13
MILAN PROSEN UDK 72.071.1 : 929 Bjelovi} J. 72 (497.11) »1934/1939« 133 ^ etvrta decenija dvadesetog veka umnogome je izmenila lice Beograda obele`iv{i vrhunac kulturnog i pri- vrednog uspona prestonice Kraqevine Jugoslavije. Ovaj nagli razvitak bio je pra}en poja~anim prilivom stanovni{tva u Beograd, koji je doprineo nagloj gra|e- vinskoj ekspanziji. O tome svedo~i izgled dana{weg urbanog jezgra grada, koje je izgra|eno uglavnom u »zlat- nim tridesetim«. Po~etkom tridesetih godina jugoslovensku sredinu obele`io je prodor modernih ideja, koje su dopirale iz velikih evropskih centara. Modernizacija privrede i na~ina `ivota bila je pra}ena osavremewavawem gra- |evinskog fonda, koji je morao da odgovori na nove zahteve gradskog `ivota. 1 Ove okolnosti pogodovale su ~itavoj generaciji mladih arhitekata, koji su na samom po~etku ~etvrte decenije okon~ali svoje studije i zapo- ~eli projektantski rad. Grupa arhitekata modernog pravca ve} je bila formirana, a mnoge ideje o modernoj arhitekturi bile su plasirane. Bitka sa akademizmom bila je okon~ana 2 i isprva avangardne ideje mogle su poprimiti umereniji ton. 3 Me|u mla|om generacijom arhitekata, koji su u svo- me stvarala{tvu sledili principe modernizma, svojom anga`ovano{}u posebno su se istakli Miladin Prqe- vi} (1900–1973), 4 Branislav Marinkovi} (1903–1985), 5 Mom~ilo Belobrk (1905–1980) 6 i Vladeta Maksimovi} (1910–1994) 7 . Wihovu delatnost istoriografija je ve} zabele`ila i vrednovala, utvrdiv{i ih kao nosioce arhitektonskog razvoja u ~etvrtoj deceniji. Stvarala{- tvo arhitekte Jovana Bjelovi}a, me|utim, ostalo je nedo- voqno rasvetqeno, a vrednovawe wegovog opusa nije do- bilo zaslu`eno mesto u pregledima istorijskog razvoja na{e me|uratne arhitekture. 8 Jovan Bjelovi} je ro|en u U`icu, 31. oktobra 1903. godine, u imu}noj porodici na~elnika U`i~ke blagajne Vojislava Bjelovi}a. Podaci o wegovom detiwstvu su nam O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A O RADU BEOGRADSKOG · 2013. 4. 1. · MILAN PROSEN UDK 72.071.1:929 Bjelovi} J. 72 (497.11) »1934/1939« 133 ^ etvrta decenija dvadesetog veka umnogome

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • M I L A N P R O S E N

    UDK 72.071.1:929 Bjelovi} J.72 (497.11) »1934/1939«

    133

    ^ etvrta decenija dvadesetog veka umnogome je izmenilalice Beograda obele`iv{i vrhunac kulturnog i pri-vrednog uspona prestonice Kraqevine Jugoslavije.Ovaj nagli razvitak bio je pra}en poja~anim prilivomstanovni{tva u Beograd, koji je doprineo nagloj gra|e-vinskoj ekspanziji. O tome svedo~i izgled dana{wegurbanog jezgra grada, koje je izgra|eno uglavnom u »zlat-nim tridesetim«.

    Po~etkom tridesetih godina jugoslovensku sredinuobele`io je prodor modernih ideja, koje su dopirale izvelikih evropskih centara. Modernizacija privrede ina~ina `ivota bila je pra}ena osavremewavawem gra-|evinskog fonda, koji je morao da odgovori na novezahteve gradskog `ivota.1 Ove okolnosti pogodovale su~itavoj generaciji mladih arhitekata, koji su na samompo~etku ~etvrte decenije okon~ali svoje studije i zapo-~eli projektantski rad. Grupa arhitekata modernogpravca ve} je bila formirana, a mnoge ideje o modernojarhitekturi bile su plasirane. Bitka sa akademizmombila je okon~ana2 i isprva avangardne ideje mogle supoprimiti umereniji ton.3

    Me|u mla|om generacijom arhitekata, koji su u svo-me stvarala{tvu sledili principe modernizma, svojomanga`ovano{}u posebno su se istakli Miladin Prqe-vi} (1900–1973),4 Branislav Marinkovi} (1903–1985),5

    Mom~ilo Belobrk (1905–1980)6 i Vladeta Maksimovi}(1910–1994)7. Wihovu delatnost istoriografija je ve}zabele`ila i vrednovala, utvrdiv{i ih kao nosiocearhitektonskog razvoja u ~etvrtoj deceniji. Stvarala{-tvo arhitekte Jovana Bjelovi}a, me|utim, ostalo je nedo-voqno rasvetqeno, a vrednovawe wegovog opusa nije do-bilo zaslu`eno mesto u pregledima istorijskog razvojana{e me|uratne arhitekture.8

    Jovan Bjelovi} je ro|en u U`icu, 31. oktobra 1903.godine, u imu}noj porodici na~elnika U`i~ke blagajneVojislava Bjelovi}a. Podaci o wegovom detiwstvu su nam

    O RADU BEOGRADSKOGARHITEKTE

    JOVANA BJELOVI]A

  • uskra}eni budu}i da je ono bilo prekinuto tragi~nompogibijom wegove porodice pri povla~ewu srpske voj-ske preko Albanije u Prvom svetskom ratu.9 Tokom ra-ta obreo se u Francuskoj, gde je u prihvatili{tu naKorzici nastavio svoje {kolovawe. Po povratku u Sr-biju prihvatio ga je u Beogradu wegov ujak MilenkoSpasojevi}.

    Bjelovi} je studirao na arhitektonskom odseku Teh-ni~kog fakulteta, gde je diplomirao 1929. godine pro-jektom »Muzej ratova za oslobo|ewe«. Svoje formirawenastavio je u arhitektonskom birou \ure Boro{i}a(1900–1965),10 koji je kao pripadnik Grupe arhitekatamodernog pravca u~estvovao u stvarawu »srpskog mo-dernog stila«. Zajedno sa Bjelovi}em, u Boro{i}evombirou radio je i Mom~ilo Belobrk, te se mo`e pretpo-staviti kakav je uticaj na wihovo formirawe imaoovaj renomirani graditeq.

    Stekav{i osnovu za samostalnu delatnost, Bjelovi}osniva sopstveni arhitektonski biro »Neimar«, najve-rovatnije 1934. godine,11 u kome }e raditi do izbijawaDrugog svetskog rata. U ovom kratkom periodu realizo-vao je preko sedamdeset objekata u Beogradu, {to svedo-~i o wegovoj ume{nosti u ovoj vrsti posla.12

    Rat je proveo u Kumodra`u, a po oslobo|ewu bivaanga`ovan od strane novog re`ima, budu}i da se nijekompromitovao saradwom sa okupatorom. Radio je priMinistarstvu gra|evina i u preduze}u »Standard Be-ton«, ali najvi{e vremena je proveo kao tehni~ki direk-tor gra|evinske firme »Neimar«, ~iji je vlasnik biodo nacionalizacije.

    Oduzimawe imovine i prava na samostalnu delat-nost opredelili su Jovana Bjelovi}a da emigrira 1952.godine u Brazil. Naredne dve decenije proveo je u SaoPaolu, gde je sa suprugom Radmilom stekao dugo `eqenuporodicu, k}er Zoranu i sina Vojislava.

    Kako je Sao Paolo bio u sna`noj ekspanziji, gra|e-vinarstvo je bilo veoma razvijeno, {to je pogodovaloarhitekti Jovanu Bjelovi}u da ponovo zapo~ne privatnupraksu i po tre}i put osnuje arhitektonski biro »Ne-imar«. Kao iskusan graditeq stambenih i industrij-skih objekata podigao je ve}i broj gra|evina, od kojihsu do danas pouzdano identifikovane dve: ku}a u Gua-riji i fudbalski klub Atletico Indiano.13 Preminuo je uSao Paolu 5. decembra 1977. godine.

    Ograni~eni nedostatkom izvora o Bjelovi}evoj de-latnosti u Sao Paolu, poku{a}emo da rasvetlimo wegovopus iz perioda koji je prethodio wegovom emigrirawu.

