^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI …igbd.org/wp-content/uploads/2012/10/Behar-broj-107-web.pdf · naturali za ci ja božanstva: Tesavvuf je suprotan panteizmu 93

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 107 l CIJENA 20 KN

Sead Begović: Čitajući “famozne“ srpske “Novosti“

LIKOVNO OKNO: Lejla TabakUnutarnja melodija ljepote

BEHAR

Rémy Ourdan: Za mene je moje Sarajevo bila ogromna priča l Filip Mursel Begović: Hikaja omešihatskom namještaju l Senad Nanić: Neće valjda l Hanan al-Šajh: Primjetno poboljšanje

Faris Nanić: Zašto su bosanske kuće sve ružnije

Hermann Wild: Što Srebrenicaznači meni, rođenom

Nijemcu

Nusret Idrizović: Počitelj na granici svjetova

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir AgačevićZovem se slovocrtač snova

POETSKI GLASOVI: Admiral MahićPismo Zuki Džumhuru

Edin Urjan Kukavica: Džamije i tekije u Beogradu

2

SADRŽAJ

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar oci-jenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-vorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Vukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: Grafomark do.o., Zagreb

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Lejla Tabak, fotografija

RIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: Čitajući

“famozne“ srpske “Novosti“

ESEJ: TOKOVI MISLI7 Faris Nanić: Zašto su

bosanske kuće sve ružnije

10 Farudin Novalić: Destrukcijaduhovnosti i svjetskoga etosa

PUTOPIS19 Nusret Idrizović: Počitelj na

granici svjetova

ISLAM NA BALKANU28 Filip Mursel Begović:

Zadivljujuća knjiga o zaboravljenom svijetubalkanskih naroda

31 Edin Urjan Kukavica: Džamije itekije u Beogradu

MULTIMONOLOG37 Senad Nanić: Neće valjda

STAV38 Hermann Wild: Što Srebrenica

znači meni, rođenom Nijemcu

CENTAR ZA URGENTNUMEDICINU

41 Filip Mursel Begović: AntePalić i animalni dušebrižnici

PORTRET DRAMSKOG PISCA:Rusmir Agačević

44 Intervju – Rusmir Agačević(razgovarao Filip Mursel Begović)Zovem se slovocrtač snova

54 Rusmir Agačević: Uri, Ezra iMazalta (Nagrada “Bejahad“2012. za najbolju priču nažidovsku temu)

ZOON POLITIKON56 Faris Nanić: Ontološki

nesporazum

POETSKI GLASOVI59 Admiral Mahić: Pismo Zuki

Džumhuru

66 Senad Duračak: Ja izlazim kadzatvore se shopping centri

PRIČA69 Hanan al-Šajh: Primjetno

poboljšanje (s arapskogprevela Suada Muhamerović)

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU71 Filip Mursel Begović: Hikaja o

mešihatskom namještaju

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak72 Sead Begović: Lirske

kompozicije zbiljne socijalizacije

73 Lejla Tabak: Unutarnjamelodija lje pote - fotografijomkroz crno-bijeli svijet

REAKCIJE77 Amra Hadžihasanović: Od

de sak ralizacije ilahije dodevijacije sevdalinke u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine

INTERVJU: Rémy Ourdan84 Edvin Kanka Ćudić: Za mene

je moje Sarajevo bilaogromna priča

PRIKAZI I KRITIKE89 Sead Begović (o Ervinu Jahiću):

Stožerni poetički identitetibošnjačkog pjesništva

91 Jasmin Hodžić (o AdnanuKadriću): Divinizacija prirode inaturali za ci ja božanstva:Tesavvuf je suprotan panteizmu

93 Sead Husić Beli (o Aliji H.Dubočaninu): Poetikaopkoljena grada

95 Enes Ratkušić (o Šaćiru Filandri):Statusna pozicijabošnjačkog naroda

97 Mina Kujović (o Jusufu Muliću):Vrsna analiza sadržajaarhivske građe

99 Goran Mikulić (o MidhatuRiđanoviću): Životno djelouvaženog lingvista

BERIĆET RIJEČI100 Abdulah Sidran: Zašto tone

Venecija

3BEHAR 107

Povod ovomu dobronamjernom na -pi su jest svojevrsna polemikahrvat skog predsjednika Ive Josi-

povića i lidera srpske nacionalne manji-ne u Hrvatskoj Milorada Pupovca. Zaistaje teško započeti debatu o tom slučajukoji je podrobno uznemirio hrvatsku jav-nost. Mišljenja su o tom pri jeporu, nara-vno, podijeljena. No “Be har“ si do pu štaposve vlastito mi š lje nje o tom “slu ča ju“.Čini se da je po le mičkim tonom započeoIvica Đikić, glavni urednik “No vosti“ ukojima se sve i zakuhalo. Prvo se pitaočime su se te novine, koje se izdašno fina-

nciraju javnim novcem iz budžeta Savje-ta za nacionalne manjine, zamjerile pre -d sjedniku. Dakle, ukinuti dotok javnihpa ra novinama, zaista je svojevrsni “cri -men“ te Đikić na istom mjestu ust v rđujekako se ovdje radi o minimumu ci vil i za -cijskih dostignuća. Začudno, svi sugovor-nici odjednom imaju saznanja o tuđimnovčanim dobitcima. Pi s mo Ive Josipovi-ća listu “Novosti“ od je d nom je pokazaloda ni u kojem slučaju ne smiješ propitki-vati Pupovca, koji navodno osobno zapo-

šljava novinare re čenog lista te po vlasti-tom nahođenju dijeli honorare koristećiproračunska sredstva. Pritom se zabo-ravlja da se predsjednik Josipović izrije-kom za la gao za međunacionalnu toleran-ciju i dijalog.

Uz to, nameće se stav da je svako kri-tičko čitanje “Novosti“ nakaradno poima-nje novinarstva. Odjednom se Ivo Josipo-vić proziva da zloupotrebljava svoju fu n -k ciju usuprot ovlastima ko je mu daje Us -tav. Naravno da Josi po vić ne daje no vac“Novostima“, ali se mnogi “redakcijski“ljudi usude pisati o njegovoj “velebnoj pe -r soni“. I još će isti smatrati da ga zanimasamo lista vlastite popularnosti, iako jepoznato da je do sada najskromniji drž a -v nik što se tiče sebeljublja. Pa čak je ipre d s jednik Hrvatskog novinarskog dru -š t va ustv r dio da bi predsjednik za svojetvr dnje tre bao imati čvršće argumente.

Manjinska “reketarenja“No nije sve tako jednostavno. Svoju

su podršku Josipoviću dali “Srpski de -mo kratski forum“, “Demokratska parti-ja Srba“, “Koalicija srpska sloga“ zatim“Zajednica Srba u RH“ pa i neki manjin-ski političari. Stvar se, dakle, zakuhala.Više čelnika, pripadnika srpske nacio-nalne ma njine, smatra da je predsjednikJosipović u pravu kada kaže da je Pupo-vac izgradio politički monopol nasrpstvo. Ta kođer tvrde da su zadnjihgodina u vi še navrata upozoravali daPupovac zloupotrebljava svoj položaj, alii novac koji do biva iz Državnog proraču-na te ga troši kao da je njegov, a tako gadijeli sebi i svo jima.

Pisac ovih redaka sjeća se Pupovca sFi lozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je

Sead Begović

Čitajući “famozne“ srpske “Novosti“

Daleko od toga da manjine trebaju biti bespogovorno tihi ilojalni građani Hrvatske, ali trebale bi imati osjećaj zaprostor i vrijeme u kojima žive. Uz to, trebale bi pokazatiminimum zahvalnosti prema građanskoj većini iz čijeg sedžepa financiraju njihove tiskovine. Manjinska kulturnaautonomija podrazumijeva čuvanje vlastitog identiteta, aliistom ne znači izrugivanje s tuđim. Prije svega, iako zvučikao floskula, teško dokaziva u praksi, manjina i većina bitrebale raditi na međusobnom razumijevanju, traženjudodirnih mjesta, a ne onih koje razdvajaju. U tom smislu jeJosipović u pravu kada ustvrđuje da “Novosti“ provociraju,a provokacija se, u pravilu, vraća kao bumerang.

RIJEČ UREDNIKA

osnovana, na poticaj agilnog Se a -da Alića, dramska skupina koja jei javno nastupala. Pupovac se tutakođer zatekao, ali dežurni cinicina Filozofskom konstatirali su dabi bilo bolje da se okani glume iizu či šloserski zanat – pa što za ra -di to i potroši. Međutim, Pupovacje petnaestak godina kasnije po -ka zao građansku hrabrost, ali ita lent za politiku koji su se razbu -ktali početkom devedesetih, kadase javno usprotivio srpskoj pobuniu Hrvatskoj. Njegov odnos s hrv a -t skom politikom je, međutim,imao mnoge silazne i uzlazne pu -ta nje. Odista, po mnogima, “Novo-sti“ imaju status najizdašnije fina-nciranog manjinskog medija upra-vo zbog Pupovčeve sklonosti dauspješno koalira s HDZ-om i pri-tom vješto politički balansira uko rist Vijeća i stranke kojima jena čelu. Predsjednik Josipović jetu sposobnost srpskog lidera na z -vao “reketarenjem“.

Kako god, interesantna će bitiusporedba Pupovca s još jednimartistom balansiranja na hrvat-skoj manjinsko-većinskoj žici -Šemsom Tankovićem. Primjetanje isti odnos prema tekućoj vlasti,u kojem manjinski po li tičari služeza potkusurivanje većinskih. U tojračunici, na kon što su nahranjeni,ma nji n ski po li tičari su dizali svo -ju ručicu ko ja je garantirala parla-mentarnu ve ćinu. Pupovac je, posve mu su de ći, ispao puno lukaviji,strateški spretniji, odmjereniji ujav nim nastupima, a time i us p je -š niji od Šemse Tankovića. Po to njije u medijima odavao sliku ne um -jerenog emotivca koji ne zna štoradi i za koga radi, osim da pri masaborsku plaću, a Pu po vac se spra vom pouzdao u svoj staloženinastup političara koji odaje dojamda točno zna što ra di i za kogaradi, i to za plaću i do tacije zbog

kojih se Šemso Tan ković mogaoosjetiti kao crk ve ni (halalite, dža-mijski) miš. Us tvrdit ćemo da jeza obojicu rezultat bio isti: izrazi-to napeti (posvađani) odnosi unu-tar vlas tite nacionalne manjinekoja se otvoreno pita “a gdje smomi u sve mu tome, gdje je dobrobitna še nacionalne manjine“.

Život džamijskog mišaA gdje je u cijeloj priči taj naš

Bošnjo, pripadnik druge po veličininacionalne manjine u RepubliciHrvatskoj. S njime se uvijek znaloi moglo pomesti pod, bez obzira nasve lojalnosti i ljubavi koje je poka-zivao prema Hrvatskoj. KDBH“Preporod“ je javnim pri općenjemsvojedobno kritizirao predsjednikaJosipovića u svezi izjave o radikali-zaciji muslimana u BiH, no, pred-sjednik se posuo pepelom te je jošje dnom demonstrirao multi na ci o - nalno i multikonfesionalno ra zu -mi jevanje, odnosno, međuna ci o na -lnu toleranciju. Odmah po tom sBakirom Izetbegovićem na šao sena gradilištu riječke dža mije, a bioje i pokrovitelj ob lje tnice obilježa-vanja 20 godina “Preporoda“ uMatici hrvatskoj. Iz toga proizlazida Josipović ni je islamofob (kakosu ga nazvali neki mediji u BiH),ali ni srbomrzac. Uostalom, mnogisu mu Boš njaci u BiH i Hrvatskojzam je rili dobrosusjedske državni-čke posjete Miloradu Dodiku, pred -sjedniku paradržavne Repub likeSrpske. Po nekim kritičarima či nigreške, ali koji to političar ne čini.

Podsjetimo, svojedobno je nanaslovnici “Novosti“, povodom zad -n je Gay parade u tom gradu, osva-nuo naslov “SS Split“, a prije togaverziranje rušenja ag re sorskihJNA aviona kod Šibenika (Obadva,oba su pala), to jest ironična provo-kacija u vezi nesreće s padom dvahrvatska aviona kod Plaškog. Netreba opet zaboraviti da se te novi-ne fi nanciraju uz svesrdnu pomoćSa vjeta za nacionalne manjine, anovac se slijeva iz džepova hr va -tskih građana. Srpska manjina uHrvatskoj od Savjeta za ma njinedobiva 11 330 000 “ku nića“. Srpske“Novosti“ uživaju potporu preko 3000 000 kuna. Usuprot toga “Be -har dobije tek 240 000 kuna, a jed-nako vrijedan “Journal“ 180 000kuna. Da budemo još direktniji:cijela boš njačka manjina u Hrvat-skoj dobiva manje sredstava od fa -mo znih “Novosti“ koje neskriveno,na svoj način, vole Hrvatsku. Ovonije još jedna manjinska ku knjavai iskanje dodatnih sredstava, ovdjese postavlja pitanje: ne pokazuju lihrvatski Bošnjaci višak lojalnosti,nije li taj naš Bošnjo naučio daničemu ne slu ži osim da se njimemete pod, da umije biti zadovoljani mrvicom kruha, dostatnog zaživot džamijskog miša.

Zašto Bošnjaci šute?Postavlja se pitanje čime su

“Novosti“ zaslužile toliko financij-sko povjerenje Hrvatske, da drugesrpske tiskovine koje sve redomprimaju velike dotacije ni ne spo-

4

RIJEČ UREDNIKA

Pitamo se, što bi se dogodilo s redakcijom “Behara“ kada bi, nagodišnjicu rušenja WTC tornjeva u New Yorku, objavila naslovnicugorućih tornjeva uz natpis “Obadva, oba su pala“. I to da ironičnoobjasni kao pokušaj ukazivanja na sveprisutnu ekonomsku krizu.“Beharu“ takva vrst provokacije ne pada na pamet, ali na topitanje bi možda znao odgovoriti Bošnjo s kojim redovito metupod, bez obzira na sve njegove lojalnosti i ljubavi prema Hrvatskoj.

minjemo, a Preporodove tiskovinese tom statusu nisu ni približile.Možda zato što smo lo jalno (nepri-mjereno) previše pu ta šutjeli. Naprimjer, kada je bivši premijer IvoSanader 2006., zajedno s francu-skim mi nistrom Philippeom Dou-ste Blazyjem, pompozno otvoriospomen park u Villefranche deRouergueu u sjećanje na Hrvate(!)koji su se 1943. pobunili protivnacista. U čast pobune u tom gra -du i danas postoji ulica Avenue desCroates. Jedan tako lijepi doprinosHrvata antifašističkoj borbi, zarne. No, jedno je zaboravio nekada-šnji premijer, a danas sudski optu-ženik za ko ru p ciju – gotovo svi po -bu njenici su bili bosanski musli-mani, pripa d nici 13. Waffen SSHandžar divizije. Zašto smo šutje-li, zašto Bošnjaci nisu digli neviđe-nu bu ku, tražili ispriku od državeza ovu podvalu? Zašto prosvjedna

pisma nisu pisali Šemso Tankovići muftija Ševko ef. Omer ba šić,zajedno sa svojim slu ž be ni cima idežurnim znanstvenicima koji seredovno, uzdignute glave, pojavlju-ju na godišnjicama obilježavanjastradanja Hrvata (ali ne samonjih) na Bleiburgu. Bit će da je ra -zlog višak lojalnosti od kojega“Novosti“ ne boluju, baš suprotno.

Začudno je još nešto. “Novosti“su zaista intermedijalno i dijaloškiokrenuti “svemu i svačemu“, pa siprimjerice pohvalno dopuštajuokrenutost spram drugih manjina.Međutim, u svakom grmu čuči zec,pa će si dopustiti da im suradnikbude, sa svojim prilozima, sarajev-ski novinar Emir Imamović Pirkekoji za srpsku manjinu, među osta-lim, nepomirljivo piše o reisu Ceri-ću. Zamislite “Behar“ koji bi pisaoo nekom proti, koji je “nacionalista,rasista, klerofašista, vjerski dikta-

tor“... u Beogradu. No, zašto bi otome pisao “Behar“ kada je za nje -ga mnogo ljepše iznaći protu kojine ma negativne konotacije i kojizagovara hrišćansku ljubav. Uosta-lom, kakve veze ima reis Cerić saktualnom manjinskom problema-tikom hrvatskih Srba. Mogao jePirke posvjedočiti i o nekim vladi-kama u BiH koji će se radije gorlji-vo zakleti u svoje srpstvo nego uhrišćanstvo.

Nadalje, “Novosti“ će branitipra vo homoseksualne populacije uHrvatskoj, među ostalim na s l o v ni -com na kojoj se sugerira da je Splitnacističko leglo, umjesto da primi-jeti da je toj homoseksualnoj popu-laciji, bez obzira na sve, kudikamougodnije živjeti u Hrvatskoj nego uSrbiji. Doista je taj princip začudan– krenuti u polemiku s predsjedni-kom Josipovićem, a više-manje ig -norirati izbor deklariranog četnikaNikolića za preds je dnika Srbije(zakletvu je, postoji svima dostu-pan video zapis, izrekao na Roma-niji pred Vojis la vom Šešeljem), anisu se žestoko obrušili ni na neka-dašnjeg miloševiće vca Dačića,današnjeg srpskog pre mijera.

Provokacija se vraća kaobumerang

Daleko od toga da manjine tre-baju biti bespogovorno tihi i lojal-ni građani Hrvatske, ali trebale biimati osjećaj za prostor i vrijeme ukojima žive. Uz to, trebale bi po -ka zati minimum zahvalnosti pre -ma građanskoj većini iz čijeg sedžepa financiraju njihove tiskovi-ne. Manjinska ku lturna autono-mija podrazumijeva čuvanje vlas -ti tog identiteta, ali istom ne značiizrugivanje s tuđim. Prije svega,ia ko zvuči kao floskula, teško do -ka ziva u praksi, manjina i većinabi trebale raditi na međusobnomrazumijevanju, traženju dodirnih

5

RIJEČ UREDNIKA

BEHAR 107

Pupovac je, po svemu sudeći, ispao puno lukaviji, strateškispretniji, odmjereniji u javnim nastupima, a time i uspješniji odŠemse Tankovića. Potonji je u medijima odavao sliku neumjerenogemotivca koji ne zna što radi i za koga radi, osim da primasaborsku plaću, a Pupovac se s pravom pouzdao u svoj staloženinastup političara koji odaje dojam da točno zna što radi i za kogaradi, i to za plaću i dotacije zbog kojih se Šemso Tanković mogaoosjetiti kao crkveni (halalite, džamijski) miš.

mjesta, a ne onih koje razd va jaju.U tom smislu je Josipović u pravukada ustvrđuje da “No vosti“ pro-vociraju, a provokacija se, u pravi-lu, vraća kao bumerang. Mogli bi -s mo reći da kao manjina izazivajuvećinu, a time pokazuju ma njakvlastitog dos to janstva. Nije li pozi-cija tiskanih medija u HR pred ko -lapsom? Ne snalaze li se no vineka ko god umiju i znaju, ne otpu-štaju li se kvalitetni novinari? Pri-mjera je mnogo. Utoliko je po zi cijamedija koje financira država i kojine ovise o nemilosrdnim za ko ni matržišta itekako zahvalna. Nije liVlada HR odlučila ugasiti “Vjes-nik“ koji ima kudikamo du lju tra-diciju od “Novosti“, ali i većine os -ta lih manjinskih medija. Što to go -vori o Hrvatskoj i njenim do b rimnamjerama spram manjina? Tre -ba li dati odgovor na ova pitanja?

Također, zamislimo kada bijedan bošnjački političar podmet-nuo pretisak knjige o turskim ma -ri fetlucima, kao što je to svojedob -no učinio srpski predsjednik Tadićpoklonivši predsjedniku Josipovi-ću pretisak časopisa “Zenit“ ukojem je Ljubomir Micić promicaonezamislivu mržnju i animozitetspram Hrvata. Ne samo da su zanje ga Hrvati bili austrougarski ko -njušari već i manje vrijedan narodkoji zapravo ne postoji, niti jepostojao, te je stoga s obzirom nasrpsku nacionalnu nadmoć pos veefemeran, bolestan, psihički nedo -r a stao i stoga osuđen na po d lo ž -nost “jačima“. No, iako smo zajed-nički participirali europsku povi-jest, uvaženi hrva t ski povjesničarumjetnosti - Zvo nko Ma ko vić - utome ne vidi ni šta sporno. Uosta-lom, još prije nego je zagrebačka“katedrala uma“ (NSB) objavila tajreprint, u Zagrebu je nakladaHoretzky objavila vrlo preciznereprinte rečenog časopisa – o čemu

može posvjedočiti i današnji pred-sjednik DHK, Božidar Petrač, kojise tom problematikom podrobnobavio.

1400 životnih vjerodajnicaKada se u Hrvatskoj javnosti

pro širila priča o provokativnoj na s -lovnici “Novosti“ pod naslovom“Oba dva, oba su pala“, na kojoj supri kazana dva hrvatska MIG-a, ko -ji se obrušavaju negdje kod Plaškogi kada se tim napisom aludira nadva agresorska aviona koja su sru-šena kod Šibenika, bombardirajućiHrvatsku, za Bošnjake se otvara či -tav niz prijepora i nedoumica. O če -mu je zapravo riječ. Bošnjaci su, na -ime, s Hrvatima složno branili Hrv -atsku za koju je pao zaista velikibroj žrtava. Pozicija bošnjačke na -cionalne manjine u toj tragičnoj pri -

či Domovinskog rata posve je jasna.Da kle, iako sa Srbima u Hrvatskojdijelimo poziciju ma nji ne, ne defini-raju nas isti ma nji nski problemi.Primjerice, Fikret iz Ši be nika, koje-mu je u Domovinskom ratu pogi-nuo sin Muharem, bit će zaista ogo -r čen. A što će tek pomisliti brigadirMesud Šabanović kojemu je agre-sorski avion kod Bogdanovaca raz-nio obje noge. Uz sve to, pitamo sešto će osjetiti čitajući “famozne““No vosti“. Mogu vam oso bno reći jersam bio sudionik Do movinskog ra -ta. Jednom prigodom, nakon bom -ba rdiranja nepri ja teljskih aviona,utovarivao sam svoje suborce ali icivile, izmasakrirane mladiće i dje-vojke u hladnjače. Sje ćam se njiho-vih nogu i ruku koje su bile odvoje-ne od tijela, sjećat ću se toga do kra -ja života. Kada sam vi dio naslovni-cu “No vo sti“ koje financira Savjetza na cionalne manjine iz budžetaRH, osjetio sam otpor i gađ enje.

Pitamo se, što bi se dogodilo sredakcijom “Behara“ kada bi, nagodišnjicu rušenja WTC tornjevau New Yorku, objavila na s lo vnicugorućih tornjeva uz na t pis “Oba-dva, oba su pala“. I to da ironičnoobjasni kao pokušaj ukazivanja nasveprisutnu ekonomsku krizu.“Beharu“ ta kva vrst provokacijene pada na pamet, ali na to pitanjebi mo ž da znao odgovoriti Bošnjo sko jim redovito metu pod, bez obzi-ra na sve njegove lojalnosti i ljuba-vi prema Hrvatskoj. Možda da nakra ju ovog Beharovog uvodnika,ona ko usput, opomenemo sve onehrvatske političare kojima su sepo brkali lončići i koji nikako dausvoje statistički podatak – u ob -ra ni Hrvatske de vedesetih, od na -ci onalnih ma njina, najveći dopri-nos su dali Bošnjaci. 1400 Bošnja-ka je palo za Hrvatsku. 1400 život-nih vjerodajnica za međunacional -no uvažavanje.

6

RIJEČ UREDNIKA

“Novosti“ su zaistaintermedijalno i dijaloškiokrenuti “svemu i svačemu“, pasi primjerice pohvalnodopuštaju okrenutost spramdrugih manjina. Međutim, usvakom grmu čuči zec, pa će sidopustiti da im suradnik bude,sa svojim prilozima, sarajevskinovinar Emir Imamović Pirkekoji za srpsku manjinu, međuostalim, nepomirljivo piše oreisu Ceriću. Zamislite “Behar“koji bi pisao o nekom proti, kojije “nacionalista, rasista,klerofašista, vjerski diktator“...u Beogradu. No, zašto bi o tomepisao “Behar“ kada je za njegamnogo ljepše iznaći protu kojinema negativne konotacije ikoji zagovara hrišćansku ljubav.Uostalom, kakve veze ima reisCerić s aktualnom manjinskomproblematikom hrvatskih Srba.Mogao je Pirke posvjedočiti i onekim vladikama u BiH koji ćese radije gorljivo zakleti u svojesrpstvo nego u hrišćanstvo.

7

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

Estetika ružnoga ili anti-etika

U doba neimaštine, Bošnjacigrade ružne kuće, skladaju islušaju ogavnunovokomponiranu muzikukoju zovu narodnom, agradovi su im svezapušteniji i prljaviji. Dokmnogi od njih nijemopromatraju urušavanjesistema javnog zdravlja iškola i ostalih usluga kao i,vlastitim smećem, zagušeneobale rijeka, truhlih zubijuponosno stoje kraj svojihbetonija – poluzavršenihstaništa koje griju na drva i učijim se neuređenimdvorištima ustobočioponeki velik jeep, terenac,Mercedes ili BMW. Grade onii velike, betoniziranedžamije, jednu ružniju oddruge, jednu neskladniju oddruge, svaku vremenski iprostorno promašenu, alisve veću i sve prazniju.

Zašto su bosanske kućesve ružnijePiše: Faris Nanić Ebu Hamid Muhammed el Ga -

zzali davno je zapisao da je li je pošto je istinito, a ne što je po ja vno, itime potvrdio trajnu ve zu iz međuetike i estetike. Is tina je st lijepazato što je stvarna, za to što osloba-đa um opterećenja laži i iz mi šlja -nja, stalnog laviranja iz me đu stra-ha od otkrivanja i mu ke ko ntro li ra -nja lažnoga, pre ne se no ga u raznimverzijama raz ličitim lju dima. Lažjune op terećen ko g ni tivni um posve-ćuje se ispunja va nju svrhe života naZe mlji, ura v noteženom pre obliko -va nju stvo renoga u težnji asi m p to -tskog pri bližavanja Iz voru. Sto gagradi li jepe građevine, sk la da har -monič nu muziku, piše ta ko dapobu đu je dobro u čitatelja, otkrivate me lj ne za ko ne prirode i osmišlja-va nji ho vu primjenu za opće do b ro,tr guje pošteno stvarnim, a ne pri vi -dnim vrijed no stima... Za to ne proiz-vodi es te t sko smeće ko je ga napadasvojom plitkošću i bes mi slom, nekre ira novac ni iz če ga jer takav nepostoji već se pre t vara u dug ko ji seprebacuje na ple ća nejakih, negradi nepot reb no, preša re no i pre-veliko, ne piše zlu u sla vu, ne trgu-je obećanjima. Mo ra lan je jer težiljepoti, a vrijedi i ob rat – lijep je jerteži moralnosti.

Ljepota kao imperativ Lijepo je samo ono što je istinito,

uravnoteženo i moralno. Lje potu

oblikuju samo istinoljubivi i moral-ni ljudi koji teže urav no teženjuljudske potrebe za pre ob li kovanjemstvorenoga sa sa mim stvorenim lje-potama. Bog je lijep i voli ljepotu,poznat je Po s la nikov hadis koji este-tiku po s tavlja na pijedestal temelj-ne lju d ske znanosti i na tron božan-skog imperativa ljudima – činite li -jepo jer to Bog voli, a on je najljepši.Sve što činite, činite lijepim i na li -jep na čin. Uostalom, Kur’an po t vr -đuje u suri Et-Tin da je čovjek stvo-ren u najljepšem obličju. Oni koji tone čine, bivaju spuštani na najnižera zine po vo đenja za strastima, in s -tiktima ugode. Prestaju biti lijepogaobličja, izobličuju se u prikaze, po -put onih na platnima HieronimusaBoscha, u bića između čo vjeka iživotinje koja sladostrasno zadovo-ljavaju spolne i druge tjelesne pot -rebe i to im je jedini smisao života.Takvi ostaju u kaljuži jer su pukozadovoljavanje pretvorili u vrlinupotrage za što većim pot ro šačkim ihedonističkim užicima i to stalnimza dovoljenjem sve ekstremnijih isve nastranijih potreba jer ih je, jed-nom za do voljene, sve teže nanovoza dovoljavati. Tako bivaju sve nes -re tnijima jer im treba sve više svekra t kotrajnijih ugoda koje ih ne is -pu njavaju.

A sreća je negdje drugdje, ta -mo gdje je ljepota. Nazaduju i uvi -jek iz no va, u svakom historijskom

8

ESEJ: TOKOVI MISLI

razdoblju dokazuju neusp jeh hedon-izma kao koncepta i fi lo zofije. No,po stave li se ciljevi vi še g reda – u te -ž nju ka približavanju Stvoritelju, či -nj enjem lijepih dje la, društvene ma -r ginalije, uz dig nute u vrijednostizbog zadovoljenja potreba kao jedi-noga smisla – poput homoseksualiz-ma, ekstremnih i opasnih sportova iraznih ovisnosti - postaju besmisle-nima jer se ljudski duh uz di že u višerazine svijesti, sukreira razvoj upo-trebom svog kognitivnog, slobodnoguma. Friedrich Schiller to je stanjezvao sublimeé. Fizikalni po jamsublimacije određuje direktan prije-laz iz krutog u plinovito ag re gatnostanje, što metaforički, u filozofijiizvan prirodne znači izravan prije-laz iz krutog i inertnog stanja svije-sti opterećene robovanju stra stimau plinovito, slobodno i le p r šavo sta-nje svi jesti o stvarnim ciljevima ismi slu egzistencije, odnosno o su k -la d nosti esencije s egzistencijom. Usublimeéu se gubi artificijelna dile-ma o primatu jedne nad drugom ipostiže se stvarna sreća – čije je po -čelo lijepo djelo na opće dobro. Kaokada slušate i uspoređujete gla zbuBacha i Bethoveena s jedne i Wag -nera i Liszta s druge strane. Prvisvojom glazbom uzdižu duh slu -šatelja i izvođača, motivirajući ga načinjenje lijepoga, odnosno dobroga,dok druga dvojica svojom gla z bomnagovaraju slušatelja na sek ve nce

kratkih ugoda i obmana, najčešćeseksualno i mitološki utemeljenima.Tko je ono bio najveći obožavateljWagnera, inače Lisztovog ze ta? Ne -svršeni student umjetnosti – AdolfHitler za ko jeg postoje pouzdanasvje dočenja da je bio seksualni per -vertit. No, čak i u masovnoj pro -izvodnji po pu larne muzike i uopćepop arta posljednjih nekoliko dese-tljeća mo gu se povući ta k ve parale-le, na ravno na znatno nižim razina-ma očekivanja zanosa. Sa mo se tre -ba pitati na što, na ka k ve mi s li idjela navodi od re đena produ k cija.

Stoga i svaka politika koja toozbiljno misli biti, iz društvenogsunovrata može djelovati samo tako– vođenjem demosa ka ciljevimavišeg reda, a ne obratno, po vla đi va -njem najnižim instiktima toga de -mosa, kako bi se trgovalo njegovomla žnom i prijetvornom lojalnošću.Demos će biti lojalan po litici koja po -di lazi strastima sve dok se ne pojavinetko novi s još većim i luđim obeća -nji ma. Po li tika jest umijeće vođenja,a ne umijeće slijeđenja. Ni s mo li isa mi bili svjedocima gotovo preko-noćne promjene većins ke lojalnostiideologemu jugos la ve nskog socijali-stičkog sa mo up ra vljanja u lojalnosthrvats koj, bo sanskoj slobodi u euro -at la n t s kim integraci ja ma demokra-cije i slo bodnog tr ži šta. Što tek slije-di? No va, ek s presna lojalnost politi-čkoj ideologiji brzih rješenja, pod uv -

je tom obračuna s kolektivnim kriv -ci ma posebno ako su određene, dru -ge, manjinske nacije, vjere, rase...

Obrazac ružnogaVratimo li se na razmišljanja o

ljepoti i njezinu odnosu s mo ra l -nim, onda je pošteno poći od se be,od svoga. Vozeći se nekom sa mo ho -dkom, automobilom, autobusom ilivozom po Bosni ne može se ne pri-mijetiti brzo rastuće me ta stazeružnih kuća, prevelikih, ne skla d -nih, nezgrapnih, vrištećih boja pro-čelja, s nefunkcional nim i odbojnimtornjićima koji po d sjećaju na nevje-šte dječje ilustracije Grimmovihbajki. U doba neimaštine, Bošnjacigrade ružne ku će, skladaju i sluša-ju ogavnu novokomponiranu muzi-ku koju zo vu narodnom, a gradovisu im sve zapušteniji i prljaviji.Dok mn ogi od njih nijemo proma-traju urušavanje sistema javnogzdravlja i škola i ostalih us lu ga kaoi, vlastitim smećem, za gušene oba -le rijeka, truhlih zu bi ju ponosnostoje kraj svojih be to nija – poluza-vršenih staništa koje griju na drvai u čijim se ne uređenim dvorištimaustobočio po neki velik jeep, tere-nac, Mercedes ili BMW. Grade oni ivelike, betonizirane džamije, jednuružniju od druge, jednu neskladni-ju od druge, sva ku vremenski i pro-storno promašenu, ali sve ve ću isve prazniju. Oko njih cvjeta nele-

Moglo bi se potrošiti mnogo stranica napopisivanje tih estetskih incidenata koji sepretvaraju u sistem, sveproždiruću hidruodvratne graditeljske aktivnosti i upravljačkeneaktivnosti, privatne i javne. Treba pogledatisamo novu džamiju u Vrapčićima kraj Mostara ilinebrojene obiteljske kuće na cesti između Olova iTuzle, ili pak obale rijeke Bosne, pune najlonskihvrećica i higijenskih uložaka, rabljenih, naravno.Ružno, ružnije, zlo, bila bi ispravna komparacija, akopokušamo parafrazirati Sergia Leonea.

galna, sirotinjska trgovina svakoja-kim dra n gulijama, stvarno fizičkosmeće samo se taloži na ono estet-sko. Dža mije su im la žne baš kakoim je i vjera prijetvorna. Sa zeb-njom treba isčekivati vrijeme kadaće te džamije biti prazne, puste, za -pu štene, a društveni prvaci i de mosorgijati u kakvoj Boschovoj pri -spodobi rimskih ili sličnih ba ka -nalija, u kojima će bogati, oni kojisu trgovali novcem ex nihilo, pa tajdug prevalili na siromašne, tim si -romašnima bacati mrvice i bobice,uz el-kuhul i bijeli prah za zaborav.

Neetični ljudi prave trajno ru g lo,njime truju i generacije koje dolaze,iako neki, na prvi pogled, onaj vara-vi, satanski, senzacijom ili dosjet-kom, ruglo mogu učiniti dopadlji-vim i lažno lijepim. Na razini paro-le o državi za čovjeka ili narodu kojizna. Ili pak kakve maske ili prostor-ne intervencije na građevini, šare-nog platna za pokrivanje odbojneružnoće. Ta strašna neravnoteža, toubijanje lijepoga projekcija je ni š -tavljenja morala, odricanja od soli-darnosti, zatvaranja očiju predtuđom ne s re ćom i nemara prematuđim pra vima. Slika je to društve-nog na silja koje se najjače reflekti-ra u politici. Nasilne smjene, silova-nja procedura, pravljenja umjetnihpa r la men tar nih većina, baziranihsamo na bro ju dignutih ru ku pa -rtijskih an d roida koji se oda zivajuna “narodni zastupniče“, ni su ništadrugo ne go pobjeda ružnoga, zagu-šenje es teteskim đubretom. ZlatkoLa gu m džija je postao i fizički ružančo v jek. Ružnim ga čine njegova ru ž -na djela, djela prodaje principa zavlast, a posebno za metode vla sti.Doista, na rod komu se mo gla dogo-diti Le pa Brena i go mi la kontempo-ralnog i kasnijeg sličnog estetskogsmeća nije za s lužio ništa bolje odamaterske, korumpirane vlasti izapišavanja teritorija zastavamars-a i hrhb.

Tako ograničena teritorija i du -ha, ne preostaje mu ništa drugonego i da sam počne označavati“svoj“ teritorij građenjem velikih iružnih građevina koje na ziva do -mom, džamijom, spomenikom...Mo glo bi se potrošiti mnogo strani-ca na popisivanje tih estetskih inci-denata koji se pretvaraju u sistem,sveproždiruću hidru odvratne gra-diteljske aktivnosti i upravljačkene aktivnosti, privatne i javne. Tre -ba po g ledati samo novu džamiju uVra p čićima kraj Mostara ili nebro-jene obiteljske kuće na cesti izmeđuOlova i Tuzle, ili pak obale rijekeBo s ne, pune najlonskih vrećica i hi -gijenskih uložaka, rabljenih, na ra -vno. Ružno, ružnije, zlo, bila bi is -pravna komparacija, ako pokušamoparafrazirati Sergia Leonea. Sa mošto je taj talijanski redatelj otkriva-jući i ispo lja vajući ružnoću, svjesnoi na m je rno činio dvije stvari - rušioje ne utemeljen mit o Divljem Zapa-du kao nekom arkadijskom mjestusukoba i pobjede Do b ra nad Zlim te,stvarao novu estetiku na ru še vi na -ma one koju je ra z o t krio kao lažnu,

prijetvornu. Kod Bo š nj aka nemagovora niti o jednom.

Ostaje samo trajna šteta i de va s -tacija najvrednijeg resursa Bo sne iHercegovine – prostora. Tra jna šte -ta betoniranog duha na roda komuubrzo slijedi nova ne sreća. Naime,opća ružnoća i od bojnost, zbog deba-lansa s prirodnom okolinom i doseg -nu ćima naših prethodnika, bit će,prirodnim zakonima uklonjena. Ka -ko to niti jedna vlast neće učiniti,do godit će se dolazak još gorih odnas, kako Kur’an upozorava. Onine će ukloniti ružne građevine, oniće uklanjati ružne ljude, ljude ružnaduha koji je proizveo ružne građevi-ne i poružnio okolinu. A ru žne ćegra đevine, napuštene i puste, u pro -pa danju svjedočiti o vre menu kadasu ljudi u Bosni pre stali vjerovati ulje potu i njezinu vezu s moralom, sdo brotom. Ne smije se upasti u za m -ku uvjerenja da smo dobri i moralnizato što sami o sebi tako mislimo.Po g ledajmo radije što radimo i pro -iz vodimo. Pogledajmo oko sebe pri jenego što, tako posramljeni, za gle -damo duboko u vlastite duše.

9

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

Nasilne smjene, silovanja procedura, pravljenja umjetnihparlamentarnih većina, baziranih samo na broju dignutih rukupartijskih androida koji se odazivaju na “narodni zastupniče“,nisu ništa drugo nego pobjeda ružnoga, zagušenje esteteskimđubretom. Zlatko Lagumdžija je postao i fizički ružan čovjek.Ružnim ga čine njegova ružna djela, djela prodaje principa zavlast, a posebno za metode vlasti.

10

ESEJ: TOKOVI MISLI

Destrukcija duhovnosti i svjetskoga etosaPovodom izlaska knjige Moj susjed musliman Ivana Cvitkovića, Zagreb, Škol-ska knjiga, 2011., str. 300

O, ljudi! Zaista smo vas Mi stvorili od muška i ženska (oca i matere) i učinili smo vas narodima i plemenima da biste se (međusobno) poznavali.

Kur’an (El-Hudžurat:13)

Piše: Fahrudin Novalić

1 “Etnicitet je u svom ekspresivnom obliku – kao nacionalna ipovijesna svijest, (…), ...značajno sredstvo povezivanja etničkihmanjina… Među relevantne sastavnice etniciteta ubrajamo ireligiozni identitet” (Vreg, 1998:84).

2 “Tijekom života čovjeka, spoznaju se biološke osnove njegovebiti, afektivno-kognitivni motivi komuniciranja i djelovanja,nagoni preživljavanja, dominacije i agresivnosti, te ostale osobi-ne“ (Vreg, 2000:19).

3 Entropija je u komunikacijskom procesu gubitak informacija,najmanje na tri razine: tijekom prijenosa informacija od pošilja-telja ka primatelju; u povratnom toku, od primatelja ka pošilja-telju i tijekom samog procesa spoznaje pošiljatelja (Vreg,1990:25).

4 1. židovski: “Religija nije isto što i duhovnost; ono što čovjek činiu svojoj konkretnoj fizičkoj egzistenciji, za Boga je neposrednovažno. Duhovnost je čovjekov cilj, a ne put“ (Leksikon...,2005:119). Duhovnost, ovisno o njezinoj vrsti, ulozi i smislu,može biti i sredstvo, a ne samo cilj. 2. kršćanski: “... kršćanska

duhovnost se dade opisati kao cjelovito čovjekovo vjersko ispu-njavanje koje reagira na iskustvo Božje spasenjske stvarnosti.Božja se realnost artikulira u susretu s ‘bližnjim’ (koji tražipomoć)...; u čovjekovoj nutrini koja se može meditativno iskusiti(duh ‘uzdiše’ u ljudskom srcu...“ (...:120). 3. islamski: “Kuranskaje postavka duhovnosti glasoviti stih o ‘Otkrivanju Božjega svjet-la’, u kojemu se Bog opisuje kao ‘svjetlo nad svjetlom’ (Kur’an,24,35). Bog je dakle sveprožimljuće svjetlo, dakako ne u fizikal-nome smislu. (...). Svijest o sveobuhvatnoj Božjoj prisutnostikarakterizira islamsku duhovnost. On je posvuda, također unama“ (...:121).

5 Potsjetimo, Hans Küng ističe tri temeljne teze o svjetskometosu: 1. Nema preživljavanja bez svjetskoga etosa. 2. Nemasvjetskoga mira bez religijskoga mira. 3. Nema religijskogamira bez dijaloga religija.

6 Knjiga sadrži Uvod, 18 poglavlja, obiman Popis literature, raz-vrstane u četiri vrste – Izvori, Knjige, Zbornici, Časopisi; teKazalo imena i Kazalo pomova.

Međureligijsko i međunaciona-lno komuniciranje,1 osim dijaloga,razumijevanja i suradnje, sadrži i:cinizam, monolog, egoizam, predra-sude, fundamentalizam, zloupotre-bu moći, nasilje, terorizam, rat, pod-činjavanje, dominaciju.2 Nedemo-kratsko, dominantno, uključujući iautoritarno međureligijsko i među-nacionalno komuniciranje proizvodientropiju – nered, dezorganizaciju,gubitak informacija3, što sputava iuništava duhovnost4 i svjetski etos5.Demokratsko me đu religijsko komu-niciranje – me đu sobno (s)poznava-nje, (spo)razumijevanje, suradnja izajedničko dje lovanje, afirmiraju irazvijaju duhovnost i svjetski etos.

U funkciji prevladavanja nedemo-kratskoga međureligijskog ko mu -niciranja je i knjiga indikativnoganaslova – Moj susjed musliman, aka-demika i profesora na Fa kul te tu poli-tičkih nauka u Sa ra jevu, Iva na Cvit-kovića.6 Autor je ovoga teksta, inspi-riran sadržajem ove knjige, te kori-steći nove izvore literature, napisaonjezin znatno prošireni prikaz.

Zanimanje za odnos između krš - ćana i muslimana, u Europi i svijetu,sve je aktualnije. Na to je potkraj 20.i početkom 21. stoljeća, ponajviše,utjecalo:

1) Jačanje političke uloge islama,posebice, od Iranske revolucijeimama Khomeinija 1979., jačanje

uloge islama u nastanku i razvojietničkoga identiteta kod nekih naro-da, ili očuvanje tog identiteta kod,primjerice imigrantskih gru pa (7.str.).

2) Povećanje broja sljedbenikais lama u svijetu. U mnogim euro p s -kim državama u kojima kršćani či -ne većinu, islam je po brojnosti slje -dbenika druga religija (7.-8. str.).

3) Odnosi između kršćana i mu -slimana postaju aktualniji akoekstremisti obiju konfesija širestrah o opasnosti od onih “drugih“za vlastiti identitet, služe se svojomreligijom za ostvarenje vlastitihradikalnih političkih i inih ci lje va,uključujući i terorističke ak cije (8.str.).

4.) Islam je od, svih poznatijihživih religija, budizma, hinduiz ma,taoizma, šintoizma, europs kim krš -ća nima, najbliži; često je re ligijaprvih susjeda (8. str.).

Cvitković, nakon opsežnogauvod nog teksta, piše i o stanju, te po -litičkim kretanjima među mu s li -manima, o muslimanima u Europi iEuropskoj Uniji, o “Europskom isla-mu“ ili islamu u Europi, o društve-nom statusu muslimanke, o sli č nos -tima i razlikama u vjerovanjima krš -ća na i muslimana; o mo ralnim vri-jednostima, poukama i porukamaislama7 i kršćanstva, o odnosu kršća-na na Zapadu prema islamu i musli-manima, o odnosu muslimana pre -ma Zapadu, krš ća n stvu i kršćanima,o islamu i krš ća nstvu u kontekstudemokracije i vjerskih sloboda.

“U pravu je Bernard Lewis[Luis]“, primjećuje Cvitković, “kadka že da je islam bliži kršćanstvu(da kako i židovstvu), nego bilo ko jojod ‘velikih’ religija poput budizma,hinduizma, konfucijanstva, itd....Islam i kršćanstvo sličniji su negošto to misle i mnogi kršćani i mnogi

muslimani“ (12. str.). Krš ća nstvo iislam, prema Lewisu, do vele su usukob njihove sličnosti, a ne njihoverazlike. Tko su rušitelji du hovnosti isvjetskoga etosa? Ob ra ćajući seUzvišenom Stvoritelju, pjesnik kaže(Kišević, 1992):

Sve to što čovjek stvori to još se sagraditi može,ali oni ruše i onošto Ti si stvorio, Bože.

Podijelili su i Tebe da lakše vladaju s nama.O, kad bi mogli i zrak bisapeli granicama.

U tekstu koji slijedi, sažeto će morazmotriti stanje i raznolikostislamskoga svijeta – rasprostranje-nost islama u suvremenom svijetu,raznolikost i nejedinstvo is la m skogasvijeta, zaostajanje muslimanskogasvijeta; odnos kršćana na Zapaduprema islamu i musli ma nima,kopernikanski obrat Ri mo katoličkecrkve prema islamu i muslimanima,odnos muslimana pre ma Zapadu,kršćanstvu i krš ća nima.

Stanje i raznolikost islamskoga svijeta

Islam nije nikad bio monolitanidentitet.

Karen Armstrong

Rasprostranjenost islama usuvremenom svijetu. Islam se,demografski eksplozivno, širio odsvoga postanka do danas. “Musli-manska društva imaju stopu godiš-njeg rasta stanovništva 2,10%, što jenajveća stopa u odnosu na sve ostalezemlje u svijetu,...“ (50. str.). Musli-manska je populacija različite nacio-nalnosti. Danas sljedbenike islamačine pripadnici više od 60 jezičnih ietničkih zajednica – Ara pi, Turci,

Indijci, Indonežani, Kinezi, Nigerijci,Malijci, Azeri, Uzbeci, Alžirci, Alban-ci, Bošnjaci, Pakistanci... Indonezija(oko 194 milijuna), Pakistan (oko 140milijuna), Bangladeš (oko 130 miliju-na), Indija (oko 130 milijuna) – četirisu azijske zemlje s najvećom musli-manskom populacijom. Oko 80% mu -s limana u svijetu nisu Arapi. Arap-ska etnička komponenta je utjecajnau islamu, iako u strukturi mu s li -manskoga stanovništva čini ma nji -nu. Razlog je i to što je islam na s taomeđu Arapima, a i Kur’an je ob -javljen na arapskom jeziku.

Raznolikost i nejedinstvo is -lam skoga svijeta. Muslimanskisvijet, kao ni kršćanski, nije jedin-stven. Naprotiv, duboko je podije-ljen. Ni islam nije jedins t ven. “Odsa mog, početka islam ni ka da nijebio monolitan entitet“, citira Cvitko-vić Karen Armstrong (51. str.). U ne -dostatku jedinstva islama, poput je -di nstva ostalih re li gija, nema ništaiznenađujućeg. Karl-Josef Kuschel8piše o unutarnjem pluralitetu suv -re menog islama (51. str.).

Koji su činitelji podijeljenostimuslimanskoga svijeta? Muslima n -ski je svijet veoma raznolik po pri -padnosti različitim rasama, na ci -jama, kulturama, društvenim stru -kturama. Iako je doktrinarno uče njeislama isto, islam se u Ame rici,Europi, Aziji i Africi, dos ta razliku-je. Islam je širenjem po pri mio i raz-vio konkretna regionalna – ekonom-ska, politička, kulturalna, pa i obre-dna obilježja9; kao i razlike u razvo-ju demokratizacije društva. “Dru-štvene i civilizacijske razlike“, pri-mjerice, “između se negalskih, kine-skih, indonežanskih, arapskih i juž-noazijskih mu s limana“, piše TariqAli, “daleko su veće od sličnosti kojeoni dijele s ne muslimanskim člano-vima svojih zajednica“ (u: Sim,

11

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

7 Europljani, prema Cvitkoviću, trebaju znati: o pojmu i nastan-ku islama; o Muhamedu, Božjem poslaniku; o rasprostranjeno-sti islama; o islamskom naučavanju; o islamskim običajima iobredima.

8 Karl-Josef, Kuschel, Spor oko Abrahama, Sarajevo, Svjetlo rije-či, 2000.

9 “… indijski islam je prihvatio brojne obredne običaje hinduisti-čke provenijencije”, citira Cvitković Maxa Webera (62. str).

2006:170). “Muslimani u Indonezijipreuzeli su neke vrjednote hindui-zma, pa oda ju štovanje prvom čovje-ku koji je tamo donio islam polažućicvijeće na njegov grob i palećitamjan. Običaji nisu izvorno islam-ski. Na Javi obavljaju obred žetve(riže, op. a.), koji je, također, ne is -lamski. ...taj obred ima funkcijuokupljanja članova šire obitelji“(147. str.). U nekim zemljama posto-je velike podjele i razdori međumuslimanima. Povijest svjedoči osukobima među muslimanima kojinastaju odmah poslije Muhamedovesmrti – međusobna osporavanja, po -java različitih škola i pravaca u isla-mu. “Riječ je o etničkoj zatvorenosti,pa i međusobnim sukobima različi-tih muslimanskih grupacija, o regio-nalnim i kulturološkim razlikama,itd.“ (51. str.). Podsjećamo na sukobei nasilje između sunita i šijita, uk -lju čujući i početak 21. stoljeća. Sveto destabilizira političko i čitavo dru-štveno stanje u današnjem islam-skome svijetu, posebice u Iraku, Al -žiru, Afganistanu, Pakistanu... (51.str.).

U muslimanskim zemljama, uodnosu na zapadnoeuropske, različi-to se shvaća uloga religijskih vođa upolitičkom životu i društvu uopće,spolna i rodna ravnopravnost, libe-ralizacija seksa, izborna demokraci-ja... “Muslimanska društva pokazu-ju veću potporu jakoj društvenojulozi religijskih autoriteta negozapadna društva“, referira se Cvit-ković na R. Ingleharta i P. Norrisa.10

Najčešće je riječ o zemljama s jakomreligioznošću stanovništva. Govorećiopćenito, “mu slimani teže od kršća-na prih va ćaju ideju o religiji kao pri-vatnoj stvari (premda je ne ljube nineki kršćani)“, misli Cvitković (60.str.). Osnovni uzrok je i to što islamnije doživio onaj oblik i stupanjreformacije/modernizacije koji se

dogodio u Zapadnoj Europi. Od 18. stoljeća, unutar islama

nastaju reformski pokreti koji suodbacivali ili prevladavali srednjo-vjekovnu islamsku tradiciju, te us -kla đivali islam sa suvremenom ku l -turom i civilizacijom. To se čes todogađalo u obliku borbe za prvo bitniislam. Drugi poticaj za au to nomnumodernizaciju islamskoga svijetabilo je oživljavanje po vi jes noga sjeća-nja i nužnost za š tite is la mske tradi-cije od europskih kolonijalnih osvaja-ča. Sredinom 20. sto ljeća mnoge sumusli ma nske ze m lje izborile politi-čku samostalnost i oslobodile sekolonijalnih vla sti (Indonezija –1945.; Pa ki s tan – 1947.; Libija –1951.; Ma roko – 1956.; Sudan –1956., ...). S političkom samostalno-sti u tim zemljama muslimani su,ovisno o unutrašnjim društvenimoko l nostima, uz religijski, razvijali inacionalni identitet, te formiranje ifunkcioniranje nacionalnih država.Treći činitelj modernizacije islam-skoga svi jeta je utjecaj za pa d no eu -rop s kih vrijednosti koje su osmišlja-vali i prenosili u svoje ze mlje studen-ti koji su se školovali na zapadnoeu-ropskim sveučilištima. Sayyid Ah -med Khan (1817.-1898.), Džemalu-din Al-Af gani (1838/9.-1897.), Mu ha -med Abduhu (1849.-1905.), Mu ha -mmad Rašid Rida (1865. -1935.),Mustafa Kemal-pa ša Atatürk(1881. - 1938.), Mehmed Džemaludinef. Čaušević (1870. -1938.), Hu sein ef.Đozo (1912.-1982.) – ne ki su istak-nuti islamski reformatori.

Početkom druge polovine 20. sto-ljeća u muslimanskome su svijetubile aktualne ljevičarske ideje ipokreti: Ahmed Sukarno u Indonezi-ji, Seku Ture i utjecaj njegova djelaIslam i socijalizam – u Alžiru, Egip-tu, Maleziji... Nakon njih pojavljujuse radikalni pokreti kao odgovor naprvospomenute pokrete.11 Zapad

izbjegava svoju odgo vo rnost u potpo-ri tim pokretima zbog straha od dalj-njega jačanja lje vičarskih pokreta. U20. stoljeću me đu muslimanima uEuropi, pri je svega u jugoistočnojEuropi, po ja vili su se različiti pravcitumačenja i recepcije “islama (razli-čite fo r me tesavufa, islamskog ezo-terizma, ši’izma, itd.): ‘liberalni’;‘fun da mentalistički’; ‘retrogradni’;‘ra di kalni’; ‘vehabijski’; ‘neovehabij-ski’; ‘dogmatski’; ‘tradicionalni’; ‘ma -rginalni’; ‘folklorni’; ‘agresivni’; ‘inte-grativni’; ‘razbijački’; ‘suvremeni’;‘europski’; ‘totalitarni’ islam, itd.“(51. str.).12 U osnovnim pi ta njima,podsjeća Cvitković, ri ječ je o jednojistoj religiji, a u so cio lo gi j skim vari-jacijama vezanima za ta pitanja,pokazuje se heterogenost tog islama:od Afganistana do Alžira, od Saudij-ske Arabije do Irana, od Bosne i Her-cegovine do Malezije, itd. (51.–52.str.). Ve ći na navedenih pravacatumačenja i re ce pcije islama utjeca-la je i na zaostajanje muslimanskogasvi jeta.

Zaostajanje muslimanskogasvi jeta. Na ovaj su problem u Bo s nii Hercegovini, ponajviše, uka zivalireformatori Džemaludin ef. Čauše-vić i Husein ef. Đozo. Ča u ševićnastoji reformirati “… prosvjetu imedrese, ulemu i govor o islamu,medije i pismo, institucije i, reklo bise, sam ovdašnji konzervativni men-talitet. … Bosnu na svoj način otva-ra ka Evropi čvrsto uvjeren damuslimani mogu op s ta ti i živjeti pod‘austrougarskim kršćanskim ca -rem’. … traži da se u islam povjeru-je kao onu vjeru koja prihvaća izazo-ve pozitivnih novina – evropskenauke i evropsko uređenje obrazo-vnih i kulturnih institucija“ (Karić iDemirović, 2002:12).

Husein ef. Đozo13 kaže: “Primiti-vizam, nepismenost, kulturna i eko-nomska zaostalost predstavljaju

12

ESEJ: TOKOVI MISLI

10 Ronald, Inglehart; Pippa, Norris, Sveto i svjetovno, Zagreb, Poli-tička kultura, 2007.

11 Pojavljuju se različiti politički pokreti: govori se o: ‘militantnomislamu’, ‘muslimanskim fanaticima’, ‘islamskome fundamental-

izmu’, ‘radikalnom islamu’, ‘političkom islamu’, ‘ispolitiziranomislamu’... (62. str.).

12 “Islam je nazadan i fundamentalističan zbog beznađa” (Baudril-lard, 2003:48).

najvećeg dušmanina islamu... Nesmijemo zaboraviti da je procenatnepismenih još uvijek najveći međumuslimanima,... nažalost u nekimkrajevima i muslimanskim sredina-ma osjeća se otpor prema školovanjudjece, naročito ženske; u nekim sekrajevima [čak] zadržala [i] krvnaosveta, kupoprodaja žena i drugividovi primitivizma, da se malo čita,a mnogo troši al ko hol...“ (u: Karić,2012:31). Ta k lid, nekritičko – opo-našanje, povođenje za drugima), zaĐozu je uk le ta sudbina islamskogapovijes nog mišljenja, što proizvodideka de nciju i preziranje islamskogasvijeta.

Muslimansko stanovništvo, pre -težito, živi u više od pedeset ze ma ljasjeverne Afrike, Bliskog is toka i dije-la jugoistočne Azije. Ne do statakpolitičkih sloboda, raslojavanje dru-štva, politička nestabilnost, nedo-statak društvenih reformi, sekular-nih ideja i projekata, te ko ru m -piranost, osnovna su obilje ž ja politi-čkih sustava u muslimanskim zem-ljama. U većini musli ma nskih ze -malja pismenost je sta no vništvamanja od 50%; u Nigeru je samo15,9%; u zemljama s krš ća nskomvećinom 90%. Svaka dru ga žena uarapskom svijetu je ne pismena (52.str.). “U SAD-u je iz među 1980. i2000. godine iz svih arapskih zema-lja, (koje imaju oko 300 milijunaljudi, op. a.), prijavljeno 370 patena-ta, dok ih je u isto vrijeme iz Izraelaprijavljeno okruglo 8000, a iz(Južne, op. a.) Koreje više od 16000.U muslimanskom je svijetu, počet-kom XXI. stoljeća, djelovalo samo500 sveučilišta (usporedbe radi, uIndiji ih ima 8407, u SAD-u 5758)“(52. str.).

Prema izvoru koji je koristio Cvi -tković, samo se Turska ubraja uindustrijske zemlje islamskoga svi -jeta. Na putu svojevrsne indus t -rijalizacije, te stanovitoga stupnjaautohtone modernizacije su i os talemuslimanske zemlje, poput Ujedi-njenih Arapskih Emirata14 i Ma -lezije. Industrijski razvijene eu -ropske zemlje utječu na pojedineaspekte prevladavanja zaosta ja njamuslimana koji žive i rade u njima.Isto to, primjerice, čine In di ja Kina,Izrael, Južna Koreja, Si n gapur, teostale neeuropske zemlje koje semoderniziraju, a u nji ma muslimaničine manjinski dio stanovništva.

Odnos kršćana na Zapaduprema islamu i muslimanima

“Kur’an je preveden na latinskijezik davne 1143. godine. Rimski jepapa (Klement VII., 1523. – 1534.,op. a.), 1530. dao spaliti prijevodKur’ana objavljen u Veneciji.“ (99.str.). Latinski je prijevod Kur’anaobjavljen i u Švicarskoj 1543. godi-ne, a potom su slijedili prijevodi natalijanski 1547., nizozemski 1641.,francuski, pa engleski 1649. Lute-ran Salamon Schwe iger prevo jeKur’an na njemački jezik u XVI. sto-ljeću (99. str.). Kur’an je do danaspreveden na mnoge europske jezike.Encik lo pedije islama objavljene suna ni zozemskom, engleskom, fran -cu s kom, njemačkom, bosanskom...je ziku. O islamu su objavljeni, ta ko -đer, riječnici i leksikoni. Sve to, po -taknulo je mnoge istraživače daproučavaju islam.

