

Tebanska hegemonijaU bitci kod Leuktre 371. g. prije Krista u Beotiji, Tebanci i drugi

Beoani teko su porazili snaniju spartansku vojsku. Tim je porazom sruena hegemonija Sparte a sruen je i Peloponeski savez. Javlja se pak hegemonija Tebe nad ostalim Grcima. Tebanci su, pod vodstvom Epaminonde, sa svojim saveznicima doli na Peloponez, gdje su kod Mantineje 362. godine pobijedili Spartance i druge peloponeske gradove, kojima su pomogli i Atenjani. U velikoj je bitci poginuo i Epaminonda. Ubrzo je sklopljen mir izmeu zaraenih strana, uz priznavanje zateenog stanja. Tebanci su napustili Peloponez i time je zavrila njihova kratkotrajna hegemonija.

Makedonska osvajanja GrkeSve dotadanje borbe iscrpile su grke gradove, to je bilo presudno

prilikom prodora Makedonaca. U prvoj polovici 4. st. prije Krista naglo jaa Makedonija, posebno u vrijeme kralja Filipa II. (359.336.), koja je osnovala svoju dravu sjeverno od Tesalije oko 7. st. prije Krista. U Svetom ratu izmeu Beoana i Fokejaca za zemlju delfijskog hrama, Filip je pomogao Beoanima i svladao Fokejce. Atenjani su mu pruili otpor, osjeajui veliku ugroenost od Filipa II. Demosten je traio da se oformi jaki savez junih grkih gradova-drava protiv Filipa, ali neki snani polisi s Peloponeza ostali su postrani i u tome nije uspio.6

U odlunoj bitci kod Heroneje 338. godine prije Krista u Beotiji, Filip je pobijedio svoje protivnike. Poslanicima tih grkih gradova, sazvanim na Istamskoj prevlaci kod Korinta, obrazloio je da mu nije cilj porobljavanje Grka, nego da im bude voa protiv njihovog velikog neprijatelja, Perzijanaca, a to su oni s odobravanjem prihvatili.

Filipovom smru 336. prije Krista njegovim je nasljednikom postao sin Aleksandar. I njega su Grci u Korintu prihvatili za svojega vou

6 Demosten (Demosthenes, 384.322. prije Krista), Atenjanin, bio je najvei grki govornik. Osjeao je veliku opasnost koja je prijetila Ateni i Grkoj od Filipa II. Makedonskog. Poznata su njegova tri govora protiv Filipa (Kata Philipu) nazvana Filipike i tri Olintska govora. Sauvano je ukupno 60 njegovih govora. Povijest svjetske knjievnosti II., 1977., 148150.


Demostenov kip, kopija prema originalu Polideukta iz 280. pr. Kr., Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


protiv Perzijanaca. Osvojivi najprije Malu Aziju, potom Siriju, Fenikiju i Palestinu, bez borbe je uao u Egipat, i 331. prije Krista osnovao grad Aleksandriju. U bitci kod Gaugamela 331. g. Aleksandar je porazio Do- rocija, ovladao Mezopotamijom i tako potpuno slomio perzijsku dravu. Godine 326. osvojio je dio Indije. Umro je iznenada, na vrhuncu slave, 323. prije Krista u Babilonu.

Nakon smrti Aleksandra Velikog, Atenjani su s drugim grkim polisima pokrenuli ustanak za osloboenje od Makedonaca. Bio je to La- mijski rat koji je trajao od 323. do 322. godine, pr. Krista u kojem su pobijedili Makedonci. Makedonski dinast Demetrije iz Falerona vladao je Atenom deset godina, od 317. do 307. godine, pr. Krista. Nakon Demetrija Faleronskog, smjenjivali su se Demetrije Poliorket, Antigon Gonat, Antigon Dozon i drugi. Protiv makedonske hegemonije osnivani su regionalni vojno-politiki savezi, kao to su Etolski, u zapadnim predjelima sredinje Grke, i Ahejski savez, u gradovima na sjeverozapadnom dijelu Peloponeza.