    Ne postoje dokumenti koji bi bli`e odredili vre-me koje je Bjelovi} proveo u Boro{i}evom birou, nitibroj objekata koji je tada projektovao. Jedini do sadaevidentirani objekat nastao u ovom periodu jeste zgradaSime Sotirovi}a, poznata po kafani »Mar{ na Drinu«,

    podignuta 1933. godine u ulici Cara Du{ana br. 66.14

    Budu}i da se pored Boro{i}a na projektu potpisao iBjelovi}, pretpostavqa se da je u to vreme polo`io dr-`avni ispit i dobio dozvolu za samostalno projekto-vawe, te da se ubrzo potom i osamostalio.

    Tokom 1934. godine po Bjelovi}evim projektima po-di`u se vi{espratnice u ulicama Kraqevi}a Marka br.17,15 Jug-Bogdanovoj 19,16 na uglu Kapetan Mi{ine 6 iGospodar Jevremove 32a,17 u Dositejevoj 49a,18 Bo`e Jan-kovi}a 34,19 kao i ne{to skromnije ku}e u Pa{manskoj1120 i Pop Ta{kovoj 19.21 Na ovim prvim objektima,koje je samostalno projektovao 1934. godine, prime}ujese stil koji }e wegova ostvarewa ~initi prepoznatqi-vim. Zahvaquju}i Boro{i}evom uticaju, arhitekta Bje-lovi} opredelio se da svoj rad zasnuje na principimakoji su bili karakteristi~ni za arhitekturu ranog mo-dernizma u prestonici. Balkoni i lo|e postaju glavnielementi fasadne kompozicije. Artikulacija fasadeizvedena je isturawem rizalita ili balkona, ~ije balu-strade postaju nosioci horizontalne elevacione pode-le, kojoj se kao kontrate`a ~esto postavqa slobodnijeoblikovana vertikala nosa~a za zastavu. Dijamant kva-deri u oblagawu sokla ili me|uprozorskih poqa, istak-nuti okviri prozora, horizontalne pruge u malteru idekorativni krovni venci, sa~iweni od niza konzola,deo su Bjelovi}evog ornamentalnog ansambla. Preuzetiiz Boro{i}evog modernisti~kog dekorativizma, u Bje-lovi}evom stvarala{tvu bi}e prisutni na velikombroju objekata.

    Me|u pomenutim objektima mo`e se izdvojiti zgradaMilutina Sinadinovi}a na uglu ulica Kapetan Mi{i-ne br. 6 i Gospodar Jevremove 32a, koja poseduje skoro svegorepomenute karakteristike. Alternacija lo|a i bal-kona, bezornamentalnog fasadnog platna, dekorativnihpotprozornih venaca, nosa~ za zastavu, ali vi{e od sve-ga, duga~ka terasa na fasadi iz Kapetan Mi{ine ulice,koja probija ugao objekta zavr{avaju}i se slobodno la-kim polukrugom, odra`avaju izra`ajnost gesta i privr-`enost ranomodernisti~kim koncepcijama.

    Na ugaonim objektima Jovan Bjelovi} mogao je ispo-qiti vi{e kreativnosti. Tokom 1935. godine nastajudve zgrade koje ovo najboqe pokazuju. Zgrada Ivana Iva-novi}a na uglu ulica Kraqa Milutina 36 i Nemawineprojektovana je i izvedena 1934–35.22 Ugao objekta otvo-ren je prozorima, zakrivqenim tako da prate oblu li-niju ugla, i o`ivqen balkonima istaknute pravougaoneo{trine. Fasada iz ulice Kraqa Milutina rizalitimaje stepenovana po visini i {irini, dok je iz Nemawi-ne ulice razu|ena istaknutim prozorskim okvirima i s~etiri okulusa na fasadnom zavr{etku. Celim gorwimrubom fasade prote`e se krovni venac. On je probijenzatvorenim rizalitom sme{tenim uz ugao zgrade. Na

    MILAN PROSEN

    134SPOMENI^KA BA[TINA

  • vrhu ovog neornamentisanog vertikalnog poqa ranije senalazio nosa~ za zastavu. Ovaj vertikalni akcenat ubla-`en je horizontalama potprozornika, krovnog venca ibalustrada balkona.

    Dekorativnost vokabulara ranog modernizma, poputpruga u malteru, profilisanih prozorskih {embrana,okulusa i nosa~a za zastavu, daju sti{ani ton razu|enimmasama objekta. Asocijacija rustike u prizemqu i de-korativni krovni venac, sa~iwen od niza konzola kaodeo tradicionalnog akademskog nasle|a, uspe{no suukomponovani u ovu celinu.

    Svoju privr`enost dekorativisti~kom pristupu»oplemewivawa« fasade Bjelovi} je u najve}oj meri is-poqio na zgradi \ure Petrovi}a, na uglu ulica ZmajJovine i Gospodar Jevremove br. 41, podignute 1935. go-dine.23 Da bi se {to boqe prilagodio uglu pod kojim seulice seku, kao i strmom nagibu terena, Bjelovi} jezgradu stepenovao u osnovi, kako ka uli~nom frontutako i sa dvori{ne strane, ~ime je istovremeno posti-gao boqe i ravnomernije osvetqavawe rezidencijalnihali i uslu`nih prostorija. Stepenovanu osnovu odra-`ava razu|enost fasadnih masa slagawem vertikala,

    {to se posebno nagla{ava balustradama balkona obeuli~ne fasade. Ovim je, osim potpunog iskori{}avawaprostora, dobijena pravilna struktura stanova i iz-begnuti su kosi zidovi, a fasadno platno dobilo je oso-bitu `ivopisnost i pokretqivost. Ugao objekta je,sli~no zgradi na uglu ulica Kraqa Milutina i Nema-wine, definisan kontrastom pravougaonih formibalkona i vaqkastom osnovom ugaonih prozora. Nave-denoj `ivopisnosti doprinose arhitektonski elementikarakteristi~ni za Bjelovi}ev pristup ranom moder-nizmu: nosa~ za zastavu, koji se probija celom visinomfasade iz Gospodar Jevremove ulice, dekorativni krov-ni venac, horizontalni okviri prozorskih nizova ime|uprozorska traka, sa~iwena od horizontalnih pru-ga koje se nastavqaju preko balkonskih balustrada.

    Fasada je izvedena u teranovi, materijalu koji jeobjektu dao jo{ uvek prisutan srebrnkasti sjaj. Radi po-stizawa polihromije, dekorativnim odlivcima i okvi-rima prozora dodavana je crvena boja. Na ovom objektuje Bjelovi}eva naklowenost dekorativnom posebno iz-ra`ena upotrebom ornamentike u duhu Ar-Dekoa, koja}e na wegovim narednim objektima biti sve u~estalija.Prisustvo ovog stila najuo~qivije je u oblagawu prozo-ra suterena masivnim dijamant kvaderima, kao i u obli-kovawu portala i ulaznih vrata. Portal je stepenastouvu~en, oblo`en poliranim mermerom i flankiran de-korativnim Ar-Deko konzolama. Ulazna vrata su izvede-na u staklu i hromiranom metalu, a ulazni vestibil jeoblo`en ve{ta~kim mermerom i gipsanim ukrasima.24

    Pojava Ar-Dekoa u me|uratnoj beogradskoj arhitek-turi bila je odraz modernizacije `ivota, impresijetehni~kim dostignu}ima, ali pre svega prodora sli~nih

    O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    135

    Sl. 1. J. Bjelovi}, zgrada Ivana Ivanovi}a, ugao ulica Kraqa Milutina br. 36 i Nemawine, 1934–35

    Sl. 2. J. Bjelovi}, zgrada \ure Petrovi}a, ugao ulica Zmaj Jovine i Gospodar Jevremove br. 41, 1935

  • tendencija koje su ve} bile prisutne u evropskoj arhi-tekturi.25 Prisutan u delima mnogih srpskih moderni-sta, Ar-Deko se pojavqivao u svoja dva vida – ornamental-nom, koji sre}emo u delima Leona Talvija,26 MomiraKorunovi}a,27 \ure Boro{i}a, Mom~ila Belobrka, Jova-na Bjelovi}a, i reprezentativnijem, »skulptoralnom«vidu – u delima, pre svih, Bra}e Krsti}28 i Milana Zlo-kovi}a,29 zatim tima Mihajlo Radovanovi}30 – Brani-slav Marinkovi}, Vojina Simeonovi}a31 i mnogih dru-gih. Prisustvo Ar-Dekoa tokom tre}e i ~etvrte deceni-je poklapa se sa razvojem arhitekture ranog modernizma,te su wihove simbioze u lokalnoj percepciji ova dvastilska toka u na{oj sredini ~este.

