časopis Hrvatskoga radioamaterskog saveza …...u jesen 1918. godine, u doba pokušaja stvaranja Države Srba, Hrvata i Slovenaca, skinuta s krstarice Novara i postavljena na zagrebačkom

CIJENA 30 KN

godište 23. broj 1 (154) 2014.

časopis Hrvatskoga radioamaterskog saveza

• Devedeseta godišnjica radioamaterizma u Hrvatskoj

• Primjena Pravilnika o amaterskim radijskim komunikacijama

• Vertikalna antena za 160, 80 i 40 metara

• Univerzalna digitalizirana upravljačka jedinica za antenske rotatore

• Zimski KV Kup 2014. – rezultati

• Radioamatersko putovanje po Americi

• Aktivnosti u Radioklubu Đakovo – 9A1FVW/9A7D

U ovom broju:

MlADost U RADioKlUbU ĐAKoVo, 9A1FVW/9A7D

Časopis izlazi svaka tri mjeseca – 4 broja u godini.Rukopisi i ilustracije se ne vraćaju.Sva prava pridržava – copyright by

© Hrvatski radioamaterski savezČasopis je ubilježen u Ministarstvu kulture Republike

Hrvatske 19. ožujka 2004. god, pod brojem 532-03-3/04-02.

Priprema za tisak: infogr@f, Vela Luka, [email protected]: Printera grupa d.o.o., Dr. F. Tuđmana 14/A,

10 431 Sveta NedeljaNaklada: 700 primjerakaPoštarina plaćena u Pošti 10000 Zagreb.Godišnja pretplata s članarinom HRS-a (za starije od 21. god.): 150 kunaCijena pojedinog primjerka: 30 kunaGodišnja pretplata (bez članarine HRS-a): 120 kunaCijena pojedinog primjerka za inozemstvo: 45 kunaGodišnja pretplata za inozemstvo: 150 kuna

Prosječna naklada – 750 primjerakaPrihod ostvaren prodajom / pretplatom u 2012. godini

– 34 734,00 kunaPrihod ostvaren na tržištu oglašavanja u 2012. godini

– 15 356,00 kunaPretplata u kunama uplaćuje se u korist žiro-računa:Hrvatski radioamaterski savez, Zagreb2360000-1101561569; poziv na broj 12 + JMbG uplatitelja.Devizna pretplata uplaćuje se u korist multivalutnog računa HRS-a kodZAGREBAČKA BANKA d.d., Paromlinska 2, 10 000 Zagreb SWIFT: ZABAHR2X (svrha doznake: Pretplata na Radio-HRS)IBAN: HR4323600001101561569tijela upravljanja HRs-a (mandat: 2012 – 2016.)Predsjednik HRs-a:Zdenko Blažičević, 9A2HIDopredsjednik HRs-a:Željko Pilat, 9A2R

tajnica HRs-a:Marina Sirovica, 9A3AYM

Administrativna tajnica:Ljiljana Božak, 9A5BL

Članovi izvršnog odbora HRs-a:Gordan Ćućić, 9A6AIVStjepan Đurin, 9A8ARolando Milin, 9A3MRMarijan Rečić, 9A2CIvan Vlašić, 9A0W

Nadzorni odbor HRs-a:Boris Vrbanović, 9A2JYFranjo Kokorić, 9A2TNŽeljka Krupka

Nakladnik:HRVAtsKi RADioAMAteRsKi sAVeZ

Uredništvo i administracija:

Dalmatinska 12, p. p. 149 HR – 10 002 ZAGREBHrvatska/Croatiatelefon + 385 (0)1 48 48 759 telefax + 385 (0)1 48 48 763e-mail [email protected] [email protected]

Glavni urednikZlatko Matičić, 9A2EU,[email protected]

Urednički kolegij:ivo Novak, 9A1AA,[email protected]

Marko Pernić, 9A8MM,[email protected]

Melanija struški,[email protected]

Darko Grubić, 9A6ARP,[email protected]

Urednici rubrika:KV: ivo Novak, 9A1AAUKV: Darko Grubić, 9A6ARPDX, Diplome: Zlatko Matičić, 9A2EUDigital: Marko Pernić, 9A8MMARG: Melanija struškiiz zemlje i svijeta: Zlatko Matičić, 9A2EU

Lektoricatihana Katinić, [email protected]

Tehnički urednikRomildo Vučetić, [email protected]

UPUte sURADNiciMAPriloge slati u elektroničkom zapisu (.odt, .doc, .rtf, .txt), iznimno crteže i sheme na papiru. Pisati u Wordu, Arial font 10, lijeva orijentacija. Formule pisati u programu za pisanje formula uz objašnjenje znakova i kratica. Slike, sheme i crteže ne unositi u tekst i slati odvojeno, ali naznačiti gdje spadaju u tekst. Priloge uz tekst obavezno numerirati i napisati popratni tekst (legendu). Tablice kreirati u Wordu, a crteže u CorelDraw. Fotografije slati odvojeno u *.jpg ili *.tif formatu uz cca 300 dpi. obavezno navesti sve izvore za tekst i priloge. Tiskane pločice slati u elektronskom formatu uz obaveznu naznaku izmjera ili kopirane bez savijanja papira. Ako rad sadrži više od tri dokumenta slati ih u zajedničkoj mapi. Obavezno navesti ime i prezime autora, adresu i sve kontakt telefone i e-adrese te žiro račun. Priloge slati na CD-u ili elektroničkom poštom na adresu HRS-a ([email protected]) s naznakom Za Radio HRS.

NAKNADe sURADNiciMAVrsta priloga Naknada po kartici (kn) brutoAutorski stručni tekstovi, gradnje i radovi 80,00Autorske reporaže 50,00Autorska izvješća o radu HRS-a, tekstovi menadžera i voditelja stručnih tijela 50,00Vijesti s područja primjenjene elektronike i sl. 50,00Analiza natjecanja 45,00Opis strukovnih organizacija, diploma, informacije o radu udruga HRS-a 45,00Predstavljanje rezultata natjecanja 30,00

Poštovani čitatelji!

Pred vama je prvi broj za 2014. godinu koji izlazi u vrijeme kad nam je svima dosta krize i svi bismo konačno htjeli ugledati svjetlo na kraju tunela. Nažalost, situacija u Hrvatskom radioamaterskom pokretu samo je odraz situacije u zemlji. Ne možemo očekivati da će časopis Radio HRS biti bolji sam od sebe jer ako nema autora i dobrih radioamaterskih stručnih članaka i članaka o ovom hobiju, nema ni kvalitetnijeg časopisa. Već sam bezbroj puta na ovom mjestu p(r)ozivao članstvo na suradnju, ali svi apeli su ostali „mrtvo slovo“ na papiru. Ako se ubrzo ne promijeni nešto u našem odnosu prema jedinom tiskanom radioamaterskom glasilu u regiji i Radio HRS će postati samo broj u statistici ugašenih tiskovina...

Ovaj broj počinjemo člankom Zvonimira Jakobovića, 9A2RQ, Devedeseta godišnjica radioamaterizma u Hrvatskoj. U rubrici Elektronika, teorije, gradnje: Goran Sekulović, 4O5A,i Goran Dragović, 4O4B, nam predstavljaju Vertikalnu antenu za 160, 80 i 40 metara,a Krunoslav Horvatić, 9A5C, piše odličan članak Univerzalna digitalizirana upravljačka jedinica za antenske rotatore s indikacijom dobivenom iz spoja reostata. U KV rubrici donosimo rezultate Zimskog KV Kupa 2014. i IARU HF Championshipa 2013., a Petar Miličić, 9A6A,piše o radioamaterskom putovanju po Americi. Digitalna rubrika donosi dva zanimljiva članka o primjenama novih tehnologija u radioamaterizmu. U rubrici QSL i DX donosimo prikaz DX ekspedicije u Bangladeš u organizaciji Mediterraneo DX kluba, a Zik, DK8ZZ, nam pobliže opisuje poznati on-line dnevnik Clublog. Rubrika iz zemlje i svijeta donosi članakDavora Perkovića, 9A3SW, o aktivnostima u Radioklubu Đakovo, 9A1FVW/9A7D.

I dalje vrijedi podsjetnik pri dnu ove stranice za sve sadašnje i buduće suradnike.

Ugodno čitanje i prelistavanje želi vam Zlatko Matičić, 9A2EU, glavni urednik

www.hamradio.hrRADio HRs - 1 | 2014 2014. 3

11

14

25

29

32

5

Radijski prijamnik iz doba kada je osnovan Radioklub Zagreb

5 Devedeseta godišnjicaradioamaterizma u Hrvatskoj

8 Primjena Pravilnika o amaterskim radijskim komunikacijama (NN 45/12)

9 Pregled internet stranica Hrvatskoga radioamaterskog saveza kroz 2013. godinu

11 Vertikalna antenaza 160, 80 i 40 metara

14 Univerzalna digitaliziranaupravljačka jedinica za antenske rotatore s indikacijom dobivenom iz spoja reostata

22 Zimski KV Kup 2014.24 iARU HF

World championship 2013.25 Radioamatersko putovanje

po Americi29 $50sAt – eagle231 tiangong-1 – prijam signala

s kineske svemirske postaje koristeći Rtl-sDR

32 2013. bangladeš DX ekspedicija Mediterraneo DX Kluba

34 Clublog –više od on-line dnevnika

36 Novi radioamaterski uređajiu 2013. godini

38 Aktivnosti u Radioklubu Đakovo – 9A1FVW/9A7D

Sadržaj

22 38

www.hamradio.hr4 2014. RADio HRs - 1 | 2014

Vijesti iz HRS-a

Radioamaterizam se u Hrvatskoj pojavio na početku već dalekih 1920-ih godina,

kao slobodno bavljenje radijem, u to doba velikim čudom tehnike. Prva udruga prijatelja radija, kako su se tada nazivali radioamateri, bio je Radioklub „Zagreb“, osnovan29. ožujka 1924. O tome je višekratno pisano, pa i na stranicama našega Radio HRS-a[3] [4], [6], [7], [8] i dr. Ipak bilo bi šteta da se, ponajprije zbog mladih radioamatera, ne sjetimo toga događaja i ukažemo na njegov značaj ne samo za radioamaterizam, nego i za pojavu i razvoj radiokomunikacija i radiodifuzije u Hrvatskoj.

oKolNosti osNiVANJA PRVoGA RADioKlUbARadio se kao rezultat izuma niza izumitelja, ponajprije Nikole Tesle, Aleksandra Stepanoviča Popova, Karla Brauna i drugih, pojavio na samome početku 20. st., te našao brojne primjene za uspostavljanje radioveza preko nepristupačnih krajeva i udaljenih mjesta. To su ponajprije bili pomorstvo, pošta, vojska, a ubrzo i zrakoplovstvo.

Radio je bio privlačan, tako da su se njime počeli i neprofesionalno baviti ne samo profesionalni vezisti izvan svojih redovitih obveza, nego i mnogi nestručnjaci, koji su se zaljubili u to novo čudo tehnike. Takvi su seradioamateri u SAD-u 1914. godine, prvi u svijetu, udružili radi promicanja radija i uspostave radio-mreža u Amaterskuradio-relejnu udrugu, ARRL (prema engl.

Piše: dr. sc. Zvonimir Jakobović, 9A2RQ

Amateur Radio Relay League), kako se i danas naziva radioamaterska udruga u SAD.

U nas je prve radiotelegrafske postaje uoči Prvoga svjetskog rata postavljala austro-ugarska mornarica uzduž jadranske obale i na svojim brodovima. Jedna je od tih postaja, po nalogu Narodnoga vijeća u jesen 1918. godine, u doba pokušaja stvaranja Države Srba, Hrvata i Slovenaca, skinuta s krstarice Novara i postavljena na zagrebačkom Griču, današnjem Gornjem gradu. Nazvana je Radio Grič. Trebala je služiti za održavanje radiotelegrafskih veza između Zagreba i europskih gradova u kojima su održavane sjednice mirovne konferencije. Višežičana antena te postaje bila je razapeta iznad Strossmayerova šetališta, između tornja Lotrščaka i zgrade današnjega Geofizičkoga zavoda. Bila je desetak godina dojmljiva sastavnica panorame Gornjega grada. Stoga je crtež te antene postao zaštitnim znakom Radiokluba Zagreb, te se već od drugoga broja časopisa Radio šport nalazi na zaglavlju naslovnice.

Završetkom rata počela je nova primjena radija za prijenos zvuka, odašiljanje radijskoga programa (glazbe, govora, vijesti, predavanja, prijenosa športskih događanja, reklama, proizvoda i usluga i raznih drugih obavijesti) namijenjenoga širokom krugu slušatelja, bez povratne veze prema odašiljatelju. To je prvotno nazvano radiofonijom ili radiotelefonijom,

a potom radiodifuzijom (engl. broadcasting: ~ široko razašiljanje).

Uspostavljene su radiofonijske postaje, prvo u SAD-u (1920. godine), a ubrzo i u većim europskim gradovima (Pariz, 1921. godine), pa i u našem okruženju.

O izumu radija je dr. Oton Kučera (1857 – 1931.), predsjednik Matice hrvatske(1909 – 1917.), osnivač zagrebačke zvjezdarnice 1903. godine i njezin prvi ravnatelj, veliki promicatelj novovjekih izuma, obavještavao hrvatsku javnost već na samom početku 20. st. U tim okolnostima skupina entuzijasta pokreće inicijativu za „uspostavljanje radijske postaje u Zagrebu“, te u tu svrhu osniva Radioklub Zagreb.

Devedeseta godišnjica radioamaterizma u Hrvatskoj

Radijski prijamnik iz doba kada je osnovan Radioklub Zagreb Zaglavlje naslovnice časopisa Radio šport

Dr. Oton Kučera u doba kada je bio prvi predsjednik Radiokluba Zagreb


Vijesti iz HRS-a

osNiVAČiOsnivači i prvi članovi Radiokluba Zagreb bili su mahom ugledne i poznate osobe tadašnjega Zagreba.

Dojmljiv je popis prvoga Odbora, ne toliko po već gotovo zaboravljenim imenima, koliko po njihovim položajima u javnom, društvenom, gospodarskom i kulturnom života onodobnoga Zagreba (znanstvena i stručna zvanja te funkcije su prema onodobnom nazivanju):predsjednik: dr. Oton Kučera, profesor; potpredsjednici: dr. Franjo Jurčić, primarius i ing. Velimir Stiasni, direktor Zagrebačkog Zbora1; tajnici: dr. Dušan Maruzzi, tajnik statističkog ureda i ing. Stanko Stiasni, tehnički upravitelj Zagrebačkog Zbora; blagajnik: Vojko Shauff2, disponent Eskomptne banke; knjižničar: prof. dr. Svetozar Varićak, kemičar oruđar:prof. Ljudevit Splait; odbornici: dr. Ivan Stern,pravobranitelj, Milan Crlenjak, ravnatelj bolnice, Krešimir Kovačić, predsjednik novinarskog udruženja, dr. Dragutin Lieberman, advokat i Jerolim Miše, akademski slikar; revizori: Franjo Raverta, bankovni činovnik i Stjepan Zube, prokurist.

Prva je radna aktivnost Kluba bilo traženje prikladnih prostorija i pokretanje radioamaterskoga glasila. Prostorije su nađene u dvorišnoj zgradi kurije Rakovac, Markov trg 9. Nakon tri mjeseca Klub je već brojio 124 člana iz Zagreba i 12 članova izvan Zagreba.

Da su naši prethodnici, prvi hrvatski radioamateri, bili u matici zbivanja pokazuje i činjenica što je samo dva tjedna potom, od 14. do 19. travnja 1924., na pariškoj Sorboni održan osnivački sastanak Međunarodne radioamaterske udruge IARU (prema engl. International Amateur Radio Union), koju je osnovalo prvih 25 zemalja,a pod istim nazivom postoji i danas.

cilJeViGlavni su ciljevi radiokluba bili okupljanje prijatelja radija, promicanje radija i postavljanje radiofonijske postaje u Zagrebu.

Što je u to doba značio radio najbolje ilustrira Uvodnik prvoga broja Radio športau kojemu stoji:„Radio – ta je riječ u ustima svakoga koji iole prati pisanje ma kakovih novina. Da je val toga radio-pokreta zahvatio već danas najšire slojeve javnosti i u nas – najboljim je dokazom spontano, upravo radiobrzinom organizovano djelovanje – Radiokluba u Zagrebu. Saznajemo, da se u tom pravcu radi i u drugim gradovima širom naše domovine.“

Prvim radioprijamnicima, dobavljenim izvana ili načinjenim prema uputama u

1 Današnji Zagrebački velesajam.2 Vidi zanimljivost: Z. J., Blagajnik Radiokluba Zagreb

sačuvao prvu tehničku knjigu.Radio HRS, br. 2 (104)/2004, str. 10.

stručnim časopisima koji su nicali u Europi, slušale su se „daleke“ radiofonijske postaje iz Beča, Budimpešte, Katovica, Rima, a po noći „čak“ iz Londona. Takve postaje još nije bilo u Hrvatskoj, stoga na prvoj stranici Radio športa stoji:„Ima nas već dovoljno, koji smo sebi nabavili aparate, koji su mahom najraznovrsnijih sistema. Ipak im je svima zajednička „neprirodno visoka cijena“ .......... u celoj našoj državi, pa niti u Zagrebu još nema stanice za davanje radiotelefonskih vijesti. .......... Zato je potrebno da što pre dobijemo i mi u Zagrebu stanicu za davanje. Jer ne samo da naši tehničari i slušači univerziteta trebaju za svoja naučna ispitivanja takvu stanicu, nego i naši trgovci, konstrukteri, članovi R. K. Z. i svi oni koji možda imaju neku ideju, za poboljšanje postojećih radiotelefonskih uređaja – ili žele konstruirati ili ispitati kakav novi aparat.“

S kakvim su se još poteškoćama susretali prvi prijatelji radija opisuje prvi Pravilniko privatnim radio-telegrafsko-telefonskim prijemnim aparatima, donesen na kraju toga prvoga broja, kojega 1. čl. glasi:„Instalacija radio telegr.-telefon. aparata koji jedino imaju da služe za prijam, a ne i za transmisiju znakova i govora, dozvoljava se svima podanicima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i domaćim pravnim licima.

Svaki koji hoće ovom dozvolom da se koristi, treba pismenom molbom da se obrati Ministarstvu Pošta i Telegrafa, koje će mu podneti na potpis uslove, pod kojima se pomenuta instalacija dozvoljava i koja će važiti kao ugovor između Države i molioca. ..........“

Ova dozvola nije vrijedila u blizinidržavne granice ni po koju cijenu, a o radiotelegrafskom ili radiofonijskom odašiljanju nije bilo ni govora!

Cilj o promidžbi radija i radioamaterizma ubrzo se počeo ostvarivati. Plodno je tlo bilo u Vinkovcima, gdje je

nekoliko radioamatera, i pored zabrana, još 1923. godine održavalo radiotelegrafske veze s radioamaterima iz okolnih zemalja. Stoga je već u proljeće 1924. godine osnovan radioklub u Vinkovcima (točan se datum ne zna, jer je arhiv izgorio u prvom granatiranju Vinkovaca 19. srpnja 1991.). Ubrzo su nicali radioklubovi i u drugim većim gradovima u Hrvatskoj.

Drugi je cilj ostvaren, ne bez poteškoća, kroz dvije godine, kada je 15. svibnja 1926. počeo s radom Radio Zagreb, prva radiodifuzijska postaja na jugoistoku Europe i osnova današnjega Hrvatskoga radija.

NAš PRVi ČAsoPisNa osnivačkoj skupštini pokrenuto je i klupsko glasilo Radio šport za čijega je odgovornog urednika imenovan prof. dr. Svetozar Varićak3. Prvi je broj datiran19. travnja 1924. U prvom je broju prvi članak Stanica za davanje, u drugom Radiostanica u Zagrebu, članci sličnih naslova su u slijedećim brojevima, a svi oni potiču glavnu zadaću Kluba. U 1924. godini je izašlo formalno 26 brojeva. Da je imao mnoge poteškoće pri izlaženju pokazuje to što su neki svesci dvobroji, a posljednja dva i trobroji. U 1925. godini je izašlo formalno 13 brojeva, sa sve skromnijim sadržajem (posljednji je dvobroj, datiran 16. svibnja 1925.). Kroz sve vrijeme nakladnik je bio Radiokoncern Zagreb, osnovan da bi ustanovio Radiopostaju Zagreb.

3 Svetozar Varićak (1896. – 1932.), kemičar, pokretač i urednik prvoga kemijskoga časopisa u Hrvatskoj Revue Chimique (izlazio 1921. – 1923.). Profesorica Milena Varićak bila je udana za njegova brata, pa mi je još kao studentu pripovijedala, kako je njihov otac matematičar Vladimir Varićak (1865. – 1942.), akademik i profesor na zagrebačkom Sveučilištu, bio studijski kolega Alberta Einsteina. Stoga je Svetozar za vrijeme studija kemije u Zürichu oko 1910. godine stanovao kod Einsteina, koji je njegova oca izvještavao o sinovu studiranju.

Kučerina knjiga o radiju (sa zastarjelim nazivom radija), izašla je u doba dok je bio predsjednik RKZ-a

u nakladi Matice hrvatske 1925. godine, a pretiskana 1995. godine

Radioamateri Radiokluba Zagreb iz 1930-ih godina: Slavoljub Plešnik (prvi potpredsjednik

Republikanskog odbora Hrvatske iz 1946. godine) i Vilko Petera, uz Plešnikove uređaje


Vijesti iz HRS-a

U posljednjem je broju prvoga godišta zanimljiva vijest Privatne radiostanice za slanje u Njemačkoj. Izvješćuje se, kako je u Njemačkoj dopušteno radioklubovima postavljanje radiopostaja za odašiljanje, uz uvjete da valovi budu kraći od 100 m, a snaga u anteni do 50 W. To je najava radioamaterskih veza, koje će hrvatski radioamateri uspostavljati kriomice, a do legalizacije će proći još gotovo tri desetljeća.

RADioAMAteRsKe PUbliKAciJe U HRVAtsKoJHrvatski su radioamateri autori mnogih publikacija, namijenih radioamaterima, radiotehničarima i elektroničarima [5]. Prvi predsjednik dr. Oton Kučera pisao je o radiju još dalekih 1902. i 1903. godine, obavještavao hrvatsku javnost o tome novom čudu tehnike i tako stvarao podlogu za njezino prihvaćanje.

Ponajprije tu su radioamaterski časopisi: Radio šport 1924-25 godine (39 brojeva),

Radio 1945-46 godine (13 brojeva), zajednički Radioamater od 1946. godine, u kojem su hrvatski amateri vrijedno surađivali, te današnji Radio HRS koji izlazi od 1992. godine (do danas 154 broja).

Među njima je i nekoliko knjiga koje su zbog zanimanja radioamatera izašle u više izdanja i koje su svojedobno odigrale važnu ulogu u promicanju radioamaterizma. To su ponajprije Metzger i sur., Radio priručnikza amatere i tehničare (od 1972. godine4 izdanja) i Z. J., Uvod u radioamaterizam(od 1978. godine 7 izdanja).

