Ante Pavelic - Strahote Zabluda

8/10/2019 Ante Pavelic - Strahote Zabluda

1/51


2/51

Zagreb, 1941.Naklada:Knjiara Stjepan Kugli

Digitalno izdanje prigodom 119. godinjice roenja Dr. Ante Pavelia.


3/51


4/51

S t r a h o t e z a b l u d a | 4

UVODNA RIE

ada se danas povede rije o komunizmu, nije vie mogue ne vezati govora o njemu s nainom vladanja, s politikim, socialnim i dravnimustrojstvom, to ih je donijela tako zvana oktobarska revolucia, i kako su ih zaveli u Rusii protagoniste te revolucie, naelu s Lenjinom,a nakon sloma carstva i nakon kratkotrajnog ivota gradjanske republike, koja ga je bila pokuala naslijediti. Sve ono, to se je od vajkada

vezalo uz pojam, nauku i naela komunizma, po naravi je stvari danas nudno gledano kroz prizmu ruske boljevike revolucie i kroz prizmu posljedica, to ih je ona proizvela u Rusii, u Evropi i u svijetu uobe, u politikom, u ekonomskom i u socialnom ivotu naroda, a napose umoralnom ivotuovjeka. Komunizam je iz carstva gledanja (teoria), zasada (hipoteza) i znanstveno-knjievnih prouavanja preao u pojasstvarnosti (realnosti), i to kroz pokusnu spravu (retortu) moskovskih boljevika. Tu se on sada bori s valovima ivota i zakonima uztrajnosti, kojivladaju kako u prirodi, tako i u ivotu ljudi i naroda. Sto vie, tu on izkuava svoju snagu za ostvarenje svoga univerzalizma (posvudanjosti), tolei u njegovoj naravi, bez koje tenje (tendencie) ne bi imao ni pred samim sobom nikakova prava na obstanak pa i samo naas uobe, a ni u samojRusii.

Nije stoga danas vie predmet razprave sam komunizam kao takov, nego onaj i onakov, kakvog su boljevici u ivot priveli na jednom ogromnomdravnom podru ju (teritoriu) i u podru ju velikog ruskog naroda, te velikog broja manjih naroda, to ivu na tom prostoru. Pitanje je sada, da liese taj i takov komunizam tu odrati, te da lie to vie postii i svoju obenitost (univerzalnost), to jest, da lie se iz Rusie proiriti i na ostali svijet. Nu najvanije je pitanje, da lie on narodu, to je danas predmetom njegove eksperimentacie (pokuaja), donijeti ono, to su njegovi prorocinagovijetali i njegovi apostoli obeavali, a to je: srea i zadovoljstvo te podpuno blagostanje. Ako te sree i blagostanja nije komunizam do sada uRusii donio, pitanje je, da li ima izgleda, dae ih donijeti u blioj ili daljoj budunosti? Da lie donijeti sreu ostalomovjeanstvu, a posebno je pitanje, uemu bi ta srea imala biti. Ili nije li moda komunizam bez ikakova ploda i koristi po ruski narod unitio i ono dobra, to ga je tko u starojRusii nazrijevao? Ne prijeti li on unitenjem svih onih stvarnih i moralnih dobara, to ih jeovjeanstvo do sada stvorilo i podiglo, i to tek radiostvarenja jedne vjerojatno, to vie zacijelo neostvarive ideje? Pa tko su i kakovi su ti ljudi, to hoe ovjeanstvo usreiti tim novim poredkom,koji iz temelja postavlja naglavce sve ono, to jeovjek do sada bio vikao gledati na nogama, te konano, kako se prema svemu tome dri i kako nato odgovara (reagira) ostali svijet i pojedini narodi?

To su pitanja, to se danas sama od sebe postavljaju i koja trae svoj odgovor.

A na ta pitanja mora imati odgovor svatko; ne samo oni, to stoje istaknuti na popritu javnog i politikog ivota, te po tom i odluuju o sudbininaroda, nego i svakilan bilo koje narodne zajednice i ljudskog drutva uobe, jer se to tie sviju i svakoga.

ovjeanstvoe se nai skoro, moda ve u jednom ciglom desetljeu, na raskru, na kome imati odluiti, da lie poi putem ruenja svihdosadanjih zasada ivota i pravila poredka, ilie udariti dalje putem razvitka (evolucie) ve steenih duevnih i stvarnih vrednota. Svakie pojedinac snositi posljedice takove odluke, moda zauvijek neopozive, pa se stoga mora svatko i opredijeliti u svojoj svijesti te svrstati u onaj taboru koji ga vodi osjeaj odgovornosti pred samim sobom i pred buduim pokoljenjima.

Svatko mora biti za vremena naistu sam sa sobom i s onim, to znai i to u sebi krije boljevizam, koji se namee s tolikom preuzetnou inametljivou, koji toliko obeaj,e i koji danas toliko uznemiruje svijet te poremeuje javne prilike i odnoaje u svijetu.

Napose treba svatko biti naistu o tom, to se sprema i to bi predstojalo u sluaju pobjede boljevizma svim onim ustanovama i vrijednostima,to ih jeovjek do sada smatrao svojom sreom i svojim najveim dobrom, a koje komunizam ne priznaje i koje boljevizam nemilosrdno progonii izkorjenjuje.

Ako ovih nekoliko stranica ponuka na razmiljanje o svemu tomu, njihova je svrha ispunjena.

O Boiu 1937.

K


5/51

PRVI DIO

KOMUNISTIKE TEORIE I BOLJEVIKA PRAKSA U RUSIJI


6/51


KOMUNIZAM

ojava komunizma sie u prve zaetke drutvenoga ivota. Dok jeovjek provodio samotan ivot po piljama, njegov se je drutveni krugograniavao na uzki okvir najue krvne zajednice, njegove neposredne obitelji. Drutveno bie gr koga filozofa postao je on tek onda,kada se je razvio do izvjestnog, makar i najnieg stupnja uljudbe (civilizacie), koja je sa sobom donijela svrstavanje u zajedniki ivot na

podlozi proirenog pojma obitelji, na podlozi medjusobne pripadnosti po krvi zajednikom veem broju osoba, jednom plemenu.

Povjestna vrela ne dopiru naravno do onog najjednostavnijeg drutvenog stupnjaovjeanstva, nego ga razne znanosti nastoje upoznatiizvedbenim (deduktivnim) putem, putem zemljoslovnih (geolokih) iovjekoslovnih (antropolokih) iztraivanja. Nu svugdje tamo, do kudadopiru povjestna vrela, spotie se povjestnica ve i na pojave komunistike biljke, bilo kao misaone (idejne) pojave, bilo kao u djelo privedenih(praktikih) pokuaja.

Te su pojave zabiljeene i u staroj asirskoj i egipatskoj povijesti. Ni helenski Platon nije posveist od te zaraze u svojoj makar platonskojfilozofii. Stari Rim, kulturni, ueni, dravniki i knjievni, nu istodobno i izkusni, imao je dvije pojave stvarnog komunizma, koje su spomenavrijedne, i obadvije je rijeio brzo i praktiki: komunistiki pokret plebejaca (puana) proti patriciima (gospodi), i komunistiki pokret robaSpartakusa proti rimskom pravu o privatnom vlastnitvu, koje je u poglavlje o pokretnim stvarima svrstavalo i roba. Prvi je sluaj, kako je poznato,elegantno rijeio in monte sacro patricij Menenius Agrippa pameu, pripovjedivi plebejskom sovjetu ovjekovjeenu priu o eludcu i oudovima. Plebejci, makar ogor eni s nepravedne podjele dobara izmedju njih i patricia, bili su ipak Rimljani, makar togaasa ovladani miljukomunizma, bili su ipak razumni i pristupani razlozima. U drugom sluaju, kada se je radilo o robovima, razlozi nisu imali izgleda na uspjeh. Tajsu komunistiki pokret rimski vlastodrci uguili u krvi. Dva sluaja rijeena na dva razliita naina, nu oba podobna.

U okviru povjestnih pojava komunizma ili bolje rei u vezi s njima moe se spomenuti i prividni komunizam Kristove nauke. Prividni zato, tose je njegova nauka takovom priinjavala samo onima, koji su pomutnjom bili shvatili, da je njegovo poslanstvo za uredjenje odnoaja medjuljudima od ovoga svijeta. Jednakost ljudi po Njegovoj nauci jest jednakost sviju pred Vinjim i za onaj svijet, jer se ta jednakost na ovome svijetuoito ne da postii. Bijeda, vjena pratilica razbatinjenih, ne ovlauje ove na postignue poloaja prvorazrednog gradjanina u komunistikom raju

na zemlji, nego na prvo mjesto u carstvu nebeskome, tamo iza grobova, gdje gavani oajno vape za jednom kapljicom vode s malog prsta nekada bijednih Lazara.

Nu apostoli komunizma ne poznaju obstojnosti drugog, posmrtnog svijeta, pa hoe ve na ovom svijetu da jedu i piju s gavanskog stola, jere ponjihovu obeanju svi ljudi biti gavani, kada njihova nauka pobijedi i u ivot pridje.

U prolosti je dakle bilo ne samo misaonog (teoretskog) komunizma, nego i djelatnih (praktinih) pokuaja njegova privedenja u ivot. To su bile pojave svjestnog ili nesvjestnog pokuaja, da se bilo silovitom bilo mirnom promjenom izmijeni postojei drutveni poredak, a s ciljem, da se postigne jednakost ljudi u odnosu prema tvarnim dobrima, to ihovjeanstvu prua sama zemlja, i to ih proizvodi ljudska djelatnost.

Ozbiljniji pokuaj komunistikog gospodarskog i politikog uredjenja drutva u novijoj povijesti pruila je na kratko vrijeme francuzkarevolucia pod imenom Parike komune. Kratkotrajna vlada te komune pokuala je privesti u ivot najglavnije zasade obih komunistikihmisli i naela, ukinue dobitka, jednakost naplate rada, jednakost vrijednosti duevnog i tjelesnog rada, ukinue redovite vojske; u glavnom sve jakobinske misli vodilje, izrasle iz nazora filozofske nauke, koja je evala u razdoblju, to je neposredno predhodilo francuzkoj revolucii, i ako temisli nisu bile jo posve sazrele. Nu ta se prva vlada komunista, makar je bila rodjena u jeku revolucie, i to uspjele revolucie proti monima i bogatima, nije mogla proiriti niti izvan Pariza, niti se u samom njemu odrati dulje od dva mjeseca.

Nu komunistika je natruha francuzke revolucie imala svoj izvjestni odraz na savremenike, a i na one, koji dodjoe neposredno iza njih. Nu zaudo, taj se je ovog puta odrazio vie na onima, koji komunizma nisu elili za sebe, za svoju neposrednu korist, nego li na onima, koji su po naravistvari skloni priklonili uho svakom i najmanjem umu, koji doarava stvaranje zemaljskog raja bijednih i razbatinjenih. I tako su se bili pojavilineki zanesenjaci, koji su mislili stvoriti jednakost odozgor, jednakost, blagostanje i sreu medju ljudima. Znamenit je takov pokus englezkogIndustrialca Owena, koji je htio zavesti u svom veleobrtu (industrii) novi sustav (sistem) u odnoaju izmedju poslodavca i radnika, izmedju kapitalai rada. Taj novi uredjaj njegovog industrialnog poduzea odnosno sustav toga uredjenja bi nazvan s o c i a l i z m o m , i tako je rije socializam postala oznakomitave nauke, koja obradjuje novi eljeni drutveni uredjaj u odnosu na rad i kapital, na radnika i poslodavca, te uobe na politiko-ekonomsko-drutveni pokret medjunarodnog proletariata.

Moderni komunizam, to su ga boljevici uinili tako zvanom oktobarskom revoluciom dravnim sustavom u Rusii, potjee iz Njemake, nu neod Nijemca, nego od njemakog ido va Marksa. Klasna borba i njezina zadaa sadraj su Manifesta, to ga je Marks izdao godine 1847. U djelu pako Kapital znanstveno je obradjen socializam, a u tom djelu postavlj en a naela i izraeni nazori sainjavaju temelji sadrajitave dananjekomunistike nauke (doktrine) i prakse, u koliko su uobe praktiki primjenjivi na ivot. Boljevici su te zasade i naela proglasili vrhovnimzakonom, po kome se ima urediti cijeli svijet, naravno, u koliko ne bude ilo po dobru, a to silom, te sve toine, pokrivaju dobrom, to biovjeanstvu imalo donijeti podpuno ostvarenje tih misli i naela.

