časopis za književnost, kulturu i znanostMatice hrvatske Sisak

Utemeljen 1969.4/2013.

časopis za književnost, kulturu i znanostMatice hrvatske Sisak

Utemeljen 1969.4/2013.

NakladnikMatica hrvatska Sisak

Glavna i odgovorna urednicaĐurđica Vuković

Gost urednik Andrija Tunjić

UredništvoBranko Skrbin, Nataša Nježić, Iva Pavušek, Alma Trauber

LektoricaNevenka Klasić

NaslovnicaVatroslav Kuliš

OblikovanjeJulija Kozarić

TisakMANIKAPetrinja

Uredništvo Ogranak Matice hrvatske Sisak, Rimska 9, 44000 SisakTelefon +385 44 524 556E-mail matica.hrvatska.ogranak.sisak@sk.t-com.hrInternet www.maticahrvatskasisak.hr

Uredništvo prima ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Rukopise ne vraćamo. Cijena pojedinog broja 60,00 kn. Godišnja pretplata 180,00 kn. Ovaj broj tiskan je novčanom pomoći Grada Siska, Županije Sisačko-moslavačke i Ministarstva kulture RH.

USKLIČNIK 1 Italo Calvino / Jesam li i ja bio staljinist?

TEMA Dani europske baštine 2013. / Dani industrijske baštine grada Siska5 Ivana Miletić – Čakširan i Vlatko Čakširan / Prvi dani industrijske baštine grada

Siska – prošlost, sadašnjost i budućnost industrijske baštine9 Alma Trauber / Projekt ‘’Tvornica baštine Željezara Sisak’’ 12 Sagita Mirjam Sunara / Zaštita, obnova i prezentacija parka skulptura u Sisku:

Zanimljiva otkrića i veliki izazovi16 Ana Sopina / Industrija kao (prostor) instalacija35 Jesenko Horvat / (Art)efakt39 Nina Vojnović, Maksin Pužar, Nikolina Rusac: Idejni projekt revitalizacije radničkog

naselja Caprag

ESEJISTIKA 44 Goran Galić / Flanerizam u feljtonima A. G. Matoša55 Božica Zoko / To je to ! (pogled na sjeveroistok)58 Marcel Bačić / Da nije Don Juana, muzika bi častila samu sebe

LIKOVNOST63 Sonja Švec Španjol / Hedonist boje

POEZIJA66 Ernest Fišer / V čudnovatem zvirišču senji74 Goran Gatalica / Pjesme80 Božica Zoko / Djetetov svemir87 Marija Lamot / Pjesme96 Kristina Posilović / Kuga i njezine kćeri98 Mile Jukić / Za oktavu niže103 Fanika Pojer / Pjesme106 Siniša Matasović / Pjesme

PROZA117 Karmela Špoljarić / Čarobnica122 / Ne može se zagrliti rijeka124 Robert Međurečan/ Strah126 / Srdele i noćne more129 / Kolinje131 Luka Vukušić / Ćelavi prosvjednik133 / Preokret135 / Farsa136 Boris Gregorić / Waldeinsamkeit138 / Evo140 Anastazija Komljenović / Lézarder

141 Darija Žilić / Druge mačke142 Milko Valent / Čelične žene, Iron Maiden

POVIJEST146 Tomislav Dovranić / Administrativni ustroj Hrvatske kroz povijest

KRITIKA / PRIKAZ / OSVRT155 Anastazija Komljenović / Inovativan pristup suvremenoj hrvatskoj književnosti157 Biserka Goleš Glasnović / Tajna harmonija: Mistično jedinstvo svjetlosti i tame,

zvuka i tišine; Erosa i Thanatosa

uskl

ični

kuskličniku

sklič

nikuskličniku

sklič

nik

ž

ri

ječi

1

Italo Calvino

JESAM LI I JA BIO STALJINIST? 1)

Jedan sam od onih koji su Komunističku partiju 2) napustili 1956 – ‘57., jer se nije dovoljno brzo destaljinizirala. No što bih bio govorio dok je Staljin bio živ, a staljinizam se bespogovorno prihvaćao unutar komunističkih stranaka? Jesam li ili nisam i ja bio staljinist? Volio bih da mogu reći: „Nisam bio“, ili „Bio sam, ali nisam znao što to znači“, ili „Bio sam uvjeren da jesam, ali ustvari nisam“. Nijedan od ovih odgovora ne čini mi se potpuno vjerodostojnim, premda u svima ima istine. Ako želim shvatiti i objasniti ono što sam tada mislio (što nije lako, jer se čovjek s godinama mijenja pa mu se počinju mijenjati i vlastita sjećanja, sjećanja na ono kakav je bio), bolje je da počnem s: „da, bio sam staljinist“ i potom nastojim jasnije sagledati što je to moglo značiti.

Izbjegavam uokviriti problem njegovim premisama, bilo subjektivnima (način na koji je politički potpuno neis-kusan i neinformiran talijanski mladić u metežu rata odjednom postao komunist), bilo objektivnima (Staljin, a to je značilo Staljingrad, te Rusija, koja je priječila Hitlerov trijumfalni pohod i spuštala se poput lavine željeza i ognja na Berlin), ne zato što nisu važne, nego zato što se mogu podrazumijevati. I dolazimo do kritične točke: što je Staljin bio nama, što je bio meni?

Radije govorim u jednini kako bih potom otkrio može li se iz uvida u moje pojedinačno sjećanje izvući kakva općenita poruka. Tko je bio Staljin između ‘45. i ‘53. na ovom Zapadu, oblikovanom savezničkom pobjedom i Hladnim ratom? Kakav li se lik mogao rekonstruirati iz uvijek istih službenih portreta i gotovo potpune nevidljivosti osobe, iz ispisanih stranica koje su se svako toliko objelodanjivale poput proročanstava i velike tišine u odgovoru na neprekidne zborske hvalospjeve?

Staljinov lik koji se ocrtavao iz te udaljenosti (sretne udaljenosti, no mnogi to nisu znali) bio je višesložan: za mnoge „iskonske“ komuniste u iščekivanju zelenog svjetla za početak revolucije Staljin je bio živuće jamstvo da će se revolucija dogoditi. Bilo je točno upravo i suprotno, budući da je Staljin nastojao isključiti svaku revoluciju koja bi se mogla dogoditi izvan zone izravnog utjecaja Sovjetskog Saveza. Zatim, bio je tu Staljin koji je govorio kako proletarijat mora preuzeti zastavu demokratskih sloboda koju je buržoazija bila ispustila i to je bio Staljin kojemu je strategija služila kao oslonac Togliattievoj 3) stranačkoj opciji i koja je odgovarala perspektivi povijesnog slijeda od građanske do proleterske revolucije, slijeda kojeg je savezništvo Velike Trojice (ili Petorice) 4) bilo zapečatilo protiv Osovine... Je li to bio meni Staljin?

No kako objediniti taj lik sa svim naočigled proturječnim aspektima? Pokušajmo isprva približno: staljinizam, iako dosta kompaktan, za zapadne je komuniste sadržavao lepezu, doduše ograničenu, političkih, kulturnih i običajnih, u stanovitoj mjeri, protivnih mogućnosti. Staljinistom se bivalo na različite načine, ali pravilo igre bilo je da pobornik određene opcije tu istu ne prikazuje kao alternativu ostalima.

1 Iz lista La Repubblica, objavljeno 16. prosinca 1979. prigodom stogodišnjice Staljinova rođenja i revizije njegova razdoblja, a potom i postumno u I. Calvino, Eremita a Parigi (Pustinjak u Parizu), Mondadori, Milano, 1994. I na višegodišnjem razmaku doima se osebujnim ovaj autokritički tekst (op. prev.).

2 Talijanska komunistička partija (Partito Comunista Italiano – PCI), op. prev.

3 Palmiro Togliatti (1893. – 1964.) bio je jedan od osnivača Komunističke partije Italije –PCd’I (osnovana 1921., potom u ilegali od 1926., u vrijeme fašističke vladavine, sve do preimenovanja u Talijansku komunističku partiju – PCI, 1943.) i doživotni vođa PCI-a. Inače, jedini zapadni komunist po kome je nazvan jedan grad u SSSR-u (op. prev.).

4 Prvobitno savezništvo SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a („Velika Trojica”) bilo je prošireno pridruženjem Francuske i Kine 1944. –’45. s ciljem zadavanja konačnog ratnog poraza silama Osovine na planetarnoj razini (osobito u Europi i na Pacifiku) – „Velika Petorica” (op. prev.).

2 riječi uskličnikuskličnikuskličnikuskličnikuskličnik

Što se mene tiče, Staljin je postao lik u mojem životu tek u trenutku kada se fotografirao s Rooseveltom i Churchillom u naslonjačima od pruća 5) u Jalti. Ono što je prije bio, sukob s Trockim, velike čistke, bilo je to „prije“ i nisam se osjećao izravno umiješanim. Naravno, misterij nevjerovatnih samooptužbi u moskovskim procesima i dalje je bacao ledenu sjenu (naročito kada se isti scenarij ponavljao na procesima u Budimpešti i Pragu 6)), no činilo se da su divovske ratne lomače umanjile sve ostale lomače i objedinile ih u istoj peći u ozračju neizbježne tragedije. Također se i velika trauma onih koji su u političku borbu ušli prije nas – njemačko-sovjetski pakt ‘39. – slijegala u povijesti nadolazećih godina (čak i bez detaljnog uvida, u Italiji inače slabo poznatih).

Ta je povijest započinjala ustankom protiv nacifašizma, gospodara one Europe s kojom sam se želio poistovjećivati i sa svime što ga je nagovještavalo. Staljin kao da je predstavljao trenutak u kojem je komunizam postao velika rijeka, već daleko od divljeg i slučajnog tijeka svog ishodišta, rijeka u koju su se ulijevali pritoci povijesti. Tako bih dakle mogao odrediti vlastiti položaj: moj staljinizam, kao i moj antifašizam, imali su ishodište u istoj vrijednosnoj jezgri. Zbog toga, ja kao i drugi, stečenu antistaljinističku svijest nismo doživljavali kao promjenu, već kao potvrdu vlastitih uvjerenja.

Ne kažem da za mene nije postojala druga povijest, neuskladiva s tom slikom. Radije bih bio najciničniji zagov-ornik makijavelizma, nego jedan od onih koji kažu: „Staljinovi zločini? Tko o tome nije ništa znao? Uopće u njih nisam sumnjao“. Dakako, nitko nije naslućivao obujam masakara (čak i sada svako novo vrednovanje broja milijuna žrtava opovrgava prethodno kao preoptimistično), niti se znalo kakav je to bio mehanizam grotesknih priznanja u političkim procesima (tražila su se profinjena objašnjenja u revolucionarnoj psihologiji, prema kojima su se vođe u nemilosti i bez ikakve nade samoklevetali samo da bi surađivali na razvoju socijalizma, čak je i Koestleru, koji je o tome napisao najdojmljiviju knjigu 7), nedostajalo optimizma), ali elemenata za razumijevanje – barem za razumijevanje kako su postojale brojne sive zone – nije nedostajalo. Moglo ih se uzeti u obzir ili ne, što je različito od vjerovati ili ne vjerovati. Na primjer, bio sam prijatelj Francu Venturiu 8), koji je o tim stvarima ponešto znao i koji mi ih je pripovijedao u svom svojem prosvjetiteljskom sarkazmu. Jesam li mu vjerovao? Naravno da sam mu vjerovao. No mislio sam kako ja, budući da sam bio komunist, moram sagledati te činjenice iz drukčije perspektive od njegove, u drukčijoj ravnoteži pozitivnog i negativnog. Nadalje, izvući iz toga zaključke bilo bi značilo udaljiti se od pokreta, od organizacije, od ljudi i tako dalje, izgubiti mogućnosti sudjelovanja u nečemu što mi je u tom trenutku bilo važnije... Takvo neprenošenje iskustva, ili recimo, ne baš uspješno prenošenje iskustva, ostaje jedna od najobeshrabrujućih realnosti povijesnog i društvenog mehanizma, ne postoji način kako onemogućiti nekoj generaciji zatvaranje očiju; povijest i dalje pokreću nepotpuno ovladani poticaji, djelomična i nejasna uvjerenja, odabiri koji nisu odabiri i potrebe koje nisu potrebe.

Sada ću pokušati precizirati vlastitu definiciju: staljinizam je jačao u nuždi i drukčije od onoga što je bilo, nije ni moglo biti, iako se lice povijesti nije doimalo nimalo svidljivim. Tek kada sam shvatio kako se i u najprečoj potrebi krije trenutak u kojem je izbor moguć, a Staljinov je u najvećem dijelu bio katastrofalan, svako opravdanje staljinizma postalo je nezamislivo.

Dakako, postojao je prostor u kojem nikako nisam mogao prikriti negativnu stranu staljinizma, a to je bio moj izravni profesionalni prostor. Karakteristični za sovjetsku književnost i umjetnost – otkad se revolucionarna epoha bila iscrpila – bili su sumoran čemer i službena estetika, te sirovi dekretski naputci. Bez jasnog uvida kako funkcionira sovjetski sustav upravljanja, nisam bio sklon odgovornost pripisati izravno Staljinu (u vlastoručno potpisanim inter-vencijama činio se otvorenijim od svojih sljedbenika).

Situaciju sam sebi objašnjavao ovako: u godinama u kojima se komunističko vodstvo SSSR-a nametnulo u raznim kulturnim i srodnim područjima života, neka su područja mogla profitirati pod vodstvom pravih komunističkih kreativnih ličnosti, dok su druga – osobito književnost i umjetnost, poslije raznih smrti i dobro poznatih samoubo-jstava – završila u rukama ološa i oportunista. Nešto sam ipak bio shvatio, iako ne i najbitnije: upravo je staljinistički sustav nužno nametao prevlast ološa i taj je sustav bio apsolutistička monarhija, a ne internatsko upravljanje.

Kako bi se nečasnima onemogućio pristup kulturnoj moći, držao sam da je nužno stvoriti teorijsko i praktično

5 Znamenita fotografija na koju se autor referira ustvari prikazuje navedenu trojicu kako sjede na ‘običnim’, drvenim stolicama, dok su spome-nute – ‘od pruća’ – korištene u Potsdamu, 1945., kada se Staljin fotografirao uz britanskog premijera C. Attleea i H. Trumana, predsjednika SAD-a (op. prev.).

6 Montirana politička suđenja održana su ponajprije u Moskvi, 1936. –1938., radi Staljinovog razračunavanja s bivšim drugovima iz Oktobarske revolucije, te s ostalim istaknutim komunističkim neistomišljenicima kojima je suđeno izvan SSSR-a – naročito Budimpešta i Prag (op. prev.).

7 Artúr Kösztler (1905. – 1983.), rodom Mađar, (raz)uvjereni komunist i većim dijelom svog života do samoubojstva u Londonu, natu-ralizirani britanski državljanin, autor je znamenitog romana Pomračenje u podne (njem. Sonnenfinsternis), u kojem se obračunava s totalitarističkom ideologijom komunizma, osobito glede Staljinove diktature (op. prev.).

8 Franco Venturi (1914. – 1994.), istaknuti član talijanskog Pokreta otpora, te kao uvjereni antifašist, povjesničar i književnik, u svojim se djelima koncentrirao na razdoblje prosvjetiteljstva u Europi 18. stoljeća te na noviju rusku povijest, od 19. stoljeća. Njegova djela, naročito o potonjem, u Italiji su postala ključna za razumijevanje uzroka i silnica koje su dovele do i utjecale na (pred)revolucionarne promjene u carskoj Rusiji i posljedično u komunističkom SSSR-u (op. prev.).

uskl

ični

kuskličniku

sklič

nikuskličniku

sklič

nik

ž

ri

ječi

3

djelo koje bi s političkog gledišta bilo neosporno i koje bi poslužilo kao vrijednosni obrazac novoga društva. Zato je valjalo s vlastitog obzora izostaviti mnogo toga: komunizam je bio uski lijevak kroz koji je trebalo proći kako bismo na drugoj strani otkrili beskrajan svemir. Mogao bih stoga „postulatu nužde“ pridodati prethodno izložen logički zaključak: staljinizam je posjedovao snagu i ograničenja velikih pojednostavnjivanja. Raspolagao je vrlo ograničenom i shematiziranom slikom svijeta, unutar koje su se, međutim, nametali odabiri i bitke za prevlast vlastitih odabira, a preko kojih bi se prividno već isključene vrijednosti vraćale u igru.

U pozadini svega toga uočio sam kao još uvijek djelatan model tu nevjerojatnu težnju prema konvergenciji intelektualaca vođenih praktičnim i inventivnim duhom te proletarijata u svom obnoviteljskom nastojanju, a to je bilo čudo ruske revolucije. Tek sam naknadno shvatio kako je ta težnja istom cilju (možebitno prirodno nasljeđe ruske revo-lucionarne i socijalističke tradicije, prije nego rezultat svjesne namjere Lenjina i boljševikâ) trajala tek nekoliko godina i kako ju je potom Staljin raspršio, oduzimajući radnicima svaku mogućnost revanša i desetkujući intelektualce terorom. Sada sam, eto, u mogućnosti donijeti cjelokupniji zaključak: staljinizam se prikazivao kao krajnja točka prosvjetiteljskog projekta, kojemu je bio cilj podrediti čitav društveni mehanizam prevlasti intelekta. Dogodio se, međutim, najpotpuniji (možda i neizbježan) poraz tog projekta.

Toj slici moram dodati jedan osobniji detalj: moju utopiju da ću doći do poimanja svijeta koje ne bi bilo ideološko. Intelektualno ozračje tih godina bilo je, dakako, manje ideološko od ovoga sada, no svijet u kojem sam se kretao bio je zasićen ideologijom. Ja sam sebi bio umislio kako bi svaki put dok je Staljin govorio, ideolozima zapela knedla u grlu. I to mi je pružalo veliko zadovoljstvo. Činilo mi se da je Staljin uvijek bio na strani zdravog razuma protiv ideologije. Takav su mi stav prijatelji prilično zamjerali, tada i poslije, no on je odgovarao potrebi da se odredim prema mojim uobičajenim, vrlo ideologiziranim sugovornicima. Griješio sam, barem što se tiče Staljina. Zato jer Staljin uopće nije nadilazio ideologiju, jer sam se u mojoj površnosti poistovjećivao s gorim ideologizmom, jer kada primjeri pristrane misli dolaze od vladara, ne znače ništa, osim ako on sam može to sebi dopustiti jer je vladar. Pridružujem, dakle, svojem nizu zaključaka još jedan: činilo se da je staljinizam utvrdio prvenstvo prakse nad ideološkim principima, a zapravo je silom nametao ideologiju za ideologiziranje onog što se održavalo jedino silom.

Tek sada počinjem shvaćati kakvo je bilo stanje. Mislim na stanje između mene i Staljina, između mene i komunizma. Revolucionarni patos, Crveni Oktobar, Lenjin, za mene su uvijek bili daleke utvare, jednokratne činjenice, neoporecive koliko neponovljive. U problematiku komunizma ušao sam u Staljinovo doba, ali zbog talijanske povijesti, i trebao sam ulagati stalne napore kako bih u svoju sliku uveo Sovjetski Savez. O narodnim sam demokracijama vrlo brzo stekao dojam kao o iznimno izvještačenom i umjetnom putu, nametnutom izvana i odozgo. Mislio sam da je SSSR bio drukčiji, da je komunizam, nakon godina najtežih kušnji, postao neka vrsta prirodnog stanja, da je bio dose-gao neku spontanost, vedrinu, zrelu mudrost. Stvarnost sam oslikavao rudimentarnim pojednostavnjivanjem mojeg poimanja politike, kojemu je krajni cilj, nakon svih minulih izopačenosti, nepravdi i krvoprolića, bio pronaći prirodnu ravnotežu onkraj povijesti, onkraj klasne borbe, onkraj ideologije, onkraj socijalizma i komunizma.

Zbog toga sam u Dnevniku putovanja u SSSR, koji sam objavio ‘52. u listu Unità, bilježio gotovo isključivo najneznatnija opažanja iz svakodnevnog života; vedre, umirujuće, bezvremenske i apolitične slike. Takav nepretencio-zan način predstavljanja SSSR-a činio mi se najmanje konformističnim. Međutim, moj pravi grijeh staljinizma bio je upravo taj: kako bih se obranio od nepoznate mi stvarnosti, a koju sam na neki način naslućivao i koju nisam želio imenovati, služio sam se mojim ‘neslužbenim’ jezikom koji je službenom licemjerju predočavao vedrim i nasmijanim ono što je bila drama i napetost i razdor. Staljinizam je bio i dobrodušna, sladunjava krinka koja je skrivala povijesnu tragediju u nastajanju.

Grom i pakao ‘56-e srušio je sve krinke i štitove. Mnogi koji su se prepoznali u tom trenutku istine, povezali su se s revolucionarnim obrascima komunizma (i gotovo svi su prihvatili novu mitsku sliku, različitih nijansi, no ne manje podložnih mistifikaciji: Mao Ce-Tung). Ostali su na praktičniji način priznali postojeće kako bi ga pokušali promijeniti; netko s racionalnim optimizmom, netko s osjećajem za mjeru, birajući manje zlo, relativizirajući učinke. Nisam slijedio ni jedne ni druge: nedostajalo mi je karaktera i uvjerenja da bih bio revolucionar, a skromnost reformatorskog obzora (socijalističkog i kapitalističkog) činila mi se da me ne može izliječiti od bezdana kojem sam ponor bio okrznuo. Iako sam tako ostao prijateljem mnogima, od jednih i od drugih, postupno sam umanjivao mjesto koje je politika zauzimala u mojem unutarnjem prostoru. Premda je u vanjskom svijetu politika zauzimala sve više mjesta.

Možda politika ostane vezana uz moje iskustvo u toj graničnoj situaciji kao osjećaj prijeke nužde i traganja za različitim i raznolikim u surovom svijetu. Stoga ću na kraju reći: ako sam i bio (makar na svoj način) staljinist, nije bilo slučajno. Karakterne sastavnice tipične za to doba i moje su vlastite: ne vjerujem ni u šta što je lagano, brzo, spontano, nepripremljeno, otprilike. Vjerujem u snagu polaganog, smirenog, upornog, bez fanatizma i entuzijazma. Ne vjerujem ni u kakvo oslobođenje, bilo individualno, bilo kolektivno, koje nije postignuto po cijenu samodiscipline, samoizgradnje, napora. Ako se kome moj način razmišljanja učini staljinističkim, neka, neće mi biti teško priznati da sam u tome smislu još uvijek pomalo staljinist.

Prevela Marina Koludrović

4 riječi tem

abrojatemabrojatem

abrojatemabroja

DANI EUROPSKE BAŠTINE 2013.DANI INDUSTRIJSKE BAŠTINE GRADA SISKA

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

5

Ivana Miletić – ČakširanVlatko Čakširan

PRVI DANI INDUSTRIJSKE BAŠTINE GRADA

SISKA – PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

INDUSTRIJSKE BAŠTINE

Industrijska baština ne obuhvaća samo industrijske objekte već i industrijske krajolike, radnička stambena naselja, strojeve, arhivsku građu… Ona određuje stupanj razvoja određenog prostora i njegovu važnost u određenom povijesnom razdoblju. Ako danas promatra-mo povijesni razvoj grada Siska onda možemo ustvrditi kako je on, zahvaljujući svojoj industriji, u jednom dužem povijesnom razdo-blju svoga postojanja bio važno gospodarsko središte. Industrijska je baština stoga sastavni dio njegove povijesti i njegova identiteta.

U sklopu Dana europske baštine 2013. od 20. rujna do 5. listopada 2013., u Sisku se u organizaciji Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture Uprave za zaštitu kulturne baštine, Gradskog muzeja Sisak i Gradske galerije Striegl, održavala manifestacija pod nazivom „Dani industrijske baštine grada Siska“. Cilj mani-festacije prezentacija je industrijske baštine, iznimnog povijesnog i kulturnog resursa koji je obilježio povijest grada Siska od druge polovice 19. stoljeća do današnjeg vremena. S obzirom na članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, kao i činjenicu da su prvi Dani europske baštine 1995. g. obilježeni upravo u Sisačko-moslavačkoj županiji u Krapju, otvorenje ovogodišnje manifestacije Dana europske baštine u Sisku od iznimnog je značaja. Manifestacija se odvijala na nekoliko lokacija: u Holandskoj kući u centru Siska, u bivšem Institutu Željezare Sisak (danas tvrtki Applied Ceramics d.o.o.) u Južnoj industrijskoj zoni grada, u prostoru utvrde Stari grad i Gradskog muzeja Sisak. Program je uključio i prve dane otvorenih vrata tvornice Segestica 1919 d.o.o. te prvi obilazak rute industrijske baštine grada Siska.

Sam program manifestacije vezan je i uz programe financiranja javnih programa u kulturi koje provodi Ministarstvo kulture. Putem programa zaštitnih radova u 2013. započela je izrada projektne dokumentacije obnove Holandske kuće, starog žitnog magazina, koja bi trebala postati novi kulturni centar grada, dok se u sklopu projekta ‘’Tvornica baštine Željezare Sisak’’ financira Konzervatorsko restauratorska radionica koja ima cilj, između ostalog, konzervaciju, restauraciju i vizualnu prezentaciju istih u prostoru Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak.

6 riječi tem

abrojatemabrojatem

abrojatemabroja

Program manifestacije zamišljen je u dva programska dijela. Prvi se dio odnosio na programski sadržaj u sklopu projekta ‘’Tvornica baštine Željezara Sisak’’, odnosno na valorizaciju i kontekstualizaciju kulturne baštine bivše tvornice Željezare Sisak kroz konzervatorsko-restauratorsku radionicu u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjet-nika Željezare Sisak, te teorijsko-umjetnički program ‘’Interpolacije’’.

U ovom će se članku govoriti o drugom dijelu programa „Industrijska baština – prošlost, sadašnjost i budućnost“ koji se odnosio na valorizaciju i prezentaciju iznimno vrijedne industrijske baštine grada Siska, a u sklopu kojeg je pred-stavljena izložba pod nazivom „Industrijska baština grada Siska“, zatim su održana predavanja te su organizirani obilasci industrijskog kompleksa Segestica 1919 kao i organiziran prvi obilazak rute industrijske baštine.

IZLOŽBA

Izložba „Industrijska baština grada Siska“, otvorena u Holandskoj kući, imala je cilj prezentaciju bogate sisačke povijesti obilježene industrijskim razvojem od druge polovice 19. stoljeća. Izložba je putem 20 panoa donjela pregled bogate industrijske ostavštine grada. Sisak je, zahvaljujući industriji, u jednom dužem razdoblju svoga postojanja bio važnim gospodarskim središtem. Industrijska baština stoga je sastavni dio njegove povijesti. Gledajući početke toga razvo-ja, u predindustrijskoj fazi, možemo vidjeti kako je njegova pozicija osiguravala povoljan gospodarski napredak. U početku se tu radilo o tranzitnoj trgovini koja je uvjetovala podizanje velikih skladišta. Takvi objekti postali su temelj napretka grada, a građeni su i u vrijeme početka industrijskog razvoja, u drugoj polovici 19. stoljeća. Oni danas stoje kao uspomena na početke razvoja grada. Na takve skladišne objekte nadovezivali su se prvi industrijski objekti. Povijest sisačke industrije seže u drugu polovicu 19. stoljeća, točnije u 1855. godinu kada se na prostoru Vojnog Siska, na desnoj obali rijeke Kupe, pojavljuje pivovara doseljenog Čeha Novaka. Nakon toga se u gradu javljaju parne pilane i ciglane koristeći materijale (glina, drvo) koji su se nalazili u samom gradu i njegovoj okolici. Poznate su ciglane poduzetnika Fullea, Stiića, Momčilovića, Becka ... Najpoznatiju pilanu držao je poduzetnik Drach u Capragu. Pojava teške industrije veže se uz početak rada Tvornice tanina u vrijeme Prvog svjetskog rata. U razdoblju nakon I. svjetskog rata postavljeni su temelji za industriju koja i danas postoji. Nakon svog dolaska u Sisak 1919. godine, Petar Teslić pokreće tvornicu žeste, danas Segestica. Godine 1927. započinje rad Anglojugoslavensko petrolejsko d. d., danas INA Rafinerija nafte. Godine 1938. započinju radovi na izgradnji Talionice Caprag, danas Željezara Sisak.

Osim industrijskih postrojenja u gradu se nalazilo još nekoliko objekata vezanih uz industrijsku baštinu. Godine 1862. u promet je puštena željeznička pruga Sisak – Zagreb – Zidani Most, te je tom prigodom otvoren i željeznički kolod-vor. Godine 1907. u Sisku je počela raditi električna centrala „Munjara“, te je na taj način naš grad bio među prvim hrvats-kim gradovima koji je prvi imao ditributera električne energije. „Munjara“ je izgrađena na Mihanovićevoj obali, na području Vrbine, gdje i danas stoji. Godine 1934. u promet je bio pušten i most na rijeci Kupi, koji je svojim oblikom i materijalom predstavljao važan arhitektonski spomenik i spomenik industrijske baštine.

PREDAVANJA

Radi što kvalitetnijeg približavanja industrijske baštine građanima Siska, u sklopu ovog programskog dijela održana su tri predavanja te jedan okrugli stol u završnici manifestacije. Prvo predavanje pod nazivom „Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971. – 1990.“ održano je 30. rujna 2013. godine u prostorima utvrde Stari grad Sisak, a predavač je mr. sc. Vlatko Čakširan, viši kustos Gradskog muzeja Sisak. Predavanja u Starom gradu omogućila su i razgledavanje izložbe „Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971. – 1990.“, otvorene tijekom 2012. g., na kojoj su predstavljena djela koja su nastajala u sklopu navedene Kolonije. Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak predstavlja značajnu likovnu mani-festaciju koja je trajala od 1971. godine pa sve do 1990. godine i u to je vrijeme iza sebe ostavila niz trajnih materijalnih i duhovnih vrijednosti. Nastala je u osnovi ideje da se likovna umjetnost približi radnicima i njihovim obiteljima i na taj način oplemenila njihov svakodnevni život – od radnog do slobodnog vremena. Likovna se umjetnost propagirala poklanjanjem umjetnina radnicima za određene zasluge u radu, postavljanjem skulptura nastalih u Koloniji u sklopu radničkog naselja, sudjelovanjem pojedinih radnika u nastajanju likovnih djela, pa sve do radikalnijih primjera postavljanja umjetničkih djela u radne prostore Željezare. Kolonija je okupila više od 185 umjetnika koji su napravili više od 700 slika, skulptura, grafika, reljefa i fotografija. Umjetnici su dolazili gotovo iz svih dijelova Jugoslavije, tako da umjetnine nastale u vrijeme djelovanja Kolonije danas predstavljaju vrijednost međunarodnog karaktera koje treba iskoristiti u prezentaciji grada Siska. Djelatnost Kolonije i umjetnine nastale u njoj predstavljaju izazov za sve istraživače, kao i tvornica koje je inicirala njezino postojanje, te radničko naselje u svojem urbanom okruženju. Predavanjem se nastojalo prikazati kako je likovna ostavština Kolonije sastavni dio industrijske baštine grada Siska i kako njezinom kvalitetnom valorizacijom i prezentacijom može postati bitan kulturni potencijal grada.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

7

Drugo predavanje održano je 1. listopada 2013. godine u prostorima Gradskog muzeja Siska pod nazivom „Indus-trijska baština Zagreba“, a predavač je bio mr. sc. Goran Arčabić, viši kustos Muzeja grada Zagreba. Predavač je nastojao prikazati stanje, perspektive i načine upravljanja industrijskim naslijeđem u gradu Zagrebu. Cilj ovog predavanja bio je upoznavanje sisačke javnosti s iskustvima drugih sredina u kojima je industrijska baština sastavni dio urbanoga tkiva. Predavač je svoje izlaganje podijelio u tri cjeline koje objedinjene daju kvalitetan prikaz problematike očuvanja i prezentacije industrijske baštine. U prvom dijelu dao je primjere iz drugih europskih sredina u kojima je obnova i prenamjena baštine na puno višoj razini nego u Hrvatskoj. Prikazano je kako kvalitetnim upravljanjem nad takvim tipom baštine pojedina sredina može dobiti na vrijednosti i na taj način omogućiti da se promijeni odnos prema njoj. Industrijska baština time postaje dodana vrijednost te sredine i usto razvojni potencijal. Druga dva dijela predavanja bila su posvećena problematici zagrebačke industrijske baštine s tri značajna primjera – Zagrebačkog paromlina, Strojarnice Ugarske državne željeznice (bivši Gredelj), te Gradske klaonice i stočne tržnice, koje se nalaze u širem gradskom središtu i samim time predstavljaju, uz kulturni, značajan financijski potencijal.

Treće predavanje održano je 2. listopada 2013. godine u prostorima Gradskog muzeja Sisak pod nazivom „Lavo-slav Horvat: kontekstualni ambijentalizam i moderna“, a predavačica je bila dr. sc. Zrinka Paladino iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba. Autorica istoimene monografije prikazala je opus hrvatskog arhitekta Lavoslava Horvata koji je dio svoga rada posvetio i industrijskim objektima u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata poput Tvornice vagona, strojeva i mostova „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu, Tvornice prediva i konca „Dalmatinka“ u Sinju te Tvornice električnih žarulja „TEŽ“ u Zagrebu. Stoga je cilj ovog predavanja bio da se pogled prema industrijskog baštini usmjeri i na industrijske građevine grada Siska koji su nastajali upravo nakon 1945. godine kada je Sisak bio značajan industrijski centar. Pogotovo se to odnosi na tvornički kompleks Željezare, koji obiluje arhitektonskim rješenjima za pojedine proizvodne pro-store, koji do danas nisu kvalitetno valorizirani.

Kao završni dio manifestacije, 4. listopada 2013. godine, održan je okrugli stol vezan uz sudbinu industrijske baštine kojim se nastojala otvoriti konstruktivna rasprava na tu temu. Uz predstavnike Grada Siska, Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture RH, Gradskog muzeja Sisak, na okruglom stolu su govorili i ostali sudionici. Zaključeno je kako su prvi Dani industrijske baštine grada Siska uspješno organizirani, kako su dobro prihvaćeni u javnosti te su otvorili nove mogućnosti u promišljanju sudbine sisačke industrijske baštine

OBILASCI

U sklopu ove manifestacije, a u svrhu približavanja javnosti industrijske baštine organizirani su obilasci po lokaci-jama koji prezentiraju bogato naslijeđe takvog tipa. Prvi obilazak organiziran je 28. rujna 2013. godine u tvornički sklop „Segestice 1919.“ d. o. o., koji se nalazi u neposrednoj blizini gradskog centra. Treba naglasiti kako je za to punu podršku dala uprava tvornice koja je u tom projektu vidjela mogućnost promocije tvornice i upoznavanja javnosti s njezinom djelatnošću. Tvornica se nalazi u tzv. „Sjevernoj industrijskoj zoni“ grada koja se intenzivno započela razvijati od početka 20. stoljeća, a sastojala se od Željezničkog kolodvora sa svojim postrojenjima, zatim od lučkih postrojenja, Tvornice tanina, Ciglane Momčilović, Tvornice stakla i Jodnog lječilišta Petra Teslića, te Tvorničkog kompleksa građevinara Mije Popovića. Karakteristika ove razvojne zone jest da se većina navedenih građevina nalazila uz željezničku prugu koja im je olakšavala distribuciju proizvoda. Tvornički sklop Segestice sastoji se od građevina koji kronološki prate razvoj tvornice od 20 – ih godina 20. stoljeća, a svoj začetak imao je u Pecari d. d. koja se razvila u vrijeme Prvoga svjetskog rata da bi veliki uspon doživjela nakon 1923. godine kada tvornicu preuzima industrijalac Petar Teslić. Primarna proizvodnja tvornice odnosila se na alkoholna pića, a manjim dijelom i na ocat čija proizvodnja traje do danas. U dvosatnom razgledavanju, oko 50 pos-jetitelja upoznalo je sve faze razvoja tvornice, kao i s današnjom proizvodnjom. Razgledavanjem se nastojala senzibilizirati javnost prema industrijskim građevinama koje su do danas u upotrebi, a predstavljaju značajnu industrijsku baštinu grada. Nakon razgledavanja bila je upriličena i degustacija proizvoda tvornice tako da je razgledavanje imalo potpuni doživljaj i otvorilo mogućnosti daljnjim akcijama takvoga tipa.

Drugo razgledavanje održalo se 5. listopada 2013. godine čime su ujedno i završeni Dani industrijske baštine grada Siska. Oko 20 zainteresiranih građana obišlo je buduću Rutu industrijske baštine u smjeru Željeznički kolodvor – Stari most – Željeznički most – Holandska kuća. Ruta je zamišljena tako da obilazi prvu industrijsku zonu grada Siska koja se započela razvijati još od 19. stoljeća, a bila je vezana uz rijeku Kupu. Razgledavanje je započelo kod Željezničkog kolodvora izgrađenog 1862. godine koji je od tog vremena postao razvojni potencijal grada. Razgledavanje se nastavilo uz rijeku Kupu kroz centar grada, te se nakon toga prešlo na desnu obalu rijeke Kupe na prostor nekadašnjeg Vojnog Siska. Upravo je na tom mjestu započeo trgovački i industrijski razvoj grada. Godine 1765. izgrađeno je prvo žitno skladište, a u njego-voj neposrednoj blizini, 1855. godine tvornički kompleks Pivovare, kao prvog industrijskog objekta u gradu Sisku. Danas, navedene zgrade još uvijek postoje. Razgledavanje se nastavilo kroz Lađarsku ulicu u kojoj je smješten još jedan vrijedni spomenik industrijske baštine – Domobranska vojarna, koju je projektirao zagrebački arhitekt Kuno Weidmann. Na ruti je obiđen i Željeznički most koji je još 80 – ih godina 19. stoljeća premostio rijeku Kupu i time otvorio željeznički pravac prema

8 riječi tem

abrojatemabrojatem

abrojatemabroja

Bosni i Hercegovini. Prelaskom mosta ruta prelazi na lijevu obalu rijeke Kupe i usmjerava se natrag prema centru grada. Na prolazu kroz dio grada koji se naziva Vrbina posjetitelji su vidjeli mjesto nekadašnjeg parnog mlina Hermana Weissa, zatim zgradu prve sisačke električne centrale „Munjara“ iz 1907. godine, zgradu parnog kupališta s kraja 19. stoljeća. Obilazak je završio u Holandskoj kući u kojoj se nalazila izložba „Industrijska baština grada Siska“. Na taj je način zaokružena i cijela manifestacija Dani industrijske baštine.

Rezultati i dojmovi

Na kraju teksta može se zaključiti kako je manifestacija imala veliki uspjeh. Medijski je bila zadovoljavajuće popraćena tako da je hrvatska javnost mogla dobiti kvalitetan uvid u sadržaj i tijek manifestacije. Središnji plakat za pro-slavu Dana europske baštine u Hrvatskoj u sklopu kojega su se održavali Dani industrijske baštine grada Siska, imao je na sebi motiv grada Siska. Na taj je način grad Sisak bio prezentiran i na državnoj i na međunarodnoj razini. U dva tjedna, koliko je trajala izložba u Holandskoj kući, kroz nju je prošlo više od 450 osoba i to najviše mladih ljudi. Predavanja kojima je bila svrha otvoriti nove mogućnosti u percepciji sisačke industrijske baštine, redovito su bila posjećena. Razgledavanja tvornice Segestica 1919. d. o. o. i rute industrijske baštine bila su iznimno prihvaćena u sisačkoj javnosti tako da se Prvi dani industrijske baštine mogu označiti kao izuzetno uspješnim i na taj način otvaraju mogućnosti daljnjeg promišljanja o sudbini naše industrijske baštine. Baštinu takvog tipa treba promatrati u kontekstu ukupne sisačke kulturno – povijesne baštine. Sisak je prepoznatljiv po svojim arheološkim ostacima i baštini rimske Siscije, zatim po utvrdi Stari grad pred kojom se odvila čuvena bitka s Turcima, 22. lipnja 1593. godine, po svojoj staroj gradskoj jezgri u kojoj je najstariji objekt iz 18. stoljeća, a industrijska baština nastavak je tog baštinskog kompleksa. Ona ga nadopunjuje, proširuje i otvara mogućnosti kvalitetne prezentacije grada Siska kao grada bogate kulturno – povijesne baštine. Današnji Sisak treba promatrati u kontek-stu deindustrijalizacije i ukoliko što prije postanemo svjesni toga problema prije ćemo prići i njegovu rješavanju. Kvalitetna prezentacija i prenamjena industrijske baštine svakako može otvoriti mogućnosti daljnjeg razvoja grada Siska.

Vatroslav Kuliš: Proljetne vode, 1988.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

9

Alma Trauber

PROJEKT ‘’TVORNICA BAŠTINE

ŽELJEZARA SISAK’’

‘’Što znači za neki prostor biti ‘javnim’ – je li to prostor grada, zgrade, izložbe, institucije, umjetničkog djela? Tijekom prošlog desetljeća ovo pitanje izazvalo je brojne debate u umjetnosti, arhitekturi i urbanističkoj teoriji i kritici. U tim debatama nekoliko je važnih pitanja o kojima se diskutira. Definicija javnog prostora usko je povezana s našim tumačenjima što znači biti čovjekom, funkcioniranja društva i tipa političke zajednice koju želimo. Iako postoje oštre podjele u definiranju ovih ideja, u jednoj točki se gotovo svi slažu: podržavanje stvari koje su javne promiče opstanak i produžetak demokratske kulture. Sudeći prema broju referenci koje se odnose na javni prostor u suvremenom estetskom diksursu, umjetnički svijet uzima demokraciju za ozbiljno.’’

-- Deutsche Rosalin (1996.), Evictions: Art and Spatial Politics, The MIT Press, Cambridge

Složena problematika mnogih segmenata javnog prostora grada Siska, osobito njegove socijalističke ostavštine (umjetničke, političke, društvene), područje je interesa koje su iz različitih gledišta u svojim radovima cjelovito ili djelomično obuhvatili mnogi autori, među kojima su u javnosti možda najglasniji radovi umjetnika Marijana Crtalića, zatim redatelja Gorana Devića, kao i 2006. godine objavljena publikacija ‘’Hrvatsko proljeće u Sisku’’ dr. sc. Hrvoja Klasića. Kontekst (post)industrijskog, postsocijalističkog Siska iz pozicija suvremene etnologije i kulturne antropologi-je obuhvaćen je i u istraživačkim radovima dr. sc. Sanje Potkonjak i dr. sc. Tomislava Pletenca. U prvoj polovici 2012. godine osmišljen je i pokrenut višegodišnji projekt pod nazivom ‘’Tvornica baštine Željezara Sisak’’ od gradskih ustano-va Gradske galerije Striegl i Gradskog muzeja Sisak te Ministarstva kulture Republike Hrvatske - Konzervatorskog odjela u Sisku. Osnovni ciljevi i aktivnosti projekta, osim usmjerenosti na afirmaciju kulturno-društvenih i umjetničkih vrijednosti vezanih uz cjelokupno naslijeđe Željezare Sisak kao svojevremeno jednog od glavnih industrijskih subjekata u Sisku, ali i tadašnjoj Jugoslaviji, orijentirani su na interdisciplinirani diskurs (umjetnički i kustoski projekti, radionice, predavanja i ostale društveno angažirane prakse) i valorizaciju šireg konteksta javnog prostora grada Siska. U prvim fazama projekt je usmjerio svoje djelovanje na istraživačko-dokumentacijski rad na zaštiti kulturno-povijesne cjeline skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Sisku te na konzervatorsko-restauratorske radove na samim skulpturama u sklopu parka. Željezara Sisak je, vodeći aktivnu kulturnu politiku, ostvarila niz projekata od kojih su za ovaj projekt važne Kolonija likovnih umjetnika Željezara Sisak koja je trajala u kontinuitetu od 1971. godine do 1990. godine i Književna nagrada Željezare Sisak koja se dodjeljivala od 1976. do 1990. godine. Tijekom dvadesetogodišnjeg trajanja Kolonija je producirala značajan broj umjetničkih djela u različitim medijima što je dovelo i do realizacije parka skulptura u javnom prostoru grada Siska, naselju Caprag, od kojih je do danas ostalo sačuvano njih 38. Autori skulptura mahom su protagonisti suvremene hrvatske skulpture nastale sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća: Ivan Kožarić, Branko Ružić, Vera Fišer, Mila Kumbatović, Milena Lah, Josip Diminić, Peruško Bogdanić, Ratko Petrić, Petar Barišić, Zlatko Zlatić, Dubravka Duba Sambolec, Dora Kovačević, Josip Zeman, Jure Žaja, Zvonimir Kamenar, Belizar Bahorić itd. Specifičnost pojedinih skulptura u pogledu tehničke izvedbe, jest da su nastajale u suradnji s radnicima Željezare Sisak te su na taj način skulpture odraz važnog društveno-povijesnog i tadašnjeg političkog konteksta Kolonije, a to je »ambicija približavanja umjetnosti industrijskom radniku« kroz materijalizaciju »radnog zajedništva umjetnika i radnika« (što se doslovno realizira kroz postavljanje skulptura u javnom prostoru kao sastavnog dijela stambenih naselja u kojima su radnici živjeli). Kasnije se

10

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

u tijeku istraživačkih radova i prikupljanja dokumentacije (istraživanje Sagite Mirjam Sunare s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu) pokazalo da su izvođači radova (radnici) na skulpturama imali ponekad i značajan utjecaj na krajnji izgled skulpture.

Skulpture sažimaju odlike postmodernističke estetike nove hrvatske skulpture 80-tih godina reduciranom plastičkom formom sa snažnim simboličkim i metaforičkim asocijacijama, obuhvaćajući amblematske primjere apstraktne kao i figurativne provenijencije hrvatskog kiparstva sedamdesetih i osamdesetih godina lišene ideološke ili tematske ograničenosti. Realizirane skulpture odraz su simptomatičnog i reprezentativnog umjetničkog izraza svakog autora, te svojom brojnošću, monumentalnošću i aktivnim djelovanjem u prostoru predstavljaju značajno cjelovit i kompleksan mozaik hrvatskog suvremenog kiparstva.

Kulturno-povijesna cjelina skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak predstav-lja vrijedan primjer cjelovitog postindustrijskog kompleksa koji obuhvaća urbanističku cjelinu tvorničkog kompleksa, stambenog naselja i parkova te čini značajan prilog valorizaciji kulturnih potencijala industrijske baštine u Hrvats-koj. Jedinstvenost kulturno-povijesne cjeline skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak proizlazi iz specifičnog društveno-povijesnog i kulturološkog konteksta njenog nastanka, gdje ona svojim prostorno prepoznatljivim i kompaktnim obilježjima svjedoči: o gospodarskoj (industrijskoj) povijesti grada Siska; o odnosu i interakciji industrijskog postrojenja Željezare Sisak i šireg javnog komunalnog prostora; o fenomenu likovnih kolonija u kontekstu mreže kolonija i likovnih simpozija koji su se održavali na prostorima bivše Jugoslavije u vremenu 1970.-1989. godine, te njihovom utjecaju na artikulaciju i vizualni identitet prostora gdje se odvijaju; o valorizaciji prostornih praksi socijalizma kroz infiltraciju umjetničkog djela u svakodnevni život gledano u lokalnom, hrvatskom i širem europ-skom kontekstu.

Godine 2012. Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, te je u rujnu 2012. godine provedena I. konzervatorsko-restauratorska radionica u suradnji s Umjetničkom akademijom u Splitu tijekom koje su provedena istraživanja na skulpturama te je izrađen dio dokumentacije. Ideja suradnje kroz konzervatorsko-restauratorske radionice zasniva se na terenskoj nastavi za studente Odsjeka za restauraciju-konzervaciju UMAS-a pod vodstvom profesorica Sagite Mirjam Sunara i Valentine Ljubić-Tobich. Projekt ‘’Tvornica baštine Željezara Sisak’’ se 2013. godine pridružio programu ‘’Dani industrijske baštine grada Siska’’ te je održana druga po redu konzervatorsko-restauratorska radionica u sklopu koje su provedena labo-ratorijska ispitivanja, čišćenje skulptura, uređenje krajolika oko skulptura, te je završen drugi dio potrebne dokumen-tacije. Također je projekt u skladu s misijom proširio svoje aktivnosti programom pod nazivom ‘’Interpolacije’’ koji se odvijao u izvornom prostoru bivšeg Razvojnog instituta Željezare Sisak, današnjoj tvrtki Applied Ceramics d.o.o., Sisak. Cilj organizatora je bio objediniti dosadašnje projekte koji su za temu imali Željezaru Sisak s kompleksnim elemntima njene (teške) ostavštine zajedno s fokusom na potrebnu kontekstualizaciju zadane problematike i u širim društveno-političkim-umjetničkim kontekstima. Program je bio sastavljen od jednotjednog ciklusa predavanja gdje su gostovali arhitekti prof. dr. sc. Jesenko Horvat i dipl. ing. arh. Ana Sopina s predavanjem pod nazivom ‘’Industrijsko naslijeđe kao prostori instalacija’’, Nina Vojnović, Maksin Pužar, Nikolina Rusac, studentice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s predavanjem pod nazivom ‘’Idejni projekt revitalizacije naselja Caprag’’ uz projekciju autorskog dokumentarnog filma ‘’Željezara Sisak – Caprag nekad i danas’’ i Sagita Mirjam Sunara, docentica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i voditeljica konzrevatorsko-restauratorske radionice u parku skulptura s predavanjem pod nazivom ‘’Glas umjetnika. Informacije prikupljene od autora skulptura nasta-lih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak’’.

Također su predavanja održali dr. sc. Sanja Potkonjak i dr. sc. Tomislav Pletenac s Odsjeka za etnologiju i kul-turnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod intrigantnim i indikativnim nazivom ‘’Ima li baština (soci-jalizma) budućnost? – primjer Parka skulptura Željezare Sisak’’. Autori su predstavili svoje dugogodišnje istraživanje (de)institucionalizacije sjećanja na socijalizam i poziciju sjećanja subjekta na primjeru tretmana javnog prostora umjetničke kolonije Željezare Sisak. U promišljanju napetosti između umreženog, institucionaliziranog, kolektivnog sjećanja i individualiziranog prisjećanja ocrtali su načine i modele sjećanja koji se već više od dva deseljeća razvijaju oko Parka skulptura Željezare Sisak. Autori su propitali odnos prema umjetnosti iz vremena socijalizma i sjećanje na socijalizam u postsocijalističkom Sisku. U tom pokušaju autorima je bila želja dotaknuti neka od sljedećih pitanja: kako individualne naracije postaju sjećanje i kako se sjećanje odnosi prema kulturnoj biografiji prostora? Kako se konstruira kolektivna reprezentacija prošlosti? Što i zašto zajednice pamte i “arhiviraju”, a što i kako zaboravljaju? Kako se stvaraju i rastvaraju mitovi o gradovima? Kako se sjećanje na socijalizam uklapa u tranzicijske ‘mitove o porijeklu’ u kontekstu Siska? Autori su kroz kratak uvod o kontekstima nastanka Parka skulptura, vrstama sjećanja i institucionalizaciji sjećanja (politike osobnih i javnih arhiva) te kroz narative vezane uz problematiku odnosa kako pamte/zaboravljaju gradovi, a kako pamte/zaboravljaju građani na primjeru Parka skulptura Željezare Sisak došli do konstatacija o složenim procesima koji prate razumijevanje ove sisačke problematike. Skulpture su sredstvo i medij sjećanja u javnom prostoru i razumijevanje kojih se iščitava na kontekstualnom, interaktivnom i kulturno uvjetovanom kapacitiranošću zajednice. Uzevši u obzir osobne priče, uspomene, svjedočanstva, memoare, dnevnike kao i arhivsku

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

1

1

dokumentaciju autori su ustanovili da se u Sisku percepcija Parka skulptura kao i baštine Željezare Sisak zasniva na prenošenju ideoloških narativa, pričanja iz rakursa traumatskih ideoloških podjela gdje se nastavlja taj ideološki rakurs i gdje je stroga podjela protagonista sjećanja na ‘’mi’’ i ‘’oni’’ te nostalgičnog sjećanja na rad, socijalna prava, mladosti i tadašnjih dnevnih rutina, pozitivnih konotacija i aktivacije osobnog diskursa gdje je protagonist sjećanja ‘’ja’’. Također je napravljena usporedba pričanja i prisjećanja o skulpturama u socijalizmu i nakon. U Sisku su se dogodile sve tri pojave resemantizacije javnog prostora: nasilje, zaborav (transgeneracijsko prevrednovanje temeljnih vrijednosti zajed-nice i kolektivnih ideala i principa) i damnatio memoriae (protjerivanje iz javne uspomene). Uzevši u obzir da je Sisak ‘’grad čija je postsocijalistička simbolička emancipacija uzrokovana upravo ratnim razaranjima i blizinom ratišta, što je svakako utjecalo na jačinu negativnih reakcija prema socijalističkim imaginariju u prostoru grada’’ (Potkonjak S. Pletenac T. (2007.) ‘’Kultura zaborava’’ na primjeru grada Siska u: Stud. ethnol. Croat., vol. 19, Zagreb, str. 172). Park skulptura doživljava i svoju resemantizaciju kroz stihijsku interakciju (dinamičnost interakcija građanin-skulptura-javni prostor i mijene tog prostora) jer se radi o prostoru koji po svojim funkcijama služi javnoj svrsi, omogućuje socijalnu komuni-kaciju te je pristupačan i dostupan svima. Budućnost ovog segmenta javnog prostora grada Siska počiva na mogućim oblicima institucionalizacije kroz re-memorijalizaciju, muzealizaciju i javnu tematizaciju.

Predavanje je održao i dr. sc. Hrvoje Klasić pod nazivom ‘’Željezara Sisak – nezaobilazan igrač na sceni grada i države’’. Autor je rasvijetlio pozicije i uloge koje je Željezara Sisak imala u socijalističkom Sisku i tadašnjoj Jugoslaviji. U stvaranju novog socijalističkog društva sisačka Željezara igrala je važnu ulogu ne samo kao ekonomski nego i politički, društveni, socijalni pa i kulturni čimbenik razvoja. Za grad Sisak Željezara je s vremenom postala više od još jednog industrijskog poduzeća. Brojem zaposlenih kao i karakterom proizvodne djelatnosti značaj Željezare nadilazi granice grada. Ta činjenica bit će prisutna sve do raspada Jugoslavije i početka Domovinskog rata. U ovom radu autor je pokušao ukazati na neke momente u društveno – političkom razvoju grada i države (počeci samoupravljanja, uvođenje privredne reforme, lokalni izbori, Hrvatsko proljeće…) koji dokazuju tezu o nezaobilaznoj i višestruko utjecajnoj ulozi Željezare i njezinih čelnih ljudi u spomenutim događanjima. Hrvoje Klasić je ušao u raščlanjivanje sukoba na relaciji grad Sisak-Rafinerija-Željezara, osobito u kontekstu Hrvatskog proljeća kada je Željezara bila antiproljećarski orijenti-rana što se u određenom intenzitetu reflektiralo i na današnje stavove i međuodnose koje stanovništvo Siska (centra) ima spram Capraga (Željezara).

Koncepcija ovogodišnjih Interpolacija je uključila i izložbene projekte Marijana Crtalića ‘’Nevidljivi Sisak’’ i Gorana Nježića ‘’Čemu trud’’ te projekciju dokumentarnog filma Gorana Devića ‘’Dvije peći za udarnika Josipa Trojka’’.

Marijan Crtalić je predstavio digitalni arhiv svojih dosadašnjih umjetničkih projekata, istraživanja i dokumen-tacije radova na temu Željezare Sisak u sklopu kojeg je bio i projiciran njegov dokumentarni film ‘’Industrijski raj’’ iz 2009. godine. Izložba je sadržavala pet digitalnih i individualno prezentiranih projekcija Crtalićeve osobne umjetničke arhive sastavljene od fotografija, dokumentacije, arhivskog materijala koja uspostavlja vizualni diskurs sa stanjem Željezare nekad i sad te kritički račlanjuje fenomen Željezare u širem društvenom kotekstu. Jedna od projekcija je uključivala i Crtalićev performans ‘’Mogućnost izlaza’’ koji propituje njegov odnos s okolinom i aktualnom problema-tikom u konstantnoj borbi s vlastitim stereotipnim predodžbama te dokumentarni prilog iz HTV-ove emisije ‘’Vijesti iz kulture’’ koji govori o Crtalićevom stvarnom sukobu sa sisačkim lokalnim vlastima. On je također izložio velik broj novinskih isječaka te kataloških publikacija iz različitih segmenata projekta ‘’Nevidljivi Sisak’’.

Goran Nježić je kroz ambijentalnu instalaciju predstavio videorad pod nazivom ‘’Mulj’’ nastao 2013. godine u kojem se ovaj mladi sisačko-riječki umjetnik predstavio kritičko viđenje suvremenog Siska kroz pomalo pesimističnu i metaforičnu viziju postapokaliptičnog grada kojeg umjetnik ne prepoznaje kao mjesto gdje bi mogao opstati. Videorad je projiciran na dva velika platna koja predstavljaju stvarne fizičke otiske grada Siska.

Dokumentarni film Gorana Devića ‘’Dvije peći za udarnika Josipa Trojka’’, produciran je 2012. godine u produk-ciji Petnaeste umjetnosti. Sinopsis flma zasniva se na prikazu ostataka nekada velike industrije željeza u Sisku te prati demontiranje i rezanje čuvene peći Siemens-Martin koja je bila samo središte bivše željezare. Ne sakrivajući emocije, sinovi tih radnika polako uništavaju peć i njezine ostatke tovare na kamionet koji napušta kovačnicu. Film je popraćen i dokumentarnim tonskim zapisima Josipa Trojka i ostalih radnika te Titovih govora iz vremena kad je peć postizala svjetske rekorde u proizvodnji željeza što ponovno daje kritičku sliku kao i otvorena pitanja vezana uz prošlost i sadašnjost Željezare Sisak.

Ovogodišnje aktivnosti projekta ‘’Tvornica baštine Željezara Sisak’’ rezimirale su i ustanovile sliku dosadašnjih teorijskih i umjetničkih radova koji tematiziraju Željezaru Sisak i njenu ostavštinu i tek su otvorena i načeta brojna pitanja čiji potencijalni odgovori čine materijal i osnovu predstojeće platforme za interdisciplinarnu valorizaciju javnog prostora grada Siska.

12

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Sagita Mirjam Sunara

ZAŠTITA, OBNOVA I PREZENTACIJA PARKA SKULPTURA U SISKU: ZANIMLJIVA OTKRIĆA I VELIKI IZAZOVI

Početkom veljače 2012. godine, Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku, predložila je Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu da se uključi u projekt zaštite javnih skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika “Željezara Sisak”. Prepoznavši značaj i potencijal toga projekta, ideja je objeručke prihvaćena; konzerviranje i restauriranje djela suvremene umjetnosti u Hrvatskoj nije dovoljno poznata tema, a projekti obnove čitavih parkova skulptura i u svijetu su vrlo rijetki.

U projekt su se uključile mr. art. Valentina Ljubić Tobisch, voditeljica radionice za konzervaciju-restau-raciju metala Umjetničke akademije, i Sagita Mirjam Sunara, koja je u to vrijeme obnašala dužnost predstojnice Odsjeka za konzervaciju-restauraciju. Splitski su stručnjaci sisačkim konzervatorima predložili četverogodišnji program rada. 9) Prve bi se godine za svaku od trideset i osam skulptura, koliko ih Park broji, izradila pismena i fotografska dokumentacija zatečenog stanja. Istražila bi se dostupna arhivska građa i intervjuirali umjetnici – autori skulptura. Druge bi se godine analizirali gradbeni materijali skulptura i površinski premazi, a taj bi posao obavio Laboratorij za konzervatorsko-restauratorska ispitivanja Umjetničke akademije. Na temelju prikupljenih podataka kreirao bi se metodološki okvir za rješavanje specifičnih konzervatorsko-restauratorskih problema. Konkretni zahvati na skulpturama izvodili bi se tijekom treće i četvrte godine trajanja projekta. Ideja je bila da se radovima obuhvate tri najugroženije skulpture od kojih svaka reprezentira specifičnu grupu (primjerice, obo-jene metalne skulpture, pocinčane skulpture, skulpture od čelika bez površinske zaštite i sl.). Osim studenata splitskog studija konzervacije-restauracije, zamišljeno je da u projektu sudjeluju, i kroz njega se obučavaju, lokalni konzervatori-restauratori. Dovršetkom četverogodišnjeg projekta, oni bi samostalno, prema utvrđenoj metodologiji, izvodili zahvate na ostalim skulpturama.

Prva konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura u Sisku organizirana je u listopadu 2012. godine, a druga se održala krajem rujna 2013. U nastavku teksta dajemo sažeti prikaz dviju radionica, ali i drugih aktivnosti na projektu obnove, zaštite i prezentacije skulptura iz Parka.

9 Mr. art. Valentina Ljubić Tobisch, imala je ključnu ulogu u definiranju programa rada. Presudno je bilo njeno bogato iskustvo na plani-ranju i organiziranju višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih projekata koje je stekla kao voditeljica konzervatorsko-restauratorske radionice Tehničkog muzeja u Beču.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

1

3

Dokumentiranje zatečenog stanja skulptura i bilježenje usmene povijesti Kolonije

U prvoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjet-nika “Željezara Sisak”, sudjelovalo je četvero studenata konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu. Radi-onicu su vodile mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Sagita Mirjam Sunara. Tijekom pet dana, koliko je radionica trajala, dokumentirano je zatečeno stanje dvije trećine skulptura. Izrađen je obrazac u koji su se unosili osnovni podaci o svakoj skulpturi (atribucija, datacija, smještaj, kataloški broj), njene dimenzije, 10) gradbeni materijali, podaci o tehnici izrade i spajanja pojedinih dijelova te opis načina spajanja skulpture s betonskim podestom. Dokumentirana je pozicija i tehnika izrade signature. Opisan je izgled površine i površinskih premaza te stanje skulpture i betonskog podesta. Radi izrade liste prvenstava za konzervatorsko-restauratorske zahvate, stanje svake skulpture i pripadajućeg podesta ocijenjeno je ocjenom od 1 do 5. U ovoj fazi projekta još uvijek se nije znalo trebaju li se betonski podesti promatrati kao sastavni dijelovi skulptura te hoće li u projekt trebati uključiti stručnjake za konzerviranje-restauriranje betona. Na kraju je u dokumentacijski obrazac unesen opis neposredne okoline skulpture s preporučenim hitnim mjerama preventivne zaštite.

U svrhu prikupljanja informacija o Koloniji i skulpturama koje su u sklopu nje nastale, Konzervatorski odjel u Sisku organizirao je susret konzervatora-restauratora s nekadašnjim djelatnicima Željezare Sisak koji su bili uključeni u rad Kolonije: Brankom Sešo, koja je nekoliko godina radila kao organizatorica kulturno-prosvjetnih djelatnosti Željezare Sisak, Anicom Gašparić, koja je radila kao metalurg i obavljala posao animatora kulture, te Zvonimirom Martinovićem, koji je obnašao dužnost samostalnog referenta kulturno-prosvjetnih djelatnosti, vizualne kulture i filma. Kroz razgov-ore je prikupljeno mnoštvo informacija o načinu funkcioniranja Kolonije, ali i o izvornom izgledu nekih skulptura. Jedno od najvažnijih pitanja bilo je jesu li umjetnici sami odlučivali o tome gdje će skulpture biti postavljene. 11)

Za vrijeme trajanja radionice pregledana su sva izdanja Vjesnika Željezare od 1970. do 1990. godine. 12) Budući da arhiv Kolonije likovnih umjetnika “Željezara Sisak” nije sačuvan, prilozi o njezinu radu koji su povremeno objavljivani u listu Željezarinog radnoga kolektiva predstavljaju dragocjen izvor informacija. Pronađena je, primjerice, fotografija skulpture Ante Kuduza Grad ‘85, čiji je središnji dio danas izgubljen pa se o njezinu izvornom izgledu moglo samo nagađati. 13) Pronađena je i fotografija gornjeg dijela skulpture Ratka Petrića Užarena planeta. 14) Već je Branka Sešo upozorila da su se lijevo i desno od kugle nalazila dva diska; njihovi se tragovi i danas vide na skulpturi, no do pro-nalaska ove fotografije o izgledu diskova i njihovim dimenzijama moglo se samo nagađati. Vjesnik Željezare pomogao je razriješiti i tajnu skulpture zavedene pod kataloškim brojem 21; utvrđeno je da se radi o skulpturi Molitvenik Slo-bodanke Stupar. 15)

Radi promocije projekta, ali i širenja svijesti o potrebi i važnosti očuvanja industrijske baštine i umjetnosti dru-ge polovine 20. stoljeća, studenti i nastavnici objavljivali su dnevna izvješća o svojim aktivnostima na blogu Stažiranje među umjetninama. 16) Posljednjeg dana radionice u capraškom je odjelu Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak, organizirana javna prezentacija obavljenih radova. Stanovnici Capraga zamoljeni su da konzervatorima-restau-

10 Bilježile su se dimenzije skulpture, metalne baze i betonskog podesta te, ukoliko je skulptura bila dio grupe, ukupne dimenzije grupe.