    Tokom 1935. godine arhitekta Jovan Bjelovi} pro-jektovao je niz zgrada u u`em jezgru Beograda, koje se sveodlikuju re{ewima u duhu dekorativisti~kog pristupamodernoj arhitekturi. Treba pomenuti zgrade u Vlajko-vi}evoj 6,32 Mlati{uminoj 7,33 Knegiwe Zorke 18,34

    Dositejevoj 42,35 kao i radni~ke stanove pri Fabrici{e}era na ^ukarici.36 Me|u ovim objektima najvi{epa`we zaslu`uje zgrada Magdalene Hristi}, podignutatokom 1935. godine na uglu ulica Milovana Milovano-vi}a br. 2 i Savskog trga (ranije Vilsonovog trga).37

    Ova ku}a je imala zna~ajnu ulogu u oblikovawu Savskogtrga, ~ijoj se urbanisti~koj koncepciji prilagodilaunose}i duh moderne arhitekture u ovaj prostor. Budu-}i da je poru{ena u toku Drugog svetskog rata, o wenomizgledu svedo~i sa~uvana fotografija iz vremena kadaje podignuta.38

    Ova petospratnica, gipke, zaobqene fasade, obliko-vana je u umerenim linijama modernizma, s nagla{enomhorizontalnom artikulacijom prozorskih traka podvu-~enih potprozornim vencima. Otvori mansarde i kraj-we desne vertikale izvedeni su u vidu okulusa te tako»op{ivaju« fasadu, zavr{enu dekorativnim krovnimvencem. Na sredini fasade, ka ulici M. Milovanovi}aa u nivou posledwe eta`e, postavqena su dva masivnapilastra, koji nadvi{uju krovni nadzidak i linearno senastavqaju na prozorsku vertikalu ispod wih. Izme|uova dva pilastra postavqen je nosa~ za zastavu, koji sku-pa sa ovom ekspresivnom konstrukcijom predstavqasimbol moderne arhitekture. Upotreba ovakvih akce-nata nije bila retka u beogradskoj arhitekturi ~etvrtedecenije, a tom primeru mogla bi se na}i analogija usna`nije formulisanoj artikulaciji ~isto dekorativ-no kori{}enih masivnih modernisti~kih pilastara nafasadi zgrade u Bulevaru kraqa Aleksandra 125, podig-nute po projektima \ure Boro{i}a 1933. godine.39

    O ne{to druga~ijem, bezornamentalnom pristupuarhitekturi Jovana Bjelovi}a u ovom periodu wegovogstvarala{tva svedo~e zgrada Riste Aran|elovi}a, na uglu^ubrine 4 i Ivan-Begove ulice br. 2,40 i jednospratna

    vila Milo{a Sav~i}a, podignuta u Sewa~koj (ranijeEngleskoj) ulici br. 44 iste, 1935. godine.41

    Trospratnica na uglu ^ubrine i Ivan-Begove uliceizvedena je u potpunosti bezornamentalno. Od vaqka-sto oblikovanog ugla, razu|enog lo|ama, odvajaju se dvarizalita bo~nih fasada, horizontalno raslojenih masa.^isto}a i jednostavnost koncepcije glavne su odliketog sna`no oblikovanog objekta. Najbli`u analogijuovaj objekat ima u zgradi podignutoj dve godine kasni-je (1937) na uglu ulica Gospodar Jevremove i Dositejevebr. 17, po projektu arhitekte Belobrka.42 KoncepcijeBelobrka i Bjelovi}a ~esto su se pokazale kao srodne,{to tako|e govori u prilog tome da je stvarala{tvo Jo-vana Bjelovi}a neopravdano zanemarivano u odnosuprema wemu bliskim neimarima.

    Vilu u Sewa~koj ulici br. 44 tako|e odlikuje odre-|en »kubisti~ki pristup«, ~istih formi i dinami~-nih odnosa masa. Ulaz u ku}u kubi~no je uvu~en, ~ime jeformiran trem koji se na uglu oslawa na jedan neorna-mentisani stub. Iznad ulaza se na prvom spratu nalazidvostruki ugaoni prozor u okviru od ve{ta~kog kame-na, koji nagla{ava o{trinu fasadnog bloka. U prilog»kubi~nosti« objekta idu i stepenasto uvu~ene terasesve tri eta`e vile.

    Tokom 1936. godine po Bjelovi}evim projektimapodi`u se zgrade u Prote Mateje 31,43 Palmoti}evoj br.3,44 zgrada Katice Cvetkovi}, supruge kasnijeg pred-sednika Kraqevske vlade Dragi{e Cvetkovi}a, na ugluulica Internacionalnih brigada 11 (ranije Kraqevi}aTomislava) i Gaston Gravijea,45 objekat u ulici KnegiweZorke 8,46 Kondinoj 18,47 Dobra~inoj 17,48 Vlajkovi}e-voj 15,49 Bulevaru kraqa Aleksandra 62.50 Ova evidentnouve}ana produkcija govori o tome da se projektantskirad Jovana Bjelovi}a dobro »kotirao« na beogradskomtr`i{tu i da su wegova stilska opredeqewa odgovara-la brojnim naru~iocima.

    Me|u objektima izgra|enim 1936. godine Bjelovi}evmanir najboqe reprezentuju vi{espratnice podignuteu Siminoj 15a,51 Jovanovoj 3052 i Majke Jevrosime 5.53

    Bezmalo istih gabarita, visine, osnova i strukture, oviobjekti se razlikuju po sistemu dekoracije, izvedenomu sva tri slu~aja sa elementima Ar-Dekoa.

    ^etvorospratnica Darinke Plav{i} u Siminoj uli-ci isti~e se balkonom prvog sprata, postavqenim iznadulaznog portala. Ovaj balkon je dekorativno nagla{enmasivnim konzolama koje ga obuhvataju celom visinom,izvijaju}i se preko balustrade. Balustrade balkona per-forirane su uskim horizontalnim otvorima, ukra{e-nim re{etkom izvedenom u kombinaciji crnog i hromi-ranog metala. Navedena stilska privr`enost ar dekouogleda se i u enterijerima, gde su svi dekorativni deta-qi gipsanih ukrasa i bravarije izvedeni u tom maniru.

    MILAN PROSEN

    136SPOMENI^KA BA[TINA

  • Zgrada Aleksandra Milenkovi}a u Jovanovoj br. 30oblikovana je simetri~no, {to je ~esta osobina fasadaBjelovi}evih objekata.54 U sredi{te prizemqa posta-vqen je portal u belom ve{ta~kom kamenu i mermeru, savratima u staklu i hromiranom metalu, iznad kojih jeprozor sitno izdeqenih okvira. Dve krajwe bo~ne ver-tikale otvora dopuwene su balkonima, ~ije balustradekao spojnice »hvataju« blago istureno centralno plat-no fasade. Ova inspiracija ma{inskim elementima»potvr|ena« je dekorativnim prozorskim {embranamai me|uprozorskim poqima, koja su izvedena sa asocija-cijom na kop~u, ili kariku sa osovinskim spojnicama,u vidu polukoloneta koje flankiraju prozore. U ovimelementima jasno se prepoznaje fascinacija dobomtehni~kog napretka, ostvarenim u motivima Ar-Dekoa.

    Na zgradi u ulici Majke Jevrosime br. 5 Bjelovi} jeistakao kontrast glatke bele fasadne povr{ine i deko-rativnih okvira prozora i portala, izvedenih u ve{-ta~kom kamenu tamnije boje. Sokl u rustici, kordonskii krovni venac uklapaju se u tradicionalnu fasadnupodelu, ~ije je poreklo u akademizmu, ali dijamant kva-deri i detaqi sekundarne plastike jasno odaju prisu-stvo Ar-Dekoa.

    Me|u objektima koje je arhitekta Jovan Bjelovi} pro-jektovao 1936. godine izdvaja se zgrada porodice Petri-na~, podignuta na uglu ulica Bir~aninove i Kneza Milo-{a br. 28.55 Fasade su o`ivqene rizalitima i balkoni-ma, od kojih oni orijentisani ka uglu iz Bir~aninoveulice svojim polukru`nim zavr{ecima oblikuju ugaozgrade. Na projektu je uz rub fasadnog platna iz Bir~a-ninove ulice bio predvi|en nosa~ za zastavu. Lo|e izBir~aninove su po vertikali povezane tankim kolone-tama, koje su oja~ane prstenovima. Fasada je dekorisanamre`om kvadrata urezanih u malter, izra`enim prozor-skim okvirima i zajedni~kim krovnim vencem sa~iwe-nim od niza konzola.