kFilipopol

laroneiPerint

)Iint 3-48 amot

V fltk "r Lem iTos1

H alonesosjp,Korkira

P E H 7 . I J S K 0

iTerm opilfc=910UuaIQ]i|ssAmfisa.sL-euka > f \ ^ o _________ s *

.-'V^ . \5#,-r . \y#*V t ^s*J ' -. ,Izvanjski Kermnik^

5,'V-Klaslno raz.H

Atena sa zidinama u antiko doba

nut emo samo neka: Aharnanska na sjeveru, Itonska na jugoistoku, Melitska i Pirejska na zapadu. Imena su dobila prema gradskom demu ili mjestu u koja su vodila. Posebice su se isticala dvoja vrata svojim povijesnim znaenjem i veliinom na sjeverozapadnoj strani zidina: Sveta vrata i Dipilon (Dvostruka vrata), o kojima e jo biti rijei.

Gradska etvrt oko tih vrata zvala se Keramik (Kerameikos). Naziv Keramik, kako kae Pauzanija, nastao je prema imenu heroja Keramo- sa, navodnog sina boga Dioniza i Arijadne, keri kretskoga kralja Mino-

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH. 279

sa. U tom predjelu vrlo se rano spominje groblje, ve od 12. st. prije Krista. U kasnijim stoljeima tu e se razviti zanatska proizvodnja, osobito lonarstvo (keramika), po emu je zapravo nazvana ta etvrt. Keramik je zidom, Svetim i Dipilonskim vratima, bio podijeljen na unutranji i izvanjski Keramik.

Sveta vrata bila su polazna toka od kojih je kretala povorka svetim putom za Eleuzinu u vrijeme eleuzinskih misterija. Cesta se dalje nastavljala prema Megari i Peloponezu. Neto sjeveroistonije nalazila su se Dipilonska vrata, koja su bila glavna vrata grada. Bila su ira od drugih, a i promet je kroz njih bio najintenzivniji. iroki prolaz dro- mos, uz koji su bili sagraeni gimnaziji i trijemovi, vodio je do Agore, gdje se nastavljao Panatenejskom cestom sve do Partenona na Akropoli. S izvanjske strane, od Dipilona, vodila je cesta prema Akademiji. Dipilon je sagraen potkraj 4. st. prije Krista prema Temistoklovim vratima iz 479. prije Krista, koja su se zvala Trijina vrata jer se kroz njih izlazilo prema Triji, atikom gradiu blizu Eleuzine, Poznata su i pod imenom Vrata Keramika. Postojala su zapravo izvanjska (osam metara uvuena od izvanjskog zida) i unutranja vrata, koja su se nalazila na kraju jednog dvorita dugog 40 m i irokog 20 m. Dvorite je bilo ograeno debelim zidinama pojaanim kvadratnim tornjevima na krajevima. Izvanjska (iz 1. st. prije Krista) i unutranja vrata (iz 4. st. prije Krista) bila su podijeljena zidom irokim tri metra, od kojega su se lijevo i desno nalazili otvori za prolaz irine 3,40 m.

Pompeion. Izmeu Svetih vrata i Dipilona podignuta je graevina u 4. st. prije Krista zvana Pompeion (gr. pompe = sveana povorka). Imala je pravokutni oblik, s dvoritem u sredini okruenim na sve etiri strane trijemovima. Bilo je to mjesto gdje su se pripremale povorke za panatenejska i eleuzinska slavlja. Sluilo je i kao skladite za razne sprave, vozila i druge predmete i opremu koritenu u navedenim svetkovinama. Na istonoj strani Pompeiona nalazile su se Male propileje kroz koje se pristupalo ako se dolazilo iz grada. Ouvani su mu tragovi. Pompeion je uniten za Suline opsade grada. U doba Hadrijana sagraena je u tom prostoru bazilika, koju su poruili Heruli (barbari) 267. godine poslije Krista.