Prvi put je u povijesti dolo do ozbiljne primjene komunizma u dananjoj sovjetskoj Rusii, dakle i ako ne na dalekom, a to ipak za svakozapadnjako oko na iztoku. Da li je sluaj ili lei u naravi stvari, da je zapad odbijao i da trajno najozbiljnije odbija privedenje u ivot nauke, koja usebi nosi sve znakove pogibelji, to vie propasti po svaki napredak pa i po sam obstanak ljudskog drutva, a da joj je iztok skloniji, te da jeak donjezinog djelotvornog (praktinog) uvedenja u ivot ozbiljno dolo u jednoj dravi, to lei na iztoku, i u jednom iztonjakom narodu? Nije likomunizam uobe biljka iztoka? Zar nije iztok od uvijek bio razsadite nastranih (bizarnih) i eksotinih nauka, poprite proroka i mesia, traenjasanjarskih (fantastinih) obeanih zemalja, rijeka ivota, feni ptica i nirvana? Ne pada li u oi, da u Njemakoj, u zemlji zapadne uljudbe (kulture)i prosvjete(civilizacie), zemlji rase zdravog razuma, zdravog tijela i bodrog duha, temelje dananjeg komunizma, njegovu sadrinu pa i oblik dajeMarks, semita iztonjak? Nije li moda klica te iztonjake, u najmanju ruku sumnjive biljke, bila noena kroz dugi niz pokoljenja od jedneiztonjake nametljive rase, da je jedan njezin daleki potomak pokua presaditi u tudji vrt, nosei ujedno sobom i mrnju svoje rase proti ostalima,medju kojima je prisiljena ivjeti, da im se osveuje i da im pripremi smrt utrcavanjem otrova, jer ne moe nad njima zavladati, a njezini su joj proroci rekli, da je ona narod izabrani,i dae vladati nad drugim narodima? A zar ni j e velika veina intelektualaca, sljedbenika Marksa iz te isterase? Da njoj pripada velika veina stvaratelja i gospodara dananje boljevike Rusie, to jeinjenica obenito poznata, a zacijelo ni to nije pukisluaj.

Bezkonane stepe velike ruske zemlje, to se je pruila po duljini cijele Azije i po dobrom dijelu Evrope, na kojoj ivi ili bolje rei danas umire preko sto osamdeset narodnosti, nalaze se danas pod vlasti tih Marksovih sljedbenika,to na toj silnoj mnoini naroda vre pokuse z a ostvarenjesvog gospodstva i svoje vladavine nad cijelimovjeanstvom, Proletariat cijelog svijeta mora vjerovati, da je ostvarenje toga gospodstva njegovspas i njegovo oslobodjenje, pa ga stoga budui njegovi gospodari pozivaju, da u odsudnomasu, koji moda nije daleko, doprinese svoj obol, kojie biti odsudan po uspjeh ili neuspjeh.

P


7/51

7 | A n t e P a v e l i

BOLJEVIZAM

omunizam je svoje odredjene oblike poprimio u boljevizmu, i samo ga je boljevizam po prvi put ozbiljno u ivot priveo. Komunizam je postao isto to i boljevizam, te je jedan pojam od drugog nerazdjeljiv. Kako je spomenuto, nije puki sluaj, da je komunizam naao podesno tlo na iztoku, i to ba u Rusii. Tvrdi se dodue, i nalazi se u mnogih pisaca, koji o dananjoj Rusii piu, da su naroite politike,

gospodarske i drutvene prilike carske Rusie dovele do komunistikog prevrata, n n to je samo djelomino istina, to jest, to je bio samo jedan od pogodujuih uvjeta, a onaj glavni uvjet lei u jednoj drugojinjenici. Uasu svravanja svjetskog rata gospodarske i politike prilike, a moe semirne due rei i drutvene prilike, nisu bile ruiaste ni u jednoj od zaraenih drava, a u neem jo i gore nego l i u samoj carskoj Rusii uasunjezina iloma. To vrijedi naroito za one drave i narode, to su bili u ratu pobijedjeni, te za one, koji se svrstavaju u tako zvane siromane prvimtvarima (materiama), a napose siromane kruhom.

Kada u tim dravama i narodima ipak nije dolo tom zgodom do komunistike vladavine, unato takovom unutarnjem stanju i unato samojinjenici, da je tada promi ba (propaganda) iz ve boljevike Rusie bila u punom jeku, i da je ta promi ba bila tako rei ve osvojila sav proletariatu tim zemljama, onda to znai, da je sa uspjehom komunizma u tim zemljama manjkalo neto, i to neto vrlo vano i odluno. A to je on aj s ku p b o l j e v i k a , naroito oblikovani skup od desetak skupinica najbezonijih i najbezobzirnijih individua, to su bili spremni za privedenje u ivot jednog maglovitog pojava (fantoma) i za volju svoje vlastite drske samovlasti (diktature) rtvovati ne samo najvee duevne tekovineovjeanstva,nego i na desetke miliona ljudskih ivota, to moradoe pasti pod boljevikom strahovladom i od gladi, u koju je taj prevrat bio bacio kruhomnajbogatiju zemlju na svijetu. Takovih se zvjerki oito nije bilo nalo po drugim narodima i zemljama, ve je to bila osobitost (specialitet) Rusie.Kako i zato? Moglo bi se na to odgovoriti raznim razlozima: od onog naroitih svojstava ruskog naroda pa do neizmjernosti ruske zemlje, od vrsti podneblja pa do zemljopisnog poloaja, kakove sve razloge knjievnost navodi, za razjanjenje tajne boljevikog uspjeha u Rusii. Nu treba upitati,da li je bilo mogue da joj jo jedna zemlja osim Rusie dade jednog Rasputina? Iskreno se i ispravno moe odgovoriti samo sa: ne. Tko je iole proitao rusku knjievnost, moe li uztvrditi, da je igdje na svijetu mogue onakovo vladajue drutvo, kakovo je bilo u Rusii prije sloma carstva;drutvo, koje je narod, carstvo, dravu i samo sebe proigralo u dvoranama (salonima) uzaj i prazno brbljanje, drutvo slijepo i gluho za zbiljuivota, to je pokraj njega jurio u smrtonosnom kasu. Takova je Rusia dala i boljevike. Njezina osobitost (specialitet).

Iztaknutoj okolnosti, da se u poratnom prvomasu u zemljama inae prikladnima za boljevizam nije naao takov boljeviki skup izopaenihljudi, kao to je bio sluaj u Rusii, treba dodati i jo jednu drugu isto toliko vanu okolnost. U Rusii ne samo da se je naao taj takov skup ljudi, nego je s druge strane manjkao sva ki ozbiljni pokuaj odpora proti boljevizmu u irokim slojevima ruskog naroda. Ti iroki sloje vi naroda nisu bilikadri izbaciti na povrinu iz svoje sredineovjeka ili skup ljudi, koji BI bili stali na put boljevikoj nemani.

Govor je o irokim narodnim slojevima, to vie o najirima, jer iz biveg vladajueg sloja ne bi to bio mogao uiniti nitko i pod nikojimokolnostima. Predratni je vladajui razred, zapravo ostatci feudalizma i boljarstva (aristokracie), postao misaono i stvarno po svuda podpunonesposoban za vladanje nad irokim slojevima, niti bi se ovi bili ni u kojem sluaju pustili voditi od bilo koga iz tog preivjelog i propalog sloja.

Naravno ni u drugim zemljama nije bio sposoban suprotstaviti se boljevikoj najezdi onaj sloj, to je vladao do rata, nu u nekojim zdravimnarodima dadoe iroki narodni slojevi iz svoje sredine ljude, koji su ba radi svoje pripadnosti tim irokim slojevima mogli iste povesti u borbu, tes narodnim snagama savladati tudji, nezdravi, nepoeljni i pogibeljni upliv, i tako svoje narode od boljevike nesree ouvati. Ne samo da je toovim narodima i njihovim u pravom smislu rijei narodnim vodjama sluilo naast i na dobro, nego to cijelomovjeanstvu ulijeva nadu, dae pogibelj boljevike nesree biti u danomasu jednom za uvijek i konano odstranjena.

Dakle samo onakov skup individua, prozvan imenom boljevika, bio je kadar nametnuti jednom narodu jaram tako stranog robstva,kao to jeono, to danas vlada u Rusii. Samo onakovi naini, kojih bi se acao svatko osim toga drutva, kadri su komunizam uiniti oblikom, pod kojimmora na silu jedan dio ljudstva ivjeti, a dosljedno tome, komunizam moe biti u ivot priveden i ljudima nametnut samo od najbezsavjesnijihtipova, kojima manjkaju upravo sva obiljejaovjeka, i uz najgrublju silu, praenu najgroznijim zloinima. Bez takovih ljudi, bez nasilja i zloinanema ni komunizma, odnosno komunistikog uredjenja vladavine i drave. To je nepobitno utvrdila povijest ruskog boljevikog prevrata od prvogdana pa sve do danas.

Bez boljevizma nema komunistike drave, nije je nikada bilo, nitie je ikada biti. I od moskovskih boljevika zamiljena svjetska sovjetskadrava, to bi se imala postii svjetskim prevratom proletariata, ne bi imala biti nita drugo nego puko proirenje bezuslovne i nasilne vlastimoskovskih boljevika na cijeli svijet, naravno popraeno sa svim onim grozotama koje su ih i u Rusii na vlast donijele.

Djetinjasto (naivno) je miljenje, to seestouje, da je komunistiki prevrat bio samo n R u s i i tako straan i krvav, jer da je to bio prvi pokus,nu da bi sada nakon utrtih puteva njegova otrica bila podpuno otupljena, te da bi se provela sa mnogo manje potresa i boli. Neizpravno!

Komunistiki svjetski prevrat ne bi bio nita drugo, nego boljeviki prevrat, jer ga pripremaju i na njem rade moskovski boljevici, oni bi gavodili i provodili, a boljeviki prevrat znai krv, grozote i zator. Kada utrti putevi nisu bili kadri dovesti do toga, da u samoj Rusii nakon punili

deset godina prestane provodjenje i u ivotu uzdravanje boljevizma zloinima, tamnicama, strijeljanjima i Sibiriom, nego je sve to na dnevnomredu ba kao i prve godine prevrata u istom jeku i brzini, kako se moe zamisliti, da bi boljeviki prevrat u ostalom svijetu bio drugaiji i manje bolan?

Komunizam kao djelotvorna (praktina) pojava nije nikada postojao, ne postoji nitie ikada postojati osim u knjigama i predavanjimazastranjenih mozgova, koji na svijet gledaju kroz bridnjak filozofie izgradjene na krivim predpostavkama. Ono, to postoji, i sime danasovjeanstvo ima posla, jest m o s k o v s k i b o l j e v i z a m , sa svim svojim krvavim, zloinakim i oajnikim svojstvima.

K


8/51


DIKTATURA PROLETARIATA

esti po redu rimski kralj Servius Tullius, pet stoljea prije Krista, provede temeljitu reformu dravnog ustava (konstitucie). Tom zgodom podijeli sve gradjanstvo Rima na pet razreda, i to po vrijednosti imetka, koji je pojedi ni dravljanin imao. Iza zadnjeg, petog razreda, svrstagradjane, koji nisu imali nikakova imetka, te ih nazva: proletarii. To je ime samo po sebi oznaivalo ono, to su ti gradjani bez ikakova

imetka imali doprinositi dravi. Ne mogui naime davati nikakova poreza, imali su davati dravi svoj porod (proles), da dravi slui kao vojnitvo.

U osamnaestom vijeku pojavila se je opet ova rije, proletarstvo, u filozofskom govoru (frazeologiji), a onda je preuzee marksisti, da njomeoznae onaj sloj u ljudskom drutvu, koji unajmljuje drugome svoju radnu snagu, da bi na taj nain pribavi sredstva za ivot. S razmahomindustrializacie postalo je ime proletarac gotovo istoimenim (sinonimom) "ind us trialnim radnikom".

Marksistika je nauka namijenila tomu proletarcu pravo i dunost da vlada u ljudskom drutvu i u dravi, i to da vlada sam i izkljuivo, mimo svihdrugih stalia, nad njima i proti njima. Unutar gotovo svih naroda taj stali sainjava jo danas manjinu, u nekima i upravo neznatnu manjinu. Kakoe dakle doi do vlasti, a kako se na vlasti odrati? Samo silom. Nee niijega drugog miljenja ni pitati ni trpiti, negoe on svima drugimadi kt ir at i (zapovijedati). Vladati ima dakle d i kt at ur a pr ol et ar ia t a .

Da, ali i to je samo u marksistikom gledanju (teorii), i ima samo sluiti kao mamac, kojie vabiti proletariat, jer u samoj naravi vladanja lei, dato proletariat kao takov ne moe vriti, nego netko drugi umjesto njega. A taj netko nije nitko drugi nego moskovski boljevici, to jest nekolikodesetaka izopaenih sadista, koji su si stavili u zadau strpati pod noge cijeloovjeanstvo.