    Mre`e kvadratnih ureza na fasadama beogradskihzgrada, koje su se u odre|enom trenutku pojavile i na po-jedinim Bjelovi}evim objektima, mogu se tuma~iti kaoskromni odjeci monumentalizma, koji se pod uticajemarhitekture totalitarnih re`ima, uglavnom italijan-ske i nema~ke provenijencije, pojavio u srpskoj arhitek-turi.56 U izvornom vidu fasade su se oblagale mermerom,radi postizawa monumentalnosti i davawa izvesnogtona ~isto}e i strogosti objektu. Ova pojava ostvarila senajo~itqivije na zgradi podunavske Banovine u NovomSadu, D. Bra{ovana (1936–39),57 Palati Sime Igumano-va, Bra}e Krsti} (1936–37),58 zgradi PRIZAD-a, B. Ne-storovi}a (1937–38),59 palati lista »Vreme«, B. Koji}a(1937–38),60 palati »Albanija«, M. Prqevi}a (1938–40).61

    U na{oj sredini tome je prethodila tendencija da seisti efekat ostvari u mawe skupocenim materijalima– urezima u malteru ili ve{ta~kom kamenu, kao nazgradi na uglu ulica Bra}e Jugovi}a i 29. novembra, D.

    O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    137

    Sl. 4. J. Bjelovi}, zgrada Riste Aran|elovi}a, ugao ^ubrine br. 4 i Ivan Begove ulice br. 2, 1935

    Sl. 3. J. Bjelovi}, zgrada Magdalene Hristi}, ugao ulicaMilovana Milovanovi}a br. 2 i Savskog trga, 1935

  • Bra{ovana (1934),62 u Brankovoj ulici, bra}e Krsti}(1934)63, na uglu Kosan~i}evog venca i Pop Lukineulice, M. Prqevi}a (1938)64 itd. Tako je stvoren arhi-tektonski graficizam, koji je odgovarao potrebi stva-rawa neornamentalnog i nedekorativnog, a istovreme-no, bio je odraz nedovoqne smelosti za potpunimostvarivawem ovih potreba.

    Pomenuti efekat jasno}e i monumentalnosti danasje te`e pro~itati sa fasada koje su mahom devastiraneusled propadqivosti wihovih fasadnih obloga. @eqe-nom utisku doprinosila je i upotreba novih materija-la, posebno hromiranih metala na nosa~ima za zastavu,delovima balkonskih balustrada, ali pre svega na ula-znim vratima. Modernizam je od tradicionalnih isto-rijskih stilova nasledio brigu o ulaznim vratima.Oblikovawe portala odra`avalo je koncepciju koju jearhitekta sprovodio na objektu u celosti. Ranije slikaistoricisti~kog bogatstva, portal i ulazna vrata po-stali su u modernizmu nosioci izraza savremenog. Po-sebno je automobilska industrija, sa svojim naprednimdizajnom, mogla ostvariti san o napretku, kretawu ibrzini. Industrijski materijali, a pre svega hromira-ni metali koji su u te svrhe bili kori{}eni, na{li susvoju primenu u upotrebnim predmetima, ali i u arhi-tekturi.

    Modernisti~ki obra|eni portali i ulazna vrataneke su od neizostavnih karakteristika beogradske mo-

    dernisti~ke {kole, kao i ve}ine Bjelovi}evih objeka-ta.65 Portal na zgradi porodice Petrina~ jednostavnoje profilisan i izveden je u kamenu. Prostran i dobroosvetqen ulazni vestibil oblo`en je poliranim kame-nom i o`ivqen podnom geometrijskom {arom u crnomi belom mermeru.

    Nastavqaju}i svoju plodotvornu delatnost arhi-tekta Jovan Bjelovi} je tokom 1937. godine realizovaove}i broj objekata. Na wima je primetna sti{ana deko-rativnost, ali i prilagodqivost naru~iocima, uglav-nom renterijerima, koji su veliku pa`wu posve}ivaliekonomskoj isplativosti preduzetog posla. Tada nastajuzgrada na uglu ulica Smiqani}eve br. 22 i Wego{eve,66

    u Gospodar Jevremovoj 30,67 Majke Jevrosime 46,68 Ko~eKapetana 37,69 zgrada na uglu Molerove 64 i Ki~evske,70

    u Stanoja Glava{a 19.71

    Me|u ovim objektima se svojom fizionomijom ina~inom obrade izdvaja zgrada Davida Mitrovi}a, po-dignuta na uglu ulica Zmaja od No}aja br. 3a i CaraUro{a br. 11, a projektovana 1937. godine.72 Fasada ove~etvorospratne zgrade, elegantnih, mekih, oblih linija,izvedena je u belom malteru, na kome su istaknute pro-zorske {embrane izvedene u materijalu tamnije boje.Prizemqe je obra|eno u rustici, sa dijamant kvaderimakoji na uglovima flankiraju prozorske okvire. Iznadprozora prizemqa nalazi se venac glatkih plo~a u ve-{ta~kom kamenu, kao i ukrasni friz sa~iwen od oblih

    MILAN PROSEN

    138SPOMENI^KA BA[TINA

    Sl. 5. J. Bjelovi}, zgrada Aleksandra Milenkovi}a, Gospodar Jovanova br. 30, 1936

    Sl. 6. J. Bjelovi}, zgrada porodice Petrina~, ugao ulica Bir~aninove i Kneza Milo{a br. 28, 1936

    Sl. 7. J. Bjelovi}, prvobitni projekat sopstvene zgrade u Makenzijevoj br. 32, 1938

  • konzolica. Glavni ulaz iz ulice Zmaja od No}aja nagla-{en je portalom, oblo`enim profilisanim glatkimcrnim mermerom i okvirom od belih mermernih lajsni,{to ~ini kontrast u odnosu na rustiku prizemqa. Vesti-bil ulaza je dekorisan frizom, nalik vencu konzolanad prizemqem. Ulazna vrata i vrata hola izvedena sumodernisti~ki – u staklu i hromiranom metalu. Obje-kat je izveden u jasnim linijama, glatke je povr{ine is nepretencioznim ugaonim re{ewem, koje se svojom~istom, oblom formom isti~e u odnosu na ravno odse-~eno prizemqe.

    Druga~iju koncepciju Bjelovi} je primenio na zgra-du u Makenzijevoj br. 89,73 prilago|avaju}i se rombo-idnoj osnovi objekta. Kako bi ostvario pravilan oblikprostorija u stanovima, ispred svakog drugog prozorapostavio je malu kosu lo|u, sa jo{ jednim prozorom sastrane u ravni uli~nog fronta, ~ime je postignuta po-kretqivost fasade koja objektu daje `ivopisan karak-ter. Prizemqe je dekorisano kosim prugama u malterui od sprata odvojeno kordonskim vencem. Prozori supo eta`ama povezani u zajedni~ke nazup~ane okvire.Fasada je zavr{ena vencem dekorativnih konzola.

    Tokom 1938. godine nastaju zgrade u Molerovoj br.48,74 na uglu ulica Mile{evske br. 9 i Sin|eli}eve,75

    na Ju`nom bulevaru br. 22,76 na uglu Radoja Daki}a br. 32i Dr Go|evca na Vo`dovcu77 i u Bulevaru kraqa Alek-sandra br. 99.78

    Podi`u}i iste godine na svoje ime objekat u Ma-kenzijevoj br. 32 (ranije Cara Nikole II),79 namewenkasnijoj prodaji, Bjelovi} se na{ao u prilici da pro-jektuje u slobodnijem duhu moderne arhitekture. Ovo jeo~ito ako se ima u vidu prvobitni nacrt fasada, ura-|en u slobodnoj, ukrasa oslobo|enoj formi internaci-onalne arhitekture. Re~ je o ~etvorospratnom objektu,sa zastakqenim parterom, nad kojim je rizalit u koji suukomponovani prozori eta`a. Na vrhu je projektovanauvu~ena mansarda, pred kojom su duboke terase sa pergo-lama. U strukturalnom pogledu objekat se ne izdvajazna~ajno iz Bjelovi}eve produkcije, ali se ovaj nacrtformalno bitno razlikuje po na~inu tretmana fasade,perforirane kontinualnim staklenim opnama koje seni`u naizmeni~no sa nizovima ravnih neukra{enihbalustrada eta`a. Prizemqe je bilo zami{qeno kao ne-prekinuta staklena opna, prese~ena po sredini jedno-stavnim, geometrijski pravilnim pravougaonim porta-lom tankih ivica. Na posledwoj eta`i bio je predvi|ennadzidak sa nosa~em za zastavu. Ipak, izgled izvedenogobjekta bio je izmewen utoliko {to je u formalnom po-gledu fasada bila »oboga}ena« dekorativnim elementi-ma poput krovnog venca, a umesto staklenih traka eta-`a izvedene su lo|e u alternaciji sa prozorima. Ipak,ostvaren je sve` moderan efekat. Po sredi{woj osifasade izdvaja se vertikala koja, slede}i podeone nad-zidke {to po eta`ama odvajaju lo|e, vodi do zidanog

    O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    139

    Sl. 8. J. Bjelovi}, zgrada Jana}ka i Stojana Sinadinovi}a, ugao Wego{eve br. 65 i Ko~e Kapetana, 1939

    Sl. 9. J. Bjelovi}, vila Lazara Mili~evi}a, ugao ulica Vladete Kova~evi}a i Vase Pelagi}a

    Sl. 10. J. Bjelovi}, zgrada u Knez Mihajlovoj ulici, 1939

  • nosa~a za zastavu. U dekorativnom pogledu nepretenci-ozan i ukusno oplemewen, ovaj objekat se osobito izdva-ja prefiwenim polihromnim odnosima koji su ostva-reni upotrebom razli~itih materijala na fasadi. Naeta`ama je me|u prozorima kori{}en beli ve{ta~kikamen, ~ine}i kontrast teranovi kojom je oblo`enostatak fasadnog platna.