Unutranji Keramik je bio prostor u kojem su djelovali lonari i ostali zanatlije. Na toj strani pronaeno je malo grobova jer je bilo uobiajeno, osobito od 7. st. prije Krista, da se mrtvi zakapaju izvan grada, uz glavne prometnice. U izvanjskom Keramiku, koji se protezao izvan Svetih vrata i Dipilona, nalazilo se atensko antiko groblje. Cesta koja je vodila u smjeru Akademije48 sagraena je ve u 6. st. prije Kri-

48 Akademija je bila prostor udaljen 1,6 km sjeverozapadno od Dipilona, a pripadala je podruju dema Kolon. Ovdje je bio roen tragiki pjesnik Sofoklo. Ime

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


Stela Deksilos iz 349. pr. Kr., mramor, Muzej Oberlander (Keramik) u Ateni

je dobila po heroju Akademu. U poetku je to bio sveti gaj posveen boici Ateni, koji je dao obzidati Pizistratov sin Hiparh. Spominje se da su tu rasle masline koje su niknule iz sadnice s Akropole iz Erehtejona. Ulje tih maslina dobivali su za nagradu pobjednici panatenejskih natjecanja. Kimon je u Akademiji podigao gimnazij, jedan od najveih, i doveo u taj prostor vodu. Otkriveni su i ostaci palestre. Platon je od godine 387. prije Krista poeo u njoj odravati predavanja, pa je njegova kola po tom mjestu nazvana Akademija. Platon je tu stanovao i bio pokopan.

Obuka e se u 1. st. prije Krista prenijeti u sredite Atene i trajat e do 529. godine poslije Krista, kada je po naredbi cara Justinijana bila zatvorena.

U istonom dijelu Atene, uz Eridanove izvore, djelovao je Licej (gr. Lykaion), Aristotelova kola, a na jugu Kinosarg, u blizini Ilisa, s filozofom cinikom Antistenom. R. Flacelire, 1979., 2831.


sta. Bila je rezervirana za grobove dravnika i za skupine ratnih heroja. Spomenuli smo da se tu groblje nalazilo i znatno ranije. Tu su otkrivene velike pogrebne posude protogeometrijskog i geometrijskog razdoblja, nazvane dipilonskim vazama. Od znamenitih ljudi iji su se grobovi ovdje nalazili, Pauzanija spominje Perikla, Trazibula, Konona, Klistena, Harmodija i Aristogitona. Ovdje je Periklo odrao svoj uveni govor u slavu poginulima u prvoj godini Peloponeskog rata. Mnogi su grobni spomenici iznimne umjetnike i povijesne vrijednosti, koje je otkrilo grko arheoloko drutvo u razdoblju od 1863. do 1913. godine, preneseni u Nacionalni arheoloki muzej u Ateni. Ustanovljeno je da je jedan dio zemljita bio namijenjen svim drutvenim klasama, ukljuujui i robove.

Drugi dio groblja otkriven je juno od svete ceste, nedaleko Svetih vrata. Ta je cesta vodila prema jugozapadu i zvala se Grobina aleja. Otkopane su manje grobine parcele ograene malim zidiima unutar kojih su bili grobovi lanova odreene obitelji. Nadgrobni su spomenici imali oblik jednostavnije mramorne ploe ili raznih oblika stele, ukraenih bareljefima iz ivota pokojnika. U tom dijelu groblja otkriveni su nadgrobni spomenici koji pripadaju vrhunskim umjetnikim ostvare- njimaa, meu kojima istiemo Stelu Hegezo i Stelu Deksilos. Na tom mjestu su danas kopije, a originali prve su u Nacionalnom arheolokom muzeju, druge pak u Muzeju Oberlander (Muzej Keramik). Otkriveni su grobovi na kojima su pronaene izduene vaze s jednom ili dvije ruke, lekiti i lutrofore, to je ukazivalo da su u takve grobove pokapani neoenjeni pokojnici.