Tko vlada u sovjetskoj Rusii? Proletariat? Nipoto. Sve zakonodavne i upravne ustanove (u glavnom istovjetne, jer ne postoji razluenjezakonodavne od izvrne vlasti, u kojima sjede proletarci, ili bolje rei njihovi izaslanici, jesu puke fikcie (prividnosti). Naelno vrhovna dravnavlast pripada Saveznom Kongresu Sovjeta. Taj se sastaje jedamput svake druge godine, da izvruje (!) vrhovnu dravnu vlast. Kako je mogueizvravati dravnu vlast ili ma i samo dati smjernice za vodjenje dravnih poslova po intenciama (namjerama) proletariata, kada se na taj posao predstavnici proletariata sastaju samo j e d a m p u t s v a k e d r u g e g o d i n e ? Nu kraj toga treba znati, da taj sastanak kongresa, odnosno

njegovo vijeanje smije trajati samo e t r n a e s t d a n a (svake druge godine, naravno). Nu to nije jo sve. Kongres se ne mora ni sastati svakedruge godine. To jest, on se sastaje, ako nije o d g o d j e n .

Jedan takov upravno-zakonodavni odbor bira drugi manji, dok se ne dodje do Vijea Narodnih Komesara, koje sainjava tako zvanuSovjetskaju Vladu, koja je opet upravni i zakonodavni ustroj (organ) sovjetske drave. Tu ve nema proletariata. Tu su ve sami boljevikiodabranici. Nu, da li vlada i ta vlada? Ne. Jer ni tu nisu oni pravi, najistokrvniji boljevici, odnosno tu ne moraju biti oni, to sainjavaju pravo boljeviko drutvo, koje je pozvano vladati. Tko je dakle prava vlada? Odgovor je poznat: P o l i t b i ro . To je organ boljevike stranke. Unjemu sjede najizrazitiji boljevici, odakle oni upravljaju s boljevikom strankom u Rusii, sa sovjetskom Rusiom kao dravom, i s boljevikim pokretom uobe u cijelom svijetu. Svaka politika, svaka politika, gospodarska, vojnika ili bilo kakova god druga djelatnost ima svoj izvor u tomPolitbirou stranke. Svi zakoni, koje izdaju tobonja zakonodavna tijela, stvaraju se u Politbirou, kao i svi upravniini upravnih organa. To sestruno provodi putem takozvanih frakcia. Unutar svakog bilo zakonodavnog bilo upravnog tijela u vladajuem sustavu sovjetske drave nalazise jedan posebni skup pripadnika boljevike stranke, zapravo pouzdanika vladajuih boljevika, koji sainjavaju reenu frakciju. Oni budno paze, da dotini organi ne bi donijeli nijednog zakljuka, koji nije odluen od njihovih gospodara. To se vri na ovaj nain. Kada koji takov ustroj ilitijelo ima donijeti kakov zakljuak, prije nego se svi njegovi pripadnici sastanu na vijeanje i zakljuivanje, sastane se frakcija. Ona na tomsastanku dobije upute i naloge odozgor, s kojima ide na sjednicu odnosnog tijela ili ustroja, i tu se onda donosi i mora donijeti onaj i onakovzakljuak, kakov su oni donijeli sa ve odrane sjednice frakcije.

Taj i takov je sustav proveden dosljedno u svemu, to se god i najmanje odnosi na bilo koju granu bilo politikog bilo gospodarskog i drutvenog,a tako i moralnog te privatnog ivota pod vlau boljevike vladavine.

Apostoli su komunizma doaravali, a i danas doaravaju svjetskom proletariatuari vlasti nad ljudima i nad stvarima, vlasti, kojue proletaracvriti neogranieno i izkljuivo u komunistikoj dravi. Ta je drava stvorena u Rusii, nu proletariat nije doao do vlasti. U tako zvanoj diktaturi proletariata nema proletariat ni najmanjeg udjela u vlasti, nego je on pravi rob pravih diktatora sa Kremlja, koji ne trpe ni najmanjeg traga izraaja biloije volje osim svoje vlastite. Jedino to su boljevici bili dopustili proletariatu u Rusii, a to im je bar na kratko vrijeme imalo nadomjestitiobmanu diktatorske proletariatske vlasti, bila je pljaka, koju je izpoetka vrio, dok nisu novi vlastodrci smogli toliko sredjenosti U neredu, datu pljaku vre smiljeno u korist svog odranja na vlasti.

Nema dakle diktature proletariata. Onaj svjetski proletariat, to joj se nada putem svjetske proletarske revolucie, zanaa se uzalud.


9/51


DOKTRINA I PRAKSA (NAUKA I DJELO)

odine 1903. odran je u Londonu Kongres Ruske Socialistike Stranke, to jest izvjestnog broja ruskih socialistikih prvaka, od kojih jevelik dio ivio u inozemstvu, a tek jedan dio doao iz Rusie kao izaslanici stranke. Tu su se medju uestnicima kongresa sukobile dvijestruje. I ako je taj sukob izbio tako rei na pitanju jedne formalnosti, to se je ipak pod tom nevanosti krila naelna razlika medju dvjema

strujama, ili bolje rei medju shvaanjem ciljeva socialistike nauke Vladimira Ilia Uljanova, prozvanog Lenjin po nadjevku prije mu objeenog brata, s jedne strane, i nekolicine drugih prvaka stranke s druge. U stvari je bilo ovo: na dnevnom je redu vijeanja bilo uredjenje (redigiranje)4atuta) stranke. Kada je dolo do pitanja,koga se moe primati u stranku, umjereniji su bili za to, da se prima i slobodoumne liberalne elementemakar oni i ne biliistokrvni marksisti. Lenjin je naprotiv stao na stanovite, dalanom stranke moe biti samo onaj, tko se je spreman podpunozaloiti za s k r a j n j e ciljeve socializma. Na to ima svakog vezati eljezna stega (disciplina), koja ima u stranki zavladati. Nu kada s tim svojimstanovitem nije prodro kod veine uestnika, poslui se Lenjin zaobilaznim putem. Iznese prijedlog, da se pokraj stranake sredinjice, koja je bilau Rusii, naini i uzporedna sredinjica u inozemstvu, to jest medju emigrantima, kojae biti vrhovna instancia za nauku (doktrinu) i ustrojstvo(organizaciu) stranakih redova. Kao takova, ta uzporedna sredinjica u inozemstvu ima uredjivati i glasilo pokreta Iskru. Budui da se je onnalazio u sreditu djelatnosti emigranata, toe se na taj nain domoi odlunog upliva na pisanje i pravac lista, te na taj nain uiniti obenitim svojestanovite, koje, kako se pokazalo, nije moglo prevagnuti putem razprava i zakljuaka na sastanku. I u tom je uspio. Kod odluivanja o tom prijedlogu glasovali su za njega dvadeset i petorica prisutnih, a proti njemu dvadeset i trojica. Dakle je za Lenjinov prijedlog bila veina, koja jeujedno u stvari glasovala za program viega zahtijevanja i vee skrajnosti (radikalizma) socialistike stranke. Kako u ruskom jeziku pojmu veiodgovara izraz boli, to se od togasa taj skup pod vodstvom Lenjinovim prozva imenom bolevici, dok ona, to je pri tom glasovanju ostalaza dva glasa u manjini, dobi ime menevici, jer manji u ruskom jeziku znai meni.

Neka je uzput spomenuto, da su boljevici unato slovnikom (gramatikalnom) znaenju te rijei i unato ove pobjede na tom sastanku, unutarsame stranke kao cjeline i gledom na brojnu pripadnost pristaa ostali uvijek u manjini prema tako zvanim menjevicima, te su kao manjina i samuvlast u Rusii u svoje ruke izkljuivo preuzeli, naravno sa postupcima (metodama), to su ih samo oni bili kadri upotrijebiti.

Od gore spomenutogasa nema vie svijet posla s komunizmom i s komunistima, kak o v i su do tada u pokretima i razpravama izbijali, nego sa boljevicima, kakovi su se na djelu u Rusii pokazali, i komunistikom naukom, kako su je oni formirali i u djelo zaveli.

Po komunistikom gledanju prvobitni je stupanjovjeanstva komunizam. Ljudi su u poetku ivjeli u komunistikom medjusobnom odnoaju,te po prirodnim zakonima, koji su istovjetni s komunistikim naelima. A onda je s vremenom dolo do toga, da su si pojedinci otimainom(uzurpaciom) prisvojili izvjestna prirodna dobra, i svome odnoaju prema tim dobrima dali oznaku privatnog vlastnitva, to je znailo odtrgnuetoga dobra iz zajednikog uivanja, te prelaz istoga u neogranienu i izkljuivu razpolobu pojedine osobe.

Kako su se daljnjim tokom umnoavali vlastnici, sve vie je dobara postajalo predmetom privatnog vlastnitva, a istodobno je sve vie drugih pojedinaca (individua) ostajalo bez tih dobara. Tako su nastali medju ljudima stalii, to jest stali onih, to su dobra imali i uivali, i stali onih, tonisu nita imali. Dakle stali imajuih, u dananjem (modernom) jeziku zvanih kapitalista, i stali neimajuih, razbatinjenih, prozvanihproletarcima.

Oni bez imovine, da si mogu pribaviti sredstva za ivot, morali su se po naravi stvari obratiti na one, koji imaju. Nu imajui (kapitalisti) nisu bilivoljni svog vlastnitva dijeliti s njima. Kako ali predmeti, to ih je posjedujui u svojem vlastnitvu imao, redovito ne pruaju sami od sebe onoga,to je potrebnoovjeku za uzdravanje, ve ih treba i obradjivati, ili u najmanju ruku oko njih neki trud ulagati, to je vlastnik doao vrlo brzo na jednostavnu pomisao, da si svaki trud moe pritediti na taj nain, da taj posao i trud oko svojih vlastitih predmeta prepusti onome, koji dobra nema,te da jedan dio onoga, to na taj nain neimajui na njegovim dobrima privrijedi, ustupi njemu kao naplatu za uloeni trud. Tako je s jedne stranenastao razred onih, to sebe uzdravaju bez ikakova rada i od prihoda, to ga na njihovu dobru privrijedi drugi svojim radom, a s druge strane razredonih, koji svoje uzdravanje imaju zahvaliti samo svome radu, koji izvruju na tudjem dobru. Nu sav prihod njihova rada ne stoji na razpolaganjenjima samima, nego od toga prihoda podmiruje najprije vlastnik svoje potrebe i pribavlja si jo i nova dobra, dok tek preti ak daje onome, koji radi,naravno bez obzira na to, da li mu je taj preti ak dovoljan za podmirenje svih potreba, i za podpuno podmirenje istih, ili e biti dostatan za tek bijedno ivotarenje.

Kada se je predmetu vlastni tva dalo ime "Kapital", a onome, to unajmljuje drugome svoju radnu snagu, proletarac, nadjena je i stru naoznaka za ta dva razreda: kapitalisti i proletariat.

Po Marksovom je gledanju (teorii) izmedju tih dvaju razreda nastala borba. To je njegova nauka o borbi klasa. Ta je borba trajna, i u njojmora podle i kapitalisti ka klasa. S razvitkom se industrializacie kapital sakuplja u sve manje ruku, a s druge se strane broj proletariata sve vieumnaa, jer sa prikupijanjem (koncentracioni) kapitala u sve manje ruku nastaje tako zvani veliki kapital, a oni manji kapitalisti, iz ijih jeruku kapital otiao, postaju proletarci.

U tom stupnju (stadiu) mora proletariat kapitalisti ku klasu podpuno svladati, i to sredstvom trajkova, provedenja proletarske komunisti keorganizacije i kona no svjetskom revoluciom svjetskoga proletariata. Proletariat e tako preuzeti politi ku vlast u svoje ruke, i onda e provestizajedni tvo (kolektivizam), to po komunistikom rije niku zna i u initi kapital javnim, dravnim vlastni tvom, a cijelo ovje anstvo proletariatom, koji e preko svojih organa tim kapitalom razpolagati i rukovoditi ga, te pomo u njega vladati drutvom.

Prigovor, koji se je uvijek stavljao socialistima glasi, da oni sve lijepo na elno (teoretski) razlazu, nu da nikada nisu znali re i, kako esocialisti ku dravu posti i, i kakoe svoje misli u ivot privesti. Napose nisu nikada znali re i, kako e se provesti socializacia ivota, te kakosocialisti ko ravnoteje odrati.

Taj se je prigovor pokazao doista opravdanim. Kada je socialisti ka stranka dola u Rusii u poloaj, da svoju vladavinu ostvari, nije toga znalau initi, nego je svoje mjesto morala ustupiti boljevicima. Kae se, da je uspjeh boljevika omogu ilo naro ito stanje (situacia), u koje je Rusia biladovedena. Nu to isto je slanje bilo i za socialiste. Razlika je jo k tomu bila u korist socialista, to jest, boljevici su Bil i u manjini ne samo uradni kom pokretu uob e, nego i u samoj svojoj stranci napose. Menjevici su bili medju proletariatom po broju neprispodobivo ja i. U sovjetimanisu boljevici imali gotovo nigdje ve ine ni prije, ni u asu samog zauze a vlasti.

U asu, kada je bila sticajem raznih okolnosti slomljena carska vladavina u Rusii, a taj su as socialisti tako udjeno ekali i tolikim gaorganizatornim radom i krvavim terorom priredjivali, u tom asu prevrata, koji su izazvali, nisu znali, to bi po eli sa svojim teoriama, i kako bisocialisti ku dravu stvorili. i doista oni su poli taj posao obavljati razpravama u sovjetima o marksisti kim na elima.