PReMA stoGoDišNJiciPrijateljevanje s radijem iz 1920-ih godina, nakon što je 1926. godine uspostavljen Radio Zagreb, razdvojilo se u slijedećadva do tri desetljeća na dvije grane. Prva je radiodifuzija, kao opća potrošačka upotreba tehničke tekovine odašiljanja i primanja radijskoga programa. Ubrzo za to nije trebalo biti radiostručnjak, nego je samo valjalo nabaviti potrebnu opremu, u najširem smislu radiodifuzijski, kako smo ga nazivali koncertni prijamnik,te razapeti makar i skromnu antenu. Druga je radioamaterizam, kao hobističko bavljenje radijem u svim oblicima, od konstruiranja uređaja, održavanja radioamaterskih veza na sve moguće načine, natjecanja u raznim stručnim vještima, a ponajprije druženje zaljubljenika u radio iz cijeloga svijeta.

Hrvatski radioamateri prošli su težak put kroz ovih 90 godina, kao i cijela zemlja. Protutnjala su dva krvava rata sa svim nevoljama, promijenile se četiri države i još više valuta, mijenjali se politički i društveni odnosi. U dvjema zajedničkim državama bili smo u savezu i dijelili sudbinu sa svim radioamaterima s ovih prostora.

Nakon eksplozije radioamaterizma, kao i drugih tekovina tehničkoga razvoja

u drugoj polovici 20. st., trebalo bi mnogo studija, analiza i prostora da se opiše razvoj radioamaterizma.

Ipak, najvažniji su organizacijski trenutci nakon uspostavljanja samostalne Hrvatske bili su osamostaljenje Hrvatskoga radioamaterskog saveza (HRS) 1990. godine, dobivanje 5. srpnja 1992. vlastite pozivne oznake 9A, te 1. prosinca 1992. ulazak HRS-a u Međunarodnu radioamatersku udrugu IARU.

Za pojedinosti u tome radu valja prolistati naše stare časopise, a ponajprije 154 broja ovoga našega Radio HRS-a.

Radioklub Zagreb gasio se i ponovno uspostavljao, ali je svakako od osnivanja Republikanskog odbora Hrvatske 1946. godine, iz kojega je izrastao u Savez radioamatera Hrvatske i na kraju današnji Hrvatski radioamaterski savez, bio cijelo vrijeme jezgra radioamaterizma u nas, tako da može s ponosom obilježavati 90-i rođendan.

Naraštaj naših prvih radioamatera prirodnim je putem uminuo. Ne spominjem njihova imena, jer ih se mi koji dulje pamtimo sjećamo s poštovanjem i sjetom. Pri tome radosno gledamo kako hrvatski radioamaterizam s mladim naraštajima uspješno ide prema njegovoj stogodišnjici!

liteRAtURA: 1. .........., Radio šport – Oficijelni organ Radiokluba

Zagreb , br. 1-26/1924. i 1-13/1925. 2. Jakobović, Zvonimir, Obilježimo 40-godišnjicu

radioamaterskog pokreta u Jugoslaviji.RA 6/1964., str. 189-195.

3. Metzger, Božo, RADIO ŠPORT, Oficijelni organ Radiokluba Zagreb. Radio HRS, br. 2/1992., str. 34.

4. Horn, Marijan, Uz obljetnicu Radiokluba Zagreb. Radio HRS, br.. 17/1994., str. 100.

5. J., Z., Bibliografija radioamaterske literature u Hrvatskoj. Radio HRS, br. 42/1996., str. 169-170.

6. Galić, Goran, 75 godina radioamaterizma u Zagrebu. Radio HRS, br. 69-70/2000., str. 2-4.

7. J., Z., Osamdeseta godišnjica radioamaterizmau Hrvatskoj. Radio HRS, br. 1(103)/ 2004., str. 6-7.

8. Vrbanović, Boris, 80. godina Radiokluba Zagreb. Radio HRS, br. 1(103)/ 2004., str. 8.

9. J., Z., Stoljeće radija. Hrvatska revija, br. 3/2002., str. 59-68.

10. .......... Povijest Radiokluba Zagreb (www.rkz.hr)

Autor ovog članka, dr. sc. Zvonimir Jakobović, 9A2RQ, svoju prvu suradnju u radioamaterskim časopisima imao je prije točno 50 godina u časopisu Radio amater sa člankom u povodu 40 godina radioamaterizma na našim prostorima. Od tada pa do danas napisao je pregršt članaka, a bio je i prvi urednik našeg časopisa Radio HRS. DR OM Zvonimire, čestitamo ti na 50 godina plodne suradnje u radioamaterskim časopisima i publikacijama.

Uredništvo časopisa Radio HRS-a

Gustav Patačić (1896. – 1982.), član RKZ-a od doba njegova osnivanja, razgleda 1974. godine izložene svoje uređaje iz 1920-ih godina

Radio šport


Vijesti iz HRS-a

Odredbe ovoga Pravilnika su gotovo u potpunosti nastale kao zajednički

stav stručnjaka Hrvatske agencije za poštu i telekomunikacije (HAKOM) i delegacije HRS-a u sastavu 9A4M, 9A5K i 9A5W. Pri tome su se morale poštivati preporuke ITU-a i posebno CEPT-a (Europska konferencija za poštu i telekomunikacije).Naime, CEPT usklađuje primjenu ITU preporuka za radioamatersku službu na razini europskih država, ali i koordinira aktivnosti s drugim regionalnim organizacijama iz područja telekomunikacija, kako bi primjena na radioamatersku službu bila što više usklađena na svjetskoj razini.Stav je HAKOM-a da odredbe našeg Pravilnika ne smiju odstupati od preporuka CEPT-a i njegovih tijela, što je naša delegacija u potpunosti prihvatila.

Kod tumačenja odredbi Pravilnika bitno je napomenuti da isti sadržava opće pravilo svih zakonskih i pod zakonskih akata: „Što nije napisano, to je dopušteno“. Ovo je pravilo osobito bitno kod traženja Radioamaterske dozvole.

U zadnje se vrijeme među radioamaterima razvila diskusija glede primjene Pravilnika. Razlog tomu je što dio diskutanata nije detaljno proučio odredbe Pravilnika, ali i stoga što su po položenom ispitu davani gotovo automatski prijedlozi pozivnih oznaka. Nažalost, nemali broj njih je shvatio da ga onda može i koristiti.

To je, sukladno odredbama Pravilnika, ne samo zabranjeno nego i kažnjivo.

Da bi se to u budućnosti spriječilo, HRS će promijeniti sadržaj obrasca Prijedlog radioamaterske oznake na način da će se jasno navesti činjenica da je to samo PRIJEDLOG pozivne oznake i da se s tim dokumentom istu NE SMIJE upotrjebljavati, te će ograničiti rok valjanosti tog prijedloga.

Postupak dobivanja radioamaterske dozvole je detaljno opisan na stranicama HAKOM-a, a ovdje je bitno istaknuti da se dozvola izdaje na ime, a ne na radijsku postaju.

Nigdje ne piše odredba da li se s jednom radioamaterskom postajom može dobiti više dozvola, što znači da može, ali pri tome treba voditi računa tko odgovara da se ta radioamaterska postaja na istoj lokaciji daje na uporabu drugome. Suodogovorni su onaj koji je upotrebljava te osoba upisana kao odgovorna osoba vlasnika radijske postaje.

Primjena Pravilnika o amaterskim radijskim komunikacijama (NN 45/12)

Kod popunjavanja obrasca Zahtjev za izdavanje dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra u amaterskoj službi osobito treba paziti na sljedeće podatke:1. adresa – daje se adresa stanovanja,2. ime i prezime odgovornog operatora

– tu se u slučaju osobne pozivne oznake upisuju vlastiti podaci,

3. radioamaterski razred i pozivna oznaka – upisuje se radioamaterski razred koji radioamater ima,

4. lokacija postavljanja i rada – upisuju se podaci (adresa) gdje se upotrjebljava radioamaterska postaja (primjerice ako je to postaja u klupskim prostorijama onda je to lokacija kluba).

Ovi su podaci upisuju u Radioamatersku dozvolu (pored OIB-a)!

U podatke pod Radijska postaja treba upisati podatke uređaja koji će se koristiti jer to HAKOM kontrolira kada dolazi u inspekciju (a što je u pravilu posljedica prijave da se stvaraju smetnje u susjedstvu).

Ako je izračena snaga odašiljača manja od 100 W zahtjevu za dobivanje dozvole ne treba priložiti proračun očekivanoga elektromagnetskog polja kod najbližeg objekta, a ako je snaga veća treba priložiti proračun i dokumentaciju koja je propisana u naputku HAKOM-a. Naputak se nalazi na internetskim stranicama HAKOM-a.

Na naše traženje u Radioamatersku dozvoluviše se ne upisuju uređaji (jedino se podaci upisuju u obrazac zahtjeva). Ako korisnik Dozvole u međuvremenu promijeni uređaj, sukladno odredbi članka 12. stavak 17. Pravilnika, dužan je o tome informirati HAKOM u tijeku trajanja roka valjanosti izdane Dozvole. Time smo izbjegli postavljanje zahtjeva za novu Dozvolu u roku valjanosti postojeće i stvaranja novog troška.

Također, na naše traženje oblik Dozvole je usklađen s CEPT dozvolom, zahvaljujući čemu vlastitu radijsku postaju bez problema možemo nositi sa sobom kroz države članice EU-a.

S tom istom Dozvolom možemo raditi iz svih država članica CEPT-a te iz država koje s CEPT-om imaju potpisan sporazuma o međusobnoj kompatibilnosti takvih dokumenata.Da je oblik Dozvole, kako je u nekim diskusijama spominjano, drukčiji, svaki radioamater pri namjeri da radi izvan Republike Hrvatske bi trebao posebno vaditi CEPT dozvolu čime bi se izlagao nepotrebnom trošku vremena i novca.

Bitno je napomenuti da se Radioamaterska dozvola plaća samo 100 kuna za pet godina (a to je prihod Državnog proračuna, a ne HAKOM-a) te smo sukladno odredbama drugog Pravilnika oslobođeni godišnjeg plaćanja „zrakarine“, tj. uporabe frekvencijskog spektra (što sve druge službe plaćaju).

Uspoređujući kako je regulirana radioamaterska služba u drugim državama, treba istaknuti da su odredbama našeg Pravilnika radioamateri A razreda dobili prava najviše razine, a za radioamatere P razreda Pravilnik je, sukladno članku14. stavak 4., vrlo fleksibilan. Tim člankom ih se potiče na rad na klupskoj radijskoj postaji i na frekvencijama koje su dopuštene samo radioamaterima A kategorije. Dakle, ta je odredba za njih poticajna (potiče ih da unaprijede svoja znanja i pristupe polaganju ispita za radioamatera A razreda).

Kao zaključak ističemo činjenicu da je, zahvaljujući maksimalnoj susretljivosti HAKOM-a, ovim Pravilnikom HRS, u odnosu na druge članice IARU, dobio najveća moguća prava, a njegovo članstvo najveće moguće olakšice kako bi na legalan način upotrebljavali frekvencijski spektar dodijeljen radioamaterskoj službi.

Naši radioamateri bi ovo trebali imati stalno na umu kada koriste frekvencijski spektar namijenjen radioamaterskoj službi.

Na kraju, ponovo ističemo da hrvatski radioamateri moraju poštovati odredbe Pravilnika te posebno ističemo da ostvarivanje radioamaterske komunikacije (veze) nije dopušteno ako radioamater nema Radioamatersku dozvolu.

HAKOM ima tehnička rješenja praćenja rada radioamatera i usklađivanja pozivnih oznaka koje se pojavljuju u eteru sa svojom bazom podataka, i na raspolaganju su mu i zakonske kaznene odredbe.


Portal HRS-a – www.hamradio.hrPortal Hrvatskoga radioamaterskog

saveza 2013. godine bilježi gotovo 360 000 posjeta, što je tridesetak tisuća posjeta manje nego prošle godine. Stranicu dnevno posjeti oko 984 posjetitelja. 2013. godina bilježi 92 nova člana i sada ih ukupno ima 2 004.

Na portalu Hrvatskoga radioamaterskog sadržaja posjetiteljima su najzanimljivije vijesti na naslovnici, mali oglasi i forum. Većina posjeta dolazi iz tri izvora: preko nekog od pretraživača (40%), izravno (46%) i s drugih stranica koje na sebi imaju poveznicu na HRS-ov portal.

Protekla je godina nastavila trend velikog broja vijesti na naslovnici. Tako ih je u 2013. godini bilo 170, što je tek tridesetak vijesti manje nego prošle godine (tada ih je bilo čak 218). Članci su se pisali u kategorijama: najava natjecanja, rezultati, ATV i ARG novosti, KV i UKV vijesti, vijesti HRS-a, ostale obavijesti. Prošle je godine uspostavljen dobar temelj komunikacije s radioklubovima koji svoje vijesti šalju web uredniku.Ovo je trend koji bi se svakako trebao nastaviti i pojačati kako bismo bili što bolje informirani o aktivnostima radioamatera i klubova. Na HRS-ovom portalu za to je predviđena kategorija Vijesti iz udruga.

Drugi najposjećeniji dio portala su mali oglasi. Svakog se tjedna pošalje dvjestotinjak malih oglasa, otprilike isto

Pregled internet stranica Hrvatskoga radioamaterskog saveza kroz 2013. godinu

Piše: Marko Pernić, 9A8MM

Pravila za registraciju na hamradio.hr:1. Korisnik se može registrirati tako da

za korisničko ime odabere isključivo svoju valjanu pozivnu oznaku.

2. Svaki korisnik koji posjeduje valjanu pozivnu oznaku može kreirati jedan korisnički račun. Ako korisnik posjeduje više valjanih pozivnih oznaka, za registraciju smije koristiti samo jednu.

3. Članovi web stranica Hrvatskoga radioamaterskog saveza odgovorni su za informacije koje objavljuju.

4. Za tehničko funkcioniranje stranica zadužen je webmaster, dok je za objavljivanje i uređivanje sadržaja odgovoran web urednik.

kao prošle godine. Svoje oglase u tjednu preda stotinjak korisnika i to u tri kategorije: kupujem, prodajem i mijenjam.

Tijekom 2013. godine na forumu su pokrenute 282 teme, što je osjetan pad u odnosu na prošlu godinu. Novih je poruka također manje, 4 217 u odnosu na 6 011 u 2012. godini. Međutim, broj posjeta forumu narastao je gotovo za duplo (s 1 600 000 na 2 500 000). Iz navedenog se da zaključiti da se čitanost tema povećala, ali da se posjetitelji manje uključuju u rasprave.

U galeriju je ove godine dodano 167 fotografija. Galerija sada broji ukupno 1 585 fotografija podijeljenih u sedam kategorija: repetitori, ARG, QSL kartice, konstrukcije, antene i antenski sustavi, PPS-ovi i lokacije te događanja. Sve su slike zajedno pregledane preko milijun puta.

Croatian Contest Club – www.cro-cc.netCro-cc.net portal dnevno posjećuje prosječno 160 posjetitelja, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje za 30%. Najzanimljiviji sadržaji su forum, vijesti i kalendari hrvatskih i stranih natjecanja. Forum na cro-cc stranici broji 249 članova, petnaestak više nego prošle godine, a od njih su najaktivniji 9A1AA, 9A5K i 9A6C. Napisano je ukupno 157 vijesti kroz kategorije Najave natjecanja, Komentari natjecanja i Vijesti. Stranica, osim navedenog, sadržava on-line pristupnicu za članstvo u Croatian Contest Clubu te kalendar domaćih i stranih natjecanja.

Hrvatski VHF/UHF/SHF portal – www.hrvhf.netVHF/UHF/SHF portal dnevno posjeti 530 posjetitelja. Posjetiteljima je najzanimljiviji forum, a odmah iza toga slijede rezultati UKV natjecanja.

Forum broji ukupno 705 članova. Ukupno ima 1 597 tema, najaktivniji članovi su 9A4QV, 9A3GE i 9A6C, a najzanimljivije teme QRP EME, Lajner amplajfer i ATV. Galerija broji 760 fotografija.

Stranice IOCA programa – ioca.hamradio.hrOve je godine zanimanje za IOCA web stranice ponovno nešto manje od prošlih godina i ne premašuje prosjek od 10 posjeta dnevno. Najveća je aktivnost u ljetnim mjesecima kada pojedinačni broj jedinstvenih posjetitelja dnevno dosegne 80.

Kako objaviti novu vijest?Ako imate vijest za koju mislite da je zanimljiva svim posjetiteljima hamradio.hr stranica, možete ju poslati. Najjednostavniji način da to napravite je da se prijavite na www.hamradio.hr i iz korisničkog izbornika (smještenog u desnom stupcu) kliknete na poveznicu Pošalji vijest.

Nakon što napišete tekst i ubacite slike, ako želite, web urednik će vijest pregledati i objaviti.

Osim na ovaj način, možete poslati e-mail na adresu: [email protected].

Vijesti iz HRS-a


Stranice sadržavaju pravila za osvajanje diplome, ažuran popis „aktivatora“ i „lovaca“, honour roll, liste otoka poCI oznakama, galeriju slika te vijesti o raznim IOCA „aktivacijama“. Većina je sadržaja prevedena i na engleski jezik.

ARG portal Hrvatskoga radioamaterskog saveza – arg.hamradio.hrKrajem prošle godine javnosti su predstavljene web stranice radne grupe za amatersku radiogoniometriju na kojima je radila ARG radna grupa. Web stranice su zamišljenekao središnje mjesto za sve informacije vezane za ARG u Hrvatskoj te se na njima može naći kalendar i pravila natjecanja, edukativni materijali, članci, galerija slika i vijesti iz tog područja.

9A CW natjecanje – www.9acw.orgTokom godine stranice 9ACW natjecanja nisu osobito posjećene, ali se u danima prije, za vrijeme i nakon natjecanja posjete penju na 800-tinjak dnevno. Na stranicama se mogu naći informacije o natjecanju, rezultati dosadašnjih natjecanja, popis donora plaketa, ali i pretraživanje po pozivnoj oznaci u svim natjecanjima od 1999. godine.

Osobne straniceNa web.hamradio.hr paketu ima ukupno 62 korisnika web prostora. Sve stranice zajedno zauzimaju nešto više od 4 GB diskovnog prostora, a mjesečno se s njih prenese preko 20 GB podataka. Najposjećenije su stranice 9A0M, 9A1BTU i 9A1CHI.

Svi zainteresirani za postavljanje vlastitih web stranica na poslužitelj HRS-a, sve što trebaju učiniti je podmiriti godišnju članarinu i javiti se webmasteru na email adresu: [email protected].

Aktivnosti na društvenim mrežamaIako Hrvatski radioamaterski savez ima otvoren profil na tweeteru, najveća aktivnost na društvenim mrežama odvija se na Facebooku. Tamo HRS-ova stranica (www.facebook.com/hamradiohr) ima 481 pratitelja, koji uglavnom prate sadržaj i/ili komentiraju. Sve vijesti napisane na hamradio.hr portalu prenose se na obje društvene mreže, a povremeno se dodaju i poveznice na razna zanimljiva događanja ili vijesti, kao i fotografije s raznih događanja. Na portal Hrvatskoga radioamaterskog saveza oko 4% prometa dođe s Facebooka.

Pravila ponašanja na forumu

www.hamradio.hr /download/pravila_foruma.pdf

HRs

Pravila malih oglasa:- samo registrirani korisnici mogu

predati mali oglas,

- svaki oglas se prije objave provjerava,

- mogu se dodavati tri slike po oglasu, najveće veličine 2 MB,

- oglas je aktivan 15 dana, nakon 13 dana korisniku se pošalje mail da mu oglas ističe za 2 dana,

- dok je oglas aktivan unutar njega nije dopušteno mijenjanje podataka,

- ako se utvrdi da je oglašavač izvršio ažuriranje namjerno s ciljem stavljanja svog oglasa u bolji položaj, oglas će biti skinut,

- korisnicima nije dopušteno brisanje oglasa prije isteka s ciljem stavljanja novog oglasa u bolji položaj,

- korisnik može objaviti neograničen broj različitih oglasa unutar 15 dana,

- nije dopušteno objavljivanje istog oglasa dok mu ne istekne aktivni rok od 15 dana.

Želim smjestiti svoje stranice na web.hamradio.hr poslužitelj. Što trebam napraviti?

Ako ste podmirili članarinu HRS-u koja vam omogućava smještaj web stranica na web.hamradio.hr poslužitelj, dovoljno je da se javite webmasteru na e-mail adresu [email protected] zatražite pristupne podatke.

Usporedba www.hamradio.hr portala kroz godine

Usporedba – vijesti i korisnici po godinama

Usporedba – posjete po godinama

Vijesti iz HRS-a


Elektronika, teorija, gradnje

Nakon završetka rada na projektu automatski LF/MF ATU pomislili smo

da bi se isti takav tuner mogao upotrijebiti i za podešavanje antene i na kratkom valu. Osnovna je ideja bila da se 10-metarska vertikalna antena prilagodi radu na čitavom KV opsegu. Ipak, poslije detaljnih ispitivanja smatramo da je najbolje rješenje da se vertikalna antena visine 10 metara upotrijebi za 160, 80 i 40 metara, a da za više HF bandove koristimo antenu visine oko 5 metara. Ovo je gotovo beskompromisna opcija, a oni manje zahtjevni antenu od 5 metara mogu upotrijebiti na cijelom HF opsegu (uz napomenu da već od 40 m pa na više imate veoma dobru antenu efikasnosti iznad 50% dok su „samo“ na 80 i 160 m njezine performanse slabije).

U ovom ćemo članku detaljno opisati 10-metarsku antenu koju smo za testiranje napravili od aluminijske cijevi promjera 50, 40 i 30 mm i pripadajuće prilagođenje. Na slici 4. prikazana je principijelna shema. Uz shemu je bitno napomenuti da minus ispravljača 24 V nije galvanski spojen

Vertikalna antena za 160, 80 i 40 metaraPišu: Goran Dragović, 4O4B, i Goran Sekulović, 4O5A

na RF masu. Također, masa konektora, donji kraj autotransformatora i taška RF ground na tiskanoj pločici servo-pojačivača moraju biti spojene što je moguće kraćim provodnikom većeg presjeka ili širom trakom. Ako nemate ništa odgovarajuće, dobro će poslužiti oplet koaksijalnog kabela RG213 (koji se skine) od kojeg napravite traku širine 1 cm. Signalni kabel za odabir opsega rada na izlazu kontrolne kutije i ulazu u antensko prilagođenje treba provući kroz feritnu „perlu“ koju možete naći na naponskim kabelima. Kabel treba imati „širm“ koji treba biti uzemljen. Mi koristimo kabel za računalne mreže.