Zanimljivo je da su robovi svoje grobove obiljeavali okruglim stupi- em na kojem je pisalo njihovo ime. Pronaeni su i podignuti spomenici nekih ivotinja: bikova, lavova, pasa, sfinga i drugih, koji su obino stajali na povienijem postolju ili kutu grobne parcele.

Muzej Oberlander (Muzej Keramik)Taj mali muzej je otvoren 1961. godine. Nalazi se na podruju Kera

mik, juno od Grobine aleje. Dobio je ime po Gustavu Oberlanderu, njemako-amerikom industrijalcu, ijom su donacijom financirana iskopavanja 30-ih godina 20. stoljea na tom podruju. Otkriveni predmeti i umjetniki spomenici rasporeeni su u etiri manje dvorane.

Dvorana I. Izloene su skulpture, nadgrobne stele i razni fragmenti otkopani blizu Dipilona i Svetih vrata. Ovdje se nalazi jedan od najljepih nadgrobnih spomenika, remek-djelo grke umjetnosti iz sredine 4. st. prije Krista, Stela Deksilos, otkopano uz Grobinu aleju. Spomenik je izraen u mramoru, ija je visina s postoljem 1,75 m. Pojedini detalji uzde, stremen, koplje i vijenac na Deksilovoj glavi i ma

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight


palog protivnika bili su izraeni o bronce. Sastojao se od postolja s natpisom, vee sredinje plohe s reljefom i zabatnog zavretka ukraenog palmetama. U niskom reljefu s mekom modelacijom prikazan je 20-godinji Deksilos na konju kako preskae nagog i nemonog protivnika. Radnja je vezana uz Korintsku bitku 394. prije Krista, koja se vodila izmeu Atene i Sparte, a u kojoj je Deksilos, sin Lisaniasa iz Torika, poginuo. Umjetniku toga spomenika uzor je bio Fidijin rad iz 5. st. prije Krista.

Tu emo jo vidjeti i prekrasnu arhajsku mramornu sfingu iz 550. prije Krista koja je krunila neku od nadgrobnih stela; slijede Stela Ampharet (prikaz ene koja nosi maloga sina) iz 5. st. prije Krista; baze nadgrobnih spomenika, od kojih se jedna istie etirima prikazanim konjanicima u reljefu (oko 590. prije Krista), otkrivena je u junoj kuli Dipilonskih vrata; konjanik na konju (520. prije Krista); ovjek u sjede- em stavu; nadgrobna stela iz 530. prije Krista; stela akaa 550. prije Krista, Stela Eupheros i nadgrobni reljef koji predstavlja mladog ovjeka sa strugalom.

Dvorana II. sadri uglavnom selekciju raznih vaza iz razliitih razdoblja: submikenskog, protogeometrijskog, geometrijskog i protoati- kog od 11. do 7. st. prije Krista. Karakteristine su amfore protogeometrijskog i geometrijskog doba i pogrebne vaze zvane lekiti (lekitosi). Izloen je i dio terakotnih figura, a poneke od njih pronaene su u djejim grobovima. To su obino igrake konja i lutke.

Dvorana III. Predstavljena je skupina pogrebnih nalaza iz arhajskog, klasinog i helenistikog razdoblja, meu kojima je posebna keramika s crnofiguralnim i crvenofiguralnim motivima. To su uglavnom djela poznatih slikara vaza, kao to su Amasis, Kleofrades i drugi. Osim keramike, tu se mogu vidjeti (kao i u prethodnoj dvorani) figurice od terakote. Izloene su i ploice koritene za glasovanje (ostrake), otkrivene u rijeci Eridan, njih 70009000 komada. Na njima su zabiljeeni Temi- stoklo, kao i druge slavne osobe koje su bile prognane iz Atene.49

49 Ostracizam je uveo atenski zakonodavac Klisten potkraj 6. st. prije Krista. To je bila posebna atenska kaznena mjera, a sluila je kao vano sredstvo u obrani od tiranije. Prvi put se primjenjuje 487. prije Krista. Prema odluci skuptine, o ostracizmu se moglo glasovati samo jednom godinje.