11 Prikupljeni su i drugi korisni podaci. Primjerice, Martinović je identificirao autora skulpture koja je u Katalog skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika “Željezara Sisak”, koji su 2012. godine izradile Ivana Miletić Čakširan iz Konzervatorskog odjela u Sisku i Alma Trauber iz Gradske galerije Striegl (nadalje ovom kraticom: stručni katalog), zavedena pod kataloškim brojem 17. Riječ je o Eriku Lovku i skulpturi Stup puzzle.

Svi razgovori su snimljeni, a izrada transkripata je u tijeku. Zvučni zapisi i transkripti bit će pohranjeni na Odsjeku za konzervaciju-restau-raciju Umjetničke akademije u Splitu. Kontakt-osoba je Sagita Mirjam Sunara (e-pošta za kontakt: sagita.sunara@gmail.com).

12 Materijali su ustupljeni ljubaznošću gospodina Đure Tadića.

13 “Nastalo u Koloniji likovnih umjetnika. Ante Kuduz: Grad 85.”, Vjesnik Željezare, god. 34, br. 22, 22. studenoga 1985., str. 14.

14 Treba napomenuti da se u stručnome katalogu ova Petrićeva skulptura vodi pod nazivom Užarena planeta, dok se u Vjesniku Željezare spominje naziv Angažirana figuracija. Nazivi skulptura koje nalazimo u Vjesniku Željezare nisu uvijek vjerodostojni, o čemu svjedoče (najmanje) dva slučaja. Ispod fotografije danas izgubljene skulpture Peruška Bogdanića Poslijepodne jednog babuna, piše da se radi o skulpturi Bez jahača (“Književna nagrada ‘83”, Vjesnik Željezare, god. 32, br. 17, 9. rujna 1983., str. 16-17, ovo na str. 16). Bogdanićeva velika skulptura, koja se nalazi u parku između Ulice Marijana Cvetkovića i Ulice Braće Kavurić u Capragu, u stručni je katalog zavedena pod nazivom Poslijepodne jednog babuna. Tek se u razgovoru s umjetnikom utvrdilo da je pravi naziv ove skulpture Bez jahača, dok je Poslijepodne jednog babuna naziv druge, izgubljene skulpture. Nadalje, skulptura Govornik Ante Rašića u Vjesniku Željezare spominje se pod nazivom Stup-žena (“Najuži izbor za nagradu”, Vjesnik Željezare, god. 33, br. 17, 7. rujna 1984, str. 14). Taj je tekst preuzet iz kataloga 14. Kolonije likovnih umjetnika “Željezara Sisak” pa je skulptura pod tim nazivom zavedena i u stručni katalog. Umjetnik je, međutim, već u anketnom listiću upozorio na ovu grešku (o anketiranju umjetnika vidi poglavlje Prikupljanje podataka od umjetnika).

15 “Kolonija likovnih umjetnika – obrazloženja Stručne komisije”, Vjesnik Željezare, god. 36, br. 17, 9. rujna 1987., str. 13. Ova se skulptura u Vjesniku Željezare spominje i pod nazivom Čipka (Gerić, M., «Umjetnici i radnici ponovo zajedno», Vjesnik Željezare, god. 36, br. 18, 25. rujna 1987., str. 10). Umjetnica je potvrdila da je ispravan naziv skulpture Molitvenik; pod tim se nazivom spominje i u njenoj nedavno objavljenoj monogorafiji (Despotović, Jovan, Slobodanka Stupar. Od predmeta do koncepta i dalje... From object to concept and beyond..., Beograd : Prodajna galerija “Beograd”, 2013., str 29).

16 Dostupno na: http://stazist.blogspot.com/ (potražiti tekstove s oznakom “Tvornica baštine Željezara Sisak”).

14

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

ratorima ustupe svoje osobne fotografije skulptura za potrebe projekta, ali i da s njima podijele informacije s kojima raspolažu: kada su skulpture postavljene, kako su nekoć izgledale, koliko ih je otuđeno ili bačeno...

Prikupljanje podataka - kontakt s umjetnicima

Da bi se dobila potpunija slika o materijalima i tehnologiji izrade skulptura, ali i o ideji koja stoji iza svake od njih, trebalo je stupiti u kontakt s umjetnicima. Od dvadeset devet autora skulptura iz Parka, jedanaest je preminulo. Anketni listić s pitanjima o izvornom izgledu skulptura i tehnologiji njihove izrade poslan je petnaestorici umjetnika, jer se do nekih živućih umjetnika nije moglo doći. Listiću su priložene jedna ili dvije fotografije sadašnjeg stanja skulpture, 17) a umjetnici su zamoljeni da prokomentiraju izgled skulptura te da kažu što bi za njih bio poželjan ishod konzervatorsko-restauratorskoga zahvata. Na anketu su odgovorili Sašo Stevović, Zvonimir Kamenar, Hamo Čavrk, Ante Rašić i Zlatko Zlatić. Korisne su informacije prikupljene i od Dubravke (Dube) Sambolec koja je konzervatorima-restauratorima poslala nekoliko fotografija svoje skulpture iz osobnog arhiva. Te su fotografije otkrile da je skulptura pogrešno postavljena: umjesto da stoji na betonskom podestu, ona je polegnuta. Sambolec i Stevović raspitivali su se i o drugim svojim radovima koji su nastali u sklopu Kolonije. Premda se ne zna gdje su ti radovi danas i jesu li uopće sačuvani, prikupljene informacije pomažu dopuniti katalog uništenih ili otuđenih skulptura nastalih u Koloniji. Već je rečeno da arhiv Kolonije nije sačuvan; od nastanka nekih skulptura prošlo je i više od četrdeset godina pa je, da parafaraziramo umjetnika Sašu Stevovića, jednog od sudionika Kolonije, mnoge stvari pokrila prašina, pa i sjećanja. 18) Informacije prikupljene od umjetnika možda će biti jedini dokaz o postojanju nekih radova.

Uoči druge konzervatorsko-restauratorske radionice održani su intervjui s umjetnicima koji su pristali doći u Sisak. Intervjuirano je šestero umjetnika: Čavrk, Rašić, Zlatić, Josip Diminić, Peruško Bogdanić i Petar Barišić. 19) Priku-pljene su informacije o kreativnom procesu, materijalima i tehnikama koje je umjetnik koristio, kontekstu u kojemu je djelo nastalo, njegovoj poruci. Umjetnici su se osvrnuli na problem starenja i propadanja svojih radova te dali mišljenje o mogućem konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.

Opisujući kontekst u kojemu su radovi nastali, umjetnici su otkrili kako je Kolonija (zapravo) funkcionirala. Utvrđeno je, primjerice, da su neke skulpture obojene naknadno, odnosno bez znanja autora. Osim što takve situ-acije stavljaju konzervatore-restauratore pred velike izazove (treba li sačuvati premaz koji je istovremen s nastankom skulpture?), tjeraju nas da se zapitamo što je s drugim skulpturama, čiji autori više nisu živi pa ne mogu posvjedočiti o njihovom izvornom izgledu. Još veći izazov predstavljaju skulpture kod kojih već za vrijeme izrade nije ispoštovana umjetnikova ideja. Jedan takav primjer jest skulptura Petra Barišića Muškarac i žena – radi se, zapravo, o dvjema skulpturama koje tvore cjelinu – koja, kako je umjetnik u intervjuu otkrio, nikada nije dovršena. Osim što nedostaju neki ključni elementi skulpture, ona je, protivno umjetnikovoj želji, pocinčana, čime je poništena osnovna ideja rada: propadanje materijala kao simbol propadanja ljudskoga života. Jasno je da će se u ovakvim situacijama morati pribjeći “netradicionalnim” rješenjima, ali prije toga treba odgovoriti na pitanje: što želimo sačuvati? Što prezentiramo?

Kroz intervjue se doznalo i to da umjetnici nisu bili uključeni u odlučivanje o tome gdje će i kako skulpture biti izložene. 20) Neki su se, stoga, dotakli delikatne, ali iznimno važne teme prezentacije skulptura u prostoru, o čemu će stručnjaci uključeni u projekt zaštite, obnove i prezentacije skulptura također trebati povesti računa.

Preventivno konzerviranje i prirodoznanstvena istraživanja

U drugoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici u Parku skulptura u Sisku, sudjelovalo je petero stude-nata konzervacije-restauracije iz Splita i jedan student Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta. Petodnevnu radionicu ponovno su vodile mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Sagita Mirjam Sunara s Umjetničke aka-demije u Splitu.

17 Priložena je adresirana i frankirana omotnica u koju su trebali ubaciti popunjeni anketni listić.

18 “(...) od tada [je prošlo] skoro 38 godina i mnoge stvari pokrila je prašina, pa i moja lijepa sjećanja na boravak u Sisku i na razmišljanja…, koja su me (...) okupirala pri umjetničkom radu na tim skulpturama.” (Stevović, Sašo, “Upitnik za autore skulptura”, 7. ožujka 2013., osobni e-mail).

19 Svaki je umjetnik intervjuiran ispred svoje skulpture. Intervjui su bili zasnovani na metodologiji opisanoj u knjizi The Artist Interview (Beerkens, Lydia, ur. [et al.], The Artist Interview: For Conservation and Presentation of Contemporary Art: Guidelines and Practice, Heyningen : Jap Sam Books, 2012.). Osmislila ih je i vodila Sagita Mirjam Sunara. Valentina Ljubić Tobisch sudjelovala je u intervjuu sa Zlatkom Zlatićem i Petrom Barišićem. Transkribiranje intervjua je u tijeku, a videozapisi i transkripti bit će pohranjeni na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke aka-demije u Splitu (kontakt-osoba: Sagita Mirjam Sunara).

20 Samo je Peruško Bogdanić kazao da je odabrao lokaciju za postavljanje svoje skulpture Bez jahača.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

1

5

U sklopu radionice dovršen je rad na dokumentiranju zatečenoga stanja skulptura. Usporedo s time obav-ljeni su radovi preventivne konzervacije: s površine skulptura odstranjeni su nevezani produkti korozije, prljavština i biološki obraštaj, a iz utora i s metalnih baza naslage zemlje (humusa), nataloženo lišće i otpaci. Gdje je to bilo potrebno, razina tla oko skulptura i(li) betonskih podesta spuštena je na razinu okolnog terena; ti su radovi obavljeni u suradnji s djelatnicima tvrtke Komunalac Sisak. 21) S Javnom vatrogasnom postrojbom grada Siska, pak, izvedeno je mokro čišćenje betonskih podesta. Vodenim su mlazom očišćeni i donji dijelovi skulptura kod kojih nije postojao rizik od oštećivanja. Svi su radovi dokumentirani, 22) a dnevna izvješća objavljena na blogu Stažiranje među umjetninama.

Dijelovi skulptura koji su se odlomili ili su prijetili ispadanjem prikupljeni su, označeni i predani na čuvanje Konzervatorskom odjelu u Sisku. 23) Zanimljiv je nalaz čeličnog lima u obliku životinjske noge nedaleko od skulpture Reljef u prostoru Dušana Subotića. Nažalost, od te je skulpture sačuvano samo metalno postolje pa se o izgledu njezina gornjeg dijela, a onda i o tome pripada li joj pronađeni ulomak, može samo nagađati.

Dr. sc. Ivica Ljubenkov, voditelj Laboratorija za konzervatorsko-restauratorska ispitivanja Odsjeka za konzer-vaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, sa skulptura je uzeo preko sedamdeset uzoraka koji će biti ispitani tijekom 2014. godine. 24) Na inicijativu dr. sc. Natalije Dolić s Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i uz potporu njenih kolegica dr. sc. Zdenke Zovko Brodarac i prof. dr. sc. Jadranke Malina, dogovorena je suradnja između Metalurškog fakulteta i Umjetničke akademije. Stručnjaci Metalurškog fakulteta uzeli su uzorke metala i produkata korozije. Ispiti-vanja će biti provedena tijekom 2014. godine, a njihovi će rezultati pomoći konzervatorima-restauratorima da bolje razumiju složene mehanizme propadanja skulptura.

Umjesto zaključka

U 2014. godini planirano je restauriranje prve skulpture. Riječ je Objektu II, djelu akademskog kipara Josipa Diminića iz 1979. godine. Radovi će se izvesti u sklopu treće konzervatorsko-restauratorske radionice, a u njima će sudjelovati i studenti. Splitski restauratori, sisački konzervatori i kustosi Gradske galerije Striegl, koja skrbi o Parku skulptura, imaju još jedan važan zadatak: senzibilizirati lokalnu zajednicu za očuvanje Parka skulptura. Nema smisla upuštati se u opsežne i, u konačnici, skupe konzervatorsko-restauratorske zahvate, ako će skulpture ponovno biti izložene vandalizmu i ako će im prijetiti opasnost od krađe. Podizanje javne svijesti nije nimalo lagan zadatak, budući da skulpture nose stigmu baštine socijalizma. Ne manje važno, riječ je o djelima suvremene umjetnosti, a ona su često neshvaćena, dakle i slabo prihvaćena. Pored senzibiliziranja javnosti za problem očuvnja skulptura, hitno treba riješiti pitanje njihova osvjetljavanja i pored svake postaviti ploču s osnovnim informacijama.

Sudjelovanje u ovom projektu smatramo privilegijom, budući da njegova važnost nadilazi lokalne okvire. Ne samo što se kroz projekt stvaraju stručnjaci osposobljeni za samostalan rad na kulturnim dobrima i potiče surad-nja između fakulteta i sveučilišta, već se razvija široko primjenjiv model zaštite, očuvanja i prezentacije skulptura u javnosti izrađenih od metala.

21 Djelatnike službi koje brinu o javnim površinama u naselju Caprag, treba podučiti kako postupati sa skulpturama, odnosno na što da paze prilikom uređivanja njihovog okoliša. Ove bi službe, naime, trebale preuzeti zadatak redovitog održavanja (čišćenja) skulptura.

22 Radovima nisu bile obuhvaćene samo skulpture Molitvenik Slobodanke Stupar i Slučajan oblik s tezom Zlatka Zlatića.

23 Sa skulpture koja je u stručnom katalogu zavedena pod brojem 16 – pretpostavlja se da je riječ o radu Nikole Njirića Skulptura od rezanih cijevi – dvije su se cijevi odvojile od metalne baze pa su prenesene u Konzervatorski odjel u Sisku. Pokraj skulpture Ante Kuduza Grad ‘85. pronađena je odvojena metalna cijev, a pored velikoga reljefa Branka Ružića Vrata jedan metalni vijak. Prilikom čišćenja Petrićeve Užarene planete, s kugle su se odvojila dva komada plastike; i ti su dijelovi preneseni u Konzervatorski odjel u Sisku.

24 Uzorkovanje nije obavljeno na skulpturama Simetrija Vere Fischer, Molitvenik Slobodanke Stupar i Slučajan oblik s tezom Zlatka Zlatića; sa svih ostalih skulptura uzeta su najčešće dva uzorka za analizu.

16

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Ana Sopina 25)

INDUSTRIJA KAO (PROSTOR) INSTALACIJAINDUSTRIJSKA BAŠTINA KAO UMJETNOST JAVNOG PROSTORA- STVARANJE KULTURNOG PEJSAŽA I RAZVIJANJE KULTURE ŽIVLJENJA

Industrijska baštinaUmjetnost javnog prostoraHrvatska kulturna baštinaKulturni pejsažKultura življenja

Umjetnost javnog prostora i industrijska baština ne smiju se gledati isključivo kao umjetnička forma javne skulpture, odnosno isključivo kroz formu tvornica. Sukladno načinu življenja suvremenog čovjeka, definiranje umjet-nosti javnog prostora i industrijske baštine treba proizlaziti iz slobodnog i pluralističkog djelovanja čovjeka u cjelok-upnoj životnoj okolini. Umjetnost javnog prostora i industrijska baština dio su kulturne baštine društva, a njihov doprinos i vrijednost mogu se iščitati prvenstveno u stvaranju kulturnog pejsaža i razvijanju kulture življenja

Uvod

Definiranje arhitektonsko-urbanističkog pogledana industriju kao (prostor) instalacija

Industrija kao (prostor) instalacija može se gledati prvenstveno kao intervencija u javnom prostoru. Javni prostor je tema koja bi prvenstveno trebala biti oblikovana sferom arhitekture i urbanizma, poštujući i povezujući kontekst prostora i vremena, kulturno nasljeđe, umjetničke i građanske intervencije u cjelokupnom prostoru života suvremenog čovjeka.

„Što riječ arhitektura treba značiti? Ograničiti je na umjetnost građenja moglo bi se činiti pasivnim, ili još restrikt-nije, ograničiti je samo na konstrukciju. Ali arhitektura je skoro implicitno sve što je struktura i reprezentacija, od kamenja, kostura, od strukture atoma, do sfera kao dijelova planetarnih sustava. Čovjek je uložio trud, koristeći elemente koje mu je priroda dala, sa svrhom da promijeni i reorganizira tu istu prirodu, da stvori arhitekturu koja se razvijala diljem svi-jeta, postavljajući temelje novim arhitekturama, od kamena do satelita u svemiru, od pećine do nebodera, od klatna do katedrale.“ 26)

Istražujući industriju kao (prostor) instalacija i njen položaj u suvremenom gradskom i prirodnom okruženju,

25 Ana Sopina, diplomirala 2011. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme studija demonstrator na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Surađuje na znanstvenim projektima katedre, sudjeluje na kongresima i radionicama. Trenutno honorarni asistent Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta.

26 Lina Bo Bardi, Declarations, What was said, Contribuição Propedêutica ao Ensino da Teoria da Arquitetura, 1957.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

1

7

javljaju se dvije teme – tema umjetnosti javnog prostora i tema industrijske baštine. Dvije teme, njihove emanacije, forme i odnosi prema okolini, gledane su prvenstveno kroz arhitektonsko-urbanistički aspekt, kao sastavni dio javnog prostora koji ne obuhvaća samo urbani prostor, već i prirodni krajolik – cjelokupni kulturni pejsaž.

Umjetnost javnog prostoraOdmak od tradicionalnog

Umjetnost javnog prostora nemoguće je gledati isključivo kroz prizmu umjetnosti. Njen raspon obuhvaća svaku vrstu umjetničkih intervencija koje su stvarane s namjerom postavljanja i odvijanja u cjelokupnom fizičkom javnom prostoru. Umjetnost javnog prostora širi svoj djelokrug izvan tradicionalnih poimanja umjetničke forme i prakse, te izvan prostora u kojima se tradicionalno očekivalo postavljanje umjetničkih djela.

„... umjetnost javnog prostora nalazi se između sfera umjetnosti i arhitekture. Graniči čak i zanimljivije s područjima arhitekture, urbanih studija, socijalne geografije i prostorne teorije, nego što se veže na suvremenu umjetnost, analiziranu u vakuumu kao objekt u kontekstu povijesti umjetnosti.

Postoji širok spektar radova u rasponu od trajnih do privremenih radova; earthworks-a i landart-a; do radova koji su postavljeni na privatnim posjedima ili unutar javnog prostora; ulične umjetnosti i grafita; radova koji su samo privremeno postavljeni a kasnije re-prezentirani umjetničkom svijetu kroz formu dokumentacije; ili radova koji ne postoje kao objekt, već žive u formi akcije...“ 27)

Transformacija suvremene umjetnosti i njen odmak od tradicionalne forme umjetničkog objekta postavljenog u „bijelom kubusu“ galerije, prati i transformacija forme umjetnosti javnog prostora i širenje njene prakse u cjelokupni životni prostor suvremenog čovjeka. Stoga, suvremenu umjetnost javnog prostora ne možemo više gledati isključivo kroz prizmu monumentalne, memorijalne ili civilne skulpture kao objekta prezentacije postavljenog u javnom grad-skom prostoru. Ona izlazi iz uobičajenog okvira javnog urbanog prostora i izlazi u prirodni pejsaž, ruralne prostore, napuštene gradske i industrijske prostore, prostore u kojima je donedavno bilo teško zamisliti da bi umjetnost mogla pronaći svoje mjesto.

Emanacije Umjetnosti javnog prostora

Emanacija, kao ishodište, izviranje i proizlaženje umjetnosti javnog prostora, može se pronaći u odnosu pluralističnkog umjetničkog djelovanja i prostornog konteksta u kojemu se umjetnička forma i praksa postavljaju, odnosno odvijaju. No, ono što pojedino umjetničko djelo javnog prostora čini dijelom kulturne baštine, je njegov doprinos razvijanju kulturnog pejsaža i kulture živjljenja. Stoga je pregled emanacija umjetnosti javnog prostora usmjeren na konkretne primjere koji stvaraju novu vrijednost unutar prostornog, vremenskog, društvenog i kulturnog konteksta, te predstavljaju umjetnost javnog prostora kao dio kulturne baštine Hrvatske.

Istraživanje emanacija samo je početak i pokušaj prikazivanja / sistematizacije suvremene hrvatske umjetnosti javnog prostora. To je tema koja još uvijek otvara više pitanja nego što daje zaokruženu sliku suvremene prakse i odnosa prema javnom prostoru u Hrvatskoj.

EARTHWORKS / LANDARTNerazdvojna umjetnost i prirodaUmjetnost javnih prostora ne treba obuhvaćati samo umjetnost urbanih prostora, izvedenu u trajnim materi-

jalima, postavljenu kao prezentaciju, već može u potpunosti izrastati iz prirodnog konteksta. Umjetnost earthworks-a i landart-a izranja iz prirode i pejsaža. Elementi pronađeni u prirodi, priroda sama i prirodni pejsaž postaju materijal i pozornica, iz kojeg nastaje, odnosno u kojemu se odvija, postavlja i doživljava umjetnost.

Zdenac života, mladog umjetnika Konana Ognjena, idealan je primjer nerazdvojne cjeline umjetnosti i prirode. Kontekst je prirodni pejsaž, materijali su nađeni u neposrednoj okolini a jedini korišteni alat jesu vlastite ruke autora, koji je svojim radom promišljao „o realnosti recentne skulpture i korelaciji između ideje i procesa, kroz osnovne principe koje primjenjuje na vlastiti način življenja. Zaključuje: Princip razmišljanja + ideja + materijal + proces + svrha + kon-tekst = fanatizam, ili možda dosljednost, jer poanta života nije u tome kako ga živite već o načinu na koji razmišljate. Njegova ljepota ovisi o tome koliko ga razumijete!“ 28)

27 Rebecca Hackemann, Stuck between disciplines - Notes on public art discourse,, 2002.

28 ... Zdenac života (Well of life), http://www.youtube.com/watch?v=na-9wqNDD4Q , 2012.

18

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

SAMOSTALNA INSTALACIJA U PRIRODNOM PEJSAŽUSlobodna postava u pejsaž

Samostalne instalacije ne podrazumijevaju samo „skulpturu“ kao umjetničku formu, već arhitekturu, građevine i svaku vrst trajne intervencije, koja postavljena u slobodni, prirodni pejsaž, zajedno s njim (ne)odolijeva zubu vremena i konstantnoj transformaciji.

Slika 1. 1. Spomen-park vatrogascima stradalim na Kornatu – Nikola Bašić, Veliki Kornat; 2. Slobodište – Bogdan Bogdanović, Kruševac; 3., 5. Mirila – narodna umjetnost, Južni Velebit; 4. Srcolovka – Božica Dea Matasić, Maksimir; 6., 7. No content – Darko Fritz, pustinja Fuerteventura; 8. Zdenac života – Konan Ognjen, nepoznata lokacija

Slika 2. Zdenac života, Konan Ognjen, nepoznata lokacija

Slika 3. 1. Spomenik pobjede naroda Slavonije – Vojin Bakić, Kamenska; 2. Stepenice – Milena Lah, Maksimir; 3. Crkva Gospe od Karmela – Nikola Bašić, Okit; 4. Kameni cvijet - Bogdan Bogdanović, Jasenovac; 5. Mjesečari – Božica Dea Matasić, Maksimir; 6., 7. Spomenik ustanka narodu Banije i Korduna – Vojin Bakić, Petrovac, Petrova gora; 8. Spomenik palom pomorcu - Ivan Carić, Budimir Prvan, Branko Franičević i Paško Kuzmanić, Andrija Krstulović, Katalinića brijeg

Slika 4. Spomenik ustanka narodu Banije i Korduna – Vojin Bakić, Petrovac, Petrova gora

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

1

9

Danas već gotovo zaboravljen, potpuno napušten i prepušten na milost i nemilost prirodi, jest Spomenik ustanka narodu Banije i Korduna, autora Vojina Bakića, na Petrovcu, Petrova gora. Spomenik je utjelovljena memorija prostora u formi arhitekture, koji je svojom formom i funkcijom trebao biti samo jedan dio cjelovite ideje memorijal-nog kulturnog pejsaža. „Petrova gora bila je poprište borbe i otpora, zajedništva i solidarnosti, života i smrti, bezbroj individualnih tragedija ugrađenih u konačnu pobjedu nad fašizmom. Sve te slojeve nastojalo se predstaviti ukupnim konceptom memorijalne sredine, a Bakićev spomenik samo je njen dio. No kad je riječ o »funkciji«, eminentnu važnost ima memorijalna funkcija: Petrova gora zamišljena je kao jedno od središta kulta sjećanja, kojem je sve podređeno. I ne samo kao mjesto ritualnih pohoda, povremenih ili redovitih okupljanja, nego i muzeološke prezentacije povijesti Petrove gore, znanstvenih skupova, informacije i komunikacije. Potonje nažalost nije dobilo šansu realizacije.“ 29)

PERIVOJI SKULPTURA / ALEJE SKULPTURAViše od ispreplitanja perivojno uređenih prostora i instalacija

Perivoj skulptura ne smije biti ograničen definicijom isključivog odnosa između perivoja i skulpture, već suklad-no načinu življenja suvremenog čovjeka treba obuhvatiti slobodno i pluralističko umjetničko djelovanje u cjelokupnoj ljudskoj životnoj okolini.

U sklopu Mediteranskog kiparskog simpozija, kao međunarodne kiparkse manifestacije koja se odvija od 1970. godine, razvija se Park skulptura Dubrova, u Dubrovi pored Labina. U sklopu zbirke monumentalne parkovne skulp-ture u kamenu, razvija se i projekt Bijele ceste, kao zajedničkog rada domaćih i stranih umjetnika. Trinaestu dionicu pod nazivom U iščekivanju kiše, izradio je Studio Rašić, u formi 1245 kvadratnih modula. „Od tih 1245 izdubljeno je 806 kvadratnih modula kamena koji zajedno čine naziv cjelokupnog projekta “Bijela cesta”. Drugi sloj iščitavanja rada uključuje prirodu i vremenske prilike kao sastavni dio izgleda. U izdubljenim krugovima - rupama skupljaju se „darovi prirode“ (voda, lišće, zemlja...) te površina prati sve mijene prirode uključujući odraze, reflekse, svjetlost i sjene koje mijen-jaju izgled rada ovisno o položaju sunca tijekom dana. Draž projektu podarit će i prirodno starenje kamena rafiniranom patinom i duh i dah zemlje.“ 30)

Dionica U isčekivanju kiše, i cjelokupni projekt Bijele ceste, izlaze izvan uobičajenih okvira odnosa skulpture i perivoja, te stvaraju jedinstveni odnos prirodnog pejsaža i umjetnosti, razvijajući novi kulturni pejsaž.

29 Snješka Knežević, Iritantni simboli srušenih vrijednosti, Novine 12, lipanj 2007.

30 ... Studio Rašić dobio je nagradu na SEGD-u, Pogledaj.to, 2011.

Slika 5. 1. Perivoj skulptura Tvornice baštine Željezare Sisak, Sisak; 2. Perivoj skulptura Jakovlje, Jakovlje; 3. Perivoj skulptura Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš-Richter, Zagreb; 4., 7. Perivoj skulptura Dubova, Labin; 5. Aleja skulptura na Savi, Zagreb; 6. Perivoj skulptura Dušana Džamonje, Vrsar; 8. Park skulptura u drvetu, Marija Bistrica

Slika 6. Dionica U isčekivanju kiše – Bijela cesta, Perivoj skulptura Dubova, Labin

20

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

SUVREMENE „SKULPTURE“Samostalne instalacije u javnom urbanom prostoru

Javne „skulpture“ obuhvaćaju široki spektar formi - od vrijednih arhitektonskih ostvarenja gledanih u širem urbanističkom kontekstu, spomen obilježja koja stvaraju novu arhitektonsko-urbanističku cjelinu javnog prostora, do suvremenih skulptura koje gledane u neposrednom prostornom kontekstu izlaze izvan okvira tradi-cionalnih spomeničkih formi. Suvremene „skulpture“ kao samostalne umjetničke instalacije, predstavljaju umjet-nost postavljenu u javni prostor, koja zajedno s njegovim mnogobrojnim fizičkim i nefizičkim sastavnicama stvara novu, nerazdvojnu cjelinu kulturnog, urbanog pejsaža.

O ulozi suvremne javne skulpture dano je mnogo mišljenja i pogleda, no njen doprinos razvoju i unapređenju javnog prostora i gradskog života trebao bi biti neupitan. Alem Korkut, autor brojnih skulptura koje postavljene u javni prostor stvaraju novu vrijednost unutar prostornog, društvenog i kulturnog konteksta, smatra kako „ javna skulptura mora biti uvjetovana okolnostima u kojima nastaje: fizičkim položajem, smještajem u odnosu na okolne objekte, specifičnosti namjene, jer nije svejedno je li riječ o npr. spomeniku biciklu ili palim bra-niteljima, i mnogim drugim detaljima koji stvaraju specifičan kontekst. Termin “urbana oprema” čini mi se previše jednoznačnim za ono što  mislim da bi bila uloga skulpture u javnom prostoru. Kada govorimo o skulpturi moramo imati na umu da je ipak riječ o nekom objektu koji prije svega svojom energijom, a ne samo formom sudjeluje u gradskom životu. Ukoliko i drugi sudionici tog suživota, mislim prije svega na ljude, osjete da je ta energija kom-patibilna njihovoj, dođu u kontakt i komuniciraju s njim, ja kao autor više ni ne mogu tražiti. Komunikacija može biti svakovrsna: od jednostavnog promatranja, dječje igre, izležavanja, do crtanja i pisanja po površini skulpture, što se često događa sa Kožarićevim radovima koji očito imaju neke neodoljive silnice koje privlače prolaznike.“ 31)

31 Davorka Perić, Dragi Aleme..., DAZ, 2012.

Slika 7. 1. Plavo stablo – Vasko Lipovac, Split; 2. Gradska vrata / Spomen obilježje hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata - Koraljka Brebrić, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann, Siniša Glušica, Osijek; 3. HDLU / Džamija / Dom likovnih umjetnosti – Ivan Meštrović, Zagreb; 4. Spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata - Alem Korkut, Karlovac; 5. Nazovi me kako hoćeš (projekt) – Ivan Kožarić, Zagreb; 6. Džamija – Dušan Džamonja, Branko Vučinović, Darko Vlahović, Rijeka; 7. Morske orgulje – Nikola Bašić, Zadar; 8. Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – 3LHD, Rijeka;

Slika 8. Spomenik biciklu – Alem Korkut, Koprivnica;

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

2

1

ULIČNA UMJETNOST / GRAFFITIUmjetnost javnog prostora u kojoj svatko može biti umjetnik

Ulična umjetnost je umjetnost mikrointervencija (prvenstveno urbanog) javnog prostora - grada, ulica, trgova, skrivenih i zaboravljenih mjesta, kojima se pokušavaju stvoriti nove vrijednosti u svakodnevnom čovjekovom životnom prostoru.

Svojevrstan muzej, no muzej bez stalnog postava i fiksnog prostora, koji objedinjuje akcije intervencija u javnom prostoru i revitalizacije napuštenih gradskih prostora stvaranjem barem privremenih mjesta susreta, razmjene znanja i vještina, Muzej je ulične umjetnosti. „Muzej ulične umjetnosti (street arta) nema fiksni prostor, radno vrijeme, stalne kustose, niti pompozna otvaranja. Vrijeme trajanja je, također, neograničeno – ovisno o naknadnim intervencijama i reakcijama građana, drugih autora, službi za održavanje čistoće. Ulična umjetnost se sama po sebi, opire sistematizaci-jama i klasifikacijama. Riječ je o urbanim intervencijama te njima komplementarnim postavima sličnih elemenata koji su u funkciji informiranja i komuniciranja. Promatrač ovim fenomenima prilazi kao kulturnim i urbanim pojavama bez da ih unaprijed estetski ocjenjuje.“ 32)

UMJETNIČKE INSTALACIJE / KONCEPTUALNA UMJETNOSTUmjetnost u ideji

Umjetničke instalacije i konceptualna umjetnost, obuhvaćaju prvenstveno slobodno i pluralističko umjetničko djelovanje i intervencije, koje naglasak stavljaju na ideju, poruku, kritiku. To je umjetnost koja je često privremenog karaktera, te se dokumentiranjem bilježi i kasnije ponovno prezentira javnosti.

„Svjetlosna instalacija “Zagreb Boogie Woogie” (2003.) na Domu HDLU-a, autora Sisleja Xhafe, predstavlja insta-laciju koja se može nositi s većinom zahtjeva koji se postavljaju pred javnu plastiku. Raznobojna neonska svjetla, postav-ljena u kružnom trijemu građevine, od konteksta do konteksta, od korisnika do korisnika, generiraju različita značenja. Što više znate o hrvatskoj povijesti, o povijesti umjetnosti ili o tom dijelu grada, tim više je  referentno polje ove instalacije šire. Neobična, pomalo kuplerajska, pomalo cirkuska rasvjeta (lat. circus, krug) “neprimjereno” je pridružena zgradi od velike povijesne i kulturne važnosti i taj oksimoron, s jedne strane, blago ironizira sudbinu mjesta – podsjećajući na povijest odnosa Srba i Hrvata, Hrvata i Muslimana, na ne baš uspješnu i pomalo dosadnu Meštrovićevu arhitekturu, itd. -  dok s druge, noću jednostavno naglašava jednu od najvažnijih urbanističkih točaka grada.“ 33)

32 ... Svi u Branimirovu, Pogledaj.to, 2010.

33 Nataša Bodrožić, Saša Šimpraga, Klaudije Štefančić, Umjetnost izvan dihotomija, 1 % za umjetnost, 2010.

Slika 9. 1., 3., 6. Škver! – MUU, Lošinj; 2. Pimp my pump – duhovi Trešnjevke, Zagreb; 4., 7., 8. Mural / zid Branimirova – MUU, Zagreb; 5. MUU u Sigetu, Zagreb

Slika 10. Logo - MUU – Muzej ulične umjetnosti

22

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

PERFORMANS / AKCIJA / AKCIJA-OBJEKTOdnos prema društvu / pojedincu

Umjetnost koja svojim odvijanjem, odnosno akcijom, stvara i uspostavlja odnos prema društvu i pojedincu, vežući se na društveni, politički, socijalni, prostorni kontekst.

Umjetnost akcije mogu biti izvedene i u formi projekta. Jedan od projekata, koji pronalazi, arhivira, proučava i izlaže šire umjetničko djelovanje u javnom prostoru, usmjeravajući se na prolaznost samog djela, jest projekt Bilježenje

Slika 11. 1. Spiegel imm spiegel, Davor Sanvincentitni, Dotršćina, Zagreb; 2. Crveni Peristil – Grupa Crveni Peristil, Split; 3., 6. Dišeš? – ANA Elizabeth, Zagreb; 4. Bijele vrpce, Virtualni muzej Dotršćina, Zagreb; 5. Crni Peristil – Igor Grubić, Split; 7. Zagreb Boogie Woogie – Sislej Xhafa, Zagreb; 8. Tajne izložbe – Gdje smo, Ivo? – Martina Miholić, Zagreb

Slika 12. Zagreb Boogie Woogie – Sislej Xhafa, Zagreb

Slika 13. 1. Vlasta Delimar – Vezana za drvo, Zagreb; 2. Grupa Šestorice autora – Šetnja gradom, Zagreb; 3. Vlasta Delimar – Lady Godiva, Zagreb; 4. Tomislav Gotovac – Zagreb, volim te, Zagreb; 5. Let 3; 6., 7., 8. Grupa penzioner – Slika Krešimira Klike, Zagreb

Slika 14. Projekt Bilježenje grada – bilježenje vremena, Zidne novine – Bacači sjenki, Zagreb

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

2

3

grada – bilježenje vremena. „Bilježenje grada – bilježenje vremena  je, po svojoj prirodi, projekt u neprekidnom nastajanju. On je dokapitalizacija svakodnevnice; arhiv mogućnosti i nemogućnosti sučeljavanja ili usuglašavanja s gradom. On je priziv trenutaka utjelovljenja utopije; lov na duhove, na zagubljene geste prostora. On je građenje simboličke slike urbanog vremena - prostora u kojem se simultano prepleću urboglifi.

‹Bilježenje grada – bilježenje vremena› zbirka je stvaralačkih i političkih događaja, umjetničkih bitaka i performer-skih dvoboja na uzburkanoj površini grada. To je potraga za onim sinkronim, neposljedičnim nakupinama vremena-pro-stora koji svakodnevnici daju metafizički višak. Upravo taj suvišak ljepote i napetosti koji povezuje stvari i ljude, fasade i natpise dućana, sadržaje kuća i nebo koje teče povrh svih podsjetnik je na trenutke u kojem je trenje svakodnevnice bilo transcendirano, nekad zbog svoje nepodnošljivosti, a nekad zahvaljujući svojoj blagosti.“ 34)

Uloga umjetnosti javnog prostoraStvaranje kulturnog pejsaža i razvijanje kulture življenja

Suvremena umjetnost obuhvaća sva polja ljudskog djelovanja, odnosno umjetnost može biti sve ono što umjetnik smatra da bi ona trebala biti. Danas umjetnost možemo pronaći gotovo svugdje – u arhitekturi, industriji, javnim gradskim i ruralnim prostorima, napuštenim i zaboravljenim prostorima, u prirodnom pejsažu.

Stoga je gotovo nemoguće reći gdje započinje jedno a završava drugo – pejsaž, grad, arhitektura, perivoj, umjetnost... Sukladno načinu življenja, umjetnost javnog prostora treba obuhvaćati slobodno i pluralističko umjetničko djelovanje u cjelokupnoj okolini.

Današnja umjetnost javnog prostora više nema isključivu funkciju veličanja, obilježavanja ili prisjećanja, kao što je to slučaj s tradicionalnim poimanjem skulpture kao umjetničke forme. Iako se vode mnoge diskusije oko funkcije i uloge suvremene umjetnosti, jasno je da umjetnost javnog prostora aktivno sudjeluje u definiranju kulturnog pejsaža te razvijanju i podizanju standarda i kulture življenja.

Industrijska baštinaOdmak od tradicionalnog

Industrijska baština podrazumijeva prvenstveno fizičko naslijeđe povijesti tehnologije i industrije. No ono što tradicionalno prvo povezujemo s industrijom – tvornicu, nije jedini njen aspekt.

„Industrijska baština ne obuhvaća samo industrijske objekte, već i industrijske krajolike, radnička stambena nas-elja, strojeve, arhivsku građu... Ona određuje stupanj razvoja određenog prostora i njegovu važnost u određenom povijes-nom razdoblju.“ 35)

Industrijska revolucija označila je važnu točku u povijesti i utjecala je na gotovo svaki aspekt svakodnevnog čovjekova života. Gledajući fizički prostor, utjecaj industrije možemo naći gotovo svugdje. Mreža infrastrukture, komu-nikacije, proizvodnih i prerađivačkih pogona obuhvatila je gotovo sav prirodni i urbani prostor, transformirajući mnoge ruralne u urbane prostore i razvijajući novi kulturni pejsaž. Izgrađeni su novi gradovi, nova radnička naselja, nove industri-jske zone i pogoni. Razvoj industrije utjecao je na nove načine gradnje, na način života, standard i kulturu življenja.

Gledajući svu širinu aspekata svakodnevnog života na koje je industrija imala utjecaj, i još uvijek ima, potrebno je industrijsku baštinu gledati na jednaki način i s jednakim poštovanjem, kao dio kulturne baštine.

U postindustrijsko doba, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, mnogi prostori industrije izgubili su svoju prvotnu funkciju, a vrlo često i svaki vid funkcije. Postaju naslijeđe nekog drugog vremena, zaboravljeni, često napušteni u pejsažu ili zanemareni u tkivu suvremenoga grada. U Hrvatskoj je reafirmacija industrijskog naslijeđa, kao i u većini tranzicijskih zemalja tek na početku. Industrijsko naslijeđe u Hrvatskoj tek treba početi živjeti novim životom.

EmanacijeIndustrijske baštine

Emanacija, kao ishodište, izviranje i proizlaženje industrijske baštine, može se pronaći upravo u odnosu formi i pojavnosti industrije te različitog prostornog konteksta u kojemu se industrija nalazi ili na koji je industrija imala

34 ... Bilježenje grada – bilježenje vremena – otvoreni ured, Culturenet, 2006.

35 mr. sc. Vlatko Čakširan, Industrijska baština grada Siska – Povijest i budućnost, Sisak.hr, 2011.

24

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

snažan utjecaj. No iako industrijsku baštinu možemo pronaći gotovo svugdje, samo je mali dio baštine adekvatno prezentiran i valoriziran; gdje je dopušteno da industrijska baština ispriča „priču“ o svojem prošlom životu te prihvati „priču“ novog suvremenog života. Stoga je pregled emanacija industrijske baštine usmjeren na konkretna rješenja val-orizacije i njihovom kontekstualizacijom, kojim je industrijska baština prezentirana kao dio kulturne baštine Hrvatske.

Istraživanje emanacija samo je početak i pokušaj prikazivanja / sistematizacije industrijske baštine u Hrvatskoj, kao kulturne baštine vrijedne ponovnog otkrivanja i reafirmacije, to je potencijal stvaranja novih kulturnih vrijednosti.

INDUSTRIJSKI PEJSAŽNedjeljivost industrije i pejsaža

Danas se industrija širi prirodnim, ruralnim, urbanim, kulturnim pejsažom, unoseći u njega nove elemente i transformira ga, stvarajući novi, industrijski pejsaž. Industrijski pejsaž stoga ne podrazumijeva isključivo industrijske gradove i industrijske zone koji su gusto protkani infrastrukturom, već i prirodne pejsaže koje je industrija transformi-rala. Industrija koja ulazi u prirodni pejsaž ne treba ga nužno transformacijom narušavati, već se može razvijati u skladu s neposrednim prirodnim kontekstom.

Jedan od primjera transformacije prirodnog pejsaža kroz njegovo poštivanje, vrednovanje prirodnih kvaliteta koje posjeduje, te razvijanje u kulturni pejsaž unošenjem industrije, jesu solane. Industrija soli, odnosno tradicija branja soli u Pagu, Ninu i Stonu, tisućljetna je. Prirodno plitke uvale prepoznate su kao idealna mjesta za solane, te je prirodni krajolik transformiran u kulturni krajolik podređen kulturi soli.

Solana Nin otvorena je tijekom cijele godine za posjetitelje, te se nalazi neposredno uz stari grad Nin, u kojemu je otvoren i Muzej soli. Pejsaž solane, staroga grada i pojedinačnih zdanja kulturne baštine postavljenih u prirodni pejsaž, čine jedinstveni industrijski pejsaž posvećen soli. Solana, grad i pojedinačna zdanja kulturne baštine trans-formiraju prirodni pejsaž, poštujući ga i razvijajući novi kulturni pejsaž.

Slika 15. 1. Škver, Rijeka; 2. Vjetrenjače, Pag; 3. Tvornica glinice, Ravni kotari zadarskog zaleđa, Velebit 4. Tankerska luka, Omišalj; 5. Solana, Pag; 6. Kamenolom Koromačno, Istarska obala; 7. Ranžirni kolodvor, Južni Zagreb; 8.Naftne klackalice, ivanićgradski pejsaž

Slika 16. Solana Nin, induatrijski pejsaž posvećen soli

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

2

5

INFRASTRUKTURAMreža industrije

Industrijskom revolucijom i razvojem industrije, bilo je potrebno međusobno povezati cjelokupni prostor – industrijska i urbana središta, luke, ruralni prostor. Infrastruktura obuhvaća prvenstveno komunikaciju – ljudi, tereta, energije. Stvorena je infrastruktura, mreža komunikacija, koja je svojim krakovima obuhvatila i povezala gotovo sve prostore čovjekova života.

Gledajući načine putovanja - cestama, autocestama, željeznicom, pomorskim i riječnim putevima, avionima, helikopterima – možemo zaključiti kako fizička infrastruktura razvija i čini sasatvni dio kulturnog čovjekova pejsaža, dok sam put omogućuje doživljavanje tog istog kulturnog krajolika. Ceste i autoceste, izgradnjom kolnih traka, prometnih čvorova, vijadukata, mostova, tunela, nasipa i usjeka aktivno mijenjaju krajolik, transformirajući svaki pros-tor kojim prolaze u kulturni krajolik – složene prostorne strukture, koje je oblikovao čovjek, prirodnim i antropogenim sastavnicama. Putovanjem tim istim cestama i autocestama, doživljavamo kulturni i prirodni krajolik iz novih pozicija, novim vizurama, kroz nove cjeline, nove brzine i nove transformacije jednih krajolika u druge. Kretanjem prometnom infrastrukturom doživljavamo kulturni i prirodni krajolik na nov i dinamičan način, potpuno različit od spoznaje o krajoliku s jedne, statične točke.

Odnos prema prirodnom i kulturnom pejsažu, te poštivanje njegovih specifičnosti i vrijednosti koje se prilikom projektiranja i trasiranja prometne infrastrukture pokušavaju sačuvati, dokaz su kulture samog društva ili ponekad, na žalost, potpune nekulture i nerazumijevanja složenog prostornog konteksta.

INDUSTRIJA U PEJSAŽUSamostalnost naslijeđa u pejsažu

Samostalne industrijske građevine - tvornice, elektrane, mostovi, naftne platforme i „klackalice“, vjetrenjače, svjetionici, poput orijentira označavaju prirodne, ruralne i urbane prostore koje je čovjek otkrio kao posebno vrijedne ili dovoljno specifične da u njima ostavi pečat vlastitog napretka.

Prostori u kojima je čovjek pronašao izraženu i specifičnu vrijednost mogu biti definirani ne samo prirodnom vrijednosti, već i prometnom, kulturnom, vizualnom / vizurnom. To su prostori u kojima čovjek stvara i razvija kul-turni pejsaž, spajajući prirodne i antropogene sastavnice – postavljajući elektrane uz izvore vode ili uz duboke zaljeve zbog dopremanja sirovina; gradeći mostove na najužim ili najzaštićenijim dijelovima morskih kanala ili toka rijeke; postavljajući svjetionike na najvidljivije pozicije rtova, poluotoka, otoka...

Slika 17. 1. Željeznička pruga; 2. Riječni kanal; 3. Dalekovod; 4. Mreža retencijskih kanala; 5., 6. Prometnice / autoceste; 7. Mreža vjetrenjača; 8. Žičara

Slika 18. Mreža cesta - prometnica

26

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Izgradnjom samostalnih industrijskih građevina, razvija se kvaliteta i kultura življenja, kako zajednica iz neposredne okoline, tako i udaljenijih zajednica – elektrane opskrbljuju električnom energijom i toplom vodom; mosto-vi omogućuju kraće i brže komuniciranje među zajednicama; svjetionici pružaju sigurnost moreplovcima no istovre-meno mogu služiti kao utočište na izoliranim prostorima...

Izgradnjom pojedinih industrijskih građevina u prostorima specifičnih vrijednosti, čovjek transformira i prirodni i kulturni pejsaž. No upravo u odnosu prema pejsažu, očuvanju njegovih kvaliteta i održivom razvoju, može se očitati kultura, odnosno nekultura društva.

INDUSTRIJA – DIO KOMPOZICIJE GRADAFunkcionalni i sastavni dio cjeline grada

Slika 19. 1. Nosač žičare, Medvednica; 2. Vjetrenjače, Pag; 3. Silosi, Vinkovci; 4. Svjetionik, Veli Rat; 5. HE Zakučac, Omiš; 6. Naftna platforma; 7. Elektrana – toplana; Zagreb zapad; 8. Željeznički most, Štikada

Slika 20. TE Plomin, Plomin

Slika 21. 1. Gaženica – Zadar; 2. Glavni kolodvor – Zagreb; 3. Rafinerija – Sisak; 4. Elektrana - toplana – Zagreb zapad; 5. Trajektna luka – Split; 6. Aerodrom – Zemunik, Zadar; 7. Savski mostovi – Zagreb; 8. Škver – Rijeka

Slika 22. Crveni plan – Pulska grupa

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

2

7

Industrijske zone – proizvodne, lučne, komunikacijske, sastavni su dio suvremenog grada, omogućujući u isto vrijeme samodostatnost gradova i vezu s ostalim prostorima i sadržajima.

Razvojem tehnologije mnoge industrijske zone suočene su s potrebom modernizacije, dok su mnoge, zbog gubit-ka osnovne funkcije, suočene s potrebom transformacije i prenamjene. Iako se nekadašnje industrijske zone u najvećoj mjeri danas transformiraju u trgovačke i skladišne zone i komplekse kroz mehanizme prostornog planiranja, postoje inicijative kojima se pokušava ponuditi alternativa u pogledu novih sadržaja i novih mehanizama gospodarenja prostorom.

Mnoštvom inicijativa i akcija koje je pokrenula Pulska grupa, pokušava se ponuditi alternativa konvencional-nim sadržajima i mehanizmima planiranja napuštenih i zaboravljenih prostora. Pulska grupa istražuje metode nefor-malnog urbanizma, kroz radove „Crveni plan Pule“, konferenciju „Grad Postkapitalizma“, te mnogobrojne akcije uz sudjelovanje u građanskim inicijativama. Na trinaestom Venecijanskom bijenalu arhitekture, Pulska grupa je zajedno s izbornikom Tomislavom Pavelićem, propitivala temu zajedničkih prostora, prostornih politika i neposrednih borbi koje su se odvijale (ili se još odvijaju) kako bi se održao integritet prostora. 36)

RADNIČKO STANOVANJE I NASELJADruštvo – radnik – industrija

Razvoj industrije, pogotovo u vrijeme radničkog samoupravljanja bivše Jugostavije, stvorio je čvrstu vezu između društva odnosno radnika i industrije - ne samo time što su radnici aktivno sudjelovali u vođenju tvrtki, već i ulaganjem u obrazovanje radnika, te ulaganjem u stambene i javne prostore kojima se podizala kvaliteta življenja radnika i cijele zajednice.

Jedan od takvih primjera je radničko naselje Caprag, nastalo uz Željezaru Sisak. Naselje nije izgrađeno kao isključiva „spavaonica“ radnika, već je razvijeno kao kompleks stambenih, sportskih, rekreativnih, kulturnih, javnih i društvenih prostora koji su izgrađeni za radnike i koje su sami radnici izgradili u radnim akcijama. Stambene zgrade, zgrade opskrbe, obrazovanja i kulture, sportska igrališta, rekreativne i parkovne površine, dječja igrališta, park skulp-tura te mnogi javni i društveni prostori 37) s industrijskim pogonom, koji je izgrađen unutar hrastove šume, čine jedin-stvenu urbanističku i arhitektonsku cjelinu Capraga. Još i danas radničko naselje Caprag svjedoči o uskoj povezanosti razvoja standarda radnika i kulture življenja društva, razvoja grada i izgradnje industrije, te stvaranja jedinstvenog industrijskog kulturnog pejsaža.

36 ... Neposredna demokracija u Veneciji, pogledaj.to, 2012.

37 ... Od industrijskog raja do grada duhova, pogledaj.to, 2012.

Slika 23. 1. Arsia / Raša – Istra; 2. Bata-ville / Borovo – Vukovar; 3. Stambeni neboder tvornice Vulkan - Rijeka; 4. Naselje Željezničke kolonije – Zagreb; 5. Naselje Caprag – Sisak; 6. Pozzo Littorio / Podlabin – Istra; 7. Stambena zgrada Našičke tvornice tanina i paropila – Osijek; 8. Naselje Prve stambene štedionice – Zagreb

Slika 24. Bazen radničkog naselja Caprag, Sisak

28

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

PRENAMIJENJENA INDUSTRIJSKA BAŠTINAFunkcionalna reafirmacija industrije

U suvremeno doba, s gubljenjem osnovne funkcije industrije, u napuštenim industrijskim objektima i pros-torima počinje se pronalaziti novi potencijal. Reafirmacija industrijskih prostora provodi se prvenstveno kroz njihovu prenamjenu u prostore koji će ponovno služiti društvu kao nova kulturna žarišta.

Jedan od najranijih primjera prenamjene industrijske arhitekture, u Hrvatskoj, u prostor namijenjen prezentaciji kulture današnja je Gliptoteka HAZU-a, koja se je još 1940. godine uselila u kompleks bivše Kožare u Zagrebu. Kom-pleks bivše Kožare prenamjenom je prihvatio postav više zbirki, prostorije za povremene izložbe i radionice te skladišta Gliptoteke. Unutar vanjskih prostora kompleksa organiziran je i park skulptura koji se koristi i kao prostor stalnog post-ava javnih skulptura i kao prostor za povremene izložbe, kulturna događanja i druženja. „Taj kompleks je s kulturnog i urbanističkog aspekta zasigurno najznačajnija prenamjena jer je upravo u svojoj koncepciji idealna intervencija: sačuvan je čitav industrijski kompleks u središtu Zagreba koji je namijenjen kulturnim sadržajima“ 38)

PERIVOJI SKULPTURAInterpretirana prezentacija

Umjetnost javnih prostora, prvenstveno u formi skulptura, zahtijeva trajnu izvedbu i formu. Trajnost izvedbe zahtijeva upotrebu prvenstveno industrijski proizvedenih materijala i često korištenje industrijskih pogona kao sred-stva izvedbe, kroz koju se industrija interpretira i prezentira kao dio umjetnosti.

Jedan od rijetkih primjera simbioze industrije i umjetnosti, radnika i umjetnika, jest današnji Park skulptura Željezare Sisak. U vremenu od 1971. do 1991. godine, trajala je Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 39), tijekom koje su brojni suvremeni hrvatski skulptori i umjetnici stvarali surađujući s grupama radnika zaduženima za tehničku realizaciju njihovih kreacija. „Jedan od ciljeva kolonije bilo je ukazivanje pažnje radnicima na proizvodni proces kao kreativni čin“ 40), kako bi radnici u kulturi surađivali s radnicima u proizvodnji, te kako bi radnici Željezare postali aktivni subjekti kulturne politike, a ne samo objekti. Tijekom godina održavanja Kolonije nastalo je preko dvije tisuće djela u raznim medijima, a do danas je sačuvano tridesetak skulptura unutar Parka skulptura Željezare SIsak, dok su ostale

38 Barbara Grabušić, Novi život svjedoka prošlosti, Living Stone, 2009.

39 ... Predstavljen projekt – Tvornica baštine Željezare Sisak, Sisak.hr, 2012.

40 ... Od industrijskog raja do grada duhova, pogledaj.to, 2012.

Slika 25. 1., 2. Tvornica papira Hartera – Tvornica glazbe, Rijeka; 3. 4. Klaonica – Prostori izložbi, performansa, kon-cerata..., Zagreb; 5., 6. Tvornica Vulkan – Hostel, Rijeka; Prva hrvatska tvornica ulja – Muzej automobila Ferdinand Budicki, Zagreb

Slika 26. Nekada Kožara – danas Gliptoteka HAZU-a, ZAgreb

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

2

9

razmještene po javnim prostorima Hrvatske 41), po privatnim zbirkama ili nepovratno izgubljene u talionicama željeza.Prostorni kontekst u kojemu se skulpture nalaze, unutar radničkog naseljg Caprag i kruga proizvodnih pogona

Željezare Sisak, najbolje svjedoči o neraskidivoj vezi života industrije i života kulture; dok upis Parka skulptura Željezare Sisak u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske svjedoči o prepoznavanju vrijednosti industrijske baštine.

SAMOSTALNA INDUSTRIJA / ELEMENTI INDUSTRIJE„Skulpture“ industrijske baštine

41 Neke od skulptura nastale u sklopu Kolonije nalaze se na Zagrebačkom velesajmu.

Slika 27. 1., 2., 3. Perivoj skulptura Tvornice baštine Željezare Sisak, Sisak; 4. Perivoj skulptura Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš-Richter, Zagreb; 5., 6. Perivoj skulptura Mladost, Zagreb; 7. Perivoj skulptura Jakovlje, Jakovlje; 8. Perivoj skulptura Dušana Džamonje, Vrsar

Slika 28. Perivoj skulptura Tvornice baštine Željezare Sisak, Sisak

Slika 29. 1. Bubara – Zagreb; 2., 5., 8. Tvornica Penkala - Moster/ Nada Dimić - Zagreb; 3. Paromlin - Zagreb; 4. Vodotoranj - Vukovar; 6. Lokomotiva Samoborčeka - Samobor; 7. Sidro – Zagreb

Slika 30. Paromlin - Zagreb

30

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Samostalna industrijska baština, postavljena prvenstveno u urbanom prostoru, može se čitati kao postav industrijskog elementa – „skulpture“ u kontekstu javnog prostora ili kao postav industrijske zgrade i građevine - „skulpture“ u kontekstu cjelokupnog gradskog tkiva.

Industrijski elementi, postavljeni poput „skulptura“ u javnim prostorima, podjednako predstavljaju baštinu industrije i baštinu javnih prostora. Prvenstveno su postavljeni kao memorija određenog prostora, sjećanje na dio industrijske prošlosti koji više nije živ – poput lokomotive Samoborčeka postavljene u Samoboru ili kao naglašavanje sastavnice pojedinog prostora – poput sidara postavljenih u Novom Zagrebu uz Brodarski institut. Svaki razvoj kvalite-ta javnog prostora ujedno predstavlja i razvoj kulture življenja.

Industrijske zgrade i građevine, postavljene poput „skulptura“ u kontekstu cijeloga grada, predstavljaju kul-turnu baštinu industrije. Danas često napuštene zbog gubitka osnovne funkcije, poput Tvornice penkala, Bubare i Paromlina u Zagrebu, „čekaju“ da prihvate nove sadržaje i iz „skulptura“ postanu novi prostori kulture.

INDUSTRIJA KAO POSTAVEksponati (proizvoda) industrije

Industrijski proizvodi sastavni su dio postava specijaliziranih muzeja – tehničkih, pomorskih, muzeja automo-bila ili željeznice. No u okviru viđenja industrijske baštine kao sveprisutne, ne bi trebalo težiti isključivoj prezentaciji industrije unutar specijaliziranih muzejskih postava, već otvoriti prostore industrije javnosti i predstaviti ih u njihovom izvornom ambijentu, kao sastavni dio kulturnog naslijeđa.

Jedan od muzeja u Hrvatskoj, koji je uspio objediniti ideju industrije kao prostora instalacije i industrijskog proizvoda kao instalacije, jest Muzej automobila Ferdinand Budicki u Zagrebu. Muzej se nalazi u prostoru bivše tvorice Pluto – spomeniku industrijske arhitekture, koja je revitalizirana novom namjenom i spašena od zaborava i propadanja. Osnivanjem muzeja automobila, od kolektivnog zaborava spašeno je ime i doprinosi Ferdinanda Budickog, začetnika automobilizma u Hrvatskoj, kao i automobilistička povijest na ovim prostorima. Revitalizacija industrijske povijesti, kroz prenamjenu industrijske baštine u prostor izlaganja i industrijski proizvod kao predmet izlaganja, uistinu pred-stavlja industrijsku baštinu kao dio kulture društva.

Slika 31. 1., 4. Hrvatski željeznički muzej, Zagreb; 2., 5. Hrvatski pomorski muzej, Split; 3. Muzej automobila Ferdinand Budicki, Zagreb; 6., 7., 8. Tehnički muzej, Zagreb

Slika 32. Muzej automobila Ferdinand Budicki, Zagreb – bivša tvornica Pluto

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

3

1

INDUSTRIJSKA KONSTRUKCIJA IZGRADNJEGrađevni moduli industrije

Razvoj industrije unaprijedio je načine gradnje, kroz razvijanje proizvodnje čelika kao materijala koji je revolu-cionirao arhitekturu i građevinu, te kroz razvijanje novih konstruktivnih sistema. Suvremenu izgradnju nemoguće je zamisliti bez doprinosa industrijske proizvodnje.

Jedan od najboljih primjera u kojima se može vidjeti primjena novih materijala i novih tehnologija građenja koji su nužno povezani s napretkom industrije i industrijske proizvodnje, jesu sajamski paviljoni. Najveći od hrvatskih sajmišnih prostora je Zagrebački velesajam, u kojemu svaki od paviljona predstavlja vlastitu jedinstvenu konstrukciju, te napredak arhitekture i civilizacije. Paviljon Mašinogradnje, arhitekta Božidara Rašice, fascinira svojom iskrenom eksponiranom konstrukcijom rešetkastih nosača, transparentnom opnom i jedinstvenim nehijerarhijskim prostorom, jednako danas kao i prije 50 godina kada je izgrađen. Paviljon Mašinogradnje svojevrstan je spomenik industriji koja je omogučila proizvodnju njegove odvažne konstrukcije, kao i industriji koja se u njemu prezentirala za vrijeme aktivnog rada Zagrebačkog velesajma.

INDUSTRIJSKI BRANDOVIIndustrija u svakodnevnom životu

Od hrane, cipele, stolice ili police, do bicikla, jedrilice ili vlaka. Gotovo većina prehrambenih proizvoda i upora-bnih predmeta današnjice, pristupačni su nam i dostupni zahvaljujući prvenstveno industrijskoj proizvodnji, koja je direktno utjecala na povećanje standarda, kvalitete i kulture življenja.

Brojne su tvornice koje su tijekom jugoslavenskog socijalizma uspješno razvijale vlastitu proizvodnju i bran-dove, no rjeđe su one koje su do danas opstale, te u tome i dalje ostale uspješne. Nekadašnji Union – danas Kraš, Borovo ili Gredelj samo su neke od tvornica čiji su proizvodi do danas ostali prepoznatljivi, dok su neki od njihovih proizvoda bili među prvima proizvedenima takve vrste u Europi i svijetu.

Tvornica Janko Gredelj razvila se iz glavne radionice Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled parnih lokomotiva u Zagrebu. Početkom 60-ih godina 20. stoljeća, u tvornici je proizveden prvi aluminijski vlak u Europi, čija je napredna konstrukcija izazvala pažnju svjetske industrije 42). Uz aluminijske vlakove koji su prometovali normalnim šinskim kolosijekom, Gredelj je proizveo i tri kompozicije za uskotračnu prugu Zagreb-Samobor, poznate kao Srebrne strijele Samoborčeka. Popularni Samoborček povezivao je Zagreb i Samobor gotovo 80 godina, od 1901.

42 ... Proizvedeno u Hrvatskoj – prvi aluminijski vlak, tehnički-muzej.hr, 2013.

Slika 33. 1., 2., 3. Sistem Jugomont 61; 4., 5., 6. Industrijski proizvedena konstrukcija paviljona Zagrebačkog velesajma; 7., 8. Montažni sistemi gradnje

Slika 34. Božidar Rašica, Paviljon Mašinogradnje – Zagrebački velesajam, Zagreb

32

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

do kraja 1979. godine, a od njegove fizičke baštine do danas sačuvano je svega par pružnih građevina i par lokomotiva s vagonima. No vrijednost nasljijeđa koje je ostavio Samoborček najbolje se vidi u čvrstom sjećanju mnogih stanovnika Zagreba i Samobora, na vlak koji je označavao izletničku kulturu i predstavljao jedan od motiva građanskog života Zagreba između dva svjetska rata, ekraniziranog u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli.