“J. W. Goethe je napisao, Kur’ anje knjiga ‘koja nas uvijek iznovaodbija, a onda opet privlači, za di -vljuje i na koncu opet sili na po š -

tivanje’. Zbog toga ga je A. W. Schle-gel nazvao ‘starim islamizi ra nimpoganinom’“ (100. str.). I Gott holdEphraim Lessing, poput Goe thea,muslimane nije smatrao neprijate-ljima. Suvremena krš ća n ska isla-mologija prepoznaje nove mogućno-sti za dijalog s muslimanima. “Dop -rinos tim, novim pogledima za dija-log s muslimanima da li su LouisMassignon, Ch. Forster, K. Kuscheli drugi“ (109. str.).

Sve do Drugoga vatikanskog ko -ncila, studije o islamu opterećene suantiislamskim predrasudama. To,nažalost, ne znači da antiislamskihpredrasuda nema i da nas. Naprotiv,mnogi naraštaji krš ćana odgajaju sei danas – na li te raturi, usmenompredanju, si jelu i prelu o teškom ži -votu “kršćana pod otomanskom vla-šću i o prisilnoj islamizaciji, što jemoglo ja ča ti odbojnost prema isla-mu i mu slimanima“ (100. str.).Islam je, prema tom shvaćanju,došao u krš ćansku Europu kao reli-gija stra naca, osvajača i tlačitelja.Naj češće je takva edukacija optere-ćena i mitovima i manipuliranjem.Krš ćanski ekstremisti misle da sumuslimani u Europi samo islamiza-cijom “onesviješćeni” Europljani(100. str.). Oni u islamu prepoznajujednog od najvećih “neprijatelja“zapadnoga (kršćanskog) svijeta!Tomu su pridonijeli dolazak musli-mana u dijelove kršćanske Europe uosmom stoljeću, pa do opsade Beča iporaza Turaka pod zidinama togagrada 1683. godine. Kod dijelakršćana, ponajviše zbog slabog poz-navanja islama, uvriježilo se pogre-šno shvaćanje o islamu kao fanatič-noj i primitivnoj vjeri. “Ta predstavagradila se dijelom preko stare teolo-

13

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

13 Husein Đozo je bio i ostao dugogodišnji “reformatorski autor irespektabilan bosanskohercegovački mislilac“ povijesno značajnereformatorske škole o “kretanju naprijed“ o “progresu“ i usvaja-nju novog (Karić, 2012:31). “Na studijama na Univerzitetu El-Ezher u Kairu, misao [o reformi i obnavljanju u islamu] u meni jejoš više sazrela“, piše Đozo (u: Karić, 2012:31).

14 Ujedinjeni Arapski Emirati su se, nakon ujedinjenja 1971., dodanas, zahvaljujući nafti transformirali iz pustinjskih područjau modernu državnost. Brzina tih promjena i priliv milijuna ljudiiz cijeloga svijeta pretvorili su islamski-utjecajna društva u kul-

turalni melting pot. Četiri njemačka umjetnika – slikar, dirigent,dizajner kustos muzeja, preselili su se u Emirate kako bi unapri-jedili razumijevanje i pomogli u stvaranju nove – kozmopolitskekulture Zaljeva (Hasel, 2011:1).Mladi ljudi u Dubaiju, Abu Dhabiju, Kuwaitu i Omanu, moratće biti veoma kreativni u bliskoj budućnosti. Svjesni su danakon postnaftnog razdoblja dolazi novo tehnološko doba ukojem im samo znanje donosi blagostanje i sigurnost. Znanost itehnički predmeti, zato su upravo sada, posebno, popularnimeđu sudentima (Diehn, 2011:1).

ške misli, a potom književnosti, (tra-dicionalne vjerske pedagogije, op.a.), te političke (i ine, op. a.) publici-stike (koje su manipulirale kršćan-skim vjernicima, op. a.)“ (101. str.).“Katkad se na osnovi tekstova uzapadnim medijima15 i revijamamo že steći dojam kao da su musli-mani fanatici, da je to vjera fanatikakoji mrze Zapad i sve što je zapadno“(104. str.).

Prosvjetitelji su nam ostavilimnoge pozitivne stečevine, ali os ta -vili su i zablude o islamu, po putMontesquieuove, da islam “govorisa mo o maču“ (104. str.). Ra z mo t -rimo, ukratko, nekoliko za bludakršćana na Zapadu o islamu.

Islam je hereza kršćanstva.Kršćani su dugo živjeli u nepoznava-nju islama i nerazumijevanju nje -gova naučavanja. To podsjeća i nazabludu s početcima kršćanstva, kadga se smatralo židovs kom sljedbom.Za Isusa su govorili da buni narod,da je šarlatan, te sa rov sin koji jepoludio, itd. “Za Ivana Damaščan-skog, islam je bio posljednja kršćan-ska ‘hereza’ ..., a Muhamed ‘lažniposlanik’. I za T. Akvinskog, Muha-med je bio lažni prorok,..., zagovor-nik seksualnih sloboda, predstavnikiskrivljene is tine. ...Muhameda sepredstav lja lo kao ‘varalicu i hohšta-plera’, ...Neki i danas ‘poučavaju’...da je Kur’an najagresivnija božjaknjiga... islam je za jedne bio ‘is k va -reno kršćanstvo’ (Vigny), za druge‘pročišćeno kršćanstvo’ (La martin),religija mira i uživanja u životu“(101.–102. str.).

Islam je religija Arapa. Is lamje, kao univerzalnu religiju, unatočpojedinim razlikama, ne do pustivo,

reducirati na bilo koju nacionalnuodrednicu – “egipatski islam“, “iran-ski islam“, “bošnjački islam“... Bilobi to, ne samo “sekularizairanje“(Co rbin) nego i “na ci o naliziranje“islama. Zato je “pogrješno i poisto-vjećivanje islama (zbog arapskogjezika u Objavi i ob redima i jer jePoslanik bio Arap) s arapskim etni-kumom, što bi iz pripadnosti islamuisključilo većinu muslimana koji suetnički nearapi“16 (102. str.).

Muhamed nije “osnivač isla-ma“. Tako piše arhiepiskop Ja nu la -

tos Anastasije u svojoj knjizi Islam17

(102. str.). Iako je orijentalistika pri-donijela i znatno ob je k tivnijem odno-su kršćana na Za padu prema islamui muslimanima, “i danas dio autora,pretežito iz dijela orijentalistaneislamske (bolje reći, antiislamske)orijentacije kao da se trudio i trudida kod kršćana (pravoslavnih, kato-lika, protestanata) stvori svijest oislamu (dakako, i o njegovim sljedbe-nicima) kao izrazito negativnoj (!)religiji... Satyaraja dasa Adhikari(Steven Rosen), u knjizi Dijalozi Isto-

14

ESEJ: TOKOVI MISLI

Foto

graf

ija M

irsad

a Be

govi

ć

15 “Na Zapadu su muslimani“, citira Cvitković Milana Vukomanovića,“i danas verovatno bolje poznati po afganistanskim mulama, pro-gonu Salmana Ruždija, bin Ladenu, (inferiornom društvenom, op.a.) položaju žena ili džihadu nego, recimo po svojoj grandioznojarhitekturi, poeziji, filozofiji, da ne govorimo o poznavanju Kur’anakoji je počeo nešto više da se kupuje i čita u nekim zapadnim zem-ljama tek nakon događaja od 11. septembra 2001.“ (fusnota 150,104.–105. str.). Vukomanović M., Homo viator – religija i novo doba,Beograd, Čigoja štampa, 2008.

16 “Islam je naveo princip potpune jednakosti ljudi bez obzira narasu. Pišu da je i u ovom pogledu Muhamed služio primjerom.Jedna od njegovih žena bila je crnkinja, a svoju ćerku udao je zajednog crnca. Islam je našao pristalice među ljudima svih rasa“(fusnota 145., str. 102.), citira Cvitković Vojislava Stanovčića –V. Stanovčić, Političke ideje i religija, Beograd, Čigoja štampa,2003.

17 Anastasije, Janulatos, Islam, Beograd, Hrišćanski kulturni cen-tar, 2005.

ka i Zapada – susret religija, zaislam kaže da ‘podrijetlo vuče odMuhameda i njegove reakcionarnereligije u Arabiji’!“ (103. str.).

Zablude među katolicima oislamu. José Maria de Balaguer,osnivač “Opusa Dei“, smatra da jeislam poslije komunizma bio najve-ća prijetnja Crkvi. Njegov nas -ljednik Alvardo del Portillo “vidio jeizbijanje verskog rata na Balkanukao znak da je islam krenuo naZapad gurajući Europu bliže am bi -su“ (105. str.). Papa Benedikt XVI.je, tijekom svojeg posjeta rodnojBavarskoj, osudio vjerski motivira-na nasilja i nasilna obraćanja; učemu nema nikakvoga prijepora,kaže Cvitković. Pritom je citiraoriječi koje je za poslanika Muhame-da, još u XIV. stoljeću kazao bizant-ski car Manue II. o tome da jeMuhamed donio samo “zle i ne -ljudske stvari, poput zapovijedi dase mačem širi vjera“. Papa je osudiokoncept “svetog rata“ ili “džihada“(105. str.). “Od Pape bi va ljalo očeki-vati“, kaže Cvitković, “da bar tolikopoznaje Kur’an, da zna da se unjemu nigdje ne spominje ‘sveti rat’.Drugo su kontroverze, pa i zlona-mjerne interpretacije (i među kršća-nima i među mu slimanima) džihadakao ‘svetog rata’“ (105.-106. str.).

“... suvremena teologija formuli-ra džihad s jedne strane kao bor buzajednice za samoodržanje i s drugestrane kao nastojanje pojedinca okojedinstvene osobnosti. Tijekom povi-jesti, ideja je džihada bila često zlou-potrebljavana. To mu je na ruku išla,prije svega, te za da islam i politikapripadaju skupa. Dužnost poslušno-sti prema vodstvu bio je sljedeći čim-benik koji je išao na ruku toj zloupo-trebi“18 (Balić, 2005:409). (... ). Od re -

dbe Kur’ana o ratu sadržane su i uovim stihovima: “Borite se na Bož-jem putu protiv onih koji se boreprotiv vas! Ne prelazite granice!...“(Balić, 2005:409). Sljedeći Muhame-dov iskaz o ratu i nasilju je bioetičkii socijalnoekološki orijentiran: “Bu -dite međusobno i prema drugimačovječni i pravedni! Čo vje kov život iimutak trebaju vam biti sveti i nepo-vredivi. Čovjek je Božje stvorenje;proklet bio tko ga uništi. Budi nepo-mirljiv prema samovolji i nasilju ipokušaj ih spriječiti“ (Balić, 2005: -409). A što su bili križarski ratovi?Što je njihov spiritus movens?

Pokretački duh križarskih ra tovabili su opsjednutost ratom i pohlep-nim politeizmom, čija su sre dstva“svete“ – predrasude, moć, sila, nasi-lje, pljačka, sveopća ratna destrukci-ja. Oslobađanje svetih mjesta zakršćane u Palestini i Kristova grobau Jeruzalemu bio je samo izgovor.“Podsjetimo se: na crkvenom Saboruu Clermont Ferrandu (1095.), papa(Ur ban II., 1088. – 1099., op. a.),poziva na (Prvi križarski, op. a.) ratprotiv muslimana. Slijedi niz križar-skih ratova.19 Koliko je samo ka -toličkih papa i biskupa bilo na tra gukrižarskih ratova“, pita Cvitković(108. str.). Osim oružanih, postoje iimplicitni ratovi koji besprijekornofunkcioniraju i u mi ru, a njima seostvaruje, više ili manje, nevidljivo,političko, ekono msko i ino podčinja-vanje, dominacija i ratna destrukci-ja, čiji je sa s tavni dio i fundamenta-lizam, uk lju čujući i vjerski funda-mentalizam. Stoga Carl von Clause-witz lucidno primjećuje: “Ne postojičisto vojna procjena velikoga strate-gijskog pitanja, niti čisto vojnashema njegova rješenja“ (Clause-witz, 1997.). Evo nekih primjera.

“Ma dajte, molim vas!“ Kardi-nal Giacomo Biffi iz Bologne pozvaoje Rim da useljenje ograniči na kato-like kako bi se ‘spasio ide ntitet naci-je’? “Posebno su za ču đujuće djelova-le njegove konstatacije kako musli-mani imaju ‘dru kčiju hranu, blagda-ne i obiteljski moral’“, citira Cvitko-vić Patricka Buckannana20 (106.str.). Sjetimo se i “iznimne popular-nosti knjige njemačkog političaraThilla Sarazzina iz 2010. u kojoj kri-tizira politiku multikulturalizma, akoja je naročito uperena protivmuslimana. (...) I cijela je Europazahvaćena tim ledenim desničar-skim dahom“ (Drakulić, 2012.). Naj-češće se traži povod da se pokažekako su drugi običaji opasni i ugro-žavajući. “Rasprava koja je na prvipogled kulturološka, ustvari je po li -tička jer se njezin intenzitet u ovomečasu može objasniti jedino u svjetluporasta netrpeljivosti pre ma drugi-ma i drugačijoj kulturi u Europi,bilo da su to Tunižani, Turci, Romiili netko treći. Da ko madić kožepenisa može postati pre dmet velikenacionalne diskusije? Ma dajte,molim vas!“ (Drakulić, 2012.). Uni-verzalna ljudska prava često prikri-vaju nametanje običaja i svjetonazo-ra “...većinske kulture manjinskoj iotkrivaju nacionalizam – kako šved-ski ili njemački, tako i europski, usmislu da su europska kultura i obi-čaji iznad onih neeuropskih naroda ikultura“ (Drakulić, 2012.). O tomesvjedoče i problemi – mode, glazbe,hidžaba, burke, obrezivanja, kla njaživotinja prema židovskim i islam-skim propisima, podizanja mi na re -ta, itd. I ovdje je misao Ka r la Marxao religiji kao opijumu naroda (opa-kim predrasudama i ma ni pu la ci -jom, op. a.), instrume nt implicitnoga

15

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

18 “Ako je po Kur’anu mlada država morala pribjeći ratu kao sred-stvu samoobrane, onda to kasnije – u složenoj muslimanskojdržavi – nije bilo toliko nužno. Prije svega promijenio se sadržajpojma džihad, pod kojim se podrazumijeva dužnost vjernika uoblikovanju novoga, pravednog društva izgrađenog na bratstvu.Ideja džihada u smislu ratnoga sukoba s nepravednim i igno-rancijom (džahilija) ispunjenim društvom ubrzo je izgubila

zbiljsko značenje“ (Balić, 2005:408-409). 19 “Jedini evropski kralj koji je ubijen po pobunjenoj masi, jer nije htje-

la da krene na križarske vojne za papin račun, bio je jedan hrvatskikralj“ (108. str.), citira Cvitković Miroslava Krležu – M. Krleža,Mnogopoštovanoj gospodi mravima, Zagreb, Naklada Ljevak, 2009.

20 Buckannan, Patric, Smrt Zapada, Zagreb, Kapitol, 2003.

rata u miru – in s tru ment političko-ga i religijskog fu ndamentalizmaprema drugima i različitim.

Deus omen avertat. “Činjenicada Karl Marx nije više persona nongrata (ni, italic, op. a.)“ – u Va ti ka -nu, primjećuje Guste Santini, “govo-ri sama po sebi“ (Santini, 2011.).Unatoč činjenici da kapital, pa i lju -d ski kapital, nema domovine – da jekapital tamo gdje ima profita; i Re -publika Hrvatska ima čudnu inači-cu “spasitelja vjerskoga i nacional -nog identiteta“. Navodimo samo pri-mjer gospodina Ra di mira Čačića,ak tualnoga prvog potpredsjednikahrvatske vlade i po duzetnika, koji jeprije nekoliko godina, u emisijiHRT-a Nedjeljom u 2, govoreći o za -pošljavanju radnika iz Bosne i Her-cegovine u Hr va tskoj, rekao da netreba dopustiti zapošljavanje nekrš -te nih. Deus omen avertat – Nekanas Bog štiti od takvih spasiteljavje rskoga i nacionalnog identiteta.Ta k vih spasitelja ima i u svim na ci -o na lnim i religijskim sredinama.

Kopernikanski obrat Rimokatoličke crkve premaislamu i muslimanima

Drugi vatikanski koncil Rimoka-toličke crkve, svojom Deklaracijom oodnosu Crkve prema nekršćanskimreligijama, učinio je kopernikanskiobrat prema islamu i muslimanima.“Odluka o spa senju obuhvaća i onekoji priznaju Stvoritelja, među koji-ma su u prvom redu muslimani, kojise, ispovijedajući da drže vjeru Ab -ra hamovu, klanjaju s nama jedino-mu, milosrdnomu Bogu koji će su -diti ljude na Sudnji dan“ (Dogmat-ska konstitucija o Crkvi – 16); (106.str.). “...Oni Isusa, istina, ne priz-naju Bogom, ali ga ipak časte kaoproroka, a također i njegovu dje vi ča -nsku majku Mariju. Nju po nekad ipobožno zazivaju. ...cijene moralniživot, a Boga štuju na po se molitvom,milostinjom i po s tom“ (Deklaracija oodnosu Crkve prema nekršćanskim

religijama); (106. str.). Katoličkacrkva upozorava katolike da im seislam “mora ukazivati kao religijakoja nosi vre dnote koje su najveće inajcjenjenije među ljudima“ (Smjer-nice, 1978:17); (107. str.).

Zablude o islamu među pra-voslavnima. Jedno istraživanje uBugarskoj pokazuje da je strah od“najezde islama“ u porastu. U Ru -siji, radnike islamske vjeroispovije-sti na privremenome radu, pre mainformiranju medija, fizički na -padaju i ubijaju članovi neofašisti-čkih organizacija.

Na prostorima bivše Jugoslavije:“... svetosavlje je“, citira CvitkovićMarka Đurića21, “ipak, najprije zna-čilo obračun sa Zapadnom crkvom ikulturom... Muslimanska reakcijana ‘Gorski vijenac’ ka tkad je bilažestoka. Prolazeći kroz ‘vrata sveto-savlja’, a s pojavom vladike PetraPetrovića Njegoša još kroz jedna‘vrata’, pravoslavni vjernik i crkveniestablišment su islam i katolicizamuvijek doživljavali u negativnomkontekstu“ (108. str.). Sljedeći stiho-vi iz “Gorskoga vijenca“ najbolje ilu-striraju mračno-fundamentalističkepredrasude Njegoša prema islamu imuslimanima (u: Kajan, 2009:45):

“Nekršću se gore usmrđešeOdža riče na ravnom CetinjuSve je pošlo đavoljijem tragom;Zaudara zemlja Muhamedom.“

Evo još jednog Njegoševa “bisera“– pokazatelja njegova “čojstva, juna-štva i svjetskoga etosa“: “Ko ne mislina Koran pljunuti/neka bježi gla-vom bez obzira!’“ (Perišić, 2011.).Nje goš je takvim činom odbio rukujednoga Svevišnjeg i njegovu ponuduo “dovršenosti duha svima koji tohoće“ (Gibran, 1994:62).

Zablude o islamu među prote-stantima. Martin Luther je musli-

mane nazvao “đavoljim slugama“.Unatoč tome, veoma je cijenio etičkoučenje islama (108. str.). Jean Calvinje islam izjednačavao s “idolopoklon-stvom“ (108. str.). Calvin je, kaovizionar reformacije, u Ženevi uveototalitarni režim (142. str., fusnota217). Razumljivo, svaki protestantnema zablude o islamu. Peter Ku z -mič, navodi primjer svoga duhovnogme ntora, pentekostalnog pastoraLu dvika Ullena22, koji ga je “prigo-dom svog prvog posjeta odveo, kaovojnika (na odsluženju vojnoga rokau Ba njoj Luci, op. a.) do obližnje ču -vene, četiri stoljeća stare džamijeFerhadije. Mudri je i duhovni učiteljme ni kao mladiću koji se prvi put su -sreo s islamom, dostojanstveno re -kao nezaboravljive riječi: ‘i ovdje seljudi Bogu mole. I oni su Abrahamo-va djeca, a Isusa štuju kao proroka!Poštuj ih i voli, jer jedino to je pravikršćanski stav prema muslimani-ma’“ (Kuzmič, 2009:22).

“Predodžbe o islamu kao (pri mi -tivnoj, reakcionarnoj i, op. a.) ‘an ti -in telektualnoj religiji’ neutemeljenesu, pa i neozbiljne... Kad je Europ-ska civilizacija imala ‘ta m no doba’,islamska je civilizacija bila u uspo-nu od Španjolske do in dijskog pot-kontinenta“ (102. str.). Kršćani i Za -pad u cjelini, često zaboravljaju nadoprinos musli ma na europskoj zna-nosti i kulturi: ra zvoju matematike,medicine, (as tronomije, op. a.), zem-ljopisa, ar hitekture i urbanizma,društvenih (i humanističkih, op. a.)zna no sti, (posebice filozofije, op. a.),te hnologije, umjetnosti itd. Ra s padmuslimanskih carstava, dioba mus -limanskoga svijeta u kolonija l nomosvajanju, te stvaranje mo dernihnacionalnih država u 20. vijekuusporili su i umanjili optimalnumogućnost jačanja i razvoja islam-skoga svijeta (47. str.). “Sve do XVI.

16

ESEJ: TOKOVI MISLI

21 Đurić, Marko, “Kako ćemo do zajedništva i bratstva“, Znakovi vremena, Sarajevo, br.28/2005.

22 “Pentekostalne crkve, kršć. crkve unutar protestantskih crkava, nastale u 19. sto-ljeću u SAD-u“ (Hrvatski enciklopedijski rječnik, sv. 7, 2004:317).

stoljeća Europa ima zahvaliti musli-manskim zemljama za znanstvenaotkrića koja su dolazila iz njih...“(48. str.). “Nakon propasti Ri m skogCarstva, muslimanska civilizacija“,ističu Richard Koch i Chris Smith,“postala je u Europi vojno, kulturnoi znanstveno nadmoćna. Tek podokriljem islama europska se civiliza-cija od sredine X. do sredine XIII.stoljeća počela izvlačiti iz mraka sre-dnjeg vijeka. Kada je kršćanskaEuropa izgubila gotovo sve grčkoznanje, ono se sačuvalo i cijenilo ucijelom islamskom razdoblju. Pre-krasni islamski gradovi u Španjol-skoj – Sevilla, Granada i Cor doba –bili su magneti za učenjake svihvjera; muslimani, židovi i kršćanisurađivali su na veliku uzajamnukorist. Posredovanjem arapskih uče-njaka Zapad je dobio mo d e r ne broje-ve, ponovno otkrio djela starogrčkihznanstvenika, napredovao u astro-nomiji i... stekao nova znanja o Per-ziji, Indiji, a posebice o Kini, jedinojcivilizaciji koja se mogla u znanosti itehnologiji mjeriti s islamom“23

(104. str.).

Odnos muslimana premaZapadu, kršćanstvu i kršćanima

Zapad je za neke vodeće intelek-tualce iz islamskoga svijeta povije-sni neprijatelj islamu i mu s li ma -nima, što se “dokazalo u kr š ća nskimratovima, evropskome ko lonijalizmui hladnom (te, implicitnom, op. a.)ratu“, citira Cvitković Johna Esposi-toa24 (115. str.). “Kad je riječ o odno-su islama i muslimana premanemuslimanima“, primjećuje Cvit-ković, “sve se, u načelu, kod većinemuslimanskih autora, svodi na

odnos prema ‘sljedbenicima Knjige’(židovima i kršćanima)“25 (54. str.).

I u muslimanskome svijetu i me - đu muslimanima nema jedins t ve -noga zajedničkog stajališta pre maZapadu, kršćanstvu i krš ća ni ma, kaošto nema takvoga stajališta kršćanana Zapadu prema islamu i islamsko-me svijetu. Pos to je mu slimanskezemlje koje po štuju vje rske slobodenemuslimana, imaju respektabilnurazinu politič kih, ekonomskih i inihodnosa sa za padnoeuropskim zem-ljama do onih koje su apsolutnonetolerant ne prema vjerskim uvjere-njima ne mu slimana. “Godine 2008.,od 52 zemlje u kojima je za bi lježenokršenje ljudskih sloboda, gotovo polo-vica su bile muslimanske zemlje26.Sa udijska Arabija i neke druge mu -slimanske zemlje nisu nikad pri -hvatile Deklaraciju o ljudskim pra -vima koju je usvojio UN 1948. godi-ne“ (55. str.). Mag di Alam, za mjenikurednika talijanskoga dnevnika Cor-riere della Sera, “uvjereni musliman,organizirao je u Rimu prosvjed čiji jecilj bio upozoriti na progone kršćana,poglavito u mu s li manskim zemlja-ma. Navodimo ne koliko primjerakršenja vjerskih sloboda i pravakršćana.

Kopti u Egiptu imaju ozbiljnihproblema s dopuštenjima za izgra-dnju crkava u Egiptu. “Traži se dazemlja na kojoj bi se gradila crkvabude u vlasništvu Koptske crkve, dalokacija nije blizu džamije (naravno,džamija se može graditi blizu crkve),da crkva ne bude blizu musliman-skih domova i da se muslimane pitaimaju li prigovor na ideju o gradnjicrkve u svojoj blizini. Kršćani nemogu studirati na sveučilištu Al-

Azhar“, (koji se smatra najstarijimsveučilištem na svijetu, osnovan je971. godine, op. a.). U Kataru je,nakon 1400 godina, 2008. godineizgrađena prva crkva (predgrađeDohe). Crkva nema zvonik ni vidljivkriž. To je sukladno zakonskimodrednicama Katara“ (55. str.).“Saudijska Arabija zabranjuje svedruge religije, osim islama. To jezemlja s najviše zloupotreba vjerskeslobode. Tamo još postoje kazne zagrađane te države koji žele slobodnoizabrati religiju. Zabranjeno je šire-nje kršćanske literataure, dok isto-dobno ta zemlja milijarde dolaradaje za tiskanje Kur’ana i druge lite-rature o islamu, širom svijeta. (...) Akoliko je samo džamija iz građeno uEuropi koje je financirala SaudijskaArabija (neke, po put sarajevske nosei ime saudijskog suverena ‘KraljFahd’)“ (56. str.). I zbog takvogakršenja vjerskih sloboda, u nekimeuropskim zemljama, ne dopuštajuizgradnju džamija.

Cvitković navodi i sljedeće po da -tke o kršenju vjerskih sloboda, teljudskih i građanskih prava nemusli-mana: početkom 20. stoljeća svakidrugi stanovnik Istanbula bio jekršćanin, a početkom 21. stoljećakršćana u Turskoj ima tek 0,1%. Ci -parska pravoslavna crkva tužila jeTursku Europskom sudu za ljudskaprava 2009., zbog uništenja ili oskr-vnuća 522 crkvene zgrade na tur-skom dijelu podijeljenoga Cipra. Od550 zastupnika u turskom parlamen-tu ni jedan ni je kršćanin. Čak i u vri-jeme reformi u Otomanskom carstvukršćanin je mogao biti član turskogapa r lamenta (56.str.). “U Iranu27 imajedna kršćanska oaza (oko 110

17

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 107

23 Koch, Richard; Smith, Chris: Samoubojstvo Zapada, Zagreb,Naklada Ljevak, 2007.

24 John, Esposito, Nesveti rat, Sarajevo/Zagreb, Šahinpašić, 2008. 25 “A što je sa sljedbenicima drugih ‘knjiga’, pripadnicima osta-

lih ondašnjih ili živućih religija? Treba li i njih tolerirati ipoštovati?“, pita Cvitković (54. str.).

26 “Prema podatcima Međunarodnog društva za ljudska prava,od svih progonjenih vjernika u svijetu 80% su kršćani (v.Kršćani najprogonjeniji, u: ‘Svjetlo riječi’, Sarajevo, listopad

2009:53)“ (55. str.).27 “... kafić. Držao ga je jedan Jermen – zauvek ću se sećati staklenih

vrata na kojima je pored naziva kafića, napisanog malim slovima,stajao znak upozorenja, napisan velikim slovima: VERSKAMANJINA. Svi restorani koje su držali pripadnici drugih veramorali su to istaći na vratima, kako svaki dobar musliman, kojinaravno, sve one koji nisu muslimani smatra prljavima, slučajnone bi jeo iz njihovog prljavog posuđa“, citira Cvitković A. Nafisi(Azar, Nafisi, Kako čitati Lolitu u Teheranu, Novi Sad, Rubikon(56. str./fusnota 74).

18

ESEJ: TOKOVI MISLI

tisuća) pripadnika Armenske apo-stolske crkve; nešto nestorijanaca(oko 25 tisuća), te rimokatolika (oko21 tisuća). U Jordanu oko 7% popula-cije su kršćani“ (56. str.). Nemogućeje biti vjerski nesnošljiv, a biti gra-đanski tolerantan. (...) “Nema tole-rancije gdje se, poput Maldiva, zabra-njuje prakticiranje bilo koje religije,osim islama, (čak se prelaskom s isla-ma u neku drugu religiju automatskigubi i državljanstvo)“ (274. str.). Vjer-nik, gubitkom državljanstva, postajepersona non granta u dotadašnjojdomicilnoj zemlji.

Zbog diskriminacije kršćanskihmanjina u zemljama, poput Egipta,Iraka, Nigerije, Irana, SaudijskeArabije, Sudana, Sirije, Vijetnama,američki State Department objavioje izvješće koje upozorava na global-ni val nesnošljivosti pre ma kršćan-skim manjinama u nji ho vim lokal-nim zajednicama. Iz vje šće je fokusi-rano na vladine po li tike u tim zem-ljama – na sektaš ko i državno orga-nizirano nasilje nad manjinskimgrupama (Osam ze malja u kojima je‘frka’ biti krš ća nin, 2012.).

Kahlil Gibran o odnosu sljedbe-nika različitih religija kaže: “Ljubimte, brate, ma tko da si, odaješ lipočasti u crkvi, klečiš li u hramu ilimoliš u mošeji. Obojica smo dje caiste vjere, jer različiti putevi re li gijasamo su ljubljeni prsti na ru ci jedno-ga Svevišnjeg. A on nudi ru ku idovršenost duha svima koji to hoće”(Gibran, 1994:62).

Zaključno. Jedinstvo svijetareligija i cjelovitoga Svijeta nije uuniformnosti i jednoumnosti, nego ujedinstvu različitosti, u – pluralno-sti, pluriperspektivnosti, integ ra -tivnosti. Cvitković je, otvoreno iiscrpno, dosljedno kritički – impli ci -tno ukazao i na nužnost promjene

dominantnoga međureligijskog ko -municiranja u demokratsko me đu -religijsko komuniciranje. De mo - kratsko komuniciranje se te me lji naotvorenosti, kritičnosti, ja v noj pole-mici, respektabilnoj ku l turi dijalo-ga, prospektivnoj od go vo rnosti.

Imperativ prospektivne odgovor-nosti religija je – osmišljavanje ipra kticiranje pluralne demokracijeu vlastitome biću, demokratsko me -đu religijsko komuniciranje, te ko -mu niciranje sa subjektima se ku lar -ne vrijednosne orijentacije. Arapskei muslimanske zemlje su, pose bi cenakon promjena koje ko lo k vi jalnonazivamo “arapsko pro ljeće“, predizazovima odgovornosti prema vjer -s kim manjinama i građanima se ku -la rne orijentacije. Isto to obvezujekrš ćanstvo i ostale religije u ze m lja -ma u kojima su one vjerska ve ćina.

Da je to moguće dokazuje i ob ve -zuje, i Duh – Adema (Adama), Nu ha(Noaha), Ibrahima (Abrahama),Muse (Mojsija), Isaa (Isusa), Ejjuba(Joba), Idrisa (Henoka), koji je tisu-ćama godina nadahnjivao židove,kršćane i muslimane. Etika prospek-tivne odgovornosti religija trebaprevladavati konfrontaciju s drugi-ma i različitim – usmjeravati ih nademokratsko komuniciranje, me đu -sobno (s)poznavanje i integraciju.Tomu može značajno pridonijeti iinstitucionalni odgoj i obrazovanje –realizacija sadržaja nastavnih pred-meta, poput Povijesti religije i Reli-gijske kulture. Samo prospektivnoodgovorni subjekti-akteri, mogu gra-diti bolju i pravedniju budućnost;razvijati – kritičnost i odgovornostumjesto cinizma i dogmatizma; rav -nopravnost umjesto podčinjavanja idominacije; interaktivnost i integra-tivnost umjesto fundamentalizma;dijalog umjesto monologa; duhov-

nost umjesto nasilja28; altruizamumjesto egoizma. To su i nužne pret-postavke učinkovitoga pravladava-nja destrukcije duhovnosti i svjet-skoga etosa.

Literatura

Balić, Smail (2005.): Rat, u: Leksikon temeljnih religijskih poj-mova: židovstvo, kršćanstvo, islam, Zagreb, Svjetska konfe-rencija religija za mir i Prometej.

Baudrillard, Jean (2003.): Power inferno, Zagreb, Meandar.Clausewitz, von Karl (1997.): O ratu, Zagreb, Ministarstvo

obrane Republike Hrvatske.Diehn, Timur (2011.): “Tapping into Learning Power“, in:

“When the Wells Run Dry: Visions for the Gulf“, DeutscheWelle; Hrvatska radio televizija, Prvi program, EmisijaReporteri, 02. 04. 2011., 16,45.

Drakulić, Slavenka (2012.): Drama oko obrezivanja? Ma dajte,molim vas! www.tportal.hr/komentari/komentato-ri/207255/Drama-oko-obrezivanja-Ma-dajte-molim-vas.html, prvi kolovoz 2012.

Gibran, Kahlil (1994.): Glas učitelja, Zagreb, Zagrebačkanaklada.

Hasel, Thomas (2011.): “Cultural Development“, in: “Whenthe Wells Run Dry: Visions for the Gulf“, Deutsche Welle;Hrvatska radio televizija, Prvi program, Emisija Reporteri,02. 04. 2011., 16,45.

Hrvatski enciklopedijski rječnik, sv. 7: Nes-Per. (2004.),Zagreb, EPH:Novi Liber.

Kajan, Ibrahim (2009.): “Suradnja dr. Smaila Balića u zagre-bačkom časopisu Behar“, Behar br. 92.

Karić, Enes; Demirović Mujo (2002.): Riječ priređivača, u: ReisDžemaludin Čaušević prosvjetitelj i reformator (2002.), sv.1, Sarajevo, Ljiljan. Priredili E. Karić i M. Demirović.

Karić, Enes (2012.): “Kritičko mišljenje Husein ef, Đoze“, Spe-cijalni prilog, povodom stotinu godina od rođenja i tride-set godina od smrti Husein ef. Đoze, u Preporod, br.11/973, Sarajevo, 1. juni.

Kišević, Enes (1992.): Sijeda djeca, Zagreb, Hrvatska liga zamir.

Kur’an časni (1984.), Zagreb, Stvarnost.Kuzmič, Peter (2009.): Vrijeme i vječnost: etika, politika, religi-

ja, 3. izdanje, Osijek; Matica hrvatska, Ogranak Osijek; Osi-jek, Grafika.

Leksikon temeljnih religijskih pojmova: židovstvo, kršćanstvo,islam (2005.): Zagreb, Svjetska konferencija religija zamir:Prometej.

Osam zemalja u kojima je ‘frka’ biti kršćanin (2012.),www.tportal.hr/vijesti/svijet/207677/Osam-zemalja-u-kojima-je-frka-biti-krscanin.html, 5. kolovoz 2012.

Perišić, Vuk (2011.): Sljepilo ulica,http://pescanik.net/2011/10/sljepilo-ulica/, 31. listopad.

Santini, Guste (2011.): Kapitalizam protiv kapitalizma,www.rifin.com/rifins-news/1306-kapitalizam-protiv-kapitalizma, 24 ožujak 2011, 18:42.

Sim, Stuart (2006.): Svijet fundamentalizma: novo mračnodoba dogme, Zagreb, Planetopija.

Vreg, France (1990.): Demokratično komuniciranje, Ljubljana,Fakulteta za sociologijo, politične vede in novinarstvo:Uni-verza Edvarda Kardelja v Ljubljani.

Vreg, France (1998.): Humana komunikologija: etološki vidicikomuniciranja, ponašanja, djelovanja i opstanka živih bića,Zagreb, Hrvatsko komunikološko društvo:Nonacom.

Vreg, France (2000.): Politično komuniciranje in prepričevanje,Ljubljana, Fakulteta za družbene vede.

28 Kad “...humanost imanentna sebi samoj zauzima prazno mjesto mrtvoga Boga, čovjekpočinje sam vladati, ali više nema konačnoga cilja. Nemajući više neprijatelja, čovjek gaproizvodi iznutra i izlučuje različite vrste nečovječnih metastaza. (...) Umjesto o nasilju,valjalo bi više govoriti o virulentnosti (otrovnosti, kužnosti, zaraznosti, zlobi, op. a.)“(Baudrillard, 2003:79-80).

19

PUTOPIS

BEHAR 107

Nusret IDRIZOVIĆ

POČITELJ na granici svjetovaU kamen-gradu mnogošto je nestvarno, a korjenito, prepoznatljivo,zakračunano, zabravljeno, skukumavčeno, a i zlatnim legendama osjajeno. Nije lako ući u trag ni svojim vlastitim godinama, a nekmoli vijekovima bivšeg i Zapadnog i Istočnog alkazara. Mada vremenu nije okretao duburu - zadnjicu, vrijeme ga prilično zaboravilo. Ne zna se kad ga je spopadala kuga, morija, kostobolja, prokaza, veliko smrtonosije. Tko ga kinjio, tko savjetovao, tko prekrajao, tko umilostivljavao, tko hranio, tko opjevao. Jedino što se pouzdanozna: branio je sam sebe. Dugo pamti, ali i zaboravlja.Što se može, pati od ljudske sudbine.

Crte

ž Em

ir Iso

vić

Često sam putovao dvoimenomze m ljom. Neobuhvatna je i u svojojra z nolikosti ogromna. Nema tog zu ri -la ko je joj može pohvatati vrhove pla -nina, a ni stetoskopa kojim se mo žeosjetiti hu ja hercegovačkog pos koka.Koračao sam kamenim ždrijelima,strmoglavima, ra z vali na ma i obezli-čenim kamenim ne mo ćima, takogodinama, i uvijek osjećao da meprate orlovi i zmije, da me zmije vode,a orlovi određuju smjer kretanja, dasam u njihovoj vlasti.

I tako, osim smukova, najpouz da -ni ji vodiči bili su mramori, grobni bi -ljezi, zna menja, nišani, mašeta, smr -tni znakovi, a ima ih i za pedesetpovijesti, dakle: kamen, grobni zna -men pun i pre pun slikovitih slo va,oružja, poruka, ptica, guja, jelena ikošuta, svjetlos ne prašine, mi ra...,ali ne valja zabora vi ti rijeke i je zera,stare gradove, pla ni ne, kule, ut vrde inaposljetku povelje, plaštanice, svicei druge zapise ko jima se svjedoči dana svijetu ima više boli nego na nebuzvijezda.

Bolna ljepota umiranja na stari način

O da, vodila su me svakojaka slo -va i latinskih, i pravoslavnih i islam-skih izvora. Upiti, popisi, raspre, izja-ve, pisma, oporuke, darovnice, epita-fi na stećcima pisani bosančicom...Mahovinasta ploha pokrivena stara-čkom sjedinom. Nazire se slovo u ob -liku jelena s razrokim očima. Donjega je slovce u obliku zečića. Slijediniz bubuljičavih, namćorastih, krezu-bih, hromih, ćelavih, iščašenih ali iljepookih, smirenih, lijepih, dobrihslova. Narodno slovo je najviše odgo-varalo domaćoj usrdnosti, časnosti,smislu za pravičnost, velikodušnost,hrabrost. Čini se da su rustični i ugo-dni pejzaži tog slova mogli najuvjer-ljivije izraziti sustav mišljenja i vjero-vanja vremena krstjana, patarena -njihovi putevi me po bijelom svijetuvode već dobar broj godinica - papučko slovo doživljavamo kao sinteti-ziranu narodnu mudrost.

Prelazeći iz naselja u naselje,zapravo se prelazi iz jedne u druguzemlju, iz jedne klime u drugu, izjedne civilizacije u drugu, susjednucivilizaciju, iz jednog običaja u drugiobičaj, iz jednog u srodni dijalekt, izvjere u vjeru - nikad ih spoznati,pohvatati, toliko ima domaćih religi-ja - iz jednog sustava misli u drugi.

Doista, dvoimena zemlja je zem-lja rasnih duga i vitkih riđovki, krš -nih “kamenštaka”, domaćina koji,ne bez brđanskog ponosa, rado i ins -pi rativno pričaju o nekadašnjemtvr dom životu i o bolnoj ljepoti umi-ranja na stari način.

Ne znam tko bi o tome ljepše i ori-ginalnije govorio nego kula počitelj-ska, kula vremena, sahat-kula kojaje prilično dugo budila i uspavljivalajedinstven grad na Mediteranu.

Grad bez sveučilišta i kazališta,

bez fijakera, tramvaja, auto-taxija,bez bolnice i groblja, a opet... grad.

Grad slikara, kipara, pjesnika,te o retičara umjetnosti, poklonikalje pote...

“Na jednoj nozi stoji”, govorio jeAndrić, “jednim se stopalom držizemlje, i to ne celim. Nije lak ni udo-ban položaj. Nije vesela mogla bitiistorija ovog čudno utvrđenog nase-lja čiji je sav smisao bio oduvek u toda je utvrđeno, a naselje samo ponuždi i uzgred. Za šest vekova bitigrad od kamena, u strmoj krševitoj itesnoj dolini Neretve, na teškomizloženom mestu (‘zemlji u ćenaru’)nije laka stvar ni zavidna sudbina”.

Veselo je, veselo Iz straha, ili iz sklonosti prema

ladanjskom uživanju, a možda izjed nog i drugog razloga, bio je običajsvoj grad popeti u nebeske visine, paga promatrati i uznositi, pjevati mupjesme, slikati, uglazbljivati, čestoga posjećivati, uvijek nanovo doživ-ljavati i uživati u njemu.

Lijevo i desno su brda i urvine,ka njoni, šaroliki tjesnaci, klanci, ču -d na uzvišenja i zagonetna padanja,sure vrleti i oštre usjekline. Bistra ihladna Neretva kroz gudure pronosisvoje runo valova igrajući se s razu-larenim bjelinama sunčane svjetlo-sti. Mediteransko i kontinentalnoraslinje u najbližem susjedstvu, je d -no drugom u dokolici dozrijevanjapri čaju o ljubavnim doživljajima.Mukotrpne drače, oskudni kamenja-ri, a onda - djetelišta. Vodopadi. Je -

ze ra. Nebrojeno mnogo ptica u obliž-njem Hutovom blatu. Čitavo bogat-stvo putova. Jedan je čak i suvišan:onaj što nasilno razdvaja grad Poči-telj i ljepoticu Neretvu. Svakojakovoće: smokve, dinje, breskve, grožđe,a i jabuke senabije, šljive džanarike,uvelike opjevane u narodnoj poeziji,i trešnje, zlato počiteljskog kraja,koje domaćini nazivaju - ašlame.“Sveto voće”.

Zajedno sa svojom okolinom, Poči-telj svake godine slavi dan trešanja.Svatko na svoj način. Tiho, u obitelj-skom ambijentu, istakavši na vid-nom mjestu jedinstvene uzorke tri iličetiri sunčane kugle na jednoj petelj-

20

PUTOPIS

ci, ili na “derneku”, na sveopćemslavlju proljeća kada poklonici opojnekapljice i miomirisnih pečenica čestozaborave zašto su se sastali...

Kad dođe zmijska svetkovina -Jurjevo, Đurđevdan, Zmijski dan, Ci -ganski blagdan - trudna žena mo radobro paziti da ne vidi zmiju, jer jojčedo može biti šareno, pjegavo, hla-dno kao zmija, lukavo, premudro, nasvoju ruku, udareno zmijskom kožompo glavi. Ako se u vrijeme zmijskihpraznika na ženu baci neradišnaigla, na nju će skakati ljute repatice.U vrijeme zmijskih pra znika ne pre-poručuje se nikome da pije bunarskuvodu, jer se tada otvara zemlja, aotvorena zemlja is pu šta otrov koji sujoj prethodno po da rile nezadovoljeneguje. Toga da na švalje ne bi trebaloda se bave iglom, a domaćicama se nepreporučuje da krpaju čarape.

Mudra i pa me tna žena toga dananeće otvarati škrinju u kojoj skrivadragocjenosti - da zmije ne bi bilepreviše nasilne - ali će rado ući u svojvrt, ako ga ima, i zasijati konoplju:vrijedna žena, kazat će susjedi, misli-la je na gaće i košulju svojih ukućana.Ugleda li u vrtu zmiju, treba da jeuhvati i ošt rim škarama prerežeglavu, u nju smjesti tri zrna konoplje,potom zakopa vodeći računa da ždri-jelo bu de okrenuto prema suncu.Kad konoplja naraste, oplete se odnje bič pa njime goni marva, pa napijaci navale kupci, da umreš od mili-ne. Na Zmijin dan ne moraš zapalje-

nu balegu na lopati pronositi kućom ioko svojeg gospodarstva da se na tvo-jem mučilištu ne udomljavaju usto-kamenice. I ne moraš oko kuće sadititopole, ne moraš se ispod pazuhamazati bijelim lukom da bi te zmijemimoilazile, ne moraš uza se nositizmijsku presvlaku.

Dan trešanja nudi raznolikost ibogatstvo tipova i ukrasa narodnihnošnji, lepeza je to popjevaka, pleso-va, gajdi, diplica, tambura, harmoni-ka, gusala, lijerica. Veselo je, veselo!Kako ne bi bilo veselo, kad se ženinjegovo veličanstvo Kralj trešanja!

Eto, u takav se ambijent smjestioPočitelj, grad obrambenih kula, dža-mije, sahat-kule, medrese - učilišta,hamama - javnog kupatila, kubeta,popločanih krovova, doksata, podzi-da, minijaturnih bašča i vrtovapunih opojnih mediteranskih miri-

sa, renesansnih i islamsko-gotičkihprozora, skladnih vertikala...

Svuda se obrušavaju slapovisvjetlosti. Vinogradi se prelijevaju uvoćnjake, povrtnjaci u bašče, stepe-ničasti krovovi u krošnje raznolikihstabala. Kad se svjetlo nađe u lju-bavnom grču, dahće i dahće, skače ujazbini kao pseći jezik, a onda hrliNeretvi, hladnoj i bistroj vodi da se,ohlađeno, smiri.

Počiteljske nesaniceIzmeđu Mostara i Metkovića teče

krajolik pun vegetacije i vode. Kadse to uopće ne očekuje, evo obrambe-

nih kula i bedema! Mili Bože, kolikoli je tog kamenja! Od njega se moglosazdati nekoliko gradova! Prematome kako su bedemi utanačeni,tako mi psa, taj bi grad morao bitipendrekova pjesma, šikara ogorče-nih, namćorastih! Ništa od svegatoga! Grad obrambenih kula, a toli-ko pitomine u njemu!

Pitomost u surovosti, surovost upitomini.

Mnogo, mnogo ljepote, ali jednenema: gdje je lavež pasa?

Pleme se raštrkalo, rasulo se:netko Zadru, netko Šibeniku, reklobi se. Svoj grad ostavili bedemima isahat-kuli a i njoj više kao zname-nju prošlosti, jer ne umije više damjeri vrijeme. Umorila se. Stala.Ali, ništa zato: na visiji kamen se uobliku grada probudio zajedno sasvim ljepotama i rugobama postoja-nja, nekako iznoćio sedam-osam sto-tina stoljeća, pa pod nebeskim svo-dovima, krepak i snažan, još uvijekrastjeruje brige namjernicima, anjih ima mnogo s raznih strana svi-jeta, izmamljuje ushićenje što se sti-glo, što se, eto, stvorila mogućnostda se razgleda i doživi Počitelj.

Valja ga promatrati s one stranerijeke. Konaci Gavran-Kapetanovićatada izgledaju kao ogromna, veličan-stvena potkova izrezbarena ma njim ivećim draguljima koji svje t lu cajusvojim sjajem. Osmerokutna kula-promatračnica je gospodarica čita-vog kraja, od Bune do razvalina Ne -retve, kada više ni sama sebe ne pre-poznaje, kada zauvijek nestaje uvećoj vodi. Minijaturni gradić izgra-đen kao tvrđava Zapada protiv naj-ezde Turaka, doživio je to da muupravo Osmanlije udahnu raznovr-sne čarolije ljepote. Čini se kao polu-krug satkan od duginih boja. Počiteljje lako doživjeti i kao ćilimče probra-nih boja, na koje je vrijeme uvelikenasrnulo, pa ne zna što radi s njim.Kao glas šutnje. Kao središte dervi-ša, uglednika, kapetana, a vrloteško, gotovo nikako kao obrambenisistem Zapada u prvotnom iz da nju,

21

PUTOPIS

BEHAR 107

Lijevo i desno su brda i urvine, kanjoni, šaroliki tjesnaci, klanci,čudna uzvišenja i zagonetna padanja, sure vrleti i oštre usjekline.Bistra i hladna Neretva kroz gudure pronosi svoje runo valovaigrajući se s razularenim bjelinama sunčane svjetlosti.Mediteransko i kontinentalno raslinje u najbližem susjedstvu,jedno drugom u dokolici dozrijevanja pričaju o ljubavnimdoživljajima. Mukotrpne drače, oskudni kamenjari, a onda -djetelišta. Vodopadi. Jezera. Nebrojeno mnogo ptica u obližnjemHutovom blatu. Čitavo bogatstvo putova. Jedan je čak i suvišan:onaj što nasilno razdvaja grad Počitelj i ljepoticu Neretvu.

ili kao obrambeni bunker Istoka.Ali, da čujemo njega. Ukazao se

naredbenik nad svršiteljima u zla-tom optočenom pokrivaču. Nesani-ca. Oko njega bruje vjetrovi. Da sestarina ne bi srušio, prate ga jasak-čije - tjelohranitelji. A i on se poku-šava nekako oduprijeti. Uzaman!Pobjegla snaga. Napustile ga boje.Sada je samo obris nečega što sedogodilo u prošlosti. Kao što je zmijasanjala vodu, tako i on, bivši zapo-vjednik, uz pomoć mediteranskogsunca prikazujući se poklonicimanjegova grada, sanjao mladost ivlast. Od mladosti nije ostalo ništa.Od vlasti, ipak - nešto. Na primjer:dva zapovjednička štapa. Prvi mu jezapovjednički štap džamijska mu -na ra, a drugi mu je zapovjedničkištap toranj sahat-kule. Samo, nevo-lja je u tome što ti štapovi ne umijuhodati. Kad bi štapovi umjeli hodati,poslužio bi se njima da potraži klju-čeve svog grada. Starina se i ne sjećakad su nestali, tko je ključeve ponio,zašto. A možda i nisu odneseni.Ključevi kao ključevi, možda se zai-grali i bezbrižno skotrljali da senapiju bistre i hladne rijeke. Moždasu se zagubili u sužanjskim ćelijamanegdje ispod kula, gradskih zidina,bedema, uporišta, tko zna kako se tonazivalo u vrijeme prvotnih zapo-vjednika. Dakle, nema ključeva.Vijekovi kao da naslućuju: nisudaleko. Tu negdje ispod zemlje. Akone pronađe ključeve svog grada,bivši zapovjednik će umrijeti odtuge. On otprilike naslućuje gdje bioni mogli biti, ali se ne može sagnu-ti: visoka munara džamije, visoktoranj sahat-kule. A sve temeljitoužljijebljeno, sraslo sa zemljom, nemože se poviti, napraviti naklon,ubaciti pertlu u oko cipele.

Kad se jednom popneš, nije lakosići, osim ako se ne strmoglaviš.

Bjeloglav, zagledan u daljine,stari zapovjednik, u želji da sesamoiskaže ili obrani, ili iz nekihdrugih razloga, ne zna se, jer ničijakronika nema neprekinuti gajtan,

besjedio je ovako:Ovaj svijet je i moj svijetImam i ja svoje jezgroI moji sužnji pjevaju svoju historijuI moje korijenje sanja žilavost, a i

otroveI moja samoća prekrivena krilima

jastrebaI moj kamen predstavlja djelić sunca

Tko je pjevač starog grada na uzvišenju?

Čiji je to glas, može li se znati? Izkojeg doba? Iako uz kamen priko-van, i Počitelj je čedo prolaznosti.Dugo pamti. Vrijeme u njemu kaoda nema granica. Ipak, štošta je pre-pušteno zaboravu. Na primjer, vrije-me nestanka. Ne sjeća se ni hercega,ni knezova, ni župana, ni oblasnihgospodara, ni kraljeva, ni kapetana.Ljetopis izgorio, istrunuo, što li je snjim bilo, a svjedoka nema. Grad

sačinjen od svakojakih pitanja. Pri-družuje im se još jedno: tko to pjeva?Doista, tko je taj pjevač starog gradana uzvišenju? Da to ne pjeva velikihumski knez Miroslav slikovitimslovima svog evanđelja? Ali, reklo bise otkuda sad on? Dijak Grigorije jepotkraj dvanaestog stoljeća krasno-slovio u crkvi sv. Petra na Limu,tako se bar pretpostavlja; a starijihistoričari kažu da se Počitelj prviput javlja tek sredinom petnaestogstoljeća. Kasno se saznalo za daro-vnicu kneza Mislava iz 1188. kojomse sela pokraj Počitelja daruju spo-menutoj crkvi. Zaista, nije li to glasvelikog kneza? Pjevaju li to s njimpočiteljska sela Bivolje Brdo, Oslice,Moruge i Toplica da bi Grigorijedijak sa svojim redovnicima u crkvina Limu mogao u radinom dokoliča-renju stvarati veliku umjetnost?

U kamen-gradu mnogošto je

22

PUTOPIS

nestvarno, a korjenito, prepoznatlji-vo, zakračunano, zabravljeno, sku-kumavčeno, a i zlatnim legendamaosjajeno. Nije lako ući u trag ni svo-jim vlastitim godinama, a nekmolivijekovima bivšeg i Zapadnog iIstočnog alkazara. Mada vremenunije okretao duburu - zadnjicu, vrije-me ga prilično zaboravilo. Ne zna sekad ga je spopadala kuga, morija,kostobolja, prokaza, veliko smrtono-sije. Tko ga kinjio, tko savjetovao,tko prekrajao, tko umilostivljavao,tko hranio, tko opjevao. Jedino što sepouzdano zna: branio je sam sebe.Dugo pamti, ali i zaboravlja. Što semože, pati od ljudske sudbine.

Ispod ptičjih krila, reklo bi se,sunce pjeva hvalospjev gradu sači-njenom od nebesnih vertikala u vre-menu tajanstvenih mjesečevih mije-na, zmajevitih gromova i kojekakvihčuda. Zapovjednik taj i taj bijaše

uzmožnik. Od Neretvine pjenenapravi svjetlo mjesečevo i gradomse kretaše kao njegov utemeljitelj,aga grada, onaj koji poznaje tajneizlaze, i sve što se skriva, ali zabora-vio svoje neimare i ne zna gdje muse zagubio ključ.

Pjesma koju slušamo vjerojatnonije ništa drugo nego traženje klju-ča, neka vrsta brojanica o izgublje-nostima, nađenostima, lutanjima,stradanjima, propadanjima.

Kad se kamen pretvori u grad iprekrije lišajima i mahovinom, kakoslijediti trag, kako prodrijeti do jez-gra?

Tko to pjeva? Nije lako prepozna-ti glas.

Imao sam i ja svoje putove i kraće iduže

Ovisi o tome odakle se, otkuda sekrene

I kada se pođe, i kojim se tjesnacimaprolazi

I tko usmjerava putanjuI tko je prijatelj a tko neI kako se postupalo prema zajednici

pobijeđenihI kako su se podanici ponašali izme-

đu vatre i vjetraI tko je kakav odnos imao prema pro-

rocimaPrema kaznama, grijesima, vrlina-

ma...

Zaista, čiji je to glas?Vojvoda Sandalj Hranić šuti. I

kralj Matija Korvin šuti. I dubrova-čka vlastela šuti. Savezu je pripadaoi papa. I Vladislav Hercegović. Odlu-ka je već davno donesena: Počitelj jeposljednja utvrda. Dotle se možedoći, dalje - ne! Neimari i materijalstizao s raznih strana “latinluka”,Zapad se ukopavao kako je znao imogao, počiteljske kule i bedemiobećavale zaštitu, pa ništa: godine1563. Hadži Alija već gradi džamiju,ovu istu džamiju čijom se munarompoštapljuje stari počiteljski vojvodaili pjevač, pjesnik prolaznosti, gradi-telj, u svakom slučaju neka poraže-

na veličina iz bilo kojeg tabora.I grad bičuju, pa ga pogube. U

nevolji ispomažu se i gradovi koji suzapovjednici - dušmani. Ako gradnema valjanih doušnika, posuđujeih. Međugradsko ispomaganje spa-dalo je u dobar odgoj. Počitelj jedavao, ali i uzimao. Premda je kaograd na uzvišenju oduvijek bio otkri-ven i zvijezdi i prituljenom doušniku,zapisanih pamćenja i osvjedočenja jemalo. Tko to govori iz zidina feudal-nog grad-tvrđave? Ponosni, Stjepane,Tvrtko Prvi, javi se! Ako su ti ruke“čiste” što se tiče ove gradske utvrde,reci nasljedniku da se javi!

Grad sačinjen od nebesnihhurija

Sićušan, tek malo veći od krušnemo litve sužnja iz kamene kule, a ne -o buhvatan u vremenskim razmjeri-ma.

Ne samo od kamena, grad sači-njen od nebesnih hurija, hitrih pasa ikonja, skitačica, šehida - poginulih zavjeru, uglavnica - mekanih jastuka,svakojakih putovanja, lutanja, neza-dovoljnih radoznalosti, ranjivosti,akšamluka i drugih belaja. Zvjezdanitrenuci Počitelja nastaju stupanjemna scenu mještanina Ibrahim-age,zastupnika velikog vezira Ahmed-paše Ćuprilića, moćnog i bogatogdomaćina koji za svoju dušu i dušusvojih roditelja gradi medresu - mu -slimansku vjersku školu, hamam -javno kupatilo, han - svratište i pre-noćište putnika i sahat-kulu.

U grad se uselili mualimi - učite-lji, islamski teolozi, derviši, softe -učenici medrese, kovači, nožari,kantari, trgovci, tufekčije - puškari,česme i šedrvani, mahale, sokaci,mirisne avlije, vrata vatre, vratavode, ljubavni pendžeri, orijentalnešećerleme, hodočasnici i druga svitabjelosvjetskih grešnika, među kojevalja posebno spomenuti “vjerske”skitnice, zamaškarene Arape. Graddobi prenaseljene sokake, cvijetnevrtove, lijehe, budžake. Intrigu ipodvalu zatekao, samo prilagodio

23

PUTOPIS

BEHAR 107

Sve je to pomiješanojablanovima, derviškimdžubama, ilahijama -pobožnim pjesmama,prangijama, mirisomorijentalnih napitaka salepai boze, begovskimnadgornjavanjem isirotinjskom ovisnošću.Sve se to događa naperiferiji orijentalno-bizantinsko-islamskogkulturnog kruga, aistodobno i na marginamamediteransko-antičkogrenesansnog kruga, sve jeto sudbina Počitelja i drugihsusjednih gradova, pa zatoje i nemoguće prepoznatiglas pjesnika koji semilozvučno javlja spočiteljskih slomivrata kojegraditelji i uglađene osobenazivaju - bedemima.

