^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA … · Filip Mursel Begovi}: «Sarajevske sveske» - ju`noslavenski me|uknji`evni pregledi

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJAGODINA XV • IX-X 2006. • BROJ 78 • CIJENA 15 KN

BEHAR

AZRA ABAD@I] NAVAEY: PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJESENADIN MUSABEGOVI]: IZ D@EPA [EHIDA

KU]A JEZIKA: SAND@AKMARIJAN GRAKALI]: BOSNA – KOLIJEVKA ÔVJEÂNSTVA?

ERVIN JAHI]: DRU[TVO S OGRANI]ENOM ODGOVORNO[]USENAD NANI]: MULTIMONOLOG

B E H A R

2 B E H A R 7 8

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Muhamed @DRALOVI], Emsud SINANOVI], Senad NANI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NEVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: seadbegovicºyahoo.com

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

KAZALORIJE^ UREDNIKAIzme|u moralne egzaltacije i depresivne zbilje ................................................................... 3

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJEAzra Abadì} Navaey: Istinitost uvrijeènih spoznaja o Islamu ..................................... 4

MLADA BO[NJA^KA POEZIJASenadin Musabegovi}: Iz dèpa {ehida ................................................................................ 10

TEMA BROJA: KU]A JEZIKA – SAND@AKJahja Ferhatovi}: Kulturne migracije sandà~kih intelektualaca ................................. 13

In memoriam: Ismet Rebronja ................................................................................................ 16

Intervju: Enes Halilovi} ............................................................................................................... 18

ÂSOPISIFilip Mursel Begovi}: «Sarajevske sveske» - ju`noslavenski me|uknjièvni pregledi .............................................................................................................. 22

ZVUKOMJER Filip Mursel Begovi}: Bosanska rock lutnja .......................................................................... 23

DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]UErvin Jahi}: Zulum mondenih {ovena .................................................................................... 24

IZLOG KNJIGA ................................................................................................................................ 25

ARHEOLO[KI FENOMENIMarijan Grakali}: Bosna – kolijevka ~ovje~anstva? .......................................................... 26

HUBSenad Nani}: Multimonolog ..................................................................................................... 29

PRIÂAmir Bukvi}: Posljednji zapis Salomonovog pisara .......................................................... 30

PRIKAZI I KRITIKEDino Muja|evi}: Iznimana u~enost i upitna historiografska objektivnost .............. 32

FILMSKA VRPCAEmsud Sinanovi}: Djeca Sarajeva umiru prije nego se rode ......................................... 35

DVD PREPORUKAFilip Mursel Begovi}: Grbavica ................................................................................................. 38

LIKOVNO OKNOSkica za portret: Jusuf Suljanovi} ............................................................................................ 39

BERI]ET RIJEÎRumi: Bo`ji ~ovjek ......................................................................................................................... 40

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1910., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

B E H A R 7 8 3

R I J E ^ U R E D N I K A

U dana{njem dru{tvu spektakla i spek-takularnih tema, u kojemu se kulturni sadr-àji prate informacijski {turo i komunika-cijski hladno, te{ko je dosti}i ~ak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih jo{ ne-poznatih kulturolo{kih mjesta. Po~esto su na ovim na{im hrvatskim prostorima do-bre namjere, primjerice u knjièvnim napi-sima, popra}ene ideolo{kim mistifi kacija-ma od kojih na kraju nitko nema koristi. Ni vladaju}i mo}nici (koji usput budi re~eno s kulturom imaju bliske veze kao {to to ima i rukav pidàme sa [enoinim «Zlatarovim zlatom»), a bome ni manjinski narodi koji u sklopu ve}inske kulturnja~ke energije poku{avaju osvijetli-ti i afi rmirati ne{to svoje, osobito i prijem~ivo. I «Behar» }e poku{ati od ovoga broja, nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana i Muhameda @dralovi}a, kulturnoj javno-sti predo~iti da i Bo{njaci u Hrvatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstvenim pregnu}ima, nisu nipo{to efemer-na skupina zalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo od saznanja da bo{nja~ke mogu}nosti na bilo kojim prostori-ma jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene i potro{ene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj ljepot-nosti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti.

Svako knjièvno, likovno, jezikoslovno, povijesno, fi lo-zofsko i drugo iskustvo u «Beharu» }e }e se afi rmativno predstavljati, ali tako|er i sa svim svojim nedostacima. Osnovni ure|iva~ki princip bit }e: nikome se ne ulagivati – s nikim se ne nadglasavati. Oslu{kivat }e se bo{nja~ke stilske vje{tine, dubina pojedina~nog dijela i njihova ak-tualnost na ovim i drugim prostorima te }e na «Beharo-vim» stranicama svoje mjesto zasigurno zadobiti i poje-dinci drugih etni~kih skupina koji oplemenjuju na{ zajed-ni~ki saznajni i estetski prostor, jer, naravno da ne moèmo shva}ati i uvi|ati samo ono {to proizlazi iz nas samih. Bo{nja~ke umjetni~ke geste nastaju u doticaju s drugima pa nam multikulturalna sudbina neminovno {iri vizure ni-~im nametnutog kulturnog govora. Po{tivat }e se neogra-ni~ena sloboda ve} provjerenih vrijednosti, ve} formiranih autora i onih koji tek grade svoju autorsku poziciju te su jo{ uvijek pod dobrohotnim nadzorom teku}e kritike. Budu}i da je umjetnik, bilo koje provenijencije, razapet izme|u zanosa i o~aja, izme|u idealizma i hedonizma, iz-

me|u poganske varke i sakralnog obe }a-nja, najteè mu je o~uvati dostojanstvo me |usobno udaljenih osobnih na~ela. No, svaki zreli urednik, pa ponadajmo se i «ovaj» tek na po ~et ku, razumije pi{~ev ne-spokoj (onaj umjetni~ki i znanstveni~ki) koji se lomi iz me|u moralne egzaltacije i depresivne zbi lje. Naime, stvaralac svake zamjetne umjet nosti zahtijeva po pravilu priznanje svoga ukusa, pa }e ga na ovim stranicama zasigurno na}i. Isto tako i svaki oblik znanstvenog diskursa koji pot-pomaè boljem razvi}u kulturnih proble-ma. Jedno je posve jasno: slabih, izolira-

nih i neinventivnih stvaralaca za nas nema i ne smije biti, pa neka se onda Odiseja te misli odigra na stranicama ove publikacije koja se je ve} do sada kvalitativno dokazala i svojom sadràjnom privla~no{}u i grafi ~kom opremom.

Treba jo{ spomenuti da se najva`nije specifi ~no razliko-vanje nekog kulturnog miljea sastoji u na{oj sposobnosti komunikacije jezikom, onim koji nas poziva da slu{amo i da ~itamo. Artikulirati jezik zna~i koristiti se njime i onda kada mora predo~iti potresne i za ~ovjeka nedostojne slike. Mi Vas pozivamo da nas ~itate bez obzira na novu tehno-lo{ku kulturu i sukob izme|u elektronskog zvuka, gledanja u zaslon ekrana i tiskane rije~i. Nudimo Vam genij jezi~ne izraàjnosti i britke misli koja je na{e zajedni~ko naslje|e, ali, kao {to }e se vidjeti, i ~itav registar hvale vri jed nih auto-ra. Iskreno se nadamo da je vrijeme svakog jezi~nog po-kolja pro{lo i da je napokon do{lo vrijeme u ko jemu je omo-gu}eno da i nijemi progovore, onako kako umiju i kako su nau~ili, a da pritom nitko u njihovoj blizini ne ostane gluh. Onima koji se smrzavaju nudimo toplinu, a onima koji vole tajne – nove za~udne zagonetke; tako|er i besprijekorne oglede autora koji artikuliraju vrijednosni sud i duboku isti-nitost onih problema koji mu~e na{u gladnu svijest. [to se ti~e religioznih pregnu}a i onih povijesnih, koji su neodvojiv supstrat svake kulture, ne zanima nas njihov formalizam ve} isklju~ivo njihovi eti~ki principi, zatim njihovo ~injeni~no, misti~no i akribi~no stanje. Uostalom, ne kaè se uzalud: gora je rana od jezika nego od ma~a, stoga, ne kaì sve {to zna{, ali znaj sve {to kaè{. Ako se u tome uspije, ve} time }e zada}a «Behara», s novim uredni{tvom i glavnim i odgo-vornim urednikom, biti ispunjena.

Sead Begovi}

IZME\U MORALNE EGZALTACIJE I DEPRESIVNE ZBILJE

4 B E H A R 7 8

O problemima percepcije i predstavljanja islamske (ali i bilo koje druge vrste) ðdrugosti’ u znanstvenom, medij-skom i umjetni~kom diskursu, mnogo se raspravljalo za-dnjih desetlje}a. Pa ipak, i sam pogled na prakti~ne u~inke ovog teoretiziranja djeluje poprili~no obeshrabruju}e: me-dijska izvje{}a i napisi o islamu, njegovim dru{tvima ili po-jedincima, i dalje uglavnom vrve brojnim stereotipima i uop }avanjima koja jo{ uvijek imaju primat nad kriti~ki utemeljenim argumentiranjem.

Kako u doma}oj akademskoj sredini nije postojala tako jaka i utjecajna orijentalisti~ka tradicija (kao primjerice ona zapadnja~ka, cehovski organizirana), glavni izvori za stvaranje slike o orijentalnom ðdrugom’ u nas su predsta-vljali - i jo{ uvijek to vrlo aktivno ~ine - mediji. Izuzev me-dijske prezentacije islama, a koja je, zbog prirode medij-skog diskursa uglavnom sklona senzacionalizmu, malo je neutralnih i znanstveno utemeljenih tekstova o ovoj pro-blematici dostupnih {irem ~itateljstvu. Nekolicina preve-denih publicisti~kih naslova (uglavnom je rije~ o popular-no pisanim uvodnicima za ðpo~etnike’) i dalje je nedovolj-na za upoznavanje s jednom tako aktualnom temom.

Premda je islam jedna od va`nih kulturno-dru{tvenih sastavnica ju`noslavenskih zemalja, iznena|uje nerazmjer-no slab interes koji mu se poklanja u svrhu informiranja i senzibiliziranja javnosti za pojave iz neposredne blizine. Da ni u skoroj budu}nosti ne treba o~ekivati velike zaokre-te po tom pitanju svjedo~e nam i doma}i odgojno-obra-zovni programi. U sklopu obrazovnog sustava u nas, nai-me, ne postoji nijedan projekt koji bi se bavio edukacijom religijske kulture u {irem smislu, ili ja~anjem svijesti o nu`-nosti me|ukonfesionalnog upoznavanja. Ova je spoznaja i vi{e nego poraàvaju}a, posebice za sredinu poput ove, gdje su dodiri razli~itih kulturno-etni~ko-konfesionalnih svjetova povijesna konstanta i ~injeni~no stanje sada{njeg trenutka. Stoga je sva edukacija religijske kulture, u {irem smislu, u nedostatku jedne vi{e pluralisti~ki osmi{ljene obrazovne strategije doslovce je pometena u ladice pro{-lo sti (tek je u programu nastave povijesti), iako vrlo op-}enito i u okvirnim crtama, mogu}e je saznati pone{to o religijskim uvjerenjima drugih naroda i civilizacija.

Nedavno mi je, sasvim slu~ajno, dopao ruku moj stari, ~udom preìvjeli ud`benik povijesti iz gimnazijskih dana. Po-

red usputnih biljeàka s margina koje uvijek uzbibaju senti-mentalnu lavu, pa`nju su mi ovaj put zaplijenila poglavlja posve}ena islamu. Nekada{nji osje}aj nelagode ko ji me je redovito proìmao kada bi se na nastavi obra|ivala ova po-glavlja – jer su svojim sadràjima uvijek odudarala od mojih uvjerenja - sada je zamijenila jeza. Potaknuta, s jedne strane, predod`bom koju je o islamu stvarao spomenuti ud`benik, a na kojemu su stasale generacije danas jo{ uvijek mladih ljudi, kao i jednom uglavnom negativnom i kli{eiziranom re-prezentacijom islama u doma}im medijima, odlu~ila sam ne{to podrobnije zaviriti i u ostalu povijesno-pedago{ku lite-raturu kako bih ispitala njen imagolo{ki potencijal po pitanju ðislamskih’ tema1. Rujanska atmosfera nove {kolske godine i mene je tako odvukla do knjiàrskih polica. Zanimalo me je u kojoj se mjeri znan stveno-obrazovni tip diskursa povije-snih ud`benika razilazi ili pak pribliàva retorici medijskog izvje{tavanja o istoj temi, te moè li on jednim nepristranim propitivanjem do tada{njih spoznaja (barem poku{ati) iz-mijeniti neke uvrije ̀ ene stereotipe i eventualno utjecati na promjenu op}eni to nepovoljne slike o islamu.

Revizionisti~ki val u historiografi ji

Devedesete su godine pro{loga stolje}a nazna~ile pre-kret nicu u hrvatskoj historiografi ji, a ostale su zapam}ene i po pravom procvatu u izdava{tvu, posebno u domeni pe-dago{ke literature. Novija teorijska strujanja koja su korje-nito podrovala tradicionalnu metodologiju jedne ðoz biljne’ znanstvene discipline i dovela u pitanje autenti~nost pi-sanja povijesti, nisu tada zaobi{la ni doma}e, znanstveno osvije{tene krugove. Primjena knjièvno teorijskih za pa-ànja na povijesne tekstove probudila je svijest o literarno-sti i imaginacijskom karakteru povijesti, ali i potakla na preispitivanje o{trih disciplinarnih granica izme|u povijesti i knjièvnosti2. Nova i pomna ~itanja, preinake, ponovna ispitivanja standardiziranih i ve} kanoniziranih povijesnih i kulturnih ðistina’ imala su pridonijeti rekonstruk ciji i desta-biliziranju homogenih historijskih prikaza. I povijesne su istine tek djelomi~ne interpretacije - zaklju~ili su povjesni~ari - u kojima se itekako preklapaju fi ctio i factio.

O prakti~nim dometima ovog revizionisti~kog vala u nas u prilog govori prava bujica novih povjesni~arskih iz-

P R I J E P O R I H I S T O R I O G R A F I J E

ISTINITOST UVRIJE@ENIH SPOZNAJA O ISLAMUOsvrt na reprezentaciju islama u hrvatskoj nastavi povijesti: retorika starih izvora i kulturni stereotipi

Pi{e: Azra Abadì} Navaey

B E H A R 7 8 5

da nja. I dok su do po~etka tog prijelomnog razdoblja na-stavni programi bili jasno kodifi cirani od strane Ministar-stva, jednoobrazni i jednaki za sve3, sredinom devedesetih trì{te {kolskih ud`benika pretvorilo se svojom raznovr-snom ponudom u pravo popri{te borbe oko zna~enja. Broj novih povijesnih prikaza, monografi ja, ud`benika i ~itanki koji su se natjecali u utrci za povijesnom i dru{tve-nom ðistinom’, rastao je iz godine u godinu, stvaraju}i po-red natjecateljskog duha, jo{ ve}u zbrku na trì{tu.

Budu}i da se nastava povijesti provodi od petog razreda osnovne {kole pa sve do kraja srednjo{kolskog obrazova-nja, te da svojim programom obuhva}a generacije od 11 do 18 godina starosti (period iznimno vaàn u psiho-men-talnom sazrijevanju pojedinca), razumljiva je uloga obrazo-vnog programa op}enito u formiranju svjetonazora i men-taliteta mladih, kao i konstrukciji njihova identiteta.

Povijesni se ud`benik ubraja me|u prva, popularno pi-sana znanstvena {tiva s kojima se mladi {kolarci susre}u u svom obrazovnom procesu. Iako izdankom relativno za-tvorene akademske zajednice, ud`benik se obra}a vrlo {iro-kom krugu ~itateljstva, pa se u tom smislu moè smatrati sponom koja povezuje znanstveno-elitne i popularne sloje-ve dru{tva. Osim toga, nastavni su ud`benici mjesta koja se pozivaju na vrijednosti ðobjektivnog’, nepristranog i stru~-nog znanja, a upravo im ta znanstvena relevantnost i pri-skrbljuje jednu dimenziju ðozbiljnosti’, neutralnosti, znan-stvene objektivnosti i ðistinitosti’. Diskurs jednog povijesnog ud`benika namijenjenog {kolarcima ima namjeru da redo-vitom kriti~kom revizijom dovodi u pitanje istinitost uvrije-è nih spoznaja, te pridonese stvaranju alter nativnih po-gleda na neke povijesne pri~e. To je, uostalom, ono na {to se gotovo svi oni, u svojim uvodnim napomenama i pred-govorima, na ovaj ili onaj na~in pozivaju: na znanje i razu-mijevanje povijesnih procesa, osuvremenjeno najnovi jim dostignu}ima povijesnih znanosti.

Da li je to odista tako? Da li je bujanje novih ud`beni~kih izdanja rezultat istinskog revizionizma koji je zahvatio do-ma}u historiografi ju, ili je rije~ o ne~emu drugome? Ka ko bismo prona{li odgovore na postavljene nedoumice, zavi-rimo napokon u njihov sadràj.

Islam kao religija Arapa

Slijede}i na~elo kronologije, tako omiljeno povjesni~ar-skoj disciplini, najprije }u se osvrnuti na izdanja s po~etka devedesetih godina pro{loga stolje}a. Ako su mnoge od tih ud`benika odnedavno i zamijenila nova, revidirana iz-da nja, to jo{ uvijek ne zna~i da su i njihova znanja u pot-punosti zastarjela. U tom mi se kontekstu i analiza nekih starijih povijesnih ud`benika (onih iz sredine 90-ih pro{lo-ga stolje}a) u~inila posve opravdanom – kao izvor onih predod`bi koje i dalje ìve u svijesti mnogih. (Osim toga, obrazovnim sustavom upravlja logika „dugog trajanja“, {to zna~i da treba pro}i i po nekoliko godina, pa i deset-lje}a, kako bi se u njemu uo~ile izvjesne promjene).

Rije~ je, dakle, o ud`benicima koji su uz manje preina-ke godinama izlazili u izdanju [kolske knjige, a koje sam svojedobno i osobno imala u obaveznom programu na-stave povijesti. Povijest 1,2,3,4 4 bio je naziv tada jedinog

povijesnog ud`benika za gimnazijsko obrazovanje, odo-brenog od strane Ministarstva prosvjete.

U programu spomenutog ud`benika za prvi razred gi-mnazije, u tematskom bloku Najpoznatije religije svijeta, sustavno je izloèn pregled gotovo svih zna~ajnijih svjet-skih religija staroga vijeka - od drevnih i izumrlih vjerova-nja pa sve do ìvu}ih religija kao {to su, primjerice: hin-duizam, budizam, judaizam i kr{}anstvo. Saznanja o is la-mu, kao posljednjoj u nizu monoteisti~kih religija, za ko-nom kronologije potpala su u nastavnu gra|u slijede}eg raz reda. Takvim je konceptom, naàlost, onemogu}eno pred stavljanje islama u kontekstu drugih religija i posti-gnuto njegovo izdvajanje iz nastavne cjeline u koju se te-matski mnogo bolje uklapa (ovo je uostalom, samo jo{ vi{e pogodovalo kasnijem isticanju islamske posebnosti, ðdrugosti’ i ðdrug~ijosti’).

Prvi metodolo{ki prigovor koji se tako proteè na sva izdanja {kolskih ud`benika odnosi se upravo na kontekst re prezentacije islama: svi se oni odreda osvr}u na islam, njegov religijski ustroj (na~ela vjerovanja, propisane du`-nosti) i kulturne zna~ajke isklju~ivo u poglavlju posve}enom Arapima i njihovim osvajanjima.. Premda je arapski narod odista bio prvi u povijesti koji je prigrlio islamsko vjerova-nje, problemati~no je {to se i dan danas islam u svoj svojoj kulturno-civilizacijskoj raznolikosti jo{ uvijek naj ~e{}e pri-spodobljuje s Arapima i arapskom kulturom. Ova kav je na-~in predstavljanja islama samo jo{ vi{e pogodovao u~vr{}i-vanju dviju naj~e{}ih predod`bi o muslimanima: kao prvo, da su svi oni ðtamo neki Arapi i Turci’ (koji }e se kvalifi kativ


6 B E H A R 7 8

upotrijebiti zavisi o geografskom kontekstu), a kao drugo, da su svi muslimani ðfanati~ni osvaja~i’.

Tako se i ud`benik za drugi razred gimnazije – Povijest 25 drì spomenutog koncepta: nakon uobi~ajenog osvrta na obilje`ja arapskog gospodarskog sustava i dru{tvenog ure|enja, slijedi kratko poglavlje posve}eno pojavi i zna-~ajkama islama. O povijesnoj li~nosti poslanika Muhame-da, govori se kao o tvorcu, trgovcu i kompilatoru ìdov-sko-kr{}anskih ideja koji je i sam u zrelim godinama po~eo propovijedati novu vjeru. Ta stilska upotreba rije~i «tvorac islama» - za razliku od, primjerice, poslanik ili vjerovjesnik, a koje semanti~ki mnogo preciznije odre|uju njegovu ulogu prijenosnika Objave, kao i kori{tenje sintagmi «nje-govo u~enje» i «njegova vjera»6, namjesto pojma ðislam’, izraàva vrlo zorno ono stajali{te prema kojemu se islam jo{ smatra i ðmuhamedanstvom’, a ne posljednjom u nizu velikih monoteisti~kih tradicija. Iako vrlo kratko, ovo po-glavlje posve}eno islamu razotkriva jo{ i neke druge iz ni-za tipi~nih predstavlja~kih fi gura ili tropa, koje poput sti-lizacija ~ine sastavni dio orijentalisti~kog diskursa o isla-mu. Evo, dakle, {to autor u tom kratkom osvrtu o islamu, izdvaja kao najva`nije:

«Muhamed je sebe smatrao posljednjim bo`jim proro-kom, pa zato i nije potpuno odbacio ìdovsku i kr{}ansku

vjeru, ve} ih je prilagodio arapskim prilikama. (…) Nau~a-vao je da je svakom ve} unaprijed odre|eno kako }e ìvjeti i umrijeti. Potpuna predanost bo`joj volji u~inila je njegove prista{e predanim i fanati~nim borcima. Premda musliman u ìvotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora boriti za {irenje islama. (…) Islamske vojske sjedinjavale su u sebi vjerski fanatizam i vojni~ko odu{evljenje. Sam Muhamed opisao je arapska osvajanja kao dìhad ili «sveti rat.»7.

îni se da je ovo {turo ðznanjce’ o islamu autoru poslu-ìlo tek kao popratno i proizvoljno obja{njenje za neke dru-ge povijesne ~injenice. U tom kontekstu, poja{njavaju}i iz-nimne osvaja~ke uspjehe arapskih vojni, on odgovore ne traì u njihovoj srednjovjekovnoj vojnoj strategiji, ve} u sa-moj srì islama, to~nije u deterministi~kom shva}anju svije-ta. Arapski su osvaja~i bili uspje{ni, zaklju~it }e tako lucidno autor, zato jer su bili «zaslijepljeni vjerskim fanatizmom»8. Ovo posve Pa`nju tako|er privla~i i znakovit odabir glagol-skih vremena, trenutak kada autor napu{ta ustaljeno pri-povijedanje u perfektu kako bi pre{ao na prezent: «Premda musliman u ìvotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora boriti za {irenje islama». Ova stilska fi gura promjene pripo-vjednog vremena pro{losti u glagolsko vrijeme bezvreme-nosti i vje~nosti ima za zada}u osnaìti i potkrijepiti u vi{e navrata ponavljanu tvrdnju o tobo`njem islamskom fana-tizmu. Osim toga, ovako sro~ena tvrdnja u prezentu zado-biva onu ozbiljnost i neupitnost jednog znanstvenog iska-za. Taj naizgled bezazleni stilski rez iz po vijesne perspektive u sada{njost, to sklizanje u nepovijesnost, imalo je u ovom

slu~aju vrlo jasne namjere: u nepromjenjivosti i postojano-sti ðborbenih i ratni~kih’ ideala, ono nam nastoji sugerirati povezanost izme|u jednog srednjovjekovnog Arapina i bi-lo kojeg muslimana op}e nito.

Da ovaj jezik, izme|u ostalog, otkriva svu svoju nepreciz-nost i izmi~e logici ratia, razvidno je i na temelju upravo citi-rane tvrdnje. Jer ako je musliman, kako nam to autor nastoji sugerirati, odista tako pasivan i prepu{ten «volji bo`joj», {to li ga to onda nagoni na borbu i ratovanje? Otkuda toliko fanati~ne strasti nekome kome je pasivnost imanentna? I kako je mogu}e u samo jednom iskazu izmiriti ova protu rje ~-ja? Ovakvo je rasu|ivanje svojom artikulacijom mnogo bliè mitskom negoli znanstveno-racionalnom tipu mi{ljenja, bu-du}i da «logikom mitova, ba{ kao i snova, upravlja mogu}nost da se dobrodo{licom prihvate radikalne antiteze.»9

Autorove tendencije pojednostavljivanja islama o~ite su i na temelju odabira informacija koje nudi u tih neko-liko kartica teksta: i dok se ideja vjerskog fanatizma i mili-tantnosti nagla{ava u vi{e navrata, kulturni i duhovni pri-lozi islamskih naroda saèti su tek u jednoj re~enici. Nazi-vati zlatno doba arapsko-islamske civilizacije eufemizmom «kulturni rad» i s takvom zadr{kom govoriti o njemu, jed-nako je nedopustivo kao i, primjerice, pre{u}ivanje sjajnih dostignu}a europske renesanse

Ne{to kasnije, u istoj knjizi, govore}i o vojnim uspjesima jo{ jednog muslimanskog carstva – onog Osmanlijskog, autorski dvo-jac nastavlja isti onaj interpretacijski model kojime se posluìo i ranije, u lekciji o Arapi-ma. Iznose}i sada ve} ðetablirane i provjere-ne povijesne istine’ o karakteru islamskih

vojni oni, po tko zna koji put, ponavljaju tvrdnje o „vjerskoj zanesenosti i fa talizmu“ muslimanskih boraca.

Fanatizam je tako ostao rezerviran samo za musliman-ske borce bez obzira na stolje}e i na mogu}e druk~ije tu ma-~enje njihovih vojnih uspjeha. Problem i opet po~iva u po-ku {aju da se pojmom islama posluìlo kao univerzalnim interpretativnim na~elom razli~itih povijesnih doga|a ja. Pred vidjela se, naime, ~injenica da su „ðislam’ i izrazi izve-deni iz njega ðideolo{ki tipovi’ koji se trebaju koristiti supti-lno, s velikim zadr{kama i prilagodbama zna~e nja, (…) ako se (ve}) koriste kao na~ela za obja{njavanje povijesti“.10 Predvidjela se, tako|er i ~injenica da se samo ne ki segmen-ti intelektualne i kulturne povijesti mogu objasniti u okviri-ma islama11 i da su za tuma~enje politi~ko-ekonomskih prili-ka, neke druge odrednice mnogo korisnije i relevantnije od onih vjerskih. Ipak, ~ini se da je ovaj koncept nekim histo-riografi ma bio sasvim dostatan i dovoljno {irok u svojoj nepreciznosti da posluì kao obja{ njenje jedne, prije svega imperijalne i osvaja~ke politike islamskih naroda.