Za opseg 40 metara to je klasična četvrtvalna antena i njezinu dužinu podesite tako da na 7 100 kHz dobijete SWR 1:1. Na početku i na kraju opsega SWR neće preći 1,15 :1 na krajevima banda bez ikakvog daljeg podešavanja (zahvaljujući auto-transformatoru koji je spojen između „vrućeg kraja“ i mase). Antena je uzemljena za statiku. Struja antene na testu je bila nešto viša od 1,4 ampera.

Za opseg 80 i 160 metara antena se preko variometra spaja na auto-transformator na izvod 22,5 Ω.

Za 80 metara potrebna je promjena induktivnosti variometra od oko 8…12,5 μH. Struja antene je bila nešto veća od 2,5 A. SWR u čitavom bandu je ispod 1,15 :1.Ako usvojimo da je efikasnost četvrtvalne antene 100% to znači da je efikasnost ovako podešenog sistema iznad 78%.

Za 160 metara potrebna promjena induktivnosti variometra je oko 46…57 μH. Struja antene je maksimalno 2,4 ampera. Efikasnost sistema je oko 20 % u odnosu na četvrtvalnu antenu. SWR po čitavom bandu iznosi 1,15 :1.

U prvom slučaju 78% je odlična iskoristivost, ali vam se 20% na prvi pogled može učiniti malo. No, u vidu treba imati slijedeće: kut zračenja kratkih vertikalnih antena je nizak, a dipol za ovu frekvenciju samo u rijetkim prilikama možete postaviti na potrebnu visinu; on u najvećem broju

slika 1.

slika 2. slika 3.


Vijesti iz HRS-aElektronika, teorija, gradnje

slučajeva zrači „pravo u nebo“. Analizom ovih činjenica i njihovih „posljedica“ lako ćete zaključiti da će vertikalna antena i uz nižu iskoristivost biti bolje rješenje.

Efikasnost antene je sa sadašnjih 20% na 160 m moguće povećati, ali u tom slučaju antenu morate konstrukcijski drugačije osmisliti. Naime, postojeća antena u našem slučaju ima kapacitet prema zemlji oko 180 pF. U literaturi za brodske antene i prilagođenja pronašli smo podatak da je za antenu ove dužine poželjan kapacitet prema masi do 300 pF za frekvencije 1,6 do 2 MHz i u tom se slučaju postižu vrlo visoke iskoristivosti.

Deblji elementi ili rešetkasta konstrukcija bi mogli biti rješenje, ali to podrazumijeva dodatne troškove i komplicira izradu. Moralo bi se paziti i na to da i na 40 metara performanse ostanu nepromijenjene.

Auto-transformator ima ukupnu induktivnost oko 50 μH. Izvod 22,5 Ω je na 2/3 od donjeg kraja. Mi smo isprobali nekoliko različitih jezgri i sve su radile dobro. Jedna je bila od otklonske kretnice katodne cijevi starog TV-a. I za 50 μH je bilo potrebno 11 navoja, a izvod za antenu je bio na sedmom navoju. Druga jezgra bila je od „čopera“ Samsung televizora (dvostruka E jezgra 53B-135ZE) i imala je 12 navoja (izvod na osmom navoju). Možete upotrijebiti jezgru transformatora iz napajanja računala, a čak i velike feritne perle koje se koriste na naponskim kabelima dobro rade. Praktično, ne biste trebali imati problema s auto-transformatorom.

Variometar, njegov opis i način izrade prikazan je u prethodnim brojevima. Za HF on treba biti nešto manjih dimenzija, a i broj navoja će biti manji.

Na PVC cijev promjera 120 mm namotajte

dvije sekcije po 15 navoja izoliranim provodnikom za električne instalacije presjeka 1,5 mm². Zgodno je napraviti izvod na svakom navoju. Na našem testu za 80 metara izvodi su bili na 3. i 6. navoju, a za 160 metara na 10. i 13. navoju (računajući od sredine). Možda će u vašem slučaju biti 1 ili 2 navoja manje ili više – to ovisi o kapacitetu antene prema zemlji, otporu uzemljenja, broju radijala i sl. (ali se neće previše razlikovati). Kratkospojni navoj variometra smo, kao i prošli put, napravili od bakrene trake dimenzija 28 ×1 mm, a promjer je oko 11 cm.

PRotUteGSvjedoci smo da se na forumima na webu dosta raspravlja o radijalima, njihovom broju, da li ih ukopati ili moraju biti izolirani od zemlje. Mi se nećemo upuštati u rasprave niti tvrditi da sve znamo, ali ćemo navesti nekoliko primjera i dati konkretne rezultate testova.

slika 4. Principijelna shema



Redom – svi programi za modeliranje antena zahtijevaju podatak o provodnosti tla. Morska je voda u praksi „idealna podloga“. Nijedna antena na brodu nema radijale, a radi besprijekorno. Sve profesionalne vertikalne antene imaju ukopane radijale od gole, dobro provodne žice (obalske stanice, koncertne stanice i sl.).

Napravili smo par testova, a rezultati govore sami za sebe. Prilikom testiranja antene na 160 m uradili smo sljedeće: stavili smo 3 radijala dužine 10 metara (izolirani PTK kabel 0,5 mm²) i struja antene je bila 0,3 A. Dodali smo četvrti radijal dužine 10 m od izoliranog provodnika poprečnog presjeka 35 mm². Struja antene narasla je na 0,7 A. Odspojili smo radijale i spojili uzemljenje. Struja antene je bila 2,2 A. Na uzemljenje smo dodali i radijale i struja je porasla na 2,4 A.

Na opsegu 80 m ovaj je test dao nešto ujednačenije rezultate: 3 radijala – struja antene 1,2 A. Tri plus jedan „debeli“ radijal – struja antene: 1,7 A. Samo uzemljenje: struja antene 2,3 A. Uzemljenje i radijali: više od 2,5 A.

Slijedi da je za antene niže impedancije prijeko potrebno imati dobro uzemljenje. Imajući u vidu podatak (oko kojega se svi slažu) da je poželjan što veći broj radijala, kao zaključak se nameće da u biti radijali „simuliraju“ idealnu podlogu. Konačno, antena ovog tipa je Markonijeva antena i za njezin pravilan i dobar rad nužno je dobro uzemljenje. Radijali će svakako popraviti performanse s obzirom na to da tlo nikada nije idealno, a smatramo da će i plitko ukopani radijali biti bolji.

AtUNaš kolega, Bore Ležajić, 4O6Z/9A2CG, prema shemi koju smo objavili u prethodnom broju, napravio je novu, manju tiskanu ploču za HF ATU. Jedine izmjene u odnosu na LF/MF dizajn su sonda koja je napravljena na žutom torusu iz napajanja računala i ima 2×12 navoja i prigušnice čiji je dovoljan induktivitet 200 μH. Otpornici 33 Ω na sondi nisu potrebni ako radite s manjom snagom. Otpornici 3 ×51 Ω, 2 W mogu biti za manju snagu (0,5 W). Ostalo, kao i način spajanja, je identično. Također, 9A2CG je napravio fizički manji variometar predviđen za snage par stotina vati, ali je induktivnost odgovarajuća. Naravno, kao i u prethodnom slučaju za LF i MF ATU je ispod antene.

sWR 1:1 u čitavom opsegu i mogućnost da u antenu „potjerate“ veliku snagu otvara još niz mogućnosti. Ako imate inverted L, slooper ili vertikalku za 80 m upotrebom ovog ATU-a možete postići ravan SWR, a „dobiti“ i opseg 160 metara uz iskoristivost od oko 73%. Pri tom je potrebno da antena bude nešto kraća od četvrtvalne ili da rezonira oko 3 900 kHz, a da je automatski ATU podešava do 3 500 kHz. S obzirom na to da je dužina neznatno manja od pune

dužine, iskoristivost će biti potpuna. Slično vrijedi i za monobander za 160 metara.

RF AMPeR-MetARJedini siguran i u amaterskim uvjetima dostupan način da točno saznate koliko snage predajete anteni ili kako bi stariji radioamateri rekli – kako vaša antena „vuče“ – je mjerenje antenske struje. Ako imate SWR 1:1 to nije siguran pokazatelj da je i prijenos snage u antenu dobar. Naime, može se dogoditi (i nama se u toku eksperimentiranja dogodilo) da predajnik „gura“ svu snagu na SWR metru i instrument pokazuje pun otklon „naprijed“ i SWR 1:1, a ampermetar u anteni stoji na nuli (sva je snaga potrošena u prijenosnom vodu i prilagođenju). Zbog toga je prijeko potrebno da, ako nemate thermocoupleRF ampermetar, napravite jedan protočni koji će za naše amaterske uvjete biti dovoljno točan (unutar 5%). Možete ga izgraditi prema priloženoj shemi.

Feritni prsten za transformator 9A2CG je uzeo iz staroga vojnog uređaja (u njemu je također služio za mjerenje snage). S 12 navoja uređaj je pokazivao struju, ali je točnost po bandovima bila slaba.Kada je broj navoja povećan na 30, skala je odgovarala na svim badovima,a razlika je postojala samo na 28 MHz gdje je instrument bio netočan „za debljinu kazaljke“.

Baždarenje i kontrola ampermetra najlakša je ako imate tvornički RF ampermetar i umjetno opterećenje 50 Ω, a ako nemate možete isto to napraviti nekim protočnim vatmetrom (Bird) i umjetnim opterećenjem 50 Ω na slijedeći način: spojite predajnik s opterećenjem i podesite snagu da bude 50 W. Ampermetar podesite da pokazuje 1 A. Zatim to isto ponovite po svim bandovima kako biste utvrdili točnost instrumenta koji ste napravili. Malo eksperimentiranja s brojem navoja trebalo bi osigurati dobre rezultate.

NA KRAJU...Ovakav pristup podešavanja antena u radioamaterskoj praksi od uvođenja „50 omskog standarda“ manje je poznat, odnosno zaboravljen. No, nije u vojnim i komercijalnim komunikacijama i bez obzira na sve novine koje donose nove tehnologije koriste se i danas. Ne iz sentimentalnih, već iz praktičnih razloga.

Najčešći pristup u izradi multiband antena za radioamatere jest napraviti antenu koja se direktno priključuje na koaksijalni kabel. Ako pogledate karakteristike bilo koje od poznatih multiband antena (Diamond,GAP antena, Butternut) vidjet ćete da je širina koju pokrivaju na najnižim bandovima između 40 i 100 kHz – SWR 2:1. Dopuštena snaga je 200 ili više W PEP. Za modele koji zahtijevaju antenski tuner (u pravilu je to LC prilagođenje u različitim inačicama), SWR je oko 1,5:1 i obično se radi o snazi

150…200 W. I nitko ne spominje efikasnost čak ni u relativnim odnosima. A struja antene je „nepoznata kategorija”. Da bilo koja od ove dvije stavke ima veće vrijednosti sigurno bi našle mjesto u specifikacijama. Nema sumnje da su trapovi, više radijatora, „skraćeni“ radijali i slično elementi koji u rad antene unose gubitke, ali su nužni da se pokrije zadani opseg. AA5DX je u jednoj studiji objavio podatke po kojima se efikasnost poznatih multiband vertikalki kreće do 13% na 160 m i do 33% na 80 m (u odnosu na četvrtvalnu antenu). A cijene su posebna priča. U jednom sličnom slučaju YU1AW je dobro primijetio „sve to radi – ali kako?“

U literaturi smo pronašli podatak da je prilagođenje koje vam predlažemo 30…40% efikasnije od LC prilagođenja.

Bez obzira na dužinu, opisana antena na dva niža banda ima svoj otpor zračenja (računa se po formuli iz prethodnog broja) i struju koja se može izmjeriti. Kao i za svaki uređaj kome predate neku snagu, vrijedi da je ta snaga jednaka količniku kvadrata struje i otpora. Naravno, uvijek postoje neki gubici, nekad manji, a nekad veći jer na uvjete rada ponekad ne možemo utjecati. U „idealnom slučaju“ (s kapacitetom 300 pF ili više) i na 160 metara može se postići značajna iskoristivost. Samo u antenu treba poslati nekoliko ampera, a to je na ovaj način realno i moguće.

Ako bolje razmislimo o otporu i struji, odgovarajuće pitanje bi bio: da li jače svijetli žarulja od 1 V – 10 A ili 10 V – 1 A?

Ravan SWR, dobra iskoristivost, mala cijena, jednostavna realizacija, snaga koju određuje samo debljina zračećeg elementa antene i promjer provodnika u transformatoru i variometru – mislimo da su dovoljan razlog da se upustite u realizaciju ovog projekta.

Nacrte u mjerilu 1:1 i shemu RF ampermetra možete naći na adresi:

www.hamradio.hr/ radiohrs/RadioHRS_2014_1

HRs



UVoDDanas su na tržištu za radioamatersku upotrebu najrašireniji rotatori koji kontrolni napon iz motora dobivaju putem potenciometra. Potenciometar može biti spojen kao potenciometar ili kao reostat, a kontrolni napon koji dolazi iz motora služi za određivanje smjera antene. Prije nekoliko sam godina opisao gradnju univerzalnog uređaja koji omogućava upravljanje antenskim sustavom (azimut, elevacija) ručno ili preko računala, za koji je bilo specifično da se može implementirati svakom rotatoru/elevatoru koji u motoru koristi potenciometar spojen u funkciji potenciometra (ne vrijedi za spoj reostata), te da se za indikaciju koristi napon od 5 V (komunikacija preko COM porta). Dakle, pojednostavljeno rečeno taj se uređaj spajao na sve one motore koji za određivanje smjera antene koriste tri žice. Ovdje opisani uređaj predstavlja samostalnu kutiju antenskog rotatora koji kontrolni napon dobiva preko reostata. To znači da se za dobivanje kontrolnog napona koriste dvije žice. Općenito, najrašireniji su tipovi antenskih rotatora koji prema motoru koriste kabele od šest do osam žila. U praksi, oni koji koriste šest žila najčešće nemaju kočnicu i kontrolni napon dolazi preko tri žice, dok oni s osam žila imaju kočnicu, a kontrolni napon dolazi preko dvije žice. Naravno da ima i izuzetaka (Hygain – CD/HAM serija gdje npr. HAM 4 koristi 8 žila, ima kočnicu, a za izdvajanje kontrolnog napona se koriste tri žice). Stoga, ako se upuštate u gradnje antenskih kutija, prvo je potrebno saznati „sve o zahtjevima“ koje diktira motor kojim želite upravljati.

Općenito o predstavljenom uređajuZahtjevi koje sam postavio prilikom konstrukcije ovog uređaja su sljedeći:- mogućnost univerzalnog korištenja

za sve tipove motora koji koriste reostat,- mogućnost upravljanja preko računala,- rezolucija pojedinog kuta (za motore

od 360°) manja od jednog stupnja,- mogućnost ručnog upravljanja

(lijevo i desno), kao i upravljanje na način da korisnik namještanje azimut kuta vrši upotrebom potenciometra,

- dvije memorije za brzi pristup favoriziranim azimut pozicijama,

Univerzalna digitalizirana upravljačka jedinica za antenske rotatore s indikacijom dobivenom iz spoja reostata

Piše: Krunoslav Horvatić, 9A5C

- USB komunikacija (bez virtualnog serijskog porta na PC strani),

- programibilna mogućnost za parametre: kašnjenja rotacije i zaustavljanje motora ovisno o karakteristikama kočnica, omogućavanje ili blokiranje programskog „eho“ odaziva uređaja, podešavanje vremenskih konstanti prikaza poruka, odnosno obnavljanja informacija na LCD displeju, inverzni rad kočnice, status kočnice i drugo vezano uz korisničko sučelje, automatsko slanje promjena informacija prema USB-u te podešavanje offseta i auto-tolerancija,

- mogućnost fiksiranja promjene stanja kočnice (stalno otkočeno),

- podrška za Yaesu (GS232) i Easycom komunikacijske protokole,

- indikacija short i long pass kuta azimuta preko LCD displeja,

- mogućnost regulacije pozadinskog osvjetljenja LCD displeja,

- galvansko odvajanje upravljačke kutije od računala,

- omogućiti upravljanje motorima koji imaju raspon rotacije od 0 do 360°, te motorima raspona od 0 do 450° (450° s manjom rezolucijom).

Iz popisa ovih zahtjeva odmah je moguće zaključiti kako je za realizaciju ovog projekta poželjna upotreba mikrokontrolera pomoću kojega je moguće izvršiti analogno-digitalnu konverziju indikacijskog napona. „Guglajući“ po karakteristikama Microchipovih mikrokontrolera odabrao sam PIC18F4550. Da se podsjetim kako rade, što nude i kakva je struktura mikrokontrolera općenito. Najvažnije je da omogućuju ROM memoriju (Read Only Memory). To je memorija namijenjena samo čitanju. Ovaj se oblik memorije koristi za pohranu podataka u mikrokontrolerima ili računalima i drugim elektronskim uređajima, a koja se ne može lako promijeni ili reprogramirati. Za razliku od RAM memorije, ROM se definira kao trajna memorija. Kod RAM memorije se zapis izgubi u trenutku isključivanja napajanja. Dakle, ROM je neizbrisiva memorija i sadržaj pohranjen u ROM se ne gubi nakon isključenja napajanja, pa se u ROM memoriju pohranjuje softver kojim mikrokontroler upravlja procesima i trajno čuva korisničke podatke. RAM (Random Access Memory) je oblik pohrane podataka

kojima se može pristupiti nasumično u bilo koje vrijeme, bilo kojim redoslijedom i na bilo kojoj fizičkoj memorijskoj lokaciji. Za razliku od ostalih uređaja za pohranu, kao što su primjerice tvrdi diskovi, gdje je adresiranje podataka određeno vremenom pristupa, kod RAM memorija se vrijeme pristupa mjeri u nano sekundama i u RAM čipovima se podatak može pročitati brže nego kod ROM memorija. RAM se koristi tijekom izvršavanja programa koji upravlja registrima mikrokontrolera. Osim memorija, mikrokontroleri sadrže općenito kompleksniju strukturu, a ovdje opisani mikrokontroler je vrlo složen, pa je zato najbolje zaviriti u deklaraciju proizvođača koja se sastoji od cijelih 428 strana shema i teksta (dostupno u elektroničkoj arhivi ili na internetu).

oPis UReĐAJAOsnovna ideja ove konstrukcije je ista kao i u ranije objavljenom adapteru: da se napon od 0 do 5 V matematičkim putem pretvori u vrijednost azimut kuta od 0 do 360° (ili od 0 do 450°). Da bi to funkcioniralo, napon pretvaranja mora biti potpuno linearan u odnosu na ukupni azimut raspon. Zašto od 0 do 5 V? PIC mikrokontroleri na svojim ADC ulazima dopuštaju maksimalni napon od 5 V. S obzirom na to da mikrokontroleri imaju određena ograničenja i posebno su osjetljivi na prekoračenje dopuštenih ulaznih napona (ciljano na ulaze koji se koriste za analogno digitalne konverzije ADC), potrebno je bilo i predvidjeti zaštite koje će se automatski aktivirati u slučaju prekoračenja dopuštenih vrijednosti. U originalu, Kempro na modelu 2000R/2000RC prema reostatu šalje istosmjerni napon od oko 30 V. Dakle, prvi, a ujedno i najveći problem, u ovoj je gradnji bila konverzija i izdvajanje indikacijskog napona za ADC. Sklop je konstruiran tako da se u motor za indikacijski napon „gura“ 12 V, što se kasnije pomiče u raspon od 0 do 5 V. Kada se radi o rotatorima koji koriste tri žice i linearni potenciometar koji nije spojen kao reostat, za izdvajanje ADC napona za potrebe konverzije može se koristiti spoj sa slike 1. Isti je takav spoj upotrijebljen za, kasnije ćemo vidjeti, poluautomatsko i automatsko upravljanje ovim uređajem.



U ovom slučaju, izlazni napon Uiz (za ADC) je uvijek potpuno linearan i imamo čistu situaciju. Takav napon izdvojen s klizača se putem 10-bitne AD konverzije transformira u niz uzoraka (0 do 1 024) pa na temelju vrijednosti trenutačnog uzorka dobijemo vrijednost koju preračunavamo u azimut kut. Rezolucija je prilikom preračuna ograničena na minimalnih 0,284 dijela pojedinog azimut kuta.

Svo testiranje i razvoj ove konstrukcije odvijalo se na motoru rotatora Kempro 2000R/2000RC. Slika 2. pokazuje shematski spoj na strani motora. Tu nije ništa mijenjano niti dograđivano, a shematski prikaz vrijedi za sve tipove rotatora koji koriste ovakav spoj reostata (uz napomenu da razlika može biti samo u vrijednosti reostata što u konačnici zahtjeva moguću korekciju u sklopu strujnog izvora). Konkretno spomenuti Kempro model radi s konstantnom strujom od oko 13 mA. Također, u shemi je moguća razlika za različite tipove rotatora u spoju graničnih prekidača ili kočnice. Bitno je da se na strani motora koristi reostat da bi se udovoljio zahtjev za ovaj uređaj. Sve ostalo je moguće prilagoditi bez problema.

Skica na slici 2. prikazuje spoj koji koristi R2000R/ R2000RC tvrtke Kempro.

Ovdje nije moguće koristiti princip spoja potenciometra (nedostaje jedna žica koja se može dograditi, ali takav dograđeni motor više nije original), niti je u spoju reostata moguće direktno iz izvora postići linearnost napona od 0 do 5 V, pa sam odlučio potražiti drugo rješenje. Odlučio sam se za korištenje konstantnog strujnog izvora s pomakom napona („DC shift“). Zbog uštede vremena i nepotrebnih sati lemljenja, konstrukciju strujnog izvora i pomaka napon, teoretski sam realizirao korištenjem aplikacije EWB (ver. 4.). Slika 3. pokazuje shemu i rezultate mjerenja u simulacijskom EWB okruženju.

Prema ovoj simulaciji, kada je otpor reostata maksimalan (ovdje je to 500 Ω), na klizaču reostata kroz koji uvijek treće konstantna struja od 11,7 mA, napon je 6,17 V. Smanjenje otpora reostata prema nuli će rezultirati porastom napona na klizaču do maksimalnih 12 V, pri čemu će taj napon rasti linearno ovisno o položaju klizača. Preostaje samo izdvojeni napon invertirati i transformirati u opseg od minimalnih nula do maksimalnih 5 V, što je izvedeno preko diferencijalnog pojačala upotrebom operacijskog pojačala. Ovaj se sklop može prilagoditi i višim naponima od 12 V. Tada je potrebno redizajnirati sklop koji prikazuje EWB simulacija. Općenito, prema svojim dosadašnjim iskustvima, mogu kazati da je EWB aplikacija vrlo pouzdana kada se radi o konstrukciji jednostavnijih elektroničkih sklopova. Najbolje će biti da se uvjerite sami. U svakom slučaju, možete uštedjeti mnogo vremena, a u elektroničkoj arhivi možete pronaći više primjera (u mapi EWB) koje sam proučavao sve dok se nisam odlučio za ovo rješenje. Datoteke simulacija imaju ekstenziju „CA4“.