24

PUTOPIS

svom meraku. Ugojeni ovnovi,budući kurbani - žrtvene ovce, tetu-raju uz duge stepenike, dahću,penju se, ni sami ne znaju - dokle, akad zastanu, obećava im se blažen-stvo na onom svijetu. (Obećanje seponavlja i uoči samog noža). A onda:komadić kurbana srodniku, pa ko -madić kurbanskog mesa sirotinji, paono što ostane - sebi u tiganj. Ili:ovna kupio, prihranjivao ga do noža,a potom sebi najbolje zalogaje, a akonešto ostane - ostalima. (Varijanataima više, puno kombinacija, a i mo -gu ćnosti ili nemogućnosti da se dođedo komadića mesa). U bogataškojkući: sijelo, večera sačinjena od četr-naest mirisnih jela, na sokaku - ki -smet, njeno veličanstvo sudbina. Sveje to pomiješano jablanovima, dervi-škim džubama, ilahijama - po bo ž -nim pjesmama, prangijama, mi ri -som orijentalnih napitaka salepa iboze, begovskim nadgornjavanjem isirotinjskom ovisnošću.

Sve se to događa na periferiji ori-jentalno-bizantinsko-islamskog kul-turnog kruga, a istodobno i na margi-nama mediteransko-antičkog renes -a nsnog kruga, sve je to sudbina Poči -te lja i drugih susjednih gradova, paza to je i nemoguće prepoznati glaspje snika koji se milozvučno javlja spo čiteljskih slomivrata koje graditeljii uglađene osobe nazivaju - bedemi-ma.

Na kraju krajeva, sve je to medi-teranska čaršija puna i prepuna po -vi šenih glasova. Pitanje je da li sva-tko čuje i sam sebe. Prodaje se starapotkova, odmah pokraj nje perzijskitepih, najviše i najčešće se nudeusluge: iskazuju se uz uho, strogopo vjerljivo, a ti budi pametan što tije snalažljivko za nekoliko sekundiispripovijedao i budi bistar, otresit,pa ostani, zaledi se, umri na prosto-ru koji zaprema tvoje tijelo, inače,ako pođeš za njim uz mramorno ste-penište, gore prema kulama i bede-mima, ruku na srce, može ti se sva-šta desiti. Snažan prodor islamskecivilizacije, razumije se, nije donosio

samo miris cvijetnih bašča, duvaro-vima osiguran mir obitelji, razno vr -s nost uživanja. Divanhane i trijemo-vi u bogataškim kućama, ladoleži,haremluk - dio za žensku čeljadstro go odvojen od selamluka, a svečis to, osjajeno, mnogošto skupocje-nim vezovima prekriveno, daleko odpo grda i bilo kakvih i bilo čijih bogo -hu ljenja. Psovka i kleveta mo g la sena ći samo u ustima gospodara gra -da, znači: plemena, jer je aga gra daimao običaj da bude i ovrhovoditeljsa samaritanskom maskom na licu.

Najteže je bilo izaći na kraj s dertom

Bez obzira kako ti je kuća okre-nuta, ako si zakoračio morao si senaći ili u džamiji, medresi, hamamuili čaršiji. Čaršija je zapravo bilagrad, čaršija je bila i Neretva, i svedolje niz Neretvu. Iako islamski pro-pisi nalažu da se vjernik pet puta utoku dana okupan i smjerna obrazaobraća svom Allahu, svima je bilasveta dužnost: trgovati. Cjenkanje jebila estradna poezija.

U skučenom prostoru grada-tvr-đave najteže je bilo izaći na kraj sdertom. Što je to - dert? Leksikoni setrude, vjerojatno će se truditi i dalje.Nije samo briga, nije žalost, nije sa -mo bol, ni tuga, ni jad, a sve to za -jedno, i još složenije osjećanje ljud-skog bića. I kad sina počiteljskogbogatuna spopadne dert, Neretva senamah uzburka kao obližnje more.Kad mušepci, prozori ljubavi, neuzvrate poziv, eto belaja: nemogućeje savladati krv, pa se u gradu poja-vi plamen.

Ali, dert nije iskazivan samomeđu mladima i zaljubljenima, negoi među bogomudrima, bogovidnima,bogogovornim glavama koje su namnogo načina pokušavale istumači-ti iznutarnji kozmos čovjekov -čemer li je, što je?, gorak kao jabukačemerika - pa se valja udaljiti odraznoraznih hudopština, zasovnicuna usta, odreći se jagme, misaonasloniti na neki lug, gaj, šumarak,

misliti na Jedinoga i samo se njemupovjeravati, a velikašima, jasno,ništa ne vjerovati, ne odazivati se napozive, ne nasjedati njihovim krup-nim lažima kojima obeščašćujunedužni svijet.

Kolika je visina neba? Njih je interesirala samo Vječ-

nost, Vječna sila, Vječni put, Vječniživot, Vječna neposlušnost. (Zato sukadije, kajmekami i katanci s njimačesto drugovali).

“Mi smo strpljivi u nevolji, zah-valni kad nam je dobro i zadovoljnionim što Jedini odredi”.

“Imutak moraš uvijek čuvati daga tko ne pokrade, a tvoje znanjenikakav lopov ne može pokrasti”.

“Neizgovorena riječ je ljepša iJedinome milija od izgovorene”.

U Počitelju se razmišljalo, u Poči-telju se pitalo... Pravednik ili grešnik,tko je bliži Svemiru? Zbog čega sepredmeti udaljavanjem smanjuju?

U skučenom prostorugrada-tvrđave najteže jebilo izaći na kraj sdertom. Što je to - dert?Leksikoni se trude,vjerojatno će se truditi idalje. Nije samo briga,nije žalost, nije samo bol,ni tuga, ni jad, a sve tozajedno, i još složenijeosjećanje ljudskog bića. Ikad sina počiteljskogbogatuna spopadne dert,Neretva se namahuzburka kao obližnjemore. Kad mušepci,prozori ljubavi, neuzvrate poziv, eto belaja:nemoguće je savladatikrv, pa se u gradu pojaviplamen.

Zašto Suncu, dobrotvoru zlatneboje, pripadaju brojevi JEDAN iČETIRI? Zašto je svako slovo nekinepoznati broj?

Kada kukcu izvrnutom na leđapomogneš da se ispravi i posluži spo-rohodalicama, kažu da si time oka-jao sedam grijehova - zašto ne i tri-naest?

Što je to - čovjek? Da li je on poprirodi rđav? Može li se izbavitipomoću razvijenih vrlina? Tko umreod straha da ne umre, je li uopćeživio? Otkuda dolazi zlo? Zna li seda iza smijeha stoji suza? Postoji linaslada bez čemera. Ima li vjere beznevjere? Mogu li anđeli plesati navrhu igle? Zašto je šestica manje sre-tna od devetke, kad su podjednakoskrojene i kad šestica, kad god sesjeti, može postati devetka i kaddevetka, kad god zaželi, može posta-ti šestica? Zašto je nula simbolSunca, radosti, života, vječnosti, atrinaestica - mejit, pokojnik u kući?

Zašto bijela boja, simbol svjetlosti,predstavlja radost nevinosti, a dru-giput i u drugoj sredini bol tuge?

Kolika je visina neba? Kolika jedebljina zemlje?

Na pitanje: što je bilo prije: noć ilidan, umovalo se svakojako, a najče-šće spominjana misao iz starinskihvremena da je noć od dana starija začitav dan.

Planetarij ljudskog znanja ispodpočiteljskih kula počeo se ispredatijoš u vrijeme kada je susjedno Drije-vo bilo najveća tržnica robova u nas,kada su domišljanti sijali čvarke daniknu prašćići, bundevu prodavalikao magareće jaje, bubamaru ljubilikao Bogomater i propovijedali da sepravi kršćanin mora suzdržavati odžena, mesa i vina, a pogotovo od bilokog oblika vlasništva. Bili su to dje-dovi, gosti i starci, strojnici Crkvebosanske, Narodne crkve koja jeodbacivala sakramente, tradiciona-lnu organizaciju i vlasništvo, kao i

crkvenu trgovinu predmetimakršćanskog rituala.

Štovanje svetačkih moći, slika ikipova - to je idolopoklonstvo, a znakkriža: đavolov simbol(!) govorili suideolozi nekih socijalnih pokreta ufeudalnoj Europi, pa i naših krstja-na koji su, odupirući se katoličkoj ipravoslavnoj crkvi, protiv stranih idomaćih vlastodržaca vodili dugogo-dišnje ratove i, zarobljavani, proda-vani kao roblje na najmizernijoj,najnazadnijoj i vjerojatno posljed -njoj tržnici Europe.

Blago progonjenima, njihovo jecarstvo nebesko!

Smrt je bila utjeha postojanjaPočitelj je nastajao u nemirnim

vremenima, pa je valjalo slušatijauke umirućih, promatrati kako sastreljačnica visokih kula bacajuheretike i druge neposlušnike, udi-sati otužni dim ljudskih lomača kojise spuštao niz utvrde i polako širionad historijom dvoimene zemlje.

Stražar se snuždi tamo negdjena Počiteljskom bedemu, promatraprazne prostore oko grada i slušalepet umornih ptica. Ptica-zlosretni-ca iziđe iz skloništa i strovali se uprovaliju. Za njom i poneko tijelo.Herceg s bedema baca sve nepoću-dne osobe. Taman jek zapliva zra-kom. Uzbude se ptice i zmije. Udaljini se pokaže plamičak, potomgolema vatra.

Biti čovjek, najteži je oblik biv-stvovanja. I u smrti, kao i u životu,valja biti hrabar. Tko se želi oslobo-diti patnje izazvane željom za živo-tom, mora se osloboditi strasti.

Ali, o pojavi Zla nisu na isti načinrasuđivali budući suknari, aščije -kuhari, oputari, konopljari, sedlari,potkivači, kamenoresci, padavičavci,trgovci, konjokradice, sjedilačka iputujuća ulema - islamsko učenosvećenstvo, derviši, čudotvorci, svikoji su bili željni bogosaznanja iljudske pravednosti na zemlji.

Valja biti na uzvisini, tamo negdjeu carstvu ptica, u iskonskoj tišini, pa

25

PUTOPIS

BEHAR 107

I grad bičuju, pa gapogube. U nevoljiispomažu se i gradovi kojisu zapovjednici - dušmani.Ako grad nema valjanihdoušnika, posuđuje ih.Međugradsko ispomaganjespadalo je u dobar odgoj.Počitelj je davao, ali iuzimao. Premda je kaograd na uzvišenju oduvijekbio otkriven i zvijezdi iprituljenom doušniku,zapisanih pamćenja iosvjedočenja je malo. Tkoto govori iz zidinafeudalnog grad-tvrđave?Ponosni, Stjepane, TvrtkoPrvi, javi se! Ako su ti ruke“čiste” što se tiče ovegradske utvrde, recinasljedniku da se javi!

slušati nečujnu glazbu koja određujeritam i dužinu koraka zamišljenihperipatetičara u dugim džubama -mantijama, a i pitanja bogobojaznihkazandžija, nožara, kalajdžija, kasa-pa - mesara, halvadžija, samardžija, idrugih insana - ljudi što često i radospominju Allaha.

Koliko ima nebesa? Zašto svezastari kad dostigne vrhunac? Kakovladati srdžbom? Zbog čega ljudilažu? Kako izbjeći laž? Tko se češćesluži zakletvom: lažac ili istinolju-bac? Kome vjerovati?

Valjalo se neprestano osvjedoča-vati o pasiji uništavanja, obnavljanja,nadrastanja, nadgornjavanja, mrzni-štva. Prokletstva su brujala i hujala.Smrt je bila utjeha postojanja.

Učilo se o neznanju kao uzrokugrijeha, o pitanju slobodne volje ipredodređenosti, o pamćenju, o moćipomicanja predmeta ili mijenjanjanjihovih oblika bez upotrebe fizičkesnage ili mehaničkih pomagala, ovidovnjaštvu, o blagosti, o proviđe-nju, o velikodušnosti, razboritosti,uznositosti, hrabrosti, dobrostivosti,o mudrosti i ludosti, o ravnodušnosti,o ljubavi, o lijepom, o sudbini lijepog.

Ezoteričan svijet nametao je izu-čavanje iznutra, iz ljušture pojave,pa o Zlu što je isto tako vječno kao iDobro, o rastvaranju nebesnih usta-va, o kugama, pomorima, gladima,ratovima bilo je nemoguće rasprav-ljati bez nauke o saznanju Boga, oBožanskoj mudrosti, o Božjoj vlada-vini, o strahu od Boga i vjerskogludila, bez apstraktnih saznanja osudu mrtvih, o tajnim znakovima, obiti trancendencije.

Allah je s one straneograničenja vremena

Pored ostalog, u Počitelju se razvi-jala pjesnička, znanstvena, mistička,povijesna književnost. I ilahijama -pobožnim pjesmama, i kasidama -didaktičkim pjesmama, i gazelama -kraćim lirskim pjesmama ko ji ma seslavilo i vino, ljubav, radost, ra znimpismima, a u posljednje vrijeme naj-

češće arabicom, matufovicom, mekte-bicom, aljamiadom - ka ko su naziva-li svoje pismo i svoju knj iževnost pi -sanu arapskom grafijom i bosanskimje zikom - uvijek je is ticano da jeAllah apsolutna realnost.

“Cio kozmos sa svojim redom iza konitostima je Njegovo djelo, jer jeOn s one strane ograničenja vreme-na, prostora i materijalnog svijeta.On je Apsolutan, jer nitko Njegovuodluku ne može izmijeniti. On jejedini, apsolutni i stvaralački bitak”,tako se mislilo i pisalo, pjevalo navjerskim obredima, a i na orgijasti-čkim seansama među pristalicamaokultnih nauka, vjernika tišine, raz-novrsnog općenja sa zagrobnim ži -votom i kojekakvih misionara Školesmrti. Na svečanostima se jela ve p -rovina, medvjedovina, jelenovina,paunovina... Divlje guske, ovnovi,to vljena govedina je raspaljivalamaštu. Često bi se pojavili “bludnici”duha miješajući istočnjačka i zapa-dnjačka vjerska, filozofska i pjesni-čka iskustva. Kad bi na siniju posta-vili pečena labuda, rodu, čaplju ilineku drugu krasoticu iz obližnjegHutova blata, na kraju objeda mora-la se zajednički spomenuti riječBožja, a potom i molitva za umrlesrodnike, za dobrotvore, za ove i one,a onda se ponovo prilazilo sofri irevnosno i savjesno svetkovalo, sla-vilo, pirovalo, praznovalo, bajramo-valo, petkovalo, šerbetovalo (“svehanume šerbe piju / šerbe pijukahvu iju” - Ivan Zovko), sve uz me -kam - način harmoničnog kazivanjaKur‘ana, a i uz umovanje na sufijskinačin, uz veličanje askeze i mistike iglorifikaciju orijentalno-islamskogindividualizma.

I u Počitelju je bilo zamjetljivoučenje da je čovjek porijeklom odbožanskog svjetla zatvorenog u ma -teriji. Pomiješano sa sotonskimmra kom i tminom, svjetlo će se oslo-boditi tmine i materije i sjediniti sesa svojim praizvorom.

U takvim idejama nije bilo teškoprepoznati ideje negdašnjih masali-

jana, pavlićana i krstjana. Kao ipatareni, i islamski ezoterici nadah-njivali su se iranskim dualizmom,čitav život trošili putujući i hvalećiboga vatre, ali i boga vode. U Bosni iHercegovini nisu se morali mnogotruditi, tu je već postojala manihej-ska tradicija.

Kad se doživi slast počiteljsketrešnje, pomiješaju se strasti, čak inauke, vjere, vode, vatre, užici, kola,pjesme, jezici, običaji prema kojimase život ovoga svijeta shvaća samokao uživanje i provođenje vremenauz milozvučno cilikanje zvona sahat-kule i svetu bezbrižnost: Ono štočovjek voli, u to će se pretvoriti / UBoga ako voli Boga, u blato ako voliblato - nepoznati sufijski pjesnik.Tako u odajama počiteljskih kapeta-na, patricija, sladokusaca, zapovjed-nika, zlaćane lijenosti, prepredenja-štva, bogom nadahnute nepošteno-sti, a odmah ispod prozora, dolje nasokaku: otimanje za goli život. Fuka-ra. Nafakasuzi - ljudi oskudne hranei izdržavanja. Naletosum! - prokletineka su.

A između jednih i drugih nalazilisu se lončari, gajtandžije, nekadašnjiučitelji vjere, kovači, dugmedžije,berberi, bojadžije, kopčadžije, umi-rovljeni imami i mujezini, baštovani,gasaldžije - oni koji prema islam-skim propisima kupaju mrtvace..

U svakom slučaju, gdje je dokonoi bezbrižno bogatstvo, nađe se i čar-šijska blesa, luda, neko zaostalodijete ili neostvaren čovjek preveli-kih želja, bivša ljepotica kojoj sunametali volju i tražili da se đuvegi-ji podsmjehne, da mu unizi ponos,njemu i familiji njegovoj, pa se dje-vojka, “pregorjela” ljepotica, bezsvoje volje “spržila”.

I eto, to ti se tako radi, bratac simoj!

Prvo pakleno, pa - mrtvo vrijeme

Mnogi gradovi na svijetu imalisu izdašne patricije i slugane, slado-kusce, zlaćanu lijenost, preprede-

26

PUTOPIS

njaštvo, krivovjerne i pravovjerne, aPočitelj - sitni vez kaldrme, ukrasnoželjezo, vojničku civilizaciju, i gra-đansku civilizaciju, i kuće od kame-na na kamenu, i jednu nenadmašnusamoću. Nema osvjedočenja da jeNeretva ikada plavila ovaj grad.Ovaj grad nije imao prostora zaneke velike vode, a ni za groblja.Pitao sam ih: gdje se zakapaju? Navrhu grada. Orlu ispod krila. Ovajgrad ima ulaz i izlaz. To što me inte-resira, a čudi ih da ima i takvihradoznalaca, nalazi se tamo negdjeiznad gradskih zidina. Tamo suizdužene humke, naznake smrti iobilježja zagroblja.

More je nemoguće dokučiti okom,ali ono je tu, svjetluca, osjeća se nje-gov miris, snažna je njegova privla-čna snaga, zove, pozdravlja, šalje

dobrosusjedski blagoslov. Da jeNeretvanska župa bila zemlja čuve-nih morskih gusara i da je često spo-minju darovnice humskih gospoda-ra, u to ne treba nikoga uvjeravati.Tko nije uživao promatrajući Beciće-ve pejzaže od Mostara do neretvan-skog i, donekle, morskog grada Met-kovića? Neretvanskim čamcimanatovarenim plodovima zemlje zna-meniti slikar dao je toliko iskonskeosobnosti da ga možemo nazvati sli-karem Neretve. Poznavaoci njegovaslikarstva ističu da je Becić “Neret-vansku siestu” smatrao jednim odsvojih boljih djela i da je tu slikurado izlagao. Neretvanske ribe, pticemočvarice, život ovdašnji u cijelosti ipojedinostima djelomično se našao ina slikama Šestića, Motike, Postruž-nika, Mujezinovića, da ne spominje-

mo zaljubljenike ove rijeke iz mlađihgeneracija slikara naših i stranih,svih onih koji su na toj vrleti kistupronašli čarobnu putanju.

U počiteljskoj samoći ima miri-snih vjetrova, krhotina, kojekakvihsnova, i mnogo, mnogo kamenih ste-penika. Oni se penju već nekolikostotina godina. Kuda streme? Dokleće? Ne znam. Nakon prvog sjaja, kaošto to često biva i u drugim središti-ma ljepote, Počitelj se prilično ranopočeo zamarati, tonuti u san i bez-brigu, i samim tim predstavljatiblje dilo duhovne nazadnosti.

Premda je to grad izdašne staro-sti, a i mladosti, samo ponekad odje-kuju nanule sitnom kaldrmom.Kako zvono sahat-kule već odavnone otkucava vrijeme, a ni mujezin sene javlja sa džamijske munare, jedi-no čujemo bat skulptorskog čekićanekog učesnika počiteljske Umjetni-čke kolonije.

Prvo pakleno, pa - mrtvo vrije-me. Danas se to tako čini: dimiskijegotovo veće od hanumica u svilenimdimijama branile su granice svihsvjetova Počitelja. Sada su to Misti-čne poljane kojima galopiraju ždri-jepci pod mirijadama zvijezda.Junački rzaji pastuha nad vodenimsvjetovima, ili... naslikani konji sašećernih kutija.

Neretvine vode se pjevajući pre-taču u napaćene junačke tokoveprvaka mnogih počiteljskih hercega,vojvoda, kapetana. Kao što se Nere-tva nadomak Počitelja utapa u morečineći s njim jedinstvo svijeta, i Poči-telj se sliva u jedinstvenu oazu usje-ka, klanaca, delti...

Premda je more brodu samo dokoljena, malo je brodova koji se nisunašli na dnu, kao što je malo grado-va koji se nisu našli u vrtoglavicipropadanja. Vrijeme je Počiteljupomoglo da se otarasi lukova, strije-la, kopalja, buzdovana, dimiskija...

U rukama su ostali slikarskikistovi i boje.

Zagreb, srpanj ‘79.

27

PUTOPIS

BEHAR 107

Zvjezdani trenuci Počitelja nastaju stupanjem na scenumještanina Ibrahim-age, zastupnika velikog veziraAhmed-paše Ćuprilića, moćnog i bogatog domaćinakoji za svoju dušu i dušu svojih roditelja gradi medresu- muslimansku vjersku školu, hamam - javno kupatilo,han - svratište i prenoćište putnika i sahat-kulu.

Treba odmah oduševljeno i suvažavanjem naglasiti da se ovimdjelom pred nama pojavljuje skri-veni i skroviti svijet zaboravljenehistoriografije Balkana i islama unjemu, napokon sistematiziran ujednoj knjizi. Rekli bismo da jeautor progovorio kroz čitav jedankonglomerat slabo poznatih ili uop -će nepoznatih historiografskihčinjenica, otkrivajući nam ono štosu nacionalističke ideologije širomBalkana pokušavale sustavno za t r -ti, prešutjeti ili krivotvoriti. Na p -rosto, zadivljujuća je količina po da -taka (literature) s kojima EdinUrjan Kukavica raspolaže i kojeko risti, toliko da se čini da će ovaknjiga iskoračiti iz korica jer rele-vantnih i malo poznatih materijalabilo je još za nekoliko nastavaka,što uopće nije isključeno, imajućina umu da svako poglavlje u naj-manjem zaslužuje zasebno djelo.

Za razliku od ostalih historio-grafskih i drugih djela koja se baveovom temom, a koja insistiraju nastoljetnom raskolu i ratnoj prošlo-sti balkanskih naroda, ova knjigainsistira upravo na popunjavanjunamjerno izostavljenih ili prešuće-nih vjerskih i etničkih suodnosameđu balkanskim narodima, alijoš zahvaća i daleku prošlost te

nevjerojatno bogatu suradnju Bal-kanaca sa islamskim narodimaširom tadašnjeg islamskog svijeta.Već samim time je izrazito akribi-čno vrijedna. Čitajući knjigu Edi naUrjana Kukavice, nameće se mi -sao, ali ne samo misao, jer ovo djelonudi historijske, dokumentarnepodatke u prilog toj tvrdnji - da subalkanski narodi i islam puno bližii povezaniji nego što to uopće imožemo zamisliti, pa i provjeriti izdosadašnje dokumentarno povije-sne građe. Kroz suradnju (nesukob!) istorodnih, ali i potpunorazličitih civilizacija na ovim pro-storima dešavala su se fantastična

i jedinstvena vjerska, nacionalna,tradicijska, kulturološka, folklornai svakojaka druga miješanja, radijei ispravnije rečeno prožimanja.Autor nas, naime, uvlači u naiz-gled poznat - naime, ispisan, a us -tvari potpuno nepoznat svijet bal-kanskih naroda i na cija: Ilira, Sla-vena, Bugara... na roda kojima jošsamo rijetki historičari pamteimena, zatim vjerskih tradicija:patarena, bogumila, Crk ve bosan-ske, derviša, protoderviša, šejhova,derviških redova i njihovih ograna-ka, ratnika, misionara, heretika,kulta svetih ljudi, kršćana i hrišća-na, sinkretizma, sultana i vezira,Turaka i Arapa, Balkanaca koji suprodavani kao roblje širom tadapoznatog svijeta, nadalje, narodakoji su slijedom teških povijesnihprilika nestajali ili poprimali dru -ga nacionalna imena, u svijet suko-ba i pomirbe, ortodoksije i hetero-doksije, i naposljetku, s po se bnimnaglaskom da je ta nevjerojatnapriča o povijesti islamizacije južno-slavenskih naroda i onih koji su naovo područje dolazili kao os vajači,svoje sjecište imala upravo na tluBosne i Hercegovine.

To ne bi trebalo nimalo čuditi ionespokojavati jer je Bosna i Herce-govina, po svojem geostrateškom

28

ISLAM NA BALKANU

Edin Urjan Kukavica, Islam na Balkanu, KDBH “Preporod“, Zagreb, 2012.

Piše: Filip Mursel Begović

Zadivljujuća knjigao zaboravljenom svijetu balkanskih naroda

položaju u regiji, svodiva na srceBalkana, njegov središnji dio. Natom susretištu različitosti mi smo,nažalost, svjedočili i vrlo ozbiljnerascjepe koja traju i do današnjihdana. Ima jedan narod u Europikoji je poseban trn u oku onih kojibi neskriveno htjeli da islama uEuropi nestane – to su Bošnjaci. Zarazliku od ostalih muslimana uEuropi, Bošnjaci polažu pravo nazemlju. Biti musliman bi - po defi-niciji sekularnog europskog dru-štva trebalo biti privatna stvar; bitiBošnjak je problem(!) jer Bošnjakpolaže pravo na zemlju – Bosnu iHercegovinu. To pravo - koje ni počemu ne ugrožava ničije drugopravo na istu zemlju, dokle god(zamišljeno) pravo drugih ne počneugrožavati pravo Bošnjaka - podra-zumijeva se, dijele i ostali Bosanci iHercegovci, nekoć Boš njaci katoli-čke i pravoslavne vjere, a sadaHrvati i Srbi. Međutim, biti - ili ma -kar osjećati se - istovremeno Boš -njakom i muslimanom je kvad ra -tura kruga, odnosno, matematičkiproblem koji se rješava nesmilje-nim ratom svakih pedesetak go -dina. Za razliku od svih os ta liheuropskih naroda (Poljaka... katoli-ka, Bugara, Makedonaca... pravo-slavaca...) pro blem je što su Bo š nja -ci muslimani, jedini autohtonieuropski muslimani kojima suvjera i nacija sinonimi. Možda up -ra vo u tome da su u zemlji od kojesu mnogi digli ruke, sugerira i au -tor ove knjige, leži rješenje (ili mo s -tobran) odnosa Zapada i islams kogsvijeta. Bosna je, naprosto, ču do.

Ona je začudni primjer multi-nacionalnosti, multikulturalnosti,multikonfesionalnosti... Uvijek natestu vremena, historije, prijate-lja, neprijatelja, jasne predodžbe otome šta neće, ali maglovitenaznake šta bi htjela, zapretena uvlastitoj, ali i nametnutoj zbunje-

nosti, nikad do kraja ozbiljno i pro-blemski shvaćena. No, u inat svi -ma uvijek je ostala i opstala pono-sna, prkosna i moguća pored svijunemogućnosti koje su radile protivnje. Bosna je svačija i ničija. Akose tvrdi da će mir na Bliskom isto-ku nastupiti kada se riješi pale-stinsko pitanje, onda je krajnje vri-jeme da Europa prigrli to bosan-sko čudo i da ga pritom probashvatiti. Rad Edina Urjana Kuka-vice je znanstveni doprinos tomva paju. Uostalom, na tragu Bosne,postavit ćemo pitanje: čija je Belgi-ja, čija je Švicarska, ili... čija jeAmerika.

Utoliko je ova knjiga jedan odznačajnih dokaza i dokumentar-nih svjedočenja koji mogu posluži-ti za bolje razumijevanja islama uBosni, ali i šire, balkanskih musli-mana napose, a time i doprinijetiboljim međunacionalnim i među-vjerskim odnosima. Naravno, au -tor ne progovara samo kroz svojais traživanja, već koristi izvore im -presivnog broja dosadašnjih istra-živača ove povijesne tematike. Ovaknjiga, upravo zbog korisnog kom-piliranja, sakupljanja i sažimanjadosadašnjih domaćih i stranihistraživanja, nosi karakteristike ivrijednosti udžbeničkog tipa.

Napokon, ne treba s uma smet-nuti da je autor knjige i sam pri-padnik derviškog reda, naime onje nakšibendijski i ri’fajiski šejh,praktičar (dakle, ne samo teoreti-čar kao neki samozvani sveznada-ri) onoga što nazivamo znanost otesavvufu. Veseli činjenica da seautor, kako u ovoj knjizi tako i uostalim svojim iznimno vrijednimradovima, prije svega bavi temomsvete povijesti, ali i doktrinarnihprincipa tesavvufa, dakle i unutar-njih i vanjskih manifestacija is la -mske duhovnosti. Naime, autor seveć duže vrijeme sistematski bavi

utjecajem, ulogom i značajem der-viških tarikata u islamizaciji Bal-kana, ali i osobitostima tesavvufana našim prostorima. Nepoznatupovijest tih časnih i čestitih ljudi, upoimanju romantizirane europskeknjiževnosti – vitezova, kneževa,prinčeva, autor nam predstavlja sadosad neviđenom silom argume-nata. Rekli bismo da se netko odautentičnih stanovnika Balkanaudostojio s velikom građanskom iznanstvenom hrabrošću posvetitiovoj temi. Do sada smo o tome mo -gli načuti iz sporadičnih, nepove-zanih, izoliranih i fragmentarnihra dova nekolicine znamenitih zna -n stvenika s naših prostora, a mno -go više od onih stranih, koji su oči -to umjeli prepoznati ono što minismo.

Znanstveni rad Edina UrjanaKukavice započinje u zaista kvali-tetnom časopisu Kelamu’l Šifa,koji i danas izlazi pod okriljemtekije Mesudije u Kaćunima, a ba -vi se upravo tesavvuskim temama.Bio sam naprosto iznenađen kadasam shvatio da se na većinu svojihvrijednih istraživanja u tom časo-pisu Kukavica uopće nije potpisi-vao, smatrajući da je njegovo imenevažno. Upravo je taj časopis, unekoliko desetaka brojeva, iz peraEdina Urjana Kukavice našaozahvalnog istraživača koji se, na -posljetku, od volonterskog rada ‘uime ljubavi’ prometnuo u nezaobi-lazno ime među kudikamo razvi-kanijim znanstvenim krugovima iimenima. Edin Urjan Kukavica,utemeljen kao praktičar i kao teo-retičar tesavvufa, time potvrđujepripadnost slijedu svojih časnihduhovnih predaka koji su odgajaniu tekijama (jer to je njezina pri-marna uloga), a izrasli su u velika-ne duha i pisane riječi sa punoširim utjecajem i prepoznatljivo-šću od one koju mi uopće možemo

29

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 107

zamisliti. Neosporno jest da upra-vo kao autor osjeća konstantnu ne -pravdu prema tim balkanskimvelikanima, zaboravljenim i prešu-ćenim, ali koja znanstvenike poputnjega poticajno tjera na neumoranistraživački rad - neprestano napo-minjući da, iako ih najčešće ne pre-poznajemo, velikani supostoje i udanašnje vrijeme.

Treba istaknuti autorov stil imetodu koja se odlikuju već reče-nom akribičnošću i nećemo nipoštoprimijetiti da podatke iz usmenihpredaja tzv. pučkog islama pred-stavlja kao znanstveni dokaz. Sdruge strane ova knjiga na dosto-janstven način predstavlja mnogedogađaje i ličnosti iz svete povijestiislama na Balkanu, koje su nekiproglasili legendama, oduzimajućiim time vjerodostojnost, zaboravlja-jući, ili zanemarujući pritom, da ješirom balkanskih tekija postojaolanac vjerodostojnih prenosilaca,še jhova i derviša, koji su čuvali pre -daje i uspomene na svoje časne pre-tke i njihovo djelovanje. Ta vrs taodgovornosti, uvjetno rečeno, mo glabi se usporediti sa onom ko jumuslimani poznaju iz vjerodos toj -nih lanaca prenošenja hadisa Bo -žijeg Poslanika i Vjerovjesnika Mu -hammeda (a.s.).

Na kolektivnu svijest muslima-na ovih prostora treba pasti griž-nja savjesti, jer su dopustili da onepretke, koje drugi narodi koristeza uspostavu moralnih vertikala iautohtonih vjersko-etničkih stupo-va, prešućuju i zanemaruju. Da sutoliki broj znamenitih prethodnikaimali narodi koji su izrazito sklonimitologiziranju vlastite povijesti –zasigurno bi si pripisivali da su“nacije svetaca“. Baš suprotno, kodmuslimana se u današnje vrijemerađa nepovjerenje prema svestra-nosti tih iskonskih pregalaca, čijase samosvijest, budnost, znanje i

prije svega univerzalnost (koja nijesvodiva na materijalno znanje većje uzorna duhovna kavkoća) mogloprimjenjivati u religiji, poeziji,geometriji, astrologiji, liječenju,odgajanju, politici, metafizici...

S druge strane, radi li se moždao zaboravu ili namjernom prešući-vanju od tzv. ulemanskog/medre-sanskog islama? Teško je to reći,iako postoje osnove za sumnju da jetaj zaborav, među ostalim, rezultatnetrpeljivosti derviša i konzerva-tivne uleme, tog nesretnog, če s topovršnom posmatraču nevidljivog,unutarmuslimanskog prijepora, teda su potonji iskoristili sve institu-cionalne prednosti da ga pro vedu udjelo (prije svega u pe ri odu nakonodlaska Osmanlija). Hoće se rećida ova knjiga služi i za sve onemus limane koji su puni pre d ra su -da i neznanja o vlastitoj vjeri, o vla-stitim ishodištima i ko ri jenima naprostoru Balkana. Do la zak Os ma -n lija bio je, naime, sa mo ozvaniče-nje dugog prisustva is lama, naposederviša, na Balkanu...

Nadalje, autor je za čitaoce pri-jemčljivim pričama potkrijepio iilustrirao proces islamizacije naBalkanu, koji se, po njegovim rije-čima, svugdje odvijao po gotovo jed-nakim principima. Jedna od tihpriča je, više-manje poznata, oOmeru ef. Humi, istaknutom mu a -lli mu i muderrisu iz 19. st., koji jeslužbovao naročito u selima okoKonjica. Kao duboko religiozna ivi soko moralna osoba davao je ola -k šice seljacima pri uzimanju ab de -sta, uzimajući mesh po vunenimčarapama, što je čuo mostarskimu ftija, pa ga zvao na odgovornost.Kada ga je muftija upitao: “Je liistina da ti dozvoljavaš seljacimada klanjaju u opancima?”, odgovo-rio je: “Ja sam ih doveo do opana-ka, a ti im ih izuj, ako možeš”.Ovdje se naglašava da je Omer ef.

imao osjećaj za prostor i vrijeme ukojemu je živio, kao što i EdinUrjan Kukavica neke ‘zabranjene’teme iz povijesti islama na ovimpro storima (tiču se relacija hetero-doksija-ortodoksija i sinkretizam)ilustrativno analizira bez imalogor čine ili osude, argumentirano, spuno osjećaja za prošlost, ali i zavri jeme u kojem je ova knjiga na s -tala.

Posebna vrijednost ove knjige jeta da će naprosto začepiti ustasvim onima koji barataju sa gomi-lom predrasuda o balkanskim mu -s limanima kao kabadahijama, si lo -vateljima, otimačima, ubiračimaporeza, poturicama, etničkim Tur-cima koji su žarili i palili i koji suprisiljavali da se prelazi na islam,nabijali na kolac i sličnim nepri-mjerenim označnicama. Ovu knji-gu bi primarno trebali čitati onikoji u balkanskim muslimanimažele vidjeti samo “vehabije i terori-ste“ ili s druge strane “poludjelederviše koji hukaju“, ili pak nepo-stojeći izmišljeni narod, kako se točesto predbacuje Bošnjacima. Utom smislu ova knjiga, m eđu osta-lim, na sasvim zadovoljavajući na -čin može objasniti da su Bošnjaciautohtoni narod na prostorimaBalkana i natjerati čitača da ‘pro-gleda’ i primijeti one mus limanekoji se ‘natječu u dobrim djelima’, aupravo takvih je prepun čitav Bal-kan, kako u prošlosti tako i danas.Možda je za kraj osvrta o ovoj vri-jednoj knjizi, ne bi li joj dodatnodali na značaju ili je opisali, upu-tno citirati naslov jedne druge knji-ge, jednog znamenitog derviša,Bošnjaka, za ko jega Ku ka vicatvrdi da je bio jedan od vo dećih uče-njaka 16. stoljeća. Na ime, zname-nita knjiga Ali-dede Bos nevija nosinaziv: ‘Pre davanje o prvim doga -đajima i večernjoj za bavnoj raspra-vi o pos ljednjoj stvari’.

30

ISLAM NA BALKANU

Preotevši Beograd od Ugara(Mađara) 1521. godine, osmanskiTurci su počeli sa njegovom urba-nizacijom i orijentalizacijom, pos -te peno ga pretvarajući u kitnjastiorijentalni grad, čija je panoramasa mnogobrojnim munarama izda-leka oduševljavala mnoge evropskeputnike i prolaznike tog doba. Već1571. godine u Beogradu je bilo 27mahala. Prema velikom os ma -nlijskom putopiscu Evliji Ćelebiji,koji je boravio u Beogradu 1660.godine, Beograd je tada imao oko98.000 stanovnika, od ko jih 21.000nisu bili muslimani. Prema njego-vom svjedočenju tada je u Beogra-du pored drugih javnih objekatabilo 7 javnih kupatila (hamam),oko 7000 kućnih banjica, 6 kara-van-saraja, 21 trgovački han i 217mesdžida i džamija, od kojih 35džamija u kojima je obavljana kla-njana džuma spominje poimenicekao i 12 mesdžida. Beograd je, kra-jem šesnaestog stoljeća, ljepotom iveličinom umnogome nadmašivaoBudim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje imnoge druge gradove evropskogdijela Osmanskog sultanata. Os -ma nski geograf Hadži Kalfa, poz-nat i kao Kjatib-ćelebi (Katip Çele-

bi, Mustafa ibn Abdullah, 1609 -1657.), u svome dje lu Cihan-nume,sredinom se da m naestog stoljeća,bilježi 100 džamija, iako HazimŠabanović tvrdi da se tada u Beo-gradu nalazilo 75-80 džamija. Brojmahala u onovremenom Beograduporastao je na 41.

Prilikom prvog austro-njema-čkog osvajanja (1688-1690.) mnogedžamije su porušene, a one koje suostale neoštećene, pretvorene su uhrišćanske crkve. Za vrijeme drugeosmanlijske vladavine (1690- 1717.)mnoge džamije su ob no vljene, aneke su nanovo izgrađene. Kada suaustro-njemačke armije, pod zapo-vjedništvom nad vojvode EugenaSavojskog, u čijem su sastavu bili

vojnici raznih narodnosti, od Nije-maca, Francuza i Italijana prekoŠvajcarca, Portugalaca i Španacado Mađara, po drugi put osvojileBeograd (1717-1739.), zatekle su unjemu oko dvi je hiljade stambenihzgrada, mno ge džamije, javnebanje, hanove i druge objekte. Vitkemunare džamija, napose u gor-njem i do njem dijelu gradske tvr-đave bile su porušene kako bi sepanorama gra da prilagodila evrop-skom uku su. Mnoge džamije supretvorene u crkve raznih hrišćan-skih redova koji su došli zajedno savojskom i doseljenim življem trini-tarcima, franjevcima, jezuitima,minoritima i jermenskim katolici-ma. Trinitarci i franjevci su dobilipo dvije džamije da ih preurede zacrkve, kapucini, jezuiti, minoriti iJermeni katolici po jednu. Ostalesačuvane džamije su pretvorene uvojna skladišta, za uskladištenjesoli, sijena i poljoprivrednih proiz-voda, a jedna je korištena kao voj -na bolnica.

Već tada u u Beogradu više nijebilo muslimanskog stanovništva,jer je temeljem člana III Ugovora okapitulaciji od 18. augusta 1717.

31

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 107

Edin Urjan Kukavica

Džamije i tekijeu Beogradu*

Beograd 1521., Aleksandar Jeremić Ćibe (linorez, otisak 41 od 50, u vlasništvu porodice Vujasino-vić, Beograd).

* Abdulah Talundžić, Džamije u Beo-gradu poslije odlaska Turaka - Os -manlija 1867. godine, Most, časopis zaobrazovanje, nauku i kulturu, Mo star,BiH, broj 174 (85-nova serija), godinaXXIX, maj/svibanj 2004.

Ulomak iz knjige Islam na Balkanu

godine, cijelom turskom garnizonudopušteno je slobodno i sigurno po -vlačenje, zajedno sa ženama i dje -com, oružjem i prtljagom uz udara-nje doboša i sa razvijenim zastava-ma, što se odnosilo i na stanovništvokoje želi da iziđe u isto vrijeme, makakvog da je položaja, vjere ilinarodnosti, kao i ranije roblje kojeje primalo islamsku vjeru prijeopsade. Nakon pobjede nad austro-njemačkom vojskom 1739. godinekod Grocke, osmanski Turci suponovno zagospodarili Beogradom injime vladali narednih 50 godina(1739-1789.). Ponovno su popravilimnoge oštećene i povratili u prvobi-tno stanje mnoge džamije pretvore-ne u crkve, te izgradili nekolicinunovih.

Prema nekim savremenicima,u Beogradu je oko 1880. bilo 50džamija. U toku velikih borbi zaBeograd 1739. godine, između60,000 austro-njemačkih vojnika,koje je predvodio 74-godišnji mar-šal Laudon i 9000 Osmanlija bra-nilaca grada na čelu sa Osman-pašom, i u toku okupacije (1789-1791.) stradalo je 30 džamija. Svi-štovskim mirom od 4. augusta

1791. godine austrijski car Leo-pold II. morao je prepustiti Os ma -n skom sultanatu Beograd, Šabac,Ram i dio Srbije koji je bio osvojen.U planu Beograda, kojeg je izradioaustrijski potporučnik Bruš 1789.godine, ucrtano je 15 džamija, bezdetaljnije identifikacije. Ovaj planmanjkav je i po drugom osnovu;naime, u njemu nisu ucrtane dža-mije za koje se pouzdano zna da supostojale u to vrijeme, na primjer,Batal-džamija, koja je bila locira-na u blizini sadašnje Savezne

narodne skupštine. Taj se broj dža-mija uglavnom održao do Prvogsrpskog ustanka.

Batal-džamija“Na severozapadnom kraju

onoga novoga parka koji je zasa-đen na pređašnjoj Batal džamij-skoj pijaci, na istok od dvorskebašte, bila je jedna stara džamija,ozidana tesanim kamenom. Ona jeodavno bila napuštena, munara jojse prebila, vrata sva bila su istav-ljena i isprovaljivana. U njoj je če -s to plandovala stoka. Zato se izvala Batal džamija. Kako se Beo-grad širio, to je i ta Batal džamija,posle bombardovanja, oborena, tese očistilo lice onoj zgradi gde jedanas gimnazija; ali se to mesto iokolina njegova i sad zove Bataldžamija. Pokojni knez Mihailoustavljao se je na ovoj džamiji, igovorio je da bi je trebalo opraviti,pa u nju smestiti Državnu arhivu,ali ga preteče smrt.”1

U toku borbi za oslobođenje

32

ISLAM NA BALKANU

Beograd 1717. godine

Beograd 1789. godine (Mancini)

1 “Godišnjica Nikole Ćupića”, knjigaXXII, Beograd 1903. godine, podnaslovom Crtice za raniju slikusrpske prestonice, zapisao M. DJ.Miličević, i s godinom na naslovnojstrani – 1902.

Beograda 1806. godine, mnogedžamije su stradale, a preostale supretvorene u bakalnice; neke su - ucilju što gore desakralizacije kori-štene kao svinjci, jedna je pretvo-rena u pravoslavnu crkvu, a Kara-đorđević je mnogim turskim žena-ma koje su nemilosrdno i nečovje-čno vojnici ostavljali nage ... uka-zao milosrđe i odredio im dvijedžamije za stanovanje. PovratkomTuraka u Beograd, počinje se saobnavljanjem i popravkama manjeoštećenih džamija, dok sa obna-vljanjem više oštećenih i poluporu-šenih u minulim ratovima nijemoglo da se otpočne zbog tadaš -njih financijskih prilika u Osman-skoj imperiji, a napose u Beograd-skom pašaluku. Joakim Vujič, kojije u Beogradu boravio 1826. godi-ne, navodi da je trideset (postoje-ćih) džamija ... najvećim dijelombatal, porušene i povaljane. Desetgodina kasnije (1836.) u popisudžamija u Beogradu navodi se broji nazivi njih šesnaest. Prema pri-povjedaču Lazaru Ko merčiću uBeogradu je bilo nekih 15-16 dže-mata mahala (kvartova), a svakidžemat je imao svoju džamiju.Iako se broj džamija u Beogradu, uodnosu na ranije periode, znakovi-to i sistematski smanjivao kitnja-sta i tanka minareta džamija, kojase blistaju na suncu, pomogla suBeogradu da uđe u Majerov uni-verzum - Leksikon 1838. godinepod naslovom Najljepši vidici svije-ta. Početkom rata 1876. godine,gospodin Barbunti-Brodano zabi-lježio je 14 džamija. Felix Kanitz,putopisac, arheolog, novinar i ilu-strator, boraveći u Beogradu 1861.godine navodi da je u gradu i varo-ši bilo 15 munara. Isti pisac 1887.godine kaže da je od 15 beograd-skih džamija zatekao samo još je -dnu Bajrakli džamiju u Jevremo-voj ulici, koju je podigao sultan

Sulejman Veliki, gdje su se nekadskupljali hodočasnici koji su odla-zili u Mekku, izvaljenih prozora ivrata prepuštenu propadanju;dalje, manja Kardžamija sa za di -m ljenim dimnjakom upotrijeblje-na je za plinsku kotlovnicu za os -vjet ljenje Narodnog pozorišta.

Od mnogih džamija, koje jeimao nekadanji Beograd, danassto ji samo Barjak džamija, koja jeniže Zereka ka Dorćolu idući i ona -mo bliže Gradu. U njoj danas učihodža, koji prima platu od srpskedržave. To je bogomolja za svemuslimane koji u Beogradu žive,ili kroz Beograd kao putnici prola-ze. Nekada, za turske vlasti, na

munaru se od te džamije istavljaobarjak, te je od toga i dobila imeBarjak džamija. Po ovoj džamijičesto se označava i njezina bližaokolina.

Prema turskom planu grada ivaroši Beograda do šanca koji poti-če iz 1863. godine, u kojem su ucr-tane sve zgrade sa oznakom etni-čke pripadnosti njihovih vlasnika i172 značajna objekta različitenamjene, navodi se i 12 džamija itri tekije: Hasan-pašina džamija uDonjem gradu, Sultan Mehmedo-va džamija u Gornjem gradu, Sul-tan Mustafina džamija, Ali-pašinadžamija, Bajrakli džamija, Reis-efendijina džamija, Laz-oglije dža-mija, Jahja-pašina džamija, Defte-darova džamija, Laz-hadži Mah-muda džamija, Kizlar-agina dža-mija, Bajram-begova džamija, tetekija Šejh Hasan-efendije, tekijaŠejha Muhameda i tekija Šejhaha fiza Mehmeda. U planu nisuucr tane džamije ni tekije koje suse nalazile na periferiji varoši.

Slučaj na Čukur česmi, uličneborbe i bombardiranje Beograda1862. godine ubrzalo je zaključe-nje sporazuma o konačnom odla-sku Turaka iz Beograda i tadašnjeSrbije. Po članu 1., stav 2., Kanli-čkim protokolom od 4. septembra1862. godine bilo je predviđeno: daće verske građevine i grobovi kojeostavlja muslimansko stanovni-štvo, napuštajući mesta koja je dosada držalo, na osnovu verskihprava, biti poštovani sa svimaobzirima. Po članu 1., stav 3.,predviđeno je rušenje jednog dijelavaroši nastanjenog skoro isključivomuslimanima radi bezbednostibeogradske tvrđave, a Porta se oba-vezala dati obeštećenje i turskim isrpskim vlasnicima. Prilikom čiš -ćenja iz 1863/1864. godine poruše-ne su i dvije džamije, sultanaMustafe i Ali-pašina. Otkupna

33

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 107

Crtež ostataka Batal džamije u Beogradu iz19. stoljeća.

Crtež Bajrakli džamije u Beogradu s kraja 19.stoljeća.

suma u ime sviju naknada zamuslimanska imanja iznosila je,prema ugovoru zaključenim saPortom, 1865. godine, 9 milijunapjastera. Iseljenje turskog stano-vništva iz Beograda 1867. godine,među kojima je veliki broj biolokalnog porijekla sa prezimenimaBajraktarević, Bošnjak, Smedere-vac, Kokić, Islamović..., označen jepočetak kraja beogradskih džami-ja. Kako navodi Felix Kanitz gdekad bi noću slučajno eksplodiralemine rušeći džamije koje su ometa-le regulaciju.

Derviši u Beogradu2

I derviši su bili dio beogradskesvakodnevice, redovno su se sasta-jali bilo radi zikra u nekoj od 17tekija, bilo radi sohbeta i mehabeta,rasprava o djelima velikih prethod-nika i/ili savremenika ili pak radikonsultacija o djelima koja su samipisali; jedna od glavnih gradskihulica se na austrijskom planu Beo-grada iz 1789. godine nazivala der-viškom - Derwisch Gassen. Zahva-ljujući turskim i austrijskim plano-vima grada, popisima muslimana,defterima, beratima i vakufnama-ma iz različitih perioda, kao i doc-nijim radovima historičara i istori-čara umjetnosti, za bar osam teki-ja se, s velikom pouzdanošću, možeodrediti tačna ili približna lokacija,dok se za dvije koje se spominju dokraja 17. stoljeća, nažalost, ne znani gdje su stajale. U Beogradu suse još 1863. godine mogle vidjetibar četiri od deset tekija čije posto-janje potvrđuje vjerodostojna histo-rija, a jedna od najznačajnijih,Hadži šejh Muhamedova - čije jeturbe sačuvano i danas se nalazi u

nekadašnjem tekijskom haremu -fotografirana je 1866. godine,nakon što je u njoj, u jednom kra-ćem periodu, zasjedao Pravitel-stvujušći sovjet.

Pored spomenute, koja se nala-zila u vrhu nekadašnje Derviškeulice, netom ispod današnjeg Stu-dentskog parka, na spisku locira-nih beogradskih tekija nalaze se:tekija na Savi, tekija u tvrđaviNarin, kao i tekije nazvane po ŠejhAli-efendiji, Šejh hafiz Mehmedu,Šejh Hasan-efendiji, Šejh Hašim-efendiji i Mehmed-paši Jahjapaši-ću. Tekije kojima se prema nekimizvorima izgubio svaki trag nalazi-le u mahali Tir-i-bala džamije iBulbulderu, današnjoj Zvezdari.

Ona zgrada na Velikoj pijaci,na roglju Višnjićeve ulice, bašnasuprot Velike policije, zove setekija, jer su u njoj, za turske vla-sti, derviši držali svoje bogomolje isastanke. Za srpskoga doba ta jezgrada pripadala Srbima, i u njojje ispustio svoju dušu prvi srpskiministar prosvete Dositej Obrado-vić, 1811. godine.3

Zahvaljujući činjenici da je

sačuvana njena fotografija, danasse najviše zna o Hadži-šejh Muha-medovoj tekiji na početku strmeVišnjićeve ulice ispod Studentskogparka - kako je ona izgledala i gdjese tačno nalazila. Na planu austrij-skog oficira Bruša iz 1789. godine,ova tekija ucrtana je odmah prekoputa Kizlar-agine džamije iz ranogsedamnaestog stoljeća. Osim toga,Feliks Kanic godine 1897. bilježi dasu se u turbetu ove tekije nalazilimezari trojice vjerskih heroja, poi-menice Horasani baba-Mehmeda,Bagdali Mustafa-bega (po kome seovo turbe i naziva Šejh-Mustafinoturbe), te Anteđe hadži-šejh Omer-efendije. Pretpostavlja se da jezgrada tekije na fotografiji iz 1866.podignuta u osamnaestom stolje-ću, dok je izvorna Horasanijevatekija bila iz Ćelebijinog vremena,s polovine sedamnaestog stoljeća.Pravougaone osnove, ona je imaladimenzije 17,5m x 8m i kraćom,strmom stranom, njen spoljašnjizid se spuštao niz Dervišku ulicu;dužom stranom, na kojoj je bila ikapija, bila je okrenuta ka dana-šnjem Studentskom parku. U teki-ju se ulazilo kroz dvorište u komese pored turbeta nalazilo još neko-liko nišana, kao i štala, toalet izatrpan bunar. Pored tekije se uistom dvorištu nalazila i manja pri-

34

ISLAM NA BALKANU

Crtež zgrade tekije i turbeta u Beogradu.

2 Milan Vukomanović, Derviši u Beogradu (Beogradske tekije, tarikati, šejhovi),Peščanik.

3 “Godišnjica Nikole Ćupića”, knjiga XXII, Beograd 1903. godine, pod naslovom Crti-ce za raniju sliku srpske prestonice, zapisao M. DJ. Miličević, i s godinom nanaslovnoj strani – 1902.

zemna kuća, a glavna zgrada sastojala se od tri prosto-rije u prizemlju i još četiri na spratu, među kojima je,po svemu sudeći, bila i semahana. Ova historijska gra-đevina porušena je 1892. godine, a u zemlji je ostao jošsamo njen podrum.

U svom putopisu Ćelebi poimenice spominje tekijuMuhamed-paše Jahjapašića, jedno od najstarijih beo-gradskih sufijskih zdanja, podignutih, svakako, prijepašine smrti 1548. Ta tekija se nalazila u dnu spome-nute Derwisch Gassen na Dorćolu, u bloku izmeđudanašnje Dušanove, Knićaninove, Skenderbegove iDubrovačke ulice. S obzirom na činjenicu da nose istoime, te da su se nalazile nedaleko jedna od druge,sasvim je moguće da su ova i Hadži-šejh Muhamedo-va tekija, bile sagrađene iz istog vakufa Mehmed-pašeJahjapašića, odnosno Mehmeda (Muhameda) Horasa-nija. A kako je Mehmed-paša bio poznat kao akindžij-ski beg, pretpostavlja se da su obe tekije izvorno pripa-dale tarikat-i bektašiji, jer je većina akindžija pripada-la ovom tariku. Moguće je, naravno, da su te dvije teki-je, kasnije, pripale nekim drugim tarikatima.

U centru Beograda, ispod studentskog parka,nalazi se Šejh Mustafino turbe, jedan od najstarijihsakralnih objekata iz turskog vremena. Iako je zašti-ćen kao spomenik kulture, on sve više propada. Nakrovu ovog spomenika iz 18. veka raste drveće, zidovisu ispisani grafitima, pri malo jačem vjetru otpadacrijep s krova. Postoji i plan rekonstrukcije, nju najvi-še usporava stambeni objekat koji čeka legalizaciju, akoji se naslanja na turbe. Na ploči iznad ulaza u turbe

stoji da je ono građeno 1783/1784. Ono je tada bilo usastavu tekije, zato se i Višnjićeva ulica, u kojoj senalazi turbe, nekada zvala Derviška ulica.

U natpisu na šejh-Mustafinom turbetu, koje je1783. godine podigao defterdar Husni Jusuf piše da jeovaj šejh bio sa’dija što navodi na zaključak da je iHadži-šejh Muhamedova tekija s kraja osamnaestogstoljeća pripadala tom tarikatu. Za bektašije se jošvezuje i tekija u tvrđavi Gornjeg grada, kao i Subaši-na tekija na periferiji Beograda koje takođe spominjeEvlija Ćelebi u svom zapisu. Subašina tekija se, činise, spominje i u vakufnami beogradskog defterdaraAhmed-efendije, kao bektašijsku kuću koja se nalazilana Bulbulderu. Za hranu u toj tekiji defterdar je odre-dio 12 akči dnevno, dok se, u istom dokumentu, zasa’dijsku i halvetijsku tekiju određuje po 30 akči. Ovajdokument za istraživače značajan je i po tome što se tupoimenice spominju tri poznata tarikata u Beograduu osamnaestom stoljeća. Defterdar Ahmed nadalje:

…određuje dvije kuće za stanovanje šejhova halve-tijskog tarikata, od kojih je jedna imala 5 odaja u pri-zemlju i 6 na spratu, a druga dvije velike prizemneodaje i mutvak, jednu odaju na spratu, zatim zgraduza sijeno, bunar, baštu od 4 dunuma i avliju od 25aršina.

Šejhovima sa’dijskog tarikata defterdar ostavlja uamanet jednu kuću blizu konaka beogradskog muka-beledžije na Zereku. Ova kuća imala je po 5 odaja uprizemlju i na spratu, mutvak, podrum, jednu zase-bnu odaju, baštu od pola dunuma i malu avliju. Zaizdržavanje šejhova ovog tarikata Ahmed-efendijaostavlja jedan vinograd od 45 dunuma, koji se nalazioblizu starog hambara u Varoši, na Dunavu. Pretpo-stavlja se da je i defterdar Ahmed bio pripadniknekog od spomenutih tarikata.

Evlija Ćelebi spominje izvjesnog šejha Kurudžiza-de kao pročelnika (dede) beogradskih halvetija, doda-jući da je on bio dobar i pobožan šejh i halifa Mah-mud-efendije, postnišina glavne tekije na Uskudaru uIstanbulu; i drugi izvori potvrđuju postojanje jednehalvetijske tekije prije 1717. godine, i to iz vakufaKoski Mehmed-paše, ali njena tačna lokacija nije poz-nata. Iz nekih drugih dokumenata, koji pripadajuosmanskom periodu historije Beograda, saznajemoimena brojnih derviša; još u najstarijem popisumuslimana u Beogradu (1536.), spominju se dervišiHamza i Husein iz Anadolije, te Baba Ruhi Adžem,Emir Bagdadi i kjatib (ćatib, pisar) Baba Bali iz Kuli-ča. Dvadeset pet godina kasnije (1560.) spominju sejoš i Šaban-dede, Baba Bustan, Baba Mahmud,

35

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 107

Turbe u Višnjićevoj, Beograd.

Dedezade, Omer (sin Dede Kai -ma), Pervane, derviš u Ferhad-pa -ši noj mahali, i još neki sufiji. Pose-ban ugled u vjersko-pravnim, na -uč nim ali i sufijskim halkama, naprelazu šesnaestog i sedamanae-stog stoljeća, uživao je šejh Ibra-him sin Iskendera, poznatiji posvom književnom imenu MuniriBel gradi (p. oko 1617.), koji je biorodom iz Bosne, ali kako je u Beo-gradu proveo najveći dio svog živo-ta kao muftija i profesor čuveneme drese Mehmed-paše Jahjapaši-ća, tako je ponio ime Belgradi. Pi -sac i pjesnik, enciklopedist, Muni-ri Belgradi autor je brojnih vjers -ko-moralnih i pravnih spisa uklju-čujući i izgubljeni geografski trak-tat Seb’ijjet, kao i silsile tarikatana Balkanu (Silsilat al-mugarra-bin).

Hazim Šabanović pretpostavljada se u Beogradu, u šesnaestom isedamnaestom stoljeću, nalazio ve -li ki broj tarikata, uključujući bajra-mije, melamije, bektašije, halvetije,gulšenije, kadirije, hindije, mevlevi-je, nakšibendije, rifai’je, sa’dije,sunbulije, šabanije, šazilije i ušaki-je. Prema raspoloživim podacimani pošto ne treba isključiti ni bedevi-je, dželvetije, džerahije i sinanije -ko ji se istina ne spominju u izvori-ma - ali kako ih je bilo po drugimvelikim balkanskim središtima, ne -ma razloga da Beograd po ovom pi -ta nju bude izuzetak. Ono što sepouzdano zna jeste da su pored hal -ve tija, sa’dija i bektašija u Beogra-du bili brojni pripadnici i sljedbeni-ci tarikat-i kadirije i nakšibendije.

