^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX/XX … · 4 BEHAR 98 SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama - Razgovarao Filip MMursel BBegovi}

U FOKUSU: Reakcija na izjavu o "baliji"

TEMA BROJA:

SSEEFFAARRDDII UU BBOOSSNNII II HHEERRCCEEGGOOVVIINNIIPortreti: Eliezer Papo

Adnan Kadri}: MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

POETSKI GLASOVI: Esad Jogi}

PRIJEVODNA KNJI@EVNOSTMohammed Shoukri: Kov~eg

PREPORODOVA IZDANJAFe|a [ehovi}: Dr`' se (b)AlijaEnes Ki{evi}: Rije~i vra}ene ku}i

BEHARÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX/XX 2010./11. BROJ 98 CIJENA 20 KN

2 BEHAR 98

BEHAR

Selma KUKAVICA

Naslovna strana: Bro{ura UN-a, Mir na svim jezicima svijeta

Grafi~ki dizajn i prijelom:

Tisak:

BEHAR, ddvomjese~ni bbo{nja~ki ~~asopis zzakulturu ii ddru{tvena ppitanja

Nakladnik:Kulturno ddru{tvo BBo{njaka HHrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BBEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip MMursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Senad NNANI], EErvin JJAHI], SSena KKULENOVI],Azra AABAD@I] NNAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH ““Preporod”Ilica 335, 110000 ZZagreb, HHrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-11101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-2280-33755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KKukavica

Tisak: mtg-ttopgraf dd.o.o., VVelika GGorica

Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

UMJESTO UVODNIKAReakcija na izjavu o "baliji’ 3

TEMA BROJA: SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINIPORTRETI: ELIEZER PAPOIntervju s Eliezerom Papom (razgovarao FilipMursel Begovi}): Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama – o suìvotu potomaka dvajuAbrahamovih sinova 4

Eliezer Papo:Pri~e iz ìvota sarajevskih Sefarda – iz pro{losti i novijeg doba

Inat 16O jeziku i jo{ koje~emu 18Popis 19

Hatidà âr-Drnda: Dru{tveni i pravni status Jevreja uSarajevu – 17. vijek 21

Primjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH:Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-paše 23

Rikica Ovadija: Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.) 26

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINEIbrahim Kajan: Mostarska knjièvna ba{tina – umostarskom Muzeju Hercegovine 28

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]ASenad Nani}: Jezi~na analiza kao hijal i zeuk 31Adnan Kadri}: Objekt ljubavi u tesavufskoj knjièvnosti 34

POETSKI GLASOVI: ESAD JOGI]Sead Begovi}: Pjesni~ki smjerokaziìvotnog temeljca 45Esad Jogi}: Vrtoglavica du{e 45

ESEJ: TOKOVI MISLIFahrudin Novali}: Rod, dru{tveni poloàj i mo} 50

PRIJEVODNA KNJI@EVNOSTMohammed Shoukri: Kov~eg 56Lejla Sunagi}: Pisac koji je prikazivaounutra{nje drame pojedinca 58

PREPORODOVA IZDANJAFE\A [EHOVI]: DR@' SE, (B)ALIJA (roman)

Luko Paljetak: Proètost moralno{}u i eksplicitno zalaganje za slobodu i suìvot 59

Filip Mursel Begovi}: "(b)Alija" ništa ne shva}a dok mu se ne stavi no` pod vrat 60Fe|a [ehovi}: odlomak iz romana "Dr`' se (b)Alija" 62

ENES KI[EVI]: RIJEÎ VRA]ENE KU]I (izabrane pjesme, 1968. - 2009.)

Sead Begovi}: Rije~i koje se izlijevaju u jezik 65

PROMID@BABehar: Diploma za najbolji ~asopis na Sarajevskom sajmu knjiga 2010. 67

Govore}i o slobodi govora, Vlaho Bogi{i} zapra-vo rabi govor mr`nje. Ma kako inzistirao na kon-dicionalu, on nedvosmisleno hu{ka javnost svo-jim pitanjem: “…Tko }e nekoga sutra sprije~iti,pri ~emu ovo govorim u strogom kondicionalu,da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom uHrvatskoj?” Po nama, rije~ je neprihvatljivom, krajnje uvred-ljivom i ne~asnom primjeru potkazivanja ili poti-canja na denunciranje i ideolo{ku diskvalifikaci-ju ljudi koji su “krivi”, i mogu}e neprihvatljivi, sa-mo zato {to su toboè pogre{nog etni~kog i vjer-skog identiteta. Tim vi{e {to to izgovara leksikograf, a ne pjesnik,koji bi morao znati teìnu izgovorenih rije~i, ali ikoji je, valja naglasiti, prvi ~ovjek jedne od naj-uglednijih kulturnih ustanova u nas.Budu}i da smo u leksikografovu pitanju nedvoj-beno prepoznali metu, naglas se pitamo zna~i liova izjava da je doti~ni jedva tolerirani stranac uhrvatskoj kulturi i knjièvnosti ili da su takvi,“balije” dakle, generalno nedobrodo{li u istima.Operiraju}i pa i hipoteti~kim prijetnjama, Bogi{i}otvara mogu}nost da se danas-sutra svakogahrvatskoga knjièvnika, kipara, arhitekta, slikara,glumca i glazbenika bosansko-muslimanskogapodrijetla (ili kakva drugog, tre}eg…) diskva-lificira po potrebi bezo~nim i vrlo uvredljivimetiketama, provociraju}i tako neki novi politi~kimrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici. Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nijekultura plemenskih ili etni~kih “~istih identiteta”ve} pluralisti~ka i, sre}om, heterogena. Mi u njoj nismo i ne moèmo biti gosti jer smo jestvarali i stvaramo je svojim duhom i kreativnimizrazom, i ne dopu{tamo niti jedan oblik vlastitepoliti~ke ili ideolo{ke zloupotrebe, a kamoli biti,

kao u Bogi{i}evoj insinuaciji, nakaradna ikono-grafija za potkusurivanja.Govor mr`nje hrani se izme|u ostalog vjerskom,etni~kom i ideolo{kom isklju~ivo{}u i, kao uovom primjeru, svodi osobu na ne{to vrijednoprezira i nepo{tovanja.Utoliko nam se ovdje uo~eni rasisti~ki diskurs,koji operira zlo}udnim pojmovljem da bi diskre-ditirao nekoga zbog njegova imena ili podrijetla,~ini neprihvatljivim i {kodljivim u javnoj komuni-kaciji.Ovim priop}enjem ne èlimo sudjelovati u bilokojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemiciJergovi} – Viskovi}, ve} samo upozoriti hrvatskujavnost na govor mr`nje, etni~ke i vjerske isklju-~ivosti, koji ve} sutra, pri ~emu ovo govorimo ustrogom kondicionalu, moè rezultirati ne~imznatno gorim, a nedavno bolno proìvljenim.

POTPISNICI:MMuunniirr VVeejjzzoovvii}}, akademski slikar i kiparEEnneess KKii{{eevvii}}, pjesnik i dramski umjetnikSSeeaadd BBeeggoovvii}}, pjesnik i knjièvni kriti~arIIbbrraahhiimm KKaajjaann, knjièvnik i sveu~ili{ni profesorTTaarriikk FFiilliippoovvii}}, dramski umjetnik i TV - voditeljEEkkrreemm ^̂aauu{{eevvii}}, sveu~ili{ni profesor i pre-

voditeljSSeeaadd MMuuhhaammeeddaaggii}}, knjièvnik i prevoditelj IIzzeett \\uuzzeell, akademski slikar i kiparIIbbrriiccaa JJuussii}}, glazbenik - kantautorAAzzrraa AAbbaadd`̀ii}} NNaavvaaeeyy, sveu~ili{na asistentica i

prevoditeljicaSSeennaadd NNaannii}}, arhitekt i publicistFFiilliipp MMuurrsseell BBeeggoovvii}}, publicist FFaarriiss NNaannii}}, publicistSSeennaa KKuulleennoovvii}}, publicistkinja i prevoditeljica

3BEHAR 98

UMJESTO UVODNIKA

Reakcija na izjavu o “baliji”ZZggrroo`̀eennii iizzjjaavvoomm VVllaahhee BBooggii{{ii}}aa,, rraavvnnaatteelljjaa LLeekkssiikkooggrraaffsskkoogg zzaavvooddaa ““MMiirroossllaavvKKrrllee`̀aa””,, oobbjjaavvlljjeennoomm uu JJuuttaarrnnjjeemm lliissttuu 2299.. 11.. 22001111.. uu tteekkssttuu oo ttrrvvlljjeennjjiimmaa uu HHrrvvaatt-sskkoomm ddrruu{{ttvvuu ppiissaaccaa,, uuppuu}}uujjeemmoo jjaavvnnoossttii sslljjeeddee}}ee pprriioopp}}eennjjee::

4 BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama -

Razgovarao FFiilliipp MMuurrsseell BBeeggoovvii}}

o suìvotu potomaka dvaju Abrahamovih sinova

INTERVJU: Eliezer Papo

IMAM DOBROG PRIJATELJA JEVREJA, RAZUMIJEMO SE!

“Imam dobrog prijatelja jevreja” (naziv ìdov ne}emo koristiti jer me je moj dobri prijatelj jevrej upozorio da je u Bosni sve dobro hodalo dok ih ~etrdeset i prve nisupo~eli zvati ìdovima) ili “imam dobrog prijatelja muslimana!” Ove re~enice ~esto izgovaramo u situacijama kada èlimo pokazati da smo otvoreni, tolerantni, dapo{tujemo druga~ije… To da imam ahbaba jevreja, meni muslimanu, posve je imponiralo na po~etku druènja sa sefardskim rabinom Eliezerom Papom. âk samse time hvalio, kao da sam postigao ne{to veliko i zna~ajno, kao da sam prona{ao rijetku ìvotinjicu izumiru}e vrste. Primjerice, moj ushit Eliezerom bio je sli~anushitu japanskog turista koji uspije fotografirati sjevernu medvjedicu negdje kod Hvara. Odu{evljenje je ubrzo prekinulo kriti~ko preispitivanje mojeg odnosa sEliezerom. Zar sam jevreje toliko generalizirao da sam, na{av{i jednog rabina s kojim mogu prijateljski komunicirati, osjetio neizmjernu radost. Kao da sam sdruga~ijim rabinima prije komunicirao? Ma hajte molim vas, nisam uop}e, naravno, ne iz neke mr`nje, animoziteta i tome sli~no, naprosto nisam imao takve prili-ke. Eliezer je odrastao u Sarajevu, te je njegovo poznavanje Islama i muslimana kudikamo ve}e od mojeg poznavanja Judaizma i jevreja. To me je uistinu dojmilo,ali i postidilo, po~esto sam za njegove “bosnizme”, u mailovima koje smo razmjenjivali, morao zavirivati u rje~nik turcizama.Dakle, nesvjesno, jevreje sam po~esto generalizirao u negativnom smislu, napokon, to priznajem. ôvjeku bude lak{e kada shvati da je pogrije{io, i da jedobio {ansu promijeniti mi{ljenje. Vjerojatno su moje predrasude prema jevrejima od istog onog korijena od kojega su i one prema muslimanima – iz nema-ra i neznanja. Od tada sam odlu~io osu|ivati ispolitiziranost takvih pitanja, i pojedince, no, ne ~itave narode – dakle, shvatih, nipo{to generalizirati. Me|utim,ba{ka muslimani, ba{ka jevreji, ljudi se zavole, a da za to ponekad ne mogu izna}i logi~nog razloga. Tako je bilo sa mnom i Eliezerom. Me|utim, ba{ka ime|ureligijska patetika, to je za one emocionalno ishitrene, sklone prenagla{enom sentimentalizmu, rekli bismo - za slabi}e. “Imam dobrog prijatelja, razu-mijemo se!” – to je ono {to je bitno, bez suvi{nih imenovanja i retrogardnih prozivanja. Razlike i dalje postoje, ali one ne optere}uju, jer, {to se ti~e odnosaEliezera i mene nisu u funkciji sukoba, nadmetanja ili nadmudrivanja. Znam da Eliezer voli svoju vjeru i svoj narod, ba{ kao {to i ja volim svoje vjerske i nacio-nalne vrednote. Zar je to lo{e? Prezirati treba nacionalizam, klerikalizam i fundamentalizam, a ne patriotizam i vjersku zaàrenost! U na{em slu~aju patrio-tizam i odnos prema Bogu, svakako moè biti integrativno sredstvo, jer nas tako|er povezuje i ljubav prema Bosni. Upravo zato ovaj intervju s rabinom Eliezerom Papom ro|enim 1969. godine u Sarajevu, gdje je 1991. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste godine upisu-je se na rabinsku akademiju Midra{ Sefaradi u jeruzalemskom Starom Gradu, u kojoj sti~e klasi~no rabinsko obrazovanje. Studije nastavlja na HebrejskomUniverzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. obranio magistarski rad na temu Knjièvna, jezi~ka i sociolo{ka analiza teatarskih djela Laure Papo Bohorete. Od 2002.predaje ìdovsko-{panjolski jezik i knjièvnost na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-[evi; a od 2004. godine obna{a funkciju zamjenika direktora Moshe David GaonCentra za ìdovsko-{panjolsku kulturu na istom univerzitetu. Godine 2009. obranio je doktorsku disertaciju na temu jevrejsko-{panjolskih parodija na PashalnuHagadu. Objavio je nekoliko nau~nih radova na hebrejskom, engleskom, ladinu i bosanskom, na temu ìdovskog prava i filozofije te ìdovsko-{panjolske knjièvnos-ti; zatim, nekoliko knjièvnih djela: La Megila de Saray (povijesni roman na Ladinu, Jeruzalem, 1999. - nagrada Hebrejskog Univerziteta za promicanje Ladino kul-ture), Sefardske pri~e (Beograd, 2000.), Sarajevska megila (Beograd, 2001. - u{ao je u uì izbor za NIN-ovu nagradu i roman godine); osim toga priredio je i zbor-nik ~lanaka i eseja na temu Judaizam i ljudska prava (Sarajevo, 1998., II izdanje – Beograd, 2002.) - te trojezi~no izdanje Pashalne Hagade (Jeruzalem, 1996.).