    Me|u objektima nastalim tokom 1939. godine (dvoj-na zgrada u Rudni~koj 11 i Neboj{inoj 30a,80 zgrade uBeogradskoj 14, nekada Hartvigovoj,81 Suvoborskoj 3,82

    Qube Nedi}a 1783 i Hilandarskoj 884) posebno mestopo zna~aju u Bjelovi}evom opusu ima ~etvorospratnicana uglu ulica Wego{eve br. 65 i Ko~e Kapetana, podig-nuta za Jana}ka i Stojana Sinadinovi}a.85 Bliskaostvarewima Mom~ila Belobrka, nastalim u neposred-nom okru`ewu 1937. i 1938. godine,86 ova zgrada se posvojoj modernoj koncepciji nalazi u samom vrhu srpskemoderne arhitekture. To je objekat nagla{ene o{trine,istaknute testerastom vizurom ugla koji oblikuju uvu-~ene lo|e. Fasada je u potpunosti bezornamentalna iglatka. Ka Wego{evoj je o`ivqena rizalitom, koji seneprekinut prote`e do krovnog venca. Vertikalni ni-zovi okulusa, terase na kraju fasadnog platna iz Wego-{eve i lo|e na ugaonoj vertikali razu|uju kompozici-ju objekta. Prizemqe je izvedeno u ravnim linijama, sportalom iz Wego{eve ulice i pravougaono odse~enimuglom, koji je oslowen na jedan stub. Ulazni vestibil,oblo`en mermerom i flankiran stubovima, deo je uti-ska moderne rasko{i kojom pleni celokupni objekat.

    Iste, 1939. godine Bjelovi} je projektovao jedno-spratnu vilu Lazara Mili~evi}a na Sewaku, na ugluulica Vladete Kova~evi}a i Vase Pelagi}a.87 Ova vilau okviru wegovog opusa zauzima najistaknutije mestome|u jednoporodi~nim rezidencijalnim objektima. Po

    svojoj strukturi i formalnim karakteristikama ona upotpunosti sledi sve elemente bezornamentalne mo-derne arhitekture.

    Wene mase komponovane su u kubisti~ki jasnim mo-tivima, vaqkastim rizalitima, uvu~enim lo|ama i ste-penovanim terasama, koje su zamenile klasi~ne krovove.Retki dekorativni elementi poput pilastara, obra|e-nih u horizontalnim malter prugama, nosa~a za zasta-vu, okulusa i nagla{enih prozorskih okvira, jasnihlinija, deo su modernisti~kog re~nika kojim arhitek-ta Bjelovi} na ovom objektu suvereno vlada. Svaka fa-sada je nezavisno interpretirana i reflektuje postav-ku unutra{weg rasporeda prostorija. U suterenu suprojektovane pomo}ne prostorije – gara`a, ve{erni-ca, kuhiwa, a u prizemqu se sa trema, kroz antre, ulaziu sredi{wi hol, zavr{en ka ulici Vase Pelagi}a polu-kru`nim erkerom perforiranim s pet prozora. Poredhola, u prizemqu su projektovani trpezarija, salon, ka-binet i zimska ba{ta. Me|usobna povezanost ovih pro-storija stvara utisak otvorenosti prostora. Na spratusu oko hola raspore|ene tri spava}e sobe, otvorene nafasadi erkerom, lo|om ili terasom. Sobe za poslugusme{tene su na mansardi, a na posledwoj eta`i nalazise krovna terasa.

    Uglavnom projektuju}i vi{espratne zgrade name-wene rentirawu, Jovan Bjelovi} je nastojao da u skladusa zahtevima svojih naru~ioca u potpunosti iskoristiprostor i ostvari {to ve}i stepen utilitarnosti sta-nova. Osnove Bjelovi}evih zgrada ne razlikuju se od onihkoje su projektovale wegove kolege, poput Belobrka, Ma-rinkovi}a, Maksimovi}a, Prqevi}a i drugih. Uglavnomse oslawaju na simetri~nu dispoziciju prostorija, po-deqenih u najve}em broju slu~ajeva na dve stambene jedi-nice po spratu, ~ije su rezidencijalne prostorije okre-

    MILAN PROSEN

    140SPOMENI^KA BA[TINA

    Sl. 11. J. Bjelovi}, enterijer stana u Zmaj Jovinoj br. 4 Sl. 12. J. Bjelovi}, enterijer stana u Zmaj Jovinoj br. 4

  • nute ka ulici, hol i kupatilo pozicionirani u sredi-{wem delu stana, dok su uslu`ne prostorije orijenti-sane ka dvori{tu. Ulazni hodnik i stepeni{ni traktBjelovi}evih zgrada postavqeni su naj~e{}e u sredi-{te osnove prizemqa i flankirani sa dva stana mawekvadrature. ^esta pojava da se vi{e eta`e usitwavaju upogledu broja stambenih jedinica proiza{la je iz po-ve}ane potra`we jednosobnih stanova i garsowera.

    Za razliku od ornamentalnog dekorativizma kojikarakteri{e objekte podignute u prvim godinama we-govog samostalnog stvarala{tva, tokom 1939. godinepojavila se nova tendencija u arhitekturi Jovana Bje-lovi}a, koju predstavqaju zgrade podignute u ulicamaKnegiwe Zorke 48–50,88 Knegiwe Zorke 64,89 Alekse Ne-nadovi}a 1690 i Knez Mihailovoj 24.91 Glatke ploheovih fasada donele su kao novi dekorativni elementsvetlosme|i polirani kamen, toplog tona i vi{ebojnestrukture, kori{}en na portalima, prozorskim okvi-rima i me|uprozorskim poqima. Jedini jo{ uvek pri-sutan ornament javqa se u vidu krovnog venca kojim suove fasade zavr{ene, izuzev na zgradi u Knez Mihailovojulici, koja se me|u ovim objektima svakako izdvaja pu-rizmom svoje fasade. Bez akcenata u formi i dekoraci-

    ji, ove plo{ne fasade odi{u jednostavnom i svedenomharmonijom.

    Arhitekta Jovan Bjelovi} nije bio samo predstavnikbeogradske arhitektonske {kole tridesetih godina. Onje po `ivotnim manirima bio oli~ewe novoformira-nog dru{tva, koje je te`ilo da se u svemu uklopi u savre-mene evropske tokove. Uspe{no investiraju}i u gra|e-vinske poslove on je, osim za brojne naru~ioce, podigaoobjekte i na svoje ime – u Dositejevoj 49a, Knegiwe Zorke8, Makenzijevoj 32 – uve}avaju}i na taj na~in svoj kapi-tal te je od izbeglog siro~eta postao uspe{an, imu}ani ugledan ~lan prestoni~kog dru{tva.