Na slici 4. je prikazana kompletna shema uređaja. S obzirom na to da je uređaj zamišljen kao samostalna upravljačka kutija, ugrađen je mrežni transformator prilagođen karakteristikama najrasprostranjenijih tvorničkih antenskih rotatora i on omogućava napajanja za elektroničke sklopove, motor i kočnicu. Ispravljanje potrebnih napona za rad elektronike je izvedeno preko G1 i G2 sa stabilizatorima napona IC1, IC2, i IC9.

slika 1. Spoj za izdvajanje ADC naponaza potrebe konverzije

slika 2. Strujni krugovi na strani motora

slika 3. Simulacija strujnog izvora i pomaka napona


slika 4. Shema uređaja



Indikacijski napon za određivanje položaja antene se preko pina 1 konektora na motoru dovodi na klizač reostata u motoru i isti se preko pina 2 vraća u izvor konstantne struje u upravljačkoj kutiji. Tranzistori T1 i T2 s okolnim pripadajućim komponentama tvore strujni izvor koji daje konstantnu struju od oko 12 mA. Ovaj spoj omogućava da kroz reostat u motoru u svakom trenutku teče konstantna struja (jačine 12 mA bez obzira u kojem položaju je klizač reostata), što je po ohmovom zakonu preduvjet za dobivanje linearnih vrijednosti napona koji pripremamo za ADC. Otpori R16 i R17 služe za određivanje jačine struje koja teče kroz strujni izvor. Integrirani krug IC9 (koristi se samo polovina IC-a) u spoju diferencijalnog pojačala primljeni napon pomiče u potrebne okvire od 0 do 5 V. Ako pažljivo promatrate, u reostat je pušten napon od 12 V i mjerenjem se može utvrditi da se s reostata, ovisno o položaju klizača, u uređaj vraća napon od 12 do 6,17 V. Pomoću POT3 namješta se referentni napon pomaka (shifta) u opsegod 0 do 5 V. Elementi korišteni u ovom sklopu imaju toleranciju 1% ili manju. Bez obzira koji je IC odabran u simulatoru, sklop u EWB simulatoru je sve proračunao u idealnoj situaciji. U praksi dolazi do odstupanja iz više razloga, a u prvom redu zbog karakteristika IC-a. Iz tog je razloga u krugu sklopa s IC9 (LM4550) ostavljena mogućnost da se sklop „dotjera“ tako da se kombinacijom otpora R20, R20’, R21’1, R21’2, R21’3 i R21’4 može kompenzirati odstupanje od idealne situacije. U teoriji operacijskih pojačala, kada se radi o diferencijalnom spoju općenito vrijedi jednadžba

U ovom slučaju to je izvedeno s R21’2 i R21’4, gdje je na oba mjesta korišten paralelni spoj otpora od 27k i 45k.

Transformirani napon indikacije se s pina 1, IC9 preko R22 dovodi na pin 19 mikrokontrolera koji vrši AD konverziju. Tranzistor T3 ima ulogu zaštite ulaza AD konvertera. Ako bi se prekinuo spoj prema reostatu, na AD konverteru bi se pojavio napon koji može uništiti AD konverter u mikrokontroleru, te se u trenutku otvaranja tranzistora T3 aktivira djelitelj napona R22, R24 koji ne dopušta ulazak nedopuštenih vrijednosti u IC4. Tranzistor T3 će biti zatvoren sve dok kroz pin 2 konektora teče struja iz reostata. Na pin 20 mikrokontrolera (IC4) dovodi se napon s klizača POT1, koji ima funkciju upravljanja upotrebom potenciometra (više o ovim mogućnostima vidi pod Korištenje uređaja). Iz ovog je vidljivoda su ukupno dva pina porta A iskorištena za potrebe AD konverzije (jedan za očitanje smjera antene, a drugi za upravljanje putem potenciometra).

Port B je iskorišten za pogon dvorednog LCD displeja koji ima 16 mjesta u jednom redu. U ovom je slučaju korišten displej C22X80310 (LCM1602A) koji ima plavo pozadinsko osvjetljenje. Pozadinsko osvjetljenje se može podešavati preko POT2, a regulacija je izvedena sklopom s IC3, gdje djelitelj napona R0 i POT2 omogućuje određivanje granica i namještanje željenih intenziteta pozadinskog osvjetljenja. Trimer TRIM1 se u sklopu LCD-a koristi za podešavanje kontrasta na LCD-u i namješta se samo prvi puta.

Oscilator u mikrokontroleru radi na frekvenciji 48 MHz jer upotreba USB komunikacije nameće ovaj takt. Korišten je kristal od 8 MHz (Q1) te se postavkama kompajlera (tijekom programiranja MCU) oscilator u mikrokontroleru dovodi u režim frekvencije od 48 MHz (vidi elektroničku arhivu, „Data Sheet“ za PIC 18F4550). U krugu oscilatora se nalaze kondenzatori C16 i C17 koji imaju vrijednost 27 pF. Napominjem da su ta dva kondenzatora kritične komponente pa preporučam upotrijebiti 27pF sa što manjom tolerancijom (u protivnom možemo imati problema s radom oscilatora, uz napomenu da oscilator mora proraditi i bez ta dva kapaciteta).

Određene serije Microchip kontrolera omogućavaju direktan pristup USB komunikaciji. Pinovi 42 i 43 (portovi RC4 i RC5) na mikrokontroleru su dizajnirani za direktan pristup D+ i D- USB komunikaciji. Ako korisnik ne treba ili ne želi galvansko odvajanje rotatora od računala, ti se pinovi mogu direktno spojiti na USB port računala

(tada se ne ugrađuje IC USB1 s pripadajućim komponentama). U ovom sklopu, galvansko odvajanje uređaja i računala (u svrhu zaštite od „statike“) izvedeno je s ICUSB1.

Port D PIC-a korišten je za upravljanje perifernim sklopovljem i to tako da korisnik direktno ne utiče na stanja tih portova, već ih nadzire softver pohranjen u mikrokontroleru: - za upravljanje kočnicom koristi se pin RD0,- za upravljanje motorom lijevo koristi se

pin RD1,- za upravljanje motorom desno koristi se

pin RD2.

Višenamjenske korisničke tipke koriste portove E i C. Te tipke pozivaju više funkcija pa sam istima dodijelio nazive (za više o tipkama vidi Korištenje uređaja). Integrirani krugovi IC5, 6 i 7 služe za preklapanje releja koji upravljaju kočnicom i smjerom vrtnje motora. Veći dio (skupljih) motora antenskih rotatora u sebi sadrži graničnu zaštitu rotacije, pa se u sklopu tih zaštita u originalnim upravljačkim kutijama dio preklapanja kontakata u krugovima zaštite nalaze u samim upravljačkim kutijama. Za rotaciju lijevo i desno, ovdje su korištena dva para releja. U svakom krugu jedan služi za upravljanje motorom, a drugi za preklapanje strujnih krugova prema graničnicima (kontaktima) u motoru. Iz razloga budućega mogućeg održavanja i sanacije kvarova u kontaktima releja, ovdje sam odlučio koristiti releje u paru (iako je bilo moguće koristiti po jedan dupli relej). Elementi označeni oznakom FB (ferite bead) su feritne perle i služe smanjenju štetnih utjecaja VF-a. Tiskana ploča je izrađena za mikrokontroler u TQFN kućištu pa je iz razloga lakšeg programiranja mikrokontrolera predviđen niz od 5 priključaka (konektor J1-1 do J1-5) za programiranje MCU-a. Upravo se HEX datoteka preko ovog konektora „upucava“ u mikrokontroler, i to upotrebom bilo kojeg PIC programatora. Signali korišteni pri programiranju su:- J1-1: napajanje 5 V,- J1-2: signal PGC,- J1-3: signal PGD,- J1-4: signal MCLR,- J1-5: masa (GND).

(Ako će radioamateri pokazati zanimanje za ovu gradnju te ako će se tijekom vremena pokazati potrebe za doradom MCU softvera, planiram u MCU softver ugraditi USB Boot Load, kojim će se omogućiti programiranje MCU-a direktno preko USB porta. Ovaj plan zahtjeva samo softversku preinaku bez promjena u rotatoru.)

Shematski prikazano, korisnik upravlja portovima tipkama na način da se pritiskom na neku tipku promjeni stanje na pinu tog porta.

slika 5. Diferencijalni spoj

pa se pomoću tog izraza može proračunavati kombinacija grupe otpora R20 i R21. Preko te matematičke relacije gotovo se nikad neće dobiti okrugli rezultat pa je zato za R21 omogućeno serijsko spajanje otpora R21’1 i R21’2, odnosno R21’3 i R21’4. Tako je i predviđen raspored na tiskanoj ploči. Ako se pojavi potreba za paralelnim spajanjem otpornika, SMD tehnologija neće izgubiti estetiku ako se drugi otpor paralelno doda onom koji je već zalemljen na tiskanu ploču, nizanjem jednog na drugi.

Uiz = × (U2 - U1)R2

R1



Primjerice, pritiskom na tipku Left(na shemi taster TST1) promijenit će se stanje na pinu 32 (port RC0), te će pin 32 tada imati stanje „jedan“ (5 V). Program u mikrokontroleru će registrirati promjenu stanja i pokrenuti proces rotacije tako da će izvršiti sve potrebne kontrole, automatski pokrenuti procese potrebne za rad kočnice (za aktivaciju kočnice će izvršiti promjene na pinu 38 port RD0), da bi na kraju promjenom stanja na pinu 39 (port RD1), putem sklopa s IC6 došlo do preklapanja releja preko kojih motor dobiva napon za start rotacije. Korisniku je u postavkama omogućeno podešavanje vremenskih konstanti za promjenu stanja na pinu 39. Niz otpornika R5, R7, R9 do R15 osiguravaju stabilno preklapanje stanja na portovima mikrokontrolera i ne dopuštaju takozvano „nedefinirano stanje“ porta. S obzirom na to da su mikrokontroleri konstruirani tako da reagiraju na male struje (reda nA), moguć je negativni utjecaj VF-a na portove, kao i na linije koje su zadužene za napajanje (ovdje spomenuti otpornici također imaju funkciju gušenja nepoželjnog VF-a). Blokiranje izvršeno s kapacitetima od 100 nF pridonosi stabilizaciji rada sklopova i eliminaciji nepoželjnih VF utjecaja.

Nacrte u mjerilu 1:1 možete naći na adresi:

www.hamradio.hr/ radiohrs/RadioHRS_2014_1

HRs

slika 8. Montažni nacrt elemenata na gornjoj strani tiskane ploče

slika 6. Gornja strana tiskane pločice slika 7. Donja strana tiskane pločice



Kondenzator (na shemi BCM1, a na tiskanoj ploči BC1 i BCM2 u paralelnom spoju) je bipolaran i služi za okretanje smjera vrtnje motora (izmjenični motor). On se ne ugrađuje ako je ugrađen u „zvono“ motora. U ovom slučaju je to 130 μF/100 V (100 + 30 μF paralelno).Uređaj je sagrađen upotrebom SMD tehnologije s komponentama veličine 0805, uz iznimku nekoliko komponenata koje su montirane THT tehnologijom. U dijelu galvanske zaštite, prema USB komunikaciji, korištena su četiri SMD otpora od 24 Ω u kućištu 0604. Tiskana pločica je dizajnirana u aplikaciji Eagle v. 6.10, a slike 6. i 7. prikazuju tiskanu pločicu s gornje i donje, dok slika 8. prikazuje montažu elemenata na tiskanoj ploči s gornje strane. Dimenzije tiskane pločice su 157 × 170 mm.

Na montažnom nacrtu možete primijetiti elemente koji se ne nalaze na shemi, kao i one koji na montažnom nacrtu nemaju zadane vrijednosti elemenata. Ti elementi se ne ugrađuju. Prostor za navedene elemente je planiran za dodatna rješenja ili dopune ako nakon višemjesečnog testiranja praksa pokaže potrebe za dopunom.

Uređaj je ugrađen u kutiju POH 12 koju proizvodi tvrtka Mali elektronika s.p. iz Smlednika u Sloveniji. Dimenzije kutije su: širina 164 mm, visina 80 mm, dubina 180 mm. Predložak za graviranje prednje i zadnje ploče izrađen je u Corelu.

Tipke (mehanički dio) za ručno upravljanje izrađene su od pleksiglasa, na način da je u jednom komadu izrezan poligon, podijeljen (zarezan) na dva dijela (lijevo i desno), a umjesto opruga za povrat poluga kojima se aktiviraju tipkala, iskorišteno je svojstvo elastičnosti pleksi materijala. Slika 9. pokazuje izgled gotovog uređaja.

Korisničko sučelje se sastoji od dvorednog LCD displeja na kojem je vidljivo stanje vrtnje motora, kočnice i azimut kut antene, te se na njemu registrira svaka promjena stanja, neovisno dolazi li promjena iz motora, računala ili je korisnik ručno izazvao promjenu. Osim LCD displeja za vrijeme rotacije će svaka tipka za ručno upravljanje zasvijetliti u plavoj boji, ovisno o smjeru vrtnje.

GRADNJA UReĐAJAZbog mogućih grešaka tijekom gradnje, predlažem izradu određenim redoslijedom. Prvo treba sagraditi sklopove koji omogućuju napajanja u upravljačkoj kutiji, što podrazumijeva sklopove s IC1, IC2 i IC8 s njihovim pratećim elementima. Nakon provjere ispravnosti napona -5, +5 i +12 V, potrebno je sagraditi strujni izvor sa sklopom za pomak naponske razine i ugoditi struju izvora na oko 12 mA. To podrazumijeva R16-R24, C23-C25, T1, T2, T3, POT3 i IC9. Provjera struje se može učiniti tako da se mjeri struja kratkog spoja na priključcima 1 i 2 konektora koji napaja motor.

Prilikom ovih ispitivanja, za provjeru i ugađanje sklopa koji pomiče napon nisam spajao motor, već sam koristio linearni potenciometar od 500 Ω u spoju reostata te sam kroz njega mjerio struju i napon klizača i istovremeno napon na emiteru tranzistora T3. Struja kroz reostat mora biti konstantna bez ikakvih promjena (bez obzira na položaj klizača). Napon na emiteru T3 se mora ugoditi na maksimalno 5 V kada položaj klizača ima otpor 500 Ω te što bliže naponu od nula volti kada je klizač u položaju 0 Ω. Trimerom POT3 namještamo maksimalni dopušteni napon (5 V pri otporu reostata od 500 Ω). Radi različitosti u karakteristikama svakoga pojedinog operacijskog pojačala (IC9) može doći do manjeg odstupanja, pa se kombinacijama otpora R20 – R21’4 „stvar može dotjerati u dlaku“. Na kraju ovog dijela još je potrebno provjeriti da li tranzistor T3 vrši svoju funkciju tako da se odspoji reostat i u tom trenutku na emiteru T3 napon ne smije biti veći od 5 V. Smanjivanjem vrijednosti otpora R24 će se smanjiti napon na emiteru ili obrnuto. Nakon ovog se ugrađuje sklop s IC3 (s pripadajućim komponentama), uključujući i TRIM1, R1, C5, C11, Q1, C16 – C18, konektor J1 i mikrokontroler. Izvrši se programiranje mikrokontrolera i, ako je sve u redu, podesi se kontrast LCD displeja. Ako je LCD proradio, ugrađuju se svi ostali elementi.

slika 9. Sagrađeni uređaj



U slučaju da displej ne pokazuje tekst, potrebno je provjeriti rad oscilatora u mikrokontroleru (ili je možda došlo do greške prilikom programiranja mikrokontrolera, odnosno montaže komponenata). Nakon montaže svih komponenata krećemo na kalibraciju i kontrolu rada uređaja.

Usb KoMUNiKAciJAKomunikacija između uređaja i računala je izvedena upotrebom HID (Human Interface Device) drivera.Uređaj podržava standardne naredbe Yaesu (GS232) i EasyCom protokola. Naredbe se prema uređaju šalju u ASCII formatu i u istom formatu uređaj vraća podatke u PC. Za svaku informaciju koju softveri primaju ili šalju, u mikrokontroleru je osiguran spremnik (buffer) veličine 8 bajova.Niže su navedene naredbe koje se koriste u komunikaciji između rotatora i računala, i ovaj ih uređaj može prihvatiti i „razumjeti“.

Osnovne naredbe koje korisnik može poslati u uređaj su:- S – zaustavlja rotaciju ako motor vrti,- C , C2 – vraća numeričku vrijednost

položaja antene (azimut kuta),- Mxxx, Wxxx, AZxxx – starta rotaciju i

postavlja azimut antene na smjer zadanih s „xxx“ stupnjeva.

Uređaj prema PC-u može slati ove naredbe:- Cxxx – šalje informaciju o položaju antene

(azimut kuta) gdje je „xxx“ numerički podatak u azimut stupnjevima,

- L – informacija o startu rotacije lijevo,- R – informacija o startu rotacije desno,- A – informacija o prestanku rotacije.

Osim ovih standardnih naredbi, korisniku (programeru) je omogućena i razmjena drugih podataka. Lista nestandardnih naredbi je dostupna u elektroničkoj arhivi u dijelu namijenjenom programerima naslova Naputak za programere.Ako je na strani PC-a instaliran „HID driver“, po uključenju uređaja u USB port PC-a, operativni sustav će registrirati novi hardver vidljiv kao HID device „9A5C Antenna Rotator“. Ako se to ne dogodi, potrebno je na PC strani instalirati HID driver.

KoRišteNJe UReĐAJAPrilikom prvog uključenja rotatora potrebno je inicijalizirati rotator na način da se izvrši kalibracija uređaja. Uređaj će korisnika voditi kroz kalibraciju, a kalibracija podrazumijeva:- izbor i memoriranje vrste rotatora

(360 ili 450°),- postavljanje načina rada kočnice u motoru,- mjerenje i memoriranje minimalne

vrijednosti napona za AD konverziju na motoru antenskog rotatora,

- mjerenje i memoriranje maksimalne vrijednosti napona za AD konverziju na motoru antenskog rotatora,

- mjerenje i memoriranje minimalne vrijednosti napona za AD konverziju na potenciometru (Pot/Auto upravljanje),

- mjerenje i memoriranje maksimalne vrijednosti napona za AD konverziju na potenciometru (Pot/Auto upravljanje).

Kod sljedećeg uključenja uređaja, kalibracija neće biti potrebna jer će se koristiti vrijednosti memorirane tijekom prve kalibracije (uz napomenu da se rekalibracija uređaja putem Menu opcije može izvršiti u svakom trenutku). Svi podaci koje podešavamo putem Menu opcije trajno se pohranjuju u memorijske lokacije „eproma“ u mikrokontroleru. To znači da su od trenutka uključenja kalibriranog uređaja na LCD displeju korisniku dostupne sve informacije. Mikrokontroler je programiran tako da omogućava normalni rad što možemo nazvati Ready mod ili pak omogućava rad u režimu kada se vrši podešavanje parametara što nazivamo

Menu mode, a omogućeno je i isključenje USB komunikacije za slučaj kada se ne koristi kontrola ili upravljanje putem računala. Preporuka je isključiti USB-a ako se računalo ne koristi jer u tom slučaju mikrokontroler neće obrađivati informacije potrebne za USB komunikaciju. U normalnom je radu uređaj u Ready modu, a u trenutku kada korisnik uđe u Menu, uređaj se automatski prebacuje u Menu mod. Sve dok je uređaj u Menu modu, nije moguće upravljati rotatorom. Menu mod služi isključivo za namještanje i podešavanje parametara u uređaju. Na upravljačkoj je kutiji korisniku dostupna kontrola BackLight, potenciometar kojim je omogućeno podešavanje intenziteta pozadinskog osvjetljenja LCD displeja. Bitno je razlikovati mogućnosti koje nude Ready mod i Menu mod pa su iz tog razloga tablično prikazane mogućnosti tipki zasebno za svaki mod.Tipke Left i Right se koriste za rotaciju antena ako je uređaj u Ready modu ili za izbor svake u meniju, odnosno podešavanje parametra u Menu modu. Ove dvije tipke(L i R) nisu osjetljive na dužinu pritiska.

Ready mod

naziv tipke kratki pritisak dugi pritisak

Left ručno upravljanje rotacijom lijevo

Right ručno upravljanje rotacijom desno

Display/Exit/Menuuključuje ili isključuje

prikaz LP kutaforsira ulaz u Menu mod

Pot/Auto

uključuje pot mod,a ako je pot mod uključen,

starta rotaciju i usmjerava antenu na kut zadan potenciometrom

forsira ulaz/izlaz u AUTO POT mod

M1/Brakepostavlja antenu na smjer Memo 1 kuta

izvršava promjenu statusa kočnice

(stalno otkočeno ili zakočeno)

M2/Resetpostavlja antenu na smjer Memo 2 kuta

forsira softverski reset MCU-a

Menu mod

naziv tipke kratki pritisak dugi pritisak

Leftmijenja stavku menija prema naprijed ili, ako je stavka selektirana,

omogućava promjenu vrijednosti parametra

Rightmijenja stavku menija na prethodnu ili, ako je stavka selektirana,

omogućava promjenu vrijednosti parametra

Display/Exit/Menuforsira izlaz isključivo iz prve

razine Menu moda

forsira izlaz isključivo iz prve razine Menu moda, a u višim

razinama nema funkciju

Pot/Auto nema funkciju nema funkciju

M1/Enter/Brake

vrši selekciju stavke i ulazi u mod podešavanja selektiranog parametra (II. razina menija), ili ako je u višoj razini menija, vrši memoriranje vrijednosti

i vraća se na prethodnu razinu

vraća se na prethodnu razinu bez spremanja promjena za selektirani parametar

M2/Reset nema funkciju nema funkciju



Ostale dostupne tipke su one koje reagiraju na kraći i duži pritisak (duži pritisak je oko 3 sekunde). Tipke imaju svoj naziv i funkcije koji donosimo u priloženoj tablici.

Upravljačka kutija može raditi u automatskom, poluautomatskom ili manualnom modu, ili u kombinacijama svega navedenog. Ako se koristi ručno upravljanje, pritiskom na tipku Leftrotator kreće lijevo i vrti se (ako je tipka pritisnuta) do krajnjega mogućeg lijevog položaja. Pritiskom na tipku Right, identično se događa s rotacijom u desno, a otpuštanje tipke zaustavlja rotaciju. Korisnik u automatskom modu okreće potenciometar, a kut zadan potenciometrom se prikazuje na LCD-u i motor neprekidno teži antenu postaviti na kut zadan potenciometrom. U poluautomatskom modu korisnik potenciometrom postavlja kut i pritiskom na tipku POT/AUTO (na shemi taster TST6), starta početak rotacije motora. Ukratko rečeno, ideja za upravljanje potenciometrom se svodi na komparaciju dvaju napona (očitanje napona s reostata iz motora i očitanje napona na klizaču potenciometra POT1). Razlika između poluautomatskog i automatskog moda je u tome, da nakon namještanja kuta potenciometrom, korisnik mora pritiskom tipke aktivirati rotaciju, dok se u auto modu rotacijaaktivira automatski promjenom kuta zadanog potenciometrom. S obzirom na to da vanjski utjecaji mogu ostvariti razliku između potenciometrom zadanog kuta i stvarnog kuta antene (npr. vjetar ili motor koji zbog starosti ima „lufta“ itd.), u auto modu će rotator stalno težiti održati zadani kut. Pomoću parametra „Tol AZI“ moguće je „natjerati“ rotator da ne uključuje automatiku dok razlika između stvarnog kuta antene i onog zadanog potenciometrom ne bude veća od +/- vrijednosti parametra Tol AZI (parametar tolerancije).