ULOGA RABINA U JUDAIZMU I USPOREDBA S IMAMOM U ISLAMU

Budu}i dda nne ppamtimo kkada nnam sse ootvorila mmogu}nostintervjuirati rrabine, ii ootkako jje ““Behara” oovo jje zzapravoprvi pput, mmo`da nne bbi bbilo nna oodmet dda nnam oodmah ddefini-ra{ kkoja jje uuloga rrabina ii kkako sse ppostaje rrabin? To je relativno jednostavno. Sli~no dana{njem Islamu, savre-meni rabinski Judaizam nije centralizirana religija. Drugimrije~ima, ne postoji neki jevrejski Papa koji postavlja biskupe,koji opet rukopolaù sve}enike; ili neki jevrejski Sveti Arhije-rejski Sinod koji postavlja episkope, koji opet postavljaju sve-}enike. Ve} preko hiljadu, skoro hiljadu i po godina, svaka jev-rejska zajednica je univerzum za sebe. Negdje su jevrejskezajednice organizirane na nivou dràve, drugdje na nivou gra-da ili regije, sve u zavisnosti od historijskog iskustva Jevrejana tom prostoru. Ponegdje, opet, nekoliko razli~itih jevrejskihop}ina moè funkcionirati u istom gradu. Kao, recimo, kodvas u Zagrebu. U svakom slu~aju, nijedna takva jevrejskaop}ina (zajednica) ne polaè ra~una nekoj drugoj jevrejskojop}ini, jer je svaka nezavisna jednako kao sve ostale, bezobzira na njenu veli~inu, ba{ kao {to Rumunjska nije manjesuverena od SAD-a, iako je bitno manja. Svaka takva potpuno slobodna zajednica sama prihva}aodre|enog rabina kao arbitra u svim svojim unutra{njimstvarima – i to ugovorom, i na odre|eni rok. Slu`buju}i rabi-

ni (kod Sefarda, radije, hahami ili mudraci) biraju se, narav-no, iz reda {kolovanih rabina. E sad, kako se {koluje za ra-bina? I to, opet, zavisi od zemlje do zemlje i od vakta do vak-ta. Kod nas u Bosni radilo se o tradiciji zvanoj {al{elet (h)a-kabala (na{a bra}a od strica, Arapi, koriste za to sli~nurije~: silsila) ili ti: lanac predaje. Zna~i u~i{ pred nekimhahamom (ako se radi o manjoj op}ini) ili pred nekimhahamima (ako je op}ina ve}a, pa u njoj ima i vi{e hahama).êsto su ljudi iz manjih op}ina i{li na {kolovanje u ve}ezajednice, gdje su postojali Bate Midra{ (jevrejske medreseiliti je{ive) u kojima su podu~avali vode}i stru~njaci jevre-jskog prava. Bilo kako bilo, kada u~itelj ili u~itelji osjete daje u~enik dovoljno potkovan da daje odgovore na poje-dina~na pitanja dadne mu se semiha (idàzetnama) koja sezove Jore? – Jore! (U prijevodu: Je li dostojan da meritornoda upu}uje? Jeste!). Ta se semiha moè ograni~iti na samoneko polje jevrejskih nauka, ili se moè odnositi na svegrane odjednom, sve u zavisnosti od stupnja do kojeg jepojedini talmid hahamim (u~enik mudraca) do{ao. Kasnije,mladi hahamu moè (a ne mora) dobiti i semiha koja sezove Jadin? - Jadin! (Je li dostojan da sudi? – Jeste!). Takose postaje dajan, ili ti sudac u sporovima.U ovo vrijeme industrijalizacije svega i sva~ega, industrijali-ziralo se i jevrejsko u~enje – pa se vrlo ~esto mladi}i {alju uIzrael ili neki veliki centar u dijaspori gdje postoje mega-{kole, sa nastavnicima, ~asovima i pisanim ispitima – rela-tivno sli~no zapadnim fakultetima. Ja sam pro{ao kroz obaprocesa. Prvo sam, prije rata, u~io kod pokojnog VrhovnogRabina Jugoslavije, Ham Ribi Cadika Danona zihrono livraha(blagoslovljene uspomene); koji je, opet, u~io na ~uvenomsarajevskom Teolo{kom zavodu prije II. svjetskog rata, ali ipred svojim ocem, Ham Ribi Danijelom Danonom, zihronolivraha. Ovaj potonji je, opet, u~io pred svojim ocem, Ham Ri-bi Isakom Danonom, zihrono livraha – i tako se taj {al{eletproteè natrag do osniva~a sarajevske je{ive Ham Ribi Da-vida ben Jakova Parde, od njega do Venecije (gdje se on {ko-lovao) i Soluna (gdje su se {kolovali njegovi preci), otud opetdo [panjolske, Sjeverne Afrike, Babilona – i, na koncu doIzraela, odakle je sve i poteklo. Pred sam rat, 1991. godine,oti{ao sam za Izrael gdje sam pet godina proveo u~e}i u jed-noj sefardskoj je{ivi, zvanoj Midra{ Sefaradi (Sefardskamedresa) u jeruzalemskom starom gradu, nadomak Zapad-nog Zida (kog nejevreji ~esto nazivaju poprili~no uvredljivimimenom: Zid pla~a) i Hramske Gore, na kojoj se (na mjestunekada{njeg jevrejskog Bet (h)-aMikda{a ili ti SolomonovogHrama) danas uzdiè islamski Bait-ul-Muqaddas ili Me{dìdKubat As-Sahra (Kupola na Stijeni). Te godine u je{ivi, defini-tivno spadaju me|u godine kojih se najradije sje}am – alisam se, ipak, profesionalno formirao prvenstveno u~e}i predHam Ribi Cadikom Danonom.

Koja jje rrazlika iizme|u ssefardskog ii aa{kenaskog rrabina?Razlike izme|u sefradskih i a{kenaskih rabina uslovljene surazli~itim intelektualnim tradicijama koje su se razvile u kriluovih dviju jevrejskih grupa. A{kenaske je{ive razvile su tradi-ciju pilpula, ili kazuistike. Posljedi~no, cilj {kolovanja u a{ke-naskim je{ivama nije da pojedinac savlada sveukupnost ka-nonskih tekstova, nego da bude izloèn jednom sistemu mi{-

5BEHAR 98


ljenja, vi{ekutnom sagledavanju stvari, da bude u stanju do unedogled nabrajati argumente za i protiv za bilo koje mi{lje-nje izneseno u tekstu koji se analizira. Sefardski u~enjaci, sdruge strane, nisu veliki ljubitelji pilpula, jer smatraju da istirelativizira proces pravne analize. U sefardskim je{ivamainzistira se prvenstveno na zaokruìvanju temeljnog korpusau svim disciplinama jevrejskih nauka, na savladavanju pravi-la besprijekornog ~itanja teksta Tore u toku bogosluènja({to se na hebrejskom zove Keriat (h)a-Tora, sli~no islam-skom kiraetu), te na stalnom zatvaranju rastojanja koji se uprocesu u~enja stvaraju izme|u u~enikovog stalno rastu}egintelektualnog JA i njegovog eti~kog JA. Po sefardskoj tradi-ciji, intelektualizam koji nema jake eti~ke temelje nu`nodovodi do stvaranja neuravnoteène li~nosti. Ove dvije bitno razli~ite intelektualne tradicije iznjedrile su irazli~ita o~ekivanja svake pojedine zajednice od rabina. Kadaa{kenaski jevrejin postavi rabinu odre|eno prakti~no pitanje– on o~ekuje da rabin stupi u raspravu sa samim sobom,ponudi ~itav niz argumenata za i protiv, ili ~itav spektarmogu}ih odgovora – i na kraju, relativno nevoljko, suzi di-japazon teoretskih mogu}nosti na ono {to je prakti~no naj-uputnije. Istovremeno, a{kenaskom slu{aocu je poprili~nonebitno da li je rabin u tom procesu pravilno izgovorio svakihebrejski glas, pravilno naglasio svaku rije~, prave}i razlikeizme|u kratkih i dugih samoglasnika, i vode}i ra~una o svimpravilima prozodije. Sefard, s druge strane, o~ekuje da bib-lijski citati njegovog rabina budu besprijekorni; a odgovor nabilo koje pitanje konkretan – dakle: kratak, jasan i prakti~an.Eventualno beskrajno nabrajanje argumenata za i protivSefard bi doìvio kao rabinovo samo-preslu{avanje, te sljed-stveno kao znak da doti~ni rabin ne vlada materijom - ili (jo{gore) da ni sam nije siguran {ta i kako treba. U tom slu~aju,kao {to znamo, na{ je svijet sklon zaklju~ku da mu je najbo-lje da uradi ono {to mu ionako odgovara, jer stvari o~iglednonisu jasne i nisu jednozna~ne.

Moè{ lli nnam uusporediti iinstituciju rrabina ss iimamom?Te{ko. Koliko se ja razumijem u Islam, imam je onaj kojipredvodi vjernike u molitvi. Zna~i moè postojati stalni imamili ad hoc imam. Stalni imami su zaduèni i za upravljanjedàmijama ili mesdìdima u kome predvode molitvu. U Ju-daizmu predvo|enje skupne molitve nije rabinska du`nost.

Osoba koja predvodi molitvu zove se na hebrejskom hazan,a na evropskim jezicima kantor. Na{ki bi se moglo re}i pred-molitelj. Naravno, i rabin moè (kao i bilo koji drugi jevrej)sluìti ili kao ad hoc ili kao stalni hazan, ali mu je to onda do-datna funkcija, kao {to recimo muderis moè biti i imam ne-ke dàmije. Ukratko, haham (kako, rekosmo, Sefardi na-zivaju svoje rabine) paralelna je ulozi muslimanskog haki-ma. U Bosni se umjesto hakim ~e{}e kaè kadija, ali kako tajna{ bosanski kadija sjedi u me{}emi (mehkema – hakimovakancelarija) onda je jasno da se radi o istoj funkciji s dva ime-na. Elem, da ne duljim, rabin je dakle prvenstveno stru~njakza (h)alaha, to jest za jevrejsko pravo. Sli~no zna~enju ter-mina {erijat – i termin (h)alaha zna~i Put, put kojim se ide.Put pravednih. Uloga rabina, dakle, nije ritualna nego prav-na. Rabin je lice koje nadgleda da sve u jednoj jevrejskoj za-jednici bude u skladu sa Torom i njenom tradicionalnominterpretacijom. On sudi u slu~aju sporova i upu}uje u nejas-nim situacijama. Ukratko, rabin nadgleda rad svih op}inskihinstitucija: skup{tine, odbora, {kole, sinagoge, groblja, za-bavi{ta i sli~no, nastoje}i da im noga nikad ne spuzne s pu-ta pravde i bogobojaznosti.