OSNOVA NOVE UMJETNOSTISirovina nove kulture

Slika 35. 1., 2., 3. Borovo – Startas i Borosane; 4., 5. Janko Gredelj – „Srebrna strijela“ Samoborčeka; 6., 7. , 8. Kraš – Kiki bomboni

Slika 36. „Srebrna strijela“ Samoborčeka – Janko Gredelj

Slika 37. 1., 2., 3. Sadašnjost povijesti – Marijan Crtalić; 4., 5., 6. Perivoj skulptura Tvornice baštine Željezare Sisak, Sisak; 7., 8. Škver! – MUU, Lošinj

Slika 38. Sadašnjost povijesti – Marijan Crtalić

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

3

3

Gledajući industrijsku baštinu kao podlogu za stvaranje nove umjetnosti ili gledajući industrijsku sirovinu kao osnovni materijal od kojega se oblikuje umjetničko djelo, jasno je kako je industrija nerazdvojna sa suvremenom umjetnosti.

Mnogi su primjeri u kojima se podloga i osnova suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i kulturi pronalazi upravo u industrijskom naslijeđu. Jedan od autora koji se posvetio istraživanju, dokumentiranju i prezentaciji industrijske baštine, razvijajući njene izvorne vrijednosti kroz umjetničke projekte, jest Marijan Crtalić. U sklopu projekta pod nazivom Nevidljivi Sisak, Crtalić je istražio i prezentirao vrlo kompleksan i raznolik kombinat Željezare - kroz projekt Fenomen željezara, film Industrijski raj i performance Umjetnik u udruženom radu. Projektima pokušava približiti ono što je društvu nepoznato, valorizirati ono što je radnicima nevrijedno, te sačuvati kulturnu baštinu industrije od propadanja kroz njenu re-prezentaciju u sferi umjetnosti. Kroz umjetnički rad Crtalić se socijalno i aktivistički angažira, pokušavajući informirati javnost da „postoji galerija na otvorenom ispunjena odličnim skulpturama poznatih autora, a javnosti totalno nepoznata! Kao što je i nepoznata, pa čak (u odnosu na današnji tretman radnika i njihovih prava) i fantazmagorična odnosno nadrealna priča o Željezarinom odnosu prema radnicima kao punopravnim subjek-tima proizvodnje i aktivnim participatorima društvenog, a naročito kulturnog života. Danas je riječ radnik pojam sramote i poniženja!“ 43)

INDUSTRIJSKA DOKUMENTACIJAArhiva industrijske baštine

Arhiviranje industrijske dokumentacije kroz nacrte i planove tvornica, pogona, radničkog stanovanja i naselja; modele i makete; karte; fotografije; filmove, nužno je kako bi se pratio i razumio razvoj industrije te omogućila daljnja transformaciju u industriju za „novo vrijeme“. Poznavanje povijesti industrije omogućuje nam razumijevanje njenog naslijeđa, te nam je , kao sastavnica sadašnjosti, podloga za razvijanje njene budućnosti.

Danas se sve više arhiva industrijske baštine prezentira javnosti - kroz digitaliziranje arhiva kojom se omogućava dostupnost podacima; kroz organiziranje stručnih i javnih skupova i predavanja kojima se javnost informira; kroz pri-kazivanje filmova iz različitih fundusa Hrvatske kinoteke (Hrvatskog državnog arhiva) ili kroz oraganiziranje izložbi, kojima se industrijska baština prezentira kao kulturna baština društva. U tom kontekstu, arhiviranje ne obuhvaća samo pohranjivanje podataka o fizičkoj ostavštini industrije, već obuhvaća i sjećanja radnika i protagonista, prezentirajući prostorni, vremenski, socijalni i kulturni kontekst razvoja industrije i odnosa prema industrijskom naslijeđu.

43 Lela Vujanić, Umjetnik u udruženom radu, H-Alter, 2011.

Slika 39. 1., Situacija postaje Sisak; 2. Situacioni plan visoke peći; 3. Nacrti „Srebrne strijele“; 4. Vozni red Samoborčeka; 5. Nacrti mlina u Sisku; 6. Maketa „Srebrne strijele“; 7. Fotografija Detalja iz stare radionice Vulkana u Rijeci; 8. Fotografija naselja Caprag u Sisku

Slika 40. Isječak iz filma Industrijski raj, Marijana Crtalića

34

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Jedan od filmova koji industrijsku baštinu prezentira u kontekstu kulturne baštine društva jest Industrijski raj, Marijana Crtalića, koji „tematizira odnos recentnog hrvatskog sustava vrijednosti spram kulturne baštine nastale suradnjom radnika i umjetnika u okviru likovnih kolonija u sisačkoj Željezari 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Odno-som prema radničkom kulturnom naslijeđu očitava se odnos prema radnicima i radu općenito. Ustvari, danas odnosa praktički niti nema.“ 44)

Nova uloga industrijske baštineStvaranje kulturnog pejsaža i razvijanje kulture življenja

Industrijska baština u Hrvatskoj prvenstveno je zaboravljena baština, baština bez baštinika, koja bi u nekim novim prilikama mogla postati ishodište kulture. Trend pronalaska novih potencijala i reafirmacije industrijske baštine u Hrvatskoj, vidljiv je u transformaciji napuštenih industrijskih pogona u prostore barem privremenih prezentacija, izložbi, izlaganja, radionica, performansa. Tada prostori industrije, barem na kratko, postaju novi javni, kulturni prostori.

No reafirmacija industrijske baštine kao vrijedne kulturne baštine, ne bi trebala stati prvenstveno na pre-namjeni i oživljavanju industrijskih pogona, već obuhvatiti mnogobrojne emanacije industrijske baštine. Potrebno je otvoriti industriju, kako bi se ona upoznala u izvornom ambijentu. Industrija i njeni proizvodi sastavni su dio našeg okruženja i naše svakodnevice, te je njihova (re)afirmacija korak prema razvijanju kulturnog pejsaža i kulture življenja.

Zaključak

Umjetnost javnog prostora i industrijska baština- stvaranje kulturnog pejsaža i razvoja kulture življenja

Mnoge su suvremene rasprave i različita su mišljenja suvremenika o pitanju uloge umjetnosti javnog pros-tora i pitanju budućnosti industrijske baštine. No bez obzira na suprotstavljene stavove, oprečne težnje i različita predviđanja, jedno je sigurno – umjetnost javnog prostora i industrijska baština sastavni su dio kulturne baštine društva, te aktivno sudjeluju u stvaranju kulturnog pejsaža i u razvoju kulture življenja suvremenog čovjeka.

Jednako kao što se i ishodište ovog istraživanja – arhitektura, ne smije gledati isključivo jednoznačno kroz formu konstrukcije i njene opne, tako se niti umjetnost javnog prostora i industrijska baština ne smiju gledati isključivo kao umjetnička forma javne skulpture, odnosno isključivo kroz formu tvornica.

Sukladno načinu življenja suvremenog čovjeka, definiranje arhitekture, umjetnosti javnog prostora i indus-trijske baštine treba proizlaziti iz slobodnog i pluralističkog djelovanja suvremenog čovjeka u cjelokupnoj životnoj okolini. Doprinos i vrijednost arhitekture prvenstveno je u raznovrsnosti prostora koje stvara, kojima jednako kao i umjetnost javnog prostora i industrijska baština, razvija kulturni pejsaž i kulturu življenja društva.

Istraživanje emanacija umjetnosti javnog prostora i industrijske baštine, odnosno odrednica forme i odnosa prema neposrednom prostornom i vremenskom kontekstu, samo je korak prema istraživanju pravih vrijednosti dviju tema - vrijednostima koje stvaraju u kontekstu kulturnog pejsaža i razvijanju kulture življenja.

Sažetak

Umjetnost javnog prostora i industrijska baština ne smiju se gledati isključivo kao umjetnička forma javne skulpture, odnosno isključivo kroz formu tvornica. Sukladno načinu življenja suvremenog čovjeka, definiranje umjet-nosti javnog prostora i industrijske baštine treba proizlaziti iz slobodnog i pluralističkog djelovanja čovjeka u cjelok-upnoj životnoj okolini. Umjetnost javnog prostora i industrijska baština dio su kulturne baštine društva, a njihov doprinos i vrijednost mogu se iščitati prvenstveno u stvaranju kulturnog pejsaža i razvijanju kulture življenja.

44 Marijan Crtalić: Industrijski raj, 6. Culture Shock Festival, 2013.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

3

5

Jesenko Horvat

(ART)EFAKT

ARTEFAKT I URBANO OKRUŽENJE

Park skulptura je pojmovno određenje jedinst-venog ali ambivalentnog prostora perivojnog karaktera i kulturološko edukativnog sadržaja u njegovu okviru. Fenomen se može iščitavati kroz slojeve značinske ili pojavne višeznačnosti, a svakako je interesantan i kao tvorbeni fenomen urbanog konteksta. Elemetarna diho-tomija “ javno-privatno“ koja određuje prostorni kon-tekst u kojem živimo, utvrđuje i ambivalentnost parka skulpture, čije se brojne emanacije javljaju u širokom rasponu urbanističkih situacija, od komornih i inkluz-ivnih, do javnih i pompoznih.

U zagrebačkom urbanom okruženju, kao uos-talom i posvuda u zapadnom svijetu gdje je skulp-tura izborila svoje pravo da bude javni artistički izričaj u javnom gradskom prostoru, javlja se u nekoliko različitih emanacija. One mogu biti dio muzejskog postava, izloženog na otvorenom i cjelovito uobličenog u (narativni) sadržaj perivojne arhitekture. Oni mogu biti i tematski program javne komunikacijske, perivojne ili rekreacijske površine, shvaćene u širokom rasponu pojavnih oblika, tematski obilježenih ili žanrovski pot-puno heterogenih.

Park skulptura je danas potrebno pojmiti kao poligon opredmećenja umjetničkog djelovanja (u plu-ralnom kontekstu stilskih i medijskih izraza) unutar egzistencijalnog prostora, šireg od samog grada. I zagrebačke parkove skulptura stoga, promatramo kao neizdvojive čestice u gradskoj cjelini - sastavnice urbanog kontinuuma.

Danas se pred ulazom u zgradu Akademije nalazi desetak skulptura: Meta Valerija Michielija, Udovica Ivana Meštrovića, Dijana Frane Kršinića, Stup života Roberta Frangeš-Mihanovića, Zlatarevo zlato Ive Kerdića, Jedra Šime Vulasa, iz ciklusa „Čaj u 5“ Stanka Jančića, te studentski radovi nastali na radionici „Svi-jetle pruge“.

Gliptoteku je 1937. godine osnovala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Neprikladne dograd-nje ostava Gliptoteke srušene su, a prema projektu aka-demika Miroslava Begovića na njihovu je mjestu izveden

36

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

park skulptura. Danas je on sastavni dio stalnog post-ava Zbirke hrvatskog kiparstva od 19. do 21. stoljeća, te se u njemu nalaze radovi: Bizon Borka Avramova, Svjetlosni oblici Vojina Bakića, Kamen na kamen Ljube De Karina, Sv. Juraj ubija zmaja Antona Dominika Fernkorna, Dvoje Vladimira Gašparića-Gape, Staro kljuse i Šutljivi prsten Raula Goldonija, Jutro Stanka Jančića, Drvosječa Roberta Frangeš-Mihanovića, Važna sprava Branka Lepena, Muška stojeća figura Valerija Michielija, Ljubavnici Tomislava Ostoje, Skulptura bez naziva Nike Radić, Tisućudevetstosedamdeseta Branka Ružića, Veliki mudrac Dražena Trogrlića i Tačkarica Koste Angeli Radovanija.

Uređenja parka Akademije likovnih umjet-nosti u Zagrebu potpisuje Dragutin Kiš. Koncept slijedi programski zahtjev prezentacije radova suvremenih hrvatskih skulptora. Projekt je tada bio tek djelomično izveden, ali je 1997. (prigodom 90. obljetnice Akademi-je) ponovno aktualiziran i dopunjen. Park skulpura se uređivao do 2002. godine.

Parkovi se skulptura u urbanom okruženju javl-jaju u različitim emanacijama:

• Oni mogu biti dio muzejskog postava, izloženog na otvorenom i cjelovito uobličenog u (nara-tivni) sadržaj perivojne arhitekture.

• Oni mogu biti i tematski program javne komunikacijske, perivojne ili rekreacijske površine, shvaćene u širokom rasponu pojavnih oblika, tematski obilježenih ili žanrovski sasvim heterogenih.

Prva od navedenih emanacija zapravo je samo vanjska manifestacija programski određenog sadržaja arhitekture na za to predodređenoj građevnoj čestici namijenjenoj izgradnji ili uređenju muzeja ili galerije.

Bilo da se radi o atrijski izoliranoj podcjelini ili otvorenom vrtu sagledivom iz kontaktnoga javnoga pro-stora, park skulptura percipira se kao dio jedinstvenog koncepta postava i muzejske arhitekture. Skulpture pred Akademijom likovnih umjetnosti ili skulpture u vrtu Gliptoteke HAZU pripadaju ovoj kategoriji uređenoga prostora. Park skulptura deriviran iz ovoga načela upotrebe prostora, može iskazivati funkcionalnu sim-biozu nekad kompatibilnih, a nekad vrlo divergentnih namjena. Primjer parka skulptura pred Sportskim domom Mladost ilustrira ovakav hibridni program jedinstvene čestice prema građanima koji se objektom koriste iz pot-puno drukčijih prohtjeva, a najmanje u svrhu konzumi-ranja kulture. Na rubu kategorije o kojoj je ovdje riječ stoje parkovi skulptura unutar privatnih stambenih jedinica, u vrtovima kolekcionara umjetnina ili atelijera umjetnika.

Među skulpturama koje se i danas nalaze u Parku Mladost jesu: Plesačica (Goran Štimac), Sta-blo (Ratko Petrić), Žena (Branko Milenković), Finale (Tomislav Ostoja), Svjetlost (Dora Kovačević), Kiklop (Ante Rašić), Mladost (Žarko Tomazetić) i Veliki pauk (Branko Lepen).

Utemeljenje Parka skulpture Mladost zasluga je grupe mladih skulptora, predstavnika suvremene hrvatske likovne scene, koji su u sklopu akcije „Mladi kipari za Univerzijadu“ izložili na otvorenom prostoru svoje radove.

Park skulptura, međutim, u derivaciji istog načela upotrebe prostora unutar cjelovite građevne čestice može iskazivati funkcionalnu simbiozu nekad kompatibilnih, a nekad vrlo divergentnih namjena. Primjer parka skulptura pred Sportskim domom Mladost ilustrira hibridni program namjene jedinst-vene čestice namijenjene građanima potpuno drukčijih afiniteta.

Na rubu kategorije o kojoj je ovdje riječ stoje parkovi skulptura unutar privatnih stambenih jedi-nica, u vrtovima kolekcionara umjetnina ili atelijera umjetnika. Zagrebački primjer je Park skulptura Zbirke Vjencelava Richtera i Nade Kareš-Richter .

U još uvijek nedovršenom parku skulptura post-avljena su Richterova djela: Triennalski signal, Kocka, Centrija, Kocka toplane, Limovi, Sunčani sat i Plavi cvijet. Skulpture su slobodno postavljene u vrtu u kojem je arhitektura stambene kuće Richter bila ishodišna točka prezentacije u izvornom okruženju njena nasta-janja. Vjenceslav Richter i njegova supruga Nada Kareš-Richter odlučili su 1980. godine donirati gradu Zagrebu

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

3

7

(tadašnjoj Općini Črnomerec) kuću na Vrhovcu 38.Druga od navedenih emanacija parka skulpture

jest pozicija samosvojnog i samodostatnog programa u okvirima potpuno javnog korištenja prostora - javnog i u vlasničkom smislu, i u režimu dostupnosti. Park skulptura je jedan od mnogobrojnih vrsta ‘tematskog parka’, koji navodi opći pojmovnik generalnog planiran-ja prostora, definicijom specifične prostorne namjene. Tamo stoji da je „tematski park prostor čije su oblikovne karakteristike zadane sadržajem ili temom”. Ta činjenica dakle, tematski park (odnosno park skulpture) određuje institucijom per se, za koju je manje važo ili pak potpu-no nevažno njegovo „perivojno obilježje”. Sadržajna struktura tematskoga parka, opremljenost građevina mobilijarom, te drugi uvjeti realizacije parka određeni su urbanim pravilima, ali prije svega činjenicom da je prostor namijenjen urbanoj skulpturi sa svim rizicima koji izlaganje umjetnina u javnom prostoru podrazu-mijeva - perceptivnost, dohvatljivost i stupanj nadzora nad prostorom, te krhkost skulpture u suvremenomu gradskom okruženju, koja se mora nositi i s destruk-tivnim obrascima ponašanja pojedinaca ili grupa.

Park skulptura na promenadi uz sjeverni savski nasip zagrebački je primjer ovakvoga parka. Između njega i drugih pojavnih oblika parka skulpture postoje samo određene razlike u sadržajnoj gustoći i dostupnosti. Dok s jedne strane o skulpturama u otvorenim dijelovima muzejskih parcela skrbi prije sve-ga ustanova, o skulpturama u javnim gradskim sekven-cijama skrbi Grad.

Aleja skulptura na Savi začeta je 1990. godine postavom prve u nizu - Kapi Ratka Petrića. Slijedi Trkač Marije Ujević-Galetović, (1995.), a godinu poslije i Kamen temeljac Mire Vuce, pa skulptura Kotač vre-mena Milene Lah (2000.), Žabinjak Stjepana Gračana, Mačka Branka Ružića, Čovjek s kolutom Mladena Mikulina i Dvoje Šime Vulasa. Skulptura Putokaz Zvon-imira Lončarića postavljena je 2007. , a zatim Tok Dore Kovačević (2010.), čime je gotovo u potpunosti real-izirana prva faza Petrićeve vizije. Posljednja skulptura Ruka, djelo Ivana Kožarića, postavljena je 2011. godine prigodom njegova 90. rođendana. Nedostaje još samo skulptura Stup Miroslava Šuteja da bi prva faza, prema Petrićevu izboru, bila u potpunosti ostvarena.

Između prvih i drugih pojavnih oblika parka skulpture postoje samo određene razlike u sadržajnoj gustoći i dostupnosti. Dok s jedne strane o skulptur-

ama u otvorenim dijelovima muzejskih parcela skrbi prije svega ustanova, o skulpturama u javnim gradskim sekvencijama skrbi Grad.

Javni komunikacijski prostori ulice i trgovi, platforme su društvenosti - postamenti artističkih ekspresija i poligoni multižanrovskih događanja. Bila ona trajna ili privremena, fiksna ili mobilna, skulptura je iskaz urbanog statusa i samosvijesti grada da se pozi-cionira kao kulturno središte.

Izvan akademskih rješenja još je neistražen ‘međuprostor’ u kojem se arhitektura i skulptura uje-dinjuju u transmedijsku urbanu a(tra)kciju.  

ART I ARTEFAKT

Pojavnost parka skulpture danas treba sagle-davati i kroz dihotomiju grad / selo (ili još preciznije naseljeni prostor / okoliš - što nam kao suvremenu paradigmu obitavanja donosi globalizacija), pa se i skulptura (fenomen rođen upravo u urbanom okrilju), potvrđuje također i u okvirima prirodnog okruženja ili u okruženju antropogenog pejzaža. Aleja glagoljaša u Istri paradigmatski je dijalog artefakture i prirode u kompoziciji pejzažnog uređenja koja postaje artefak-tom per se.

Još jedan primjer parka skulpture u Hrvastkoj progovara semantikom odnosa artefakt – priroda, ali na jedan drukčiji način i s jednom dodatnom dimenzijom. U okruženju Bilogorske šume, duž lokalne zavojite ceste uz koju se nižu mekani proplanci i livade, nastala je galerija drvenih skulptura na otvorenom SVIJETLE PRUGE. Održavanjem istoimene terenske nastave studenata Kiparskog odsjeka i u razdoblju od 2002. do 2009. godine, galerija na otvorenom nastala je međusobnom suradnjom Hrvatskih šuma, Bjelovarsko-bilogorske županije, Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba i Općine Veliko Trojstvo. Izradom radova - skulptura u drvu prema zadanoj temi.

Ovdje je izvorni, prirodni pejzaž već zatečen u nizu fragmentarnih intervencija – eksploatacija nafte i plina. Elementi industrijske i komunalne arhitekture (istražne i eksploatacijske bušotine, cijevi, postrojenja

38

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

za prikupljanje, mjerne stanice, baklje i druge insta-lacije iz ovog registra) postali su ravnopravni subjekti u komunikaciji između umjetnosti i konzumenta.

Poruka koju prenosi artefakt, rječita je poput „readymade“ eksponata i vraća nas dilemi koju imamo kad promatramo isti eksponat u dvama okruženjima, onome u kojem on nije ništa drugo doli utilitarni pred-met, i onome u kojem je njegova funkcionalnost pot-puno izgubljena i u kojem predmet progovara seman-tikom geste postavljanja.

Umjesto zaključka

Javni komunikacijski prostori također, pogo-tovo ulice i trgovi, platforme su društvenosti - posta-menti artističkih ekspresija i poligoni multižanrovskih događanja. Bila ona trajna ili privremena, fiksna ili mobilna, skulptura je iskaz urbanog statusa i samos-vijesti grada da se pozicionira kao kulturna metro-pola. Urbana se skulptura danas poima u odmaku od klasičnoga štafelajskog eksponata, a itekako je kon-tekstualizirana u svojem urbanom (fizičkom, funkcio-nalnom i statusnom) okruženju. Izvan akademskih rješenja još je neistražen ‘međuprostor’ u kojem se arhitektura i skulptura ujedinjuju u transmedijsku urbanu a(tra)kciju.

Mimo pojmovnih prijepora o tome što je zapra-vo park skulptura i u kakvim se emanacijama javlja, a podrazumijevajući da se javni kontinuum gradskoga prostora proteže od njegove jezgre prema periferiji kroz mrežu arterijskih i kapilarnih sustava sa svim artefak-tima koji joj prostorno pripadaju, grad kao pojmovni singularitet smijemo poimati zapravo velikim parkom skulptura. A budući da je prostor obitavanja postao globalnim gradom, isto počinje vrijediti i cijeli naseljeni prostor.

Tekst članka je sinopsis predavanja koje je autor održao u sklopu Dana industrijske baštine grada Siska - program ''Interpolacije'', 23. rujna 2013. godine.

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

3

9

Nina Vojnović 45), Maksin Pužar 46), Nikolina Rusac 47)

IDEJNI PROJEKT REVITALIZACIJE

RADNIČKOG NASELJA CAPRAG

Uvod

Ideja i prva verzija ovog projekta nastale su za potrebe kolegija Upravljanje baštinom na Katedri za muzeologiju i upravljanje baštinom. 48) S obzirom na bogatu industrijsku baštinu, zaključili smo kako Capragu nedostaje atraktivan društveno – kulturni projekt koji će tu baštinu objediniti, izvući je iz sjećanja njegovih stanovnika i pretočiti u pre-poznatljiv i opipljiv proizvod. Slijedeći tu misao nastao je idejni projekt revitalizacije radničkog naselja Caprag.

Ciljevi

Kao primarne ciljeve projekta izdvajamo obnovu i prenamjenu dijela objekata, edukaciju i interpretaciju. San-acijom i obnovom napuštenih objekata i prenamjenom jednog dijela infrastrukture u interpretacijsko-kulturni centar prostor bi dobio novu namjenu i kao takav služio zajednici. U njemu bi se neprekidno prikupljala građa i istraživao fenomen Željezare čime bi se povećala svjesnost o vrijednosti objekata, a građani pokušali što više uključiti u njihovo očuvanje. Pod edukacijom podrazumijevamo predavanja i interaktivne radionice, kako za lokalnu, tako i širu zajednicu, a sve radi boljeg upoznavanja povijesne, kulturne i industrijske baštine Siska i razumijevanja važnosti i uloge indus-trijske baštine u oblikovanju identiteta. Interpretacija povijesti i industrijske baštine provodila bi se prvenstveno kroz interpretacijsku stazu i interpretacijsko-kulturni centar u kojem bi se, uz stalni postav, smjenjivale izložbe. Uspješnim ostvarivanjem ovih ciljeva doprinijelo bi se stvaranju novog turističkog sadržaja kao i obogaćivanju kulturno-umjetničke i obrazovne ponude Capraga, odnosno Siska.

45 Nina Vojnović, rođena je 8.listopada 1989. godine u Puli. Nakon završene talijanske osnovne i srednje škole upisuje 2008.g. preddip-lomski studij kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 2011. upisuje dvopredmetni diplomski studij Etnologije i kulturne antropologije te Muzeologije i upravljanja baštinom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je trenutno apsolventica. Piše dva diplomska rada: jedan na temu revitalizacije zaboravljene kulturne baštine Pule i okolice (studija slučaja austrougarskih fortifikacija), a drugi na temu kinematografije na razmeđu ideologija: geneza Pula film festivala.

46 Nikolina Rusac, rođena je 27. svibnja 1989. godine u Rijeci, živi u Pazinu. Preddiplomski studij Kulturologije upisuje 2008. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Trenutno je apsolventica na dvopredmetnom diplomskom studiju Etnologije i kulturne antropologije te Muzeologije i upravljanja baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i piše diplomski rad na temu industrijske baštine grada Pazina.

47 Nikolina Rusac, rođena je 27. svibnja 1989. godine u Rijeci, živi u Pazinu. Preddiplomski studij Kulturologije upisuje 2008. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Trenutno je apsolventica na dvopredmetnom diplomskom studiju Etnologije i kulturne antropologije te Muzeologije i upravljanja baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i piše diplomski rad na temu industrijske baštine grada Pazina.

48 Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

40

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Identitet ističemo kao vodeći aspekt razvoja, budući da se upravo ovim projektom želi doprinijeti njegovu istraživanju i očuvanju. Slijedom toga, oblikovale bi se sadržajne teme u svrhu ilustriranja identiteta, a između ostalog uključivale bi ulogu radnika u društvu (nekad i danas) te razumijevanje dijela hrvatske povijesti (život u socijalizmu i postsocijalistička tranzicija).

Suradnja

Važna stavka od početne faze, pa sve do realizacije projekta jest suradnja. Projekt je prije svega namijenjen lokalnoj zajednici (zbog njene povezanosti s radničkim naseljem), koju bi uključili u rad kroz prikupljanje podataka (kolektivnog sjećanja), ali i oblikovanja same interpretacije. Predvidjele smo suradnju sa već postojećim projektom Tvornica baštine Željezare Sisak, umjetnicima i kulturnim institucijama (muzeji, galerije, knjižnice) u Sisku i šire.

Projektu bi uvelike pridonijeli studenti i volonteri koji bi nam pomogli u pripremanju terena, a kasnije aktivnim sudjelovanjem u radu Centra. Fenomen Željezare zahtijeva i suradnju s akademskom zajednicom i čitavim nizom stručnjaka od povjesničara, etnologa, muzeologa pa sve do povjesničara umjetnosti i sociologa. Upravo bi interdisci-plinarni pristup istaknule kao prednost putem kojeg bi se pridonijelo boljoj kvaliteti i izvedbi prijedloga.

Interpretacijska staza

Interpretacijska staza pridonijela bi kvalitetnijem povezivanju prostora cijelog naselja s postrojenjima Željezare s obzirom da zajedno čine cjelinu. Baština in situ bila bi valorizirana i interpretirana prožimanjem društvene memo-rije sa sadašnjim životom. Staza bi komunicirala baštinsku vrijednost i bila namijenjena podjednako posjetiteljima i lokalnom stanovništvu. Zamišljena je u sedam punktova u naselju Caprag pri čijem bi obilasku posjetitelji doznali ponešto iz prošlosti, ali i sadašnjem stanju. Duž šetnice bili bi postavljeni paneli koji bi posjetiteljima omogućili ugod-no istraživanje prostora, a idealan bi bio obilazak sa stručnim vodičem. Uvodni panel na samom ulazu u naselje, na autobusnom kolodvoru uveo bi nas u cijelu priču o radničkom naselju Caprag i njegovoj prošlosti. Nedaleko kolodvora nalazi se mali objekt koji bismo prenamijenili u informacijski punkt gdje bi posjetitelji mogli doći do svih potrebnih informacija. S njegove desne strane nalazi se Antipod Ivana Kožarića gdje bi se ispričala povijest likovne kolonije, ponešto o umjetnicima i njihovim skulpturama koje su razasute po naselju. Naglasak bi naravno bio i na suradnji koju su umjetnici i radnici ostvarivali, odnosno radnici u kulturi s radnicima u proizvodnji, da željezarci ne budu objekti, već subjekti kulturne politike 49).

Nastavljajući šetnicom stiže se do dva samostojeća objekta koje bi prenamijenili u interpretacijsko - kulturni centar, o čemu će više biti riječi u daljnjem tekstu. U neposrednoj se blizini nalazi olimpijski bazen kojeg su, uz druge objekte za rekreaciju, izgradili radnici u akcijama izvan radnog vremena. Ovo bi mjesto bilo idealno za priču o aktivnom korištenju radne pauze u krugu poduzeća 50). U stambenom naselju posjetitelje bi upoznali s arhitekturom, nekadašnjim načinom gradnje i stanovanja. Interpretacijska staza završila bi na samom ulazu u postrojenje Željezare gdje bi se pos-jetiteljima približila njena povijest i povezanost s naseljem, kao i priča o radu i radnicima u socijalizmu.

49 „Od industrijskog raja do grada duhova“, pregledano 06. 10. 2013. http://pogledaj.to/drugestvari/od-industrijskog-raja-do-grada-duhova/

50 „Od industrijskog raja do grada duhova“, pregledano 06. 10. 2013. http://pogledaj.to/drugestvari/od-industrijskog-raja-do-grada-duhova/

Slika 1 Pregled interpretacijske staze

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

4

1

Interpretacijski centar (kulturni i društveni centar)

Cilj projekta je provesti sanaciju i obnovu dvaju objekata radničkog naselja i prenamijeniti ih u interpretacijski centar. Time bi nastojali povećati svjesnost građana o vrijednosti baštine i uključiti ih u njeno očuvanje. Objekti se nalaze na atraktivnoj lokaciji – u blizini bazena i drugih sadržaja/objekata (npr. sportske dvorane) koji bi se s vremenom mogli također revitalizirati i prenamijeniti u prostore za različita kulturna događanja.

Plan revitalizacije uključivao bi volonterske akcije na koje bi se mogli prijaviti volonteri svih dobnih skupina i zanimanja. Posebno bi se apeliralo na lokalnu zajednicu, kao i suradnju sa školom i knjižnicom u namjeri da se pridruže akcijama koje bi obuhvaćale uređenje vanjskih prostora i prilagodbu za daljnji rad.

U drugoj fazi uslijedila bi obnova lokaliteta budućeg interpretacijskog centra koji čine dva susjedna samostojeća objekta. Jedan bi obnašao funkciju kulturnog centra i označavao centralno mjesto u kontekstu projekta sa stalnim postavom, dok bi drugi objekt ispunjavao funkciju društvenog centra kao svojevrsnog produžetka kulturnog centra. Ove dvije cjeline činile bi osnovu Interpretacijskog centra prvenstveno namijenjenog lokalnoj zajednici i njihovim gos-tima kao i za održavanje povremenih izložbi. Objektima je potrebna adaptacija (čišćenje, postavljanje nove podnice, bojenje, uređivanje okućnice, opremanje).

Prijedlog elemenata stalnog postava interpretacijskog centra:• Izložba fotografija na temu Željezare koja bi, između ostalog, obuhvaćala arhivske fotografije uz priče nji-

hovih vlasnika. Ističemo i mogućnost suradnje s postojećim umjetničkim projektima • Izložba fotografija i minijatura skulptura Likovne kolonije – kopije fotografija bile bi postavljene po zidovima,

a položaj skulptura označen na maketi naselja. Minijature skulptura izrađivale bi se u sklopu dječjih edukativnih radi-onica te bile pridodane postavu

• Prikazivanje filmova na temu Željezare

Svrha je ovoga projekta uspostavljanje mreže značenja koja će interpretacijskom stazom biti povezana s inter-pretacijskim centrom. Stalni postav je primarna točka koju želimo ostvariti, a kasnije je moguća nadopuna popratnim idejama (povremenim i gostujućim izložbama za koje bi bio osiguran prostor društvenog centra), uz neprestano sakupljanje građe i istraživanje in situ stručnjaka zaposlenih na projektu.

U prvom periodu oformila bi se osnovna zbirka, odnosno stalni postav i osigurali tehnički uvjeti za čuvanje i izlaganje različitih vrsta podzbirki (skulpture, slike i crteži, foto i videomaterijali). Provela bi se inventarizacija i doku-mentacija zbirke, a s vremenom mogla bi se osnovati i mini-knjižnica.

Marketing i odnosi s javnošću

Kao važan segment razvoja projekta ističemo upoznavanje lokalne zajednice i šire javnosti s fazama projekta te naposljetku, gotovim proizvodom. Primarni zadatak je izrada internetske stranice koja će ponuditi sve informacije o prošlim, sadašnjim i budućim događanjima. Takva stranica ima potencijal virtualnog produžetka projekta, odnosno mogućnost postavljanja virtualne interpretacijske staze.

Slika 2 Objekti predviđeni za interpretacijski centar

42

riječi temabrojatem

abrojatemabrojatem

abroja

Osim uobičajene potrebe za medijima, smatramo kako bi se javnost mogla zainteresirati izravnim kontaktom, primjerice predavanjima i seminarima u školama i na fakultetima. Potrebno je poticanje problematiziranja industrijske baštine i radništva, za što smatramo da bi privuklo medijsku pozornost i potaknulo javne rasprave. Upravo bi Centar mogao biti mjesto za takve susrete, kao i za jačanje kulturne scene grada. Vjerujemo da bi javnost pozitivno odgovorila na niz kvalitetnih koncerata i izložbi, što su tek neke mogućnosti budućih suradnji i pridruženih projekata.

Mogućnosti i potrebe – izvori financiranja

Projekti poput ovog ne bi smjeli biti vođeni isključivo željom za profitom, već bi trebali osigurati društveno i etički odgovorne mehanizme financiranja, što podrazumijeva i djelovanje u domeni kulture i baštine. Kreativnost i poznavanje konteksta ključne su stavke uopće za prepoznavanje zanimljive i potencijalno uspješne projektne ideje na koju bi se on adresirao. S druge strane, dobivanje sredstava i njihovo pravilno usmjeravanje za dobrobit i uspješnost projekta iziskuje izrazitu stručnost suradnika na projektu. Svakako bi trebalo iskoristiti mogućnosti financiranja prijav-ljivanjem projekta na europske natječaje, kao i one na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini.

Valja naglasiti i mogućnost angažiranja volontera kao načina smanjenja troškova. Naposljetku, volonteri su važan aspekt baštinsko - edukacijskog sustava. U tom slučaju volonteri, ali i sam projekt, mogu imati beneficije od takvoga saveza. Kao primjer može se uzeti suradnja s fakultetskim odsjecima arhivistike, muzeologije, bibliotekarstva, ali i suradnja s drugim fakultetima, kao što su Akademija likovnih umjetnosti prilikom fotografiranja inventara i fun-dusa, čime bi studenti ostvarivali praktični dio nastave. Za ovakav tip baštine važno je povećanje kvalitete života zajednice otvaranjem novih mogućnosti, uz povećanje osjećaja integracije i pripadnosti, ukazivanjem na probleme zajednice i radništva u širem kontekstu.

Naposljetku uspostava prijatelja projekta, ili još bolje, prijatelja industrijske baštine omogućavalo bi bolje informiranje javnosti i efikasnije prikupljanje sredstava za financiranje. Tijekom daljnjeg razvoja projekta postojala bi i mogućnost samofinanciranja kroz razne programe, konferencije, predavanja ili organiziranje turističkih posjeta. To bi ujedno značilo i daljnje ulaganje u razvoj i infrastrukturu naselja.

Zaključak

Naglašavamo kako smo prilikom istraživanja locirali nejasnoće oko imovinsko – pravnih odnosa odabranih objekata, te kako nam nisu sve potrebne informacije bile dostupne, no sobzirom da je projekt osmišljen na idejnoj razini bile su dostatne.

Otvaranje interpretacijskog centra na više bi načina pridonijelo razvoju zajednice, prije svega na razini kvarta, zatim grada i regije, a otvorile bi se i nove mogućnosti oplemenjivanja okoline i podržavanja kulturnog života zajednice. Na mjestu gdje kulturna investicija ostvari stvaralačku intervenciju kroz djelovanje kvalitetnih programa nastaje bujna i sočna oaza: mjesto koje se zaobilazilo i kad je bilo riječi o đačkim ekskurzijama i kad se razmišljalo o gospodarskom ulaganju, postaje odjednom zanimljivo ili čak, “en vogue” rastu cijene zemljišta, rastu pogoni i množe se razvojni planovi, a neophodan stručni kadar koji rado bira mjesto svojeg djelovanja odjednom počinje dolaziti 51). Ovakav bi scenarij mogli zamisliti i u Capragu, jer ulaganjem u projekte kao što je ovaj omogućava se održivost urbane transformacije.

Literatura

Šola, Tomislav. 1991. Muzeji i razvoj. Osijek: Osječki zbornik 21., pregledano 7. listopada 2013. http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/sola_mir.htm

51 Šola, Tomislav. 1991. Muzeji i razvoj. Osijek: Osječki zbornik 21., pregledano 07. 10. 2013. http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/sola_mir.htm

tem

abro

jate

mab

roja

tem

abro

jate

mab

roja

r

iječi

4

3

44

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

Goran Galić

FLANERIZAM U FELJTONIMA A. G. MATOŠA

Motiv i figuru flanera – urbanoga šetača čudima modernog velegrada – u hrvatsku književnost na prijelazu 19. u 20. stoljeće uvodi Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb, 1914.), prvi i najveći naš flanerist. Nakon što je odbio postati “pasji dentist i pileći bakteriolog” i dezertirao iz vojske, Matoš 1894. napušta domovinu i započinje svoju prvu flanerističku fazu. Nakon boravka u Beogradu i Ženevi, gdje je dočekao atentat na kraljicu Eliz-abetu, ali ne i kraljevo pomilovanje, književnik 1899. stiže u Pariz, u kojem boravi pet godina i piše ponajbolje svoje novele Camao, Cvijet sa raskršća i Samotna noć, snažno natopljene flanerističkom motivikom i atmosferom. U nizu publicističkih napisa, objavljenih u domaćoj periodi-ci, Matoš ocrtava lice i naličje života velegrada, koji u sim-bolu Eiffelova tornja utjelovljuje najviši doseg onodobna tehnološkoga i duhovnoga razvoja. Život pariških bule-vara i trgova, ali i sirotinjskih četvrti, književnik je opisao u brojnim feljtonima, tipično flanerističkoj vrsti koja spaja književnost i novinstvno, među ostalima i u čuvenim Dojmovima s pariške izložbe što ih je kao izvjestitelj tijekom prijelomne 1900. slao zagrebačkomu Hrvatskom pravu. U drugoj flanerističkoj fazi, nakon konačna povrat-ka u Hrvatsku 1908, Matoš proširuje pojam estetskoga lutalaštva gradskim itinererom na unutarnja putovanja krajolicima duše i stvarna putovanja hrvatskim krajevi-ma. Matoševa lutanja domaćim pejzažima Samobora, Lobora, Sušaka i Rijeke, kako ističe Dubravka Oraić-Tolić, tada postaju “ishodištem njegovih imaginacija nacije, temeljenih na ekologiji i pravaškoj ideologiji” (Oraić-Tolić 2005: 103).

Uz stotu obljetnicu pjesnikove smrti (2013.), i Matošev 140. rođendan (2014.), rad obrađuje problema-tiku flanerizma u književnikovim feljtonima, koji prema Aleksandru Flakeru “bez obzira na vrijednosti pripisane Matoševu pjesništvu, zauzimaju središnje mjesto unutar stvaranja središnje osobe hrvatske moderne” (Flaker 1986: 46). Prvi dio predstavlja koncept i teoriju flaneriz-ma u osnovnim crtama, a drugi njegovu realizaciju na

odabranim primjerima iz nedovoljno istražene pjesnikove feljtonistike.

Pojam flanera

Razvoj modernih gradova tijekom druge polov-ice 19. stoljeća u književnosti se odrazio čitavim nizom novih tema i motiva. Pojmovi flanera i flanerizma (fr. flâ-neur = šetač) u tom smislu vežu se uz motiv grada u književnosti i uz pjesnika Charlesa Baudelairea, autora kapitalnih Cvjetova zla (1857.) i u cijelosti flanerističke zbirke pjesama u prozi Spleen Pariza (1869.), kojom je etablirao novu književnu vrstu. U leksikografskom smis-lu flanera označavamo kao besciljna šetača, skitnicu, tumarala, lutalicu, dangubu ili dokoličara, čija je ključna aktivnost - šetanje.

Prvi tragovi termina vode do anonimna pamfleta iz 1806., gdje se stanoviti M. Bon-Homme predstavlja kao flaner. Već 1808. pojam je prisutan u jednom popu-larnom leksikonu, doduše u pogrdnom smislu „lijenčine, besposličara, čovjeka koji pati od nesnosne dosade“, dok oko 1830. vlada prava poplava pozitivnih tumačenja lika i njegove aktivnosti (usp. Oraić-Tolić 2005: 98-9) U Fiziologiji braka iz 1829. o flaniranju kao o uživanju i “gas-tronomiji oka”, ronjenju pogledom do dna tisuće života piše Honore de Balzac, dodajući da nema divnijega i ugodnijega načina života od lutanja Parizom. Balzac raz-likuje obična flanera kao pasivna promatrača grada i flane-ra-umjetnika, erudita koji kultivira znanost i impresiju.

Pravu apologiju dokonu šetaču pariškim ulicama napisao je 1841. pisac i publicist Louis Huart u Psihologiji flaneura, opisujući Grad Svjetlosti idealnim mjestom za flaniranje, a flanera najsretnijim čovjekom na svijetu (usp. Nemec 2010: 75-6). Gradski šetač prikazan je kao hodajuća urbana enciklopedija koja poznaje svaku ulicu i dućan u Parizu: on je moderni pustolov u potrazi za doživljajem i razonodom.

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

45

Od Baudelairea do W. Benjamina

Književnu slavu flaner duguje začetniku ideje o estetskom modernitetu – pjesniku Charlesu Baudelaireu. U eseju Slikar modernog života iz 1863. Baudelaireov flaner neposredno se odnosi na slikara Constantina Guysa, međutim on postaje metaforom modernoga umjetnika.

Na ukorijenjivanje flanera u književnost utjecala je bitna izvanknjiževna promjena. Naime, od 1853. od 1870. francuski urbanist barun Georges-Eugène Hauss-mann proveo je veliku modernizaciju i preuređenje Pari-za. Počeo je rušiti male kuće i uske krivudave ulice cijelih gradskih četvrti te zidati višekatnice, a među njima je probio avenije i bulevare, široke ulice za više uspored-nih kočija s nogostupima (fr. trottoire) i nasadima sa strane. Haussmann je uređenjem vodovoda i kanali-zacije bitno poboljšao zdravstvene i higijenske prilike u gradu, promijenivši i gradsku vizuru – od mračnoga srednjovjekovnoga grada tajnovitih ulica Pariz postaje jednim od najmodernijih europskih gradova s brojnim parkovima, gradskim prolazima (pasažima) i širokim avenijama.

Umjetnik-flaneur, prema Baudelaireu, šetač je gradskim prolazima i ulicama, uronjen u gomilu, ali ne i čovjek gomile, princ koji uživa u svom inkognitu, u pot-razi za osebujnom kvalitetom — „onim nečim što ćete mi dopustiti nazvati modernitetom“ (Baudelaire 1863.

prema Oraić-Tolić 98-9). Opisujući to nešto, Baudelaire definira pojam moderniteta kao protuslovnu ljepotu: „Pod ‘modernitetom’ mislim ono efemerno, prolazno, kontingentno, polovicu ljepote koje drugu polovicu čini ono vječno i nepromjenljivo“ (Baudelaire 1863. prema Oraić-Tolić 98-9).

Baudelaireova gradskoga lutalicu u teoriju moderne kulture uveo je Walter Benjamin. Interes za Benjaminovu interpretaciju flanera ide od viđenja samoga Benjamina kao „flaneura među književnicima i povjesničarima kulture“ (Žmegač 1986: 18) do žanra novinskoga feljtona kao izraza flanerističke percepcije (Flaker 1988: 45).

Benjamin flanera ili dokoličara „koji izlazi na asfalt botanizirati“ (Benjamin 1986: 44) smješta u kontekst industrijskoga društva modernoga Pariza - „prijestolni-cu 19. stoljeća“ - i arhitektonski prostor pasaža bez koje flanerstvo ne bi moglo ostvariti svoje značenje. Pasaži su bili nov izum industrijskoga luksuza, kaže se u jed-nom ilustriranom pariškom vodiču iz 1852., staklom natkriveni, mramorom popločeni prolazi kroz cijele blo-kove kuća. S obje strane tih prolaza, koji svjetlo dobivaju odozgo, nizale su se najelegantnije trgovine, pa je takav pasaž grad, piše Benjamin, svijet u malome. U tom je svijetu dokoličar kod kuće; on omogućuje omiljenom boravištu šetača, pušača, poprištu uličnih svirača, da dobije svoga kroničara i svoga filozofa. Sebi samome pak pomaže da dođe do nepogrešiva lijeka protiv dosade (usp. Benjamin 1986: 44-5).

46

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

U kontekstu Benjaminove interpretacije ulica, odnosno pasaž, postaju dokoličarov stan i on se osjeća među pročeljima kuća, kao što građanin kod kuće među svoja četiri zida. Njemu su blistavi postakljeni cimeri tvrtki isti, pa i bolji zidni ukras nego građaninu u salonu uljene slike; zidovi su mu stalak za pisanje, novinski kiosci njegove su knjižnice, a terase kavana erker iz kojega nakon obavljena posla razgledava svoje kućanstvo (usp. Benjamin 1986: 44-5). Tamo gdje drugi kupuju, flaner besposleno šeta i razgledava. Tako pasaž posredovanjem flanera postaje prostorom igre, poljem protesta protiv kapitalističke poslovnosti i progresa, ali i mjestom umjetnikova užitka zbog otkrivanja univer-zalne ljepote modernoga grada (ibidem: 50-60).

Reprezentativne primjere pasaža možemo pronaći i na nekoliko lokacija u Zagrebu, koji je na prijelazu 19. u 20. stoljeće imao svega šezdesetak tisuća stanovnika. Prvi pasaž hrvatska metropola dobi-la je 1899. To je bio prolaz Prve hrvatske štedionice ili Oktogon, sagrađen prema nacrtima Josipa Vancaša, koji je uz Strossmayerovo šetalište, do danas ostao jednim od najprimamljivijih zagrebačkih lokacija za flaniranje.

Walter Benjamin u Baudelaireovu flaneru pre-poznaje dakle urbanoga obrazovanog čovjeka, utjelov-ljenje individualca koji pati od anksioznosti uzrokovane procesima modernizacije i vrtoglavim promjenama koje nastupaju. Prema njegovoj interpretaciji, što je zrcalno i na Matoševu primjeru, flaner je podvojena ličnost. S jedne strane, moderni grad kao produkt industrijal-izacije njegov je prirodni itinerar, s druge on prosvjeduje protiv tehnološkoga napretka i ubrzane gradske kulturu življenja koja ometa njegovu kontemplaciju. Tvrdnju oprimjeruje modom koja je vladala oko 1840. Naime, u to je vrijeme, navodi Benjamin, “bilo otmjeno izvoditi kornjače u šetnju pasažima, dokoličar je rado dopuštao

da mu one određuju tempo” (Benjamin 1986: 59). 52)

Anera Stopfer na tragu Chrisa Jenksa i Michela de Certeaua svoju interpretaciju flanerizma temelji na shvaćanju flanera kao istraživača i promatrača koji u potrazi za vlastitim identitetom (u varijacijama od dendizma do boema), preispituje sociološke, kulturne i umjetničke vrijednosti suvremenosti, uspoređujući ih s prošlošću: on nije zainteresiran isključivo za prostor nego ima potrebu za kontekstualizacijom. Hodanje tako prelazi okvire fizičke aktivnosti i postaje manifestacija duhovne meditacije, pri čemu se gotovo nesvjesno vrše mehanički pokreti tijela kao izgovor za razmišljanje. Događa se proces koji svjedoči o tome  da „mentalne vijuge postaju pejzaž za hirovito i nenadano lutanje misli“ (Stopfer 2013: 609-610).

Feljton – autohtoni flaneristički žanr

Flanerizam je najplodnije tlo pronašao u žanru feljtona, dok se u autohtone flanerističke žanrove može još uvrstiti detektivska priča te pjesma u prozi. Flaneristički motivi javljaju se povremeno u putopisu, međutim putopis nije autohtoni flaneristički žanr budući da počiva na drukčijoj motivaciji.

Feljton ili podlistak granični je žanr između književnosti i novinarstva, tipičan proizvod urbane kul-ture. Njegov postanak veže se uz pojavu tiska i razvoj gradskoga života, a teorijske klasifikacije smještaju ga u publicističke vrste. Prvotno, feljton je bio dio političkoga lista u kojem se nalazio prikaz kulturnoga života, uglavnom kazališna kritika, a ime je dobio po stalnom mjestu na kojem je izlazio. 53) Teorija književnosti feljton definira kao „publicističku vrstu koja na živ i popularan način obrađuje probleme umjetnosti, znanosti i filozo-fije te pitanja koja su trenutno od općega društvenoga značenja. Feljton, zajedno s reportažom ujedinjuje istinitost i vjerodostojnost zapisa o pojedinim ljudima i pojavama, osobito o aktualnim zbivanjima i ljudima za koje se javnost posebno zanima, s umjetničkim interesom da se iza prolaznosti pojava i kratkotrajna efekta izvještavanja prodre do one srži pojava koja ih čini značajnim za općeljudsko iskustvo svijeta i života” (Solar 1989: 182). Osnovna je osobina feljtona kao izra-zito elastične forme stilska vještina, upotreba retoričkih i stilskih figura te jezičnih dosjetki.

Navedene teorijske postave u mnogomu su prisutne u Matoševoom feljtonističkom opusu, najzaokruženijem i najuspjelijem u čitavoj hrvatskoj književnosti. Realističkim i socijalnokritičkim analizama

52 Benjaminovu sliku flanera koji u šetnju vodi kornjaču citiraju mnogi kasniji istraživači flanerizma. Međutim, u realnom životu nije zabilježen nijedan slučaj takve šetnje. Riječ je dakle o urbanu mitu.

53 Prvi feljton objavljen je u pariškome listu Journal des Débats (1800), a prvim feljtonistom smatra se opat J. L. de Geoffroy (http://proleksis.lzmk.hr/30849/, 4. rujna 2013)

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

47

suvremene svakodnevice, sabranim u zbirci Zagreb-ulje, novu je književnu vrstu u hrvatskoj književnosti uveo August Šenoa, međutim u estetskom su pro-cesu Šenoini feljtoni samo prethodnici romana, i u desetljećima koja slijede oni će gubiti na vrijednosti. U razdoblju moderne Matoš je feljtonima dao nov polet i u njegovu će slučaju, tvrdi Aleksandar Flaker, novin-ski feljton slijediti nakon novela, a prethoditi ne samo romanu nego i simbolističkoj poeziji (usp. Flaker 1986: 46) U svođenju na zajednički nazivnik moguće je uje-diniti sve Matoševe feljtone na nekolicinu zajedničkih stilskih odrednica. Anera Stopfer u tom kontekstu navodi britkost, dinamičnost, snažnu muzikalnost s vrlo čestim lutanjem mislima te sklonost raznovrsnim jezičnim sredstvima, uključujući i figure, citate, kalam-bure, dijalektalizme i sve vrste tropa (od ironije, preko metafore do elipse) (usp. Stopfer 2013). Nabrojanom treba pridodati multimedijalnost Matoševih feljtona kao nov postupak u hrvatskoj književnosti.

Flaner Matoš

Pariški flaner Antun Gustav Matoš u prijestol-nici kulture živio je i stvarao od 1899. do 1904., u doba posljednjih pobjeda bodlerizma i poeizma. Razdoblje je to neposredno nakon smrti Paula Verlainea i Oscara Wildea, u kojemu Baudelaire još nije dobio nadgrobni spomenik, Pariz boema, dendija i apaša. Dok prvi auto-mobili tutnje ulicama Grada Svjetla, a vlakovi novim metroom, Svjetska gospodarska izložba osim novoga vremena najavit će i nove umjetničke afinitete. Marcel Proust (1871.-1922.) upravo tada u francuskoj prijestol-nici piše svoj nedovršeni, do 1952. neobjavljeni roman Jean Santeuil, Eiffelov toranj slavi deseti rođendan, a u Trećoj Republici polako odumire aristokracija, ustupajući mjesto sve većim sjenama buržoazije.

„Tko se barem malo, i preko drugih, približio Moreasu, Lorrainu, Verlaineu ili Wildeu, taj će se zani-jeti Baudelaireom, Rimbaudom ili E. A. Poeom“, zapisao je u nedovršenoj Matoševoj biografiji Ljubo Weisner, dodavši da je Matoš „sav bio u tom vremenu, i lektirom, i umjetničkim temperamentom, ali i novim vezama, u koje je stigao sa svojom napola merimejskom 54), post-bodlerijanskom i d’orvilskom 55) formulom (Weisner

54 Odnosi se na francuskog književnika Prospera Méri-méea (Pariz, 28. rujna 1803-Cannes, 23. rujna 1870.) koji se izd-vajao svojim mladenačkim ukusom za skandal i mistifikacijom kao i dendijevskim ponašanjem. Bio je sklon izbjegavanju svakodnevne realnosti, tražeći egzotične note i prostore fatalne strasti, često i u fantastičnom.

55 Barbey D’Aurevilly, Jules, francuski je književnik (Saint-Sauveur-le-Vicomte, 2. XI. 1808–Pariz, 23. IV. 1889) čija djela imaju i romantičarska obilježja i elemente nadolazećeg realizma. Svojim romanima i pričama (Stara ljubovca; Vitez Des Touches; Oženjeni svećenik; Začarana; Dijabolične priče) te zbirkama eseja Djela i ljudi XIX. stoljeća (20 sv.) utjecao je na nove naraštaje pisaca. Posebno je važan zbog svog eseja o velikom dendiju Georgeu Brummelu, koji se smatra Svetim pismom dendizma (http://proleksis.lzmk.hr/10798/).

1994: 144). Doista, svi ti književnici snažno su utjecali na Matoševo stvaralaštvo, osobito Baudelaire koji je svojim simbolističkim shvaćanjem književnosti, mod-ernom estetikom i originalnim motivsko-tematskim slojem u mnogočemu odredio Matoša. Da je književnik dobro poznavao književnost pjesnika Cvjetova zla i Spleena Pariza, izravno svjedoči Matoševa studija Baudelaire, objavljena 1903. u listu Jadran. U njoj pariški đak domaćoj javnosti prvi put otkriva talent najvećega modernističkoga pjesnika, pola stoljeća prije prvoga pri-jevoda njegove kapitalne zbirke modernističke poezije na hrvatski, objavljene u nakladi Matice hrvatske 1961. Matoš o Baudelaireu piše trideset i šest godina nakon pjesnikove smrti, vizionarski, u vrijeme kad pjesnik ni u domicilnoj književnosti nije adekvatno valoriziran. U tom je razdoblju pjesnik Cvjetova zla poznat tek stručnim krugovima, zbog čega će urednik Milan Ogrizović o Matoševu eseju napisati da bi bio rijedak i u okvirima francuske književnosti.

Za vrijeme Matoševa lutanja europskim metro-polama jedini izvor književnikova prihoda bili su miz-erni honorari zagrebačkih, bosanskih i srpskih redakcija kojima je pjesnik slao svoje feljtone, kritike, novele, u posljednjoj stvaralačkoj fazi i stihove. Matoš je u Parizu živio na rubu ezgistencije, no bez obzira na materijal-no siromaštvo upoznao je mnoge slavne umjetnike, o čemu u nekrologu pjesniku piše Tin Ujević: „Iskušenje je ubijalo čovjeka, ali je škola razvijala umjetnika. Gladovaše, ali boraveći u mjestu, gdje se duševni život odista živi, a ne sanja. Artista će se previjati od prisiljen-ih postova, samo da se bezbožnik sa pobožnošću romara Ljepote, pokloni opjevanom hramu Naše Gospe i prošeta uz brjegove Seine, samo da pogleda antikvare i njihove bouquine, da zaviri u Louvre i u muzeje, da obiđe kazališta, da posjeti salone i apaške domjenke. Nije li pohota duševnog uživanja vrijedna patnje? Nije li nužna, pa makar i stajala smrti tjelesne?“ (Ujević, 2006: 412).

Pjesnikov pravi pariški prijatelj neko je vrijeme bio slavni grafičar i karikaturist Andre Rouveyre, koji ga je spasio od gladi i bio mu pouzdanim osloncem u nevolji. Rouveyre je Matoša upoznao i s književnikom Edouardom Championom, sinom poznatoga knjižara, nakladnika i bibliofila Honorea Championa u čijoj se knjižari, na Quai Voltaire, okupljala pariška umjetnička i intelektualna krema. Tamo se naš pisac ne samo „nahra-nio duševne hrane do oboljelosti“ nego i ušao u središte osebujnoga svijeta francuskih knjižara i artista.

Flaneristički tematski krugovi

Iz Matoševa feljtonističkog opusa u kontekstu flanerizma razabiru se tri tematske silnice. Prvi, najveći, motivski krug obuhvaća tekstove u kojima šetnje velegradom (Parizom, Zagrebom, Ženevom) u pjesniku izazivaju ushit i divljenje, zanesenost čudima moder-

48

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

noga urbaniteta u kojem se flaner osjeća kao u toplini svoga doma. Drugi krug uključuje feljtone s izraženom sumnjom u ideju napretka i modernizacije te nostal-gijom za prošlim i domovinskim. Tu spadaju i tekstovi napisani u drugoj flanerističkoj fazi, nakon povratka u domovinu, s političkim temama. Treći krug, s drugim povezan, obuhvaća one feljtone u kojima se književne vedute Pariza, Ženeve, Beograda uspoređuju sa Zagre-bom. U tom se krugu, zajedno s drugim, pjesnikovo šetanje gradom pretvara u šetnju unutarnjim krajolici-ma duše, u flaneriju mislima.

Matoš je o flaniranju pisao u nekoliko navrata, ali najsustavnije u feljtonu Flanerija gdje se flanerizam realizira kao tema i kao motiv. Riječ je o amalgamu flanerističke teorije i prakse, podijeljenu u dva dijela. U prvome pjesnik obrazlaže vlastito poimanje flanerizma u teorijskom smislu, a u drugom snažnom sinestezijom i bogatstvom izraza opisuje konkretnu parišku šetnju.

Za razliku od šetanja koje se odnosi na nešto utilitarno, ukočeno, gospodsko, flanerija je za Matoša bezbrižna, ležerna, demokratska zabava. Flanera vodi slučaj, avantura, poezija, a svrha mu je isključivo flani-ranje — l’art pour l’art. Flaner je za Matoša „pjesnik, pus-tolov, posmatrač, humorist, filozof koji na ulici doživljava brojne senzacije“. Takve doživljaje na pariškim ulicama tražio je i sam književnik, pa tako u feljtonu Pariz, u jesen 1902., objavljenu u sarajevskoj Nadi 1903., bilježi:

„Po ovakvom vremenu najradije lunjam. Te su mi besciljne šetnje najmilije jer sam obično najviše našao na besciljnim putovanjima. Slučaj je naš najbolji

zabavljač, najbolji vođa; često najbolji prijatelj, i neka vas ne začudi nimalo fakat da su najveće istine i najveći dragulji, da je Amerika nađena slučajno“ (1973 III: 315).

Uz konvencionalnu interpretaciju flanerizma, Matoš pojam širi na čitav život:

„Život je flanerija, manje ili više zabavna, šetanje nepoznatim putom, besciljno flaniranje, najviše onda kad tobože imamo cilj“ (ibidem).

Budući da je život flanerija, razrađuje dalje Matoš, svi su veliki duhovi flaneri:

„Goethe i Renan flaniraju kroz sve civilizacije i sve ideale, Shakespeare, Balzac i Saint-Simon kroz sve duše i značajeve. Književnost, umjetnost, poezija i nije ništa drugo nego veličajno flaniranje, imaginarno putovanje, zadovoljavajući najpustolovniju čežnju za novim, za poletom iz vulgarnog i uskog našeg kruga“ (ibidem).

Matoš u tom kontekstu flaniranje veže u mod-ernost:

„…još nikada ne bijaše taj flaneurski cilj kulture evidentan kao danas. Nervoznoj, spleenskoj modernoj duši je zemlja odviše tijesna, pa se opasuje krilom labu-dovim, respective rješava probleme aeronavigacije. Još malo i Daidalov titanski potomak neće se, biva, stidjeti Zeusove ptice i munje“ (ibidem).

Atrakcije i sjeta flaniranja

„Da se ne bojim pretjeranosti, ustvrdio bih da je kultura nastojanje oko što lakšeg, što intenzivnijeg i ugodnijeg flaniranja, jer sve flanira, sve se kreće — kako veli Mudrac: — i sunce i bacil, i molekil i misao, a znanosti su zapisci tih flanerija. Kemija je flaniranje elemenata, astronomija flaniranje planeta“ (ibidem).

Da Pariz nije najflanerskiji ne bi bio najkul-turniji, najduhovitiji, najnonšalantniji grad, smatra Matoš i opisuje svoju svakodnevnu flaneriju od njegova skromnoga stana do parka Luxembourg. Šetnja ne traje ni deset minuta, ali taj kratki put po njemu je ljepši i poučniji od puta „kroz cijelu nametljivu Budimpeštu“. Matoš tipično flaneristički nabraja atrakcije koje flaner može doživjeti u tom inspirativnom putovanju prosto-rom i vremenom, bogatim naslagama kultura utisnutih u urbani pejzaž. Impresije potaknute arhitektonskim, spomeničkim i hortikulturnim ostvarenjima miješaju se pritom s akustičnim pjesničkim slikama (smijeh djece, sutonska zvona) te subjektivnim melankoličnim raspoloženjima i sjećanjima na nesretnu domovinu:

„Iz drevnih građanskih i gosparskih hotela dopire pokadšto krik, bit će jauk histerične papige ili histerijske i historijske gospođice koja nekada vidje Chateaubrianda kada bi dolazio u taj quartier opatu Seguinu kod kojega odluči napisati najpobožnije svoje djelo: Žiće Armanda Rancea. Pored sive palače i crkvice Marije Medicis (današnji senat) - crveni muzej Luxem-

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

49

bourg s remek-djelima moderne i najmodernije umjet-nosti, a preko puta od palače Luxembourg ona gos-tionica (Foyot) kamo baci bombu naivni anarhista. A za palačom i muzejem park, najljepši u Parizu, s kipovima bogova, satira, nimfa, pjesnika, pisaca i umjetnika, s đacima rapenima, boemima, grizetama, guvernantama, damama i strancima, s prekrasnim mirisavim lijehama, slapovima, šedrvanima, nijemim vazama i nijemim, kamenitim kraljicama na koje se osmjehuju galant-ni, brkati lavovi. A po šljunku se igra, smije i zabav-lja najmlađa, najslađa Francuska i ne sluti da viluje na trgovima slavnih flaneura u toj sjenastoj gradini, na tragovima Rubensa, Delacroixa, Sainte-Beuvea, Baude-lairea, Leconte de Lislea. A ja slušam kako kroz večernji pozlaćeni skrlet tuguju sutonska zvona, sjećam se u toj mramornoj, cvjetnoj i slobodnoj bašti da sam sin nesretne otadžbine, pa berem po staroj, melankolijskoj svesci uvenule riječi i skoro zaboravljam da sam sam“ (1973 V: 204-205).