MeNi MoD i PoDešAVANJe PARAMetARADužim pritiskom na tipku Display/Exit/Menu(na shemi TST4), korisnik uključuje Menu modi na LCD displeju se u prvom redu prikazuje prva opcija menija „MEMORY 1“ te vrijednost azimut kuta memorirana za parametar M1. U drugom redu LCD-a je vidljiv podsjetnik za moguće opcije (L/R=Opt; M1=Ent).

Pritiskom na tipku L ili R će se promijeniti stavka menija ili pritiskom na tipku M1 će se ući u višu razinu meni opcije gdje se može promijeniti i ponovo memorirati neka druga vrijednost za parametar M1. Opisano pravilo vrijedi za sve opcije u Menu modu.

Dostupni parametri su: 1. Memory 1 – korisnički zadan

favorizirani kut azimuta, 2. Memory 2 – korisnički zadan

favorizirani kut azimuta, 3. OffSet AZI – vrijednost u azimut

stupnjevima za korekciju točnog smjera antene (opcija predviđena za neželjene manje mehaničke pomake smjera antena tijekom upotrebe, uvjetovano vjetrom ili drugo),

4. Tol AZI – vrijednost u azimut stupnjevima za toleranciju „rasklimanog“ motora, odnosno zadavanje vrijednosti stupnjeva za koje u AUTO moduneće startati automatska rotacija; onemogućava uzastopno startanje rotacije kod malih pomaka antena pod naletom vjetra ili slično,

5. Brake – omogućava postavljanjestatusa za kočnicu (normalno, stalno otkočeno ili nije u upotrebi),

6. Brake D – vrijednost intervala (ms)koji omogućava start rotacije tek nakon vremena potrebnog za otpuštanje kočnice (ako se koristi),

7. Stop D – vrijednost intervala (ms) nakon kojeg će se aktivirati proces kočenja (u svrhu sprječavanja jakog trzaja uslijed inercije na antenskom sustavu),

8. Brake Invers – omogućavainverzni rad kočnice (ako to zahtjeva hardver),

9. Refresh – vrijednost intervala (ms)koji određuje obnavljanje informacija na LCD displeju u vremenu dok se rotator ne okreće (za vrijeme dok se motor vrti, korisnik ne može utjecati na ovaj parametar jer je određen softverom u mikrokontroleru),

10. Msg Hold – vrijednost intervala (ms)koji određuje koliko dugo će se na LCD-u zadržavati poruke ispisane korisniku,

11. USB in use – omogućavauključenje ili isključenje USB komunikacije prema računalu,

12. RX USB Echo – omogućavauključenje ili isključenje echa(ako je echo uključen, po primitku naredbe,uređaj istu automatski šalje prema računalu, sa svrhom provjere/potvrde komunikacije),

13. Show Mem/Pwr – prilikom uključenja uređaja omogućava korisniku da na LCD-u vidi vrijednosti kutova za M1 i M2 parametre (prikaz poruke o parametrima je na LCD-u vidljiv onoliko ms na koliko je podešen parametar MsgHold),

14. Show Brk/Pwr – prilikom uključenja uređaja omogućava korisniku da na LCD-u vidi parametre kočnice (prikaz poruke o parametrima je na LCD-u vidljiv onoliko ms na koliko je podešen parametar MsgHold),

15. ROTOR TYPE – omogućava selekcijutipa rotatora (360 ili 450°),

16. CAL AZI L – omogućava rekalibraciju krajnjega lijevog položaja motora,

17. CAL AZI R – omogućava rekalibraciju krajnjega desnog položaja motora,

18. CAL POT L – omogućava rekalibraciju krajnjega lijevog položaja potenciometra,

19. CAL POT R – omogućava rekalibraciju krajnjega desnog položaja potenciometra,

20. Show Info – omogućava pregled informacije o inačici softvera u mikrokontroleru.

Sve ostale materijale vezane uz ovaj projekt, radi opsežnosti ili oblika, nije moguće objaviti u časopisu. Iz tih sam razloga pripremio elektroničku arhivu koju svakom zainteresiranom za ovu gradnju na upit dostavljam putem e-maila.S obzirom na to da prilikom programiranja mikrokontrolera u njega memoriramo HEX datoteku (mikrokontrolersku aplikaciju dizajniranu za rad ovog uređaja), elektronička arhiva između ostalog sadrži HEX datoteku koja nosi serijski broj „BETA“. Serijski broj se prilikom kompajliranjaHEX datoteke dodjeljuje kao jedinstveni broj za svaki uređaj. Korisničko sučelje operativnog sistema Windows, pod nazivom HID (Human Interface Device), omogućava pregled podataka o proizvođaču i uređaju te je moguće upravo preko serijskog broja računalom upravljati istovremeno s više identičnih uređaja koji se razlikuju po serijskom broju. O tome brinu programeri. Svi oni koji se odluče na gradnju, mogu uvijek dobiti najnoviju inačicu MCU programa s programiranim jedinstvenim serijskim brojem. U materijalima elektroničke arhive, osim HEX datoteke, dostupan je naputak za programere, source code napisan u VB6,kao i DLL datoteka (po potrebi) prijeko potrebna za HID komunikaciju. Primjeri prikazuju kako koristiti funkcije DLL datoteke u nekoj vlastitoj aplikaciji. Napominjem da je u tom primjeru namjerno izvršena dvostruka konverzija komunikacijskih naredbi zbog lakšeg razumijevanja komunikacije (za početnike). Također, prikazan je jednostavan način kako grafički prikazati položaja antene, kako listati „HID“ komponente priključene na računalo i niz drugih detalja. Arhiva sadrži primjer kako preko serijskog broja uređaja selektirati uređaj za računalno upravljanje, a priložene su i datoteke simulacija (EWB) kao i Data Sheetovi elemenata korištenihu ovoj gradnji. Elektronička arhiva ovog projekta će na upit biti dostupna za distribuciju do kraja 2014. godine, a za podršku, preuzimanje arhive i dodatne informacije se možete obratiti na [email protected].



Izgleda kako nam je ovogodišnjiZimski KV Kup došao iznenada iako je

uvijek u istom terminu – druge subote u mjesecu siječnju. Ta iznenadnost vjerojatno dolazi kao posljedica normalizacije životnih navika nakon novogodišnjih praznika.

Ovogodišnji Zimski kup donio nam je i neke promijene u pravilima natjecanja. Od početka 2014. godine u našim Kup natjecanjima na kratkom valu mogu sudjelovati sve licencirane radioamaterske postaje koje rade s teritorija Republike Hrvatske. Dakle, nije više potrebno biti član HRS-a da bi se radilo u natjecanju. Nažalost, to nije donijelo povećanje broja sudionika kao što su to neki očekivali. O tome najbolje govori broj ostvarenih veza, rađenih množitelja i ukupni rezultat najboljih natjecatelja.

Zimski KV Kup 2014.Druga promjena bila je prvo korištenje robota u KV natjecanjima s kojim su se do sada vrlo uspješno primali dnevnici i izrađivali rezultati UKV natjecanja. Pokazalo se da se u ovu promjenu ušlo dosta nepripremljeno što je rezultiralo stalnim promjenama prijavljenih i neslužbenih rezultata što nikako nije dobro za vjerodostojnost rezultata jednoga ozbiljnog natjecanja. Nadajmo se da će Robi i osobe koje ga „hrane“ u slijedećim natjecanjima bolje odraditi svoj posao.

Natjecateljsko povjerenstvo zaprimilo je 4 žalbe na neslužbene rezultate. Žalbe i Odluku povjerenstva možete pronaći na web stranicama HRS-a, u članku Zimski KV Kup 2014. – službeni rezultati.

Za ovogodišnji Zimski KV Kup pristiglo je 70 natjecateljskih dnevnika što je za deset manje nego 2013. godine. No, nasreću, ovoga puta nije bilo diskvalificiranih postaja.

Najneizvjesnija borba za prvo mjesto vodila se u kategoriji A – jedan operator, miješano u kojoj je ove godine kao pobjednik izašao Stjepan Đurin, 9A8A, ispred Rolanda Milina, 9A3MR. Na trećem mjestu ponovo je Tomislav Kelava, 9A4W.

U kategoriji B – jedan operator, samo CWove godine je pobijedio Marin Brdar, 9A5M, dok je pobjednik u kategoriji C – jedan operator, samo SSB Marin Ćučić, 9A5AMC.

Kod ljubitelja malih snaga ponovo isti broj sudionika, tri. Pobjedu u kategoriji D – jedan operator, QRP ovoga je puta uvjerljivo odnio Željko Ulip, 9A2EY.

U kategoriji E – više operatora ponovo je, vrlo uvjerljivim rezultatom, pobijedila ekipa Radiokluba Grada Zaboka, 9A0Z. Drugo je mjesto bilo nesigurno sve do zadnje objave rezultata. I ovoga je puta na toj poziciji Radioklub Belišće, 9A3B koji je za samo 35 bodova bio bolji od povratnika u domaća natjecanja, Radiokluba Odašiljači i veze, 9A1CRT.

U kategoriji H – klubovi, koja je (dokazano) najvažnija za ovakva natjecanja i za koju vrijedi princip „misli globalno, djeluj lokalno“, ponovo je pobijedio Istarski radioamaterski klub, 9A1IST, ispred Radiokluba Ludbreg, 9A1EZA. Treće mjesto ovoga puta pripalo je Radioklubu Novi Marof, 9A1CBB.

Natjecateljsko povjerenstvo zahvaljuje se svima koji su sudjelovali u ovom natjecanju i koji su poslali svoje dnevnike rada te Vas poziva da sudjelujete i u nadolazećim Kupovima: Hrvatski radioamaterski kup (26. travnja) i Kup Jadrana (11. listopada).

(9A1AA)

Kategorija A–jedanoperator,miješano Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 1. 9A8A 179 60 25 920 2. 9A3MR 175 60 25 260 3. 9A4W 162 61 23 607 4. 9A7V 161 60 23 340 5. 9A3R 132 57 18 126 6. 9A4QV 125 57 16 701 7. 9A2VJ 128 55 16 445 8. 9A4WY 127 53 16 218 9. 9A3DF 119 49 12 201 10. 9A2SW 100 49 12 005 11. 9A5ST 94 51 11 730 12. 9A3IH 104 49 11 662 13. 9A2XW 94 50 10 250 14. 9A5BVT 89 49 9 800 15. 9A3QB 67 43 6 837 16. 9A3PF 68 33 4 356 17. 9A5V 61 37 4 255 18. 9A8RA 59 36 4 176

Kategorija B–jedanoperator,samoCW Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 1. 9A5M 65 30 5 850 2. 9A6A 64 27 5 022 3. 9A4R 57 27 4 617 4. 9A4MF 54 25 3 450 5. 9A2Z 37 23 2 277 6. 9A2FW 33 23 2 139 7. 9A3VV 24 14 420

Kategorija C–jedanoperator,samoSSB Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 1. 9A5AMC 85 30 5 100 2. 9A4CD 93 28 4 872 3. 9A3NI 88 27 4 536 4. 9A9DA 72 29 4 176 5. 9A1IW 69 29 4 002 6. 9A9RR 73 29 4 002 7. 9A7PPD 76 28 3 696 8. 9A1MM/P 70 28 3 696 9. 9A5AFC 63 26 3 276 10. 9A1DL 49 28 2 520

Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 11. 9A6ARB 61 22 2 420 12. 9A7PJT 53 24 2 352 13. 9A7KDT 48 22 2 112 14. 9A5AGO 51 20 2 040 15. 9A6SJZ 42 23 1 840 16. 9A3BOB/P 40 20 1 540 17. 9A5CPG 42 22 1 496 18. 9A3CTK 31 17 986 19. 9A2WA 29 15 810 20. 9A3DBJ 22 12 432 21. 9A4NA 19 11 418 22. 9A6OY 10 8 160 23. 9A3XR 9 5 70 24. 9A3DOS 12 6 24 25. 9A3BMR/P 3 3 18

Kategorija D–jedanoperator,QRP Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 1. 9A2EY 95 51 11 832 2. 9A1KK 59 27 3 078 3. 9A3MAJ 14 11 264

Kategorija E–višeoperatora Mj. Poz. oznaka Veza Množitelja Rezultat 1. 9A0Z 178 61 26 047 2. 9A3B 169 57 22 971 3. 9A1CRT 160 61 22 936 4. 9A3W 149 57 20 520 5. 9A2L 155 57 20 121 6. 9A1E 141 58 19 604 7. 9A0P 127 54 15 552 8. 9A7T 115 54 15 282 9. 9A5G 110 51 13 566 10. 9A2U 101 47 12 079 11. 9A6V 98 46 9 430 12. 9A7B 87 48 8 880 13. 9A1CKG 81 41 7 544 14. 9A4J 70 40 5 880 15. 9A9M 92 29 5 017 16. 9A1D 67 28 3 752 17. 9A1EZA 49 34 2 958

Zeky, 9A5ST

KV UREĐUJE: Ivo Novak, 9A1AA


ICOMO

ELEKTRONIKA d.o.o.

HR-52452 FuntanaKamenarija 12, HrvatskaTel/fax: +385 52 445 038E-mail: [email protected]

OVLAŠTENI DISTRIBUTER

www.mar-elektronika.hr

• cjena sa PDV-om

Uz radioamaterske radijske postaje nudimo Vam:

• profesionalne radijsk postaje i pribor• pomorske radijske postaje i pribor• antene raznih vrsta i bandova• razne kablove, konektore, ispravljaèe,

e

SWR- metre i drugo•CB primopredajnke i pripadajuæi pribor

IC-V80E VHF1.007,00 Kn

IC-T70EVHF/UHF1.482,00 Kn IC-2200H VHF

1.675,00 Kn

IC-2820 VHF/UHF4.468,00 Kn

Kategorija H–klubovi Mj. Klub Članovi Ukupno Množitelja Rezultat 1. 9A1IST 9A3R, 9A4QV, 9A4WY, 9A2SW, 9A3IH, 9A5AGO 76 752 6 460 512 2. 9A1EZA 9A2L, 9A2VJ, 9A3DF, 9A5BVT, 9A3PF, 9A1EZA 65 881 6 395 286 3. 9A1CBB 9A8A, 9A9M, 9A4R, 9A1KK, 9A2Z, 9A5CPG, 9A3MAJ 42 669 6 256 014 4. 9A1CKG 9A5G, 9A1CKG, 9A5AMC, 9A5AFC, 9A7KDT, 9A3DOS 31 622 5 158 110 5. 9A1CFN 9A4W, 9A7B, 9A9RR, 9A3CTK 37 475 4 149 900 6. 9A1CIG 9A3MR, 9A8RA, 9A3BOB/P, 9A3DBJ, 9A3BMR/P 31 426 4 125 704 7. 9A1ADE 9A2EY, 9A4CD, 9A1IW, 9A6SJZ 22 546 4 90 184 8. 9A1CBM 9A5ST, 9A7PJT, 9A2FW, 9A2WA, 9A4NA, 9A3XR 17 519 5 87 595 9. 9A1CEP 9A1D, 9A7PPD, 9A6ARB 9 868 3 29 604 10. 9A1CAZ 9A0Z 26 047 1 26 047 11. 9A1CRJ 9A3QB, 9A5M 12 687 2 25 374 12. 9A1HDE 9A7V 23 340 1 23 340 13. 9A1KDE 9A3B 22 971 1 22 971 14. 9A1CRT 9A1CRT 22 936 1 22 936 15. 9A1RKV 9A3W 20 520 1 20 520 16. 9A4J 9A4J 9A5V 10 135 2 20 270 17. 9A1EJK 9A1E 19 604 1 19 604 18. 9A1ACD 9A0P 15 552 1 15 552 19. 9A1HBC 9A7T 15 282 1 15 282 20. 9A1CVW 9A2XW 10 250 1 10 250 21. 9A1BST 9A6V 9 430 1 9 430 22. 9A1CEU 9A2U 9 374 1 9 374 23. 9A1A 9A6A 5 022 1 5 022 24. 9A1AAX 9A3NI 4 536 1 4 536 25. 9A1CCB 9A9DA 4 176 1 4 176 26. 9A1VZD 9A1MM/P 3 696 1 3 696 27. 9A1CTL 9A4MF 3 450 1 3 450 28. 9A1JSB 9A1DL 2 520 1 2 520 29. 9A1RKA 9A3VV 420 1 420 30. 9A1WFF 9A6OY 160 0 0

KV

9A3W u portablu

Jedna od 9A1CIG posada

U prošlogodišnjem IARU HF Championshipuorganizator je primio 4 035 natjecatelj-

skih dnevnika iz 121 DXCC entiteta što je za samo 12 logova manje od rekorda iz 2012. godine koji iznosi 4 054 dnevnika.

Kako su propagacije na gornjim opsezima bile loše, postavljen je samo jedan novi svjetski rekord. Ovoga puta uspjelo je to ekipi P3N koja podigla rekord u kategoriji više operatora na 9,5 milijuna i ostavila izasebe prošlogodišnje pobjednike, ekipu P33W. Cipar se ponovo pokazao kao jedna od najboljih destinacija za ovo natjecanje.

U natjecanju je sudjelovalo i 20 postaja iz Republike Hrvatske što je 50% manje od rekordnog sudjelovanja 31 postaje 2012. godine. I ovoga puta imali smo tri naše postaje u top ten plasmanu. Najbolji rezultat ostvarila je postaja 9A0D (op. DK8ZZ) koja je zauzela 5. mjesto u svijetu i 2. u Europi u kategoriji jedan operator, SSB, mala snaga. Željko, 9A2EY, zauzeo je 9. mjesto u svijetu i 7. u Europi u kategoriji jedan operator,Mix, QRP.

Naša nacionalna HQ ekipa ove je godine koristila prigodnu pozivnu oznaku 9A28HQ i u vrlo oštroj konkurenciji zauzela je 9. mjesto u svijetu s drugim najboljim rezultatom ikada postignutim. Bio je ovo šesti nastup naše HQ ekipe za redom.

IARU HF World Championship 2013.Piše: Ivica Novak, 9A1AA

ReZUltAti HQ PostAJAMj. Poz. oznaka Rezultat Veza Množ.

1. DA0HQ 26 011 224 21 338 538

2. EF0HQ 25 769 500 15 789 505

3. TM0HQ 24 434 251 15 665 487

4. R3HQ 23 238 744 14 854 519

5. OL3HQ 21 194 068 15 302 497

6. SN0HQ 21 034 804 16 498 511

7. GR2HQ 20 903 985 14 037 485

8. S50HQ 19 662 008 14 061 466

9. 9A28HQ 19 542 000 13 796 500

10. IO0H 19 403 388 15 272 491

ReZUltAti 9A PostAJA

Kategorija Poz. oznaka Rezultat Veza Množ.

SO MIX QRP 9A2EY 177 408 530 144 SO MIX LP 9A7JCY 146 952 398 156 9A9JZ 57 353 251 83 9A/S50B 23 556 124 78 9A287DCK (9A7DCK) 560 20 14 SO MIX HP 9A6OY 21 488 148 79 SO SSB LP 9A0D (DK8ZZ) 868 248 1 340 279 9A9J (9A7ZZ) 513 678 735 258 9A3BWW 47 880 216 95 9A1CVG (9A6DQB) 25 920 144 81 9A5G (9A2VX) 25 721 135 89 9A6DJX 21 428 195 44 9A6SJZ 8 580 86 55 SO CW LP 9A3TY 109 664 398 92 9A4MF 10 080 98 42 9A4U (9A4BQ) 6 755 81 35 9A1AKL (9A3NU) 4 592 64 28 MO 9A2GA 169 372 452 161 9A281CRT 18 624 140 32

Jedan op., CW/SSB, QRP Mj. Poz. oznaka Rezultat Veza Množ. 1. RU5TT (UA3TW) 414 447 785 209 2. KP4KE (NP4LW) 392 586 939 118 3. HA5BKV (HA5NB) 323 330 588 217 9. 9A2EY 177 408 530 144Jedan op., CW/SSB, LP

1. YL3AIW 1 469 100 1 940 295 2. RV9UP 1 311 234 1 340 249 3. PS2T (PY2NY) 1 280 760 1 446 195Jedan op., CW/SSB, HP

1. RG9A 3 888 378 2 620 351 2. A65BP (RV6LNA) 3 319 614 2 462 311 3. UP0L (UN9LW) 2 974 947 2 417 281Jedan op., SSB, QRP

1. DL8LR 221 450 469 206 2. HA5BGG 141 267 279 147 3. EA9CD 99 000 262 110Jedan op., SSB, LP

1. KH6LC (NH6V) 1 318 429 1 711 161 2. EA8MT 1 258 719 1 217 231 3. EI1A 984 906 1 632 243 5. 9A0D (DK8ZZ) 868 248 1 340 279

Jedan op., SSB, HP Mj. Poz. oznaka Rezultat Veza Množ. 1. ZW5B (PP5XX) 3 178 539 2 517 273 2. EI7M (EI3JZ) 2 951 690 2 829 298 3. H2T (5B4XF) 2 215 476 2 183 254

Jedan op., CW, QRP 1. HA6NL 506 016 850 252 2. HG3M 293 433 793 157 3. DD1IM 233 130 447 190

Jedan op., CW, LP 1. LZ9R (LZ3YY) 1 446 027 1 589 319 2. RA9AP 1 283 076 1 176 261 3. D3AA 1 157 760 1 518 160

Jedan op., CW, HP 1. EF8S (OH2BYS) 3 729 264 2 393 336 2. 6V7S 3 523 531 2 903 253 3. UT0U (UT5UDX) 2 650 641 2 471 339

Više operatora 1. P3N 9 500 568 5 430 388 2. P33W 8 773 776 4 856 396 3. UZ2M 4 212 170 3 360 397

sVJetsKi PlAsMAN

IARU

DA0HQ ekipa ovoga puta je "preskočila" EF0HQ team

KV


Zbog usavršavanja u poslu sredinom veljače 2014. otišao sam u Sjedinjene

Američke Države, u gradić Oak Ridge u državi Tennessee. Usavršavanje je bilo u centralnom dijelu države Tennessee, u mjestu koje je nastalo tijekom 1943. godine. Na tom je mjestu do 1943. bila ledina s dvije zapuštene farme, puno blata i divljine. U svega par mjeseci tu je napravljen grad ograđen bodljikavom žicom od oko 70 000 stanovnika koji su svi zajedno radili jedan jedini proizvod u sklopu projekta Manhattan. Nakon godinu i pol rada proizvod je napravljen i isproban u pustinji u Novom Meksiku, a dva konačna proizvoda upotrijebljena su u kolovozu 1945. u japanskim gradovima Hirošimi i Nagasakiu. Nakon kraja Drugoga svjetskog rata grad je većinom napušten, ali su ostale mnoge institucije koje se bave zaštitom od zračenja kod primjene nuklearnih sustava i proizvoda.

sAstANAK teNNessee coNtest GRUPeS obzirom da u gradiću Oak Ridgeu nema nikakve mogućnosti da se iskoristi slobodno vrijeme, javio sam se voditelju Tennessee Contest Grupe, Nedu Swartzu, K1GU, s kojim sam se često čuo u raznim natjecanjima. Ned me dočekao na aerodromu u Knoxvillu i pomogao mi pri dolasku i preuzimanju auta. TCG nema svoje prostorije pa se članovi sastaju jednom mjesečno u nekom restoranu. Ned je dogovorio da se sljedeći sastanak održi dok sam u Oak Ridgeu. Nekoliko dana nakon mog dolaska održan je sastanak najaktivnijih članova TCG-a. Članovi grupe žive na prostoru centralnog i istočnog Tennesseea pa su jedan od drugoga udaljeni i po 100 km.