Kadirije su imale svoje tekije naDorćolu i u kalemegdanskoj tvrđa-vi, a u Gornjem gradu njihova teki-ja nalazila se pored šehidskog tur-beta Damad Ali-paše, osvajačaMoreje, koji je poginuo u bici kodPetrovaradina avgusta 1716. godi-ne. Tu tekiju je, između 1743. i

1746. godine, podigao beogradskivezir Jahja-paša Hatibzade. U dru-goj polovini osamnaestog stoljećapostnišin te tekije bio je šejh Meh-med Hašim (po kome je tekija idobila ime), a njega je na tom mje-stu - temeljem berata iz 1793. opostavljenju šejha Seid Hasana,sina rahmetli šejha MehmedaHašima - naslijedio sin Hasan. Sobzirom na to da je Hašim-efendijabio kadirijski šejh, logično je pret-postaviti da je i ova tekija, bar ujednom periodu, pripadala kadiri-jama. Istom tarikatu najvjerovatni-je je pripadala i Šejh Hasan-efendi-jina tekija koja se, prema turskomplanu iz 1863. godine, nalazila nauglu današnje Gospodar Jovanove iRige od Fere br. 12, a koja se spomi-nje u Kanličkom protokolu iz 1862.,a u drugom dokumentu iz devet-naestog stoljeća ona je urbanističkiucrtana u istu liniju sa Bajrakli-džamijom, iako je ova tekija, sa spi-ska džamija iz 1836. godine, pripa-dala Kalin-džamiji. Ćehajić i Tri-čković šejha Hasana dovode u vezui sa navodno kadirijskom tekijomko ja se u devetnaestom stoljeću na -la zila pored nestale džamije na sta-roj Aga-kapiji. U jednoj umrlici iz1698. spominje se, najzad, i tekijakod Šehitlik džamije na Dorćolu,gdje se kasnije nalazila čuvena Ali-pa šina džamija, a pored nje, u de ve -t naestom stoljeću i tekija šejh Ali-efe ndije, u bloku između ulica Viso-kog Stevana, Cara Uroša, DespotaĐurđa i Braće Baruh.

Kada je riječ o nakšibendijama,temeljem jednog sudskog protokolaiz 1680., saznajemo da je izvjesniše jh Husein sin Muhamedov, na k -ši bendija, sagradio tekiju u Beogra-du i povjerio je halifi Alija Semer-kandija, šejhu Mehmedu sinu šejhIsa’a. Za potrebe izgradnje i izdrža-vanja tekije šejh Husein je uvaku-fio svoje imanje i dućan. Ćehajić

pretpostavlja da je ta tekija bilaaktivna sve do kraja osamnaestogstoljeća, te da su se u njoj smjenji-vali šejhovi tarikat-i nakšibendije.Nije, nažalost, poznato kojem jetarikatu pripadala još jedna dorćol-ska tekija, Šejh-hafiz Mehmeda,ucrtana na turskom planu iz 1863.godine, podignuta u bloku izmeđuulica Francuske, Simine, Dositeje-ve i Gospodar Jevremove, na mje-stu na kojem se danas nalazi amba-sada Holandije.

Temeljem gore navedenih po da -taka, koje u svom pregledu pozna-tih beogradskih tekija daje Mi lanVukomanović, može se, sasvimosnovano, zaključiti da je Evlija Će -lebi bio prilično pouzdan i precizanu svom izvještaju o 17 tekija koje suse oko 1660. godine nalazile u tomgradu. Tu bi se, vjerovat no, mogleubrojiti sve poznate tekije s kale-megdanske tvrđave, iz varoši, ali isa periferije Beograda. Sasvim jeizvjesno da su se u to vrijeme ugradu nalazile tarikats ke zajednicekadirija, halvetija, nakšibendija,sa’dija i bektašija, ali i drugih tari-kata, o čijem bi se pri sustvu moglosamo posredno zak ljučivati. Izgledada je u Beog ra du sedamnaestogstoljeća tesavvuf našao naročitopogodno tlo, ka ko u praktičnom dje-lovanju raznih tarikata, tako i u nji-hovoj naučnoj, književnoj, pravnoj ifilozofskoj ostavštini. Ponovno zahatur pros toru i vremenu samo će -mo spomenuti Skender-čauševutekiju u Po dgorici, te dvije tekije uztri mekteba i dvije medrese u Pljev-ljima (Ta slidža), jednu u Požegi, i toiz vakufa Gazi Husrev-bega, ali ive liki broj šejhova i derviša Romate nji hove tekije u Nišu. Nećemopo se bno govoriti, jer samo ime svje-doči, o marijanskom svetištu Tekij-ske Gospe (Male i Velike Tekije) uTe kijskoj Crkvi na Petrovaradinu uNovom Sadu...

36

ISLAM NA BALKANU

37

KOLUMNA

BEHAR 107

multimonolog

Neće valjdaZapad, na globalnoj sceni, jedino još može izvoziti rat. I to čini. Sve grublje, sve manje poštujući ikakve pravne poretke i vrijednosti.

Piše: Senad Nanić

N e tako davno, ponirali smo ovim strani-cama u dubine vječne, mnogima imučne teme međuuvjetovanosti slobo-

de i odgovornosti. U drugom kontekstu, doduše.No što ćete… i nakon Multimonologa – multi-monolog. Ali ono što je u tom smislu tada vrije-dilo za pojedinca, u osnovi odlikuje i zajednice. Inarode. I njihove, u konačnici, države.

Dugo je, naime, trajao mukotrpan put tur-skog naroda i turskih građana izgradnje sveuspješnijeg društva koje ih, skoro stoljeće nakonkraja tada već umornog i vremenom pregaženog,nekad uzornog, moćnog i avangardnog carstva,vraća na svjetsku scenu. Zavidnom i rijetko viđe-nom marljivošću, usvojili su vremenom sve bitnekulturno-civilizacijske vještine tada superiornogzapadnog svijeta. No cijena nije bila niska. Dese-tljećima su s ne malim žrtvama bili država na bra-niku sustava kojim su pokušavali ovladati.

I ovladaše. Strpljivo povećavanim društve-nim kapacitetom u svim poljima i na svim razi-nama, započeli su proces preuzimanja nekadaekskluzivno zapadnih aktivnosti na globalnojrazini afirmirajući svoje prirodne i povijesneprednosti. Najplastičniji primjer za to je pretva-ranje Istanbula u jedno od najjačih središta zrač-nog prometa u svijetu gdje, primjerice, putnici sBalkana više ne moraju na putu za Aziju najprijepotegnuti do kakvog Frankfurta ili Pariza, već,prirodno, jeftinije i puno brže, lete preko Istan-bula. Slične uspjehe naći ćemo u mnogim dru-gim gospodarskim granama kao i u kulturi teobrazovanju. Za ostvarenje tog prirodnog poten-cijala trebalo je puno rada, znanja, mudre upra-ve, pametnog i hrabrog investiranja… I vreme-na… I strpljenja.

Jest da je Zapad Turcima, kao uostalom i

brojnim drugim sve snažnijim nacijama naroči-to u Aziji, posredno pomogao odrekavši se vla-stitog razvoja i perspektive za račun privatnefinancijske takozvane industrije. Idiotska idejada se kamatarenjem može vladati stvaralačkompopulacijom i plodovima iste se hraniti pokaza-la se propašću za sve i to, da stvar bude tragični-ja, po ne znam koji put u povijesti. Učinke togbolesnog ludila najbolje osjećamo mi, pripadni-ci tog nesretnog trenutka ove civilizacije. Kapa-citet naših zapadnih društava, ma zaboravidominaciju, da zadovolji čak i vlastite potrebena stečenoj civilizacijskoj ravni sve je manji. Tajcivilizacijski regres prijeti konačnim urušava-njem. Mi, kao društva, jednostavno sve manjetoga znamo osmisliti, oblikovati, proizvesti iodržavati. Svodimo se na korisnike i, u najbo-ljem slučaju, servisere sve manjeg broja sustavakoji koliko-toliko uspješno funkcioniraju. Čaksmo i visoko školstvo reformirali na način da nasse, po prvi puta u povijesti obrazovanja, pokuša-va uvjeriti da ćemo s manje učenja više znati. Odstudenata se sve manje traži disciplina i odgo-vornost struke, a sve više takozvani slobodanizbor gradiva. Najkreativniji nositelji nekadauspješnih sustava tjeraju se u takozvano malo isrednje poduzetništvo koje nema ozbiljniješanse ikome ponuditi svoje proizvode jer su veli-ki sustavi davno propali, a mali jednostavno pre-mali i presiromašni.

U takvim uvjetima, još uvijek odbacujućinužnu demontažu financijskog takozvanogsustava, Zapadu preostaje još samo jedan proiz-vod. Onaj u koji je desetljećima ulagao velik diosvijeta, uključujući i Turke na braniku, u imezaštite i sigurnosti navodno prosperitetnogsustava. Proizvodi su to vojno-industrijskog sek-

tora. Zapad, na globalnoj sceni, jedino još možeizvoziti rat. I to čini. Sve grublje, sve manje poštu-jući ikakve pravne poretke i vrijednosti.

Svojim odgovornim i strpljivim rastom, uokviru zapadnog političko-sigurnosnog sustava,Turska je, naročito zadnjih petnaestak godina,dosegla kapacitet slobode suodlučivanja i o ovimpitanjima. Pa neće valjda, povikat će strpljivi, onikoji su svoje živote posvetili obnovi i snazi suve-reniteta države velike tradicije, svoju teško steče-nu i obnovljenu slobodu tako naglo ograničiti iumanjiti neodgovornim pridruživanjem zapa-dnjačkom izvozu rata u zemlje koje su upravo utoj novoosvojenoj slobodi gledali mogući puto-kaz. Može li se odgovornim nazvati nedavnoneskriveno provociranje NATO invazije na Sirijužrtvujući vojni zrakoplov na sirijskom teritoriju?Ideja da je rušenjem obrambenog zrakoplovanad tuđim teritorijem (što je on tamo, zaboga,uopće radio?) ugrožena sigurnost Turske, a što biza posljedicu tada trebalo imati odluku o vojnojintervenciji NATO-a u Siriji, može se okarakterizi-rati bilo kako osim slobodnom i odgovornompolitikom države koja se želi predstaviti suvere-nom i snažnom. I dosljednom. Zar će se ulogaTurske vratiti na razinu koju je imala u vrijemehladnog rata uz tek nešto povećane koncesije?Zaboravi onda na sve osvojene slobode. Neće ihviše biti. Bez obzira na zavodljivost varljivemogućnosti obnove mini imperije ratnim izvo-zom vlastitog trenutno osnaženog sustava. Timviše što je taj izvoz u režiji i na krilima puno većei mnogo dekadentije imperije.

Stoga, makar i nakon već uzvraćenog grana-tiranja na granici, službena izjava Ankare ospremnosti na izbjegavanje rata, ipak umiruje.Zasada.

38

STAV

Foto

graf

ija T

arik

Sam

arah

Ne tražim krivca za genocidU Srebrenici je 1995. rat poka-

zao svoje najnemilosrdnije lice. No,svaki rat nosi neko novo lice užasa.Baš kada po mislimo da ne možegore, pojavi se neka nova ratnastrahota koja nas ostavi nijemima.2002. sam posjetio Split i jedna sta-rija žena me upitala: “Loši su Srbi,jel` tako?“ Nisam ništa odgovoriojer sam se bojao dirnuti u svježerane. Ona je nastavila dalje: “Rani-je nisu bili takvi, ali sada jesu.Znate, gospodine, taj rat je bio stra-šan kod nas, ali u Bosni je bio jošgori.“ Ta žena je imala prezime kojeimaju i Srbi i Hrvati. “Bijelo Du g -me“, to jest Željko Bebek, je pjevaoje d nu pjesmu o takvoj oso bi. Ne

može se reći da je jedan rat gori oddrugog, ne može se reći da bošnja-čka majka, koja je izgu bi la sina imuža, pati više od srpske maj ke, daje silovana Hrvatica osjetila ma njebolove i traume od silovane Bošnja -ki nje ili Albanke ili bilo koje drugežene na svijetu.

Ja ne tražim krivca za genocid,ne mogu suditi i osuđivati i to po -najviše zato šta nijedna poginulaosoba neće time biti oživljena. Ne -ću loše pisati o Srbima. Ne mo gureći da su svi Srbi zločinci, da suge no cidan narod. S druge strane,već se us talila svima poznata isti-na: zločin ima ime i prezime. Zlo-činca ne treba ne prestano prokli-njati jer mu time da je mo na važno-

Što Srebrenica znači meni,rođenom Nijemcu

Što Srebrenica znači meni,rođenom Nijemcu, ali i većiniljudi u mojoj zemlji koja uopćene zna da se genocid uSrebrenici dogodio? S druge strane, onikoji su znali počinju zaboravljati. Osjećamtugu i stid zbog toga, ali tako je to – usvijetu neprestano novi ratni užasi, klanja,ubijanja, silovanja, genocidi i čovjekprirodnim putem počne istiskivati sliketegoba da bi ostavio prostor za onolijepo. Međutim, obrazovani ljudi uNjemačkoj, kao i oni koji se ne mire snepravdom, znaju što se tada dogodilo.

Piše: Hermann Wild

39

STAV

BEHAR 107

sti, radimo na promociji zlo čina. Tonije u redu, nikako nije. Pe dofil, kadaubije ili siluje dijete, dobije više pažnjenego žrtva. Ja to neću činiti u svojemzapisu o Srebrenici!

Razračunao sam s duhovimaprošlosti svoje zemlje

Muslimani u Srebrenici, to jest uBosni, bili su žrtve mržnje i laži jednefašističke politike i ideologije koja i udanašnje doba ima svoje glasnike izagovarače. Mogli bi neki reći: ”Baš seNijemac našao da nekoga proziva faši-stima!“ Da! Ja to mogu, u ovom i u dru-gim sličnim slučajevima, baš ja. Moguda zovem fašistima one ljude koji su tajgenocid lično učinili ili dali naredbu zato. Ja to mogu jer se u njemačkim ško-lama otvoreno govori o zločinima Nije-maca u Drugom svjetskom ratu. Raz -ra čunao sam, kao i mnogi drugi Ni je m -ci, s duhovima prošlosti naše zemlje.Me ni je žao ljudi koji ne vide poredzdra vih očiju. Ve ći na Nijemaca danaspre zire fašizam i zbog toga imam svakolju dsko pravo da glasnike četničke ide -o logije nazivam fašistima. Neka samipo gle da ju u rječnik značenje ove riječi ivi djet će da oni to jesu.

Moj deda je imao sedam godina kadje Hitler postao legalni vladar Njema-čke. Kad je počeo Drugi svjetski ratimao je 13 godina. 1943. imao je 17godina i morao je ići u vojsku. Izgubioje brata u ratu, a on je poslije rata bioratni zarobljenik u Rusiji. Bio je zarob-ljen kada je već dezertirao, ali unifor-mu je još uvijek nosio na sebi... Uzarobljeništvu mu je bilo jako loše, kaoi mnogim drugim Nijemcima, ali niRusima nije bilo bolje, postratna gladje bila posvuda. Niti jednom zarobljeni-ku nije lako. Kad su ljudi u ratu, nijelako, to je neprirodno stanje. Primjeću-jemo da se Srebrenica (rat u Bosni) iDrugi svjetski rat razlikuju i vremen-ski i po opsegu stradanja, ali postojineka neshvatljiva potreba da ih čovjekusporedi, proba shvatiti, ne samo emo-cijama već i razumom. Što je to dovolj-no lijepo u nama, dovoljno razumno ihrabro u želji da se pomiri nepomirlji-vo, da se prekrije ružno lice rata?

Slika u slici, tuga u tuziŠta se tiče Srebrenice, razmišljam o

žrtavama, o njihovim mislima, o njiho-vim tugama, nadama, zebnjama... Mojdeda, kao i drugi njemački ratni zarob-ljenici, imali su vremena oplakati, op -ro stiti se od svojih supruga, djece, ses -tara, braće, majki, očeva... Ali njihovefa milije nisu mogle da se oproste odsvojih najmilijih u zatočeništvu. Pret-postavljali su da su negdje u Rusiji, živiili mrtvi, a ratne zarobljenike je na ži -vo tu održavala nada da će se moždajednog dana vratiti svojoj kući. Moglisu pisati pisma, a ponekad su i stizala.Ako niš ta, barem je postojala nada.

Srebreničani nisu mogli ni to! Nisuimali vremena! Događaji su tekli brzi-nom koja je oduzimala nadu. Žene nisustigle reći svojim muževima “vo lim te”,zagrliti ih, poljubiti, da zajedno popijuzadnju sabahsku kahvu. Nisu stiglereći ni: “Inšallah, vidjet će mo se opet.“Sinovima nisu više mogle biti nježne istroge majke. Sinovi nisu do bili prilikuodrasti. Majka ih neće oženiti, ma jkane će grliti svoju unučad, pripremati impi te, zaogrtati ih u “jufke“ svojeg maj -čin s tva jer nafaka je nepovratno i na -silno ukinuta.

Govorimo o dvije kategorije žrtava- onima koji su poginuli i onima koji supreživjeli. Oni koji su preživjeli svojimživotom nas podsjećaju na stradanje,zbog njihove tuge i pišem ove retke, jer,s njome, negdje duboko u sebi, naj-iskrenije suosjećam. Moj deda i svi nje-mački zarobljenici u Rusiji imali sunadu da će se vratiti. Srebreničani tonisu mogli imati. Vidio sam jednusreb re ničku majku koja je držala slikusvog muža i sina iz 1985., kada je sre-tna obitelj bila na odmoru u Dubrovni-ku. Mu ža i sina su ubili, a u toj ženi jeostala pra znina, koju popunjava jednaslika sa zajedničkog odmora. Ta slikau slici, tu ga u tuzi, na jedan neobičannačin me ni je razumljiva. Kada ju gle-dam, za mišljam svoju ženu i djecu.Plačem nad slikom majke Srebrenice,a ujedno plačem nad svo jom ženom,majkom moje djece. Ma šta me brigaza mene, da um r em ili poginem u ratu,samo da su oni živi, a tuga i bol proi-

zlazi iz misli da su moja voljena supru-ga i moji sinovi ostali sami, da tugujujer mene nema, da tuguju jer ne znajuza moj kraj. Mojem dedi u Rusiji je bilolakše nego onima koji su ga čekali dase pojavi na obiteljskom pragu. On jeimao nadu, a oni su imali zebnju, stal-ni nemir, oni su pružali svoje rukeprema Rusiji dozivajući, a noću su pla-kali u jastuke.

Ne sumnjam da srebrenička maj -ka, koja u rukama nosi sliku svogamu ža i sina s ljetovanja, trpi strašnesrčane bolove. I to ne samo onda kadado laze crni dani sjećanja, godišnjiceob ilježavanja genocida, i kada se mno -gi političari natječu u iskazivanju rije-či sućuti, a slutimo da rade na vlastitojpropagandi. Ona te bolove, glasovesvo jih polupanih srčanih klijetki, gla-sove svoga sina i muža, osjeća svakogdana! Moje suosjećanje s njenom pat-njom me baca na koljena, pružamsvoje ruke prema Srebrenici dozivaju-ći njenog muža i sina, osjećam zebnju inemir. Možda sanja o lijepim danimau Dubrovniku kada su otac i sin pliva-li u moru, a ona ih gledala, možda sesjeća najljepšeg dječjeg osmijeha nasvijetu! Grli svoj jastuk i sanja zajedni-čke zagrljaje, osjeća njihovu toplinu,njihov dah, sina na svome krilu i nje-gov miris, kada ga je hranila i pjevalamu sevdalinke. Zatim more postaje ne -mirno, sina i oca guta oluja. Nastupabuđenje, a snovi se utapaju u suzama,a jastuk postaje suzno mezarje. Onazna da povratka nema, da njenih naj-milijih više nema. Ona bi se vratila usan, pokušava zaspati, ali bol je jača.

Odmor u Dubrovniku postaje sa mogorko sjećanje, jer taj genocid i taj ratsu u bošnjačka srca, u njihove živote,ušla i ostala kao otrovan trn. Raneostaju! I zato se može oprostiti, ali nesmije se zaboraviti!

Gdje je kraj ratnim apsurdima?Mi Nijemci nećemo nikada zabora-

viti šta smo učinili Jevrejima i drugimnarodima. Oprostili su nam jer smo seispričali i otvoreno pokazali da nam ježao. U jednom trenutku nastao je stra-šan konflikt među djedovima i unuci-

ma jer su se mladi pitali da li im jededa bio zločinac. Mrze svoje djedovekoji su bili zločinci. Naravno da ima iizuzetaka, onih koji svoje djedove zlo-čince slave, ali mali je taj broj.

Ove godine, na obljetnicu genocidau Srebrenici, kupio sam bosanske,hrvatske i srpske novine. U Njemač kojse na željezničkoj stanici može ku pi ti“Avaz”, “Večernji list”, “Oslobođenje”,“Večernje novosti”, “Slobodna Da -lmacija”, “Vesti”... Srpske novine suimale agresivne naslove, ali tekstovi subili nešto oprezniji i umjereniji. Jesu lipotrebne takve provokacije? Pri znajese genocid, ali iskreno ža lje nje, pomojoj interpretaciji, ne postoji. Hrvat-ske novine otvoreno pišu o genocidu,emocije se čine iskrenima, čak i oneizgovorene iz usta političara poput pre-mijera Zorana Milanovića. Srpski poli-tičari moraju doći u Srebrenicu i Mila-nović u to vjeruje. Kada bi srpski pred-sjednik Nikolić pao na koljena u Sre-brenici, kao nekad Brandt u Varšavi, jabih povjerovao da je iskren. “Avaz“ jepisao kao i Hrvati, potresno i iz “prveruke“, što je bilo za očekivati.

Srebreničani i Bošnjaci, koji su pre -živjeli rat, kao i djeca silovanih že na,trebaju pomoć. Ali ne samo kada seobilježavaju komemorativne obljetni-ce. Njihove traume bole svaki dan.Svaka osoba bi trebala da piše svojuknjigu o Srebrenici, o Bosni i o ratu -da se ne zaboravi. Iako su svjedočan-stva stravična mi ne smijemo pred nji -ma zanijemiti, ne smijemo šutjeti. Kadse ne zaboravi, onda se ne ponavlja.Srebrenica nije bio posljednji čin rat-nog užasa na Balkanu. Kosovo je usli-jedilo samo 4 godina kasnije. Al ba n cisu bili masovno ubijani i NATO je rea-girao bombardiranjem Srbije da pomo-gne žrtvama. Naučila je ZapadnaEuropa! Tako se barem činilo na prvipogled, ali pritom je Sjenica na San-džaku bila bombardirana i muslimanisu opet poginuli... Gdje je kraj ratnimapsurdima?

Bošnjaci u Bosni su imali mo gu ć no -sti da se zlurado raduju zbog bombar-diranja Srbije ili da budu solidarni saAlbancima koji su patili, ginuli i bježa-

li u druge zemlje. Albanci su se vratilii sada na Kosovu Srbi kao manjinaima ju problem. Gdje je kraj apsurdima,ho će li se taj začarani krug već jednomza vršiti. Nije važno šta su Bošnjacitada mislili, jer je to bilo odmah poslijerata u Bosni. Važno je šta danas misleo tome. Samo solidarnost s drugimadaje ovoj tuzi preduvjete za konačnimir. Rado se sjećam one Hrvatice uSplitu jer je pokazala neku vrst soli-darnosti s Bosnom. Tako moraju svi sasvima, u svim smjerovima, ali trebana g la siti - netko više a netko manje, jernisu svi ra dili jednake zločine. Među-tim, žrtva je žrt va. I hrvatsku i bošnja-čku i srpsku i njemač ku i rusku majkujednako boli gubitak sina i mu ža.

Najbolje se to povezuje kad se slu-

šaju ilahije hafiza Aziza Alilija. On jeAlbanac i uči ilahije na bo sanskom.Glavni je imam džamije u Zagrebu.To je idealan primjer mo noteističkevjere, a ona katolička i islamska upravilu ne znaju za granice naciona-lnosti i solidarnosti. Ja sam solidaransa svim žrt vama Balkana i posebnosa žrt vama iz Srebrenice. Neka imRahmet bude! Ja, koji sam rođeni Ni -jemac, ali nisam zločinac jer samraskrstio sa zločinima svojih predaka.Isto će morati učiniti neki narodi Bal-kana da se uz njihovu naciju ne bivezala imenica zločinac. Ja mogu vo -lje ti svoju Njemačku, pružati rukepre ma Rusiji, prema Bosni, prema či -tavom svijetu, kao slobodoljubivi čov -jek čiste savjesti.

40

STAV

Ne sumnjam da srebreničkamaj ka, koja u rukama nosi sliku

svoga mu ža i sina s ljetovanja,trpi strašne srčane bolove. I to nesamo onda kada do laze crni danisjećanja, godišnjice ob ilježavanja

genocida, i kada se mno gipolitičari natječu u iskazivanju

riječi sućuti, a slutimo da rade navlastitoj propagandi. Ona te bolove,

glasove svo jih polupanih srčanihklijetki, glasove svoga sina i muža,

osjeća svakog dana! Mojesuosjećanje s njenom patnjom me

baca na koljena, pružam svoje rukeprema Srebrenici dozivajući njenogmuža i sina, osjećam zebnju i nemir.

Foto

graf

ija T

arik

Sam

arah

41

KOLUMNA

BEHAR 107

centar za urgentnu medicinu Piše: Filip Mursel Begović

“M onstrum, psihopata,koljač, zločinac, tre baga bacit niz neboder,

kreten, bolesnik, zatuć ga treba,ma nijak, kompleksaš, koljač, na lo -maču s njime, u zatvor, na mučenje,zlostavljač, dabog da crko, šugavac,zaklat ga jer bolje spriječit nego lije-čit...“ Ovo su samo neka od Face-book čašćenja upućena Ante Paliću,zagrebačkom studentu koji je baciomačku niz balkon i to snimio kame-rom te postavio na svome Facebookprofilu. “Leteća mačka, malo samdao ma ci krila, hahaha“, napisao jekao komentar na svoje nedjelo. Ni -š ta novo na temu mučenja životi-nja, rekli bismo, samo još jedan pri-kaz ljudske surovosti za svaku osu -du. No, posebno me zaintrigirao je -dan od komentara s Facebooka kojiglasi: “u zoološki vrt s njime međuostale životinje.“

Komentar je to koji stoji kao bli -stavi primjer društvenog licemjer-ja. Dakle, da bi osvetili mica macuAntu Palića je trebalo poslati međuostale životinje u kavez na služenjedoživotne kazne jer će time biti za -do voljena pravda. Uz to, netko je is -ko pao sliku te ljudske “životinje“ko ja se zove Ante Palić i sada sema sovno sharea na Facebooku uzgo re navedene komentare. Više jelju di u Hrvatskoj u 70 sati osudiloAntu Palića, nego Antu Pavelića u70 godine.

CrtićiUostalom, na što nam liči Pali-

ćev opis bacanja mace niz balkon?Sjećamo li se možda crtića Tom iJerry u kojem se mačka i mišnaganjaju i mrcvare u svim mogu-ćim kombinacijama. Sjećamo li secrtića u kojem kanarinac kaže“mislim da sam vidio mica macu“pa se animirani junaci naganjajudo besvijesti. Sjećamo li se crtića ukojem lovac neuspješno naganjaZekoslava Mrkvu, pa raznih pata-ka, ptica trkačica... svih tih Disne-yevih junaka koji su nam obilježilidjetinjstvo i na koje smo se smijali,a da nitko nije ni pomislio da su ticrtići odveć nasilni.

Treba li, stoga, s tolikom žesti-nom osuditi Antu Palića i pritomzaboraviti na nas same koji smouključili TV i na nekom Juniorkanalu svome djetetu pustili crtić ukojem mačke i patke eksplodiraju,odsječene su im glave, priklještenesu o vrata, izbijaju im se zubi, režurepovi i tako dalje. Koliko puta smočuli za slučajeve dječjih mučenjamačaka i pasa u svim mogućim ko -m binacijama, baš kao u crtićima.Znam tu djecu, gledao sam ta mu -čenja u svom djetinjstvu. Neki odnjih su danas ugledni građani,dru štvena krema. Zbunjujuće, jerpo stoji osnovana sumnja da onajtko voli mučiti životinje, voli muči-ti i ljude. Hajmo dalje.

LovciLov. Taj sport privilegirane

društvene elite i inih dokonih mu -š karaca koji, dok se ne igraju rata,grupno love zečeve i srndaće pošumama i gorama. Pričao mi jejedan lokalni lovac, iz mog susjed-stva, da vole upucati mačku “jerona najviše odleti u zrak kad je po -godiš i to je prestrašno smiješno“.Skupi se tako njih dvadesetak,ozbiljnih kao smrt, i krenu u lov.Poredani u liniju naganjaju zeca,pucaju, urliču, laju s lovačkim psi -ma... i izbuše Zekoslava Mrkvu.Onda odu u lokalni lovački resto-ran i nakrkaju se srnećeg gulaša ihvale se kako je njih dvadeset ubi -lo jednog zeku, dva fazana i jednumačku. Onda pjevaju narodne pje-sme i “mirna Bosna“.

Tužno je biti takvo muško, kaošto je tužno svoju muškost trenira-ti i dokazivati maltretirajući vla-stitu ženu i djecu. U Samoborskomgorju, u blizini Zagreba, pojavilase prije par godina potpuno bijelasrna. Čudo prirode, ali lovci rekošeda je genetska deformacija te nisuimali mira dok je nisu locirali iodstrelili. Zatim su se slikali zanovine, nogama pritiskujući krva-vu glavu ustrijeljene bijele srne, tidežmekasti lovci crvenih noseva.

Uzgred, ima li goreg licemjerjaod aristokrata, primjerice onihengleskih, koji baštine lov kao neki

Više je ljudi u Hrvatskoj u 70 sati osudilo Antu Palića,nego Antu Pavelića u 70 godine.

Ante Palić i animalni dušebrižnici

42

KOLUMNA

monarhistički obred, a istodobno suizrazito aktivni u “Društvu zazaštitu životinja“. To se zove kravljeludilo u lovu na zeca. Ante Palićnije najgori. Ma on je za njih neštokao, šta ja znam, John Lennon,Maharishi. Ne mogu iz glave izbaci-ti ni slike svih onih novovjekih biz-nismena koji se hvale da sponzori-raju lovišta ili su im vlasnici. Preno-se časopisi za ljepotu(!) slike tajku-na i inih korporativnih lovaca sapuškom u ruci u lovu na divlje živo-tinje. To je prestižno, molim, štovi-še lijepo. Kažu: “znate, mi hranimoživotinje, pomažemo im da preživezimu.“ Pa to je priča o Ivici i Marici– nahranim te da bi te pojeo. A štaje sa njihovim radnicima koje treti-raju kao životinje. Vidio sam nekidan da jedna radnica u samoposlu-zi nosi crvenu traku preko ramena.Pitah je “šta vam je to“, misleći daje neki praznik. Ženica se zacrveni-la od stida. Kasnije sam saznao datako korporativni lovci obilježavajuradnice s menstruacijom.

Zerdav ženeZaogrnute u lisičje, vučje i zečje

krzno, žene zvane zerdav ili pakčinčilice koje hodaju po ulicama gla-vnih gradova, hermelin im je špicna me, udebljat će se ako pojedudvo pek. Hodaju po domjencima,gala partyima, glamuroznim even-tima, služe za odstrel korporativ-nim noćnim lovcima. I to je na s ta -vak lova. “Mačkice, kupio sam tinovu bundu.“, govore im lovci slina-vih ustiju. Kada ih istroše, skinuim bundu, oderu kožu i bace prekobalkona, na ulicu.

Izletnici i njihovi kućni ljubimciPoštovaoci prirode kao sakral-

nog mjesta iskonske ljepote. Čimizletnici zasjednu na neki propla-nak odmah sanjaju o roštilju. Čimvide srnu, zeca ili fazana sanjaju o

tome kako bi bilo lijepo vidjeti ihna kakvom tanjuru. Na izlete vodepse i mačke koje drže u svojim gra -d skim stanovima. Na jedanaestomkatu nebodera (ne liče li po ne kadna ljudske golubinjake) imaju pra -vi zoološki vrt. Psa ili ma čku, ka -na rinca, zamorca, bijelog miša,zmi je, paukove, majmune... s psi -ma spavaju, ljube se s ma č kama,oblače im raznu odjeću kad je vanizima da se ne prehlade (jer su imdlaku ošišali da bi ljubimac imaoneku šik frizuru), kastriraju ih dase ne bi razmnožavali, potpuno ihlišavajući njihove iskonske prirodei potreba.

Jer, pas više voli valjati se u bla -tu nego spavati u lenoru opranimplahtama, a ptičica više voli letjetipo zraku neko biti zarobljena ukrletci. Koliko smo puta vidjeli vla-snike pasa po gradovima, čiji dlaka-vi ljubimac, čim izađe van, njuškakosti i smeće, valja se po prašini, polokvama, a nesretni vlasnik viče“fuj Fleki, fuj, sram te bilo“, zatimplačnim glasom zaključi da će sepseća “bebica“ morati kupati kadase vrate kući. Nema radosnije vije-sti od one kada pročitam da netkotraži svoga kanarinca. “Pomozite,pobjegao mi je žuti kanarinac s pje-gicom na lijevom krilu, dajem boga-tu nagradu nalazniku“, čitao samna jednom stupu zlurado se raduju-ći nesreći vlasnika.

Sloboda je neizmjerljiva katego-rija i vrijednost, sloboda, ta slatkariječ. Pa makar kanarinac uginuonakon sat vremena van krletke, bioje slobodan, sat vremena je letiouživajući u svojoj iskonskoj prirodi.Tih sat vremena slobode vrijediviše nego čitav život proveden ukrletci, shvaćamo li to. Razmislitemalo bolje prije nego ubijete AntuPalića, jer možda bi prvo trebaliprestati spavati sa svojim psom ipustiti žutog kanarinca na slobodu.

GurmaniJelo. Svinja s jabukom u čelju-

sti, goveđe glave ukrašene perši-nom i servirane u finom skupocje-nom posuđu, pečeni zec s mrkvomu ustima, fazan ukrašen paunovimperom, vol na ražnju oko kojega seplešu narodna kola, svi oni kolople-ti kobasica i sudžuka koji na kupuizgledaju kao nečija crijeva... da,svaki dan se jedu životinjski ekst -re miteti, mozgovi, jetra, jaja, jezici,papci i batci, stomaci, crijeva, azgra žavamo se nad Antom Pali-ćem. U takozvanim finim građan-skim porodicama jede se sa šestviljuški i na deset tanjura, jede sefino dekorirano meso, a kada je ri -ječ o klanju životinja onda će istireći da to ne mogu gledati: “fuj, jaojadne životinje, grozno, odvratno,ne podnosim krv...“

“Piju, piju, vidi kokice, joj, vidizeku kako je sladak“, onda tras sa -ta rom po glavi. Spoznao sam to jed-nom prigodom na proputovanjuGorskim kotarom. Na odlasku samu lokalnom restoranu, gdje stajuautobusi s putnicima, na livadi raz-nježeno gladio janjad. Na povratkusam je gledao nabijenu na ražanj,izbuljenih očiju, koji se okretao, iguštajući je jeo. Polazim od sebe,da kle, licemjera. Šta da ja zamje-ram Anti Paliću, koliko sam kokošii zečeva i krava pojeo? Čitava stada,čitave kokošinjce sam proždro mlja-ckajući. Osobno, smatram da ne bitrebalo jesti životinje koje nismospremni vlastitom rukom zaklati.

Treba li toliko mesa na našemjelovniku, pogotovo ako znamo da jeono na dnu hranidbene nutritivneljestvice? Naš će Bosanac reći dapiletina nije meso, ne priznaje ništaispod životinje sa četiri noge. O ribida i ne govorimo, ona Bosancu dođekao salata. Uvijek me je to čudilojer sam se osobno uvjerio da kuhi-nja koja je srodna bosanskoj, onaturska, obiluje povrćem. Divim se

43

KOLUMNA

BEHAR 107

ljudima sa sela koji će često reći dase “meso jelo samo jednom tjedno“.Neki će reći da je to bilo iz ekonom-skih razloga, ali mislimo prijesvega na čovjeka lovca, onog kojinije imao izbora, pa je lovio medvje-de i jelene da bi se prehranio i ogr-nuo za ciče zime.

Divim se Eskimima i Indijanci-ma, čak je prahistorijski čovjek biouglađeniji od nas koji serviramoživotinje u porculanskom posuđu.Lovio je i jeo meso radi preživljava-nja, a ne radi zabave. Pa kako bi se -ljak živio na selu, pogotovo po zimi,ako ne bi jeo meso. Zar Eskim možejesti juhu od povrća? Ako “filozofi“vegetarijanstva (ideološkog) kažuda je strašan grijeh ubiti životinju,

što je onda s Eskimima. Ima puno iu podneblju gdje čovjek živi. Lako jebiti vegetarijanac u tropima, napro-sto je prirodno, ali kako biti homovegetus među Eskimima ili nabosanskoj planini ili u ratu koji sezakuha u bosanskim dolinama sva-kih 50 godina, ma koješta. Uosta-lom, zar zaboravljaju ti zapadnjački“filozofi“ indijske provenijencije nainstancu kšatrija, kojima je po hin-duističkoj raspodijeli kasta dozvo-ljeno jesti meso. Zar nije Arjuna,koji je na bojnom polju (u spjevu“Bhagavad Ghita“) razgovarao sKrishnom, bio kšatrija?

Halal certificiranoZar ne bih bili najveći od lice-

mjera da osuđujemo jedenje mesa,a da kao muslimani slijedimo putsvojeg Vjerovjesnika Muhammeda,neka je mir na njega. On je jeomeso. Međutim, islam poznaje nizpravila koje treba zadovoljiti da bise životinja koristila za jelo. S drugestrane, zaboravlja se da se halalispravnost ne očituje samo krozstroga pravila klanja životinja, imapuno i u halal uzgoju. Kao što išumsko drvo, prije nego se odrežeza grijanje, raste u svom prirodnomokruženju, pretpostavljamo da iživotinje trebaju rasti i živjeti u

skladu sa svojom prirodom. Je lihalal uzgajati životinje u hangari-ma, u kavezima, masovno, samo izrazloga da ih se iskoristi do maksi-muma, a ne dajući im pravo da uži-vaju svoju prirodu?

Tko smo mi da uskraćujemopra vo životinjama da uživaju usvježem zraku? Također, halal kla-nje na serijskim mašinama, kadase tisuće kokoši poreda na vrpcu pahalal auditor prouči Bismillu, sum-njiv je halal postupak. Ako životinjane smije vidjeti oštricu noža, nesmije vidjeti da ide na klanje kojetreba obaviti brzo, jednim potezom,kako je to halal serijsko klanjemoguće? Da li muslimani time udo-voljavaju masovnim potrebama zajedenjem mesa ili Allahovim odred-bama i sunnetu Poslanika a.s.? Pti-čja gripa, kravlje ludilo i svinjskagripa znakovi su da onim blagoda-tima koje smo dobili od Boga na darne raspolažemo na ispravan način.Na kraju, nisu muslimani za tokrivi, jer, jasno je da oni međunjima koji se pridržavaju odredabasvoje vjere neće narušiti prirodnuravnotežu.

Ljudska “životinja“Živimo u šumi, moja žena, moj

sin i ja. Kupili smo kuću u prirodi,van Zagreba, i odselili se iz grada.Naša kuća se nalazi u tzv. zelenojzoni. Ujutro mi pred kućom prola-ze srndaći i zečevi, čujem fazanekako se pare, ježeve kako pušu kaoda se nadimlja zemlja. Srndaćizastanu pa se dugo gledamo u oči.Oni se ukoče od straha, bojeći seda ću iz svojih očiju izvaditi dvoci-jevku i upucati ih, potom prepari-rati, a glave im kao trofej objesitiiznad televizora u svom dnevnomboravku. Postidi me njihov pogled,mene ljudsku “životinju“. Moždami se učinilo, ali mislim da samvidio sebe u njihovim očima, i micamacu koju je Ante Palić bezdušnobacio niz balkon.

Kao što i šumsko drvo, prijenego se odreže za grijanje,raste u svom prirodnomokruženju, pretpostavljamo dai životinje trebaju rasti i živjetiu skladu sa svojom prirodom.Je li halal uzgajati životinje uhangarima, u kavezima,masovno, samo iz razloga da ihse iskoristi do maksimuma, ane dajući im pravo da uživajusvoju prirodu?

44

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agačević

Zovem se slovocrtač snova

Intervju: Rusmir Agačević

Razgovarao: Filip Mursel Begović

Zovem se slovocrtač snova

Dramski književnik Rusmir Agačević rođen je1952. u Travniku, Bosna i Hercegovina. Napisao je 11drama, sve su odigrane i prevedene na nekolikosvjetskih jezika. Najpoznatije su “Ljudi ko vozovi“(1980.), koju je za TV BiH režirao redatelj Emir Kusturi-ca, “Ilhamija“, koja je 1984. uvrštena u Antologijumlade drame BiH (prevedena na turski, albanski imakedonski) i koja je po mišljenju teatarskog kritiča-ra i pisca Safeta Plakala “najuspješnija povijesnadrama u BiH“, zatim “Picnic“ koji je preveden na slo-venski, engleski, poljski i slovački, za kojeg najpozna-tiji dramski kritičar u BiH, mr. Vojislav Vujanović, tvrdi“kako se to dramsko djelo svrstava među tri najboljedrame apsurda u BiH“, pa “Događanje familije Hadu-mić“, snimljena za TV BiH, po mišljenju redateljaDubravka Bibanovića “najsnažnija crna groteska ispi-sana u Bosni“ i drama “Cokule“, koju je 2001. odigraoSarajevski ratni teatar, također snimljena za TV BiH.

Bavi se i pisanjem edukativnih scenskih bajki zadjecu. Izvedeno mu je 19 teatarskih dječjih igrokaza,od kojih su najpoznatije “U koferu bajka“ i “PIF“, snim-ljene za TV BiH. Pisao je dugo vremena kolumne usarajevskim časopisima: “Svijet“ i “As“. Kao scenarist iredatelj snimio je 11 kratkih dokumentarno-igranihfilmova, od kojih su “Asim free man“, “Ruke majkeRabije“ i “Pera zvani Fis“, prikazani na TV BiH , a “Jeze-ro“, “Čovjek i pas“, te “Hutovo blato“, prikazani naFTV, kao i “Crni kruh“, “Bijeli konj“ i “Bosut bicycleman“ , a svi su navedeni filmovi, zajedno s filmovima

“Irhana može mirno da spava“ i “Čovjek ti je kaodrvo“ igrani na filmskim festivalima i smotrama ucijelom svijetu (Amerika, Pakistan, Japan, Rusija, Tur-ska, Njemačka, Austrija , Grčka , Italija...).

Izašla mu je knjiga dramskih tekstova “Četiri tea-tarska komada“, u pripremi je knjiga igrokaza zadjecu “Deset stihovanih bajki“, te slikovnice “Legen-da o Ayvaz dedi“, i “Mljekar i guslač na krovu“.

Scenarist je i koscenarist mnogobrojnih TV zaba-vnih programa. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada ipriznanja za književni, redateljski i glumački opus,kako u teatarskim tako i u televizijskim ostvarenjima.Pisao kratke pripovijetke i nagrađivan na novinskimkonkursima. Zadnjih deset godina živi i radi u Hrvat-skoj, ostvarujući svoj program za djecu “Preko scenedo samopouzdanja“, kroz suradnju sa SOS Dječijimselima u Hrvatskoj, i kroz svoje malo kazalište “PlanetPatuljaka“.

U godini 2012., prema svome tekstu režirao dje-čju predstavu za odrasle “Guslač na krovu“, s djecomSOS Dječjeg sela Lekenik – a koja je izvedena u HNKŠibenik na zatvaranju Međunarodnog dječjeg festi-vala, te je s istom predstavom nastupio u Puli na festi-valu “Bejahad“ . Dobitnik prve nagrade na natječajuza ovogodišnju kratku priču na židovsku temu - priz-nanje mu je uručeno iz ruku književnika PredragaMatvejevića. Završio je knjigu priča pod naslovom“Snovopriče o Sefardima i Aškenazima travničkim“koja čeka na izdavanje.

45


BEHAR 107

Iako niste profesionalni kazališ -tarac, svoju ste kazališnu djelat-nost započeli s 27 godina s us p je -šnim prvijencem “Ljudi ko vo zo -vi“, po tom tekstu Emir Kus tu -rica je snimio svoj prvi fi lm, pož-njeli ste uspjeh. Praizvedba tedrame bila je 1979. u produkcijiAmaterskog pozorišta u Tra v ni -ku. Je li to bilo presudno da seod tada posve posvetite teat ru?

Zapravo je Kusturica od već pos -tavljene predstave “Ljudi ko vozovi“,za potrebe TV Sarajevo, snimio inapravio vrlo uspješnu TV komediju.Bio je to prvi snimak jedne ne pro -fesionalne teatarske družine na pro-storima bivše države. I malo je onihmjesta u njoj gdje je nismo odigrali ipubliku na noge svojom iz ve d bompodigli. Istina je kako sam iz poets -kih, baš nezrelih, pa i pripovjedačkihpotočića, zahvaljujući ovom prvomdra mskom prvijencu, zaplovio u me -ni tad čudesne teatarske vo de. Is kre -no govoreći, ono što je bilo presud noza moje pisanje jesu susreti s Vojisla-vom Vujanovićem, Safetom Plaka-lom i Dubravkom Bibano vi ćem, kojisu već i tada bili znana ime na u BiHteatarskom životu. Njih trojica, svakina svoj način, sva ka ko su me uvjeri-la kako bih se i da lje trebao bavititeatrom, a i svojim su me sa v je timauputili u mnoge tajne pisanja. Bes -krajno sam im na tome zahvalan.

Slijedi niz dramskih uspješnicana Festivalu dramskih amateraJu goslavije u Trebinju. Vaša tre -ća drama “Laboratorija jaje naoko“ opet osvaja publiku. Ko li koste tada čeznuli za profesiona-lnim kazalištem, iako ste ra s po -lagali sa izvrsnim travničkimama terima? Kolika je Vaša zas -lu ga u tome da su amateri pos ta -li gotovo uspješniji od profesi o -nalaca?

Nakon “Ljudi ko vozova“ došao je“Te atar solo bez mesa“, pa onda i“La boratorija jaje na oko“, a mi uTra vniku nismo nikada ni razmišlja-

li niti se postavljali kao da jesmo po -zo rišni amateri . Jer, mi smo u to do -ba bili pozivani i igrali smo na svimrelevantnijim teatarskim festivalimai smotrama profesionalnih družina.

Mi smo igrali u prosjeku godišnjeoko 70 predstava na gostovanjima ibili smo najpoznatije putujuće pozo-rište. U medijima se tada govorilokako postoje tri vrste pozorišta: pro-fesionalno, amatersko i travničko.Mi smo imali čudesnu potporu od ci -je log grada. Nama su naše predsta-ve režirali i eminentni profesionalcikoji su sa sobom dovodili svoje timo-ve scenografa, kostimografa, koreo-grafa i glazbenih suradnika. S namaje na naše gostujuće predstave puto-vala i naša publika! U svakome gra -du gdje smo igrali, bili su redovi zakupnju ulaznica, a svaka naša pred-stava u Travniku bila je razjagmlje-na. To je bio jedinstven fenomenmislim u cijeloj Europi: mi smo bilipozorište koje je imalo svoje navija-če, a nama su kao na izlete dolazilefamilije iz Sarajeva, Zenice, Bugoj-na, Jajca i Banja Luke i s uživanjemgledale naše urnebesne komedije.

Imali smo i svoje stalne zaposleni-ke i svoju scenu sa svom potrebnomopremom. A moje zasluga, ako se tomože reći, jeste ta što sam tada kaošnajder uzimao mjeru glumcima iprema njima pisao određene uloge, išto su moji tekstovi donosili neki novišarm na naše scene. No, ja i sadamislim kako je moja zasluga mrvicau usporedbi od onoga što sam ja dobi-vao od travničkih glumaca. Malo jepisaca imalo privilegiju da mu se tek-stovi izvode dok su još topli poput tekizvađenog kruha iz šporeta.

Nije li bilo opasno te davne 1981.baviti se dramatizacijom su d bi -ne Ilhamije Žepčevija, šej ha,ima ma i hatiba Ferhadpašinedža mije u Žepču, kojega je 1821.,zbog slobodoljubive pjes me, daopo gubiti turski namjesnik Dže-laludin-paša. Naime, alu diraliste na odnos vlasti pre ma umjet-

nosti, a predstava je ubrzo ski-nuta s repertoara.

Ja sam o dobrom, dobro dobromIlhamiji pisao iz nekih drugih razlo-ga, i ne bih se sad poželio hasitinekom svojom hrabrošću i buntov -no šću, jer, u mojoj Potur- mahaliima greblje, i na njemu jeste turbe smezarom Ilhamijinim, i tamo samse kao dijete bosonog, snen i sretanigrao, a o pjesniku koji tamo leži ni -sam ništa znao, osim tajnovitihšaputanja kako je on neobičan sihir-baz bio. Pa sam tako, tek u neko vri-jeme, pričama i legendom zadojen,odlučio ispisati tekst o pjesniku kojise nije želio odreći svojih buntovnihstihova pa makar ga glave stajali.Eh, a kad je predstava osvanula izamirisala neobičnom pričom i bilapocakljena vatrometom oduševlje-nja gdje je god odigrana, eh, tek on -da kada su je i neka druga pozorištau BiH stavila na mogući repertoar,tek su se onda hinjski nadigli i hala-buku napravili oni što su u partiji,kao i ja bili, ali su oni “naši“, pa suimali više prava da me po p lj uju i ha -rangu povedu kako sam plah islam-ski fundamentalist .

Da se nisu neki iznenada sjetilika ko ja baš ne mogu biti takav fun -da mentalist, jer otac, jer babo moj je -ste Ferid, ali je mati moja Wanda Mi -e r zewinska od snene Poljske, ja bihmožda i imao neke posljedice. Mo - ram reći istinu, nije nama onda ni -kakva zabrana došla kako bi Ilhami-ju s repertoara skinuli, jednostav nonas više nisu s tom predstavom po -zivali na gostovanja i ona se prko s nai neobična sklonila u sjenu koja jesvake godine sve veća i veća bivala.

Gdje je bila granica političke po -dobnosti ispod koje se nije smje -lo ići? Naime, otkuda poveznicaIlhamije s Ivanom Goranom Ko - vačićem? Nije li to bio ustupaktadašnjoj vlasti?

Ma, nisam ja imao nekih proble-ma u pisanju, ni zabrana, ni pritisa-ka. Nije meni nikada, ja ne želim

lagati i kao sad o sebi lik nekog mu -če nika stvarati, nije meni nikad re -če no: deder poderi to, a napiši ovo!Ne kako, nakon odigranih predstava,kao što je bio “Teatar solo bez me sa“javljale su se kritike i “preporuke“ odnekih političkih moćnika kako nije“baš u redu na takav način kritiko-vati partiju i njene funkcionere“, alinikad nije stigao nekakav ferman ina njemu muhur i zabrana da se to ito ne smije. Moguće da su se izanekih kulisa dešavale neke radnje,ali ja nikad nisam dobio preporukuda nešto trebam i moram napisati.

Doduše, moje su se drame i ko -me dije zaigrale na scenama nekihprofesionalnih teatara mnogo prijenego su u Bosni postavljene, ma, eto,ja bih opet rekao: možda nisu nizaslužile, jer nisu dobre bile. Ono štoznam jeste i to, ja sam sigurno naj-gledaniji dramskih pisac u BiH uprij eratnom periodu, jer nema nijed nog grada i ni jednog manjeg mje -sta u kojemu neka od mojih pre d -stava nije izvedena.

U 35 dosadašnjih godina mogpisanja mnogi su se glumci u raz-nim teatrima, igrajući moje teksto-ve, oko 1700 puta pred publikompoklonili… Što se tiče poveznice iz -me đu Ilhamije i Gorana Kovačića,ona nije bila nikakav ustupak bilokomu. Ilhamija je kao pjesnik zbogpjesama ubijen. Možda bi njegovasudbina drugačija bila da se nije pe -rom zametnuo. I Goran je ponaj vi šezbog pjesama život okončao. Svakije u svoje nevrijeme svojim stihovi-ma neljudima zasmetao.

Riječi koje govori Ilhamija spo-minjući Gorana jesu samo slutnjaonoga što će se dešavati, zapravo štose dešavalo pjesnicima u nevakat,

kada su se sabljama i noževima pje-sme, pripovijetke i romani pisali.

Vjerujem da bi danas tu dramupisali na drugačiji način. No, činise da je Ilhamijin “Čudan zemannastade“ uvijek aktualan, uvijeksporan za one koji su na čelu po -li tičkih ideologija. Pričali ste mii o posebnom odnosu prema Il -ha mijinom turbetu u Travnikuko je ste imali kao djeca. Ilhamijaje naprosto bio i ostao poštovan ito ne samo od bosanskih musli-mana.

Dramski prikaz Ilhamijinog ži -vo ta slovima sam nacrtao prije 30go dina. Orah na greblju iznad njego-vog turbeta dobro se osnažio i razra-stao, a borovi u mojoj avliji nisu višemomci nego iskusne dede, makar senikad i nigdje sa svog mjesta mrd-nuli nisu. Ali, ja jesam, dunjalukomsam se naskitao i mudrih i učenihlju di sreo, i još više takvih knjiga iš -či tao. Može biti da bih nešto sadadru gačije o Ilhamiji pisao, a može bi -ti i da ne bih, kako god, ja sam svojeispričao, umočio palac u svoje snovei pod to se zauvijek potpisao. Harti-je i tinte ne može nestati, pa bujrumsvakome…

I ovo još: tamo, gdje se rukujuFatmić i Potur-mahala, tamo gdje jestaro greblje i na njemu Ilhamija,ta mo smo se kao djeca igrali i začu-đeno gledali ljude kako donose flašes vodom, pale svijeće i ostavljaju cvi-jeće pred drvenim vratima malogtu rbeta. I svi smo skupa, i oni ljudi imi djeca vazda smjerni i radosni bi -li, kao da smo na nekom vrelu iz ko -jega se dobrotom napijamo. A, samopar stotina koraka dalje, u čaršiji,ima turbe Sejjid hadži hafiz Ali Dže-

laludin paše, istog onog što je Ilha-miju dao zadaviti. Nikad ničije, pani moje oči vidjele nisu kako predme zarom tog moćnog vezira osvanubar jedan šugav cvijet, bi svijeća ije-dna upaljena, i makar jedan insanna tom mjestu dovu prouči…

Jeste li pisali znajući nešto o mo -dernom teatru i koji su Vamdramski pisci bili uzori, koje suVas teme opsjedale?

Ja zapravo nikada nisam naslutiogdje je kapija između finih baščimodernog i klasičnog teatra. Ono štoje nekad bilo novo i neobično, danasje klasično. Ma sigurno je kako samiznimno veliki broj knjiga u svomeživotu zapamtio. Evo, ni dan danasnikada ne legnem, a da barem neko-liko listova ne dodirnem prije kona-ka, pa makar se već horozovi javljali.Ne koliko sam godina radio i u bi b li -oteci pa sam imao privilegiju dugihčitanja i za vrijeme radnog vremena.Začuđen sam pred snagom dra mskihpisaca poput Ionesca, Becketta, Če -hova, ali sam nekako inficiran pisci-ma s naših balkanskih prostora, zakoje smatram kako jesu veliki svjet-ski dramski pisci, kao Nedžad Ibriši-mović, Abdulah Sidran, Ivo Brešan,Branislav Nušić i Dušan Kovačević...Sva ki je od njih golemiji od najgole-mije planine, samo ih mi zbog njiho-ve blizine ne razaznajemo, i zbog na -šeg nerazumijevanja prepoznajemo.

Čitam i poštujem mnoge znane ineznane autore, a što se tiče menekao pisca, uglavnom naginjem pre -ma temama u kojima je dobrota uvi-jek dominantna, i prema kojoj sekao prema nekom fenjeru na pen -dže ru spokoja trebam ravnati.

Kako je došlo do suradnje sa Em -i rom Kusturicom? Naime, vašdra mski uradak “Picnic“ pi sanje po njegovoj narudžbi.

Amidža Emira Kusturice stano-vao je u Đikinom sokaku u Travni-ku, a on se kao momčić igrao lopte unašoj mahali. Onda je jednog dana

46


Jao onoj državi koja svoje umjetnike tako tretira! Jednog će se danasama u sebe skentrati , jer država bez svojih umjetnika jeste drvobez korijena, kuća bez temelja, rijeka bez korita… I na Vaše pitanjeo namjeri : da , ja mislim i ja tvrdim kako se predrasude o namastvaraju na temelju pogrešnih slika, namjerno i sustavno. Nažalost imnogi od nas suučesnici su u tim nedobrim poslovima.

odrastao, snimio sjajne i moćne fil-move i postao profesor na Akademijiscenskih umjetnosti u Sarajevu.Kako je snimao naše “Ljude ko vozo-ve“ tako smo se prepoznali, a o na -šim glumcima imao je dobro mišlje-nje te su Tomislav Gelić i DraganŠuvak igrali u nekoliko njegovih fil-mova. Kusturica je uvažavao mojrad pa je tako zatražio od mene damu za potrebe studentske predstavena Akademiji ispišem neku dramuapsurda koja bi bila svevremena, pasam tako i napisao “Picnic“, a on jebio izuzetno zadovoljan tekstom temi je rekao kako mi se više neće ni -kada obraćati mojim imenom negoće me uvijek zvati – pisac. No, dra -ma nije izvedena na Akademiji jersu Kusturicu snašli svjetski uspjesi iodmah je nekako nakon toga krenuou golemi svijet, a mi smo je u Travni-ku postavili, režirao Slavko Milano-vić iz sarajevskog Kamernog teatra,pa smo na međunarodnom festivalualternativnih malih scena u Beogra-du (BRAMS) dobili nagradu za tek -st, a ja sam proglašen za “najBramsličnost godine “te smo i na taj načinučvrstili svoje mjesto među najzna-čajnijim alternativnim sce na ma, uzdubrovački “Lero“, si sa čku “Dasku“ izagrebačku “Kug lu“.

U to vrijeme “Picnic“ je odigrao iprofesionalni teatar u Kranju, u Slo-veniji, a nakon slovenskog, prevede-na je i igrana na poljskom i engle-skom jeziku…

Kakva je napokon bila sudbinaAma terskog pozorišta u Travni-ku?

Ah, ne znam što bih zapravo re -kao, u teška i kokuzna vremena sna -šlo ga ono što i cijelu našu Bosnu iHercegovinu. Danas u Travniku pos -to je dva amaterska pozorišta: Ama-tersko pozorište Travnik i Hrva tskoamatersko kazalište Travnik. Među-sobno korektno surađuju i drago mije zbog toga. Radio sam i s jednima is drugima. Upravo sam s Amater-skim pozorištem Travnik, iz kojega je

pola naše čaršije proisteklo, pa tako ija, počeo pripremu za rad na jednojvedroj komediji “The Kateteri“, napi-sanoj za potrebe one “stare glumačkeekipe” a prije nekoliko godina uradiosam predstavu “Mali princ“.

Pozorište nažalost nema više svo -je prostorije, nema ni približno sre d -s tva koliko ih je nekada imalo, a štoje najtužnije nema ni razumijevanjaod onih koji bi Pozorištu trebali po m -oći. Možda i griješim, pa ću se is p ra -viti, možda je bolje kazati: nema no -vaca kod onih koji bi možda mogli Po -zorištu pomoći, iz prazne se ne pu ca!