    O wemu najre~itije govori zgrada koju je na svojeime 1940. godine podigao u Zmaj Jovinoj ulici br. 4.92

    Namena objekta bila je vi{estruka: u suterenu se nala-zio glasoviti »Lotos« bar, u prizemqu ka ulici i utrideset osam metara dugom pasa`u bili su du}ani, umezaninu su sme{teni biroi, na vi{im eta`ama stano-vi, dok se na posledwoj eta`i nalazio luksuzni apart-man Jovana Bjelovi}a. Suvlasnik ovog objekta, ~ije jezidawe stajalo {est miliona dinara, bio je Bjelovi}evkum Jaroslav Moravec, koji je bio vlasnik »Lotos« bara,za ~ije je luksuzno opremawe, po Bjelovi}evim projek-tima, utro{eno ~ak pet miliona dinara.93

    Glatka fasadna ploha jasno odra`ava namenu poje-dinih eta`a te je tako iznad izloga du}ana, u nivou me-zanina, postavqeno stakleno platno koje osvetqavakancelarijske prostorije, dok su vi{e zone objekta, na-mewene stanovawu, jasno odre|ene zatvorenijom fasa-dom oblo`enom ve{ta~kim kamenom, bez istaknutihprozorskih okvira i dekorativnih elemenata. Na po-sledwoj eta`i, odmaknut od ulice bio je apartman JovanaBjelovi}a, sa biroom i terasom ka dvori{tu. Arhitektaje ovaj stan oblikovao po svojim `ivotnim standardima,projektuju}i ga kao {iroki nepregra|eni prostor kojije slu`io kao dnevni boravak i mesto okupqawa wegovih

    O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    141

    Sl. 13. J. Bjelovi}, »Ruski paviqoni« na Karaburmi

    Sl. 14. J. Bjelovi}, industrijski objekat u Brazilu

  • prijateqa. Razli~itom nivelacijom poda bili su odvoje-ni prostori specifi~ne namene – trpezarija i bibli-oteka. Spava}a soba bila je izolovana, kao i mala ~ajnakuhiwa. Stan je bio opremqen brojnim tehni~kim po-godnostima, kao {to su bili ugra|eni gramofon, fri-`ider i mali lift kojim su se dopremali hrana i pi}eiz bara u suterenu. Poseban deo ovog prostranog dnev-nog boravka ~inio je deo sa kaminom, odvojen vizuelnoglatkim stubom koji je ujedno nosio tavanicu, sa~iwe-nu od tamno ofarbanih drvenih greda. Kamin je bio iz-veden u modernim linijama i u kombinaciji oniksa icrnog mermera.

    Rade}i na ubrzanoj izgradwi zemqe u posleratnomperiodu pri Ministarstvu gra|evina i u gra|evinskojfirmi »Neimar«, gde je bio na poziciji tehni~kog di-rektora, Jovan Bjelovi} je uzeo u~e{}e u projektovawuvi{e stambenih blokova na Karaburmi, Kanarevom br-du, Paliluli i Lazareva~kom drumu.94 Re~ je o nekimaod prvih radni~kih naseqa podignutih posle Drugogsvetskog rata. Radni~ki stanovi na Karaburmi locira-ni su ispod ulice Marijane Gregoran, na padini koja sespu{ta ka Dunavu. To su skromni jednospratni objekti,poznati kao »ruski paviqoni«.

    Tokom 1949. godine Bjelovi} je u ulici Mehmeda So-kolovi}a projektovao tri tipa probnih stambenih mon-ta`nih zgrada za privremenu upotrebu.95 Jedan objekatprojektovan je u dubini ulice, a druga dva – na uglu ^e-garske i Mehmeda Sokolovi}a. Ove opitne objekte izveoje projektantski biro IONO grada Beograda. Zgrade supravqene od {upqih betonskih blokova, uz u{tedu de-ficitarnih materijala kao {to je bila opeka, s ciqemda budu {to jeftinije a podobne za stanovawe. Ova triobjekta trebalo je da prethode masovnoj izgradwi. Pla-nirano je da se Bjelovi}evi monta`ni objekti prodajui u inostranstvu, u Turskoj i Izraelu,96 {to govori otome da su zadovoqili standarde koji su od wih zahte-vani. Stvaraju}i zgrade od prefabrikovanih elemena-ta Bjelovi} je omogu}io brzu i jeftinu gradwu, koja jemogla da zadovoqi trenutno poja~anu potrebu za stano-vima u Beogradu. Ono {to ovim objektima ne smemo dazamerimo jeste wihov dana{wi izgled budu}i da nijebilo predvi|eno wihovo dugo istrajavawe, ve} su, kakoje bilo napomenuto, to bili privremeni objekti, »bezprava vlasnika na nadoknadu {tete za vrednost objektakoji se ima odmah poru{iti, kad to ru{ewe nadle`niorgan bude zahtevao«.97 Po modularnom sistemu projek-tovana su tri tipa stana – dvosoban, trosoban i dvoeta-`ni od ~etiri sobe, sa istom dubinom objekta, kako bise u projektovanom nasequ mogli postavqati u pravil-nim nizovima. Funkcionalnost rasporeda bila je zasno-vana na pristupnosti svim prostorijama iz jedne ko-munikativne prostorije.

    Iskustvo u projektovawu stambenih objekata, ali izgrada razli~ite namene (Hirur{ka klinika Veterinar-skog fakulteta98), kao i u kori{}ewu betonskih kon-strukcija Bjelovi} je primenio na ve}em broju objekatakoje je po emigrirawu projektovao u Brazilu. U pitawu suuglavnom industrijske hale i konstrukcije ve}eg raspo-na, mada osim Fudbalskog kluba Atletico Indiano drugiobjekti, koji su nam poznati sa sa~uvanih fotografija,nisu identifikovani. U mestu Guaria Bjelovi} je pro-jektovao porodi~nu ku}u, kori{}enu uglavnom u let-wim mesecima.

    Uspeh koji je arhitekta Bjelovi} ostvario u emigra-ciji govori nam o tome da su wegove stvarala~ke mogu}-nosti bile velike i da bi ih u druga~ijim okolnostimaostvario i u na{oj sredini. Ovo je istovremeno i po-ziv na istra`ivawe wegove delatnosti u Brazilu, namajo{ uvek nedovoqno poznate.

    Uspon gra|anskog dru{tva, koji je obele`io me|u-ratnu epohu, i slika poletne prestonice Kraqevine Ju-goslavije nai{li su kod novoformiranog posleratnogsistema na nerazumevawe i nemaran odnos prema nasle|ukoje su nosili. Gra|anski ideali nailazili su na osudu,a ~itave generacije predratnih graditeqa, me|u kojimaje bio i Jovan Bjelovi}, padale su polako u zaborav.

    Iako veoma plodan, opus ovog arhitekte ostao je ne-dovoqno prime}en u doma}oj istoriografiji. Razloge zato mo`emo tra`iti u Bjelovi}evoj nedovoqnoj afir-misanosti u pogledu u~estvovawa na javnim konkursi-ma, koji su u me|uratnom periodu ponajvi{e uticali nakreirawe urbanih vizura u na{oj sredini. Obja{wewase mogu na}i u ideolo{koj osudi wegovog odlaska, alii u prostom odsustvu sa srpske arhitektonske scene utrenucima wene posleratne konsolidacije. Danas serevalorizacija wegovog dela ne mo`e vi{e dovoditi upitawe s obzirom na doprinos koji to delo ima u raz-voju beogradske arhitekture tridesetih godina.

    Pomiriv{i modernizam i dekorativnost u svoje-vrsnoj recepciji Ar-Dekoa, on je ostvario specifi~anprepoznatqiv manir koji je obele`io ve}inu wegovihostvarewa. Pro{av{i potom kroz razli~ite vidovestilskih varijacija, bio je sau~esnik u sazrevawu beo-gradskih modernista, obele`iv{i s wima zajedno jednudeceniju koja }e se pokazati kao »zlatna« i najpoletni-ja u razvoju srpske gra|anske kulture dvadesetog veka.

    NAPOMENE:

    1º V.: P. J. Markovi}, Beograd i Evropa 1918–1941, Beograd 1992.

    2º O akademizmu i wegovoj recepciji u srpskoj arhitekturi: A.Kadijevi}, Estetika arhitekture Akademizma (XIX–XX vek),Beograd 2005.

    MILAN PROSEN

    142SPOMENI^KA BA[TINA

  • 3º O pojavi moderne arhitekture u Srbiji: U. Martinovi}, Mo-derna Beograda, arhitektura Srbije izme|u dva svetska rata, Beo-grad 1972; Z. Manevi}, Novija srpska arhitektura, Srpska arhi-tektura 1900–1970, Beograd 1972; Isti, Pojava moderne arhi-tekture u Srbiji, rukopis doktorske disertacije, odbrawene naFilozofskom fakultetu u Beogradu 1979. godine; Isti, Istorijasrpske arhitekture novijeg doba, u: Leksikon srpskih neimara,Beograd 2002; Lj. Blagojevi}, Modernism in Serbia: the elusive marginsof Belgrade architecture, 1919–1941, Massachusetts Institute of Techno-logy, 2003.