Radioamatersko putovanje po AmericiPiše: Petar Miličić, 9A6A

Zbog toga se rad njihovog Kluba, koji djeluje kao član ARRL-a, sastoji u povremenim druženjima. Uglavnom se radi o večerama na kojima se dogovora organizacija ARRL akcija, poput sustava veza u slučaju opasnosti i povremenih aktivnosti, poput rada pod specijalnim oznakama ARRL. Ove su godine radili znakom W1AW/4 povodom 100-te godišnjice ARRL-a. Ostale aktivnosti grupe su rad u većini svjetskih natjecanja te povremena suradnja sa školama za obuku novih operatora. Na večeri i ugodnom druženju u plovećem restoranu na rijeci Tennessee bili su prisutni John, N8UM, Patrick, W4PV, Ned, K1GU, i ja. Razmijenili smo QSL-ke, ali i mnoga iskustva u organizaciji TCG-a i radu u natjecanjima.

RAD U ARRl ssb NAtJecANJU U eKiPi W3lPlUsavršavanje mi je trebalo završiti u petak 28. veljače oko 12 sati, a u 19 sati je započinjalo ARRL SSB natjecanje. Zbog toga sam se javio našem prijatelju Charliu, NF4A. Charlie gotovo svake godine dolazi u Zagreb kako bi radio s nama u 9A1A ekipi ARRL SSB natjecanja. Zamolio sam ga da provjeri da li bih mogao svratiti do koje od jačih ekipa za vrijeme ARRL natjecanja. Poslao je e-mail svom prijatelju Timu, K3LR, no Tim mu je odgovorio da za vrijeme natjecanja ne prima goste jer se mora usredotočiti na borbu sa žestokim konkurentima, ekipom W3LPL. Zbog toga sam se javio direktno Franku Donovanu, W3LPL, kojeg nisam nikada upoznao, ali smo nebrojeno puta radili u natjecanjima. On mi je odmah odgovorio da sam ne samo dobrodošao kao gost, nego da dođem odmah iz Tenneseea, odmorim i odradim cijelo natjecanje

s ekipom W3LPL i budem njegov gost do ponedjeljka. Prihvatio sam njegov ljubazan poziv te sam u 12 sati krenuo prema W3LPL ekipi. Od Oak Ridge do Glenwooda u Marylandu, gdje se nalazi Frankova kuća ima oko 900 km. Krenuo sam iz Tennesseea preko Virginije i došao u Maryland. Bez obzira što sam vozio isključivo po autocesti Interstate-81 s 3 do 4 trake, zbog ograničenja brzine kod Franka sam stigao tek u 20 sati. Natjecanje ARRL SSB je već započelo pa sam odmah po dolasku i pozdravljanju cijele ekipe počeo raditi kao drugi operator na 160 m. Nije bilo neke gužve pa smo napravili samo par veza. Nakon toga otišao sam spavati jer je Frank odredio da odradim cijelo natjecanje na 15 m. Na svim opsezima kod rada u Multi/Multi kategoriji na stanici W3LPL rade po dva operatora. Na svakom stolu za pojedini opseg nalaze se dvije radiostanice, dva računala, linearno pojačalo te komande za rotiranje stupova ili antena. Desni operator je glavni i njegovu frekvenciju vide svi u mreži, a lijevi je skupljač množitelja i svega ostalog što nije odrađeno. Drugi operator cijelo vrijeme ima stanicu na prijamu, pa i kad glavna stanica emitira, budući da se u trenutku odašiljanja glavne stanice ulaz prijamnika automatski prebacuje na pomoćnu antenu. Pomoćne antene su dovoljno udaljene da nema opasnosti za ulaz prijamnika, niti ima puno smetnji već desetak kHz od signala glavne stanice. Kad se želi odraditi neki množitelj, dovoljno je stisnuti pedalu i pomoćna stanica ide na predaju (u tom trenutku se isključuje glavna stanica da ne može ići na predaju). Treba malo vremena da se operator navikne na to, ali vrlo brzo sam se uklopio u sustav.

Tennessee Contest Grupa Petar, 9A6A, na stanici W3LPL

KV


Prvih par sati u subotu ujutro radio sam kao drugi operator i pokupio puno množitelja, dok se nisam naviknuo na njihov sustav. Nakon toga sam do kraja natjecanja radio kao glavni operator na 15 m, točnije na 21 003,00 kHz. Ispod nas se ugurao K3LR na 21 000,5 kHz, pa sam imao dosta smetnji. Bilo je pravo uživanje raditi u natjecanju. Na 15 m smo napravili 2 200 veza i 137 množitelja. Najjače stanice iz Europe su bile 9A5W i 9A1UN. I ostali naši operatori su imali jako dobre signale. U nedjelju ujutro, prije otvaranja opsega, na 21 MHz sam se čuo s 9A5W. Tek pola sata nakon toga sam radio prve stanice iz Europe. Ukupan rezultat je bio najbolji do sada koji je ekipa W3LPL ikada ostvarila u ARRL SSB natjecanjima, ali nedovoljan za prvo mjesto koje je zauzeo K3LR.

Frank radi s linearnim pojačalima koje je sam napravio prije oko 40 godina, s jednom cijevi 3-1000Z. Sva pojačala daju najviše oko 1 500 W izlazne snage. Ima dva ispravljača od kojih jedan napaja 4 pojačala, a drugi 2 pojačala. U podrumskim prostorima svoje

velike i prekrasne kuće uredio je prostoriju sa 6 stolova za 6 opsega, malu kuhinju, sanitarni prostor i spavaonicu s 8 kreveta. Većina operatora kod M/M rada su iz okolice Baltimora. Ekipa se sakupi prije natjecanja, donesu svoje stanice i rade natjecanje. Nakon toga svi pokupe svoje „krpice“ i odu kući jer tamo natjecanja završavaju u 19 sati po lokalnom vremenu. Većinom rade s FT1000MP, K3 Elecraft i FTdx 5000.

Frank je kroz 20 godina rada sagradio 6 stupova visokih i do 50 m, od kojih su neki rotirajući zajedno sa svim antenama na sebi, s mnogo Yagi antena za više opsege.Za niže opsege ima kose dipole i sustav od 4 dipola za 160 m, čija se glavna latica može zakretati promjenom faza napajanja. Za prijam koristi baverage antene za sve opsege (kao pomoćne antene za vrijeme odašiljanja) u 5 glavnih smjerova. Isto tako, koristi i sustav 4 vertikalne antene za prijam koji je moguće usmjeravati faziranjem. Pokazalo se da taj sustav bolje radi na 160 m nego beverage antene.

Cijela ekipa me primila jako lijepo i odmah sam se uklopio. Rad u natjecanju je bilo pravo zadovoljstvo. Raditi s jedne od najjačih američkih stanica je pravo životno iskustvo. Bez obzira što godinama radim s istom ili sličnom radiostanicom (FT 1000MP, K3 Elecraft ili FTdx 5000) i istim programom (Win-Test), i sličnim antenskim sustavima, ipak rad s one strane Atlantika ima posebnu draž. Malo je neobično raditi u ARRL natjecanju Europu, Japan i ostatak svijeta. I davati za razmjenu u natjecanju američku državu, a ne snagu. Radio sam s mnogim stanicama iz Hrvatske što mi je pričinjalo veliko zadovoljstvo. Prvi puta sam čuo kako izgleda naš signal iz 9A1A (9A5W) s one strane. Snimio sam video i audio snimku nekoliko naših stanica (9A5W, 9A5BWW, 9A1UN) i objavio snimku na Youtubeu.

Zbog ubrzanog približavanja velike snježne oluje otišao sam po jakoj kiši u hotel pedesetak kilometara udaljen od Baltimorea. Nisam želio ostati blokiran par dana kod Franka jer sam morao krenuti

Antene W3LPL Radno mjesto za 10 m W3LPL

Kuća Franka Donovana, W3LPL

KV


300 km sjevernije u New York. Ujutro sam se stvarno našao blokiran zbog 20 cm snijega i temperature oko -15 C°. Već popodne Baltimore je bio očišćen pa sam se mogao prošetati po centru. Drugo jutro sam otišao u New York.

PosJet ARRl-UU New Yorku sam planirao ostati nekoliko dana te sam imao vremena prihvatiti poziv Davea Sumnera, K1ZZ, glavnog tajnika ARRL i bivšeg tajnika IARU-a, da ga posjetim. ARRL HQ, Američki radioamaterski savez, nalazi se u gradiću Newington u državi Connecticut, oko 200 km sjeverno od New Yorka. Krenuo sam rano ujutro s Manhattna preko Bronxa sjevernom autocestom preko New Havena do Newingtona.

Dave mi je javio da u prostorije ARRL-a dođem tijekom jutra kako bismo imali dovoljno vremena za obilazak i razgledavanje ARRL-a, te za razgovor. Na ulazu u ARRL HQ me dočekala ploča s natpisom: Welcome Petar 9A6A.

Dave me primio u svojoj kancelariji. S obzirom da često dolazi u naše krajeve, a prošle je godine sa suprugom bio na ljetovanju na Murteru i u posjetu natjecateljskoj lokaciji ekipe 9A1A, Dave je dobro upoznat sa situacijom u ovom dijelu svijeta. U dugom smo razgovoru razmijenili mnogo informacija o stanju radioamaterizma u Hrvatskoj, HRS-u i ovom dijelu svijeta. Razgovarali smo o situaciji oko Z6 i priznanja Kosova od strane ARRL-a i potencijalnoj situaciji na Krimu. Prisjetili smo se regionalnog IARU sastanka na Murteru 2005. s kojim je i počeo ozbiljniji ulazak Hrvatske u međunarodnu aktivnost 1. regije IARU-a. Murter mu se toliko svidio da je prošle godine doveo suprugu na ljetovanje i iznajmio kuću. Pogled s prozora na Murter tiskan je na njegovoj QSL karti 9A/K1ZZ. Rezultat prvoga regionalnog IARU sastanka na Murteru je da je Hrvatska dobila organizaciju Generalne skupštine 1. regije IARU-a 2008. godine, da imamo člana izvršnog odbora 1. regije IARU-a u tri mandata, te da je tu započelo uspješno

rješavanje problema pozivnih oznaka i rada u Bosni i Hercegovini. Također, tu su započeli razgovori da Hrvatska dobije DXCC menadžera. Nažalost, pri tome sam se prisjetio izraženog zgražanja većine sudionika Generalne skupštine 1. regije IARU-a održane u Cavtatu, da meni kao idejnom začetniku i organizatoru svih tih aktivnosti, tadašnje vodstvo HRS-a zabrani pristup svim službenim dijelovima Generalne skupštine, što dovoljno govori o njihovom mentalnom sklopu i civilizacijskoj razini. Dave je izrazio zadovoljstvo što je uspješno riješen problem pozivnih oznaka u Bosni i Hercegovini, te zbog velike aktivnosti hrvatskih radioamatera i velikom broju 9A radioamatera na sljedećem WRTC natjecanju koje će se održati u Americi.

Nakon razgovora i zajedničkog ručka, Dave me proveo i vrlo detaljno upoznao s ustrojem i načinom rada ARRL te s većinom od oko 100 zaposlenih koji tu rade na raznim poslovnima i odjelima.

Hiram Percy Maxim, W1AW, osnovao je 1914. ARRL (American Radio Relay League).To je krovna nacionalna udruga radioamatera u SAD-u. Kao trajnu uspomenu na Hiram Percy Maxima ARRL koristi njegovu pozivnu oznaku W1AW kao pozivnu oznaku centralne stanice ARRL-a. Ove godine ARRL koristi pozivnu oznaku W100AW u čast 100-te godišnjice ARRL-a.

Danas, s više od 161 000 članova, ARRL je najveća organizacija radioamatera u svijetu. Misija ARRL se temelji na pet glavnih stupova: javna služba, propagiranje, obrazovanje, tehnologija i članstvo. Od prosinca 1915. ARRL izdaje QST, časopis koji izlazi jednom mjesečno i služi za obavještavanje članstva o najnovijim radioamaterskim temama i informacijama. U posljednjih nekoliko godina QST izlazi i u elektroničkom obliku.

Ukupan godišnji prihod koji ARRL prikupi iznosi oko 16 000 000 dolara.

Doček u ARRL Harold, WJ1B, i Petar, 9A6A

Petar, 9A6A, i Frank, W3LPL

KV


Rad ARRL temelji se većinom na godišnjoj i trajnoj članarini, donacijama pojedinaca (kojima država time priznaje smanjenje poreza), te od izdavačke i promotivne djelatnosti.

Prosječno se godišnje izdaje oko 26 000 novih dozvola i ostvari oko 10 000 polaganja ispita za višu klasu. Postoji i određeni trend osipanja članstva pa ARRL ima oko 160 000 članova. Posljednjih nekoliko godina dogodio se blagi trend rasta članstva od oko 1% godišnje. Ukupan broj do sada licenciranih američkih radioamatera u FCC bazi podataka iznosi oko 710 000. Od toga ima preko 345 000 s položenom tehničkom klasom, 163 000 s generalnom klasom i preko 130 000 s ekstra klasom. Ukupan broj radioklubova članova ARRL-a kreće se oko 2 300.

U glavnoj zgradi ARRL-a nalaze se kancelarije vodstva ARRL-a, QSL biro, DXCC ured, laboratorij za mjerenja i servise radioamaterske opreme, muzej stare radioamaterske opreme, redakcija časopisa QST, NCJ i QEX, redakcije Hadnbooka te ostale literature koje izdaje ARRL. Postoji odjel za edukaciju i organizaciju ispita, odjel za odnose s FCC, laboratorij za praćenje i mjerenje signala na opsezima, odjel za izdavanje i dizajn diploma te odjel

za odnose s javnošću. Odlično je organiziran sustav mreže za opasnost, koja je djelovala u većini kriznih situacija pri elementarnim nepogodama. ARRL organizira on-line tečaj Uvod u komunikacije u slučaju opasnosti kao njihov standardni program edukacije za radioamatere volontere koji su voljni pomoći u kriznim situacijama u vlastitom okruženju kad lokalna komunikacijska infrastruktura zakaže.

U ARRL QSL birou vidio sam da je pretinac s QSL kartama za Hrvatsku jako dobro ispunjen.

Godišnji promet QSL biroa koji pokriva isključivo međunarodnu suradnju iznosi oko 1 500 000 QSL karata. Od 1935. godine ARRL DX Century Club (DXCC) program je jedan od standarda koji pokazuju operatorske sposobnosti i tehničku kvalitetu radioamatera u cijelom svijetu. Baza podataka Logbookof The World ima oko 467 000 000 upisanih dvosmjernih kontakata (QSO-a) i oko 82 000 izdanih licenci za rad s LotW. ARRL kao organizator nekoliko velikih međunarodnih natjecanja, godišnje prikupi oko 26 000 dnevnika rada.

Nakon obilaska glavne zgrade, Dave me odveo u manju zgradu građenu tridesetih godina prošlog stoljeća koja se nalazi ispred glavne zgrade. Oko nje se nalaze stupovi s antenskim sustavima. U toj su zgradi radna mjesta s radiostanicama, pojačalima i računalima za rad na svim opsezima. Tu se nalazi i cijeli zid radiostanica i pojačala koji su spojeni tako da ARRL može istovremeno na svim amaterskim opsezima odašiljati telegrafijom informacije za cijelu Ameriku. Dave me ostavio na jednom radnom mjestu gdje sam isprobao rad na 14 MHz. Radio sam pod specijalnom pozivnom oznakom W100AW, koja se koristi prigodom 100-te godišnjice ARRL-a (1914 – 2014.). U nešto manje od sat vremena rada imao sam veliki pile-up i odradio stotinjak veza sa stanicama

većinom iz Europe, ali sa samo dvije hrvatske stanice. Morao sam prekinuti rad iako me zvalo stotinjak stanica jer je ARRL morao početi emitirati službene informacije za svoje članove.

Pri obilasku ARRL-a sreo sam Harolda Kramera, WJ1B, glavnoga operativnog direktora ARRL-a, kojeg sam upoznao u Friedrishshafenu. Harold me podsjetio da sam s njim tada razgovarao o mogućnosti da Hrvatska dobije DXCC menadžera, što je godinu kasnije uspješno realizirano.

Nakon cjelodnevnog boravka u ARRL-u oprostio sam se od Davea i ostalih zaposlenika ARRL-a i zahvalio mu na izuzetnom gostoprimstvu. Imao sam veliku čast biti gost najvećeg i najbolje organiziranog radioamaterskog saveza u svijetu i raditi pod specijalnom pozivnom oznakom prigodom njihove 100-te godišnjice. Večer nakon posjeta vratio sam se u New York. Time je završio moj radioamaterski boravak u Americi i nastavio se neamaterski dio boravka. Nakon boravka u New Yorku otišao sam par dana u Washington i vratio se u Zagreb.

Dave, K1ZZ, i Petar, 9A6A Glavna zgrada ARRL

Stara zgrada ARRL s radiostanicama i antenama 9A QSL pretinac

KV


Glavna svrha $50SAT (Eagle2) satelita bila je izraditi što povoljniju platformu

za učenike i studente elektrotehnike kako bi mogli razvijati svoje vještine u području satelita, te u konačnici izraditi satelit koji nema preciznih mehaničkih dijelova, već se svi njegovi dijelovi mogu nabaviti u lokalnim trgovinama elektroničkom opremom.

$50SAT se sastoji od dvije 40 × 40 mm pločice. Na prvoj su PICaxe 40X2 processor programiran s PICaxe basic razvojnim alatom, Hope RFM22B radijskim modulom i popratnom elektronikom. Na drugoj je pločici elektronika za napajanje s priključcima za četiri solarna panela i elektronika za nadzor struje punjenja i pražnjenja 3,7 V litij-ion baterije.

$50SAT – Eagle2Piše: Marko Pernić, 9A8MM

Jednostavna Yagi antena s pojačanjemod 10 dB i uređaj od 10 W snage daju oko 30 dB što je sasvim dovoljno za navedenu primjenu.

$50SAT je zajednički projekt profesora Boba Twiggsa, sveučilišta Morehead State i trojice radioamatera: Hpwiea DeFelicea, AB2S, Michaela Kirkharta, KD8QBA, i Stuarta Robinsona, GW7HPW.

NAČiN RADA$50SAT komunikacija i mjerenja posloženi su u beskonačnu petlju koja počinje prilikom uključenja satelita ili nakon njegovog ponovnog pokretanja. „Reset“ satelita može se dogoditi iz nekoliko razloga: pogreške u programu, pogreške u memoriji, prevelike potrošnje struja, nedovoljnog napona baterije.

Niz odašiljanja sastoji se od: pet pozivnih oznaka u Morseovom kodu, podataka (također u Morseovom kodu) i telemetrije (FSK RTTY načinom rada).

Satelit „sluša“ naredbe 10 sekundi nakon odašiljanja pozivne oznake sporom telegrafijom.

PetlJASvaka petlja traje ukupno oko minutu. Prva stvar koja se odvija u petlji je mjerenje napona, struje i temperature i provjera samog sustava. Zatim je na redu odašiljanje jedne od pet pozivnih oznaka koje započinje otprilike 12 sekundi nakon početka petlja. Tada se odašilje „ready“ paket koji označava da satelit sljedećih 10 sekundi sluša naredbe upravljačkog centra. Ako nema naredbi, odašilju se podaci brzom telegrafijom. Zatim se odašilje FSK RTTY telemetrija. Napokon, odašilju se podaci s ugrađenim algoritmom za ispravljanje grešaka, nakon čega satelit kratkotrajno odlazi u „sleep“ period koji traje ovisno o stanju baterije.

Ako napon baterije padne, „sleep“ period traje duže, kako bi se baterija stigla napuniti. Ako napon baterije padne ispod 3,3 V, odašiljanja prestaju. Ako je napon baterije u normalnim granicama, „sleep“ period traje 12 sekundi.

Podatkovni paketi šalju se na:- frekvenciji 437,505 MHz,- FSK devijacija je 5 kHz,- pomak zbog Dopplerovog efekta

+/- 10 kHz,- brzina podataka 1 kbps,- modulacija je GFSK

(najprije se šalje MSB).

$50sAt

$50SAT i vokac

FLDIGI postavke za fast morse

RFM22B

Satelit odašilje telemetrijske podatke o radu satelita, pozivne oznake sporim morseovim kodom i razne podatke brzim morseovim kodom (120 riječi u minuti). Glavni se podaci odašilju FSK RTTY načinom rada koji je prilagođen prijamu za radioamatere na Zemlji.

Za slanje naredbi satelitu odabran je radioamaterski 70 cm opseg (437,505 MHz) zbog šire zajednice koja ga može koristiti i upravljati satelitom. Tijekom istraživanja pokazalo se da se s jednostavnom vertikalnom antenom i 100 mW može odašiljati i primati podatke brzinom od 1 kbps na udaljenosti od 40-ak kilometara (ako postoji optička vidljivost). Za postizanje udaljenosti od 1 000 km za upravljanje satelitom potrebno je oko 26 dB pojačanja (pod uvjetom da se na satelit stavi dipol antena).

teleMetRiJAHope RFM22B modul koristi Silicon Labs Si4432 RF primopredajnik prilagođen FSK vrsti rada. Osjetljivost prijamnika je -121 dBm, što i nije osobito kad znamo da se nalazi na udaljenosti od 1 000 km. Prilikom gradnje, jedno od rješenja bilo je ugrađivanje SuperAmp SP7000 predpojačala, ali na kraju nije prihvaćeno. S predajne strane razmišljalo se o korištenju modula RFM23BP koji ima 1 W, ali bi to iziskivalo potpuni redizajn sustava napajanja, pa se i od toga odustalo.