Matoš se feljtonima vrlo često referira na pojavu moderniteta i kritički pristup pojedinca i zajednice pre-ma njemu, što je dokaz njegove bliskosti s modernim tekovinama urbanog čovjeka. Na predstavljenom prim-jeru to je razvidno u problematiziranju aeronavigacije koja je prema Matošu produkt „nervozne, spleenski dosadne duše“, a u Dojmovima s pariške izložbe poseb-no će doći do izražaja u metafori Eiffelova tornja kao goleme čačkalice kojim će neki orvelovski Big brother pročačkati zube.

Matoševa anticipacija futurizma i multikulturalnosti

Matoš iz Ženeve u Pariz stiže 6. kolovoza 1899. U gradu su ga čekali brat Leon (poznat po tome što je u Pariz hodočastio pješice) i njegov prijatelj Alfred Makanec, koji su u to vrijeme bili na pariškim praznici-ma. Makanec Matošev dolazak bilježi u dnevniku (obja-vljenu kasnije u Novostima 1941.):

„Kasno u noć začula se neka lupljava, kad eto ti Gustla ko pravi bohem sa nekakim perom na šeširu, mršav, upao, oči umorne, ali izvanredne volje, premda nije cijeli dan ništa jeo osim jedne kore žemičke, koju je jedan putnik ostavio u kupeu“ (Makanac, 1941. prema Weisner, 1949: 133).

Saznajemo iz nastavka da je Matoš u žurbi zab-oravio obući drugu čarapu, te je nogu zamotao u Obzor i hvalio se, kako ga dobro služi.

„Kad je skinuo cipele, koje su izgledale kao zgažena žaba, vidjeli smo zbilja ostatke Obzora i pola uvodnika na njegovim nogama. Stoga su mu - reče - noge teške ko olovo“ (ibidem).

U Makančevu dnevniku stoji da je Matoš već u svojem prvom pariškom danu započeo entuzijastično osvajanje velegrada. „Jurnjava, gomila, buka, bogatstvo

kulturne ponude i razonode - sve to u prvi mah fascini-ra mladiće koji su došli iz skromne malograđanske sre-dine” istaknuo je Krešimir Nemec, citirajući Wiesnera koji s pravom piše da su romantični mladići u fran-cuskoj metropoli „više gutali, a manje razmišljali, više ludovali, manje umovali“ i da su bili spremni „dati i glavu za svaki ljudski ideal“ (Weisner, 1944. prema Nemec, 2010: 75).

Matoša je Pariz kao „najkulturniji”, „najduho-vitiji” i „najnonšalantniji” grad (1973, V: 203) otpočetka fasicinirao, i da ga kojim slučajem zadesi potres, progu-ta rat ili vulkan, svijet bi - piše on - „izgubio najljepšu svoju krunu, najagilniji faktor kulture i harmonije, a čovječanstvo bi nekoliko stoljeća svog napretka” (ibi-dem). “Susret Matoša s Parizom”, ističe Nemec, “bio je zapravo susret artista sa svojim idealnim estetskim objektom”(Nemec 2010: 9-10). Pariz ga je privukao ne samo zato što je „jezgra Evrope” i žarište inteligenci-je nego još više „kao poezija onog višeg, nevezanog, slobodnog do krajnosti individualističkog umjetničkog života koji je u maloj i kukavnoj, siromašnoj i servilnoj, antikulturnoj i skučenoj našoj domovini neostvariv i neizvediv” (Matoš, 1973, X: 305).

Matoš punih pet godina intenzivno živi grad. Pariz je za njega nešto živo, organsko - ličnost, najveća ličnost današnjeg svijeta“ (Matoš 1973, XV: 81). Knjižnice, muzeji, teatri, kavane, parkovi prostori su na kojem flaner provodi svoje vrijeme, stoga prijatelju Vladimiru Tkalčiću već 23. kolovoza 1899. piše da je Pariz jedini grad gdje se čovjek može često bolje zabavl-jati besplatno nego za novac. Posebno u tom kontekstu apostrofira pariški bulevar, koji je svijet za sebe i najbolji teatar, bolji i od Comedie Française. Piše da život u gra-du struji kao u vulkanu i da je kao pijan od toga šuma, bure, orkana, koji zapljuskuje zidove njegove skromne studentske sobe, da živi u gradu koji potroši više života za jedan dan nego Hrvatska za jedan vijek (usp. Matoš 1973, XX: 129-130).

Matoševa fascinacija velegradom do izražaja snažno dolazi u 26 dopisa tiskanih pod naslovom Dojmovi s pariške izložbe i Pisma iz Pariza, gdje je sa Svjetske gospodarske izložbe kao novinar bosanskog paviljona izvještavao za zagrebačko Hrvatsko pravo od proljeća do jeseni 1900. Riječ je o feljtonima bogatim umjetničkim, političkim i gospodarskim analizama, koji predstavljaju cijele kulturološke eseje s preciznim statističkim podacima i multimedijalnim refleksijama na različite teme. Vođen načelom asocijativnosti, Matoš piše o glazbi, književnosti, likovnoj umjetnosti i posebnu pozornost posvećuje slikarima koji su stvarali masovnu, reproduktivnu umjetnost, - afiše i karikature - poput češkog secesionista Alfonsa Mucha i najboljega pariškoga afišista Henrija de Toulouse-Lautreca. Patri-otsko kukanje zbog loše zastupljenosti Hrvatske pro-vodna je nit Dojmova. Izvjestitelj međutim u njima piše i o susretu s drugim civilizacijma i rasama, o novim idejnim strujama, društvenim i gospodarskim feno-

50

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

menima industrijske civilizacije, osobito uočavajući epohalne promjene u vremenu kada “stroj postade kralj svijeta”. Matoš je, može se reći, upravo u Dojmovima s pariške izložbe anticipirao futurizam prije Marinettijeva Manifesta (1909.), a flanerističko lutanje nacionalnim paviljonima dovelo ga je i do otkrića multikulturnosti:

„Mladiću vidjeh samo crno, kudravo tjeme — kad al podiže lice i pogodi me u srce: oči njegove crne, izbuljene i crvenkaste oči bijahu pune bijelih suza... Te su suze najljepše što vidjeh dosada na izložbi: ljepše su od svih izloženih dragulja i alemkamena. Još ne vidjeh suze pasti sa čudnijeg, sa crnijeg izvora i sa vrelijeg možda srca. Još me ne tronu suza kao bijela suza tog crnog momka: — suza moga brata čovjeka“ (Matoš III, 1973: 211-212).

Pjesnikova lutanja izložbenim paviljonima, tipično flaneristički, motivirana su estetskim zahtjevima, a opise sadržaja pojedinih paviljona stalno prekidaju slike koje su spoj tipično impresionističke urbane ikoničnosti i prirodnoga krajobraza (usp. Nemec 2010: 79):

„Pariško nebo nosi već tjedan dana jednostav-no elegantno odijelo od modro-sivkastog baršuna, a divljem je kestenju - sve od ovog, u boga divnog Lou-vrea pa do Rudeovog veličanstvenog Trijumfalnog svo-da - toplo proljeće začešljalo meku, zelenu kosu poput žustrog pariškog brijača. Grlice guču oko mramorja u luxemburškom vrtu i čekaju - da zamirišu pupoljci u grmlju od jorgovana. Tople se ulice praše kao usred ljeta, jadni konji posrtaju na krvava koljena pod omnibusima, kočijama i tramvajima, u kojima ćeretaju gusti Parižlije kao vrapci na veselom prosu. To bruji i kipi kao u čaši šampanjca, a ja zurim omamljen i maštajući na moju susjedu u ladi. Crna je i sjajna kao lakovana cipelica, a kosa joj kao u garavog pudela. Što je moglo dovesti ovamo tu crnu ‘udaljenu kneginju’? Da nije danse du ventre, vještina razbludnog Orijenta? Da nije čežnja za gradom sanjarskog Baudelairea, blijedog pjesnika crne Venere?“ (Matoš, 1973, III: 130).

Matoševa urbana dokoličarska percepcija oso-bito inzistira na prostornoj dimenziji. Njegove slike

s izložbe često su ogledni primjer onoga što Benja-min i Flaker nazivaju panoramskom književnošću (v. Benjamin 1986; Flaker 1999.). U njima dominira pogled odozgo, iz ptičje perspektive, za razliku od Baudelairea koji inzistira isključivo na detalju. Navedeno do izražaja dolazi osobito u dopisu od 15. lipnja 1900. kada se na Svjetskoj izložbi Matoš novim tehnemom, uspinjačom, penje na Eiffelov toranj, u oblake, i opisuje panoramsku perspektivu grada kao objekta. Nadolazak nove percep-cije grada i arhitekture pogleda Matoš bilježi jednako kao Victor Hugo ili Jules Michelet prije njega, ekspre-sivnim izrazom, bodlerovskom sinestezijom i snažnom uporabom groteske, gdje je obzorje uspoređeno s raščupanom kosom klošara, a obrisi tornjeva s dlakama na nebrijanu licu:

“Za oblačnih dneva izgleda odovud divski Pariz još veći, još avetinjskiji, još fantastičniji. Krajevi mu se, kao ispolinskoj aveti, miješaju i prelaze u modruljas-ti dim, sivu maglu, mrki oblak - u obzorje prosjedo i raščupano kao kosa u Bibi la Pureea, starog pariškog ćalova i daka prosjaka. One u daljini kuće izgledaju kao oblaci dima i oblaka, magla je kao haos kuća. Kuće, kuće - orgija kuća! Čine mi se kao šareni, tužni atomi čudne, ogromne i žive celule od koje je izvezen sav ovaj zadimljeni prostor od oblaka do oblaka. Čini mi se da kroz svemir odjekuje brujanje tog šarenog, škurog i zadimljenog čudovišta. U žutoj paučini žutih ulica, u gužvi modruljastih krovova, bijelih i sivih kućerina nad kojima se rastalasava dim kao nad šarenim đubretom, eno zelenog krova Madeleine, eno četiri zlatne pjegice - ruska crkva, eno slavnog trokuta: Notre-Dame, koja diže prema nebu svoja dva mrka tornja kao dvije molit-vene ruke, Pantheon, grob V. Hugoa i zlatno kube Doma invalida, groba Napoleonova (…) Na zamagljen-om, zadimljenom, ljubičastom obzorju ne vidim drugo nego konture tornjeva kao dlake na dugo nebrijanom licu. A srebrni se rep zelene zmije Seine bjelasa među iglastim dimnjacima, drvljem — što li — kao pužev trag što se srebreni preko dlakavih čahura i mrtvih dla-kavih gusjenica. A odozdo jednako huji, bruji, grmi, kao iz kiklopske kovačnice. To je Pariz koji huji, bruji, grmi!“ (Matoš, 1973 III: 172-173).

Sirenski zov domovine

Iako je pariški život za Matoša čitavo vrijeme bio snažna inspiracija, pjesnik se u mnogim feljtonima iz tog perioda često žalio na osamljenost, nervozu, nesanicu, pa i na dosadu, „tu neobičnu boljeticu koja je uzrokom svih vaših patnja i cijelog vašeg bijednog napretka”, kako je rekao Baudelairov Velikodušni igrač iz Spleena Pariza. Nedostajali su mu njegovi prijatelji, obitelj, domovina, nedostajao mu je Zagreb. Matoševi flaneristički kolaži nisu stoga lišeni teških boja, diho-tomnih emocija i kontradiktornih iskaza. Književnik ne piše samo o galantnom i harmoničnom Parizu, centru

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

51

umjetnosti i visoke mode, već i o velegradskom pod-zemlju, naličju grada koje je artikulirao Zola u svojim naturalističkim romanima, i koje je Baudelairea natjeralo da U jedan sat ujutro uzvikne: „Užasni živote! Grozoviti grade“ (Baudelaire 1982: 23). Taj tamni i neprijateljski Pariz često se javlja i kao odraz Matoševe tjeskobe i teškoga egzistencijalnoga stanja, u prvom redu gladi i neimaštine, s kojom se Matoš u Parizu često susretao (usp. Nemec 2010: 87).

Tako u Pariškoj kronici, koju Ljubo Weisner „jer je lično doživljena“ atribuira „istinskijom i humanijom i od najhumanijeg Kranjčevića“ (Weisner 1994: 145) Matoš piše o svojoj prvoj pariškoj zimi kada je, milošću pekarice iz ulice u kojoj je stanovao, „jeo jedared dnevno, predveče, obročić kruha“. Flaner sada, daleko od pasaža i luksuza dočarava svoj pogled kroz prozor „na mastan od magle i čađav od dima krov susjedne parne praonice pa na zamusane ‚meblirane hotele’ i radničke stanove sodomske naše ulice s kućetinama koje doživješe sve strahote od krvavih revolucija pa do sadističkih noćnih zločina“ (Matoš 1973, V: 151). Cijeli je zapis obilježen snažnim ekspresivnim slikama i bodlerovskom estetikom rugobe:

„Dok ležah skutren, bez sna i bez svijeće, u neplaćenoj mojoj ćeliji, šarajući iz dugočasice po mraku slike apokaliptičkih gibanica i oceana u boci šampanjca, vjetar je urlao kao gladni januarski vuk, trbušna koža mi se zalijepila za hrptenicu, časovi su tekli i mutno tekli kao blatne rijeke vječnosti, vrijeme se pretvaraše u Mrt-vo more s rijetkim i sve rjeđim mrtvim svojim pticama — polaganim i trulim minutama, a glad, vampir, puza i puza iz kuta, pentra se na postelju, skače mi na prsa, pa crkavam, crkavam i crkavam pod sve većom i većom piramidom groba, smrti, sramotne gladne pogibije. To su mutni časovi kad prestane čovjek, vrijeme i prostor, kad se čovjek pretvara u prostor i vrijeme, a vrijeme i prostor u čovjeka, kad vas sve boli, kada je sve jedan veliki bol, jedan veliki stid, velika jedna glad. Iza duge zimske noći koja mi se učini posljednja i beskonačna, stane se javljat zora, žuta, gladna i mrtvački blijeda. Krovovi bijeli. Snijeg... Kroz melodijsko zapijevanje jutarnjih trgovčića s kolicima čujem muzikalnu frazu: ‚Maarchand d’habits! Trgovac odijela!’ — i bez misli zovem ga gore, prodam — jedine cipele, jedino svoje odijelo — sve, sve mu prodam, cijelo svoje golemo imanje, zadržavši tek gaće i košulju, i poslavši garni-jskog našeg momka da mi za tih 5—6 franaka nakupuje magazin hrane i vina, s obećanjem da ću za dan-dva dobiti iz Austrije novaca“ (Matoš 1973, V: 151-152).

Matoš je u flaniranju europskim metropolama stalno tragao za Zagrebom, što je potaknulo i njegov flaneristički senzibilitet. Feljtonist naime ulice, trgove i cijele gradove često uspoređuje s hrvatskom metropo-lom. Obale jezera u Ženevi tako promatra u usporedbi sa Zrinjevcem i Jelačićevim trgom, a ženevsku jezgru s Gornjim gradom. U kasnijem feljtonu Dva grada opširno opisuje distinkcije između Zagreba i Beograda,

ukazujući na civilizacijske, kulturološke i svjetonazor-ske razlike:

„Zagreb ima lijepe kuće i stanove, Beograd ih nema (...) Beograd ima električni tramvaj – Zagreb ga nema. Zagreb ima dosta lijepih javnih sala za koncerte, Beograd ih nema. U Beogradu je meso jeftino, u Zagre-bu skupo. Beograd ima domaću dinastiju, Zagreb rijetko kad ima domaćeg bana. U Zagrebu se govori njemački, u Beogradu više francuski. U Beogradu ima žena pre-malo, u Zagrebu odviše (...) Beograd ima ljepši položaj. Zagreb – okolicu. Tamo se više pije crna kafa, ovdje – vino (...) Zagreb ima tradiciju, Beograd je nema (...) Tamo su i Rumunji Srbi, tu su i pravoslavni Nehrvati. U Zagrebu ima mnogo hramova, u Beogradu ih gotovo nema (...) Tamo se bolje glume smiješni, ovdje ozbilj-ni komadi (...) Tu je Zapad sa svim političkim zaosta-lostima Istoka, tamo je Istok sa svim demokratskim origijama Zapada (...) Beograd je golemo selo sa prije-stoljem i važnošću u međunarodnoj politici, a Zagreb je stari grad bez zaslužene važnosti (...) Beograd ima više slobode, manje poezije od Zagreba (...) dok Zagreb vrvi krasnim šetalištima i parkovima najrazličitijeg tipa, beogradski inače krasni Kalimegdan nije veći od našeg Zrinjskog trga (...) Tek tri kafane su europskog stila; sve pak one nebrojene prčvarnice su jazbine, zimi smradne, nevjetrene i zadimljene, stvorene da i optimista navedu na samoubilačke misli (Matoš 1973, XV: 232-3).

U brojnim Matoševim zapisima, posebice u pismima zagrebačkim urednicima, prisutna je snažna čežnja za domovinom i domovinskim. U Poslanici Aleksiju Matoš mladom prijatelju, koji mu zavidi što živi u „velikom i slobodnom Parizu“ iskreno, bez iro-nije odgovara: „… kao da ne bih volio boraviti u gra-du između Stenjevca i Svih svetih, u gradu Martina (u Zagreb i iz Zagreba), u gradu mlinacah, g. Mošinsko-ga i purana (živih i pečenih) (1973. XV: 40). Za razliku od Baudelairea, Matoš je volio prirodu. Nakon širokih bulevara, vreve, buke i asfalta, osjetio je - kako piše u jednom pismu Milanu Ogrizoviću 1907. - nostalgiju za drvećem, kamenjem i prirodnim životom. Bio je to zapravo sirenski zov domovine koja mu se, „u gadu, jadu, nadljudskom naporu i izmrcvarenosti“, ukazala u prilici jedne nevine, čestite hrvatske djevojke, pametne i vjerne (1973, V: 164-165 prema Nemec 2010: 91).

Spleen Zagreba

Nakon petnaest godina egzila (nakon pariške slijedila je još i beogradska boemska epizoda) Matoš se definitivno vraća u Zagreb 22. siječnja 1908. Prije konačna povratka, književnik je hrvatsku metropolu ilegalno pohodio u četiri navrata. U jednom od njih zabilježio je flanerističke dojmove povratnika u susretu s domovinom nakon godina izbivanja. Ti zapisi objav-ljeni su u Obzoru 1905., a cjelinu prvoga od niza feljtona u četiri nastavka prema dijelovima Gundulićevih Suza

52

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

sina razmetnoga Matoš je nazvao Plač prvi. Tekstovi su objavljivani pod naslovom Imaginarno putovanje ili novi furtimaš u Zagrebu, ali je zatim, u autorovoj pre-radi, ciklus u knjizi Vidici i putovi (1907.) dobio novi naslov: Kod kuće. Druga tri plača dijelom su locirana ponovo u Zagreb, ali vode čitatelja i u okolicu: Turopolje i Zagorje.

Matoševi opisi Zagreba i hrvatskih krajeva, kao i pariški, odišu snažnim flanerizmom. Ulica, trg, pasaž, kavana, Strossmayerovo šetalište ovdje su u središtu flanerove pozornosti, što je vidljivo u sljedećem primje-ru. Izlaskom iz zgrade zagrebačkoga Glavnoga kolodvo-ra pred Matošem je izronio velebni Zagreb, „glavni grad bez države i prijestolnica bez prijestolja, ljepši od Pariza i jadniji od slobodnog švajcarskog sela, rodni grad Kvaternikov, dragi i prokleti naš Zagreb, ljubljen tolikom mržnjom i mržen tolikom ljubavlju!“ (Matoš 1990: 32-3). Matoš nakon deset godina odsutstva biva iznenađen promjenama u metropoli:

„… Izišavši iz glavne stanice na trg, ne mogah ga poznati: na vrtovima i poljima gdje je sa mnom rastao pasulj, kupus, krumpir i kukuruz, gdje se igras-mo ‘šintera’, špekula — o silnim ‘luknjicama’ da i ne besjedim! — izrasle palače elegantne kao u Nizzi i Ženevi. Malo površna, štukaturska i nesolidna kultura, ali ipak — kultura! To se osjeća, došavši sa Balkana! Već na Jelačićevom trgu bijah razočaran. Sve tuđe gospod-stvo, dok je Hrvat tek vojnik, svećenik, činovnik ili sel-jak: sluga božji ili ljudski — sluga, sluga! Zato i čujem sa svih strana pozdrav: — Sluga! Servus! Sluga najpon-izniji! Hvaljen Isus! (…) Odmorivši se u pouzdanoj kući, lutah večerom, noću i zorom gradom i okolicom. Sve, sve me zanimaše. Promatrah grad u čaroliji planeta, fantastičnih oblaka i zvijezda, u poeziji polumraka kao dragog mrtvaca kojega se valja još nagledati i do nesv-jestice disati glavoboljni miris njegovog načetog cvijeća i načetih voštanica (Matoš 1990: 32-33).

Noćnom liričnom vedutom završava Matošev temeljni vedutni niz plača prvog. Slijedi zatim jedna situacija „na Zrinjskom trgu“, još jedna „pred gostioni-com Kola, obasjanom muzikom, žamorom i svjetlom“ s čovjekom koji je sjeo „na ogradu od kazališnog ulaza“ (gostionica s glazbom nalazila se na Mažuranićevu trgu), zatim locus basne o krijesnici, pričane uz pivo u „hladovitoj bašti pod brijegom“, i otužni finale „u kaf-ani Umjetničkog paviljona“. Svi ovi locusi nisu više uza-jamno povezani, funkcionalni su u odnosu na situacije, pa tek upotpunjuju vedutni niz čvrstoga Matoševa itin-erara (Flaker 1999: 182).

Oksimoronski iskaz o Zagrebu kao gradu „ljub-ljenu tolikom mržnjom i mrženu tolikom ljubavlju“, bitno određuje stil teksta koji, kako tvrdi Flaker, počiva na kontrastu putopisnoga i groteskno-satiričkoga stila, pri čemu žanr ne možemo odrediti pojmom putopisa kakav se redovno temelji na upoznavanju nepoznatoga, nego je riječ o feljtonu. Tekst ima svoju realnu motivaci-ju: autor nakon deset godina izbivanja, dolazeći vlakom

iz Beograda, kriomice posjećuje svoj Grad i prepoznaje ga, pa se njegovo viđenje, nakon razgovora s policij-skim agentom, počevši od pristupa Gradu „iz prirode“, viđenom iz vlaka s brzom smjenom objekata („polja“ — Zagrebačka gora — Medvedgrad, iz daljine, Savska cesta — Grič, u približavanju) ne traži opisa, nego se svodi na kratku, ali impresivnu karakterizaciju. Novo viđenje izazvano je vidljivim mijenama — potvrdnim na „trgu ispred glavnog kolodvora i niječnim — Bolleove katedrale koja traži tek ironičnu opasku (ibidem).

Matoš se u grad za kojim je, kako piše u feljtonu Zagreb i Zagrebi, čeznuo „kao Hrvat za Hrvatskom, kao vojnik za civilom, kao uznik za slobodom“ konačno vra-tio 1908. (1973, V: 175). Obogaćen iznimnim iskust-vom i velikim artističkim kapitalom, pravim rudnikom iz kojega će do kraja života crpsti kreativnu energiju, Matoš je donio sa sobom u domovinu spleen Pariza u svoj njegovoj raskoši, nova estetska iskustva iz cen-tra europskog moderniteta, ali i flanera i flaniranje kao tipične proizvode pariške urbane mitologije (Nemec, 2010: 92).

Vrativši se u Hrvatsku, Matoš je nastavio neu-morno flanirati, zajedno sa zagrebačkom književnom boemom, ali i brojnim studentima, koji su, s obzirom da im nije bilo dopušteno zalaziti u kavane, bili istinski zagrebački flaneri. Provincijalni Zagreb međutim, „glav-ni grad zemljice Štreberije“, „ljepši od Pariza i jadniji od slobodnog švajcarskog sela“, za književnika pristiglog s vrela europske kulture za tu aktivnost nudio je skromne mogućnosti. Matoš će stoga opisati zagrebački spleen:

„Nakon Pariza, pa i nakon Ženeve i Beograda je Zagreb provincija i još nešto gore! Živjeti se da na selu ili u velegradu. Zagreb je i velegrad i selo. Zagreb nije selo, a nije ni velegrad, pa je zbog toga tako dosadan, te se tu ljudi iz dugočasice čak ubijaju. Taedium vitae, moeror Zagrabiensis, spleen zagrebački, naročito kad zaintače vječna ta zvona, kad dosade i novine u kaf-ani, pa se bulji na ulicu u kišu i u ista poznata lica na kojima čitaš vječno jedno te isto s prekrasnom nadom da ćeš se i na Mirogoju u njihovom društvu jamačno dosađivati“ (Matoš, 1973, V: 175).

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

53

Dosadni mali grad najgora je moguća sudbina za strastvena flanera i zato Matoš nedostatak pravih poticaja iz urbanoga miljea nadoknađuje estetskim lutalaštvom hrvatskim krajolicima, kada nastaje njegov putopisni opus. Matoševa lutanja domaćim prostorima Samobora, Lobora, Sušaka i Rijeke postaju ishodištem njegovih imaginacija nacije. Identitet pojedinca i nacije Matoš usidruje u pravaškoj ideologiji i ekologiji. Što su njegove skitnje raspršenije, slike su identiteta ute-meljenije i svrhovitije (usp. Oraić-Tolić, 2005, 102):

„Ako nam je duša rezultat dojmova, ako su ti dojmovi većinom hrvatski zvuci i hrvatske slike, slike krajeva hrvatskih, duša je naša kao ovo drveće i voće rezultat hrvatskog pejzaža. Mi smo kao ta jabuka i taj grozd plodovi te zemlje, i ta okolica nas toga radi toliko očarava, zanosi i privlači, jer prvobitne dijelove duše svoje tu vidimo kao u ogledalu svog zagonetnog izvo-ra“ (Matoš, 1973, IV: 99).

Šetnju Matoševim flanerizmom završit ćemo riječima već konzultirane Dubravke Oraić-Tolić, jedne od najboljih poznavateljica Matoševa opusa, koja je u obljetničkoj godini o književnikovu liku i djelu napisala novu knjigu. Povjesničarka književnosti Matošev modernistički flanerizam, motiviran dijelom egzistencijalno, ali prije svega estetski, povezuje s pjesnikovom prognaničkom biografijom, u čemu pronalazi ključ za razumijevanje njegova poimanja umjetnosti i nacije: “Čežnja za utemeljenjem, dakle i svršnošću besciljnoga lutanja, kod Matoša nikada ne završava ispunjenjem, ni u tekstovima niti u životu. Bio je profesionalni pisac bez obitelji u polukolonijalnoj zemlji. Od flaniranja nije imao nikakve ni ideološke ni materijalne koristi. Kupujući poglede po pariškim uli-cama i hrvatskim krajolicima, prodavao ih je u bescjenje novinama, jedva za preživljavanje. I baš zbog toga što njegova ideja nacije nije prekoračila crtu od imaginacije do ideologije, što se za njegova života nije institucio-nalizirala, Matoš je ostao flanerist-modernist i onda kada je čeznuo za Kroacijom — ‘avantirom’” (Oraić-Tolić, 2005: 102-103).

Epilog

Pojavom postmoderne kulture i civilizacije flaneri su iščeznuli s ulica grada, a suvremeni šetači trgove i pasaže zamijenili su trgovačkim centrima, gdje se ne šeta larpurlartistički, nego svrhovito, utilitarno. Utilitarna je često i suvremena umjetnost, koja estetske kriterije nerijetko podređuje ideološkim ili materijalnim zahtjevima, reducirajući svoju bit – flanerističko tra-ganje za ljepotom.

U obljetničkoj godini publicirane su dvije autor-ske knjige posvećene Matošu i obje su napisale dame – spomenuta Dubravka Oraić-Tolić (Čitanja Matoša, Nak-lada Ljevak) te Milana Vuković Runjić (Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima, izd. Vuković & Runjić). Obljetnici se pridružila i Matica hrvatska, koja je u sklopu bib-

lioteke Stoljeća hrvatske književnosti priredila Matoševa Izabrana djela u četiri sveska. Prilog stotoj godišnjici književnikove smrti predstavlja i ovaj skromni prinos u kojem je koncept flanerizma u Matoševoj književnosti analiziran na primjeru književnikove bogate feljtonis-tike. Kako njegov novelistički opus, koji nije ušao u okvir ove analize, također ima snažan flaneristički predznak, u godini u kojoj ćemo obilježiti Matošev 140. rođendan temu ostavljamo otvorenom za nova promišljanja.

Literatura

Baudelaire, Ch. 1982. Spleen Pariza. Znanje. Zagreb.Baudelaire, Ch.1961. Cvjetovi zla. Matica hrvatska. Zagreb.Baudelaire, Ch. 1863. Slikar modernog života. U: Oraić-Tolić, D. 2005. Muška i ženska postmoderna. Naklada Ljevak. Zagreb.Benjamin, W.1986. Estetički ogledi. Školska knjiga. Zagreb.Benjamin, W.2008. Novi anđeo. Antibarbarus. Zagreb. Batušić, N., Kravar, Z., Žmegač, V. 2001. Književni protusvjetovi – poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hrvatska. Zagreb.Flaker, A. 1988. Nomadi ljepote – intermedijalne studije. Grafički zavod Hrvatske. Zagreb.Flaker, A. 1999. Književne vedute. Matica hrvatska. Zagreb.Jelčić, D. 2006. Antun Gustav Matoš. Naklada Slap. Zagreb.Matoš, A. G. 1973. Iverje, Novo iverje, Umorne priče. U: Sabrana djela. sv. I. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G. 1973. Novele, humoreske, satire, scenski tek-stovi. U: Sabrana djela. sv. I. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G. 1973. Dojmovi. Ogledi. U: Sabrana djela. sv. III. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G. 1990. Vidici i putovi/Naši ljudi i krajevi. sv. II. U: Izabrana djela. Tiskara Rijeka. Rijeka.Matoš, A. G. 1973. Pjesme. Pečalba. U: Sabrana djela. sv. V. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G.1973. O stranim književnostima. U: Sabrana djela. sv. IX. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G.1973. O likovnim umjetnostima, Putopisi U: Sabrana djela. sv. XI. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G.1973. Feljtoni, impresije, članci I. U: Sabrana djela. sv. XV. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G.1973. Feljtoni, impresije, članci II. U: Sabra-na djela. sv. XV. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G. 1973. Pisma. U: Sabrana djela. sv. XIX. Mladost. Zagreb.Matoš, A. G. 1973. Pisma II. U: Sabrana djela. sv. XX. Mladost. Zagreb.Nemec, K. 2010. Čitanje grada – urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti. Naklada Ljevak. Zagreb.Oraić-Tolić, D. 2005. Muška i ženska postmoderna. Nak-lada Ljevak. Zagreb.Solar, M. 1989. Teorija književnosti. Školska knjiga. Zagreb.

54

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

Solnit, R. 2012. Lutalaštvo – historija hodanja. Geo i poetika. Beograd.Stopfer, A. 2013. Flanerizam - prijenos iz francuske kulture življenja u hrvatsku književnost U: Zadarski filološki dani IV. 609-619. Zadar.Ujević, T. 2006. Em smo Hrvati. U: Izabrani prozni sas-tavci. SHK. Matica hrvatska. Zagreb.Vuković Runjić, 2013. M. Proust u Veneciji, Matoš u

Mlecima, Vuković & Runjić. ZagrebWeisner, Lj. 1994. Studija o A. G. Matošu. U: Matošiana I: 87-170. Zagreb. http://proleksis.lzmk.hr/30849/, 4. lipnja 2013.http://proleksis.lzmk.hr/54548/, 5. lipnja 2013.http://proleksis.lzmk.hr/10798/, 5. lipnja 2013.

Vatroslav Kuliš: Unutarnje uspomene, 1991.

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

55

Božica Zoko

TO JE TO!(POGLED NA

SJEVEROISTOK)

Dana 14. listopada 2013. bili smo na rođendanskoj proslavi. Slavljenik je bio stogodišnjak Aleksa Kokić. To je bila rođendanska proslava na kojoj uzvanici dobivaju neprocjenjive darove. Bez imalo pretjerivanja možemo to reći nakon svečane akademije koju su zajedničkim snagama osmislili, priredili i ostvarili njegovi bunjevački Hrvati okupljeni oko sljedećih udruga, društava i ustanova: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović», župa Isusova Uskrsnuća, Hrvatsko nacionalno vijeće, Pučka kasina, NIU «Hrvatska riječ», Hrvatska čitaonica, Gradska knjižnica Subotica i Hrvatska glazbena udruga «Festival bunjevačkih pisama». Poimence možemo spomenuti glavne zamašnjake proslave – Katarinu Čeliković i Tomislava Žigmanova iz zavoda te Željku Zelić, priređivačicu sabranih pjesama Alekse Kokića U sjenama ravnice. Tu je i mješoviti zbor sas-tavljen od djece vrtićke dobi do njihovih dida i pradida. Puna vijećnica Gradske kuće. Pune vrećice knjiga, mnoge u nakladništvu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata… Uglazbljene Aleksine pjesme – od dječjih do svedobnih. I sve prožete ljubavlju za domaju – za zemlju i nebo – dječji glasovi nezemljske čistoće i jasnoće - prodorna radost nebe-snosti. Ta večer i ne zaslužuje ništa drugo osim lijepih riječi – po mogućnosti novotvorenica jer doživljaj je nov. Nova ri(je)č što je ujedno i naziv časopisa koji objavljuje Zavod - pomoću grafičkog rješenja Darka Vukovića to postaje i ostaje i nova rič i nova riječ. Rič se oriječi, riječ se oriči – a sve se skupa oroči kod čitatelja i kad se čita – umnaža se značenje, smisao i užitak. To znači da je Bog već platio za sav uloženi trud. Kako je rekao novinar «Hrvatske riječi» pomalo koreći – Bunjevci Hrvati imaju pet pisaca i tri književna časopisa. Pisaca ima više, hvala Bogu, a i časopisa za čas kratiti ima više u kojima se hrvatski piše. Hoteći ukazati na međusobnu podijeljenost i nehotice je ukazao na rod-nost i bogatstvo tog dijela našeg naroda koji se u republici Srbiji vodi pod dva imena – Bunjevci i Hrvati . Za nas pak tu nema podjele – fali tek jedno malo i – i Bunjevci i Hrvati. Ili bez ikanja – Bunjevci Hrvati. To je kao ono što Kićo pjeva u bećarcu – Ime i prezime. Ništa više. Šteta što se naš svijet oko toga dijeli i dodatno osiromašuje. A što ima časopisa, neka ima, samo da ih tko ima čitati, kako je rekla Sanja Vulić u svom Dnevniku nedavno objavljenom u Hrvatskom slovu. Upravo zato da nas ne sustigne smrt i opći izumiraj moramo juriti polako jer se drugačije možemo prekoturiti i usput štogod slomiti, izgubiti koji ud. Otići u koje drugo ime, promijeniti prezime. I doista, ne znamo koje će ime stajati na pozivnici za Božji sud - možda prvo, možda posljednje - ali doznat ćemo tko smo i što smo bili ovdje na zemlji. Ako ni s čim drugim, Hrvati se mogu pohvaliti starim imenom. I u njemu korijenom što seže u neistražene dubine. Stoga, ne odričimo ga se! Zar da nestane baš za našeg naraštaja! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! – jedan je od ponajljepših psalmičkih poziva. Što znači pjesma nova? Novo nadahnuće. Dobri su stari zapisi, još su bolje pjesme nove. Nove riječi, novi brojevi Zvonika. Hrvatske riječi, Klasja naših ravni, Subotičke Danice… nove pjesme Alekse Kokića! Nove kao ispod čekića, iskovane na sunčanom nakovnju – od sunca zlata nad oranicama, u širinama, u zaustavu vremena i njegovoj pretvorbi u vječnost. Pjesme Francoisa Villona otkrili su stotine godina nakon njihova nastanka, mi Kokića već sada – kada nam je najviše potreban, kao što reče Stanislav Preprek, još jedan onostrani Hrvat, u knjizi Prognanik iz svijeta svjetlosti (priredio i naveo Ivan Balenović!) – Sve što će se, kada me više ne bude, doticati mene i mojih djela, krenut će naopako, ali kada svi budu pomislili da su moje lađe u nepovrat potonule – pojavit će se moja mala sretna zvijezda koja će spasiti sve što sam za sobom ostavio. Da, nije dosta samo pet zvijezda na nebu – svi možemo potvrditi da ih ima više – ako smo tu večer, što bi rekao Sveti Pavao, bili dostojni pogledati u nebo. I bilo vedro. Svima nam je potrebno biti usmeni i pismeni, zapisani i rečeni - preneseni dalje – ovjerovljeni i zavoljeni, snubljeni i ljubljeni u svom

56

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

jeziku, Znamo – jezik je – narod! (pop Martinac zapisa – nalegoše na jazik hrvatski posilajući zastupi velike kada strah turski koji …Hrvate raščini zavlada svim krajevima – strahovi se mijenjahu, a ostaje činjenica o tuzemnom boravku koju izreče Petar Sloterdijk – doći na svijet, dospjeti u jezik). Ponavljamo rado to gradivo da bismo ukazali na to da moramo našim Bunjevcima Hrvatima dati prostor i vrijeme u našem jeziku. Postala je nužnost da ih znamo i čitamo. Zbog nas samih, nas tako često ograničenih jadnika koji više ni na što nisu ponosni. Na ovim su prostorima česte inicijative – da se nešto obavlja na regionalnoj razini – od istraživanja zločina u ratu do književnih natječaja na domaćim jezicima (čudi nas da netko nije i taj naziv ponudio za jedan od jezika na ovim prostorima) ili kako kažu – međusobno razum-ljivim jezicima: Sve se to može pozdraviti. Prijateljstvo među ljudima. Liberte, egalite, fraternite! Sloboda, jednakost, bratstvo! Svi žudimo za slobodom, braću ljude imamo svi, samo jednakost malo žulja – to je još Andrija Kačić Miošić opjevao u svojoj Poskočnici

… Zâ običaj u tebi je Da svak jednak hoće biti; Neprilično u sebi je Još o tome pomisliti. …

K vedru nebu nu pogledaj Ter kriposti vidi svake Svitle zvizde ter razgledaj Vidit ćeš ih nejednake.

Tako naš prosvjetitelj, a tekovine francuske revolucije u svom naličju svi iskusismo ne tako davno i još pomalo kusamo, jer iza svakog takvog pokliča zna biti krvožedna anarhija ili ništa manje krvožedna – hijerarhija. Ipak, ili bezvlađe ili vladosljeđe – ljudska jedinka u svom osobnom i u svom društvenom životu stalno mora vagati i birati stranu. Od vrha do dna. Njegovati i zajedništvo i samosvojnost. Može li se to ako Vuk Karadžić kaže – Srbi svi i svuda? Kako da ne! Iz tog u osnovi plemenitog slogana u kojem tuđeg gledaš kao svoga može se iščitati da su Srbi svi (na broju) i da ih ima posvuda. To je u redu i svaka čast – jedino ako vrijedi i ova – Hrvati svi i svuda! I mi smo svi na broju (jesmo li?) i ima nas posvuda. I mi imamo taj plemeniti duševni zahtjev da svakog gledamo kao svoga dok nam taj ne dokaže suprotno. Taj milokrvni pristanak na prijateljstvo može se već u dječjoj dobi zamijetiti – neka se djeca nepovjer-ljivo skrivaju materi za suknju, a neka pružaju ruke svakome, puna povjerenja. Koji smo mi i koji ćemo biti ovisi i o životnim poukama koje se nemilosrdno znaju poigrati s nama. I okupati nas u krvavim kupkama dok ne saznamo tko smo. Nama osobno nikada nije smetala ni uzrečica – Govori srpski da te ceo svet razume! – jer to samo znači da vrijedi i ova - Govori hrvatski da te cijeli svijet razumije! Kako?! – pitat će se u čudu poligloti. Tako. U razumijevanje ne ulazi samo značenje riječi zabilježeno slovima. U razumijevanje ulazi i ton i surječje, mjesto i vrijeme , boja i glas - i stas. Sve ulazi. Djeca su najveći poligloti – razumiju sve jezike – okom. Kao što slike govore mnoge jezike ako su dobre. Glazba, arhitektura… Moramo znati što nam znači govoriti hrvatski, barem podsvjesno. Tko to zna, ne boji se nerazumijevanja. Govoriti hrvatski znači biti zaljubljen, ushićen, oduševljen, produhovljen, slobodan i govoreći hrvatski još više zaljubiti se, ushititi se, oduševiti se, produhoviti se, sloboditi se… smijati se, veseliti se , radovati se… i tako do posljednjeg glagola. Svaki jezik može to za se reći. E pa neka slobodno kaže! Stoga nitko ne zna koliko ima govornika hrvatskog jezika. To se mijenja iz časa u čas. Tako nitko zapravo ne zna koliko ima Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. Ni mi. Ali kakvih nas sve tamo ima i što nam što znači možemo naći u Leksikonu podunavskih Hrvata- Bunjevaca i Šokaca – Hrvatsko akademsko društvo pod uredništvom Slavena Bačića poduhvatilo se toga posla i s podužim popisom surad-nika objavljuje pojedina slova – ovaj leksikon po pohvali Tomislava Ladana ima u sebi zametke zrele enciklopedistike – ili , po naški, točke su kružići od kojih su sastavljeni ulančani krugovi. U malim točkama zriju veliki krugovi i opisuju se. Opisujući krugove, ne smijemo zaboraviti ni Mađare. Hrvati u Bačkoj moraju stalno simultano prevoditi sa srpskog na mađarski, s mađarskog na hrvatski – nekoć je tu bio i njemački kao još ravnopravniji jezik. Sad je vjerojatno engleski najravnopravniji. Svugdje. Ipak, još ima sluha za susjedov jezik. Tako smo dobili Leteći Vučidol – kojeg su napisala tro-jica na mađarskom, a četvrti pohrvatio (Robert G. Tilly), a Hrvatsko akademsko društvo stalo iza svega. Posrbljivanje, mađarizacija i pohrvaćivanje – pogodite tko je najuspješniji? Saznat ćemo na kraju vremena ili možda vrlo skoro - jer – ne zna se ni dana ni časa! Vojislav Sekelj tako ne časi ni časka nego žigoše u svojoj knjizi Kako se branilo dostojanstvo. Žigoše (stoku sitnoga i krupnoga zuba?) - i stoku i ljude za vrijeme stvaranja ove velike farme Velikog Brata – samo što nije uvijek jasno tko kime vlada – i ima li brat sestru i dokazuje da nije uvijek najlakše biti vjernik i reći – Bog svima! Što u OCA to u dice – kaže Balint Vujkov u svom sakupljačkom poslu velikodušno dajući riječ narodu iz kojeg je

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

57

potekao – u izboru Bernardice Ivanković. Balint Vujkov zbog svog svestranog prinosa i izgradnje na temeljima duhovne arheologije bunjevačkih Hrvata – imao je već dvanaesti put ove godine svoje dane. Eto prilike da se podsjetimo posta i nemrsa, masti i slasti, mrsnih i vrsnih pripovisti što ih sakupi i oživi. I na koncu - što reći?! – čovjek se osjeti pomalo kriv što nije Bunjevac i malo bolji Rvat i rado bi se dao u bijeg kao Poplašeno jaje iz slikovnice Katarine Čeliković i Petra Tikvickog. Bijeg je lančana reakcija – tako krenu bižat’ i patka i mačak i ovan i rak i bik i magarac sitivši se svoji’ grija. Tako su nedužna stvorenja bježala od kuće, a kurjaci se – nastanili! Ipak se sve sretno svrši – kurjacima uđe strah u kosti, a pitomi baštine imanje. A naše ljudsko stanje i kretanje, putovanje i stizanje jest križonosno - o tome sâm sa sobom i s Bogom zbori i Tomislav Žigmanov – u svom križopuću nagrađenom na natječaju Pasionske baštine 2013. Dok smo još u znanju uzmimo vrijeme, jer –vremena IMA i proštijmo i baštinimo ono što nam žive i namiru bački i podunavski Hrvati i – kupimo štogod – ovo je poziv hrvatskim knjižnicama – narodnim i osnovnoškolskim – poziv predavačima i nastavnicima hrvatskoga jezika – ne sijecimo još žive udove makar bili u zagraničju – uvrstimo ih u naše štivo. Primjerice, od prodaje knjiga Alekse Kokića prilozi idu za obnovu križeva krajputaša što ih u dno svojih njiva zasadiše vrijedni ratari – za blagoslov roda i njegovu obranu. I Aleksine pjesme su svojevrstan blagoslov i zaštita – čitateljeve duše. Kad bismo bolje upoznali bačke Hrvate Bunjevce i Bunjevce Hrvate shvatili bismo koliko smo ih sve ovo udaljeno vrijeme bili – željni. Shvatili bismo što nedostaje našem narodnom biću. I kad Milovan Miković u svom uvodnom radu za osječku Književnu reviju u tematskom broju Roman u književnosti Hrvata u Vojvodinni nadovezujući se na misao Slobodana Novaka u romanu Pristajanje kako nije lako ljubiti …ovu predivnu usidjelicu svoju hrvatsku domovinu...nastavlja… Doista nije lako, pogotovu na daljinu, uvijek izvan njene stvarne pozornosti, udaljen od njezinih središta, ako ne i od srca… S neotklonjivim osjećanjem da si uistinu više na teret, no što nisi…spominjući i gorke sastojke o samoći i deziluzijama dužim od jednog naraštaja – u naše ime možemo samo reći po naslovu knjige Tomislava Žigmanova – to su izazovi, sumjeravanja i tumačenja nas samih – način da po tko zna koji put u povijesti budemo od sebe i manji i veći. Riječ je o sreći što imamo još jedno živo neiščupano krilo – i kao i ta riječ ujedno je dobro kad je lako (za let) i kad je teško (za plod i rod) – u oba slučaja riječ je o tome da treba zanosno ponijeti sve svoje! U budućnost! Sve svoje podijeljene? U još jednoj međusobnoj diobi? Može! O neka se dijele! I u majčinoj utrobi sinci podijele posteljicu kad se zgodi trojčad. Neka nas. Jednom u neki posvećen čas nećemo moći izbjeći slogu. I stablo se grana i nije na svijetu samo jedna tambura i naša lira i lira što se liriše i lirizira u stotine novih lira naiva - pučkih sijela pjesnika što ih priređuju Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović» i Hrvatska čitaonica iz Subotice – pjesnika koji se čudom čude dok se ne zbude i počnu opjesmenjivati svoje sobe, ulice, gradove, salaše, zaseoke i sela – i cilj – i pred svakim knjiga – kako kaže urednica njihovih izabranih pjesmama Katarina Čeliković i tako uzmognu odoljet’ svijetu, svladati sebe - rječju – u pjesmi Tragovi… veli Jadranka Ljubojević. I kad o snu govore - to su budnice i davorije naših krajeva – davori, davori ljubvo moja Isuse – ne hodi daleko od mene! – zapisa naš glagoljaš. I tamo prijeko su naši. Ne budimo daleko do svojih! I kada jutrom bunovni se izvučemo iz svojih novodobnih bunja (toplo je - zima će!) i s našim dahom zamiriši jesenas na salašu ubrana - šutljiva dunja - i reske jabuke, jabuke razdora i razgovora – tada pogledajte na sjeveroistok – tek toliko da se zna da – marimo! I još ako sunce taj tren iziđe na istoku - nema prijevare – to je to!

58

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

Marcel Bačić

DA NIJE DON JUANA, MUZIKA BI ČASTILA SAMU SEBE

Iako je tražio da se vjeruje samo onom što je napisano – sola scriptura! – Martin Luther nije vjerovao oku, govorio je da su samo uši kršćanska osjetila, solae aures sunt organa Christiani hominis. Prevodeći Sveto pismo gledao je doduše Nijemcu u gubicu, ali samo kako bi bolje čuo autentičnu riječ siromaha u duhu. Gledao je da bi bolje čuo. Katolička protureformacija uzvratila mu je dotad neviđenom vizualnom retorikom, slikovnom propagandom vjere koja je daleko za sobom ostavila ionako izblijedjelu uspomenu na srednjovjekovne Biblije za siromahe i druga štiva za nepismene. Povjesničar umjetnosti Heinrich Wölfflin tu je novu jezuitsku rječitost za oči opisivao muzičkom „slikom“ utonuća u nesvjesnost velestrasti: „Ertrinken – versinken – unbewusst – höchste Lust“, „Utapanje - utonuće – gubi-tak svijesti – krajnja slast“, zamuckuje Izolda umirući u ljubavi na koncu trećeg čina Wagnerove muzičke drame. Romantičkom muzikom opisivalo se barokno slikarstvo. Kasni je romantizam u baroknom rastvaranju likovne forme želio vidjeti simptom muzikalizacije svih umjetnosti, ispunjenje težnje svih umjetnosti da dostignu muzičko stanje, condition of music, kako je govorio engleski estet Walter Pater. Istodobno je James Whistler svojim slikama davao dvostruke naslove: za neznalicu bi to, primjerice, bila „Djevojka u bijelom“, za znalca „Simfonija u bijelom“.

Težnja umjetnosti za prekoračenjem svojih granica

Luther je kao bivši augustinski redovnik znao da kad zureći osluškuje pučki govor parafrazira sv. Augustina koji je začuđeno gledao sv. Ambrozija kako čita nečujno mičući usne. Tako se, simbolički, gasila antička kultura koja je, barem što se jezika tiče, bila akustičke naravi. Ako se uopće pisalo, napisano se čitalo naglas, to je bila muzika a ne književnost. Riječ se izgovarala i slušala, premda se gotovo i nije pisala već je bila muzika, kao što će na neki način muzikom i ostati kad se bude još samo pisala: sv. Augustin pisao je o muzici „bez prosudbe sluha“, moderni kompozitor Dieter Schnebel objavljivao je muziku samo „za čitanje“; između, u intervalu od 1600 godina, muzika za oči naizmjenično se hvalila i kudila, iako iskoračenju iz čujnosti i ukoračenju u vidljivost muzika duguje pismenost koja likovnim umjetnostima nikad nije bila svojstvena. Čini se da je rukopisna, autografska likovna umjetnost zauvijek zapela na početku pismenosti, alografska, drugopisna muzika zauvijek je na kraju. „Premda svaka umjetnost posjeduje neprekoračivi čulni čar, ipak gotovo svaka umjetnostu u tretmanu građe pokazuje težnju za prekoračenjem svojih granica. Njemački kritičari to zovu ‘Anders-Streben’, djelomično prekoračenje vlastite granice, što ne znači da jedna umjetnost drugu može zamijeniti, ali da jedna drugoj mogu podariti nove snage“, kaže Walter Pater prije citirane konstatacije o konačnom muzičkom stanju svih umjetnosti. Danas se govori o „umjetnosti u plinovitom stanju“, romantici su govorili o muzici kao o odmrznutoj arhitekturi. No konačno bi muzičko stanje mogla biti i svepismenost – aktualno rasplinuta u sveopću nepismenost.

Lakše predočiti nego shvatiti

Lukavo se pomišljalo kako bi pismo moglo biti lijekom protiv muzici prirođene čulnosti. Ne samo prikladno odabrana nego i predočena riječ štiti od opasnosti osjetilne naslade. Jer pismo, upućeno očima, za razliku od slike, pere oči od optičke znatiželje. Iako se gleda, pismo odvikava od promatranja, za razliku od slike koja uvodi i potiče na

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

59

gledanje. Protureformacijsko slikarstvo svoju novu snagu crpi iz retorike a ne iz književnosti, ono je akustičko intenzivi-ranje ili obezvređivanje slova, persuazija, nagovaranje i uvjeravanje s hotimičnim oduzimanjem prilike za tihu provjeru dokaza u tekstu. Barokni ikonografski priručnici više nisu rječnici nego zbirke primjera iz sintakse. Ernst H. Gombrich je negdje zgodno rekao kako je lakše predočiti nego shvatiti istoznačnost rečenica „Žena jednog nećaka moga tasta“ i „Žena jednog bratića moje žene“. Danas se gotovo zaboravilo da bi predodžba o baroknom stilu mogla potjecati od zakučasta logičkog zaključka kojeg su u sklolastici zvali „baroco“. Za razliku od univerzalno afirmativne „barbare“, „baroco“ je partikularno negativan silogizam. Povjesničari logike upozoravaju da je između skolastičke i moderne matematičke logike u „logičkom stvaralaštvu“ (Bocheński) vladalo zatišje, da je, dakle, barok bio jak u uvjeravanju ali slab u logici! Kreativan u nagovaranju i konzervativan u dokazivanju. Zanimljivo je kako se tome uporno suprotstavlja predodžba o superiornoj muzičkoj logici najvećeg baroknog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha. Ali Bach je, prema mišljenju svog velikog biografa Alberta Schweitzera, svoj medij i svoju konzervativnost premašio slikom – u napasti smo da čak kažemo: prvopisnošću svog baroknog rukopisa.

Prakovač i pramuzičar sinovi istog

U početku je, međutim, bilo kruto agregatno stanje, muzika je izumljena u kovačnici, ili po blažoj biblijskoj varijanti, prakovač i pramuzičar bijahu sinovi istog, uostalom sedamdeset i sedam puta prokletog, oca Lameka. U srednjovjekovnim enciklopedijama izumitelj muzike naprosto je kovač Tubal - a ne njegov polubrat Jubal, kako stoji u Bibliji. Smjelo se naime sumnjati da Jubal svoj zanat prakticira ali ne misli, Biblija kaže da je bio praotac svih onih koji sviraju (u znoju lica svog) - a ne onih koji su, vođeni božanskom providnošću, samo slušali kako udarci čekića o nakovanj skladno zvuče. Prema grčkim izvorima, muzika je izumljena u kovačnici, ali je nisu izumili kovači nego njihov besposleni i mudri slušatelj Pitagora koji je odmah izračunao da mase čekića u omjeru 12 prema 6 daju oktavu, 12 prema 8 kvintu, a 12 prema 9 kvartu, te da su 8 i 9 između 6 i 12 harmonijska i aritmetička sredina koje nam neće dati samo dur i mol nego i točan omjer privida i zbilje. Sve to nećemo doznati tako brzo, prije svega zato što Pitagora svoju misaonu besposlicu nije bio spreman obeščastiti nikakvim radom pa ni pisanjem, a i računati će biti lakše s dužinama žica i svirala nego s masama čekića, o dvodimenzionalnosti privida da i ne govorimo. Točka, crta, ploha, tijelo samo prividno nisu muzički pojmovi, ovako poredani oni muziku izvode iz apstrakcije i uvode u opipljivu tjelesnost svakog početka. Put u umjetnosti i znanosti vodi od izvjesnosti opipa do neizvjesnosti vida. Sluh je tome svjedok.

Vidljivost grešnija od čulnosti

Premda je povijest srednjovjekovne muzike dobrim dijelom bila (uspješna) borba protiv čujne čulnosti, vidljivost je općenito bila grešnija. Možda zato što je izvirala iz opipa i uvirala u opip. Kao da se čuti smjelo i ono što je vidu bilo zabranjeno, možda i zato što se čuti uvijek moralo i ono što se nije htjelo, još je Kant muziku uspoređivao sa smradom od širenja kojeg se nemoguće obraniti. Uho nema kapke kao oko – ali zato uho ima usta koja mogu ponoviti ono što se čulo. Vizualnu sliku mogu reproducirati samo ruke uz pomoć materijala i alata, vid se takoreći može ponoviti opipom, tako da je historijski put od opipa do vida zapravo povratak, vraćanje opipa u vizualno agregatno stanje. U čujnoj sferi na početku bijaše riječ, s Bogom i u Boga - koji je sve stvorio brojem, mjerom i utegom, kako piše u biblijskoj Knjizi mudrosti. Riječ je na svoju sliku stvorila broj - ili je možda čovjeku data matematska spoznaja da se ne bi domogao Riječi života. Jeo je sa stabla (matematske?) spoznaje, ali je na vrijeme otjeran od Stabla života... U Bibliji piše da je Bog izmodelirao Adama prema svojoj slici - taktilno je reproducirao vizualnost! – zatim je Salomonu obznanio proporcije prema kojima treba biti sagrađen hram, pa je onda, prema kršćanskom shvaćanju, Salomonova mudrost postala Pitagorinom filozofi-jom, da bi napokon novozavjetno otjelovljena Riječ opravdala i čovjeka i njegovu u Starom zavjetu još zabranjenu sliku. Recimo: u opipljivost spuštena slika otkupljena je rječju koja ju je stvorila. Sve je to još većim skraćenjem profanirao mit o Pigmalionu, posvjetovila priča o umjetniku koji se zaljubio u svoje djelo – i kojem ljubav bî uzvraćena (u Evanđelju piše da je Bog tako ljubio svijet...). Zaljubljenost u vlastitu sliku inače nije dobro prolazila, kao što je u pravilu u propast vodila i jeka vlastite riječi. Tragični put od biblijskog Onana do suvremene autoreferencijalnosti tek je epizodno znao za duhovite predahe poput performansa Diogena iz Sinope, koji je onanirajući javno na trgu govorio: „Ah, kad bi se tako trljajući trbuh mogla utažiti glad!“. Leonardo da Vinci, koji je osuđivao slike s licem koje sliče svom slikaru, priča kako ga je kupac jedne njegove religiozne slike zamolio da preslika svete ambleme kako bi sliku bez skrupula mogao ljubiti. Priču potvrđuje Leon-ardov senzualni Ivan Krstitelj koji je bez aureole postao Bakho. Tako je poslije u Mozarta baš jedan Jaganjac Božji, Agnus Dei iz Krunidbene mise, postao arija Grofice u Figarovu piru.

Reformator Martin Luther radije bi Bakha bio pretvorio u Ivana Krstitelja, on je svjetovne pjesme kontrafakturom pretvarao u crkvene, novim tekstom lišavao ih je starih sadržaja. Bio je uvjeren da tako đavlu otima lijepe napjeve. Eksperi-ment kontrafakture postat će argument formalista: muzika uopće ništa ne izražava, ona govori tekstom, ali tekst ne govori za nju. Tužaljka s promijenjenim riječima može „izražavati“ veselje, muzika ostaje s onu stranu dobra i zla.

60

riječi esejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesejesej

Demonska moć muzike

Protestantizam je u (Lutherovoj) blagonaklonosti prema muzici prečuo njezinu demonsku moć. Kao što je Faust simbol zavodljivosti znanja, tako je Don Juan simbol zavodljivosti muzike, Don Juanovu čulnu genijalnost mogla je iznjedriti samo kršćanska Europa, kaže filozof Kierkegaard. Kao što su uši kršćanska osjetila, tako je Don Juan junak kršćanskoga doba. „Muzika je u strogom smislu kršćanska umjetnost, ili, točnije, umjetnost koju kršćanstvo postavlja kako bi je iz sebe isključilo, medij za ono što kršćanstvo isključuje pa time i postavlja. Drugim riječima, muzika je ono demonsko. U erotskoj čulnoj genijalnosti muzika ima svoj apstraktni predmet.“, kaže Kierkegaard, obuzet neodoljivom senzualnošću Mozartove muzike.

Protestantizam je taj stav prema muzici pokušao reformirati novim riječima, koje, međutim za kritičkog protes-tanta Kierkegaarda čulnost degradiraju na puki alat. „U drugim medijima to nije tako. U kiparstvu i slikarstvu čulnost nije puki alat nego nešto pripadajuće, nešto što neće biti stalno negirano nego što će uvijek biti sugledano“, nastavlja Kierkegaard: „Bilo bi naopako na slikama i kipovima u ime neke više ideje previdjeti čulnu ljepotu“. Muzika za tu čulnost ne treba alat riječi, slike ili žene, ona je samo to vječno ženstveno – za što Don Juan jednostavno nema sklopive vjeđe. S pravom se govorilo da muzika ima toliko topline – „stajske i kravlje topline“, kaže Thomas Mann – da joj svako umjetno i umjetničko hlađenje dobro dođe. Muzika se u svojoj povijesti u nekoliko navrata ohladila do najviše estetske razine, u gregorijanskom koralu, nizozemskoj polifoniji, pa i u cecilijanskom historicizmu ili Stravinskijevom klasicizmu.

U svakom gregorijanskom jubilusu možda se krije protest Marseillaise (kako kaže Peter Gülke), ali povijest gregorijanskog korala kronika je bdijenja nad njegovom nevinošću, koju je, uz ostalo, čuvala i proza njegovih riječi; stih, a osobito srok osjećali su se kao lascivnost neprimjerena svrsi. Na primjer, od brojnih u srednjem vijeku novo-komponiranih sekvenci na milost su crkvenih vlasti naišle samo pet, od kojih je najpoznatija, Dies irae, komponirana oko 1200., iz liturgije izbačena u najnovije vrijeme (zbog svoje romanticima tako privlačne demonije, doduše ne zbog demonije erosa nego thanatosa) „jer se njezin sadržaj kosi s uskršnjim smislom kršćanske smrti“, kako stoji u doku-mentima Drugog vatikanskog koncila. Do 1970. sekvenca je bila dio mise za mrtve. „Kolik strah će na sve pasti, / Kada sudac s višnjom vlasti, / Dođe pretrest ljudske strasti!“ – to nije jako daleko od tvorbi koje Klement Irac, ordinis divi Benedicti, u romanu Izabranik, Thomasa Manna komentira ovako: „Kažu da tek metar i rima daju čvrst oblik, no ja bih volio znati zašto bi to skakutanje na tri-četiri jampske stope, pri čemu svakog trenutka dolazi i do svakakvih daktilskih i anapestičkih šepesanja, i malo zabavne asonancije završnih riječi trebali dati stroži oblik od dobro sročene proze s mnogo istančanijim i skrovitijim zakonitostima“.

Proza Thomasa Manna neprimjetno zna prijeći u stih, prema Platonu, kojeg je rado citirao: „Ta zar ne osjećaš, dragi Fedre, kako ne govorim samo u zanosu nego i u pravim stihovima, u heksametrima – premda samo prigovaram. Kad bih počeo hvaliti, još bih postao pravi pjesnik“.

Erotika muzike traje duže od pogleda na sliku

Boreći se matematičkim i inim konstrukcijama protiv svojstvene si privlačnosti, muzika se približila raciona-lnom idealu Kantove estetske prosudbe: „Sviđanje koje određuje sud ukusa bez ikakva je interesa“. Tako nam se, po sebi i za sebe a ne u usporedbi s nečim drugim, sviđaju pravilna geometrijska tijela, kaže Platon na jednom od malo-brojnih mjesta gdje ne osuđuje umjetnost. Kugla nije erotična, za jaje se to već ne može reći, organičke forme estetski prosuđujemo usporedbom s organima. Erotika u likovnim umjetnostima uvijek je usporedba s nečim drugim, možemo govoriti o erotici u slici ili na slici, o erotici slike može govoriti samo bornirani ikonoklast. Dok o erotici muzike čini se s pravom ne govori samo Kierkegaard, erotika u muzici rijetka je kao pjev ptica i lavež psa u muzici: u Vivaldija viola laje ko pas, u Beethovena oboa klikće kao prepelica – ali može li se to kao usporedba uspoređivati s Tizianovim inkarnatom? Može li se muzičko oponašanje usporediti s velikim europskim realističkim slikarstvom?