Nu tu su se nali boljevici, koji nisu pitali, da li je ova ili ona marksisti ka zasada prakti ki u ivot provediva ili nije. Nisu pitali ni za to, kojasu sredstva ovje anski dopustiva, kada se radi o nametnu u njihove vlasti nanulu od preko sto i pedeset miliona dua.

G


10/51


i oni su marksisti ku dravu nametnuli najgrubljom silom, te sada u njoj provode marksisti ka na ela boljevi kim metodama.Tu je sada nadjelu komunizam kao takov, nu u pokusnici (retorti) boljevi kih stru njaka. i zavist, kada e svi biti kao ljiljani i ptice nebeske?

Ali Krist je osim raja, gdje e oni, koji to savrenstvo postignu, uivati vje nu nagradu, postavio i pakao, gdje e oni, koji te zakone prezru, trpitivje nu kaznu, jer je znao, da se to savrenstvo na zemlji i medju ljudima nikada posti i ne e.

Nu boljevici tvrde, da se moe i mora posti i savrenstvo potrebito za kona no uredjenje komunisti kog drutvenog poredka i komunisti kedrave, te da e ga oni posti i odgojem proletariata. I doista velika je djelatnost boljevi ke Rusie uperena na taj odgoj.

Je li to mogu e? Je li to samoobmana ili je puka krilatica, koja ima sluiti za opravdanje onog stranog i propastnog stanja to ga boljevi kavladavina sobom nosi, te onoga barbarstva, to su ga boljevici izvrili i trajno vre nad ljudima i nad njihovim stvarnim i duevnim dobrima?

U prvom je redu posve neizpravna predpostavka (teza), da je po etni stupanj ljudskog drutva bio u znaku komunizma. Marksisti ne priznaju postanka ovjeka po nijednoj bogoslovnoj nauci, nego po zasadama slobodoumnotvarnostnih znanosti. Nu ba se po tim znanostima mora do i do protivnog zaklju ka o odnosu ljudi prema dobrima i o njihovom medjusobnom odnoaju obzirom na dobra u prvotnom stupnju ovjeka i ovje jegdrutva, nego li je onaj, koji izvode marksisti.

Prvotni ovjek, to jest zooloki homo sapiens, kada je ve bio na onom stupnju razvitka, u kojem je predstavljao osobnost u vie manjedananjem smislu rije i, sigurno nije .smatrao zajedni kim ona zemaljska dobra, to ili je za svoju potrebu od prirode oduzimao, nego ih je smatraoi te kako svojim vlastitim. Onu pe inu, koju si je bio izabrao za svoje sklonite, nije bio voljan dijeliti ni s jednim drugim ovjekom, to je lutao poistom kraju i po istim umama, kuda i on. Tu je pe inu i te kako branio proti svakom drugom ovjeku, kao i proti svakoj zvjerci, te je uvao za sebei za svoj porod.

Is to tako nije on dijelio plijena, to ga je iz lova donosio, s nikim drugim, nego ga je spremao u svoju pe inu, hranio njim sebe i svoju porodicu,te spremao zalihu za dane, kada radi vremenskih nepogoda ne bude mogao i i u lov.

Svi nalazi, to su do danas uob e pronadjeni li raznih tako zvanih doba, odnose se izklju no na tragove pojedina nog (individualnog) postojanja ovjeka, njegova pojedina nog obitavanja i ivljenja; to jest na izkopine tragova I ostataka pojedinca ili tek nekolicine, po emu semoe, i po ostatcima ovjeka, predmeta, orudja i jela zaklju iti, da je ivio sam, odnosno najvie u drutvu vlastite porodice, a nikada u takovojzajednici s ostalim istovrstnim bi ima, iz koje bi se moglo zaklju ivati na bilo kakov kolektivni ivot. U ostalom takov zajedni ki ivotizklju uje ve i sama injenica, da je na ogromnom prostoru zemlje bio rasijan malen, upravo neznatan broj ljudi, razstavljenih izmedju sebeogromnim udaljenostima.ovjek je dakle u svom poetku ivio izvan zajednikog sustava (kolektivnog sistema), teisto individualistikimnainom ivota. Izvan toga se je kolektivizam razvijao, napredovao i usavrivao. Predmeti, kojima se je sluio, bili su i te kako njegovo privatnovlastnitvo, on ih je takovim smatrao, i u tom se smislu prema svakome drugome ponaao.

Tako je znanost utvrdila. Nu to vie, moe se pouzdano zakljuiti, da se je razvitakovjeka od prvotnog (primitivnoga) stupnja k stupnju, to nasebi nosi ve neke izvjestne znakove civilizacie i kulture, temeljio ba nainjenici privatnog vlastnitva. Usavravanje vlastite peine i vlastitogorudja vodilo je k preradjivanju predmeta iz onoga stanja, u kome ih jeovjek u prirodi nalazio u stanje koristnije i zgodnije za upotrebu. To je preradjivanje borba s prirodom, to ju jeovjek vodio sam pojedinano, bez pomoi drutvene (kolektivne), u kojoj mu se je borbi morala razvijatii tjelesna okretnost i duevna vrstnoa, ova potonja napose stoga, jer njemu samomu bez iije pomoi nije dostajala tjelesna snaga za nadvladavanje prirode i drugih ivih bia, to su ga okruavala i postojanje mu ugroavala.

Kolektivni ivot s drugim ljudima i njihov kolektivni odnoaj prema stvarima u tom stupnju (kao ni u jednom drugom) ne bi mogao pogodovatirazvitkuovjeka od prvotnog stupnja k stupnju naprednijem. Drutveni je ivot nastao tek kasnijim razvitkom i napredkomovjeka, nu on jenastajao prirodnim razvojnim (evolutivnim) putem, sredstvom proirenja obitelji, preko plemena do pojma naroda, nu i sve te faze (stupnje)drutvenog ivota, od onoga stupnja najprimitivnijeg pa do danas, imale su uvijek privatno vlastnitvo individua za bazu gospodarskog uredjaja, ili barem privatno vlastnitvo najue drutvene jedinice, obitelji. Povjestna iztraivanja nisu do danas mogla utvrditi ni jednog stupnja u prirodnomrazvitku drutvenog ivotaovjeka, koji bi bio imao za osnovicu trajno i normalno kolektivni uredjaj u znaenju, koje mu pripisuje marksistikanauka. Sve zajednice ljudi, koje su nastajale same od sebe ili koje su bile odovjeka samog stvarane, imale su u razvitkuovjeka od primitivnogstupnja do dana dananjega upravo protivnu svrhu i zadau, to jest obranu privatnog vlastnitva, i to ne samo privatnog vlastnitva odnosnezajednice, nego u pravilu i obranu individualnog privatnog vlastnitva pojedinih pripadnika takove zajednice.

Marksistika teoria o prvotnom kolektivistikom stanjuovjeka postavljena je posve samovoljno i bez ikakove povjestne ili znanstvene osnovice. Naprotiv i po znanstvenim iztraivanjima i po povjestnim svjedoanstvima prati posebniko (individualno) vlastnitvo ovjeka od njegova postanka pa sve do danas.

Kolektivizam nije dakleovjeku prirodjen niti mu je razvitkom usadjen. Nu boljevici vele, dae ovjek kolektivnu, komunistiku svijest dobitio d g o j e m , i da je odgoj kadar to uiniti. Oni dodue ne pruaju nikakova dokaza, niti navodeinjenice, iz kojih bi se na tu mogunost dalozakljuiti, nego se bacaju na puko pokuavanje (eksperimentaciu), naravno u Rusii, gdje su na vlasti, te stavljaju na pokus cjelokupni narod, svanjegova dobra pa i samu njegovu obstojnost (eksistenciu), a da kraj toga ne pruaju nikakova ni najmanjeg jamstva, dae taj pokus doista i uspjeti.Kada je spomenuti englezki industrialac pravio u svojim industrialnim poduzeima socialistike i kolektivistike pokuse, stavljao je u pitanje samosvoj imetak, ili moda samo jedan manji dio svoga imetka, pa stoga radi tih njegovih pokusa nije nikoga glava zabolila, nu moskovski su boljevicistavili na kocku najdrzovilijeg pokusa, to ga je ikada svijet zapamtio, eksistenciju od preko sto i pedeset miliona ljudi, spremni i odluni, da tovie na taj pokus stave iitavoovjeanstvo, i to sve bezobzirnou najlahkoumnijeg kartaa iz kruga najgoreg odpadka ljudskoga drutva.

Nauka, vjeba i odgoj mogu dovesti do velikih promjena svojstavaovjeka, bilo duevni h bilo tjelesnih, nu ima izvjestnih granica, preko kojihne moe prei ni jedna znanost ni ti ikakova ljudska djelatnost. Kao to ljudsko djelo nije kadro promijeniti izvjestnih prirodnih zakona na poljufizike, makar moe Izmamiti prirodne tajne, koje iznenadjuju, tako ljudsko djelo ne moe promijeniti ni izvjestnih svojstavaovjeka, makar unjemu moe proizvest i takove pojave, koji zadivljuju. Nu gran i c a je tu, postavila ju je narav. Kodovjeka, ko ji kroz vie od tisuu, pa modai desetke tisua pokoljenja nosi u sebi izkonski nagon sebinosti, s kojim se radja, i koji u povoju Izraava prije nego li ijedan drugi znak svoje du -evne obstojnosti, nee to svojstvo nikada nitko izbrisati, niti je do sada izbrisao, da ga uini ravnodunim prema osnovnom naelu, oznaenom uizrazu: moje.

Ako moskovski boljevici ne pruaju dokaza, da bi taj njihov odgojni pokus uspio, pruaju tim vie jedan drugi dokaz, koji bezuvjetno zajamujeneuspjeh, pa jo vie dokazuje i njihovu mala fides. Taj dokaz su oni sami, njihova obstojnost i ono,ime su se do sada pokazali. Oni su si preduzeli, da odgojeovjeanstvo za tu krijepost, bezuvjetno potrebnu za komunistiku dravu. A kakovi su ti odgojitelji? Od stotinjak prvihapostola i osnivaa boljevike Rusie nije preostalo danas vie od jednog desetka. Pa kuda su dospjeli? Odgovor je kratak: strijeljani su. Zar od cara


11/51


ili od kapitalista? Ne. Boljeviki su ih sovjetski sudovi osudili na smrt strijeljanjem i strijeljali ih radi izdaje proletariata! Najvidjeniji,najiztaknutiji, najgordiji, najzasluniji, najmarksistikiji, najproletarskiji, najboljevikiji i za odgajanje najpozvaniji, prvi medju prvimaapostolima komunistikog proletarskog raja na zemlji, najpozvaniji i najprvi odgojitelji Rusa iovjeka za kolektivno i komunistiki svjestnogdruga, osudjeni su radi izdaje komunistikih naela, proletarskih probitaka, proletarske drave, i rad uhodarstva vrena u korist kapitalistikihdrava! Ta jo se pui njihova krv u dvoritu Ljubianke.

Nema dana da se svijetom ne pronesu glasovi o novim strijeljanjima izdajica proletariata, a starih njegovih uitelja i apostola. Oni, koji su jo tu,doi e na red sutra, a poslije njih oni, koje su oni odgojili za svoje nasljednike, a onda opet slijedei, jer uenici ne mogu biti bolji od uitelja.

Jesu li to uitelji, to mogu odgajati pokoljenja, uijim srdcima nee biti zmije sebinot sli, kojie zanijekati sebe za dobro blinjega svoga, kojie sobom, svojom kolektivnom svijeu i spoznajom potrebe rada kao ivotne krijeposti opovr i staru rije: "homo homini lupus" (ovjek jeovjeku vuk). Ti uitelji i apostoli nisu mogli odgojiti sebe, da se ne otimlju o vlast, da jedan drugog ne postavlja pred puane cijevi plotuna, kojistvaraju jednakost ljudi u komunistikoj dravi. Prije svake osude i strijeljanja opetuju se stereotipne rijei javnog tuitelja, to ga postavljaju oni,koji jo nisu doli na red na optueniku klupu, i te glase: j e r su spremali urotu proti ivotu jednoga ili vielanova sovjetske vlade,jer su seudruili s neprijateljima proletariata ' stu p i l i u slubu kapitalista, da rue proletarsku sovjetsku komunistiku dravu....

Ako su te obtube istinite, nema gotovo ni jednog Lenjinova druga, koji nije izdajica proletariata i najprostiji varalica miliona radnog naroda, tekoji nije za volju svojih probitaka,isto materialnih i burujskih interesa, prodavao kapitalistima rusku radniku i seljaku raju, sa bezonou i pokvarenou kao ni jedan politiki pekulant, to ga svijet pozna.