Već spomenuta petlja odašiljanja šalje četiri vrste različitih podatkovnih paketa: „ready“ paket, paket potvrde, podatkovni paket i dodatni podatkovni paket s kodovima za ispravak greške.

DigitalUREĐUJE: Marko Pernić, 9A8MM


Zbog sigurnosti, podatkovni se paketi šalju tri puta, paket potvrde dva puta, a preostala dva paketa jednom.

Pozivne oznake koje se šalju sporom telegrafijom su: GW7HPW, AB2S, KD8QBA, S50SAT i EAGLE2. Kako se spušta napon solarnih panela, tako će brzina slanja ovih pozivnih oznaka biti veća. Na 2 500 mV napona solarnih panela, trajanje jednog elementa telegrafije je 50 milisekundi, što daje brzinu od oko 24 riječi u minuti. Pri 4 500 mV napona solarnih panela, brzina je 12 riječi u minuti.

Također, što je veći napon baterije, to će biti viši ton odašiljanja poruka telegrafijom. Poruke telegrafijom odašilju se FM vrstom rada. Pri naponu baterije od 3 300 mV frekvencija tona je 500 Hz. Kada je baterija potpuno puna, tj. kad je napon 3 900 mV, frekvencija tona je 1 kHz.

Brza telegrafija ovom satelitu znači 120 riječi u minuti i autori su zamislili da ovo primaju računala. Jedan od takvih programa je poznati FLDIGI, verzije 3.21.76 ili novije.

Primjer telemetrije brzom telegrafijom je sljedeći:

0<AR>2<AR>2<AR>2<AR>BV 3915SV 4103SI 016

Početni niz „0<AR>2<AR>2<AR>2<AR>“ pomaže FLDIGI programu da se „privikne“ na telegrafiju (da lakše odredi brzinu prijama), a podaci su kako slijedi:

- BV3915 = napon baterije = 3 915 mV,- SV4103 = napon solarnih panela = 4 103 mV,- SI016 = struja solarnih panela = 16 mA.

FSK postavke su sljedeće:- 100 baud,- 630 Hz pomak između dvije frekvencije,- 8 (ascii) bita po znaku,- 1 stop bit.

Ako ove postavke upišemo u FLDIGI uspješno ćemo primiti odašiljanja sa $50SAT satelita.

Paketi koji se šalju FSK RTTY načinom rada formirani su kao GPS NMEA zapisi s kontrolnim kodom kao zadnjim podatkom. Pojedini bajtovi razdvojeni su zarezima, što ih čini jednostavnima za kopiranje u neki program koji radi s CSV (podaci razdvojeni zarezom) formatu. Primjer takvog paketa je sljedeći:

$$$$50SAT,128,,162,,,54,3,,21,140,87,,102,,3723,*70

Interpretacija podataka je:- zastavica 128

= punjenje onemogućeno (zbog hladnoće),- SEUCount 0

= broj ciklusa,- NumResets 162

= broj „reseta“,- EEPROMfails 0

= broj pogrešaka EEPROM-a,- Frequency changes 0

= promjena frekvencije,- RFMTemperature 54

= -9 C° = temperatura (nije precizno, mjeri se unutar radijskog modula),

- Idlecurrent 3 mA = struja mirovanja,

- RSSIlast 0 = nema primljenih paketa,

- RXcurrent 21mA = struja prijama

- PCBTemperature 140 = -13 C° (precizno) = temperatura,

- TXcurrent 87mA = struja odašiljanja,

- SolarCurrent 0 = struja iz solarnih panela,

- SolarVolts 102mV = napon solarnih panela,

- NumberLUPs 0 = broj isključivanja (uključuje i planiranja isključivanja svakih 500 min),

- Batvolts 3 723 mV = napon baterije.

UPlinkJedan od zahtjeva prilikom izgradnje satelita bio je da se odašiljanja mogu uključiti i isključiti. Tokom 10-sekundnog perioda slušanja satelita mogu mu se poslati neke od unaprijed definiranih naredbi. Neke od naredbi može poslati bilo koji radioamater. Jedna od njih govori satelitu da sporom telegrafijom pošalje jačinu primljenog signala, druga rezultira slanjem info paketa, a treća slanjemsvih podatkovnih paketa.

One naredbe koje nisu otvorene za javnost i kojima se služe samo administratori mogu satelitu reći da uključi i isključi odašiljač, da pokrene proceduru za „restart“, te da promijeni petu pozivnu oznaku (predefinirano EAGLE2; satelit je odašilje sporom telegrafijom).

RFM22bHopeRF RFM22B je minijaturni primopredajnik na jednoj pločici. Osjetljivost prijamnika je -121 dBm, a snaga predajnika +20 dBm. Postoje moduli koji rade na frekvencijama od 433, 868 i 915 MHz. Modul dolazi s ugrađenom antenom, iako je za navedenu upotrebu svakako potrebno spojiti vanjsku antenu. Također, ugrađen je sustav za smanjenu potrošnju električne energije, detektor niskog napona baterije, 64 byte TX/RX FIFO registar s mogućnošću automatske obrade paketa. Ugrađeni temperaturni senzor nije jako precizan, ali je dovoljan za grubo praćenje stanja. Ugrađeni su i ulazno/izlazni pinovi opće namjene. Modul je prije upotrebe potrebno konfigurirati, za što je dostupan program jednostavan za korištenje čije se postavke lako mogu spremiti u tekstualnom obliku.

Autori satelita isprobavali su komunikaciju s Yaesu FT-817 uređajem i helix antenom kućne izrade montiranom na 12-metarski stup.

FSK RTTY telemetrijaVisina tona - napon baterije

RADTelegrafija se s $50SAT satelita začula oko 4 sata nakon lansiranja, 21. studenog 2013. godine, ujutro oko 10:28 sati. FSK RTTY telemetrija prvi je put primljena nešto kasnije, s izračunate udaljenosti od 1 400 km. Uskoro su počele stizati razne potvrde prijama od raznih radioamatera po svijetu.

$50SAT potpuno je funkcionalan mali satelit koji je trenutačno na visini od 600 km u visokoj Zemljinoj orbiti. On je nove klase satelita, nazvanih PocketQube i lansiran je zajedno s još tri takva satelita u prvom lansiranju PocketQubea ikad. Napravljen je od metalnog kućišta, većinom aluminija, a za njegovo je sastavljanje dovoljan alat koji svaki školski kabinet tehničkog odgoja već posjeduje. 2 900 km je najveća udaljenost s koje je njegov signal primljen.

Digital


Digital

Kineska svemirska postaja Tiangong-1 odašilje na frekvencijama 2 232,15 MHz

i 2 250,72 MHz. Za prijam ovakvih signala, koristeći popularni R820T USB DVB-T prijamnik, potrebno je koristiti neki od downconvertera koji će signal prilagoditi prijamnom rangu tog prijamnika (24…1 800 MHz). Jedan od takvih je LNB (eng. Low Noise Block), često korišten kao dio kompleta satelitskih televizijskih antena. Izradom obične antene (antene koja je svoje ime dobila po tome što je zračeći element smješten u limenku ili kanticu), LNB-om i R820T USB DVB-T prijamnikom može se primiti solidan signal.

Tiangong-1 (u doslovnom prijevodu „Raj 1“) prva je kineska svemirska postaja. Lansirana je 29. rujna 2011. godine, a planirano vrijeme rušenja bilo je u rujnu 2013. godine zbog zamjene većim postajama, Tiangong-2 i Tiangong-3. Međutim, postaja je u svemiru još i danas. Postaju su posjetile tri letjelice, od kojih je prva bila bespilotna, a treća je značajna po tome što je u njoj bile prve kineske austronautkinje Liu Yang i Wang Yaping.

Smještena u nisku Zemljinu orbitu Tiangong-1 postaja je na visini od oko 375 km iznad Zemlje, pedesetak kilometara niže od Međunarodne svemirske postaje. Karakteristike odašiljača, snaga i antena nisu poznate, kao što donedavno nisu bile poznate ni frekvencije, do kojih je javnost došla eksperimentalnom metodom slušanja S-banda.

Tiangong-1 – prijam signala s kineske svemirske postaje koristeći RTL-SDR

Piše: Marko Pernić, 9A8MM

Na obje frekvencije postaja odašilje neprestano, što ju čini lakšom za prijam. Većina radioamatera koji su je pokušavali slušati, slušali su frekvenciju 2 232,15 MHz. S obzirom na ograničenja gornje frekvencije USB DVB-T prijamnika, koja je redovito manja od frekvencije Tiangong-1 postaje, potrebno je uzeti downconverter.Ono što je većini najdostupnije je LNB s neke od satelitskih antena, koji često ima DRO (dielectric-resonator oscillator),a ne PLL (phase-locked loop).Pritom treba uzeti u obzir frekvencijsku nestabilnost DRO LNB-a koja može biti i do 2 MHz. Takav je pomak prihvatljiv za DVB-S prijamnike, ali radioamaterima, osobito onima naučenima na USB dongle prijamnike, može biti vrlo zbunjujuće i teško za pratiti.

Nakon spajanja opreme (antena – LNB – USB DVB-T prijamnik), potrebno je, korištenjem nekih od on line servisaili programa, potražiti kada je Tiangong-1 iznad nas. Pisali smo već o Orbitronu kao odličnom programu upravo za takvu namjenu, a za one koji koriste on line soluciju preporuka je korištenje n2yo.com stranice. Frekvencija oko koje treba slušati, u slučaju da se koristi spomenuti LNB, je 1 515,00 MHz.

Na slici se vidi nosioc i dva bočna pojasa. Signal na 1 515,550 MHz je nusprodukt LNB-a. Prateći Dopplerov efekt

izgleda kao da se frekvencije pomiču prema gore, ali zapravo je upravo suprotno. Lokalni oscilator LNB-a radi na 3 750 MHz pa je spektar okrenut. Očekivano, signal se najprije pojačava, te zatim, kako postaja odmiče, stišava. Najprije se izgube bočni pojasevi, dok nosioc ostaje i dalje.

Sljedeći koraci u ovom eksperimentu bili bi analiza signala korištenjem kvalitetnije antene i boljeg prijamnika, te napokon dekodiranje signala (ako je to moguće). To ćemo ipak ostaviti za neku drugu priliku, s obzirom da je cilj ovog eksperimenta bilo pokazivanje mogućnosti prijama takvih signala koristeći lako dostupnu opremu.

Omcantenna

Prijam


Talijanski klub Mediterraneo, uz pomoć gotovo 25 operatora i pod vodstvom

Antonia, IZ8CCW, i Gebrielea, I2VGW, nakon Nepala i Sultanat Bruneia, izabrao je Bangladeš.

Odabrana je lokacija smještena 45 km sjeverno od glavnog grada, Dhake. Lokalno stanovništvo razumije o čemu govorim kad kažem da 45 km znači tri sata vožnje.

Prethodno smo se sastali u Bustu, pored Milana. Strateška lokacija. Lokalni radioklub ima potrebnu infrastrukturu za ugodni smještaj više od 50 ljudi. Dodatno, hotel u blizini, uređen u seoskom stilu, očarava namjernike i buduće članove ekspedicije.

Nakon prekratke noći konvoj je na putu za zračnu luku Malpensa. Zahvaljujući Fabriziu, IZ2KXC, koji je predano nadgledao i obavio svu logistiku, prolazimo brzo i nesmetano.

Uz malo snalažljivosti ukrcali smo se na Qatar Airways vukući pola tone prtljage (antene, pojačala, primopredajnike, itd.). Sve je prošlo ugodno uz dobru zabavu. Sletjeli smo u 11:00 u Dhaku preko Dohe, Qatar.

Uz miran let, pažljivo i gostoljubivo osoblje, sati su prošli bez problema. Nakon dolaska pozdravio nas je bangladeški vodič s kojim smo dogovorili organizirani transport. Prolaz kroz efikasnu i prijateljsku imigrantsku kontrolu i carinu protekao je glatko.

Odmah nakon odlaska iz zračne luke u oči „bode“ kontrast. Ne zaboravite da smo došli preko Qatara. Došli smo iz zemlje blagostanja u zemlju u kojoj je siromaštvo svakodnevica. Primijetili smo, iako nismo pažljivo gledali, da vozila nisu ni blizu standardu u razvijenim zemljama. Rikše su legenda. Predstavljaju grad, glavninu prijevoza, osoba ili stvari. Autobus je nas i prtljagu, ali ne bez uzrujavanja, prevezao na odredište. Nasreću, lokalni vozač je znalački izbjegao sve zamke na putu.

Nakon tri sata puta, ispunjenog udarcima, kolotečinama, cviljenja kočnica i izdašne uporabe sirene, na ulazu smo u Glavni stožer izviđača Bangladeša. Iza sebe smo ostavili zaseoke nesigurnih

2013. Bangladeš DX ekspedicija Mediterraneo DX Kluba

Preveo: Davorin Ištvanović, 9A2NO

građevina sa ostacima engleske kolonijalne arhitekture. Ovdje je sve pažljivo održavano, zgrade su u dobrom stanju. Sobe namijenjene nama su primjereno čiste i opremljene tekućom vodom.

Na raspolaganju smo imali cijelu zgradu. Osim soba, imali smo dvije prostorije namijenjene radiouređajima, kao i blagovaonicu za jelo. Terasa na zgradi je slobodna za tri Spiderbeama, vertikalkuza 160 m, quad za 50 MHz i prijamnu antenu. Prostor omogućava smještaj uređaja i filtara da si međusobno previše ne smetaju. Multiband dipol je pričvršćen na jednu stranu krova. Vertikalke za 17 m i druge antene bile su razmještene pored zgrade. Na obližnjoj je zgradi, na krovu, postavljen četvrti Spiderbeam.Nakon kratkog spavanja počeli smo postavljati antene prema uputama Michela, F5EOT, uz pomoć Erica, ON5RN, i Henrija, F1HRE. Ne smijemo zaboraviti niti Dimu, RA9USU, i Marca, IZ2GNQ.

Istovremeno s antenama, drugi je dio ekipe postavio vertikalke za 80, 40, 10/30,20, 17 m uz nadzor Stefana, IZ5GST.

Naši njemački prijatelji, DJ9RR, Haye, DJ7JC, Norbert , OE3JAG, Karl, DL5DSM, Helmut, DF7TT, Jürgen, DL3GA, Andy, su se žurno usredotočili na kompletiranje CW postaje.

To su dva Elecraft (K2 i K3) te Acom 1010 i Tokyo HighPower pojačala. Stanica s K3 je imala RDS koji omogućava pregled cijelog banda. To je vrlo korisno, posebice na 160 m, kada su signali gotovo neprimjetni.

Digitalne postaje, RTTY (Icom 7200 i 7000 i microKEYER USB III (microHAM)) i SSB (Icom 7000 i Acom 1010, HAL600, Tokyo HighPower), posložili su I8YGZ, Pino,

Skupna fotografija članova DX ekspedicije

Završni radovi oko postavljanja antena

UREĐUJE: Zlatko Matičić, 9A2EUQSL, DX, Diplome


IK4MTK, Mario, IK2LTR, Fabio, HB9OCR, Marco. Za koaksijalne i ostale kabele odgovorni su IT9ZZO, Dario, YO9XC, Ovidiu, i YO5OED, Feri.

Kompletiranje postaje S21ZBC je gotovo za nekoliko sati. Dakle, prije 12:00 po lokalnom vremenu, program može početi. Ne iznenađuje činjenica da smo predvidjeli veliki nalet i pritisak Japanaca. Nitko ne komentira, ali bez obzira gdje si, Japanci samo naviru. Prvo poslijepodne je brzo prolazilo i pripremali smo se za noć kada smo se nadali osvježenju! Na nesreću, kao i u prijašnjim ekspedicijama u Nepal i Brunei, imali smo drastičan pad propagacija u ranim jutarnjim satima. To se posebno osjetilo između 1:00 i 5:00 – četiri sata tijekom kojih su propagacije bile ravne gotovo nuli (čak i na nižim bandovima). Odraditi 50 veza u tim uvjetima je bio rekord. Ovo nije obeshrabrilo operatore koji su, bez obzira na propagacije, ostali usredotočeni, stalno zvali i napinjali uši.

Bilo je jasno da nam, nakon trogodišnjeg iskustva u Aziji, u ovo doba godine prostiranje u noći nije naklonjeno. Bez obzira na sve, ekspediciju smo završili s 52 069 veza, što je, s obzirom na okolnosti, veliki uspjeh. Podsjetimo da smo radili s dva pozivna znaka, S21ZBC i S21ZBB. Članovi ekspedicije su sudjelovali i u CQWW natjecanju.

Antinio i Gabriele, naši vođe tima, dokazali su se, kao i uvijek, kao odlični organizatori u pripremi ekspedicije. To znači dvije godine napora u stvaranju kontakata. Također, bilo je potrebno zainteresirati kolege radioamatere na lokaciji i strpljivo uvjeravati ne vrlo prijemčivu administraciju u vrijednost širenja radioamaterizma na tom području. Dobri organizatori na lokaciji i osiguranje kohezije ekipe, jamče dobru atmosferu i zabavu cijelo vrijeme.

Govoreći bengali i baveći se administracijom pridonio je da stvari teku glatko.

Obrazovna strana i prijam u učionici budućih radioamatera je za pohvalu. Tome pridonosi i činjenica da su vodiči došli tražiti pomoć da slože zaboravljeni Spiderbeam uz izazovne instrukcije iknow-how. Naši njemački prijatelji posvetili su puno vremena učeći ih kako da sastave i koriste antenu na obostrano zadovoljstvo.

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli u ovoj pustolovini, uključujući Mediterraneo, NCDXF, Clipperton DX Club, CDXC (zaklada Velike Britanije ), INDEXA, UFT, Lynx, Swiss DX zakladu, Eastern Iowa DX Ass. i mnoge druge. Također, zahvaljujemo sponzorima na opremi: ACOM, Radio 33, Spiderbeam, RF Ham, EA Antenna (popis je dug pa je nemoguće sve navesti). Još jednom, hvala vam.

Povratak je bio po noći u dobrim uvjetima i prvih nekoliko sati leta bili smo posvećeni odmaranju.

Na kraju, kao uvijek, žalimo što nismo imali dovoljno koaksijalnog kabela. Odluka između težine kabela i udaljenosti antena je uvijek teška. Ako nema dovoljno mjesta, najbolje je, što je više moguće, odvojiti CW i SSB digitalnu postaju. Možda je istina o antenama, pokušali smo si olakšati život i maksimalno smanjiti smetnje. Međutim, ne možemo uvijek udaljavati antene. Imali smo internetsku vezu i WiFi koji je uvelike olakšao slanje dnevnika rada. Konačno, kad imate posla s puno prtljage, dobro je, kad je u pitanju oprema, da na putu ne izgubite ni jedan komad.

Čujemo se uskoro u novim pustolovinama.

73, Henri, F1HRE

Eric, ON7RN i Steve, IZ5GST Gabriele, I2VGW

Suradnja članova ekspedicije i malih skauta iz Bangladeša

- među top 50 po traženosti- naziv republike: Bangladeš, - službeni jezik: bengali- glavni grad: Dhaka

(8 milijuna stanovnika)- ustroj: parlamentarna demokracija,

članica Commonwealtha- površina: oko 144.000 km²,- broj stanovnika: 153 milijuna- religija: većinom muslimanska

(ima i kršćana i budista)

bangladeš u nekoliko natuknica

Posebno bih istaknuo Daria, IT9ZZO, operatora i liječnika u ekspediciji, koji nasreću nije morao koristiti svoje profesionalno znanje. Jedini pacijent mu je bio Pino koji je ostao je bez glasa (vrlo neobično za jednog Napolitanca).

Također, spoznali smo da talijanska genijalnost nije samo prazna riječ kada je Antonio u bespuću Bangladeša uspio nabaviti pizzu, hi! To je pun pogodak otkad smo tri puta na dan suočeni s rižom, piletinom i Nescafeom! Antonio se otpočetka suzdržavao da ne ubije kuhara!

Odnosi s vodičima su općenito bili odlični. Veliko hvala S21AM-u, Manjuru, našem suradniku u Bangladešu.

QSL, DX, Diplome


Clublog je on-line dnevnik koji nije samo internet baza dnevnika veza već nudi puno više toga. Mnogobrojne statistike,

kao i OQRS (Online QSL Request Service), samo su dio mogućnosti koji nudi ovaj on-line servis.

Osnivač Clubloga, Michael Wells, G7VJR, 2008. je godine došao na ideju da pomogne radioamaterima u lokalnom radioklubu u međusobnom „natjecanju“ u kojem treba odraditi što više zemalja po DXCC listi.

Osim Michaela, Clublog tim čine: Alan, 5B4AHJ, DXCC database research, Dimitri, SV2YC, CQ Zone research, Jim, KE8G, Helpdesk, Marios, 5B4WN, OQRS.

U početku je Clublog imao nekoliko osnovnih funkcija, a jednaod najvažnijih je generiranje DXCC liste na samom webu.Clublog je brzo rastao, nove funkcije su vremenom uvedene tako da danas (prosinac 2013. godine) ovaj servis koristi preko 30 000 radioamatera s preko 20 milijuna veza, od toga gotovo milijun i pol veza s hrvatskim radioamaterima!

Kao i svaki sličan servis, Clublog zahtjeva registraciju koja se nalazi na web stranici https://secure.clublog.org/signup.php. Registracija je jednostavna i ne zahtijeva slanje Dozvole (za razliku od Logbook Of The World – LotW, recimo). Nakon uspješne registracije potrebno je „uploadati“ dnevnik u ADIF formatu (Amateur Data Interchange format) na Clublog web stranicu. Sam ADIF format je standardiziran u radioamaterskom svijetu i svi računalni dnevnici imaju mogućnost prebacivanja dnevnika u ovaj format. Postoji i opcija slanja dnevnika rada putem elektroničke pošte. Također, moguće je jednim korisničkim nalogom koristiti Clublog za više pozivnih oznaka.Ovo je pogodno za postaje koje koriste više pozivnih znakova (primjerice, na DK8ZZ nalogu imam ukupno 4 pozivne oznake: DK8ZZ, 9A/VE3ZIK, 9A0D i XV2DLH).

Clublog – više od on-line dnevnikaPiše: Zrinko Žibert – Zik, DK8ZZ

Elektroničkom poštom dobivate potvrdu o prijamu dnevnika rada, kao i dodatne informacije o mogućim duplim vezama, kao i pogrešnim DXCC-ima u dnevnicima.

ANAliZA DNeVNiKAClublog radi automatsku analizu dnevnika, generira DXCC listui iz podataka iz ADIF dokumenta prikazuje popis rađenih i potvrđenih DXCC zemalja.

Timeline statistika omogućava nekoliko različitih parametarakao što su: pregled rađenih DXCC zemalja iz godine u godinu, broj ukupno rađenih zemalja na svim opsezima, datum kada je prvi put rađena neka DXCC zemlja, lista DXCC zemalja koje nisu odrađene, itd.