Žao mi je što je tako, krivo mi ješto danas Travnik ima 6 akadem-skih glumaca koji nigdje ne rade,sram me ako sam ja, ili bilo koji glu-mac iz moje generacije krivi što su timladi ljudi upisali Akademiju. Ne -moćan sam što te divne osobe, glu-mice i glumci, doduše kao i pisci idrugi pozorišni radnici u Bosni, je -

dva žive i preživljavaju, kao da susadaku zaslužili, a ne divljenje i po -š tovanje…

Čeznete li za danas za surad ni ci - ma, dramaturzima poput Sla vkaMilanovića, koji je debitirao nasceni “Kamernog teatra 55“ te zascenografima kao što je bio Miro-slav Bilać. Vaš blizak prijatelj jebio redatelj Dubravko Bibanovićs kojim ste podosta surađivali.Niste li vi danas sve to upravo Visami? Rusmir Agačević, one manband, dramaturg, redatelj, glu-mac, scenograf, scenarist...

Slavka Milanovića, DubravkaBibanovića, Miroslava Bilaća, Slo-bodana Perišića, Vanju Popovića,Mladena Miličevića, Mirka Adžaipai druge koji su radili na predstava-ma po mojim tekstovima, doživljamkao svoju najbližu obitelj. Neki odnjih nisu živi, ali se dobro osjećam

47


BEHAR 107

Seid Memić Vajta, Sergej Barbarez i Rusmir Agačević

No, moram kazati ono što se u javnosti zapravo malo, odnosnonikako ne zna: nakon dvije godine emitiranja Vajtu i mene supozvali u redakciju Dječjeg programa i rekli su nam kako je serijaliznimno dobar, ali “kako ima pritužbi jer emisiju za djecu iz cijeleJugoslavije vode dva muslimana”!? Onda su ponudili da se nas dvadogovorimo i jedan iz emisije istupi. Naravno da nismo htjeli, pa sumjesto nas jednu godinu dana emisiju vodili izvrsni i puno, punobolji glumci od nas, Zijah Sokolović i Slavko Štimac . No djeca su seveć bila navikla na nas dvojicu pa je emisija dosta brzo ugašena.

što sam ih sve poznavao i od njihznanja pozajmio. Oni su bili i ostalisvjetionici BiH profesionalnog tea-tra od kojih se još uvijek može dostatoga naučiti. Možda u sebi nosimsvjetlucave iskre kreativne energijepreuzete od njih, pa zbog toga za -pravo i mogu djelovati upravo takokako ste naveli: i kao pisac, drama-turg, redatelj, glumac, scenograf iscenarist…

Zapravo, volio bih da je istina ovošto sam kazao, ma ne smijem lagati,makar riječi ružno zazvečale: jad i če -mer, neimaština i fukareština, stre p -nja i neizvjesnost mnoge su dramskeumjetnike prisilile da se bave mono-dramama koje su sami ispisali i reži -ra li, pa da na put krenu s kostimomi scenografijom u dvije kineske šare-ne pvc torbe. Oni sebe i svoje morajupre hraniti, za njih to nije, ali za sva -ku državu to jeste i treba da je sra -mota pregolema. Zato se sad s če ž -njom sjetim svih onih koje sam upra-vo spomenuo, jer nekad se na go s to -vanje autobusom išlo, danas je zaansambl i fićo prekomotan…

Drama “Događanja obitelji Ha -dumić“ postavljena je pred rat uBiH. Bosanci su padali u nesvi-jest od smijeha, ali ni oslobađa-jući smijeh nije pomogao, uslije-dio je rat. Nije li humor, koji jeuvijek krasio vaše tekstove, up -ra vo najbolji način da se za kr -pa ju vrlo ozbiljne nacionalnepo djele u jednoj BiH. Čini se daBiH pozorišna scena žudi za jed-nom komedijom koja bi bila ka -tarzična, koja bi publiku oborilas nogu, a političare i ine voždo-ve detronizirala s prijestolja. Ih, bilo bi to dobro! Na primjer, kadbi postojala takva dobra komedijakojom bi uzdrmali i uznemirili nedo-bre ljude, to bi valjalo, trebalo bi tonekako probati… Samo je problemšto ti nedobri i ne znaju što je tokomedija, ne znaju što je to literatu-ra, ne znaju što je to teatar, jer oniniti što čitaju niti što gledaju, osim

svoje slike u svojim TV ogledalima ino vinskim špiglama. Predstava “Do - gađanje familije Hadumić“, gro te s k -na je komedija napisana prije dvade-setak godina i današnjoj bi publici le -g la k’o budali šamar! Predstava u ko -joj familija isprepletena zamršenimodnosima između sebe stalno splet-kari, truju jedni druge, smjenjuju ipodvaljuju, imaju stalne kućne izbo-re u kojima uvijek svi sa mo za sebeglasaju, a na tavanu ima ju užasnočudesan stroj u kojeg uba cuju mrtveljude, u želji da od njih naprave savr-šenog ratnika s ko jim će odmah na -valiti i osvojiti Ja pan jer je on bezbe-li najbogatiji, pre dstava u kojoj sesvakodnevno odr žavaju sastanci isuđenja, u kojoj je ratni familijarnipozdrav: smrt fa šiz mu–ćuna komu -ni zmu, eh, takva predstava je snim-ljena i emitirana na TV BiH. S reda-teljem Farukom Sokolovićem snim-ljen je prvi, od mogućih dvadesetnastavaka serijala za TV BiH, na -pravio sam scenario za film s rah-metli Bibanovićem – i onda je izbiorat! Hadumići nisu još rekli sve što bitrebali. Bilo gdje, u bilo kojoj državida se postavi – to bi bio urnebes. Nebi insan znao što bi prvo, ili bi se smi-jao ili bi sjeo pa plakao. Evo, svimakoji žele – od mene je tekst bajdale!

Vi ste od dramskog umjetnikakoji je svojim grotesknim i crno-humornim predstavama tre sao i“brda i doline“ odjednom okre-nuli na “dječje teme“. Sa SeidomMemićem Vajtom ste go dinamavodili “Nedeljni za ba v nik“, je d -nu od najpopularnijih prijerat-nih bh TV emisija, na čiji spomeni danas mnogim Bo sa ncima za d -r hti srce, odnosno nostalgični suna vremena kada odrastanje nijeznačilo iskustvo rata. Je li us p -jeh te emisije ika da ponovljen?Što nam nude da na šnje emisijeza djecu?

Uh, današnje su emisije za djecuispod kriterija i nivoa koji bi smiopostojati. Ma, opet ću kazati, ne mi -

48


Moje su se drame i komedijezaigrale na scenama nekihprofesionalnih teataramnogo prije nego su u Bosnipostavljene, ma, eto, ja bihopet rekao: možda nisu nizaslužile, jer nisu dobre bile.Ono što znam jeste i to, jasam sigurno najgledanijidramskih pisac u BiH uprijeratnom periodu, jernema ni jednog grada i nijednog manjeg mjesta ukojemu neka od mojihpredstava nije izvedena.

*

Više od 15 godina samčovjek koji pošteno radi ipošteno živi od onoga štozna i umije. Niti sam ja izTravnika, niti je Travnik izmene iselio. Nedeljom kafupijem na terasi čije su očiprema licu Bosne okrenute,da mi je jedna teža gurabijapa da se hitnem, mogao bihje do granice dobaciti, jer usrcu Turopolja živim, nekihpola sata vožnje do Une.

U društvu s redateljem Brankom Lustigom,u Lekeniku.

slim kako je to do scenarista i reda-telja, njih ima iznimno dobrih, pa -metnih, talentiranih i originalnih.No, nema novca, a kad je tako ondasu ljudi prisiljeni na improvizaciju.Negdašnji TV-magazin “Nedeljnizabavnik“, Vajta i ja smo bili vodite-lji, dobio je 1984. godine u Bratisla-vi nagradu “Prix Danube“ za najbo-lji edukativni dječji tv serijal na svi-jetu! Eh, treba pošten biti, ni Vajtani ja nismo baš takvi glumci, i nismobaš mi ti koji su za to najzaslužniji.Onda je bilo novca, drugačije se ra -dilo, bilo je odgovornih ljudi kojimaje bilo stalo do produkcije za djecu.

Prije dvije godine cijeli je serijallijepo ušminkan, digitaliziran i po -no vo emitiran na TV BiH. No, mo -ram kazati ono što se u javnosti za -p ravo malo, odnosno nikako ne zna:nakon dvije godine emitiranja Vajtui mene su pozvali u redakciju Dje-čjeg programa i rekli su nam kako jeserijal iznimno dobar, ali “kako imapritužbi jer emisiju za djecu iz cijeleJugoslavije vode dva muslimana”!?Onda su ponudili da se nas dvadogovorimo i jedan iz emisije istupi.Naravno da nismo htjeli, pa su mje-sto nas jednu godinu dana emisijuvodili izvrsni i puno, puno boljiglumci od nas, Zijah Sokolović i Sla -vko Štimac. No djeca su se već bilanavikla na nas dvojicu pa je emisijadosta brzo ugašena. Tada sam sesjetio nekog svog prvog bukvara, iličitanke, na prvom listu odmah napočetku je velikim slovima, uz neka-kve crteže, baš ovako pisalo: Asimima ašov, Aco čita knjigu.

Valjda su neki mislili kako smonas dvojica dva Asima za dva ašo -va… A današnji program je sramani katastrofalan. Djeca ne zaslužujuimati emisije u kojima se samo kli-beri i budaleše, a iz kojih se ništa nemože naučiti. Zbog načina na koji sesada odnosimo prema djeci, svićemo, nažalost, ispaštati.

Kakva je danas Vaša dramsko-spisateljska imaginacija? Jeste

li je očuvali, jeste li se umorili?Pišete li ili samo mislite drame?

Rijetko se koji dan potrefi, a da jana hartiju nešto ne zapišem. Nekoli-ko sam godina radio na pripovijet-kama koje sam upravo okončao.Prošle godine po ideji Faruka Soko-lovića sam ispisao scenarij za 13nastavaka humorističnog TV-serija-la “Foliranti“, kojeg je Sokolović sizvrsnim glumcima realizirao i pri-kazan je, a možda nastavak budeiduće godine.

Ove sam godine ispisao nekolikokratkih igrokaza za djecu. Počeosam raditi na scenariju za film obijelom krilatom zmaju skrivenom ubrdima Bosne. Tri scenarija za igra-ne filmove – “Konzerve“, “Bijeli kon-voj za Bosnu“, “Dubrovačke grlice iostale ptice“, čekaju u koloni za sni-manje. Zajedno sa Safetom Plaka-lom počeo sam ispisivati stranice tvserije. Ja pišem i ja bih pisao, jer javolim pisati i ništa drugo i ne umi-jem raditi. Ja imam zanat koji sezove slovocrtač snova. Pisac. To jejedino umijeće i zanimanje za kojegane možeš ni na jednom fakultetu nasvijetu diplomu dobiti. Možeš nauči-ti svirati, crtati, glumiti, pravitirakete i graditi zidove i mostove, mani od koga ne možeš naučiti pisati. Stime se rodiš. I na ovaj dunjaluk sperom dođeš jer si iznjedren dapišeš i bilježiš. Ništa je ne moram, ini za što se ne pripremam, menimoje riječi i meni moje rečenice pre -ko moga praga uđu, i meni je mojzadatak da ih proberem, porihtam iu nekom redu ostavim onima koji biih htjeli nekada iščitati. Nisam se niod čega umorio jer se istom učimvelika slova pisati!

U kojoj je mjeri zadnji rat utje-cao na Vaše stvaralaštvo?

Prije rata ja sam o ratu pisao ina nadolazeći kijamet upozoravao.Imao sam, kao kolumnist u iznim-no čitanom listu AS iz Sarajeva,svoju rubriku koja je rat predskazi-vala. I moji crni “Hadumići“ i moj

49


BEHAR 107

U teatru su skrivene sve naše nikadizrečene kletve

Vjerujete li zaista da je na ovome svi-jetu teatar jedini per pe tuum mobi-le, vječna mašina?Na ovom našem uzbibanom dunjalukuvječna je ljubav, na ža lost je vječna i mrž-nja, vječno je rađanje kao i smrt, vječna jei strepnja i strah koji se lakše podnose akoje čovjek vjernik, a ja, između ostalog, vje-rujem ka ko je svaki čovjek glumac štosvje sno ili nesvjesno prti teret sva ko -dnevnih uloga u svom prolaznom životu.Nema živog čov je ka a koji barem dvije ma -ske dne vno na licu ne promjeni, ba remonu za po kući, i onu za van. Teatar zapra-vo vješto kra de mrvice i komadiće raznoli-kih ljudskih sudbina pa ih vještom rukompisca i redatelja, uz po moć glumaca, predsvima nama mukotrpno sastavlja, činećineki irealan mozaik likova koje kao da pre-poznajemo odnekud iz skrivenog sna, i kojigovore rečenice i misli baš onakve kakvebismo mi rekli - samo kad bismo vještine,sna ge i hrabrosti imali! U teatru su skrive-ne sve naše nikad izrečene kletve, sveosvete i mržnje pljuvačkom oblijepljene, uteat ru su skamarane sve najljepše našeneizgovorene ljubavne riječi! Teatar zato ijeste vječan jer on je jedino istinsko ogle-dalo nas samih, zato što je to jedino mjestou kojemu se gospodski sebi podrugujemo,sebe ismijavamo, ali uspijevamo zagrebatii sve one čija imena ni u snu ne usu đu jemoizgovoriti. Teatar je po put razigranog dje-teta kojemu smo mi sami u šake tutnuligrudvu psovki, prijekora i prezira, pa oče-kujemo da se on njom kao sti jenom hitnei pogodi u pendžere vlastodržaca, koji našetanušne glasove nekako nikako ne čuju...

militaristički “Picnic“ vrištali supro tiv rata. Poslije rata nisam niriječi o ratu pisao. Doduše u “Coku-lama“, predstavi koju je izveo Sara-jevski ratni teatar ima tankoćutnai tužna sjena rata nadvijena nadintimnom dramom dva brata, ali oratu snage nisam imao pisati , daoBog da se više nikad i nikome nedesi ono što se svima nama dešava-lo, i ljudima i neljudima…

Bili ste zastupnik SDP-a u Par -la mentu BiH. Kakva je bila at -mo sfera pred rat? Što je odredi-lo Vaš egzil u Hrvatsku?

Kao narodni poslanik, kao članParlamenta BiH i u njemu stalnozaposlen, ležao sam pred njegovomzgradom dok su po nama nasumicepucali snajperisti iz obližnjeg Holi-day- Inna, a ja još nisam vjerovao daje rat! Bio sam predsjednik regiona-lnog odbora SDP, to je 12 gradova usrednjoj Bosni, i nekoliko dana prijerata nama je iz našeg SDP Predsjed-ništva stigla pismena na re d ba da svooružje koje smo imali kao naše, SDPvlasništvo, što prije vratimo u Sara-jevo, pa će ono biti vraćeno u magazi-ne Teritorijalne odbrane. Mi smosami sebe razoružavali!? Ili smo bilibudale, ili smo stvarno bili tako glupii naivni. Ili smo bili u čudnovatojtrgovini rasprodani. I sad mislim ka -ko je to sve istina, sve četvero što samrekao… Zapravo, o ratu ne bih višegovorio, jer je toliko toga kazano, ipostoji barem stotinu istina istiniti-jih od svake istine, pa je zdravije užive rane živu sol ne dodavati.

A ja sam u Hrvatsku otišao od -mah nakon rata, trbuhom za kru-hom. Kao i mnogi drugi, ostao samkao brabonjak na kiši. Od pisanja,od režiranja i od pozorišta nisammogao živjeti. Pokušavao jesam, alinije išlo, tu i tamo neka predstavica,tu i tamo neki kratki film, ma janisam nikome muktač bio i od sada-ke nisam naučio živjeti. Uputio samse u Hrvatsku, javio na neke natje-čaje, počeo raditi s djecom, prvo u

Vinkovcima, pa zajedno s pokojnimTomislavom Gelićem napravio “Ko -tr ljajući teatar“ u Trogiru i odigraopreko 200 predstava za djecu, paonda sam počeo malo po malo raditii voditi Dramsku radionicu u SOSDječjem selu Lekenik, kao vanjskisuradnik, i eto, više od 15 godinasam čovjek koji pošteno radi i pošte-no živi od onoga što zna i umije. Nitisam ja iz Travnika, niti je Travnik izmene iselio. Nedeljom kafu pijem naterasi čije su oči prema licu Bosneokrenute, da mi je jedna teža gurabi-ja pa da se hitnem, mogao bih je dogranice dobaciti, jer u srcu Turopoljaživim, nekih pola sata vožnje doUne. Ponekad mi se učini kako sumene snašle i stigle moje riječi što ihje upjevao Ranko Boban, a otpjevao,evo prije 30 godina Seid Memić:…došli smo iz daljine, tiho je svitalazora, ovde ćemo raditi sine, radit jerživjet se mora, otac je digao ruku,gledao me teško i sjetno, pokazao mimore i luku, i prošlo je djetinjstvosretno… opija me ovo more, kao nek -ad miris trave rosne, al i sad, i sadčesto sjetim, sjetim se Bosne...

U kojoj je mjeri Vaša drama “Cokule“ poetika apsurda?

50


Nikad ni u jedno doba višepisaca, a manje slovaispisanih. Neki su sami sebeproglasili čim su dva pismadajidži napisali, neke je nekavlast instalirala, a neki pisci ijesu pisci samo što to neznaju. A i ja sam tu negdje!Samo što sam ja davnoskontao, pisanje je zanimanje,pisanje je fini zanat a nenekakva titula i počast. Eh,kako mi ne živimo u državamau kojima napišeš dramu,knjigu, zbirku ili serijal, pa seza tebe tvoja država pobrine,onda se moraš sam za sebesnaći i raditi ono što znaš. A jaznam pisati.

Djeca, mali glumci “Malog kazališta bajki ”,nakon premijere, s redateljem Rusmirom

Agačevićem, te njegovom suprugom Mirjanom, koja je scenograf i kostimograf

predstave.

Nekad se poželim, pa sam svojehartije razlistam i tabirim, bezsrkleta, bez riječi i pokreta. I kadgod “Cokule“ iščitam, ja se sam sebizaibretim. To ja nisam napisao, to jemeni u mom snu došlo i samo samzapisivao onako kako su se slovaprema meni kotrljala. To je dramaza koju mislim kako je najbolja odsvih onih pod koje sam ime i prezi-me svoje ostavio. Ne bih znao nakantaru odrediti mjeru je li ona poe-tika apsurda, ali sam siguran kakoće ona svoje mjesto u sehari našeknjiževnosti naći.

Kakva je recepcija Vašeg rada idjela na hrvatskoj kazališnojsceni?

Iskreno govoreći, na hrvatskukazališnu scenu ja se nisam poku-šao ni ušuljati, ni progurati sa svo-jim dosadašnjim dramskim uradci-ma. Mislim kako će moje komedijenaći svoje mjesto, a o meni kao opiscu, i kao o čovjeku koji se bakćeteatrom, dovoljno znaju oni koji seteatrom bave. Za sad iznimnerezultate imam u radu s djecom.Siguran sam kako će doći vrijeme,ašikovanja su počela, pa ću i navelikim scenama biti igran, jer naovim prostorima nema puno dram-

skih pisaca, a i da ih ima, nisupuno bolji od mene.

Da li bi pristali režirati ili glu-miti u TV-reklami nekog mobil-nog operatera i glumiti priglu-pog Bosanca ili Hercegovca,Muju i Hasu iz vica? Nije li nasceni čitav niz predrasuda i po -g rešnih slika o Vašem narodu?Smatrate li da su one namjerne?

Ma, ovako, iz prve govoreći, sadane bih igrao u nekoj reklami nekogretardinja iz viceva o Muji i Sulji, nebih igrao jer imam od čega živjeti.Ali kada ne bih imao za kruh, sol ivodu, nisam siguran što bi bilo.Opet ću kazati: naša se država pre -ma našim glumcima, prema našimpiscima, prema našim umjetnicimaponaša kao prema fukari a ne kaoprema gospodi. Jao onoj državi kojasvoje umjetnike tako tretira! Jednogće se dana sama u sebe skentrati ,jer država bez svojih umjetnikajeste drvo bez korijena, kuća bez te -melja, rijeka bez korita… I na Vašepitanje o namjeri: da, ja mislim i jatvrdim kako se predrasude o namastvaraju na temelju pogrešnih slika,namjerno i sustavno. Nažalost imnogi od nas suučesnici su u timnedobrim poslovima.

Nisu li Vama glumci koji volera diti za mobilne operatere go -to vo došli glave u vrijeme rata.

Nema u mom srcu nikakve hilneza sve one što su me namjerno ilinenamjerno iz daljine zapišavali izapljuvavali. Okrenuo se u neka do -ba vjetar pa im se to sve u lice vrati-lo. Davno sam ja svakome halalio i smnogima od njih za hastal sjeo iruku pružio. Ne stiglo njih nikadono što je obitelj moju stizalo zbognjihovih neutemeljenih oblagivanjai izmišljenih priča. Bogu hvala paiza svakog insana ostaju tragovi pokojima se može uvijek utvrditi je lisamo snijeg i rosu gazio, ili je pone-kad i u ćutak zagazio.

Kako funkcionira Vaše Malo ka -zalište bajki SOS dječjeg selaLekenik. S obzirom na humanuVašu predanost i odanost umjet -ni čkom zanatu i senzibilnost sp -ram djece, s obzirom na uspjehko ji ste postigli, nije li to Vašdramski come back? S drugestra ne neki zlonamjernik bi Vašple meniti rad s djecom, koji jepo lučio i primjetan uspjeh, mo -gao nazvati nazadovanjem u ka -ri jeri, budući da Vas komotnomo žemo zamisliti kao dramatu -r ga jedne “Gavelle“ ili bilo kojegdru gog većeg kazališta u Hrvat-skoj ili BiH.

A ma, ja bih sebe komotno mogaozamisliti i kao predsjednika nekedržave, ali su male šanse da u takvupriliku dođem! Možda ja nisam upravu, ali pisac zapravo nema nekusvoju karijeru, on ili piše ili ne piše,ili je dobar, ili nije. Ili je njegovvakat, ili nije. Izađite danas u bilokoje mjesto na bilo koju ulicu pazavičite: pisaaac!? Eto ćete vidjetikako će se barem dvojica okrenuti.Nikad ni u jedno doba više pisaca, amanje slova ispisanih. Neki su samisebe proglasili čim su dva pismadajidži napisali, neke je neka vlastinstalirala, a neki pisci i jesu piscisamo što to ne znaju. A i ja sam tunegdje! Samo što sam ja davno

51


BEHAR 107

Distribucija nagomilanih i stupidnih viceva o glupimMujama, Suljama, Hasama i Fatama

Slažete li se s Tremal Naykom koji u pogovoru Vaše knjige “Četiri teatarska komada“piše da ste preteča New Primitivs pokreta?Tremal Nayk je čovjek koji je pročitao sve i jedno slovo koje sam do sada ispisao, i uistinu on upredgovoru moje knjige izabranih dramskih komada govori kako je “travničko pozorište bilateatarska frakcija, puno suptilnija i originalnija, od one jedino poznate tzv. sarajevske škole togpokreta. Ali, treba imati na umu da nisam ja travničko pozorište, on pod tim podrazumijeva jedannačin glumačkog izražavanja koji je pokušavao biti kao potpuno prirodan, naslonjen na žargončaršije i raje s ulice. Moj stil pisanja, moj humor je drugačiji od onog tzv. sarajevskog i mi smo seu tome dobro razlikovali. Uvjeren sam kako je taj pokret u početku bio odgovor tzv. novom valu uZagrebu i Beogradu i on je bio očitiji u nadmetanju rokerskih skupina. Kasnije se, po mommišljenju, sam od sebe urušio jer se zasnivao na improvizaciji, a meni se nije sviđao jer se ujednom dijelu počeo prostituirati distribucijom nagomilanih i stupidnih viceva o glupim Mujama,Suljama, Hasama i Fatama, po kojima su nas počeli kao prepoznavati i očekivati da se premanjihovom uzorku i matrici vazda i svagdje tako ponašamo.

skontao, pisanje je zanimanje, pisa-nje je fini zanat a ne nekakva titulai počast. Eh, kako mi ne živimo udržavama u kojima napišeš dramu,knjigu, zbirku ili serijal, pa se zatebe tvoja država pobrine, onda semoraš sam za sebe snaći i raditi onošto znaš. A ja znam pisati. I od togaživim, isključivo od pisanja i režira-nja predstava koje napišem. I jasam baš pravi pravcati pisac - svešto napišem to se i izvede, ali bašsve. I što će meni više?

Doduše, ponajviše sad radim sdjecom, utemeljio sam Malo kazali-šte bajki pri SOS Dječjem selu Leke-nik, svaka dva-tri mjeseca neštonapišem, i svaka dva-tri mjeseca bu -de predstavica. Učim djecu da budumali i dobri ljudi, da vole teatar iumjetnost , s njima putujem i gostu-jemo na raznim festivalima, evo smoprije par mjeseci bili na Međunarod-nom festivalu dramskog stvaralaštvaŠibenik, a ne može baš tamo zaigrationaj što to svojom iznimnom predsta-vom zaslužio nije. Nakon tog smoigrali i u Puli, na Bejahadu, susreti-ma Židovske kulturne scene. Glumcis kojima radim, djeca , igraju sad i ufilmu o Šegrtu Hlapiću koji se upravosnima, po mom scenariju HTV je snjima snimila i kratki tv film “Ana injena braća“, u kojemu sami sebeigraju… Imam za tajpo sao plaho finidom, i bašču s roda-ma, šljivama i ja -bu kama, i svakimje sec na vakatka pne naknada,poštena, za mojp o š t e n

rad. Ma stignem ja i u Bosni s djecomi mladima raditi. Eto sam ove godineu Banja Luci s Malim plesnim tea-trom uradio svoj tekst, pa u Zenici smladim srednjoškolcima i studenti-ma pri Tranzit Tropik teatru uradiodva svoja teksta. Prije toga sam i uTravniku s djecom predstavu napra-vio, a prije toga u Bihaću tekst Mir-sada Čatića – Čuperka, a prije toga sdjecom u Novoj Biloj, a prije toga…Evo brate, vragu malo što sam sve uzadnjih godina radio i ra dim! Nemame u nekim velikim projektima, alisusrećem ja i svoje ko lege od kojih sumnogi u “velikim projektima“, a kads njima sjedneš, nemaju oni ni zamale, a kamo li velike porcije ćevapa.Meni dosta, kap po kap natapa. Nitsam na propuhu da me vjetar ubije,nit sam na suncu da me vrelinomožeže, nit sam u vodi da boleštinufasujem, nego onako, ona ko, po malo.A i to je za žive ljude, jel tako?

Od kuda ideja da napišete zbir-ku priča pod naslovom “Snovo-priče o Sefardima i Aškenazimatravničkim“? Za jednu od priča,koju objavljujemo u ovom broju“Behara“, dobili ste i nagradu “Be jahad“. Priče su bajkovite,po etske, ali čini se da imaju po t -ku u historijskim vremenima ka -da su Bosanci, bez obzira na vje -ru i naciju, živjeli u dobrim ko -mšijskim odnosima.

Baška drame, baška pripovije-tke! Jedno je jedna, a drugo je druga

polovica karpuze što je srcem u gru-dima zovemo. Dugo sam ja, dosta

dugo nosio u sebi priče o Sefar-dima i Aškenazima

travničkim. Pa kad sam počeo pisatiiz mene je to kao smola iz raspuklekore drveta sporo u ma lim curcimacurilo. Sve dok se nije nakapalo udvanaest fantazmagoričnih pripovi-jetki. Da, lijepo sto te rekli – to suzapravo bajke zaogrnute u fine poet-ske haljinke, koje će sigurno svakogonoga koji se odlučiti na čitanje osta-viti začuđenim. Jer, ne govore onesamo o Sefardima i Aškenazima,nego svjedoče i o Bošnjacima, Hr -vatima i Srbima što su Bosnu vaz dakao svoju doživljavali i o svojim seprijateljima i komšijama uvijek bri-nuli. Neobične su to snovopriče iz ko -jih se itekako može puno toga spoz -na ti.

One bi se morale u lektirama na -ći, i one bi trebale i svaku kuću pre kopraga ući, jer to je literatura koja sene ispisuje svaki dan i u svakoj prili-ci. Eto se zbirka još nije između kori-ca svojih ni ušuškala, a za nju golemiinteres vlada pa se nadam kako će sešto prije u rukama mnogih naći. Ma,opet bih rekao, ako se i ne nađe, jasam sebe ispunio i održao zadaću štoje meni dana i namijenjena čim jemene pero moje zapalo i hartija memoja na kapiji rođenja dočekala. Jase zovem, i zvat ću se i dalje - RusmirAgačević, slovocrtač snova. I, dozvoli-te mi, lijepo Vas molim, da na krajuovo kažem: iznimna mi je čast, gordsam i ponosan što sam skromnimsvojim radovima zaslužio prostor učasnom i iznimnom časopisu “Be -har“. Hvala Vama i poštovanoj Vašojre dakciji što golem i krasan trud ula-žete zbog kojega je mnogim Bošnjaci-ma u Hrvatskoj ugodnije i ljepšeživjeti.

52


Ja sam nekako inficiran piscima s naših balkanskihprostora, za koje smatram kako jesu veliki svjetski

dramski pisci, kao Nedžad Ibrišimović, AbdulahSidran, Ivo Brešan, Branislav Nušić i Dušan

Kovačević... Svaki su od njih golemiji odnajgolemije planine, samo ih mi zbog

njihove blizine ne razaznajemo, i zbog našegnerazumijevanja ne prepoznajemo.

53


BEHAR 107

S manifestacije Svjetski dan kazališta, u Malom kazalištu bajki, SOS Dječjeg sela LekenikPredstava “Ilhamija”

Siromašni ljudi imaju najljepše snove. U njima sekruh peče u šporetu, miriši zrelim žitom po kojem sepropinje ždrjebad i ima tvrdu ispucalu koru kao dlančestitih očeva. I u njima se kajmak na skuhanom mli-jeku uvijek puši, žut i tako tvrd da po njemu vrabacmože gaziti.

I u njima su tepsije pune krupnog pirinča namaslu s debelom kokoši. I duboki tanjur guste čorbe svelikom kašikom. I mala ćasa sluzavog pekmeza odšljiva neoguljenih. I barem fildžan slatkog šerbeta.

Uri i Mazalta bili su siromašni kao vjeverice nasnijegu. Kao poljski miševi u gradu, kao ježevi u kame-nolomu. Čak nisu ni prezime imali. Bili su kao noktimaizrezbaren par od prepečenog staklenog šećera. Ona jebila nježna poput badem- grane i imala je crne usnekao krv na zrnu soli.

Goluždrav i krakat kao da se na zvijezde porezaoUri je imao purpurni osmijeh koji mu nije nikada skliz-nuo s lica izbrazdanog žeravicama sunca, solju snjego-va, znojem voda mrzlih i otkosima vjetrova dalekih.

Njeni su tabani bili zeleni od korijenja trava. Kaoda je satkana od srebra i pepela, ogrnuta baldahinomtuge i grimizom patnje, prtila je životnu stazu zauvijekse držeći za ruku sina Ezre. Umjesto očiju imala je dvacrna pendžera prema svemiru duše okrenuta. Bila jeslijepa i mogla je samo gledati svijet skriven u svometijelu...

Te godine, s neba su padali sirotinjski krumpiri ikoštunjavi orasi. Vrijeme se sporo cijedilo kroz podera-ne jastuke jeseni kojoj su se najljepše haljine otrcalepa je kao prosjakinja lutala siromašnom dolinom. Sje-tne su se pjesme raspukle, a ispod streha neba domodre kože obnaženi, šćućureni su vrapci kljuckali bli-jedu mjesečinu.

Kroz mahale su mršavi ljudi očima svijetlili.Nije se nigdje čuo grgolj djece, ni jek saza, ni kikot

zurle, ni kašalj doboša. Dok je nebo šmrcalo u osvitjedne škrte crvene zore i mjesec se mrvio u sedef prahbježeći pred zakotrljanim narom sunca, na kaldrmikod vezirskih šarenih turbeta osvanuli su Uri, Ezra iMazalta.

Kao da je džin nebeski s oblaka na svom dlanuoprezno spustio čakijom istesane dječje igračke nakaldrmu, i poredao ih upravo onako kako će ih Travni-čani godinama u neraskidivoj koloni viđati.

Naprijed su išla povelika drvena kockasta kolica, sdva točka, u kojima su bile dvije limene, s poklopcem,kante za sladoled, njih je gurao otac. Iza je išao Ezradržeći se za njegov talit, pored njega je koračala matičuvajući se lijevom rukom za njegovu desnu, a iza nje

na tankom lancu lijeno se gibala bijela krava, malomanja od koze a malo veća od zeca.

Da nije čuvao za prste Mazaltu, Ezra bi kao mje-hur svjetlucave sapunice odletio u gole krošnje tužnihlipa s prvim fijukom vjetra. Kao i Uri držao je kapu naglavi, a ispod nečeg što je nalikovalo kaputiću i njemuje virio opasani molitveni šal. Imao je osmijeh golubas Kahvice kojim je poklopio sve obližnje krovove.Mogao bi sličiti na svakog desetogodišnjaka da nijebio potpuno proziran kao kapljica zimske kiše.

Od suncocvata ili od sjena mjeseca, Uri i Mazaltasu bili boje male karamele, i kroz njih se nejasno vidiokrvotok i labirint žila i hrskavica. Ezra je disao u opnisunčeve bjeloočnice. Kada na sebi ne bi imao svojehaljinke, moglo bi mu se vidjeti razigrano malešnosrce i pluća u obliku poljskog leptira i krv koja trčkarapoput tankih končića planinskog potoka. Iznad njiho-vih glava lebdio je roj pitomih pčela, pratile su ih ustopu i ulijetale u kolica gdje im je bila smještenakošnica u kojoj su polagale med.

Od njega, od mlijeka bijele kravice,od pjene smr-znutog snijega, ledenica, komadića lješnjaka, oraha isuhog voća pravili su najukusniji sladoled i tako smukom popola preživljavali. Bili su sretni kao djecakad se kupaju u teknu s toplom vodom.

Uri je imao Mazaltu, ona njega, njih dvoje Ezru,sve troje kravicu, pčele i kolica na guranje koja su imbila pokretna kuća i ćepenak plave farbe. Sve su imali,sve, osim velike limene grabilice za sladoled kojeg suvadili drvenom kutlačom i sanjali kako će jednog danaimati onu pravu, blistavu i krasnu kojom će o kantice sponosom lupkati.

Od prvog jutra ukazivanja smjerno su ugazili uotvorena srca svih Travničana. Uvijek su se pojavljivalinekako oko ikindije, kao laganim vjetrom nošeni, leb-dili su sredinom ulice iz Gornje u Donju čaršiju, paonda svim mahalama i strmim uličicama, sve do jacijekada bi ih prvi mrak krilima zagrlio i od radoznalihočiju skrio.

Nisu glasno govorili, nisu galamili, nisu ništa tra-žili, nisu čak ni sladoled nudili. Ako ih ljudi zaustave, izaustavili su ih, ako kupe, i kupili su. Davali su na vere-siju, mintali se za jaja, krumpir, lepinje, sol, zejtin,orahe. Zimi su bili ogrnuti jorganima a ljeti čaršafimaosmijeha protkanih krpicama smirenosti najiskrenijihvjernika.

Gdje god prođu, za njima su mirisali tragovidobrote.

Ljudi su ih voljeli sretati na svom putu, dodirivalisu se smiješkom. Ni najžešća paščad u zamandaljenim

avlijama nije na njih lajala. Čak su ih i zijanćerastadjeca, spremna na svakojake marifetluke i mušafere,pristojno pozdravljala i rukama dodirivala Ezrineispružene prste prema njima. S proljeća i jeseni bralisu vrisinje, maline, jagode, kupine, lješnjake i divljeorahe.

Negdje su ih na suncu i vjetru sušili. S Vlašića, izplaninskih dubokih špilja, seljaci su na konjima snosilimesarima škrilje leda, pa bi onda i Uri od njih dobivaotamam koliko mu treba za dvije kante sladoleda. Zimije bilo lakše jer su brali lijepi čisti snijeg i razbeharaleledenice po usnama Hendeka i Dokuza gdje hladnipotoci šumno teku nizgrlice.

Čim se petkom prvi sumrak počne s nebesa spu-štati, vukući za sobom na mrkim kanafama golemejastuke mraka, Uri bi svijeću zapalio. Baruh Ata AdonajElo’enu Meleh’a - olam ašer kidešanu bemicvotavvecivanu le’adlik ner šel Šabat.

Blagoslovljen si Ti Gospode Bože naš Kralju svije-ta ...

Tako bi se sve troje pomolili, smjerno umočilikoricu kruha u sol i radost šabata, pojeli po jaje skuha-no u ljuskama crvenog luka i uživali u svakoj mrvici ikapi svojih života.

Siromašni ljudi najsrčanije u Boga vjeruju i znajupričati najljepše priče. Mazaltin glas bio je poputguguta grlice. Ezra i Uri sklopili bi oči i u sebi gledalikako odmotava klupko krasnih rječi. Vidjeli su pokoše-ne poljane Moaba i kako po njima bosonoga Ruta izBetlehema, prabaka kralja Davida, skuplja mrvice žitai kako gladna i žedna na težačkom putu upoznaje vla-stelina Boaza iz roda Elimeleka. Što su god dani bilijadniji i čemerniji, Mazaltina je priča o Ruti bila svesjajnija i raskošnija...

Godina 1900. zamijesila je nekoliko neobičnihdogađaja, ali niti jedan se nije upamtio kao onaj okojemu su se tako dugo ispod glasa u čaršiji, i po cije-loj Bosni razvlačile priče kao slatki konci fine ćetenije.

Iz nekog razloga, to ljeto, nahorozile se i nameči-le službe austrougarske vlasti na domaće ljudstvomuslimansko. Kotarski predstojnik Bela plemenitiMarić, potpomognut okružnim predstojnikom MihaelRukavinom, žandarmerijskim ritmajsterom Kokotevi-ćem i policijskim nadstražarom Babićem, pozovu uBelediju, gradsku općinu, Ahmedbega Hafizadića,Hamdibega Hasanpašića i Dervišbega Miralempašićapa im s nogu nabroje što uskoro smiju, a što ne smijuraditi.

Kako se za desetak dana trebala obilježiti dvade-setpetogodišnjica vladanja Osmanskom carevinomSultana Abdul Hamid Hana drugog, Kalife svih musli-mana, smije se u Travniku u džamiji održati skup, nesmiju na njoj biti kandilji upaljeni, ne smiju se nigdjezeleni barjaci isukati i ni na jednu kuću razviti, nesmiju se nigdje ljudi osim u džamiji okupljati i ne smijuse nigdje nikakvim svjetlima i iluminacijama ovomdogađaju počast odavati.

Svaka je carska naredba teža od najtežeg givikta,a još je teža sila njena.

54


Rusmir Agačević

URI, EZRA I MAZALTANagrada “Bejahad“ 2012. za najbolju priču na židovsku temu

55


BEHAR 107

Udari isti dan nekakav inat i ćorluk u Jusuf aguTasmišćiju što je držao brijačnicu i kafedžiju IbrahimaSarajlića, pa odmah uvečer rasvijetliše što su godmogli jače one svoje radnjice. Ujutro ih vlasti za pri-mjer i opomenu drugima u hapsanu privedoše, utrnu-še svjetla pa državnim muhurima zapečatiše njihovposao.

Kad i taj dan slavlja izbi, u džamiji Sulejmanijidova se klanjala u mraku. Oko nje je pet smrknutihžandarmerijskih patrola čučalo kao jata gladnihgavranova zlobe.

I, onda se zamrsi mosur čudnovate priče, za kojunije bila pripremljena ni takva birokratska i sa svimdokumentima oboružana Carevina.

Sredinom Wirtembergove ulice tandrčući su sti-gla kolica, uz njih Uri, Ezra, Mazalta, kravica i pčele.Stali su između džamije i Žitarnice. Taj njihov kotrlja-jući plavi ćepenak bio je nakićen upaljenim fenjerima isvijećama u lampionima, pa se činilo kako se s nebesaspustila svjetlucava kočija poput kristalnog svemir-skog lustera, prema kojemu su kao mravi bezglasnopristizali vjernici iz džamije i okolnih kuća.

Zamirisale su divlje jagode u snježnoj kremi smr-znutog mlijeka i planinskog leda iz dubokih špilja kojise čuo korijenjem smrča i borova.

Nadstražar i ritmajster su se ustrčali kao dva hrčkau kavezu, a žandari se zbunjeno ushodali kao ovnovi utjesnom toru. Slijepa Mazalta, providni Ezra i nasmije-šeni Uri, smjerni i mirni sefardi, samo su u modroj tiši-ni prodavali svoj sladoled. Ljudi su se skupljali okokolica svijetleći očima punim suzicama prkosa. Pružalisu svoje lončiće i fildžane u kojima su dobijali porcijeslatkih žeravica zvijezda koje su cijeli taj prostor osvje-tljavale.

Patrole nisu imale naredbu svijet rastjeravati akonešto pazari. Ali, već sutradan imali su sve hartije daprivedu Urija i zabrane mu njegov sladoledarskiposao, i to zauvijek zbog mogućeg izbijanja smrtono-sne epidemije u cijelom kotaru pa i šire.

Ova je priča zajahala vjetar pa začas obigrala siro-mašni grad prebogat namom, prkosom i dostojan-stvom. Ni Travnik no es mas menimo lugar, što bi reklidomaći Židovi, nije ni Travnik najmanje mjesto, pa se udan dva dosjetiše, i zajedno s ostalim čaršijskim gazda-ma i trgovcima zakotrljaše grumen najfinije ljudskepažnje i poštovanja prema Uriju, Ezri i Mazalti.

Oni su se i nadalje svaki dan pojavljivali na ulici sasvojim kolicima. Sladoled nisu smjeli prodavati, ali suse mogli zaustavljati ispred dućana, ljudikati i izmje-njivati riječi i pozdrave s vlasnicima.

Kao da od njih kupuju, ovi su im davali sitnu gibi-ru, hranu za par dana, a Uri je sve to pažljivo zapisivaou mali tefter, jer nije želio sadaku i milost, nego jeiskreno vjerovao kako će jednog dana biti bogat, i sva-kom će čovjeku vratiti ono što je od njega dobio.

U najvećem siromaštvu njih troje nikad nisu biliimućniji.

Trgovci Muharemaga Lisica, Čajnić Alija, DautovićHafiz i Mulić Salko davali su im grah, pirinč i krumpir,

Eva Danon, Ida Blau, Moise Konfort i David Pinto opre-mali su ih solju, šećerom i maslom. Od Juraja Budimi-revića imali su sira koliko im duša traži, od brata muMate kiselog i slatkog mlijeka, od Stjepana Dejanovićavazda friškog kruha, a od Sime Čavića žita za desetkokoški što su ih dobili od Dervišbega Miralempašića ideset patki od Hamdibega Hasanpašića.

Dva meketava jareta i trbušastu sansku kozu napoklon im je dao Ahmedbeg Hafizadić, a u razigranešljivike što su opasavali tvornicu šibica u izgradnji, umalu kućicu koju su koristili stražari , smjestio ih je i nakorištenje im pružio Isak Salom kojega su oni zvaliAba.

Baš se nekako čaršija raskrilila svom svojomdobrotom i prigrlila Urija, Ezru i Mazaltu koji su se pro-šarali sjenama tuge i srama što ništa ne rade, a imajusvega što im treba, pa su svoje izlaske na ulicu prorije-dili i za par mjeseci sveli na pojavljivanje isključivoponedjeljkom.

Istetovirani bolom svoje nemoći , srca su svezaliza molitve i providnim krvotokom gurali su strepnjusirotinjske neugode i sjetu toplih sjećanja na ono dir-ljivo vrijeme finih mirisa kada su dlanovima mogli sebisvoju sol, svoje jaje i svoj kruh zaraditi.

Kad neku vlast, a pogotovo carsku, ugrizeš makarzubom starog mrava, ili neugodno dodirneš snagomleptirove ljutnje, ona državno pero u državnu tintuumoči, krasnopisom zabilježi i u duboke mudre arhiveuredno složi, pa kad im zatreba, sve to lijepo iskopa ičinovnički zajedljivo prema paragrafima protumači.

Tako se kotarski predstojnik Bela plemeniti M.dosjetio i izdao zvaničan ukaz u kojemu “pod prijet-njom hapsa i novčane globe strogo zabranjuje da naglavnu ulicu izlaze kokoši, patke, guske i bibe ... “

Sve ovo izazva podsmijeh cijele čaršije koja jeznala na koga se ovaj dekret odnosi, pa vlast nazvašekokošjom, a za žandarima su po cesti u najvećoj gužvidjeca, a ponekad i odrasliji hajdukani kokodakali igakali iz sveg glasa.

Jednog šabata, baš u najljepšem dijelu pripovje-danja kad se sirota Ruta trebala bogato udati i u zlatu,svili i kadifi uživati, Mazalta pregrize riječ i prošaputakako je došlo vrijeme. Uri je znao kako je ona u pravu.Carska je čizma čelikom potkovana i oštrom bajune-tom izbrušena, nekako su joj se na putu našli, makuglama sladolednim ne možeš ni protiv njenih slova,a kamoli olovnih kuglica puščanih.

Što su god pokušavali biti manji, u očima ljudibivali su sve veći, smetajući tuđinskoj sili koja se nijebojala onih koji nešto imaju, jer to što imaju lukavo ina sve načine čuvaju, nego se bojala onih koji ništanemaju jer se takvi ničega ne boje, i spremni su dunja-luk mijenjati da bar nešto imaju...

Tog jutra, kliktanje neboptica koje su ašikovale srijekom što je mirisala na mlijeko, vaniliju i borovnicezamijenio je tutanj gromova u hendeku snova koje suna kišni drum od suza i sjećanja u malim zavežljajimaiznijeli uvijek nasmiješeni Uri, providni Ezra i slijepaMazalta.

U limene kante složili su uspomene na sve onošto nikada nisu imali. U glibu gnojnog straha stajala suplava drvena kolica s dva točka. Na njima je cijeli nji-hov skromni život sjedio pognute glave. Usnama sujoš jedanput dodirnuli lipe, izvore i svjetlost starogTravnika pa se uputiše prema zemljama, obalama ivodama gdje rastu šume u kojima korijenje, stabla ikrošnje čestitu sirotinju svojim sjenama štite i čuvaju.

Kad se grad probudio, rosnom tišinom umio,pomolio na sve četiri strane i zijevajući kroz pendžereprovirio, imao je što zbunjenim očima i vidjeti.

Na pola ulice, ispred ureda plemenitog Bele M.predstojnika kotarskog, stajala je krava malo manjaod koze, a malo veća od zeca, jato od deset koka šare-nih i gusaka žutih, dva krezuba jareta i koza kojoj seoko vrata sjajila duboka rosfraj grabilica za sladoled, aiznad svih njih lebdio je roj truntavih pčela.

U mesu neba vidjeli su se mukom urezani tragovitočkova. I otisci stopa sitnih poškropljenih patnjomodlaska. Uri, Ezra i Mazalta zauvijek su nestali ne žele-ći dobrim ljudima biti trn u dlanu, kao što su trn u okuonim što nariktavaju kantare pravde i svojim metrimaodmjeravaju dužinu življenja nejakim i nemoćnim.

Bojali su se za njih kao i za sebe.Znali su, kad cokula nepravde u njihovu bašču

zagazi neće samo njihov jorgovan satrti nego i sve bilj-ke što prema njemu vode. Kao tri kapljice kiše na kockivrele kaldrme, sunce ih je posrkalo i vjetar hitro posu-šio, pa za njima nikakvi zemaljski tragovi ne ostadoše.

Kasnije su neki nesigurno tumačili kako su se oniprezivali Perera.

Priča o njima nije dugo trajala jer se iza brdavaljao tifus goleme ratne aždaje pa se svijet sam o sebizabavio... Tek kad se s fronta iz Galicije vratio Ibrahimbeg Hercegovac, ljudi su se sjetili nestalih sefarda, jerje ovaj kazivao kako ih je vidio u Krakowu na ulici, bašonakve kakvi su i u Travniku bili, i prodavali su slado-led s medom, divljim orasima i lješnjacima.

Besposleni su sjeli pa izračunali kako nikako nisumogli biti isti, jer je barem petnaest godina prošlo odnjihovog nestanka. Stari i mudri su tvrdili kako je tomoguće, jer oni nisu imali stalnu adresu, nisu imalisvoj krov i prag, nisu imali svoj sat, i vrijeme ih nijenigdje moglo u njihovim skitnjama pronaći i otkuca-vati im njihovu prolaznost.

Stoga su zauvijek ostali takvi.Možda bi u to bilo i najljepše povjerovati. Zato što

lijepa riječ kojom na kraju pomiluje sve strahove ineugode, čovjeku pomogne da ne zna ono što zna.

Jer, neki su ispotiha govorili kako Perere zapravonikada i nikamo nisu otišli. Samo što je lakše kazivatikako jesu. To uvijek na ruku ide tuđoj sili i vlastitojsavjesti. Ma, jedno je sigurno, nemiran je san onimakoji sve znaju, baš kao i onima koji žele da nikad ništane saznaju.

Nepravednom rukom život crta neistinita slova,pa uvijek o ovim prvima svi znaju sve, a za nama dru-gima ostanu samo nejasni tragovi kao za kapljicamabijele nebeske kiše...

I sus Krist Superstar kasnih ješezdesetih godina prošlog sto-ljeća komponiran kao rock

opera, a 1971. godine postavljen kaomjuzikl na Broadwayu u New Yor -ku. Njegovi autori, Andrew LloydWebber i Tim Rice time su započelitrend demontaže osnovnih kršćan-skih dogmi u formi javne sablazni,propitkujući Isusovu ličnost metoda-ma psihologije, sugerirajući i njego-vo razočarenje svojom misijom, po -puštanje nagonima tijela te žeđ zapopularnošću kao Kralj Židova. Ta -kođer, osnovna kršćanska dogma oIsusu kao sinu Božjem dovedena je upitanje uprizorenim svjedočenjemsamog Isusa pred Sanhedrinom,kraljem Herodom i rimskim guver-nerom Judeje Poncijem Pilatom.Musical je izazvao proteste širomZa pada, od kršćana i od Židova. Ži -dovi su ga proglasili antisemitskimjer je ponovio staru kršćansku pri-spodobu o Židovima koji su kao ruljatražili od Poncija Pilata da Isusarazapne, što je u Srednjem vijeku, abogme i znatno kasnije u Evropi bilaparadigma progona i pogroma Žido-va. U nekim zemljama izvedba jebila zabranjena.

Nova paradigma To je bio početak, prvi korak.

Javno propagiranje protukršćan-skih dogmi uzelo je maha, u svevulgarnijim oblicima tokom sljede-ćih desetljeća, uglavnom kroz tzv.rock and roll pokret, njegovu muzi-ku i tekstove, te scenski nastup.Bilo je oličeno u nastranim likovi-ma poput američke grupe AdamAnt ili britanskog Alice Coopera ko -ji su promovirali sotonizam. Nas -tav ljeno je scenskim spektaklimaMa donne, pribijene na križu u do -nekle razvodnjenoj i artistički ubla-ženoj, ali i dalje izrazito ateističkojverziji kraja osamdesetih, posredspekulantskog ludila na Wall stree-tu. Demonstracije zbog uvredaIsusa Krista, kršćanstva i kršćana,doduše sve tiše i medijima neza-nimljivije i dalje su trajale, širomkršćanskoga svijeta, ali bez ikakvarezultata. Zabrana je bilo sve ma -nje, na koncu su i prestale. U među-vremenu došlo je doba digitalnihkomunikacija, javnog interneta,mo bilne telefonije i opće adikcijedru štva, posebno mladih za proiz -vo dima digitalnih medija. Granicesu izblijedjele, gotovo su izbrisane,

sve je postalo dopušteno, u ime slo-bode i prava da se bira zlo, da seobožava starozavjetni Shatan, no -vo zavjetni Satana, odnosno kur’an-ski Šejtan.

Pravo na nesankcioniranu uvre-du na Zapadu i širom njegovih biv-ših kolonija, posebno onih duho-vnih, postalo je sakrosantno, sveto,baš poput učenja, a posebno Učite-lja koje je vrijeđalo. Sloboda govorai izražavanja apsolutizirana je pre -ko granica odgovornosti. Jer kadase slijedi Šejtana, tu Bog smeta.Vjera je svedena na religiju, boljerečeno samo na neke demonstrativ-ne oblike pučke pobožnosti, posebnoone koji su se mogli komercijalizira-ti. Vrata opće agresije na sve religi-je bila su otvorena. Promijenjena jeparadigma. Stoga ne treba čuditida se posljednjih godina intenzivi-rala kampanja protiv islamskihvrednota, a još manje treba čuditida reakcija, posebno nasilna na teuvrede, zapadnjake, koji su sve ma -nje kršćani, zapanjuje i zbunjuje.Oni, naime, doista vjeruju da jetakvo što, ne samo dopušteno, već ipohvalno jer brani pravo na slobodugovora i mišljenja, ustoličeno kao

56

KOLUMNA

zoon politikon Piše: Faris Nanić

Razgrtanje prašine poslije “Nevinosti muslimana“

Ontološki nesporazumNisu, naravno svi zapadnjaci istoga mišljenja, pa bi bilo dobro da se muslimani, od sodomizira-nja ambasadora i pucanja ručnim raketnim bacačima po civilnim objektima, obrate baš tima ipokušaju, ali iskreno, kako ih Kur’an upućuje, lijepim riječima, o tome raspraviti i pokušati stvori-ti zajedničku platformu borbe protiv ataka na vjeru čiji su izdanci karikature ili loši filmovi ili loširomani ili loši muzički spotovi.

tekovina Prosvjetiteljstva koje je izapočelo Voltaireovim parsiflažamao Muhammedu a.s. kao alegorijamana kršćansku, prvenstveno crkvenudogmatičnost. Alijenacija od krš ća -n stva, a time i od poslanika posve jelogičan slijed, pa onda i nikakva uv -re da poslanicima nije neprispodobi-va izborenoj “slobodi“. Oni vjerujuda je i uvreda manje zlo od ograni-čenja prava na govor, u ovom sluča-ju na izrugivanje. Oni, također neshvaćaju kako izokretanje istine, ao tome se zapravo radi, o laganju oživotu i djelu Poslanikovom, izazivabijesne reakcije jer su posvetili dru -gu vrijednost – onu o pravu na lažako služi u višu svrhu – apsolutnuslobodu čovjekovu. Tu smo negdjekod suštine – ontološkog nespora-zuma većine muslimana i manjine,ali jako agresivne i medijski prisu-tne, zapadnjaka koje je već neodgo-vorno nazivati kršćanima.

Prosvjetiteljskim tekovinamasa turiran Zapad vjeruje kako je čo -v jek mjera svega i aspolutno slobo-dan, rasterećen Božjeg utjecaja.Bog po Aristotelu ionako nije ništavi še od prvog pokretača i pasivnogpromatrača, a po Newtonu tek tvor-ca entropičnog Svemira koji semora, s vremena na vrijeme, navi-jati kako bi funkcionirao. Muslima-ni, pak, vjeruju kako je Bog mjerasvemu, a on je savršen tvorac neen -t ropičnog svemira, a Poslanik jepre nositelj i autohtoni tumač Rije-či, pa je time, uvreda Poslanika iuv reda Boga, što je nedopustivo,pro tuprirodno i kažnjivo. Nisu, na -ra vno svi zapadnjaci istoga mišlje-nja, pa bi bilo dobro da se muslima-

ni, od sodomiziranja ambasadora ipucanja ručnim raketnim bacačimapo civilnim objektima, obrate bašti ma i pokušaju, ali iskreno, kako ihKur’an upućuje, lijepim riječima, otome raspraviti i pokušati stvoritizajedničku platformu borbe protivataka na vjeru čiji su izdanci kari-kature ili loši filmovi ili loši romaniili loši muzički spotovi.

Umjesto primitivne, nasilne i ni -kome razumljive borbe protiv cijelo-ga svijeta koji proizvodi ili baremtolerira uvrede i ponižavanja, treba-lo bi pokrenuti intelektualnu borbuprotiv načina mišljenja i za nju do -biti podršku pravih kršćana, koji suzabrinuti kamo vodi nepostojećaapsolutna sloboda. Uostalom, nisuli mnogi predstavnici ka to ličkogklera i u Hrvatskoj javno izrazilislaganje s muslimanskim pro test -ima jer oni svjedoče o snazi njihovevjere i spremnosti na obranu nače-la. Kako reče Mustafa ef. Cerić,pozivajući se na moskovskog rabinakoji mu je rekao da bi svijet u poslje-dnja dva stoljeća postao ateističkida nije bilo muslimana. Sljedbeniciknjige odaju priznanje mu sli ma ni -ma za čuvanje vjere. Zar nije logičnoodmaknuti se od glupih poopćenja iizjednačavanja svih ka fi ra i nemu-slimana, državnih politika sa stavo-vima vjerskih zajednica i tražiti sro-dne duše koje dijele vjeru u JedinogBoga. No, tada tre ba slušati, a nesamo govoriti, tada tre ba biti spre-man čuti i ono što ni je ugodno. Jesuli muslimani iz ne mu slimanskihustiju spremni čuti da su uglavnomnerazvijeni, da su im gradovi prljavii zapušteni, da im je previše naroda

jedva pismeno. Sve to sasuo im jeAlija Izetbegović na jednom zasjeda-nju Organizacije islamske konferen-cije poslije pokušaja istrebljenjaBošnjaka. Iako su mrmorili, tuintermuslimansku kri tiku bili suspremni progutati, ne ki čak i prih-vatiti te nešto i učiniti. Nije, nara-vno, Izetbegović bio jedini musli-manski lider koji je muslimane upo-zoravao, prozivao i poticao. Dugogo-dišnji malezijski pre mijer MahathirMuhammed ta ko đer je bio istaknutkritičar stanja duha, ali i aktivan iuspješan promotor renesanse, usvojoj zemlji i ši re. Zanimljivo je dasu “demokratski“ mediji na Zapadui jednoga i dru goga optuživali zaekstremizam, za islamizaciju seku-larne drža ve.

Manjina i većinaNadalje, bilo bi korektno na

Zapadu priznati kako su nasilni aktidoista manjinske pojave i kako jevelika većina islamskog svijeta rea-girala civilizirano, ali odlučno. De -mo nstracijama i transparentima,bez nasilja, molotovljevih koktela iliručnih raketnih bacača, bombašasamoubojica. Jer ovi potonji nasilječine kao žrtve nasilja, besperspek-tivnosti, kronične dugogodišnje ne -za poslenosti i prateće bijede i poni-ženja. Za “šaku dolara“ učinit ćeočajnički korak i uništavajući svoj ži -vot na ovom, ali i budućem svijetu,mislit će i vjerovati da spašava životna ovome svijetu svojoj djeci ili rodi-teljima. Bez ikakve eshatološke primisli. Nema li eshatologije, nemani vjere, pa tako ni Islama, što godmediji o tome trabunjali, a njihov

57

KOLUMNA

BEHAR 107

Konačno, nije li se muslimanima, ma gdje bili, na Zapadu i na Istoku, poželjnozapitati bi li reakcije uopće bilo da su oni zadovoljni građani u uređenim,društvenom koncenzusu stremećim državama u kojima razvoj svih ljudskihpotencijala nije ništa drugo doli višedimenzionalna projekcija neizmjerneKreacije. Baš bi tada, djelom, a ne vriskom, najbolje uzvratili na ovakve lowbudget, ništavne provokacije. Kao kada se otresete dosadne muhe koja je,odnekud, uletjela u vaš klimatiziran, raskošan ured.