Ako li su te obtube lane, onda je slika jo strasnija. Onda oni jedni druge stavljaju pred eksekutivne plotune na temelju lanih optubi samo zato, da jedan drugoga s vlasti makne iim vie vlasti u svoje ruke prigrabi, da ukloni jednog pravednoga, pa da na njegovu mjestu moe nepravduvriti, da udovolji svojoj poudi za vlau, da istu moe vriti bez nadzora i pogibelji, da bude razkrinkan pred proletariatom, i da bude pozvan naodgovornost radi svojih nepotenih namjera i djela.

Ako nije ni jedan ni drugi sluaj, onda medju apostolima komunisti

ke vjere vlada takova razlika u shva

anju istina marksisti

ke nauke inaela, da se ta razlika moe izgladiti jedino smrtnim osudama i medjusobnim strijeljanjem samih apostola izmedju sebe. Pa tko onda ima obraza

zahtijevati od izmuenogovjeanstva, da vjeruje u tu nauku, i jo vie, tko ima pravo da stotine miliona ljudi, pa cijeloovjeanstvo, silom stavljau pokusnicu (retortu) marksistikih pokusa, u kojoj se zaguuju milioni ivota, u kojem pokusu moraovjeanstvo umrijeti, da se onda vidi, da lie pokus oivljenja uspjeti!

Koji je od ovih sluajeva? Sva tri! Boljevike perjanice nisu sami medju sobom nikada bili sloni o pojedinim marksistikim naelima, pa ni osamoj nauci kao cijelosti. Netko vjeruje u jednu, a netko u drugu tezu, a u slavnom ne vjeruju svi skupa u izpravnost i neoprovrzivost zasada, to suosnovane naistoj mentalnoj spekulacii i na nijekanju elemenata ivota, to su od izkona usadjeni uovje ju narav. Sve je samo teoria, a tek bi pokusi pokazali koliko ona vrijedi na djelu.

Naravno, svatko bi htio te pokuse izvoditi na svoj nain i po svom miljenju, a jer se jedni nee da prilagode nazorima drugih, odluujueksekutivni plotuni. Drugoga sudita za i razpravu nema, jer se ne moe ii pred proleteriat, da on odlui, koje je miljenje izpravno. Ta proletariatnema nikakove rijei, on je samo predmet, na kome se pokusi vre.U takovu stanju lahko dolazi do pojave, da oni,ije mnijenje o nainu provodjenja pokusa ne dodje do izraaja pred sluajno jaom voljom drugih, stupaju u slubu kapitalista, jer ne vjeruju u ostvarenje marksistikenauke, i nastoje, da se pomou kapitalistikom domognu mogunosti, da oni te pokuse provode.

Oni pako, koji su si stvorili stanje, u kojem mogu druge pred plotune stavljati,ine toim hitnije, da njihovi neuspjesi pokusa ne bi omoguilidrugima, da njih pred plotun stave. Eksekuciama svojih drugova i brae u Marksu osiguravaju svoje samovladje, koje im je bitni i jedini cilj.

A ruski proletariat slua predavanja o marksistikim teoriama i gladuje ...


12/51


B O L J E V I Z A M I R A D

oto i boljevici znadu, da je sigurno vrlo daleko dan, kadae podanicima crvenog niskog carstva rad postati ivotnom potrebom,a ne potrebom za uzdravanje ivota, daleko tamo, kudaovje je duhovno oko ne dosie,nitie ikada moi dosegnuti, i ne mogui to doekati, jednostavno su uveli prisilni rad.

I rad je svakako krijepost, nu poto svi ljudi nisu okieni tom krijepou, treba je neim drugim nadomjestiti. Tu priskae u pomo sam ivot, kojiu svom prirodnom toku sadri takoveimbenike, kojiovjeka neprestano na ra d nukaju.

Boljevizam je medjutim odstranio iz ivotaruskih podanika sve ono, to je podobnoovjek a po prirodnom putu na rad podstrekavati i naradu trajno podravati. Umjesto svega toga uveli su boljeviki gospodari pr i s i l n i r a d . T o je u ostalom bila naravna posljedica stanja, u koje je narod u Rusii doveden tragom marksistikih naela. Naravno, prisilni je rad kao emanacia dravnog i drutvenog poredka uveden samo za prolelariat, jer samo on sainjava gradjanstvo sovjetske Rusie, doim ini pripadnici bivih razreda nemaju nikakova znaenja za tu dravu, pazato nemaju nikakove ni mogunosti ivota u njoj, nego im je jedina dunost a i jedino pravo, to ga u boljevikoj Rusii imaju, da u najveoj bijediizumru i posve izeznu. Svi, koji poznaju stanje u dananjoj Rusii, suglasni su podpuno u tome, da sve ono, to ne pripada proletarskom razredu,gine i brzo izezava.

Proletarac je vezan na prisilni rad. Po marksistikoj nauci mora svatko dati dravi onoliko, koliko moe, to jest svu svoju radnu snagu, sav njezinkvalitativni i kvantitativni kapacitet. Na svojoj radnoj snazi ne smije dakle tedi ti, nego je mora dravi davati onakovu, kakovu ima. Naprotiv nesmije traiti od drave nita vie od onoga, to treba kao neobhodno za podmirenje svojih potreba. Onaj, koji dravi daje vie radne snage, nego lidrugi, i to zato, jer te snage vie ima, dobiva istu naplatu kao i onaj, koji daje manje, pa to vie, moe dobiti i manje od ovoga potonjega, jer sumoda njegove potrebe nie procijenjene.

I boljevici su iz poetka uredili radne odnoaje po tim naelima. Ivan Romanovi i Roman Pavlovi radili su u istoj tvornici. Obojica su radiliisto radno vrijeme, obojica su primala jednak broj ervenki u ime plae, a za te su ervenke dobili jednaku zdjelu kae i jednaku ubaru. Bili su

dakle u svemu jednaki, samo to je Ivan Romanovi za vrijeme jednakog radnog vremena izradio za polovicu manje posla nego li Roman Pavlovi.A budui je Romanovia bilo uvijek barem dva puta vie nego Pavlovia, proizvodnja je sovjetske Rusie zapinjala, svakovrstna je proizvodnja postala daleko manja od potreba, pa je nestaica bila svakim danom vea. Budui da je i poljodjelski rad podpadao vie manje pod iste uredbe, to jeRusiom sve vie harala glad, a njezinim je porastom i vlast boljevika sve vie. dolazila u pitanje.

I onda je boljevizam bio prisiljen zabaciti sustav jednakosti, koju marksistika nauka nala ze , te uvesti opet sustav omraenog kapital i z m a ,sustav vee nagrade za vei rad, odnosno za veu izradbu. Taj je kapitalistiki sustav primijenjen napose sa uvedenjem prve "pjaliljetke", to jest petgodinjega nacrta, koji je sovjetska vlada sainila i po kome je za pet godina tono odredjena koliina proizvodnje i potronje u cijeloj dravi.Izvrenje toga nacrta barem u priblinoj mjeri uvjetovalo je odklon sloma boljevike vlasti za izvjestno daljnje vrijeme, pa je trebalo da se plan poto po to izvri. Da se pako to moe poluiti, trebalo je brzinu proizvodjenja pospjeiti do najvieg stupnja. Da se pako radnika na vei i jai rad podstrekne, zavedena je odmah vea nagrada za vei rad, jer se to inae ni jednim prisilnim sredstvom nije moglo postii. Boljevici daju naravnotome viku nagradjivanja posebno ime, nazivaju ga vikom socialnog znaaja, nu naelo su morali probiti, pa makar ime i ne zvuilo kapitalistikim jezikom.

Marksistiko naelo primanja naplate ne po zasluzi nego po potrebi protuslovi naravnom poredjaju stvari, te dovodi do nakaznih odnoaja i posljedica. Ono omalovauje dvije prirodne pojave, koje su u naravi svega ivuega, pa iovjeka, pojave izkonske i nepromjenjive, te kojeneumolno uredjuju ivot u prirodi i uzdravaju ga u trajnosti, podravaju njegovu neprekinutost i sprjeavaju njegovu propast. Te su pojave:natjecanje i odabir (selekcia).

Gdje se god nadju dvije ivue pojave jedna pokraj druge, nastaje izmedju njih natjecanje. To je neodklonivo poevi od najneznatnije biljke, odnajsiunije gljivice, to ivi samo jedan hip na miliontnom dijelu jedne kapljice vode, pa sve do najsavrenijeg ivueg organizma, to ga predstavlja ljudska spodoba. One se dvije prostim okom nevidljive gljivice natjeu medju sobom, kojae vie vlage izcrpsti iz one sitne kapljice, nakojoj su se zajedno nale, vodjene svaka od njih neodoljivim nagonom, da postane vea, jaa i ljepa od one druge i na tetu druge. I da ljudsko oko promjeri i medjusobno izporedi milione takovih gljivica, koje su skupa, na istoj podlozi i pod posve istim okolnostima rasle, ne bi nikada medjunjima nalo dvije posve jednake, raunski jednake u razmjerima i u obliku. One se medju sobom natjeu i nadmeu divovskim naporom, da jednaizraste iznad druge, da jedna od druge postane sposobnija za ivot i za i'adjanje, za stvaranje novih, kojee opet izmedju sebe nastaviti to natjecanjeu bezkonanost.

Od tog sitnog ivota (mikrokosmosa) pa sve doovjeka, svi razredi ivuih pojava provode medjusobno natjecanje istim nepisanim zakonom, provode ga pojedinci istoga roda i islc vrsti izmedju sebe, a isto tako rodovi i vrsti sa svoje strane opet izmedju sebe.

Tome su natjecanju podvrgnuti isto tako i ljudi. Natjeu se pojedinci jedan s drugim, j e dan rod s drugim, jedno pleme s drugim, je dan narod i jedna rasa s drugom. Uovjeku samome, u njegovu tijelu, provodi se neprestano natjecanje raznih elemenata. Dok jeovjek prije nego je stekao

izvjestnu uljudbu vjerovao, da su bolesti njegova tijela posljedica nekih tajnovitih sila, dananje lijenitvo znade s podpunom sigurnou, da jeovje je tijelo polje neprestanog natjecanja izmedju kodljivih i nekodljivih sastojaka, i da zdravlje, odnosno bolest, ovisi izkljuivo o tomnatjecanju, odnosno o izhodu toga natjecanja.

Takovo natjecanje, utakmica, jest gibanje, rad. Unutarnja, nehotina potreba postignua boljega, namee natjecanje, a natjecanje trai djelatnost,rad. Bez utakmice nema trajnog rada ni napredka. Kada se umjetnim nainom odstrani mogunost postignua boljega, za kojimovjek nagonskitei, nestaje utakmice, ona biva protuprirodno uguena, a tim propada i glavni pokreta rada. Uslijed toga rad kao djelatnost pojedincaovjeka,odnosno njegova volja za rad, slabi i opada sve do zahirenja, to vodi za sobom kao posljedicu zaustavu napredka i nazadak. To se ne moe ondasprijeiti ni silom ni naukom. Nauka moe neko vrijeme, i to samo izvjestni sloj, ogranieni broj ljudi, uzdrati na radu bez natjecanja, a isto takomoe i sila samo privremeno prirodni pokreta rada nadomjestiti.

Ni u marksistioj se dravi ne moe trajnost i neprestanost rada odrati na pukoj nauci ili sili. Prirodjeni nagonovjeka, to ga sili na postignue boljega, nadvladate i upliv nauke i silu, pa makar i trpljivom oporbom (pasivnom resistenciom).

U boljevikoj Rusii narod je dran na radu silom. Boljevici nisu jo nikoga odgojili tako, da osjea potrebu rada kao takova, a sigurno jenajneznatniji broj onih, koji rade za volju marksistike nauke. Sila, koja privodi ljude k radu, proistie iz dravne vlasti. Ve sama tainjenicaukazuje na netemeljitost i nesigurnost trajanja toga sustava rada. Koliko ima vjerojatnosti, da bi sustav rada po marksistikim naelima preivioslom te sile, nastao l aj slom s bilo koga razloga ili povoda, a povoda i razloga za slom dravne vlasti jedne drave ima toliko i tako razliitih, kolikoi kakovih ihovjek ni predvidjeti ne moe.

P


13/51


Rad je trajan, to jest, dok budeovjeanstva, bite i rada, nu izazvanog spomenutim prirodnim poticalima. Koliko je pako dravnih vlas ti i sila bilo, bilo pa i propalo! A koliko je istom vladavina bilo i propalo! Koja je vladavina sigurna svog trajnog i neogranienog vijeka? I koliko bi puta prema tomu bio morao prestati i propasti rad u raznim krajevima svijeta, kada bi mu podloga bila dravna sila ili sila koje vladavine? A rad ostaje ba kao iovjeanstvo trajan, preivljuje carstva i republike, vladavine i nauke! Tko je kadar osigurati trajnost sili, koja po boljevikoj tezi ima prikovati ljude uz rad usuprot naravi i prirodnim zakonima? I kada propane sila, kad propane vladavina prisilnog rada,ovjeke ostati sa svimsvojim vrlinama i manama, to proiztiu iz njegove naravi, i koje ga prate neumorno od poroda do groba, tee opet svoj rad uredjivati svojimljudskim prirodjenim svojstvima, a ne po bilo kakovim naukama.