Ostrakoforijska skuptina obino je odravana zimi, u mjesecima posejdonu i antesterionu, kada su atiki seljaci bili slobodniji i lake su mogli doi u grad. Takve su skuptine odravane na Agori (a ne na Pniksu ili u kazalitu). Glasovalo se tajno na komadiima crijepa (ostraka). Nepismeni bi zamolili nekoga da im ispie ime koje su eljeli prognati iz Atene (ili Atike). Poznata je pria koju navodi Plutarh o Atenjaninu koji je kod glasovanja 482. prije Krista zamolio Aristida (politiara i stratega kod Maratona) da ispie svoje ime na njegovu ploicu crijepa. Sam to nije mogao jer je bio nepismen.


Dvorana IV. posveena je uglavnom fragmentima amfora otkopanih na poloaju Pompeiona, gdje su bile smjetene prije nego su uruene kao nagrade na Panatenejskim svetkovinama na Akropoli.

Nacionalni arheoloki muzejSagraen je prema projektu Luwiga Langa 1885. godine u neokla-

sinom stilu. Proirenje i dogradnja istonog krila zavreni su 1939.

PlanNacionalnog arheolokog muzeja u Ateni

Moralo je glasovati najmanje 6000 glasaa da bi suenje bilo pravovaljano. Onaj ije je ime, od veine glasaa najee bilo upisano u crijep, bio je javno prognan iz grada i to na deset godina. Mogao je slobodno raspolagati svojom imovinom. Takva sudbina zadesila je, uz Temistokla i Aristida, Kimona, Megakla, Alkibijada Starijeg, Tukidida (ne povjesniara, neprijatelja Perikla) i druge.

Skuptina je posebnom odlukom mogla i skratiti navedeni rok te prognanoga pozvati da se vrati u svoj grad. Zadnji ostracizam provden je potkraj Peloponeskog rata. R. Flaceliere, 1979., 242243; F. Chamoux, 1967., 306307.

userHighlight


Mikenska dvorana u Nacionalnom Mikenski bode sa zlatnom i sre-arheolokom muzeju brnom inkrustacijom, Nacionalni

arheoloki muzej u Ateni

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH... 285

godine. U njemu je skupljena najbogatija i najcjelovitija zbirka pretpovijesne i antike grke umjetnosti. U vie od pedeset izlobenih dvorana, u prizemlju i na katu, izloeni su eksponati iz doba neolitikuma, cikladske i mikenske umjetnosti, te djela geometrijskog, arhajskog, klasinog do helenistikog i rimskog razdoblja. Unato opirnosti materijala i velikom broju izloaka, nastojat emo u opisu obuhvatati sve najhitnije i najzanimljivije.

Dvorana IV. poznata je kao Mikenska dvorana. Nakon ulaza na sjevernoj strani, prolazimo kroz atrij (3) i dolazimo ravno u tu dvoranu. U njoj su izloeni arheoloki predmeti otkriveni iskopavanjima u Mikeni, koja je od 1874. godine provodio Schliemann, te izloci s drugih lokaliteta na Peloponezu i Atici. U toj riznici mikenske umjetnosti (od 1600. do 1100. prije Krista) posebice je izuzetan sadraj iz kraljevskih grobova kruga A i onaj iz Vafija (Vaphio) kod Sparte. Predmeti su uglavnom izloeni u numeriranim vitrinama.

Vitrina 1. smjetena je lijevo od ulaza. Uz druge grobne predmete, tu su mali zlatni bik, metalni listii, zlatni peatnjak i straari (uvari) s maem.