Vidimo da je ženu sugerirao virtuozan kist – ali bilo bi doista naopako da u ime neke više ideje previdimo čulnu ljepotu. Prije nego što je 19. stoljeće nepristojnost isključilo pa time postavilo, književni opis Tizianove Urbinske Venere bio je gotovo pornografski, na primjer u građi za prvi njemački umjetnički roman, Ardinghello Wilhelma Heinsea iz 1787., u godini Mozartova Don Giovannija: „Tizianova Venera leži ravno na dupetu, tek malo se vidi lijeva strana. Sredina je trebala biti naglašenija, ovako je jako opuštena, gotovo ovješena. No od bedara do koljena uokolo stražnjice leži kao pravo sladostrasno prase. Glavu naginje malo naprijed. Lijeva noga ima jednu od najdražesnijih kontura; a podignuto lijevo koljeno pokazuje nam sav sladostrastan oblik i boju bedra. Glava je uvjerljivo prikazana, ali zagasito i bezoblično u usporedbi s grčkima; opružena je opušteno, rastresenih misli. Kosa je plava, kestenjasto smeđkasta i lijepo rasuta preko desnog ramena, jedan pramen na lijevoj ruci. Sjena na stidu čiji procjep upravo opipavaju jagodice dvaju prvih prstiju lijeve ruke“ (po načinu brojanja prstiju Heinse se odaje kao violinist!) „te nabreklo bedro sprijeda krajnje su sladostrasni. Velike smećkasto zelenkaste oči sa širokim obrvama ovlažene su. Puna je bludorevnosti i

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

esej

ri

ječi

61

spremna na sve. Posve se prepušta te čeznutljivo i strašno pohotno očekuje posjetioca. Na njoj se jasno vidi da je već sve djevičansko proševljeno i odševljeno (das schon alles Jungfräuliche durch und weggevögelt ist), stid je samo strah da više njih ne bi prišlo odjednom.“

Sedamdeset godina kasnije, Baudelaire će „galerijskom tonu“ licemjernog devetnaestog stoljeća suprostaviti stid Louise Villedieu, „kurve za pet franaka, koja se, prateći me jednom u Louvre, kamo nije nikada zalazila, počela crvenjeti, pokrivati sebi lice, pa me je, navlačeći me svaki čas za rukav, zapitkivala ispred besmrtnih kipova i slika, kako se mogu javno izlagati takve nepristojnosti“. Erotika muzike traje duže od pogleda na sliku, bez obzira radi li se o „muzičkoj erotičnosti“ Wagnerove beskrajne obljube ili Kierkegaardova beskrajna zavođenja. Na doslovnoj razini Mozartova je opera protokol Don Juanovih zavodničkih poraza. Ali muzika za nešto drugo.

Proporcije se mogu provjeriti akustikom i Biblijom Muzikolog Franjo Kuhač upozorio je kako u Haydna ima hrvatskih napjeva, nedavno je jedan ornitolog s ugled-

nog Max-Planck-Instituta otkrio kako neka vrsta palčića u Francuskoj Guayani fućka Haydnove melodije hrvatskog porijekla. Ptica ima na tisuće, pa neke sigurno pjevaju i Haydnove melodije. Ali i Haydnovih melodija ima na tisuće, pa neke sigurno pjevaju i ptice i Hrvati. Muzikolog i znanstvenik htjedoše reći, ako to što rade Hrvati rade i ptice radi i veliki Haydn, onda to sigurno nije loše. Učeni ornitolog kaže da palčići preferiraju savršene konsonance, dakle oktave, kvinte i kvarte – što manje podsjeća na Haydnovu muziku a više na Pitagorinu teoriju. Zapravo se i u arhitekturi nikad nije smrzla neka konkretna muzička kompozicija nego ionako ne pretopla muzička znanost.

U arhitekturi je riječ o proporcijama koje se mogu provjeriti akustikom – i Biblijom: mnoge crkvene građevine realiziraju omjere hrama koje je Bog zadao Salomonu. Dufayev motet komponiran za posvetu Brunelleschijeve kupole nad firentinskom katedralom (1436.) oponaša proporcije arhitekture koja oponaša proporcije Salomonova Jeruzalem-skog hrama. Treba li reći kako je tertium comparationis prilično općenit – vrlo ga je lako pronaći i tamo gdje ga nema, pročitati gdje nije napisan. „Salomone, ja sam te nadmašio“, uskliknuo je car Justinijan ušavši u svoju Aju Sofiju, prije nego što joj se urušila kupola. Salomonska mudrost teško se nosi s babilonskom ohološću. Božjeg se naloga treba pridržavati, a ne ga premašivati. A Bog je osim božanskih omjera zadao i mjere u ljudskim laktovima, cijeli je hram dakle trebao biti dugačak jedva 30 metara, a samo kupola Aje Sofije u promjeru je preko 30 metara. Jamb je metrička stopa u proporciji oktave, 1 : 2, ali, kako kaže sv. Augustin, jamb u omjeru jednog prema dva sata, ili čak, dana, mjeseca i godine, premašuje čovjekovu mjeru: „Jer svemu je živome u njegovoj vrsti i u njegovu razmjeru sa svemirom darovan osjećaj za mjesto i vrijeme. Premda se navika ne bez razloga naziva drugom i umjetnom naravi, čovjekova je osjetilna mjera smrtna kao i on sam“.

Mjere koje je Bog dao čovjeku kao svojoj slici napokon su se iščahurile kao mjere slike a ne mjere Boga. Ali, prema čuvenim riječima Bazilija Velikog, „čast iskazana slici, prelazi na onog tko je na njoj“. Da nije Don Juana, muzika bi častila samu sebe.

62

riječi likovnostlikovnostlikovnostlikovnostlikovnost

Vatroslav Kuliš: Beletristika, 1996.

likov

nostlikovnost

likov

nostlikovnost

likov

nost

r

iječi

6

3

Sonja Švec Španjol

HEDONIST BOJE

“Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka” - to je samo jedna od mnogobrojnih definicija osnovnog elementa forme slike. Laik će prije uočiti bogatstvo i dinamiku boje negoli zamijetiti karakter linije. Boja neovisno o punoći i gustoći komu-nicira s promatračem i svjesno ili nesvjesno utječe na njegove emocije i percepciju. Upravo boja čini polazište i destinaciju Vatroslava Kuliša, jedinog živućeg klasika moderne, kako ga je jednom prilikom oslovio Igor Zidić, autor opsežne Kuliševe monografije.

Rođen 7. ožujka 1951. godine u Vidošima u Bosni i Hercegovini, Vatroslav Kuliš odrastao je u zagrebačkoj Dubravi. Mnogi eminentni umjetnici i pro-fesori oblikovali su ovog umjetnika tijekom školovanja. Od Edite Schubert koja ga je pripremala za upis u Školu primijenjene umjetnosti i Jakova Bratanića koji je mla-dom Kulišu proširio interes na književnost i kazalište, preko Vladimira Filakovca koji ga je upoznao s prvim taj-nama slikarskog umijeća, pa sve do Ferdinanda Kulmera i Šime Perića u čijoj je klasi Vatroslav Kuliš i diplomirao 1976. godine. Duži period radio je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao likovni urednik, te se uz slikarstvo bavio grafičkim dizajnom i scenografijom. No prva i osnovna ljubav bilo je i ostalo slikarstvo.

Prepoznatljiv Kulišev rukopis karakterizira životnost, energija i bogatstvo kolorita koji svjedoče o hedonističkom, lirsko ugođenom senzibilitetu umjet-nika. On sjedinjuje u sebi nekoliko osobnosti, dijeleći svoje afinitete na književnost, slikarstvo, glazbu i prirodu. Sva navedena područja isprepliću se i ujedin-juju u umjetniku koji živi boju. Razvijajući svoj stil na tradiciji lirske apstrakcije, apstraktnog ekspresionizma i akcionog slikarstva, Kuliš ne dopušta da bude uvučen i manipuliran snagom takvog izričaja, već se zadržava u polju samosvojnosti crpeći iz prirode energiju i inspirac-iju za stvaranje likovnih djela koja slave ljepotu svijeta i čovjeka.

U četrdeset godina likovnog djelovanja Kuliš je stvorio bogat opus u kojem kvantiteta nije bila na uštrb kvalitete, već je pridonijela razvoju bogatog kolorističkog svijeta energičnih emocija izraženih na slikarskim plat-nima.

Iako sam umjetnik kaže kako je njegovu izričaju uvijek više odgovarala apstrakcija, promatrajući njego-va djela možemo zaključiti da je stvarao na samoj granici apstrakcije i figuracije. Žanrovski, Igor Zidić je Kulišev opus podijelio u nekoliko kategorija počevši sa krajolicima kao osnovnim motivom, koji se potom dijeli na marine, solarne motive, florealne motive, a povremeno se javlja i forma portreta i mrtvih priroda. Navedene kategorije čine samo okvirne smjernice kao polazišne točke dijaloga koji umjetnik vodi s pojedin-im elementom iz prirode.

Promatrajući rane radove nastale u periodu od 1978. do 1991. godine zanimljivo je pratiti postupni razvoj počevši od ekspresivnih figurativnih slika lit-erarnih simboličnih naziva s prigušenom paletom zemljanih tonova koja se postupno otvara uvođenjem življih boja, ali i dalje s vrlo kontroliranim i kompozici-jski pravilno organiziranim kolorističkim potezima. Razvoj se nastavlja kroz pojavu oslobođene geste prilikom eksplozije boja u radovima krajem 80-tih godina u kojima je možda najvidljiviji utjecaj Jacksona Pollocka i akcionog slikarstva kroz raznolikost pris-tupa u nanošenju boje na platno tehnikama prskanja, lijevanja i poteza kistom čime način slikanja postaje dio slike jer svaki pokret ostavlja svoj trag koji postaje gradivni element mreže nanesenih boja.

Kuliševi krajolici s vodom ponajviše su inspiri-rani morskom vodom i njenim gibanjima. Unatoč odrastanju u Zagrebu, umjetnik crpi inspiraciju iz mediteranskog okruženja, kako sam kaže, more za njega predstavlja skladište energije. Tako nastaje čitav niz ciklusa inspiriranih morskom i slatkovod-nom vodom kao što su Valovi, Kornati, Kuti, Riffovi i Metamorfoze mora.

U periodu od 1990. do 1993. godine nastaje prvi od navedenih - ciklus Valovi. Zapravo nije izn-enadno da osobu tako silovite i ekspresivne energije kao što je Kuliševa privlači nevjerojatna snaga mora, dinamičnost njegova gibanja kroz formu valova, te dramatičnost oblika tijekom oluja, ali i potpuna mirnoća i kontemplativnost tijekom bonace koja u potpunosti odgovara romantičnom karakteru slikara u njegovoj neprekidnoj potrazi za novim ljepotama prirode. Dominacija duboke tamnoplave boje valova

64

riječi likovnostlikovnostlikovnostlikovnostlikovnost

pridonosi kontrastu ostvarenom naglascima bijele boje, koji dočaravaju zapjenjenost pomahnitalih valo-va. Snagu valova Kuliš akcentira potezima toplih boja koji prkose smjerovima gibanja valova.

Posve drugačiji likovni izričaj karakterizira cikluse Slike-kolaži i Objekti-kolaži nastale početkom 90-tih godina. Uvođenje reljefnosti, primjena materi-jala kao što su konci, kartoni, letvice, voda, čavli, pijesak, te prigušenost dominantnog oker tonaliteta u kombinaciji s bijelom bojom karakteristike su djela nastalih za vrijeme Domovinskog rata kada umjet-nik vođen emocijama stišava svoj slikarski jezik i daje vlastiti komentar tadašnjeg vremena uporno nastavljajući likovno djelovati, ali sa skromnijim i prigušenim kreativnim izrazom u skladu s potrebama i mogućnostima cijelog naroda.

Slijedeći ciklus Kornati nastao sredinom 90-tih označava povratak boji. U ovom ciklusu Kuliš doseže visoki stupanj apstrakcije. Djela horizontalnog gibanja s okomitim akcentima u formi konkretnijih poteza kis-tom svedeni su na znak - znak lišen iluzije prostora poprimajući obilježja ornametalizacije površine.

Ono što je uslijedilo bio je ciklus krajolika vode, ali posve suprotan dinamičnim Valovima. Kao i svojevremeno impresionisti, Vatroslav Kuliš ima potrebu otići u prirodu i slikati na licu mjesta, upijajući svjetlost, atmosferu i senzibilitet prirode. Boraveći u Kutima, na jezeru pokraj Metkovića nas-taje istoimeni ciklus petnaestak ulja na platnu manjih formata naslikanih u prirodi. Slikajući površinu mirne vode, Kuliš stvara kompozicije koje zrcale prirodu oko sebe, sunce iznad sebe i, ovisno o kutu svjetlosti, dubine unutar sebe. Tonalitet i prevladavajuće boje ovise o dobu dana kada je djelo naslikano – od žarko žutih tonova sredinom sunčanog dana, preko snažno crvenog tonaliteta u vrijeme sumraka, do intenzivnih noćno plavih površina vode.

Metamorfoze mora nastale u periodu od 1999. do 2002. godine prikazuju zlatnu sredinu između ciklusa dinamičnih valova i zrcalne površine jezera kroz različite stupnjeve namreškanosti površine mora. Romantizam svjetla i umjerena dinamičnost morske površine stvaraju poetiku specifičnog sen-zibiliteta umjetnika prepunog snažne energije, ali i osjećaja za prirodu. Naglašena tekstura i impresija vodene površine glavna su obilježja ovog ciklusa. Dok ritmični nanosi bijele boje formiraju dinamiku morske površine, uzburkanija stanja naglašena su pastuozni-jim nanosima boje, dok spoj dva prirodna elementa - vode i sunca - oblikuje površinu srebrnkastog odsjaja žarke svjetlosti stvarajući snažne grafizme.

Paralelno s metamorfozama nastaju i Nizovi – ciklus malih formata koji čine odmak od morskih krajolika i općenito prirodnih vizura. Kako i sam naziv kaže, slike su fragmenti, isječci koje je moguće spojiti u nizove u bezbroj varijacija. Potezi i forme nastavlja-ju se nakon ruba slike, oni čine otvorene kompozicije

podložne promjenama i raznim kombinacijama. Slika biva svedena na samu sebe, jedini sadržaj koji ostaje jest boja. Snažan jarki kolorit oblikuje pojedine slike, s mogućnosti slaganja tri niza u prevladavajućim osnovnim bojama – žuti niz, crveni niz i plavi niz. Kao i kod Kornata, Kuliš opet doseže najviši stupanj apstrakcije i slobode, nudeći ovaj put niz različitih mogućnosti prilikom izlaganja, stvarajući sa svakom novom kompozicijom nizova novo likovno djelo i dajući mu novi kontekst.

Riffovi spajaju dvije Kuliševe velike ljubavi – glazbu i vodu. Posve logičan izazov za umjetnika kojem muzika daje energiju i poticaj prilikom slikanja bio je ‘naslikati glazbu’. Ritmičnost vode pomogla mu je u tom naumu. Rezultat je niz snažnih polukružnih lukova koji nadvisuju horizontalnu bazu slike. Poza-dine čiste boje čine kulisu kao što crtovlje u kajdanka-ma čini osnovu na kojoj note stvaraju ritam. Takve jednobojne pozadine pojačavaju eksploziju jarkih boja polukružnih gesta stvarajući glazbenu sliku.

Herbarium pictorium djela su neutralnih, gotovo pastelnih, pozadina na kojima se iz jed-nog koncentriranog središta odvija vatromet boja u različitim smjerovima, različitog intenziteta i različite dužine i širine linija. Tehnike drippinga, prskanja i lijevanja doprinose raznolikosti tretirane površine, a različita kretanja raznobojnih linija stvaraju cijeli spektar dinamičkih i svjetlosnih vrijednosti. Kao što je Igor Zidić u monografiji slikovito opisao - lukovi u Riffovima postupno se oblikuju u “klupko koje čini spremnik boja, energija i eksploziva”. Posve neutralna pozadina usmjerava svu koncentraciju promatrača upravo na tu srž koja predstavlja umjetnikov karak-ter sačinjen od snažnih impulsa energije obojenih ljepotom prirode i hedonističkog uživanja u životu.

Posljednja dva veća ciklusa Vatrene kugle i Ekran monokroma izričajno su posve suprotnih karak-tera. Vatrene kugle umnožavaju klupko iz prethodnog ciklusa i na jednobojnoj površini oblikuju niz kružnih jezgri sačinjenih od raznobojnih sitnijih točkastih ili većih jednobojnih mrlja. Ti nukleusi okruženi su valovitim linijama čime se stvara dojam vibracija kakve čini kamen na površini vode u koju biva bačen. Tehnikom drippinga Kuliš stvara okomite silnice koje se suprotstavljaju kružnim formama i uravnotežuju kompoziciju.

Ekran monokroma je vjerojatno najlirskiji i kra-jnje poetičan iskaz umjetnika u njegovu dosadašnjem opusu. Intenzivne, naglašeno pastelne, pozadine vodoravnih poteza vodenaste teksture čine raster s okomitim curcima nastalim u istom tonu boje. Nježne male pastelne forme leptira, bombona, ribica i sličnih asocijativnih oblika nanizane u poprilično ravnom-jernim razmacima djeluju poput naslikanih nota romantične proljetne pjesme. Boje i oblici su u funkciji ilustriranja čiste ljepote prikazanoga.

likov

nostlikovnost

likov

nostlikovnost

likov

nost

r

iječi

6

5

Ovaj kratki pregled važnijih ciklusa cjelokupnog opusa Vatroslava Kuliša svjedoči o romantičaru i ide-alistu; talentu prepunom neiscrpne životne energije, koji je raznolikošću svojih djela pokazao kako predan-ost jednom slikarskom elementu – boji, ne mora nužno značiti jednosmjernost ili jednoličnost u umjetničkom stvaralaštvu. Posvećenost boji potiče na dodatnu kreativnost i stvara poticaj za kontinuirana istraživanja,

posezanja unutar sebe i svojih mogućnosti, a rezultat su sklad, ljepota i ravnoteža krajnje individualnih djela liričnog izričaja i naglašene energije. Ovaj manirist, ekspresionist i akcionist, predstavlja suptilnu dušu pre-punu pozitivne energije nahranjene prirodnim ljepotama svijeta koja želi pridonijeti boljitku čovječanstva čineći ono što zna najbolje – stvarajući vlastiti koloristički svi-jet ljepote, melodije i vizualnog hedonizma.

Vatroslav Kuliš: Jutarnji 2, 2007.

66

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Ernest Fišer

V ČUDNOVATEM ZVIRIŠČU SENJI

VEČER JE DIŠALA NA SNIEG Večer je dišala na tihi snieg, i vse živo je bilonekak neiztolnačno, šepetljivo, tak zanesljivo,čist boleče, rekel bi - brezvremenski giblivo,a gliboko v dušama našim: kaj ne bi se zabilo.

V čudnovatem zvirišču senji, kakti v posteli,ščučurili so se mehki, preliepi nam ajngeleki:prem išče ne znajo kaj bi vu živlenju šteli, oni to očeju mam, i totu, i v svetešnji obleki...

A večer je fajn dišala na snieg, vu svetli ramii z pahulama belim, veselim na plečima detečim.Sme šeptali - praf z očima - zbezumleni, sami:joščer se vidim kak pred tiem čudežom klečim.

I denes večer takaj diši na sneg, a snega nega,v gluho doba noči stiščemo se v hiži, kakti ftiči.I ajngeli so naši vre odišli, ar brez hižnoga betegakoj bil je sliepa lubav, a zaprav - falšni ogerliči.

__________________________dišala, mirisala - neiztolnačno, neprotumačivo - šepetljivo, šaputavo - brezvremenski gliblivo, svevremenski pokretljivo -

zabilo, zaboravilo - zvirišču senji, izvorištu snova - prem išče, premda još - šteli, htjeli - očeju mam, i totu, žele odmah i tu - svetešnji obleki, svečanoj odjeći - fajn, fino - sme šeptali, smo šaputali - tiem čudežom, tim čudom - nega, nema - ftiči, ptići - hižnoga betega, kućne bolesti - falšni ogerliči, ogrlica s lažnim biserima

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 6

7

OBITEL ZA STOLOM, V NEDELU

Vnukecima-ajngelecima

Ako bi se mozbit znovič rodili po belom svietu bogec hodil,gdi bi našel mira svoji duši - da me beteg za praf ne zruši?

Obitel za stolom, v nedelu,vriedna pri delu kak i jelu,odnavek je moje ozdravlenje,a hudoga betega pozablenje.

Žena, deca i srečni vnukeci,kak malički zlati ajngeleci, v živlenju su meni takšna lepotaz koje zvira i ludska dobrota.

A nikaj na svietu vre lepšega nienek vnukec gda babici v krilu zaspi:nit Rafael nie narisal lepšu sliku,na Božju spodobu i svoju diku!

_______________________mozbit, moguće - beteg, bolest - za praf, uistinu, zaista - pozablenje, zaborav - zlati ajngeleci, zlatni anđelčići - na Božju

spodobu, “na Božju sliku i priliku”

68

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

MALA POPEVKA ZA VIKTORA

Ajngeli, zlati i kuštravi, kak dečeci,ne stanujejo lestor po svetih nebesih,oni so brezmerna radost nas stareših,takaj i Božji vzorec denešnjoj deci,

ovdi, na zemli. A vse moje živlenje,ako poglednem za sobum, znovič,v sercu se vnukeca stislo, kak ftič, i vuživa, senja svoje najlepše senje.

Tak se ves smisel svieta, najemput,preobrača vu mlajšu sreču, cveteču:ajngelek Viktor se v dedinom oku žari!

Je to dar od Boga, morti jedini putza jenu lubav vekvečnu, svetleču?V miseli moji Viktor sluboden živi...

___________________________kuštravi, čupavi - lestor, samo (jedino) - vzorec, uzor(ak) - vnukec, unuk - za sobum, znovič, unatrag, iznova - senja... senje,

sanja... snove - ves smisel svieta, sav smisao svijeta - cveteču, rascvjetanu - vu miseli, u mislima

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 6

9

DETELICA ZE ŠTIRI LISTA

Veliju da detelica ze štiri listadonaša sreču. Ali, kaj je sreča?Zorja svetleča gda se zdiže pri rodne hiže, iliti protuletjekaj se otpira v nama, kak cvetje?Morti pak zajdni hit na ajfonu!?Sreča ne dohaja po telefonu.

Sreča je paradiž vsakdašnji:friški smehek deteči, vu ramiod sonca, kakti Isusek samigda dojde nam doma, znenada.Se razme, to i vsa naša je nada,i radost brez kraja: hižni bitek kaj drži vu svetlu cieli nam žitek.

_____________________________veliju, kažu, vele - pri rodne hiže, kod rodne kuće - morti, možda - paradiž vsakdašnji, svakidašnji raj (na zemlji) - friški

smehek, nehinjeni smiješak - vu rami, u okviru - gda dojde, kada dođe - se razme, razumije se - hižni bitek, kućni bitak (preneseno: smisao obitelji) - žitek, život

70

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

ZNAM JENO MESTO

Moji obiteli

Znam jeno mesto gdi mesec putujepo modri plahti neba, kak da kušuje pozableni lubavni par, ki stiha se šečepo Jagičevu parku.* Ili to veter šepečenaše senje, draga, kaj sme jih zrisalivu topli posteli, i skup z vnukom dihali,da ajngeleka morti ne bi zbudili?

Znam jeno mesto, draga, i malo dvoriščeprekpuno svetla, z lastavičkom kaj pivčespod krova hiže, praf vsaku večerku.Več zutra bumo vugostili našu čerkui sina, i obitel cielu, radujuč se žitkukaj nam ga hočeju zeti, zatrti, sfundati -i očivesto nas žejne prek vode prepelati.

Znam jeno mesto kaj nemre se fkrasti:vu zrnju je istine, gda pomažemo ji rasti.Ampak, koga još denes istina interesera?Istina i lubav, mila, skradnja su nam mera,naš ščit i snaga nasprot falšnoga živlenja.Buju došli i cajti svetla, doba vuskrsenja:vu žilam bu nam lepota tekla, brez trplenja.

_________________________kak da kušuje, kao da ljubi - *Jagičev park, gradski park u Varaždinu - veter šepeče, vjetar šapuće - senje, snovi - skup z vnu-

kom dihali, zajedno s unukom disali - z lastavičkom kaj pivče, s lastavicom što pijuče - praf vsaku večerku, skoro svake večeri - zutra bumo, sutra ćemo - žitku, životu - zeti, zatrti, sfundati, oteti, satrti, uništiti - očivesto, očigledno - žejne, žedne - kaj nemre se fkrasti, što se ne može ukrasti - ampak, ali - skradnja, zadnja - ščit, štit - nasprot falšnoga živlenja, nasuprot lažnoga života - vuskrsenja, uskrsnuća (preneseno: spasa)

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 7

1

METEK KAJ LETI BREZ REDA(ILITI PRESTRAŠENO JUTRO)

Vusamlenom Človeku

Metek kaj leti brez reda, i nampak,lehko bi postiha nekoga vubil, onakkak nit sam jagar neče; a to nie močičuti na zlarfani mesečini, z mrenom na očmi, i v Človekovi zadnji samoči.

Metek fučka tenko popevke brez riečivu jesensko prestrašeno jutro, ampakni to nemre pomoči zmučenom sercu: itakje ono več poslalo SMS-viesti o smerti na vse strane svieta, i vusamleno čakaobečanoga strelca - kak i žrtev vsaka.

V prestrašno, zbezumleno vrieme metekbrez reda putuje k Človeku: tak i senjeskončavaju se v megli, kak ludsko živlenje. A morti je to pavuk scopral slobodnu miselvu svoji mreži, nevidlivoj za obično joko,da bi ju zmirom hranil i skup ž njom rasel?!

_______________________nampak, naopako - jagar, lovac - zlarfani, zakrabuljeni - fučka tenko, preneseno: svira fijučući - itak, ipak - vusamleno čaka,

usamljeno čeka - žrtev vsaka, svaka žrtva - pavuk scopral, pauk začarao - zmirom, neprestano

72

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

DEJ MI, BOŽEK, ITI SPATI

Dej mi, Božek, iti zmirom spatikaj pozabim na vse hude bolečine i dojduče grde glase, vu srcu mrzline,za kotere vezda nikak nemrem znati

odkud vse prihajaju, i zakaj. Moj senmi prinesi, niežno, kakti pozablenjena žuhke miseli, kaj cielo su me živlenjeklucale - gda štel sem biti sloboden.

Dej mi, Božek, iti prama liepi smerti,odpuščenom od grieha, kak se šika človekukoj ljubil je druge, po Tebi se ravnajuč.

Ja vu sebi, Božek, več nemrem pozabitiono kaj čist je deteče: na nebesku slikuTvega zveličenja bum došel - zazivajuč!

_______________________iti zmirom spati, poći smireno (zauvijek) spavati - kaj pozabim, da zaboravim - hude bolečine, teške boleštine - za kotere

vezda, za koje sada - žuhke miseli, gorke misli - gda štel sem, kad sam htio - kak se šika, kako priliči - več nemrem pozabiti, više ne mogu zaboraviti - Tvega zveličenja, Tvoje slave

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 7

3

OČI ZAPRTE, DUŠA BREZ GREHA

Je li smert zapraf ona skradnja slikagda oči zevsem se zapru. glih i zanavek,i zbiraju se cajti, a serce nam išče pikapo taktima nebeske vure, kak i navek?

So oči zaprle morti ves vesmir vu nami,z mladim rojima zvezdih kaj ideju spati,a komaj so rojene, skičave, vu hudi jami, gdi ajngelsku svetlost hočeju nam dati.

Tak duša stiha rasteple v kalu ludskog morjableščeče zrnje, vu žalosti, zarad pozablenja.Viš, nazaj se takaj več nemre, kak niti z gorjakam se je praf zakopala i zajdna liepa senja.

Se nie tre bojati niemog ladvara smertiki pela nas v limbuš, onak po starinski.Vu njegovi arki išče sme ljudi, ar potrtii z odsečenom glavom - kak i Zrinski.

Velim: dušu nam smernu nišči nemre zeti,jer bu i na sudnji den zvunzemeljski čista.Nit jena grda hudoba ju nie mogla prevzeti:do Božjega trona je išla brez greha - a vista!

______________________zevsem zapru, posve zaklope - glih i zanavek, sada i zauvijek - zbiraju se cajti, sabiru se trenuci - išče pika, još kuca - ves ves-

mir, sav svemir - komaj so rojene, jedva su rođene - zarad pozablenja, zbog zaborava - viš, vidiš - nazaj se takaj, natrag se također - se nie tre, ne treba se - ladvara, lađara - ki pela, koji vozi - ar potrti, ali slomljeni - nišči nemre zeti, nitko ne može uzeti - zvunzemeljski, nadzemaljski - grda hudoba, ružna zloća - a vista, po viđenju

74

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Goran Gatalica 56)

PJESMEDRAVA

Črez leta Drava dihanjem vetra spikak žeravka zacojkanih senja

ta rieka, zarobleni kruog živlenja.Hmorjeni cajti splakane kmice,

zazivleju z neba razmažene ftice.Drava, skuovana jutrem serca,

teče vu samuoj sebi, glibinom dežđa zatiskana.

Drava, ta davnina,otzvajna z žiteka duše,

črez leta, vu meni.

KUKUVAČA Z DRIEVA

Spozabil sem cajgerez drieva kuostajna

kaj ih je muoj otec del vu hižuza cajte rasperjane.

Babica je molitvu iskala,za sieh nas,

a hiža je kak negda dišala na gibanicu.

Se su se vure splele,jen je kukuvača 57) z drievapopevala odbegle cajte.

56 Goran Gatalica, rođen je u Virovitici. Piše poeziju, haiku kao i kratke priče. Član je pjesničke tribine „Jutro poezije“ u Zagrebu, gdje živi i radi. Objavljuje poeziju u časopisima i zbornicima s recitala. Dobitnik je nekoliko desetaka nagrada, priznanja i pohvala za poeziju.

57 kukuvača z drieva – sat (drvena kukavica)

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 7

5

GEVIHTI OT KMICE

Zdihavle duša, lice ciele muoje.Črni gevihti ot kmice drapleju mi živu misel.

Suoza vu rasejanim kapima otišla vu nigdino.Touče serce črez kmicu, brez mira.

Vu osami prihaja/othaja mi memliva glibina.Obzorje neba vleče kmicu kak gevihte na vagi.

Zdihavle duša, lice ciele muoje,po taktu guole strasti, gde i gda ne znam.Negda se klatarim z nemirom vu puonor,

negda serce još navek senja.

ZAPIS O VEVERICAMA

Zbudile se vu parku male veverice.Vu vuhu igra zvuk zanjega daha.

Prhnule veverice h obešenom oblaku,po šišku z neba.

Kak zvuk severca stale su bežati,stale iskati svuoje vrieme.

Prilepil se dežđ dotepenec na slamku cajta.

Po grančicama veverice igraju hitri tanec

zmet dežđa i hiže, vu rupi rasta.

_______________________gevihti - utezi

76

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

KORENI VU BUBRENJU

Zdihavleju koreni vu bubrenju.Voda razdragana pela se vu žile,

vu dalšine se pela.Pot cipelami dežđ curi,

na kuožu mi se slaže: meste jezera,meste muorja i použe kak bršlan.

Zdeni su koreni vu bubrenju,navek po iste strane.

Koreni črez inkubaciju rastu,črez mimikriju menjaju

sliku met smerti i rojenjem.Dežđ škropi korene

brez glibine i brez ponuora,navek po iste strane.

MUOJ TRČEK

Iščem cajte zapisane vu godovima.Dežđ zaleva muoj trček.

Daleko, duše ni čuti.Fkisla je misel.

Sprala se sreča vu saminu,kak zrne nade.

Muoj trček pot kopitah stiha.Zgubil sem trag,

nuoč vu jablonima, črez kmicu.Saki je trag jeden kuorak živlenja,

a zanja je misel – muoj trček.

_______________________trček - panj

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 7

7

ŠVIC

Kak zatamburanim tielomožmeknul se švic,

neprobavliv.Prešel je kak dežđ,prek vulice živlenja

prizivajuč zorjuna jaglučce

oblečene vu meglu.Švic z oblakov

hmil je muoje senjeo proleću.

ZAPIS O VEVERICAMA

Zbudile se vu parku male veverice.Vu vuhu igra zvuk zanjega daha.

Prhnule veverice h obešenom oblaku,po šišku z neba.

Kak zvuk severca stale su bežati,stale iskati svuoje vrieme.

Prilepil se dežđ dotepenec na slamku cajta.

Po grančicama vevericeigraju hitri tanec

zmet dežđa i hiže, vu rupi rasta.

_______________________švic - znoj

78

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

ČRVOJEDINA VU DRIEVU ZRIELE DUNJE

Drievo zriele dunje vu muojem dvorišču.Jena črvojedina je cvetala kak rieka vu tom drievu,

gniev kaj se zatira do dna.Razmatal se veter vu glibinu zaglavlen.

List živlenja je fteknul, a ni smel.Črv je zišel vun,

a ja sem brez ftica grizel svuoju prazninu.

KRAJŠI KRAJ

Krajši je kraj gledeti bogečke oči,hmite suozom, a oprane jatom.

Glasnik je dežđ na fticama, otstreleni cajt vu vlažnim pravicama.

Krajši je kraj same piesek kaj curi,suodec i praznina vu cajtima.Krajši je kraj ščrbave živlenje,daleko ot prve detinje senje.

_______________________črvojedina – rupa u drvetu koju napravi crv ščrbave - krezubo

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 7

9

NI TRIESKA

Ni trieska za zatravlene oči,ni kamen za suoze sakdašnje.Po nakuovnu otzvajna misel,

na obrazi jena pahulkasta popevka.Ni trieska za glibinu duše,

ni drieve za teplinu čkuomine.Fejst, buju čekičem zravnali,

glibine vu mučki pikavac,jer kakti živlenje je trieska,

a ona to nigdar ni.

SE SU VURE PREŠLE

Cajt dotepenec z kmice se digel.Zajebancki: Se su vure prešle!

Spresiple se mouk.Dežđ spira po taktu zvuke svieta.

Kaj sem pozabil, daleko ot večnousti?Si sme vu dežđu jen deca,

cieli sviet vu koutu oka.Si sme vu kmici jen smert,

kaj treba nekaj reči.Gde su luči vu kmici?

Vu očima je to ciele živlenje.Cajti su zmenili muoju misel,a se su kmične vure prešle.

80

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Božica Zoko

DJETETOV SVEMIR

D j e t e t o v s v e m i r

jesu li se negdjezametnuli moji neprijateljinigdje ih na svijetu nemaiselili se iz mojih riječiu neki znanstveno-fantastičnifilm – dugo bih dugobez njih razgovaralao nečemu nevažnomo nečemu što ne podliježevagidjetetov svemirotvorila bihzapočela garukama timprvim igračkama

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 8

1

U b i l o k o j e m s m j e r u

bolovi na pločigdje se sastaju noges tijelom – hodilo bito središte još jednosredište koliko ima središta koja biprohodalazaboravila na ustrojsvijeta i prohodalaneobvezatno u bilokojem smjeru

Dž e p a r i

kako se prodaje tugaovih mjeseci još nismodobili izvještaj tuga jejako skupa radost kupovineradost otkupiteljstvadaj da budemo dioniciu radosti u tuzi uotkupljenjutržišni meštri će pomoćikoliko je do njihda dođe do nekakva profitaviška vrijednosti koji će završiti u njihovim džepovima a mi ćemotada na koncu ako sene budemo mogliprehraniti postatidžepariako završimo u popravnom domudugo ćemo pedagozima psiholozimai socijalnim radnicimaobjašnjavati da to bijašenaša tuga naša radostnaše otkupljenje

82

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

U m o r d u g o u p a lj e n o g s v j e t l a

vratit ćemo se na nesvršene početketamo ćemo zatećipjev ptice moždakoju knjigu iumor dugoupaljenog svjetla

C r n o p o d n o k t o m

kako se može pisatibez ljubavi neće razumjetinaša ruka ta prva igračkanaša sabrana djela stat ćepod nokat i crno podnoktom bit će našazadnja postojbina na ovom svijetu kako sii sam rekao ondakad te nisam slušala

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 8

3

K u k a v i č j i p j e v

sad slušamkukavičji pjevi mislim o uskrsnućui o smrti sad živimjedno sad drugoveselim se vremenukoje će protećisvojim tokomi doći jednom naovu točku na ovo slovo na ovu riječi više neće bitipovratka morat ćepriznati kukavičjipjev ovoga jutrakao da je vječnaistina

K a o j a s a d a

svo ovo pjevanjeproishodi iz prvog ritmakoji nije pjevan samoizražava nemir bićakoje počinje reguliratisvijet po svojoj mjerii izlazi iz svijetapo tom svom ritmukao ja sada

84

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

N e m o j n i k a d a p r e s t a t i

izlazak nije bolanizlazi se u tuđe očii tamo u očimacupka secupka po svom ritmuanđeli zijevaju alibesposlena nogazačudo prati gai kaže nemojprestati nemoj nikadaprestati

S v o j z a d a t a k

siromašno i jako oskudnokose vlas traži svoje mjestokad je već sišla s glaveda mi je nekako prijećik preminulima da mije nekako da ispunimsvoj zadatakveć jesijesam

K a d j a z a m u k n e m

o daj još ovogspasonosnog života ovogizlaska iz okova danau raspamećene prostorebezbrižne i pusteistočne vele istočnejer iz njih istječerok za neshvaćenostsvjetlosne haljine setkaju za golo bićehrana za golubićehrana za golubićešto će progukatikad ja zamuknem

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 8

5

B i t i k o n a č n o o v d j e

kad prozore zamijeniprostor beskrajanbez posjeda doćiu svjetlostbez granicaputovatipo ulozi u nekojtragediji u kojojse ne pojavljujudjecagovoriti odlomkeulomke tih ulogaiskusiti i zaboravitiiskustvo bitikonačno ovdje

S l a đ i b i t ć e k r u h

u dugom stupcublagoslovljena prirodaprolista barem prolistaako neće dati plodai diše diše dišepišemblagoslovljeni egipatskizapisivač pišemsrednjovjekovni monahi drevni filozofostaviše zabilješkena marginamana serpentinamau visinu u visinisini sunčanim sjajemi znojnek poteče slađibit će kruh

86

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

U m i r e m o z a j e d n o

prepoznat ćeš meniotkuda prispjelamoja riječ pozdravit će tehoće li se itko divitikad vidi koliko smo dugozajedno sestrica smrtizmeđu nas uvijek nekasestrica smrta nismo prošlostiz dana u danumiremozajedno

U p o n o r u t i š i n e

obuća i lake nogeneispavane bdijupjesma je nečujnariječ po riječmi šapljeu ponoru tišineona kratko odjeknei brže-bolje ja juprevodim u slovabasnoslovna iobična jesam li tisličnorična

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 8

7

Marija Lamot

PJESMEU noći

U kolibi na brijegu dočekali su nas duhovi siromašnih ljudi i puhovi na tavanu. Cijelu noć uznemiravali su naše pustopašne snove ozbiljnim upozorenjima o stvarnosti života, o ponorima nama nepoznate prirode, o nesigurnosti spavanja i budnosti. Bolne životinje cvilile su u naporu preživljavanja, vječitoj gladi, skučenoj tjelesnosti.Iscrpljenim udovima i prijetnjama smrti. Dok smo se oslobađale prezauzetosti smislom civilizacije, šume su prilazile našim prozorima sablasnim pjevom i zvijezde zvonile nad krovom. Samoća je plakala u stvorenjima kao dubok zdenac u kojem se ogledaju, blizak izvor, tiha okrjepa. Sjenke mrtvih plesale su maglovitim sjećanjima, strujale noćnim zrakom, obredom oživljenog zaboravljenog vremena, godišnjih doba, nepouzdanog trenutka u kojem živimo. Prestrašeno hvatale smo se za obrise prostora, razumna objašnjenja, smirenost volje, poniznost strpljivosti. Za snagu duha, spasonosne molitve. Za zajedništvo živih i mrtvih u ovom pojavljivanju daleko od jutarnje svjetlosti, nepoznatog dana.

88

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Performans

U meni više nema riječi, nakon tolikih preobrazbi.Suhi korijen identiteta, odražava se u mnoštvu likova, s novim prizvucima i ljudskim pravima. Nužnost promjene nije vidljiva samo u iznošenim haljinama, bijelim rukavicama, oblikovanim frizurama, ljubavničkom zanosu, zabuni spola, društvenim represijama i očuvanju prirode, u (samo)ubojstvima najbližih… Ona halapljivo proždire vrijeme, ne dopušta mu da se zaustavi u vlastitom trenutku, utiša otkucaje satova i srca. Zidovi sobe oblijepljeni su praznim podsjetnicima. Kriške trenutaka, hladno predjelo isforsiranih gozbi, predblagdanskih večeri poezije, pomodarske spontanosti, zauzimanja tuđeg stajališta. Performansi promjena -ugođaj tradicije u eskapizmu zaborava. Bježim na traumatologiju, brzi liječnici omataju me platnima i gipsom. Unutra se kotrljaju kuglice očiju, traže svoju svjetlost. Poniru u zemljinu hladnoću. Miris snijega. Jedva čujne glasove konačnih i nepromjenljivih stvari.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 8

9

Soba s nenapadanim snijegom

Žao mi je što ove zime nema snijega i što nije prekrio moju sobu. Soba je ostala prazna. Ni jednom rečenicom nisam zapisala njenu čistoću. Ponekad, samo ponekad, zapisujem obrise večernjih zvijezda, ili noćno motrenje mjeseca. Kao uspijevam zadržati mjesečev sjaj. Pogledom se penjem u nebo, mjesec ore nebo. Čini se, da ravnodušne stvari u mislima postaju manje ravnodušne. Padanje snijega čuva pamćenje lica koja (ne) poznajem, koja najviše volim, šum tišine, kao pljesak jedne ruke, štiti ogoljelu šumu, moje golo tijelo, glas na vrhu brijega. Oholu sigurnost misli.Prerađene doživljaje, konzervirane u riječima, rijetko nudim kad večer nastojim učiniti svečanijom. Tada me pitaju zar nije prošao rok trajanja?Smijem se svojoj ludosti i odlazim u sobu s nenapadanim snijegom. Prislanjam uho i slušam korake iznad krovova.

90

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Izlet filozofa u Lubenice

Puhnuo je vjetar i donio hladnoću iz kamenih kućadok su filozofi, pijući vino, govorili o smrti, o bitku, o prevodivim i neprevodivim riječima, o knjigama, zapisima na vodi.Vidjela sam pepeo što se rasiplje morem i supove na stijenama što kljuju meso strvina.Kosture kao amajlije, iza vidljivih stvari, obrede prije i poslije umiranja.Smijali su se, kao da je njihov govor (o posljednjim stvarima) snažniji od ovog trajanja u osami.Slutila sam jutarnju svjetlost na vratima crkve -izbrisane tragove vremena,podne podbočeno štakama staraca, i večer, pjenušavo vino zalaska u dubine mora.Slabašna maslina opirala se kao putokaz pred zatvorenim prozorima. Mačke su sjedile nepokretno, mumificirana djeca boginje Bast, čuvajući ognjišta.Iz pukotina u kamenu izraslo biljeprepunilo je zrak mirisima, zaboravom i žudnjama.Na ovom mjestu, očuvanog kozmosažive skriveni bozi.(Nismo ih vidjeli, ili ih nismo htjeli vidjeti.Tko bi izdržao njihovu snagu?)Ali, odlazeći, ostavili smo milostinju kao da su prosjaci.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 9

1

Divljina

Auto je klizio prašnjavom cestom kao vruć oklop zaboravljenog viteza.Istrčala sam na visoravan da vidim ruševine srednjovjekovnog grada:malo razbacanog kamena i raspuknutu zemlju u kojoj se skrivaju male životinje.Tijelo zmije bljesnulo je poput mača. Sunce je škrgutalo oštrim zubima.Prestrašene ptice prhnule u omaru.Naviknuta sam na strah, rekla sam tada. On je vrhunac začudnosti, nemoguć susretrazličitih bića. Više se bojim moći kojom me želiš podrediti. Poraziti divljinu u meni.Okameniti me kao sfingu zagledanu u iste stvari. Iz mojih očnih duplji istočit će tada neobuzdan plač. Kostrijet trava ranjava mi gležnjeve. Uvlačiš se kao zmija u moj dah.Zasigurno znaš o čemu govorim - o blizini od koje obolijevam. Moju pokrajinu slobode ne možeš osvojiti, nesretni vladaru. Čak i ako trebam zaštitu. Ljeto će spržiti svako ropstvo. Sagorjeti rane, skriti ožiljke.

92

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Freske

Umotana u Lazarove ručnike prislanjam tijelo na hladan zid, ukrašen gipsom i freskama. U crkvi Ivana apostola, svjetlost iz božjeg trbuha, u vrijeme ljetnog i zimskog suncostaja, različito ocrtava kamena lica.Fridrich je u svrhu iskupljenja, od gotičkih graditeljanaručio kopiju univerzuma, jednak razmjernajvećeg i najmanjeg. Tajanstven tetraktis prostora. Čovjek govori o povijesti, vremenu nastanka,arhitekturi postajanja.Lakom lopaticom struže naslage sa fresaka,otkriva lica suvremenika s aureolama svetaca.Zaigrani anđeli podsmjehuju se njegovoj ozbiljnosti.Riječi histora odobravaju aplauzom.I vraćaju se u slike na zidu, konačni prostorkroz koji nema prolaza.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 9

3

Predvečerje u kojem drhte sva predvečerja

Uvečer kad vrhovi jasnih oblaka navlače noćne košulje, ugodno je promatrati kako stvari gube obrise, a svjetlost otječe u ocean noći.Uređujem vrijeme kao biljke ispred zamagljenog prozora.Pomičem ure naprijed i unatrag, ali uvijek ista stablakorijene se u kazaljkama.Predvečerje u kojem drhte sva predvečerja, pozaspala jutra,umorno poslijepodne. Huk tišine u skrivenom satu, slap svjetlosti u iznenadnom trenutku.Nabori proživljenog i nacrt nadolazećeg.Otisci na tijelima, nevidljive promjene;izdržana bol i nedosanjana radost.Plahi trenuci kao insekti bodu sjećanja.Misli prianjaju za njihova ticala. Klopka svijesti, mirakul ljepote.

Fotograf

Vrijeme je šuma, ljeto brza među stablima.Ja sam fotograf, ponekad snimam ljetne razglednice.Uvećanom rezolucijom bilježim detalje:ostarjele kuće i ljude, umorne mačke, vodena isparavanja, večernje maglice.Omara i dosada drhte u riječima razgovora, odsutnostsjećanja, poneki blizak cilj, ispijena čaša vode.Emulzija smrti vidljiva je na stvarima, tijela traže nepostojeće zaklone.Umorno zamirisala je noć žabljim izmetom,ustajalom mokraćom zaspalih životinja.Snimam tamu, dubinu presušenog zdenca,neriješeni korolar, nepoznate formule.Shemu svijesti, što prije zaborav.

94

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Bez sebe

Želim se osloboditi sebe. Postati ulica, brdo, zalazak sunca, stablo, odmorište za ptice. Vruć ljetni dan, povratnik iz sužanjstva.Lončić iz kojeg miriše čaj, razgovor bez riječi. Očuvana zemlja. Planina. Opet dijete, uvijek dijete. Mrav, pustopoljina. Čežnja ograničenarubovima očiju. Mir. Prolivena voda, oduzeto vrijeme. Blaga smrt, praštanje.

Anteros

Šumom uokolo bolnice maglena gazanatopljena bolešću ovija stabla.Jutro, nakon kiše, na njoj ispisuje dan.

Lica bolesnika prilijepljena na staklo - reljefi raspadnutih anđela,iz šume snubi ravnodušni Anteros.

Bez zavođenja, obljubit će ih hladnim poljupcima,vijencem magle, tišinom i zaboravom.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 9

5

Posjet

U gradu iseljenih vojnika još se čuju opori zvuci marša nakon predaje, nakon poraza.Brzi koraci prestrašenih, pljuskovi vode dok gaze rijeku.

Vjetar iz ravnice donosimirise truleži i umiranja.

Između bitki - pijanstvo i razuzdanost,poze neranjivosti u osvajanju žena.

U monotonom i dosadnom gradu nelagoda se ljušti sa zidova zgrada, zatvorenih crkvi, napuštenih šetališta.

Pokušavamo se razveseliti kupnjom cvijeća, dodirom voća i ustajalim mirisom mlijeka. Odsutne žene stoje za tezgama, piju kavu i puše.

Mladi su besposleni i bespolni,anoreksični i gladni ljubavi,a naizgled ravnodušni.

Njihova tijela govore: nema smisla, nema smisla biti u ovomi u svim gradovima.

I mi moramo se vratiti iz ovog grada koji smo željeli posjetiti u onaj koji nismo odabrali.

S istom težinom s kojom smo krenuli na dalek put.

96

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Kristina Posilović

KUGA I NJEZINE KĆERI I.u povijesti kišobrana piše da je prvi bio slomljenpa su se dame pod skute sklanjaleu povijesti kišobrana nigdje nije zapisano koliko je dana padalo u Libanonu, Egiptu i Atenimoja je povijest kišobrana nešto kraćaima svega dvije stranice - na prvoj je naslov “Iz povijesti kišobrana”na drugoj popis od dvadeset gradova u kojima sam kišu zatekla ne izgleda kiša svugdje istonegdje je smeđa, negdje zelena, u Sevilli prljavo bijelau popisu gradova izostavila sam svoj onaj koji u maternici čuva sve oblake ovoga svijeta sve vlage ispisanih koordinata u kojima se tuge ukrštavaju

II. križevi pod žutim najlonima ne vidi se tko je na njima zatočennekima se vide oni koji se ispod njih valjuškaju John sigurno nije takve poželiokad je o working class pjevaodeformirani udovi migolje se po betonukao hobotnice u japanskim filmovima(iako one imaju i stranu produkciju)svaki put kad nagazim jedansluz poteče cijelom avenijoma smrad truleži utopi vino iz štajerske radinostikriževi se otkrivaju uoči Uskrsatamjanom se deratizira grad od rockatih je dana samo jednome dozvoljeno da heroj bude, Johnu možda?previše rocka i tamjan u opijum pretvorišteta što John po vodi nije hodao i takvu je za working class zalediopa da zime budu jestivijekao hobotnice pod pekom za praznik radau Ublima koji su Rimljanima teško pali

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 9

7

III.u ružičastoj kutiji na burk papagaja čuvam maramu i kapu koje mi ne pristajuali s njima poziram pred posterom Sophije Loren papagaj je ime dobio po generalu koji je volio ptice više od filmova Kuda ideš, Sophijo? tamo gdje je Pecku u oči upala Liz maramu i kapu u kutiju spremam, na ničiju zemlju, Kuda ideš, Sophijo? na nečiji zid u ničijoj zemlji, na poster

IV.često je oko vrata nosila ogrlicu od zuba morskih pasaporedanih pravilno po dvanaest sa svake straneto joj je bilo osiguranje od slučaja bolesti desni terapija hvatanjem, grizenjem i mljevenjem Carcharias taurus ima na zubima šiljke za dodatnu zaštitukako bi pobjegao Konstantinu na obalama Sicilijeod čeljusti morskoga psa može se izraditi 1250 ogrlicaod ugriza jednoga čovjeka može oboljeti čitavo čovječanstvo

V.u desnom joj se madežu rodila ribanije bila zlatna, ali s pozlaćenim zubimapoput one pronađene u Chelyabinsku,u Institutu za proučavanje valova utvrdili su da se radi o nerazvijenom blizancui da je sama nekada bila šaranka koja je iz jezera Tana u vrećici dopremljena u Europukako bi četverozupkama pružila malo ljubavi no one su se od etiopijske topline toliko napuhale da je odletjela na prvo kopnoi tamo odlučila prezimiti, kao poslastica

98

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Mile Jukić 58)

ZA OKTAVU NIŽENe znam kako je pjevao moj otac, ali meni jenajbolji pjevač bio od onih koje znao sam. Pjevao, velim, a eno ga, živ. Bez grla nije, pa bogohulno djeluje pomalo. Prve tri uvijek su se znale: najprije ona o gradu Višegradu, tada baš i nije bila evergrin kao danas, pa onda ona o Dori s lakim sedlomšimširovim i uzicom pozlaćenom, i na koncu,ona o ruži koja mladost mu je dala. Što i obistinilo se1975., kad na svijet je došla sestra, pa smo, umjesto malog, otada svi pjevali veliko početno slovo u imenu pjesme. Dalje su mogle i ove i one ići. Polako, bez srkleta. Začudio bih se kad bi, jašući na drvenom samaru Dore svog, ularom kožnim vodeći ga, pustio da propadnenjegov glas odjednom, ali bi i tamo, u ponoru tom,jednako zvučao lijepo. Pa odahnuo bih nečujno. A i kako sam u godinama tim za oktave mogao znati.

Kada su – godine otad su prošle - sina njegova donijeli i položili ga bez riječi ispred kuće u kojoj se rodio, ne sluteći ni časa jednog da preduhitrit će oca u preseljenju, zadesio se nisam tu. Oca prije dana toga plakati nisam čuo. Ni zapjevati ikad više. Svejedno znam da plač je njegov, tužaljka bez riječi ikakvih osim onih o smislu, od plača onog koji prije nikad čuo nisam za oktavu bio niži.

(Velenje, 29. rujna 2013.)

58 Mile Jukić (Deževice kod Kreševa, BiH, 1966.) Studirao je hrvatski jezik i književnost, a bavi se književnošću, poviješću i etnologi-jom. Dugo godina bavio se i novinarstvom (Glas Amerike, „Slobodna Dalmacija“, „Večernji list“ i dr.). Dosad je izdao knjigu poezije Ožiljci i brazgotine (CKO, Tešanj, 2010.), roman Samo jednom se gubi (TKD „Šahinpašić“, Sarajevo, 2013.) te knjigu putopisne proze Tri dana u Karaševu/Trei zile la Caraşova (ZHR-UCR, Caraşova, Rumunjska, 2010.).

Dobitnik je književne stipendije „Writers in residence“ (2010.) za književnike Srednje i Jugoistočne Europe te nagrade Fondacije za izdavaštvo FBiH za roman Samo jednom se gubi (2012.), kao i “Nagrade kreativnih događaja” UVKF (Ustanova Velenjska knjižna fundacija, Velenje, Slovenija) za 2013. godinu. Član je Društva pisaca BiH. Glavni je urednik svih izdanja Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ te autor i urednik tri broja Zakladina Godišnjaka, a od osnutka, već devet godina, autor i urednik Ljetopisa Lepenička dolina. Živi u Kreševu.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 9

9

PODUZETI BI TREBALO NEŠTO

Kad bismo krenuli od kraja, zamišljenog, jer ni stvarnog početka ne znamo dobro, od, recimo, traženja slobodnih mjesta grobnih (jer jednom na fojničkoj Karauši vidjeh tablu „Zauzeto“: neko je naručio smrt, ali ju je valjda čekati valjalo dok otkuje kosu)... Pa nastaviti izborom kamena nadgrobnog: klasični neki četverokut,za ukras patetično nešto, knjiga sa stihovima na primjer, dobro, u ukus dirati ne treba. Ili piramida. Petokraka? Jest da je malo demode... Stećak, recimo, pa šara na njemu, rozeta ili bordura biljna, štit da stavimo, možda, ali od koga da nas štiti?Od nas dok živi smo, ako već unatrag idemo?

Pa sa groblja se zaputimo pravo u život. Niko ne primjećuje nas, ali ništa zato. Čeka nas tamolijepoga puno, ugode razne... Ali... Da samo bacimojoš jedan pogled u groblje: eno, slegla se zemlja, drveni istrunuo križ, pootpadala slova... Poduzeti bitrebalo nešto. Vratiti se. Ali, gdje je sad početak, gdje kraj, odakle krenuli smo, kamo idemo i je li ovaj tren,ovaj kasni sat 30.rujna.2013., samo zrnce padajuće u klepsidrikoja će okrenuta biti da sve opet krene ispočetka?

100

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

7,92

Pas sam sa željeznim steznjakom oko vratavodi me okolo serbez kost mi ponekad dajglodanje zubalu dobro činiStavi me u teglu zaklopi zašarafina štrik me objesi pored donjeg veša omekšivačem pomiluj nema mrdanjagumena madonno na žeton moja

Zagrebi tetovaže moje prokljucaj rupuna ždrijelu privoli na ples s kujom lutalicomudri Antologijom novijeg bh pjesništva po glaviono dugo uuuu u Đul-Zujelhi da držim dok ne lipsamna natjecanju za prvi glas Gluhe Bukoviceostrugom svojom tamo gdje smo rasporeni svi pa i ja lutko od išareta

Zahvalit ću ti za aktivno sudjelovanje u liječenju velikih depresija mojih potvrdu napisatioglasnike kupiti za posve i display table svi neka znajuTi možeš sve što poželiš smotati dvaput desnokako bi smotala lijevo izložiti me na sajmu fosila ilitovarni list mi objesiti umjesto kravate i nazad u pizdu maternu sa mnom na večeru za dvoje danas poslužuju„crvenu zastavu“ 7,92 mm kriza jerecesija teška vremena u tvojim planovima lutko znamja uvijek imam prednost

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

01

GLAD(Od kuge, gladi i rata/oslobodi nas, Gospodine!)

U ratu bijah i odratovahi izronih, živ. I izgorjeh, pola me nema.Mada ja nisam htio ništa i ništa nisam kriv.

U kugi ne bijah, nisu me, gnojavog, kukama vukliu jamu tri sa tri. Kad vodim turiste željne čudesana Kuginovcu stanemo. Ruke im drhte kô da su oniživim vapnom preko tjelesa mrtvih... A niko nam nije kriv što smo se rodili kasnoda doživimo je. I domremo. I da nas turisti posjećuju.

Za glad sam čuo. Bilo je onda kada su matereu šumu djecu slale. Divljake, šipurak, gljive...I onda kad je godina zeca kod Azteka bila,i kad je Staljin Kijevu rekao: Dosta!,i kad je Glad lobanja Indijom prošla.Careva gladi uvijek je bilo.A ja sam imao i za kolača.

Mada, čuo sam što je to glad i pitao se dok se kolona grobljanska skrušeno vuče za križemje li ta rima glada i rata toliko važna, ta glazba horska,i odnosi li se bar malo, jedan korak od svih tih krugovai jedan zaziv moj na moju glad za tobom?

21. kolovoza 2010.

102

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

U ZALJULJANOSTI LAKRIMARIJA

Obadva brata moja na groblju odavno su. Otac i majka, njihovi i moji, predbace mi kad, došavši kući rodnoj, mimoiđem groblje. Ja njima predbacujem, u sebi, dakako, što mi predbacuju, jer forma je - ne treba pameti puno da znalo bi se - različita i u žalosti i u ljubavi. Mada znam i to da pamet očeva i majčina nemoćna tu je i da ću, kad pridruže se braći, predbacivati sebi što predbacivao sam im u aoristu,gledajući otamo, to jest sada, evo. A osim svega, prvo trebalo bi razlučiti šta ljubav je, a šta žalost. Jesmo li nekad moždau prolazu, slučajno, mišlju nesmotrenom iliotkucajem srca prebučnim, zaljuljali lakrimarijnevidljivi u zraku pa pomiješalo se sve. I ne znamo

žalimo li to sebe žaleći svoje preseljene ili pričajući imo tome koliko ih još uvijek volimo, govorimo koliko sebi još uvijek dragi smo što jesmo još uvijek. Kazujući im koliko nedostaju nam, ne priznajemo da, ustvari, pričamo o tome koliko smo se izgubili i koliko samima sebi nedostajemoi nedostajemo otkad s nama nisu. Potom sumnjičavo gledamo u fotografije za spomenike izabrane s namjerom da ih živima zadržimo,mada već u trenutku biranja jasno je da je to laž. I hoće lise na fotografijama nasmiješiti iznenada, a da osmijehtaj shvatimo ne tako da drago im je što smo imu posjet došli nego kao ironiju kojom nam kažu- iako želje smo svoje brižljivo umotali u svijeće, suze, poneki cvijet i uklanjanje mrlje kišnesa rubova spomenika - da su nas skontali i dapretvaramo se uzalud. I da jedina sreća naša jeu tom trenu to što i dalje jesmo, za razliku od njih,

makar u osnovi nejasno je ko doista jest, ko je bioa ko bit će. Ko reda figure i desi li mu se da ihporuši i kad ne izgubi. A da mi ne znamo ni je li izgubio i ko je izgubio. O pobjedniku bi bilo pomalo besmisleno. Jer nije se desilo da neko jezuvijek ostao, bio i jest. Nije. Nije desilo se.

(Velenje, 4. listopada 2013.)

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

03

Fanika Pojer

PJESMEO želje (zari)

tiho se penjembaletnim papučicamana vrh razrušenih dimnjakapuši se magla

vlažnim ciglamaoblažem utrobuvatra gladnimželucem sviraželjezo žvačem ikoličine lažia najviše strahsimfonija unutrašnje napetostibez novih ulaganja preteška svakodnevica ruše seljudi i stabla Velike Lasinje 59)

59 Velika Lasinja šuma u naselju Caprag Sisak, pokraj bivše Željezare Sisak.

104

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Žesta 60)

melasa, masažestom isprana s porcijom graha u redučeka Segestubožice plodnih usjeva.

žgaravica jednjakom juriša400 radnika radi17 vagona raznih alkoholnih pićateku potocima mamurluk bez ekscesnih situacijaišeta ulicama Siska.

Pilara Drach 61)

gradski zastupnici produžena rukastranih prostranstavasmanjuju nadnice radnicimazato jer je hrana jeftinaproduže radno vrijeme i rekoše:formirat ćemo odbor za socijalu!

moj otac radnikna nebu guli uprt u kvrgava koljenabukove parkete, znoj curi, curi niz obrvemiriše bukovina u mojim nosnicamai ništa više

Tanina 62)

šišarke i kora drveta,ona naborana i teška ko čela uplašenih ljudižuti prah štavi njihova licabuljeći u smrdljivo smeđuvodu koja vapaj gladnedjece ne čujeJoš kore i šišaka. Još!

60 Tvornica likera,ruma i konjaka otvorena 1924. godine.

61 Paropilana Mavre Dracha proradila je 1914.

62 Tvornica Tanina d.d. sagrađena 1915. godine.

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

05

Šeširka 63)

dok su oni šešire natakli na glavudrugi su bosim nogama mijesili glinumoj djed bajeraš jest.nema više tuljaca ali ima šeširaza lude glave kojima je davno sprženosrce pravednostini traga Šeširki i Greenfield 64) ulaganjima

Sloga

Kad su ugledali Nadvojvotkinju Sofiju 65), 10. rujna 1838.godineusuglasiše seo osnivanju domaćeg parobrodarskog društva, kupljena je Sloga 66)

redovno je vozila na liniji Sisak-Zemun, Zemun -Sisak dva puta mjesečno ali vrlo kratkoi danas propitujem njezino potonućerijeke su blago za slogumornari više ne pišaju u Kupu nema brodova privezanih za obalemrtvi bajeraši ustaju iz blatai mijese kvrgavim rukama pogače za sirotinju.