Ako bi netko, u èlji da pro{iri svoje spoznaje o islamu, i posegnuo za dodatnim tekstovima koje nudi pripadaju}a povijesna ~itanka, nai{ao bi tek na sli~ne defi nicije islama koje u sebi sretno saìmlju ve} spomenute kontradikcije o mrtvilu i borbenosti njegovih prista{a (jo{ i sada se ìvo prisje}am onih tupih i podsmje{ljivih pogleda koje su mi prigodom ~itanja istih upu}ivali vr{njaci).

Tako se, primjerice, u kratkome uvodu koji prethodi iza branim ulomcima iz Kur’ana isti~e da: «Islam zahtijeva


Nekoliko ud`benika ve} samim naslovom (naj~e{}e je to ne{to poput: „Islam i arapsko-islamska osvajanja“), a u kojemu pridruùju pojmu islama ðarapski’ i ðosvaja~ki’ element, anticipiraju ideolo{ke smjernice.

B E H A R 7 8 7

od vjernika pokornost…i da sudjeluje u svetim ratovima protiv nevjernika. Takva vjera umrtvljuje potla~ene da se bore za bolji ìvot, jer je bijeda unaprijed od boga od-re|ena.»12 Izabrani izvatci iz Kur’ana koji potom slijede, ni po ~emu ne odstupaju od ove retorike: naprotiv, izbor kur’anskih ajeta, izva|enih iz {ireg konteksta, ima za cilj istaknuti fatalizam, pasivnost, ali i nasilnost i fanati~nost kao odlike inherentne samom islamu. Gotovo svi primjeri preuzeti iz Svete knjige odnose se na vrlo stroge kazneno-pravne propise, prilago|e-ne onodobnom beduinskom dru {tvenom ure|enju, a kojih se danas ve}ina islamskih dru{tava vi{e ne pridràva. Takav izbor iz Kur’ana maloljetnim |acima nastoji pred-staviti islam isklju~ivo kroz govor o smak-nu}u, vje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i drugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez ikakvog povijesnog kontekstualiziranja - te ima za cilj potaknuti stvaranje one predod`be o islamu kao religije zasnovane na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju nepodobnih, a koju vrlo uspje{no promoviraju i mediji.

Da je preuzimanje ove ustaljene ikonografi je islama mnogo lak{e od znanstvenog propitivanja i stvaranja alter-nativnih prikaza, pokazala su i kasnija izdanja povijesnih ud`benika. Ni oni, naime, nisu uspjeli odoljeti predstavlja-nju islama kroz motive nasilni{tva, militantnosti i dìhada. âk su i dva recentnija izdanja13 preuzela (ili jednostavno prepisala?) ranije spomenuti kur’anski citat o modelima sankcioniranja, umetnuv{i, kao ðmetodolo{ko osvjeènje’ vjerojatno, jo{ i nezaobilazne natuknice o dìhadu.

Kako i za{to je pojam dìhada vremenom postao jed-nim od najva`nijih motiva reprezentacije islama na zapadu – tema je koja zasluùje posebnu pa`nju i zasebnu studiju. Pa ipak, zanimljivo je pratiti putanju transformacije tuma~e-nja pojma dìhad: od svog izvornog zna~enja - «duhovni i

moralni napor»14 (a koje uzgred spominje tek jedan od pet-naestak konzultiranih ud`benika15), on je ideologiziranim prenagla{avanjem njegove stvarne uloge, u hrvatskim ud`-beni cima povijesti postao jednim od temeljnih pravila reli-gioznog ustroja islama. Poneseni o~ito vrlo slobodnom in-terpretacijom vjerskih du`nosti u islamu, neki su autori ~ak pridodali da «…ispovijest vjere uklju~uje i obvezu sudjelova-nja u svetom ratu protiv nevjernika (dìhadu)» ( rije~ je, na-ravno, o vrlo proizvoljnom prijevodu {ehade!), dok se dru-gima pak ideja dìhada u~inila toliko va`nom da su ga brè bolje uvrstili - i to opet na svoju ruku - me|u pet vjerskih du`nosti muslimana. Tako se u mnogim revidiranim izdanji-ma povijesnih ud`benika na prijelazu tisu}lje}a, natuknica dìhad na{la u posebno uokvirenim kvadratima koji uvode nove i va`ne pojmove. Da se ne zaboravi!

Ako iskrivljavanja ovoga tipa, sa svrhom kreiranja jedne osobite slike islama, i jesu tipi~ne odlike medijskog izvje{ta-

vanja, zapanjuju}a je i nedopustiva ovakva razina neinfor-miranosti, znanstvenog zastranjivanja i neto~nih informa-cija koje su jo{ uvijek u opticaju unutar jedne akademske zajednice. Katkada se uistinu ~ini da je razlika izme|u znan-stvenog i medijskog diskursa posve zanemariva: teme o militantnim islamskim teroristima koje pune naslovnice dnevnog tiska, prona{le su svoj pandan i u {kolskim ud`be-nicima kroz ðpri~u o neizostavnom dìhadu’, koja se, ispri-

~ana tako malim {kolarcima u sklopu obrazovnog progra-ma, ~ini posve dru{tveno i akademski prihvatljivom. Uspo-redba medijskih trendova u kreiranju obavijesti o islamu s lekcijama povijesnih ud`benika, upu}uje na konceptualnu sli~nost ovih dvaju medija: novije generacije ud`benika, iako ðpro~i{}ene’ od eksplicitnih stereotipa, na mnogo sup-tilniji na~in (izborom tema, potpitanja, slika, odabranih tek-stova i tome sl.) otkrivaju latentnu privrènost jednoj te is-toj ideologiji. Tragovi orijentalizma ~itaju se izme|u redaka. Sve to spominjanje nezaustavljivih «islamskih vojski koje su vodile dìhad»16, fatalizma islamskih boraca, hiperbolizi-ranje uloge i zna~aja ðsvetog rata’ (va`nog, bez dalj njeg, ali ne u tolikoj mjeri i u tako sku~enom prostoru nastave po-vijesti) konstruirano je na na~in da, ako i nema svje snu namjeru hu{kati protiv svega islamskog, ipak u svijesti ma-loljetnog ~itatelja, poput igre asocijacija, priziva one ve} dobro poznate medijske slike islama – islama povezanog s fundamentalizmom, ekstremizmom, vojnom prijetnjom i terorizmom.

Da postoje poku{aji, istina vrlo skromni, napu{tanja ova-ko opisanog obrasca reprezentacije islama u povije-snim ud`benicima, svjedo~i tek pokoji osamljeni pri-mjer17: u njima se, u poglavlju naslovljenom «Arapi», uglavnom ne govori niti o religioznom ustroju islama, niti pak ima spomena na ðsvete ratove protiv nevjer-nika’, ve} je ono u cijelosti posve}eno dru{tvenoj, poli-ti~ koj i kulturnoj ulozi arapskog naroda u odre|enom

povijesnom kontekstu. Islam je predstavljen sukladno mu-slimanskim uvjerenjima: kao zadnja u nizu monoteisti~kih religija, po mnogo~emu bliska drugim dvjema abrahamo-vskim tradicijama. Ovakvi su prikazi, naàlost, jo{ uvijek ri-jetki primjeri druga~ijeg pisanja povijesti i izuzetci koji po-tvr|uju da povijest svoje upori{te ~e{}e pronalazi u politici negoli u znanosti.

Turci Osmanlije: osvaja~i i nasilnici

U svim izdanjima povijesnih ud`benika, pored pogla-vlja posve}enog Arapima i arapsko-islamskoj kulturi, ne-{to je vi{e pa`nje poklonjeno jo{ samo jednom islamskom narodu ~ija povijest jednim svojim dijelom zadire i u do-menu nacionalne povijesti. Osmanski Turci ili kako ih se jo{ naziva – Osmanlije, ostali su zapam}eni kako u svjet-skim, tako i u doma}im razmjerima prvenstveno po svojim


Doba turskih nevolja, upravo obiluje jednom dramatskom i kitnjastom retorikom - vi{e nalik herojskim spjevovima negoli neutralnom diskursu jednog {kolskog ud`benika.

Logi~no’ i ðprirodno’ zdruìvanje islama s idejom vjerskog fanatizma, poteklo jo{ k tome iz pera jednog akademski priznatog znanstvenika, samo jo{ vi{e podupire one stereotipe koje mediji o islamu pronose.

8 B E H A R 7 8

osvaja~kim podvizima. Njihova ve} mitologizirana predod`-ba kao ðljutih neprijatelja’, ðnasilnih osvaja~a’ i ðvelikih ru{itelja civilizirane kr{}anske Europe’, ostala je sa~uvana, putem usmene predaje juna~ke epike kao i bogate pisane knjièvne ba{tine, u (pod)svijesti ve}ine bal kan skih naro-da. Da ni doma}a historiografi ja uglavnom nije ostala imu-na na ovu stereotipnu predod`bu, potvr|uju brojna izda-nja {kolskih ud`benika.

Ako su ve} ranije generacije i gradile svoju percepciju Turaka kroz emotivno nabijene tekstove koji govore o

«ostacima ostataka» i «rasapu hrvatskih zemalja»18, ili pak na temelju ~esto citiranog ulomka Andri}eva romana19 koji je - premda dijelom knjièvne fi kcije, svojim drama-ti~nim stilom posluìo kao ìvopisan primjer za turska na-silja i otima~inu - ipak iznena|uje ~injenica da ni neka novija izdanja nisu napravila zna~ajniji otklon u pristupu ovoj temi. Poglavlje koje otvara turska osvajanja, naslo-vljeno kao «Imagolo{ke gra|e u izobilju!

Stolje}a «turskih nevolja» bit }e tako pateti~no pred-stavljena kao «tragi~no, ali juna~ko doba»21, kada je «Hr-vatska preìvljavala u paklu poàra i okr{aja», kada su tur-ske «akindìjske skupine upadale u sela i ~inile strahote», kako bi «dje~icu trgali s maj~inih prsa, ène pred o~ima muèva oskvrnuli, djevojke grabili iz maj~ina zagrljaja, stare roditelje nao~igled sinova sjekli…», a hrvatskim vite-zovima poslije ljute bitke «… svima koji su leàli na polju, i poginulima i ranjenima, rezali nosove i trpali ih u vre}e»; «ubojitost turske vojske» uzbunila je Europu, «a kako je svaki rat za nju bio dìhad – sveti rat protiv nevjernika, turska je vojska, (…) bila zastra {uju}a sna-ga». Bila su to dva «~emerna sto lje}a hrva-tske povijesti», kad «Turci nale go{e na jezik hrvatski»22 i kada su «mnogi pak, ne vjeru-ju}i u ìvot pod Turcima, napu {tali djedo-vska ognji{ta i no}u ðpri svi}ah i pri zvizdah’ bjeàli u sigurnije krajeve.»23 Ovako, dakle, o toj temi s mnogo patosa zbore neki izvaci iz hrvatskih ud`benika povijesti.

Odabir tekstova u povijesnoj ~itanci, koja prati ovaj ud`benik, samo jo{ transparentnije razotkriva ideolo{ke pret postavke na kojima po~iva ovaj diskurs. Radi se ugla-vnom o ulomcima preuzetim iz djela starih hrvatskih kro-ni~ara i putopisaca, ~ija su zapaànja odraz onodobnih pro tuturskih i protumuslimanskih stavova. Me|utim, ~i -nje nica da se retorika starih izvora, od prije otprilike ~e tiri-pet stolje}a, zapravo toliko malo razlikuje od suvremenih (i jo{ k tome akademski priznatih) predod`bi o Osmanlija-

ma, izgleda mi prili~no beznadno. Svjedo~i, dakako, i o tome koliko se dugo i mukotrpno mijenjaju jednom stvo-reni kulturni stereotipi.

Najnovija su izdanja ipak ne{to opreznija. Ali i uza svu pomnju da se uradi {to korektniji historiografski uradak, u nekima je orijentalizam iz teksta naprosto procurio u slike. Tako se jedan od grafi ~ki atraktivnijih ud`benika24, pored nepristranog tona izlaganja, isti~e vrlo tendencioz-nim odabirom slikovnog materijala. Sude}i, dakle, prema izboru ilustracija koje prate tekst - s ciljem da {to bolje

do~araju odre|eno razdoblje - dolazak mu-sli manskih Turaka u ove prostore zna~io je pravu katastrofu. Ve}ina ih je posve}ena konfl iktnim situacijama, prikazima rato-vanja i otima~ine, i kroz njih je ona negativ-na predod`ba o ðbijesnim islamskim osvaja-~ima’, ðpreprodava~ima roblja’ i ðnasilnim otima~ima kr{}anske ~eljadi’ doìvjela svoj puni zamah. Budu}i da su kao slike li{ene bilo kakve povijesne dimenzije, njihove se poruke ukazuju i kao relativno nevine i isti-nite konstante. «Turci odvode kr{}ane u

roblje» (ilustracija uz vrlo tendenciozan tekst jednog izvo-ra o turskoj trgovini robljem), zatim «Sukob turske i kr{-}anske vojske», ili ve} na sljede}oj stranici, opet - «Turci otimaju kr{}ane za roblje», «Borbe kr{}ana s Osmanlija-ma», i tako u vi{e navrata - Ne pridonosi li upravo ovakav odabir ilustracija, zajedno s onim ve} otrcanim lajtmoti-vom o Hrvatskoj kao «predzi|u kr{}anstva», jo{ vi{e stva-ranju konfron tiraju}eg odnosa u kojemu se islam predsta-vlja kao prijet nja svemu zapadnja~kom, civiliziranom, kr{}anskom, i pred ~ijom se najezdom, stoga i treba bra-niti predzi|em? Ne produbljuje li, zapravo, ova retorika jo{ ja~e? I kona~no, ne bi li doma}a historiografi ja (poseb-no ona pisana u pedago{ke svrhe) svojim stilom i formom prije trebala poticati na promi{ljanje o relativnosti povije-sne perspektive i ljudskom ulogu u njenom tuma~enju, na mjesto {to svoji m diskursom samo jo{ vi{e izo{trava ideolo{ku opreku Istok/Zapad?

îni se, nakon ovakvog nasumi~nog prelistavanja ud`-benika, da je i pored formalnih promjena uslijed brojnih

revizija, i pored sve te kozmeti~ke obazrivosti i poku{aja stvaranja {to korektnijeg prikaza povijesne zbilje, preosta-lo jo{ mnogo pukotina u kojima i dalje tiho klija latentni orijentalizam.

Revizionisti~ki val koji je zahvatio {kolsku historiogra-fi ju uglavnom nije donio korjenite i o~ekivane izmjene; ako i biljeì zna~ajnije pomake u ovoj godini, na te }e se rezultate trebati ~ekati jo{ desetlje}ima!

[to se ti~e prezentacije islama u nastavi povijesti, ve}ina je tih homogenih prikaza neodoljivo nalik jedna na druge. Njihova je glavna odlika ta da se temom naj~e{}e bave


Izabrani izvatci iz Kur’ana maloljetnim |acima nastoje predstaviti islam isklju~ivo kroz govor o smaknu}u, vje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i drugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez ikakvog povijesnog kontekstualiziranja - te imaju za cilj potaknuti stvaranje one predod`be o islamu kao religiji zasnovanoj na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju nepodobnih, a koju vrlo uspje{no promoviraju i mediji.

Podnaslovi su uznemiruju}eg predznaka koji poku{avaju, izme|u ostalog, ovaj povijesni sukob politi~koga predznaka protuma~iti kao dramati~an sukob dviju civilizacija.

B E H A R 7 8 9

neizravno, {to je i rezultiralo ponavljanjem sli~nih gledi{ta, stvaranjem op}ih toposa, poluistina i citiranjem prethod-nih djela. Sam diskurs o islamu naj~e{}e karakterizira - kao prvo, nedovoljna informiranost, a onda i kompetentnost da se progovori o toj temi, a kao drugo, Preostaje nam, na koncu, da se zapitamo: ako ve} medijski diskurs ne preuzi-ma odgovornost za poticanje stereotipa i podràvanje jed-ne nepovoljne i krajnje pojednostavljene slike islama, ne bi li onda barem znanstveno osvije{teni krugovi trebali biti odgovorniji pri stvaranju povijesnih prikaza? Nisu li, uosta-lom, sva ta nova, revidirana izdanja i popunila |a~ke klupe s namjerom da redefi niraju odre |ene povijesne tvrdnje i od{krinu vrata za mogu}e nove interpretacije povijesne zbilje? Samo bi u tom slu~aju, dakle, s ciljem preobliko-vanja nekih starijih ljudskih spoznaja, svaka revizija povije-sti jedino i imala smisla. U protivnom, sve dotle dok poje-dinci iz struke ne osvijeste svoj ulogu i prinos u izgradnji jednog segmenta na{e kulturne stvarnosti, dotle }e i sve one pri~e o alternativnim pogledima koje otvara novo pi-sanje povijesti, ostati ipak samo - pripovijesti.

Literatura:

Said, E. W., Orijentalizam, Konzor, Zagreb, 1999.Said, E. W., Krivotvorenje islama, V.B.Z., Zagreb, 2003.Walia, S., Edward Said i pisanje historije, Naklada Jesenski

i Turk, Zagreb, 2002.Gray, A. and J. McGuigan, Studying Culture. An Intro-

ductory Reader, Arnold, London, 1997.

Izvori:

Matkovi}, H., Dra{kovi}, B., Povijest 2, ud`benik za sred-nje {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991.

Karga~in, Lj., Povijesna ~itanka 1, [kolska knjiga, Zagreb, 1990.

Dra{kovi}, B., ôvjek u svom vremenu, povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991.

Sabali}, F., Povijest: za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Za-greb, 1996.

Posavec, V., Povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, Profi l international, Zagreb, 1997.

Budak, N., Posavec, V., Ra|anje suvremene Hrvatske i Euro-pe – od seobe naroda do apsolutizma, ud`benik povije-sti za VI. razred osnovne {kole, Profi l, Zagreb, 1998.

Makek, I., Kampu{, I., Povijesna ~itanka: za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1998.

Makek, I., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {ko-le, [kolska knjiga, Zagreb, 1999.

Brdal, @., Maduni}, M., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 2001.

Miro{evi}, F., [anjek, F., Mijatovi}, A., Povijest za drugi razred gimnazije, [kolska knjiga, Zagreb, 2001.

Posavec, V., Povijest srednjega i ranoga novog vijeka, za VI. razred osnovne {kole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.

Birin, A., [arlija, T., Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a, ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Za-greb, Alfa, 2003.

Birin, A., [arlija, T., Povijest VI, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 2004.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 6, ud`benik iz povijesti za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2003.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 2, ud`benik iz povijesti za II. razred gimnazije, Meridijani, Samobor, 2003.

Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijesna ~itanka, za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2004.

Posavec, V., Medi}, T., Stvaranje europske civilizacije i kul-ture: V. – XVIII. stolje}e, ud`benik za II. razred gimna-zije, Profi l international, Zagreb, 2005.

Bilje{ke: 1 Uglavnom sam se osvrnula na one nastavne jedinice u sklopu progra-

ma povijesti za osnovne i srednje {kole koje se bave pojavom islama na svjetskoj historijskoj pozornici, kao i na poglavlja posve}ena drugim islamskim narodima. Budu}i da se spomenuta tema obra|uje u pro-gramu {estog razreda osnovne, odnosno drugog razreda srednje {ko-le, to je i nastavni materijal samo tih razreda bio predmetom ove ana-lize. Za potrebe ovog rada odabrano je nekoliko {kolskih ud`benika povijesti napisanih u razdoblju od 1990.-2006. godine i odobrenih od strane Ministarstva prosvjete i kulture RH, a koji su se koristili, ili su jo{ uvijek u upotrebi, u nastavnim programima Hrvatske.

2 S. Walia: «Edward Said i pisanje historije», Naklada Jesenski i Turk, Za-greb, 2002., str. 18.

3 Godinama je u nastavnom programu bio propisan samo jedan ud`benik za svaki predmet, na ~ije je izdava~ko pravo polagala samo jedna izdava~ka ku}a.

4 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 1-4, ud`benik za srednje {kole», Zagreb, [kolska knjiga, 1991.

5 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 2», Zagreb, [kolska knjiga, 1991.6 Isto, str. 20.7 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: «Povijest 2», [kolska knjiga, Zagreb 1990.,

str. 20.8 Isto, str. 21.9 E. W. Said, «Orijentalizam», str.400.10 E. W. Said:»Krivotvorenje islama», str.45.11 Isto.12 Lj.Karga~in, «Povijesna ~itanka 1», [kolska knjiga, Zagreb 1990., str. 50.13 H. Petri}, G. Ravan~i}: «Povijest 2», ud`benik povijesti za II. razred gi-

mnazije, Meridijani, Zagreb, 2003., str.19; A. Birin, T. [arlija: «Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a», ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2003., str.13.

14 Dìhad u prijevodu s arapskog ima nekoliko zna~enja, od kojih se prvo prevodi kao: trud, nastojanje, duhovni napor, unutarnja ~ovjekova borba sa svim njegovim slabostima, a tek potom se iz toga izvodi i zna~enje «svetog rata».

15 F. Miro{evi}, F. [anjek, A. Mijatovi}: «Povijest za drugi razred gimna-zije», [kolska knjiga, Zagreb, 2001., str. 16.

16 V. Posavec, T. Medi}: «Stvaranje europske civilizacije i kulture», str. 16.17 N. Budak, V. Posavec: «Ra|anje suvremene Hrvatske i Europe – od

seobe naroda do apsolutizma», Profi l, Zagreb, 1998. str. 20-22.; N. Budak, M. Mogorovi} Crljenko

18 B. Dra{kovi}: «ôvjek u svom vremenu», ~itanka za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991., str. 122.

19 Kao ilustracija danka u krvi, preuzet je odlomak Andri}evog romana «Na Drini }uprija», isto, str. 153.

20 I.Makek: «Povijest 6», ud`benik za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1999., str.90.

21 Isto, str. 117.22 F. Sabali}: «Povijest: za VI. razred osnovne {kole», Alfa, Zagreb, 1996.,

str. 31.23 I. Makek: «Povijest 6», str. 126.24 H. Petri}, G. Ravan~i}: «Povijest 2», ud`benik iz povijesti za II. razred

gimnazije, i «Povijest 6», ud`benik za VI. r. osnovne {kole, Meridijani, Zagreb, 2003.


1 0 B E H A R 7 8

SENADIN MUSABEGOVI], ro|en je u Sarajevu 1970. godine. Bosanskohercegova~ki je esejist i pjes nik. Za-vr{io je Filozofski fakultet u Sarajevu. Politi~ku fi lozofi ju diplomirao je na Sienskom univerzitetu u Italiji kod prof. Petera Wagnera s radom “Subjekat, Mo}, Maska”, a do-ktorirao na Evropskom institutu u Firenci kod prof. Pe-tera Wagnera s temom “Rat - konstitucija totalitarnog tijela”. Kao go stu ju}i profesor drào je pre davanja na evropskim i ameri~kim univerzitetima. Pri~e, eseje i poe-ziju po~inje objavljivati u ratu. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo je u svom rodnom gradu angaìran u Armiji Bosne i Hercegovine, gdje je jedno vrijeme radio kao novinar u BHPRESS-u. Godine 1995. iz daje svoju prvu knjigu poezije pod nazivom “Udar ci tijela”. Knjigu poezije “Odrastanje domovine” objavljuje 1999. godine, a 2004. u Sarajevu mu izlazi knji ga poe-zije pod nazivom “Rajska lopata”. Dobitnik je nagrade Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine i nagrade “Pla njaks”. Na konkursu grada Rima 1998. izabran je me|u tri najbolja pjesnika Mediterana. Na bijenalu mladih umjet-nika, odrànom tako|er u Rimu 1999. go dine uvr{ten je me|u jedanaest najboljih pjesnika Bijenala.

Senadin Musabegovi}

IZ D@EPA [EHIDA

U miru, {to dolazi poslije rata, sudaramo se s jezivom ti{inom u kojoj su zgusnuti svi ratni lomovi, stresovi, odje-ci. Iz te ti{ine izviruju ratna rasula: ona, kao {iljci leda, iz nas isplivavaju. Ali, njihovo izbijanje na povr{inu nije to-liko razgovijetno, niti se lako uo~ava: ona se probijaju kroz prigu{eni jauk, ili potisnuti krik, {to ga je poslijeratna ti{ina u{utkala. Ratne drame su, zapravo, u tom kriku kao u klupku umotane, ~ije se niti nekontrolirano kidaju i prigu{eno izranjaju, ali se do kraja ne artikuli{u. Druk~ije re~eno: one se nisu uobli~ile u jedan munkovski krik koji bi svu jezu ratne i poslijeratne stvarnosti ospoljio.

U takvim okolnostima mir sve vi{e po~inje bivati rat, ali rat vo|en drugim sredstvima. On, istina, nije vanjska realnost, nego, vi{e od toga: on je dio na{e unutra{nje realnosti. Ili, jo{ odre|enije: tek u miru rat po~inje da krei-ra na{u unutra{njost, da nam iznutra koù steè i da nas kroz ti{inu priti{}e i u sebe umotava. Rije~ju: tek u miru po~injemo odista biti svjesni koliko je rat u nama ucrtan, iako mi vi{e nismo neposredno u njemu.

(izvadak iz Musabegovi}eveknjige pjesama «Rajska lopata»)

TU, IZVAN NASTu, usnama ti sklanjam pramen kose sa ~ela;tu se sje}am kako je plava vena na njemu podrhtavala,sekund prijenego {to je eksplozija granate zakolutala dje~iju cipelicu;tu sam ti poljupcem iznova vajao tijelo;tu sam slu{ao kako ti bîlo udara u ti{ini vazduha;tu, izme|u usana, urezivao se atlas tvog ìvotakao ~vornata dr{ka {tapa u ruci usamljenog starca;tu smo se zatvarali u kutove samih sebe, dok smo gledalivrapcakako se skuplja u pokislom perju;tu si, u crvenoj cipelici, skupljala prste naùljane {iljatim kami~cima;tu je prolaznik istegao vrat, kroz bijelu kragnu, da ispodsvilene bluze vidi ples tvoje dojke;tu je po mojim usnama klizio ukus jabuke, zbog koje nasje Bogizgnao iz mene, iz tebe,u ovo ovdje.

M L A D A B O [ N J A ^ K A P O E Z I J A

B E H A R 7 8 1 1

PORO\AJNAGeleri rastavljaju ulicu u bezbroj fotografskih bljeskova.Izmrvljeno staklo odraàva crvenu dugmad na bijelojko{ulji.Iz ispale cipele vire kon~i}i ènske ~arape.Vjetar koluta bijelu maramicu u kojoj je ostalo lice onekoja je skidala ru`.Sme|a saksija, nad kojom se cvije}e napelo, u ru{enjuse rascvjetala prema suncu.

Ulica se izo{trava, sklapa sliku svojih razlupanihprozora, rubova krovova, }o{kova od{krinutih vrata, krozporo|ajno rastavljanje nogu pogo|ene ène, iz koje se~uje molitva {to, spajaju}i prasak granate saunutra{njim krikom, doti~e ti{inu prije stvaranja svijeta.