[TO JE JUDAIZAM I POVEZNICE S ISLAMOM

Ve}ina nna{ih ~~italaca, ppretpostavljamo, vvjerojatno bbi tte{kodefinirala JJudaizam. MMoè{ lli nnam ppribliìti oosnovne ppos-tulate ssvoje vvjere? E to, ve}, mogu. U Judaizmu postoji 13 'iqare (h)a-emuna(= imanskih {artova):Uzvi{eni Bog je Apsolutno Suveren. Niko mu ni{ta ne moèni dodati ni oduzeti, niti bi bez Njega i{ta moglo postojati.Bog je Jedan, i to kako Jedinstven (nema drugog bogaosim Njega) tako i Jedincat (nedjeljiv). Bog je bestjelesan i nematerijalan.Kao {to je prethodio svemu, tako bi postojao i kad bi sveostalo prestalo da postoji.Samo je Bog dostojan da mu se ~ini avoda (ibadet), sluìtibilo ~emu drugom je avoda zara ({irq).Bog komunicira sa ljudima putem proro{tva.Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom (alejhi selam) je otacsvih proroka, onih koji su mu prethodili i onih koji su do{li

6 BEHAR 98


U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz dru-gih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|e-ne konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, naj-upu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Poprincipu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo…prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli musli-mane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pra-voslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ninacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijet-a, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i se-kularne – nego "koga ufati{e - toga ubi{e".

Jutarnje bogosluènje u A{kenaskoj sinagogi u Sarajevu (ratna 1994.), Ro{ (h)a{ana - Jevrejska Nova godina

poslije njega. Njegovo je proro{tvo posebnog stepena inikada prije ili poslije njega nitko nije komunicirao sBoànskim na istom nivou.Tora (=Tevrat) koju nam je zavje{tao Mojsije je Bogomdata, i Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom je bio samopero u Boànskoj ruci, tako da je sva Tora od Boga dana ine sadrì ljudske primjese.Ova Tora nikad nije bila i nikada ne}e biti promijenjena.Bog je svjestan ljudskih djela.

On nagra|uje pravednike i ka`njava bezakonike.Obe}ani Ma{iah (Pomazanik, Mesija, Halifa) iz DomaDavidovog }e se kad-li-tad-li pojaviti da reuspostavi uzor-dru{tvo zasnovano na Tori, u koje }e se ugledati svi naro-di svijeta, od vlastitog htjenja i uvjerenja.Bog je kadar oìvjeti mrtve i u~init }e to kad htjedne, kao{to je i obe}ao.Kao {to vidi{, dobar dio {artova su nam gotovo identi~ni.Prvih pet jevrejskih {artova odgovaraju prvom islamskom injegovim obja{njenjima. Na{ {esti sli~an je va{em drugom,jer i proro{tvo i an|eli govore o istom: obje ummot (iMojsijeva i Muhammedova) vjeruju u komunikaciju izme|uBoga i ljudi. Jevrejski sedmi, osmi i deveti princip vjeresli~ni su islamskoj vjeri u kitabe i resule. Podvla~im, Jevrej-stvo ne nije~e mogu}nost da Bog po{alje raznim narodimarazne poslanike sa raznim knjigama, koje bi ih vodile kavjeri u Jednog Boga i avodat (h)a-Shem (h)a-mekubelet(magbul ibadetu), ali se ~vrsto drì da Bog nikada ne mijen-ja ono {to je poslao nekom narodu, jer ako je Bog savr{en inepromjenjiv – onda je i Njegova intervencija u istoriju odre-|ene grupe nepromjenljiva i savr{ena. Bog je, naravno,Apsolutno Suveren i moè naloìti raznim grupama raznestvari, sve u zavisnosti od toga {ta je za svaku pojedinu gru-pu najbolje. Otuda, za Judaizam, objave drugih ummot(ummeta) ne predstavljaju nikakav teolo{ki problem. Nara-vno, pod uslovom da su zasnovane na ideji ~istog monoteiz-ma i neantropomorfizma. Nezamislivo je, naime, iz per-spektive Judaizma, da bi Bog nekom narodu objavio da jeOn li~no djeljiv, promjenljiv, prolazan, ovisan ili tjelesan – jerBog nikom ne bi lagao o Sebi. Mislim da se jevrejska vjera u Boànsku svijest o ljudskimdjelima i Njegovo nagra|ivanje dobrih i ka`njavanje zlih (de-seti i jedanaesti princip vjere) moè usporediti sa ~etvrtimislamskim {artom koji govori o kaderu ili sudbini, jer {ta jesudbina ako nije ono {to je pojedincu dosu|eno na osnovunjegovih djela i vjere koju ta djela iskazuju. Jevrejstvo inzis-tira na ideji Apsolutne Boànske Pravednosti. Neprili~no bibilo pomisliti da bi Bog zlima propisao dobru a pravednima

lo{u sudbinu. Jednako tako, jevrejska vjera u uskrsnu}emrtvih lijepo se prepli}e sa sadràjem petog islamskog {ar-ta o javmil ahiri, ili posljednjem danu. Naravno, u mnogo ~e-mu smo i razli~iti. Muslimani vjeruju da je jevrejska Toravremenom djelomi~no izmijenjena. Pristajanje na tu pomi-sao bi za jevreja bilo kefira (=kufr), ali je za muslimana halal,jer Tora ne obavezuje nejevreje. Jednako tako, sve {to mi vjerujemo za Mojsija, vi vjerujete zaMuhammeda. [to je i logi~no, jer da nije tako, mi ne bismobili Mojsijeva umma a vi Muhammedova. Ono {to je bitno dase podvu~e, rabinski Judaizam u~i da muslimani moguzasluìti Boànsku nagradu ako se budu dràli monoteis-ti~kih i moralnih principa Islama. îni mi se da, jednako ta-ko, i Islam u~i da jevreji ne moraju nu`no pre}i na Islam dabi zasluìli Boànsku milost, nego je mogu zadobiti kroz ob-dràvanje Tore. Ukratko, ko iole ima soli u glavi moè jasnouvidjeti da ove dvije ~asne vjere jedna drugoj priznaju le-gitimitet, i jedna drugu doìvljavaju kao legitiman put spa-senja. Ku' }e{ vi{e? Naravno, svaka od ovih dviju vjera pona-osob drì da je ona kod Boga na malo vi{em mjestu, ali vje-rujem da je tako i kad jedan mu` ima vi{e èna, a ne kamoliJedan Bog vi{e ummot. Svaka takva èna, bi}e, vjeruje da je,ipak, malo (ili puno) pre}a od svih ostalih. Mislim da je tosasvim normalno, jer ko ne voli sebe ne moè voljeti nidruge. Na koncu konca, i sama Tora lijepo kaè, Voli svogadruga kao {to voli{ sebe, zna~i ako ne voli{ sebe, ne moè{voljeti ni druge. Ne mislim da je lo{e ni kad se vjere takmi~e,dok god se takmi~e u dobru. Ko }e bolje Bogu ugoditi. Nekakonkurencije, zdrava je! Uostalom, ovaj stav nigdje nijeljep{e iskazan do li u Kur'anu samom, Sura al-Ma'ida, ajet48: A da je Allah èlio, On bi vas sljedbenicima jedne vjereu~inio, ali On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisu-je, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svivratiti – pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obav-ijestiti. Problemi nastaju kad jedna vjera zanije~e drugojpravo da se drì svoje knjige, ali u slu~aju ovih dviju konkret-nih vjera taj problem danas ne postoji – a i u pro{losti je biotoliko endemi~an da je malo do umjereno suvi{no na njegatro{iti dodatne rije~i.

Osim {{to ssu mmonoteisti~ke rreligije, kkoje ppovezuje zzajedni~kiotac AAbraham // IIbrahim, kkoje ssu ppoveznice IIslama ii JJuda-izma? TTako|er, uu ~~emu sse tto rradikalno tteolo{ki rrazilazimo?

7BEHAR 98


Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kaoveliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo uidolopoklonstvu, totemizmu i animizmu – koje jesada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda,uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznajelegitimitet na{e Knjige i puta koji ona nalaè. Dok godi jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman,nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji.Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred-nost tuma~i kao znak Boànskog favorizma.

Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda toghljeba – ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom mi-ljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta.Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna?Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretencioz-no. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Haj-mo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot.

Teorija jevrejskog prava, kao ni teorija {erijata (koliko se jau isti razumijem), ne poznaje kr{}ansku maksimu BoguBo`je, caru carevo. I u Judaizmu i u Islamu sve je Bo`je,uklju~uju}i i cara. Stoga, dakle, (h)alaha (jevrejsko pravo),jednako kao i {erijat regulira sve sfere ìvota, kako javnutako i privatnu, zna~i: i liturgiju i ekonomiju, i teologiju ikrivi~no pravo, i dogmatiku i etiku. Dakle, ono {to povezujeJudaizam i Islam nasuprot Kr{}anstvu to je "pravna priro-da" ovih dviju religija. Kultura {eelot ut{uvot (doslovno:pitanja i odgovora, paralelno islamskoj fetvi), dakle feno-men konstantnog obra}anja religijskom autoritetu sa pita-njima iz svakodnevnice, kako bi se znalo {ta je zabranjeno a{ta dozvoljeno, {ta ~isto a {ta ne~isto, toliko tipi~na za Ju-daizam i Islam, relativno je strana Kr{}anstvu.Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kao velikinapredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklon-stvu, totemizmu i animizmu – koje je sada, blagoslovljenimdjelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma.Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta kojiona nalaè. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugilegitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malobolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred-nost tuma~i kao znak Boànskog favorizma. Kao {to samranije ve} rekao, ni Judaizam ni Islam ne po~ivaju na zapad-noj ideji da se religija bavi duhovnim a politika ovosvjetskim.Utoliko, osnovni "teolo{ki" sukob Judaizma i Islama je poli-ti~ke prirode. Da li je iz perspektive islamske teologijemogu} nemuslimanski suverenitet na bilo kom djelu Blago-slovljene Zemlje, ili ti Zemlje Banu Israil (Sinova Izraelovih).Kada bi islamski teolozi dali Izraelcima osje}aj da Islammoè verificirati bilo kakav dogovor izme|u Izraelaca i Pa-lestinaca, taj dogovor bi bio postignut daleko brè - i to (kao{to i treba) zbog unutra{njeg pritiska u Izraelu, a ne zbogvanjskog pritiska (iz Amerike). Dok god ve}ina Izraelaca bu-de vjerovala (a raznorazni islamski teolozi ih svojim fetvamau tom stavu svakodnevno u~vr{}ivali) da Islam "po definici-ji NIKADA ne moè pristati na ustupanje BILO KOG DIJELAteritorije Dar ul-Islama nemuslimanima", mirovni procesne}e dobiti puni zamah. Jevreja je {a~ica u usporedbi smuslimanima svijeta, i zato nije ~udo {to nam treba jasanjemin da teritorijalni kompromis nije samo novo arapskosredstvo za kona~no rje{enje jevrejskog pitanja na BliskomIstoku. Izraelci strahuju da arapski i muslimanski svijet pre-govorima i mirovnim inicijativama èli samo iznuriti i osla-biti Izrael, kako bi ga na kraju dokusurio. Zna~i, cilj je istikao i 1948. – samo se sredstva mijenjaju, u zavisnosti ododnosa snaga. Sukob Izraelaca i Palestinaca, kao i budu}isporazum ova dva napa}ena naroda ima i teolo{ku dimen-ziju – bi}e to novi dogovor Judaizma i Islama o suìvotu po-tomaka dvaju Avramovih sinova: Isaka i I{maela.

Po ttvojem mmi{ljenju kkoje ssu oosnovne ppredrasude kkoje jjevreji iimuslimani iimaju jjedni pprema ddrugima ii kkako iih nnadvladati?Prvo lokalno, pa onda globalno. Predrasude, kao i samo nji-hovo ime zna~e unapredni stav koji nije zasnovan na rasu|i-vanju, prosu|ivanju i sagledavanju. Mislim da urbani bosan-ski muslimani i jevreji, nemaju nekih bitnijih uzajamnih pre-drasuda. Vi{estoljetna izloènost jednih drugima bila je

dovoljna da umjesto predrasuda ljudi formiraju stvarneiskustvene stavove. A ovi, kao {to to obi~no biva kad postojidirektni ljudski kontakt, ne samo da nisu problemati~ni –nego bi mogli posluìti kao uzor za formiranje musliman-sko-jevrejskih odnosa u evropskim dru{tvima u kojima seimigrantske muslimanske zajednice po prvi put sre}u sastvarnim jevrejima, o kojima su dotada imale samo nega-tivne predrasude zasnovane na tri i po upitna hadisa i"neupitnoj" anticionisti~koj propagandi. Ostalo je samo jo{da muslimanska ~ar{ija, u Sarajevu i drugdje, apdejtuje i

8 BEHAR 98


Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija ras-prave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorijaslu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uve-no/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me-|utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja osvijetu i ~ovjeku, postaju}i subjektivno ubje|enje, stvarindividualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski(do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no-{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su,polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da jeono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije odonog {to ih razdvaja (forma).

novopristigle neurbane muslimane i nau~i ih {ta je kod nasu ~ar{iji red. Uzdam se da su muslimani Sarajeva doraslitom zadatku, a vrijeme }e pokazati da li sam bio u pravu. Na globalnom planu, na tragu onoga {to sam ve} rekao rani-je… [to prije mi prestanemo strahovati od islamske potpunei definitivne teolo{ke nespremnosti na postojanje Izraela ubilo kojim granicama, a vi prestanete strahovati od cionis-ti~ke zavjere usmjerene na jevrejsko gospodarenje cijelimBliskim Istokom, svijetom i okolinom – to }emo prije i jedni idrugi posti}i Bo`je zadovoljstvo, i na ovom i na onom svijetu.