58

KOLUMNA

stalni video suradnici iz El Qaidenastojali prikazati. Scenarij je jedno-stavan. Nađeš mladog frustriranog,nezaposlenog muslimana iz pale-stinskog geta ili iračkog predgrađa,ili... čija djeca jedva preživljavaju ičiji su roditelji previše puta poniženipolicijskom brutalnošću, životom pologorima, uništavanjem imovine, oti-mačinom zemlje... i obećaš mu parhiljada konvertibilnih američkihdolara za dvije stvari. Prva je važni-ja, snimanje video poruke s priprem-ljenim tekstom u kojem se često spo-minju dvije važne arapske riječi –Allah i džihad, i druga – opasavanjebombama i njihovo aktiviranje predškolom punom bilo čije i bilo kojedjece, crkvom, policijskom stanicom,na tržnici, šijitskom svetištu... Po g -led snimljenog govornika je tup, da -lek ili mutan, a rečenice izgovorenemehanički. O kakvom zelotizmu jetu riječ? Medijske manipulacije sa -mo ubilačkim napadima, recimo uAf ganistanu u kojemu se oni većpre dugo godina događaju zbog sas -ma drugih razloga ili kamenova-njem ambasada u nekoliko zemalja,tre bale su podastrijeti sliku o divljimmu slimanima koji nikako da uhvatepriključak na vlak napretka i čiji jedis kurs srednjovjekovni jer je vjer-ski, odnosno vjerom determiniran.Ni šta dalje od istine. Malo elementa -r ne matematike, računanja iz osno-vnoškolskog repertoara pripomoglobi sijačima panike, a posebno njiho-vim recipijentima da usporedivši redveličine ukupnog broja muslimanaod 1,6 x 109 s ukupnim brojem svihprisutnih na nasilnim demonstraci-jama zbog video uratka na Youtube-u od 1,0 x 104 ( a nisu svi prisutni bilinasilni), dakle red 9 s redom 4 ilimanjim, da vide apsurd svojih stra-hova i okrenu se njihovim proizvođa-čima s kletvom na usnama.

Neka druga vrsta matematičkelogike ili još bolje, fizike iste bi reci-pijente na Zapadu možda podučilakako stalne, a potpuno bespotrebne

provokacije pojačavaju silinu reakci-je. Reakcija jeste ravna akciji, pou-čavao je Isaac Newton, a vrijedi iobrat aksioma kako je akcija ravnareakciji. Smiri li se lopta, ublaže li sepro vokacije i njihova zaglušujućafre kvencija, možda će na vidjelo izaćipravi inspiratori nasilja, ali i pravirazlozi potonuća u njegove zamkejednog manjeg dijela muslimana usvijetu. Ponovimo, manjeg dijela.Ta kođer, na površinu baruštine is p -li vali bi medijski manipulatori kojidodatno potpiruju i prikazuju samojednu stranu ili manjinu prikazujuvećinom. Bilo dosadno nekome ili ne,treba ponoviti da se manira korište-nja obmane kako bi se manjina pri-

kazala većinom zove – boljševizam.Zapad je, ergo, ne zahvaljujućiSSSR-u, Lenjinu, Staljinu i njiho-vim apostolima, već vlastitoj sklono-sti lažima i proizvodnji neprijateljaza opravdanje očuvanja Poretka,postao boljševički. Paradoksalno,kao toliko puta u povijesti. Qui bo -no?, pitaju se neki. Pa vjerojatno onikoji pripremaju deklaraciju Obami-ne Demokratske stranke o priznava-nju Jeruzalema glavnim gradomIzraela, ali ne i Qudsa glavnim gra-dom Palestine. Ili možda oni koji tvr -de kako je izvana obilato pomognutgrađanski rat u Siriji globalna pri-jetnja. Ili oni koji dodatne do zubanaoružane ratnike upućuju u Libiju.

Konačno, nije li se muslimani-ma, ma gdje bili, na Zapadu i naIstoku, poželjno zapitati bi li reak-cije uopće bilo da su oni zadovoljnigrađani u uređenim, društvenomkoncenzusu stremećim državama ukojima razvoj svih ljudskih potenci-jala nije ništa drugo doli višedimen-zionalna projekcija neizmjerneKreacije. Baš bi tada, djelom, a nevriskom, najbolje uzvratili na ova-kve low budget, ništavne provokaci-je. Kao kada se otresete dosadnemuhe koja je, odnekud, uletjela uvaš klimatiziran, raskošan ured. Pasam Veliki Provokator, SelmanRušdi izjavio je kako je ovaj videouradak na You tube-u najobičnijesmeće. On, naravno, proizveo binešto znatno bolje. I bolnije. Kona-čno, braneći Poslanika od objeda,kleveta i laži, ne bi li se muslimanitrebali zapitati kako bi on reagiraona uvredu. Nekoliko hadiskih zbir-ki prenosi epizodu iz života Mu ha -mmedovog kada grupa muš rika(pri družitelja) prolazi pored Posla-nika i njegovih ashaba i nazdravi sa“Smrt tebi“. Impulsivan i mlad, ha -zreti Alija potegnu mač da odsiječeglavu drzniku, a Poslanik ga za us -tavi, rekavši da na sve treba odgo-voriti istom mjerom, pa im odvrati:“I vama“.

Vjera je svedena na religiju, boljerečeno samo na nekedemonstrativne oblike pučkepobožnosti, posebno one koji suse mogli komercijalizirati. Vrataopće agresije na sve religije bilasu otvorena. Promijenjena jeparadigma. Stoga ne treba čuditida se posljednjih godinaintenzivirala kampanja protivislamskih vrednota, a još manjetreba čuditi da reakcija, posebnonasilna na te uvrede, zapadnjake,koji su sve manje kršćani,zapanjuje i zbunjuje. Oni, naime,doista vjeruju da je takvo što, nesamo dopušteno, već i pohvalnojer brani pravo na slobodugovora i mišljenja, ustoličeno kaotekovina Prosvjetiteljstva koje jei započelo Voltaireovimparsiflažama o Muhammedu a.s.kao alegorijama na kršćansku,prvenstveno crkvenudogmatičnost.

VJENČANICE

Točno u 10,45 – ja u sjajnom izlogu. Na stoluVino graševina i trula dunja.U drugom izlogu sijevnula munjai sašila vjenčanice u strujnom kolu...

Od knjige do knjige djevojke šetaju –vodopadnim pogledima prevrću stranice...Ali pred drugim izlogom zastajkuju –i dugo dugo zure u vjenčanice...

Mene ne vide. Pijem odsjajejedem cvijet –Prvi svijet rađa drugi svijet –još cijelo jedno sazrijevanje traje!

Mladi bračni parovi lobanju Hamletovukoriste kao pepeljaru!

VIJAVICA IZ PISAĆEG STROJA

1.U kanjonu koza naglas čita Ibn-Arabijevustrofu“Zaklinjem se stvarnošću ljubavida je Ljubav uzrok svih ljubavi“.Vjetre koji čistiš metlom svod kozje ćuprije,ljubio sam na ćupriji razvedenu pčelicu a ona meujela za srce!Proljet prosijava jeseni pali vatru za one što prate ljepotu –nikog nemam sem Poezije!Od zla me odvaja vjera u buktinju poezije!Samo poezija u ljubavi vidi istinu, jer zlo jesvakodnevna laž bližnjemu, koja samo sebevidi nevinu.Kad neko od nas baci zrnce istinesa svog neba u ljudsku kanalizaciju laži –sretan si –svaka je iskrenost objavljenje božije!Koza je krenula da obrsti listove vojnog odličja kanjonakoji

59

POETSKI GLASOVI

BEHAR 107

Admiral Mahić

Pismo Zuki Džumhuru

“Behar“ po prvi put predstavlja vrlo neobičnu bosanskoherce-govačku i bošnjačku poetsku osobnost – Admirala Mahića, više-struko antologiziranog i zastupljenog u mnogim zbornicima ipanoramama rečenog poetskog korpusa. Mahić je mnogo puto-vao i nastupao pa je ubrzo prepoznat kao emotivni recitativnipjesnik čija lirska narativnost uvelike nadilazi onu poetsko pro-znu. Također je prepoznat i cijenjen u Hrvatskoj gdje je zadobiomnogo prijatelja, kao uostalom i na drugim mjestima u regiji.Njega ne zanima toliko politička receptivnost i rezolutnost većpoštena afirmacija poezije. Eto, kad mnogi već posustaju onustrajno šarmira svojim odista velikim poetskim opusom jer jeposvema posvećen samo poeziji, kao filantrop i beskompromisnilirski kazivač, bez bučenja, kavgi i bilo kojih drugih prijepora.

On sluša svoj unutarnji glas u koji se, po svemu sudeći, jedinouzdaje i tu ga (što svjedoči autor ovog napisa) do sada nitko nijeuspio izbaciti iz vlastite poetikološke orbite. Mahić svakim svojimnovim rukovetom pjesama očuđuje čitače i slušače jer je, izmeđuostalog i vrstan recitator, a to je vještina koja je urođena, i usuđu-jem se reći, od Uzvišenog dana. Time ne mogu zastupati ideju daje on “poeta vates“, ili “poeta laureatus“ jer je zbog svoje rijetke,za naše doba pomalo boemske prirode, a i drugih iznimnih okol-nosti koje nalažu “uštogljeni“ akademski krugovi, bio premalo (pomome skromnom mišljenju) valoriziran. No, iskreno smatram daće se, i to uskoro, ispraviti uz nove književno aksiološke principe,prije svega u Bosni, te će ovaj pjesnik zadobiti onu zadovoljštinukoja mu pripada.

U svojim pjesmama otkriva nam veliki senzibilitet za ljudskesudbine i moderni intertekst – angažman koji nam kreativnointerpretira autentične i autonomne slike koje su njegov privatniizum jer brane dirljive i zaprepašćujuće dubine koje se zaklinju naljubavnu stvarnost. Uostalom, pjesnik smatra da je “ljubav uzroksvih ljubavi“ te je najčešći motiv njegovih pjesama upravo “blaga“erotska narav. Njegov modernizam, stoga, kao da nije s ovoga svi-jeta već se inspirira onostranom vlastitošću i arhetipskim registri-ma s prostora ex-Jugoslavije. Iako ni to nije posve točno jer je prednama lirsko kozmički optimist koji nikad nije došao u napast da“rasturi“ vlastitu “lijepu“ nutrinu. Nutrina je to koja se ne možeobuzdati, a to je velika poetikološka vrlina Admirala Mahića.

Sead Begović

Vijavica iz pisaćeg stroja

ćupriju stalno premjerava jednim okom.Koza ide na tenk visoke i strme vjere...Smrt prosijava svemir - sito slobode:sjaj svih Ljubavi pije dijete, a požudu vrtlog –Neka živi dragi Bogkoji nikog nema osim vode...!

2.NALETU NADAHNUĆA,moram nešto mijenjati u načinu životamoram se oznojiti kao dirigent –omnia vincit Amor!Oh, podlo obilježen svega sam sit...Nisam znao da u meni šetanečija tama, nečiji zboršto žuboru čistog srca smeta...Da mi je dlijeto koje u kamenu urezujedvostruki lik Postojanja.Da umičem svakoj pogrešci.Da ne promrznem od neznanja.Moj alat – to je moje tijelo.A radna knjižica – grla moga glas!Iza smrti ima ustanova-brusionicau kojoj anđeli bruse lijek protiv straha!Alat Gospodnji porađa hrabrost!A sad stvarnost.Da mi je hrvatsku domovnicu – konačno da se upoznamo.Da mi je pojesti čist zalogaj s kapima kišešto pada sa crkvenog tornja,omnia vincit Amor!Da mi je da se probudim u više zemalja u isti tren, jer nekeljudene mogu zaboraviti.Ljude kojima su nedostajale nage ljepoticene mogu zaboraviti.

Umrijeću u više zemalja u isti trenvjerujući da na javi ljepotice darivamsirotanima i samim.Ušao sam u Hrvatsku da pišem, da gorim,da se pipam po tijelu – da iza divlje ružeprobudim raskoš sna i motrim okom nade.Ušao sam da spojim led i vatru –i da zakucam Gospodu na rajska vrata!GOSPODEOblaci jašu divokoze što po obroncimabrste tvoje svjetlo.A mene vinograd nosi na leđimada me upozna sa djevojkom.VIŠNJOČudna si ti višnjoprekrivena prašinom sa puteljka -

sa mušicom pijem vinokojeg nam u bokal toči opala peteljkaMASLINOČudna si ti maslinoprekrivena prašinom sa kozije staze –jer ledeno i slatko ulje iz ljubavne ekstazenježnije me opija no vino LAVANDOČudna si ti lavandoprekrivena gorućim srpovima -ne svetiš se, plačeš u sebi,iskreno, tiho GROŽĐE BIJELOČudno si ti grožđe bijeloprekriveno mirisom djevojačkim -sanjajući da je ljubimizljubiše grozdovi njeno medno tijelo.DJEVOJKOČudna si ti ljepoticaprekrivena prašinom sa mjesecaGROŽĐE CRNOČudno si ti grožđe crnoprekriveno crninomproplakalo za IsusomVječno traj, jer si vjeri ljubavnoj vjerno!MOREČudno si ti moreprekriveno hukom vihorca -svatovi od morske pjene, krenite sad gore.Poljubila je mula magarca.PJESNIČEČudan si ti pjesničeprekriven lakokrilim stihovimašto ih napisa u ovo ljetno veče.Gospod ti je dao pjesmu nad pjesmama.DALMACIJOČudna si ti Dalmacijoprekrivena milijunima arija cvrčaka –i orguljnim hujanjem zraka –ti si sunce prijateljsko!GOSPODEDa mi je litar lavandinog ulja sa otoka Hvara,da oblikujem tijelo djevice.Da mi je dobiti azil u kapi lavandinog ulja,jer sit sam bilo čijepolitike sa tuđom kesom i kostima.Da mi mi je dobiti azil u džez glasu Josipe Lisacda se ljube izmučeni uzdisaji...Da mi je da se predam hrabrosti...Da mi je govoriti istinu a da nisam unaprijed uhapšenu vijavici iz pisaćeg stroja!

60

POETSKI GLASOVI

GOSPODEHvala ti što si umirio moj kret nemira.Očuvaj me,i sačuvaj meod taštine!Samo je tvoja Ljubav remek-djelou tišini svemira!Omnia vincit Amor!

3.U Den HaaguErazmovo oko klizi po nerazboritim ljudimaa sjetio se i istinskih ludaka.Gavranovo pero nosi dvorsku lududok lagano se ljuljasvjetiljka nad ulicom.Samoljublje je karijes duše.Žak Dobričina, holandski trkačpovlači rasijane dimove iz lulei posmatra kršnu bebu u rukama svojeposrebrene žene. Iznad njih, sagrede, uske šunke se ljuljaju i virkaju ti u zjenicedjevojčice.Do Žaka je tkački stroj. I on cvrkuće, iako ga uhvatiodrijemež.Erazmo pokazuje svoj pasoš zvijezdama, pokazuje ga suhom icrvenkastomlišću ikaže: “Zar nije svešto se radi među smrtnicimapuno ludosti,zar to ne rade budalei zabudale?“

4.Blaženko, iz Doma slijepihOVE ZLATNE ORANICEI KIPOVE SVIREPEOVA BRDA SVILENATI NE VIDIŠ MILENADržimo se za ruke nas dvoje.Bestjelesni cvijet omamljuje srećaovih raspjevanih ruka. Zlatne boje proljećanose bezazlenu vijest iznad pekarske peći.Vrela tama pretapa se u začećasvih pupoljaka! Časi svijetle –slavuj se biglisanjem udaljava od živog zida –Odjekuju glavate Metle.Zlatokrila staricasasvim je malo

otvorila oči što sa sjetomgledaju u žene koje izlazeiz džamije.Starica pije vodu sa Sumbul česme,gutljaj po gutljaj –na srcu se otvaraju katanci,i sad nema strepnjeda se uputi raju...Gutljaj po gutljaji oblaci su u galopu.Oh, kako je bilo mučno i bolno,izvaditizvijer iz duše!Al sad pjevam zdrav kao drijenbez trna!Usamljen je Homer u proljeću.On je za šalu. Ali u mraku krila krije.A tamo iza tankog struka jablanana vjeverici jaše suton.Dvije ruke već presvlače slijepca.I vedrina žubornajavlja se iz studenca.Djevojčice, oblak stoji na daski iz koje viri ekser:i laste preprodavaju potkošulje pred hapsanom.O da možeš vidjeti, grad je poludio od teških šapa! Od blago-slovljenihmasnicanakon plesa sa Panom!Pred gradomtaksista u čarapamapritišće gas pedalu!Ima tu i dragih lica!Bijes zvijeri ovdje je pobjediv!OVE ZLATNE ORANICEI KIPOVE SVIREPEOVA BRDA SVILENATI NE VIDIŠ MILENA

5.Konobarici sam zadigao suknju.Selim se iz smrti.Potukao sam se sa samoćom.A izmlatila me konobarica. Jezikom!Još nitko iz ove četiri dimenzije samoće osim hrvatskog reljefanije se sažalio na mene.Prelazim u druge svjetove.Ulazim u kino FACEBOOK na onom svijetu igledam film u kojem moja umrla djevojka svoje poljupceprivezuje kao paradajz za moje tijelo.Ali njena stabljika pada.Ja sam SAM kao pritka na koju se ništa ne oslanja...

61

POETSKI GLASOVI

BEHAR 107

6.A danas kad sam ušao u Ohrid –Kliment se nag u jezeru kupao zajedno sa isčezlim gradovima –A danas kad sam ušao u Ohridcrvene paprike sa zida su se klanjale!Veo neizvjesna svjetla je rođeniz Magije, iz Priviđenja.Klimentov svijet jedijalekt makedonske grlice – izljubio je grlicua ja cvijet mastike koja si otklizao nizrebra planine Belasice...Prvi cvijet mastike –razigrana zvoncana bijelom konju...Čovjek je tišina tvorca.Drugi mastike cvijet otvara oči 14 hiljada vojnikakoje je oslijepio VasilijeO Vaso Vaso -Vidiš li mladića sa plavom gitarom u Ferijalnoj prikolici...Vidiš li sebe spolja i iznutra u sljepoočnici svemira?Čuješ li cik ptica bez očiju na vrhovima Belasice?Nadzemna bića usluge nam čineliječe očima naš strah od visine.U jezeru ciči crveni korijen sunca.Odzvanjaju opčarani glasoviu jezerskim mjehurima –i dok pozdravljamstolarske radioniceu kojima se teše okvir za Poeziju,jezerski mjehuri pucaju neprotumačenoza dječaka u sandalamašto pod rukom nosi litru mlijeka...Bila je to litra Poezije!Bila je to melanholija jezera oblivenogjabukinom bojom!Bio je to OHRIDi pljuskanje jezera o zelenilo.A Kliment se kupao nag u jezerui s njim zemaljska istina koja istresaćilime haosa...Kliment širiLeptir-stilom,Pismenost!Bila je to litra Poezije,u kojoj je Kliment oženio grlicu...

7.U svom kolu pleše moćna bujica -grmi vrtikolo ljudske sreće...Kleše voda rubove tmine

bičuje i bije vodeno cvijeće,orgiju slobode...

Vrti se odjeća krasnapeluda bezazlenakoji hoće da me spusti u rukevoljenoj Kosači – da njene ruke poljubim kao pjena...

Vrti se nježnost na slabinamačunjastog kamena -i udara slap ribara na postolju...Ključa i vrije i plešeprošarana odsjajem oblutaka Neretva u polju...

Vrti se kockast kamen koji čekada kaže koju ljepoticu voli i od kojeljepotice bježi – huči i vrije jekaslapova u stisci zelene boje...

Vrti se raspukli zagrljaj obale i rijeke!Vrte se sve sile koje imaju svoj posljednji dan –vrti se trzanje živca udice i trzaj usnica pastrmke,vrti se u odjeku suze ikrin san –

Vrti se moj pobratim, pjesnik – sin ljubavi Dragani brže no uragannapiše pjesmu duhu budnostikoja je odana blagosti !

Probudi se, progovori i pitaj dah crn:zašto čovjek gleda u oči smrti !?Da nije usamljen ko trnudahnite mu dah bez dna koji vodu vrti !

Vrti se vrtikolo naokolo!Vrti se uzdaha kolo!Vrte se nebeska izvorišta –a ja sam pobratime Dragane Marijanoviću, kao ribar –nula i ništa!Još nisam ulovio nevinu ljepoticuu potpuno praznom srcu !

PLANINSKI VODOSKOK

Kapi vode bliješte. Kao citati iz svetihknjiga.Ovdje se srce moje smiješisrcu Geteovom, kao sunce suncu kad sesretnuu svemirskim provalijama.

62

POETSKI GLASOVI

Rodio sam se u ptici da iskusim kretanje,da se kao more uzbibamu snu, da dušom obuhvatim sve. Šta jaznam šta je smrttijela. Šta su švicarski vodoskoci. Šta jeovoseloLauterbrunen. Šta su hlorofilne djevice.Šta jerat. Ali svojosjećaj znam. On drži sve stabljike narubulitice.Stao sam u hlad planinskog vodoskokakoji mi je rekao da se poslije smrti kida-jusve rodbinske veze.Ovdje je ljubav jednostavna, jer nemajednog svemira. Mnogisvemiri su pokrenuti. Sobe. Svemiri susobe! Oholost jezatvorena u sobama. A ja pod vodopa-domsvjetova.Mrtve ruke nisu ovdje višemrtve ruke. Ruke rastu iz vode, izplavetnilau nebesima. Spavaj. Lebdi. Ne brojkapljice.Voda je predobra.

NEKOLIKO STOTINA

Ljudi se iskradaju iz kuća koje stalnomijenjaju svoju zapreminu.Ide na posao.Nekoliko stotina nakrivljenih nišana.Nekoliko stotina poluotvorenih nebesa.Nekoliko stotina očiju bez vjere.Nekoliko stotinapotplaćenih radnika posmatra kakoiskačem kroz pendžer u mokri vrt –jer ja neradnik uživao sam sa gospojomu krevetu, a žutosmeđa mačkana poljupce bi frktala...Nekoliko stotina ljuv enih poljubaca.Nekoliko stotina nagih razgovora.Iako me boljelo zubno mesorekoh gospoji da su današnji Grci

po pitanju zubnog mesa,različiti od nekadašnjih...Pitao sam je zna li Ramusa.Ona je rekla da zna Ramiza.Zaposlio se Ramiz. Postao rob.Oženio se Ramiz. Žena i kum otjerali ga ugrob.

JABUKA ISPRED PORODILIŠTA

Nedeljomništa nije vedrije od zgrade porodilišta!Drago dojenče,na sve načine se otimam od samoće!Draga jabuko ispred porodilišta –rodi nam bljeske, iskre i zvijezdeda poput strojnica kruže oko nas!

Draga Evo, slabo si zavela Adama,pokušaj iznova – Adam je postao duša!Drago iskušenje,dokle idu usamljenosti?Kosmički se potres zrcali u perju ženkefazana,dok ja non-stop zamišljam da me ljubidjevojka iz sna!

Dragi bračni parovi,jeste li rodili dobra djela!Jeste li odzdravili studentu uličnihnauka?Jeste li ptice ječmom obasuli?

Jeste li pred dijete svoje prosuliKonfučijeve rečenice da zoba sjememudrostikoju nadrasta jedino ćutanje...Jeste li težaka vedrim i poniznimpozdravima okitili?

OBNAVLJANJE

Ispred smeđe zgrade predsjedništvapozdravljaju se dva stražara.Nad zgradom predsjedništva, u daljinibijeli se planinski vrh kao visibaba.Kako bi bilo da se i ja zaposlimu zgradi predsjedništva?Teško je srcu izroniti iz beharne plimeproljeća

i otići stražarima da traži posao.Mogao bih biti solidan stražar, mogućei solidan predsjednik.Ipak, prvo bih se oženio da ne zalutamnegdje između sfera.Treba popraviti prislušne uređajeizmeđu neba i zemlje.Svi su me alarmi natopili kišom iz trbu-šnog plesa –i mene ne treba provjeravati, menitreba vjerovati. Iako ne znamotkud sol u morumeni treba vjerovati.

DVA PUPOLJKA

Dva pupoljka. Jedan u strahu,drugi bez straha.Dva vola. Jedan bode, drugi poginuona klanici.Dva su namotaja žice. Jedan za vikendicu,a drugi za koncentracioni logor.Dvije Bosne. Jedna feniks, druga kiks.Dva bifea. Jedan obezbjeđuje Washing-ton,u drugom svak gleda svoja posla.Dva sanduka municije. Jedan za ravno-težu.Drugi protiv.Dvije obećane zemlje, dvije kosmičkekolonije.Jedna prozvodi tvar, druga je uništava.Dva su aerostata mjesečine, Evrovizija iInterpolistinitiji od Internacionale. Dva razgovo-ra.Jedan sa samim sobom, a drugi Mliječ-nog Puta sa Alfom Centaurom.Dvije slike, Smrt i Život.Kao dva psa – jedan reži, drugi leži.Dva su ritma, glečer i Afrika.Dvije smrti. Ni jedna ni druga se ne šali.

BLAGAJ

U smrčinoj smoli stihaoživljuju zrna tespiha...Vjeruje srce bez sumnjekad rosa umije lubanje i dunje.

63

POETSKI GLASOVI

BEHAR 107

Tvorac svega nudi samo dva protuslovlja:Vjernik il Nevjernik – nevolja il volja!Jesam li teži nego kamen?Jesam li ugasio samotni plamen?Potresa me strašna osama -kist pjene riše hurije s djecom u rukama,a ja – bez kćeri i sina...Čaša crnog vinapita me: gdje ti je rod?Njenu vjenčanicu bijelu izatkao izvor.Listam i venem ko na litici bor.

PISMO ZUKI DŽUMHURU(pjesma u prozi avionskoj)

1. Dragi Zuko,sad sam u avionu. Radiona jednoj ribarskoj lađi. Zaradio dolare.Nabavio bundu. Kupio avionsku kartuza Meksiko. Na milanskom aerodromu,očekujući avion za Meksiko, tri putaiščitao Ničeovu scenu “ludog čovjeka”:“Mi smo svi njegove ubice! Ali kako smo to mogli da učinimo? Kako smo mogli da ispijemo more? Ko nam je dao sunđer da obrišemo sav horizont? Šta smo učinili kada smo ovu zemlju razvezali od njenog sunca?“

Potom sam se opio sred škriperada i muke, i u mislima krenuo na juriš u MeksikoO časni Zuko, zajedno sa tvojim glasom opio sam sekao “svijest koja je utonula u samotnost”koja je skočila s motkomu vis da dokuči izdaju Boga,skrivanje neba za zavjesu proizvodnje,zaturanje vječnostipod skute svakodnovnice.Naravno – kročio sam u pogrešan avion iosvanuo u Gvatemali!

Gdje vam je ulazna viza za našudržavu, upitao me policajac kojiprelistava moj pasoš. Rekoh da sam krenuo uMeksiko, ali ne znam kako sam osvanuou Gvatemali. Hoćete li konačnoshvatiti da sam se rodio samozbog jednog razloga: da pokrenemproces protiv sebe, da riješim zagonetkukoja me je pretvorila u usamljenog šetača.

Južni policajac sa licem pamučnimzastao je s prelistavanjem pasoša i krotkorekao: Niste vi ničija zagonetka, vi ste pijanac kojimora imati ulaznu vizu za našu državu Gvatemalu.Naravno, preznojio sam se uitalijanskoj bundi. Gvatemalsko ljetosavilo je gnijezdo na mojoj glavi i prošaptalo: Niste vi krivišto volite travaricu.Skoro sve policijske, vojničke i civilne oči, kojekao osušene grožđice zure umene, pitaju se, otkud ovaj ludak u zimskoj bundi navrelom gvatemalskom aerodromu?Intergalaktički šetač na banana-planeti...

2.Ali, ja – čekao i dočekao da naijekavskom pozdravim našeg ekavskog ambasadora.“Otkud ti, bre, Sarajlijo, ovde!?Znaš li ti, bre, da je ovde, u Gvatemali,izveden državni udar”. Šta ja šetalo imam sa državnimudarom? Ambasador me sa osmijehom u obliku špage za veš,skoro natjerao da skinem bundu – jer“uredio” je da me prvi avion prenese do Venecuele, a iz Vene-cuele daletim kao kondor do Milana!Neću u Milano, hoću u Meksiko.Ja, Niče i Zuko Zapata da se olešimo od tekile u Meksiku.“Slušaj, bre, Sarajlijo! Ne znam ko ti je taj Niče, ali pročitao sam uOslobođenju da je Zuko umro. Važno je da izvučeš svoj mamurluk iz Gvatemale!“Osjećajni Zuko, sad sam ti u Venecueli. Rekli mi Venecuelancida su sviavioni za Italiju prebukirani za narednih mjesec dana.I još mi ovo rekli: Hrabri mladiću, letiš doArgentine, iz Argentine do Italije.Nikako da shvatim: jesam li trijezan ili pijan!Da mi je telefoniratiIbn’ Arebiju, da ga pitam: Drevni dubioče uma, imaš li ikakvu vezusa Apsolutom, potrebna mi je pomoć.Ali, u mojim mislima, linije su ukvaru. Niko me ništa ne pita, stave me u avion pa leti!Zajahujem vjetar i jarkožuti oblak i uspinjem se na nebokao Lao-ce, koji se dao usporediti jedino s dragonom.Nije ugodno neprestano sjediti uprvoj klasi avionskoj od države do države. Odjednom,zamislio sam sebe kao američkog marinca koji je s padobranomiskočio iz aviona i aterirao na dimnjakPredsjedništva BiH kliknuvši: I love you madly!Naposljetku , zaključujem da mjedene stjuardese vjerovatnomisle da sam dobrostojeći putnik – a ja Sarajlija.

64

POETSKI GLASOVI

65

POETSKI GLASOVI

BEHAR 107

O autoru:

Admiral Mahić je rođen 1948. godine u Banjaluci. Nakon završene Tehni-čke škole upisuje vandredne studije iz komparativne književnosti i filozofijeu Sarajevu – ali poslije tri godine studiranja prekida studije i odlazi na Islandgdje počinje raditi nekoliko godina kao ribar. Po povratku u Sarajevo radio jekao poštar. Za vrijeme posljednjeg rata, u opsadi grada Sarajeva, bio jezamjenik Glavnog urednika časopisa GLAS BOSNE I HERCEGOVINE. Ujednoje i vodio literarni program Subotom u podne, u podrumu Pozorišta mladihu Sarajevu. Jedan je od osnivača PEN Centra u Bosni i Hercegovini.

Nakon oslobođenja grada Sarajeva uređuje časopis za poeziju i umjetni-čku fotografiju,“Republika Poezije“ u izdanju N.O. “Prokultura“ – Sarajevo.

Objavio je knjige poezije: “Ljubavna inspiracija“ (1977.), “Epilepsija cvjetova“ (1981.), “Atlasna imperi-ja“ (1985.), “Glasno zrim“ (1988.), “Kameni stol“ (1990.), “Zvono“ (1990.), “Sahara“ (1993.), “Džajina loza“(2000.), “Vijavica iz pisaćeg stroja“ (2000.), “Treba biti priseban“ (2004.), “Planinski vodoskok“ (2008.) i“Ljubavni red vožnje“ (2010.)

Admiral Mahić je član Društva pisaca BiH i PEN-a BIH. Ujedno je i član Društva književnika Hrvatske.Živi u Sarajevu kao slobodni umjetnik.

Gdje je moja krvava Bosna,gdje je moja hercegovačka majkakoja razvija jufke na nebu – kako daisključim čudovišni svijet koji pjeva u mojoj glavi?Gdje je moj otac u obliku Sunca i uopštemože li zamisliti kako mu sin ljuštri ljubuškutravaricu u avionu, iznad Srednje iJužne Amerike! Do u zagrljaj izlazećem suncu.

3.Slikoviti Zuko, u Argentini, državni udar.U mom mozgu, državni udar. U naranči koju ljuštim,državni udar. U avionskom teretu, državni udar. U dimnjakuPredsjedništva BiH, državni udar. U stjuardesinim bijelimrukavicama, muški udar. Ali, ambasador iz Ekavijeveli mi telefonom da je sredio:letim za Brazil!U avionu za Brazil – pao mi na pametjako pismen policajac iz Gvatemale kojem poklonih zimskubundukupljenu u snjegovitom Milanu.On me, zauzvrat, poveo u vožnjuvojnim džipom ka centru Gvatemale... Zaista,siromaštvo zna biti nadljepota!Ovo siromaštvo, koje ima okus divlje jabuke,

vodi ljubav sa dosadom i porokom.Ovo siromaštvo odista pleše u ritmuglasa Božijeg u mojoj savjesti.Divovski rječni tok siromaštva kojiu filcanom centru Gvatemale prodaje voće i povrće,nakite od kamena i parfeme – i mrtav ću da pamtim!(Mada mi je u zagrobnom životu ostalo da puno prekucavam.)Vojnici pod punom ratnom spremom,policajci i reklamni panoi COCA COLE, povremenokontroliraju moralpartije Bijede koja je, po Kantu, uzvišena tajna svijeta.Vatreno nepokoreni Zuko, avion je aterirao na aerodrom SaoPaolo.U mesnatoj vrelini pjeva Šiler – grlite se, milioni.Išamaran svodom, ošamućen od neprestanog letenjau prehladnim avionima, već samsebe zamislio kao vječitog avionskog putnika koji će se pretvo-riti ukazaljke kuhinjskog sata, alisutradan brazilski policajci i vojnicivratili me prvim avionom u osnježeni Milano.Druže Zuko, tako sam obišao svijet greškom.Mada sam to često radio i s namjerom.Mora se skakutati po svijetu.

66

POETSKI GLASOVI

Senad Duračak

Ja izlazim kad zatvore se shopping centri

Rođen je u Zagrebu 1974. gdje jezavršio osnovnu i srednju ekonom-sku školu koju mu je preporučilatzv. profesionalna orijentacija usklopu HZZ-a najviše zbog bolestikoja ga je pratila od rođenja. Na -ime, Duračak je ro đen s jednim bu b -re gom, a dru gi se nedugo na kon ro -đenja također razbolio. Sto ga nijemo gao nastaviti školovanje. Baviose trgovinom, a bolest ga je, po vla-stitom priznanju “spasila” od rata,a život u Zagrebu od tragičnog krajamladog života. Trenutno je na dija-lizi, po drugi put, u bolnici Sveti duhgdje če ka drugu transplantacijububrega jer mu je prvi otkazao pos -lu šnost nakon 15 godina rada. Du -ra čak je poliglot zahvaljujući ra du uinozemstvu. Poeziju voli i pi še odmladosti. Trenutno radi u “Tisku”.U ovom broju “Behara” objav lju -jemo izbor iz Duračkove još ne ob ja -vljene knjige pjesama pod na s lo -vom “Moja mrtva djevo jka”, a tako-đer i prigodni (po p ra t ni) tekst, kaouvod u njegovu po eziju, BranimiraBošnjaka, je d nog od najuglednijihhrvatskih književnih kritičara i uva-ženog pjesnika.

Mladi, a iskusni pjesnik Senad Duračak na izra-zito lirski način “provjerava” različita razdoblja vlasti-ta života i njegova središnja obilježja. Pjesnik veli-kim dijelom produbljuje i “istražuje” razdoblje prvihljubavi. U nekim pjesmama “obračunava” sa svije-tom kakav jest, nepravedan i ciničan, opsjednutžudnjom za užitkom i dobitkom (a šuškavo zlatnotele iz džepa im viri), pa sve do potvrde kako je ljepo-ta s neba/ s gađenjem pljunula otrovanu zemlju, nasvoj način osuđenu ne samo na apokaliptičnu sudbi-nu, nego i na vječnu pokoru pred istim zlom: Samosi želio biti iznad njih/ a nikad neće biti jasno svima/da i Sotona je želio vladati ljudima.

Uz ljubavni kanconijer, Senad Duračak koristitradicionalnu rimu kako bi i sam ritam pjesme i pri-ljubljenost stihova sačuvao snagu ljubavne čežnje teobilježio nade i razočaranja pjesnika. Prve uvodnepjesme naznačuju pomalo atmosferu gubitka i lju-bavne uskrate, koju zamjenjuje ili svjedočenje oneumitnom sjećanju i očuvanju ljubavi (Moja mrt vadjevojka), ili svojevrsni rezignirani obilazak noćnogagrada, kao “razgovor s odsutnom ljubavi” (Ja izlazimkad zatvore se shoping centri ). Pjesme bilježe svoje-vrsnu osobnu postojanost u ljubavi i vjernost onome“nedodirljivog i svetog“ u čovjeku koje određujepravu mjeru nade, dakle i mogućeg života u kaotič-nom svijetu i njegovim izazovima. To pritajeno zrnopovjerenja u “vlastiti san” pjesnikova je moralna, alii pragmatična ljudska priklonjenost sudbini u kojojnastoji opstati i preživjeti. Dio pjesama prepoznaj-emo ne oblikom, nego sadržajem stiha, kao čestoformalno neusklađene sonete o ljubavi, opisu pat-nje i neispunjenosti nade u mogućnost ljubavi kaoslobode ne samo pjesnika, nego i njegove simboli-čne drage.

Istovremeno pratimo pjesnikovo istraživanježivota kroz stih, često su to misaone pjesničke slike iviše sjetna pitanja nego konačni odgovori o ljubavi,svijetu i pjesmi. Upravo zbog žeđi za ljubavlju, odgo-

vor u stihu je najčešće opis ljubavne patnje, tako dasu soneti svih vrsta najčešće deskripcija patnje inepotpunosti užitka, ali u tome je njihova prednost!

Vidljiv je napor da se pjesnik “suoči sa sudbi-nom“, pa se tako pjesnički alat koristi ne kao izravnajadikovka, nego kao posredna, metaforička ili uspo-redna snimka svijeta i njegove višeslojnosti. U pje-smi Lelujanje otkriva kako je noć prostor gdje čudaimaju obris i ime, pa tako u pjesmi Priča ta čudadobivaju još jasnije slike te Sava teče Ilicom, a na uti-šanom Trgu toliko se toga može čuti da je već i to vri-jedno stiha! Lirski pripovjedač oslobodio se diktatavlastite patnje i stoga mu pjesme nastoje stići dodogađaja, predmeta ili slike kojim će posredujućisvijet ukazati i na ono skriveno i do kraja neizgovo-reno kao u pjesmi More i ja.

Prepoznavanjem života ali i složenijih moguć-nosti pjesme da ga ocrta i prepozna u višestrukojzbilji, Senad Duračak ljubav i žudnju neprestanokoristi kao izvorište vlastite pjesme. Pjesma takopostaje kronika čežnje i pretrage svijeta i svijeta lju-bavi. Dijelom se pravi “pjesnički obračun”, koji je spo-menut i na početku recenzije, a odlikuje ga složeni-ja struktura stiha i metaforike (Modernizacija, Svita-nje snova, Pismo pravednika, Starih šljiva red, Gene-racija anarhije, Haad, Vjera, Magla, Apokalipsa, Dasmrti, Pokvarena hrana). Vidljivo je objedinjavanjerazličitih (lirskih , epsko-ironičnih i parodijskih nara-cija pjesme), koje mogu znakovito iznenaditi, npr”stihom: Maslačak u lesu postaje sječivo.

Senad Duračak u zbirci Moja mrtva djevojkakoristio je svoju potrebu za pjesmom kako bi ovla-dao njezinim moćima i stekao oruđa za “razotkriva-nje” svijeta i njegovih ravnodušnih mijena, kojimase može odgovoriti tek pjesmom-svijetom. Tako upjesmi Ponos kao da odgovara na izazove svijeta alii stiha, pa kaže: Nisi ti volio nikoga/ Reče ti na čelurosa./ Samo si bijesni rob vlastitog nosa.

Branimir Bošnjak

“Moja mrtva djevojka“

67

POETSKI GLASOVI

BEHAR 107

JA IZLAZIM KAD ZATVORE SESHOPPING CENTRI

Ja izlazim kad zatvore se shopping centrii nisam od onih koji novčarkom prijetii ne boj se čarapa bijelih mojihto je stoga što nemam boljih.

I nisam ti ja za kavice i međunožne špagiceja sam izbjeglica iz vašega ratafinih izjelica i kemijskih opijata.

Dođi,dođi pod okriljem noćizagrli me lagano i tiho ljubit ću te nježnim stihom.

Samo dođi,Prehladan je ovaj grad,za parkove nisam više mlada oči tvoje, mlade sovereći će mi kakve izgubio sam snove

Potražipotraži me u sjećanjupotraži me u snu kada otvoreni prozor kosu ti zamrsi potraži me u toj slučajnoj kretnji jer ja izlazim kad zatvore se shopping centri.

KRIVNJA

Voli vjetarjer je spretanČekaj sunceda s mjesecom se kucnekad s nebeskih pleća silazi tereti u čijim bojama se čuje zveket

Tad nađi se pod najljepšom šljivomi jednu po jednu, za sveproglasi je krivom

NADA

Skvrčena u procijepugdje besmisao dotiče vrhunacmoći samouništenjai u kojem leži lažna utjeha olakšanjagdje sam kraj dobiva smisaoprerušen u predajujoš na početku bespoštedne borbeI uzalud je krajod pamtivijeka poznatUtakmica tvrdoglavo tečei sve dok trajei svjetla sjajezajedno s onim nepoznatim u čovjeku – nedodirljivim i svetimšto se nikada ne predaje!

KAO TAD

Crni Zoro u plaštu tame skrivai cvijet i krošnju, i dolinu i brijegNajstariju uspavanku kiša svirai zasjao je mirotvorca stijeg.

Zvonki bubanj negdje u daljinii prije njega svjetla pozornice u visiniotkrivaju cvrkut posljednjeg glumcaa zastor nebeski od starosti puca

Nebo zvjezdano u tvome oku pričalo je priču sanjivom potokucijelim bićem upijalo je slavua pljesak publike stvarao je poplavu

Kao tad volio nikad nisamKao taddisao više nisam Lice se orosi na spomen imena togiako i danas nosim na glavi nevidljivi rog

SVI

Svi smo mi zrnca krvinekog tko bijaše prviu srcu shvaćenom, oku nepoznatomtijela nedirnutog vremenom

S nama raste s nama se i mijenja,i dio vinskog je vrenjai dio globalnog zatopljenja...

Svi smo mi dječja igrasuza, smijeha i briga,a Knjiga što ju slijedimo slijeposamo je bajka sročena lijepo

Al’ nemojte zbog bajke dizati buku,snovima uvijek treba pružiti ruku

SVITANJE SNOVA

Tek probuđen, još u šokuispijam sudbinu gorkuDok u dimu mojih snovapromatram prošlost očima drugačijeg kovaMožda po prvi put vidimsvu glupost ljudskoga srca i ako se nekoga stidimto je ovaj u meni što grcaA visokoga li Sunca ponad menei tvrde li zemlje ispod sjeneOčarala me ljepota surove sredine pitam se, ljubavi moja, kako ti je ime?

KLATNO

Nakon ispunjenja svih željaOstala je samo jedna:Visiti u zrakuTo tvoje klatno sudbinesvoj trenutak očekujeI vi čekate zajednostrpljivo, već dugojedno na drugoa srce na zidu kuca

LELUJANJE

Lelujam...Misli nerijetko odlutajuu njihove pričeu šum dalekih vjetrova i valova šapatbez kojih mornari plutajuiščekujući neizvjesnost ljepote spektraoku ugodnom, duši ljekovitom

Tad lelujamu stanju bestežinskomNeminovan bijeg je tajna kraju dana, ali prije noćiu posljednjem svjetlu sumračne tminegdje čuda imaju obris i ime

MORE I JA

Što mi vali tvoji govorekad se pjeniš moje moreDa l’ te bole tvoji brodišto ih mjesec po tebi navodi

Ili čuješ srca šumšto mi za njom velik drumne da mira oku, dušiSvaki korak svijet ruši.

Da l’ te bole tvoje stijenePrag slobode, tvoje bremeil’ težina vremena što gazii po tebe i po mene sjenovito dolazi.

HAAD

Hajde da brojimo leševetrulim kostima igrajmo ševeTek usahla nam inteligencijanovootvorena je agencija pravednoga grada Haada

A koljeno ispalo iz torbesamo je nastavak borbenemoćnih ispijenih tijela

što su mnoga zla otrpjelas tragovima njihovih djela a sad nam samo prekidaju jela

No ipakza svaki život u kriludva pod zemljanu posteljubrže, više, bolje i nije zgoregasve to u ime Boga

Tako im audijencija ne može reći,da će ih u Haadu savjest peći

MAGLA

Bljesak u oku sunčanog sjajavječnog kao smrt, na groblju kralja bez kraljevstva, na rubu sam paklaČekam te – tvoja sam magla !

Ono sam što najviše volišpodnijeti ne možeš

tvoja sam sumnja u sigurnost svojih djela

Mnogi me vole i vrlo često izbjegavajuU vremenu gumene kičme stvaram nervozu

Možda na spomen pakla i straha od oštrice stakla

Paziš na menekad je zora i kad je trava mokratijekom dana zaboravljaš

Vodi te sebičnost i pamet kratkaa skrivanje iza dobroćudnog osmijehaneće pomoći brisanju tvojih grijeha

Ali shvatit’ ćeš u trenutku bijesai sekundi ranjenoga mesaStoga znaj, u odrazu ogledala čeka te tvoja magla

68

POETSKI GLASOVI

69

PRIČA

BEHAR 107

Na krevet, na prekrivač za krevet koji je vezlanajtanjim iglama kako bi sitni bod izgledao poputvrška pribadače, Hoda istrese iz kese, na kojoj jebio znak jedne od najskupljih marki cipela, gomi-lu šprica i praznih kutija lijekova koje je, na čuđe-nje medicinske sestre, tvrdoglavo čuvala.

Ranije je nisu zanimale skupocjene cipele nitinjihov kvalitet, već je bilo bitno samo to da sumoderne. Nije obraćala pažnju na kurje oči koje sunicale između prstiju ili po njima, jer ju je zanima-lo i zadovoljavalo sve što je lijepo i jeftino, sve doonog trenutka kad je shvatila šta ju je sve zadesilozbog jedne bakterije.

Nakon toga je, i da ne trepne okom, nepre-kidno trošila, keširajući engleske funte, a ne pla-ćajući American express karticom koju čovjekkad koristi i nema osjećaj da plaća. Kupovala jesve: od peškira sa potpisom poznatog modnogdizajnera koji joj ne trebaju, staklene ruke nakojoj je čuvala svoje prstenje, nekoliko prekriva-ča “Magimix”, pa do svega ostalog što bi se našlou prodavnicama. Nije obraćala pažnju namuževljeve povremene primjedbe dok bi odgu-rivao kupljenu robu, jer nije mogao da shvatiotkud postolje za vinske boce kad njih dvojeskoro da i ne piju, kao i police sa knjigama upozlati kad njih dvoje čitaju samo časopise idnevne novine, raznobojne soli za kupanje,losioni za tijelo na bazi blata i brojne električnenaprave za skidanje celulita.

Njen muž ni za trenutak nije zastao da sezapita odakle ova očigledna preobrazba, pa čak nionda kad je Hoda počela dolaziti s novim frizura-ma i novom bojom kose. Ali čim se upisala u školuengleskog jezika, u klub za tjelovježbe i ples, namomenat je pomislio da se njegova suprugapokušava prilagoditi načinu života u Engleskoj.Ovo ga je malo začudilo, jer ranije nije pretpostav-

ljao da je zanima život drugačiji od arapskog u bilokom pogledu, bilo da je riječ o pripremanju arap-ske hrane, načinu na koji provodi vrijeme sa dru-gim ženama i obavlja zadatke u okviru libanskeemigrantske zajednice.

Hoda je iznenada doživjela primjetnu trans-formaciju. Mora da su razlog tome bili njeničasovi engleskog, jer je postala odvažnija u raz-govoru sa Englezima, kako u dućanima tako i unajljepšim i najskupljim restoranima u koje jepočela zalaziti, počev od jednog restorana ukojem se tanjiri ukrašavaju jestivim cvijećem, pado onog u kojem se služe crni špageti. Hoda senije zaustavljala na učestalim odlascima u resto-rane, već je počela prisiljavati muža da je prati upozorišta na čijem su repertoaru bili mjuzikli,kako bi imala priliku oblačiti haljine, iste kaoone koje je on vidio na pozorišnoj sceni. A kad jepočeo izbjegavati da je prati, ona nije prestala saizlascima, već je sa sobom vodila prijateljice.

Više se nije zadovoljavala da vikendom pri-prema modle za biskvite i dočekuje prijatelje, većje pratila muža u okolicu Londona, posmatralalijepe kuće sa baštama i drvećem, aludirajući muda i oni trebaju kupiti kuću u jednoj takvoj zoni,dok bi on govorio da to ne dolazi u obzir i vikao jojda je luda. ”Ovo je najskuplja zona… čak i Kralji-ca Majka ovdje živi”. Savladala je očaj koji ju jeobuzeo na pomisao da se on neće složiti sa njomda kupe veliku kuću i skrenula razgovor na drugutemu, na njegovu majku koja je još uvijek živjela uBejrutu. Navaljivala je na njega da pozove majku uposjetu dok je bujica njenih riječi lila kao iz kabla:”Tvoja majka je sama, a London je divan”.

Otkako je majka stigla u London Hoda ju jeneprestano vodila do turističkih znamenitosti, ušoping, kupovala joj džemper od kašmira ili zdjeluod najkvalitetnijeg porculana. Čekala je da joj se

vrati muž pa da mu kaže šta su sve kupile i da muispriča kako je provela dan sa njegovom majkom,a u njemu su se miješala osjećanja zahvalnosti ičuđenja zbog ovog njenog ljubaznog ponašanja,jer je prije rijetko kad marila za njegovu majku, aliipak tome nije pridavao veliki značaj. Nije je poz-navao. Upoznao ju je kao šutljivu i stidljivu osobu.Ustvari, ona ga je odbila kad ju je zaprosio naosnovu toga što se svidjela njegovoj majci i tetka-ma. Nije znao zbog čega ga je prethodno odbila,iako je od nje bio stariji petnaest godina. Među-tim, on je zauzimao utjecajan položaj i obnašaodužnost generalnog direktora banke. Tokom vre-mena se predomislila i pristala na brak. Njen strahod putovanja, odvajanja od porodice i nepoznava-nje engleske zemlje i jezika bili su razlog njenogodbijanja.

Jedne noći je zazvonio telefon. Hoda se pret-varala da je zauzeta i nije kao po običaju dizalaslušalicu, već je to prepustila mužu koji je viknuo:”Hoda, Bejrut je na liniji, mora da su tvoji.” Hoda,sva sretna, požuri da od njega uzme slušalicu,potom joj se na nekoliko trenutaka lice smrači dokje pokušavala shvatiti šta joj govore, da bi brzoodgovorila gledajući u sat: ”Nema aviona ni prekojedne linije… sutra… molim vas prebacite ga unajbolju bolnicu”, te je zaplakala i rekla mužu injegovoj majci da joj je otac u kritičnom stanju.

I zaista je Hoda slijedećeg dana otputovala uBejrut, a iz Bejruta im je svake noći telefonirala daim kaže kako napreduje zdravstveno stanje nje-nog oca, potvrdi im da je opasnost prošla, da se onoporavlja i da kaže svome mužu koliko ga je pože-ljela, prije nego bi s njim započela razgovor o jed-nom stanu s pogledom na more koji se prodaje popovoljnoj cijeni. I uprkos njegovom početnomodbijanju da i jedan dolar potroši u Bejrutu, uspje-la ga je ubijediti, uporno govoreći da stan košta

Hanan al-Šajh

Primjetno poboljšanje Ulomak iz romana “Metem sunce s krovova”

S arapskog na bosanski prevela:Suada Muharemović

koliko i nekoliko večera u londonskim restoranimaili jedna zlatna ogrlica, uporno odbijajući da sevrati u London prije nego on kupi ovu jeftinoću. Igle, on pristade i obeća da će joj prebaciti novac.

Vratila se iz Bejruta kako bi se ponovo brinulao njegovoj majci, pratila je u šoping, nagovaralada kupi bundu i ubijedila muža da je plati, da bi,nekoliko dana nakon što je pristao, ostavila bundukod krznara kako bi na njoj izvršio neke prepravkekoje su koštale više od same svekrvine bunde.Savjetovala je majku u odabiru escajga od čistogsrebra, a muž, ponosan na majčin ukus i svojebogatstvo, pitao bi svoju suprugu šta će uraditi sastarim srebrenim escajgom, dok bi sreća preplavi-la njegovo lice zbog harmonije koja je vladalaizmeđu njegove majke i supruge, kao i zbog osje-ćanja spokoja jer je njegova supruga bila sretna,nije bila usamljena. Počeo je povremeno izbivatinavečer i kasno se vraćati, a njegova bi ga supru-ga, pa makar bila i u najdubljem snu, dočekala spoljupcem čim bi ušao u postelju, šapućući mu:“Lahku noć, dragi moj”.

Njegova majka nije bila blagonaklona premanedvojbenoj transformaciji Hodine ličnosti. Iako jeona veliku važnost pridavala vanjštini, ipak jeosjetila da je Hoda počela nepromišljeno rasipatimnogo novca… I već je bila primijetila znak pita-nja pomiješan sa nezadovoljstvom na licima nje-nih i Hodinih gošći koje su pokušavale, čim bi seHoda udaljila da pripremi kafu, aludirati na to dase Hoda promijenila! Kao da to više nije bila ona ida se tako ponašala, ne što je bila zadovoljna, većzbog navike. Posebno su govorile o njenim odla-

scima na časove plesa kojima se posvetila sa veli-kim žarom.

Majčin boravak se oduljio jer je Hoda insistira-la na tome i nije željela da se ona vrati u Bejrut,nego je navaljivala da ostane kao da je bila njenavlastita majka. Dobrodušno je podnosila da sepetlja u njene lične stvari. Potvrdno je klimala gla-vom koliko god bi kritika prešla granice međunjima. Posljednja je bila ta da se majka protivilaHodinim odlascima na časove tjelovježbi jer je takozamarala tijelo, komentarišući da Hoda mora izvr-šavati bračne obaveze navečer. Ali je Hoda ostajalanasmijana i pratila majku u turističkim obilascima,provodila vrijeme u shoping centrima, savjetovalaje u odabiru originalnog perzijskog tepiha, vodilaje u oblast u kojoj stanuje Kraljica Majka, s njomobilazila kuću ponuđenu na prodaju.

Navečer bi se vratila i pričala mužu o kući kojuje vidjela i koja se svidjela majci, i kako je to tipi-čna kuća s mnogobrojnim prednostima: sprat zanjegovu majku, sprat za njih dvoje, sprat za djecu.Hodine riječi su iznenadile majku te je otvorilausta preneražena… je li to Hoda bila trudna pa jezbog toga insistirala na ovom njenom dugomboravku? Ali Hoda je sa smiješkom izbjegla temu ikad ju je muž upitao u spavaćoj sobi da li je trudnanasmijala se i oklijevajući rekla: ”Odgonetni zago-netku”.

Kuća je kupljena uz pomoć banke i upisana nanjeno ime kako bi izbjegli porez. Hoda je i daljeprimijetno napredovala kao da je ženka škorpijakoja na leđima nosi svoju djecu u potrazi za lovi-nom i mjestom sa temperaturom pogodnom za

nju i male škorpije.Hoda baci posljednji pogled na svoju spavaću

sobu. U posljednjem trenutku povuče prekrivač zakrevet koji je vezla u Bejrutu za svoj i krevetmuškarca kojeg je voljela i koji je volio nju i koji se,umjesto da se vjenčaju, pridružio lokalnoj policiji.Izvlači ga ispod gomile šprica i praznih kutija, stav-lja ga u kesu u ruci, a potom žuri da siđe na ulicu,gdje je čeka crni taksi. Vozač prilazi čim je ugleda,otvara joj vrata, pomažući joj da prenese tašne ibrojne kutije, a potom za njom zatvori vrata dokona u ruci drži svoju krznenu bundu i kesu sa pre-krivačem za krevet. Zaustavlja je susjeda Engleski-nja... hvali njen vidljiv napredak u gubljenju težine,savladavanju engleskog jezika, ljepotu njene odje-će; Hoda joj se osmjehuje i nastavlja put.

Tek u avionu Hoda odahnu s olakšanjem.Otvori tašnu i provjeri papire za razvod braka, papi-re od engleskog advokata i kopije ljekarskih nala-za. Pogleda u sat na ruci, mora da je njena svekrvatek završila frizuru i vratila se kući. Zamišlja je kakodoziva njeno ime tražeći je svuda po stanu prijenego uđe u Hodinu spavaću sobu. Mora da će golikrevet bez prekrivača privući njenu pažnju, kao igomile šprica i praznih kutija od lijekova.

Njena radoznala svekrva će se zapitati otku-da te stvari na krevetu, naći će papir… pročitatće ga: ”Dragi moj mužu, pred tobom su šprice ilijekovi koji su izgrizli moju dušu i tijelo sve dokse nisam riješila tvojih i bakterija tvojih ljuba-vnica. Pred tobom su također i kutije tabletakoje su mi davale snage da ostvarim ono štosam planirala, kao i… računi.”

70

PRIČA

O autorici:Hanan al-Šajh je nesumnjivo jedna od najvaž-

nijih arapskih spisateljica na početku 21. vijeka.Rođena je 12. 11. 1945. u Bejrutu, a od 1984. živi uLondonu. Unatoč dugogodišnjem boravku u Brita-niji svoja djela piše isključivo na arapskom jeziku.

Njeni najpoznatiji romani su: “London je to,dragi moj”; “Mošus gazelle”; “Metem sunce s kro-vova”; “Zehrina priča”; “Bejrutska pošta”. Mnogisu prevedeni na brojne svjetske jezike. Na bosan-ski jezik njen roman “Zehrina priča” preveo je aka-demik Esad Duraković.

Potiče iz šiitske porodice. Strogo je kontrolirana tokom dje-tinjstva i adolescencije. Obrazovanje nastavlja u American GirlsCollege u Kairu, gdje diplomira 1966. Vraća se u Liban, gdje

radi za libanske novine al-Nahar do 1975. kadaodlazi u Saudijsku Arabiju. Trenutno živi i radi uLondonu. Čest je predavač na univerzitetima uSAD i širom svijeta.

Njene knjige su bile zabranjene u konzerva-tivnim arapskim sredinama. Piše o ulozi i statusužene u tradicionalnom konzervativnom arapsko-muslimanskom svijetu, instituciji braka, homose-ksualizmu, prostituciji, abortusu, seksu, politici,religioznim tabuima, tradiciji, zatvorenom dru-štvu, te ruši stereotipe o položaju žene u arap-

skom svijetu. Zbirka pripovjedaka “Metem sunce s krovova” je bila u kon-

kurenciji za Independent Foreign Fiction Prize.

Sabornik i zastupnik bošnjačke nacionalnemanjine u Parlamentu Republike Hrvatske, doneki dan bio je dio mešihatskog inventara. Rećićemo nešto kao bidermajer namještaj – negdjeizmeđu ureda Presvetlog i radnog stola džamij-skog izvršnog komesara. No, to se promijenilo.Ljubav je pukla jer Sabornik je izgubio na izborimai Mešihat priželjkuje novi namještaj. Kako smo čuliod neimenovanog izvora, bliskog Mešihatu,poslana je tvrtka za selidbu i Sabornik je jednosta-vno deložiran.

U Mešihat su ušla dva robusna momka ćela-vih glava i zamolili namještaj da sam išeta. No,namještaj, koji je po definiciji pokretna imovina,odjednom je postao nepokretna. Zato su ga uhva-tili za drvene nogare i pokušali iznijeti van. No,namještaj je bio težak. Potom su otvorili škripavavratašca u kojima se nalazilo sljedeće: izborni pla-kati s nasmiješenim likom Sabornika, koji je davnedvijetisuće i neke ušao u Sabor i koji su onomad, ujeku kampanje za izbor našeg provjerenog dže-matlije, visjeli po svim Medžlisima. Uz to, tu je bioi hadžijski tespih i zemzem vodica koju je dobriSabornik poklonio Presvetlom kada se vratio shadža. Bio je tu i stari album sa slikama iz vaktakada se gradila džamija... i svašta još nešto, uglav-nom privatne naravi.