ÎTULJADanas sam u novinama, prije tv izvje{taja, poslije vre-

menske prognoze, vidio veli~ine palca smrtovnicu svoga oca. Njegova slika, dva reda odozgo, tri reda odozdo, ni po ~emu se nije razlikovala od ostalih lica. Dugo sam ga, dodiruju}i prstima, premjeravao, ponovno ga stvarao i pritom osje}ao kako mi, od tek ofarbanog tiska, boja pro-dire kroz prste. Onda sam, prelaze}i rukom preko svoga lica, utiskivao u njega nove izraze, ~ije prelaze nije krnjila smrtna razlika mene i njega.

Ali, kada sam ponovno poku{ao da ga dodirnem, po-kret se naglo rasto~io u {u{tanje i nabiranje novina, koje je, poput dje~ijeg smijeha, poku{avalo da razbije o~ev doìvljaj praznine, kada bi se zagledavao negdje, napu{ta-ju}i mamu, mene, pisa}u ma{inu, bijeli papir i pretvarao u plasti~nog pajaca {to mi se sa zida kesi.

SKICE ZA PORTRET BOLNICE KO[EVODok su doktori u rukavicama,kao bijeli vampiri,razdvajali mrtve od ìvih,u namr{tenim obrvama,nad modrim pogledom mrtvaca, skupljala se sva ti{ina svijeta

Medicinska sestra,masiraju}i uvehle bore starice,zaka~ila je laktom ljubi~astu zavjesui pod prstima osjetila mlaz nje`nosti.

Iz dèpa {ehida, poloènog na truhle daske,ispadale su mrvice hljeba. Detalji su se o{trili u vrap~evom kljucanju.

Zemlja, na obli`njem groblju Lav;u kostur je daidù pretvorila.

Smrt nema lica, samo ti{inu koju probijaju tam-tamzvukoviludaka, {to je leè}i na zemlji,glave okrenute prema nebu,udarao rukama po svom truplu dozivaju}i nekog.I dok je, pod ravnomjernim udarcima, ispisivao boìje {areu svoje tijelo,~ulo se pucketanje kostiju.«Ovaj grad je bliì Bogu nego `rtveni oltar»-pomi{ljam dok gledam njegovu }elavu glavuzagnjurenu u pijesak, na kojoj crnim slovima pi{e:RAMBO.

NA DAID@INOJ D@ENAZIPored tek spu{tenog mejta, vidio sam mno{tvo mrava

{to kruè po naherenim zelenim listovima. Njihovo ta~ka sto pomicanje, stvaraju}i ritam unutra{nje samo}e, rastva-ralo me u bjelinu

~ar{afa iz kojeg je tijelo izviralo poput sijenke;oka po kojem zjenica u treptaju klizi;nabora koè izme|u prstiju;udara jezika o zube.Gamiù}i, mravi su skupljali beskraj u ne~ujne glasove

koji su rastakali udare hodìnog tespiha u sklopljene nizove glava ìvih.

***Kopao sam rovove na Poljinama.Snajper je zapucao.Bacio sam se na zemlju sa koje se vidjelo Sarajevo.Preko mene je preletjela sjenka ptice,dodirnula me je poput ènske kose.Na mojim grudimapod bijelom ko{uljompovijala se sva mehkota smrti.Dièm se i pomi{ljam:

M L A D A B O [ N J A ^ K A P O E Z I J A

1 2 B E H A R 7 8

- Sjenka ptice uvijek pada na zemlju kao leden le{ kojinas prati.

PRIMIRJEStvari koriste zalazak suncada iz sebe izbace svoju sjenku,razdvoje se.Dosluh napu{tenih stvariosje}am u koraku,dok trep}em,gledaju}i kako se na slomljenom semaforucrvena i ùta stakla odsijavajuna suncu.

I druge pojedinosti se umnoàvaju.Crna ma~ka preska~e bijeli saobra}ajni znak skretanja{to se kao le{ opruìo na suhom asfaltu.@ena, namje{taju}i crvenu pundù,dok joj zrake sunca rasta~u lice,dodiruje prstima crvenu {nalu na koju sezaka~io plasti~ni leptir u nakrivljenom letu.

Za sve to vrijeme ~ujem glasove djece u parku ispred Robne ku}e.Vi~u na irskog setera koji,zbunjeno,ne razlikuje u svojim skokovimazov igre od opasnosti.U njegovome strahustvari postoje samo ondaako i njihova sjenka pro|e kroz njegova usta.

U ùtom listu {to se kru`no kolutaprema zemlji,ne~iji pogledispustio je svoj krik.

blic IIDiù}i se iz kreveta,vidim, kroz jutarnju svjetlost,na jastukuna kojem sam spavao,tamno udubljenje,ostalo iza lika nestalogsa kojim sam se ~itavu no} hrvao.

Crna rupa,dìnovsko utisnuto stopalo,kao invalida njegova otkinuta noga,po~injeda me svrbi

SVITANJE U AU[VICUJutros,stvari su nam kona~nokroz pisak ofi cirove pi{taljke,{to prodire kroz ispucale daske barake{apnule svoje ime.

Dok otvaram o~i,dva mi{a ulaze u svoju rupu,prestra{eni na{im slijepljenim licima.Trzaju se nogicama i sti{}ukako bi se u toplini svojih tijelahranili na{im mirisima.

Slike {to promi~u kroz jutarnju izmaglicu:- sive pse}e {ape ~iji tragovi ostaju na snijegukao tamne o~ne duplje sa pogledom okrenutim ka nebu,u kojem se bijeli beskraj ledi,- ìca elektri~ne ograde koja mojim pomjeranjemdoti~e linije neba i snijega,u zvuku harfe sudnjeg ~asa,- ofi cirova svjetle}a zna~ka iz koje miorao ra{irenih krilakljuca komade mesaulaze u menekao {to u dje~ije o~iulazi mrak.

Dim iz krematorija omek{ava o{trinu predjela,stvara u njemu obrise ènskog tijela{to mi zavodljivo pri~a o nje`nosti neba.

Ovdje smrt nema gr~a, trzaja.Sve je isto.Svitanje i zalazak sunca su isti,kao linija horizontai{arana zrakama na snijeguu koju }e me poloìti maj~ine ruke {to su me doticaleu snu.

Samo red i ~vrstina postoje.

Izbo

r pjesam

a: Filip M

ursel B

ego

vi}M L A D A B O [ N J A ^ K A P O E Z I J A

B E H A R 7 8 1 3

Devedesete godine dvadesetog vijeka koliko god da su bile te{ke i rogobatne ozna~ile su i intelektualni preporod sandà~kih Bo{njaka. Novi Pazar je po prvi put u svojoj hi-storiji postao kulturni i knjièvni centar. @ivotna, egzisten-cijalna, materijalna i identitetska nesigurnost natjerala je mnoge kulturne poslenike s ovih krajeva koji su u prethod-nom periodu pripadali raznim kulturnim centrima da se grupi{u, sjedine, te da svoje estetske potrebe zadovolje u jednom posve {arolikom kruòku. [arolikom kako po ide o-lo {kim tako i po formativno-idejnim razumijevanjima litera-ture i uop{te umjetnosti. Za razliku od prija{njeg vremena, u kom su intelektualci s ovih krajeva hrlili ka metropolama, u kojima su se jedino mogli ostvariti kao nau~nici, pisci i umjetnici, u devedesetim godinama, u tom destruktivnom i antikulturnom vremenu, njihov intelektualni glas mogao se jedino ~uti u Novom Pazaru i dosta sporadi~no u neg da{-njim sredinama u kojima su vaìli za ostvarena imena.

Podsjetimo se, sandà~ki intelektualci su se u biv{oj SFRJ naj~e{}e opredjeljivali za neki od velikih centara, bilo da su se u njih selili bilo da su svoja djela plasirali u ~aso-pisima i izdava~kim ku}ama tih centara. Tako su se mnogi vezali za Sarajevo (]amil Sijari}, Rasim Muminovi}, Iso Kala~, Muhamed Abdagi}, Sait Orahovac, Hakija Avdi}, Enes Pelidija, Safet Bandòvi}, Alma Suljevi}, Sead Trhulj, Fatima Muminovi}-Pelesi}, Muriz Idrizovi}, Izudin Bajro-vi}, Suada Kari{ik, Aziz Kadribegovi}, Bajram Redèpagi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo i dr.), Beograd (Sinan Gudèvi}, Ha-san Hani}, Ibrahim Hodì}, Sabahadin Hodì}, Mule Mu-si}, Ismet Rebronja, Kemal Ramujki}, Ejup Mu{ovi}, Muha-med \erlek Maks, [efko Alomerovi} i dr.), Podgoricu (Hu-sein Ba{i}, Zuvdija Hodì}, Zaim Azemovi}, [erbo Rasto-der, Ismet Hadì}, Fehim Kajevi}, Safet Hadrovi} Vrbi~ki i dr.), Pri{tinu (Ismet Markovi}, Ja{ar Redèpagi}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Hamdija Kala~, Alija Dògovi}, [aban [arenkapi} i dr.), Zagreb (Dino Trtovac, Nusret Idrizovi} i dr.) i Skoplje (Ferid Muhi}, Medìd Faki}). Neki su u ovim centrima dostigli puninu svog intelektualnog zrijenja, vrhun ce ne samo u okvirima sandà~ke ve} i jugosloven-ske, balkanske, pa i evropske knjièvnosti, nauke i umjet-nosti. Kao dokaz ovoj tvrdnji dovoljno je samo spomenuti ime rodona~elnika savremene sandà~ke knjièvnosti i

doajena jugoslovenske i balkanske pisane rije~i, ]amila Sijari}a ili jednog od najve}ih ìvu}ih fi lozofa dana{njice, Rasima Muminovi}a iliti, pak, jednog od slikara evropskog formata, Dina Trtovca, odnosno respektabilnog karikatu-riste Muhameda \erleka Maksa. Veliki centri su svojim duhom utjecali i na na{e intelektualce. U zavisnosti od sre-dine kojoj su pripadali oni su mogli i da njeguju autohto-ne crte svog identiteta. Neki su, zahvaljuju}i upravo duhu sredina u kojima su se priklonili, nacionalna previranja osamdesetih i kona~ni rasap sistema devedesetih do~ekali spremniji, dok su drugi uljuljkani natruhlom ideologijom prividno komunisti~kog promiskuiteta mnogo teè pre-boljeli vrijeme «op{teg narodnog blagostanja».

U sjeni ratova na podru~ju negda{nje dràve ju`nih Slavena, u atmosferi nacional-budni~kog otre`njenja po-naj ve}u tragediju doìvjeli su sandà~ki intelektualci. Oni koji su se zadesili u okupiranom Sarajevu bili su primorani da se izbore za slobodu, hranu i osnovne ̀ ivotne potrebe, a uz to i da sa~uvaju glave na ramenima. Priklonici beo-gradskog, podgori~kog i pri{tinskog centra nisu bili u ni-malo boljoj situaciji. Pored ̀ ivotne i egzistencijalne ugroè-nosti oni su ~esto morali i da skrivaju svoju nacionalnu pripadnost pred razularenim masama, skidaju plo~ice sa imenima i prezimenima sa ulaznih vrata stanova, da se kriju ili pohitaju u susret poznaniku na ulici kako ih ovaj ne bi glasno prozvao, da trpe svakodnevne uvrede i poni-ènja – jednom rije~ju da ìve u ilegali i getoizaciji. Mo`da su ponajbolje pro{li oni koji su se opredijeli za Zagreb i Skoplje, ali takvih je bilo najmanje.

Kao i u svim sredinama biv{e SFRJ, devedesete godine dvadesetog vijeka su i u kulturnom ìvotu Sandàka oz-na~i le procvat populizma, nacional-intere`dìzma, mani-pulizma, demagogizma, anarhizma i nadasve tafridìzma. Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjadìja, }era-~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom vremenu dekaden-ce svih na~ela morala i estetizma, bez objektivne valoriza-cije, bez principa, stavova, bez minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru pojavili su se mnogi novi glaso-vi, od kojih su neki vrlo brzo utihnuli, a oni istinski, kvali-tetni nastavili da se batrgaju po ispljuvcima zlohudog ze-

KULTURNE MIGRACIJESAND@A^KIH INTELEKTUALACAPi{e: Jahja Ferhatovi}

KU ] A J E Z I K A – S A N D @ A K

1 4 B E H A R 7 8

mana. Mnogi bo{nja~ki intelektualci su poku{avaju}i da se spas u smrti i poniènja u negda{njim metropolama pri vremeno pribjeì{te na{li u Novom Pazaru. Tako se si-lom prilika stvorila valjana situacija da Novi Pazar, bar do-nekle, oformi autohtoni intelektualni kruòk. Najsvjetlije mjesto u kulturnoj historiji sandà~kih Bo{njaka u deve-desetim godinama dvadesetog vijeka pripada grupi po-slenika okupljenoj oko ~asopisa MAK. Od svog prvog broja (septembar-okotbar 1992. godine) pa do posljed-njeg (novembar 2003. godine) ~asopis za knjièvnost i kul-turu Mak je predstavljao osnovni stoèr intelektualnog izri~aja sandà~kih Bo{njaka.

Pored ljudi koji su od prije ìvjeli u Novom Pazaru, (Is-me ta Rebronje, [abana [arenkapi}a, Refi ka Li~ine, Meh-meda Slezovi}a, Enesa Dazdarevi}a) veliki doprinos dali su i oni koju su se u to vrijeme doselili u Novi Pazar (Hidajet Masli~i}, Fehim Kajevi}, Safet Bandòvi}, Meho Barakovi} i dr.), kao i oni koji su izgubili prostor za objavljivanje u svojim sredinama (Husein Ba{i}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Ibrahim Hadì}, Sinan Gudèvi}, Ilja Sijari}, Ejub [titkovac i mnogi drugi). Pored Bo{njaka veliki doprinos u rasko{nosti Maka dali su i pripadnici drugih nacionalnosti: Olga Zi-rojevi}, Milika Pavlovi}, ârls Simi}, Sr|a Pavlovi} i jo{ plejada drugih autora. Ono {to predstavlja najve}u vrijed-nost Maka jeste to da je izrugivao vrijeme oligarhije primi-tivizma i da nije pratio pomodni pseudonacionalizam. Sa druge strane, Mak je svo vrijeme ratnih de{avanja na pro-storima biv{e Jugosla-vije uspijevao da dopre do onih istinskih auto-ra koji su bili zato~eni u svojim sredinama. U nje mu su se mogli na}i prilozi sarajevskih auto-ra (Abdulaha Sidrana, Irfana Horozovi}a, Ne-dà da Ibri{imovi}a, Ilije Ladina, Marka Ve{ovi}a, Dèmaludina Lati}a, Ha dèma Hajdarevi}a, Mustafe Imamovi}a i dr.), ali ne i samo njih (Ivan ôlovi}, Zagorka Kalezi}, Milan Suboti} i dr.) {to svjedo~i o respektabilnosti i recentnosti ovog periodi~nog izdanja.

U pomami koji je Mak proizveo svojim pojavljivanjem sazrelo je nekoliko samosvojnih i originalnih autora. U vi-{e Damadovih edicije (pravni osniva~ Maka) objavljeno je, prema katalogizacijskim karticama, 180 knjiga. Ovaj po-datak nije precizan, jer uvjeti u kojima se radilo devedese-tih nisu dozvoljavali da se svaka knjiga katalogizuje, {to najbolje ilustrira podatak da su se u nedostatku valjanog knjige {tampale na tzv. «mesarskom» papiru. Svakako da je u tom mno{tvu bilo i knjiga koje nisu sazrele, koje su predstavljale odjek jednog haoti~nog i bezglavog vreme-na. Osim ~asopisa Mak i damadovih edicija za kulturni ìvot sandà~kih Bo{njaka devedesetih godina dragocje-na su i izdanja Sandà~kog odbora za za{titu ljudskih pra-va PLAVA BIBLIOTEKA i ~asopis za dru{tvena pitanja LI-

BERTAS, kojim je rukovodio dr. Safet Bandòvi}. Zna~ajan doprinos masovnoj kulturi dala je i revija Sandàk, ~iji je glavni i odgovorni urednik bio [efket Krci}.

Od onih koju su se devedesetih godina oglasili, a i da-nas su prisutni u intelektualnim krugovima posebno se isti~u Samir Sadikovi}, Enes Dizdarevi}, Samir Hanu{a, Sa-ladin Burdòvi}, Zehnija Buli}, Enes Halilovi}, Aida Koàr, Asmir Kujovi}, Kemal Musi}, Aladin Luka~, Naka Nik{i}, Dijan Kala~, Fatima Durovi} i Hanka Hamzagi}...

Druga polovina zadnje decenije dvadesetog vijeka obi-ljeìla je kraj ratnih strahota i po~etak normalizacije ìvota za narode biv{e SFRJ. Nacionalfa{izam je polako splahivao, ljudi su se po~eli urazumljivati i oprezno vra}ati na pre-dratna stani{ta. Mnogi «oboga}eni» ovim iskustvom nisu mogli da zadrè predratna ubje|enja, a samim tim ni da se vrate u sredine kojima su nekada pripadali. To je zna ~ilo da gasne i vreva u kulturnom ̀ ivotu Sandàka. Nastupio je drugi talas intelektualnih migracija. Oni koju su privreme-no na{li skloni{te u Novom Pazaru oti{li su u sredine u kojima }e mo}i da postignu svoje ciljeve. Neki su iz jedne kul turne metropole pre{li u drugu, sebi bliù. Dosta je i onih koji su oti{li iz Sandàka iz egzistencijalnih pobuda.

Najve}i broj istinskih intelektualaca iz redova san dà-~kih Bo{njaka danas je u Sarajevu (Rasim Muminovi}, Ejup Gani}, Ejub Hot, Hasnija Muratagi}-Tuna, Safet Bandòvi}, Smail ̂ eki}, Enes Pelidija, Dèko Hodì}, Faruk Sijari}, Ola-na Sijari}, A}if Skenderovi}, Nedìb Vu~elj, Muslija Muho-

vi}, Murat Dizdarevi}, Rifat [krijelj, Asmir Kujevi}, Dijan Kala~, Alma Suljevi}, Safet Sijari}, Fehim Kajevi}, Husein Zvrko i dr.), drugi veliki centar ostala je Podgorica (Husein Ba{i}, Zuvdija Hodì}, [erbo Rastoder, Atvija Kerovi}, Zaim Azemovi}, Kemal Musi}, Suljo Mustafi }, Senad Ga~evi}, Esad Ko~an, Jakup Durgut, Sait [aboti} i dr.) u kojoj su Bo{ njaci okupljeni oko udruènja Almanah. Kao i ve}inu bo{nja~kog naroda, mnoge sandà~ke intelektualce ìvot je rasuo po svijetu, neki od njih su u Njema~koj (Saladin Burdòvi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo, Murat Balti}, Hanka Ham-zagi}, Suada Kari{ik, Porovi} i dr.), neki u [vedskoj (Refi k Li~ina, Ilja Sijari}), Velikoj Britaniji (Faris Kapetanovi}, Luksemburgu (Faiz Softi}), Austriji (Dina Muri}, Kurta-gi}), Americi (Fahrudin Zilki}), Holandiji (bra~ni par ]elo-vi}) i drugim zemljama. O nau~nim, knjièvnim i umjetni~-kim dostignu}ima sandà~kih Bo{njaka u Turskoj ne posto-je nikakvi podaci iz prostog razloga: zbog neinteresovanja


B E H A R 7 8 1 5


– niko se nikada nije potrudio da se pozabavi ovim feno-menom.

Odlazak velikog broja intelektualaca ostavio je pusto{ u ionako zavijenom u pustilo Novom Pazaru. Posljednji poku{aj srednje generacije da ne{to u~ini ne bili se odrào bar neki knjièvni ìvot bilo je pokretanje ~asopisa za knjièvnost, umjetnost, nauku i kulturu BEHAR u Roàja-ma. Izdava~ki savjet koji su ~inili Husein Ba{i}, Alija Dò-govi}, Fehim Kajevi}, Zaim Azemovi}, Hamdija Kala~ i Sa-fet Hadrovi} Vrbi~ki uspio je da objavi samo jedan broj, jula-avgusta 1999. godine.

U onim trenutcima kada se pomi{ljalo da je knjièvni ìvot u Sandàku u potpunosti zamro i da je Mak bio samo bunt spram nepravdi devedesetih, a da sada, u mirnodop-skom ambijentu, iznova nastupa provincijalna stihija, po-javio se ~asopis za knjièvnost, umjetnost i kulturu SENT. âsopis su osnovali oni koji su odlu~ili da bez obzira na te{ko}e ostanu ìvjeti u Sandàku i poku{aju opleme niti svoj kraj, a prije svega razviti ljubav prema knjièvnosti i umjetnosti kod onih generacija koje sazrijevaju i kojima je nu`no ukazati na istinske estetske kvalitete umjetnosti. Enes Halilovi}, Ismet Rebronja, Muhamed \erlek i Zehnija Buli} prvi su pioniri u posljeratnoj SFRJ koji ure|iva~ku po-litiku nisu vodili prema nacionalnom i ideolo{kom ve} pre-ma estetskom kvalitetu djela. Tako je Sent postao prvi ~a sopis na prostorima biv{e SFRJ koji je nje-govao balkansku knjièvnost. Od prvog bro-ja koji je iz {tampe iza{ao 2. 12. 2001. godi-ne Sent je objavio priloge ve}ine recentnih pisaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Makedoni je, kao i veliki broj prijevoda sa preko dva de set svjetskih jezika. U prilog tome ide i iz dava~ka djelatnost Edicija «Sent» u kojoj je do sada objavljeno osam knjiga kako bo{ nja ~kih tako i pisaca drugih balkanskih naroda.

Prerastanjem zabluda o homogenizaciji kulture isklju~ivo unutar nacionalnog kor-pusa, kao i te`njom za decentralizacijom kulturolo{kih ~inioca, ~emu je u najve}oj mjeri prethodila era internetizacije i maskomunikacije, primat je uzela ideja kozmopolitizma u kojoj vi{e nije najbitnije gdje se nalazite ve} {ta nudite, koliko je va{e djelo zaista estetski valentno i originalno.

Odvajanjem Srbije i Crne Gore jo{ vi{e se pogor{ao status bo{nja~kih intelektualaca. Oni iz crnogorskog dijela ve}inom gravitiraju prema Podgorici, dok se oni koji su ostali sa ove strane ne snalaze ba{ najbolje. U Novom Pazaru, koji bi tre-bao biti centar, jo{ uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja za djela pravih autora. Sve {to se uzdigne iznad lokalnog nivoa biva progla{eno kao zlonamjerno. Obesmi{ljavanje i poruga kao da su jedini valorizator koji poznaju ovda{nji kvaziintelektualci i pseudoborci za nacionalna prava bo{nja~-kog naroda. Ako ova sredina ne prihvata i ne prepoznaje doma}e {ta onda da ovdje traè ljudi iz Priboja, Prijepolja, Nove Varo{i, Sjenice i Tutina? A da ne govorimo o onima iz Roàja, Bijelog Polja, Plava, Pljevalja, Berana, Gusinja, Bara, Podgorice? Niko jo{ ni ne spominje one Bo{njake koji su ra-suti po Beogradu, Novom Sadu i ostalim kulturnim centrima

Srbije!? Ovo zasigurno nije na~in da se sprije~i dalje rasi-panje bo{nja~kog naroda, pogotovu intelektualaca.

Izgleda da je neminovan tre}i talas kulturne migracije sandà~kih intelektualaca! Obesmi{ljavanje svih kulturol-o{kih na~ela dovelo je do toga da nitko ne moè ostvariti bilo kakva prava, ako nije ~lan ove ili one politi~ke partije. Izgleda da su oni koji su oti{li u pravu, da njihov muhadìrluk nije kukavi~luk. Oti{li su onamo gdje ih cijene, gdje po{tuju njihov rad, gdje }e imati svoje dostojanstvo i svoj ja. Ali, ni to nije rje{enje. Za{to se odre}i prirodnog prava? Zar jedan univerzitetski grad zasluùje povodljive intelektualce, ljude koji bi zarad neznatne materijalne koristi stali pod barjak najve}e neznalice. Onaj koji slijepo slijedi ljude koji jo{ uvi-jek ne mogu da shvate da normativni i standardni bosan-ski/srpski/hrvatski/crnogorski jezik ima sedam padeà, vi{e glagolskih vremena, modusa, participa i glasovnih alterna-cija ne zasluùje da za sebe kaè da je intelektualac, pogo-tovu ne da je borac za ostvarivanje nacionalnih prava i o~u-vanje kulturolo{kih sastavnica identiteta jednog naroda.

Takvim istupom ne {teti se samo svom kredibilitetu, ve} nanosi i ogromne posljedice nauci, akademskom zva nju i ostavlja ruàn primjer za one koji sazrijevaju, koji u budu}-nosti trebaju da predstavljaju intelektualnu elitu jednog na-roda. To im historija ne}e oprostiti. Upravo je na mladim lju-dima, na onim koji danas stvaraju svoje poglede na svijet da

stanu ukraj ovakvom omalovaàvanju fundamentalnih na~e-la nauke, kulture i umjetnosti. Nije hrabrost oti}i odavde, skrasiti se u kakvom arkadijskom blagostanju, ve} je hra-brost i obaveza podi}i glas protiv improvizatora, neznalica i laòva. Nadajmo se da }e uni ver zi tetske ì{ke iznjedriti ljude koju su spremni da `rtvuju materijalnu korist na u{trb moral-nih i visoko intelektualnih na~ela. Da ova pri~a nije iluzorna svjedo~i i niz mladih ljudi koji su na dobrom putu da se izgra-de u samosvojne i originlane li~nosti, li~no sti koje }e dati ve liki do prinos u kulturnom stvarala{tvu san dà~ kih Bo{nja ka. Svo-jim dosada{njim radom Admir Gor~e vi}, Dèvad Dre ko vi}, Hana Oklapi, Enver Muratovi} Eni sin, Nadija Rebronja, De nisa Fetahovi}, Redèp Nik{i}, Kadi ra Noki}, Fikret Hajdinovi}, Sead Fejzovi}, Abaz Dizdarevi}, Samil [ukurica, Enis Ha dòvi}, Ek-rem Hamidovi} i niz mladih ljudi pokazuju rasko {an talenat koji }e, ukoliko se bude razvijao u pravom smjeru, briljirati ne samo na sandà~koj ve} i na balkanskoj kultur noj sceni. Nada-ti se je da }e pret hodna i ova generacija us pje ti da sa ~uva ogromno kulturo lo{ko naslije|e i svojim anga` ma nom dopri-nese daljem razvoju intelektualne misli u Sandàku.

Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjadìja, }era~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom vremenu dekadence svih na~ela morala i estetizma, bez objektivne valorizacije, bez principa, stavova, bez minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru pojavili su se mnogi novi glasovi, od kojih su neki vrlo brzo utihnuli, a oni istinski, kvalitetni nastavili da se batrgaju po ispljuvcima zlohudog zemana.