    4º O Miladinu Prqevi}u: U. Martinovi}, Moderna Beograda,arhitektura Srbije izme|u dva svetska rata, Beograd 1972, 57,72, 76; Z. Manevi}, Miladin Prqevi} (1900–1973), Arhitektura 10,IT novine, 6. 4. 1973, 7; Isti, Miladin Prqevi}, Na{i neimari13, Izgradwa br. 7, Beograd 1981, 39–44; Leksikon srpskih arhi-tekata 19. i 20. veka, ur. Z. Manevi}, Beograd 1999, 152; Q. Bla-gojevi}, nav. delo, 165, 188.

    5º O Branislavu Marinkovi}u: U. Martinovi}, nav. delo, 17, 19,53, 66, 77; Z. Manevi}, Branislav Marinkovi}, Na{i neimari10, Izgradwa br. 4, Beograd 1981; Leksikon srpskih arhitekata19. i 20. veka, 121–122.

    6º O Mom~ilu Belobrku: Marta Vukoti}, Mom~ilo Belobrk, Be-ograd 1996, sa prethodnom literaturom; Leksikon srpskih arhi-tekata 19. i 20. veka, 18–19; Q. Blagojevi}, nav. delo, 169–175.

    7º O Vladeti Maksimovi}u: U. Martinovi}, nav. delo, 25, 68;Leksikon srpskih arhitekata 19. i 20. veka, 118.

    8º Prikaz jednog dela Bjelovi}eve delatnosti dao je arhitektaMilan Milovanovi} objavquju}i u dva uzastopna navrata deloveBjelovi}evog opusa na Vra~aru: M. Milovanovi}, Jovan Bjelovi}I, u: Neimari Vra~ara, Vra~arski glasnik, Beograd, april 2004,str. 13; nav. delo, Jovan Bjelovi} II, u: Neimari Vra~ara, Vra~ar-ski glasnik, Beograd, maj 2004, str 12.

    9º Biografski podaci o Jovanu Bjelovi}u su oskudni. V.: V. Mar-kovi}, Imenik diplomiranih in`ewera i arhitekata na Teh-ni~kom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1919–1938, Beograd1939, 50; Bjelovi} Jovan, Leksikon srpskih arhitekata 19. i 20.veka, 20. Ispravni biografski podaci dobijeni su od k}erke Jo-vana Bjelovi}a, arhitekte Zorane Bjelovi}, kao i wegovog ro|a-ka dramaturga Miodraga Novakovi}a.

    10º O \uri Boro{i}u: U. Martinovi}, nav. delo, 24, 75, 79; Lek-sikon srpskih arhitekata 19. i 20. veka, 27.

    11º Zajedni~ki potpisi Boro{i}a i Bjelovi}a sre}u se jo{ uvek1933. godine, na projektu zgrade u ulici Cara Du{ana br. 66, dokse kasnije Bjelovi} na projektima potpisuje sam.

    12º V.: spisak odobrenih planova u graditeqskom Odboru u Be-ogradskim op{tinskim novinama (u daqem tekstu: BON).

    13º Dobijene informacije poti~u od arhitekte Zorane Bjelo-vi}, ali bli`e podatke o ovim objektima, kao i imena drugihpodignutih objekata nije bilo mogu}e dobiti.

    14º V.: Tehni~ka dokumentacija Istorijskog arhiva Beograda (udaqem tekstu TD-IAB), F-6-10-1933; BON za juli 1933. godine.

    15º TD-IAB, F-9-27-1934; BON za jun 1934. godine.

    16º TD-IAB, F-9-27-1934; BON za juli 1935. godine.

    17º TD-IAB, F-12-19-1934; BON za juli 1934. godine.

    18º TD-IAB, F-14-25-1934; BON za juli 1934. godine.

    19º TD-IAB, F-16-15-1934; BON za avgust 1934. godine.

    20º TD-IAB, F-16-7-1934; BON za avgust 1934. godine.

    21º TD-IAB, F-23-9-1934; BON za novembar 1934. godine.

    22º TD-IAB, F-2-15-1934; BON za februar 1936. godine.

    23º TD-IAB, F-5-1-1935; BON za maj 1935. godine.

    24º Tuma~e}i beogradsku me|uratnu arhitekturu i wen razvoj,arhitekta Oliver Mini} je svojstveno svom strogom i ne uvekobjektivnom tuma~ewu na{e gra|anske arhitekture, koje se popristupu nastavqalo na stavove koje je o graditeqskom nasle|uimao arhitekta Nikola Dobrovi}, okarakterisao zgradu \urePetrovi}a kao primer arhitektonskog ki~a i eklektizma. Vi-deti: O. Mini}, Razvoj Beograda i wegova arhitektura izme|u dvasvetska rata, GMGB I, Beograd 1954, 184.

    25º O Ar-Dekou u srpskoj arhitekturi: Z. Manevi}, Ar Deco andNational Art Tendencies in Serbian Architecture, Spatium I, Belgrade,september 1997, 34–37; M. Jovanovi}, Francuski arhitekt Eksperi »ar deko« u Beogradu, Nasle|e III, Beograd 2001, 67–82, sa pret-hodnom literaturom.

    26º V.: zgradu na uglu ^ubrine i Ivan-Begove ulice; TD-IAB,F-4-42-1932. Leon Talvi je diplomirao na Univerzitetu u Luvenu,u Belgiji, 1927. godine. V.: Diplome sa stranih Univerziteta iVisokih {kola priznate u rangu Tehni~kog Fakulteta u Beogra-du i nostrificirane po Zakonu o nostrifikovawu (priznawu) od11 jula 1930, u: V. Markovi}, Imenik diplomiranih in`ewera iarhitekata na Tehni~kom fakultetu Univerziteta u Beogradu,Beograd 1939, V.

    27º O Momiru Korunovi}u: A. Kadijevi}, Momir Korunovi},Beograd 1996.

    28º O bra}i Krsti}: M. \ur|evi}, Petar i Branko Krsti}, Be-ograd 1996, sa prethodnom literaturom; Q. Blagojevi}, nav. de-lo, 65, 91, 111, 148–152.

    29º O Milanu Zlokovi}u: Z. Manevi}, Zlokovi}, Beograd 1989;Q. Blagojevi}, nav. delo, 25–29, 35, 44–50, 57, 58, 62, 68, 81, 125,127, 130, 191, 193–225, 229, 266–267.

    30º O Mihajlu Radovanovi}u: U. Martinovi}, nav. delo, 24–25,40, 58; Z. Manevi}, Leksikon srpskih arhitekata 19. i 20. veka,154–155.

    31º O Vojinu Simeonovi}u: U. Martinovi}, nav. delo, 25, 29;Leksikon srpskih arhitekata 19. i 20. veka, 163.

    32º TD-IAB, F-11-30-1935; BON za jul 1935. godine.

    33º BON za novembar 1935. godine.

    34º TD-IAB, F-17-6-1935; BON za avgust 1935. godine.

    35º TD-IAB, F-19-23-1935; BON za oktobar 1935. godine.

    36º TD-IAB, F-12-3-1935.

    37º TD-IAB, F-3-13-1935; BON za april 1935. godine.

    38º Ovom prilikom autor zahvaquje g. Milo{u Juri{i}u i Mila-nu Milovanovi}u na ustupqenom foto-materijalu i informaci-

    O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    143

  • jama u vezi s pojedinim aktivnostima arhitekte Jovana Bjelovi-}a, bez ~ijeg saznawa ovo istra`ivawe ne bi bilo upotpuweno.

    39º O tome: U. Martinovi}, nav. delo, 79.

    40º TD-IAB, F-2-30-1935; BON za april 1935. godine.

    41º TD-IAB, F-8-16-1935; BON za maj 1935. godine.

    42º O tome: M. Vukoti}, Arhitekta Mom~ilo Belobrk, Beograd1996, 25.

    43º TD-IAB, F-12-11-1936; BON za juni 1938. godine.

    44º TD-IAB, F-9-28-1936; BON za juni 1936. godine.

    45º TD-IAB, F-14-11-1936; BON za juli 1936. godine.

    46º TD-IAB, F-4-18-1936; BON za april 1936. godine.

    47º TD-IAB, F-25-17-1934; BON za mart 1936. godine.

    48º TD-IAB, F-12-60-1936; BON za avgust 1936. godine.

    49º TD-IAB, F-14-13-1936; BON za juli 1936. godine.

    50º BON za januar 1936. godine.

    51º TD-IAB, F-21-32-1935; BON za oktobar 1935. godine

    52º TD-IAB, F-9-39-1936; BON za april 1935. godine

    53º TD-IAB, F-23-81-1935; BON za novembar 1935. godine.