Dotle milioni ljudi moraju pretrpiti hirove boljevikih pokusa, to ih ovi vre na njima, sad im obeavajui nagrade za vei rad, sad ih mjereiistom komunistikom mjerom, a uvijek ih smatrajui robovima, to se moraju kiniti i krvariti za odranje krvave vladavine boljevikih ludjaka.

Prirodjena utakmica dovodi u cijeloj prirodi, pa tako i kod ljudstva do tako zvanog prirodnog i z b i r a, koji naturalisti smatraju osnovomneprekinutosti (kontinuiteta) i ovjekovjeenjem ivota na zemlji, a koga niti bogoslovlje u cijelosti ne zabacuje. Ako naturalisti trae zaetaksvakoga ivota u mulju morskih obala arheozoike periode, dakle iz ivota, iz koga se je razvio iovjek, i kranska nauka veli, da je Bog napravioovjeka od zemlje, zemaljskoga praha, te mu vjeno pred oi doziva, dae se opet u prah povratiti.

Po Darvinu se razvitak od prvog ivueg bia, nastalog od mulja, pa doovjeka, ima zahvaliti jedino prirodnom izbiru, ili kako se struno kaezakonu selekcie, po kome u organizmu uslijed borbe za obstanak biva uniteno sve, to je slabije i krljavije, da se na taj nain dade mjesto jaemu i razvijenijemu, koje na taj nain dobiva mogunost, da postizava sve vee savrenstvo. Bez te bi selekcieestice organizma sposobne zarazvoj bile sprjeavane u razvitku i uguivane od onih nesposobnih, kada putem selekcie ne bi potonje b i l e izluene (Auslese), a uslijed toga binapredak u daljnjem razvoju zastao i odpao. Zastoj u razvitku znai stagnaciu, premaemu ie od onog prvotnog (primarnog) zaetka Kvota ne bi bilo razvilo nita dalje, niti bi bilo dolo do ikakova daljnjeg oblika ivota, a ponapose ne doovjeka. U napredovalom pako razvoju,im bi nestaloselekcie, ne bi se nastali zastoj mogao vjeno nastavljati, nego bi nuna posljedica toga stanja bila izrodjenje (degeneracia) i onoga, to je bilo ve tu, jer Kvaki ivot nazaduje,im prestane napredovati.im se ne umnoava, propada,im ne raste, opada,im ne cvate, vene.

Ovdje se dodue ne radi o ovoj selekcii i z r a v n o , nu analognost ne manjka.Dok je rad osnovan na utakmici, dotle se u njemu vri i selekcia: selekcia proizvoditelja, proizvodjenja i proizvoda. Ta selekcia uvjetuje razvitak,

napredak i usavren je.im nestane natjecanja, nestalo je i selekcie. Kada nema selekcie, nastaje zastoj, a zatim dosljedno zahiri razvitak, napredaki usavrenje. Zahiri proizvoditelj, proizvodjenje i proizvod.

I kada marksistiki uredjena drava i drutvo ukidaju utakmicu i onemoguuju selekciu, osudjen je i rad na zastoj i zahirenje, primie se krajuivota rad, a s njime i proletariat. Dok boljevika vlada predstavlja doista silu, koja nadomjeta pokretaa rada, rad se jo neko vrijeme prividnodri na ivotu, nu dok ta sila ujedno sprjeava utakmicu i selekciu, kopa ona grob razvitku, napredku i usavravanju rada, pa i samomu ivotu.

Tako stoji s marksistikom naukom o radu u teorii, a primjena te nauke u ivotu pokazuje u cijelosti izpravnost gornjih redaka, kakoe se to lahkovidjeti iz slijedeeg kratkog prikaza stanja rada u sovjetskoj i boljevikoj Rusiji.


14/51


BOLJEVIZAM I INDUSTRIALIZACIA

etom iztaknuto natjecanje izmedju elemenata u samom ivom biu pa izmedju pojedinih ivih bia u prirodi, oznaeno je imenom borba.Po Hegelovoj filozofiji ta se borba vri izmedju razliitih poela, koja su svrstana u puka dva razreda. U jednom su razredu poela jestna(elementi pozitivni), a u drugom nijena. Ta dva razreda stoje jedan proti drugome, te se vjeno medju sobom bore. Najprije je postojao

tabor jestnih poela, to jest p o z i t i v . Sama obstojnost pozitiva rodila je negativ, to jest protuslovlje. Izmedju pozitiva i negativa nastaje borba,u kojoj pobjedjuje naizmjence sada jedna sada druga strana, naizmjence unitujui jedna drugu. Unitenjem jedne i druge strane, do koje uslijedreene borbe mora doi, to jest unitenjem teze i antiteze, nastaje s i n t e z a . Iz ove pako s int eze nastaje op e t pozitiv, iz ovoga kao i prijeunitenja opet negativ, a onda opet nastaje borba izmedju toga pozitiva i toga negativa,do ponovnog unitenja, dakle do sinteze, iz koje opet nastaje

pozitiv, pa onda opet negativ, onda opet sinteza, pa, negativ, pozitiv i tako naprijed u bezkonanost.

Marks je, kako veli B. Hopper u svome What Russia Intends, nakalupio svoju nauku na Hegelovu dialektiku, te je oznaio privatno vlastnitvokao pozitiv, ili tezu, a proletariat kao negativ, ili antitezu. Ta se dva poela medju sobom sukobljuju i bore. Iz tee borbe nastati sinteza, to jestunitenje i vlastnitva i proletariata, toe sadravati novi drutveni poredak, koji nee biti nita drugo nego k o l e k t i v n o , k o m u n i s t i ko drutvo.

Marks je tu zastao i nije dalje slijedio Hegelove teorie, po kojoj jedamput nastala sinteza ima opet roditi pozitiv, to bi u Marksovom sluajuznailo kapital, a ovaj dalje negativ, ili po Marksu proletariat, da opet borba izmedju oba poela ponovno zapone. Tu je zastao, jer mu naravnonije pogodovalo (konveniralo) proslijediti do daljnjeg loginog zakljuka, to mora slijediti iz gradnje na Hegelovoj teorii, a ta je: iz novogkolektivnog drutvenog poredka, nastalog kao sinteze borbe izmedju vlastnitva i proletariata, ima se opet poroditi pozitiv, dakle privatnovlastnitvo, a iz ovoga negativ, dakle proletariat, da se opet izmedju njih nastavi daljnja borba, do opet nove sinteze, koja ima opet roditi novovlastnitvo i proletariat, i tako dalje do neizmjernosti.

Da je Marks proslijedio dalje putem Hegelove teorie, morao bi i sam ukazati na podpunu bezvrijednost svoje nauke, to jest ukazati na negativnirezultat u pitanju privedenja u ivot stvarnog i trajnog komunizma, kada se iz njeg, jedamput postignutog, mora opet razviti privatno vlastnitvo,

kojee sa svoje strane opet stvoriti proletariat, kao to je to bilo i u poetku. Drugim bi rijeima morao sam ukazati na neodrivost komunistikogdrutvenog poredka kao trajnog oblika ljudskog drutva, koji oblik ta njegova nauka inae obeaje. Oni I tako, koji njegovu nauku u ivot provode,ne bi imali opravdanja za ona sredstva, kojima se slue, jer takav, ili bolje rei nikakav uspjeh ne bi mogao opravdati tolikog krvoprolia i tolike bijede, kojuovjek mora proi, kao to je to bilo u Rusii, da unidje u raj, koji ima propasti onogaasa,im se podpuno ostvari.

Nu boljevici nisu uztuknuli pred neloginosti ili nepodpunosti nauke, kada je doaoas, da je u Rusii mogu provoditi u ivot.Proleletariatima pobijediti privatno vlastnitvo i uvesti komunistiki poredak, bez obzira na to, da lie to postati trajnim oblikom drutvenog poredka ili ne.Treba uzeti vlast u ruke, a od teoria nee nikome glava puknuti. Diktatura proletariata ima se osnivati na sili, pae se odrati dok god sile bude.Sve vei razvitak industrie, kako je jur spomenuto, uinio je, da se je privatno vlastnitvo poelo sve vie nagomilavati u sve manje ruku, te da se jes druge strane broj proletariata sve vie poveavao. Ta jeinjenica dovela i do oblikovanja teorie o pobjedi proletariata. Da se ta pobjeda doista iostvari, treba da broj proletariata naraste do maksimuma. Industrializacia je dovela ve u svom prvom stupnju u cijelom svijetu do ojaanja proletariata. Ona mu je dala borbeni poticaj, ona je od njega uinila navalnu vojsku, koja se bori i koja nasluuje svoju pobjedu. Da se daklemarksistika nauka obistini u cijelosti, treba uiniti sve, da industrializacia naraste do hipertrofie, kakoe biti zgodna trajno hraniti mo i vlast proletariata, ili bolje rei onih, kojie u njegovo ime i umjesto njega vladati u novom drutvenom poredku.

Odatle tumaenje onomu, to se danas u sovjetskoj Rusii na industrialnom polju dogadja.

Boljeviki je reim u Rusii industriu uinio tako rei jedinim oblikom rada i proizvodnje. Sve to se god dade industrializirati, pretvara se uindustrialna dravna poduzea. Industrializira se sve poevi od poljodjelstva pa do priredjivanja mravog zajutarka, to ga podanik crvenog ruskogcarstva uzima jutrom za okrepu svog izmuenog proletarskog tijela prije polaska u monstruoznu tvornicu, u kojoj kuje osnove kolektivnog blagostanja, koje blagostanje dodue neeka njega, nego tek poznija pokoljenja, kako mu to boljeviki vlastodrci kazuju.

Boljevika vladavina die diljem cijele Rusie ogromne tvornice za sve mogue vrsti proizvodnje. Svaka je tvornica po prostoru i obujmudjelatnosti jedna neman, to svakog jutra prima u svoju utrobu nebrojene gomile proletariziranog, nekada carskog pravoslavnog, a sada boljevikog, obezvjerenog i obezumljenog robija. Treba svukuda podii tvornice, da industria progutaim vie puanstva, da ga odtrgne od sela iod obitelji, od velianstva prirode i od usrdnosti male radione obrta i kunog rukotvorstva svake ruke, da tako od njega uini hladnu, bezutnugomilu, koja ne smije imati nita vie srdca od onog mrtvog si roja, koji posluuje, nita vie ljubavi od one mrzle gradje, to mu dnevno kroz ruke prolazi, i nita vie due od onog bezutnog proizvoda, to ga proizvodi prikovan uz glomazn e strojeve.

Treba cijeli narod strpati u tvornice, da svatko medju velikim mnotvom supatnika postane puka brojka, koju se u boljevikim industrialnim i politikim raunskim knjigama prenaa s jedne stranice na drugu, da u zaglui bunih strojeva prestane govoriti i misliti, da u vrtnjavi strojeva i

supatnika, to oko njeg vrve, zaboravi na sebe, na svojuovje ju narav, i da tako i sam postane bezutni stroj, to se giba i radi samo onako, kako ga boljeviki strojari rukovode, i svagda onda, kada oni pritisnu na pokretno puce.

Tu je svatko neprestance podvren u svakom svome kretu budnim oima boljevikih gonia, to paze na svaki njegov pogled, koji bi moda postrance udario, na svaki njegov uzdisaj, koji bi mogao odati kakovu nekomunistiku tenju, i na svaku rijecu, koja bi mu se mogla prokrasti krozzube, a koja bi mogla izraziti negodovanje ili osudu sree, to mu ju je boljevizam darovao. Svako takovo nedjeloini zloinstvo proti pobitcima proletariata, i proti proletarskoj domovini, kako su mudro boljevici prozvali sovjetsku Rusiu, a radi takova se zloinstva ne vraa vie iz tvornicekui, kako se zove onaj bijedni leaj, na kome tovari u drutvu drugih desetak, dvadesetak, ili stotinjakesto i nepoznatih supatnika, odmarasvoje trudno tijelo, nego se ide kroz vrata Ljubianke onamo od kuda se vie ne vraa ...

Industrialna proizvodnja ima ii vrtoglavom brzinom, ima zaokupiti svu djelatnost, sav interes i sav duh naroda, da on tako odvrne pogled od svegdrugog, to sainjava stvarni i duhovni svijet, jer pod boljevikom vlasti samo industria ima postati svrha i sadrajovjeka. Ona mu ima postatisreditem cijelog njegova tjelesnog i duevnog ivota, njegova bol i njegovo veselje, njegova molitva i njegov Bog, njegov ivot i njegova smrt.Ona mu ima nadomjestiti sreu obiteljskoga ivota, koji mu je boljevizam razruio, ljubav, koju je boljevizam brisao iz svog rijenika, djecu, kojumu je boljevizam oteo, ponos, koji mu je pogazio, vjeru, koju mu je ubio, duu, koju mu je zarobio, domovinu, koju mu je osramotio, imovinu,koju mu je porobio, povjerenje, koje mu je pronevjerio, Boga, koga mu je zabranio i nadu u bolju budunost, koju mu je poruio. Sve mu je oteo, adao mu je boljeviku tvornicu, grobnicu njegova tijela i njegove due.