1 6 B E H A R 7 8


In memoriam

ODLAZAK POETSKOG MAGAISMET REBRONJA ro|en 26. juna 1942. godine u Godu{i kod Bijelog Polja. Umro je 1. svibnja 2006. godine. Njegova poetska avantura kretala se u pravcu stroge ekonomije rije~i: govoriti {to manje – izre}i {tovi{e. Pjesme mu odi{u ìvotom neobi~nih bi}a i predmeta koji u sebi uvijek kriju neslu}enu simboliku i {ire vremenske prostore koje on pribliàva suvremenosti tako {to ih osloba|a njihovih okamenjenih zna~enja. Tako oìvljeni i modifi cirani pjesmovni inventar postat }e medij za lirsko kazivanje i vi|enje. Rebronja je imao, slaè se knjièvna kritika, povi-{eni smisao za aktualno, specifi ~no poimanje historijske svijesti bez pateti~nog lamentiranja. Dapa~e, koristio je paradoksalnu i ironi~nu distancu – smatrao je da historija balkanskog tla ima neke zakonitosti koje se odnose i na historiju bo{nja~kog naroda. Vrijeme pro{lo i vrijeme sada{nje on je naprosto stopio u jedno. Smatrao je da su mitovi prelazili s jedne li~nosti na drugu, ali se ishod historije kretao u jednom pravcu koji se mogao predvidjeti, ali je istom bio i nepredvidljiv, kao {to su to, uostalom, bile bo{nja~ke ku{nje u fi n de milleniumu, kada je njegov narod bio izloèn surovom i bespo{tednom uni{tenju.

Objavio je zbirke poezije Knjiga rablja (1972.), Izlo`ba (1976.), Gazilar (1978), Sreda i Sreda k}i (1983.), Pagan-ska krv (1984.), Keronika( 1990.), Jesen praznih oraha (1996.), Kad forminga ne dosvira (2003) i Manus labor (2004.). Objavio je dvije knjige pri~a: Beli unuci (1986.) i CI pri~a (1993.). Sa~inio je Antologiju bo{nja~ke poezije u Srbiji i Crnoj Gori «Latice primule» (2004.), a objavio je i zbornik bo{nja~kih narodnih izreka «Budi ne{to da ne bude{ ni{ta» (2005.). Od 1972.godine ìvio je u Novom Pazaru gdje je do penzije radio kao novinar.

S. B.

PLANINA 2Orao na panj slete ispija deteRaskljuvava telo uàsne o~iU ruci jabuka prezelenaA majka jo{ ni{ta ne znaGrabljivicaBri{e kljun o trule`KosaBestelesnostA majka jo{ ni{ta ne znaRublje pere

REÎ ÔVEKA KOJI PLAÊ dva sina ranjena puna jadadva sina i njihova bela bespu}acrnu dvorkinju crno jato pijunjenu sve~anu haljinu u cvetnjak odne{esitna deca golim trbusima osvetljavajuputove {to vode u zagledan krahi pepeo kome je dan sprènih krunicajo{ uvek majke vi~u na siroti{tasamoubici nema mesta u na{em grobljusasvim bela no}i{ta oplakuju zvezdejure me utvare kao leto nepotrebnona veliko drvo penje se pastir i pesnik

PROPASTni{ta nema u svetu prole}aovde ovo nepostoje}e mestodok moje telo zavr{ava lo{eobe{en od mutnih voda no{enmoju usnu poku{ava psetojer glava je moja puna sme}asva uni{tena i nesta}e bestelesnadolivam otrov na svoj zatrovani deo i bludnice koje umiru prete}ii taj pogreb pored puta od pra{ine beojo{ se kre}em crnom svom potopuu ìvotu ne}u vi{e ni za stopu

UVODNI STIHOVI ZA IZLO@BU Gde se sve groblja nalaze ko u njima spavaDa li spava il udara u liruPo grobljima {etaju letnje zveriA samci u vreme divljih ruà kidaju cvetoveZa domamu dragana koje sede na visokim pragovimaI crne se kao da su urezaneKupaju se skidaju}i izliv posle ljubaviNa ~esmama ispod planina gde se nisu odràvale bitkeNiti su u bilju vojskovo|e silovale nevernicuSamci u grobljima tragaju ruè a klesa~iVe{aju torbe s alatom o znak grobaPastiri preko humke prostiru prekriva~eDa se su{e ako je ki{a lila lilaA crne udovice zami{ljaju da su muèvi ìviI doìvljavaju orgazam histeri~no vri{teGroblja u horu pevajuHor dubokih glasovaIako svaki put u groblja vodiGroblja biljem pokrivena il gola

STRADALNIK DVAludi Rizvan most obaraprolazi reka ja mislim odstupa vojskai pali ku}e u nemo}ibeè deca ispred razjarene ruljeno} ih guta kao vatra rubljebeè deca pada im ode}agore starice gore trule gredegori otrov gore ùta kao dukat zrnagore dlakava o~eva prsakao da ne prolazi reka ne odstupa vojskano Rizvan pla~e iza gubili{tail se vra}a s puta pa groblju gre{ia odstupa vojska i prolazi rekaili Rizvan juri srnu da dodje do leka

GUBIMO SEja ne}u danas da poludimjer divni mrav prou~ava moje bi}ea neko crne sastanke ugovara otac kre}estopala mu puna trnja on posr}ea iz na{e ku}e godinama se izvla~ituàn zvuk te stare sviraleto nama ne{to preti bojim sepa odabiram cvet da u sandàku sve rastuìm


1 7B E H A R 7 8

Izbo

r pjesam

a: Enes H

alilovi}

1 8 B E H A R 7 8

Enes Halilovi} ro|en je 1977. godine u Novom Pazaru. Diplomirao je ekonomiju i pravo. Radi kao novinar radija Slo-bodna Evropa. @ivi u Novom Pazaru. Osniva~ je knjièv nog lista SENT koji izlazi od prosinca 2002. godine. Objavio je zbirke stihova „Srednje slovo“ i „Bludni parip“, pri~e „Potom-ci odbijenih prosaca“ i drame „In vivo“. Nedavno mu je iz tiska iza{la peta knjiga. Rije~ je o 77 kratkih pri~a pod nazi-vom „Kapilarne pojave“. Predsjednik je Preporoda za Srbiju.

• Moète li u Sandàku nesmetano knjièvno djelo-vati kao autor i kulturni poslenik bez sveprisutne spre-ge politike i kulture. Je li uop}e ta ponekad paklenska, a ponekad dobrodo{la veza neophodna, ne bi li se o~u-vao integritet pisca, ili umjetnika uop}e? Moè li se knjièvnost emancipirati od politi~kog kaosa?

Halilovi}: ûdan je Sandàk, te{ko ga je objasniti u jed-nom razgovoru za ~asopis, mo`da ga je te{ko objasniti i u jednom romanu. Ne mogu ga potpuno ni sebi objasniti, a kamoli ~itaocima u Hrvatskoj. Zaista su slobodni ljudi koji slo-bodno misle, ja sam jedan od tih. Ono {to mislim to i pi{em. [to se ti~e sprege politike i kulture to je veliko pitanje za mo-derno doba. Ovdje kod nas ima nekih stranaka koje vode uglavnom ograni~eni ljudi, amateri za svaku oblast, nesretni nepismenjakovi}i. Nisam ~lan bilo koje stranke, ne mogu re}i da mi bilo ko smeta jer nikog od tih politi~ara knjièvnost ne interesuje, ali mi smeta to {to ljudi tih stranaka instituciona-lizuju amaterizam s lokalnih okvira. Zapravo, ni to mi mnogo ne smeta nego mi je ào {to to rade svom narodu. Tuga jed-na. Svaka budala ode u {tampariju, plati da mu izi|e knjiga, u~lani se u neku stranku i oni mu obezbijede da do|e na neku tu`nu TV koja pu{ta vesele pjesme i tada budala pri~a o svom djelu, a gledaoci se javljaju i kaù, eto ba{ fi no, neko pi{e o nama. Puk, nepismeni dezorjentisani puk, traì da se o njemu govori pohvalno, traì junaka, po{tenja~inu. Realnost je druga~ija, ali poezija ima svoje zakone koji su izvan èlja puka i izvan realnosti koja postoji u puku.

• Svjesni smo rasko{ne suvremene knjièvnosti Bo{-njaka iz Sandàka {to nam opet govori o jezi~nom i po vijesnom integritetu toga prostora. Koliko je san-dà~ ka knjièvnost trojaka, to jest, koliko ona duguje srpsko-crnogorskim, bo{nja~kim odnosno bosanskim i autohtonim sandà~kim utjecajima?

Halilovi}: Sve se na ovom svijetu prepli}e pa ima pre-plitanja i u kulturi. Zapravo, i u vremenima postoji prepli-

tanje. Neko danas moè komunicirati sa Shakespearom ili Vergilijem, Rumijem. Ne volim bilo kakve granice, knjièv-nost pripada svima. Dostojevski nije samo ruski pisac, on je i engleski pisac jer ga neki Englez ~ita vi{e od nekog Ru-sa. Pisac pripada ~itaocima. Pisci iz Sandàka koji tu ìve i oni koji tu ne ìve napisali su mnoge dobre knjige. Da sad ne pominjem knjige ni pisce da ne bih {to propustio. [to se uticaja ti~e – cio Balkan je na mnogo ve}im trpezama od balkanske trpeze, a opet velika je i balkanska trpeza, ona koju je ostavio Homer, pa Sofoklo... pravo da Vam kaèm, ni ne volim pri~e o uticajima. Neki pisci imaju svoj dah, a neki di{u tu|im plu}ima. Narodi su jedno, prostori drugo, a pisci i pisanje ne{to deveto.

• Vrijede li za Vas jo{ uvijek odrednice pretapanja u druge kulturne vrjednote ili je samobitnost Va{a osnov-na energija? Je li nacionalni kontinuitet bitniji, od pri-mjerice, europskog kontinuiteta?

Halilovi}: Osnova svega Bog, to je Allah, to je Onaj osim kog drugog boga nema. On je stvorio ~ovjeka koji je na isku{enju ovog svijeta. Me|u ljudima postoje ljudi koji pi{u, stvaraju umjetnost. Neki traè sre}u, neki traè pare, a neki èle da se pribliè Stvoritelju. Poezija, poetika, um-jetnost – to su velike kategorije, pripadaju svima. Ne vo-lim da pri~am o narodima, moj cilj je poezija. Nacionalno, internacionalno – sve je to bitno kod pisca koji to zna da ukomponuje. Ali ljubav, istina, pravda, la`, dobro i zlo – pa to je bitnije od nacije, nekih planove i programa. Pisac,

INTERVJU: Enes Halilovi}

Ho}e li im halaliti dijete od pet mjeseci?Razgovarao: Filip Mursel Begovi}


B E H A R 7 8 1 9


ako je pravi pisac, jeste instrument poezije, a ne instru-ment naroda, kontinenata, politika, planova ili nevladinih organizacija. Pisac ima veliko isku{enje – isku{enje kazi-vanja i traganja za smislom.

• U kojem se smjeru razvija i kakva je skrb za jezik Sandàklija, a s koje strane dolaze osporavanja, negi-ranja i nipoda{tavanja?

Halilovi}: Bo{njaci su se na popisu izjasnili da govore bosanskim jezikom, to je ~injenica. Postoji veliki problem {to Bo{njaci maternji jezik i kulturu u {kolama u Srbiji ima-ju kao izborni predmet, a ne kao obavezni. Ta stvar je bo-lje rije{ena u Crnoj Gori. Veliki problem je i to {to je pro-gram za ud`benike pravio jedan organ koji se zove Nacio-nalni savjet bo{nja~ke manjine u Srbiji, a ljudi iz tog orga-na kaù – da li mi vjerujete – da se taj organ zove Bo{nja~ko nacionalno vije}e. To je dràvni organ u kom su neki Bo{-njaci, mahom primitivni, nepismeni, jadni – te{ko mi je da kaèm ovu istinu – i, eto tako, oni to rade amaterski jer su amateri. A kako bi druga~ije? Oni misle da su ti ud`benici mnogo dobri. Javno mnenje ne moè da im sudi, jer je narod izgubljen i ni{ta ne zna. I skoro svima je ugodno u tom besmislu – nepismenjakovi}i misle da su u~inili veliku stvar, a narod misli da je dobio svoju kulturu u {kolama. Pojedinci, rijetki pojedinci znaju {ta je to, ali kome da ka-ù. Kome da se àle? Mislite da to zanima nekog od Bo{-njaka u Sandàku? Ili u BiH? Tuga jedna, kad narod pro pa-da ne propada za jedan dan nego polako. Dug je to pro-ces, volio bih da nisam u pravu, ali ako nastavimo s ovako nepismenim ljudima da gradimo sebe izgubi}emo i sebe i nepismene, ali i pismene. To sve vodi jedna partija, a ako taj organ uzme druga partija ne vidim da }e se to raditi bolje od prve. Isti su to diletanti, drski u svojoj naivnosti i sigurni u elitizam svog primitivizma. Ipak, jezik pre ̀ ivljava u knjigama. Kultura traì institucije da bi one bile servis njenog domara. Kod nas su institucije sputane ljudima ko ji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: “Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke“. A bio nam je direktor Doma kulture jedan koji je bio vo|a navija~a na stadionu. A onaj Nacio-nalni savjet, to je tek ~udo. Bila bi preduga pri~a o njemu.

• Osniva~ ste i glavni urednik knjièvnog lista «Sent». Razvidno je da njime oda{iljete jasne poruke svima koji vas okruùju etnokulturalnim razli~itostima. Jednosta-vno, Vi im nudite suradnju. Te{ko je izboriti se za tako neovisnu poziciju. Mi vam se odista divimo, ali ipak re-cite nam na kakve ure|iva~ke prepreke nailazite?

Halilovi}: Sara|ujemo sa onima ~iju knjièvnost cijeni-mo. To su pojedinci iz raznih naroda. Mnogi su nas hvalili, govorili su kako smo otvoreni za sve narode. Meni je bit-nije to {to smo otvoreni za razli~ite poetike i generacije. Nismo mi UN da pa da smo otvoreni ili zatvoreni za naro-de. To {to je neko Bo{njak, Srbin, Hrvat, Ma|ar, Nikaragva-nac, Arapin, Amerikanac ili {ta znam ja, ne interesuje me to. Mi ga objavimo ako mu je dobra pri~a ili pjesma. Za{to bi mi otvarali vrata narodima? Pisac pi{e sobom i ako to valja treba da se objavi. Od na{eg Novog Pazara nismo

do bili nikad ni jedan euro pomo}i za SENT. To je normal-no, jer ~im nisi ~lan partije na vlasti ti kao da ne postoji{. To je mo`da Vama neshvatljivo, ali tako je. Ovdje vlasti po-dràvaju samo one koji misle da su pisci i koji ìve u vice-vima pravih pisaca. Nije stvar {to }e i to pro}i, nego se ne nadam da }e biti bolje kad neki drugi do|u na vlast. Volio bih da prona|em nadu koja }e biti zasnovana na realnoj {ansi, ali ne mogu. Ozbiljnim pisicma koji ìve u Sandàku vrata su otvorena kod izdava~a i u ~asopisima {irom biv{e SFRJ. To je ono {to je dobro. Tri posljednje knjige nisam ni promovisao u Novom Pazaru. Za{to? Da neko urgira da ne po{alje TV i time da misli da me o{tetio. Neka svako ì vi svoj ìvot. [tampao sam knjige kod izdava~a koji ne{to zna~e u svijetu knjièvnosti, to su, osim za prvu knjigu, iz-da va~i u Beogradu. Birao sam dobre uslove i izadava~e ko ji mogu kvalitetno promovisati te knjige. Svaki pisac tra-ì dobre uslove. Moje knjige su odli~no primljene kod ~ita-la ca i kriti~ara, mada meni to ne zna~i mnogo. Ozbiljni pisci iz Sandàka su dobro prihva}eni kod ~italaca i kriti ke, a ne}emo se utrkivati da nas prihvate partije. Mnogi nisu pisali za svoje vrijeme nego za vrijeme koje dolazi. Prostor je jo{ i manje bitan od dijela vremena u vremenu. SENT je imao dobru ulogu, ulogu povezivanja. Dalji put SENTA bi}e tematski brojevi. Na{ motiv za objavljivanje je inat.

• U doba postmodernih postupaka i dekonstruk-cijske metode kakav je odnos snaga na Sandàku iz-me|u tradicijskih knjièvnih vrijednosti, koje su nemi-

2 0 B E H A R 7 8

novno odre|ene tlom i zavi~ajem, i onih inovacijskih- mladih i najmla|ih snaga?

Halilovi}: Ili je neki tekst knjièvnost ili nije knjièvnost. Ako bi sada neko pisao kao Ovidije zar bi bio ismijan? U jed-noj pri~i mogu biti i Empedokle i Bido iz Bobovika, ba{ su kod mene u jednoj pri~i. Smatram da ne postoje nikakvi pravci u knjièvnosti, gadim se na sve trendove – onaj koji na|e svoj glas na{ao je knjièvnost. Svako moè da pomene svoj kraj, neki grad, ili livadu ili mravinjak – ali u osnovi svake knjièvnosti je poezis, a on je neobja{njiv, u njemu mo gu bi ti i hemijske formule. Za mene su veliki pisci i ]a mil Sijari} i Andre Breton, a nisu sli~ni. Mnogi bi mogli pomisliti da je Sija ri} stariji od Bretona. Ispri~ati dobru pri~u i ispjevati pjesmu, prona}i te-mu, re}i, nahraniti ne~iju du{u – to su pitanja knjièvnosti.

• Na koji na~in ocjenjujete svoju integraciju i onu svo jih kolega u kontekst europske i svjetske knjièv-nosti? Osje}aju li se uzori i utjecaji, s koje strane dola-ze i kako djeluju?

Halilovi}: Samo }u Vam re}i ovo. Ako ima talenta i sna-ge da radi, ako ima da jede, ako moè dugo da sjedi nad tekstom i ako ima toplu sobu - ovdje pisac, ako je pisac, moè da stvori veliku literaturu jer Sandàk je mix i stare Gr~ke i vizantije i Orijenta i dio je Evrope. Pa ja ~itam uju-tru Eshila, a predve~e Dèlaludina Rumija. Pred spavanje ~itam Li Tai Pea i Karvera. Ba{ ju~e sam sve to prevrtao. To su veliki pisci. Ja volim tu knjièvnost, ~itam je, ìvim je. Internet je pribliìo sve ljude ovog svijeta, a treba da zna-mo da smo samo u jednom djeli}u vremena. îtati sve, a biti svoj i biti bilo ~iji. îtajmo se iz raznih jezika, ~itajmo

se iz raznih vremena, koristimo blagodati knjièvnih dje-la! Ja po{tujem svaku te`nju da se razvije kulturna sara-dnja na balkanskom prostoru, jer svi imaju korist od toga. Zar treba sad po jedan Bo{njak, Srbin i Hrvat da prevedu Tolstoja da bi ga svi ~itali. Jedan prevede jednog pisca, a onaj drugi nek traì drugog, da {ire vidimo.

• Mnogi povjesni~ari knjièvnosti isti~u sandà~ku pjesni~ku ~aroliju. Od ~ega se ona sastoji? Mnogi pak koji se bave politi~kom povije{}u ~esto spominju ̀ e stoke, sposobne, probita~ne i nesmiljene stanovnike sandà ~-kog prostora. Objasnite nam gdje se krije istina?

Halilovi}: Pjesnici sa ovog prostora, ne svi naravno, imaju odli~nu poeziju. Osnovno je pitanje kako na pravi na~in izreklamirati tu ~injenicu. Ne vidim neku instituciju koja bi podràla projekat neke antologije koja bi bila pre-vedena na nekoliko jezika. „Preporod“ to moè, ali nema novac. Narod jeste probojan, vrlo uporan, mo`da i zbog toga {to mu nije lako da se prehrani.

• Kikindska Narodna biblioteka «Jovan Popovi}» objavila je zajedno sa Udruènjem gra|ana «Tre}i Trg»

antologiju nove kratke pri~e Bosne i Hercegovine, Hr-vatske i Srbije i Crne Gore pod nazivom «Na tre}em trgu». Svaka od zemalja u~esnica imala je priliku da predstavi ~etiri autora, pri ~emu je svakom autoru po-sve}en pribli`no jednak prostor za tekstove. Vi ste je-dan od uvr{tenih pisaca. Zanima nas koje bliskosti spa-jaju autore koji vi{e ne dijele istu dràvu? Radi li se mo`da o knjièvno teorijskoj pretpostavci: od svih knji-èvnih vrsta kratka pri~a je najsrodnija egzistencijal-nim impulsima novog planetarnog nara{taja? Napo-sljetku, svjedo~i li ova antologija neminovnost kultur-ne razmjene u jezi~no i tradicijski srodnim, ali na ̀ a-lost, u mnogo ~emu antagoniziranim ju`noslavenskim kulturama?

Halilovi}: Dobro je {to se pojavila ta antologija. Drago mi je {to su u njoj i moje pri~e. Bilo je odli~no druènje zastupljenih pisaca, zna~e svi ti kontakti, poznanstva, raz-mjena informacija. Kratka pri~a je fenomen i mislim da }e jo{ dugo imati zna~aj. A zna~ajna je jo{ od Pri~a iz 1001. no}i. [to se ti~e pitanja koliko postoji bliskost me|u auto-rima trebalo bi mi dosta prostora da kaèm svoje mi{ljenje, ali ima onih ~ije su pri~e bliske, ali ne bliske sa svima. Nije ~udno {to je neko blizak nekome iako ne ìve u istoj drà-vi. Moè neko nekom biti blizak ako ìvi u velikoj dràvi, naprimjer SAD, ali razlika je poèljna u knjièvnosti, potreb-na je originalnost. Mislim da danas u savremenoj evrop-skoj knjièvnosti postoji problem prevelike bliskosti stoti-na i hiljada pisaca. Ne treba svi da pi{u jednu pjesmu. Pi-sac treba da je prepoznatljiv i ako ostavi pjesmu na ban-deri i ne potpi{e je. Da je Vasko Popa ostavljao pjesme na

banderi svi bi znali da su njegove.

• Nedavno Vam je iza{la knjiga krat-kih pri~a pod na zivom «Kapilarne poja-ve». Ubrzo ste od kritike prepoznati kao jedan od ponajboljih pripovjeda~a s Va-{eg kulturnog prostora. Primije}en je Va{ britki humor i, istovremeno, istan~ana

osjetljivost u opisivanju tragi~ nosti ljudskih sudbina i njihovih apsurda te prisutnost jednostavnih oblika us-menog narodnog stvarala{tva poput bajke. Na koji ste na~in uspjeli spojiti postmoderne tehnike pisanja s tra-dicijom usmene knjièv nosti?

Halilovi}: Ne znam. Ne znam mnogo o ~inu pisanja. To je nagon, jasno mi je da je to nagon. Ne{to me goni da pi{em kao {to me ne{to goni, da jedem. Di{em i kad ne mislim o disanju, a pi{em i kad ne mislim o pisanju, ali ponekad sjednem pa zapi{em ne{to.

• Vi ste predsjednik «Preporoda» za Srbiju. Moète li nam ukratko opisati djelovanje te institucije na Va-{em prostoru?

Halilovi}: Bio sam predsjednik za Srbiju i Crnu Goru, a Crna Gora vi{e nije u dràvnoj zajednici. Sjedi{te „Prepo-roda“ je u Novom Pazaru. Koristimo kancelarije u kojima je „Sent“, a tu smo i formirali „Preporod“. U Izvr{nom od-boru su knjièvnici Zehnija Buli}, Jahja Fehratovi}, Ekrem Hamidovi}, Hana Oklapi, Nadija Rebronja, pijanistkinja Naka Nik{i} i karikaturist Muhamed \erlek koji je predsje-


Kod nas su institucije sputane ljudima koji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: “Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke“.

B E H A R 7 8 2 1


dnik Skup{tine „Preporo-da“. Procijenili smo da nam treba ta nacionalna institu-cija, jer na{e nacionalne in-stitucije koje su ve} posto-jale bile su servisi politi~kih partija i ostale su to i da-nas. „Preporod“ nije politi-~ki servis. To je istina i bar to je ne{to {to oni ne mogu dobiti blanko. Predsjednik „Preporoda“ u BiH, gospo-din [a}ir Filandra, uputio je pis mo dvojici „va`nih“ po li-ti~ara i jednom slu`beniku Is lamske zajednice Sandà-ka, traìo je da nam pomo-gnu. Politi~ari kojima se ob-ratio oglu{ili su se, ne zani-ma njih kultura. Iz Islamske zajednice imamo ~vrsto obe }anje da }e nam pomo}i da do|emo do kancelarije. Pripremamo jednu izlo`bu mladih slikara Bo{njaka ko-je èlimo predstaviti u Sa-rajevu i nadam se da }emo to realizovati. Sa~inili smo bazu podatak umjetnika Bo{ njaka u Srbiji i Crnoj Go ri, a ja sam okon~ao jedan projekat koji se zove ATIK – Arhiva tra-dicije, istorije i kulture. U njemu je vi{e od sto tonskih zapi-sa i razgovora. Izvr{ni odbor „Preporoda“ je okosnica ne-djeljnog lista „Glas San dàka“ koji izlazi od jula 2006.godi-ne. To je ogroman posao, ali kad izi|e „Behar“ iz {tampe ne znam da li }e izla ziti „Glas Sandàka“, poli ti ~ari nas boj-kotuju, prijete vla snicima tra fi ka i gone ih da nam ne pro-daju novine ~i me ~ine kri vi~no djelo. Biznismeni ne smiju reklamirati svoje fi rme kod nas. Crno, crno, ali realno. Te{ko }e „Glas San dà ka“ opstati, ali moram kazati istinu. Tako je kako je.

• Regionalna TV u Novom Pazaru emitirala je ten-denciozni i neprofesionalni prilog o Vama u kojem ste optuèni da u «Blicu» stvarate negativnu sliku o No-vom Pazaru. U prilogu Regionalne TV prikazani su Va{i tekstovi iz posljednje dvije godine. O ~emu se zapravo radi kada govorimo o medijskim i stvarala~kim slobo-dama na Sandàku? Radi li se o obra~unu sa politi~kim neistomi{ljenicima i o ~emu ste Vi to uop}e pisali?