    54º O simetriji u novijoj srpskoj arhitekturi: M. \ur|evi}, A.Kadijevi}, Simetrija u novijoj srpskoj arhitekturi, ZLUMS27–28, Novi Sad 1992–1993, 1–14.

    55º TD-IAB, F-21-88-1936; BON za juli 1936. godine.

    56º V.: Z. Manevi}, Arhitektura i politika (1937–1941),ZLUMS 20, Novi Sad 1984, 293–306.

    57º Z. Manevi}, Delo arhitekte Dragi{e Bra{ovana, ZLUMS 6,Novi Sad 1970, 194–196; Q. Blagojevi}, nav. delo, 185.

    58º M. \ur|evi}, Palata Igumanov na Terazijama, Flogiston 1,Beograd 1995, 88; Ista, Petar i Branko Krsti}, Beograd 1996,52–53; T. Bori}, Terazije – urbanisti~ki i arhitektonski raz-voj, Beograd 2004, 117–120.

    59º S. Maksi}, @ivot i delo arhitekte Bogdana Nestorovi}a,rukopis magistarskog rada, odbrawen na Odeqewu za istorijuumetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 2000, 86–88; D.Mila{inovi}-Mari}, Vodi~ kroz modernu arhitekturu Beogra-da, Beograd 2002, 19.

    60º S. To{eva, Branislav Koji}, Beograd 1998, 92–94.

    61º T. Bori}, nav. delo, 85–88.

    62º D. Mila{inovi}-Mari}, nav. delo, 43.

    63º M. \ur|evi}, nav. delo, 49.

    64º U. Martinovi}, nav. delo, 76.

    65º V.: B. Marinkovi}, Ulazna vrata u savremenoj arhitekturi,Umetni~ki pregled 3, Beograd 1937, 90–91. Marinkovi} kao kon-kretan primer navodi upravo portal zgrade porodice Petri-na~, delo arhitekte Bjelovi}a.

    66º TD-IAB, F-2-8-1937; BON za februar 1937. godine.

    67º BON za maj 1937. godine.

    68º TD-IAB, F-7-24-1937; BON za juni 1937. godine.

    69º TD-IAB, F-14-12-1936; BON za juli 1937. godine.

    70º BON za juli 1937. godine.

    71º TD-IAB, F-18-60-1937; BON za avgust 1937. godine.

    72º TD-IAB, F-22-72-1937; BON za decembar 1937. godine.

    73º TD-IAB, F-27-31-1937; BON za juli 1938. godine.

    74º TD-IAB, F-5-15-1938; BON za maj 1938. godine.

    75º TD-IAB, F-7-14-1938; BON za maj 1938. godine.

    76º TD-IAB, F-16-4-1938; BON za avgust 1938. godine.

    77º TD-IAB, F-24-7-1938; BON za novembar 1938. godine.

    78º TD-IAB, F-23-25-1938; BON za novembar 1938. godine.

    79º TD-IAB, F-5-3-1938; BON za maj 1938. godine.

    80º TD-IAB, F-8-124-1939; BON za maj 1939. godine.

    81º TD-IAB, F-7-2-1939; BON za maj 1939. godine.

    82º TD-IAB, F-26-16-1939; BON za oktobar 1939. godine.

    83º TD-IAB, F-22-21-1939; BON za septembar 1939. godine.

    84º TD-IAB, F-29-10-1939; BON za oktobar 1939. godine. O ovomobjektu pohvalno se izrazio arhitekta Dragomir M. Popovi} pi-{u}i o Bjelovi}evom kitwastom i slobodnom maniru, kojem se,iako je bio napadan zbog izvesne sladuwavosti, ne mo`e osporitiizvesna inventivnost. V.: D. M. Popovi}, Dana{wa beogradskaarhitektura, Umetni~ki pregled 9, Beograd 1940, 281.

    85º TD-IAB, F-13-71-1939; BON za avgust 1939. godine.

    86º V. zgrade Mom~ila Belobrka na uglu ulica Makenzijeve iKo~e Kapetana br. 1 i u Wego{evoj br. 19a.

    87º TD-IAB, F-21-24-1939; BON za septembar 1939. godine.

    88º TD-IAB, F-10-1-1939; BON za juni 1939. godine.

    89º TD-IAB, F-16-14-1939; BON za juni 1939. godine.

    90º TD-IAB, F-6-16-1939; BON za maj 1939. godine.

    91º BON za decembar 1938. godine.

    92º TD-IAB, F-10-26-1940.

    93º Po navodima Zorane Bjelovi}.

    94º Informacije o posleratnoj aktivnosti arhitekte Bjelovi-}a poti~u od arhitekte Milana Milovanovi}a.

    95º TD-IAB, F-2-31-49. Ovom prilikom autor zahvaquje Sa{iMihajlov, istori~aru umetnosti, koja je ukazala na postojaweovih Bjelovi}evih projekata.

    96º Informacije o tome dobijene su od Miodraga Novakovi}a,ro|aka Jovana Bjelovi}a.

    97º V. dozvolu 2-4-1949, u: TD-IAB, F-2-31-49.

    98º TD-IAB, F-26-198-1940.

    MILAN PROSEN

    144SPOMENI^KA BA[TINA

  • O RADU BEOGRADSKOG ARHITEKTE JOVANA BJELOVI]A

    145

    Summary: MILAN PROSEN

    O N T H E WO R K O FB E L G R A D E A R C H I T E C T J O VA N B J E L O V I ]

    The influx of modern ideas and modernization of life marking the 1930s encouraged the generation of young architects,fresh from university, to embark on a career in designing. Among them was Jovan Bjelovi} (1903–1977) whose work has be-en neglected in the surveys of Belgrade interwar architecture.

    Having joined the studio of Djura Boro{i} who was a member of a group of modern movement architects, Bjelovi} him-self adopted the style which was increasingly gaining ground. Having set up a studio of his own in 1934, he designed a num-ber of residential buildings in the city centre thereby giving his contribution to the present-day cityscape. His work reflectsthe stages that modern architecture went through in the process of its maturation during the 1930s. His early projects showan early modernist approach with some measure of decorativism which, in 1935–37, was expressed in the spirit of Art De-co. Going through the phase of mature modernism, he distilled his forms and came closer to a monumentalist tendency. Hislater designs, mostly those of 1939, reveal a distilled, almost Cubist, style resulting in clear and powerful solutions. At the sa-me time, Bjelovi} received many commissions and, satisfying the investors’ tastes, followed trends that made Serbian moder-nism slide into a sort of mannerism, typical of a number of his designs. Close to the architects Belobrk, Prljevi} and Marin-kovi} in every respect, Bjelovi} may be considered a prominent exponent of Belgrade modernism in the 1930s although henever entered major architectural contests in the capital. His emigration to Brazil in 1952 is the likely reason that his workhas sunk into oblivion, but the recognizable sight of more than seventy buildings he designed in Belgrade within a short spanof time still stands as evidence to the importance of his presence.

    LIST OF ILLUSTRATIONS:

    Fig. 1. J. Bjelovi}, Building of Ivan Ivanovi}, corner of 36Kralja Milutina and Nemanjina streets, 1934/35Fig. 2. J. Bjelovi}, Building of Djura Petrovi}, corner of ZmajJovina and 41 Gospodar Jevremova streets, 1935Fig. 3. J. Bjelovi}, Building of Magdalena Hristi}, corner of 2Milovana Milovanovi}a St and Savski Square, 1935Fig. 4. J. Bjelovi}, Building of Rista Arandjelovi}, corner of 4^ubrina and 2 Ivan-begova streets, 1935Fig. 5. J. Bjelovi}, Building of Aleksandar Milenkovi}, 30Gospodar Jovanova St, 1936Fig. 6. J. Bjelovi}, Building of the Petrina~ family, corner ofBir~aninova and 28 Kneza Milo{a streets, 1936Fig. 7. J. Bjelovi}, Initial project for the architect’s own house,32 McKenzie St, 1938Fig. 8. J. Bjelovi}, Building of Jana}ko and Stojan Sinadino-vi}, corner of 65 Njego{eva and Ko~e Kapetana streets, 1939Fig. 9. J. Bjelovi}, Villa of Lazar Mili}evi}, corner of VladeteKova~evi}a and Vase Pelagi}a streetsFig. 10. J. Bjelovi}, Building on Knez Mihailova St, 1939Fig. 11. J. Bjelovi}, Apartment interior at 4 Zmaj Jovina St Fig. 12. J. Bjelovi}, Apartment interior at 4 Zmaj Jovina StFig. 13. J. Bjelovi}, »Russion pavilions« in Karaburma,BelgradeFig. 14. J. Bjelovi}, Industrial building in Brazil