Takov Rus, takovaovje ja sjena, takov broj, takova roba bez imena, bez podrijetla i bez potomka, bez grobova roditelja i bez kolijevke djece, jest podanik, kakova trebajuboljevi ke zvijeri sa Kremlja, da na njemu osiguraju svoju strahovladu u Rusii, i da njegovom pomoi, a preko


15/51


proletariata irom svijeta, to boljeviki raj poznaje samo po promi benim (propagandistikim) spisima, upali svjetski prevrat, iz koga ima izai nasvijetlo sunca svjetska sovjetska drava pod krvnikom vlasti moskovskih boljevika.

Pretvaranje Rusie u jednu ogromnu, jedinstvenu tvornicu, pripisuje knjievnost izkljuivo jednom dalekosenom nacrtu boljevika, nacrtugospodarsko-trgovake naravi jednog velikog, svesvjetskog zamaaja, kojim bi oni planom imali nadvladati gospodarstvo tako zvanihkapitalistikih drava, da se i na taj nain pospjei razpad kapitalistikog drutvenog poredka. Jest, i to je jedna od svrha, nu glavna je ipak onanetom iztaknuta, podpunog duevnog i tjelesnog zarobljenjaovjeka.

Ta nasilna i izvjetaena industrializacia ima preko noi uiniti prvom industrialnom zemljom na svijetu onu zemlju, koja je kroz jedno tisuljeedavala sve drugo osim industrie. Ona ima proizvodnjom industrialnih proizvoda nadmaiti i za pukietvrt stoljea premaiti ne samo prveindustrialne zemlje Evrope, nego i novoga svijeta, napose Sjedinjenih Amerikih Drava.

Za postignue toga cilja imaju sluiti gospodarski nacrti tako zvane pjatiljetke. U tim je nacrtima izraunato na temelju silnih statistikih podataka, kolikoe trebati unutar pet godina proizvoda za unutarnje potrebe i za izvoz, naravno vie za izvoz nego li za unutarnje potrebe, i onda seta koliina svih moguih proizvoda nalae sovjetskim zakonom. Petljetnim je nacrtom unaprijed odredjeno sve to se god tie javnog i privatnogivota u sovjetskoj Rusii. Izraunato je tono, kolikoe radnika raditi kroz tih pet godina, kolikoe ruda biti izkopano, koliko sirove gradje izinozemstva uvezeno, koliko izvezeno iz zemlje, kolikoe se strojeva i inih industrialnih proizvoda proizvesti, koliko istih iz zemlje izvesti, a kolikoiz inozemstva uvesti, koliko ita ima roditi te koliko kruha imaju pojesti boljeviki podanici, a koliko se ita ima izvesti, koliko se ima podii novihtvornica, koliko strunih radnika izobraziti, koliko kola otvorili, i koliko se inozemnog zlata ima u zemlju privui.

I onda cijela Rusia postaje rob toga boljevikog rauna. Sve se ima pritegnuti na to, da se taj nacrt izvri do u najmanje tanine, va se prisilnasredstva imaju upotrijebiti, koja god na razpolaganju stoje, a koja su podesna, da taj pritisak izvre. Sve to bi moglo i najmanje stajati na putu tomenacrtu, treba nemilosrdno odstraniti, ne tedei pri tome ni ljudske krvi ni slobode. Svaka se sporost u radu ima smatrati sabotaom nacrta i imase kazniti Sibiriom, svaki neposluh se ima smatrati pobunom, koji se suzbija strijeljanjem kratkim putem. Sve to zato, jer o izvrenju jednogtakovog plana ovisi, da lie sovjetska Rusia smoi sredstava da gospodarski izdri u novom drutvenom poredku jo koju godinu dana, da lie ta

itom najbogatija zemlja na svijetu moi prehraniti kruhom aparat, koji taj poredak silom podrava, da li

e izvozom pribaviti toliko sredstava,koliko je potrebno za dranje goleme vojske, to se priredjuje za posljednji veliki obraun sa ostalim svijetom. Jednom rije ju, jer o tome ovisi

sadanja i budua obstojnost boljevike vlasti, koja bez sile i nasilja ne moe postojati i koja se bez tih sredstava ne moe pogotovo na ostali svijet protegnuti. Nije pitanje, hoe li stotinama miliona ljudi postati bolje ilie i nadalje ostati u onoj bijedi, u koju ih je boljevizam strpao, nego je pitanje, da lie se boljeviki sustav odrati ili nee. Boljevici sa Kremlja,eljad po porodu bez domovine, po pokvarenosti srdca bez osjeaja, i po zloi bez vjere, nisu zadovoljni s vlau tek nad jednom zemljom, niti ele, da u toj zemlji vlada srea, niti doputaju, da se ljudi mole i da seklanjaju iemu drugome osim njima, pa ni Bogu.

Za izvrenje takova nacrta kine se i ginu milioni i milioni ljudi, gonjeni od boljevikih gonia, nikada punog eludca ni srdca, u dronjcima, tocijelom jednom narodu daje izgled bogalja i prosjaka, te ivu u blatu i smradu Gorkijeve Trojice,eznui vjeno zaistim ivotom, koji im eto niu materialnom ni u moralnom pogledu ne moe dati ni sanjano carstvo komunistikog raja na zemlji.

A onda dolaze tako zvani nepristrani posmatrai iz raznih naroda i raznih krajeva svijeta, siti i neizmoreni, dobro obueni i oprani, pa u svojimknjigama i inim sastavcima nabrajaju brojke traktora, tvornikih strojeva i dimnjaka, to ih sovjetska Rusia na temelju pjatiljetke prisilnim radom proizvodi i podie, te se dive silnom napredku, to da se postizava pod boljevikim gospodstvom, pod vladom komunistike vladavine i umarksistikom drutvenom poredku. Na temelju takovih brojaka, koje im u ostalom daju boljeviki uredi, pjevaju onda hvalospjeve mudrosti isposobnosti boljevikih upravljaa i slavi marksistike nauke, kojom da je krune uspjesi i pobjede komunizma i kolektivizma proti mranjatvu,natranjatvu i trulosti ostalog svijeta. Ne spomi nj u naravno nego mudro zatajuju, koliko je suza poteklo, koliko ivota uniteno, koliko duevnogdobra rtvovano, kolikoovje jeg ponosa pogaeno i koliko je slobode ugueno za kapriciozno boljeviko natjecanje i njihovo pomahnitalogramzenje za vlau nad zemljama i narodima. Prelaze prekoinjenice, da se svom tom mahnitom izradbom mrtvih industrialnih proizvoda ne popravlja ni za dlaku materialno ni moralno stanje velike veine naroda, nad kojim boljevici gospodare, te da usredotoenjeitavoga ivota uindustrializaciu postaje najvee i najstranije sredstvo, komu je stavljeno u zadau, daitavu jednu ogromnu zemlju, napuenu tolikim narodima, as vremenom iitavoovjeanstvo, lii svih moralnih tekovina, te ga spremi za podpunog roba tvari, materije, kojoj po tom ima sluiti, umjesto daona slui njemu.

A prelaze i prekoinjenica, da je cijeli boljeviki sustav puko vrludanje izmedju raznih nauka i sustava, da se oni za provedenje svojihvlastodrakih ciljeva laaju svake metode i polaze svakim putem, bez obzira da li odgovaraju naelima, to ih pred svijetom izpovijedaju, u imekojih su na grbau jednom narodu zasjeli, i u ime kojih bi htjeli i ostalim narodima zagospodariti. Od sustava slobodne izmjene dobara, djelominog priznanja vlastnitva, privatnih industrialnih poduzea, do podpunog kolektivizma, jednakosti plaa, veeg nagradjivanja rada prema zasluzi,izkljuenja svake razlike rada od komada i zabrane istoga, jednakih razdioba ivotnih potreba i dozvoIjavanja sticanja, sve te sustave i metodeupotrebljuju boljevici naizmjence i prema potrebi, samo da postignu svoj cilj, jer se na djelu pokazalo, da se po naelima njihove nauke ne moe

nita poluiti. Ako je za postignue proizvodnje i u komunistikoj dravi potrebna razlika u plaama i razlika u nainu ivota i podmirivanja potrebaonih, koji rade, ako je potrebno i u samome proletariatu tvoriti razrede, dijeliti ih na vie i na nie, to onda vrijedi nauka o ukidanju razreda, teemu je onda uobe potrebno stvaranje kolektivnog drutvenog poredka po marksistikim naelima, koje stvaranje znai toliko krvi, toliko suza i boli,ako taj poredak nije postiiv ni lamo, gdje uitelji te vjere imaju podpunu i neogranienu vlast u svojim rukama?

A svatko mora dopustiti, da su boljevici u ovih dvadeset godina sve te sustave naizmjence upotrebljavali, da su se tolike i tolike njihove zasadena djelu pokazale nemogue, i da su ih na djelu zamjenjivali najmranijim i najnatranijim kapitalistikim metodama i sustavima. Zar nisu boljevici nakon tolike vike na militarizam, kao najstraniji kapitalistiki porok zloin, uveli ne samo redovitu stajau vojsku, negoak i inmarala u njoj, a to nakon to su bili proglasili podpunu jednakost sviju iinove oznaili protuproletarskim i protuljudskim. Za provodjenje svojihgospodarskih planova treba boljevika vladavina in ultima linea ipak oslon na vojniku silu, bilo to prema vani bilo prema unutri, a ta se nijedala sazidati i organizirati na marksistikim naelima i krilaticama o jednakosti, nego na prokuanom sustavu omraenog burujskog drutva. Zarnisu boljevici za vrijeme carstva najveu hranu za svoju propagandu crpili iz napadanja na policajne sustave burujskih drava, napose na onaj ucarskoj Rusii? Zar nisu obeavali unitenje i najzadnjeg traga policajne vlasti, da odmah nakon preuzea vlasti uvedu najpolicajskiju policiu, to jeikada u ijednoj burujskoj dravi postojala, da mogu s njom nadzirati svoje vlastite tovarie i provoditi politiku industrializacie, jer bez te strane policie ne bi ni jedna grana proizvodnje mogla pokazati nikakova napredka u sustavu prisilnog rada? Zar nisu boljevici svoje uzpjehe medju proletariatom za vrijeme carstva gradili na Sibirii, da nakon preuzea vlasti poalju u nju u dvadeset godina vie nesretnika, nego li ih je nasilnicarski reim poslao u dvjesto godina? Zar nisu proglaivali smrtnu kaznu najveim zloinom burujske pravde i burujskog suda, da je odmahuvedu i za najnedunije prestupke politike naravi, i da se njome slue vie i nemilosrdnije, nego li je to do sada uinila i najbarbarskija vladavina bilo u kojoj dravi, bilo u kojem dijelu svijeta, u bilo koje doba? Moe se mirne due rei, da su boljevici u svojem ludovanju industrializacieindustrializirali i slanje u Sibir i izvravanje smrtnih kazna.


16/51


Razvitak je industrie prirodna posljedica tehnikog napredkaovjeanstva. Nu smije li industrializacia ii tako daleko, da proguta sav ivotovjeka, da cijeli svijet pretvori u jednu ogromnu tvornicu, gdje bi se uguio i svaki trag svake druge djelatnosti? Sa razvitkom i napredkomstrunog umijea ovjeka razvija se sama od sebe i industria, nu prirodnim bi putem taj njezin razvitak mogao doi samo do izvjestnog vrhunca,koji oznauju normalne potrebeovjeanstva. Kod te bi se granice njezine put uzpona zaustavio i poprimio vodoravni pravac, da dalje teeuzporedo sa normalnim ivotomovjeka, koji se ivot ne sastoji samo od vjene proizvodnje i potronje tehnikih proizvoda, nego i od proizvodnjei primanja drugih, duevnih i moralnih proizvoda, koji suovjeanstvu jednako potrebni kao i tvarna dobra. Nu umjetnim siljenjem industrializaciedo razmjera, to premau j u normalnu granicu, koju postavlja prirodni tok stvari, mora se poremetiti ravnotejeovjeka, ravnoteje izmedjunjegova duha i njegova tijela, a po tome i izmedju jednogovjeka i drugog, teovjeka i sveg onoga, to ga na zemlji okruuje. I voda je potrebita,tovie nuna za ivotovjeka, nu nitko nee njezinu potrebu i uporabu tjerati do razmjera, koji bi se mogli izraziti samo u obliku obeg potopa. Ivatra je neophodno potrebna, ali nitko zdrav nee eliti, da se ona izrodi u obi poar, to bi imao sagati cijeli svijet. A ono, to boljevici hoeuiniti na polju industrializacie, znailo bi doista industrialni poar, koji bi sagaoovjeka i njegove tvornice, u kojima on taj poar podpiruje irazplamsava. U zdravoj sredini moe industria kao i svaka druga grana ivota, moe i mora ii do mogunosti, koja odgovara mogunosti njezine podloge, to jest ljudi, to ju stvaraju, i do granica, do kojih je ona svojim stvaraocima koristna. Gdje je dru gaije, nije sredina zdrava. U sovjetskojRusii ne odgovara ona ni mogunosti svoje podloge, ruskome narodu, ni njegovim potrebama, ve je izvjetaena i namijenjena svrsi, koja s ruskimovjekom i s njegovim potrebama nema nita zajednikog, nego slui za njegovo zarobljenje, kao to bi izvan granica Rusie imala sluitizarobljenju ostalogovjeanstva.