Nama su va{i strahovi od nas blentavi, a mogu}e je da su i va-ma na{i. Kad sam 'nako kaharli, ja odem na neki islamisti~kipolu-anticionisti~ki, polu-antisemitski sajt i odma' mi seraspoloènje popravi ~im vidim ~ime sve vladamo i kako smouspje{ni. Da je babi propeler, bila bi helikopter!

O SEKULARNIM JEVREJIMA I SEKULARNIM MUSLIMANIMA

Kada mmi nnetko sspomene ssekularni IIslam iili ppak eeuropskiIslam nnajeìm sse ood mmuke. KKao dda ppostoje nneki ddrugi nnor-malniji mmuslimani, kkao dda ppostoje nneki eeuropski mmuslima-ni mmimo ccivilizacije IIslama. NNe sslaèm sse ss ttakvim ddioba-ma. [[to jje ssa ssekularnim JJudaizmom ii eeuropskim jjevreji-ma? TTko ssu eekstremni mmuslimani, aa ttko eekstremni jjevreji?Zasigurno nnam mmoè{ ppuno ttoga pposvjedo~iti bbudu}i dda~esto pputuje{ nna rrelaciji SSarajevo –– JJeruzalem –– EEuropa…Sekularni Islam je, naravno, contradictio in adjecto – i tu siti u pravu. Nezavisno od toga, sekularni muslimani postoje,jeìo se ti na to ili se ne jeìo. Postojanje drugih ljudi, makako ~udni oni bili u na{im o~ima, ne zavisi od na{eg pris-tanka. Oni su tu, htio ti to ili ne. Ti, naravno, moè{ da ustvr-di{ kako oni uop{te nisu muslimani, a oni }e ti na to lijepore}i kako su oni Muslimani ili Bo{njaci (ili Turci, ili Albanci)muslimanskog povijesnog kruga. I? \e si bio? – Ni|e! [ta siradio? – Ni{ta! Opet ima{ s njima neki presjek skupova odkog ne moè{ pobje}i, na glavu da se nasadi{. U mnogo~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz drugih vjera, i dobroje {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije ukojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, ai oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu,recimo… prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli mus-limane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe napravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ninacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, reci-mo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne – nego"koga ufati{e - toga ubi{e". Takva iskustva stvaraju pomakeu svijesti, i malo koji bosanski alim ili evropski rabin ne bi io tome vodio ra~una kad bi se povelo pitanje statusadana{njih koferim ili ti }afira. Komplicirano? [ta }e{, Onajkoji nas je dozvao u postojanje, i to tu gdje jesmo i ba{ tadkad smo, nam nikad nije ni obe}ao da }e lako biti ~ovjek iodre|ivati se prema drugima bez da se ogrije{i{, ja o sebe isvoju vjeru – ja o njih i njihovo ljudsko dostojanstvo. Nego,kao kod Njego{a, [ta je ~o'ek, a mora bit ~o'ek. E vidi{, i u tome su nam ummot sli~ne. Sekularni Judaizamje, bezbeli, notorni nonsens – ali su, zato, sekularni Jevrejinotorna ~injenica. A da vidi{ tek veselja kad ima{ zajedni~kunacionalnu dràvu, ili zajedni~ku op}inu (jer jevrejske op}ineu dijaspori nisu samo sinagoge nego i "klubovi nacionalnemanjine", ba{ kao i neki mesdìdi u Republici Hrvatskoj) sasekularnima. Tako, recimo, ima jedan jevrejski praznik,Hanuka, koji slavi spomen na malu grupu jevrejskih teocen-trika koja se pobunila protiv vlasti heleniziranih Jevreja i nji-hove sprege sa onda{njom globalnom vladom, izvela pre-vrat, potamanila }afire, protjerala uljeze, i uspostavila Tora-dràvu. Da vidi{ kako zdu{no u dana{njem Izraelu sekularniJevreji slave re~eni praznik morao bi se zapitati jesu li oni

9BEHAR 98

Kada mi, danas, predstavljaju nekog potencijalnogsuradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kaoodmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li jere~eni ikad bio ekstremista. Sugovornici po~esto neshvate tok misli, pa krenu u apologetskom tonu,zna{ bio je mlad i sli~no - a ja se zapravo radujem{to }u imati pravog sugovornika u osobi koja je zat-vorila potpuni krug, prerasla isklju~ivost mladala~-kog zanosa i stasala u zrelog vjernika. Ako mi, pak,kaù da je re~eni oduvijek bio odmjeren, ja se malorazo~aram, jer: ko nikad nije bio vrelo – te{ko da }eikada postati rijeka.


Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva - Sarajlije iz Kanade pred Zapadnim zidom u Jeruzalemu

svjesni ~injenice da je to praznik u slavu nekih tamo birvak-tilskih fundamentalista koji su potamanili birvaktilske seku-lariste, liberale i globaliste. Nego, u ~emu je stvar? I kodJevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni faktor stvaran-ja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je za tvoje sekularistenjihova istorija, tradicija i kultura. Oni tu svoju istoriju, tradi-ciju i kulturu vole ba{ kao {to ti voli{ svoju vjeru. Identificirajuse sa tvojim mudracima, tvojim junacima i tvojim vje~itimpozitivcima, gade se istih drevnih negativaca kao i ti, pri~itanju zajedni~kog kanona raduju se na istim mjestima gdjei ti, pla~u gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak"ne {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji-hovom poimanju svijeta. S druge strane, opet, nemalo takvihsekularista zna i te kako pre{i{ati deklarirane vjernike udomenu eti~nog pona{anja. Kad tome jo{ doda{ koliko je zlau~injeno u ime religije na ovoj zemlji, eto nas pred vratimamog li~nog stava o ovom kompliciranom pitanju: Vjerujemda }e, ~im vjernici posvete etici onoliko pa`nje kolikoposve}uju ritualu, i nevjernici shvatiti spiritualne vrijednostirituala. Bar ve}ina… Do tad, ne ~udim se njima, nego nama. [to se ekstremista iekstremizma ti~e, li~nodrìm da je ekstremizamnu`na faza u razvoju ~ov-jeka, a samim tim i vjerni-ka. Kada ~ovjek tek utvr-|uje svoje jastvo i poku{a-va da odredi granice vlas-tite li~nosti, da shvati gdjeprestaje on a po~inju dru-gi, sagledavanje svijeta uosnovnim konturama, utakozvanoj crno-bijeloj te-hnici, nije nu`no kontra-produktivno. Dapa~e, li~-nost u formiranju (bez ob-zira na to da li se neko for-mira kao ~ovjek i kao vjer-nik u pubertetu, ili se formira kao vjernik a "re-formira" kao~ovjek u poznijem ìvotnom dobu) je pod stra{nim pritiskomi stvaranje "~vrstog" religijskog, eti~kog ili kulturnog identi-teta izgleda mi kao dobra centripetalna protuteà nebrojen-im centrifugalnim faktorima kojima su ljudi u sazrijevanjuizloèni. Kad ima pameti, odgovorna tradicionalna zajednicavodi svoje ~lanstvo u pravcu pozitivnog iskori{tavanja ovefaze zanesenosti vlastitim identitetom i tradicijom na na~inkoji njima koristi a drugima ne {teti. Na àlost, danas smosvjedoci apsurdne situacije da u mnogim vjerskim zajedni-cama ekstremisti poku{avaju da nametnu svoju nedozreluviziju cijeloj zajednici. Da sve bude gore, nerijetko se radi onajboljim sinovima odre|ene zajednice, o iskrenim idealisti-ma ~iji zanos i karizma plijene. Ni{ta tu`nije (a vala ni ru`ni-je) od vjerske (kobajagi) zajednice koja nije u stanju da osi-gura dozrijevanje svojoj djeci, nego se povla~i za njima i pu{-ta ih da je vode kad sami jo{ uvijek trebaju vodstvo. Iskusnivjernici imaju odgovornost da kanaliziraju zanos svojih tekstasavaju}ih suvjernika, obavezu da im pomognu da od buji-ce naprave stameni potok – a ne poplavu koja {teti okolini,

dok od nje same ne ostaje ni{ta. Kada takvo odgovorno vod-stvo izostane, ~esto se desi da ekstremizam umjesto faze uìvotu postane supstitut za ìvot. Tada slobodno moèmogovoriti o zastoju u razvoju li~nosti. O izvjesnoj duhovnoj per-verziji. Jako je tu`no vidjeti ljude u pedesetim ili {ezdesetimgodinama ìvota kako svoju nepotro{enu i nesublimiranuseksualnu energiju pretvaraju u nepresu{ni izvor omrazeprema svijetu i ljudima, a prije svega prema vlastitim suvjer-nicima (koji su ih neodgovorno pustili da ne odrastu i nedorastu, pa mi ih, u neku ruku, i nije previ{e ào). Kada takve Petar-Pan vo|e, edipovci koji ne samo da nikadanisu do kraja odrasli – nego nedoraslost predstavljaju kaocilj i vrlinu, uspiju da se nametnu mladim umovima kao aut-enti~ni glasnogovornici toboè zanemarenih vrijednosti,katastrofalne posljedice su pitanje dana. Kao {to zna{, po-ku{avam da budem aktivan u me|ureligijskom dijalogu – asebe doìvljavam kao teocentri~nog humanistu jevrejskeprovenijencije. Kada mi, danas, predstavljaju nekog potenci-jalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kaoodmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li je re~eni

ikad bio ekstremista. Su-govornici po~esto ne shva-te tok misli, pa krenu uapologetskom tonu, zna{bio je mlad i sli~no - a jase zapravo radujem {to }uimati pravog sugovornikau osobi koja je zatvorilapotpuni krug, prerasla is-klju~ivost mladala~kogzanosa i stasala u zrelogvjernika. Ako mi, pak,kaù da je re~eni oduvijekbio odmjeren, ja se malorazo~aram, jer: ko nikadnije bio vrelo – te{ko da }eikada postati rijeka. Una-to~ svim opasnostima ne-

kontrolirane i nekanalizirane ekstaze, tunjavo tinjanje (pukitradicionalizam) mi se nikada nije ~inilo dostojnom alterna-tivom. A, ako }emo po srcu, sve mi se ne{to ~ini da i samavjerni~ka baza ima vi{e povjerenja u post-ekstremiste kadaje u pitanju predstavljanje u me|ureligijskim "deverima",nego li u pred-ekstremiste. Narodna intuicija, {ta li?!