Vitrina 26. je desno od ulaza. Sadri neke od izloaka iz kraljevskih grobova: glavu od slonove kosti, glavu ratnika s kacigom, kamenu vazu, metalni al s pripadajuom zlatnom mukom glavom i zlatni nakit.

Vitrina 2. izloci koje je iskopao arheolog A. Wace od 1921. do 1923. godine: kameni peati, dijelovi kaciga koje su sluile za zatitu od divljeg vepra, zlatni peatnjak i drugo.

Vitrina 25. predmeti iz kraljevskih grobova kruga A, koji su se nalazili unutar zidina, desno od Lavljih vrata. Sadraj je iz prvog (1550. 1500.) i drugog groba (1580.1550.): zlatna dijadema, pehar, bronani maevi sa zlatnim rukama, razno oruje i lijepe vaze, od kojih su neke ukraene morskim motivima. Tu su i dijelom etiri gravirane stele s kraljevskih grobova, s prizorima lova; u sredini je zlatna maska za koju je Schliemann vjerovao da predstavlja mikenskog kralja Agamemnona. Meutim, ta i druge otkrivene maske pripadaju znatno ranijem razdoblju (iz 16. st. prije Krista) nego to je Agamemnonovo. Ta maska predstavlja lik bradatog mukarca, uz naglaenu simetrinost i stilizaciju; jedan veliki pehar iz petoga kraljevskog groba.

U jednoj vitrini (bez broja) vani su nalazi: metalni listii i bronani bode, ija je povrina ukraena umetnutim listiima zlata, srebra i crnog emajla s prikazom scena lova.

Vitrina 27. predmeti i tri zlatne pogrebne maske iz etvrtoga groba (1580.1550.) te zlatni listovi; jednostavni obini oklopi; zlatni pehari razliitog oblika i ukrasa. Jedan je pehar Nestorov, kako ga je nazvao Schliemann, uspomena na Homera, s dva goluba na ruki. Srebrni riton s rubom i ruicama ukraenim zlatom; prekrasna srebrna glava


Mikenski zlatni p ea t na prstenu s prikazom borbe, Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

bika s rogovima i ruom od zlata; peatno prstenje i zlatni peatnjak s prizorima lova.

Vitrina 24. sadri zlatne dijademe i pehare iz etvrtoga groba: obini srebrni riton u obliku jelena; zlatni riton oblika lavlje glave; razni ukrasi od zlata igle, hobotnice, modeli hrama, golubice, kope i gumbi.

Vitrina 23. sadri predmete iz treega kraljevskog groba: zlatne dijademe, zlatni lavovi, zlatni listii, tri zlatna peata, zlatna kola, zlatna igla s prikazom boice minojskog tipa (struk od srebra).

Vitrine 3. i 4. nalaze se na lijevoj strani dvorane. U njima su izloci iz petoga kraljevskoga groba: zlatna maska, maevi straara cizelirani zlatom, oklop ukraen spiralama, veliki zlatni pehar i drugi pehari s lavovima. Vidjet emo i drvenu kutiju s ukraenim zlatnim dijelom, alabastrene vaze koje se istiu elegancijom i otmjenou, zatim bodee i maeve ukraene srebrnim i zlatnim nitima (zavojnicama), alabastre- no nojevo jaje s dupinima.

Vitrina 28. sadri predmete iz treega kraljevskog groba. Tu su tkanine (sukno) koje su pokrivale tijela kraljevske djece; mali upovi; male kutijice ukraene ornamentima; bronani veliki pehari.

Vitrina 29. manje vani predmeti iz etvrtoga i estoga kraljevskog groba: alabastrene vaze s trima ruicama; keramike vaze sa zanimljivim ukrasima; ukraeno nojevo jaje; minijaturni metalni tit minojskog tipa.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.. 287

Vitrina 22. nalazi iz etvrtoga kraljevskog groba; osobito se uoava riton u obliku nojevog jajeta.