17/51


BOLJEVIZAM I ZEMLJA

oi boljevikog prevrata, a uasu, kada je bilo jo neizvjestno, kojime putem Rusia udariti, nalazila se je cijela zemlja u groznici prevratnog previranja, to je zapoelo sa slomom carstva, a nije se bilo jo do togaasa razbistrilo. to vie, to se je stanje sve vie zaplitalo,to je trebalo napose zahvaliti nesretnoj okolnosti, da se Rusia nalazila jo u punom jeku rata, koji je jo sveudilj trajao, i nije bilo nikakovih

znakova skoranjeg svretka, a kamo li pobjede. U tom jeasu bila za svakoga najvea nepoznanica ruski seljak. S jedne si je strane gradskisvijet, buroazija i proletariat, stajao suelice stisnutih zubi i s noem u ruci, te se medju sobom prepirao na tlu prevrata o vlast nad zemljom od preko sto i pedeset miliona dua, medju kojima su oni i jedni i drugi zasebno, a isto lako i oba skupa, bili tako neznatna manjina, kao kaplja rose nairokom polju. S druge je strane stajalo po nepreglednoj Rusii razliven o more seljaka, koji su naravno i na bojitima sainjavali jo uvijek gotovocijelu vojsku, to je svojim prsima titila matuku Rusiu od vanjskog neprijatelja, izaijih su ledja prevratnici po zanatu, gladni vlasti, imalogradjani, to su tek bili okusiliare vladanja, nesmetano dijelili megdan o ruku lijepe djevojke, kojoj je dodue kruna bila ve pala s glave, nukoja je jo uvijek krila u svojim grudima nesavladiveare.

to e na to sve rei onaj dobri ruski muik, koga su toliki ruski knjievnici ovjekovjeili u svojim djelima, kada se povrati sa bojita, i kad donjega dopru glasovi o novom stanju, kada te vijesti dopru tamo daleko na kraj nepreglednih stepa u malu nisku kuicu, gdje on jo uvijek, godinudana poslije proglaenja republike, pali kandilo pred bogorodiinom ikonom za zdravlje bauke cara, neogranienog gospodara na zemlji,namjestnika Gospodova u pravoslavlju, to je u oima kerstjanina velik kao velika ruska zemlja, bogat kao svi barini ovoga svijeta zajedno,dobar kao velika ruska dua, a svet kao sveto i vjeno pravoslavlje.

Svi su bili uvjereni, da mogu dravnu vlast preuzeti i bez tog skromnog i dobrodunog filozofa hladnih i dugih stepskih noi, nu pojavilo se jeodmah pitanje, da li bi se bez njega i proti njemu itko mogao na vlasti ustaliti pod novim okolnostima, u kojima nema cara, u kojima je ruskielovjek, muik, padao nekada niice, da ljubi zemlju, kojom je njegova noga prola, u kojimae biti maknute ikoneudotvorne bogorodice, kodkoje je kerstjanin nalazio lijeka za svaku svoju bol i utjehu u svakoj svojoj tegobi i alosti, u kojima nee biti ni otaca igumana ni stareca, koji su polaganjem ruku i tajanstvenim pojanjem uzdizali pobonog i praznovjernog ruskogovjeka od dnevnih zemaljskih bijeda i nevolja u sretne visinenadzemaljskog blagostanja bajoslovnog carstva dua, i tako mu blistavom koprenom prekrivali trnoviti put na zemlji.

I dok su gospoda burui i socialisti razpravljali i zanaali se svojom novom ulogom vladanja, to im je po obescarenju pripalo, boljevici susmiljali zamku, u koja/e uhvatiti onu veliku, ali neuku i lahkovjernu zvjerku, to se je pruila po silnoj plohi bive carevine. I Lenjin je naaoformulu. U svom proglasu, to ga je izdao iz svoga sklonita u Finskoj na boljeviki komitet, izbacuje lozinku: Mir narodima, vlast sovjetima,kruh gladnima, a ze ml j a s e l j a c i ma ! To je lozinka, s kojom imaju boljevici juriati na bedeme tvrdjave, iza kojih se krije budua vlast.

Vlast sovjetima i kruh gladnima meka je, na koju se ima uhvatiti proletarska raja, to je izgladnilaekajui na vlast, koja joj ima bezuvjetno pripasti po marksistikoj nauci, s kojom ga hrani socialistika i komunistika promi ba (propaganda) jo tamo od prije rusko-japanskog rata, a kojamu se eto sada ima ostvariti u sovjetima. A ona dva druga poklika, mir narodima i zemlja seljacima, namijenjeni su muziku, onome tamo pod pukom na bojitima i onome tamo u dalekim selima i zaselcima diljem prostrane Rusie.

Onaj poklik, upravljen na bojita, odgovara podpuno prilikama; ta rat je! Desetak miliona seljaka stoji pod orujem na granicama Rusie, gdje seve tri godine gura po rovovima, u vodi, blatu i snijegu, provlae se kroz bodljikave ice pod neprijateljskom vatrom, ginu od puke, od topa i plina,te umiru od raznih poasti, a da im jo nitko nije mogao raztumaiti i navesti pravi razlog, zato to morainiti. Reeno im je dodue, da time branecara, nu oni ne mogu razumjeti, da je bauka u kakovoj pogibelji, jer sav ruski narod svaki dan moli i pjeva: Boe carja hrarti. . . Pa onda, tko je,tko bi mogao i pokuati da to caru naudi? Ta njegovo je carstvo tako silno i veliko, da mu nitko nauditi ne moe, a on sam je tako daleko inepristupaan u svome dvoru, nedostiiv i nepobjediv. Na velikom dijelu fronte stoje usuprot tim ruskim vojnicima drugi vojnici, proti kojima onine goje nikakove mrnje, to vie s mnogima od njih mogu i razgovarati, jer im je jezik gotovo isti, isti slavjanski, a oni im jo govore, da su i oni zaveliku mauku Rusiu i za cara. Pa onda, sada nakon tri godine klanja za cara, dodjoe gospoda iz Petrograda te vele, da dodue cara vie nema, da je ostavio prijestolje i prijestolnicu, vojsku i seljake, nu da svejedno treba i dalje stajati na fronti, pucati na one preko i ii na jurie, teekatirazgaljenih prsiju neprijateljske puane i topovske kugle, jednom rijei hrabro i junaki mrijeti, a to za volju vjernosti svojim velikimsaveznicima!

A onda napokon dolazi rajski glas, to zvui kao umilni pjev svih devet kora andjeoskih, a alje ga Lenjin. A taj glasi: Nema vie rata ni klanja, mirnarodima! Mir ruskome muziku, toe se sada povratiti iv i zdrav s najveeg razbojita, to ga svijet pamti, k svojoj eni i djeci, k svome ocu imajci, tamo u dale ke stepe, gdje se vie nee uti zvidanje puanih zrna i huka smrtonosnih topova, gdjee vladati mir i sigurnost. Ali jo neto.Lenjin poruuje: Zemlja seljacima! Dakle ona kuica, gdje su mu djeica okupljena oko ognjita uekanju njegova povratka i ona zemlja, koja ihhrani, od sadae biti njegovo! Do sada nije b i l o tako. Sve je bilo barinovo, koji je s knutom u ruci nad njim stajao i s knutom od njega svojdanak ubirao. A evo sada boljevici kau, da barina vie nee biti, zemlja je sada muikova, one se sada povratiti ne samo k svojoj obitelji, negozaista i svojoj kui i svojoj zemlji. ivio Lenjin, ivio boljevizam!

Da se je bio naao tko drugi, tko bi bio s takovim geslima poveo ono silno rusko seljatvo proti novom Petrogradu, proti aici boljevikihludjaka, bili bi ovi u jednomasu zgnjeeni i za vazda uniteni pod tekim valjkom tolikog narodnog tijela. Nu ne samo da ga nije nitko poveo proti boljevicima, nego su ga svi to vie turali u ralje boljevike, ne shvativi vremena ni duha, to ga jeovjek u mjesto puke i teleaka s ratitanatrag donio.

A seljaki se je narod zadovoljio obeanjem zemlje, povukao se u svoja sela, da je promatra i da se je nauije kao svoje, nakon to ju je tolikovjekova gledao i obradjivao kao tudju, te je pustio boljevicima da zasjednu tamo, gdje je jo do nedavna sjedio car sa svojom svitom.

A onda je dola izdaja. Najvea izdaja, to su je vjerolomci uobe mogli poiniti. Boljevici zaboravie lozinku zemlja seljacima onogaasa,im su preli preko praga kremljinske kule, a selo, seljak i zemlja postadoe predmetom pokusa Marksovih uenika ba onako kao i radnik itvornica.

Zemlja je oduzeta prijanjim vlastnicima, veleposjednicima, nu boljevika vladavina nije odrala rijei, te je nije uruila seljacima. Naprotiv jeukinue posebnikog (privatnog) vlastnitva protegnula i na zemlju, te je i ona postala zajednikom (kolektivizirana), to u boljevikom jezikuznai, da je uinjena predmetom neograniene vlasti boljevikih vlastodraca. Zapravo je gospodar zemlje i svega, to se na njoj nalazi, skup boljevikih tirana, koji ju je pretvorio u jednu jedinstvenu tvornicu, a cijeli seljaki narod u ogromnu hrpu razbatinjenog proletariata, sa svimtekim posljedicama, to ih proletariziranje vani na selu za sobom vue.

Od biveg vlastelinskog kmeta i podanika nije postaoovjek, nego bezimena brojka u pjatiljetskom glomaznom i zbrkanom boljevikomgospodarskom raunu. Seljaka zemlja nije postala osnovicom zdravog seljakog iovje jeg rada i razvitka u mirnom i sredjenom ivotu, negotrkalite boljevike industrializacie te komercializacie i najhitnijih osnovaovje jeg moralnog ivota, pa seljaka kuica Ilije postala dom ljubavi

U


18/51


i kolijevka novog zdravog narataja, nego piljom kolektivizirane najodurnije boljevike promikstuacije, te ukrdjivanja moralnih propalica natijelu i dui.

Na tu je stranu i sramotnu izdaju uprla prva prstom socialna revolucionarka Marija Spiridonova, kojoj su se na ruci tako rei jo vidjeli tragovitiranske krvi iz carske vladavine, a na licu bljedilo doneseno iz carskih tamnica i daleke Sibirie, kada je na kongresu 1917. doviknula Lenjinu:Optuujem vas, da ste izdali seljaka! Njega ste izrabili u svoje ciljeve, a sada ga nazivate smeem!

Nakon opetovanog vrludanja izmedju sustava ogranienog seljakog vlastnitva zemlje, sustava davanja u zakup i posvemanjeg zajednitva(kolektivizma) proizvodnje zemaljskih proizvoda i njihove razdiobe, boljevika se je vlast odluila za posvemanje ukinue privatnog vlastnitvazemlje,im se je osjetila malo sigurnijom u sedlu. Zemlja je sva prela u dravne ruke, a seljak je na njoj postao proletarski radnik ba kao i onaj utvornici. Oni seljaci, koji su se otvoreno uzprotivili tome razbatinjenju, napose tako zvani kulaci, bolje stojei seljaci, koji su i pod carskomvlasti bili vlastnici zemlje, koju su obradjivali, i koji su radi toga imali i razvijeniji osjeaj o svome pravu na zemlju, odpremljeni su u uralsko gorje,da tamo kao robijai prisilnim radom izpate svoju seljaku prirodjenu ljubav prema zemlji, dok su im djeca bila porazdijeljena na dravna imanja,da se izobraze u posluhu i tako postanu dostojnilanovi proletarskog stalia.

Boljevikoj vlasti nije naravno bilo mogue pretvoriti cijelu zemlju odjedamput u jedno jedinstveno dravno imanje sa jedinstvenom upravomi s istim sustavom rada, kao to se to moe provesti u jednoj tvornici, nego to postepeno provodi putem nekoliko razliitih privremenih sustava.

To nije bilo mogue odmah postii radi toga, to je obradiva povrina zemlje u Busii ogromna, zapravo jedna petina od obradive zemlje nacijelom svijetu. Po tom je i razumljivo, da je Rusia prije svjetskog rata bila itnica Evrope. Osim toga ima u Rusii ogromnih plotina zemlje, kojanije obrad

Documents

Ante Pavelic - Strahote Zabluda