DIJALOG IZME\U MONOTEISTI^KIH RELIGIJA

Dodiri KKr{}anstva, IIslama ii JJudaizma uu [[panjolskoj ––izme|u oostalog, ttvoja ssu zznanstvena ppreokupacija… Da, uvijek me iznova fascinira taj period koji se u jevrejskimnaukama naziva Zlatnim Dobom [panjolske, kratki bljesakprave religijske zrelosti, u kome su (u lucidnim intervalima)pripadnici svih triju vjera igrali neki relativni ferplej nastvarno zajedni~kom terenu. Da se razumijemo, i to je dale-ko od ideala odgovorne religijske zrelosti kome bismo tre-bali da teìmo danas – ali, lijepo je znati da je utopija nekad,ipak, bila blizu ostvarenja. Primjera radi, u usporedbi sa zlat-nim dobom [panjolske, Osmansko Carstvo se doima kao

10 BEHAR 98


Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva, pripreme

period u kome jedan fudbaler sam pipla loptu na trgu, toleri-raju}i da druga trojica piplaju, svak u svojoj avliji. Za onajvakat, izgleda, ni to nije bilo malo. U to zlatno doba [pan-jolske mudraci svih triju vjerozakona bavili su se, izme|uostalog, i pitanjem odnosa izme|u racionalnog (logi~kidokazivog) i postracionalnog (misti~no iskustvo, proro{tvo,objava), polaze}i od (nekim teolozima i danas upitne prem-ise) da je ljudsko znanje jedno, da su logika i filozofija uni-verzalne kategorije - te da je znanje i iskustvo drevnih gr~kihfilozofa (a samim tim, naravno, i suvremenih inovjernika) uovim oblastima relevantno i iskoristivo. Kao {to bi Einsteinovgenije, da je ro|en u nekom afri~kom plemenu a ne u visoko-industrijaliziranoj Evropi, do{ao do izraàja u ~injenici da bimali Bantu Einstein skupio daleko vi{e banana nego drugadjeca iz sela – tako ni Maimonides (na zapadu odoma}eninadimak za Rabi Mo{e ben Maimona, koji je me|u svojimarapskim suvremenicima bio poznat po arabiziranoj verzijinjegovog hebrejskog imena: Abu ’Imran Musa ibn Majmunibn ’Ubajd Allah) ne bi bio Maimonides bez duha sinteze ljud-skog iskustva koji je vladao Al-Andaluzom. Maimonidesovoremek djelo Vodi~ zablu-djelih (sistematizovanareprezentacija rabinskemetafizike) nezamislivo jebez aristotelijanskih te-melja, Al-Farabijeve teori-je proro{tva ili Ibn Badìneteorije du{e. Pitam se koliko islamskihteologa danas uop}e znada je Vodi~ izvorno napi-san na arapskom jeziku,te da mu je izvorni naslovDalalat al hairin. Nedavnoje u Zagrebu, u izdanjuDemetre, iza{ao integralnihrvatski prijevod arapskogizvornika Vodi~a, iz peravrsnog hrvatskog arabiste Danijela Bu~ana. Toplo prepo-ru~ujem! U to su sretno vrijeme jevrejski i islamski misticiposu|ivali jedni od drugih ideje te razmjenjivali i prosu|ivaliuzajamna iskustva. Najbolji primjer sinteze jevrejskog mist-icizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) RibiBahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski eksklu-zivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedanod vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehudaben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabranirod, odabrani soj).

Strah ppo~esto oosje}amo pprema nne~emu {{to nne ppoznajemo.Sloìt }}emo sse dda jje zzato ddijalog mme|u rreligijama iitekakopotreban. SSvjedoci ssmo rraznih ooblika iinstitucijalnog ddijalogaizme|u kkr{}ana, jjevreja ii mmuslimana nna nna{im pprostorima,{to jje uu ssvakom sslu~aju ppohvalna ~~injenica. MMe|utim, kkoli-ko ssu tti rrazgovori vvo|eni ppoliti~kim ddiktatom, aa kkoliko sstvar-nom ppotrebom zza ttolerancijom ii ssuìvotom? Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave,

prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razu-mijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Fran-cuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubistatus objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i sub-jektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time jei me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, aliupravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropskiteolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i daje ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog{to ih razdvaja (forma). Jednako tako, shvatili su da je jednaod osnovnih primjedbi religiji njen "doprinos" sukobu i podi-jeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjeko-vje~ivanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi.Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu navrijeme stigle do ju`noslavenskih prostora, gdje je religija bi-la jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jedno-partijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane na-cionalista, koji su se zacarili nad nekim religijskim zajedni-cama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organiziratipartije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i

religizacija nacije na ju`-noslavenskim prostorimadovela je do toga da sekod nas govor o op}im lju-dskim vrijednostima obi~-no doìvljava kao recidivkomunisti~kog "bratstvo/je-dinstvo" ideala; koji bi,onda, valjda trebao bitistran svakoj religijskojtradiciji ponaosob i svimaskupa (jer svaka bi, toboè,trebala biti zainteresiranasamo za "svoje" ljude, a nei za "nevjernike").Sad je, valjda, kona~nodo{lo vrijeme da i midamo svoj doprinos svjet-

skom me|ureligijskom dijalogu. Da je sre}e i pameti, moglibi prednja~iti u tom poslu i ponuditi svijetu i devletu receptzasnovan na stvarnom, iskustvenom me|ureligijskomsuìvotu. Ti si inicirao jedan me|ureligijski ~asopis, i jastvarno ~ekam tu suradnju k'o ozeblo sunce jer iskrenovjerujem da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljnaalternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poima-nju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu suvreme-nog materijalizma. Da li je mogu}e voljeti Boga, a u isto vri-jeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makari druga~ije nego mi sami)? Ja mislim da nije! Stvarno nam jepotrebno neko mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama ina{im su{tinskim sli~nostima, mjesto koje ne}e biti identifi-cirano ni sa jednom vjerskom zajednicom per se, niti }e bitiobiljeèno "zvani~nom multi-tuti-fruti retorikom" za koju sviizgleda znaju da je vi{e usmjerena na skupljanje poena kodstranih posmatra~a, nego za u{i vlastite pastve. @elim da vjerujem da }e de-ateizacija i re-teizacija humanis-ti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju~injenice da uzajamno po{tovanje, suradnja i spremnost na

11BEHAR 98


I kod Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni fak-tor stvaranja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je zatvoje sekulariste njihova istorija, tradicija i kultura. Onitu svoju istoriju, tradiciju i kulturu vole ba{ kao {to tivoli{ svoju vjeru. Identificiraju se sa tvojim mudracima,tvojim junacima i tvojim vje~itim pozitivcima, gade seistih drevnih negativaca kao i ti, pri ~itanju zajedni~kogkanona raduju se na istim mjestima gdje i ti, pla~ugdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak "ne{tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji-hovom poimanju svijeta.

dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~-kim tradicijama – nego su, zapravo, te`nja svake na{e religijeponaosob, ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona,dominacije i preglasavanja. U eri u kojoj smo se izborili zarazli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg da definiramo ijedno od Boànskih "prava", Bo`je pravo da se raznim ljudi-ma objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni oddrugih, uspore|ujemo iskustva i pokaèmo Abrahamu daIsak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak znaju da im je praotac jedan,kao i Bog ~ijem je po{tovanju podu~io sinove i unuke...

USTA[KA OKUPACIJA I PRIÂ O VREMENU KAD JE SVAKI PETI SARAJLIJA BIO JEVREJ

Po ttvojoj oocjeni, bbudu}i dda jje bbroj JJevreja uuz ggenocidnupolitiku uu NNDH ssmanjen nna mminimum, kkoliki jje nnjihov uutje-caj nna mmultikulturalnu ssliku BBiH, ii kkojoj mmjeri ssu vva`ni kkaodio kkonfesionalnog ii eetni~kog ddijaloga uu ttoj zzemlji? Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba– ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nijebio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bezjevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebomnekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejes-tiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevre-ji su ~urekot. Moè li somun biti bez ~urekota? Moè! Je lisomun? Jest! Je li to to? Jok! E tako je, "me{~ini" i s bosan-skim jevrejima. Izbri{i ukus koji je Bosni dalo njihovovjekovno prisustvo – i to ve} vi{e nije to. Sve i da su usta{e,za vrijeme hrvatske okupacije BiH, i pobile sve jevreje (anisu, nego "samo" osamdeset posto) jo{ uvijek bi Sarajevobilo poznato po svojoj (H)agadi; Isak Samokovlija bi jo{ uvi-jek bio neraskidivi dio bosanske knjièvnosti; Isak-eff.Salom bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski ljekar obrazovan naZapadu; a njegov zet, Jakov-eff. Sumbul, bi jo{ uvijek bioprvi sarajevski farmaceut a la franka; dok bi Laura PapoBohoreta jo{ uvijek bila prva èna na svijetu koja je pisaladrame na Ladinu. Salomova pala~a (ona lijepa zgrada sareljefnim likovima u narodnim no{njama na Titovoj, odmahdo kina Imperijal), Umjetni~ka Galerija BiH (preko putaSaborne Crkve), ona zgrada na Titovoj (u kojoj je nekad bila,a moè biti da je i sad, buregdìnica pod imenom Semberija)kao i zgrada pred kojom plamti Vje~na vatra (nekada{njiGrand Hotel Danijela Saloma) jo{ uvijek bi svjedo~ile o sjajusamo jedne od vi|enijih sefardskih porodica Sarajeva. Petjevrejskih hramova, {to na ~ar{iji, {to u centru (dakle vi{enego li i pravoslavnih i katoli~kih crkava u Starom Gradu iCentru zajedno), jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o vremenu kad jesvaki peti Sarajlija bio jevrej. Bjelavski hram Bet Tefila (na Mejta{u) jo{ uvijek bi pri~aopri~u o sarajevskoj jevrejskoj sirotinji koja je odvajala od ustada u svom kom{iluku podigne Dom Bo`ji. Dana{nji BKC(nekada{nji Radni~ki Univerzitet \uro \akovi}) sagra|enpred sam II. svjetski rat, prilozima sarajevskih jevreja, koji jeponosno nosio ime Kal Grandi ili ti Veliki Hram, jo{ uvijek bibio najve}a sefardska sinagoga ikad podignuta u Evropi. Kalvjeù ili ti Stari Hram na ~ar{iji, i uz njega skoro pa prislo-njeni Kal Muevu ili ti Novi Hram, jo{ uvijek bi pri~ali pri~u ojevrejskom udjelu u zanatima i trgovinama Ba{ âr{ije. Itd.

Itd. Itd. Mogao bih do sutra nabrajati ono {to se obi~no nazi-va jevrejskim doprinosom razvoju BiH. Sre}om, ta pri~a jo{uvijek traje. Potomci malog broja bosanskih jevreja koji su,zahvaljuju}i Talijanima i partizanima preìvjeli NDH okupaci-ju, jo{ uvijek bitno doprinose napretku zajedni~ke ku}e. Tajdoprinos je uvijek bio ve}i od jevrejskog procenta ustanovni{tvu Bosne, pa je i danas tako.

Poznato jje, pprema nnekim nnedavnim iistraìvanjima, ddanema nniti jjednog ppravnog ddokumenta, nniti jjedne ffetve, kkojabi ddiskriminirala nnemuslimane uu oosmanskom pperiodu. Jevrejima je u Osmanskom carstvu bili poprili~no lijepo, a~esto i mnogo ljep{e nego li u katoli~koj Evropi. Ilustrativanje poziv jedrenskog romanijotskog rabina Isaka Sarfatija iz1454. godine a{kenaskim jevrejima da napuste katoli~kuEvropu i skrase se u benevolentnom Osmanskom carstvu.@iva istina! Ne postoji ni jedna jedina osmanska fetva ili cars-ki ferman koji bi diskriminisali jevreje u odnosu na drugenemuslimane. Istovremeno, valja podvu}i, do \ulhane hati-{erifa iz 1839. (kada po~inju reforme u pravcu stvaranjagra|anske dràve) Osmansko carstvo nije bilo dràva svihsvojih gra|ana – nego islamska dràva u kojoj su nemusli-mani bili gra|ani drugog reda, te kao takvi nisu mogliobna{ati javne funkcije, pla}ali su dìziju (poseban porez zanemuslimane) i bili izloèni ~itavom nizu restrikcija ~ije je ciljbio podvla~enje njihovog inferiornog poloàja u odnosu nacarsku vjeru. Na primjer: zabrana jahanja ili pasanja oru`jau prisustvu muslimana, zabrana odijevanja odje}e i obuvan-ja obu}e odre|enih jarkih boja koje su bile rezervirane samoza muslimane. Iskreno govore}i, ove odredbe nisu jevrejimate{ko padale, jer su zauzvrat dobili ne samo autonomiju –nego i dràvnu za{titu za ìvot po svom Zakonu. Dapa~e, moè se ~ak re}i da su jevreji u Osmanskom car-stvu bili pozitivno diskriminirani. Na primjer, na jevreje senije primjenjivao najgrozomorniji osmanski instrument rei-fikacije (pretvaranja u stvar, pokretno dobro) nemuslimana:dev{irma ili danak u krvi. Dok su stotinama godina janji~ari(i sami porijeklom oteta kr{}anska djeca) "ubirali" kr{}an-sku djecu po Rumeliji (osmanskom Balkanu) i Anadoliji,jevrejske su porodice toga bile po{te|ene. Razloga je za tovi{e: dev{irma se sprovodila prvenstveno u selima – aosmanski jevreji su bili gotovo isklju~ivo urbana populacija.Osim toga, Porta je znala da su kr{}ani vezani za zemlju, je-zik i kraj – te da ve}ina ne}e odseliti ako zulumi ne pre|uodre|enu mjeru. Jevreji su, me|utim, bili daleko mobilniji -