Moja baka nosi mlijeko

kako je to bilo na skelinoseći mlijeko lađarimajesu li ti djeca plakalanjih petero za mlijekom

ili su plakala kad si pljusnula u mliječnu voduskroz hladna i mrtva

a poslije su prodali i kravicuza porezni dugkako je to bilo…

63 Tvornica Šešira i tuljaca d.d. osnovana 1923.

64 Greenfield ulaganja tehnički je izraz kojim se označava izravno ulaganje, u pravilu stranog kapitala.

65 Nadvojvodkinja Sofija, prvi brod koji je uplovio u Sisačku riječnu luku

66 Sloga, prvi hrvatski riječni parobrod , kupljen u Beču 1844. godine

106

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

Siniša Matasović

PJESME

pjesma

često se susretnem s ljudimakoji me pitaju otkuda dolazi pjesma

uglavnom im ne odgovorim ništaili tek nešto u stiluda je tanka granicaizmeđu reptila i leptirapa me pošalju uvražju mater ili mijednostavno zalijepe šamar

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

07

papir

nema ljepšeg mjesta na svijetuod djevičanski bijelog lista papira

neokaljanog s obje strane,kako ti već dođe da zaploviš sagu o tetrapaku trajnog mlijeka i jednojobičnoj, zimzelenoj kravi

i što je u tome toliko loše,da ne bi bilo dostojno nebai na njemu zvijezda, o kojima su većotprije pisali svi neznani i znani?

ovako si se barem slobodan okrijepitikada uzmeš pauzu da pogužvaš starii uposliš novi papirpa ispočetka sažmeš sve što si nosiou glavi otkako si bio neuk i malen

a ne odrasla budala na virtualnoj farmi,gdje od jutra do mraka držiš mozak na pašidok nepovratno kopniš i stariš...

i ne trebaš papir

108

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

ulicama

lutao sam ulicama

čudio sam se kioscimakoji su se grupirali u jato i nevidljivom dječakuna prozorskoj dasci jedne napuštene zgrade

sjetio sam se tvojih riječi i nagnuobocu žestokoga pića

dječak je zijevnuo i odmahnuo rukom

potom mi je na primjeru Roxetea zakomplicirao poimanje popa i rocka

pelargonije su popadale po trotoarupa nestale u oblacima

još sam neko vrijeme raspravljaosam sa sobom bez ikakve logikei reda pravio sam grimase

u pekarnici preko puta kupio sam štangicuod dizanoga tijesta i pošao nekuda

ne sjećam se kuda

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

09

parkovima

svako stablo nosi svoju priču

krtice su naoko umiljata stvorenja,ali se svako toliko odmetnu u opasne štetočine,npr. ukoliko pretjerano zalijevate voćnjak

krtica osjeti navlaženo tlo i tada je i više negopoželjno nabaviti mačku ili jazavčara – najbolje jazavčara

skafanderi su beskorisni,Kenny je ionako mrtav, ubilo ga je (nezaboravljenim žargonom!),netko ga je ubio, they killed Kenny, oh, my God, oni su ga ubili, goddamn bastards,a dobro je poznato tko su onii čiji je korijen osuđen na propast,jedino što se nitko ne usudi otvoreno progovoritida je Kenny odabrani dječaki da su se današnje redovnice preobratile uprofitabilne konzumente kontracepcijskih pilula

krtice iznimno rijetko ili gotovo nikada ne koračaju na propisanom rastojanju iza ostakljenih nebodera

the day after, before yesterday, day by day, every day,izgubljene se misli miješaju s lišćem i lutaju po parkovima

110

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

muhe

pojavi se sunce

na staklu se skupljaju muhe

umire se i utihnu neovisnoo tragovima piljevine u najudaljenijojostavi za drva kuca nečije srce i pokreće svemir

tko ne leti, utihne - ne zuji,tko ne leti, hoda...ili eventualno leži,ali tada je već kasno zaraznobojne slamke po kafićima u centrui sniženje cijena u izlozima supermarketapored zapadnoga kolodvora

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

11

veronika je odlučila ne ispustiti kompas

nikada nisam doživio da se šišmiš nekomeili nečemu zaplete u kosu,a toliko sam puta slušao o tomei podgrijavao nadu u predvečerje

- Batman sucks! -ili u slobodnom prijevodu s engleskoga:legende su koma, nabijem ih na kolac

negdjesam pročitao dasvaki čovjek najmanje dvaputu životu pomisli na samoubojstvo

četrnaest sam puta razmišljao o tuđem samoubojstvu

mnogi su ljudi razmišljali i jošuvijek razmišljaju na način, da su bolji od drugihljudi i to je ono što mi tjera strah u kosti,a ja sam čovjek koji se ničega ne boji,grmljavinu dočekujem sa smiješkom

na omotu čaja pročitao samda je rumen pa sam instinktivnozaključio da je zacijelo crven,ali se ubrzo ispostavilo da je proizvedenza slovensko tržište i da je najobičnije žute boje,odličan je antioksidans i pije se potpunonezaslađen i gorak

nisam se mogao ne upitatizapliću li se u Ljubljani šišmišiljudima u kosu i na koji bih načinpristupio Coelhovoj Veroniki komplimentirajućijoj da je još uvijek rumena u licu,da usput ne ispadnem smiješan ili zločest

112

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

tango

za tangoje potrebno dvoje,osim ako se uobičajenimslučajem ne zamjeriš roditeljimapa te oni sami ne nazovu Tango, Tango Nekako,prezime ostane u drugom planunezapisano pa se na naslovnicičasopisa s obnaženim plesačicamapojavi raščupani mladić u izlizanim trapericama

s naušnicama u nosnicamapropitkuje joint neubrane trave zagledan u nepoznato

četverogodišnji me nećak upitanepredviđene stvari o Djedu Božićnjaku -ne dolazi mu do glave na koji će senačin provući kroz plinovodne instalacijeu njegovoj zgradi

dopustim mu da si probuši stopalai trepavice klamericom za ugradnjulaminata i parketa

nazdravimo uz pivo pa prelistamo časopise o preplanulim Argentinkama nedoživljenima u Vrapču

ostanemo bez teksta

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

13

baba

moja baba nije jedna od onihdosadnih i napornih baba,koje su uvjerene da pojedinackao takav ne može promijeniti svijeti ne odletjeti na Mjesec kada svi ostalipojedinci iz njegovoga sela odluče da bibilo dobro rezervirati kartu pa odletjeti na Mjesec

ali je i dalje dovoljno zaboravna i starada u varivo umjesto soli ne ubacinadomjestak za sol nego nešto neobično inimalo sitno što po ničemu ne podsjeća na sol

nerijetko me obraduje detaljima o tomekako je frižider spremila u paštetu ili da odbojkauopće i nije sport jer loptu ne udaraju nogom,a onda se odjednom uozbilji i počne govoriti o vremenimakada je svijetom hodala bosa

vukovi su joj otimali jariće i janjce,na vlasti je bio netko zločest pa nakon njega Tito,za kojega je odbijala povjerovati da je podjednakozločest, a zapravo zločest, sve dok se jednoga dananije osvijestila i pomirila s činjenicom da je bio zločesti da uvijek nakon Tita dođe drugi Tito,neki novi Tito, Tito nakon Tita, nakon Tita Tito

moja baba nije jedna od onih dosadnih i napornih baba

114

riječi poezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezijapoezija

intelektualka

uhvatila si me u raskorakukada se nisi mogla odlučiti koja ti boja bolje pristaje uz naušnice pa si iz predostrožnostikupila obje tri suknje izložene u predvorju supermarketa

negdje u svemiru zasigurno postoji logikakojom bi se dali objasniti tvoji postupci ipoimanja o životu, za mene toliko nedokučivaili sam jednostavno ostao neokrznuti dječakzarobljen u tijelu odraslog muškarca

izluđuju me takve sitnice,a tebi je preraslo u naviku sjesti skolegicama na kavu (ja ne pijem kavu),pa razglabati o ljudima koji usput,dok obavljaju veliku nuždu, čitaju i beletristikuposuđenu u sisačkoj gradskoj knjižnici

ne znam odakle vam takve bedastoćeni otkuda si odjednom iščupala Sisakti rođena u Puli pa doseljena u Zagreb

iskazujem ti respekt jer meni nešto takvonikada ne bi moglo pasti na pamet(eventualno uz posredovanje marihuane),ipak si ti ta koja se u našoj vezi predstavlja kao intelektualka

a lijepo su me upozorili da sene pačam s takvima jer će mi njihove patkiceuzrokovati neizlječive migrene i probleme

žuta, siva, zelena,jesu ti i neke boje

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ijapo

ezija

poez

ija

r

iječi

.. 1

15

osjećaj

nevjerojatno mi je dobar osjećajkada se odnekuda vraćamnatrag u Sisak

nevjerojatno mi je dobar osjećajkada se odnekuda vraćamnatrag u Sisak i to bude noću

nevjerojatno mi je dobar osjećaj

116 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Vatroslav Kuliš: Nizovi, 2000.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

17

Karmela Špoljarić

ČAROBNICAUrbana bajka u sedam slika

Slika 1.

Ona: Taj dan bio je krasan! Tako vedar i sunčan, prizivao je samo radosne misli, a one tužne sitnio u malena zrnca prašine. Mogla sam ih otresti kao pahulje s kaputa, toliko je sreće bilo u zraku! A moja haljina tek? U bezbroj plavičastih tonova i izvanredne mustre. Pred mojim očima procvjetala je ruža i ja sam je mirisala cijelim putem do Zagreba i kasnije, dok sam se spuštala s Tuškanca zavojitom cestom zaboravljenog drvoreda.

Bez jasnog cilja i s vjetrom u leđima zanosila sam se ulicama i vijugala trgovima i odjednom se našla zarobljena među stolovima i pogledima, uzduž ulice zvane Bogovićevom. Bilo je tu lijepog svijeta, o, da! Ali nikoga kome bih poklonila moju ružu. Odšetah dalje, prema ulici imenom Gajeva. Tu skoro zaglibih u nekom izlogu među bajkama. Kanila sam počinuti malo kad vjetar me jalni povukao natrag, na ulicu! Skrenuh opet u jedan prolaz gdje zbližih se s uličnim sviračem i onda dalje, u tom ritmu pocupkujući do malene kavane na uglu. Boban, pročitah, o lijepa li imena! Na malenoj terasi stolovi za dvoje, a za jednim sjedio je – On. Sklopio je sneno svoje kapke. Umoran, nervozan ili samo tmuran? Sanjario je tako trenutak il’ dva, pa sam brže-bolje namjestila pozu. Podigavši pogled, konačno me ugledao!

On: Da, uistinu, taj dan bio je stvarno krasan. Toliko vedar i sunčan da je prizivao radosne misli, a tugu pret-varao u prašinu koju si s lakoćom mogao otresti s kaputa. Ali, to vam je već i ona valjda rekla, zar ne?

Njezina haljina? Ah, da, bila je, hm, raskošna, boje mora, tako nešto. A iznad lijevog koljena imala je neku čudnovatu ružu.

Lelujala je između stolova i tražila me, valjda? Ja sam sanjario, ne hajući puno za svijet oko sebe. Čekao sam jednu koja je kasnila, a zapravo mi se spavalo. Proljetni umor, što li? Te kavice po gradu već su postale gnjavaža. Izn-enada, poželio sam otići. Otputovati. Ludovati. Vidjeti nešto novo. Pogledah u nebo, kad tamo - Ona! Njezino lice tik do mojeg. Dobrano se stresoh. Bila je... Ma bila je božesačuvaj! Nesvakidašnja, blago rečeno. Kao da je ispala iz nekog drugog vremena. Je li stvarna, pomislio sam?

Ona: Zbunio ga je, možda, moj šešir. Ili moja frizura, sa slika starih majstora. Ili bakine cipele? Što ću, druge nisam pronašla. Ali znala sam da moja je haljina bajkovita. I da mi je tijelo puteno. Oku neprimjetna bila su moja krila, puna čarobnog praha koji sam skupljala godinama. I koji nisam otresala, jer kako baciti uspomene? Izvukla sam za njega svoj najljepši osmijeh. Umalo je pobjegao.

On: Mislim, što sam trebao napraviti? Imao sam spoj, svakog časa mogla je naići ona druga. Osim toga bila je napadna. Kreveljila se i glupo koketirala. Treptala je očima i smiješno pućila usnice, kao one glumice u nijemim film-ovima. I baš je takva došla za moj stol! Skrivećki sam se ogledao - vidi li me tko? Ma, ne, ne, nije bila ružna. Ljepuškasta čak, onako, fino zaobljena, što je rijetkost danas za vidjeti. Žene su danas ili bolesno mršave ili nezdravo debele. A ona, ona je bila – taman?

Ona: Znala sam da razmišlja o meni. Tako se slatko crvenio, totalno zbunjen. Većina bi bila na njegovom mjestu. Čekajući nju, dočekao je mene! Slutila sam njegov nemir. Vrpoljio se na toj stolici, a ja sam mu prstićem miješala misli.

Rado bi mi pobjegao, ali - morao ju je pričekati. Rado bi je pričekao, ali - ja sam bila tu. Rado bi je izbjegao, ali - onda je neće čekati. I još sam k tome izbacila nožicu, pa je i prebacila jednu preko druge, nehajno. Ups! Te podvezice. Haljina se

zadjenula, vidi li se to?On: Naravno da se vidi! Prizor dostojan Toulouse-Lautreca. Nogica u crnim čarapama virila je iz raskoši čipkaste

podsuknje. Kako je samo sparila te crvene podvezice s plavom haljinom? U mojoj mašti već je plesala can-can. Gdje sam ja to? U kojem stoljeću?

Ona: „Čekam te kod katedrale“

118 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Slika 2.

On: Možda ja ovo ipak sanjam. Ali evo me, tu sam kod katedrale. Kako mi je kvarno spustila onu ceduljicu i – odletjela? Zakleo bih se da nije dodirivala zemlju dok je plahutala prema Jelačić placu. U jednom trenutku - nestala je! Zar zauvijek? Ostavila je ružu. Tada sam odlučio!

Ona: Malo sam bila poletjela dok sam hodala. Zaboravila sam se, a i cipele su me žuljale. Čim sam zamakla za ugao, poskočila sam uvis. Sve sam golubove poplašila. Lebdjela sam onda tiho sve do katedrale. Šćućurila sam se među tornjevima. Tu je već plandovao dosadni vjetar i pokvario mi frizuru. Ali gle, vidim da je već dolje. Da čeka i da je nervozan. I da mu kosa više nije tako gusta.

On: Gotovo se su se sudarile, njih dvije. Ona koju sam čekao elegantno je prilazila. Takve znaju hodati. Lijepa, visoka, mršava. Brine o sebi. Sve moje bile su takve… Da, takve, svakidašnje. Predvidljive. Gotovo klonirane. Pun ih je grad. Ni sâm ne znam kako sam joj utekao u zadnji čas. Ali, kladim se da me vidjela kako zamičem u Teslinu. I još s onom ružom!

Ona: Kako je lako zatraviti muške! Biti im nadomak ruke, pa uzmaći. Malo se s njima loviti, malo im se skrivati. Toliko se vole igrati, vječita su djeca. Kako to ove zemaljske žene ne razumiju? Ah, već me hvata vrtoglavica od ove visine! I ovih anđela koji migolje oko tornja i zagledaju mi podvezice. Moram dalje!

On: Kad bih ovo nekome pričao... Hvala Bogu da nitko ne zna! Idem! Hoću li baciti ovu ružu?

Slika 3.

On: Zakleo bih se da sam je opet vidio. Danas, dok sam brzao preko Dolca. Izgledala je kao prodavačica ljubičica. Okrenuh se da ću pobjeći, ali nešto me vuklo natrag. Kako li me samo prošetala jučer! Krenuo sam prema njoj, ali nisam je mogao sustići. Na trenutak bih ugledao šešir, ili okrajak njezine haljine. Brzao sam, sudarao se s ljudima, čak se zavukoh pod štandove tražeći je među celerom, mrkvom i paprikama. Kumica me sablažnjivo gledala - Gospon su ponoreli? Posramljen, krenuo sam kući. Cijelim putem udisao sam miris. Miris ljubičica.

Ona: Tražila sam plave potočnice, a podvalili mi ljubičice. Vi ste iz one serije, pitala me prodavačica cvijeća, zirkajući u moje cipele. Oni Ratkajevi, furt ih snimaju tuda uokolo… Taman se okitih cvijećem kad odnekud pojavi se On. Malo je tuda ludovao, pa se na koncu negdje tužan izgubio. Neka, neka, malo čežnje nije na odmet. Dobro je za priču.

Hm, kako li je ono rekla? Ratkajevi? Moram pogledat na Internetu. On: Mislim da mi nije dobro. Mislim da ću na bolovanje. Tko li je ona? I postoji li uopće? I tko sam to ja kad

ganjam takve utvare po gradu. I kad me sve to skupa toliko zamantalo. Bože, pa ja imam priviđenja! Sve je to od stresa.Ali, sanjao sam je noćas, to nije mala stvar…Ona: Znam. Pohodila sam ga u snu. Tek toliko da održavam žar.On: Ovako je izgledala… (rukama oblikuje ženu)Ona: Nacrtao me? Baš slatko! On: Kao da sam je već negdje ranije vidio…Ona: Prenoćit ću noćas na njegovom balkonu.

Slika 4.

Ona: Tog jutra dremuckala sam na njegovom uzglavlju, vrebajući njegove snove. Zaspao je zdvojan tek u zoru, s oblogom na glavi, uvjeren da ima groznicu. Usput sam mislima bojila zidove. Žuta, crvena? Koliko posla ovdje! Fali vedrine u tom stanu. Onda sam se dokopala Interneta. Pročitala sam vijesti i svu njegovu poštu. Bila bih mu skuhala kavu, ali nisam znala s aparatom pa sam ga škakljala po nožnim prstima, jer mi je već bilo dosadno. Kad je konačno progledao, namjestila sam moj najljepši pogled. Onako skosa. A on je ciknuo od užasa!

On: O, užasa! Tko si ti? Je si li stvarna, ili sanjam?Ona: I jedno i drugo. Ja sam žena tvojih snova. On: Ti? Mojih? TAKVA?Ona: Pa ti si me zamislio. TAKVU!On: Ja? Nikada. Nisi moj tip, tako staromodna.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

19

Ona: Retro, dragi, retro! Modno osviješten izraz za ovakve kao ja! No, kad smo već kod toga, zar sam ja sretna ovakva? Već danima vapim za nekim stilistom. Modnim Guruom ili barem Mačkom. Misliš da je bilo lako naći ovakvu haljinu? I jedva sam si pripasala ove cipele. A svi misle da idem u Samobor na karneval. Ti i tvoja mašta! Toulouse-Lautrec i njegove plesačice! Ali, dobro je, barem nisam francuska sobarica, mogla sam i tako završiti.

On: E, draga moja, daleko si ti od Lautreca! Takve ne hodaju po placu. Takve nose u sebi ugođaj, boje, duh i slike Pariza…

Ona: Baš! Slike Pariza! Možda sam se trebala pojavit u obliku Eiffelovog tornja? Ili kao ona tugaljiva Mona Lisa? A nisi li ti potajno sanjao jednu te istu, putenu, prpošnu, punu života i još k tome nedostižnu, femme fatale s Lautre-cova platna? Koju ćeš osvajati danima, koju ćeš pratiti noćima? A po mogućnosti da znade i kuhati. I da voli nogomet. I Hladno pivo. Čak i Milu Kekina.

Uostalom, neki dan o tome si pričao svojem najboljem prijatelju.On: Jesam, nakon šeste pive. To se ne računa!Ona: To misliš ti, ali ne i tvoja Podsvijest. U pijanstvu, bunilu ili snu ona se budi i tiho rekne - Neka igre počnu!

Kakvih tu priča bude, samo da znaš! Boljih nego u Cinestaru. No, sad, kad si me već prizvao…On: Ja da sam te prizvao? Ma kada?Ona: Onog lijepog dana u onoj kavani. Dok si čekao još jednu u nizu. I nisi bio sretan, ne, ne!On: Baš sam bio kul!Ona: Živio si po inerciji, dragi moj, bez truda i žara. Sve ti je bilo tu, na dohvat ruke. Posao, prijatelji, žene. Sve je

bile predvidljivo. Eeasy going, tako si govorio. A tog dana bio ti je, kak se ono tu veli – pun kufer! I jednog si časa doista ISKRENO poželio nešto drugo. Nekog drugačijeg. Nekog tko će te dirnuti. Zavesti. Rasplakati. Sorry, želja ti je bila jaka, a zvijezde sklone. To se dogodi možda jednom u životu. I ne svakome!

On: Ma što je ovo? Neki SF?Ona: Čuda su moguća, to si valjda čuo, barem na reklami. I događaju se povremeno. Svi ih priželjkuju, a kad se

dogode, onda su u bedu - jesam li to dobro rekla? Tek učim ovaj zagrebački sleng…On: A ti, ti si neko nadzemaljsko biće? Neka, kao, vještica? Coprnica?Ona: A ne! Ja sam ti – Čarobnica!On: Ma nemoj? A odakle si, iz kojeg kvarta? Brijem da si negdje blizu Vrapča…Ona: Dragi moj, na čitavom području jugoistočne Europe iliti zapadnog Balkana, sve ti čarobnice dolaze iz

jednog jedinog mjesta - s KLEKA! On: A tamo vas ima - više?Ona: To je već poslovna tajna. Ne odajem brojeve ni imena, pitaj me nešto drugo.On: Kako se zoveš?Ona: Kako me zoveš?On: A, tako! Pa dobro, kad sam te već izmislio i prizvao, kako ti kažeš, onda te se na isti način valjda mogu i

riješiti, ne?Ona: Možeš. Ali samo na dva načina. Na primjer, ukoliko pronađeš svoj ideal u stvarnom svijetu i ne budeš me

više zamišljao. Ali, to je doista rijetko.On: Misliš? Ili imaš iskustva?Ona: O, da, itekako! Većina ljudi proživi jedan život, sanjajući neki drugi. S jednom osobom, zamišljajući drugu.

Ne bi vjerovao koliko sam puta odigrala ulogu zamišljenog ideala.On: Znači, bila si... I drugi su te zvali? Ona: Bez ljubomore, molim! Posao je posao. A ja svoj radim vrlo profesionalno, napredujem čak! Na pragu sam

magisterija na temu ideala. A ovaj praktični dio poslužit će mi i kao istraživanje za budući doktorat.On. A i to imate? Tamo na Kleku?Ona. A, ne. Tamo se školujemo samo do mature, a onda se raziđemo po svijetu. Veći centri imaju svoje

fakultete. Ja sam, recimo, diplomirala u Grčkoj, kod čarobnice imenom Kirka. Ona je kćer grčkog boga sunca Heliosa i živi na svom usamljenom otoku.

On: A doktorirat ćeš – kod svetog Petra?Ona: Ti to mene zezaš?On: Ma, neee. Ja to ozbiljno.

120 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Ona: Pa voljela bih doktorirati negdje u Europskoj uniji, znaš, zbog tog bolonjskog procesa. Možda u Engleskoj, tamo je poznato sveučilište još iz doba kralja Arthura, ali prima samo odabrane. Njeguje tradiciju poznate čarobnice Morgan Le Fay. Ona potječe iz keltske mitologije…

On: A koji je drugi način? Mislim, da te se riješim nabrzaka.Ona: Trebao bi upoznati sebe i shvatiti da su tvoji ideali bili pogrešni. Zapravo, trebao bi se razočarati u svoj

ideal. U mene. On: O, pa to će biti puno lakše.Ona: Misliš? Ljudi se ne vole razočaravati. Pogotovo ne u svoje ideale. Često ih se slijepo drže, do iznemoglosti. On: Ali, ti ćeš se vjerojatno potruditi? Mislim, da se razočaram u Tebe, zar ne?Ona: JA ĆU BITI TOČNO ONAKVA KAKVU SI ME ZAMISLIO. A sad – mogu li u tvoju kupaonicu? Kosa mi je

danas grozna…

Slika 5.

On: I tako me opsjedala danima. Žena mojih snova. Lijepa, ženstvena, baš kakvu sam je zamišljao. I ne samo to. Još k tome i posebna. Različita od svih. Kreativna u svakom pogledu. Koja iznenađuje. Daje vedrinu. Budi volju za životom. A još i nadasve pametna! I da, voli i kuhati. I saditi cvijeće. U mojim snovima živjela je jedna savršena žena.

U stvarnosti pak, hm…. Da, bila je ženstvena, možda čak i previše! Gdje god bi išli, plijenila je pažnju. Valjda zbog tih šašavih krpica koje

je nosila. Furt je nešto kupovala i furt je bila predebela. Žalila se što je nisam zamislio malo višu i malo tanju. No, što god da smo kupili, uvijek je hodala u istom. U kratkoj suknjici na volane koji su poskakivali do neba. I uvijek gola trbuha i nogu, a u čizmama. Kad bi koraknula na ulicu, auti bi se namah zaustavili. A neki više ne bi ni upalili…

Da, bila je vedra, nasmijana, puna iznenađenja! Zato sam neprestano strepio. Što li će opet izvesti? Nikad nisam znao gdje će nas put odvesti. Ni gdje ću dočekati večer. Što i nije uvijek bilo ugodno. Jednom smo tako čitavu noć hodali po Markuševcu i tražili bisernu ogrlicu. Izgubila ju je davno njezina baka koja je tamo dolazila coprati. Drugi put slijedili smo jedno napušteno pseto. Pa smo jutro dočekali u šinteraju. Tog ih je dana sve udomila.

Voljela je, ne kuhati, nego nakuhavati! Stalno je nešto čarobirala, razne obroke i napitke, čudnog izgleda i još čudnijih imena. A sve zdravo, nemasno i ekološki. Bljak! Po skrivećki sam se dohranjivao ćevapima. A cvijeće nam je upravo bujalo. Na balkonu je nikla brajda, a začinske biljke mirisale su po cijelom kvartu. Koji se, nekim čudom, počeo mijenjati. Boje su bile jasnije, zvuci ugodniji, a ljudi ljubazniji. Kad bi izašla po kruh i mlijeko, djeca su hodala za njom. Djeca i životinje. Tako se sprijateljila sa susjedovim mačkom. Koji onda više nije htio doma. Pa logično, vještice i mačke se vole, cerio sam se u sebi. Dok me ne bi prostrijelila pogledom. Ma garant mi je čitala misli. Možda me čak i prisluškivala?

A o kreativnosti da ne govorimo! Farbala je i farbala, najprije zidove, pa podove, pa namještaj. Sve je spohabala. Shabby Chic! Takav stil je IN, uvjeravala me. Možda na Kleku, gunđao sam u sebi, zamišljajući pećinu iz koje je izašla. Ne znam samo kako sam joj sve to dopustio. Moj je stilizirani, minimalizirani crno-bijeli dom ubrzo postao šarena oaza. S pozlatom. Čak je i prašina padala zlatna. A listića, ružica i pupoljaka – posvuda. Jer da je to podsjeća na Klek. Presložila je sve, moje prašnjave kutke i drage mi hrpice, nabacanu odjeću i knjige, kutije pune glazbe i filmova, koje sam vrijedno taložio još od tinejdžerske dobi. Durio sam se do neba na koncu ipak priznavši da je sve dobilo neki smisao. Riješila me tereta bespotrebnih stvari.

Zapravo je bila hiperaktivna. Definitivno je imala problema s viškom energije, koju je, mora se priznati, najviše koristila u dobre i lijepe svrhe. Osim kad bi se naljutila! Nemoguće je riječima opisati te iskre koje su joj frcale iz očiju. Jednom je, bijesna jer sam se drznuo šicnuti mačka, usred podneva prizvala oblake i tuču! Opreza radi, držao sam je podalje od familije, a pogotovo od prijatelja.

No, voljela je nogomet! Tu sam baš pametno odigrao. Simpatizirala je Bad Blue Boyse i nije propuštala Ligu prvaka. Štoviše, u nedostatku boljeg, uživila bi se i u dvoboj Inkera i Cibalie. Kupovala mi je Sportske i pjenila se na Mamića. Zanimljivo, voljela je Ćiru!

A ja sam postao nekako – bolji? Nesebičniji? Više sam primjećivao, brinuo, pomagao. Mijenjao sam vlastiti život i to me počelo plašiti! Na što li ću izići? Mislila je brže od mene. Potezala je brže od mene. U sve se petljala. Znala je što hoću, što već jesam, što nisam, a što bih trebao. Nije se mijenjala, nije se prilagođavala, nije starila i malo što je tolerirala. Njezini kriteriji bili su previsoki, a ja sam, u svojoj prosječnosti, sve teže kaskao za njom. Počeo sam je izbjegavati. Dolaziti kasno. Lagati joj. Ogledati se za drugim ženama. Sve dok jednog dana boje u stanu nisu izblijedjele. I prašina je opet bila prašina.

A Ona mi je ostavila poruku: Pazi što ćeš poželjeti! Možda ti se i ostvari.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

21

Slika 6.

Ona: Hej, došla sam se pozdraviti. Najbolje je ovako, u tvom snu. Žao mi je što sam te razočarala, ali, uspio si, čestitam! Spoznao si sebe i svoje zablude.

On: Ne vjerujem! Zar sam ja, ovako običan, uspio pobijediti moćnu čarobnicu?! Koja gospodari suncem, mjesecom i zvijezdama!

Ona: Kako pogrešno! Čarobnice ne gospodare zvijezdama, niti ravnaju suncem. Njihova čarolija samo održava plamen mašte u ljudskim srcima. A sad, adio i - ne traži više osobu svojih snova. Nađi nekog tko će s tobom sanjati!

Slika 7.

On: Evo me! Opet kod Bobana. Opet imam spoj. Malo me puca nervoza. Koliko sam povodljiv, mogao bih opet za nekom odlutati.

Evo je, dolazi! Lijepa i skulirana. Ispeglana i utegnuta. Sva u crnom. Na ušima slušalice. Tako tipična. Tako ista. Kao da je klonirana. Ni po čemu različita. Hvala Bogu!

Ona: Hi, hi, hi! Hop-hop-hop! Kad bi samo znao da plešem na njegovom stolu, spremna za put! Mogu za vikend doma. Na Klek!

Hvala ti dragi Bože da je petek!

Vatroslav Kuliš: Tsunami, 1991.

122 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Karmela Špoljarić

NE MOŽE SE ZAGRLITI RIJEKA

Bila je prijeteća, divlja i siva. Pohlepno je gutala drvene klade koju su padale u njenu dubinu. Bacih već tko zna koju, zlurado se radujući barem takvoj razonodi u uvijek istom protjecanju dana. Moja tumaranja uz rijeku nisu imala smisao, ali morao sam uz nju hodati. Vukla me, svaki dan, s jedne obale na drugu, ne dajući mi predaha...

Gledala je u to odbačeno jedro, iskrzano jadom zaborava. Gledala je u to granje surih jablanova, kako se skuplja i otima vjetru. Gledala je u sitno kamenje, koje je bježalo pred naletima vode. Gledala je u prošlost, koja je izranjala i uranjala, poigravajući se njezinim sjećanjem. Mjehurići na vodi govorili su da se tu nešto, ili netko, skriva, pritajeno čuči u dubini i čeka pravi čas. Doći će, kad- tad. Makar i u snoviđenju. I ona je čekala...

Nisam se usudio prići joj. Kad nema u njoj duha, njezinog odbjeglog duha, što će mi prazna ljuštura? A mislio sam je pitati sjeća li me se. Rekla bi ne, sasvim sigurno, nisam bio čovjek za sjećanje. To bi mi zapravo i odgovaralo, mogao bih se predstavljati drugačijim, boljim nego što sam bio. Onda kad smo zajedno preskakali plotove i skidali rublje s tuđih štrikova. I pravili jedra na malenim brodicama. Taman su gaće susjeda Nike bile dovoljno velike i bijele. Bilo nas je tada. O, bilo nas je...

Hodala je obalom rijeke koja je hučala i sanjala svoje parobrode. Pogled se širio nesmetano, ništa nije remetilo prazninu i mir. Mogla je hodati lagana koraka, ali nije. Probijala se kroz gustiš svojih uspomena, tamo gdje već dugo koracala nije. Noge su joj bile bose i zalud je preskakala trnje, koprive i čičke, oštre i peckave, željne njene kože. Šćućurila se radije među puževima i otimala im kućice.

Zašto je uopće došla, u ovaj dan i sat? Mogla je pričekati jutro, jučerašnje ili sutrašnje. Danas je preteško hodati starim stazama. Noge se sapliću o nevidljivo korijenje. Davno smo ga počupali, beskorisno je to sjećanje što ga sada priziva. Ona sjedi i baca poglede niz rijeku. I vijence od trnja, i stručkove kopriva, kao da su ruže. Nitko joj sada ne bi mogao poskidati te čičke u kosi. Nitko joj ne bi mogao osušiti tu mokru haljinu. Nitko je ne bi mogao nazvati Ofelijom, jer ona ga neće čuti. Kao što ni mene nikad čula nije, kao da me nije bilo. A onda su bombe popadale po gradu...

Zaronila je u tu crnu dubinu i još je uvijek nema. Sada čeka sebe samu, možda će negdje izroniti. Čemu inače ti varljivi mjehurići? Teško joj je. Nije voljela čekati. Redovi za nju nisu postojali. Preskakala bi, ili ih okretala u svoju korist. Posljednji bi tako postao prvi. A kako sad? Sama je, prva i posljednja u koloni. Nedostaje joj sredina.

Bila je kraljica riječnih sprudova, ohola i britka, kakve već jesu te malene kraljice. Podanike je pronalazila pos-vuda, u susjedstvu, na splavi, među ribama. Ja nisam bio u susjedstvu. Niti na splavi. Da sam barem bio riba!

Mora ovdje isplivati, tek sad je spoznala taj mrak u daljini. Ako ode dalje, nitko je nikad prepoznati neće. Mora ovdje isplivati...

Moram je pitati sjeća li me se s one fotografije barem. Slučajne, na kojoj me nitko nije prepoznao. Ona, nasmiješena, i moj potiljak u daljini. Hoće li prepoznati moj potiljak nije mi važno, ali moram je pitati dokle dopiru njena sjećanja.

Drhtava površina vode upozorava je na lik. Netko stoji iza njenih leđa, netko koga rijeka poznaje. Njegova sjena otjerala je sunce. Ako sada ovdje ispliva, što će mu reći? Tko će joj vjerovati da se nije željela vratiti.

Gledam je kako izvire iz vode. Njezino tijelo pluta među trstikom i šašom. I opet izvire, i opet ista slika. I opet pletem vijenac od lopoča.

Zadnjim trzajem svijesti čula je pjesmu pridošlih koljača. Zamišljala tužnu kolonu koja napušta svoje podrume. Njezina je kuća zadnja na toj cesti. Hoće li se netko sjetiti, i pozvati je?

Zvali su je neka iziđe, neka pođe s njima, neka ostavi sve, i tu malu kućicu gdje ni mrtvih više nema. A onda su

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

23

zaboravili na nju i krenuli koliko ih noge nose. Hodali su kao puževi, sanjajući svoje kućice.Hodali su u špaliru noževa i pušaka, a put ih je čekao. Hodali su moleći za one što su ostali. I za nju! Ali, ona je

htjela pobjeći preko rijeke, vikali su jedni. Nije, nije, govorili su drugi. Zamislite, preplivati rijeku, pa tko još to može, u mjesecu studenom! Trebala je ići s nama, ili bježati preko kukuruza, a eto je sada, tamo. Leži u trstiki i šašu...

A lopoči? Nisu vidjeli lopoče....Hitala je kao srna pored ocvalih kukuruza, misleći da je ne vidim, da nisam na nju vrebao iz mračnih podruma.

Znao sam točno kad je ušla u malenu kućicu na toj trpnoj cesti, uzela slike iz starog albuma i maleno raspelo. Znao sam točno kud je krenula, uokolo, sanjajući svijet u koji će otići. Mislila je da će pobjeći, zauvijek nestati iz tog neželjenog dana. Ali, ne pušta se kraljica samo tako!

Konačno je izronila iz te kaljuže sjećanja. Pluta, lagana, kao da je zrak. Ne gleda tu mračnu sjenu koja se nadvila nad rijekom. Ne gleda, a morala bi. Radije zamišlja kolonu koja odlazi. Možda će je još i sustići, zna ona sve te prečice, te staze njenog djetinjstva. Preko kukuruza i imanja starog Nike, tamo je čekaju one ispretrčane livade, koje će je odvesti izvan okruženja...

Sjena se lagano pružila, želeći je zagrliti. Ali, ne može se zagrliti rijeka! Bila je kao ona, brza i nedostižna. Ne možeš je, malen, dohvatiti. I život postaje

čekanje. Molitva za čudo. A onda je pao grad!Njezin dah je kratak i brži od otkucaja njezina srca. Nejasno ga je vidjela ispod bagrema, baš onog s kojeg su

najviše kao djeca padali. Tko je on i zašto je tu, kad rekli su da je otišao, s njima, ruku pod ruku, pjevati one strašne pjesme...

Sad ću te pitati, a ti me dobro slušaj, sjećaš li se ovog dječaka, koji te posvuda pratio dok si hodala uokolo, zamišljajući svijet u koji ćeš otići?

Sad ću ti reći... A ti me dobro slušaj... Sjećam se... Tog dječaka... Koji me posvuda pratio... Dok sam hodala uokolo... Zamišljajući svijet u koji ću otići.

Pružio sam ruke, želeći je zagrliti. Kriknula je! Potrčala! Bježala je prema rijeci, tražeći spas. Ne može se zagrliti rijeka, rekla je glasom kraljice.Kolona je zalud na nju čekala, tamo iza ocvalih kukuruza.

124 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Robert Međurečan

STRAHFragmenti romana Kad jaganjci utihnu u Zdih-

ovu. Glavni lik Andrija Tomaš optužen je za ratni zločin – zapravo određen za optuženika „jer njegovo trpanje u zatvor uzrokuje najmanje štete“. Fragment „Strah“ govori o njegovoj zadnjoj noći na slobodi.

Neman ima bezbroj lica i svako je natopljeno strahom. Strah priziva još straha, roje se strahovi, hrvu, glođu, ujedaju, proždiru jedan drugoga. Pojedeni strah ne nestaje, nego, ironično, postaje još veći. Strah se može maskirati lukavim poricanjem, ali to ima efekta kao molitva pred jurećim vlakom. Zgusnuti strahovi naročito su opasni. Ispaljuju sami sebe u projektilima i šire epidemiju straha. Kuga i kolera obične su hunjavice prema toj pošasti. Neman tako raste, lica joj se množe, strah se taloži na njima, suši, mrvi, puca poput šminke na licu ostarjele gejše i razotkriva gnjilu nutrinu.

Strah zadirkuje aligatorski dio mozga koji skriven čuči u nama i čeka, gnoji naše duše, sije sjeme korisne mržnje. Koji je to genijalni izum, ta korisna mržnja! Uništavaj, pali, kolji... to je za žrtvino dobro. Uslugu joj činiš time što je ubijaš. Ubij i njenu djecu, iz milosrđa, zašto da ostanu siročad. Ne muči ih i ne naslađuj se u masakru – prereži im grkljane u najviše tri poteza. Ne siluj poslije obilnog obroka, prvo se odmori. A to što ti se čini da pritom umireš od straha, ne brini. Strah je iluzija. To što ti izvrće utrobu jest hrabrost, domoljublje, ljubav. Iz ljubavi satireš neprijatelja. To nije zločin, nije grijeh. To je ekologija.

***

Noć pred odlazak u zatvor, Andrija je ležao u iskrzanom polusnu, u lokvi znoja, odolijevao nemani sa stropa. Neman, sama po sebi ne odveć zastrašujuća, više pobuđuje neku harlekinsku nelagodu. Izgladnjeli čovjekoliki obris, gol, neodređenog spola, napad-no uvećane glave s parom očiju bez kapaka, zuri optužujuće u Andriju. Mili po stropu. Cereka se iako nema usta. Gollum na hašišu. Udovi su bez prstiju, podsjećaju na želatinozne peraje, na pseudopodije kojima se neman prelijeva stropom. Gmiže rastopljeni plastični Isus na raspelu.

Odnekud praporci ubadaju Andrijine uši, ritmičko zujanje histeričnih komaraca. «Ne znam, ne

znaš, ne zna, ne znam...». Čuje valove vlastite krvi u srcu, vrtlože se bujice žilama... Ruke mu uronjene u termitnjak, grizu ih izludjeli insekti. Urlao bi, ali dvor-ska luda mu je zašila usta. I te oči nemani... kud god da skrene pogled, te oči bulje u njega. Ne vrijedi mu ni zažmiriti, uvuku mu se pod kapke. «Ne znam, ne znaš...».

U jednom trenutku, Andrija više nije mogao izdržati. Roj zvukova potpuno ga je progutao. Iskoči iz kreveta i otrči u kuhinju. U bunilu dohvati nož i zareže podlakticu. Poteče niz ruku krvava delta. Neman se nagledava s kuhinjskog ormarića, šišti od smijeha.

- Zar me se tako misliš riješiti?- Ako treba, izrezat ću te iz glave! – viče Andri-

ja, prislanja nož na sljepoočnicu.Neman još jednom udari u cerek i iscuri iz

kuhinje. Andrija je znao da se samo povukla, sakrila u neki zakutak i čeka da opet napadne. Poigrava se s njim. Jutro je dočekao u kuhinji, s nožem u ruci. Za svaki slučaj... Takvog ga je zatekao odvjetnik koji je odmah nazvao hitnu. S jutrom je i telefon stao zvon-iti kao sumanut. Suosjećajna rodbina i prijatelji, povici podrške, prijetnje... Na kraju ga je odvjetnik isključio. Blažena tišina.

Hitna je začudo stigla za dvadesetak minuta. Doktorica je još mirisala na fakultet. Toliko su joj se tresle ruke da je tehničar zgotovio previjanje Andrijine ruke. Stigla je i policija. Ispod kapa sa šahovnicom izbija nelagoda. Nastade natezanje hoće li mu staviti lisice. Odvjetnik se u žaru svađe skoro potukao s policajcima.

- Pa, neće čovjek pobjeć! Dragovoljno se pre-dao! Ostavite mu barem malo dostojanstva pred sus-jedstvom i stavite mu lisice pred zatvorom...

Pravila službe su neumoljiva. Za sitnozube. Škljocnule su lisice oko Andrijinih zapešća.

Cijela pratnja nije odjednom mogla stati u diza-lo pa su silazili stubištem. Jeka u hodniku pojačavala je buku koraka i narušavala jutarnju tišinu. U zgradi ion-ako nitko više nije spavao. Andrija je osjećao poglede kroz špijunke. Neki su otvorili vrata.

«Doviđenja, Andrija, drž se, samo hrabro, ne daj se, pravda će pobijedit...», nizali su se pozdravi, a on ih je osjećao kao čavle u lijesu. Tako se oprašta s onima koji idu na gubilište... Na licima im je vidio obrise njegove nemani. Ne može je pogledom fokusirati, bježi

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

25

u kut oka kao žohar kad upališ svjetlo. Njena nova igra, pomisli.

Svi su budni i u okolnim zgradama. Prozori su pretvoreni u lože za gledanje predstave. Susjed u zgra-di preko puta, hosovac, na balkon izvjesio hrvatsku zastavu, Lijepu našu navinuo do daske i gol do pojasa pozdravlja fašističkim znakom.

- Andrija, heroju naš, drži se...! – viče nekolicina suboraca, odgurnuta od policije u stranu. Škljocaju novinarski fotoaparati. Gust jutarnji promet ječi od sirena. Zeleni val je zakrčen. Još bunovna lica bulje iz svojih automobila u Andriju kao u egzotičnu zvijer.

Pred istražnim zatvorom metež. Vojska novina-ra, reflektora. Naguravanje, cika, psovke. Stotinjak ljudi u uniformama i s odličjima izvikuju parole «Andrija je heroj, a ne zločinac! Svi smo mi Andrija Tomaš! Tko je protiv Andrije, taj je i protiv Hrvatske...». Neki su u inva-lidskim kolicima. U rukama im velike Andrijine foto-grafije. Kordon policije pravi mjesta da policijski kombiji uđu u zatvor.

Uz sam ulaz stoji uplakana Andrijina sestra i budući šogor. Preselila se s majkom u njegov stan koji je dobio od vojske. Majka je potpuno izgubila dodir sa stvarnošću... Srce mu se steže od njenih suza. Gadno su se posvađali kad joj je zabranio da pri uhićenju bude uz njega.

- Govno jedno sebično – tresla se od plača odlazeći od njega.

- Ti si govno, a završit ćeš u zatvoru, možda doživotno, hahaha... – rugala mu se neman.

U zatvoru je strah galopirao hodnicima. Jedva je disao. Zatvor je neprobavljivi svemir strahova. Zidovi su vrištali bjelinom, toliko zaslijepljujućom da su gasili dan. Ni pomišljao nije da bjelina može biti tako tamna. Ako postoji, pakao je odjeven u bijelo...

Stavili su ga u ćeliju, samog. Andrija je u nekakvom hipnotičkom snu. Škljocaj brave brutalno ga dovlači k svijesti. Udar klaustrofobije zakuca ga za zid. Izvana dopire posprdni smijeh. To se neman smije s vanjske strane prozora. Ne vidi joj lice, tek pipke na rukama kako kuckaju po rešetkama...

(Andrija Tomaš izlazi iz zatvora nakon sedam godina i pred novinarskom najezdom bježi u Grmovinu, selo svojih predaka, stricu Đuri. Grmovina je mjesto na staroj cesti za more, poznato po izvrsnoj janjetini – ali nakon izgradnje autoputa, stara je cesta opustjela, a mjesto zamrlo. Nikoga više da dođe na janjetinu... „Ružmarinka“ je restoran u Grmovini koji se prometnuo u birtiju u kojoj lokalni luzeri krate vrijeme. Dani bez per-spektive i bizarni načini zarade).

126 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Robert Međurečan

SRDELE I NOĆNE MOREU «Ružmarinki» vlada uobičajena učmala

atmosfera. Nije ni podne, a Darac, Žilavi i Pončo već su pijani. Sjede za stolom uz šank. Kretnje im usporene, jedva cijede riječi.

- Slabo sam spavo noćas... – trlja Darac sljepoočnice, patnički koluta očima.

- Šta, opet si pod stresom? – podbada ga Žilavi, slaže listiće za klađenje.

- Jesam, da znaš. Sanjo sam neke gluposti... Ribe kako laju na mene, hoće me ugrist...

- Sva sreća da su bile na lancu – nastavi Žilavi šegu.

- Samo me zajebavaj... Kažem ti, napalo me cijelo...krdo riba...

- Jato riba...- ispravi ga Pončo.- ...no, da... jato riba i...- Koja vrsta: šaran, štuka, smuđ hehehe... –

upada Žilavi.- Srdele...- Srdele su te ganjale kroz san? Stvarno gadno

hehehe... A jesu imale zube?- Jesu... i ovakve... - Očnjake – nadopuni ga Pončo.- ...očnjake... Ovolike! Ko moj palac...- I, jesu te ugrizle? - Ne znam, probudio sam se. - Stvarno gadan san, Darac, nema šta. Evo, sav

sam se naježio… – zaključi Žilavi, kemijskom ispunjava listiće za kladionicu.

- Čekaj, čekaj... možda se tu krije kakva poruka – reče Pončo. – Snove ne treba olako shvaćati. Trebalo bi pogledat u sanjaricu. Maco, ej Maco...?

Šankerica Maca stoji nalakćena na šank i rješava križaljku, ne sluša razgovor pijanog trojca.

- Macooo...- Ne deri se, čujem te. – reče Maca.- Imaš sanjaricu? Darcov san sigurno je važan.- Ne treba vam sanjarica, ja ću vam reć što znači

njegov san. – Maca ne diže pogled s križaljke. – San kaže da imate previše vremena i da bi se trebali uhvatit kakvog posla, a ne da ovako kradete Bogu dane...

- Joj, Maco, zvučiš ko moja mama. – reče Darac.- Trebala te više tuć dok si bio malen, možda

bi tad nešto bilo od tebe. Pogledajte se, tri muškarca u najboljim godinama trule u birtiji! – reče Maca pomalo gadljivo.

- Gdi se u Grmovini i okolici može nać posao? Sve je u totalnoj komi... – jada se Pončo.

- Baš se nisi ni pretrgo da ga nađeš.- Hrmbanje je za sirotinju, pametni zarađuju na

drugi način – Žilavi joj bahato odvrati.Maca mu pošalje ljutit pogled.- Hoćeš reć da sam ja budala zato što radim?- Ne... Hoću reć, kad Udinese sjebe Juventus,

a Bayern popuši kod Werdera, e onda ću te, Maco moja, izvest na večeru, a cijeloj Grmovini platit piće... – premeće Žilavi listiće i ljubi ih, pun nade. – I još da Bešiktaš dobije Zenit, eh...

- Ionako je tvoj red za rundu... – prekine ga Pončo.

- ...ma, jesu li bile srdele...? – Darac raspravlja sam sa sobom.

Za drugim stolom dva starca razgovaraju u pol glasa. Visoki proćelavi, u masnom baloneru i zdepasti s krastavcem od nosa, u radničkom kombinezonu. Ernest i Getriba.

- Planuli mi svi autodijelovi… - rašpa Getriba napuklim glasom.

- Sve si uspio prodat? – začudi se Ernest.- Jok! Zapalila se garaža i sve otišlo u pičku…

Sreća da ih nisam platio…- Sreća, stari moj. Vidiš kako ne treba istrčavat s

lovom… A jeste li čuli, momci, da je u Grmovinu stigo Andrija Tomaš?

- Onaj Andrija Tomaš? – iznenađen je Pončo.- Da. Izišo iz zatvora. Došo k stricu, Đuri

Tomašu. Slavlje je kod Đure.- Kako znaš? – pita ga Žilavi.- Bili smo tamo do maloprije. Đuro ima jebeno

dobru šljivovicu.Na mogućnost besplatnog pića, Žilavi i Pončo

odjednom živnu. Darca i dalje muče srdele.- Ajmo do Đure – reče Žilavi.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

27

- Kasno, momci. Kiša rastjerala društvo.- E, jebemti... – razočaran je Žilavi.- Vani pada kiša? – upadne Darac. Svi ga

pogledaju kao da je prdnuo.«Ružmarinka» opet utone u polusan. Samo

Mišo Kovač na radiju jeca i obećava vjenčanje.Mir potraje kratko.U birtiju upadne bučni dvojac, djevojka i momak.

Smiju se, veselo gestikuliraju. Razbude prisutne, mrki pogledi šaraju po njima.

- Hej, ljudi, ima li tu šta za pojest? – cvrkuće djevojka. Pramenovi jarke crvene kose plešu joj po ramenima. Pirsinzi na obrvama.

- Šta je ovoj? Požar na glavi? – čudi se Darac.- Idem pišat… - prošušlja Getriba.- Nema ništa za jelo – službena je Maca, ne

diže pogled s križaljke.- Rekao sam ti da ne skrećemo s autoputa –

reče momak. Jež frizura, feminizirani pokreti. – I gdje smo to? Kako se zove ovo selo...

- Nema ni janjetine? – djevojka zasjedne za prvi slobodni stol. Momak joj se pridruži, prethodno obriše stolac rupčićem.

- Zadnja je janjetina ovdje ispečena prošle godine - Maca se tugaljivo nasmije. – Nema tu ničeg više, curo draga...

- Šteta. A tako sam se napalila na janjetinu. Kao klinka sam navraćala ovdje s roditeljima. Svaki odlazak na more uključivao je janjetinu. I danas još osjećam taj okus, mljac...

- Jel osjećaš kak ovdje smrdi? – frče momak nosom. – Idemo odavde...

- Sori, Tibore, htjela sam te počastit. Nije mala stvar osvojit prvo mjesto.

- Hvala ti, Majo… Ajmo. Kući ćemo slavit.Izjure iz „Ružmarinke“ jednako brzo kako su

stigli.- Šta je ovo bilo? – osvrće se Darac usporeno,

mućka mu se u glavi…- Srdele s očnjacima. Spavaj, Darac, spavaj -

reče Žilavi. – Maco, daj još tri piva.Getriba se vrati iz zahoda, briše mokre ruke o

prljavi kombinezon.- Vratit će se oni… - šapne Ernestu na uho i

sjedne.- Kako znaš?- Svrbi me ovaj moj mehaničarski nos…Doista, tren kasnije Tibor se vrati.- Oprostite, ima li u blizini kakav automehaničar?

– djelovao je izgubljeno, nervozno.- Ja sam automehaničar. Šta treba? – javi se Get-

riba.- Uh, hvala bogu - odahne Tibor. – Auto mi neće

upalit. Ne daje znakove života… Samo tako, odjednom.- Onaj Fiat Uno je vaš?- Da, stara krama od auta.- Ajmo pogledat – natakne Getriba vunenu

kapu na glavu i iziđe, Tibor za njim.Na parkiralištu Maja stoji naslonjena na auto.

Getriba podigne haubu, važno se podboči i zagleda u motor.

- Jeste pogledali svjećice – upita Tibora.- Joj, ja vam nemam pojma o autima. Ni gumu

ne znam promijenit. Samo tankam i vozim, kužite… - Hmmm… - namršti se Getriba. Ljut je na kvar

koji mu se skriva, ali naći će on njega…- Znao sam, evo točno sam znao… da će se

desit sranje… čim smo sišli s autoputa. – stane Tibor kukati. – Mogli smo već biti na pola puta doma, a ova-ko… ode lova iz džepa!

- Daj, ne drami - Maja ode na kraj parkirališta, samo da ne sluša Tiborovo cendranje.

- Ni signala nema! Mobitel mi je skroz mrtav – premeće Tibor mobitel. – U kakvu si me tu vukojebinu dovela?

- U vukojebinu nad vukojebinama! – s vrata uskoči Ernest u razgovor. – U cijeloj dolini nema signala ni da Hitnu nazoveš. Samo pod jabukom u dvorištu tete Kate. Zna se tamo fino zagužvat…

- Ne mogu vjerovat. Trebalo bi zvat telekom-panije…

- Znaju one, samo im se ne isplati postavljat antene. Premali smo, kažu.

Ushodao se Tibor oko Getribe, a ovaj važno prtlja po motoru.

- Jeste našli kvar, majstore?Getriba zamišljeno zabrunda i nastavi čačkati.- Ne brinite, popravit će ga Getriba… Getriba

vam je, mladi gospodine, velemajstor za aute! – reče Ernest.

- Tog se i bojim… I što ćemo sad, ha, Majo?- Ništa. Gladna sam…- „Gladna sam, gladna sam“ – Tibor cinično

grinta sebi u bradu.- Nisam ti ja kriva što je auto riknuo! – otrese

se Maja na njega. – Šta drugo i možeš očekivat od ovog krša od auta…

- Auto je stvarno krš - uskoči Getriba.- … ja sam te samo htjela počastit s janjetinom,

eto…- Dobro, dobro… - pomirljivo će Tibor, najmanje

što želi je svađa. – Nisam rekao da si ti kriva. Osim toga, meni janjetina smrdi…

Ernest priđe automobilu, savije krakato tijelo i zalijepi nos na prozor.

- Oprostite što pitam, a kakav je ono pehar?

128 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

- Za osvojeno prvo mjesto. – reče Tibor.- Čestitam! Za prvo mjesto… u čemu?- U frizurama.- U frizurama? – Osovi se Ernest, pomisli da nije

dobro čuo.- Da. Pobijedili smo u frizerskom natjecanju. Mi

smo frizeri, znate…- Da? Logično - frizeri rade frizure, logično… I

kažete, pobijedili ste. Bravo! A pehar je zlatni?- Nije, nažalost. Samo je pozlaćen – Tibor glumi

skromnost, iz auta izvadi fascikl sa slikama. – Evo, ovo je frizura s kojom smo pobijedili.

- Zanimljivo… - hini Ernest da ga zanima. – A ove školjke i klasovi žita u kosi, što to predstavlja…

- To je simbolički prikaz isprepletenosti mora i ravnice, vode i zemlje, plavog i zelenog… - zanio se Tibor, maše rukom da objašnjenju dade težinu.

- Zanimljivo, baš zanimljivo… plavo i zeleno… zato kosa mora biti ružičasta?

Odustane Tibor od daljnjeg objašnjavanja, razočarano ubaci fascikl u auto i ode do Getribe. – Majstore, kakva je dijagnoza?

- Nije baš dobra. Paljenje je skroz u kurcu. E, sad, jel regler il alternator, jel dinamo il dinamova fufna…

- Šta to znači, majstore – Tibor je blijedio.- Morat ću rastavit pol mašine…- Majko božja… Koliko će me to doć? Getriba zabrinuto vrti glavom, a Tiborovo

bljedilo poprima pepeljasti ton.- Tri, četiri sata rada plus dijelovi plus… tisuću

kuna?Tibor sklopi oči, čini se da će se skljokati u nes-

vijest.- Ajd, sedamsto kuna bit će dosta - dobrohot-

no zaključi Getriba nakon napete dramaturške stanke. - Imam samo petsto… - zacvili Tibor.- Ajd, petsto, nek te voda nosi – otpuhne Get-

riba patnički. Tiboru se boja pomalo vrati u obraze.- Opet kiša – protisne Maja.Tibor htjede Getribi još nešto reći, ali ga Maja

uhvati pod ruku i odvuče u „Ružmarinku“.- Kako si znao da im je auto u kvaru? – briše

Ernest namočeno čelo.Getriba se zagonetno nasmije i gurne glavu

dublje pod haubu.- Sunce ti tvoje ludo… Što si im uradio?- Ništa. Samo sam im iščupo kablove sa

svjećica…- Pa, kad si stigo?- Kad sam išo pišat. Izišo sam u dvorište pa

okolo. Par sekundi posla…- I to ćeš im naplatit petsto kuna? - Pa, treba očistit svjećice, masne su do jaja… -

smije se Getriba.Ernest je ganut, položi ruku na Getribino rame i

svečano prozbori – Dragi moj Getriba, moram ti nešto priznat: svaki put kad mislim da ne možeš niže past, ti me iznenadiš… i potpuno se iskupiš! U tebi čuči pravi poduzetnik… Svaka čast, majstore!

(U trećem fragmentu „Kolinje“ Andrija Tomaš prisjeća se djetinjstva u Grmovini)

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

29

Robert Međurečan

KOLINJEKolinje je oduvijek bilo ozbiljan posao u Grmo-

vini. Pripreme su trajale danima, razrađivani planovi u detalje. Nije važno što se kolje, svinje ili janjci, važan je protokol.

U Andrijinoj obitelji poštivalo se sveto pravilo da otac na proljeće kupi prasad koju stric Đuro onda hrani, a meso dijele popola. Klalo se na pragu zime, za Dan Republike, strateški idealno postavljen praznik. Možda namjerno postavljen baš tada, tko zna... Tih bi se dana radnička klasa razmilila po zemlji u potrazi za mesom. Svinjski plač i škrgut kljova razlijegao se domo-vinom...

Andrija se živo sjeća prvog kolinja u kojem su ga natjerali da aktivno sudjeluje. Napunio je dvanaest. Te godine nabavio je stric ispod cijene krmaču od dvjes-to kila. Kolinje de luxe. More mesa, čvaraka, krvavica...

Otac i stric već su u pet ujutro bili na nogama i ispijali prvu rakiju. Andrija ih je promatrao iz kreveta, uzbuđenje ga je držalo budnim. Na kraju i on ustane. Strina Anđelka je na dvorištu ložila vatru ispod kotla s vodom. Snijeg je napadao preko noći i osvjetljavao još debelu tminu. Stric je razgrtao snijeg, gunđao zbog dodatnog posla i svako malo slao strinu u kuću po rakiju.

- Andrija, de provjeri jel krmača još u svinjcu – zadirkivao ga je kroz škripavi smijeh.

I sestra se probudila, ali nije ustajala. Njoj je sve to bilo odvratno. Pokrila se preko glave, spremna začepiti uši da ne čuje svinjski cvilež.

- Zašto kuhaš kavu u loncu? – pitao je Andri-ja majku. Nije mu stigla odgovoriti. Desetak susjeda ušlo je u kuhinju skupa s ocem i stricom. Majka im je zaimačom sipala kavu u šalice, a stric ih je nudio raki-jom. Otac je provjeravao oštrinu noževa, brusio tupe. Pogled na oštrice pritiskao je Andrijin želudac. Njima će jadnu svinju, ježio se pri samoj pomisli.

U čoporu su odšetali do svinjca, ali bez oca. - Ne mogu ja to... – prišapnuo je otac stricu.

Ovaj mu pošalje grimasu gađenja.- Pičkice, nikad čovjeka od tebe... –Nitko ih nije čuo, osim Andrije koji je stajao iza

vrata. Otac se pokunjen povukao u sobu.Krmača, osjetivši što joj se sprema, stane cvilje-

ti prije nego su krvnici ušli u svinjac. Andrija je proma-trao s pristojne udaljenosti, spreman da zbriše u kuću kad je izvuku iz svinjca.

- Drž je za rep, jebo joj ti mater... – reži jedan od krvnika.

- Ohoo... pa to je mrcina i po! Kolko ima?- Dvjesto – čuje se stričev glas.- Ima ona, brat bratu, preko dvjesto pedeset...- Stavi joj šlingu na gubicu...Komešanje u svinjcu. Udarci, vika, psovke, svin-

jski cvilež.- Stavi joj šlingu, jebo te šlinga, neće te ugrist...

– urla stric.Netko vrisne.- Ugrizla me!Istrči jedan od susjeda, pritišće krvavo zapešće.- Samo te malo ogrebla. Jebote, što si mekan, ko

da si od putra... – iziđe stric za njim.- Kurac ogrebla. Ruku mi je zdrobila – plače sus-

jed.Iziđu i ostali, pregledavaju ranjenika, okreću mu

šaku. Ovaj vrišti na svaki pokret.- Uuu, bog te jebo...- Đuro, ovo je stvarno gadno. Krmača mu fino

sažvakala kosti. Mora na Hitnu...- E, jebemti – škrguće stric zubima. – Anđelka!

Anđelka, sunce ti Irudovo, di si? Donesi rakije, tajm aut je!

Povežu ranjenika, utrpaju ga u auto i krenu put bolnice. Od deset krvnika ostade šest. Truse rakiju za hrabrost.

- Još jednu, momci...Vrate se u svinjac. Opet metež. Nakon nekoliko

minuta borbe i vike, uspiju izvući krmaču na dvorište. Andrija s kućnog praga napeto promatra.

- Ufati je za nogu, sruši je... – dere se stric, hvata nož.

- Jebote, posrala se od muke – viče susjed koji je drži za rep.

Dvojica padnu.- Jebemti snijeg, al je klizavo... – psuju.

130 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Istovremeno, ritne se krmača i opali jednog po nozi. Ovaj jaukne, složi se na snijeg, usput sruši i onog koji drži rep. Oslobođena, stane krmača trčat po dvorištu i vući, sanjkati susjeda koji je grčevito držao uže s omčom na krmačinoj gubici. Na kraju i on ljosne.

- Ovo nije krmača, ovo je monstrum... – pišti stric. – Anđelka! Di si, Anđelka, sunce ti jebem žensko! Dolazi brzo, pobježe nam krmača...

Razviju se krvnici u strijelce, potiskuju svinju na gnojište, u kut dvorišta, opkoljavaju je. Cvili krmača ispod glasa, otresa glavom da se oslobodi omče. Skoči stric na uže, ali promaši. Odskoči svinja kao da nema dvjesto kila i probije se iz obruča, a stric nosom zaore po gnojištu.

- Jebem ti svinju i svinjskog sveca i... – pljuje stric brabonjke, rakijom ispire usta. Šteta mu ispljunuti rakiju, radije ju proguta. – Kolko sam govana pojeo u životu, ovo je ništa...

Nastavi se hajka za krmačom. Prometnulo se kolinje u burlesku, čaplinovski nijemi film s potjerom. Svi love jednog i nikako da ga ulove. Andrija se ludo zabavlja. Napokon je uhvate i sruše na pod.

- Anđelka, sunce ti božje, di mi je nož....Potjera je iscrpljena od hajke. Pušu, pište,

nalegnuti na krmaču. Ali u njoj ima još snage. Cvili, riče, lamaće glavom, cvokće zubima, pokušava ustati. Umorni krvnici jedva je zadržavaju polegnutu.

- Ako i sad pobjegne, idem po pušku i jebat ću joj majku... – govori jedan.

- Fali nam jedan – viče onaj što drži nategnuto uže s omčom oko krmačine gubice.

- Andrija, sine, dođi vamo! – zove ga stric.Andrija se trgne.- Brzo vamo! Hvataj uže...Andrija bojažljivo priđe. Susjed mu uvali uže i

skoči na krmaču.- Nategni uže, Andrija! Jako, kolko god možeš!

Glava mora bit mirna i vrat slobodan...Preplavi Andriju tsunami adrenalina. Nategne

uže svom snagom, primiri krmačinu glavu. I pogleda ga krmača, zabulji se u njega, ili mu se činilo u onom polumraku, a adrenalin se povuče i ostane mu golo srce u grlu i ruke koje trnu od napora. Ostalog se sjeća u magli... Oštrica noža nestaje u svinjskom vratu, krv, trzaji, rika koja blijedi u cvilež i muk, ritanje u agoni-ji... I onaj pogled. Izbečene, prestravljene oči, vape za milošću, grabe za lažnom nadom. Postaju nekako ljud-ske.

Devet godina poslije, takvi pogledi ponovo su ga zaskočili. Pomiješani s mirisom benzina i spaljenog ljudskog mesa, na bojišnici prema Vukovaru...

Od strica je za iskazanu hrabrost dobio osmuđeni svinjski rep.

- Sad si pravi muškarac! Ih, moja krv! – podign-uo ga stric u zagrljaj, izljubio rakijavim čvaljama.

Otac je šutke stajao po strani.- Ti si ubojica! Mrzim te! – istresla se sestra na

njega.

O, jesam.... Itekakav.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

31

Luka Vukušić

ĆELAVI PROSVJEDNIK

Za svečano otvaranje nove sale u tvrtki znalo se par tjedana unaprijed, no tek koji dan prije samog otvaranja doznalo se da će uz ravnatelja i druge predstavljače nastupiti na violini i devetnaestogodišnja ravnateljeva kći. Vijest o tome kružila je tvrtkom od usta do usta kao da je bogzna kakvo čudo. I kad je već bilo sigurno da vijest svi znaju, opet se prepričavala. Uvijek je netko imao nešto dodati, neku pohvalu djevojci ili jednostavno neku pojedinost vezanu za nju ili ravnatelja.