Halilovi}: E, ovako. Moram Vam objasniti {ta se sve desilo i zbog ~ega. Ja sam jedini novinar koji je objavio vijest da }e neko udruènje Sandàklija koje postoji u Sa-rajevu traìti od vlasti u BiH da zabrani ulaz Sulejmanu Ugljaninu u BiH jer je sjedio u blizini Luke Karadì}a, brata Radovana Karadì}a na jednom skupu u Beogradu. Ja sam to objavio, a drugi nisu. Tada je Sulejman Ugljanin na redio jednom „novinaru“ koji radi na Regionalnoj TV da me blati. Ovaj je skenirao neke moje tekstove i optuìo me da stvaram lo{u sliku o Novom Pazaru. To su bili tek-

stovi o narkomaniji koja postoji, o kockarima, o ne-kim glistama koje je jedan ljekar na{ao kod tre}ine is-pitane djece i magistrirao tim istraìvanjem. E, oni ni-su pokazali moje tekstove gdje ima ne{to zanimljivo, pohvalno o nekom, nego su ove tekstove prikazali kao moj senzacionalizam i bla}enje po Novom Paza-ru, a za ra~un Ugljanina koji je iz Kosovske Mitrovi-ce. Nije to va`no, ko je odak le, jer su svi ljudi od jednog oca i jedne majke. Ali ja mislim da se i u No-vom Pazaru i u Kosovskoj Mitrovici mora kazivati isti-na. Novinarstvo je izme|u ostalog i upozorenje. Ne postoje novine da bi pisale samo o dobrim stvarima. Ako djeca imaju gliste to zna~i da vodovod treba popraviti. To je uloga me-dija, da podstaknu da se

problem rje{ava. Oni znaju to, ali su zaslijepljeni mr`njom prema neisto mi{ lje nicima i èle da ih blate. Taj novinar, koji je to radio, nosi prezime kao i ja. Mnogo bi mu bilo da mi uzme i ime. Sada ~ujem da mu Ugljanin, za dobro odra|en posao bla}enja, zida stan na jednoj zgradi i to nelegalno. I jo{ ovo, prije svega toga u Novi Pazar su dola-zila dva predsjednika novinarskih udruènja koji su govorili o senzacionalizmu. Regionalna TV je njihove izjave ukom-ponovala u prilog o meni kao da oni napadaju mene. Kad su oni vidjeli taj prilog bili su {okirani na koji na~in ih je Regionalna TV upotrijebila protiv mene. Naravno, ogradili su se. Ali cijelo to bla}enje mene ne poga|a, mada nije bilo svejedno mojoj majci, ocu, bratu, sestri, mojoj èni. Sin mi je tad imao pet mjeseci i kad ga je èna podojila uzvriskao se i nije mogao da zaspi. Valjda mu je prenijela nervozu. Ja }u sve da im halalim, ali ho}e li im haliliti dijete od pet mje-seci koje zbog njihovog zla nije moglo da spava. Neka me blate, znam da ima ljudi koju ne razumiju tu stvar i mogu povjerovati u to, ali {ta da radim. Savest mi je mirna. Istina postoji ~ak i ako je niko od ljudi na ovom svijetu ne kaè. A ako se kaè istina to je ve} ne{to, ako se blati onaj koji go-vori istinu to je ~injenica koja }e propasti, a njihovo bla}enje po meni tako|e je inspirisano ~injeniom da sam pisao o 12 miliona eura iz op{tinskog budèta koja su oni nenamenski utro{ili. Oni treba da znaju da je do{la istina i propala je la`. Ako ljudi iz te politi~ke strukture na ovom svijetu ne budu odgovarali za zlo koje su nanijeli svom narodu, kako oni tako i njihovi politi~ki protivnici koji su isti ko i oni, odgova-ra}e na drugom svijetu. Sve nas ~eka pravedni obra~un, zbog toga sam spokojan i uzdam se u pravdu. Bi}e obrado-vani oni koji su strpljivi.

2 2 B E H A R 7 8

^ A S O P I S I

Zamisao o ~asopisu «Sarajevske sveske / bilje`nice» po-javila se kao plod inicijative skupine istaknutih knjièvnika i intelektualaca s cijelog podru~ja biv{e Jugoslavije, stoga se naslov ovoga ~asopisa pojavljuje u ~ak pet svojih ina-~ica. Uredni{tvo ~asopisa uvjereno je da namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje «Sarajevskih sve-ski» nije stvaranje intelektualne platforme za politi~ku

rekon stituciju Jugoslavije, jer oni ne dovode u pitanje real-nost postojanja novih dràva iako su aktivni sudionici kul-turnog ìvota u svojim mati~nim sredinama i nisu li{eni osje}aja nacionalne pripadnosti. Zagovaraju}i normalnu komunikaciju me|u kulturama i pojedincima, uvjereni su da oboga}uju vlastiti kulturni identitet te pomaù stva-ranju uvjeta da prostor biv{e Jugoslavije postane regijom plodonosnog proìmanja. Primijetiti }emo da su Saraje-vske bilje`nice punopravni nasljednik ~asopisa «Gesta» koji je krajem osamdesetih godina pro{log stolje}a, unu-tar svog izdava~kog okvira, izdavao zbornike radova pod naslovom «Komparativno prou~avanje ju`noslavenskih knji ̀ evnosti». Znanstveni radovi objavljivani u ~asopisu «Gesta» jasno su inzistirali na jezi~nim i sudbinskim srod-nostima i bliskostima ju`noslavenskih knjièvnosti. Ve} je tada utvr|eno da se preuzimanjem komparatisti~kog kon-cepta kao modela istraìvanja ju`noslavenskih knjièvnosti priznaje nacionalni karakter jugoslavenskih knjièvnosti te se otklanjala mogu}nost stvaranja jedinstvene nacio-nalne knjièvnosti pod nazivom «jugoslavenska». U tom smislu neodrìve su sve primjedbe lokalnih nacionalista, zadojenih govorom mr`nje, na ra~un vrijednog izdava~kog projekta «Sarajevske bilje`nice». Svakom dobronamjer-nom ~itaocu i prou~avatelju knjièvnosti uvidom u ovaj ~asopis postati }e jasno da se ne radi o izrazu neke vi{e i nove nadnacionalne cjeline. Tome u prilog ide i ~injenica da su autorski prilozi objavljivani na izvornom jeziku au-tora (bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom), a slovenski i makedonski su osim na izvornom jeziku preve-deni i na jedan od spomenuta ~etiri jezika.

Trinaesti broj ~asopisa donosi nam temu “Suvremeni ro man u regiji”, a uvodnik je napisala Slavenka Drakuli}. U ovom broju izabrani su odlomci iz neobjavljenih roma-na iz cijele regije biv{e Jugoslavije, a uvr{teni autori su: Ivo Bre{an, Da{a Drndi}, Josip Mlaki}, Mirko Kova~, Maja No-vak, Miha Mazzini, Feri Lainscek, Venko Andonovski, Dra-gi Mihajlovski, Kica K. Kolbe, Zvonka Gazivoda, Dragan Veliki}, Bal{a Brkovi}, Andrej Nikolaidis, Dragan Radulo-vi}, Emir [akovi}, Goran Samardì}, Ranko Risojevi}, Fatos Kongoli i Mehmet Kraja. U ovom broju uredni~ki je nagla-sak na knjièvno stvaranje mla|ih autora me|u kojima

Izi{ao je trinaesti broj «Sarajevskih bilje`nica / sveski /cbecke / zvezki / tetratki » za 2006. godinu

«SARAJEVSKE SVESKE» - ju`noslavenski me|uknjièvni preglediPi{e: Filip Mursel Begovi}

B E H A R 7 8 2 3

ima i pisaca koji su se afi rmirali kao internacionalne knjièv-ne zvijezde, prevo|ene na mnoge jezike. Opse`nim blo-kom kriti~kih priloga i knjièvno-povijesnih pregleda ~ita-telji su upozoreni na relevantne knjièvne pojave. Ured ni-{tvo nije u potpunosti uspjelo u svojoj namjeri da kriti~ari i knjièvni povjesni~ari pi{u o knjigama tiskanim u drugim knjièvnim sredinama. Knjièvni kriti~ari, teoreti~ari i po-

vjesni~ari knjièvnosti i u ovom broju «Sarajevskih bilje`nica» dali su ~itav niz panoramskih prikaza novih knjièvnih pojava u pojedinim knjièvno sti-ma te pregled {ireg knji-èvnog konteksta ju` no-slavenskih knji ̀ ev nosti. O hrvatskom su vreme-nom romanu svo je prilo-ge objavili su glavni ure-dnik Sarajev skih bilje`ni-ca Velimir Vi skovi}, An-

drea Zlatar i Jag na Poga~nik. O aktu al nim knjièvnim pojavama na slovenskoj knji ̀ evnoj sceni pi{u Mitja ân-der, Vanesa Matajc i Matej Bogataj. Makedon ski roman predstavili su Robert Alagjozovski i Elizabeta [eleva. Bo-gatu proznu produkciju iz Srbije i Crne Gore svojim prilo-zima popratili su Tihomir Brajovi}, Mihajlo Panti}, Dejan Ili}, Gojko Boòvi}, Tatjana Rosi} i Pavle Goranovi}. O bo-sanskohercegova~kom romanu pi{u Enver Ka zaz, Alma Skopljak, Alma Deni}-Grabi}, Nirman Moranjak- Bambu-ra} i Ajla Demiragi}. O albanskom romanu napisanom na prostoru Kosova, Makedonije i Crne Gore u posljednjem desetlje}u izvijestio je Ali Aliu.

îtaocima }e biti zanimljiv razgovor trojice bo{nja~kih knjièvnika i teoreti~ara knjièvnosti Nedàda Ibri{imovi}a, Envera Kazaza i Nedàda Ibrahimovi}a pod nazivom «Trija-log». Tematski blok posve}en je projektu “Misli BiH”, koju su osmislili Michael Schroen, direktor Goethe instituta, i Nazif Hasanbegovi}, direktor agencije CMC. Njihov zajedni-~ki esej prethodi nizu upe~atljivih umjetni~kih radova iz cijele Bosne i Hercegovine. Projekt Schroena i Hasanbego-vi}a ina~e je realiziran u okviru «Pakta za stabilnost jugo-isto~ne Evrope».

Moèmo ustvrditi da su povijesti nacionalnih knjièv-nosti centralne perspektive u kojima se pojedina knjièv-nost javlja, ali time nije re~eno da su druge perspektive manje va`ne, interesantne ili istinite. Kao i sve druge eu-ropske knjièvnosti i ju`noslavenske se mogu istraìvati pomo}u kontaktnih, genetskih i tipolo{kih veza i srodno-sti, ali postaju korisne samo ako se na kvalitetan na~in prakticiraju. Od znanosti o knjièvnosti va`nija }e biti sa-mo tipologija zbliàvanja i usporedno prikazivanje knjièv-nih djela. Ovaj je ~asopis upravo u tom smislu vrijedan izdava~ki projekt. Dakle, Sarajevske bilje`nice/sveske br. 13 nisu ni ovaj put poku{ale obnoviti jugoslavenski duho-vni i kulturni prostor ve} stvoriti pretpostavke da svaka humanisti~ka vizija dru{tvenih odnosa naroda i narodno-sti s prostora biv{e Jugoslavije moè biti zalog obilju i kva-liteti kulturnih dobara.

Z V U KO M J E R

Svakom dobronamjernom ~itaocu i prou~avatelju knjièvnosti uvidom u ovaj ~asopis postati }e jasno da se ne radi o izrazu neke vi{e i nove nadnacionalne cjeline.

BOSANSKA ROCK LUTNJA Sting: «Songs From The Labyrinth», Deutsche Grammophon/Aquarius records, 2006.

Novi Stingov album pod nazivom “Songs From The La-byrinth” inspiriran je glazbom enigmati~nog engleskog ka-snorenesansnog skladatelja i glazbenika Johna Dowlanda (1563. - 1626.). Koketiranje rock muzi~ara s renesansnom glazbom nije ni{ta novo na diskografskom trì {tu (sjetimo se iznimnog rock benda «Gryphon» koji je po~etkom se-damdesetih, svojim albumom «Midnight mush rumps», izazvao senzaciju u svijetu glazbe), ali kada sa Stingom na albumu sura|uje lutnjist iz Bosne, na{e se zanimanje (zbog senzacionalne veze) uvelike pove}ava. Rije~ je o Edinu Ka-ramazovu, cijenjenom svira~u lutnje i glazbeniku koji se ne ograni~ava samo na izvo|enje tradicionalnih renesansnih glazbenih formi. Sting je Karamazova zapazio zbog njego-vih sposobnosti da renesansnu glazbu na lutnji prenese u kontekst suvremene glazbe i iskoristi nevjerojatne mogu}-nosti improvizacije koje nudi to glazbalo.

Karamazov je odrào brojne uspje{ne nastupe na naj-zna~ajnijim svjetskim pozornicama te europskim i ameri~-kim festivalima, a 2004. Aquarius Records objavio je nje-gov CD pod nazivom «Concerto In Dialogo». Sting je za Dowlandovu glazbu ~uo po~etkom osamdesetih godina te ga je ona, po njegovim rije~ima, «lagano proganjala» vi{e od dvadesetak godina. Nedavno se ipak odlu~io oìviti 23 pjesme prekrasnih renesansnih melodija sklada-nih za lutnju. Album Rock zvijezde i lutnjista iz Bosne koji su «oìvjeli» renesansnog majstora izazvao je veliko zani-manje javnosti. Naime, svi su se s pravom zapitali na koji }e na~in engleski rocker interpretirati baladi~nu glazbu Johna Dowlanda, proslavljenog skladatelja i pjeva~a iz vremena engleske kraljice Elizabete I. No, uradak je ubrzo gomilao kriti~arske zvjezdice te mnogi vjeruju da je za to najzaslu`niji upravo iznimni glazbeni znalac Karamazov.

Pri~a o poznanstvu dva opre~na glazbenika zaista je zanimljiva. Edin je s prijateljima osnovao trio “Bra}a Kara-mazov” po kojemu je poslije i uzeo prezime. Prvi put su-sreo se sa Stingom u Hamburgu gdje je na cirkuskoj pre-dstavi svirao Mozarta sluè}i se metlom umjesto glazba-lom. Njegova jedinstvena interpretacija Mozartova Ronda impresionirala je Stinga i njegovu suprugu te su ih pozva-li da sviraju u Engleskoj na proslavi njegova ro|endana. Stinga je nemalo iznenadilo kad mu je stigla odbijenica u kojoj je pisalo da su «Bra~a Karamazov» ozbiljni glazbeni-ci koji ne}e izigravati majmune za rock pjeva~a i njegovu ènu. No, bosanski lutnjist i rock zvijezda mnogo su godi-na kasnije obnovili poznanstvo i ostvarili glazbeno izne na-|enje koje se svakom glazbenom sladokuscu i zvukomjer-niku moè toplo preporu~iti.

F.M.B.

2 4 B E H A R 7 8

Bauk islama kruì Za-gre bom! Tu je “uznemiru-ju }u tvrdnju”, istina za-ba {u re no, jedan hrvat-ski pisac u nedavnoj po-lemici s drugim piscem “povjerio” hrvatskom ~i ta teljstvu, izlo ̀ iv {i se ne malom riziku. U rizik mu se, naime, i to kao podrazumijevaju}e, ura-~u nalo to {to je, dok se povjeravao, bio svjestan ~inje nice da “stanje na terenu” nije nimalo umi-ruju}e, to jest da u Pale-

stini Hamas dobiva izbore i da europske metropole od Ma-drida do Londona strepe od novih napada islamskih tero-rista. Povjeravanje mu je, osim obra~una s neistomi{ljenikom, barem jednako toliko imalo za cilj i dru{tvenu ovjeru nje-govih teza, takozvanu potvrdu javnosti. I nitko da gukne, nitko da primijeti gotovo profesionalno {ovenstvo i la`no-umiljato, molsko unjkanje odve} zabrinuta pisca. Naprotiv, sva tekstovna makljaà koju su pisci demonstrirali ostala je u zoni tobo`nje brutalnosti jednog i nevinosti drugog. Ide-je, me|utim, njihovih tekstova ve} su lanjski snijeg jer hr-vatskim dru{tvenim i kulturnim prostorom ravnaju kibici i neutje{no ravnodu{ni cinici koji manipuliraju stvarno{}u po vlastitom }eifu.

“On brani islam strastvenije od kakvog u~enika medre-se ili skrivenog imama Mehdija”, rije~i su Draèna Ka-tunari}a kojima tereti Miljenka Jergovi}a. Taj se “domovine sin” tako pokazao nepa-tvorenim junakom i ognji{tarcem, koji se, eto, zabrinut zbog antipiciraju}eg zuluma koji njegovu i na{em Agramu prijeti od islama, od hrvatskog liberalnog intelek-tualca prometnuo u istomi{ljenika notor-nog Vice Vukojevi}a. K’o biva hrabar, on naravno kuì {to je kurentna roba! Jo{ kad grakne da Jergovi} “muslimanizira i saraje-vizira Zagreb”, sve su pretpostavke za nje-govo doìvotno ~lan stvo u elitno dru{tvance nacionalno nepropitnih inte-lektualnih velikodostojnika ostva re ne i on zacijelo do kraja ìvota vi{e ni{ta ne treba napisati ni re}i da bi zasluìo povjerenje svekolike javnosti. A kad se ibreti, kako kaè, Jergovi}evu gorljivom poistovje}ivanju s Kur’anom i kad nam sugerira da se od pripadnika rockerske generacije ne o~ekuje pristanak nego snaàn otklon od bilo kakve reli-

gioznosti - sve positno lupetaju}i o prosvjetiteljstvu, Vol-taireu i kritici islama - jasno je ~ime je motiviran i za kakav “novi svjetski poredak” navija. Stereotip do stereotipa na kojem ni~e ta slaba misao nikoga nisu zasmetali, jo{ manje {ovenski podteksti kojim su isti garnirani.

Brine to utoliko {to nam to pone{to kazuje o tome kako hrvatsko dru{tvo pati od uvezenih paranoja koje i ono ima pravo ili kani izvoziti. To je, po{teno govore}i, danak glo-balizacije. Zabrinutost je, me|utim, veza kada la`ni moral-ni apostoli hrvatskog dru{tva lamentiraju nad “muslimani-zacijom” u planetarno poèljnom i nakaradno-globaliza-cijskom klju~u koji u muslimanima odreda vidi go otpad od ljudi, vjerske fanatike i prijetnju “na{im” civilizacijskim vrijednostima. Ako je to, a jest, najstra{nije, uputno se pi-tati za{to brojna muslimanska zajednica, prije svih Islamska zajednica i Me{ihat, ali i nekolicina bo{nja~kih, albanskih i romskih udruga nije reagirala na Katunari}eve insinuacije. To bi bila principijelna i nedvojbeno ~asna gesta kojom bi muslimani u javnosti pokazali da ih se ti~u odnosi u dru{tvu u kojem ìve, da su svjesni vlastitog poloàja u njemu i da ga sami umiju artikulirati. Za njih je manje pritom bitna polemika u cjelini, koliko njeni fragmenti koji se svakoga muslimana pojedina~no trebaju ticati, ako ni zbog ~ega drugog onda zato {to posredno formiraju dru{tveni ukus koji je u najuòj vezi s njihovom manjinskom egzistenci-jom. Svakako je jedna od tema za {iru dru{tvenu raspravu je li “muslimanizacija” sama po sebi takvo zlo kakvo nam je sugerirano re~enim tekstom. Zatim, {to uop}e zna~i nekog “muslimanizirati”? Premda je pouzdano da je po-srijedi neki novootkriveni “gen orijentalista” u Katunari}u, koji mu je prouzro~io suludu fascinaciju kolegama s mno-

gih orijentalisti~kih katedri (a koji u najboljoj tradiciji libe-ralnog Zapada po~esto zatiru i najbizarnijom mr`njom in-terpretiraju sve {to miri{e na islam i muslimane), trebalo bi inzistirati na odgovoru {to zna~i muslimanizirati Zagreb? A {to sarajevizirati ga? Da je to i mogu}e, bi li Zagreb bio ljep{im ili ru`nijim gradom? Uostalom, pitanje je i kako

Zulum mondenih {ovena Pi{e: Ervin Jahi}

D R U [ T V O S O G R A N I ^ E N O M O D G OV O R N O [ ] U

Dopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i bezobraznu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} Jergovi}a, na primjer, optuìo za ìdovizaciju i telavivizaciju Zagreba. Nezamislivo, sloìt }e te se, jer nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da ozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si time ìg antisemita posred ~ela.

B E H A R 7 8 2 5

manjina legalnim mehanizmima oblikuje ukus ve}ine? Ili je na{ pisac mislio o njenim zaplotnja~kim aktivnostima? [to se Sarajeva ti~e, otkad je ono u univerzalnoj predod`bi to-liko tamno i povjerenja nedostojno mjesto? To nam je prvi glas o tome. No dobro, premda se ta pitanja doimaju be-smislenima, kako od{utjeti govor mr`nje u tvrdnji da netko strastvenije brani islam od u~enika medrese? I otkad se to vjerske {kole smatraju teroristi~kim gnijezdima? Nema li i Zagreb jedno takvo divno mjesto gdje se dje~aci i djevoj~ice, koji su pritom ro|eni u Hrvatskoj i time upisani u knjigu dràvljana, u~e islamu i, zacijelo misli na{ odve} zabrinuti pisac, koje~emu drugome naopakom?

Dopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i bezobraz-nu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} Jergovi}a, na primjer, optuìo za ìdovizaciju i telavivizaciju Zagreba. Nezamislivo, sloìt }e te se, jer nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da ozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si time ìg antisemita posred ~ela. Ipak, za-mislimo, dakle. S pravom bi se uzbudila mala, dobrodu{na i dobro organizirana ìdovska zajednica, a hrvatski bi in-telektualci odreda ustali u obranu dostojanstva tog ma-njin skoga naroda. Zvao se to njihov dobar socijalni imid` ili kakogod, na{e bi simpatije svakako bile na strani ne-pravedno napadnutih i tom tvrdnjom s razlogom povrije|e-nih. I premda sve to nije mogu}e, premda nikome ozbilj-nome ne pada na pamet vrije|ati @idove (i ìdove) optu-ùju}i ih za moèbitnu ̀ idovizaciju, i time se izlagati padu socijalnih dionica i civilizacijskoj omrazi (jer je to koliko la`, toliko i blesavo, i hvala Bogu da je tako!) - sigurno je da pravda nije za svakoga, a naàlost ni ljudska prava, i da je kudikamo danas teè biti muslimanom nego ìdovom ili kr{}aninom usred kr{}anske Europe.

Prilika, me|utim, za suvislu reakciju Islamske zajednice i polemiku s pomodnim brani~ima zapadne civilizacije koji obra~unavaju s islamom jer je to u dana{njem svijetu trend i poèljno - nepovratno je propu{tena. Kao i prilika za te-meljitu politi~ku i moralnu dekontaminaciju hrvatskog dru-{tva upravo na toj preva`noj a }udljivoj temi. Osim {to je polemika izme|u dvaju pisaca parcijalno pro~itana, zabri-njavaju}e je da je Katunari}ev “ljupki” katalog {ovinizama upu}enih Jergovi}u od~itan tek kao povi{eni ton ulju|enog hrvatskog intelektualca, dok Bosan~eros Jergovi} ni na Onom svijetu valjda ne bi trebao biti amnestiran od bru-talnosti i primitivizma koje je toboè donio sa sobom iz tamnoga vilajeta. Teze su ovdje, dakle, opasno i besramno zamijenjene. Javnost je ili previdjela ili naprosto pokazala naro~ito razumijevanje za nisku Katunari}evih fa{isti~kih ispada: od neprimjerene demonizacije jedne monoteisti~ke religije, manipulacije kolektivnom imaginacijom, krivotvo-renja islama tvrdnjama i laìma o nekoliko islama, do ra-sisti~kih kli{eja o Drugom i govora mr`nje. A mo`da je ba{ to htjela ~uti, mo`da je bila inspirirana? Kako bilo, ostaje dojam da smo mrklim mrakom tzv. argumenata uglavnom na gubitku - osim onih koji provode svoj mondeni ideolo{ki i politi~ki zulum, procjenjuju}i da je to trenutno rentabilno i da im donosi korist. Pritom, naravno, ne mare}i za cijenu te obmane, niti za suspendiranje javnosti. Kao i stvarnosti u kojoj nam je ìvjeti.

I Z LO G K N J I G A

Hadèm Hajdarevi}: «Na sonetnim otocima», Vrijeme, Biblioteka Nova osje}ajnost, Zenica, 2004., 97 str.

«Na sonetnim otocima» jedana e-sta je zbirka poezije Hadèma Haj-darevi}a, pjesnika koji ~esto navodi da je njegova poezija poku{aj ravno-teè u varljivim smrtnostima na{im i obja{njava da poeziju pi{e ne bi li sti-hovima uravnao misli. Za ovu zbirku dobio je Planjaxovu nagradu za naj-bo lju knjigu poezije objavljenu u Bo-sni i Hercegovinu u 2004. godini. Haj-darevi}eve pjesme prevo|ene su na njema~ki, engleski, slovenski, polj ski i turski jezik, a zastupljen je u svim

novijim antologijama pjesni{tva Bosne i Hercegovine.

Josip Osti: «U~itelj ljubavi», Fraktura, Zapre{i}, 2005., 260 str.

Josip Osti pjesnik, pripovjeda~, ese jist, knjièvni kriti~ar, antolo gi-~ar i prevoditelj ro|en je u Saraje-vu. Trenuta~no ̀ ivi i radi u Sloveni-ji. U sentimentalnom romanu «U~i-telj ljubavi» ispisuje ponaj ljep{e stranice suvremene knjièv nosti o djetinjstvu i odrastanju. Nje gov ju-nak kroz nevi~ne dje~a~ke o~i zna-tièljno promatra svijet poslijerat-ne Bosne u kojem se izmje njuju prav de i nepravde. Osti kroz ~aro-liju rije~i, u kojima je vidljiv nje gov pjesni~ki poziv, ispisuje djelo za sve generacije ~itatelja.

Dèvad Karahasan: «No}no vije}e», Profi l international, Zagreb, 2005., 228 str.

Najnoviji roman bo{nja~kog knji-èvnika Dèvada Karahasana situi-ran je u isto~nu Bosnu, u gradi} Fo-~u, poznatu - uz ostalo - i po veli-kim zlo~inima koje su tamo po~inili ~etnici nad Bo{njacima tijekom Dru-gog svjetskog rata. Radnja romana zbiva se 1991. godine, neposredno prije po~etka me|unaci o nalnog su-koba u kojem }e ponovno stradati fo~anski Bo{njaci. Djela Dè vada

Karahasana u posljednjih su petnaestak godina doìvjela mnogobrojna izdanja i dobila niz presti`nih nagrada.

F. M. B.

2 6 B E H A R 7 8

Malo je {to toliko uzdiglo i uzburkalo medijsku i svaku drugu pra{inu u poratnoj Bosni i Hercegovini kao projekt Arheolo{ki park Bosanske doline piramida. Jedno naizgled bizarno i posve bezazleno alternativno arheolo{ko vjero-vanje, da se kraj Visokog, nekada kraljevskoga bosansko-ga grada, nalaze tri kolosalne piramide i hram nalik na Sto nehange, uzdignuto je ne samo na pijedestal nacional-nog ponosa i mogu}e toliko potrebne i ingeniozne «ka-rike koja nedostaje» u etnogenezi Bo{njaka, koliko je u isto vrijeme èstoko odba~eno od stru~nih krugova i ocrnjeno kao podvala, maltene s one strane razuma i svijesti ~ovjeka kao razumnoga bi}a. Dapa~e, dok za ame ri~-koga Bosanca Semira Osmanagi}a, arheo-loga amatera i zaljubljenika u new age vi-zije svijeta i povijesti, koji je naslutio da bi se kraj Visokog mogle nalaziti piramide i ostaci neke drevne kulture ili civilizacije, jedni isti~u da je «preporodio Bosnu» i ulio narodu «novu nadu» i da je za Bosnu on «novi Tito», drugi ga kude kao lakomislenu oso-bu i {arlatana koji fantazijama zamagljuje o~i iscrpljenom i sada zasljepljenom bosanskom narodu. Aktualna podje-la na «one koji vjeruju» believere u piramide, i «one koji ne vjeruju» - skeptike, mo`da je do danas najsna`nija po-djela koja je ikad potresla bosansko dru{tvo ali i {iru me-dijsku alternativnu scenu. Ve} uzgredni pogled na brojne Internet sajtove i forume, o{tra suprotstavljanja po-stojanju piramida, ili naslove s temom «Bosna kolijevka ~ovje~anstva» govori da je nekad marginalizirana i od svih gotovo zaboravljena arheolo{ka scena Bosne i Hercegovi-ne dobila nevi|enu pa`nju i kvantitetu koja se mjeri dese-tinama pa i stotinama tisu}a radoznalih Internet sudio-nika. Piramide su tako «u tren oka» postale svojevrsna

medijska, soteriolo{ka misterija koja kani iz temelja pro-mijeniti povijest i lice Bosne i Balkana uop}e.