12 BEHAR 98


Najbolji primjer sinteze jevrejskog misticizma i sufizmaje Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi Bahje IbnPakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski ekskluzi-vizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako je-dan od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, RibiJehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatijikao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a lasafwa (odabrani rod, odabrani soj).

pa su se u slu~aju otmice djece mogli i iseliti dèmatile.Uostalom, kao zanatlije, trgovci i pripadnici slobodnih pro-fesija (ljekari, farmaceuti i sli~no) jevreji su bili daleko bitni-ji za osmansku privredu nego ruralno zemljoradni~ko sta-novni{tvo. Kad je, svojevaktile, sultan Bajazit primio jevrejeprognane iz [panjolske, on se nije mogao ~udom na~uditida Fernando i Izabela li{avaju svoje carstvo ovog radinog ibenignog elementa, unapre|uju}i time njegovo.Kad se sve sabere i oduzme, imaju}i na umu na{edana{nje standarde tolerancije i za{tite prava manjina,mislim da bi se cijelo osmansko poglavlje sefardske istori-je danas najbolje dalo sumirati rije~ima: Bilo je lijepo i lije-po je {to je bilo. Drugim rije~ima, raznoraznim neoosman-istima (po~ev od Davidovi}a, t.j. Davidoglua pa nadalje)mora biti jasno da {to je bilo napredno za 16. i 17. vijeknije, nu`no, prihvatljivo za 21. vijek. Da li bilo ko zdravepameti mislio da bi dana{nji balkanski ili bliskoisto~nijevreji ili kr{}ani milom pristali da sjahuju s konja (ili izlazeiz kola na autoputu) kad pored njih musliman pro|epje{ke, ili da sakrivaju mobilne telefone (taj mi je dana{njigadèt pao na pamet kao pandan onda{njem mu{komgadètu: svijetlom oru`ju) kad pored njih pro|e neki mus-liman. O bojama odje}e i obu}e da ne govorim. Da skra-tim, Bilo je lijepo, a sad je jo{ ljep{e.Kad se ve} dohvatismo Osmanlija i vladala~kog domaOsmanovi}a, pretpostavljam da ve}ina ~italaca Behara znada se (za razliku od prakse u ostalim monoteisti~kim religi-jama) jevrejstvo prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanimamu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se oène kitabijkama(jevrejkama ili kr{}ankama), ali su djeca iz takvoga brakaapriori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanjebraka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom danekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budupodignuta kao katolici. U Judaizmu, prelazak nejevrejskogbra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje(h)alahi~kog braka, a vjerska pripadnost djece iz mje{ovitihbrakova ra~una se po majci. Djeca jevrejina i kr{}anke sukr{}ani, djeca jevrejina i muslimanke su muslimani, a djecajevrejke i kr{}anina ili jevrejke i muslimana su jevreji. Izgledada se time htjelo obeshrabriti jevreje mu{karce, koji suekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da seène izvan vjere – a, istovremeno, mo`da, staviti do znanjamomcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silomposegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao jevreji.Bilo kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te dokraja – ispada da su najmanje petorica Osmanskih sultanabili ~isti jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer,glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kaoKanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman) posvojoj majci Helgi, a{kenaskoj jevrejki ~ije je muslimanskoime bilo Aj{a Hafiza (1479.-1534.), bi danas u svakoj sinagogibio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, jevreja,neophodan da bi se odràla skupna molitva), jer je njegov(h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je ièna Sulejmana Veli~anstvenog bila jevrejka (Hurem-Sultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana [1506.-1558.],ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan SelimII. je po jevrejskom pravu bio jevrejin, a etni~ki posmatrano

imao je tri ~etvrtine "jevrejske krvi". Nakon {to se i sam SelimII. oènio jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525.-1587.) kojaje ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III. ne samo da je bio(kao i otac mu) (h)alahi~ki jevrejin – nego je i etni~ki ve} imaosedam osmina "jevrejske krvi". Ovakvih istorijskih primjeraima jo{. Ne drìm, naravno, da su navedeni osmanski sultaniimali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otetejevrejske djevojke uspjele u nekoj mjeri sa~uvati. Te zatouop}e ne sumnjam da je benigni osmanski stav prema jevre-jima bio uslovljen ne samo interesima carstva i jevrejskomlojalno{}u, nego i zagovorom Sultanija Majki koje su porijek-lom bile jevrejke. Unato~ re~enome na po~etku prethodnere~enice, svaki put kada gledam na Youtubu postove turskihislamista o jevrejskom porijeklu Ataturka kao dokazu da je iuspostava turske republike samo jo{ jedna jevrejska zavjeraprotiv hilafeta, uvijek dobijem èlju da im kaèm: [to bi jevre-ji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sul-tana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije odAtaturkovog, pa {to po tom ne ~a~kate?

Poznato jje dda ssu mmuslimani ssa~uvali ssarajevsku HHagadu,da ssu ppomagali mmnogim JJevrejima zza vvrijeme III. ssvjetskograta. PPoznate ssu ii mmuslimanske rrezolucije pprotiv pprogonaSrba, JJevreja ii RRoma uu EEl-HHidaji 11941. JJesu lli, pprema ttvo-jim ssaznanjima, mmuslimani ssudjelovali uu rru{enju ssinago-ga ii pprogonu JJevreja?Pri~a o odva`nosti i mudrosti onda{njeg direktora Zemalj-skog muzeja Joze Petrovi}a i muzejskog kustosa Dervi{aKorkuta u spa{avanju Sarajevske Hagade ubiljeèna je zlat-nim slovima, kako u jevrejsku tako u sarajevsku istoriju, ipostala je dio hagade (kaè) o Hagadi. Istovremeno, dok suhrabri pojedinci spa{avali {to se spasiti moè i dok je po{tenamuslimanska inteligencija prosvjedovala (i to je nepobitnaistorijska ~injenica) protiv progona Srba, Jevreja i Roma –dotle su neki drugi muslimani obna{ali najvi{e funkcije uzlo~ina~koj NDH (od potpredsjednika Dàfer-bega Kule-novi}a, preko doglavnika Adem-age Me{i}a - do Usta{kogMuftije, Imama Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova, AkifaHandì}a) – ili, pak, kao "obi~ne" usta{e (a manje-vi{e ~etvrti-na usta{a su bili tada{nji Hrvati islamske vjeroispovijesti)sudjelovali i na terenu u dràvotvornom projektu NDH, koji jepodrazumijevao istrebljenje svih Jevreja i Roma, te "ra-dikalno rje{enje srpskog pitanja" (po usta{kom trojstvenomreceptu: tre}inu pobiti, tre}inu protjerati i tre}inu pohrvatiti).Neslavnom muslimanskom udjelu u usta{kom klanju trebadodati i "teoretski rad" nekih onda{njih bosanskih alima

13BEHAR 98


Mislim da je {to brè i {to opse`nije uklju~ivanjetekovina sefardske kulture u izraelski mainstreambitno i za unapre|enje izraelsko-palestinskih i izrael-sko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepoìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da topozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima.

(posebno imama Handàr divizije) koji su s odu{evljenjemprihvatili bljutavu antisemitsku propagandu Hitlerovogsuradnika Emina El-Husejinija, jeruzalemskog VelikogMuftije. Jednako tako, na slikama skrnavljena jevrejskogVelikog Hrama (dana{nji BKC), iz 1941. godine, vide se i nekimuslimani (jasno je to po fesovima na njihovim glavama)kako raznose hramske klupe, ili skidaju bakar sa hramskogakrova. Ukratko, bio je rat – i bilo je svega. U svakom ìtu ima ikukolja, a u svakom ratu ispliva i nedàset. Zato nasuprotmuslimanskoj usta{koj hala{i i nedàsetu treba stavitimuslimanske “evlije” iz Drugog svjetskog rata, poput Ah-meda Sadika kog su usta{e ubile u Jasenovcu zbog spa-{avanja Jevreja, ili njegovog zeta, Mustafe Hardage, koji jei sam hap{en od usta{a i zamalo platio glavom spa{avan-je porodice Kabiljo. Ko pomaè progonjenim, posu|ujeBogu -veli jedna jevrejska poslovica – i, uistinu, u tokuposljednjeg bosanskog rata, Kabiljovi su nadigli izraelskuvladu na noge, kako bi iz sarajevskog uàsa izveliMustafinu udovicu i Ahmedovu }erku, Zejnebu Hardaguro|. Sadik. Kada je ova ~asna starice sletjela na izraelskiaerodrom, tada{nji izraelski ministar unutra{njih poslovaupitao ju je da li su tada, 1941., kada su pomagaliJevrejima, mogli i pomisliti da }e u budu}nosti postojatineka jevrejska dràva koja }e se truditi da oduì dugove –na {ta mu je Zejneba kratko rekla: Nismo mi spa{avaliJevreje, mi smo spa{avali kom{ije. Dovoljno je da je na svakog usta{kog zlo~inca musliman-skog porijekla bio jedan jedini Ahmed Sadik, jedan MustafaHardaga, jedan Dervi{ Korkut - pa da Sefardi iz Bosne zna-dnu da nisu dàba ìvjeli 500 godina i sa Bo{njacima.

Tvoje zzaista iimpozantno ppoznavanje iislama pproizlazi ii iiz~injenice dda ssi oodrastao mme|u mmuslimanima uu SSarajevu.Moè{ lli ss nnama, iiz oosobnog iiskustva, ppodijeliti nnekolikozanimljivih/{aljivih ssusreta ddviju vvjera.Evo ti par anegdota koje meni uvijek izmame osmijeh na li-ce. @ene Sefartkinje voljele su da provode vrijeme polu-praznika (prvi i posljednji dani praznika koji traju prekojedne nedjelje, a la Pesah i Sukot, ra~unaju se u pune

praznike u koje je zabranjen bilo kakav rad, dok se srednjidani praznika smatraju polupraznikom – i neki su hitniposlovi dozvoljeni) u kartanju. Hahamima se to, bezbeli,nije svidjelo – i oni izdaju odredbu po kojoj je "u svakojjevrejskoj ku}i zabranjeno kartanje na polupraznik". Tu sena{e mudre nonas (bake) i tijas (tetke) dosjete i iznajmeavlije muslimanskih kom{inica i serbez nastave da igrajukarata, jer su hahami zabranili igranje u ku}i, a ne u avliji –i to samo jevrejskoj, a nikako u muslimanskoj. Judaizam jestra{no osjetljiv na zaklinjanje Boìjim imenom onako"bezveze", bez pravog razloga i nijeta, a po{to jeprosje~nom Bosancu "vala" (Boga mi) svaka druga rije~ –jedan od sarajevskih hahama u svojoj knjizi DamesekEliezer upozorava protiv re~ene prakse sljede}im rije~ima:Enmentar el nombre de el [em Jitbarah no es asur davkaen le{on (h)a-kode{, salvo en todo modo de la{on es asur,tanto en Ladino… i ansi en la{on de los gojim: "Boga mi" oke dizi "Tako mi Bog", i ansi si dizi in turkesku "vala i bila".Spominjati ime Boga Blagoslovenog nije zabranjeno samona Svetom jeziku (hebrejskom), nego je zabranjeno nasvakom jeziku, kako na Ladinu… tako i na jeziku nejevreja:"Boga mi", ili ko kaè "Tako mi Bog", ili ako kaè naturskom "vala i bila".Namjerno sam citirao i izvorni tekst na Ladinu, da ~itaociBehara ~uju i koju rije~ jezika kojim je nekad govorila peti-na Sarajlija. I za kraj, svojevaktile mi je jedan dedo musli-man ovako objasnio za{to je bosanskim muslimanimadozvoljeno piti rakiju, iako bi to po Islamu trebao biti velikigrijeh: Kad je Fatih Sultan Mehmed Bosnu feth u~inio onnas je pozv'o u din, a mi smo rekli da nemeremo po{to bise ogrije{ili jer mi volimo popit' – a u Islamu je to haram.Onda je on rek'o: Samo vi hajte vjeri, a evo ja vam dajemizun da morete pit rakiju… I tako je ostalo do danadana{njeg. Ova diskrepancija izme|u naloga vjere iop}enarodne prakse me|u mnogim bosanskim musliman-ima nije promakla ni njihovim jevrejskim kom{ijama, pa jestoga jedno {eretskih kodnih imena, koje se u Ladinukoristi za Bo{njake, ime Alme{as, ili ti [ljive – k'o biva Ovi{to piju rakiju, iako ne bi smjeli.