“Što ćemo s time?“ upitali su robusni momci. “Prazni ga, nosite da to moje oči više nikada

ne vide!“ čulo se pomalo grubo, s dozom tuge ipritajene nostalgije. Naime, teško se rastati odnamještaja koji ti je godinama krasio prostorije.Makar samo namještaj, insan se trajno veže, ble-savo je to, ali ljudski. Pa, tko bi mogao zamjeriti.Srećom da se izvršni komesar sjetio da se u takvimprigodama stvari stavljaju u kartonsku kutiju. Sveje uredno posložio i spremio, no, zemzem vodicu

je na brzinu i kradomice utrpao u svoju ladicu, zlune trebalo. I nemojte misliti da je izvršni komesarlopov, neuzubillah, on je prvi na listi društvenokorisnih radnika.

Zatim su momci pokušali izgurati namještajkroz vrata, ali nije išlo. Ne pa ne. Namještaj je škri-pio, gurali su ga nogama, stražnjicama, leđima, po -mogao je i izvršni komesar, ali jok. Ne ide pa ne ide.

“Deder ga ufati za one nogare“, javio se Pre-svetli. To su i učinili. Ispalo je nekoliko starih kalen-dara, nešto kemijskih na kojima je pisalo ime prvebošnjačke stranke u Hrvatskoj... i slične sitnice.

“Počistit ću ja za vama, ne brinite, samo dajteto već iznesite van“, rekao je uspuhani izvršnikomesar.

“Morat ćemo rastaviti, ne ide drugačije“,odgovoriše ćelavci.

“Hajde, hajde, veliki ste vi momci, možete vito“, reče Presvetli s dubokim glasom kojima ječesto plašio mladi pokretni namještaj. No, to nijebilo moguće. I uzeše momci odvijače, kombinirkei razna čekićala te počeše rastavljati. Ali starinamještaj nije lako rastaviti – speklo se, zahrđalo,sraslo, ne ide.

“Zar sve uvijek moram sam? Đubretari nespo-sobni!“ zadere se Presvetli.

Zatim je zavrnuo rukave, odjurio u ćenifu ivratio se sa baseball palicom u rukama.

“A otkuda to?“ upita preplašeni izvršni kome-sar.

Dok je Presvetli razbijao namještaj, dubokimglasom je ponavljao: “Za hitne slučajeve! Za hitneslučajeve! Rekao sam ti još prije četiri godine daovaj namještaj mora van, al nisi me slušao... pič(bip), jeb (bip), kur (bip), ser (bip)... stoko jedna.“

Posao je ubrzo bio gotov i Presvetli je umornosjeo na stolac.

“Uf, svaka čast, vidi se da radite sklekove. Evovam maramica, obrišite znoj.“, ponudi izvršnikomesar.

“Marš, skote jedan, jer ću i tebe ovom...“, pri-prijetio se Presvetli.

“A kuda ćemo s tim otpadom?“ priupitali susramežljivo ćelavi momci.

“Nosite u Merhamet, daj im adresu, ti skotejedan, možda će kome poslužiti za tarabu ili poli-cu.“, zapovjedi Presvetli.

Tako i budne. Tko zna gdje je završio sirotiSabornik. Neki kažu da su mu dijelove viđali ponajudaljenijim krajevima zemlje. Neki kažu da jespaljen u staroj peći za ciče zime, ali to je manjevjerojatno. Opet, ima onih koji kažu da je potajnosastavljen i da sad obnovljen krasi potleušicu unekom prigradskom zagrebačkom naselju. Ufatitenas za nogare ako itko zna što je istina. Toliko jehikaja u opticaju da čovjek više ne zna u što dapovjeruje.

Srećom, neimenovani izvor iz Mešihata kažeda je kraj selidbama. Presvetli je u međuvremenuotišao u zasluženu mirovinu, a Mešihat je restau-riran po najnovijoj modi. “Mašallah“, reče netko,“Mešihat više nije salon namještaja!“ Vesela pje-sma se orila sve do sabahskog ezana. I izvršnikomesar je pokušao zapjevati, ali više nije bio nadobrom glasu.

No, pitamo se, ako je namještaj pokretna imo-vina, u slučaju Presvetlog definitivno nepokretna,kako ujedno može biti doživotni, pitamo se. E, paovo je prevršilo svaku mjeru – ništa više pošteninsan na ovom dunjaluku ne može shvatiti.

U svakom slučaju Sabornik i ne zna koliki jesretnik, dragi Allah mu se uistinu smilovao. Zarmislite da ćete doživotni namještaj za sto godinaposjećivati u Zagrebačkoj džamiji? Jok! Za primjeruzmite doživotni namještaj koji je iseljen s Pan-tovčaka na Mirogoj, onog koji je preseljen s Dedi-nja u Kuću cvijeća, nadalje, sav onaj masivni doži-votni namještaj koji je izmješten iz Kremlja umoskovske i lenjingradske mauzoleje, faraoni suumislili da mogu biti doživotni namještaj u pira-midama pa su ih rastavili, rastalili i rasprodali... ao rimskim doživotnim namještajima da i ne govo-rimo – ti su čak konzervirani i upakirani - uz njihse možete slikati.

Sabornik i ne zna koliki je sretnik, jer, poznatoje da onome koji postane doživotni, ostane maloživota.

I zato, nemojte žaliti Sabornika.Dao Bog da smo njegove sreće.

71

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

BEHAR 107

Hikaja o mešihatskom namještajuPiše: Filip Mursel Begović

72

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

Kompozicije zabilježene foto-grafskim objektivom Lejle Tabakobuhvaćaju tradicionalni ambijent ipanoramski svijet staroga i novogaurbaniteta (kaldrme, starih nena usimboličkim lirskim pozicijama) tetakođer stara arhitektura koja isi-java nova, univerzalna značenja inapokon, mjestimice, naginje kon-zumacijskom dizajnu, pogodnom zaposve suv re menu primjenu u nekojod pri go da. Lejla Tabak stvara sorijentacijom na postavangardnoraz do blje koje još nije istrošilo svojeino vativne metode,stoga će ak tu a lizirati spovećanom energijomosmišlja va nje svijeta, svrlo ma lo intervencije– ako ona ima lo ipostoji onda će au to -rica, sli jedom ta k vapos tu p ka, iz d vo jiti ne -ki va žan de talj, s malome la n ko li je, a s mno govi še su ću t no sti za so ci -ja li za ci ju spra m stva rii lju di.

Treća dob i potro-šive stvari su joj je po -se bno privlačni jernas sve to podsjeća napro laznost i na nekiču dan način plodotvo -r nu rezignaciju te naevo lucijske tokove au -te ntičnih životnih so -ko va. Njene fotografi-je bude osjetila te ćeestetsko lijepo pratitistvarnost života. Dak -le, autorica ne briše

svijet da bi ga konceptualno pono-vo stvorila – ona je naprosto naizvorištu života. Demonstrativnegeste ta k vih fotografija neće radi-kalizirati ni jedan motiv pa stoganjen individualitet ni u jednomuratku ne dolazi u pitanje kao niimpresivne vizije onoga što seuočava u prostoru. Iako ne uvaža-va neomodernističke ironijske iparadoksalne refleksije fotografi-je, onih likov nih se ne odriče. Bitće to provje re na igra svjetla, tamei sjena (kao tradicionalnih obli-

ka), ali i suvremenovišeznačno komponira-nje i oživljavanje pro-stora kao na fotografijipod naslovom “Očekujviše“. Ta da je njenobjektiv u ak ciji, u ene-rgičnoj ges ti kretanja isuvremene poruke.

Optički, autorica že libiti zanatski savršena(postići visoku teh ni čkurazinu), a isto dob nonam postupno ot krivaunutarnju me lo diju lje-potne stvarnosti bez ob -zira na nova medijska itehnološka dostignuća,posebice ona ko ja je pri-vremeno nametnula po -s tmoderna. No, LejlaTa bak nas zna iznena-diti i s ponekom instala-cijom, ali bez ag re sijena tradici o nalnu po za -dinu, a cje lo vitost fo to -grafije teži ka hu ma nojkomunikaciji.

Lirske kompozicije zbiljne socijalizacije

Lejla Tabak, rođena 1979. godine u Sarajevu, diplomi-rani je menadžer informacionih tehnologija. Član por-tala fotografija.ba, hrvatskog portala fotosofia.info,portala PhotoVogue i 500px. Fotografijom se aktivnobavi godinu dana. Prema vlastitim riječima ljubavprema fotografiji otkrila je prilikom jednogodišnjegprofesionalnog usavršavanja na Akademiji za infor-macione tehnologije kroz predmet Digitalna fotogra-fija. Njezini radovi su na spomenutim portalima unekoliko navrata proglašavani “Fotografijom dana” i“Fotografijom sedmice”. Najveći dosadašnji uspjehpostiže na zvaničnom portalu italijanskog modnogmagazina “Vogue”. Do sada je od strane stručnog žiri-ja prihvaćeno i objavljeno 84 fotografija, od kojih sufotografije “All we must across the river” i “Bridge”objavljene na naslovnoj strani web portala PhotoVogue u kategoriji “Latest pictures selected“, a odabra-ne od strane Alessia Glaviano, foto urednice VogueItalia i L’uomo Vogue. Potpisala je ugovor sa VogueItalia i Art + Commerce iz New Yorka, koji se baveprodajom licenci fotografija koje su odobrene iobjavljene od strane Photo Vogue-a.Koristi obični digitalni fotoaparat Sony, DSC-W220 i preferira crno-bijelu fotografiju.

Piše: Sead Begović

73


BEHAR 107

Un

uta

rnja

mel

od

ija

ljep

ote

-fo

togr

afijo

m k

roz

crno

-bije

li sv

ijet

Lejla

Tab

ak

74


75


BEHAR 107

76


77

REAKCIJE

BEHAR 107

Sevdalinka i ilahija, dva krakamuzičke tradicije Bošnjaka

U nadahnutom i veoma aktual-nom tekstu pod nazivom “Komerci-jalizacija i desakralizacija ilahije” uposljednjem izdanju časopisa Be har,autor Filip Mursel Begović na jedanveoma duhovit način analizira prob -le me nevjerodostojne interpretacijetradicionalne duhovne muzike, ali inetradicionalne religijske muzikekao i probleme njihove prezentacijeu postratnom medijskom prostoruBo sne i Hercegovine. Bez pretenci -oz nosti, tekst nam nudi dragocjenepodatke o zaboravljenoj tradiciona-lnoj izvorno ilahiji i o is lams koj reli-gijskoj muzici u kontekstu aktual-nog trenutka u našem medijskomprostoru.

Ovo je bez sumnje ona vrsta tek-stova koji su vrijedan prilog u razu-mijevanju i afirmaciji tradicionalnihumjetničkih formi koji su danas pot -rebniji više nego ikad prije. Ovo je, uisto vrijeme, i korak dalje u prepoz-navanju i demaskiranju brojnih po -

java, koje bez dvojbe možemo okara -k terizirati kao devijantne.

Na tragu ovoga teksta, naprostose našla naša sevdalinka, tradicio-nalna bosanska pjesma, za koju ne -ki u “šali” tvrde da je “bosanskaduhovna muzika“, aludirajući, nebez razloga, na “crnačku duhovnumu ziku“ i na njen izuzetan umjetni-čki potencijal. I sevdalinka, poredsvog neospornog umjetničkog poten-cijala, predstavlja snažan indentifi-kacijski faktor za Bošnjake i sve onekoji se osjećaju Bosancima, u Bosniali i širom svijeta. Trebalo bi tako iostati, no, kako stvari stoje, s razlo-gom bismo trebali preispitati pravostanje ove naše tradicionalne pje-sme.

Pitanja se sama nameću. Šta jedanas sevdalinka u Bosni i Hercego-vini? Šta je izvorna sevdalinka prijesvega?

Nadovezujući se na problem in -ter pretacije i prezentacije ilahija unavedenom tekstu, čini se ništa ma -nje važnim problematizirati i inter-

pretaciju sevdalinki u medijskomprostoru današnje Bosne i Hercego-vine. Kada je u pitanju tradiciona-lna duhovna muzika poput ilahije,unekoliko je lakše braniti izvornost ivjerodostojnost ove muzičke tradici-je. Kada je riječ o tzv. “novoj ilahiji”,koja je gotovo u potpunosti osvojilanaš medijski prostor, situacija jemno go teža s obzirom da tradiciona-lna pravila i usuli ovdje više nemajunikakvog značaja jer ove nove um -jet ničke forme više ne spadaju u tra-dicionalnu muziku.

Slična situacija dešava se i sasev dalinkom. Pod ovim pojmom, una šem medijskom prostoru, podra-zumijeva se tradicionalna sevdalin-ka, ali i netradicionalna obrada ovepjesme. Radi se o različitim muzič -kim oblicima koji se na nekoliko na -či na naslanjaju na izvornu sevdalin-ku, mimo uobičajenih standarda ipra vila koji su do sada bili važeći.Ne dovoljno upućen i površan pos -mat rač mogao bi doći do zaključkada sevdalinka nema svoja pravila i

Od desakralizacije ilahijedo devijacije sevdalinkeu medijskom prostoruBosne i Hercegovine U povodu teksta Filipa Mursela Begovića, Komercijalizacija i desakralizacija ila-hije, “Behar” br. 104-105

Piše: Amra Hadžihasanović

usule, što je, naravno, potpuno p o g -rešno. Problem je u tome što nekiinterpretatori, kao što ćemo vidjeti,ne smatraju da ih ta pravila uneko-liko obavezuju.

Iako sevdalinka, pogotovo onastarija, tretira i vjerske teme, ona jeprije svega profana muzika. Ipak,bez obzira na razlike, neke sličnostiizmeđu ove dvije muzičke tradicijenesumnjivo postoje. Nije potrebnobiti muzički stručnjak da bi se pre-poznalo zajedničko izvorište ovihumjetničkih formi, odnosno jedinst -ve ni kulturni milje u kojem su na s -tale. Preciznije rečeno radi se o dvakraka muzičke tradicije muslimanaBosne, koji predstavljaju dvije tradi-cionalne forme sačuvane i njegovanedo današnjih dana. Stoga, nije ničudo da je sudbine preživljavanjaovih tradicija u medijskom prostorudanašnje Bosne i Hercegovine goto-vo istovjetna.

Zajedničke karakteristike ovihmuzičkih oblika, prevashodno nala-zimo u načinu interpretacije. Ljud-ski glas je primaran u odnosu nainstrumentalnu pratnju, kako kodilahije, tako i kod sevdalinki. Štoviše,pravilo izvođenja sevdalinke uz sazpodrazumijeva da se visina zvukasa za nikada ne podiže iznad visineglasa pjevača. Tako se obezbjeđujedominacija ljudskog glasa u odnosuna instrumentalnu pratnju što jekod izvođenja izvorne ilahije još višena glašeno. Ovdje nije bez značajapri sjetiti se vrednovanja ljudskoggla sa u islamskoj tradiciji, gdje se onime nuje najvrednijim instrumen-tom, što takođe ukazuje na zajedni-čko izvorište ovih muzičkih tradicija.Zatim sevdalinka se, baš kao i ila hi -ja, tradicionalno uvijek izvodila uintimnom krugu i bez velike buke,dakle to je komorna muzika kojojkoncertno izvođenje nije imanentno.Ilahije su se tradicionalno iz vodile udžamijama, tekijama ili u ku ćnoj at -

mo sferi, a nikada nije izvođena nanačin koji je danas uobičajen, u vidukoncerata i uz pratnju orkestara, apogotovu ne uz pratnju filharmonije.

U tradiciji Bošnjaka ilahije i sev-dalinke su se, zajedno sa učenjemKu’rana, obično izvodile u povodurazličitih svečanosti, kako društve-nih tako i porodičnih. Ove svečano-sti su, tradicionalno, počinjale saučenjem Kur’ana i ilahija, a završa-vale sa sevdalinkama. Iako je ovajobičaj preživio do današnjih dana, uisto vrijeme se javljaju neke njegovedevijacije u vidu različitih kulturnihdogađaja koji su naglo preplavilipos tratni medijski prostor Bosne iHercegovine. Jedan od takvih doga-đaja meni se čini posebno problema-tičnim. Riječ je o neobičnom fenome-nu “neizostavnih” bajramskih i ra -ma zanskih koncerata koje, već godi-nama organizira sarajevska filhar-monija gdje se ilahije, sevdalinke izapadna klasična muzika prezenti-raju u jednoj tako neprirodnoj sim-biozi da je to u najmanju ruku zbu-njujuće. Štoviše, sevdalinci, ali i ila-hiji, često se oblači neprikladna od -je ća njima stranih aranžmana i in -te rpretacija koji de facto iskrivljuju isuštinski mjenjaju ove pjesme dogranice neprepoznavanja. To se upra vilu može vidjeti na ovim već“tra dicionalnim” koncertima kojizapravo hoće biti pandan, i to potpu-no neosnovano, božićnim i uskrš -njim koncertima.

Ali koliko god da pozorišna scenai pratnja filharmonije nije najboljiizbor za ovakve događaje, koji imajuiznad svega duhovni značaj i znače-nje, ovo je unekoliko kompatibilnosa kršćanskom duhovnom muzikom,naročito onoj zapadnoevropskog ti -pa. Kad je u pitanju ilahija, kaoislamska duhovna muzika, i sevda-linka koja je često prati u ovim prili-kama, nije potrebno dokazivati da jeovakav ambijent neprikladan za iz -

78

REAKCIJE

U Bosni je institucionalnazaštita sevdalinke kao izvornemuzičke tradicije vrloproblematična i možemoslobodno reći sasvimnedostatna. U ovom praznomprostoru, u kojem očiglednonedostaje sistemska iinstitucionalna zaštita društvakroz stručnu, naučnu podršku ibrigu za ovaj segment našegkulturnog naslijeđa, javile suse različite privatne,poluprivatne i javneorganizacije i institucije kojesu se zauzele za očuvanjenašega muzičkog blaga.

vo đenje ovih pjesama, isto toliko ko liko je neprikladannačin njihove interpretacije (ovdje nije od pomoći ni veli-ka levha, koja je obično pos ta v ljena u pozadini scenekako bi ovom, bez sumnje, profanom prostoru daladuhovnu dimenziju). Sama činjenica da se ovakve mani-festacije organiziraju u povodu islamskih vjerskih praz-nika, koji imaju isključivo duhovni ali i kulturni značaj,u ambijentu i u duhu jedne druge kulture i civilizacije unajmanju ruku čudi.

Sintagma “bajramski koncert” sama po sebi zvuči ne -p rirodno, a o sintagmi “ramazanski koncert” da i negovorimo. Obilježavanje vjerskih praznika, na način kojinije imanentan duhovnosti koju hoće da prezentira i uambijentu koji takođe nije prikladan za ovu vrstu doga-đaja, već je po sebi problematično. Bez želje i potrebe dabudem higijeničar medijskog prostora ne mogu, a da sene pitam šta je uzrok, odakle potreba da se po svakucjenu “pozapadnjače” naši tradicionalni običaji? Tradi-cionalni načini proslavljanja vjerskih praznika nemajualternative, ali ako postoji potreba da se oni obilježava-ju i na drugačiji, netradicionalan način, onda se moraimati u vidu karakter ovih svečanosti te način i ambi-

jent koji je koliko toliko u suglasju sa sadržajem i znače-njem ovih praznika. Drugim riječima, forma nije i nemože biti neovisna o sadržaju ovih događaja, a moralo bise voditi računa o načinu obilježavanja ovih praznikakako bismo izbjegli njihovu desakralizaciju i kulturnudevastaciju.

“Nova sevdalinka” ili “modernizacija”tradicionalne muzičke forme

Očigledno je da tradicionalna duhovna muzika, kao itradicionalna narodna muzika, u našem medijskom pro-storu dijele sličnu sudbinu iako su promjene koje su pre-trpile ove dvije muzičke tradicije odvijale na različitnačin. Ilahija je, usljed političkih razloga, dugo bila poti-skivana u medijskom prostoru te je njena ekspanzija uposlijeratnom periodu bila veoma snažna. No situacijasa sevdalinkom je nešto drugačija. Sevdalinka je većodavno pretrpila različite promjene koje su imale jedandrugi i tok i dinamiku.

Sa dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinuinterpretacija sevdalinke se unekoliko izmijenila. Har-monika, kao novi prateći instrument, potiskuje saz kojije do tada, uz def, bio jedina instrumentalna pratnjaovoj našoj pjesmi, što je u mnogome izmijenilo njenzvuk. Situacija se također značajno mijenja sa pojavomnovih medija tokom dvadesetog stoljeća i to uvođenjemorkestara koji su sada obavezna pratnja ovoj muzici, štotakođer ima uticaja na formu i sadržaj ovog tradiciona-lnog muzičkog oblika.

Dakle, geneza promjena koju je pretrpjela izvornasevdalinka relativno je dug process, koji se može pratitijoš od devetnaestog stoljeća. Ali bez obzira na novemedijske okolnosti (radio i televizija), osnovni principizvođenja i čuvanja ove pjesme bio je što vjerodostojnijeinterpretirati ovu pjesmu, odnosno, što je moguće višepribližiti se originalu.

Iako ove principe poštuje veliki broj profesionalnihmuzičara i muzičkih stručnjaka, ali i svih onih koji nje-guju ovu pjesmu, javlja se i jedan sasvim novi trend uinterpretaciji ove muzike. Ono šta, u najkraćem obliku,možemo danas primijetiti jeste prevladajuća tendencijainterpretatora koji se gotovo utrkuju ko će ovu našu tra-dicionalnu pjesmu što više izmijeniti i izobličiti. Bez pre-tenzija da otvaram stručne polemike ili da ulazim u bilokakve dublje analize, naprosto se pitam, kao ljubiteljicaove tradicije, šta se to trenutno dešava sa ovom muzi-kom?

Imalo muzikalan čovjek, koji ujedno baštini ovumuzičku tradiciju, ne može, a da se iskreno ne čudi nadonim šta se dešava sa ovom pjesmom. Obzirom da sam

79

REAKCIJE

BEHAR 107

imala sreće da sa ovom pjesmomodrastam, trenutna situacija mi jegotovo neprihvatljiva. Slušala samsvog rahmetli babu kako interpreti-ra bezbrojne prelijepe sevdalinke.Pjevao ih je odmjereno, najčešće bezinstrumentalne pratnje te su onepostale, mogu slobodno reći, muzi-čka pozadina moga odrastanja.Naravno, slušala sam i rok, džez idrugu modernu muziku kao i svimoji vršnjaci, ali tu nije bilo nika-kvih dilema šta je šta. Naprotiv.

Međutim, ono što se u posljednihnekoliko godina prezentira kao “sev-dalinka na novi način”, “nova sevda-linka” ili “drugačija sevdalinka” te -ško se može imenovati jednim zajed-ničkim imenom, a najmanje sev -dalinkom. Jedino u šta sam sigurnajeste da sevdalinka to sasvim sigur-no nije. Prije bi se moglo reći da seradi o reminiscencijama na tradicio-nalnu muziku. No, nije riječ ni okakvoj ekscesnoj situaciji, zaboravuili zabuni već o jednoj ustaljenoj po -javi u našem medijskom prostoru.Radi se, dakle, o jednom potpuno no -vom netradicionalnom načinu izvo-đenja izvorne sevdalinke koji je ponaravi potpuno individualistički, sa -movoljan i samodovoljan bez pošti-vanja bilo kakvih kanona ili pravila.Jedino što je zajedničko ovim inter-pretacijama i izvornoj sevdalinci,pored muzičke teme, je izvorni tekstkoji je dosljedan i koji se po praviluu ovim interpretacijama nikada nemi je nja, što dodatno zamagljuje pre-poznavanje ovih muzičkih tvorevina

kao novih muzičkih oblika, što one ustvari i jesu.

Paradigmatičan primjer ovepojave je fenomen popularne mo s -tarske grupe “Mostar sevdah reu-nion“ za koju slobodno možemo rećida je predstavnik ovog novog pravcau muzici. Tu su takođe i grupa“Damir Imamović trio” kao i izuze-tan vokal Amira Medunjanin kaoglavni predstavnici ovog “novogmuzičkog talasa” koji nas je zaplju-snuo sa svih strana. Postalo je, goto-vo uobičajeno da nas na različitimTV kanalima ili u printanim mediji-ma obavještavaju o pojavi neke novegrupe ili vokala koji “na jedan novinačin izvodi sevdalinku”. Pojava“mo derniziranja tra dicionalne mu -zi ke”, odnosno mo derne obrade tra-dicionalne muzike, nije ništa novo usvijetu i ne karakterizira samo naškulturni prostor. Ali kod nas je neštoipak drugačije u odnosu na drugedržave i nacije. U Bosni je institucio-nalna zaštita sevdalinke kao izvornemuzičke tradicije vrlo problemati-čna i možemo slobodno reći sasvimnedostatna. U ovom praznom pro-storu, u kojem očigledno nedostajesistemska i institucionalna zaštitadruštva kroz stručnu, naučnu podr-šku i brigu za ovaj segment našegkulturnog naslijeđa, javile su se raz-ličite privatne, poluprivatne i javneorganizacije i institucije koje su sezauzele za očuvanje našega muzi-čkog blaga.

Iako postoje pokazatelji da jedruštvena svijest o značaju ove tra-

dicije značajno porasla u poslijerat-nom periodu, istovremeno svjedoči-mo i neadekvatnu brigu društva kaocjeline. Bez obzira na činjenicu dasu se pojavili brojni naučni i stručniradovi, mnoge publikacije, knjige ičlanci, ali i stručni skupovi posveće-ni ovoj našoj tradicionalnoj narodnojpjesmi (imali smo, između ostalog, isimpozij posvećen sevdalinci), oči-gledno je da nedostaje jedna snažnai konzistentna društvena potporaovom dijelu našeg kulturnog naslije-đa. Da je to tako, najbolje govori za -buna oko tzv. “nove sevdalinke”. Je liuopće moguće očuvati tradicionalnemuzičke forme tako što ćemo ih“modernizirati”? Ako je “modernain terpretacija“ iznevjeravanje tradi-cionalne umjetničke forme, ondanije moguća. Pa i sam Damir Ima-mović, vođa i idejni tvorac spomenu-te gru pe “ Damir Imamović trio”,ka že da je njegova interpretacija se -v dalinke moderna i netradicionalna(usput treba napomenuti da i sampotiče iz porodice koja je njegovalaovu tradicionalnu pjesmu pa mu utoliko prije možemo vjerovati).

Odgovor moramo potražiti u defi -ni ciji onoga šta je to tradicija, a štamo dernost po sebi, odnosno, šta je totra dicionalna, a šta moderna muzi-ka u svojim osnovnim karakteristi-kama.

Ukratko, modernost i tradicijasu pojmovi čija su značenja nedvoj-beno u opoziciji. Nešto kao ulje ivoda. Mogu zajedno da plivaju, alinikada se ne mogu ujediniti. Dakle,

80

REAKCIJE

Riječ je o neobičnom fenomenu “neizostavnih” bajramskih i ramazanskih koncerata koje, većgodinama organizira sarajevska filharmonija gdje se ilahije, sevdalinke i zapadna klasična muzikaprezentiraju u jednoj tako neprirodnoj simbiozi da je to u najmanju ruku zbunjujuće. Štoviše,sevdalinci, ali i ilahiji, često se oblači neprikladna odjeća njima stranih aranžmana i interpretacija kojide facto iskrivljuju i suštinski mijenjaju ove pjesme do granice neprepoznavanja. To se u pravilu moževidjeti na ovim već “tradicionalnim” koncertima koji zapravo hoće biti pandan, i to potpunoneosnovano, božićnim i uskršnjim koncertima.

modernost po sebi predstavlja indi-vidualistički, netradicionalni pri-stup stvarnosti i jedini zakon kojivlada u ovom duhovnom ozračjujeste svedopuštenost kao princip,što se svakako od nosi i na modernuumjetnost kao takvu. Nasuprot mo -dernoj, tradicionalna umjetnostjeste umjetnost kolektiva, kolektiv-nog pamćenja je d ne zajednice inačin na koji se ona indentificirakao takva. Ona se, ta kođer, prenosisa generacije na generaciju, a poje-dinac kao prenositelj tradicije, igrasekundarnu ulogu bez obzira okakvom se umjetničkom potencijaluradilo. Bez obzira da li se radi o višeili manje kreativno potentnomumjetniku ili čak geniju, on uvijekplovi na talasu tradicije i nikada nestrši. Pozicija umjetnika u moder-noj umjetnosti je bitno drugačija.

Mo derni umjetnik je “stvaralac”,“demijurg”, on sam stvara svoja vla-stita pravila koja nisu ni u kakvojvezi niti sa kolektivom niti sa dru-gim pojedincima. Štaviše, njegovase vrijednost mjeri njegovim indivi-dualitetom kao najvećim parame-trom koji određuje vrijednost njego-ve umjetnosti. To je potpuno ne tra -di ci o nalan krajnje individualističkipristup interpretaciji. Stoga jeveoma pro blematičan način tzv.“čuvanja“ sevdalinke koji ne podra -zu mijeva tradicionalan pristup in -ter pretaciji.

Očuvanje ili destrukcijasevdalinke

Upotreba tradicionalne muzikekao temelj različitih improvizacijanije ništa novo, počevši od korištenjaovih muzičkih tema u klasičnoj

muzici pa do savremenih rok ili džezimprovizacija. Možda je jedan odnaj boljih primjera obrade sevdalin-ke na našim prostorima, rok-džezimprovizacija pjesme “Snijeg padena behar na voće“ u izvođenje popu-larne grupe Indeksi. Ova, veoma us -p jela obrada, koja je zapravo jedanpotpuno moderan muzički oblik,predstavlja samo reminiscenciju napoznatu sevdalinku, a nikako njenuvjerodostojnu interpretaciju. No, ov -dje se može primijetiti da ne postojinikakva pretenzija, od strane pome-nute grupe da se na ovaj način čuvatradicionalna pjesma i tu je bitnara z lika u pristupu ovoj umjetnosti,ali i imenovanju stvari po sebi.

Čuvati izvornu umjetničku fo r -mu na način da joj se mijenja duh,da kle njena suština, potpuno je ne -prihvatljivo i praktično nemoguće.

81

REAKCIJE

BEHAR 107

Bez želje i potrebe da budemhigijeničar medijskog prostorane mogu, a da se ne pitam šta jeuzrok, odakle potreba da se posvaku cjenu “pozapadnjače” našitradicionalni običaji?

82

REAKCIJE

Jer “Tuđom se dušom ne može disa-ti.“, kako to kaže profesorica FatimaLačević. I ne može. Ovo mi se čini inajboljim odgovorom na svu ovubuku i halabuku oko tzv. moderni-zacije sevdalinke e da bi se ona, mo -žete misliti, sačuvala!? A da li je tozaista moguće? Naravno da nije.Svojevrsna “ciganizacija“ sevdalin-ke“, na primjer, koju demonstrirapo pularna grupa “Mostar sevdahre union“ predstavlja improvizacijuna temu ove tradicionalne pjesme, ane nikako način da se ova pjesmačuva i revitalizira. Naprotiv. Nagla-šeni ri tam, senzualnost i nesuzdr-žana, na padna emocija koju može-mo osjetiti u njihovoj interpretacijipoznate sevdalinke “Čudna jada odMostara grada“ potpuno je stranaovoj izvornoj pjesmi suzdržanihemocija sa blagim prelazima i sana glaskom na melodiji u odnosu naritam što je veoma karakterističnoza sevdalinku kao osebujnu umjet-ničku formu.

Kad je riječ o interpretaciji broj-nih sevdalinki u izvođenju DamiraImamovića i Amire Medunjanin,stvar sa imenovanjem ove muzikeči ni se mnogo težom. Da je u pitanjujedan novi, netradicionalan pristupovoj muzici, nema dvojbe, i to ne bini bio problem da autori, ali i onikoji sa neobičnom zainteresirano-šću dolaze na njihove koncerteiskreno ne misle da je to način da se“u današnjem vremenu sačuva tra-dicionalna pjesma”. Ni manje ni vi -še! Ili oduševljeno iznose svoje argu-mente kako ovakvim interpretacija-ma ova muzika približila za padnojpublici te je oni sada sa izuzetnimzanimanjem slušaju?! Kao da jeoču vanje i njegovanje ove mu zičketradicije ovisi o belgijskoj ili holand-skoj publici. To bi bilo isto kao kadabi bećarac zavisio od toga koliko gaslušaju u Americi ili No vom Zelan-du. Ni jedna se tradicija ne može

održati izvana niti ona zavisi od bilokoga osim od onih koji se indentifi-ciraju sa njom i koji je baštine. Onisu jedino mjerodavni da je prepoz-navaju, njeguju i čuvaju isključivoradi sebe. To naravno ne isključujekulturne veze i susrete različitihkultura i tradicija. Naprotiv, ove ve -ze upravo počivaju na tim kultur-nim razlikama, a ne nikako na “pri-lagođavanju” ove muzike slušatelji-ma koji prirodno nemaju i ne moguimati senzilibilitet za ovu muzičkutradiciju.

Dakle, jasno se postavlja pitanjedo koje mjere nešto može biti prih-vatljivo kao interpretacija izvornemuzike, a gdje to postaje devijacija?Odgovor bi mogao biti vjerovatno uonome što možemo imenovati kao“duh sevdalinke“. Tamo gdje se tajduh gubi, nema ni sevdalinke. Otome su uostalom pisali: Mak Diz-dar, Muhsin Rizvić, Alija Isaković idrugi znameniti autori, a piše se idanas. Zajedno sa svim onima koji

ovu pjesmu istinski osjećaju svojomi koji se sa njom indentificiraju, sas -vim jasno mogu prepoznati ovajduh, ali i sebe u ovoj pjesmi.

Jedan poznati slučaj iz ne takodavne prošlosti, koji je svojevreme-no izazvao različite reakcije javno-sti, na svoj način govori upravo oovom problemu. Radi se o izvođenjusevdalinke ”Što te nema”, poznatekantautorke Jadranke Stojaković, akoja je, u suštini improvizacija namuzičku temu ove poznate pjesme.Iako je ovo izvođenje prihvaćeno odstrane javnosti i doživilo je velikupopularnost, na nju je sa negodova-njem i veoma rezolutno reagirao do -a jen sevdalinke rahmetli Himzo Po -lo vina. Gledajući iz perspektive da -našnje situacije, ova reakcija se činigotovo dirljivom i bila je upravo pro-ročanska u odnosu na sve ono šta ćese ubuduće dešavati sa ovom pje-smom, a čega smo danas svjedoci.Iako je bespredmetno osporavatipravo bilo kome da koristi bilo kojumuzičku temu, pa i temu sevdalin-ke, ova reakcija je u suštini bila is p -ra vna, s obzirom da je imala inten-ciju u korijenu spriječiti devijacijuove tradicionalne muzičke forme.Ova je reakcija u stvari imala za ciljotkloniti nedoumice o tome šta je toiz vo r na pjesma, a šta je modernaimprovizacija, imajući u vidu da jeova in te rpretacija izgubila duh tra-dicionalne sevdalinke bez obzira štoje sačuvala muzičku temu kao itekst ove poznate pjesme.

Ako bismo dublje sondirali uz -ro ke ove pojave, ili makar malo za -grebali ispod površine, nesumnjivoda bismo odmah naišli na već da -vno rekognosticiranu bolest bosan-skog kompleksa inferiornosti, kojisada ima samo neko novo ruho, aveć odavno postoji. I da budem od -mah jasna, kad je riječ o ovom ko -mpleksu, nema dileme da je uzroč-nik vanjski factor, čija je konse-

Ako hoćemo bitivjerodostojni baštinici ovetradicionalne muzike, ondamoramo znati šta ona zaistajeste i po svome duhu, ali i poformi. To istovremeno značida se stvari moraju jasnorazlučiti i precizno imenovati.Ako je, na primjer, neštopotpuno nova umjetničkaforma, onda se to mora tako iimenovati. Jer kako smo toveć naveli, improvizacija namuzičku temu sevdalinke nemože biti, ni u kom slučajunjeno očuvanje.

kvenca oružana agresija na našuzamlju; jer ne treba zaboraviti nitiikada smetnuti sa uma da svakojvojnoj agresiji prethodi devastacijakulture onih koji “smetaju”. Dakle,nipošto ne osporavajući vanjskefaktore već davno prepoznate sve -opće kulturne devastacije svegaonoga što je bosansko i bošnjačko,neminovno se postavlja pitanje štaje sa unutarnjim faktorom, dakle,šta je sa nama? Preciznije rečeno:šta je zapravo sa našim ”kulturnimimunološkim sistemom”? Jer sa s -vim sigurno ne mo žemo u čitavojovoj priči zaboraviti na odgovorekoje trebamo i obavezni smo datina brojne napade, nipodaštavanja,brisanja ali i našeg nerazumijeva-nja vlastitog kulturnog indentite-ta. Sa ovom pojavom, čini se dasmo otišli korak dalje u našem sa -mo zaboravu, obzirom da je ovaj na -čin devastacije tradicionalne pje-sme unekoliko sofisticiraniji.

“Prilagođavanje”, a zapravo devi-jacija izvorne sevdalinke dešava se unašem kulturnom prostoru uz našupomoć i saglasnost. Niko nam višene krade pjesme niti ih minimizira inipodaštava. Nema potrebe, mi smose sami prihvatili posla da iskrivimoovu našu pjesmu tako da ćemo jeuskoro, po svoj prilici, prepoznavatijoš samo po izvornom tekstu. To jebez sumnje siguran put urušavanjanašeg indentiteta i to zahvaljujućinama samima. Jer sevdalinka bezikakve sumnje jeste nezaobilaznidio našeg indentiteta.

A kada je riječ o načinu očuvanjai rehabilitaciji ove tradicionalne iz -vorne pjesme, čini se da je najboljiprimjer poređenja sa obnovom Sta-rog mosta u Mostaru koji nam jedao profesor Esad Bajtal u inter-vjuu povodom izlaska njegove mo -nografije o sevdalinci. Tim povodomprofesor Bajtal kaže: “ Za uspored-bu: Stari most je obnovljen, ali na

način strogo diktiran zahtjevimanjegove izvorne autentične forme.Sve je ispoštovano: od izgleda domaterijala. Mogao je biti sačinjen iveći i snažniji; od čelika ili od beto-na. Istina bio bi čvršći, stabilniji,pouzdaniji. Ali to više ne bi bio Starimost. Ne bi to bilo to. Ne bi bilo isto.Bilo bi nešto drugo.” Novi “starimost” bio bi čista besmislica. Analo-gno tome, čuvanje njene autentično-sti u svim segmentima izražajnih

mogućnosti je jedini pravi put čuva-nja i očuvanja sevdalinke.

Drugim riječima, nije dovoljnočuvati samo literarnu formu sevda-linke ili njenu muzičku temu. Neizo-stavno je nužno voditi računa o tra-dicionalnom, što će reći originalnomnačinu izvođenja ove pjesme i to nanačin da se ova, što je više moguće

približi originalu, što je uostalom donedavno i bio vladajući princip pri-stupa ovoj umjetničkoj formi. Nije nipotrebno napominjati i posebno do -kazivati da je to temeljni princip nakome počiva zaštita kulturno-histo-rijskog naslijeđa uopće i koji pred-stavlja istovremeno i cilj ove djelat-nosti.

Ako hoćemo biti vjerodostojnibaštinici ove tradicionalne muzike,onda moramo znati šta ona zaistajeste i po svome duhu, ali i po formi.To istovremeno znači da se stvarimoraju jasno razlučiti i preciznoimenovati. Ako je, na primjer, neštopotpuno nova umjetnička forma,onda se to mora tako i imenovati.Jer kako smo to već naveli, improvi-zacija na muzičku temu sevdalinkene može biti, ni u kom slučaju njenoočuvanje. Baš suprotno, sevdalinkaje ovdje zapravo materijal, majdaniz koga se stvaraju nove muzičketvorevine, potpuno različite od oveizvorne pjesme. Ona je ovdje materi-jal od koga se pravi nešto sasvimdrugo, nešto što ima duh potpunorazličit od duha sevdalinke. I tomora biti potpuno jasno da se nebismo zagubili.

Dakle, sačuvati sevdalinku, kaotradicionalnu muzičku formu, tzv.modernizacijom kroz njenu potpu-no slobodnu interpretaciju, nije mo -guće i to treba jasno reći ne dovode-ći u pitanje mogućnost različitihimprovizacija na muzičku te mu ovepjesme. Oni autori koji vjeruju(pot puno neosnovano) i otvoreno iz -ja vljuju da je tako čuvaju, očiglednostvaraju dodatnu zabunu. Stvar je,međutim, potpuno obrnuta; sevda-linka predstavlja veliko bogatstvočijom su se ljepotom oni, zapravookoristili, pa bi se prije moglo rećida sevdalinka čuva i održava njih umedijskom prostoru, uz svo pošto-vanje spram njihovog ne ospornogtalenta.

83

REAKCIJE

BEHAR 107

Svojevrsna “ciganizacija“sevdalinke“, na primjer, kojudemonstrira popularna grupa“Mostar sevdah reunion“predstavlja improvizaciju natemu ove tradicionalnepjesme, a ne nikako način dase ova pjesma čuva irevitalizira. Naprotiv.Naglašeni ri tam, senzualnost inesuzdržana, na padna emocijakoju možemo osjetiti unjihovoj interpretaciji poznatesevdalinke “Čudna jada odMostara grada“ potpuno jestrana ovoj izvornoj pjesmisuzdržanih emocija sa blagimprelazima i sa naglaskom namelodiji u odnosu na ritam štoje veoma karakteristično zasevdalinku kao osebujnuumjetničku formu.

84

INTERVJU: Rémy Ourdan

Intervju: Rémy Ourdan

Razgovarao: Edvin Kanka Ćudić

bila ogromna priča

Za mene je moje Sarajevo bila ogromna priča

Foto

graf

ije:J

usu

f H

afiz

ovi

ć

Rémy Ourdan, ratni je reporter pariškog lista Le Monde, čija profesionalnakarijera započinje 1992. u opkoljenom Sarajevu. Kao 23-godišnji freelancerdošao je u grad i tu ostao pet godina. Pokrivao je krizna žarišta u Bosni,Ruandi, Srbiji nakon Miloševićevog pada, Kongu, Eritreji, Sierra Leoneu,Afganistanu i Iraku. Redovno izvještavao o ratovima u Afganistanu i Iraku,iz Pakistana, pratio egipatsku revoluciju i građanski rat u Libiji.

U aprilu ste najavili osnivanjeMuzeja ratnih novinara?

Taj projekat se sada zove “Rat“(WAR). To je veliki projekt nakojem rade mnogi reporteri, um -jet nici i istraživači, a tiče se svihra tnih sukoba na području ex-Ju -go slavije. Projekt je veliki i zahtje-van i fondacija će biti uskoro po k -re nuta.

Kako ste uspjeli okupiti tolikibroj novinara koji su izvješta-vali iz ratne Bosne na jednommjestu, u Sarajevu?

Većina nas je zapravo živjela tutokom rata ili bar jedno izvjesnovrijeme. Bili smo dosta bliski iostali smo bliski prijatelji godina-ma poslije. I buduće da smo jošuvijek reporteri, dosta putujemo istalno se viđamo. Ja često dolazimu Sarajevo. Prošle godine bili smou Egiptu, Libiji, veoma često dola-zimo u Sarajevo. Većina njih nijedolazila nakon završetka rata.Pri mijetio sam da, kada smo sesa stajali u Iraku, Afganistanu iLi biji, Sarajevo i Bosna dosta sespominju. Pojavila se ideja da svizajedno dođemo, a budući da samja često dolazio u Sarajevo na nekisam način inicirao to i naravnomoje kolege su došle i moram priz-nati da sam iznenađen jer nisamočekivao više od 30 do 50 ljudi, adošlo ih je nekoliko stotina. Topokazuje da im je zaista stalo doSa rajeva, jer je to dio njihovih ži -vo ta i onog što se u tom periodude silo.

Do kada ste ostali u Bosni, ijeste li bili reporter i izvanGrada Sarajeva?

Izvještavao sam širom Bosne,ne samo iz Sarajeva. Prvi put samostao do 1997., a 1999. sam se vra-tio kako bih pratio dešavanja uSrbiji.

Pišete li još o Sarajevu?Ne izvještavam više o Bosni, o

Sarajevu. Jesam, napisao samčla nak u aprilu o 20 godina na -kon rata, ali više ne izvještavamiz ove regije. Trenutno pokrivamsvjetske sukobe. Sarajevo je sadadi vno za mene. U Sarajevo dola-zim da radim na različitim pro-jektima, profesionalnim i osob-nim, ta ko da ne moram izvješta-vati o društvenim, ekonomskim idrugim problemima. Dođem uSarajevo da se sastanem sa svo-

jim prijateljima i na taj način jeve oma lako voljeti Sarajevo. Poz-nati su mi svi problemi i nevolje,da je to trenutno najteža situaci-ja u ovom dijelu Europe. Ali Sara-jevo je zaista još uvijek nešto po -sebno, ljudi koji žive ovdje još uvi-jek posjeduju tu neku energiju,ljudi su zaista nevjerojatni.

Često kažete “Moje Sarajevo“?Šta to znači?

Sada govorim moje Sarajevokako bih ga razlikovao od onog Sa -

ra jeva o kojemu bih izvještavaokao novinar. Kad kažem “Moje Sa -rajevo“ to je nešto privatno, do -lazim tu iz osobnih razloga. “Mo jeSarajevo“ podrazumijeva m oje pri-jatelje i sl.

Kako ste doživjeli rat 1992. go -dine u Bosni?

Prvo, odrastao sam u dijeluEurope gdje se govorilo “Nikadviše“. To se podrazumijevalo dase više nikada ne smije dogoditiništa slično kao s nacistima uDrugom svjetskom ratu. Dolazimiz zemlje iz koje se promoviraomir, ali i vi ste također željeli mir.Za nekoga iz moje generacije tajrat, konflikt u Jugoslaviji, uEuropi bio je upečatljiv, jer se ratdešava tu, na našem tlu. U Euro-pi. Kada sam bio doista mlad, biosam u Jugoslaviji, ali veoma kra -t ko, putovao sam vozom. Bio je todom, Europa, isti ljudi, ista kul-tura sa malo drugačijim identite-tima, koji nisu bili različiti. Zna -či, to je bio u rat u domovini, jedi-ni rat koji ste mogli pokrivati izsvog doma, tako blizu Pariza,Lon dona, Berlina… To je bilo pri-lično upečatljivo mladim Ev rop -ljanima poput mene, ali i osta limreporterima.

To nije bila samo velika priča,to je bila ogromna priča u to vrije-me. Kao novinar ste morali bititamo, morali ste to pokrivati. Kaoi svi novinari morate pokrivati tevelike i bitne priče. Za mene je tobilo ipak malo drugačije jer janisam bio profesionalni novinarprije, i tu sam zapravo započeosvo ju karijeru. Proces je isti, neštošto je tako važno - vi morate tomesvjedočiti, o tome izvještavati. Jasam došao u Sarajevo i odlučioostati jer sam htio ispričati tu pri -ču, uvijek je bitno da se priča vje-rodostojno ispriča.

85


BEHAR 107

Mitterand je bio različit,drugačijeg mišljenja odvećine diplomata. Ljudi nisuimali isto mišljenje, npr. onikoji su bili stacionirani ovdjeu Sarajevu nisu dijelilimišljenja svojih kolega uZagrebu, Beogradu ili pakParizu. Ja nisam pokrivao iizvještavao diplomaciju, jasam izvještavao o ratu, živiosam u Sarajevu ne u Parizu iliŽenevi, o tim stvarimamožete više informacijadobiti iz knjiga nego što vamja mogu reći.

Koliko je teško doći do jednepriče, sugovornika u zaraće-nim područjima?

Inače 99% ljudi koje sretnete uratnim zonama su obeshrabreni ine žele ispričati svoju priču. Ovdje,na prostorima ex-Jugoslavije imalismo veoma dobru dostupnost mno-gim mjestima i mnogim ljudimapa čak i sa vođama poput Izetbego-vića i Karadžića do kojeg je napočetku bilo jako lako doći i direk-tno se sastati. Međutim, u poslje-dnjih 10 godina je bilo drugačije sapokretima džihada i njima slič-nim. Oni nisu htjeli razgovarati sanovinarima, nisu vjerovali stranimnovinarima, nisu vjerovali u slobo-du medija.

Koliko postoji sloboda medija?Kad govorim za nas, mi smo

bili potpuna sloboda, jer npr. zanovine za koje sam pisao, mogaosam pisati o čemu god sam želio.Međutim, trenutno se u svijetusloboda medija najčešće povezuje sdemokracijom. Sada ima mnogoviše slobode u medijima, jer, imatemnogo više demokratskih zemaljanego prije 20 godina. Generalno,sloboda izražavanja se veže uzdemokraciju.

Koliko je rat uopće mogao bitikvalitetno popraćen u Bosni?

Rat u Bosni, točnije rat u Jugo-slaviji je bio opsežno pokriven.Mediji su izvještavali o tome,davalo se mnogo prostora izvješta-jima iz Bosne. Svaki dan je Bosnabila, na naslovnicama, udarnavijest. Reakcija ljudi nije bila kaošto su se drugi ljudi nadali, da ćebiti većih političkih ili vojnih inter-vencija. Politička reagiranja subila slaba, ali ljudi na Zapadu suimali vijesti o Bosni skoro svakidan. Na vijestima tokom četirigodine ljudi su znali o tome, svi suznali o tome.

Ipak niko nije reagirao?Možemo se pitati zašto nisu

dovoljno reagirali ili zašto su rea-girali na način na koji su reagiralite zašto su tako sporo reagirali.Nije istina da nisu vidjeli i znali,sve su vidjeli i znali, od opsadegradova, ratnih dešavanja, etni-čkog čišćenja, rata između bosan-ske i srpske vojske, hrvatskihsnaga i bosanske vojske, podjelaMostara, opsada Sarajeva; o tomese moglo stalno čitati i zaista, svisu vidjeli i znali.

Zašto onda Mitterand nije rea-girao iz Pariza?

Nisam siguran, ne znam danije želio reagirati? Ne znam!Predsjednik Izetbegović ga je uvje-ravao da se u Bosni nalaze konclo-gori. Bio je među prvima u posjetiSarajevu. Nije vjerovao predsjed-niku Izetbegoviću. Zašto? Nije vje-rovao ili nije želio da vjeruje, ilinije želio da reagira ili je bio pro-beogradski orijentiran, ili je imaodruge motive, zašto nije želio dareagira na Izetbegovićevu izjavu.Bio je dosta kompleksan čovjek.

Sjećate li se vi logora u bliziniPrijedora?

Da. Kada se Izetbegović sastaosa Mitterandom poznato je da su sespomenuli logori, no ubrzo se obz-nanilo njihovo postojanje pričomRoy Gutmana koji je o tome izvije-stio na samom početku augusta, paTV izvještaju odmah poslije, pa EdVulliamy... Bernard-Henri Lévy jemeđu prvim francuskim intelek-tualcima pokušao da bilo kako dje-luje riječju na situaciju u BiH? Nesjećam se kad je Lévy o tome govo-rio. Mitterand je bio različit, druga-čijeg mišljenja od većine diplomata.Ljudi nisu imali isto mišljenje, npr.oni koji su bili stacionirani ovdje uSarajevu nisu dijelili mišljenja svo-jih kolega u Zagrebu, Beogradu ilipak Parizu. Ja nisam pokrivao iizvještavao diplomaciju, ja sam iz v -je štavao o ratu, živio sam u Saraje-vu ne u Parizu ili Ženevi, o timstvarima možete više informacijadobiti iz knjiga nego što vam jamogu reći. Ja sam poput vas, i jačitam dosta knjiga o diplomaciji togdoba. Ja sam novinar, nisam zvani-čni predstavnik Francuske, mojposao je bio da izvještavam o ratu uBosni, a ne da izvještavam ili ko -mentiram francuske diplomatskepoteze ili politiku.

86


Dođem u Sarajevo da sesastanem sa svojimprijateljima i na taj način jeveoma lako voljeti Sarajevo.Poznati su mi svi problemi inevolje, da je to trenutnonajteža situacija u ovomdijelu Europe. Ali Sarajevo jezaista još uvijek neštoposebno, ljudi koji žive ovdjejoš uvijek posjeduju tu nekuenergiju, ljudi su zaistanevjerojatni.

11. jula ove godine, u Sarajevuste promovirali monografiju“BOSNIA 1992-1995“ gdje stepisali uvodnu riječ. Kako je tosve teklo od ideje do realizaci-je?

Vrlo jednostavno, kada smo semi novinari sreli, i kada smo raz-govarali o povratku u Francusku,predložio sam svom prijatelju dauradimo nešto o ratu i došli smona ideju da će biti najlakše, najbr-že, najupečatljivije, da napravimoknjigu i dva reportera su se odmah“bacila“ na posao. Prikupili smo nahiljade fotografija sa svih strana iuredili smo knjigu. Taj posao jenajvećim djelom preuzeo JonJones, koji je i urednik te knjige.Gary Knight se bavio logistikom iprodukcijom skupa sa ZijahomGafićem čije fotografije nema uknjizi, jer naravno, bio je veomamlad kada je rat započeo, ali namje mnogo pomogao oko knjige ištampanja. Mene su zamolili daproberem nekoliko tekstova takoda sam ja u biti urednik tekstova uknjizi. Nismo htjeli samo odštam-pati nešto, htjeli smo napravitinešto što će ostati, što će trajati.

Tako smo odlučili da uradimoknjigu fotografija i da je sami pro-duciramo. Kako bi sve to brže išlopočeli smo sa vlastitim novcem, za -tim smo dobili neke novce od no -vinskih kuća i tako smo uspjeli sveto sami završiti i nisam sigurankoliki je tiraž, ali nekoliko je stoti-na primjeraka poklonjeno oni makoji su tokom rata bili u Bosni iizvještavali i sa nama surađivali,lju dima koji su nam pomagali to -kom ovom projekta, ali također ibibliotekama i univerzitetima uBiH je poklonjeno ukupno nekoli-ko stotina primjeraka knjige. Četr-deset i pet foto-reportera dalo jesvoje fotografije i knjiga je polakodobivala svoje obrise. To je naš

mali doprinos i ona je naš poklongra du povodom obilježavanja go -diš njice.

Hoće li se knjiga promovirati iizvan Sarajeva i Bosne?

Naredni korak je predstavljanjena nekim festivalima, zatim pro-mocije širom svijeta, npr. u Fran-cuskoj je u septembru predviđenavideo-prezentacija, promocija i iz -ložba. Negdje će biti djelimičneizložbe, a što se tiče Velike Britani-je i SAD-a o tome ću saznati višenakon sastanka sa Jon Jonesom.Neki ljudi će emitirati video pre-zentaciju, neki će održati promoci-je, negdje će biti postavljene i izlož-be fotografija iz knjige, možda dije-lova knjige, određenih fotoreporte-ra i sl. Također će se knjiga proda-vati u nekoliko svjetskih knjižara.

Zašto baš Bosna? Zašto neLibija, Irak, Afganistan?

Zašto da ne. Mi smo odlučili do -ći u Bosnu i napraviti knjigu o Bo -s ni. Mislim, nećete uraditi knjiguo 20. godišnjici svjetskog konflik-ta, to neće imati neko značenje jersvaka priča je različita. Ljudi će naisti način urediti knjigu o Siriji,Libiji…

Kako posmatrate situaciju uSiriji?

Trenutno ne izvještavam o Si -riji.

Međutim, mogli su se čitati Va -ši komentari o situaciji u Siri-ji? Naime, kazali ste da je voj -na intervencija bila brža i bržese djelovalo na jednu pokraji-nu Kosovo ili pak na Libiju, ne -go na Bosnu gdje je srce Euro-pe?

U Libiji i na Kosovu su brzo dje-lovali. Međutim nisu učinili onošto su Bosanci očekivali. Da, jesu,

87


BEHAR 107

To je nije bila samo velika priča, to je bila ogromna priča u tovrijeme. Kao novinar ste morali biti tamo, morali ste to pokrivati.Kao i svi novinari morate pokrivati te velike i bitne priče. Za meneje to bilo ipak malo drugačije jer ja nisam bio profesionalninovinar prije, i tu sam zapravo započeo svoju karijeru. Proces jeisti, nešto što je tako važno - vi morate tome svjedočiti, o tomeizvještavati. Ja sam došao u Sarajevo i odlučio ostati jer sam htioispričati tu priču, uvijek je bitno da se priča vjerodostojno ispriča.

88


činili su dosta humanitarnih stva-ri, dosta se bavili diplomacijom, alinisu zaustavili rat. Tek 1995. suučinili nešto da zaustave rat. Ratnije završio s pobjednikom, već jezavršen zato što su međunarodnesile tako odlučile, a za to im je tre-balo jako mnogo vremena.

Zašto ne želite da to usporedi-te?

Nisam siguran da možemouspoređivati Bosnu i Siriju, mora-te uspoređivati ono što je mogućeuspoređivati, a svijet je prije 20

godina bio drugačiji. Ali možeteusporediti Siriju i Libiju, jer potom pitanju međunarodne akcije ute dvije zemlje su različite. Bilo jelakše u Libiji, manja vojska, pusti-nja i potom je izvedena brza inter-vencija koja skoro pa i nije prou-zročila civilne žrtve, ali također usvijetu nitko normalan nije podr-žavao Gaddafija.

Basharu al-Asadu je velika po -d rška i Rusija.

Da, ali u Siriji je vojska snažni-ja, jača, možda postoji bojazan dabi intervencija imala dosta više

civilnih žrtava. Ali, glavna činjeni-ca je da Sirija ima ljude koji jebrane, sirijska vlada ima snagekoje je brane, ima Iran i Rusiju.Teheran i Moskva aktivno branesirijski režim. Ima onih koji kon-stantno brane režim u Siriji.

Šta su za vas kao novinara pre -d stavljali Slobodan Milošević iAlija Izetbegović?

Kad pogledate, vi ustvari imatedva Miloševića, jednog koji je biokriminalni vođa ratnog projekta,vaš neprijatelj i drugog koji je bio

diktator vlastitom narodu, Srbima.Zato ste krajem ‘90 tih imali prote-ste i demonstracije protiv Miloševi-ća u Srbiji. Znači tu su bila dvaMiloševića na sceni, ratni Miloše-vić i Milošević u Srbiji. Izetbegovićje bio iz malog grada, i ne znamoda li bi on bio demokrata da je biovođa normalne, mirne Bosne bezrata. Ali ipak to je potpuno drugasituacija, on je bio predsjednikmalog opkoljenog grada i drugihprostora izvan Sarajeva.

Kažete opkoljenog grada, i Ga -za je opkoljeni grad.

Ne volim da uspoređujem, sva -ka situacija je različita, a ono štomi radimo je razumijevanje tihrazlika, njihovu kompleksnost, de -talje. Znate neki ljudi vole raditianalize iz Pariza, Londona, Was-hingtona gdje vrlo često uspoređu-ju situaciju u svijetu. Ali ako viputujete, vidite kako je svaka si tu -acija različita, ako svaku si tu acijupažljivo pogledate, naučite da inije tako lako napraviti kompara-ciju. Ja volim govoriti o specifič-nim putovanjima odvojenim jedniod drugih pa ne vidim razlikuizmeđu Sarajeva i drugih gradova,to su potpuno ra zličite situacije.Bilo bi neumjesno uspoređivatiljude iz Sarajeva sa Gazom i ob -rat no.

Kako ste se tada kretali po Bo -s ni? Išli ste na Pale?

Godine ‘92, ‘93, ‘94 smo moglislobodno otići na Pale i slobodnose kretati, ali već ‘95. smo moraliići preko Beograda. Dopisnici izSarajeva nisu mogli ići više naPale. Nismo mogli tako lako doćido prvih redova vojske u Republi-ci Srpskoj, nismo imali slobodanpristup vojsci, a sve zbog onog štoje dolazilo iz Beograda. Oni suuvijek imali neke posebne dozvo-le i uvjete. Nama koji smo bilistacionirani u Sarajevu je biloskoro nemoguće preko Beogradadoći do vojnih zona.

Služite li se bosanskim jezi-kom. Kako se danas snalaziteu Sarajevu?