Fenomen bosanskih piramida zapljusnuo je po~etkom ove godine snagom tzunamija i svjetske medije: od CNN-a do BBC-a, od Dnevnog Avaza do Pravde, od Radio Vatika-na pa do Japanskih nacionalnih TV postaja – piramide u Bosni postale su preko no}i udarna tema u vijestima i ne-porecivi planetarni fenomen. Naime, u prolje}e su po~ela iskapanja koja su nazvana «najve}im i najzna~ajnijim arhe-

olo{ko-geolo{kim istraìvanjima u svijetu», a dozvolu za iskapanje radova pribavio je Muzej u Visokom. Kao izvo|a~ istraìvanja navodi se novoformirana «Fondacija arheolo{ki park bosanske piramide» koja okuplja zainteresirane stru~-njake i volontere i koja se ve} na samom po~etku svoga djelovanja na{la na meti stru~ne javnosti. Predmet iska-panja bila su i jo{ su uvijek brda Viso~ica i Plje{ivica nado-mak Visokog. Razlog za{to su upravo ta mjesta izabrana za po~etak radova leì u ~injenici da ona, pogotovo Viso-~ica, stvarno li~e na piramidu. âk i Andri} za Viso~icu kaè u jednoj svojoj knjizi kako je to brdo «neobi~no o{trih bridova». No, temelj za istraìvanje bile su satelitske snim-ke doti~nih brda. Dr. Amer Smailbegovi}, geofi zi~ar i Sean Aklam iz korporacije Spectir u Nevadi, zaklju~ili su na os-novu radarsko topografskih podataka dobivenim za mi-sije Space Shutllea i drugih komercijalnih satelitskih siste-

A R H E O LO [ K I F E N O M E N I

BOSNA – KOLIJEVKA ÔVJEÂNSTVA?Iskapanja na Viso~ici nadomak grada Visoko, trideset kolometara od Sarajeva, dala zanimljive rezultate: otkri}e megalitnih plo~a te{kih vi{e tona

Pi{e: Marijan Grakali}

Istraìvanja su potakla razne spekulacije o stvarnom zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom «proto-bosanskom» pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a.

ma kako je izvjesno da se ne radi o obi~nim brdima ve} «o piramidama ili nekoj drugoj vje{ta~koj strukturi, vrlo pra-vilnih crta i kolosalnih razmjera». Istodobno su prona{li i tre}u sli~nu anomaliju ju`no od Viso~ice i Plje{ivice koja mo`da predstavlja tre}u piramidu, a formira jednostrani~an trokut sa Viso~icom i Plje{ivicom. Sve tri strukture imaju jasno oblikovane strane i zaravnane platoe na vrhu».

Radovi, koje je fi nancirao Semir Osmanagi}, ubrzo su dali izvjesne rezultate koji su, me|utim, postali predme-tom daljeg spora. U me|uvremenu, putem satelite indici-rano je ukupno devet potencijalnih gra|evina, piramida, na tlu Bosne i Hercegovine, a predsjednik Predsjedni{tva BIH Sulejman Tihi} na Kongresu pod pokroviteljstvom UNESCO-a o kulturi u zemljama regije odrànom u Opatiji u svibnju ove godine istakao je «da su prije mjesec dana otpo~ela intenzivna arheolo{ka iskopavanja u okolini gra-da Visoko, 30 kilometara od Sarajeva, gdje se prema na-lazima grupe arheologa nalaze ostaci nekoliko pirami-da». Tihi} je dodao i to kako: }e to biti jedno od najzna~aj-nijih i najspektakularnijih arheolo{kih otkri}a na svijetu, koje }e u znatnoj mjeri promijeniti povijest Europe, a od na{e regije napraviti jednu od najzna~ajnijih ne samo na-u~no-istraìva~kih ve} i turisti~kih destinacija». Istom pri-likom on je pozvao UNESCO da po{alje svoje stru~njake u Visoko, a njihov dolazak jo{ se o~ekuje. Naravno, ove izja-ve bile su povezane sa iskapanjima na Viso~ici koja su da-

la zanimljive rezultate: otkri}e plo~a te{kih vi{e tona koje su nekada o~ito bile pravilno poslagane a sada stoje malo nahereno i o~ito su nagriène zubom vremena. U prvim izvje{tajima glede tih megalitnih plo~a koje se jasno uo~a-vaju u gotovo svim sondama otvorenim na Viso~ici, geo-lozi su odmah zaklju~ili da one nisu «in sito». Dakle, da geolo{ki ne poti~u s tog brda. Prvo je iznesena teza geo-loginje gospo|e Na|ije Nuki}, koja je ~lan Fondacije za piramide, da su plo~e dopremljene iz Hercegovine, no ne-{to kasnije istraìvanje kojeg je vodio Dr. Ahmed Imamo-vi}, direktor Instituta za gra|evinski materijal u Tuzli, zak-lju~eno je da su plo~e lijevane, odnosno napravljene od «gra|evnog materijala velike ~vrsto}e».

Da stvar bude jo{ zanimljivija, na jednoj od prvih otko-panih plo~a u podno`ju Viso~ice jasno se uo~avaju znako-vi i simboli nekog nepoznatog piktografskog pisma. Zani-mljivo je kako je ekipa koja to istraùje, sljede}i mjesne legende o bijegu kraljice Katarine iz drevnog grada Visoki pred Osmanlijama, uskoro otkrila ~ak osamnaest kilome-tara tunela ispod tih brda koji ih mogu}e povezuju, a u jednome od njih megalitnu plo~u tako|er ozna~enu ne-kim nepoznatim pismom. To je potaklo razne spekulacije o stvarnom zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom «pro-to-bosanskom» pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a.

Uvod

Prije 12 500 godina ve}i dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Me|utim, ju`ni evropski obod, od Bas kije, preko [panjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kultura-ma. Razvijene civilizacije Pacifi ka, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organi-zaciju i spiritualni ̀ ivot ju`nih Evropljana. A za njih su pro-stori dana{nje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno va`ni kao energetski vrlo potentni. Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivla~nije u tada{njoj Evropi. Vi{emilenijsko pri-sustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost oli~enu u piramidama, monumen-talnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima. Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekri-veni vodom. Ubrzo, povla~enjem mora i protokom vreme-na, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.

Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove na-{ih davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sli~ica mo}i }e mo naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji ~ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheolo{kim draguljem.

Iz knjige “Bosanska piramida sunca” Semira Osmanagi}a


B E H A R 7 8 2 7

- Mnogi lokalni i strani stru~njaci izrazili su suzdrànost u vezi postoja nja piramide na Viso~ici. Pokrenuta je i Peti-cija pod nazivom ’Zaustavimo Osmanagi}a Sada!’ Mnogi navode da ne postoje historijske ~injenice po kojima bi se moglo tvrditi da u Visokom postoji piramida dok drugi opet osu|uju bilo kakve radove na Viso~ici koja je nacio-nalni spomenik Bosne i Hercegovine, te smatraju bilo koju aktivnost na tom mjestu ru{enjem i {te }e njem kulturnog dobra Bosne i Hercegovine. Ve}ina je ipak oprezna i suz dr-à na i pretpostavlja se da odobrava daljnja istraìvanja iako ne o~ekuje velike rezultate.

- Za Osmanagi}a se tvrdi da je manipulator, varalica i pet ljanac. Mnogi su primijetili da vje{to obr}e teze. U zad-nje vrijeme vi{e se ne radi o “piramidama” ve} o “arheo-lo{ koj lokaciji”. Urednici ameri~ke novinarske ekipe ABC New sa bili su iznena|eni tvrdnjama manjeg dijela stru~ne javnosti koji nikada nije posjetio piramide, a smatra da nije rije~ o arheolo{koj lokaciji.

- Stru~na javnost isti~e da Osmanagi} nema {to raditi na tom podru~ju jer se tu nalaze ostaci iz neolitskog i srednjevjekovnog perioda, a ne “piramida”. Osmanagi}eve tvrdnje odbili su stru~njaci iz Amerike, Evrope, BiH, Hrvat-ske, Srbije, Egipta i tako dalje.

- Osmanagi} nikada u javnosti nije objavio koliko pri ho-da je imala njegova Fondacija i na koji su na~in utro {eni.

- Osmanagi} je javno rekao da mu ne trebaju bosansko-hercegova~ki ar heo lozi i da }e on, koji je po struci polito-log, i{kolovati nove.

- Osmanagi} je preko medija, u ~ijoj je milosti, lansirao brojne napade na znanstvenike koji ga nisu podràli (osim sumnjivih znanstvenika Nadije i Mr. Bambuche koji su po-tvrdili postojanje piramida)

- Osmanagi}a su napustili gotovo svi stru~njaci koji su bili pozvani da sudjeluju na njegovom projektu.

Zamjerke i kontraargumenti

Fondacija «Arheolo{ki park: Bosan ska piramida Sunca» nastaviti }e geo-arheolo{ka istraìvanja na podru~ju Viso-kog i tokom zimskih mjeseci. Na red su do{li kompleksi podzemnih tunela u krugu tvornice «KTK» i na izle ti{ tu Rav ne. «Nakon zavr{enih poslova na konzerviranju po-stoje}ih sondi na Viso~ici i Plje{evici, po~etkom novembra }emo se u potpunosti posvetiti kompleksu podzemnih tu-nela na Ravnama i ovom kod fabrike «KTK» u Prijekom koji se razlikuje od prvog jer je malo «~istiji», budu}i da su nanosi pijeska i drugog materijala ne{to ma nji. Tako su, na pojedinim mjestima, svodovi visoki i do tri, pa i do tri i pol metra. Time su i te sekcije puno pogodnije za hodanje i za rad.» - rekao je nezavisni istraìva~ Semir Osmanagi} okupljenim novinarima. Za tunel iskopan kod fabrike KTK-a znalo se i prije. Bio je predvi|en kao atomsko skloni{te za

oko hiljadu radnika. Jedan krak tunela vodi u desnu stra-nu, prema mo gu }em nalazi{tu piramide Sunca, dru gi ide sredinom prema sredi{tu mo gu}eg nalazi{ta Bosanske doline piramida, a tre}i ulijevo prema piramidi Mjeseca. - «Preliminarni rezultati sa onim {to je do sada vidljivo, ili po ne kih ~etrdesetak metara u svom od kra kova, daju vrlo obe}avaju}e prognoze da }emo se, kako budemo ~istili, tako i pribliàvati na{im piramidama i sre di{ tu viso~ke do-line u kojoj sigurno le ̀ i jedan od klju~eva za razrje{enje misterija Bosanske doline piramida.» - tvrdi Osmanagi}. Rad }e se odvijati kontinuirano od novembra pa sve do aprila naredne godine. U tunelima }e raditi dvadesetak radnika, a stru~nim projektom }e rukovoditi inènjeri iz rud nika Zenica, koji }e sistemom pot pornih stupova omo-gu}iti siguran na ~in obavljanja radova.

Radovi u tijeku

B E H A R 7 82 8


Pripremio F. M. B.

Semir Osmanagi} je bosansko herce gova~ki ekonomista, politolog i histori ~ar te amaterski istraìva~ i arheolog koji ìvi u Houstonu (SAD). Autor je am bicioznog vi{etom nog cik lusa “Alternativna historija”. Pojedini tomovi su ob jav lji va-ni kao knjige u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Estoniji i Sje-dinjenim Ame ri~ kim Dràvama. Kroz svoj istra ̀ iva~ki rad i posjete mnogobrojnim drev nim gradovima {irom svijeta nu-di druga~iji pogled na antropologiju, historiju civilizacija i teo riju evolucije. Postavio je hipotezu o postoja nju piramide

u Visokom, (Bosanske piramide Sun ca), i jo{ tri piramide u blizini, a rije~ je o Bosanskoj piramidi Mjeseca, Piramidi Lju-bavi i Hramu Zemlje. “Alternativna historija” je po Os ma-nagi}u upravo ono {to i naslov sugerira: alternativa “istina-ma” ko je se serviraju javnosti od strane medi ja i elita koje, iza scene ili otvoreno, vladaju svijetom od pam ti vijeka. Bo-sanski arheolog amater je uvje ren da su ne to~nim ili ne-potpunim informacijama, zasnovane historijske knjige koji-ma su elite i oligarhije manipulirale ve}inom.

Tko je bosanski Indiana Jones?Reagiranja

B E H A R 7 8 2 9

Iako je prvi princip svemira rahma, objavljen po~etkom sva kog pogla-vlja Kur’ana dvama pri-vidno istozna~nim ime-nima Allahovim koji zaje-dno odre|uju po jam kao be z uvjetnu sve obu hvat-nu ljubav davanja te ti-me nad re|enu pojedina~-noj ljubavi sklo nosti i uzi-manja uz davanje, na{a rubrika zove se Hub. Jer u pisanju je i eros.

Mada bi kao refl eksi-ja izvornika rije~ hub tre-

bala sadr ̀ avati podvostru~eni, odnosno poja~ani „b“, ova-ko napisa na nagla{ava udoma}enost pojma u bosanskom jeziku. Kur’anski pojam ljubavi jest na{a rije~. Ujedno, ~itan lingu om francom dana{njice, engleskim je-zikom, naslov rubri ke ispunjava osnovni krite-rij postmoderne publicisti~ke korektnosti – dosjetka je. Upu}uje, naime, na pojam sre di{-ta i ishodi{ta, {to ljubav jest. A dosjetka nije.

U poku{aju bijega od kozmolo{ke jedno-odre|enosti mo dernizma zapalog u krizu vla-stite aktualizacije, zaglibismo mnogo dublje po ricanjem ikoje univerzalne odre |e nosti. Ta-ko su i na{e suvremene globalno proklamirane uni verzalne vrijednosti os tale bez univerzal nog izvora. Ka ko bi se sa~uvao privid mogu} no sti opstanka tako zvanih univerzalnih vrijednosti odcijepljenih od nadre|enog kriterija, svjesno smo ba ~eni u ~ehovljevski pseudodijalog. Multimonolog, u biti, sa svim ispovje|enim i nikad kriti~ki univerzalno i trajno pro ~e{ ljanim predrasudama, nezna nji ma, grijehovima i laìma. Bu~ no i si-multano. Pa trpi. Jer „to le rancija“ je vrijednost. Novodobnom svetom trplji vo{ }u obnevidjet }e{ na sva vrijednosno i fi zi~ki luda pro tu rje~ja multimonologa, gdje je od multikulturnosti neminovno preostao samo neod re |eni prefi ks. Ili do sjetka. Sve drugo poru{eno je u poku{aju pronalaska sve ni ̀ eg zajed-ni~kog nazivnika nekad bogate humane komunikacije.

Ma koliko potvr|ivali svoju privrènost kulturi dijaloga u ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, pu-tem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina koje ~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u ime Isla-ma, ma gdje u svijetu, sve do razine tekfi ra, boli kada tu proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg kriterija kao {to je „pometi prvo pred svojim pragom“ ne podràvaju i dru-gi. Kad smo mi odgovorni i voljni izrijekom osuditi zlo~in

negdje u svijetu, neka ~ine to i bra}a po svjetonazoru ma-ti~nim agresivnim reìmima, ukoliko ne èle da ih javnost takvima doìvljava. Izjave tipa „to je politi~ko pitanje“ koje smo mogli ~uti od predstavnika @idovske op}ine na po~etku izraelske agresije na Libanon i Palestinu, olak{a va-ju lansiranje multimonolo{kog sme}a koje krivnju svaljuje na cijele narode i vjerozakone. Toga smo se nagledali i od toga previ{e iskrvarili. Od Manuela II do Georgea Busha uz sve ha{{a{ine i balkansko noòljublje.

Pa kad se u Regensburgu govori o razumu kao na~elu pro-tiv nasilja (www.katolici.org), Bogu se ne moè kao krunska potvrda na~ela Uma u Rije~i pripisati sebstvo ukoliko se èli ostati istinskim ba{tinikom kr{}anskog nau ka i ne zapasti u egzistencijalizam, voluntarizam ili gnosticizam bilo anti~kog orijentalnog ili ma kojeg drugog profi la. „Ja sam“ je posve ne odre |en izrijek i ba{ ni{ta ne zna ~i bez sveg onog {to u~imo u Rije~i. Svrha objave Lijepih imena nikako nije misti~na. Naprotiv, ona je razumijevanje sveobuhvatnog bogatstva Bo` je osobe putem Njegovih djela pojmovno saètih Njego-

vim imenima. Pa ako nostirfi kator moje magistarske radnje o fi lozofi ji i povijesti znanosti u Islamu moè u javnosti iznositi povijesne neistine o tobo`njem nasilju u Meki po povratku Muhameda Bo`jeg poslanika, dopustite da makar ukaèmo i na ovaj aspekt regensbur{kog monologa koji otkriva, i to ne-ovisno o u medijima pro`vakanom citatu i odsutnosti ne kog arapskog citata o kriàrima, njihovoj „vjeri“ i biblijskim izvaci-ma i{~upanim iz konteksta samog Pisma, da u Vatikanu sada stoluje iskazana sklonost gnosticizmu umjesto argumentu ra-zu ma. Tako i naknadna isprika i njeno prihva}anje od strane islamskih autoriteta u svijetu, koje sadrì i teolo{ki utemelje-no pobijanje Papinih optu`bi Islama i Kur’ana za voluntaristi~ko shva}anje Bo`jeg bi}a (www.islamicamagazine.com), jest ra-zumno {to iskreno podràvamo, ali to nije rezultat argumen-ta razuma ve} argumenta pragme, a pragma nije mudrost.

Bila su vremena bolja. Barem u Rimu. Sasvim nedavno. ûjemo jo{ u svome sje}anju drago skandiranje s rimskog trga: „Juan Pablo, Segundo, te quiere todo el mundo!“.

MULTIMONOLOGPi{e: Senad Nani}

H U B

Ma koliko potvr|ivali svoju privrènost kulturi dijaloga u ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, putem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina koje ~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u ime Isla ma, ma gdje u svijetu, sve do razine tekfi ra, boli kada tu proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg kriterija kao {to je „pometi prvo pred svojim pragom“ ne podràvaju i dru gi.

3 0 B E H A R 7 8

Imam sre}u da ìvim na dvoru kao pisar i zahvaljujem Bogu {to mi je dodijelio sudbinu da posljednje dane svo-ga ìvota sluìm mudrom i pravednom caru Salomonu.

Lijepih li je dana s njim, a tako mi Svevi{njeg i podosta za~udnih, istina nikad dosadom ispunjenih.

Jo{ uvijek sam pod dojmom posjete prelijepe kraljice od Sabe koja ostade zate~ena carevom mudro{}u i sjajem njegova dvora. Ni{ta manjeg sjaja nisu bili njeni nebrojeni darovi koje mu donese na sedam deva. Zauzvrat, Salomon dade kraljici od Sabe {to god je zaèljela, a pored to ga na kraju je jo{ i kraljevski obdari. Bilo je ugodno s korisnim sve zapisati {to jedno drugome izreko{e i po ̀ e lje{e. Dobrom oku nisu mogli proma}i njihovi pogledi is pu njeni uzajam-nim po{tivanjem i pokojom iskricom neobuzdane blago-naklonosti koja se moè pripisati obostranim razotkrivanji-ma bliskosti im du{a, iako ih sve drugo u mnogo~emu razlikuje. Kad se osami{e i nastavi{e razgovor u posebnoj odaji, u ~etiri oka, moje prisustvo je naravno bilo suvi{no. Po svemu, to nije bio uobi~ajen susret vo|a dvaju carsta-va, jer od tad Salomon po~e pisati ljubavne pjesme.

Pod sasvim druga~ijim dojmom pamtim ju~era{nji dan kad Salomonu dovedo{e dvije ène (ako me oko ne vara: slo bodnijih nazora), koje su boravile u istoj ku}i i koje su gotovo u isto vrijeme rodile po dijete. Kad ubrzo jedno no-voro|en~e umre, obje se stado{e kleti u sve na svijetu da je ìvo dijete njeno. A kad Car zapovjedi da se donese ma~ i pritom rekav{i - Rasijecite ̀ ivo dijete nadvoje i dajte polovi-nu jednoj, a polovinu drugoj! – meni ruka zadrhta i ja tad prestadoh sa zapisivanjem. Nato se prava mati otkri, jer povu~e zahtjev da joj se dade dijete kako bi ostalo ìvo. Pronicljivi Salomon onda naredi da se dijete njoj dodijeli.

Danas je sre}om sedmi dan u tjednu, dan zati{ja i od-mora koji osloba|a du{u. Budu}i se zna kako taj dan Car nikoga ne prima, odlu~io sam ga provesti u hladovini car-ske knji`nice uz neku dobru knjigu.

Idu}i holom uìvao sam promatrati ornamentiku na ve likim plohama kojima bi poplo~an veliki i znameniti car-ski hol. Bilo je ne~eg misti~nog u tim plohama: svaka izvu-~ena crta sastojala se od beskona~nog broja to~aka, a sva-ka to~ka ~inila se kao os iz koje su izvirali bezbrojni krugo-vi. Stoga sam, hode}i, te{ko odvajao pogled od savr{enih uradaka velikih majstora ornamentike.

Ugledah nepoznata ~ovjeka kako bauljaju}i kro~i ho-lom. Po njegovu nesigurnu hodu primje}ujem da je prvi put na dvoru. A lice mu ~ini se prestravljeno, pogled, ~ini se, sumanut.

• Koga traì{, ~ovje~e? – upitah ga oprezno.

• Mo… mor… moram vidjeti Cara - promuca on.- Vidjeti Cara, u ovaj dan? Do|i sutra! - Bit }e kasno… jer sam u velikoj nevolji… i samo me

~udo moè spasiti… A on je, Car… obdaren ~udesima… i kao takav na pomo}i nevoljnicima..? Zar nije?

Osim {to je prestravljen, primijetih da je i razborit. I njegova me razboritost pota~e na razmi{ljanje. Ukoliko ne dojavim Caru da ga traì na smrt prepla{eni ~ovjek, moè mi poslije predbaciti kako mu svjesno nanesoh nepravdu, jer nevolja ne bira ni vrijeme ni dane!?

Zato se odmah uputih u veliku odaju gdje Car, okruèn raznovrsnim pticama, daje odu{ka svojoj ustreptaloj du{i, ko-ja nikako da na|e svoj mir poslije posjete kraljice od Sabe.

U|oh tiho i ugledah ga kako razgovara s jednom od ptica. Nije me primijetio. Rekao bih, kako joj povjerava pi-s mo za kraljicu od Sabe i da ga preda izravno u njene ru-ke. Op~injen onim {to vidim i ~ujem, primirih se uì vaju}i. ûdesnog li ~ovjeka, pomislih. Nije li za~udno to njegovo prijateljstvo s pticama, a jo{ za~udnije njegovo razumije-vanje pti~jeg govora? Premda je car i premda ga je Bog obdario mudro{}u, on je ipak ostao skroman i svima pri-stu pa~an. Nadaleko se pro~ulo kako je k tomu on jo{ i izabrani Bo`ji ~ovjek pred kojim su velika djela.

Car me ugleda, a ja se na|oh kao dje~arac u neobranu gro`|u.

- ôvjek koji ìvi s tu|incem i ne zna njegov jezik sli~an je zarobljeniku – re~e mi, blago se smje{kaju}i.

Klimnuh glavom i pomislih kako Salomon i ptice nisu imale ni{ta zajedni~ko sa zarobljenicima.

- Do|e li s nekom namjerom? - upita me Car i podsjeti me…

- O Pravovjerni, traì te neki prestravljeni ~ovjek, pa ga nisam mogao odbiti.

- Onda ga uvedi – re~e mi on, a jedna mu se ptica spu-sti na rame.

Uvedoh prepla{enog ~ovjeka ~ije lice bi blje|e od zida bi je-loga pred kojim stade. Usne mu pomodrile, a rije~i niotkud.

Salomon, iako razumije govor ptica, ne razumije govor jadnikova unezvijerena pogleda.

• [to je s tobom, ~ovje~e – upita ga Salomon bri`no.• Sretoh an|ela… Azraila – jedva izusti upla{eni ~ovjek.• Sakuplja~a du{a, zar?ôvjek klimnu glavom i pogledom traì uto~i{te u Sa-

lomonovim mirnim o~ima.- Vrijedan li je… sad je tu, sad tamo! Svevi{nji mu ve-

liku mo} povjeri – re~e Car i pogladi onu pticu {to tako dostojanstveno stoji na njegovu lijevom ramenu.

Amir Bukvi}

POSLJEDNJI ZAPIS SALOMONOVA PISARA

P R I ^ A

B E H A R 7 8 3 1

- A on, Azrail… tako me je ~udno pogledao, pa se strah podvu~e pod moju koù – izre~e jadnik i uzdrhta cijelim tijelom.

- Mo`da ti se samo pri~inilo? Mo`da je kroz tebe gledao u nekog drugog? U velikoj je ùrbi… - bla-go zbore}i nastojao ga je umiriti Car.

• Nije li Azrail do{ao po moju du{u?- To ne znam. Nije mi dano da znam. I ne

znam kako ti mogu pomo}i?Upla{eni ~ovjek, drhte}i,

klekne pred Salomona i àlosno krikne:

- O ti, uto~i{te ljudskih patnji, pomozi mi! Naredi svo-jim pticama da me odnesu da-leko… daleko u Indiju. Tako }u biti na sigurnom i moj }e ìvot biti spa-{en.

I tada se dogodi ono {to u svom ìvotu jo{ nisam vidio. Salomon, duboko dirnut iskreno{}u i stra-hom nesretnog ~ovjeka, lupi dla-nom o dlan i sve se ptice okupi{e oko nje ga. On im naredi da podi-gnu ~ovjeka u zrak te poviknu: - Put Indije!

Zrak se uskovitla, a ptice zajedno s ~ovjekom izletje{e kroz veliki otvoreni prozor i nestado{e u daljini…

Tako to bi, tako mi vremena koji po-stade moj pouzdani svjedok.

*

Jo{ isti dan, prije nego li }e sunce za}i, prate}i Salomona u {etnji veli-~an stvenim vrtom - susretosmo an-|ela Az raila. Ja ga, naravno, ne vidjeh odmah. Prvo primijetim promjenu na Caru, a Azraila vidjeh tek onda kad po-primi lik ugodna ~ovjeka, {to je i razumljivo, jer ja sam ipak samo obi~an smrtnik.

- Kamo }e{? – upita ga Salomon zagonetno se smje {ka-ju}i.

- @urim… moram sti}i daleko – odgovori Azrail Salomo-nu, a za~udnim pogledom okrznu i mene.

- Uvijek u ùrbi i uvijek stigne{. Nego, jutros si nekako strelovito pogledao jednog nesretnog ~ovjeka te je on pustiv{i krik iz du{e do{ao do mene.