«Zašto mi Balkanci tako volimo sve znati?», upitao je Filip prijatelja dok su ispijali jutarnju kavu.«Ne znam, valjda zbog kompleksa manje vrijednosti, zbog vječitog služenja drugima, Turcima, Austrijancima...

Sluge uvijek najviše blebeću. Valjda je to.»Filip se malo zamislio. «Sluge… Pitanje je jesmo li ikad bili sluge u pravom smislu riječi. Nije isto ono što je sluga

nekad bio i ono što se danas smatra pod tim pojmom. Sluge i kmetovi su se nekad itekako borili protiv gospode, a po meni sve dok se boriš, ti si slobodan. Nije bitno ni gubiš li ili pobjeđuješ u očima drugih. Glavno da se boriš.»

Prije samog otvorenja izložbe Filip je nakratko izišao na zrak. Prošao je park i nekoliko ulica te taman naišao na skupinu prosvjednika. Njih dvjestotinjak ponosno je stupalo kolnikom i vikalo: «Ban-do lopov-ska! Ban-do lopov-ska!...»

Zastao je i promotrio ljude. Fino odjeveni, uglavnom srednjih godina, potpuno bezopasni. Kao navijene igračke. Nije bilo snažnih emocija na njihovim licima, pa ni na prolaznike nisu mogli ostaviti neki utisak. Opet, bila je ugodna spoznaja da se nešto događa, da postoji nova sorta ljudi. Neka je mlitava i bezopasna, barem je nova.

Kad se vratio u zgradu, velika je sala već bila puna uzvanika. Starije gospođe groteskno našminkane, važna gos-poda, uglavnom proćelava s velikim naočalama, nekoliko mladih hostesa, skladnih tijela ali pomalo blentavih lica... Odakle su se samo skupili ti ljudi. Imao je osjećaj da za deset godina otkako živi u Zagrebu nikada nikog od njih nije sreo. Ipak, kao da mu je trebalo malo vremena da oči navikne na tu masu. Uskoro je pojedince počeo prepoznavati…

Napokon je najavljivačica stala pred mikrofon. Uobičajeno predstavljanje visokih uzvanika i ispričavanje onih koji nisu mogli doći, govor arhitekta, a onda konačno i trenutak koji je dobar dio sale najviše čekao. Na pozornicu je stupila visoka plava djevojka. Gotovo da nije nimalo sličila na oca. Poznato je da prirode agresivne, zle, pa čak i nakazne, znaju imati djecu sasvim suprotnih osobina, no opet, svaki je put čudno, kad se takvom nečem svjedoči. Filip nije mogao mak-nuti oči s djevojke. Njezina elegancija, duga plava kosa, lijepo pomalo izduženo lice koje nije namještalo nekakve grimase prilikom izvedbe – sve ga je to privlačilo, no činilo mu se da bi dojam bio puno slabiji da to nije ravnateljeva kći i da svih ovih dana nije toliko slušao o njoj. To je dakle djevojka koja je provela par godina u inozemstvu usavršujući svoje umijeće, koja je s dvanaest godina morala prebroditi drugu rastavu svoga oca, vjerojatno i svakakve druge njegove ispade i tko zna što još, a opet, evo je tu – lijepa, neusiljena, moćna. Gorio je od želje da joj zaviri u dušu, provjeri je li dojam koji ima točan. Znaju ljudi vješti nekom umijeću često zaslijepiti okolinu, učiniti da ono čime se bave u očima većine briše gotovo sve njihove mane. Trgnuo se kad mu je prijatelj šapnuo:

«Ovu je stari masno maltretirao, sto posto. Gledaj koji čudan pogled ima!»Nije mu se svidjela primjedba, no opet, s druge strane, bilo je dobro da ga je netko prodrmao. Zaista, ima nešto

čudno u pogledu, ali to ne mora ništa značiti. A ako znači, neka je proklet ravnatelj što je uništio takvog anđela!Nije mu se dalo ostati na druženju koje je uslijedilo nakon završne riječi. Previše je bilo ljudi koje nije želio blizu,

a i neki se nemir bio uvukao u njega: Oni tu održavaju domjenke dok se na ulicama prosvjeduje. Predložio je prijatelju da zajedno odu do trga i vide što se događa, no na kraju je morao otići sam.

Nekoliko se prosvjednika lica omotanih u šalove zalijetalo u policijski kordon i zasipalo ga kamenjem. Bez prave ideje i odlučnosti čekali su trenutak kad će policija izgubiti strpljenje i krenuti na njih niz ulicu. To je očito bio trenutni maksimum ljudi nezadovoljnih državom: sakriti se pod šal, bojažljivo gađati policijske oklope i onda bježati oduševljen sam sobom. Da se netko usudio napraviti nešto više, ozbiljno ozlijediti kojeg političara dolje na trgu, primjerice, jasno da ga nitko ne bi podržao. «Licemjerna bagra!», pomisli Filip pomalo već žaleći što je uopće došao. Odjednom se huk

132 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

prosvjednika pojača i ulicom odjekne topot stotina nogu. Policajci su se sjurili i razmahali pendrecima. Filip se brže-bolje sklonio u pokrajnju uličicu i odanle sa sigurne udaljenosti promatrao što se događa. Nekoliko je zaostalih prosvjednika već ležalo na tlu i primalo udarce. Jednog je neki ogroman policajac srušio baš u ravnini s njim. Prestravljeno mlado lice ostalo je bez svoga šala. Dok ga je policajac onako skupljenog na tlu priklješćivao koljenom i mlatio odmjerenim, činilo se čak pažljivim, udarcima mladić je vrištao iz sve snage: «Nemojte, molim vas! Aaaaa!» Filip se opčinjen prizorom nije micao s mjesta. Sve mu se činilo nerealnim, kao da gleda neki film ili kazališnu predstavu. No iznenada se nešto u njegovoj nutrini pokrene i on se, a da ni sam to nije očekivao, zaleti prema policajcu. Kako ga ovaj uopće nije bio vidio, uspio ga je odgurnuti s prosvjednika i srušiti na bok. Mladić koji je sve dotad vrištao tako da se činilo da se nikad neće moći zaustaviti, poskoči kao mačka i odšepesa brzo niz ulicu. Osvrnuo se dva-tri puta iza sebe i s nekim prestravljeno podmuklim izrazom provjerio prati li ga tko. Filip je začuđen onim što je učinio stajao nasred ulice i gledao kako se grdosija pred njim uspravlja. «Da li da čeka ili da bježi?» Samo si je jednom postavio to pitanje. Sljedećeg je trena već bio u uličici iz koje je izašao i trčao brzo koliko su ga noge nosile. Preskakao je po tri-četiri stube odjednom, uzbrdo, a onda na jednom zavoju, uvjerivši se da nikoga nema na vidiku, upro sve snage i u par se zamaha prebacio preko visoke žičane ograde. Našao se u blatnom vrtu punom grmlja, no bio je siguran. Ni čovjek bez oklopa ne bi lako mogao učiniti ono što je njemu uspjelo.

Kad je poslije dvadesetak minuta hodao Ilicom, sve je bilo uobičajeno. Hrpa ulickanih ljudi lagano šeta, promatra izloge i čavrlja. Vjerojatno je i za vrijeme tuče kojoj je prisustvovao bilo tako. «Ni traga nečemu što bi ukazivalo da se nešto dogodilo samo par stotina metara dalje», pomisli. I kako to često biva, odmah je bio demantiran. Dok je stajao pred pješačkim prijelazom i čekao da se pojavi zeleno svjetlo, malena se djevojčica do njega obrati ocu kojeg je držala za ruku: «Tata, danas sam nacrtala prosvjednika...»

«Bravo, bravo...», nezainteresirano je odgovarao otac.«Ali nisam mu stigla nacrtati kosu...», nastavljalo je dijete smijuljeći se.Filipu nije bilo druge nego da veselo opsuje i nasmije se i sam.

Vatroslav Kuliš: Neretva, ušće, 1988.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

33

Luka Vukušić

PREOKRETPjesma, dizanje čaša, opet pjesma. Žao mu je tih pjesama. Mogle bi biti lijepe, da se pjevaju bez pogledavanja i

nelagode, da ih pjeva netko drugi. «Ne možeš živjeti u prošlosti», rekla mu je jednom. A vidi je sad! Živjet će s njim koji nema budućnosti. Bio je čuo da je pjesnik. Jedno ga je vrijeme gledao tako, nastojao ga shvatiti, tražio je neku nježnu crtu u njemu, čudio se što je ne vidi, što je tako skrovita. I kad je pomislio da ju je konačno našao, ispalo je da je nema, da uopće nije pjesnik. Smijali su mu se zbog toga, zadirkivali ga, dokazivali mu koliko je pogriješio. A on ga više nije mogao gledati kao prije. Sve je bilo nepovratno zamućeno. Kao da ga je obavio neki veo satkan od krivih predodžbi i razočaranja. I osjećao se prevarenim i uvrijeđenim iako je znao da za to nema razloga. S druge strane, bilo mu je drago da nije pjesnik. Ne zbog nje, nego jednostavno zato što nije volio pjesnike i ljude od pera. Previše pričaju, prezaokupljeni su sobom i onime što misle da je bitno i točno. Nametljivi su i dosadni.

Gledao ih je sada oboje, zagrljene i nasmijane, u dimu cigareta, u buci, i pitao se jesu li sretni. Pitao se onako, bez-veze, znajući da neće dobiti odgovor. Vjerojatno ga ni oni sami ne znaju. Kad bi bilo imalo nade da će ga shvatiti, rekao bi im sve, bez oklijevanja. A da im išta govori ovakvima, nema smisla. Mislili bi da je pijan, lud, ljubomoran... I nikome zbog toga ne bi bilo ni bolje ni lakše. Ali ni gore.

Pokušava se šaliti, nasmijavati ljude oko sebe. Bezuspješno traži podršku. Usiljeni osmijesi i sažaljivi pogledi. Međutim, uporan je i bori se i dalje. No kad i na licu najboljeg prijatelja primijeti sućutan izraz, ne može se više suzdržati. Jezik mu postaje brži od misli. Teške riječi padaju. Svi se čude. I on sam. Da ih barem može povući, vratiti vrijeme par sekundi unazad. Boli ga gledati prijatelja povrijeđenog, razočaranog, sa stisnutim usnicama. Svejedno, umjesto da se ispriča, uvrijedi ga još jednom. Kao opsjednut. A onda otpije par gutljaja rakije praveći se da je miran, iako zapravo sve u njemu kuha i teško podnosi prijateljevu šutnju. Jedino ga u svemu tješi što je buka, što se pjesma ori i što se viče sa svih strana, pa je svega par ljudi svjedočilo njegovoj sramoti.

Ples. Prazne stolice oko njega, muškarci i žene u kolu, u parovima. I njegov prijatelj je među njima. «A zašto da ne pleše? Zbog mene ništarije valjda?», žali sam sebe i pije, tu i tamo okrećući glavu prema njoj.

Možda bi, da su znali cijelu priču, neki i promijenili mišljenje, stali na njegovu stranu. No navikao je već ostajati sam, biti neshvaćen i odbačen. Ljudi samo hine da vole logiku i opravdanja. Zapravo žive od mašte i tračeva. Nitko mu ne bi vjerovao da se pomirio s činjenicom da je odabrala drugoga, da je još davno raskrstio s njom i da mu je čak simpatičan visoki plavokosi «pjesnik», odnosno da je ljut samo zbog toga što zna da se priča suprotno. Koliko se god kleo i upinjao dokazati istinu, bilo je uzalud, pogotovo sada, nakon svađe s prijateljem. Tko bi od ovih polupijanih i inače ne baš osjetljivih ljudi mogao shvatiti njegov bijes zbog jednog prijateljevog pogleda? Kad bi im rekao da je u tom pogledu kao u čarobnom zrcalu osjetio sve one prikrivene podsmijehe, šaputanja i neizrečene misli koje je dijelom primjećivao, a dijelom naslućivao zad-njih dana, vjerojatno bi mislili da nešto nepovezano baljezga i prasnuli u smijeh čim bi im okrenuo leđa. Čemu da im daje povoda za to i zašto da se, uostalom, uopće ikome opravdava? Ako je i osjećao nelagodu, ni za što nije bio kriv, ni pred kim!

Bilo se već izmijenilo nekoliko pjesama kad mu priđe neki mladić. «Slobodno?»Šutke mu je kimnuo. Čak se uspio i nasmiješiti, lakše nego što je mislio da će moći. Mladić sjedne do njega i u

početku ništa ne govori. Samo lupka prstima po koljenu u taktu glazbe i prati pogledom rasplesane ljude. A onda se upoznaju i polako kreće razgovor. Ispada da je mlađi brat jednog njegova znanca. Tek tada primjećuje koliko mu nalikuje, no još ga više od te spoznaje pridobiva mladićevo vedro lice. Vedrina bistre nepatvorene mirnoće. Prvo lice ove večeri koje ga gleda bez ikakve sjenke i neizrečene primisli. Zato mu se potpuno otvara. Povjerava mu svašta, iznosi imena. Ni mladić njemu ne ostaje dužan. Rekao bi netko da se natječu tko će više toga otkriti ili tko će prije izreći nešto što će sugovornika iznenaditi neugodno, za promjenu, jer naprosto su oduševljeni jedan drugim. Gotovo da i ne primjećuju što se zbiva oko njih. Okrenuti licem jedan prema drugome energično gestikuliraju i zajedno se ushićuju ili mrgode. I dok mu mladić priča o jednom svom doživljaju – ...crna noć, šuma, psi lutalice... – sine mu gdje se već susreo sa sličnim očaravajućim licem. Čudi se da mu prije to nije palo na pamet.

Sjetio se rodnog sela i jedne starice. Kao dječačić bio je zalutao u njeno dvorište i ugledao je kako grubim žilavim

134 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

rukama raspiruje vatru. Zastao je nasred dvorišta i nije se micao, opčinjen crvenkastim sjajem vatre i pucketanjem drva. Tko zna koliko je dugo tako stajao i koliko je vremena prošlo do sljedećeg trenutka koji mu se zauvijek usjekao u pamćenje: nježno povlačenje crnih, suncem opaljenih staričinih prstiju preko njegova čela i srdačno nasmiješeno lice nad njim. Duboke modre oči pune iskonske mudrosti, sve znaju i sve razumiju... I danas, kad te žene više nema, čini mu se da iza nje nije ostala praznina. Kao da je dijelom nastavila živjeti u razgranatim hrastovima i raspuklim suhozidima, pa i u njemu. Bilo je dovoljno samo da pomisli na nju, bilo gdje i bilo kada, i odmah bi osjetio kako ga prožima osjećaj ispunjenosti i pomirenosti sa svime, kako dolazi u stanje kada je spreman učiniti sve, sve same plemenite i lijepe stvari, nikakvo zlo.

Sada ga međutim, možda prvi put u životu, sjećanje na nju ne umiruje. Naprotiv. Budi mu druge davne uspomene i ispunjava ga nekom tugom, pomiješanom s bespomoćnim bijesom. Ne dao Bog da opet izgubi kontrolu kao pred pri-jateljem! Ne bi si to mogao oprostiti. Uvrijediti ljude koje voliš nije opasno jer obično i oni tebe vole i poznaju i po mnogo čemu drugom, ali ispasti gad pred nepoznatim prava je muka. Osim što mu tako uništiš vjeru u ljude, i sam u njegovim očima ispadneš gori nego što jesi. Nije si smio dopustiti da razočara ovoga momka. Zato ne skida smiješak s usana i šali se, čini mu se uspješnije i slobodnije nego maloprije sa svojim društvom. Vratila mu se dosjetljivost. I naposljetku momka uspijeva nagovoriti da jednu plavu djevojku zamoli za ples. A sam se diže i kreće prema izlazu, da udahne malo svježeg zraka, da se odmori od buke. Primijetio je kako ga je krajičkom oka pogledala dok je izlazio, slučajno vjerojatno. Ne bi valjalo da je drugačije.

Stoji do ograde dvorišta s čašom rakije u ruci i promatra ulicu. Pjesma se i ovdje čuje, ali prigušeno, kao da dolazi negdje iz podzemlja. Jedan sakupljač boca premeće po kontejneru. Inače nigdje nikoga. Pokušava srediti misli, donijeti neku odluku, jer jasno mu je kako se muči i da tako dalje ne može. No nije dovoljno sabran, dovoljno miran, a i sakupljač nikako da se makne. Premeće i premeće. A njega kao ne vidi. Jak visok muškarac razbarušene kose u dugom kaputu. Ne može biti star. Daje mu kojih četrdesetak-pedesetak godina. Mora da mu je lice mrko, da mrzi sve oko sebe. Mogao bi se kladiti u to. Grozničavo prati svaki njegov pokret. Samo neka se usudi nešto mu dobaciti, krivo ga pogledati! Vidjet će s kim ima posla! I tada mu ispadne čaša iz ruke i razbije se na asfaltu uz tresak. Sakupljač se okrene, i u sjaju noćne lampe pokaže grubo izbrazdano lice, bradato, skitnički pronicljivo. Ništa nije rekao, samo ga je gledao. Nekoliko trenutaka tako stajali su jedan nasuprot drugome, mrki, šutljivi, puni svojih misli, spremni na sve. I tko zna što bi se dogodilo da se odnekud iz sjene nije pojavila velika crna mačka i zastala točno između njih. Skupila se, napela sve mišiće, i spremna na skok micala samo razrogačenim očima, okrećući ih čas prema njemu čas prema sakupljaču, kao da se čudi odakle im toliko težine u tako veseloj noći. I pri pogledu na tu spretnu zvjerku odjednom svog tereta u njemu nestane. «Zar je to dovoljno, strah nevine životinje, ako je uopće i to? Zar je to sve što mi je trebalo?», zastidi se sam sebe, no opet mu je mio nenadani osjećaj slobode koji ga je obuzeo. Postaje euforičan. Kimne sakupljaču ne gledajući hoće li mu uzvratiti, i opsuje mačku veselo, od dragosti. A onda se okrene i laganim korakom uputi natrag među svoje. Ispričat će se prijatelju, izgrliti sa svima. Neka svi vide da nikome ništa ne zamjera, da svima sve oprašta.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

35

Luka Vukušić

FARSADarko je zamišljen, napet od neke neodređene muke koja mu nije dopuštala da se ičemu potpuno posveti, da se

umiri, prevrtao hrpu papira pred sobom, svaki čas pogledavajući na sat i uvijek se iznova čudeći kako mu vrijeme sporo prolazi. Sav se stresao od snažnog kucanja na vratima. Nije stigao ni pogađati tko bi to mogao biti, a u sobu je već stupio profesor Ebert.

«Dobar dan! Jel Ivica ovdje? Zovem ga već tri dana pa se ne javlja.»«Na godišnjem je do dvadesetog.»«Ufff! Što sad raditi?»Glas mu je jak, zvoni. Valjda jer stalno govori. Čini se da toliko uživa u njemu da ne želi ni sekunde dopustiti

tišinu. Postavlja pitanja i uglavnom uopće ne čeka na odgovore, već ih ili sam daje ili dodaje još novih pitanja.«Da, mogao sam si i misliti. Tako biva kad se previše pouzdajete u dogovore. Vi vjerojatno ne znate što će sad biti

s mojim radom? A kako biste i znali? Da. Za tri dana putujem u Stuttgart gdje sam mislio prijateljima pokazati rad, i što sada raditi? Da udijelim fotokopije?»

«Pa...», počeo je Darko i odmah zastao, jer ga je profesor prostrijelio pogledom. Kao da mu je govorio: «Dečko, sada ja govorim, a ti šuti i slušaj. Ako si pametan, pamti jer ja sam velik čovjek i nema svatko sreću slušati me.» Podigao je glas tako da je čitav dio zgrade odjekivao: «Bože mili! Dođe mi da sve stavim u novine. Kakva neodgovornost! Dogovorili smo sve, datum, vrijeme, mjesto. I opet ništa. Traži se red, pravila, a kako ćr reda biti kad ga nitko ne poštuje... Evo, vidjeli ste prekjučer izbor novaka u Zavodu. Izabrano je deset novih ljudi. A sad vas ja pitam po kojim kriterijima? ... Razumijete li, po kojim? Je li moj sin unutra? Ne. To što je fakultet završio s najboljim mogućim uspjehom, što je napisao jedanaest izvornih znanstvenih radova, to nikoga ne zanima. A znate li vi što znači napisati izvorni znanstveni rad? Jedan, a ne jedanaest? Razumijete, je-da-na-est!»

Malo je zastao, uzdahnuo, pa nastavio mirnijim tonom, kao glumac:«Ne daj Bože da sam ogorčen. Na kraju krajeva meni uopće nije stalo do njih, do te farse.» Šeće po sobi gore - dolje, namršten.«Farsa, zaista. Jedna farsa... Ali znate koji je kriterij presudan? Iskustvo u sličnom poslu. Sad mi vi objasnite što to

znači! Za Boga miloga!»I kao što je naglo došao, tako je i otišao: «Recite Ivici da sam bio ovdje i da sam duboko razočaran.»Odjednom se sve učinilo tihim i blagim. Kao da su sve stvari u sobi, drveni stolovi, ormari, lampe, dobili nekakvu

mučeničku auru. I oni su slušali gnjevni monolog i nisu se ni trena pobunili. Ustao je i načinio par koraka prema prozoru. Jablani se savijaju na vjetru. Osjećao se čudno, kao da je nešto zaboravio. Neodređena praznina u glavi. Dovijao se malo ne bi li se sjetio što bi to moglo biti, a onda shvati: nestalo je one napetosti koja ga je mučila, kao da ju je profesor Ebert ukrao i odnio sa sobom.

136 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Boris Gregorić 67)

WALDEINSAMKEITPrizor prvi

Postoji jedna čarobna riječ u njemačkom jeziku, Waldeinsamkeit, zapravo neprevodiva koja otprilike znači ‘osjećati se sam u šumi’. Heidegger ili ne, tek izmaglica još je visjela kao koprena nad pospanim subotnjim gradom. Pošli su, kao pravi planinari, prvo tramvajem, potom autobusom prema dalekim zapadnim predgrađima. Konačno sišli su negdje u prigrađu, prešli preko uske ceste, zakoračili u šumu. Šume su one prave kad još nema prvih tragova subotnjih izletnika. U gradovima kao da nema te protočnosti, osim možda u kakvom velikom parku, a u pravoj šumi odmah uz pjesmu jutarnjih ptičica, stvari počnu šuškati, šaptati, romoriti, čovjek odmah pomisli na neku dragu liju ili nespretnoga vepra kako ruje kroz hrbat od staroga lišća; pomisli čovjek i na dobre stare vile, na vilenjake koji možda još planduju negdje na rosom okupanim livadama. Naravno, sve uz glazbu naših koraka preko razžuborena potočića…

A cilj bile su stijene na sjevernoj strani planine; mjesto koje su poznavali jedino pravi planinari. Poprište predaje po kojoj se na vidikovcu jednom, mitski, okameniše svatovi zbog neke kletve. Do grebena se dolazilo nakon tri do četiri sata žustrog hoda kroz dobro zaraslu šumu. Doista, ova naša planina možda nema grandioznu, alpigenu ljepotu, možda nema iskonsku svježinu ili gustoću kakve prašume ali ipak… Makar s njenih visova ne pucaju pogledi na spektakularne vrleti Kordiljera, nema vidika velikih jezera, niti mora, a opet… Niti pogled na zelene, blage brežuljke nije za baciti kroz prozorčić jednotračnoga, apsurdno sporoga vlaka kakvih još jedino ovdje ima, a možda i u dalekoj, zelenoj Indiji.

Valja se malo našaliti. U svakom selu birtija. Tamo trgnem vino, rakija…Kanonici, zgubidani! Stara priča, sljedbenici drevnoga Bacchusa svi od reda. Vinske kleti, črleni krovovi. Nakon svakog pljuska slovenski kmet već marljivo škropi protiv peronospore. Kak bi se reklo: traktorijada. Prskaju protu peronospore uredno, svakoga jutra, gotovo po vojnom rasporedu, a s ove strane, preko Sutle, ima vremena, mañana! Nakon gemišta, stari!

Prizor drugi

Za dobar izlet, uz kajzerice, termosice, gojzerice, pokadšto gitaru ili usnu harmoniku, potreban je još oveći ruksak. Tako je to bilo nekad dok je modri tramway sporo gmizao gore ka Gračanima, iznad modroga vagona prskale su električne iskre, a vozilo se mučilo, napinjalo dugim nagibom prema tunelu koji vodi ka staroj žičari. Koliko puta je izletnik sanjario kako će jednom ostati u šumi, živjeti tamo, baš kao njegovi junaci — jogini stare Indije. Ili pjesnici poput Hőlderlina. Heideggerov esej o Hölderlinu rekli ste?… Ah, taj metafizički povratak, osjećaj osamljenosti šume ...Šume kao naše pravo izvorište. Tako su mislili Thoreau, Hamsun, Hesse; čak bi se i taj veliki gradjanin Goethe ovdje vjerovatno osjetio kao kod svoje kuće. Taj poljubac sunca na koži, električni udar svjetlosti u utrobi! A tko se ovdje ne osjeća ugodno, u svijetu ptica, ciklama, blesavih zečeva, istrgnutih, rijetkih riječi.

Sve ujutro u šumi izgleda lako, dosežna; ništa lakše do tapkati po sagu od staroga lišća, mehkom u ranu jesen, ili rano proljeće.

Prizor treći

Zrak, osjećate li?, duboko je disala jedna Vanja, bucka, zlatokosa, rumenih obraza, okrugle glave poput kakve zdrave ukrajinske babuške u polju krumpira.

Zelena pluća planeta Zemlja, odgovora joj sestra, visoka, košćata, kratke zlatne kose; asketskog, donkihotskog lika. Zaboravite riječi i uživajte, prekida ih treća, najmladja sestra, koja je kao Viking u minijaturi. Poglejte!Što?

67 Boris Gregorić riše i piše od malih nogu. Objavio je šest knjiga. Voli skitati. Poznaje neke dosta zanimljive ljude. Trenutno se da spaziti na biciklu, boreći se protiv tmurnog, negativnog vremena u glavnom gradu RH.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

37

Tamo, u grmu!Što je u grmu? Da nije…?Ne, nije, nema medvjeda koliko znam. Nikad se ne zna. Zatim krcnu i prasnu grana. Divlja svinja?, zapita mladić, visok, mršav, elegantan kao iz jednog crtanog romana.Nažalost, ovdje nema medvjeda. Tek poneka lisica, ponekad divlja svinja…

Već je tako bilo blizu podneva kad su se probili iz šume do tog posljednjeg proplanka, izronili iz šumarka, konačno nalazeći put do stijena na vrhu. A prije stijena s kojih pada pogled na cijelu niziju, jedna sestra sveza svoj šal crnih i bijelih šara oko očiju mladiću te ga povede nekoliko koraka, rukom, do ruba litice. Takav je navodno bio običaj za one koji su prvi put došli do vrha. Ruke odmotaju šal. Prizor u narančastom zlatu, bljesak vode, neba, sunca, u izletniku zavlada kratki orgazam radosti, neki misterij sunčeva zlata, plaveti i zelenila. A potom osjećaj da bi mogao skočiti i poletjeti. Zatvoriti oči i skočiti bez ikakva straha jer ne će i ne može više nikada pasti na tvrdu zemlju. Lahor vjetra ponijet će ga onda lagano, kao balonom, visoko iznad zelenih livada svijeta.

138 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Boris Gregorić

EVO Evo, dakle, ništa se nije dogodilo. Ništa se nije moglo dogoditi. Nije bilo nikakvih likova; zapleta još manje. (Jedino

zaplitanje jezikom.) Zapleta nije bilo, ali bile su riječi poput: zapeta; za pet; za petom. Zapeta je bila riječ koju mnogi domoroci nisu mogli podnijeti. U njihovom jeziku zvala se Zarez. Pet je pak mogla biti ili znamenka, redovni broj, ili prva tri slova riječi “peta” koja, ovisno o naglasku u tom, priznat ćete, opskurnom jeziku, mogla je značiti peta osoba ženskog spola u nizu, ili pak —s posebnim naglaskom —ono što se u engleskom jeziku lijepo zove heel.

Dakle nije bilo likova, nikakvog zapleta. Nikakvih cipela s visokom petom. Likovi, ako ih je i bilo, hodali bi okolo bosi. Po šumi, po travi, po livadama. Ustvari livade bi trebale biti pune bosonogih ljudi, ljudi koji su se odlučili hodati naokolo bez cipela. I čarapa. Naravno hodati bos nije baš mala stvar u tzv. sjevernoj Hemisferi. Gotovo sva indijanska plemena s vremenom su naučila praviti tzv. mokasine, iliti cipele od štavljene, životinjske kože. No, to je sve već dosta komplicirano. Dosta komplicirano jer to već znači da su, da smo, stigli na rub nečega što bi moralo početi zvučati kao obrisi nekih ‘likova’, kao neke klice nekakvog zaplitanja. Ali ne.

Dakle, ništa. Kraj. Riječi. Gomilaju se. Riječi virus. Lijeva strana mozga. Čak i kad prestanu na nekoliko trenutaka, blaženstvo. Riječ za to: blaženstvo. Ništa, dakle. Kraj. Klice uplitanja, zaplitanja. Mi raznosimo klice riječi. Nirvana je u suprotnom smjeru. Treba na njoj dosta raditi. Ništa nije besplatno na ovom svijetu. Ništa ne pada s neba. To su te banalne fraze koje se često znaju čuti. Ali ne.

Evo, dakle, po njima, nešto se pak moralo dogoditi. Nešto se navodno uvijek mora dogoditi. Ali ništa se zapravo nije dogodilo još od 1950. godine kad se ništa dogodilo po prvi put. To je dosta dugo vremena za jedno ništa, dosta dugo bez da se nešto dogodi. Ljudi postanu nervozni ako se baš ništa ne dogodi. Čak izbiju nekakvi ratovi oko nečega. Nema ničeg lakšeg od dovesti ljude na ratne staze. Ljudi nismo tako različiti od mrava ili pčela. Mnogi su čekali, mnogi vjerovali, svi su bili puni nade: nešto se mora dogoditi, na početku novoga milenija. Kakvo je to bilo razdoblje tzv. nade, puno pozitivnih globalnih iščekivanja. Ali ne. Opet su prevladali fakultetski obrazovani stručnjaci za fabulu i likove. Nitko nije mogao zaustaviti tog Golema, masovnu svjetsku proizvodnju likova, industriju, marljivost nas mravolikih pisaca, našu opsesiju beskonačnim zapletima, prepletima, otpletima, tzv. događajima (vidjeti je kako sve vrlo lako krene stranputicom i počne se beskonačno komplicirati a svijet je ponovo žrtva vladavine lijeve strane mozga…). Ali kako je masovna svjetska proizvodnja tzv. stvarnosnog odavno prešla sve granice podnošljivog, po svim zakonima termodinamike i opće entropije, odavno je moralo doći do točke zaleđenosti. Ali ne, ništa od toga. Američki (vrhunski) stručnjaci za standardiziranu, politički korektnu, međusobno zamjenjivu, masovnu svjetsku proizvodnju tzv. proze, zadovoljno trljaju svojim rukama. Tekući računi u bankama i dalje im rastu bez većih entropijskih problema. Sad ih je lakše uvećati nego ikada. Dovoljno je dodati nekoliko 0000 svojem računu. Izdavačke kuće cvatu. Milijuni novih naslova napadaju s naslovnih stranica inter-netskih portala. Milijuni novih stvarnosnih pisaca rađaju se svakog dana. A, opet, ništa se posebno ne događa.

Svi pišu, sve se više piše, zadovoljno konstatiraju vrhunski stručnjaci svjetskog stvarnosnog pisanja. I, što je još važnije, sve što piše piše sve istije. Svi pišu sve, sve napisano je pod najstrožom kontrol, što znači sve više stvarne stvarnosti koja zapravo nije ni toliko stvarna, a još je manje stvarnost. Stvarnost je (možda) bila Fukushima. Stvarnost je (možda) Kandahar. Ili Bagdad. Stvarnost su, po američkim stručnjacima za proizvodnju stvarnosti, stvorene, stvarnosne riječi koje dočaravaju, često do najmanjih, najbolnije ‘opisanih’ tzv. tančina sve detalje čak i najmanjih, najbanalnijih radnji od strane čak i najmanje zanimljivih (ali zato vrlo detaljno opisanih) tzv. likova uhvaćenih u vrtloge tzv. stvarnosti.

Stvarno. Radnje su danas sve otvorene. Dućani rade, ali cijene su previsoke. Mušterije ulaze i izlaze. Srećom, danas je dosta toplo. Mislim, stvarno. Ono. Vrijeme je za nešto novo. Nešto drugo. Zato mi u subotu krećemo na put. Bez likova. Bez zapleta. Bez prtljage. Bez bagaže. Mi i volan u rukama, pred nama otvorena cesta, posljednji semafor na izlasku iz grada, potom: naplatne stanice, benzin, vinjete, male rijeke protočnice, ima i dosta drveća, sad već smeđeg. Vozimo se kraj željezničke pruge i malih očajnih gradića.

Jednom, kao da je to bilo u nekom drugom vremenu, vidjeli smo kako drveće doista treba izgledati u ovo tzv. doba godine. Izgledati kao na filmu. Vidjeli smo jednom, tamo, preko sedam mora: Japanese maple trees, ash trees, ginko trees, vidjeli smo čitave šume u različitim jarkim bojama: —— (slijedi bolno duga lista jarkih boja). Vidjeli smo toliko

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

39

šuma da i danas osjećamo njihovu čarobnu moć. Dovoljno je sklopiti oči. Noću. Pred spavanje. Krevet je sasvim dovoljne duljine. Jastuci su punjeni perjem. Onda u glavi gledamo slike. Slideshow. Gledamo istinske šume, istinska jezera, istinske promjene boja u ovo tzv. doba godine. Krećemo se ni previše brzo, niti previše sporo. Niti se vozimo, niti hodamo. Kao da smo na biciklu ali bez napora koje zahtijeva ta akrobatska sprava. Kao da smo ovladali nekom novom tehnikom prelaska kroz prostor. Kao da lebdimo negdje iznad ili u visini tih šuma i doista velikih jezera. To nisu zapravo jezera već mora. Tu ima jedno malo more, koje je zapravo manje od tih velikih jezera. Tamo. Ali onda, u ono vrijeme, znali smo nemilice ploviti rijekama tzv. automobila. Te rijeke imale su po deset, dvanaest i više pomoćnih rijeka. Rijeka koje su se slijevale u tu glavnu veliku rijeku, a ova se granala u mnošto još većih rijeka, koje su postajale sve veće i veće, dok na kraju …dok na kraju…na kraju što?

Ali ne. Kao kakvi stvarnosni mravi kretali smo se na četiri kotača na sve četiri strane svijeta, sa dvije ruke i dvije noge, a sada ovim malim zabačenim autocestama, gotovo idiličnim, vinjete, benzin, male tete, katete, jedan kombi, španjolske tablice, grupa romskih građana, bez gitara, bez kastanjeta, idemo dalje: kao u potrazi za nečim: za nekim: nekad se to zvalo u potrazi za… naplatne stanice, mjesta za parking u pituresknom gradu. Kraj jedne male jarko zelene rijeke. Evo ga, sunce. Jedna narančasta, bijela mačka, na suncu, na parapetu. Proteže se.

Stvarno je toplo danas. Gle, dakle nešto se ipak događa.

Vatroslav Kuliš: Riffovi, 2005.

140 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Anastazija Komljenović

LÉZARDER

U francuskom jeziku postoji glagol lézarder koji bi u doslovnom prijevodu značio gušterati se. A ta riječ najbolje opisuje ono što ja činim posljednjih nekoliko dana. Lipanj je, dani su iznimno vrući, užareni zrak isijava, vrela smjesa okružila zamračene kuće, oaze hladovine. Ulice su utihnule, svi čekaju spasonosnu večer. Ležim očiju nepomično uperenih u strop, ispružena na trosjedu u prizemlju kuće. Svaki pokret je suvišan i nepotreban. Nemam želja. Jedino iz vrta čujem žive ptičje glasove. U vrtu je jabuka i njezini plodovi cijelo ljeto padaju na travu hraneći ptice. Osluškujući ptičji kongres u vrtu polako iz nutrine nailaze sjećanja. Slike djetinjstva.

Između moga naselja i središta mjesta nalazilo se groblje. Godinama sam njime prolazila dvaput tjedno, idući u glazbenu školu. Lako sam se kretala po uskim stazicama čitajući nadgrobne natpise, dok sam ispred malih dječjih grobnica prolazila suspregnutim dahom. Stare kamene grobnice plemenitaških turopoljskih obitelji izdizale su se kao obelisci na kojima su se ispod znaka križa nizala imena mnogobrojnih članova obitelji. Breze raširile dostojanstveno svoje grane, čempresi veličanstveno razlistani. Malu mrtvačnicu zarobio bršljan, jedino su njezina polukružna stara drvena vrata djelovala kao ulaz u neku čudesnu bajku. Mir je gospodario tim mjestom. Samo su ptice orkestrirale u tisuće tonova. Nisam osjećala strah, ali neka neobjašnjiva zebnja uvijek je prolazila mojim dječjim tijelom. ‘’Sve je dobro, još malo...’’ prošaputala bih slijedeći puteljak prema izlazu dok su u krpenoj vreći šuštale kajdanka, etide i Bachovi preludiji.

Dan izmiče kraju, sobu polako nastanjuju sjene i obrisi. Lijeno ustajem i palim male murano svjetiljke, jednu na klaviru, drugu na regalu. Odjednom mi pozornost privlači sjena kukca. Na regalu između Krležinih sabranih djela i drvenog raspela, majčinog dara s nekog hodočašća, smjestio se bucmasti kukac bacajući sjenu po ormaru. Mirovao je, ostavljajući dojam kao da je apsolutni vladar cijelog prostora oko sebe.

Iznenada kukac poleti i svojim zujanjem zaljulja tišinu. Malim radijusom leta oblijetao je oko svjetiljke ciklički se vrteći uvis. Na plafonu kružnica svjetlosti omeđena sjenom. Odjednom se kukac sudari sa stropom. ‘’Glupi kukac’’, pomislila sam i zijevnula od dosade. U sobi se čulo samo zujanje koje se ispreplelo s neprestanim udarcima kukca u strop. Bzzzzz – tup – bzzzzz – tup... Zvukovi su se pravilno izmjenjivali. To me začudi i privuče moju pozornost. Kukac se neprestano udaljavao i ponovo se svom snagom zaletavao u vlastitu sjenu na stropu. Tupi udarci su odavali žestinu borbe. U jednom trenutku, promatrajući taj neobičan boj, pričini mi se da su to zaista dva kukca, dvije jedinke od kojih jedna dolazi iz svjetla, druga iz sjene i sinkroniziranim pokretima izvode čudnovati ritualni ples. Nesvakidašnja scena. Ostadoh zapanjena. Kukac, koji je maločas izgledao kao apsolutni vladar svega prostora, nemoćno se borio s vlastitom sjenom. Bzzzzz – tup – bzzzzz – tup... kao kinematografska pogrješka u kojoj se iznova i iznova vrti isti prizor. U jednom trenutku sažalim se na kukca – vlastita sjena ga je prevarila; a nedostatak razuma i iskustva učinio je od njega bezumnika. Odlučim prekinuti to ludilo; ustanem, ugasim svjetlo i zatvorim vrata. Kukčev leš, to malo kafkijansko tijelo, sutra ću iznijeti u vrt.

Polako sam dogmizala uz stepenice u sobu i izvalila se na ogromni krevet s čije su lijeve strane bile nasla-gane knjige, papiri, rukopisi... sve beživotne stvari koje isušuju usne. Nervozno rukom odgurnem hrpu koja se uz štropot odvali na pod povrijedivši tihost sobe. Prije spavanja otvorila sam jedino malu plavu knjižicu Djela apostolskih pokušavajući naći priču o starom i novom čovjeku. No, bezuspješno. Umorna, gasim svjetlo i u tom pokretu tijela donosim odluku: s gušteranjem je gotovo, od previše dokolice čovjek može oboljeti, sutra se krećem kao ljudsko biće makar žarilo pedeset stupnjeva.

Muk. I ptice su usnule. Kroz prozor je dopiralo okruglo žuto mjesečevo oko obasjavši cijelu sobu u kojoj su se jasno vidjele pravilne linije kreveta i ormara. Nekoliko trenutaka promatrala sam to ogromno oko putujući njegovim zatamnjenim pukotinama. Sklopih oči, ali sjajni koluti i dalje su jasno odsijevali. Zlovoljno ustanem i naglo, uz pra-sak, spustim jednu pa drugu roletu i zatvorim prozor. U sobi nastade potpuna tama. Napipam ležaj, legnem na leđa, pažljivo se prekrijem bijelom plahtom. Tama me obujmila u zagrljaj. ‘’Sve je dobro, još malo...’’, prošapćem. Polako sklapam vjeđe, tama se širi. Uostalom, grobnice svakodnevnice ionako nema smisla osvjetljavati.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

41

Darija Žilić

DRUGE MAČKE

Marta je iznajmila sobicu u velikoj kući, čija je vlasnica umirovljena profesorica geografije. Kuća se nalazi u nizu istih sivoplavih kuća ispred kojih su mali travnjaci, poneki vrtni patuljak i kante za smeće. Na stubištima tih kuća sjede tamnoputi susjedi. Neki od njih nemaju posla. Stanovnici kvarta u koji je Marta doselila uglavnom su emigranti, umjetnici, ali i nezaposleni.

Jedna ju je kolegica uplašila da u tom dijelu grada žive crnci koji siluju žene. Baš tako je rekla. I upozorila ju je da ne dolazi prekasno kući, da ne odlazi u obližnji park u predvečerje. No Marta se nije prepala. Otkako je doselila u veliki grad, svi su joj samo govorili o opasnostima, bombama, pljačkama. No ona se uvjerila da baš i nije tako. Naravno, uvijek treba biti oprezan, pogledati tko noću hoda iza tebe, ali nije bilo mjesta strahu zbog kojeg bi čitav grad doživjela kao prijetnju.

Vlasnica stana također je tamnoputa, inače, mirna je i draga gospođa koja ima tri sijamske mačke. Jedino to se Marti činilo kao problem. Jednostavno, ne voli mačke, štoviše ima neku nelagodu kad su one blizu. To je nešto sasvim iracionalno , podsvjesno, možda u vezi s nekim događajem iz djetinjstva, s daleko većim mačkama.

Njena soba je prostrana, kuhinju dijeli s još jednom djevojkom. Namještaj je star, ali dobro uščuvan i Marta se udobno smjestila. Na prazne police stavila je knjige i parfeme. Pogled s prozora na ulicu, predvečer, ponekad bi je raznježio. U kući, na suprotnoj strani ulice, jedan je čovjek znao svirati na flauti. Nekad bi ulicom projurili klinci u autima iz kojih je treštala rap glazba. Marta je bila zadovoljna. Odlučila je da će kuhati samo vikendom, i to jela sa začinima iz svoje zemlje, odloženim u posebnom ormariću.

Vrata sobe ponekad bi se, kad bi vjetar jače zapuhao, sama od sebe otvarala. Jednom je tako u njenu sobu ušla velika sijamska mačka zvana Daisy. Marta se prepala, kao da je ušla ne mačka, nego tigar. Šic, šic, ponavljala je. Mačka je jedva otišla iz sobe. Smjesta je zaključala vrata.

Marta se u ovu državu i grad doselila prije par mjeseci. Imala je dvadeset i osam godina i znala je tek nekoliko ljudi u gradu. Radila je menagerski posao, po čitave dane je provodila vani, u brzom, prebrzom ritmu. Tek bi, za vrijeme objeda, zastala i promatrala visoke zgrade koje su je podsjećale na to da se prizemlji, da ne odustane. Nekad se pitala zašto živi u ovom gradu. Novac, novac, pa nije valjda samo novac. Treba nam puno novaca da preživimo, ali čovjek ne živi samo od kruha, pročitala je negdje.

Jučer je Marta u jednoj kineskoj prodavaonici kupovala jeftine papirnate stolnjake za svečanost u tvrtki. Pro-matrala je mlade Kineskinje s djecom i starije gospođe koje kupuju jeftine kolače. U ruci je držala papirnatu šalicu kave i osmjehnula se kad je u dućanu vidjela igračku- prepariranu mačku koja ju je podsjetila na Daisy iz njezine kuće. Čak se malo trznula. Odjurila je na cestu noseći sve te predmete kojima će ukrašavati stolove za poslovne ljude. Mora sve raditi, urediti, voditi...

Prvi idući vikend Marta je provela upravo u parku. Ponijela je kroasane, malo kave i soka, dvije knjige. Sunce je konačno zasjalo, nakon desetak kišnih dana. U parku su djeca mahala papirnatim zmajevima, a sprinteri su trčali viju-gavim stazama. Na kraju parka je botanički vrt u kojem rastu tropske biljke. Velike paprati, cvjetovi ružičastih boja, sve to usred grada. U parku je provela čitavo popodne, knjige nije čitala, samo se opružila na klupi i upijala sunčeve zrake. Znala je da je kad dođe kući, čekaju memljiva ulazna vrata i tri tigra, spremna da pojure u njenu sobu.

142 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

Milko Valent

ČELIČNE ŽENE, IRON MAIDEN

- Danas ne odgovaram za sebe i svoje postupke – rekla sam Agati kad smo se jutros dogovarale u vezi detalja s odlaskom na koncert benda Iron Maiden. – Ni ja, Tinči. Ta mi smo stare pankerice i metalke! – rekla je Agata.

Danas sam sretna. Negdje sam pročitala da je neukusno biti nesretan. Neukusno, ukusno, baš me briga. Isprepliću mi se istodobno različite misli. Negdje sam čula da se najveća nevinost ostvaruje za vrijeme seksa. Što to, zapravo, znači? Ne mogu misliti u logičnim cjelinama, ne mogu misliti normalno. Pa što onda?! Danas sam sretna.

Osvanuo je napokon i taj dan. Sunce sja punom snagom. Dolazi naša gimnazijska metalna ljubav. U sklopu svjetske turneje Give Me Ed... ‹Til I›m Dead jedan od najpopularnijih i najvećih heavy metal bendova današnjice Iron Maiden imaju, hej, imaju koncert u Zagrebu! Nastupaju na stadionu Nogometnog kluba Radnik u Velikoj Gorici. Pročitala sam negdje da je ‹›iron maiden›› srednjevjekovna sprava za mučenje. Što se tiče glazbe, to i jest sprava za mučenje, ali za mučenje glazbeno konzerviranih umova.

Danas sam sretna. Danas se u Importanne centru točno u dva popodne sastaju ‹›čelične žene››. Tako sam naz-vala Agatu, Blanku, Teu, Elu i sebe. Osim Blanke, koja nije išla s nama u razred, ali voli punk i metal, mi smo u gimnaziji bile pankerice, ali i metalke. Danas ćemo nositi majice koje smo nosile tih slavnih dana. To su crne majice Iron Maidena s crvenim naslovom benda, koje na sredini imaju grozomornog Eddieja u nekoj od njegovih inkarnacija užasa. Ja ću obući crnu majicu na kojoj crvenim slovima - s kojih kao da se cijedi krv - piše ‹›Run to the Hills››, naslov meni jedne od najdražih njihovim pjesama. Na usne ću staviti crni ruž. Sve je tako jednostavno. Ah, kad se sjetim vremena kad sam se ubijala od slušanja grupa Psihomodo pop i Ramones! Uređivala sam se najmanje dva sata prije izlaska iz kuće slušajući pjesmu Sheena is a Punk Rocker koju je Joey Ramone pjevao kao lud. Ali tad sam imala šesnaest godina, sad mi za uređivanje treba puno manje. Da, i kad bih se uredila umjesto da iziđem morala sam, fuck, oprati suđe i pospremiti svoju sobu jer me ona analno uredna patološka Vera, preljubnička kurva od majke, nije htjela pustiti van prije nego to sve napravim. Neka već jednom krepa u toj staračkoj Opatiji! S Nikolom ili bez njega, svejedno!

Podne je. Sunce prži. Sove se jasno vide kroz još uvijek relativno čiste prozore ‘’Dnevne sobe Fride Kahlo i Tine Globan’’. I opet pijem vino kao i kad je uoči Uskrsa bilo kod mene veliko spremanje, doduše samo veliko spremanje dnevne sobe. Mislim na koncert, ali mislim i na mojeg muža Marka, još uvijek mojeg muža, pederu jedan! Prekjučer je bila godišnjica našeg braka, ali prvi put je nismo slavili. Znam, ja sam kriva zbog toga. Prekjučer sam se osjećala odvratno. Povraćala sam od vina. Bila sam pijana.

Danas se osjećam sretno. Pakiram ruksak u dječjoj sobi. Litra hladne rakije, pet kutija cigareta, dalekozor, jedna rola kuhinjskog papira za slučaj da se usvinjimo od povraćanja. Dodala sam i kremu sa zaštitnim faktorom 50. Prije nego iziđem namazat ću si lice, vrat i ruke da ne izgorim na suncu. Poljubila sam mali poster Iron Maidena i Eddieja iz magazina Bravo, Maidenovu maskotu-zvijer, spoj kostura i zombija, i otpila gutljaj vina. Usput pjevušim Can I Play with Madness i proklinjem onu analnu kurvu koja me nije pustila na koncert Iron Maidena u Dom sportova kad su prvi put gostovali u Hrvatskoj. Rekla je da sam premlada, a imala sam već 13 godina. Da, a neke moje cure iz razreda ipak su bile na tom koncertu. Danas, u utorak 17. lipnja, 17 godina nakon njihovog prvog nastupa ja sam slobodna, hej, slobodna! Jučer sam napravila dva intervjua i Pjer mi je danas dao slobodan dan, jer zna da sam nekad bila pankerica i teška metalka. Ovo je moj najveći koncert nakon koncerta Rolling Stonesa na Hipodromu 1998. na kojemu sam bila s mojim Markom. Danas, na početku ljeta, u Zagreb su stigle heavy metal ikone, ulala! Reportažu o grupi Iron Maiden mora napraviti naša mala ljepotica Andrea Bogotić, što će reći da već između tri i pet mora podići novinarsku akreditaciju u press-šatoru. To pak znači da je neće dobiti prije sedam - koliko se ja razumijem u organizaciju velikih koncerata, ha, ha, ha! Andrea se jučer hvalila na radiju da će sebi srediti upad i u Tour bus i slušati novi album Iron

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

43

Maidena. Teško da će joj to uspjeti, jako teško. Andrea radi, ha, ha, a ja i moje čelične žene uživat ćemo, doći fino oko šest, parkirati Agatin auto, sjesti ispred stadiona na travu, piti pivo i rakiju te pušiti cigarete i džointe. Za rakiju sam zadužena ja, Ela za pivo, Agata i Blanka za kokain, a za travu Tea čiji je nadimak iz gimnazije Indigo Girl. Indigo Girl kaže da je iza stadiona impresivan fukodrom i da je ne bi začudilo da nakon koncerta pokupimo nekoliko klinaca-metalaca i fino se ljudski pojebemo. ‹›Danas se betoniramo››, rekla je najžešća metalka Ela. E, a Andrea Bogotić radi. Tako i treba. He, he, he. Još uvijek se ta fufica ulizuje Pjeru, ali bezuspješno jer je on u stabilnoj vezi s onom sisatom studenticom glume.

I dalje pritišćem Marka. Sve dok se ne vrati na Marulićev trg. To je tek blagi oblik osvete. Sad je u Dubrovniku ili u Ljubljani. Ponekad ga nazovem, ali ne želi se javiti, mala kukavička hulja. Šaljem mu ružne poruke i ružne mejlove. To je i zaslužio. Zamisli samo kako me potjerao iz Amsterdama! Već drugi dan morala sam napustiti grad. U redu, ja sam kriva. Zamalo sam Pradinom torbicom i štiklom istukla u Rijksmuseumu tu prokletu, ali simpatičnu Kiki. I istukla bih je namrtvo, ali su me na vrijeme spriječili Marko, Skinny i Security-klipani. Priznajem, zabrljala sam. Ja sam danas jedna od čeličnih žena i moram priznati svaku istinu. Ipak, Marko je nedavno u mejlu pohvalio moju izjavu o Agatinu romanu Vrati mi moj film. Kako se lijepo izrazio, kako je samo drag moj muž Marko – kad to želi biti. Napamet znam taj dio mejla, jednog od rijetkih koje se udostojao poslati taj brutalni čovjek sa Željezničke kolonije. Ti, Tina, nikad nisi brijala dlake na pički (uvijek kad bi nas obuzimala strast, ili čak prije, ti bi rekla: ‘’Pogledaj, Marko, moju lijepu gustu šumicu!’’), a unatoč tome u tekstu izjave hvališ Agatu kao naprednu osobu i aktivistkinju te hrabro kažeš: ‘’Već taj čudan i skandalo-zan podatak, to jest da netko u današnje vrijeme sve naprednijih higijenskih dostignuća liže dlakavu pičku, spomenut u umjetničkom djelu, revolucionaran je i bitan pomak ne samo u suvremenoj hrvatskoj književnosti, nego u književnosti uopće.’’ Ah, Marko, dragi moj Marko! Koja je to neodoljivo privlačna hulja! Ne znam, to je možda tek treći mejl koji mi je poslao otkad me raskrvario i napustio.

Opet me obuzimaju te slike. Nejasne su. Po drugi put u mislima mutne slike osvete za slučaj da ne uspijem vratiti Marka na Marulićev trg. Najčešća je ona u kojoj ga dočekujem na radiju s velikim željeznim čekićem i udaram ga po glavi sve dok ne padne na pod. Marko pada, krv curi. Osveta je zadovoljena. Ovo s čekićem je glupo… Ako ga ne uspijem vratiti, slutim da ću mu se gadno osvetiti. Ne znam još točno na koji način, ali ću ga ipak smisliti. Bit će to sigurno neki ‘’nehigijenski nadrealistički čin’’ kako je osvetu jednom nazvao Marko. Can I play with madness? Dobro pitanje.

Vruće je, sunce je danas nemilosrdno. U jednom baru u Pothodniku popile smo dvije runde viskija s ledom i pričale o heavy metalu. Sve izgledamo kao da smo iz scene nekog dokumentarnog filma o grupi Iron Maiden. Kladim se da me ravnatelj i glavni urednik sad ne bi prepoznali. Grad su okupirale horde metalaca. Prolaze kroz Importanne centar prema autobusnom parkiralištu gdje stoji i autobus za Veliku Goricu. Svi su već pomalo pijani i drogirani. Ela kaže da su mlađi od nas najmanje deset godina. Agata dodaje da je starenje prirodna pojava.

Parkirale smo auto u blizini stadiona. Jedva smo pronašle mjesto. Već su tu stotine automobila i dvadesetak autobusa. Registarske tablice iz Dubrovnika, Pule, Bosne, Slovenije i Splita. Oko stadiona sve vrije, neki fanovi tu su već od jutra. Mnogo je štandova s uštipcima, kobasicama, pivom, majicama na kojima piše Iron Maiden. Klinci se izležavaju po travi, uvaljani u lokvice piva, gotovo svi u crnom, žgoljavi, blijedi s laganom komom u očima prije koncerta. Nekima su oči već staklene. Mi, čelične žene, pronalazimo svoj komadić trave. Agata iz auta vadi deku. Sjednemo. Pijemo, pušimo i prisjećamo se gimnazijskih dana.

Ulazimo na stadion. Na ulazu nas pregledavaju tipovi s crvenim jaknama na kojima piše ‘’Security’’. Fanovi Iron Maidena su sve luđi, naguravaju se, žele što prije ući na stadion. Heavy metal im je u krvi. U krvi imaju više željeza nego neka željezara.

Točno u osam sati koncert počinje grupa Murderdolls, američki bend iz Kalifornije. Svi izgledaju stravično, izgledaju kao kopije Marilyna Mansona. Oni su jedina predgrupa grupi Iron Maiden. Stadion Radnika je već pun, ima sigurno više od dvanaest tisuća ljudi. Murderdolls dobro praše. Tea se skoro onesvijestila kad su svirali pjesmu She Was a Teenage Zombie. Dobre su im bile i pjesme Die My Bride, Slit My Wrist, Dead in Hollywood. Meni se najviše svidjela Twist My Sister. Nakon četrdesetak minuta Murderdolls uz veliki aplauz odlaze sa scene. ‘’Bilo je super, ali je fucking prekratko trajalo. No outfit im je fantastičan’’, kaže modna kolumnistica Agata.

Postavljanje scene za zvijezde večeri. To doista predugo traje, traje oko dvadeset nepodnošljivih minuta. Fanovi su nestrpljivi. Kao da su poludjeli, a i jesu. Skandiraju: ‘’Maiden, Maiden.’’ Zovu Brucea i ostale.

Noć, mrak. Oko 21:30 gase se svjetla reflektora. Slike užasnog Eddija izmjenjuju se na pozornici. Dopiru zvuci poznatog uvoda pjesme The Number of the Beast. Euforija na stadionu. Zavladala je bolest zvana ‘’teško željezo’’. Cijeli stadion pretvorio se u heavy metal, zrači oduševljenjem i energijom. Prvi redovi mahnitaju. Više od dvanaest tisuća fanova iščekuje Iron Maiden, žestoke metalce. Na golemu pozornicu istrčavaju Adrian, Bruce, Dave, Janick, Nicko i Steve. Uz pjesmu The Number of the Beast počinje totalni heavy metal pakao. Ekstaza. Odmah smo se uklopile u tu hipnotiziranu masu. Pijemo pivo i rakiju. Pušimo. Vičemo. Urličemo. Pjevamo s bendom, najjače Fear of the Dark. Bruce Dickinson je u odličnoj formi. Tijekom cijeloga koncerta trči po pozornici, penje se po ‘’dvokatnoj’’ konstrukciji, igra se

144 riječi prozaprozaprozaprozaprozaprozaprozaproza

skrivača s publikom, maše britanskim zastavama koje su na povišenju iznad bubnjara. Iza benda je i ekran. Stadionom gromko odzvanjaju pjesme Die with Your Boots On, The Trooper, The Clansman, The Clairvoyant, Revelations, Hallowed Be Thy Name, Fear of the Dark, Iron Maiden, Heaven Can Wait i druge. Odsvirali su i The Wicker Man i Brave New World sa zadnjeg albuma i Wildest Dream s novog albuma Dance of Death koji će se pojaviti na jesen, u listopadu. Iako cijeli stadion urla: ‘’We want more, we want more…’’, ekipa je za bis odsvirala samo dvije pjesme: Bring Your Daughter… to the Slaughter i Run to the Hills.

Oko sredine koncerta, dok su odjekivali stihovi ‘’there’s a time to live, and a time do die’’ iz pjesme The Clair-voyant, na sceni se pojavio golemi monstruozni Eddie. Ovaj put divovski Eddie je odjeven kao britanski kralj s krunom na glavi. Zvuk grupe je besprijekoran kao i atmosfera na stadionu. Fanovi su se iskazali.

Koncert je bio gotov nešto prije ponoći. Dok smo odlazile sa stadiona u pozadini je svirala pjesma Always Look on the Bright Side of Life Montyja Pythona, koju maidenovci puštaju nakon svakog koncerta preko PA sistema. Stvarno superstvar, rekla je Tea. Blanka je rekla da obožava tu pjesmu i da joj je ona doista ublažila žalost koju je osjetila nakon Maidenova završetka koncerta. Najviše joj se sviđa sljedeća kitica.

Life’s a piece of shit,When you look at it.Life’s a laugh and death’s a joke, it’s true.You’ll see it’s all a show,Keep ‘em laughing as you go.Just remember that the last laugh is on you.

Otišle smo do auta i sjeli pokraj njega na travu. Nismo blesave pa da se autom probijamo kroz mnoštvo vozila. Vidjele smo da se već stvorio prometni čep.

Do četiri sata ujutro iz auta smo puštali heavy metal Maidena. Usput smo popile sve što smo ponijele. Popušile smo sve cigarete i sve džointe. Čak smo ušmrkali sav kokain koji su Agata i Blanka ponijele. Blanka je čak gucnula rakiju, iako uglavnom ne pije alkohol jer je ‘’napuhava’’. Topla noć. Metal oko stadiona isparava. Čelične žene sjede na travi i slave željezo koje nikad neće umrijeti.

proz

apro

zapr

ozap

roza

proz

apro

zapr

ozap

roza

ri

ječi

. 1

45

Vatroslav Kuliš: Kuti, 1996.

146

riječi povijestpovijestpovijestpovijestpovijestpovijest

Tomislav Dovranić

ADMINISTRATIVNI USTROJ HRVATSKE KROZ POVIJEST

Da li ste se ikada zapitali zašto se teritorijalno područje svih postojećih zemalja na svijetu dijeli na man-je teritorijalne jedinice, ili zašto je uopće područje Repub-like Hrvatske podijeljeno na županije, općine i gradove?

Svaki pružen odgovor vjerojatno bi se dotakao činjenice da se veća teritorijalna jedinica dijeli na manje teritorijalne dijelove zbog racionalnijeg, odnosno boljeg upravljanja njom, to jest njenim prirodnim i društvenim resursima, ekonomskim i ljudskim.

Možda vam se postavljanje ovog pitanja čini suvišnim i besmislenim, ali razmislite zar ne bi bilo logično da se unutarnji ustroj naše države sastoji od međusobno jednakih (površinom i brojem ljudi) man-jih teritorijalnih jedinica. Zar ne bi državnoj upravi, bilo puno lakše upravljati državom u kojoj su manji teritori-jalni dijelovi od kojih je država sastavljena, identični (ili barem približno jednaki s podjednakim prihodima)? Zar itko razuman može posumnjati u tezu da bi se danas u Hrvatskoj bolje, ljepše i sretnije živjelo da su veličina i područja županija i općina u Hrvatskoj određena prema nekom jednostavnom matematičkom modelu koji bi u obzir uzimao samo broj stanovnika i veličinu teritorijalne jedinice? Ipak kada o tome govorimo moramo u obzir uzeti i cjelokupnu povijest našeg društva, kao i različite državne tvorevine u kojima smo živjeli, koje su na ustroj današnje uprave itekako imali veliki utjecaj.

Od doseljenja na prostor koji i danas naseljava-ju 68) Hrvati su tek u nekoliko kratkih vremenskih odsje-ka živjeli u samostalnoj, od drugih naroda priznatoj i uvaženoj državi. Jedinu pravu samostalnu državu Hrvati imaju u ranom srednjem vijeku (9.-11. stoljeće) kada tadašnjom Hrvatskom vlada plemstvo iz loze narod-nih vladara. Možda je stoga nedostatak dugotrajnog pozitivnog povijesnog iskustva u unutrašnjem uređenju

68 taj datum je još uvijek predmet stručnih a često i političkih rasprava ali uzmimo početak 7. stoljeća

države ono što nam nedostaje? S druge strane možda je neopterećenost tradicijom i prošlim vremenima pred-nost u pronalaženju modernih, suvremenih rješenja? Prije nego donesemo mišljenje o ovom pitanju pogledajmo prvo povijesna iskustva u uređenju prostora Hrvatske.

Rani srednji vijek 9.-11. stoljeće

U stoljećima koja možemo okarakterizirati kao rani srednji vijek, Hrvatsko kraljevstvo ima zapaženu ulogu u međunarodnim odnosima na istočnoj obali Jadranskog mora i njegovu kontinentalnom zaleđu. Na koliko je županija u to doba prostor hrvatske države bio podijeljen ne možemo točno ustanoviti jer nemamo dovoljno materijalnih dokaza. Bizantski car Konstanti Porfirogenet u DAI 69) redom nabraja jedanaest županija u zemlji Hrvata (prostor današnje Dalmacije, Like i Her-cegovine), te time opisuje situaciju kako je on vidi u 10. stoljeću. Bitna je činjenica da Hrvati neposredno po uspostavljanju samostalne države njen teritorij dijele na manje jedinice kojima daju autohtoni slavenski naziv Županija. Županije su u to vrijeme teritorijalne jedinice koje su ponekad okupljale širu rodovsku zajednicu nas-eljenu na određenom odsjeku prostora koji je geografskim osobinama prostora izdvojen od ostatka nacionalnog korpusa, gotovo uvijek je u razgraničenju riječ o riječnom vodotoku ili gorskom hrptu (osim u slučajevima kada su to morska obala i gradske zidine) i nisu nimalo slične današnjem pojmu administrativno-teritorijalne jedinice. Na čelu županije, koja često mijenja svoje granice i pro-stor na kojem se prostire (ponekad i ime), nalazio se župan čiji se položaj i funkcija mijenjao kroz vrijeme. 70)

69 Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, N. Klaić , Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972, 3.