KNJ@EVNA KARIJERA I ROMAN NA LADINU

Moè lli sse zza ttebe rre}i dda ssi ttrenutno uunikatniprimjerak jjevrejske kknjièvnosti uu BBiH ??. PPi{e{romane, ppri~e… Bar dvadesetak sarajevskih Sefarda je izme|u dvasvjetska rata pisalo pjesme (npr.: rabin AvramKapon, Mo{e Rafaelovi} Atijas zvani Zeki-eff. i drugi),pri~e (npr.: rabin Avram Romano "Buki", Moni Finci,Benjamin Pinto, Samuel Romano i drugi) ili drame(npr.: rabin Moric Levi, [abetaj \aen, Laura Papo"Bohoreta" i drugi) – ali su njihova djela ostalanepoznata {iroj ~itala~koj publici, jer su pisana naLadinu. Sarajlijama i Bosancima uop}e, naravno,poznati su samo oni koji su, poput Isaka Samokovli-je ili Eriha Ko{a, stvarali na bosanskom - ili, poputOskara Davi~a, Davida Albaharija i Filipa Davida, na

14 BEHAR 98


srpskom. Moj spisateljski rad se naslanja na obje tradi-cije lokalnih jevrejskih pripovjeda~a, kako na onu naLadinu, tako i na onu na jeziku sredine – ali i na besm-rtnike na{e knjièvnosti: Andri}a i Selimovi}a.

Autor ssi kknjige La MMegiila dde SSaray koju ssi nnapisao nnaladinu. TTaj ddijalekt ppretklasi~nog {{panjolskog jjezikabio jje mmaterinji jjezik vve}ine SSefarda uu OOsmanskomcarstvu. JJezik kkoji jje iizgubljen ii zzanemaren. ZZani-malo bbi nnas ppone{to oo ttvojem zzaista ppohvalnom rraduna oo~uvanju lladino kkulture…Roman Sarajevska megila sam prvobitno po~eo pisatina bosanskom, ali sam ve} pri prvom dijalogu instink-tivno pre{ao na Ladino (dodaju}i prijevod u fusnotama).Po{to su kod mene likovi znatno blagoglagoljiviji od pri-povjeda~a, brzo se ispostavilo da to tako ne}e i}i.Roman s tri frtalja strane fusnota i nije ba{ neko pri-mamljivo {tivo. Dakle, u prvi mah, bilo je daleko lak{eprevesti uvodne narativne, odnosno ne-dijalo{kedijelove, na Ladino – nego li prisiliti sefardske likove dau {esnaestom vijeku (kad radnja romana po~inje) govorejezikom svoje nove zemlje. Tako je prvo izdanje romana iza{lou Jeruzalemu, na Ladinu – i tek sam kasnije "prepjevao" knji-gu na bosanski. Kaèm prepjevao, jer za razliku od Ladinoverzije (koja se obra}a Sefardima bilo gdje, a ne samo eks-jugoslavenskim Sefardima) beogradsko izdanje romana (zasada i jedino, jer {to bi neko u Bosni objavljivao istorijske ro-mane o bosanskim Sefardima) obra}a se srpsko-hrvatsko-bosanskoj ~itala~koj publici. Dok je prvima vi{e trebalo obja{-njavati Bosnu a manje Sefarde, drugima je Bosna jasna - aliSefardi ba{ i nisu. Poku{avam re}i da se ne radi o jednom teistom romanu na dva jezika, nego radije o nekoj vrsti adap-tacije.Njema~ko divljanje na Balkanu i usta{ko u Bosni ko{talo jeìvota ve}inu Sefarda (Bosna, Srbija, Makedonija, Gr~ka).Nisu stradali jedino Sefardi "stare Bugarske" (Bugarski sufa{isti, naime, isporu~ili Nijemcima Jevreje sa okupiranihpodru~ja, po{tediv{i Jevreje koji su od ranije imali bu-garsko dràvljanstvo) te Sefardi Turske. Sa Holokaustom,Ladino je izgubio kriti~nu masu govornika i postao jezik uopasnosti. 1948. godine, sa osnivanjem dràve, ve}inaturskih i bugarskih Jevreja se iselila za Izrael gdje su seprvo lokacijski, a potom i biolo{ki, izmije{ali sa ostalimjevrejskim grupama, prestav{i tvoriti jedinstvenu etni~ko-jezi~ku grupu unutar Jevrejstva. U Izraelu je tada vladaokulturni koncept negiranja dijaspore i inzistiranja na"direktnom nadostavljanju" na Bibliju. Radilo se na obnavl-janju hebrejskog jezika kao objedinjuju}eg faktora svihJevreja, a Ladino, Jidi{ i Judeo-Arapski je tada{nja zva-ni~na dràvna ideologija odbacila u ropotarnicu povijesti. Ume|uvremenu, koncept monolitne hegemonisti~ke kultureje krahirao (ja Rabi {u}ur) i dana{nje izraelsko dru{tvo jekulturolo{ki mozaik razli~itih jevrejskih (naravno, ne samonjih) etni~kih grupa. U Izraelu danas ìvi dvjestotinjak hilja-da ljudi sefardskog porijekla koji se u posljednje vrijemesve vi{e interesiraju za svoje korijene. Mislim da je {to brèi {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture uizraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-pa-

lestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su sto-lje}ima lijepo ìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoregda to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima.[to se ti~e moga rada na prou~avanju Ladina, te bogateknjièvnosti stvorene na tom jeziku – predajem sefardskukulturu i knjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevui zamjenik sam direktora Mo{e David Gaon Centra zaistraìvanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izrael-skih pionira u ovom nau~nom polju – a ina~e je bio na{~ovjek, Travni~anin. Centar prikuplja usmenu i pismenugra|u na Ladinu, financira istraìva~ke projekte, organiziranau~ne skupove, drì kurseve i obrazuje mladi nastavno-istraìva~ki kadar koji }e sutra ovu jedinstvenu bakljuprenijeti dalje.

Posebno ssu, ii gglazbeno ii ttekstualno, llijepe ssefardske nnar-odne ppjesme. MMoèmo lli iih uusporediti ssa ssevdalinkama? Sefardske narodne pjesme djele se na tri kategorije: kom-plas (paraliturgijske pjesme, ili ti ilahije) romanse (juna~keili ti epske pjesme) i kantikas (lirske ili ljubavne pjesme).Ove posljednje su per definitionem tematski bliske sev-dalinkama, a na Balkanu su im postale jo{ bliskije, melodi-jski, refrenski, po na~inu a i po kulturolo{kom kontekstuizvo|enja. [to se melodijske bliskosti ti~e, ponekad se nezna {ta je starije: koko{ ili jaje. Drugim rije~ima, da li jeodre|ena melodija uticaj Sefarda na bosansku kulturu iliuticaj bosanske kulture na Sefarde. Primjerice, na istu onumelodiju na koju se u Sarajevu pjeva ~uvena sevdalinka Kadja po|oh na Bentba{u, a na koju se donedavno me|u bosan-skim muslimanima pjevala i jedna ilahija na arapskomjeziku, Bosanski Sefardi pjevaju jedan pijut (pseudoliturgijs-ka pobo`na pjesma, ilahija) za ispra}aj [abata (Subote) nahebrejskom, njegov prevod na Ladino – te jedan pasus izPsalma 118, koji se pjeva na hodo~asne praznike.

Moè{ lli ~~itateljima BBehara, zza kkraj, uuputiti jjednu ppoz-dravnu pporuku nna ppravom bbosansko - lladino ddijalektu?Il Djo vuz de bjen, i ondi lu miter! - Nek vam Bog da dobro,i da ga imadnete gdje smjestiti!

15BEHAR 98


16 BEHAR 98

EElliieezzeerr PPaappoo

Pri~e iz ìvota sarajevskih Sefarda:iz pro{losti i novijeg doba

A ko je postojalo ne{to {to je ujedinjavalo sva~etiri naroda i sve ~etiri konfesije u

Sarajevu – onda je to bio inat. Sarajlije ~esto,ukazuju}i na tursko porijeklo same rije~i, tvrdeda su im i inat, a ne samo ime mu, Turci ostaviliu amanet. Oni koji dobro poznaje Turke, baremove dana{nje, kaù da je u turskom poimanjusvijeta inat prvenstveno inat s drugim. USarajevu, me|utim, inat je bio prvenstveno inatsa samim sobom – pa tek onda, ako ~ovjekuostane vremena i ìvaca (ipak je svak sam sebinajpre}i), i s drugima. Prevario bi se ko bi ustvr-dio da je inat sociopsiholo{ka pojava. Mo`danegdje drugdje. U Sarajevu inat je bio stil, na~inìvota, ìvotna filozofija – a nerijetko i ne~ijismisao ìvota. Nije se ìvjelo sa inatom – negoza inat. Nek crknu neprijatelji, nek zavidedu{mani. Inat je bio jedna od rijetkih stvari kojaje bilo dobro podijeljena i izme|u i unutar raznihgrupa koje su tvorile Sarajevo. Sarajevski Srbimnogo su ~e{}e od beogradskih citirali onu na-rodnu pjesmu po kojoj se Marko ne bi potur~ioni za pare ni za pusto blago – dok, recimo, zainat ve} bi. Bez da trepne. Ako, i imao bi ra{ta.Muslimani, su, opet, sa posebnom afekcijompokazivali spomenik inatu – ku}u, koja jesvojevremeno stajala na mjestu Vije}nice – pasu je Austrijanci sru{ili (uz protunaknadu,Austrijanci k'o Austrijanci) – a vlasnik ku}esamo pre{ao na drugu stranu [eher-}ehajine}uprije i podigao istu onakvu ku}u kakvu su musru{ili, u zeru istu – pa joj narod, znaju}i uvijekprepoznati i odlikovati prave vrijednosti, nad-jenu ime inat-ku}a.

Vele da se tamo ne inate samo ljudi. Jok,nego i rijeke, i planine, i vjetrovi – pa ~ak izgrade. Ku}e, dàmije i ~esme inate se jedna sdrugom. Tako, recimo, ima dàmija koja sezove Pobjegu{a. Bio jednom neki trgovac, bogati du{evan ~ovjek. Jednom tako misle}i koji bisljede}i sevap mogao upisati kod Boga u~ini muse da nema ve}eg i ljep{eg djela nego podi}idàmiju. Kako je rekao tako je i u~inio. Uvakufidio imanja, od ~ega se trebala izdràvati zgra-

da, kupi polje i japiju1 uze radnike – i s bismile-tom zapo~e posao. Prvo su napravili samudàmiju, jednostavnu ali ~vrstu gra|evinu odbijelog kamena sa prozorima u poluluku. Kadsu priveli kraju gradnju dàmije, po~e{e graditiminaret. Radnici su radili cijelu cjelcatu sed-micu – i pred o~ima mahalalija po~e nicati~vrsta kamena munara. Krajem desetog danaprivedo{e radove kraju. Ostalo je samo jo{ dasutra pokriju bakrom {picasto kube minareta –i mirna Bosna. Ali tu se prevarili. Minaret im jeo{tro zamjerio {to su ga po~eli graditi tek kadje dàmija bila gotova, kao siro~e – onako zapotkusur. Nije im htio kvariti posao na po~etku.Jok, ~ekao je da zavr{e – a onda, eto, te no}ikoja ga je razdvajala od pokrivanja odlu~i da impokaè svima, i trgovcu, i radnicima, i mahalal-ijama – pa, na koncu, i samoj dàmiji kojoj,izgleda, ionako nije bilo posebno krivo {to su setako ponijeli prema minaretu – jer za svo vri-jeme nepravednog zapostavljanja nije rije~irekla, jedne jedine rije~i. E sa}ete svi vidjeti dai minaret ima ~ast, ja{ta radi – govorio je mi-naret upinju}i se iz petnih ìla da se odmakneod dàmije – i, vjerovali ili ne, uspio je prevalitidobrih dvadeset metara, sve sa temeljima, i bezda mu i jedan kamen otpadne. Tolika je snagainata i kod obi~nog minareta. Ujutru do|o{e oniradnici. Nisu mogli vjerovati svojim o~ima. Bezmnogo pri~e, jer ko bi im vjerovao, sru{i{eminaret, prenije{e kamenje do dàmije – idado{e se na rad. Malo po malo, minaret jeponovo rastao na svom prvom mjestu, i ve} jebilo dogovoreno da }e tog i tog dana u novojdàmiji po prvi put klanjati sabah. Sav sekom{iluk spremao da obiljeì taj sve~anidoga|aj. Pred zoru, s prvim pijetlovima, trgovackoji je naumio tog dana biti imamom u svojojzadu`bini, pra}en ve}om skupinom vjernikagrabio je prema dàmiji krupnim koracima.Polako im se razdanjivalo pred o~ima, i u nev-jerici vidje{e da je minaret pobjegao od dàmijedobrih tridesetak metara. [ta da rade? Ovodàmija nije. Dàmija bez minareta – to ima. Aliminaret bez dàmije? To niti ima niti moè biti.Odgodi{e klanjanje, sazva{e ponovo radnike,

sru{i{e minaret i ponovo ga podigo{e. Ali obno}minaret ponovo pobjeè. Sedam puta su garu{ili – i sedam puta im je bjeào. Sedmi putstari mahalski hodà re~e trgovcu: Slu{aj,minaret ima vremena - ali mi nemamo.Odlu~i{e da stvar ostave onako kako i jest. Otadje vele obi~aj kod sarajevskih muslimana da sedàmija i minaret grade zajedno, mic po mic,toliko da ne bude zazora i podozrenja me|unjima. Razboru skloniji tvrde da je tako ne{tonemogu}e – i da je cijelu storiju sa minaretomizmislio neki neimar pjano koji od rakije nijevidio gdje mu je dàmija a gdje minaret, a rad-nici nisu obra}ali pa`nju {ta i kako grade – jersu bili pla}eni da grade kako im se kaè - a neda misle i paze. Ja, i tako sedam puta – odgo-varali su im zaina}eni sagovornici koji su vi{evjerovali u prvu verziju. U drugoj ionako nije biloni{ta za vjerovati.