- Samo sam se za~udio. Jer meni bi nare|eno da mu du {u jo{ danas uzmem u Indiji? Da ima stotine krila, po-mislih, ne moè tamo sti}i? No, moje je da izvr{avam, a ne da mislim.

Kako to izre~e, Azrail tako i nestane.Salomon pogleda u mene ne skrivaju}i ~u|enje. Oboji-

ci nam u isti mah bi jasno ono {to }e se Azrailu ubrzo razjasniti u Indiji.

Stvoritelj me doista podario dobrim dru{tvom i neobi~-nim saznanjima.

- Svijet je malen, a jo{ manje je ono, koliko }emo se zadràti na njemu – izre~e to Salomon nekako sjetno i onako zami{ljen dostojanstvenim korakom krene dalje.

Osjetim se nekako suvi{nim i pustim ga da sam kora~a do dvora.

*

Evo me u knji`nici. Zapisujem u svoju knjigu sva ona dana{nja ~udesa. Pi{u}i ne mogu se ~udom na~uditi.

I tek {to zavr{ih s pisanjem, pojavi se Car. - Nego, zaboravih te pitati, nisi li i ti

svojim o~ima vidio an|ela Azraila? – izne-nadi me on svojim pitanjem onako s vra-ta.

• Jesam… ne{to poslije… kad poprimi lik ugodna ~ov jeka.

- Aha… I meni se u~inilo da si ga vi-dio… - re~e nekako odsutno Car i zami-sli se.

• Kako ti se u~inilo? – nisam mogao a da ga ne priupitam.

- Kad si ti onako ~udno pogledao u njegovu pravcu, u~inilo mi se da si ga ugledao. A kada on tada tebe pogle-da jo{ ~udnije… Eto, od tad mi je na pameti da te moram to i priupitati.

• Za{to?• Zar ne zna{ da se Azrail ukaè

samo onima… izabranima?Pro|e me jeza, jer u trenutku sve

shvatih: to {to me Azrail onako ~ud-no pogledao, a i to {to me Salomon, koji tajne nazire, morao to priupita-ti.

Htjedoh viknuti isto kao onaj ja-dnik: O, uto~i{te ljudskih patnji, po-mozi! Ali se suzdràh. Klimnuh gla-

vom pomiren sa sudbinom, poku{ava-ju}i shvatiti sve kao neki znak. Svevi{nji je doista Milostiv! Osim {to me podario ovakvim probranim dru{tvom, jo{ me upozorava da se pripremim za put s kojeg povratka nema.

- Svi smo od Boga i svi se samo Bogu vra}amo – re~e Salomon tiho i ode.

Ostadoh sam. Nastojao sam ostati {to je mogu}e pribraniji, kako bih

napisanom mogao pridodati i ovaj posljednji susret sa ca-rem Salomonom.

*

Gluho je doba no}i… a ja jo{ uvijek sjedim i ~ekam… êkam an|ela Azraila da prihvati moju du{u i da je

doprati tamo gdje joj je mjesto…S perom u ruci ~ekam… pa ako mi uspije, drhtavom }u

rukom ispisati svoju posljednju misao… S v j e t l o s t.

P R I ^ A

3 2 B E H A R 7 8

U hrvatskoj znanstvenoj zajednici ma|arski slavist i povjesni~ar Lásló Hadrovics (1910.-1997.), ponajprije je poznat po iznimnom doprinosu izu~avanju kulturnih i je-zi~ nih veza Ma|ara i Ju`nih Slavena, napose Hrvata, i lek-sikografskom radu. Manje je me|utim poznat njegov hi-storiografski opus. Naime, Hadrovicsa je 1942. budimpe{-tan ski Institut Pala Telekija za prou~avanje Podunavlja za-duìo da se pozabavi povije{}u srpskoga pitanja u Ugarskoj. Uvidjev{i da mu je za ozbiljno prou~avanje te teme potreb-no i istraìvanje razdoblja prije 1690. odlu~io se isprva isklju~ivo posvetiti istraìvanju poloàja Srpske pravoslav-ne crkve u Osmanskom Carstvu prije kraja 17. st. Rezultat toga rada je monografi ja Le peuple serbe et son Église sous la domination turque, objavljena 1947. u Parizu.

U kratkom Uvodu autor nagla{ava da je uz velike sli~-nosti u razvoju svih isto~noeuropskih nacionalnih prepo-roda, koji se «bu|enjem nacionalnoga duha», normira-njem jezika i utemeljenjem kulturnih ustanova u duhu pro svjetiteljstva i romantizma od kraja 18. stolje}a raz vi ja-ju me|u elitom, «dvije potpuno razli~ite kategorije pod-svjesnoga nacionalnoga osje}aja». U prvu, «zapadnja~ku», kategoriju ubrajamo êhe, Slovake, Ma|are, Hrvate i Slo-vence, ~iji su nacionalizmi usmjereni na jezik, kulturu i zajedni~ku pro{lost, dok drugoj kategoriji pripadaju Srbi, Bugari i Rumunji, ~iji nacionalni preporodi uz jezik, kultu-ru i pro{lost uklju~uju i religiju i crkvu. Hadrovics drì da je «du{evni i duhovni temelj» naroda prve skupine «sli~an te melju velikih zapadnih naroda». Pravoslavni pak narodi pro{li su «razvoj posve razli~it od Zapada». Konfesija i crkva su u pravoslavnih naroda odigrali potpuno suprot-nu ulogu od univerzalnoga i nadnacionalnoga kr{}anstva na Zapadu, unutar kojega su narodi razli~itoga podrijetla mogli ostvariti «ìvotne zajednice», pa je «nemogu}e pri-mijeniti zapadnja~ke pojmove na prou~avanje isto~noga nacionalizma». Stoga je za stvarno razumijevanje srpskoga nacionalizma nedovoljno poznavanje preporodnih gibanja od XVIII. stolje}a, nego se «treba upoznati narav sta rog pologa» koji nije ni{ta drugo do «vi{e-manje nesvjestan na-cionalni osje}aj {to ga je oblikovala religija i crkva».

Prvom poglavlje Narod i njegova religija (str. 15-32) Hadrovics zapo~inje konstatacijom da se isto~no kr{}an-stvo razlikuje od zapadnoga po tome {to od IX. stolje}a

nije stvorilo niti jednu novu dogmu niti je od tada u bizan-tskom kr{}anstvu bilo teolo{ko-politi~kih sporova. Ve }em siroma{tvu intelektualnoga ̀ ivota srpskoga srednjevjekov-noga pravoslavlja u odnosu na Bizant doprinijeli su slabe i preteìto posredne civilizacijske veze izme|u Grka i Srba u razdoblju prije Du{ana, s izuzetkom djelovanja atoskoga manastira Hilandar. Srbi su zato mogli usvojiti «samo vanjske znakove nove religije», s «manje ~vrstim te olo{kim temeljima» u odnosu na latinsko kr{}anstvo u Ugar skoj i Hrvatskoj. Hadrovics navodi opservaciju Vladimira ]orovi-}a, prema kojem Srbi u srednjem vijeku nisu imali izvorne teolo{ke literature jer za nju nisu imali potrebu.

Nedostatak racionalne strane religije i prevlast iz nara-{taja u nara{taj preno{enih tradicija imali su me|u Srbima za posljedicu i o~uvanje tradicija iz pretkr{}anske narodne religije, koje su se proìmale sa slu`benim pravoslav ljem i kasnije postale dominantne. Folklorna gra|a, prikupljana od prve polovice 19. stolje}a, svjedo~i o preobrazbi kr{}an-stva u srpskom pu~kom vjerovanju. Primjerice, prou~avatelj srpske narodne knjièvnosti Ja{a Prodanovi} ukazao je da ni Bog ni sveci iz srpske pu~ke ma{te ne odgovaraju kr{}an-skom Bogu i svecima. Me|u poganske os tatke u pravosla-vlju autor ubraja krsnu slavu i pobratimstvo. Uo~ava i da je uo~i osmanskih osvajanja srpski etni~ki korpus ve} toliko bio proèt pravoslavljem i iz njega pro iza{lim pu~kim kr{}an-stvom da su se Srbi mogli ̀ ilavo oprijeti islamizaciji. Osman-ska vlast nije nipo{to zna~ila slom vjerskog ìvota srpskoga naroda, no utjecala je da se srpsko pravoslavlje jo{ vi{e razvije u pu~kom smjeru. Hadrovics ilustrira izrazitu neukost srpskopravoslavnoga sve }enstva u XVII. stolje}u svjedo~an-stvima isusovca Barola Ka{i}a, franjevca Rafaela Levakovi}a i dubova~koga poklisara pri Visokoj porti, Matije Gunduli}a. Osmanska vlast pridonijela je, priznaje autor, pone{to sta-gnaciji duhovne izobrazbe srpskoga sve}enstva, ali primjer bosanskih fra nje vaca pokazuje da se do odre|ene izobraz-be moglo do}i i u uvjetima restriktivne osmanske vlasti te da se pravi uzroci sve}eni~ke neukosti moraju traìti u «pra-voslavnom tradicionalizmu» koji «nije zahtijevao nikakvu te olo{ ku izobrazbu». Takvi pravoslavni sve}enici nisu se ni-malo brinuli za vjersku pouku vlastitih vjernika, niti su poz-navali instituciju propovijedi, kako svjedo~e Ka{i} i bosan-ski franjevac Margiti}.

IZNIMNA UÊNOST I UPITNA HISTORIOGRAFSKA OBJEKTIVNOSTLásló Hadrovics: «Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u», pogovor: Radoslav Kati~i}, s francuskoga preveo Marko Kova~evi}, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000., 177 str.

Pi{e: Dino Mujadèvi}

P R I K A Z I I K R I T I K E

Katoli~ki izvori àle se op}enito da pravoslavci ne prih-va}aju teolo{ke argumente i ne razlikuju bitno od nebit-noga u vjeri (npr. zazor od novotarija u katoli~kim propi-sima i obredima te osu|ivanje novoga gregorijanskoga ka lendara). Autor ovdje donosi zanimljivo Levakovi}evo svje do~anstvo o neuspje{nim poku{ajima uspostavljanja unije sa srpskim pravoslavnim sve}enicima sa @umberka 1641. O~ito je da otpor papinstvu nije ipso facto iraciona-lan i specifi ~an za kr{}anski istok. Srpska i bugarska nepo-kolebljiva vjernost pravoslavlju dovela je naposljetku i katoli~ke misionare do rezignacije, primje}uje Hadrovics. On zaklju~uje da je snaga srpsko-pravoslavnoga tradicio-nalizma onemogu}ila {irenje katolicizma i u Hrvatskoj – us prkos «zajedni~kom jeziku» i tomu {to su se ondje «tradicionalna dràvna ideja i dubok nacionalni osje}aj po-vezali s civilizacijskom i asimilacijskom snagom hrvatsko-ga naroda» - sprije~ila integraciju srpsko-pravoslavnih do-seljenika u hrvatsku naciju. Primje}uje i to da u Osman-skom Carstvu u 16. i 17. stolje}u, zbog povremenih pro-gona vlasti i potrebe za duòm izobrazbom, nedostaje katoli~kih sve}enika, dok je s druge strane bilo dovoljno pravoslavnih sve}enika, osobito monaha, koje je bilo lak{e formirati jer su zahtijevali manju izobrazbu i uìvali ve}u toleranciju osmanskih vlasti. Iako su imali bolju naobraz-bu, malobrojni katoli~ki sve}enici nisu mogli sprije~iti da mnogi katolici u nedostatku sve}enika poha|aju pravosla-vne obrede i s vremenom prelaze potpuno na pravoslavlje. Hadrovics taj proces ilustrira podatcima, izvje{tajima kato-li~kih vizitatora i misionara iz okolice Bara, Srijema i Herce-govine i tvrdi da Srbi u nedostatku pravoslavnih sve }enika nisu obi~avali koristiti usluge katoli~kih sve}eni ka. Pravo-slavlje se tijekom osmanske vladavine, zaklju~uje, pro {irilo na {tetu «latina» te doprinijelo {irenju srpske nacije.

Vrhunac toga procesa zbio se sredinom 14. stolje}a, tije-kom vladavine Du{ana, kada je najmo}niji srpski vladar uzeo titulu cara, a dotada{nji srpski arhiepiskop Joanikije naslov patrijarha. Me|utim, Osmanlije su osvajanjima usp-jeli ugasiti srpsku dràvnost do 1459., pa se s njom auto-matski ugasila autonomna srpska crkva (Pe}ka arhiepisko-pija). Obnova srpske crkvene autonomije se, po Hadrovic-sevim rije~ima, «podudara s ja~anjem srpskoga utjecaja ne samo na Visokoj porti ve} tako|er u ~itavu europskom dije-lu Osmanskoga Carstva». Hadrovics potom prikazuje razvoj toga utjecaja u 16. stolje}u, posebice uloge ve}inski srpskih martoloza kao utjecajne i brojne sastavnice osman ske voj-ske na teritoriju povijesne Ugarske te Hrvatske i Slavonije. Autor {tovi{e tvrdi da su srpski martolozi, koji su imali od-re|eni porezni imunitet i koji su ìvjeli autonomno prema vlastitom vjerozakonu, ~inili su u tim pod ru~ jima u 16. i 17. stolje}u glavninu posada u osmanskim tvr|avama. Uspore-do s «postupnim posrbljenjem» niìh slojeva vojske, odvija-la se putem «danka u krvi» i slavenizacija vi{ih vojnih i upra-vnih sfera. Me|u islamiziranim i turciziranim novacima podrijetlom s Balkana bio je i velik broj srpske djece koja ni su gubila dio veza sa svojim obiteljima. Tako je srpski je-zik, uz ostale srodne «slavenske dijalekte», postao «drugim slu`benim jezikom» europske polovice Osmanskoga Car-stva. Sa~uvani su brojni }irili~ni dokumenti i koresponden-cija na srpskom jeziku, ~iji su autori osmanski du`nosnici.

Mora se primijetiti da Hadrovics neoprezno tvrdi da je «slavenski» jezik, kako izvori nazivaju idiom koji je kori{ten prilikom pregovora sultana i ugarskoga kralja 1562., ust-vari nedvojbeno srpski jezik! Srpski utjecaj u Osmanskom Carstvu vrhunac je doìvio tijekom vladavine velikoga vezi-ra bosansko-srpskoga podrijetla Mehmeda Sokolovi}a. Iako je odveden kao dijete u Carigrad, gdje je pre{ao na islam, i premda je postigao blistavu karijeru u osmanskoj birokraciji, odràvao je vezu sa svojom pravoslavnom rod-binom. Njegov mla|i brat, Makarije, bio je hilandarski igu-man, a 1557. imenovan je zahvaljuju}i Mehmedu prvim patrijarhom nove Pe}ke patrijar{ije. I Makarijevi nasljednici Antonije i Gerasim bili su ro|aci bra}e Sokolovi}a. I njihovi nasljednici po~etkom 17. stolje}a imali su visoke musliman-ske osmanske du`nosnike kao ro|ake. Hadrovics zaklju~uje da ovi podatci potvr|uju tezu da Pravoslavna crkva ne moè postojati bez dràvne podr{ke. Inovjerna, osmanska podr{ka pomogla je Srpskoj pravoslavnoj crkvi da u 16. i 17. stolje}u pod svojim duhovnim i donekle svjetovnim nadzorom ima sve Srbe u Osmanskom Carstvu.

Autor ukratko spominje da su osmanske «za{titni~ke mjere» imale korijen u instituciji pod nazivom aman (mi-lost) i da su se njihovi uìvaoci «dobrovoljno podloìli» Osmanlijama. [teta je {to Hadrovics nije razradio pitanje {erijatskoga opravdanja i stvarne prakse autonomije i op}ega dru{tvenoga poloàja kr{}anskih zajednica u Os-man skom Carstvu. U knjizi nema ni spomena ustanove milleta ili statusa zimija te se ~ini da nije odvi{e koristio tada{nje dosege orijentalistike. Brojni su citirani primjeri sprege osmanskih i srpsko-pravoslavnih vlasti. Obi~aj si-nodalnog izbora najvi{ih crkvenih slu`benika i njihovo po-tvr|ivanje po svakom novom sultanu bio je mnogo prihv-atljiviji osmanskim vlastima od politike Katoli~ke crkve da se biskupi imenuju od strane pape i da obitavaju onkraj granica Osmanske Dràve. Glavno obilje`je osmanske crk-vene autonomije carigradske i, jama~no, srpske patrijar{ije bila je neograni~ena vlast, uklju~uju}i i kaznenu jurisdik-ciju, crkvenoga vrha nad crkvenim osobama. To je zna~ilo da ni osmansko pravosu|e nije moglo uhititi i suditi sve }e-nika bez privole patrijarha.

Ve} zarana se pojavio obi~aj darivanja osmanskih du`-nos nika, koji je postepeno prerastao u redoviti i obvezni porez. Visoke poreze (srpski patrijarh iz 18. stolje}a Arse-nije IV. godi{nje je pla}ao 70 tisu}a ak~i a za svaki novi berat 100 tisu}a) - pravoslavne crkve pla}ale su prihodima razli~itih nekretnina – polja, livada, {uma, vinograda i mli-nova – koje su osmanske vlasti ostavile u posjedu. Osim toga carigradski i srpski patrijarh, kao i njihovi i episkopi, imali su pravo ubirati obvezne da}e od pripadnika svojih zajednica. Posebnu skupinu prihoda srpskoga crkvenoga vrha, patrijarha i episkopa, tijekom osmanske vladavine predstavljaju dad`bine koje su u razli~itim svotama davali njihovi podre|eni u crkvi, poznate ispo~etka kao popovi-na ili vrhovina a kasnije i kao hara~ vladi~in. Usporedno se javljaju davanja neodre|enoga iznosa povodom re|enja novih episkopa i sve}enika, {to autor uspore|uje sa simo-nijom. Niè sve}enstvo imalo je prihode od privatne zem-ljoradnje i pristojbe (mertig) koju su redovito pla}ali lokal-ni vjernici. Srpski patrijarh imao je privilegiju od Osman-


B E H A R 7 8 3 3

3 4 B E H A R 7 8

ske Dràve da naslje|uje sve}enike koji su umrli bez naslje-dnika, dok su u istom slu~aju imovinu preminulih ka to li~kih sve}enika redovito preuzimale osmanske vlasti. Vaàn izvor prihoda Srpske pravoslavne crkve bili su dobrovoljni prilozi u naturi, npr. darovi za blagoslov, darovi za spo-minjanje imena u liturgiji i oporu~ni darovi, njih je Srpska pravoslavna crkva ubirala je preko opunomo}enih osoba (egzarsi) i uz pomo} osmanskih vlasti. Hadrovics raspravlja i o stalnim poku{ajima pravoslavnoga sve}enstva da ubire poreze od katoli~koga stanovni{tva, posebice u Bosni. Srp-ska pravoslavna crkva uspijevala je u 17. i 18. stolje}u do-bivati darove od uglednih donatora izvan Osmanskoga Car stva: iz Habsbur{ke Monarhije, rumunjskih kneèvina i Rusije. Ruske vlasti odobravale su srpskim monasima po-sebnim dozvolama boravak radi skupljanja milodara.

Hadrovics otvoreno postavlja pitanje: «moè li se srp-ska crkvena organizacija smatrati dràvom u dràvi?». Opredjeljuje se za mi{ljenje da je srpska patrijar{ija ustva-ri «teokratska dràva unutar njoj nadre|ene osmanlijske dràve», ~iji su sve}enici i vjernici povla{teni u odnosu na katolike ostaju}i cijelo vrijeme u nepovoljnom odnosu pre-ma muslimanima. Prema autorovom vi|enju, «srpsko se ime pro{irilo i na krajeve koji prije nikad nisu pripadali podru~ju naseljenu Srbima» i «koji su neko} nosili ime drugih naroda». Hadrovics primje}uje osje}aj «poslanja» kod Srpske pravoslavne crkve budu}i da je upravo osman-ska dràvna uprava vrlo brzo ujedinila srpski narod pod èzlom pe}koga patrijarha. Misija o~uvanja «pradjedo-vske vjere» nastavila se i na teritorijima pod habsbur{kom vla{}u nakon Karlova~koga mira 1699. Patrijarh Mojsije Rajovi} jasno je prikazao 1718. tu situaciju: «Premda smo podijeljeni s obzirom na dràvu i carstvo, djeca smo iste matere». Hadrovics ponavlja tezu s po~etka knjige – za-pravo osnovnu tezu ~itavoga djela - o tome da su se Srbi integrirali u istu skupinu vi{e zahvaljuju}i religiji i zajedni~-koj crkvenoj organizaciji nego jeziku i kulturi.

U {estom poglavlju knjige pod naslovom Patrijar{ijska vanjska politika autor je poku{ao odrediti glavne smjerni-ce njene «me|unarodne politike» koja se prikazuje kao pot puno neovisna o Osmanskom Carstvu i dijametralno suprotna njegovim interesima. Prema drugim dràvama politika Srpske pravoslavne crkve je bila, tvrdi on, nepo-stojana i oportunisti~ka dok je njena jedina konstanta bio pozitivan odnos prema Rusiji, samoprogla{enoj nasljednici Bizanta i ~uvarici pravoslavlja. Visoki srpski crkveni slu`-benici putovali su vi{e puta u Rusiju. Misija arhimandrita Isaije 1688. imala je pak za cilj potaknuti ruski dvor da spri-je~i preuzimanje balkanskih teritorija Osmanskoga Car stva od strane «latina». Ipak, zbog me|unarodnih okolnosti i udaljenosti stvarna ruska pomo} Srbima }e biti dostupna tek u 19. stolje}u. Stvarnost je zahtijevala da Srbi i njihova crkva u svrhu prestanka osmanske vlasti su ra |uju s obli`-njim katoli~kim zemljama. Ipak, Srpska pravoslavna crkva razvila je ozbiljnu me|unarodnu djelatnost tek u drugoj polovici 17. stolje}a kada su kr{}anske sile zapo~ele plani-rati i provoditi akcije usmjerene na protjerivanje Osmanlija iz Europe. Po osmanskom porazu kod Be~a 1683. i osni-vanju protuosmanske Svete lige srpski arhijereji zapo~eli su vojno-politi~ku suradnju s Mle~anima u Crnoj Gori, Her-

cegovinii i Srbiji te s Habsbur{kom monarhijom nakon pro-dora carskih postrojbi ju`no od Dunava 1689.

Proglas cara Leopolda I. iz 1690., kojim se pozivalo na balkansko pravoslavno stanovni{tvo na otpor Osmanlija uz obe}anje slobode vjeroispovijesti, prava na biranje vojvode i izuze}a od svake javne obveze, nije pomogao da se protunapad zaustavi, a srpska ga je tradicija, smatra Hadrovics, naknadno krivo shvatila kao poziv za seobu u Ugarsku i davanje posebnih povlastica srpskom stanovni{t-vu. Leopold I. je u kolovozu 1690. objavio diplomu kojom je podario potpunu autonomiju i imunitet Srpskoj pravo-slavnoj crkvi na svojim teritorijima. Carske su vlasti davale povlastice zbog potrebe za srpskom vojnom pomo}i u osvajanju Balkana i procjene o privremenom boravku Sr-ba sjeverno od Dunava. No, mirom u Srijemskim Karlovci-ma 1699. od osvajanja na Balkanu se moralo odustati te je boravak Srba u Ugarskoj i Hrvatskoj od privremenoga postao stalni.

Tijekom 18. stolje}a Srbi su u Ugarskoj vodili politi~ku borbu za crkvenu autonomiju budu}i da su carske povla-stice u mnogo ~emu bile protivne ugarskom (i hrvatskom) javnom pravu i interesima plemstva i Katoli~ke crkve. Srbi su èle}i sa~uvati crkveno jedinstvo uspjeli 1727. od car-skih vlasti ishoditi ujedinjenje dviju mitropolija pod mitro-politom Mojsijem Petrovi}em. Tijekom novoga habsbur{ko-osmanskoga sukoba 1737-1739. brojni Srbi i Albanci po-bunili su se na ~elu s pe}kim patrijarh Arsenije IV. protiv Osmanlija i pridruìli se austrijskim postrojbama. Beogra-dskim mirom 1739. osmanska granica je ponovo usposta-vljena na Savi i Dunavu. Nepovjerenje osmanskih vlasti pre-ma Srpskoj pravoslavnoj crkvi doìvjelo je kulminaciju 1766. kada je slu`beno ukinuta srpska crkvena autokefal-nost u Osmanskom Carstvu te su srpski sve}enici podre|eni Carigradskom patrijarhu. Na osmanskom teritoriju Srbi su dobili nacionalnu crkvu tek 1830-ih. Do 19. stolje}a Srpska pravoslavna crkva nastavila je dominirati ìvotom srpsko-ga naroda u Habsbur{koj Monarhiji, no njena je domina-cija postupno nestala pojavom srpskoga plemstva, gra |an-stva i intelektualaca koji su se u 19. stolje}u nastupili kao nositelji i branitelji nacionalne ideje te istovremeno kao konkurenti i protivnici crkvenoga utjecaja u narodu.

Knjiga, uz bilje{ke u tekstu i iscrpnom bibliografi jom zavr{ava Pogovorom Radoslava Kati~i}a koji je ukazao na va`nost ovoga djela i napravio njegov svojevrsni saètak te Kazalom imena i pojmova. Nu`no je pridruìti se aka-demiku Kati~i}u u pohvali Hadrovicsa, no nije zgorega upozoriti povjesni~are da knjiga Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u ne}e odgovarati u svemu ~ita-telju naviklom na politi~ku korektnost u historiografi ji i akademsku objektivnost 21. stolje}a. Autorova iznimna u~enost i istinitost argumentacije ne mogu prikriti to da on pi{e kao ma|arski dràvnopravni nacionalist koji je uvjeren u superiornost zapadne kr{}anske kulture nad bi-zantskom i srpskom. Nemogu}e je ne primijetiti da Ha-drovics drì Srpsku pravoslavnu crkvu neprijateljicom ma|arske (i hrvatske) nacije. Njegovo iznimno djelo mora se promatrati u kontekstu politi~kih, kulturnih i dru{tvenih prilika koje su vladale u Ma|arskoj od 1918. do 1947. godine.


B E H A R 7 8 3 5

Inkubator. Prije vremena ro|ena beba. Krug inkubatora sugerira bezizlaznost, vje~no vra}anje istog. U Sarajevu vra}anje smrti i njenih znakova – ni{ana. Ljudski ìvot je luk koji spaja to~ku ro|enja s to~kom smrti. Na ni{anu Erne \ekovi} nema tog luka - godina ro|enja 1993., godi na smr-ti 1993. Erna je jedna od 1000 prije vremena ro|e nih beba zbog stresova njihovih majki. Uàsni ìvotni paradoks: ro-diti se prije vremena i umrijeti prije nego {to si se rodila.

Poja~ani udarci srca ne najavljuju u fi lmu samo smrt djece, nego i smrt Sarajeva, smrt bo{nja~ke kulture, bo{-nja~ kog duha. Umjesto golubova, topovski projektili. Gro-teskna slika isjeckanog nebodora, snimljena iz donjeg ra-kur sa, li~i na ranjenog diva. Umjesto Bo`je harmonije u Sa rajevu vlada ljudski kaos.