Vitrina 21. izloeni su predmeti s mikenske akropole: statuete od zemlje; obojene ploice; fragmenti fresaka; grobna stela s ratnim scenama iz 16. st. prije Krista.

Vitrine 5. i 6. izbor predmeta je iz kraljevskih grobova kruga B, izvan gradskih zidina (iz 1650.1550.): vaze od kristala; maske izraene s grubom fakturom; glava ene od vapnenca (ih vjerojatnije sfinge iz 13. st. prije Krista); stela s ugraviranim urezima; kameni peatnjak; izloeni predmeti iz kasnoheladskog razdoblja.

Vitrina 7. sadri: bronano ogledalo, male ploice od slonove kosti ukraene gravurama, s drkom. Tu su i bronane igle. Nalazi su iz tzv. Klitemnestrine grobnice.

Vitrina 30. sadri: etiri zlatne vaze s glavama psa na rukama, velike peate, zlatni pehar, malog zlatnog lava, dvije ene s djetetom od slonove kosti, razne vaze i jabuke od alabastera.

Vitrina 20. sadri nalaze otkrivene na groblju u Porto Rafti s kraja 13. st. prije Krista. Izmeu vitrina (20. i 15) izloena je Vaza ratnika, jedna od najpoznatijih iz toga razdoblja. Na irokom pojasu naslikani su ratnici u ritmikom hodu. Vaza je oblika kratera, 13. st. prije Krista.

Vitrina 31. smjetena je u sredinjem dijelu dvorane. Izloene su glinene tablice iz Kue titova u Mikeni i vaze neuobiajenih oblika.

Vitrina 8. s predmetima otkrivenim u Pilosu: dva bodea s inkrus- tacijama od zlata; bronano zrcalo s ruicom od slonove kosti; eljevi i peati izraeni od slonove kosti.

Vitrina 9. sadri glinene ploice s natpisom kretskog linearnog pisma B. Freske (oslikani zidni fragmenti) iz palae u Tirintu iz 14. i 13. st. prije Krista izloene su na pregradnom zidu (izmeu 9. i 10. vitrine).

Vitrine 10. i 11. predmeti s podruja Prosimne. Uglavnom manja i sitnija lonarija iz grobova srednjega heladskog razdoblja. Tu su i usporedni minojski nalazi iz Herakliona.

Vitrina 13. keramika otkrivena u podruju grobova B u Mikeni.Vitrina 16. istie se bode s drkom od zlatnog lima; glinene vaze.Vitrina 32. izloena su dva remek-djela poznate zlatne alice

(pehari) iz 15. st. prije Krista otkopane 1889. godine u tholos grobnici u Vafiju (Vaphi) kod Sparte. Na jednom je prikazano hvatanje bikova nastalo tehnikom iskucavanja. U borbi s ovjekom ivotinje se u divljoj silovitosti otimaju svladavanju i zaplitanju u baene mree. Na drugom se peharu vide ukroeni i pripitomljeni bikovi na panjaku. Jedan od bikova pribliava se enki, a kod drugoga se javlja ljubomora. Sve je prikazano mekim izrazom i prirodno. Tu su i drugi predmeti otkriveni na tom lokalitetu.


Zlatna alica s prizorom hvatanja bikova, 15. st. pr. Kr., iz Vafija kod Sparte, N acionalni arheoloki muzej u Ateni

Vitrina 19. sadri razliite predmete s pojedinih mikenskih lokaliteta iz Atike (Atene, Braurona, otoka Salamine i drugih). Vide se zanimljive vaze oblika izme. Izmeu vitrina (16. i 19) izloena je mikenska vaza stila palaa.

Vitrina 18. predmeti otkriveni u tholos grobnici u Menii: glazbeni instrumenti od slonove kosti; cilindrina kutija (tobolac) s ugraviranim ukrasima; ukrasne ae; gravirani skupocjeni kameni; vaze s uskim grlom.