što NAKoN UsPJešNoG „UbAciVANJA“ DNeVNiKA?Nakon ubacivanja dnevnika u on-line bazu čeka nas prvo iznenađenje. Naime, Clublog ima bazu podataka iznimki s preko4 800 pozivnih znakova čiji prefiks ne odgovara DXCC zemlji iz koje je rađeno ili koriste prefiks s nekom iznimkom. Navest ćemo samo nekoliko primjera: 4U1VIC (DXCC = OE –Austrija), K9W (KH9 = Wake Atoll), 4U1WB (World Bank sa sjedištem u Washingtonu, računa se kao W3 – SAD), GB2LL (GB koriste specijalne postaje iz Velike Britanije, GB2LL je postaja aktivna iz Sjeverne Irske, DXCC = GI).

QSL Charts je preglednik potvrđenih DXCC zemalja QSL karticama s mogućnosti sortiranja kroz opsege ili datum rada. QSL Charts nudi odličan preglednik potpune liste potvrđenih QSL karata, kao i popis svih veza na nekom opsegu s određenom DXCC zemljom. Treba reći da je ovo jedna od informacija koja je dostupna samo pojedinačnom korisniku (nitko drugi ne može pristupiti tim podatcima). Veze iz dnevnika koriste se za izradu ukupne statistike Clubloga.

Zone charts je statistika rađenih i potvrđenih WAZ zona, a Log matchingpopis rađenih veza koje su „potvrđene“ od drugih korisnika u njihovim dnevnicima na Clublogu.

U dijelu Leauge Tables možete naći opsežnu statistiku počevši od DXCC League, Zone League, kao i statistiku po različitim kriterijima koje možete sami odabrati. Clublog Tools nudi

QSL, DX, Diplome


mogućnost korištenja DX Clustera, Most Wanted DXCC liste, ispisivanje karte azimuta za odabranu lokaciju (dovoljno je unijeti QTH lokator), kao i on-line pretragu dnevnika na Clublogu.

On-linE DNeVNiK RADAClublog omogućava pretragu dnevnika rada. Sama pretragamoguća je uz iFrame opciju. Na svojoj web stranici (ili QRZ.com-u) vrlo jednostavno možete postaviti on-line pretragu dnevnika.Na QRZ.com to izgleda ovako:

U biti, dovoljno je da jednom provjerite cijeli dnevnik u paketima od po 10 000 veza (Corect Full Log DXCCs in 10k QSO batches),a nakon toga poslije svakog uploada koristite opciju Correct another batch of QSO. Ovom opcijom provjeravaju se samo veze koje ste posljednje „ubacili“ na Clublog. Primjer: posljednju vezuu dnevniku VE9HF editirat ćemo tako da je DXCC Australija (VK).

Također, postoji mogućnost aktiviranja OQRS opcije (netko kome treba vaša QSL kartica može je zatražiti on-line). Uz slanje preko biroa postoji i opcija slanja direktnih karata, plaća se via Paypal, s tim da Clublog ne snosi nikakvu odgovornost za slanje direktnih karata.

iMPleMeNtAciJA lOggER32 i ClUBlOgLogger32 je jedan od najpopularnijih programa za vođenje vezana računalu i može se naći na web stranici www.logger32.net. Redovno ažuriranje i odlična mailing lista pomoću koje korisnici komuniciraju s ljudima koji volonterski pomažu oko ovog programa su mu glavne značajke.

Clublog je otišao dalje i implementirao nekoliko opcija.

1. Opcija downloada baze pozivnih podataka s ispravnomDXCC zemljom. Clublog dopušta osvježavanje datoteke jednom u 24 sata(kod mene je ta opcija uključena na auto-update).Country database se redovno obnavlja. Jako je korisna stvar za mnogobrojne specijalne pozivne oznake koje nisu u skladu s DXCC-om ili se isti prefiks koristi za više različitih zemalja (R2014A je Rusija, a ne Kalinjingrad, TO6D je Guadeloupe = FG, K9W Wake Atoll = KH9 itd).

2. Opcija usporedbe DXCC baze u dnevniku s bazom ClublogClublog omogućava provjeru DXCC veza u dnevniku i njihovo automatsko ispravljanje. Preduvjet je da je dnevnik već na Clublogu. Postoje dvije mogućnosti: pregled cijelog dnevnika ili pregled posljednjih veza koje su „ubačene“ u Clublog.

Nakon što smo odabrali Correct another batch of QSOs, Logger32 je s Clublog „skinuo“ JSON datoteku s popisom svih veza koje su posljednje „ubačene“ u Clublog i automatski ispravio VE9HFiz Australije u Kanadu.

QSL, DX, Diplome


Nakon što ste pronašli veze u dnevniku, dovoljno je da kliknuti na Request QSL Card i otvara se nova stranica:

Ako je vaš dnevnik već na Clublogu, svi ovi podaci će se automatski unositi i samim time je obrada brža. Na vama je da odaberete da li želite karticu preko biroa ili direktnim putem. Treba reći da dosta ekspedicija vrlo brzo šalje OQRS kartice (primjerice XR0YY, Uskršnji otoci, čija je kartica stigla za manje od 6 mjeseci preko biroa).

Na kraju, treba reći da je Clublog unio velike novine. Moguće je lako postavljanje dnevnika rada on-line, ekspedicijama je lakša obrada zahtjeva za QSL kartice, veliki broj različite statistike zadovoljit će sve kriterije. Treba reći da projekt Clublog nije završen, postoji još puno ideja koje će biti implementirane. Jedna od njih sigurno je i on-line dodavanje veza iz Logger32 na Clublog.

tKo sVe KoRisti ClUBlOg?Treba reći da mnoge radioamaterske ekspedicije koriste pogodnosti Clubloga. Razlog je jednostavan: većina njih ne skuplja QSL kartice, ali ih šalje preko biroa. OQRS (Online QSL Request Service) je jednostavan način da potvrdite željenu DXCC zemlju bez slanja kartice poštanskim putem. Mnoge ekspedicije koriste OQRS preko Clubloga (FT5ZM, 5I0DX, XR0YY, TO7CC, 1A0KM,…).Dovoljno je otići na log search i ukucati željenu pozivnu oznakuza pretragu.Kao primjer navest ću veze rađene s postajom FT5ZM.

Nakon prošlogodišnjeg pregleda „novotarija“ na radioamaterskom

tržištu, nije se dogodilo ništa spektakularno. Tek pokoji novi model uređaja, postepeno uvođenje SDR tehnologija i za sada nikakvih novih pomaka na planu digitalizacije naših komunikacija. Za sada je i dalje suvereni vladar digitalnih modulacija Icom i za sada se ne vidi mogućnost da itko skine D-STAR sa svoga trona. Tradicionalno tržište sporo prihvaća nove tehnologije koje traže dramatične promjene (i ulaganja!).

Dalekoistočni proizvođači, prije svega kineski, ponovo nude jeftine nove modele svojih uređaja. Očito je konkurencija urodila plodom, pa sada imamo dva nova ručna modela iz Yaesuove ponude po cijeni od svega stotinjak američkih dolara. Zadnje izmjene zakona su olakšale uvoz radiokomunikacijske opreme sada su nam „svjetske cijene“ u potpunosti dostupne (naravno, uz plaćanje obaveznog PDV-a kod uvoza).

Uz jeftine UKV uređaje, kineski konstruktori su krenuli s razvojem KV uređaja. Za sada je komercijalno dostupan samo X1M projekt (u najavi X1MKII). Ako će razvoj ići po planu, kroz koju godinu imat ćemo na raspolaganju i KV radiostanice „normalne“ cijene.

I ovaj put krećemo isključivo abecednim redom, da se ni jedan proizvođač ne naljuti (hi).

Novi radioamaterski uređaji u 2013. godiniPiše: Boris Tuđan, 9A1IW

QSL, DX, Diplome

AliNco DX-sR9tVrsta uređaja: mobilni/stacionarni

primopredajnik.

Frekventni opseg: KV 10…160 m, WARC, 60 m.

Vrste rada: AM, FM, SSB, CW.

snaga: 100 W.

Prijamnik: dvostruki superheterodinskii SDR.

Napajanje: 13,8 V.

Antena: 1 × PL-259 konektor.

Dimenzije: 4,1 kg.

ostale karakteristike: velik i pregledan LCD, VOX, DSP, dvostruki VFO, mogućnost ugradnje roofing filtra, mogućnostdodavanja vanjskoga automatskog tunera, odvojiva prednja ploča, besplatan Alincov SDR softver.

bAoFeNG UV-82Vrsta uređaja: ručni primopredajnik.

Frekventni opseg: 2 m, 70 cm.

Vrste rada: FM, WFM (na prijamu).

snaga: 5 W/4 W.

Prijamnik: simultani samo jedne frekvencijei radiodifuznog programa.


Iz zemlje i svijetaUREĐUJE: Zlatko Matičić, 9A2EU

Napajanje: 7,4 V Li-ion 1 800 mAh, TX: 1,6 A.

Antena: 50 Ω, SMA konektor.

Dimenzije (D/V/š): 52/100/32 mm,250 g (s baterijom i antenom).

ostale karakteristike: bolji prijamnik, veće i kvalitetnije kućište, unaprjeđena tipkovnica, dvostruka PTT tipka, skener, dual watch opcija,2 × 128 memorijskih kanala, VOX, CTCSS/DCS, DTMF tipkovnica, prijam radiodifuznog područja, glasovna podrška za slijepe radioamatere, pozadinsko osvjetljenje displeja u više boja, u paketu dolazi slušalica s mikrofonom, auto-punjač, zakačka za remen i vezica.

teN-tec ARGoNAUt Vi 539Vrsta uređaja: prijenosni QRP primopredajnik.

Frekventni opseg: KV: 10…160 m i WARC, bez 12 m banda.

Vrste rada: AM, FM, SSB, CW, FSK,PSK, RTTY.

snaga: 10 W.

Prijamnik: prijamnik strostrukom konverzijom.

Napajanje: 9,5…14 V.


Dimenzije: 5 kg.

ostale karakteristike: ugrađen 2,9 kHz roofing filtar, DSP, USB port za povezivanje, analogni audio ulaz/izlaz za digitalne vrste rada.

ostale karakteristike: skener, 200 memorijskih kanala, ARS, ATS, CTCSS/DCS, zaštita uređaja lozinkom, IPX5 zaštita kućišta, prikaz napona baterije, primopredajnik s direktnom konverzijom.

YAesU Ft-257Vrsta uređaja: ručni primopredajnik.

Frekventni opseg: 70 cm.

Vrste rada: FM.

snaga: 5 W.

snaga audio-izlaza: 800 mW.

Prijamnik: prijam samo jedne frekvencije.

Napajanje: 7,4 V Li-ion 1 030 mAh,RX: 200 mA, TX: maksimalno 1,6 A.

Antena: 50 Ω, SMA konektor.

Dimenzije (D/V/š): 62/120/39 mm,280 g (s baterijom, antenom i zakačkom za remen).

ostale karakteristike: skener, 200 memorijskih kanala, ARS, ATS, CTCSS/DCS, zaštita uređaja lozinkom, IPX5 zaštita kućišta, prikaz napona baterije, primopredajnik s direktnom konverzijom.

YAesU Ft-252Vrsta uređaja: ručni primopredajnik.

Frekventni opseg: 2 m.

Vrste rada: FM.

snaga: 5 W.

snaga audio-izlaza: 800 mW.

Prijamnik: prijam samo jedne frekvencije.

Napajanje: 7,4 V Li-ion 1 030 mAh,RX: 200 mA, TX: maksimalno 1,6 A.

Antena: 50 Ω, SMA konektor

Dimenzije (D/V/š): 62/120/39 mm,280 g (s baterijom, antenom i zakačkom za remen).

bAoFeNG X1MVrsta uređaja:

prijenosni QRP primopredajnik.

Frekventni opseg: KV: 10…80 m, bez WARC bandova,RX: 0,1…30 MHz.

Vrste rada: SSB, CW.

snaga: 5 W.

Napajanje: 13,8 V, 1,5 A.


Dimenzije: 0,5 kg.

ostale karakteristike: DB9 TTL izlaz, adapter za RS232, 100 memorijskih kanala.

XieGU X1MKii(testni prototip)

Vrsta uređaja: prijenosni QRP primopredajnik.

Frekventni opseg: KV: 10…160 m, WARC, 6 m.

Vrste rada: SSB, CW, FM, RTTY,AM samo za RX.

snaga: 20 W.

Napajanje: 9…20 V, max. 4,5 A.


Dimenzije: 0,65 kg

ostale karakteristike: 100 memorijskih kanala, mikrofonski kompresor, S/PWR/SWR indikator, mogućnost ugradnje dodatnih roofing filtara, ugrađen antenski tuner.

YAesU FtDX-1200Vrsta uređaja: stacionarni primopredajnik.

Frekventni opseg: KV: 10…160 m, WARC, 6 m.

Vrste rada: AM, FM, SSB, CW, FSK,PSK, RTTY.

snaga: 100 W.

Prijamnik: prijamnik strostrukom konverzijom.

Napajanje: 13,8 V.


Dimenzije: 9,5 kg.

ostale karakteristike: ugrađen automatski antenski tuner, kolor TFT displej 4,3”,grafički prikaz analize frekventnog spektra, opcionalna jedinica za povezivanje SCU-17 (USB, CAT, PTT, audio ulaz/izlaz), opcionalna jedinica za dekodiranje digitalnih vrsti rada i telegrafije FFT-1, mogućnost ugradnje roofing filtra.


U Radioklubu Đakovo u tijeku su brojne aktivnosti vezane za izobrazbu mladih

radioamatera, učenika osnovnih i srednjih škola s područja Đakovštine.

Aktivnostima se pristupilo nakon brojnih i sveobuhvatnih priprema, koje su obuhvatile generalnu obnovu klupskih prostorija za rad te izgradnju i postavljanje suvremenih amaterskih radijskih postaja, primjerenih za suvremenu izobrazbu mladih radioamatera.

Tijekom listopada i studenog 2013. godine, u suradnji s osnovnim i srednjim školama u Đakovu održavane su zanimljive i zabavne multimedijalne prezentacije na temu Što je to radioamaterizam? za učenike osnovnih i srednjih škola. Prezentacije su održavane u prostorijama Centra za tehničku kulturu u Đakovu i u prostorijama Radiokluba u trajanju od oko dva školska sata, koja su gotovo bila nedovoljna da obuhvate samo neke od brojnih sadržaja koje nudi ono što poznajemo pod zajedničkim nazivnikom – radioamaterizam.

Učenici su tako mogli saznati da se može komunicirati i na drugi način, a ne samo putem telefona ili pametnih prijenosnih telefona-računala (smartphonea), Facebooka, Skypa i drugih načina koje nude računala i internet. Mogli su vidjeti neke od komunikacijskih sustava koje mogu koristiti kao radioamateri operatori na lokalnoj ili na globalnoj razini. Prikazano im je kako uz malo truda mogu „uletjeti“ u svijet radioamaterskih komunikacija putem radiovalova raznih duljina koje praktički nemaju ograničenja, te da im je za to dovoljno imati samo dvanaest godina. Sa četrnaest već mogu imati i osobnu radioamatersku postaju s kojom mogu održavati radioamaterske veze s oko desetak milijuna radioamatera širom svijeta!

Nakon provedenih prezentacija, pristupilo se održavanju tečaja, sukladno propisanom nastavnom planu i programu za radioamatere početnike, koji se održavao u klupskim prostorijama. Tečaj je trajao oko trideset sati, a mladi su ih polaznici hrabro izdržali (iako su ga polazili subotom u trajanju od dva sata). Učenici tih dobnih skupina su opterećeni nastavom, učenjem i ostalim izvannastavnim aktivnostima tijekom tjedna i vikenda, poput sporta, glazbe i sl., tako da je trebalo puno upornosti i truda.

Treba napomenuti da je tečaj za radioamatere početnike bio besplatan,

Aktivnosti u Radioklubu Đakovo – 9A1FVW/9A7D

Piše: Davor Perković, 9A3SW

kao i polaganje ispita te da je sve troškove oko tečaja snosio Klub (predavači su predavali volonterski).

Tijekom tečaja uočen je problem nedostatka pogodne suvremene i primjerene literature za radioamatere tih dobnih skupina, tako da vjerujemo da će novi priručnik koji priprema HRS ubuduće dobro doći.

1. veljače 2014. godine, u prostorijama Centra za tehničku kulturu u suradnji s Hrvatskim radioamaterskim savezom organiziran je ispit za radioamatere operatore P razreda. Ispitu je pristupilo devet kandidata, učenika osnovnih i srednjih škola s područja Đakova koji su, pred tročlanim povjerenstvom HRS-a na čelu s predsjednikom Franjom Kokorićem, 9A2TN, iz RK Osijek imali priliku pokazati što su naučili tijekom tečaja.Ispit za radioamatere P kategorije obuhvatio je pitanja iz tehničkog dijela primjerenog za P kategoriju, pitanja iz poznavanja hrvatskih i međunarodnih radioamaterskih propisa te hrvatskih i međunarodnih radioamaterskih operativnih pravila i postupaka. Svi kandidati su pokazali zavidnu razinu znanja i uspješno položili ispit.Najveće iznenađenje tijekom održavanja tečaja bila je spoznaja da mlade radioamatere, koji su praktički odrasli s računalom i internetom i koji posjeduju jako informatičko znanje, pokazuju veliko zanimanje za učenje Morseove abecede te je u Klubu nastavljen daljnji rad i u tom smjeru.

Mladi radioamateri počeli su prvo raditi prve lokalne radioveze telefonijom na 2 m i 70 cm, vježbajući naučene radioamaterske procedure korištenjem ručnih amaterskih radijskih postaja, u simpleksu i preko lokalnog repetitora, međusobno i s ostalim radioamaterima. Nakon te početne faze, polako su uvedeni i na kratkovalne opsege, održavajući radijske veze telefonijom i digitalnim vrstama rada korištenjem telegrafskih procedura uz pomoć iskusnijih operatora u funkciji mentora. Nakon nekoliko sati obuke, mladi radioamateri naučili su postaviti radijsku postaju za rad korištenjem skupa radioamaterskih programa pod zajedničkim imenom HAM RADIO DELUXE. Osim korištenja osnovnog programa, naučili su postaviti dnevnik rada i podesiti program DM-780 za rad digitalnim vrstama rada. U dnevniku rada našle su se tako zapisane prve veze mladih radioamatera održane vrstom rada PSK-31 u prosjeku ne kraće od 1 000 km, sa samo oko 30 W snage. Jedan mladi operator je tako održao svoju prvu vezu s jednom postajom iz SAD-a, i to s YL-kom, udaljenom „samo“ oko 8 900 km!

Učenici osnovnih škola posjeduju zavidnu razinu informatičkog predznanja tako da ih nije bilo teško obučiti za rad na primopredajniku upravljanim računalom. Nakon samo nekoliko sati rada barataju opremom vrlo vješto te se nadamo da će samostalnim radom i uz savjete mentora graditi potrebna znanja i vještine

Prezentacije u klubu

Iz zemlje i svijeta


suvremenog radioamaterizma. Budući da je klupska amaterska postaja spojena i na internet, vrlo brzo će moći upravljati s uređajem s udaljenog računala!

Budući da ih je zanimalo i učenje Morseove abecede, tragali smo za suvremenom metodom učenja uz pomoć osobnog računala.

Tako smo na internetu, među brojnim programima za te namjene, pronašli zgodan besplatni program za Windows OS koji je napravio G4FON. Uz pomoć tog programa mladi amateri mogu učiti Morseovu abecedu u Klubu, samostalno i kombinirano po tzv. Kochovoj metodi. Sličan program koji se temelji na tom principu napravio je i IZ2UUF, koji je izrađen za Android OS. Mladi radioamateri tako mogu učiti telegrafiju i na pametnom telefonu koji nose u džepu! U telegrafiji očito ima nešto „magično“ te savjetujemo svim radioamaterima koji ju ne znaju da ju nauče jer njezino učenje nikada nije bilo pogodnije! Na internetu se mogu naći brojna iskustva radioamatera koji su u radioamaterizam ušli u razdoblju kada više nije bilo obavezno

njezino učenje pa su nakon godina bavljenja održavanja veza npr. FM i SSB telefonijom, „ganjanja“ raznih VHF/UHF repetitora, digitalnih vrsta rada i sl. otkrili čaroban svijet telegrafije, koja u radioamaterskom svijetu praktički znači poznavanje jednog stranog jezika, a o pogodnostima rada u natjecanjima da ne govorimo!

Osim navedenih aktivnosti vezanih za izobrazbu radioamatera operatora početnika, pristupilo se aktivnostima koje su imale za cilj okupljanje i izobrazbu radioamatera drugih specijalnosti, poput konstruktorske i amaterske radioorijentacije, odnosno amaterske radiogoniometrije.

Tako je, u suradnji s osnovnim školama s područja grada Đakova, a u organizaciji osnovne škole Vladimira Nazora, organizirana inicijalna trodnevna konstruktivna radionica za izradu elektroničkih sklopova. Radionicama, koje su bile eksperimentalnog tipa prisustvovalo je oko 20-ak učenika koji su mogli izraditi zanimljive i zabavne elektroničke sklopove te difuzne radijske prijamnike. Na radionicama su sudjelovali učenici

od 4. razreda osnovne do 2. razreda srednje škole s kojima ćemo nastaviti raditi na sličnim radionicama u klupskim prostorijama.

Iako Radioklub Đakovo postoji gotovo 60 godina, nitko se nije nikada bavio aktivnostima vezanim za amatersku radiogoniometriju. Disciplina kojom se u pojedinim sredinama ljudi bave godinama i koja je vrlo atraktivna (naročito mladima) nas je jednostavno zaobilazila kao da uopće ne postoji!

Tijekom prošle i ove godine javile su se ideje da to probamo promijeniti, no nismo imali konkretnih pomaka dok nismo počeli surađivati s nastavnicima tehničke kulture koji su pokazivali zanimanje, no nisu posjedovali potrebna radioamaterska znanja i vještine da ih prenesu na učenike. Suradnjom Radiokluba, osnovnih škola te HZTK-om organizirana je obuka učenika u radioorijentaciji te čak i županijsko natjecanje! Iskustvo koje smo time stekli te oduševljenje zainteresiranih učenika dalo nam je pregršt ideja za daljnji rad s mladima, od kojih će sigurno svoje mjesto naći i ARG!

Detalj s polaganja ispita

Ispit za radioamatere početnike položila je i jedna radioamaterka, Sanja Pažin te postala – YL-ka.

Nakon položenog tečaja, mlade radioamatere početnike trebalo je uvesti u praktičan rad.

Dio „arsenala“ Radiokluba Đakovo, 9A1FVW/9A7D, koji je na raspolaganju mladim radioamaterima za učenje telegrafije

Iz zemlje i svijeta


Documents

časopis Hrvatskoga radioamaterskog saveza …...u jesen 1918. godine, u doba pokušaja stvaranja Države Srba, Hrvata i Slovenaca, skinuta s krstarice Novara i postavljena na zagrebačkom