Gornji redci ispri~ani su kao literarni prikaz uvodnih ka drova (mada se fi lm gleda, a ne da se pri~a i pi{e o nje-mu jer tko moè literarno prikazati ljepotu Mona Lise) do-kumentarnog fi lma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a Djeca Sarajeva koji je ve}inom sniman u prosincu 1993, a dovr{en u mjesecu srpnju 1994. Film su producirali TV Slovenija i Bosna studio, a do sada je prikazan u Italiji u tr{}anskom teatru Miela i u Hrvatskoj (u Zagrebu, na OTV-u). Film je prijavljen na nekoliko festivala gdje bi se prikazala i engleska verzija fi lma; a prisustvovao bi i autor fi lma. Sve do sada objavljene kritike o fi lmu izrazito su povoljne i afi rmativne: »Tematizacija ìvota djece u ratnom Sarajevu je izvan svake manipulacije, jer djeca su, jednostavno re~e-no, bi}a koja ìve u ratnim uvjetima pod opsadom Saraje-va…Pola sata strahote, jeze i katarze, opomene, borbe za dah i poti{tenosti nakon svega…. Gledatelji su se barem

nekoliko puta doslovno smrzli zbog onog {to su vidjeli tijekom projekcije. Prepletom dviju razina zbivanja u tom razorenom gradu – one kada topovi rade i one kada topo-vi stanu, fi lm govori upe~atljivim fi kuskom jezikom i osta-vlja jedan istinski zapis o vremenu. (Ulomci kritika iz ta-lijanskih novina.)

Amir Bukvi} neuobi~ajeni je umjetni~ki fenomen: kao {to, prema gr~kom mitu, ahejski kralj Mida svega {to se dotakne, pretvara se u zlato, tako i Bukvi} u svim mediji-ma, u kojima je svijet oblikovao u izraz, ostavi zlatni trag. Krajem sedamdesetih u zagreba~kom HNK je nezamjenjivi Hamlet, napisao je pet intertekstualnih drama spojem tra-dicije i eksperimenta koje zauze{e po~asno mjesto za so-from povijesti bo{nja~kog teatra; njegovi scenariji nisu samo podloga za snimanje tv-drama ve} pitka i ~itljiva dje-la sa svim kvalitativnim atributima “prave” knjièvnosti, i na koncu taj um jet ni~ki erudit (u ovo postmodernisti~ka doba kada se umjetnici specijaliziraju i opredjeljuju samo za jedan ànr, i to u podru~ju samo jedne vrste umjetno-sti, biti ljubimac svih muza nije kurtoazna pohvala umjet-ni~ kog stvaranja ovog multimedijskog autora, ve} bitna poeti~ka odrednica njegovog svekolikog stvarala{tva.) ugod no nas iznenadi: njegov poetski dokumentarac (mo-gli bismo ga ocijeniti kao kratki igrani fi lm), koji je u od-nosu na suhoparne ili pretjerano naturalisti~ke reportaè i druge oblike televizijskog i fi lmskog dokumentarizma, pravo osvjeènje putokaza i inovacija. U dokumetaristi~kom àrnu veoma je blizak free cinemi, francuskom poetskom realizmu, te talijanskom neorealizmu. Neki novi Flaherty, ali ne ameri~ki nego na{ – bo{nja~ki.

DJECA SARAJEVA UMIRU PRIJE NEGO SE RODEU povodu dokumentarnog fi lma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a «Djeca Sarajeva»

Pi{e: Emsud Sinanovi}

F I L M S K A V R P C A

3 6 B E H A R 7 8

Krvavi prizori sarajevske stvarnosti

Svojedobno u Beharu pi{u}i kriti~ki prikaz njegovih dra-ma nazvah ga J. L. Godardom bo{nja~ke drame jer njegov dramski model u svojoj strukturi ima puno sli~nih fi lmskih sastavnica (omiljena Godardova simboli~ka igra bojama, dekon strukcija i ironizacija autoriteta zapadnja~ke povije-sti igra nog i dokumentarnog fi lma). I kao {to je drame pisao na fi lmski na~in (na~elo montaè prizora), tako je i ovaj svoj dokumentarni prvenac strukturirao na na~in drame niù}i krvave prizore sarajevske stvarnosti.

Temeljni princip povezivanja gra|e u ovom fi lmu jest princip asocijativne montaè, koji pasivnog gledatelja, ako se u ovom fi lmu uop}e moè biti pasivan, pretvara u su stvaraoca djela. To je princip Ejzen{tejnove monta`ne (idejne) atrakcije, takav na~in suprotstavljanja sadràja dva ju kadrova (ideja) koji u svijesti gledaoca porodi tre}u, sintetiziraju}u ideju. Sjetimo se antologijske scene iz fi lma [trajk u kojemu je veliki redatelj usporedio ubijanja rad-nika na stepenicama Odese s kadrom klanja stoke, koji nema veze sa sadràjem fi lma i nije fabulativno uvjeto-van, nego ima isklju~ivo idejne konotacije. Bukvi} druga~ije rabi ovaj princip; dok Ejze{tejn priklji~uje simbole stvarno-sti fi lma, autor Djece Sarajeva je “prirodniji”, on simbole traì i nalazi u samoj gra|i, u stvarnosti. Najzornije }e to ilustrirati antologijska scena, ne samo bo{nja~kog ve} i svjet skog fi lma, a to je prizor s psom lutalicom i konzer-vom europske humanitarne pomo}i, koji je svojevrsni idej-ni lajtmotiv fi lma jer se pojavljuje na po~etku, u sredini i s njom fi lm zavr{ava. Sadràj je idejno vi{ezna~an: pas, “sa-ma kost i koà”, dolutao iz bogtepitaj kojeg djela Bosne, halapljivo jede hranu iz konzerve na kojoj su oznake eu-ropskih humanitarnih organizacija i 12 zvjezdica koje izgu-bi {e svoj sjaj i potonu{e u blatu Sarajeva: ukratko autor ovom scenom ukazuje na kvalitetu hrane i pomo} Europe i da ljudi u Sarajevu, u srcu Europe, pasje ìve i pasje jedu.

Film odu{evljava svojevrsnom fi lmskom sinestezijom. Zvuk se rasta~e u sliku i tad slika pjeva. Bukvi} veoma efekt no i funkcionalno koristi sve vrste zvukova. Uàsni {um fi ju~u}e granate dijeli ìvot na doba rata i doba mira; a govor prof. Jusufa ûr~i}a povezuje kadrove u u~ioni-cama i na mezarluku

Bukvi} koristi glazbu i kontrapuktalno, to jest o istoj stva ri govori na dva umjetni~ka na~ina: slikom i glazbom. U tom smislu antologijski je instrumentalni glazbeni lajt-motiv Faruka Fejzi}a, motiv niknuo u orijentalnoj ba{~i koji je toliko tuàn i njeàn da svojom toplinom vida rane ubijenih zgrada, razru{ena i uru{ena djetinjstva. Bukvi} maj storski veè kadrove, primjerice: mrtva djevoj~ica na plo~ niku, o{te}en minaret Begove dàmije, duhoviti na-tpis oko za oko, pasta za zube, groteskni prizor juri{a ~ete djece s drvenim pu{kama, dje~ji crte` sa nacrtanim srcem uz rije~ Bosna... Ukratko, Bukvi} se zvukom sluì na na~in japanskog kabuki kazali{ta kao izrazito simboli~kom vrijed-no{}u. On uspijeva probuditi emotivna sje}anja o rodnom gradu u kojem se popu{io prvi opu{ak cigarete u zahodu osnovne {kole, u kojem se udijelio prvi nespretni poljubac pod starim hrastom koji se zbog tog prizora od srca na-smijao s jednom jedinom granom.

Golgotski ìvot djece u Sarajevu

Na formalnom planu Bukvi} rabi ve}inom fi lmska izra-àj na sredstava svojstvena dokumentarnom fi lmu te ek-stremnih kutova i preobrazbe pokreta nema - osim uz je-dan izuzetak kad sirena najavljuje op}u opasnost i kad ljudi usporeno tr~e. Autor time nagla{ava stalnu izloènost smrti. Bukvi} znala~ki reda prizore (sekvence kadrove) kao relativno samostalne cjeline - inkubatori u bolnici, djeca u vrti}u, sat fi zike prof. ûr~i}a, sudbina glumaca Nermina Tuli}a. Iz naslova fi lma je o~ito da autor obra|uje golgot-ski ̀ ivot djece u Sarajevu u sjeni kostura s kosom (djevoj~ica s uàsnom ranom na stomaku od projektila munkovski vi~e da bi i kamen proplakao: Ne}u! Ne}u! Teta! Ne dam! Boli! Boli!). Snimljena je gra|a, uàs grada izme|u dva to povska projektila. Idejno je najuspje{nija sekvenca pre-davanje prof. Jusufa ûr~i}a o sili gravitacije koja vlada u svemiru i na Zemlji, izme|u ~ovjeka i zemlje (na tom mje-stu Bukvi} ubacuje jadan kratki {okantni prizor: sila zem-ljine teìne privla~i ranjenog mladi}a velikoj lokvi vlastite krvi.). Da je sila mraka, Karadì}eva krvava sila gravitacije, doista jaka Amir nas uvjerava panoramom velikog mezar-luka s drvenim ni{anima. Treba pokazati agresoru i kurvanj-skom svijetu kako je neuni{tiv duh bo{nja~ko musliman-skog naroda.

Najstravi~nije pri~e dolaze od najbezazlenijih stvorenja – ranjene djece u bolnici.

Poslije takvih pri~a svaki ratni fi lm, pa i Ciminov Lovac na jelene djeluje kao bezazlen strip. Pri~a tako jedan dje-~ak: Kosti su mi se vidjele. I rastrgnuti mi{i}i. Vidio sam sva {ta, sva{ta sam vidio. Vidio sam kako jedan nosi otrgnu-tu ruku drugoga.

Amir Bukvi} nije upao u jo{ jednu zamku, koju ~esto pred vide redatelji fi lmova o djeci – nije pokazao isklju~ivo djecu, nego problem ìvota i stradanja sarajevskog djete-ta. U ovo doba kada horozovi de||alovo vrijeme navje{ }u-ju, osvijetlio je s vi{e stajali{ta tugu umiruju}eg grada. O djeci govore odgajatelji u vrti}u i lije~nici u bolnici u kojoj su smje{tena djeca prije vremena ro|ena uslijed psihi~kih stresova majki. U bolnici je smje{ten i mali Kemal, vje-rojatno najmla|i invalid na svijetu – ima samo ~etiri mje-seca i ostao je bez majke…

Da u Sarajevu ima itekako ìve djece Bukvi} nam po-kazuje odvode}i nas u dje~ji vrti} gdje djeca u~e “anato-miju”. – Gdje su nam o~ice? – pita odgajateljica. Djeca pip ka ju o~i ru~icama i odgovaraju: «nemamo ih vi{e». Sli-jedi kadar od 1/10 sekunde gdje stvarno vidimo zatvorene i mrtve o~i dvoje mrtve djece na plo~niku. Kamera, nada-lje, pronalazi izuzetno znakovite prizore: dje~ak izgubljen u kaosu rata grli psa lutalicu. Zadnje ptice selice prelije}u Begovu dàmiju, odlaze na jug. U dàmiji djeca klanjaju. Ostaju s nadom u Boga i izgubljenim djetinjstvom. I s Al-lahom u srcu i na usnama.

Ismet Spahi}, imam Begove dàmije izgubi porodicu, a nadu na|e u Bogu: Ja sam obi~an Bo`ji rob k’o i svi drugi. Ja skupa s mojim Bo{njacima patim, trpim i idem, ako Bog da do kona~ne pobjede. I samo zahvaljuju}i vjeri, mogu da preìvim ovo {to sam preìvio. Jer ja, jadan u jedan isti dan ~etvero svojih najmilijih spustim u kabur, dènazu im


B E H A R 7 8 3 7


klanjam, (kamera diskretno prelazi preko imena na ni{a-nima obitelji Spahi}), kao da sam sebe sama izgubio… Kaèm da nisam vjernik koji vjeruje u Kur’an u kojem pi{e: ’Mi smo Bo`ji, i svi se bogu vra}amo’, po njegovoj volji dolazimo i po njegovoj volji odlazimo sa ovog svijeta.

Tako govori ovaj veli~anstveni i uzvi{eni sljedbenik isla-ma, tako govori ovaj bo{nja~ki Prijam i Sokrat u istoj oso-bi. Potresna je pri~a i prof. Mersije Grozdanovi}: Izgubila sam sina jedinca, a dobila puno Adira (pokazuje na raz-red). Nikad nisam znala {to je zlo. Nisam znala {to je zlo-~inac. Za mene je to ne~ovjek.

Potom rez i glas uzbu|enog ~ovjeka izvan kadra: Je-bem ti ovaj svijet. Onda ga vidimo kako je jednog ~ovjeka strpao u gepek, a drugom ùri da pomogne. Taj drugi leì u lokvi krvi. Dva pucnja iz topa. Mrak. I kao da ih je {ejtan pisao, uz umiru}e jecanje glazbe, pojavljuju se statisti~ki podaci na ekranu: Prema slu`benim podacima od maja 1994. u Republici BiH ubijeno je 34.265, te{ko ranjeno 18.311, a 3.000 je ostalo bez oba roditelja.

Bukvi} nije mogao biti pasivni promatra~, ve} umjet-nik, prije svoga ~ovjek i domoljub, koji autorskim kadrovi-ma komentira i zauzima svoj moralni stav prema prikaza-noj gra|i u kojoj suprotstavlja dobro - zlu te `rtve rata – agresoru, stvoriv{i jednu krvavu dokumentarnu epopeju.

U toj epopeji ima jedan prizor koji }emo uvijek pamtiti, sive avetinjske, skoro nerazgovjetne osmrtnice koje su po-rodi~ni album smrti sarajevske djece. Djece zaustavljene u podignutoj nozi da {utnu loptu, mladi}a kojemu smrt pre-polovi poljubac, uop}e tisu}u ìvota zaustavljeno ~etni~-kom stop-fotografi jom u trajanju, bivanju, ̀ ivljenju, beha-ranju. U centru grada Karadì}evi gavrani okitili ru{evine svojim perjem. Ranjene dàmije je~e. Ba{~ar{ija na izdi-saju. Ne ~uje se od hiljadu glasova glas. [adrvani isplakali posljednje suze, a kurva fortuna pokupila nov~i}e i netra-gom nestala. Miljacka zaboravila te}i.

Na kraju fi lma univerzalni simboli koji svi konotiraju stati~ nost, bezizlaznost, smrt. Sat bez kazaljke na èljez-ni~ kom peronu simbolizira kako je vrijeme stalo. Vlak Bo-sna-ekspres umire na peronu. Kako su tu`ni vlakovi koji ne putuju: Prometni znak IZLAZ, bez ubijenog fonema Z konotira bezizlaznost situacije. Kao i kadar dvaju nepo-kretnih vozila UNPROFORA, koje autor panoramski obilazi i detaljizira slova U i N koja nije te{ko povezati sa psom koji opet beskrajno dugo liè konzervu. Dokle??? Svaki kadar iz o~iju Bukvi}a suzu je isplakao, suzu da umije crne ru{evine na{eg i svog {ehera. I ovom krvavom baladom u slikama dignu Amir Bukvi} spomenik svom Sarajevu. Prija-telji se u nevolji poznaju.

3 8 B E H A R 7 8

Iako ratne strahote kad tad pro|u, represivne mjere nad zlo-~incima i vidanje du{evnih rana traje mnogo duè. Svaki doku-ment o tome iznovice nas zabo-li i podsjeti na granice ~ovje~ no-sti.

«Grbavica» je prvi igrani fi lm mlade bosanske redateljice Ja-smile @bani} koja je dosad sni-mila pet dokumentarnih fi lmo-va: «Autobiografi ja» (1995.), «Pos lije poslije» (1997.), «No} je Mi svijetlimo» (1998.), «Crvene gumene ~izme» (2000.), «Slike s ugla» (2004), te tri kratka igra-na fi lma: «Ljubav je…» (1998.), «Nazad&Naprijed» (2002.), «Iz-gubljeno-na|eno: Ro|endan» (2005.). «Grbavica» je zbog os-kudnih fi nancijskih sredstava u mati~noj BiH nastala u sretnoj bosansko-austrijsko-njema~ko-hrvatskoj koprodukciji, a na 56. fi lmskom festivalu u Ber-linu, gdje je premijerno prikazana, osvojila je Grand Prix za najbolji fi lm, mirovnu nagradu i priznanje ekumenskog ìrija. Redateljica i scenaristica izjavila je da se radi o pri~i kojom je htjela zagrebati po povr{ini svakodnevnog ìvo-ta i u tom me|uprostoru u kojem se krije ~itava sila lju-dskih emocija napraviti fi lm o ljubavi, `rtvama i istini. Ta te{ka i delikatna tema o posljedicama ratnog silovanja za-golicala ju je jo{ kad je kao sedamnaestogodi{njakinja upoznala silovane vr{njakinje koje su u njenu osnovnu {kolu pristigle deportacijom iz Isto~ne Bosne. Pobjeda na Berlinaleu je iznena|uju}a utoliko {to fi lm Jasmile @bani} odudara od klasi~nih zapadnih predod`bi o tome kakvi trebaju biti balkanski fi lmovi i kakvi se balkanski fi lmovi zapadu svi|aju. U «Grbavici» nema ni trun~ice ekstati~nog balkanizma kojim je Emir Kusturica infi cirao fi lmove s na{ih prostora i time porodio nebrojene klonove.

Film Jasmile @bani} tematski opisuje ratna zbivanja na prostoru biv{e Jugoslavije (bavi se `rtvom ratnog silova-nja), ali po diskretnoj fi no}i, formalnoj preciznosti i suz dr-ànosti taj fi lm kao da je pristigao iz najboljih radionica zapadne kinematografi je. Takvi minimalisti~ki, suzdràni fi lmovi na velikim se festivalima obi~no izgube u gomili

bu~nijih i izvanjski ekstrava-gantnijih naslova. Ovaj se put, sre}om, to nije dogodi-lo jer redateljska palica Ja-smile @bani} i kamera Chri-stine Maier djeluju prirodno tako da svaki izraz la`ne nor-malnosti smjesta pada s po-tisnutih i ~esto uàsnih tajni. U «Grbavici» redateljica otva-ra jednu od najtraumati~nijih tema bosansko-hercegova~-ke sada{njosti: temu ̀ ena ko-je su bile ̀ rtve masovnih silo-vanja u zarobljeni{tvu. Pod-sjetimo, silovanje se koristilo kao oru`je u ratnoj stra tegiji poniàvanja èna i kroz njih uni{tavanja jednog naroda pri ~emu je dvadeset tisu}a èna sistematski silovano. Ju-nakinje fi lma su majka (Mi-rjana Karanovi}) i k}i, koju

glu mi debitantica Luna Mijovi}. Osjetljiva dvanaestogo di{-njakinja ne zna da je za~eta kao `rtva ratnog silovanja i ìvi u uvjerenju da joj je otac pali borac-{ehid. Ali, koprena laì koju je majka izgradila oko djeteta raspr{it }e se kad djevojka u {kolu mora donijeti potvrdu da je dijete pogi-nulog borca kako bi joj bila pla}ena ekskurzija.

Bolna tema `rtvi ratnih silovanja ve} se pojavljivala na na{em prostoru podjednako u kinematografi ji i knjièv no-sti. U Grbavici je zanimljivo ono {to se doga|a deset go-dina poslije, u poratnom razdoblju u kojem ìvote likova defi nira ratna pro{lost. Na neki na~in opisuju se trauma-tska stanja koja potresaju cijelu BiH. Sloìti }emo se da je prikazivanje ratnih zbivanja po pravilu bolna fi lmska dra-ma koja ~esto funkcionira po principu crno-bijelog predo-~avanja. Ali, poslijeratni ìvot je depresivna drama u kojoj je u prvom planu naoko banalna svakodnevica. Grbavica uvjerljivo prikazuje ljudska stanja koja nisu o~ita, i emocije koje su ljudi privremeno zakopali, za koje misle da nikome ne trebaju, da ih nitko ne èli. Atmosfera koju zacijelo, ìve}i u BiH, u svome trbuhu ispod srca osje}aju mnoge bo{nja~ke ène koje su bile `rtvama srpskih silovanja.

D V D I Z B O R

FILM O LJUBAVI I SILOVANIM@RTVAMA RATAPi{e: Filip Mursel Begovi}

GrbavicaDrama

Reìja i scenarij: Jasmila @bani}Uloge: Mirjana Karanovi}, Luna Mijovi}, Dejan A~imovi}, Leon Lu~ev, Jasna Beri i Jasna @alica

Bosna i Hercegovina

JUSUF SULJANOVI] ro|en je u Bosni 14. sije~nja 1939. godine, u Dèvaru kod Sanskog Mosta. Od 1992. godine ìvi i slika u sjeverno {vedskom gradu Luleo, oblast Norr-botten u blizini polarnog kruga. Niù realnu gimnazija u zavr{io je u Sans kom Mostu 1954., a Grafi ~ku {kolu u Za-grebu 1957. Potrom je tri godine radio u Izdava~ko {tam-parskom podu ze}u Oslobo|enje i usporedno u~io slikar-stvo kod aka demskog slikara Radenka Mi{evi}a na Radni~-kom univerzitetu i u njegovom ateljeu na Kosevskom brdu u Sarajevu. U istom gradu diplomirao je smjer likovna um-jetnost – knjièvnost. Obrazovanje mu oboga}uju studijski boravci u Luxemburgu, Bruxellesu i Parizu godine 1980.

Suljanovi} se predstavio u mnogim galerijama i mu-zejima. Izme|u ostalih u Galeriji Bosne i Hercegovine i u Olimpijskoj galeriji u Sarajevu, Galeriji portreta u Tuzli, Umjetni~koj galeriji u Banjaluci, Galeriji Armije u Beogra-du, Muzeju unskosanskog kantona u Biha}u, Okru`nom muzeju Norrbotten, Komuni Luleo, u Invandrarservis / Or-ganizacija za useljenje u Luleu, u Muzeju sreza Luleo, u Fondaciji Lassinantti i tako dalje. Od samostalnih izlo`bi koje je postavio spomenimo prvu iz davne 1966. godine u Galeriji Doma kulture u Banjaluci, zatim slijede: Izlo`beni prostor Radni~kog doma, Sanski Most, 1967., Izlo`beni prostor Pozori{ta u Prijedoru,1970., Galerija Gradske ku}e u Subotici, 1972., Galerija Plavi salon, Tuzla, 1973., Gale-rija strane {tampe, Sarajevo, 1976. Galerija France Pre-{eren, Kranj, 1978., Gradska galerija, Radovljica, 1979., Iz-lo` beni salon hotela Istra, Opa tija, 1986., Galerija Stari grad, Pula, 1987., Galerija Una, Biha}, 1989., Galerija Tan karna Tredgord /vrt misli/, Luleo, 1993., Izlo`beni salon Folket Hus /narodna ku}a/, Huskvarna, Jankoping, 1994., Galerija Kilen, Luleo, 1995., galerija A. Henriksson, Malm-berget, 1997., Konsthall /umjetni~ki salon, Piteo, 1997., Galerija Piktor, Luleo,1997., Konstgorden /vrt umjetnosti/, Elvsbyn, 1998., Konsthall, Ka-lix, 1998., Konsthall, Overka-lix, 1999., Konstens Hus / ku -}a umjetnosti, Luleo 2000., Gradski muzej, Zenica, 2000., Galerija Roman Petrovi}, Sa-rajevo, 2001., Galerija Hum-lan, Arvidsjaur, 2001., Kon-stgillet, Boden, 2002., Gale-rija Skoda, Luleo, 2002.,

Stad shus /gradska ku}a /, Gellivare, 2004. SSAB, Luleo, 2004. Muzej unskosanskog kantona, Biha}, 2005., Kon-stgorden, Evsbyn, 2005., Konstgille, Boden, 2006., Galleri Skoda, Luleo, 2006.

Izlagao je i na zajedni~kim izlo`bama na kojima je iz-loìo vi{e od stotinu slika: Sarajevo 1961., Banjaluka 1964., Prijedor 1965., Sarajevo, Beograd, Moskva 1975., Karlo-vac, Vinkovci 1979.,Beograd 1981. 1982. Stuttgart, Man-heim 1988. Archangelsk Geteborg, Stockholm 1999., Bo-den 2000., Luleo 2000., Vesby 2003., Tuzla 2003. i 2005. Su ljanovi} jo{ uvijek boravi u [vedskoj u koju je stigao kao izbjeglica, i naravno, i nadalje sa istim àrom i stra{}u slika i izlaè. Njegova biofi lna narav pokre}e za ~u |uju}i radni vitalizam koji je u ~etrdesetogodi{njem radu bio s pravom i nagra|ivan. Istaknimo nagrade: Slikari Bosanske Krajine, Prijedor 1965., prva nagrada. Tre}i jesenj ski salon, Banja Lu ka, otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Beograd 1975., otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Tesli} 1982., prva nagrada. Zlatna plaketa Sanski Most 1991., Srebrna plaketa, Beograd 1991. Prva nagrada BiH Hasan Kiki}, Sa-rajevo 1991. Prva nagrada na Konsttevling / takmi~enje likovnih umjetnika, Luleo 1997., Prva nagrada Konsttev-ling umjetni~ka dekoracija, Elvsbyn 1999.

Jusuf Suljanovi} ~lan je Udruènja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske te Konsternas Riks Organi-sation - profesionalnog udruènja umjetnika [vedske.

Skica za portret: JUSUF SULJANOVI]L I KOV N O O K N O

B E H A R 7 8 3 9

Bo`ji ~ovjek

Bo`ji ~ovjek opijen je bez vina,Bo`ji ~ovjek sit je bez kruha,Bo`ji ~ovjek je izgubljen, zbunjen,Bo`ji ~ovjek niti jede niti spava,Bo`ji ~ovjek je kralj pod svojom mantijom,Bo`ji ~ovjek je blago pod ru{evinama,Bo`ji ~ovjek nije od zraka i zemlje,Bo`ji ~ovjek nije od vatre i vode.Bo`ji ~ovjek je ocean bez granica,Bo`ji ~ovjek pu{ta bisernu ki{u, bez oblaka,Bo`ji ~ovjek ima stotinu Mjeseca i nebesa,Bo`ji ~ovjek ima stotinu Sunca,Bo`ji ~ovjek postao je mudar po vrhunskoj IstiniBo`ji ~ovjek je s onu stranu bezbo`nosti i vjerovanja,Bo`jem ~ovjeku su pravedno i nepravedno sli~ni.Bo`ji ~ovjek izjahao je izvan ne-bi}a,Bo`jem ~ovjeku sluì se s dostojanstvom.Bo`ji ~ovjek je skriven, o [ams-ad-Dinu!Po|i traìti Bo`jeg ~ovjeka, ti, i na|i ga! RUMI (1207.-1273.), najve}i misti~ki pjesnik perzijskog jezikaPrevela s francuskog Mirjana Dobrovi}

B E R I ] E T R I J E ^ I

Documents

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA … · Filip Mursel Begovi}: «Sarajevske sveske» - ju`noslavenski me|uknji`evni pregledi