Vitrina 33. smjetena je na kraju dvorane. U njoj se vide zlatni pehari i srebrni maevi s lokaliteta Mideja u Argolii.

Spominjemo da su i u ostalih nekoliko vitrina koje nisu navedene izloeni predmeti s mikenskog podruja i da pripadaju toj kulturi. Na poprenom zidu lijevo, na kraju dvorane, postavljeni su fragmenti mikenskih fresaka iz 13. st. prije Krista. Desno je rekonstrukcija Atre- jeve tholos grobnice, 13. st. prije Krista. Pokraj nje je amfora iz Argosa, 15. st. prije Krista.

Dvorana V. je vrlo duga i uska. Nalazi se s lijeve strane mikenske dvorane. Sadri pretpovijesne predmete iz neolitika i heladske kulture. Neki nalazi seu na kraj sedmog i u esto tisuljee prije Krista, a koje je Cristos Tsountas otkopao u Tesaliji; ima ih koji pripadaju kulturama


Sesklo i Dimini, a i onih s Lemnosa i drugih podruja u Grkoj, posebice keramikih proizvoda.

Dvorana VI. iste je veliine kao i prethodna, a nalazi se s desne strane mikenske dvorane. U njoj su izloeni pretpovijesni spomenici otkriveni na Cikladskim otocima. Naroito su vani predmeti s otoka Miloa iz mjesta Filakopi. Istiemo fragmente freske s ribama, na kojoj se matovito ponavlja isti motiv ribe s dupinom (iz kraljiinog megarona Velike palae u Knososu). Vani su nalazi i s Amorgosa, Parosa, Naksosa, Kerosa, Sifnosa i drugih otoka. Uz cikladske mramorne idole, kao male enske i muke figurice kipie raene u plono oblikovnoj formi i potpuno shematiziranih pojedinosti otkrivena je na tim otocima i keramika s bogatim urezanim ukrasima. Posebice ukazujemo na mali, kompozicijski vrlo zanimljiv, mramorni kipi Svira harfe na klupi s otoka Kerosa, iz 2300.2100. godine prije Krista.

Dvorana VII. Vraamo se ponovno u atrij (3) kako bismo doli do te dvorane. U sredini se nalazi pogrebna amfora iz Dipilona, geometrijskog stila u njegovoj zreloj dobi iz 760. prije Krista. Po kvaliteti pripada najljepim primjercima atike keramike s te nekropole. Meu vrpcama geometrijskih motiva (meandar, rombovi, trokuti), ili vrpce s ponavljanjem malih likova ivotinja, istie se sredinji prikaz scene oplakivanja umrlog. Amfora je bila postavljena na grobu kao spomenik. U vitrinama su primjerci geometrijske lonarije i etiri statuete nagih boica od slonove kosti, grki rad iz 750.725. prije Krista prema istonim uzorima. Tu je jo jedna statueta boice otkopana blizu Tripolisa iz 630. prije Krista. Vano je djelo mramorna statua Artemide (ili Kore) iz Artemiinog svetita s Delosa, dar Nikandre s Naksosa boici, o emu govori natpis. Datirana je 650.-630. prije Krista. Podsjea na drvene kipove ksoane. Obuena u dugu haljinu s lagano naznaenim strukom, s ispruenim rukama uz tijelo, a stopala samo malo vire ispod haljine. Od ostalih izloaka: fragmenti reljefa od krea, vjerojatno dio metope hrama iz Mikene (oko 650.630. prije Krista); nadgrobni spomenik iz Tanagre (Amphalkes) s figurama, djelo kipara iz Beotije pol. 6. st. prije Krista; bronani svira, arhajski rad sa Samosa.

Dvorana VIII. vrlo j

Documents

Ante Juric Grcka Od Mitova Do Antickih Spomenika