Donekle, ali mogu nešto pre-poznati, ali to ne mogu tečno izgo-voriti. Pošto sam u posljednje vri-jeme često dolazio, razumijemdosta više, pogotovo kada razgova-ram o ratu i temama koje se tičurata jer poznajem imena, ulice,datume i sl.

Nisam siguran damožemo uspoređivatiBosnu i Siriju, morateuspoređivati ono štoje mogućeuspoređivati, a svijetje prije 20 godina biodrugačiji. Ali možeteusporediti Siriju iLibiju, jer po tompitanju međunarodneakcije u te dvije zemljesu različite.

Nakon izbora iz mlade bošnja-čke poezije Filipa Mursela Begovi-ća, pod naslovom “Kad zora razrje-đuje strah“, napokon se pojavila,ta kođer u izdanju KDBH “Prepo-rod“ iz Zagreba, velebno izdanje,knj iga “Zašto tone Venecija“ (bo š -nja čko pjesništvo od 1990. do na šihdana), iskusnog autora te većdokazanog i prokušanog antologi-čara Ervina Jahića (Rijeka, 1970.),inače dokazanog pjesnika te pod -jed nako uvaženog književnog kri ti -čara i urednika mnogih knjiškihizdanja. Mnoge već zbunjuje samna slov edicije jer se pitaju što Ve ne -cija ima s Bošnjacima. No, pom ničitač ubrzo će shvatiti da je riječ onaslovu jedne pjesme AbdulahaSidrana koji je u antologiji zastu-pljen s najvećim brojem pjesama.Riječ je o Sidranovoj spretnoj ana-logiji i alegorijsko metonimijskojigri u kojoj on gleda u nebo iznadVenecije i zaključuje da su zemalj-ski gospodari namjerili da bošnja-čkog naroda – nema. Stoga, ukrat-ko, Venecija tone. Evropa tone.Ova tužna persiflaža na svoj račungo vori nam još da postoji jedan ma -lehni narod između istočnog izapadnog križa koji se tuku, a boš -n jački narod je pitom te prihvatiru ku treće vjere u jednoga Boga.Eto, zaista ima opravdanja za ova-kav pomalo “iščašen“ i simpatično“bi zaran“ naslov za jedan panora -

m ski pristup nacionalnom pjesni-štvu daleko od Venecije. Možda jeto i dobro lociran naslov jer se sin-tagmatski stavlja u europski kon-tekst.

Podsjetimo. Prvotno je odjeknu-la Jahićeva antologija hrvatskogpje sništva koja je uzela u obzir raz -doblje od 1989. do 2009., a izišla jeprvotno u Zagrebu, zatim u Bi -jelom polju te potom izlazi u ča so -pisu “Poezija“ (kojoj je Jahić i ure -dnik) na engleskom jeziku. Sa da sistom revnošću i upućenošću u dva-desetogodišnju poetsku cjelinu te upojedine autorske osobnos ti, obra-đuje bošnjačko pjesništvo – s akri -bi čnom kritičkom vještinom u po -govoru i odmjerenim “osobnim“stavom sp ram pojedinih au tor skihosobnosti. Naravno da svi ne će bitizadovoljni svojim izborom i brojemzastupljenih pjesama, ali či ni se daje Jahić, bez zadrške, uzeo objek-tivnu mjeru svakom za s tupljenompjesniku (uvršteno je 76 pjesnika),a pritom ne izostavivši gotovo nijednog značajnog boš njačkog poetuili poetesu iz Bo s ne, sa Sandžaka,Crne Gore i Hrvatske.

Treba istaći autorovu književ nuhrabrost jer se u takav pozamašanprojekt nisu (tako temeljito ob ra -đu jući suvremenost) do sada usu - dili upustiti književnopovijesneiko ne u Bosni, nakon slavne “Mu s -limanske poezije XX. vijeka“ te po -

tom “Boš njačke poezije XX. vi jeka“Enesa Durakovića (koji je na nekinačin Jahićev uzor jer mu sa zah-valnošću posvećuje ovaj iz bor kao irahmetli Aliji Isakoviću i rahmetliMuhsinu Rizviću). Radili su sličneprojekte i drugi autori, me đutim,potonja će (Jahićeva) kao zadnja, ai svojim ozbiljnim me to do loškim iautorsko periodi za cij s kim pristu-pom zasigurno zadobiti vrlo dobruknjiževno kritičku re ce p ciju.

Naime, Jahić je po svom proku-šanom principu, kako je to jednomzgodom primijetio Tonko Maroević,polazio od opredjeljenja pre maidealizaciji, spiritualizmu i metafi-zici, s jedne strane, a prema nište-nju, nijekanju i vulgarizaciji s dru -ge strane. Ravnopravno bi zastu-pao, nastavlja Ma roević, poetikestandardnih je zi čno-stilskih svoj-stava i sve to u svrhu svakovrsnih

89

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Stožerni poetički identiteti bošnjačkog pjesništva

Piše: Sead Begović

Ervin Jahić, Zašto tone Venecija (bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana),KDBH “Preporod“, Zagreb, 2012., str. 498

normi, u svrhu izražajne spe ci -fičnosti. Pritom bi uzimao u ob zirvrijednosti egzistencijalne i oni ri č -ko – arhetips ke orijentacije, do -mete auto refle k sivne struje i se -mantičkog konk retizma, verističko– naturalistič ke reakcije na ma -nirizam te verbalno hedonističkupra ksu takozvane “stvar no sne poe-zije“ (koja u ovoj pa norami zauzi-ma vidno mje sto s obzirom na ovećibroj mladih pjesnika) i sve to sdovoljno sluha za poetski plurali-zam. Naime, Ja hić uviđa, us uproteks k lu zi vističkoj etničkoj sa mo do -voljnosti (a da pritom ne od ričehistorijski kontinuitet Boš njaka)plodna dijaloška međupro ži manjas hrvats kom i srpskom književno-šću te se bošnjačka po ezija odistamože pojmiti kao interliterarnazajednica. Dakle, du hovno estets kaiz vo rnost bo šnjačke poezije oduvi-jek je u suodnosu sa bli skim knjiže-vnostima te Ja hiću (po vlastitompriznanju) ne pada na pa met podi-laziti nacionalnom ima ginariju.Njega iznad svega za nima načeločitateljskog užitka u tekstu koji po -prima oblike sinkronijske antologi-je / panorame po vla stitoj pa me ti,ukusu i osjećaju.

Kao organizam, Jahić smatrada je novije bošnjačko pjesništvode terminirano, dakako, udjelomtradicije i ratom devedesetih koji seprometnuo kao i u bošnjačkoj srod-nim književnostima, u glavnogaestetskog međaša, ultimativnoganaručitelja novoga poetskog govo-ra. Mimo toga inzistira se na sto-žernim poetičkim identitetimasustava bošnjačkog pjesništva: odspiritualnog svjedočenja i post apo-kaliptičnog fakturiranja stanjanakon orgija (misli se naravno nazadnji rat) pa sve do jezika koji jedefunkcionalan i izbačen iz svogabića te nameće go vor tijela. Jahićta kođer primjećuje da glav ninabošnjač kih pje snika, na sre ću, ne

zanemaruju ni svijest o pripadno-sti jednoj europsko orijentalnojmikro kulturi na rubu dvaju svje-tova, kao ni kreativan potencijalvlastite etno konfesionalne razlikeu građenju već rečenog bosanskogpluralnog identiteta. Treba još pri-mijetiti da se bošnjačko pjesništvovrlo dobro realizira i mimo matič-noga kulturnog bazena. U Sandža-ku osobito, ali i u drugim dijelovi-ma Srbije te u Hrvatskoj, CrnojGori, kao i u mnogim europskim iizvaneuropskim kontekstima.

Književnosti koja ubrzano stičesvoje identitarne vrijednosti sva ka -ko neće ići na ruku ravnodušnostpolitičko-socijalno-ekonomske eliteza spisateljski čin. Bosansko-boš -nja čki pjesnik (kao uostalom bilogdje drugdje u regiji), smatra Ja hić,našao se na brisanom prostoru, bezdruštvene funkcije, nikome važan,čini se jednako iz g nan iz društva,kao i iz kulture. Nje gova pjesmanema ad re sata, ni je upućena niko-me i to je njena su dbina u razdobljukada se razdvaja ideološka ko -munikacija od metafizike riječi. Nonadajmo se, kao da sugerira ovaantologija, da poetska riječ nećeonijemiti, da joj nitko neće ubitiformu i da svijet jezika neće, usvom slikovito verbalnom diskursu,postupno nestajati. Kao ne ar tiku li -rana tvorevina po če sto po s lu že pje-sniku da pre gru pira svoje vrijedno-sti, stoga – na de ima. I opet će pot-porni ar gu ment biti ova antologija /pa no rama. Poezija, naime, još uvi-jek bla gotvorno prelazi graniceobičnog i ustajalog života te nećeprve n stveno biti upućena prisut-nom su govorniku, kao što to biva uobičnom govoru, već će jedinstveninjen primalac biti skriveni ili na -slućeni sugovornik. Stoga se i ka žeda je poezija “kruh izabranih“.

Neki, primjećuje Jahić, već usvojim prvim knjigama umiju izna-ći vlastiti glas, aplicirajući autenti-

čne poetske otiske na mapi bošnja-čke poezije uvažavajući europskeizme i mijene u književnoj teoriji(poststrukturalističkih, postmod e r -nih, semiotičkih i slično), a nekineće dopustiti prevlast nad vlas t i -tim pjesničkim umom. No, ako udo sluhu s drugim pjesničkim kon -te kstima i tradicijama (Ce lan, Bor-ges, Milosz, Brodski, pa još uvijek iEliot, Pound, Yeats, Michaux, Chari drugi) neminovno se osjeća i poeti-ka takozvane “nove osjećajnosti“pod utjecajem njemačkog subjekti -vi zma, ali i ana logije s novijim hr -va tskim pje sništvom. Spomenut će -mo da je autor izumio vlastitu ne o -kritičku ili parakritičku, u svakomslučaju duhovitu dvoriječnu opasku– “gornji dom“. Po njegovu uv -jerenju u taj gornji dom svoja mje-sta nalaze K. Mahmutefendić pa A.Sidran, Z. Ključanin, Dž. La tić, S.Begović. H. Hajdarević te autorisada već srednje genera ci je: A.Kujović, F. Šehić i S. Mu sa begović.

Pred nama je zaista vrijednaknjiga jer ispunjava književnopovi-jesni zrakoprazni prostor. Sjetimose samo da je još Safvet-beg Baša-gić, na prijelazu dvaju stoljeća, pi -sao o zaboravljenim bo sa n skim pje -s nicima. O ovoj će pak knji zi na da -sve reći struka i ne u mi tno vrijeme,odnosno, reći će ko liko je ona dopri-nos novoj ili sta roj aksiologiji i prei-spitivanju vri jednosti pojedinihpjesnika i pje snikinja. Primjerice,dok se u Hrvatskoj dave od naras -ta jućeg broja antologija (o travi,mo ru, ži vo tinjama, vlakovima – dase na ša limo), a što dokazuje rasko-šnu, a korisnu obijest, u Bosni seosjeća skučen antologijski prostor,po sebice bošnjački, jer su drugadva entiteta već poodavno selekti -ra li i valorizirali svoje pjesnike, na -ra vno, antologijski. Eto, Ervin Ja -hić je ovom knjigom, taj doneklesku čen bošnjačko antologijski pros -tor, svesrdno se nadamo – obogatio.

90

PRIKAZI I KRITIKE

91

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Fondacija “Baština duhovnosti“ iz Mostara,u biblioteci “Kulturna baština“, objavila je pre-glednu monografiju o poeziji mostarskih pjesni-ka koji su pisali na orijentalnim jezicima. Knjigu“Mostarski bulbuli“ potpisuje dr. Adnan Kad rić,filolog s Orijentalnog ins tituta u Sarajevu. Knjigaima za cilj pre dstaviti četrdeset mostarskih di va -n skih pjesnika književnosti Bosne i He rcegovineiz osmanskog perioda.

Divanski pjesnici pjevaju o rastanku, o čež-nji, o sreći, o ljubavi, o sudbini, o životu, o smrti.Kao u uvodnom spjevu Rumijeve Mesnevije, Tajglas naja (trske, frule) nije vjetar, već ljubav,vatra ljubavi zbog čežnje za sas tankom. U pot-punom sjedinjenju (potpunoj ljubavi), poputslavuja koji pje va ruži, zaljubljeni kao Medžnungubi vla stitu osobnost, pa ostaje samo Voljeni.

“Proljeća radost u bašču stiže, među nas sespusti / da ljepotu novu primi svijet odavno pusti.Pogledajmo s ašicima u sred bašče šta se krije: Savoljenom bulbul skupa svoju novu pjesmu vije“(Senai Mostarac).

Knjiga “Mostarski bulbuli“ ni u naslovu nijemogla bez metafore. Na spomen bulbula (sla-vuja) i Mostara mogu već u startu da se javenekoliko asocijacija: Bulbulistan Fevzije Mostar-ca (Blagajca) kao rajska bašča zaljubljenih, ilipak početak sevdalijskog pjeva: Bulbul pjevaokolo Mostara (dođi draga evo nam behara), ukojem je opet motiv cvijeća i proljeća, ljubavnogpara, zaruka, i udaje (predaje). Mostarski bul-

buli su poput slavuja u bašči voljenih, a Mostarje ta bašča.

Ova knjiga je sastavljena od predgovora idevet poglavlja, od kojih su prva tri književno-teorijske, kulturološke i književnohistorijskenaravi, a posljednje, deveto sve to troje sažimau pogovoru. Na kraju knjige dat je i sažetak, teselektivni popis izvora i literature. Tu su i izvodiiz recenzija koje potpisuju dr. Sanjin Kodrić, dr.Lejla Gazić i Ervin Jahić.

Od četvrtog do osmog poglavlja dat je pre-gled književnog stvaranja divanskih pjesnika uMostaru, postavljen po utvrđenim obilježjimadate poetike, i razvrstan hronološki, od 16. do19. stoljeća; uz određene napomene o vrsti lite-rarnog stvaralaštva, od početnog (prelaznog izSrednjeg vijeka), preko kanonskog, pa dovrhunca klasičnog divanskog pjesništva, sve doperioda stagnacije i promjene poetskog kursa uvrijeme tranzicije.

Kad je u pitanju mostarska književna scenaosmanskog perioda, konkretno njeni divanskipjesnici, oni su najčešće pisali gazele, rubaije,kaside, nazire, šehrengize, tarihe (hronogra-me), itd. Također, ovo pjesništvo označeno je ikao tematski razuđeno i raznovrsno1.

Iako u korijenu divansko pjesništvo baštini inarodnu tursku i klasičnu perzijsku književnost,ono je u većini utemeljeno i ostvareno u islam-skoj filozofiji tesavvufa, i kao takvo je pisanojezikom alegorije, te je često zbog svog simboli-

stičkog ruha smatrano hermetičnim, i značenj-ski neprohodnim. To bi se pak moralo shvatitiuslovno, s obzirom na jednoznačno ut vr đenipopis simbola i obrazaca po kojem se u datojpoeziji gradi pjesma.

Zato se u ovoj knjizi to dosta naglašavano“okretanje lokalnim temama“ valja uzeti srezervom. Jer, kada di va n ski pjesnik pjeva ogradu, radi to po već prepoznatljivom i utvrđe-nom konceptu. Grad je tu samo motiv, samo po -lazište (simbol). Grad kao raj - Srce kao grad.

U prikazu opisa lokalnih motiva najprijekrenimo od mostarskog mosta. U pjesmi kojaopisuje mostarski most kaže Medžazi:

“To što jedno oko ima zar je mostu tommahana? / Jednookost u svijetu je zaljubljenimpropisana. Ne bi njemu, danju-noću, iz tog okatekle suze, / al’ rastanak, ak’ postoji, voljenu odnjega uze. / Digao je k nebu glavu, a noge nazemlji drži...Most je ovaj tek preslika, onog mosta,O Medžazi / prelazeć’ ga pazi dobro kako svojimputem gaziš.“

Adnan Kadrić, Mostarski bulbuli - poezija mostarskih pjesnikana orijentalnim jezicima, Fondacija “Baština duhovnosti“,Mostar, 2012.

Piše: Jasmin Hodžić

Divinizacija prirode i naturalizacija božanstva: Tesavvuf je suprotan panteizmu

1 Tu su pjesme o proljeću, bajramima, o ratovi-ma, o vladarima, o kući, o pobjedi i osvajanju,o gaziluku, zatim autobiografske pjesme,satirićne pjesme, pjesme o Piću spoznaje,zagonetke, pjesme o vjerskim autoritetima,tužbalice, mevludi, pjesme o Miradžu, dvoje-zične (višejezične) pjesme, pjesme o tevbi,pjesme posvećene Poslaniku, savjetodavnepjesme, pjesme o svečanostima, o gradovi-ma, itd.

92

PRIKAZI I KRITIKE

Ako bismo Stari most u Mostaru promatrali iz ugla zaljubljenog pos -ma trača, mogli bismo mnogo da pročitamo. Pogleda li se bolje, može sejas no vidjeti jedan simetrično udvostručeni (kao u ogledalu) natpis kojegčini most zajedno sa svojim kulama, sa s ta v ljen od arapskih slova HAA (tj.h) i WAW (tj. w, odnosno u): –tijelo mosta je jedan, a kula drugi harf,a sve skupa u značenju On (Hu).2 Da k le, kako pjesnik veli - most je tek sim-bol, tek slika, tek preslika. Naravno, aludira se i na Sirat-ćupriju koja trebada se pređe pred Sudnji dan. Mostarski most, iako opjevan, samo je povod,a ne stvarna tema. Ili kako zanosno pjeva Fazli:

“Ja sam igrač na žici, od ljubavi ludo srce što ima, / Uputitelj mene čuva,štiti na tim konopcima“,

ili još ljepše Husami u svom Gazelu o “Džambazu“:

“Razapeh žice načinjene od vlasi kose njene,po žici sam hodač, radnje na ljubavi postavljene.“

Pređimo konačno na šehrengize, pje sme o gradovima. Da se jasnovidjeti da, kada divanski pjesnik pjeva o gra du, koristi se jednom utvrđe-nom metaforom. Grad je (kao) džennet. Grad je ovozemaljsko stanište, adžennet ahiretsko. Vezanjem trenutnog staništa za prethodno (ili buduće:dže nnet) nastoji se uspostaviti put povratka Bogu. Također, analogno vezi-vanju (poistovjećenju) Božije kuće (Kabe) i mu’minskog srca, dalje se ičovjek sim bolično ima shvatiti kao grad. Put do spoznaje vodi preko togunutarnjeg grada. Pogledajmo stihove:

Bajezidagić: “Nalik na džennet je svaki divni vrt mostarski“Bajezidagić: “Srce, ako bi željelo vidjet dunjalučku sliku raja samog, pođi

onda vidjet Sarajevo.“Ili, kako Mostar vidi Tab’i: “U Mostaru gost nema brige, ne osjeća se

ovdje strancem,/ srce i dušu svakome blaže ove bujne zelene bašče/Kadsabah-vjetar zapiri, ruže se rosom umiju/ U vrtu ljubavi bulbuli njljepše pje-sme zapoju“

Te kad o Travniku pjevaju Bulbuli: O srce, s tobom dođoh do ushita/ Stal-no spominjimo Uzvišenoga Slavljenoga Boga!/Oni što svijet obilaze, od jed-nog kraja do drugoga/ Kažu: Travniku nema ni približno sličnoga....Navečersu kapije tvrđave zatvorene, / Grudi zaljubljenih ranjene..

Isto tako, u poznatom Gazelu o Mostaru, Bajezidagić veli: “E bi reko daje rajska bašča/ Ko ga vidi u majskome cv’jetu...O, dervišu! Ti si danas slavuj/Koji pjeva svog Mostara krase“.

Slično, Bajezidagič u jednom svom gazelu o Bosni pjeva kroz prizmuvjere: “Suđeno ovoj je domovini da krljvu se gazija natopi/Osam džennetskihbašči ima taj krajolik bosanski! To ruža je iz đulistana što za din cvjeta islam-

ski/ Nek’ vječno cvjeta, nek ne vehne, o Bože, dom naš bosanski!“

Tako i pjesme koje su označene kao “antiuskočke“ u osnovi mogu dase kroz odbranu grada shvate kao odbrana vjere, odbrana sebe, tj. odbra-na srca. Bulbuli Mostarac u jednoj takvoj veli:”Dušman traži pravo na plije-nove brojne / Gazija jeste malo, ali umrijeti žele/Istog trena iz nevidljiva svi-jeta ljudi pristigoše / Glas “Hu, Allah“ po zemlji i nebu raširi se.

Knjiga Mostarski bulbuli veliku važnost ima i za ukupnu historiju knji-ževnosti BiH. Jer, donedavno je ovaj vid literature (bh. književnost osman-skog perioda) predstavljan sko ro isključivo samo kroz kratke i nepotpunebiografske podatke o njenim au to rima. Iako se i dalje čini da je prou ča vanjebh. divanskog pjesništva ostalo fragmentalno, površno, i uvijek ne do voljno,već se, koliko-toliko, od Ba ša gića do danas uspjela doseći je dna oz biljnijafaza u istraživanju, če mu pri je svega imamo zahvaliti našim is tra živačimapoput Fehima Nametka, Džemala Ćehajića, Saliha Trake, Ome ra Mušića,Lamije Hadži os ma no vić, Emine Memija, Lejle Ga zić, Ami ne Šiljak-Jesenko-vić, Alije Pi rića, Nu s reta Omerike, i evo, i Adnana Kadrića.

Po teoriji teksta književnost postmoderne zasnovana je na intertek-stualnosti metatekstualnosti, citatnosti i dijalogizmu. Takav jedan sličanfenomen ima mo i u divanskoj poeziji, u formi nazire, koja je po definiciji“reakcija na pjesmu“, “pjesma na pjesmu“, “paralela“ ili “pandan pjes ma“ ikao takva odraz je zrele književne tradicije i vrijednosti. Bila je sastavni dioopusa pjesnika mos tar ske poetske škole.

Poezija divanskih pjesnika često je predstavljana kao poezija “istočnogParnasa“ (poređenje s fra ncuskim parnasovcima, dr. Sa fet-beg Bašagić, idrugi), ali i poezija “istočne renesanse“ (poređenje s dubrovačkom renesan-som po temama i motivima, dr. Alija Pi rić). Iako je, po usmjerenju, renesan-sna knji ževnost nastala kao suprotnost srednjovjekovnim vjerskim (crkve-nim) nazorima (dogmama), poznato je da poezija renesanse afirmiše i reli-gioznu liriku u kojoj se kroz čežnju za mirom i mirnim životom ističe opis pri-rode i čovjeka u dodiru s prirodom. Za razliku od moderne evropske poezije,bar indirektno, divanska poezija je utilitarna, ali se i njen utilitarizam možetumačiti i kao put do otkrivanja nepoznatog (onostranog, apstraktnog), ilikao otkrivanje tajne u govoru o nepoznatom pomoću poznatog, što jezapravo svojevrsna metafora.

S druge strane, divanska poezija kao poezija islamskog simbolizmaima u sebi nešto od Bodlerove “univerzalne analogije“, i najprije se po prin-cipu saglasja i srodnosti i preko panteističke vizije svijeta može dovesti uvezu s modernom evropskom poezijom. Panteizam kao filozofsko učenjekoje poistovjećuje Boga s prirodom i prirodu razmatra kao očitovanjebožanstva suštinski je suprotan tesavvufu. Iza tesavvufa kao islamskog“misticizma“ stoji gledište o povratku Gospodaru, o putu ljubavi: “Allahovoje sve što je na nebesima i na Zemlji i Allahu se sve vraća. (Kur’an, 3:109) , pase i čovjek i priroda vraćaju Bogu (vežu s Njim), dok panteisti zapravo imajuobrnuto gledište: Božanstvo vežu (vraćaju) prirodi, a to je kao utjelovljenje,a time i negiranje, ili preciznije naturalizacija božanstva.

Dakle, suprotnim smjerom od naturalizacije božanstva teče procesdivinizacije prirode, i to po stihovitom načelu “viđenja autora u autorskomdjelu“.

2 Dodamo li tome činjenicu koja govori da je izvorni most (predratni) biosačinjen od tačno 99 pragova (sada ih ima manje), jasna je aluzija na 99Allahovih imena koja se sastoje u zamjenici On (Hu). Prelaskom (spoz-najom) svih 99 imena (učenjem) i dolaskom do On (Hu), ulazi se u džen-net. Pomenuti pragovi vide se na naslovnici knjige Mostarski bulbuli.

93

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Bosanskohercegovačka književnost naprelazu između dva stoljeća u sebi je apsorbi-rala ratni užas i bijedu koju je donijela balka-noidna povijest i mitologizacija devedesetihgodina prošloga stoljeća. Književnost, uvjeto-vana ratnim užasom, konteks tom opće des-trukcije misli i prostora, ne pristajući na egzil /šutnju, obračunava se sa istim na način dapostaje poetikom svjedočenja. Sada književ-nost postaje fokalizatorom ratnih bivanja iužasa, čime se svjedoči o kolektivnim užasimai pojedinca unutar istoga kolektiviteta i pro-stora koji ih određuje. Takav užas pos tajeobjektom i zapisom mnogih bosanskoherce-govačkih pisaca ko ji, iako je autonomnostknjižev noga djela imanenta, pišući ratnopismo, ne ispisuju apriorni iskaz. Naprotiv! Očemu je ovdje riječ. Treba naglasiti da našemkulturološkome prostoru nedostaje apriornihčitača. Književnost na našim prostorima izno-va doživljava ideološku zloupotrebu gdje sečitačima ne nude književna dje la i pisci, nego,jedino, in ter p re tacija, uvjetovana zloupotre-bom svake vrste. Otuda, mi i da nas dosta višegovorimo o piscima sa as pe kta ko je čiji, a ne oonome što bismo mogli nazvati književ nošću.

Analogno prethodnome, Alija H. Duboča-nin ispisuje Behar u Sa rajevu, roman, koji usebi prikazuje ratna stradanja ljudi u Sa rajevu

devedesetih godina i iš ča šenje prostora gdjese Sarajevo na silu u svakom pogledu mijenja.Glavni lik romana je Nuri Es mer, čije je zani-manje da čita određeno svim što bismo moglipro(čita)ti. Narator zaključuje da je on uvijekbio sklon čitanju:

“Čita travu, zrak, vodu, slova, čita ljude,stoku, stabla, metale, nebo, prašinu, zvije-zde... Očima, kožom, umom, čim stigne i magdje da se nađe, on čita. Zato, no ćas, dok gorigrad Sarajevo, dok plameni jezici listaju staraizdanja, on se muči i s te svoje strane, čitala-čke. Istina, svašta je u životu radio da bi preži-vio, da bi održao tijelo u životu, ali, u svakomod tih poslova ponašao se upravo čitalački, dabi dušu prehranio, da bi nešto, čemu ni imenane zna, u sebi zasitio.“ (Dubočanin 2007:8)

Pozicija čitača je privilegirana gdje je čitačograničen znanjem koje mu se nudi. Sada jeisti gurnut u povijest, ratna stradanja gdje jeegzistencijalna pustoš pos tojanja dovedenado krajnjih gra nica. Smrt u ovakvim vreme ni -ma postaje svakodnevnica. Protagonist roma-na Nuri Esmer, os je ćajući svu tegobu postoja-nja i ra zaranja prostora, ima u sebi eli -minatorsku sposobnost zabora va kao jedinogmogućeg koda ko jim izbjegava stvarnost. Na -ime, Dubočanin organizira ro man u prvomeplanu kao svjedočanstvo o kolektivnom stra-

danju ljudi, kritizirajući ljudski poredak čijiimperativ budućnosti biva autodestruktivan.O ljudskoj nemogućnosti da se odupre takvuzlu i nijemome posmatranju budućnosti kojaje svoje tragove ostavila u prošlosti. Drugi planjesu reminiscencije kojima se Nuri Esmer spa-šava od ratne svakodnevnice. Taj drugi prostorje imaginarij djetinjstva, rodnoga Dubočca,rijeke Save i intimnih događaja iz njegovaživota. Nuri Esmer ratnu stvarnost (onu u kojuje logikom povijesti upao) zamjenjuje zaviča-jem gdje se zavičaj pokazuje u svom najintim-nijem doživljaju. Deskriptivnost zavičaja naj-većim dijelom može se iščitavati kao svje -dočanstvo o jednom vremenu koje je, uzima-jući u obzir historiju i njezinu buku, nestalo.Ono je sada smješteno samo u sjećanju čovje-ka koji je zatečen razaranjem grada Sarajeva.Iz te zatečenosti, kao povijesne stvarnosti,Nuri Esmer seli se u zavičaj kojega nema, ali unjegovu sjećanju je sačuvan. Nekoliko je mje-sta kojima Dubočanin svjedoči o tome. In -timnost porodičnoga života i ma jke kao kon-struktivnog eleme nta života. Naprimjer:

“Pljušti radost po Savi, njivama i krovovi-ma, po mladim glavama, a djeca, zanesena

POETIKA opkoljena gradaAlija H. Dubočanin, Behar u Sarajevu, drugoizdanje, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2007.

Piše: Sead Husić Beli

igrom, i svojim čarobnim svjetovima, ne čujuda ih majka zove sa kućnog praga. A ta njiho-va kuća, ista ma jka. (...) Kraj praga, u avliji,stoji njegova majka, a oko nje rumene kokoši igolubovi, pa ih zove da jedu. Sve, koliko god ihima u igri, zove da jedu. Uvijek se borila, alizbiljski borila, da ne budu gladni. S njom, maj-kom hraniteljkom, ništa nije bilo gladno. Vidiruke majčine do lakata u tijesto zamočene. I,nikada ništa ljepše od toga nije vidio. Od tihmajčinih ruku. Ruku od tijesta. (Dubočanin2007:16 / 17)

Ovakvih zapisa, odnosno sje ća nja u roma-nu ima na više mjesta. Ovakvim postupkom –retrospektivnim pripovijedanjem i sjećanjemglavnoga protagoniste – Dubočanin sve vrije-me ispisuje ratnu traumu kao prezent bivanja,s jedne strane, i jedan mogući izlaz iz takvestvarnosti jesu upravo reminiscencije na zavi-čaj i kontemplacija o svijetu kojim je glavni likzatečen. A kakav je to svijet? Naime, NuriEsmer, progovara o apsurdnosti ljudske civili-zacije. Tačnije, njezinoj namjeri da sebesamouništi. O strahovima koji su postali stal-nim dijelovima društva. O nemogućnosti da seizbjegnu geografske granice. Granice našihtijela postaju naša povijest, gdje čovjek, zate-čen ratnim razaranjem i granicama sa mogaprostora, jedini izlaz iz toga vidi u kontempla-tivnome diskursu i liričnim sjećanjima na nekaljepša vremena. Također, sigurno je, da seovim romanom pokazuje ljudska ravnoduš-nost naspram onih kojima se dešava rat, izola-cija od svijeta, pa ako hoćemo, kako to napočetku romana piše, da će se ovakvim stvar-nim ratnim scenama ekranizirati neke pričečije su scene užasne i bljutave. Drugim riječi-ma, ravnodušni dio svijeta u trenutku dešava-nja nesreće nekome Drugom svoju će povije-snu grešku nadomjestiti filmovima, kojim se,istina, ponekad, isprave nepravde, čime se neublažava nesreća i odgovornost onih koji sumogli djelovati i spriječiti zlo.

Pored individualnog stradanja Dubočaninpiše o razaranju prostora kao mjestu na ko -jem se de ša va rat. Prostor je narušen u sva -kom obliku. Njegovo postojanje je sada naru-

šeno stalnim ru še njem. Ruše se bolnice, nagroblja padaju granate, ljudi u parkovima igrobljima sjeku drva, radi ogrjeva. Djecaispred zgrada, igrajući se, padaju od ratneigre. Bivaju ubijani! Čitav prostor i navike ljudisu determinizirane novim vremenom. Vreme-nom rata! Vrijeme u kojem sve postaje jeftino.Cjelokupan život postaje jeftinim. Kako pišeDubočanin, “Na cijeni je snaga“. Odsustvomorala i svake druge etičke vrijednosti. Posta-je legitimnim jedan nasilu ostvaren zakon.Tačnije, bosanskohercegovački prostor je uvi-jek bio narušen na ovaj ili onaj način: prekoratne zbilje i imperatorskih nastojanja da ov -la daju političkim, kulturološkim i svakim dru-gim dijelom ovoga prostora. Dubočaninovroman, kao i mnogi prije njega, govori i o tojimperatorskoj slici o nama. Mi se, najvećimdijelom, u njihovom pogledu realiziramo kaoljudi sa margina.

Margina prostora, vremena i kulturološko-ga ambijenta gdje se ovaj prostor stavlja poddominaciju moćnijega što se ostvaruje logi-kom moći. Tačnije, pozicija osvajača, impera-tora, onih koji razaraju ovaj prostor postajelegitimnim jedino osvajačkim intencijama.Sigurno je, da se ovakvim pokušajima – osva-janjem prostora i ovladavanjem identitetimana način da Drugi porušimo (kao što je slučajbio u ratnom Sarajevu) ne ostvaruje identitet,niti je isti na takav način moguć. O moćnicima,imperatorima i njihovoj ravnodušnosti i slicisvijeta, koji je urušen, koji je izgubio civilizacij-ske tekovine Dubočanin progovara na jedanrezignirani način. Načinom kojim se želi emi-grirati iz života, jer je stvarni prostor, opisan isabran u romanesknome svijetu, izgubio vjerui volju u budućnost. Budućnost je ono što namse dešava sada i ovdje:

“A iza svega je strah. Težak ljudski strah.Možda smo mi samo pokusni kunići. Zamor-čad. Eto, civilizirane svijete, pogledaj ovo čudo,ovu veliku priču, koja vam pokazuje ljude uopkoljenom gradu. Baš nas zanima, koliko oniovako mogu izdržati. Pune se stranice novina.Krči svje t ski radio. Televizijske mreže imajupune ruke posla. Posao. Opet imaju posao.

Gledanost se po ve ćava. Novac će doći. Velikinovac. A baš će biti za dovoljan. Vrlo zadovo-ljan. Naravno, tuđa ne s re ća se dobro prodaje. Ina toj robi se može dobro za raditi. Onaj siro-mašak, onaj bijednik sa saraje v ske ulice,čovjek bez šanse, on će noćas proći kroz nebro-jene ljudske domove, i oni će znati je di no to,da je i to čovjek, ili nešto čovjekoliko, če mu onine mogu pomoći, nikako se ne mogu sjetitikako se pomaže čovjeku. (Dubočanin2007:137)

Nakon najtužnijega stoljeća u povijestičovječanstva (koje je imalo priliku doživjetidva svjetska rata) čovječanstvo je postalo, kaonikad prije, ovisno o informaciji. Informacijapostaje prostor kojim se progovara o stanjučovječanstva. Sada se pune tiraži novinatamo nekog drugog svijeta koji, čitajući, spoz-naje svijet preko tuđe nesreće. Informacijomse, između ostaloga, manipulira oni ma koji supostali ovisni o istoj. Informacija po stajeisplativom na kojoj imperija / moć poigrava sesa ljudima. Lju di su postali, kao što piše Du -bočanin, o čovjeku bez šanse, osuđeni na rav -no dušnost čovječanstva koje im ne znapomoći.

Dubočaninov roman je kronika jednogratnog vremena. Uvijek će, u nedostatkuidealnoga kroničara, ostati recepcijentimainterpretacija koja je dio ideološkoga i politi-čkoga narativa, ne uvijek, naravno. GordonGrejem u svojoj knjizi Lik prošlosti. Filozofskipristup istoriji pod pojmom idealnoga kroni-čara smatra ime dato mašinama ili nekimdrugim sredstvima za opservaciju sa da š -njosti koja bi bilježila sve gdje biva, nakontoga, imali bi uvid u kompletan događajnekoga vremena. Ono što je nedostataktakvoga kroničara jeste njegova nemoguć-nost da interpretira prošlost. On samo pro-šlost fotografski bilježi. Me đutim, koliko godje nedostatak idealnoga kro ničara prisutan,tj. njegovo postojanje nemoguće, Dubočani-nov roman se ostvaruje u reciprocitetu ratnezbilje i romaneskne stvarnosti, koja se obra-čunava sa balkanoidnom poviješću, ne pri-stajući na šutnju.

94

PRIKAZI I KRITIKE

95

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Knjiga Šaćira Filandre “Boš nj -aci nakon socijalizma“ predstavljanesvakidašnju znanstveno-teorij-sku analizu glavnih tokova boš -njač ke nacionalne emancipacije uvremenu burnih promjena ideolo-ško-političkog ali i geopolitičkogam bijenta, povijesne drame koja jeokončana krvavim raspadom bivšeJugoslavije. Kažem nesvakidaš -nju, s obzirom da je logika tekstavidljivo prilagođena savremenomje ziku komunikacije, ali bez au to -ro ve namjere da se svidi bilo kome,“populističkim ili, pak, vlastodrža-čkim mentalitetima“, kako to sjaj-no primjećuje Esad Zgodić, jedanod recenzenata. Filandra se oper-dijelio za jednostavniju opciju, nedegradirajući pri tome standardeznanstveno-teorijskog pristupa dr -uš tvenim pojavama i fenomenima.

Tematski gledajući, ovo štivo jeanalitička valorizacija bošnjačkihpraktično-političkih refleksija od -no sno odgovora povijesnim izazo-vima, svojevrsna analiza nedoumi-ca i zabluda sa kojima su se suoča-vali kao narod, kako na individa u -a lnom i kolektivnom, tako i na in -s t itucionalnom planu. Koristećibro jne tekstove napisane o aktuel-nim pitanjima, koja je okvalificiraoreleventnim za jedno ovakvo istra-živanje, Filandra je sintetizirao

jedan splet pogleda na bitna pita-nja bošnjačke nacionalne emanci-pacije iz različitih perspektiva, odznanstvenog do novinarskog dis-kursa, ostavljajući pri tome prosto-ra za iznošenje vlastitih pogleda iopservacija o svakom problemuko jeg je spomenuto razdoblje iznje-drilo kao povijesni faktor.

Na tragu naprijed rečenog, jošjedan aspekt Filandrine knjigezaslužuje posebno isticanje. Na -ime, ovaj rukopis, što autor, nara-vno, ne krije nego, naprotiv, razlo-žno naglašava, predstavlja i ličnosvjedočanstvo o presudnim doga-

đanjima koji su u jednom bremeni-tom vremenu artikulirali najvaž-nija praktično-politička pitanjaBošnjaka, vremenu u kome je ve -oma često upravo od jasnoće politi-čkih stavova i odlučnosti umnogo-me zavisio sam tok zbivanja, kao istatusna pozicija naroda, od politi-čko-kulturne do fizičke. Na različi-te načine, posebnno karakteromvlastitog angažmana, na određenazbivanja Filandra je nužno stav-ljao i vlastite pečate, primarno upogledu imanentnog razumijeva-nja, ali i ličnog uticaja na određenetokove i zbivanja, s ob zirom da je u

Statusna pozicija bošnjačkog naroda

Piše: Enes Ratkušić

Šaćir Filandra: Bošnjaci nakon socijalizma - O bošnjačkom identitetu u postjugo-slovenskom dobu, BZK “Preporod“, Sarajevo, Synopsis, Zagreb, 2012.

96

PRIKAZI I KRITIKE

tom vremenu oba v ljao određeneodgovorne funkcije, koje neizosta-vno podrazumijevaju društveno-politički angažman.

Ne slučajno, Filandra ovu knji-gu počinje analizom događanja uIslamskoj zajednici, u kontekstusveukupnih društvenih potresaodnosno raspada bivše Jugoslavije.S jedne strane, Islamska zajednicaje suštinski u periodu socijalizmabila jedina institucija koja je, uneku ruku, ne samo vjerski nego inacionalno predstavljala Bošnjake.Druge institucije, bez obzira na nji-hov karakter, naprosto nisu posto-jale, zbog čega je sagledavanje zbi-vanja u ovoj instituciji bilo jakovaž no sa stanovišta razumijevanjapovijesno-političkih zbivanja, pose-bno reperkusija dramatičnih zbiva-nja na području bivše Jugoslavije,Bosne i Hercegovine posebno. Isti-na, to “predstavljanje“ bilo je lišenotransparentnog legitimiteta, s ob -zirom na “problematično“ naciona-lno ime, koje je istovremeno ozna-čavalo i vjersko ime.

S druge strane, navedenom tre -ba dodati i činjenicu da je sam sta-tus vjerskih institucija u socijali-stičkom režimu bio marginaliziranu svakom pogledu. Njihova pozici-ja u društvu koje je promoviraloateizam kao “pogled na svijet“ jesa stanovišta društvenog, da neka žemo političkog uticaja, nadila-zila uobičajeni standard izolirano-sti karakterističan za savremenona čelo funkcioniranja društva uko me su vjerske institucije odvoje-ne od države.

Upravo zato ova knjiga jeste do -datno zanimljiva, s obzirom da ćevećini čitalaca otkriti masu nepoz-natih detalja koji su obilježili dje-lovanje Islamske zajednice BiH uovom periodu, karakterističnompo unutrašnjim sukobima i previ-ranjima, koja su se najsnažnije

eksponirala u tzv. “pokretu ima -ma“, što je epizoda o kojoj se u širojjavnosti nedovoljno znalo. U nedo-statku adekvatnih informacija,slika o ovim događajima se i kodonih koji su ih na neki način prati-li, bila je najčešće pogrešna, s obzi-rom da su čak i šture informacijekoje su išle prema javnosti u pravi-lu prolazile “partijske filtere“, zbogčega je “pokret imama“ javnostipredstavljan isključivo kao borbahodža za viša materijalna prima-nja.

Filandrina knjiga u tom smisluotkriva ne samo karakter unutra-šnjih sukobljavanja u Islamskojzajednici, koji su uključivali i borbuza bolji materijalni položaj u okvi-ru riješavanja statusnih pozicijazaposlenika u Islamskoj zajednici,ali doktrinarna razilaženja. Priro-da navedenih sukoba oko statusnihpitanja kasnije će se reflektirati naprirodu događanja i neslaganja okolegaliteta obnoviteljskog Sabora IZi izbora reis-uleme, dok će doktri-narna sporenja koja su ranije bilaisključivo predmetom intelektual-nih razgovora i konfrontacija, pre-rasti u dijalog na otvorenoj sceni,prvenstveno uzrokovan klasičnomeksplozijom različitih pristupa uprakticiranju vjere (Vehabizam idrugi pokreti).

Javna demonstracija mezheb-skih razlika sam problem će učini-ti medijski ali i znanstveno zanim-ljivim. Uprkos bosanskohercegova-čkoj religijskoj šarolikosti u više-stoljetnom kontinuitetu, pojava ve -ha bizma nije doživljavana kao pro-blem koji bi kao doktrinarna speci-fičnost ostao unutar intelektualnihrasprava, nego je zbog niza razlo-ga, posebno ekscentričnosti sljed -be nika, postao višestruko zanim-ljiv. Uvažavajući činjenicu da jevehabizam predmet zanimanjaraznorodnih profesija i orjentacija,

od službi sigurnosti do intelektual-nih krugova, autor ovom pitanjuposvećuje značajnu pažnju.

Pitanje nacionalnog imena se,također, s razlogom, našlo u sa momvrhu autorovog zanimanja, s obzi-rom da je bošnjački narod bio lišenautentičnog nacionalnog imena(Bošnjak), što je bitno uticalo i nasamo zauzimanje stavova spramovog pitanja. U najkritičnijim tre-nucima za Bošnjake i BiH ovo pita-nje je, također, aktualizirano nanačin otvorenih konfrontacija. Sobzirom da je riječ o jednom od naj-važnijih pitanja za jedan naroduopće, Filandra je ovom problemu,analizirajući ga u svjetlu burnihkonfrontacija, koje su na političkomplanu rezultirale raskolom izmeđudvije stranke (SDA i MBO) u samopredvečerje agresije na BIH, ali idvije ključne figure, Alije Izetbego-vića i Adila Zulfikarpašića, koji suvlastitim sudbinama simboliziralibošnjačko političko i kulturno-povi-jesno uspravljanje. Autor, naravno,ne zaobilazi ni kasnije smirivanjerasprava u kontekstu uloge koji jeodigrao Bošnjački sabor, u kona-čnom definiranju ovog pitanja.

Filandra, naravno, ovo pitanjene ograničava na političke nesugla-sice u BiH, nego ga tretira na širemprostoru, odnosno teritorijama gdjesu Bošnjaci činili odnosno čine zna-čajan udio u stanovništvu (CrnaGora i Kosovo). Naravno, on ne pro-pušta čitaocima ponuditi i genezusukobljavanja oko nacionalnog ime -na, koja su značajnoj mjeri uticalana politička razilaženja pa čak ipodjele unutar Bošnjaka. Ta pita-nja Filandra, opet, razmatra u kon-tekstu političkih sukoba u kojima“teritorijalizacija nacionaliteta“ upo litici susjeda figurira kao svojevr-sna trajna kategorija spram bosan-skohercegovačke teritorijalne cjelo-vitosti odnosno državno-pravnog

subjektiviteta i identiteta, koji seu kontinuitetu osporava uprkosvišestoljetnom trajanju.

Naravno tu je i neizostavno pi -tanje nominacije jezika, kaovažne konstante nacionalne iden-tifikacije, čemu Filandra, tako-đer, posvećuje pažnju. Pored togaautor se bavi i pitanjima naciona-lnih i državnih simbola, analizi-rajući njihovo historijsko uteme-ljenje, kao i naglo zadobijene raz-loge za reafirmaciju u smislu nji-hove praktične primjene. Tu su,naravno, i druga pitanja kojaimaju svoje društvene reference,a koja su značajna sa stanovištapolitičke i kulturne odnosno na -cionalne emancipacije i afirmaci-je Bošnjaka i Bosne i Hercegovi-ne, u kontekstu društveno-inte-gracionih procesa, poput fenome-na mještovitih brakova, bosanskenacije itd.

Rezimirajući naprijed rečeno spravom se može reći da će knjiga“Bošnjaci nakon socijalizma“ zasi-gurno naći put do čitaoca. Zato netreba da začuđuje opservacijaEnesa Karića, koji je je zapisao daće ova knjiga u određenom smislu“samu sebe preporučiti velikombroju čitatelja“. Ono što, među-tim, treba posebno istaći jestečinjenica da će ova knjiga za svebuduće is tra živače kritičnog raz-doblja kroz koji su prolazili Boš -njaci ali i država BiH, biti nezao-bilazno štivo. Obi lje građe je činisvojevrsnim hi potetičkim rasad-nikom za aspektiranja problema,koji će tražiti zasebna istraživa-nja, čiju će potrebu producirativrijeme u kome živimo, s obziromda se Bošnjaci kao narod, ali iBiH kao država, nalaze u procesutraženja novih društvenih i politi-čkih rješenja, u kontekstu savre-menih demokratskih gibanja uEvropi.

97

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Vrsna analizasadržaja arhivske građeJusuf Mulić, Gazi Husrev-begov hanikah (1531-1921), Sarajevo, 2012., str. 97

Piše: Mina Kujović

Monografija o “Gazi Husrev-begovom hanikahu”, koji je blizučetiri stoljeća djelovao samostalnokao derviška tekija i kao obrazo-vna institucija, promovirana jenedavno je u Bošnjačkom institutuu Sarajevu. Na promociji je oMonografiji i Gazi Husrev-bego-vom vakufu govorila dr. BehijaZlatar, direktorica Orijentalnoginstitute koja se u svom naučnomradu najviše bavila istraživanjemove značajne institucije, a o hani-kahu i razlozima koji su ga motivi-rali da mu posveti ovu lijepu Mo -nografiju govorio je i sam autor, dr.Mulić.

Hanikah je kao dervišku tekijuhalvetijskog reda otvorio Gazi Hu -s rev-beg 1531. godine. Tu je oba -vljan zikr, održavana mukabela, asufijama održana predavanja iztesavvufa. U 1779. godini hanikahje preobražen u medresu, prestao sradom 1921. godine nakon 390godina opstojnosti i kao Gazi Hus -rev-begova hanikah medresa uje-dinjen s Gazi Hu s rev-begovom me -

dresom (1537.) u novu medresupod nazivom Ujedinjene Gazi Hus -reve-begove medrese. Pred muderi-sima dviju Gazi Hu srev-begovihmedresa idžazet su stekli najpoz-natiji predstavnici bosanske ulemeonoga vremena: je dini šejhul-islam Osmanskog ca r stva rodomiz Bosne (Rogatica) Hadži Mu ha -mmed Rešad ef. Ha dži abdić, prvireisul-ulema Bosne i HercegovineHadži hafiz Mustafa Hilmi Ha -džiomerović Omić, direktor i prvimuderis Sultan Ahmedove medre-se u Zenici, pisac još uvijek kori-štenog udžbenika iz Fikha (šerijat-skog prava) Muhammed Seid ef.Serdarević i dr.

U pogovoru Monografije Riječautora navodeni su razlozi koji sumotivirali dr. Mulića da napiše iobjavi monogafju o 390 godinaopstojnosti Hanikaha: Gazi Hu s -rev-begov hanikah radio je u iz vo -rnom značenju u periodu 1531-1799., a kao medresa u periodu1799-1921. godine, ali je trajnobio ustanova neovisna od Gazi

98

PRIKAZI I KRITIKE

Husrev-begove medrese: imao je vlastitu zgradu,njime su upravljali šejhovi, odnosno šejhovi muderi-si (halvetijskog, kaderijskog i nakšibendijskog dervi-škog reda), a pri samom kraju opstojnosti i vlastitipečat, koji je glasio na Hanikah medresa u Sarajevu(…) Mislim da su ova pojašnjenja o Hanikahudovoljna da mu se prizna pravo na njegov neovisanpoložaj, a to znači i pravo na vlastitu monografiju.

Nakon Uvoda u kojem su navedene osnovnenapomene o Gazi Husrev-begovom vakufu, priku-pljena arhivska građa u Gazi Husrev-begovoj biblio-teci kao i podaci objavljeni u našoj historiografskojliteraturi izloženi su u sljedećim cjelinama: Gra-dnja objekata Gazi Husrev-begovog vakufa;

Gazi Husrev-begov vakuf i vakufnama za izdrža-vanje objekata sagrađenih do kraja 1531. godine;Rad Hanikaha i Hanikah medrese u vrijeme os ma -n ske vladavine; Rad hanikaha u periodu aus tro -ugarske vladavine; Arhitektura zgrade Hanikaha;Rad hanikah medrese od prestanka austrougarskevladavije do njenog objedinjavanja s Kuršumlijommedresom i Objedinjavanje dviju Gazi Husrev-be go -vih medresa u jednu medresu. Tekst je dopunjenbrojnim fotografijama i faksimilima dokumenatakoje autor naziva pisani spomenici: Prijepis GaziHusrev-begove vakufname za izdržavanje džamije,tekije s hanikahom, sibjan mekteba, imareta i mu -sa firhane, sastavljena 1531. godine i četiri idžazet-name koje je Hasan ef. Spaho izdao dvojici svojihučenika u periodu 1882-1886. godine:

Idžazetnama koju je Numan ef. Ćaršimanovićuiz Zenice iz feraiza izdao muderis Hadži Hasan ef.Spaho 1882. godine;

Idžazetnama koju je Numan ef. Ćaršimanoviću izZenice iz feraiza izdao muderis Hadži Hasan ef.Spaho 1885. godine;

Idžazetnama koju je Numan ef. Ćaršimanoviću izZenice iz temeljnih islamskih i svjetovnih naukaizdao muderis Hasan ef. Spaho 1886. godine;

Idžazetnama koju je Ibrahimu Habibiji Zihniju,sinu Saliha Habibije iz sela Habibije (Konjic) iztemeljnih islamskih nauka izdao muderis HadžiHasan ef. Spaho 1886. godine

U okviru promocije Monografije upriličena je iskromna izložba faksimila ovih značajnih pisanihspomenika koji su pohranjeni u Gazi Husrev-bego-voj biblioteci u Sarajevu.

Napominjemo da sve troškove oko istraživanjagrađe, pisanja kao i za štampanje Monografije snosisam autor koji je ujedno i izdavač.

Prof. dr. Jusuf Mulić nije po obrazovanju histori-čar ali je bosanskohercegovačku historiografiju obo-gatio vrijednim i veoma zanimljivim knjigama kojese odnose na historiju njegovog rodnog Konjica,Hercegovine i Bosne. U njegovih 13 knjiga histori-čari i oni koji se samo zanimaju za prošlost mogupronaći mnogo toga što im je promaklo ili što, pak,nisu na najbolji način razumjeli, jer je materija izlo-žena pregledno i zanimljivo. Autor je u svojim knji-gama objedinio veliku ljubav prema historiji, prijesvega historiji Hercegovine sa najvišim stupnjemznanja stečenog redovnim obrazovanjem iz oblastiekonomskih i agrarnih nauka. Zahvaljujući vanred-noj istraživačkoj sklonosti da analizirajući sadržajearhivskih dokumenata uoči bitne historijske proce-se te da ih na razumljiv način prezentira čitatelju,ali i sposobnosti da iz historiografskih radova preu-zme ono što je najbitnije za određenu temu, njegoveknjige obiluju brojnim informacijama kao i pristu-pačnim objašnjenjima. Od 13 knjiga koje je do sadaobjavio izdvojila bih: Hercegovina II, vojna i upra-vna jedinica Osmanskog carstva, Mostar 2004. str.488; Velika Srbija, muslimani i Bosna, Sarajevo2006, str. 544; Četiri stoljeća Mostarskog muftij-stva, Mostar 2008. str. 482.

Prof. Mulić i dalje ne prestaje raditi pa sada pri-kuplja građu za historiju muslimanskog školstvaod dolaska Osmanlija do 50–tih godina prošlog sto-ljeća.

99

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 107

Piše: Goran Mikulić

Midhat Riđanović, Bosnian for foreigners,Rabic, Sarajevo, 2012., str. 717

Dr. Midhat Riđanović, profesoremeritus engleskog jezika i lingvi-stike Univerziteta u Sarajevu irenomirani lingvista sa međunaro -d nom reputacijom, objavio je dosadpet zapaženih knjiga i veći broj na -učnih radova, kako u nas tako i usvijetu. Ovih dana izašla je iz štam-pe njegova nova knjiga (na eng le s -kom) pod naslovom BOS NIANFOR FOREIGNERS: With a Com -pre he n sive Gra mmar (Bo sa nski zastrance: sa obimnom gramatikom).Knjigu je izdala izdavačka ku ćaRA BIC iz Sarajeva. Au tor je na ovojknjizi radio duži niz godina i sma-tra je svojim životnim djelom.

Knjiga ima 717 strana a čine jesljedeći dijelovi: 40 le k cija sa vjež-bama (255 stra na), bosanska gra-matika ar ti kulisana u 128 temat-ksih dijelova (343 strane), bosans -ko-engleski glosarij (100 stra na) ikraći englesko-bo sa nski glosarij(6 strana).

Kao što se vidi, najveći dioknji ge posvećen je gra ma tici bo sa -ns kog jezika. Gra matički dio knji-ge nadilazi potrebe njenog pro -sječnog korisnika i može se či ta tineovisno od ostalih dijelova knji-ge. Autor is tiče da mu je cilj bio da

napiše mo dernu gramatiku bo sa -n skog/cr no go rs kog/hr v at s kog/sr -pskog (on sma tra da su gramati-čke razlike iz među ta četiri “jezi-ka” znemarljive) te da popuni bro -jne praznine i ispravi neadekvat-nosti u dosadaš njim opisima gra-matičke stru kture našeg jezika.Da je u tome zaista uspio po tvr -đuje sljedeća ocjena knjige iz peraProf. Waylesa Brownea (Vejlz Bra -un) sa Univerziteta Cornell uSAD (Prof. Braun je jedan od vo -de ćih svjetskih slavista i vrs tanznalac bosanskog): “Ovo djelo jeplod višegodišnjeg istraživačkograda Prof. Riđanovića kao i njego-vog če tr dese to go di š njeg nastav-nog is ku stva; ono je rezultat i nje-govog na uč nog rada u oblasti ling-vistike, kojom se bavio cijelog ži -vota. Prof. Riđanović skro m no na -ziva ovu knj igu udžbe ni kom, ma -da njen gramatički dio od 324 ko -m pjuterske strane predstavlja is -crpnu gramatiku bosans -kog/hrvat skog/srp s kog jezika sabro jnom no vim pravilima koja nidomaći ni strani slavisti nisu ot k -rili tokom dva stoljeća gramati-čkog istraživanja ovog jezika.”

Autor napominje da će, zahva-

ljujući obimnoj gramatici bosan-skog jezika, ova knjiga biti zanim-ljiva ne samo strancima koji želenaučiti naš jezik nego i slavisti-ma, pa i lingvistima čiji je glavniinteres opća lingvistika. Ona ćesigurno dobro doći i našim ljudi-ma koji žive u dijaspori, naročitogeneracijama koje su, silom prili-ka, rasle dalje od rodne grude.

Nije potrebno posebno isticatikoliko će nova knjiga Prof. Riđa -no vića doprinijeti afirmaciji bo -san skog jezika u svijetu. Naš jezikse samo u SAD predaje na četrde-setak koledža i univerziteta, ug -lav nom pod nazivom bosan s ki/hr -va tski/srpski, a nastavnici su ma -hom iz Hrvatske. Glavni udžbenikkojim se sada služe i koji sadržitekstove na sve četiri va rijantena šeg jezika napisala je američkaprofesorica južoslavenskih jezika,ali se uz nje ga dosta koristi i udž -benik objavljen u Zagrebu. Bit ćeza nimljivo posmatrati kako će sehrvatski i srpski na s tavnici na šegjezika u svi jetu postaviti pre maknjizi Prof. Riđanovića, hoće li iovdje naši balkanski partikulariz-mi dje lovati na uštrb posla ko je tinastavnici obavljaju.

Životno djelo uvaženog lingvista

Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski sugospodari namjerili da bošnjačkoga naroda - nema.Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijeteu kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruža u vaziod stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,i Društvo mrtvih pjesnika tone. Zašto ne trebana svijetu da ima naroda bošnjačkoga? Među bojama- jedna boja manje? Među mirisima - jedan mirismanje?Zašto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija?Među čudima - jedno čudo manje?

Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.Jedna se zvijezda, u dugome luku, ruši u bezdanSvemira. Kao da pade - posred kanala Grande.Zemaljski svijet, među sedam milijardi vasionskihsvjetova, hoće da ostane siromašniji za cio jedannarod. Takva je volja zemaljskih gospodara.U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato toneVenecija. Svemir bude siromašniji - za ciojedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova.Takva je volja Vladara Sudnjega Dana.

Venecija/Sarajevo, avgust/septembar 1993.

Abdulah Sidran

Zašto tone Venecija Gledam u nebo, iznad Venecije.Ništa se promijenilo nije, posljednjihsedam milijardi godina. Gore, ima Bog. Onstvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardisvjetova, u svakom svijetu mnoštvo naroda, bezbrojjezika - i po jednu, jednu Veneciju.

Narode stvorio različitim, na uho im šapnuo: “Sadaupoznajte jedni druge”. Sijaset jezika dao, da ih uče,jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi,od toga, bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kaoticu i ribu što je dao, da ljudi i narodi vjerujuu Njega - čudeći se Njegovim djelima.

Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda,jeste - Bog. Jedan. Što stvorio je Svemir, sedammilijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu punojezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehninarod dao, u jednom svijetu, na kopnu što ga zovuEvropom, u plemenu Južnih Slavena. Tu je Granica.Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istočnikriž i Zapadni križ, od jednog Križa nastali. Abošnjački narod je pitom. Zato prihvati ruku TrećeVjere: u Jednoga Boga, Koji nije rođen, niti je rodio,a Gospodar je svjetova, i Vladar Sudnjega Dana.

BERIĆET RIJEČI

Documents

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI …igbd.org/wp-content/uploads/2012/10/Behar-broj-107-web.pdf · naturali za ci ja božanstva: Tesavvuf je suprotan panteizmu 93