70 Više o srednjovjekovnim županijama i županima u:

povi

jest

povije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

st

r

iječi

1

47

Razvijeni i kasni srednji vijek 12.-15. stoljeće

Ulazak Hrvata u državnu zajednicu s Mađarima početkom 12. stoljeća imao je značajnijeg utjecaja na teritorijalni ustroj prostora naseljenog Hrvatima. Osnovna teritorijalna jedinica i dalje je županija, novi-na su nove županije koje se javljaju u kontinentalnom dijelu (Slavonija) kao posljedica povećanja gustoće stanovništva. Nije isključeno da su te županije i rani-je postojale, međutim sada možemo sa sigurnošću govoriti o njihovom postojanju zahvaljujući brojnim materijalnim dokazima. Novina je i to da se granice među županijama sve češće određuju administra-tivnim putem, ne obazirući se na potrebe lokalnog stanovništva. U to doba iskristalizirala se i uloga župana koji je na prostoru svoje županije obavljao (u vladarevo ime naravno) sudsku i upravnu funkciju. Župani sude, prikupljaju poreze, prikupljaju i opremaju vojsku i vrše ostale upravne funkcije na prostoru svoje županije. U prvim stoljećima ovog razdoblja (12.-13. stoljeće) post-avljanje i ovlasti koje župan ima te dužina obnašanja funkcije župana isključivo je u rukama vladara. Potkraj ovog razdoblja većina županskih titula u rukama je velikaških obitelji koje njima nasljedno raspolažu tako da možemo ustvrditi da je krajem ovog razdoblja prove-dena svojevrsna privatizacija županija. 71) Kako bi povra-tili dio izgubljenog utjecaja, vladari iz kasnijeg doba vla-davine Arpadovića i kraljevske loze Anžuvinaca, daju slobode i prava gradovima i pojedinim sitnoplemićkim općinama kako bi povratili dio svog utjecaja. Time istovremeno uvode grad ( liberae et regiae civitates -slobodne kraljevske gradove koji su podređeni samo kralju a ne i velikašima) i općinu (privilegirane distrikte – zajednice nižeg plemstva bezemljaša, najpoznatija je zajednica Turopoljske plemenite općine) kao manje teritorijalne jedinice u administrativno-teritorijalni sus-tav. Najveća novost bilo je osnivanje posebnih vojno ustrojenih teritorijalnih jedinica na prostoru prema granici s Turcima. Godine 1435. Žigmund Luksemburški ustrojava tri tabora Hrvatski, Slavonski i Usorski koji su bili isključivo vojne prirode i okupljali su vojne snage na tom području (Hrvatske, Slavonije i Bosne). Jajačku i Srebreničku banovinu te Senjsku kapetaniju, kao for-malne teritorijalne jedinice ustrojio je 1465. godine kralj Matija Korvin kako bi zaustavio prodor Turaka pre-ma srednjoj Europi. Nažalost ovakve vojno organizirane i ustrojene administrativno-teritorijalne jedinice ostale su hrvatska stvarnost sve do 1881. godine.

Ivo Goldstein ''Hrvatski rani srednji vijek'' Novi Liber, Zagreb 1995.g. Pri odabiru imena za teritorijalne jedinice drugog razreda i vodeće državne službenike formirane 1993. godine u modernoj hrvatskoj državi (županija – župan) poštivana je ova izvorno srednjovjekovna tradicija.

71 Najbolji je primjer Varaždinska županija u kojoj funkciju župana obavlja najstariji punoljetni član velikaške obitelji Erdödy sve do 1845. g.

Ostaci ostataka 16.-17. stoljeće

Turska osvajanja svela su hrvatske zemlje u prvoj polovici 16. stoljeća na ‘’ostatke ostataka’’ koji su činili dijelovi nekadašnje križevačke te zagrebačka i varaždinska županija. Osim ovog civilnog dijela na prostoru Hrvatske nalazimo još i novoformirane Vojne krajine koje se nalaze na prostoru prema turskoj granici, južno od Kupe i Save do Jadrana, te istočno od Lonje. U vojnim krajinama ustrojen je poseban voj-noupravni sustav koji je sve aspekte života podredio vojnom ustroju i obrani pred Turcima, pa tako i terito-rijalnu podjelu koja se temeljila na vojnim potrebama. Karlovački generalat na jugu i Varaždinski generalat 72) na sjeveru Hrvatske imali su u svom sastavu kapetanije i nad -kapetanije kao manje teritorijalne jedinice koje su imale po nekoliko vojvodstava 73). Ratno vijeće u Grazu (kojim je obično predsjedavao ili, bolje rečeno, upravljao vladarev brat) imalo je u ime vladara vrhovnu zakono-davnu i sudsku vlast nad ovim generalatima. Područje između Kupe i Une činilo je zasebnu vojnu krajinu pod upravom hrvatskog bana. Turska osvajanja ostavit će neizbrisiv pečat na kasnije formiranje administrativno-teritorijalnih jedinica na prostoru Hrvatske kao i vanjske granice Hrvatske. Tada su postavljene granice kojih do tada uopće nije bilo na prostoru naseljenim hrvatskim življem jer je dio hrvatskog korpusa ostao naseljen pod turskom okupacijom. Osim toga ratna su djelovanja dovela do mnogih migracija stanovništva te promjena u nacionalnoj i demografskoj strukturi stanovništva. Naime osim, što je velik broj stanovnika osvojenih hrvatskih područja izbjegao pred ratnim strahotama na razne strane, na prostor Vojne krajine uselio se značajan broj useljenika koji su kao aktivni vojnici pri-hvatili austrijsku vojnu službu te su imali velik stupanj autonomije u svojim unutarnjim pitanjima.

Na prostoru kojeg su u to vrijeme okupirali Turci, isti su uveli svoj administrativno-teritorijalni sustav. Sandžak je bio osnovna teritorijalna jedinica koja je pokrivala veće područje i kojom je zapovijedao beg direktno postavljen od sultana.. Na okupiranim hrvatskim krajevima turska vlast je uspostavila neko-liko sandžaka. Granice sandžaka bile su određene din-amikom turskih osvajanja. Naime, područje uz granicu u smjeru širenja turske države imalo je poseban sta-tus unutar turske države, sandžakbegovi koji su njima zapovijedali imali su puno veće ovlasti -slobodu u svom dijelovanju.. Pogranični krajevi (vilajeti, serhat) bili su ustvari operativna zona iz koje su se planirale vojne akcije (pandan Vojnoj krajini) prema teritoriju

72 Naziv generalat dolazi od toga što je nadređeni časnik zapovjednicima kapetanija imao čin generala, a svoj stožer imao je u navedenim gradovima.

73 Vojvodstvo je dobilo naziv po vojvodi ( seoskom knezu kojega jebiralo krajiško stanovništvo) u nekom od krajiških naselja

148

riječi povijestpovijestpovijestpovijestpovijestpovijest

kojeg je trebalo osvojiti. 74) Pomicanjem granice na osvo-jeni teritorij pomicala se i operativna zona te je prijašnji vilajet uključivan u susjedni sandžak ili bi postao pose-ban sandžak. Granice sandžaka nisu imale kontinuitet s granicama županija u predtursko doba. Niže admin-istrativno-teritorijalne jedinice kaze (kadiluci) bile su zasnivane na teritorijalnom načelu i bliže županijskom sustavu u predtursko doba. Najveći kontinuitet vidi se kod nahija kao najmanjih administrativno-teritorijalnih jedinica u turskom društvu toga vremena. One dijelom potječu od srednjovjekovnih župa, ponekad čuvajući i stara imena (Rama, Petrovo polje) ali još više noseći imena gradova (Jajce, Gračac, Erdut) 75) iz predturskog doba.

Pod austrijskom upravom do 1848. godine

Nizom ratnih sukoba krajem 17. i na početku 18. stoljeća oslobođeno je područje današnje Republike Hrvatske od Turaka. Veći dio Hrvatske nalazio se tada u državnoj zajednici s Austrijom odnosno Habsburškoj Monarhiji, dok su Dalmacija , otoci i dio Istre bili pod Venecijom (nakon napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća i ovaj dio Hrvatske našao se pod austrijskom vlašću).

Prema položaju i ulozi županija kao osnovnih administrativno-teritorijalnih jedinica na prostoru Hrvatske ovo razdoblje možemo podijeliti na tri orga-nizacijska razdoblja.

U razdoblju prije reformi 1760. godine županije su ( ne uzimajući u obzir tri reformirane slavonske županije od 1745.. godine) predstavljale sudske, terito-rijalne i plemićke zajednice koje nisu imale izravnog kon-takta prema vladaru, Saboru a ni banu. Teritorij županija dijelio se na kotare (procesus), a ovi na manje teritorijalne jedinice distrikte (districtum). Drugo razdoblje započinje terezijanskim reformama 76)1760. godine, tri hrvatske županije (zagrebačka, križevačka i varaždinska) dobile su određen stupanj samostalnosti u svojem djelovanju kakav su slavonske županije imale od svojeg ponovnog uspostavljanja, nakon turske okupacije 1745. godine. Ovim reformama uvodi se funkcija velikog župana koji je kao vrhovni upravitelj županije imao velike ovlasti na području unutrašnjih poslova županije, te promjene u ustroju županija. Županije su se po novome dijelile na okružja, okružja su se dalje dijelile na kotare koji su se sastojali od općina i sučija. Od najveće važnosti bila je činjenica da su županije tim reformama dobile formalno

74 Tako su ostali zabilježeni vilajet Hrvati, vilajet Srijemsko područje i vilajet Požega

75 N. Moačanin, Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanskog Carstva, Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga, Zagreb 1996.

76 Reforme državne uprave koje je započela carica Marija Terezija dolaskom na vlast 1740. godine.

pravo remonstracije (adrese), to jest prigovora kralju i njegovim organima vlasti, u slučaju kada bi ustanovile povredu nekih prava staleža, novodonesenim odredbama ili naredbama vrhovne vlasti. 77) Treće razdoblje trajalo je za vrijeme Jozefinskog apsolutizma 78), županije tada gube velik dio svoje autonomnosti i djeluju kao vladareve najniže teritorijalne jedinice u zemlji. Završetkom vlada-vine Josipa II. obnavljaju se stare autonomije županija koje traju sve do 1848. godine.

Na prostoru Vojne krajine u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća dogodile su se značajne promjene. Ne samo da se na prostoru oslobođenom od Turaka 79) usprkos željama hrvatskih staleža nije nakon oslobađanja obn-ovio županijski sustav, nego je čak došlo do proširenja Vojne krajine. Uz dotada postojeći varaždinski, i karlovački generalat te Bansku krajinu 80), uz granicu sa turskom prema Bosni uspostavlja se još savsko-dunavs-ki generalat. Unutarnji ustroj vojnih krajina doživio je u prvoj polovici 18. stoljeća značajnije promjene u sklopu terezijanskih reformi. Ukidaju se kapetanije i kao manje teritorijalne jedinice uvode se regimente. Regimente su se dijelile na četiri bataljona a svaki bataljon na četiri pješačke kompanije. Reforma Vojne krajine regulirala je i osnivanje gradskih općina – vojnih komuniteta na tom prostoru. Gradovi koji su dobili status vojnog komunite-ta imali su određen stupanj samouprave u unutrašnjim poslovima vezanim uz zdravstvo, školstvo, ekonomska i vjerska pitanja. Godine 1787. odvojena je vojna uprava od uprave vezane uz civilne poslove na prostoru regi-mente. Za obavljanje civilnih poslova na prostoru regi-mente osnovani su te godine kantoni koji su predstavljali početak uvođenja civilne uprave, oni su ubrzo ukinuti (1.rujna 1800. godine). Nakon napoleonskih ratova ponovo se uspostavlja stara vojna krajina s potpunom vojnom upravom na prostoru Vojne krajine uređenom prema Osnovnom Krajiškom zakonu iz 1807. godine, i koji je nesmetano funkcionirao do revolucionarne 1848. godine.

Istra i Dalmacija došle su pod potpunu austrijsku kontrolu nakon pada Venecije 1797. godine. Na području Istre 1818. godine ustanovljena su dva okruga Tršćanski i Riječki. Riječki okrug na području Istre bio je podijeljen na pet kotareva, šesnaest općina i 129 podopćina, u Tršćanskom okrugu ustanovljena su tri distrikta (Koper-ski, Piranski i Rovinjski) na čijem je području deset kota-reva, trideset i tri općine i 28 podopćina.

77 Županije ponekad ne bi davale ubirati porez u korist kralja kada bi ustanovile povredu nekih staleških prava

78 Razdoblje 1780.-90. godine kada apsolutističkim manirima u stilu '' država to sam ja '' vlada Josip II

79 Misli se na prostor Slavonije i Srijema oslobođenog do 1718. g.

80 Dvorsko ratno vijeće u Beču priznalo je 1704. godine službeno zapovjedništvo bana na tom području pa se od tada naziva Banskom krajinom

povi

jest

povije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

st

r

iječi

1

49

Na prostoru Dalmacije, koja je dospjela pod austrijsku upravu kad i Istra, nakon što je u napoleon-skim ratovima prestala postojati Republika Venecija, uspostavljeno je 19 kotareva 81) koji su se dijelili u općine. Ovaj teritorijalni ustroj nije imao puno vremena za ustaliti se, jer su već 1806. godine Dalmaciju okupirali Francuzi. Nakon ponovne uspostave austrijske vlasti 1814. godine ponovo je restauriran i austrijski model administrativno-teritorijalnog ustroja prostora, tako je prostor Dalmacije podijeljen na četiri okruga (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor) koji su 1830. godine podijelje-ni na sedam političkih kotareva. Politički kotarevi zauzi-mali su prostor dvaju ili više sudskih kotareva kojih je bilo dvadeset i četiri na prostoru kraljevine Dalmacije, a koji su se dalje dijelili na općine, a one na mjesta i sela.

Od svjetske revolucije do svjetskog sukoba 1848.-1918. godine

Revolucionarna 1848. ostavila je velike tragove na tlu Hrvatske i uvela hrvatske pokrajine u burne godine koje su slijedile do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. 82) Posljedice revoluciona-rnih zbivanja na tlu Hrvatske bile su velike, od uki-danja feudalizma i staleških podjela društva do for-malnog ujedinjenja hrvatskih pokrajina u liku bana Josipa Jelačića. Najveće, korjenite promjene doživjele su županije koje su do 1848. godine predstavljale staleške zajednice plemstva na svom području, a od te godine preobražavaju se u upravne teritorijalne jedinice.

Nakon što su Habsburzi uspostavili kontrolu na području cijele Monarhije, uslijedila je očekivana reakcija, u obliku apsolutističke vladavine Franje Josipa I. Apsolutistička vladavina ostavila je velike tragove i na administrativno-teritorijalnom ustroju hrvatskih pokrajina. Carska politika bila je izjednačavanje svih administrativno-teritorijalnih jedinica na području carstva na istu razinu. Ovakva politika vodila je k uki-danju hrvatskih posebnosti i privilegija unutar carstva. U sklopu te politike županije su u svojim funkcijama izjednačene na razinu svih okruga u carstvu. Novim ustrojem od 12. lipnja1850. godine na prostoru kraljevina Hrvatske i Slavonije imamo šest županija (zagrebačku, varaždinsku, križevačku, osječku, požešku i riječku 83)), koje su se dijelile na kotareve. Ovakav ustroj bio je kratkog vijeka do reforme 1854. godine. Car-

81 Tada je u sastavu pokrajine Dalmacije bilo i područje Boke kotorske.

82 U tom je razdoblju provedeno šest reformi administra-tivno-teritorijalnog ustroja, najviše u svim zemljama Austro-Ugarske Monarhije

83 Srijemska županija prestala je postojati jer je dio Srijema, Iločki i Rumski kotar pripojen pokrajini Vojvodini a ostatak županije pripojen je nekadašnjoj Virovitičkoj županiji koja je preimenovana u Osječku, Riječka županija je tada osnovana a obuhvaćala je kotareve Bakar i Delnice

ska samovolja išla je tako daleko da je 1853. godine ministar A. Bach u carsko ime spojio Križevačku i Varaždinsku županiju tako da je reformu dočekalo samo pet županija. Županije su se u tom periodu dijelile na tzv. vanjske i gradske kotare, gradski kotarevi su pred-stavljali gradove, odnosno nekadašnje gradske općine. Ovakav se ustroj zadržao do 1861. godine odnosno kraja neoapsolutističkog vladanja Franje Josipa I.

Slomom apsolutističke vlasti dolazi do pot-pune reorganizacije administrativno-teritorijalnog ustroja na prostoru hrvatskih pokrajina. Tako od 1861. godine ponovo na prostoru civilne uprave u kraljevina-ma Hrvatskoj i Slavoniji imamo sedam županija (zagrebačku, križevačku, varaždinsku, riječku, požešku, virovitičku i srijemsku 84)). Novom uredbom županije dobivaju velik stupanj samostalnosti u postavljanju lokalnih (županijskih) funkcija i obnašatelja dužnosti vlasti, te određen stupanj sudske autonomije. Unutar županija nalazimo okružja kao manje teritorijalne jedinice. Prostor okružja dijeli se na kotareve, novina je u tome da od te reforme same županije samostalno određuju veličinu i položaj kotareva na svom prostoru bez konzultacije viših organa vlasti. Gradovi ovim novim ustrojem ponovno postaju samoupravni municipiji što znači da dobivaju autonomnost u mnogim pogledima gradske uprave. Općine ostaju kao najmanje teritori-jalne organizacijske jedinice.

Austrougarskom nagodbom 1867. godine i Hrvatskougarskom nagodbom 1868. godine, stvoreni su sasvim novi odnosi u političkom i upravnom uređenju države. Nakon ove nagodbe došlo je do nove orga-nizacije uprave koja je precizirala mnoge stvari u upravi. Novi ustroj županija 1870. godine doveo je do toga da u sedam postojećih županija kotarevi postaju uz gra-dove jedine manje teritorijalne jedinice, jer su okružja ukinuta. Jedino ograničenje županijama u određivanju područja kotara bilo je broj stanovnika, to jest obveza da moraju imati više od 16 000 stanovnika. Gradovi su tom reformom u velikom broju do tada autonom-nih poslova bili podvrgnuti tada ustrojenoj zemaljskoj vladi. Ovom reformom uređen je i položaj te status općina i trgovišta unutar županija. Uskoro je došlo i do povećanja broja županija na prostoru Hrvatske. Godine 1871. ukinuta je nekadašnja Varaždinska pukovnija i na njenom prostoru ustrojena je nova Bjelovarska županija. Osnivanjem nove županije fizički su spojene kraljevine Hrvatska i Slavonija koje je do tada odvajao prostor Vojne krajine.

Stupanjem na bansku stolicu ‹›Bana pučanina›› Ivana Mažuranića 1873. godine, u hrvatskim pokra-jinama pod nadleštvom bana i Sabora otpočinje čitav niz reformi koje vode ka modernizaciji svih segmenata društva. Kao jednu od posljedica procesa modernizacije moramo istaći razdvajanje sudske od političke uprave

84 Vraćeni su odnosi prije apsolutističkih izmjena Franje Josipa I.

150

riječi povijestpovijestpovijestpovijestpovijestpovijest

utemeljeno na ‘’Zakonu ob ustroju političke uprave’’ koji je na snagu stupio 31.svibnja 1875. godine. Tim je zakonom izvršena i nova administrativno-terito-rijalna podjela kraljevina Hrvatske i Slavonije. Novom podjelom zadržana je podjela na osam županija, ali je uspostavljeno osnivanje podžupanija (njih dvade-set) koje su u biti naslijedile dužnosti upravnih kotara. Položaj gradova ovom se reformom nije mijenjao i oni su zadržali svoj status slobodnih municipija. Općine su ovim preustrojem dobile novu zadaću, u djelokrug nji-hovih obaveza uvršteno je prikupljanje poreza

Potkraj 19. stoljeća (1881. godine) dolazi do ukidanja Vojne krajine i uspostave civilne vlasti na kompletnom prostoru Hrvatske. Taj predugo očekivan događaj doveo je do velikog povećanja teritorijal-nog opsega postojećih županija, i do osnivanja nove županije na prostoru nekadašnje Vojne krajine. Novim ustrojem donesenim ‘’Zakonom ob ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih’’ iz 1886. godine tako imamo osam županija na prostoru kraljevina Hrvatske i Slavonije 85). Kao manje teritorijalne jedinice ustrojene su podžupanije (na prostoru nekadašnjih podžupanija), okružja (na prostoru nekadašnjih pukovnija) koje se dijele na kotare. Položaj gradova nije se značajnije mijenjao ovom reformom. Veća promjena u položaju gradova dogodila se 1895. godine kada je donesen Zakon o gradskim općinama. Ovim zakonom manji broj gradova 86) uređen je u položaju županija, njih četrnaest u položaju kotara, i njih četiri u položaju općina najmanjih teritorijalnih jedinica. Ovakav ustroj djelovao je sve do 1918. godine, a donesen je nakon burnih rasprava u Saboru (bilo je prijedloga da se osnu-je deset, pa čak i četrnaest županija) 87).

Vojne postrojbe iz Vojne krajine pokazale su se vrlo korisnima Habsburgovcima 1848. godine, tako da je Vojnoj krajini produžen rok trajanja iako je još sredi-nom 18. stoljeća prestao postojati razlog zbog kojeg je osnovana (osvajačka turska politika). Ipak modern-izacija vojnih postrojbi postavila je zahtjev za boljim uređenjem odnosa na prostoru Vojne krajine. Osnovni zakon od 7.svibnja1850. godine uredio je te odnose u skladu s modernim vojnim zahtjevima te su tako na prostoru Vojne krajine osnovane tri divizije. Prva divizija s komandom u Karlovcu za četiri karlovačke i dvije banske regimente, druga s komandom u Zagrebu za dvije slavonske i dvije varaždinske regimente, treća s komandom u Temišvaru (kasnije u Petrovaradinu) za

85 Zagrebačku županiju koja je dobila prostor nekadašnje Banske krajine,B jelovarsko-križevačku županiju nastalu spajanjeKriževačke i Bjelovarske županije, Ličko-krbavsku županiju nastalu ne prostoru nekadašnje Ličko-otočke pukovnije, Modruško-riječku županiju nastalu pripajanjem Ogulinske i Slunjske pukovnije Riječkoj županiji, Požešku kojoj je pripojena Gradiška pukovnija i dio Brodske, Varaždinsku, Virovitičku i Srijemsku županiju kojoj je pripojen veći dio Brodske i cijela Petrovaradinska pukovnija.

86 Zagreb, Varaždin, Osijek, Zemun

87 Saborski dnevnik kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dal-macije, 1884.-1887., svezak II., Zagreb, 1887.

područje Sremsko-banatske krajine. Prostor regimenti dijelio se na manje teritorijalne odsjeke, kompanije, koje je sačinjavalo nekoliko općina tako da je kompanija odgovarala kotaru u civilnom dijelu hrvatskih pokra-jina. Iz toga je vidljivo da je od 1850. godine i na pros-tor Vojne krajine uveden sustav općina kao osnovnih teritorijalnih jedinica kao i u ostalim kraljevinama monarhije. Veća naselja zadržala su status vojnih komuniteta 88), a od 1871. godine priznat im je status gradova. Iste te godine osnovani su prema vojnoj teri-torijalnoj podjeli kotari, kao mjesta rješavanja civilnih pitanja svakodnevnog života (školstvo, sudstvo). Ovo uvođenje civilnih organa vlasti na prostor Vojne krajine bio je signal skorog gašenja ove vojne tvorevine, koji se uskoro i dogodio 1881. godine.

Pred sam kraj postojanja Austro-Ugarske Istra, koja je bila pošteđena većine gore navedenih povijesnih događanja, bila je podijeljena na pet kotareva i trideset sedam općina.

Na području kraljevine Dalmacije u ovom burn-om periodu promjene nisu bile tako česte. Jedina prava promjena dogodila se 1868. godine kada se umjesto dotadašnjih sedam osniva dvanaest političkih kotare-va 89). Druga manja promjena dogodila se 1862. godine kada općina postaje autonomna upravna jedinica na području kotara. Financijski nadzor rada općina vršio je Pokrajinski odbor kojeg je birao novouspostavljeni Sabor pokrajine Dalmacije uspostavljen u Zadru 1861. godine. Ovakav se ustroj zadržao sve do 1918. godine.

U prvoj Jugoslaviji 1918.-1941. godine

Burna društvena i politička zbivanja za vri-jeme odvijanja I. svjetskog rata, imala su za posljedi-cu uključenje Hrvatske u novu državnu zajednicu u kojoj je uz formalni prekid (1941.-45. g.) ostala sve do 1992. godine – Jugoslaviju. 90) Hrvatska je u sastav Jugoslavije ušla znatno okljaštrena, bez Istre i dijela Dalmacije. Unutar te Jugoslavije kao da je nastavljena tradicija mijenjanja granica administrativno-terito-rijalnih jedinica na prostoru Hrvatske. Teritorij nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca podijeljen je Uredbom o podjeli zemlje na oblasti 91) 1922. godine (na 33. oblasti). Novi administrativno-teritorijalni

88 Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivanić-Grad, Brod, Beli Manastir, Senj

89 Zadar, Benkovac, Knin, Šibenik, Split, Sinj, Imotski, Makarska, Hvar, Korčula, Dubrovnik i Kotor

90 Zašto formalni prekid ? Država zajednica Jugoslavije nije formalno prestala postojati nakon okupacije 1941. g. već je njezina službena vlada uz državnog poglavara uspjela emigrirati u inozem-stvo . Usprkos tome što se na njenom teritoriju stvorilo nekoliko novih, paradržavnih zajednica, nepriznatih od cjelokupne svjetske zajednice već samo Njemačke i njezinih saveznika u II. svjetskom ratu, Jugoslavi-ja formalno nije prestala postojati, već se 1945. godine dogodila samo promjena političkog sustava iz kraljevine u republiku.

91 Službene novine broj 92. iz 1922. godine

povi

jest

povije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

st

r

iječi

1

51

ustroj proveden je nakon popisa stanovništva 1921. godine. Šest oblasti 92) velikim dijelom podudaralo se s teritorijem hrvatskih pokrajina koje su ušle u novu državu (nekadašnje kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija). Ipak neki većinski naseljeni hrvatski kotari bili su izdvojeni i priključeni susjednim većinski nas-eljenim slovenskim (Međimurje), mađarskim (Baranja) i crnogorskim (Boka kotorska) stanovništvom. Na nižoj razini oblasti su se dijelile na kotareve (srezove) koji su funkcionirali prema Zakonu iz 1886. godine 93), a ovi na općine koje su djelovale po Zakonu iz 1870. godine 94) (na prostoru Hrvatske i Slavonije) odnosno Zakonu iz 1864. godine 95) (na prostoru Dalmacije). Podjela na oblasti nije bila dugog vijeka, cjelovito je profunkcionirala u svim oblastima tek 1925. godine, a ukinuta je nakon proglašenja diktature 1929. godine.

U listopadu 1929. godine kralj je progla-sio Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja 96). Prema toj podjeli osnovano je na području Kraljevine Jugoslavije devet banovina od kojih su dvije (Savska i Primorska) obuhvaćale hrvatske pokrajine ali ovaj put značajnije smanjene (bez Srijema, kota-ra Čabar, dubrovačkog područja). Unutar banovina granice kotareva (srezova) i općina nisu se mijenjale u odnosu na raniji, oblasni ustroj tako da je ovaj ustroj ostao nepromijenjen do 1941. godine. Promjene su se ipak događale i to na razini prostora banovina. Savska banovina tako je 1931. godine izgubila nešto prostora na račun Dravske i Vrbaske banovine ali je proširena za kotare Čabar, Vinkovci, Vukovar i Županja. Iste godine Korčula je vraćena Primorskoj banovini.

Najveća promjena dogodila se 1939. godine kada je od Savske i Primorske banovine, Uredbom o Banovini Hrvatskoj 97) stvorena Banovina Hrvatska. Banovina je bila teritorijalno proširena na Srijem, dubrovački kotar, bosansku Posavinu i dva kotara u središnjoj Bosni. Ukupno na području Banovine bilo je osnovano devedeset devet kotara (srezova) uz 693 općine i dvadeset pet gradova. 98) Ipak ovo nije bio konačan opseg Banovine već su njezine konačne gran-ice trebale biti određene kasnije. Izbijanje II. svjetskog rata 1941. godine omeo je ove planove.

92 Uredbom su uspostavljene Zagrebačka,Oosječka,Ssrijemska, Primorsko-krajiška,Ssplitska,Ddubrovačka oblast

93 Zakon ob ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih od 5.2.1886. godine

94 Zakon o uređenju općina i trgovišta od 12.12.1870. godine

95 Zakon o općinama od 30.6.1864. godine

96 Službene novine broj 233-XCVI iz 1929. godine

97 Službene novine broj 194-A-LXVIII. iz 1939. godine

98 Godišnjak banske vlasti, Zagreb, 1940. godine

NDH 1941.-1945. godine

Ratne (ne)prilike i težnja većeg broja Hrvata za samostalnom državom dovele su do uspostave Neza-visne Države Hrvatske proglašene 10.travnja1941. godine. Činjenica je da je karakter ove države upitan, nepriznat od većine suverenih država toga doba.

Nezavisna Država Hrvatska svojim teritorijal-nim ustrojem obuhvaćala je otprilike prostor današnje Republike Hrvatske (bez Istre, velikog dijela Dalmacije, Međimurja i Baranje plus čitav Srijem) i Bosne i Her-cegovine. Osnovna administrativno-teritorijalna jedi-nica bila je velika župa. Na prostoru Nezavisne Države Hrvatske bilo je osnovano dvadeset i dvije velike župe, koje su osnivane prema Zakonskoj odredbi o velikim župama 99). Župe nisu sve proglašene u isto vrijeme, već je njihovo osnivanje teklo od 19. travnja do 4. srpnja 1941. godine. Kako se unutar države našao i prostor Bosne i Hercegovine župe su bile tako teritorijalno ustrojene da je što bolje inkorporiraju u novu državu. Rijeka Sava tako je izgubila svoj granični status jer su se velike župe Livac, Posavlje i Zapolje prostirale na obje obale. Na jugu su opet dalmatinski i hercegovački kotarevi spajani u velikim župama Hum i Dubrava. Kao manje teritorijalne jedinice zadržali su se kotarevi odnosno kotarske oblasti na čijem su se teritoriju nala-zile općine i gradovi. Granice kotareva naslijeđene su još iz Jugoslavije odnosno Austro-Ugarske, tako da je uspostavljeno 142 kotara uz 1006 općina. Kapitulaci-jom Italije 1943. godine otvorio se prostor za širenje države na prostore koje je Italija držala okupiranima (Istra i veći dio Dalmacije) i koji su (formalno, zbog skorog vojnog poraza) uključeni u Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nova područja uključila su se ili priključenjem postojećim graničnim župama (velika župa Cetina , Bribir, Omiš, Knin i Sidraga) ili osnivanjem novih župa (nikad osnovana župa na području Istre).

U drugoj Jugoslaviji 1945.-91. godine

Završetkom II. svjetskog rata obnavlja se Jugo-slavija, ali na novim, komunističkim temeljima. Nova Jugoslavija ustrojena je kao federativna zajednica šest republika. Narodna Republika Hrvatska bila je jedna od šest republika koje su činile Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, koja je službeno proglašena na Ustavotvornoj skupštini održanoj 29.studenoga 1945. godine. Narodna Republika Hrvatska konačne je gran-ice dobila 5.listopada 1954. godine kada je Memoran-dumom o suglasnosti riješena tršćanska kriza i pitanje granice prema Italiji. Današnja Republika Hrvatska nala-zi se unutar granica koje su ustanovljene pri formiranju NR Hrvatske kao federalne jedinice nove Jugoslavije.

99 Zbornik zakona i naredaba NDH 1941:170

152

riječi povijestpovijestpovijestpovijestpovijestpovijest

Nova vlast već od lipnja 1945. godine prim-jenjuje novu, originalnu administrativno-teritorijalnu podjelu prostora NR Hrvatske. Tom podjelom ustro-jene su tri razine administrativno-teritorijalnih jedi-nica. Najveće jedinice nazivale su se oblastima i bilo ih je službeno 100) tri (Slavonija, Dalmacija i zagrebačka oblast). Okrug je bio niža i manja administrativno-ter-itorijalna jedinica koja je u svom sastavu kao najmanje jedinice imala kotareve. Granice kotareva uglavnom su preuzete iz stare Jugoslavije. Teritorijalno najveću zagrebačku oblast popunjavalo je devet okruga, dok je oblast Dalmacije u svom sastavu broji šest okruga a oblast Slavonija samo četiri okruga. 101) Ukupno je dakle bilo osnovano devetnaest (plus jedan) okruga. Gradovi Osijek, Zagreb i Split predstavljali su okruge za sebe. Na prostoru Hrvatske osnovano je 132 (plus osamn-aest) kotareva. Već prvi zakonski akt 102) koji je donesen radi regulacije administrativno-teritorijalnog ustroja donio je ozbiljne promjene. Zadržane su postojeće tri oblasti, ali ustanovljeno je manje kotareva (osamdeset i jedan) uz osamnaest gradova izvan kotareva. Okruzi su ukinuti.

Nakon poznatog sukoba sa Staljinom 1948. godine, u Jugoslaviji se provodi još veća centralizacija državne uprave, koju su dodatno potakle i privredne poteškoće. Novi preustroj iz 1949. godine 103) trebao je ojačati centralističke tendencije jer je uspostavljao vertikalnu liniju od vrha državne vlasti do najmanjeg mjesta 104). Ovim ustrojem uspostavljeno je pet oblasti (Zagreb, Osijek, Bjelovar, Karlovac i oblast Dalmacija) koje su na svom području kao niže i manje jedinice imale kotare i gradove, njih osamdeset i jedan odnosno dvadeset i četiri.

Manju reformu sustav je doživio 1950. godine.Kako se ekonomska i politička situacija u zem-

lji nije popravljala (dapače mnoge su stvari krenule na gore, neuspjela kolektivizacija sela ili nepokretanje očekivane industrijske proizvodnje npr.) nova reforma bila je očekivana, te se dogodila već 1952. godine. 105) Ona je bila novina i u skladu sa novom politikom, ili bolje reći novom državnom doktrinom, samoupravl-janjem. Na području Hrvatske zadržani su kotarevi kao temeljne jedinice (njih osamdeset i jedan), a osnovane

100 Prostor grada Rijeke i Istre činio je četvrtu oblast koja službeno nije ustrojena zbog neriješenog graničnog pitanja prema Italiji na prostoru Istre.

101 Prostor grada Rijeke i Istre činio je jednu oblast

102 Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Hrvatske, Narodne novine broj 60. iz 1947. godine

103 Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske, Narodne novine broj 29. iz 1949. godine

104 U svakom mjestu osnovani su Mjesni narodni odbori koji su kao organi uprave i u najmanjem mjestu provodili državnu politiku

105 Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine, Narodne novine, broj 16. iz 1952. godine

su općine (njih 637) kao niže ustrojbene jedinice. Oblasti su ukinute a smanjen je i broj gradova izvan kotareva 106). Općine i kotari su ovom reformom dobili dosta samouprave (u odnosu na prijašnji ustroj), ali i dosta financijskih obveza koje su sami morali finan-cirati. Upravo je ovo financijsko opterećivanje dovelo do potrebe za novom reformom na koju se (vjerujem pogađate) nije moralo dugo čekati.

Godine 1955. donosi se novi administrativno-teritorijalni ustroj 107) kojim se broj kotareva smanjio na dvadeset i sedam, dok je broj općina smanjen na 299. Davanjem samoupravnih ovlasti kotarevima i općinama provodila se politika decentralizacije na prostoru cijele tadašnje Jugoslavije. Ipak nije sve bilo tako sjajno jer mnoge ekonomski nerazvijene općine nisu mogle pod-nijeti financijski teret ove samouprave. Državna admin-istracija je ovaj problem rješavala tako da su ekonomski nesposobne općine pripajane ekonomski sposobnim općinama, ili su jednostavno fuzionirali dvije manje općine u jednu veću. Ovim procesom broj se općina do 1961. godine smanjio na 244. Ova tendencija okrupnjavanja upravnih jedinica i stvaranja ekonomski moćnijih uz jačanje političke krize dovela je do nove reforme administrativno-teritorijalnog ustroja.

Novom reformom iz 1962. godine 108) broj kota-reva smanjen je na devet, a broj općina se više nego prepolovio te ih je ustanovljeno 111. O kvaliteti ovog ustroja dovoljno svjedoči činjenica da je uz manje dorade 109) ovaj ustroj bio na snazi sve do 1992. godine. Naravno da nije cijeli ustroj funkcionirao nepromi-jenjen. Općine su te koje su ‘’preživjele’’ ovaj period u različitim administrativnim rješenjima. Kotarevi se nisu pokazali tako dugovječnima, ukinuti su već 1967. godine. 110) Kako bi se popunila praznina u ustroju nas-tala njihovim ukidenjem kao prijelaznih formi između općina i republike 1974. godine dolazi tzv. društvenim dogovorima 111) do osnivanja novih administrativno-teritorijalnih jedinica ‘’udruživanjem’’općina tkz. Zajednica općina. Na području Hrvatske ustrojeno je devet ovakvih zajednica (1962. godine ukinuto je devet kotareva) Zajednice općina Zagreb, Rijeka , Kar-lovac, Gospić, Sisak, Osijek, Varaždin, Bjelovar i Split. Po veličini zajednice su bile dosta različite - najviše općina dvadeset i dvije bilo je u Zajednici općina Split, a najmanje pet u Zajednici općina Varaždin. Zajed-nice općina nisu se pokazale efikasnima (prvenstveno

106 Ostalo ih je samo sedam Zagreb, Osijek, Karlovac, Pula, Rijeka, Split i Dubrovnik

107 Zakon o području kotara i općina u Narodnoj Repub-lici Hrvatskoj, Narodne novine broj 36. iz 1955. godine

108 Zakon o područjima općina i kotara u NR Hrvatskoj, Narodne novine, broj 39. iz 1962. godine

109 Vidi fusnotu broj 61.

110 Ustavni zakon o promjeni Ustava SR Hrvatske, Narodne novine broj 13. iz 1967. godine

111 Narodne novine broj 42. iz 1974. godine

povi

jest

povije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

stpo

vije

st

r

iječi

1

53

zbog velike autonomnosti općina koje su samostalno odlučivale o svojim materijalnim sredstvima koja nisu rado prepuštale Zajednicama) te su prestale posto-jati nakon uvođenja demokracije u Hrvatskoj 1990. godine. 112)

Zaključak

Kakav zaključak izvesti iz navedenih iskustava koja su Hrvatska i njezini stanovnici imali kroz povijest? Konstanta koja se povlačila kroz tisućljetnu povijest jest promjena. Administrativno-teritorijalni ustroj na području Hrvatske mijenjao se često i gotovo uvijek uslijed političke krize koja bi zahvatila državu u kojoj se Hrvatska nalazila. U pravilu izlaz iz političke krize tražio se u promjenama administrativno-teritorijalnog ustroja a što je kriza bila veća, veće su bile i promjene.

U srednjovjekovnom razdoblju možemo pronaći neke sličnosti s franačkim primjerom i vojnim ustrojem manjih teritorijalnih jedinica, kao i s antičkim primje-rom plemenskog, odnosno rodovskog organiziranja teritorijalnih jedinica. Dakle možemo zaključiti da su pri formiranju najstarijih teritorijalnih podjela (srednjo-vjekovno razdoblje) na prostoru hrvatske primjenjivana tada aktualna rješenja. Kasnije za vrijeme Austro-Ugar-ske primjenjivana su na teritoriju Hrvatske neka od tada modernih europskih rješenja (ustroj nakon reformi Marije Terezije), ali i neke od specifičnosti (Vojna kra-jina). Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo je u kratkom vremenu previše rješenja da bi se mogla dati kvalitetna ocjena, dok zbog praktične neizvedivosti rješenja ustroj NDH ne zavređuje komentara. Razdoblje socijalističke Jugoslavije karakteriziraju česte promjene inicirane političkim zbivanjima i ekonomskim turbulencijama koje su se početkom sedamdesetih donekle smirile, što je dovelo do kratkog stabilnog razdoblja (1974.-90. g.).

112 Narodne novine broj 31. iz 1990. godine

Osim čestih promjena imamo i neke konstante. Kroz sva razdoblja i uređenja do 1922. godine, županija se provlači kao viša jedinica teritorijalnog ustroja. Kao drugu konstantu istakao bih činjenicu da na prostoru Hrvatske od ukidanja Vojne krajine 1881. godine pa sve do 1991. godine 113) susrećemo gradove i općine kao temeljne jedinice administrativno-teritorijalnog ustro-ja. Osim navedenog termin kotar još se upotrebljava za različite teritorijalne jedinice u različitim povijesnim trenucima. Znakovito je da su svi gradovi i gotovo svi kotarevi koji su postojali na kraju postojanja Austro-Ugarske 114) formirani kao općine 1962. godine 115). dakle ipak imamo nekakvu prenesenu tradiciju što je normalno i očekivano, jer se novi gradovi na području Hrvatske prestaju osnivati odnosno nestajati, nakon ukidanja Vojne krajine, odnosno prestanka turske vojne ekspanzije dva stoljeća ranije.

113 Uz manju pauzu 1945.-52. godine kada nema općina na prostoru tadašnje NR Hrvatske

114 Ustroj iz 1886. godine

115 Zakon o područjima općina i kotara u NR Hrvatskoj, Narodne novine broj 39. iz 1962. godine

154

riječi kritikaprikazosvrtkritikaprikazosvrt

Vatroslav Kuliš: Burni val pred Povilama, 1991.

krit

ikap

rika

zosv

rtkr

itik

apri

kazo

svrt

rije

či

1

55

Anastazija Komljenović

INOVATIVAN PRISTUP SUVREMENOJ HRVATSKOJ

KNJIŽEVNOSTILjerka Car Matutinović: Vijenac odabranih, Biakova, Zagreb, 2013.

Ljerka Car Matutinović hrvatska je književnica, prevoditeljica, književna kritičarka, spisateljica za djecu i mlade. Od 2005. godine stalna je kritičarka u književnom časopisu ‘’Vijenac’’. Novom knjigom književnih kritika Vijenac odab-ranih zaplijenila je pažnju hrvatske publike, te je za nju zasluženo dobila Nagradu Julije Benešić koju dodjeljuje Matica hrvatska, Ogranak Đakovo. Nagrada je svakako veliki prinos razvoju hrvatske književne kritike i iznimno priznanje koje kritičar može dobiti za svoj samozatajni rad. Osim toga, Ljerka Car Matutinović dobitnica je i brojnih nagrada u domovini i inozemstvu za svoje djelovanje na književnom i prevoditeljskom području. Njezini tekstovi prevedeni su na nekoliko stranih jezika, pa je urednica Zorka Jerkić u predgovoru knjige Vijenac odabranih dobro zamijetila kako Ljerki Car Matutinović s razlogom pripada visoko mjesto u hrvatskoj književnosti i kulturi, istaknuvši posebno njezin nemjerljiv doprinos očuvanju nacionalne baštine. S druge strane književna kritičarka Darija Žilić napominje kako Ljerka Car Matutinović brižljivo bilježi baštinu kako ne bi nestala i bila zaboravljena u unificiranom, globalističkom svijetu. Stoga, smatram da o tom očuvanju nacionalne baštine književne kritičarke Ljerke Car Matutinović ipak treba kazati nekoliko riječi.

Knjiga kritika Vijenac odabranih, strukturirana je u pet cjelina koje se bave zasebnim književnim vrstama: u početne tri cjeline sadržani su prikazi pjesničkih zbirki, proznih djela i izdanja iz područja dječje književnosti, dok su u posljednje dvije cjeline sabrani prikazi esejističkih knjiga te prikazi antologijskih izdanja. Već na početku knjige možemo zamijetiti da Ljerka Car Matutinović nije pomodna i povremena književna kritičarka. Ona piše sustavno, a osobito je važno istaknuti da se bavi literaturom koja se po uvriježenim kanonima hrvatske književnosti ne smatra ‘’visokom književnošću’’ pa se godinama gura pod tepih: s jedne strane riječ je o suvremenoj dijalektalnoj književnosti te književnosti hrvatske dijaspore, a s druge strane o dječjoj književnosti.

Književnim tekstovima kritičarka Ljerka Car Matutinović prilazi vrlo poetski, za nju je prostor pjesme prostor svijeta koji ima svoju i ljepotu i težinu, i radost i tamnost. Ona je afirmativna kritičarka, koja ne samo da procjen-juje ono što po njenom mišljenju vrijedi, nego i pokušava sa šire društvene pozicije poduprijeti književnike u svome stvaranju koji neprekidno nailaze ‘’na zatvorena nakladnička vrata’’ (Željka Cvetković). Uzrok tome najvećim je dijelom anonimnost autora koji teško dolaze do čitateljske publike koja se katkada svede na prijatelje i rodbinu. No, to su prob-lemi hrvatske kulturne politike koja ne teži razvoju književnog polja, već je okrenuta isključivo profitu. Ljerkin dopri-nos zavičajnoj književnosti vidimo u tome što ona izuzetno prati produkciju različitih ogranaka Društva hrvatskih književnika i Matičinih ogranaka diljem domovine, jer kako sama ironično zaključuje svijet ne počinje i ne završava samo u metropoli. Uz prikaze pjesničkih i proznih knjiga suvremenih renomiranih književnika kao što su primjerice Dorta Jagić, Lana Derkač, Vesna Biga, Miroslav Slavko Mađer, Darija Žilić, Jakša Fiamengo, ona će također zabilježiti objavljivanje knjiga manje afirmiranih autora kao što su koprivničke autorice Maja Gjerek i Enerika Bijač, riječka pjesni-kinja Zlatica Balas, turopoljska spisateljica Željka Cvetković, slavonski pisac Mirko Ćurić itd. Nemjerljivo bogatstvo hrvatske književne povijesti jesu dijalektalne knjige koje su čuvari naših prekrasnih narječja. Ljerka Car Matutinović pažljivo bilježi najzanimljivija izdanja dijalektalne poezije i proze, a među njima su vrijedni prikazi posvećeni kajkavskim knjigama Božice Jelušić, Ivice Jembriha, Božice Pažur i čakavskim piscima Danielu Nančinoviću, Tomislavu Milohaniću i Silviji Benković Peratovoj. Ti značajni dijalektalni prikazi cijeloj knjizi Vijenac odabranih daju posebnu notu i okus

156

riječi kritikaprikazosvrtkritikaprikazosvrt

domaćeg. Dijalektalnu tematiku Ljerka Car Matutinović dotiče i u svojim prikazima esejističkih knjiga, pa u prikazu knjige Ignis verbi kajkavicae. Nove kajkavske studije, eseji i rasprave Jože Skoka oštro se osvrće na prijevode Krležinih Balada Petrice Kerempuha s kajkavskog dijalekta na hrvatski standardni jezik. Ta situacija pokazuje ozbiljno književno i estetičko zastranjivanje koje je produkt dugogodišnjeg ignoriranja dijalektalne književnosti unutar korpusa suvremene hrvatske književnosti.

Prikazi djela iz dječje književnosti zauzimaju središnji dio knjige. Ljerka Car Matutinović prilazi im vrlo ozbiljno, vrednujući visoko i sam žanr i autore koji se njime bave. S obzirom da u oskudici suvremene književne kritike, vrlo rijetko možemo naići na kritiku knjige za djecu, ovi prikazi daju dobar presjek suvremenog stvaralaštva za djecu. Književnost za djecu trebala bi biti bolje praćena i zapaženija, jer ona stvara temelje za jedan humaniji svijet i osnovicu za odgoj buduće čitateljske publike. Osim toga, možda bi povremeno čitanje knjiga za djecu i nas starije podsjetilo da postoji neki sretniji svijet samo ako smo ga sposobni stvoriti. Iz ove cjeline možda je najzanimljivije istaknuti slikovnicu Luke Paljetka Marin Držić u izdanju Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik. To je prema riječima kritičarke nesvakidašnja slikovnica u kojoj se najmlađoj čitateljskoj publici približava život i teška sudbina najvećeg hrvatskog komediografa.

Knjigu Vijenac odabranih, zaključuju prikazi raznih antologija, a to je možda i najzanimljiviji dio ovih kritika. Naime, antologije o kojima Ljerka Car Matutinović piše vrlo su posebne, one imaju nemjerljiv značaj za pojedinu zajed-nicu ili kraj, jer su ustvari pisani spomenici kulture u kojima se skuplja ono što se ne smije prepustiti zaboravu. Tako nas u svojim prikazima antologija, kritičarka Ljerka Car Matutinović upoznaje s nizom zanimljivih naslova – od antologije Vjetar u grivi koja donosi niz tekstova o konjima u izdanju Đakovačkog kulturnog kruga, antologije čakavske poezije Verši na šterni, do antologije Hrvatska književnost u Domovinskom ratu, antologije pjesama vojvođanskog Hrvata Ante Jakšića Duše zemlje, te male antologije na španjolskom jeziku Dulce libertad sastavljačice Željke Lovrenčić koja je prevela pjesme dvanaest hrvatskih pjesnika. Sve to podcrtava široki interes Ljerke Car Matutinović za čitanjem hrvatske baštine pa ona svojim kritikama sustavno stvara impresivni repertoar koji daje potpuniju sliku književnog stvaralaštva u domo-vini, ali i izvan nje. To je samo dokaz da se na istraživanju suvremene hrvatske književnosti treba još puno raditi. Na kraju možemo se složiti s idejom vodiljom Ljerke Car Matutinović koja zaključuje kako bismo trebali njegovati ono što je naša osobitost i kako bismo trebali biti više istinski svoji. Stoga nas autorica Vijenca odabranih, neprestano podsjeća da književnost koja ima svoju tradiciju i povijest, prepoznatljiva je i u okviru drugih europskih književnosti.

krit

ikap

rika

zosv

rtkr

itik

apri

kazo

svrt

rije

či

1

57

Biserka Goleš Glasnović

TAJNA HARMONIJA: MISTIČNO JEDINSTVO

SVJETLOSTI I TAME, ZVUKA I TIŠINE; EROSA I THANATOSA

(Dimitrije Popović, Luča Njegoševe noći, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 2012.)

Istoimena predstava Luča Njegoševe noći, čiji naslov antitetički povezuje dvije suprotnosti, svjetlo i tamu, pokušavajući objasniti, znajući da ne može otkriti - kako ističe autor riječima glavnoga lika, ne samo tajnu Njegoševog spjeva Luča mikrokozma, već i tajnu života knjaza, vladike i pjesnika Petra Petrovića Njegoša - tema je kratkog romana hrvatskog Crnogorca, Cetinjanina, slikara i književnika Dimitrija Popovića. Knjiga je samo dio Popovićeva trokaza o najznačajnijem crnogorskom pjesniku predočena riječju (roman o kojem je riječ), slikama (ciklus Misterijum Luče mikro-kozma) i skulpturom koja je postavljena 2013. na Cetinju ispred Biljarde.

Arhaična riječ luča u naslovnoj antitezi, ženskoga je roda, kao i, po svome estetski ugodnome zvuku i obliku, riječ svjetlost. Luča pomalo zatvorena, moguća je samo, ako postoji njezin antipod, imenica muškog roda – noć - besk-rajna u mogućnostima stvaranja.

U prvom dijelu romana, u vrlo realističnom ozračju, predstavljen nam je glavni lik inicijalima B. S. u trećoj osobi jednine. Iz dijaloga s taksistom koji ga vozi prema rodnome gradu saznajemo da je redatelj koji već dugo živi u Beču. Usporedno s dijalogom nižu se reminiscencije na djetinjstvo i opisi krajolika u kojima se izdvaja čempres svojom mračnom vitkošću.

Vraćajući se zavičaju, u gnijezdo pod surom i surovom planinom, glavni junak intenzivno osjeća i Mediteran, svoj arhetip koji od nesmiljenog sunca traži zaklon u sjeni.

I zaista, putujući Crnom Gorom, čemprese sam doživljavala kao hramovlje nekom davno nestalom narodu koji je tekao ispod njihova korijenja poput neotkrivene rijeke ponornice. Figurom su neodoljivo podsjećali na veliki kist bogato natopljen zelenom bojom koja čezne: rastopiti se u beskrajnom plavetnilu Neba i otpočinuti u mirnoj uzvišenoj vječnosti.

U poglavlju Post festum, redatelj tumači znatiželjnim novinarima predstavu koja je, prema njegovom mišljenju besprijekorno izvedena, ne otkrivajući nam odjek mnogobrojne publike i izostavljajući svoje intimne meditacije o Erosu i Thanatosu i doživljaje za vrijeme predstave: Pjesnik putuje među zvijezdama Mliječne staze u tami beskrajnog prostora pod nijemim nebeskim svodom.

Prije svega želi opravdati nagost jedne od protagonistica – Bijele Djevojke ( nagost, pretpostavljamo, kao nešto što je, prečesto se i bez razloga, pojavljujući u suvremenim performansima postalo pomodnim trikom i hitom) - i značenje njoj suprotsavljene Tamne Djevojke s kojom se antitetički povezuje - samim tim druge protagonistice. Nadlik cijeloj predstavi je Njegoševa Fotelja koja svečanim izlaskom na postolju, iz muzejskog prostora i vraćajući se ponovno u njega, predstavlja vladikin život i njegovo stvaralaštvo – luču njegove noći, metaforičko i metafizičko tijelo pjesnika što se nijemo obraća mnoštvu.

Trodjelna struktura romana nije slučajna, trokut se gradi u predstavi na tijelu ležeće Bijele Djevojke povezujući tri točke: srce i dvije bedrene kosti. Popović je u trokut smjestio i Njegoševu skulpturu predimenzionirane glave, ostva-

158

riječi kritikaprikazosvrtkritikaprikazosvrt

renu u profilu u nijemom kriku, istina dopuštajući mu otvor koji čine krakovi ne spajajući se, jedan stremeći drugome, drugi vječnome nebu – sugerirajući nam vjerojatno njegovo ponovno rođenje.

Koreografiju plesača u predstavi također zamišljamo poput mnogih likova u autorovom slikarskom ciklusu Misterijum Luče mikrokozma, lice i ruke, istežući se, okreću nebu.

U trodjelnoj strukturi romana: Pripreme, Događaj i Post festum, dominantna je središnja tema – velebna, gotovo pretenciozna, puna pathosa, utemeljena na igri svjetla i sjene, crnog i bijelog i pomalo bizarna, kazališna predstava Luča Njegoševe noći koja se odvija na otvorenom, na ulicama, uz Biljardu i Manastir, na Cetinju uz mnoštvo statista njegovih stanovnika. Iako verbalno ne slijedi tekst Njegoševa spjeva, svojom izvedbom sugerira stihove iz spjeva: Ne bismo poznavali sjajno nebesko lice / da našu sferu ne pohodi noć.

Takva podrazumijevajuća patetika u funkciji je urođenog, naslijeđenog čojstva, junaštva, tragičnosti i ljubavstva (imenica nastala prema crnogorskom glagolu ljubaviti koji sam prevela – biti u ljubavi ), također i arhetipska epska sastavnica koja se ostvaruje u ovome kratkom romanu: fabula se razaznaje u svome kronološkom slijedu, iako često usporavana meditacijama glavnoga lika i detaljnim opisima kazališnoga djela gdje autor interpretator, (prisjetimo se Veronikinog rupca i Smrti u slikarstvu), nadmašuje književnika.

Redateljevo uprizorenje Njegoševa spjeva slikarska je, glazbena i plesna interpretacija utemeljena na suprotnos-ti Svjetla i Tame, ali i na njihovoj povezanosti ili kako napisa Njegoš: tužnoj armoniji ili kako glavni lik vidi ozračje koje vlada, prateći predstavu i komentirajući je: fino suglasje koje se uspostavilo između aktera na sceni i okupljenog mnoštva, između svjetlosti i mraka, između zvuka i tišine. Glavne protagonistice djela (kazališne predstave) u djelu ( roman o B. S., redatelju koji uprizoruje Njegošev spjev na Cetinju) jesu: Bijela i Crna Djevojka. Onaj koga redatelj uvodi kao nadlik, a koji je ostvarenje njihova suprotstavljenoga jedinstva – metafora je Njegoša stvaratelja i Njegoša čovjeka: Fotelja u kojoj je izdahnuo.

Glavni lik predstave, zapravo, poput mističnog prijestolja, Fotelja bez glavnoga lika, metafora glavnoga lika, izmakla je u završnom poglavlju redateljevu tumačenju, ne bez razloga, pomišljamo – luča Njegoševe noći ostala je i dalje tajnom – prikazana u cetinjskoj noći, kada je gradska rasvjeta ugašena, uz mnoštvo upaljenih svijeća i zvjez-dano nebo u kojem se pritajio prijeteći grom - vitalni impuls, kako kaže autor – vrativši se u tišinu muzeja, odakle je posuđena.

Prisjećamo se sentencije suvremenog hrvatskog književnika Hrvoja Čulića: Tajna koja nas posjeduje uvijek će biti veća od naše moći shvaćanja, razočarani na kraju otkrivanjem inicijala glavnoga junaka i njihovim objašnjenjem.

Da je glavni junak Umjetnik trebalo bi biti jedino važno, Pjesnik, Slikar, Redatelj ili Pisac, svejedno je - jer proživljavajući tamnu noć prije no što ostvarimo umjetničko djelo svojstveno je svim stvarateljima u okviru njiho-va ograničenoga mikrokozmosa. Ili kako glavni lik, znajući da ne može jednoznačno objasniti svoje scensko djelo, zaključuje:(…) da je tajna umjetničkog djela nedokučiva i da pravi smisao djela izmiče i samome autoru. Umjetnik nikada u potpunosti nije svjestan svoga djela. U tome i jest ljepota tajne koju umjetnik nosi u sebi. Korijeni stvaralačkog bića sežu duboko i nikad se ne mogu iščupati iz dubinskih slojeva nesvjesnoga.

A o Tvorcu, o njegovome otajstvu, možemo se samo poput B. S., poput Njegoša, poput Popovića zapitati: Tko će tebe razumijeti, Tvorče? Kao i Blake, Njegoš romantičar (istina zakašnjeli, ako mu sudi vrijeme), doživljava Stvoritelja kao Božanskog poetu, a poeziju kao stvaranje, kreaciju ni iz čega, vjerujući da u početku zaista bijaše riječ.

Poput antičkih korova, zborovi u predstavi, upozoravaju na moć sudbine, koja je istodobno u rukama - i čovjeka i bogova. Ovdje je Eros zaista u sjeni Thanatosa, cijela pozornica jedan je veliki odar na kojem će se na kraju pojaviti i Križ i platno koje krvari.

Eros je posrednik između ljudi i bogova, tamo gdje je on, tamo je i smrt. San glavnoga junaka također je poput njegove predstave koju je ostvario u prostorima povijesnoga Cetinja, svoga rodnoga grada, monumentalan, spektakularan, pun pathosa i bizarnih detalja. Izdvajamo jedan detalj posvećen glavnome liku predstave: na čuvenom portretu impozantnog crnogorskog vladara krupnih očiju koje iz strogog službenog crnog ruha - gledaju i sjetno i strasno (kako sam napisala nakon posjeta Biljardi putujuću Crnom Gorom) ističe se ožiljak iznad obrve, pojačavajući njegovu klasičnu ljepotu i misterij njegovoga života, dobivši u snu glavnoga junaka atribuciju sudbinske stigme: Sivosmeđi leptir je povremeno širio krila ispod kojih se otkrivao njihov donji par tamnocrvenih krila. Činilo se kako se kretanjem krila rastvara rana na pjesnikovom čelu. Bilo me strah ispružiti ruku i uhvatiti leptira.

Tko rane još ne pozna, ožiljku se smije – rekao je veliki dramatičar - misao koja me ponovno vraća na sinegdohu ožiljka – pars pro toto – poetizirajući i pojačavajući enigmatičnost i napetost Njegoševa mikrokozmosa. Prizivajući njegov zapis o ženama: Savršenstvo tvorenija tajanstvene sile Božje, suosjećamo s rezultatom, ožiljkom koji je zadobio prilikom iskonske, nesavladive naklonosti prema jednoj lijepoj ženi.

Glavni lik, redatelj B. S., zaokupljen je u svome stvaralaštvu, između već navedenih paradoksa, nekako komorni-je i intimnije i odnosom ljubavi i smrti - vjerujući da je Vladika imao svoga demona Erosa, poput mnogih romantičara, maskiranog smrću.

krit

ikap

rika

zosv

rtkr

itik

apri

kazo

svrt

rije

či

1

59

Stoga će zaključiti: Ovoga su u grobu ključevi gotovo surovo egzistencijalisički, citirajući gorštaka Vladara i Vladiku, pomislivši da je to njegov, a ne Njegošev zapis. Dodajmo i nešto suptilniji pjesnikov zapis: Ja sam ovako smrt razumio: ili je tihi vječni san prije rođenja ili lako putovanje iz svjetova u svijet ili kako elegantno kaže De Sena, još jedan veliki pjesnik, raspet između sunca i balada koje donosi vjetar: život koji zna ne kazuje ništa / a smrt koja zna zaliveno šuti.

Poput slikara Popovića i pripovjedač Popović na način renesansnog majstora želi naglasiti fizičku ljepotu ljud-skog tijela, ali i, poput mračnog romantičara, stalnu borbu njegova duha u kojem, kako kaže Njegoš stalno ratuju duša i tijelo, more i brjegovi, zima i toplina, dan i noć.

Utjecaj prirode, podneblja i ambijenta, ne poziva se uzalud glavni junak na Ipolita Taina, fundirano i pretjer-ano učeno, i pomalo tvrdo - dodajmo u ovome slučaju i utjecaj plemena, što je suvremenom čitatelju privlačnije i egzotičnije - djeluje također na oblikovanje duhovnoga čovjekova profila.

Autorov način pisanja i svjetonazor arhaični su i to im daje osebujan čar, suvremenom ukusu pomalo zazoran, a činjenica da je autor povezan sa svojom literarnom, kiparskom i slikarskom opsesijom putem prelijepoga artefakta: križa koji je dio naslijeđa Popovića (dar Petra Petrovića Njegoša popu Lazaru Popoviću Jabučaninu), potvrda je i njegova uvjerenja da su umjetnici i njihovi životi neraskidivo povezani. Upozoravajući nas na tu delikatnu povezanost, nevino i mudro, duhovito i tužno, napisao je veliki slikar, pjesnik i mistik, crnogorski Hrvat Miro Glavurtić: Sramnog li sraza biografi moji / moj se životopis mog života boji.

Uz kult prošlosti, časne i tragične, dio autorove po-etike je i sasvim jasna granica između Dobra i Zla (dio pozornice u predstavi strogo je razdijeljen na crno i bijelo polje, izvedbu učestalo prati zvuk zvona opominjući i najavljujući i radost, i žalost, i mirovanje, i pokret) ili kako bi rekao J. Huizinga: Tada je razlika između bola i radosti, između nesreće i sreće bila veća nego danas. Sve što se doživljavalo, imalo je onaj stupanj neposrednosti i apsolutnosti što ga i danas ima u djetinjoj duši podsjećajući nas da živimo u vremenu zaraslom u civilizacijske pogodnosti, internetske sumaglice kada Svjetlo i Tama više ne žive sukobljavajući se i antitetički povezujući, već bez svojih božanskih atributa prepuštaju čovjeku slobodu bez skrupula u kojoj je sve dopušteno.

Ovim nam se kratkim romanom, kao i u svome likovnom stvaralaštvom, Dimitrije Popović otkriva kao mod-erni tradicionalist, uvijek na granici figurativnoga i apstraktnoga – i u formi i u stilu. Fabula postoji, iako uspore-na, kronološka je, a nadasve tradicijska svojom zaokupljenošću vječno važećim temama: Erosom i Thanatosom, Stvaralaštvom i Stvoriteljem, Svjetlom i Tamom i ne na zadnjem mjestu: uvjerenjem da se stvaralačko djelo ne može odvojiti od životopisa autora.