Jevrejska su djeca prolaze}i pored ovedàmije ~esto izvikivala stih iz Psalama: ’ImAdonaj lo jivne vajit – {av amelu bonav bo’ –’Ako Gospod ne gradi dom – dàba se trude onikoji ga grade’.2 Tako je to bilo u ona vremenakad su ljudi hvale}i inovjerca pazili da seslu~ajno ne pomisli kako mu hvale i vjeru.Hri{}ani bi muslimanu, kad bi ga hvalili, rekli:alal ti vjera (ili alal mu vjera – ako su ga hvaliliu odsustvu) – nek ti je prosta vjera. Dobar si~ovjek – opra{tamo ti {to pogre{no vjeruje{. Nimuslimani nisu smatrali da to {to i hri{}anaima dobrih ljudi govori ne{to o Hri{}anstvu.Hvale}i hri{}anina obi~no bi dodali: ne hvale}'mu zakona. K'o biva: on je dobar – iako muvjera ni{ta ne valja. Ni jednim ni drugim nijebilo ~udno {to ba{ hri{}ani alale – a neopra{taju, i {to ba{ muslimani govore o zakonu– a ne o dinu. Bitno je da su se lijepo podijelili– i da se zna {ta je ~ije. Poslije su u ~ar{ijudo{li neki novi ljudi koji su bolje ~uli {ta se gov-ori – nego {to su vidjeli ko i kome, pa supobrkali red do te mjere da danas ljudi istevjere (uklju~uju}i i komunisti~ku u ~ovjeka i


1 Turski: yapi - materijal za gradnju.2 Psalam 127:1.

Inat

bolje sutra) govore jedan drugom (h)alal (ti)vjera. Istini za volju, muslimani kaù halal – ahri{}ani alal – ali sve druge konotacije su seodavno izgubile.

Neprevazi|ena legenda sarajevskog inatabio je bez sumnje Nikola Te{ki Radnik. Ko ga jeznao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malou pet kod ringi{pila, kako se to u Sarajevu lije-po kaè – ali uz to, ili mo`da upravo zbog toga,i o~i, u{i – i, {to je najva`nije, usta grada. Uturska vremena budale su bile vi{e neka vrstadru{tvene ustanove nego li li~no stanje duha.Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom dru{tvenuodgovornost. Budale su bile ventil koji je reg-ulisao i popu{tao pritisak u loncu u kome su sesvi kuvali. Njima je bolest duha obezbje|ivalabezbjednost tijela – i zato su uglavnomneometani mogli govoriti javno ono {to je leà-lo zapretano duboko u srcima njihovih sugra-|ana, {prdati se s onim od ~ega je ~ar{ija stra-hovala, i vikati na sav glas ono {to se po ~ar{iji{aptalo. Kada se sve ovo uzme na um, postajejasno za{to su budale predstavljale vitalni in-teres svih segmenata gradskog dru{tva. Jednapo{tena kasaba kojoj je stalo do imena i ugle-da morala je imati i deùrnu budalu. Nedos-tatak iste bi je degradirao u najobi~nije selo.Nije da na selu nije bilo du{evnih bolesnika. Je-dnostavno, tamo su oni bili obi~ni bolesnici,bez ikakve posebne dru{tvene uloge. Nije ih seslu{alo, njihove rije~i se nisu prepri~avale, nikoih nije podsticao i ohrabrivao da govore ono {todrugi ne smiju. U gradovima Orijenta budale subile besplatno pozori{te, narodni parlament.Stoga i nije ~udo {to su budale postale indika-tor razvijenosti nekog mjesta. I drugdje se gradbez pozori{ta smatra ve}im selom. Vele da suAndri}a jednom pitali da li i danas svaki bosan-ski grad ima po jednu budalu – a da je on odgo-vorio da danas ima po jedan pametan.

Svakodnevna dobro odmjerena kombinaci-ja straha i smijeha bile su u Turskoj, izgleda,najbolje sredstvo za sprje~avanje ustanaka ipobuna. Na koncu, neosporno je da oni krvnicikoji su u svome bijesu ka`njavali i budale nikadnisu uspijevali dugo zadràti vlast. Sarajlije tvr-de da je osoba kojoj je Bog uzeo pamet ili stra-{an grje{nik ili veliki pravednik. Bilo kako bilo unjih ne treba dirati – Bog ih je sebi obiljeìo.Ako se radi o pravedniku, Bog }e ga osvetiti –a ako li, pak, o grje{niku – onda mu je to o~ig-ledno bila dobro odmjerena kazna kojoj nijetrebalo ni oduzimati ni dodavati – jer Bogu netrebaju pomo}nici. Bilo kako bilo, Sarajevo jedobilo u naslije|e, a potom jo{ i usavr{ilo os-

mansku instituciju narodnog glasnika. Kad suu II. svjetskom ratu Nijemci u{li u Sarajevo, ovuje ~asnu funkciju obavljao re~eni Nikola Te{kiRadnik. Odmah je uvidio da je posla mnogo –a vremena malo, pa zavrnu rukave i baci se naposao. Na sam prvi dan, kad je pra{njava ko-lona njema~kih vojnika ulazila u grad, negdje uAleksandrovoj ulici, Nikola se baci na cestu ko-liko je dug i {irok, pa leè}i pred njema~kimkamionima po~e vikati koliko ga grlo nosi: Halt!Halt! Halt! Voza~u kamiona nije dugo trebaloda shvati da pred sobom ima bolesnog ~ovje-ka. Kamion se zaustavi, vojnik iza|e izkamiona i pristupi Nikoli da ga ukloni s puta.Ovaj sko~i na noge lagane pa po~e objavljivati:Samo dva ~ovjeka u cijeloj Evropi mogu zaus-tavit' njema~ku vojsku - ja i Hitler.

Jugoslavija ubrzo bi podijeljena izme|uokupatora i njihovih doma}ih sluga. Dalmacija sostrvima bila je dodijeljena Italiji – ali je usta{-ka vlada u Zagrebu dobila zadovolj{tinu u oku-paciji Bosne. Njema~ke su trupe Bosancima, ilibarem arijevcima me|u njima, donijele novoNDH dràvljanstvo. Bosanski Jevreji, sada @ido-vi, morali su biti izdvojeni od ostatka populacijekako je ne bi kontaminirali tjelesnim i du{evnimnedostacima svoje rase. Na mnogim je ka-fanama ve} u prvim danima okupacije osvanuonatpis: @idovima i psima zabranjeno. Oni koji sunjema~kim predrasudama po svaku cijenuhtjeli dodati i svoje lokalne pro{irivali su sloganu: @idovima, Srbima i psima zabranjen - aposve}enici Hitlerovog rasnog nauka, ponosnikako su brzo i dobro savladali gradivo, nisupresko~ili ni Rome – nego su na svoje radnjestavljali natpise: @idovima, Srbima, Ciganima ipsima zabranjeno.

@idovi ne smiju prodavati arijevcima.@idovi ne smiju kupovati od arijevaca. @idovi sene smiju kretati ulicom iza {est uve~e. @idovimoraju nositi ùtu traku na kojoj }e crnimslovima tog i tog omjera stajati napisano ’Jude- @idov’ – samo su neki od rasisti~kih zakonakrvave NDH. Nikola, usta grada i njegov um,nije se smirio dok nije na{ao na~in da pokaè{ta misli o NDH, njenim zakonima i njenomrasnom ~istunstvu. Jednog jutra Isusov kip,koji je s pro~elja sarajevske katedrale blagosil-jao prolaznike, osvanu oki}en ùtom trakom.Svijet koji je prolazio ispred katedrale vjerojat-no ne bi ni obratio pa`nju na detalj, barem netako brzo, ali Nikola se ve} pobrinuo da imli~no skrene pa`nju. Stao je ispred katedrale ipokazuju}i prstom na Isusa po~eo galamitikoliko ga grlo nosi.

- [ta si ti zamislio? Ti sam od svihJevreja da pro|e{ bes trake? A, ne, ne, nemoè kod mene! Jok, jok! Nikako!

Svijet se smijao od srca – a Nikola je nas-tavio sa svojom tiradom

- Jeste vid'li vi pokvarenog Jevrejina? –pitao je unose}i se ljudima u lice. Viditel' |e sesakrio? U samu crkvu. Misli crkva }e ga spasit'.

Vrijeme ba{ i nije bilo za smijanje – ali ljudikoji su zatekli pred katedralom naprosto supucali od smijeha. Nikola se opet okrenu Isusu:

- Jesil' ti stvarno mislio da te ne}emo pre-poznat'? Da te ne}emo dojavit'. Glumi{ tunekog vel'kog katolika.

Usta{ka policija ubrzo prekide zabavu.Nikolu prebi{e na licu mjesta, svijet rast-jera{e – a Isusovom kipu, s mnogo muke,skido{e traku.

U to je vrijeme po~eo izlaziti i usta{ki list’Hrvatski Narod’ koji je sebi u zadatak stavioobja{njavanje i razlaganje Hitlerove rasne te-orije. Ni tu Nikola nije ~asa ~asio, odnekudnabavi izvjestan broj primjeraka re~enog lista– pa po~e vikati po cijelom Sarajevu:

- Hrvatski Narod dvije kune! HrvatskiNarod samo dvije kune! Hrvatski Narod – jo{malo pa nestalo!

Sarajlijama nije trebalo mnogo da razu-miju Nikolinu igru. Namjerno, kako bi muomogu}ili da {to duè izvikuje svoj slogan,niko nije htio kupiti posljednji primjerak listakoji mu je ostao u ruci. Nikola je prolazio izulice u ulicu i vikao:

- Hrvatski Narod samo dvije kune!Hrvatski Narod – skoro nestalo! Posljednjiprimjerak Hrvatskog Naroda!

Trojica usta{a, u novim uniformama,svjeè obrijani, ispeglani i ure|eni {etkali suse sred Ferhadije ulice, o~ekuju}i da njihoviula{teni pi{tolji i paradne uniforme otvore putka srcu pripadnica ljep{eg pola.

- Jesil' vidio – obrati se jedan od njih dru-goj dvojici – kako mi se smije{ila ova djevojka?

- Nije se smje{ila tebi – insistirao je drugi– nego meni.

- Gledaj, evo i ova mi se smije{i – ponovo}e prvi.

- Meni se ~ini – tre}i i najti{i me|u njima}e – meni se ~ini da se svi ne{to smijulje.

Druga dvojica pogleda{e unaokolo. Injima se u~ini da se svi prolaznici pomalo~udno smiju.

- Hrvatski Naroood – posljednji primjer-ak! – povika Nikola u njihovom pravcu.

Ivan, odmah shvati razlog zavjereni~kog

17BEHAR 98


18 BEHAR 98

osmjeha na licima prolaznika. Njegov selja~kium, istreniran da u svakom ~ovjeku vidi nepri-jatelja i u svakoj stvari opasnost, bez gre{ke jede{ifrovao skrivenu poruku u rije~ima prodavcanovina. Okrenu se prema svojim drugovima. Izzbunjenog izraza na njihovom licu uvidje danjima jo{ uvijek nije bilo jasno o ~emu se radi.

- Tako je i bolje - pomisli. Posljednje {to jeèlio bilo je da jedan od njih nanju{i priliku daiskaè lojalnost sistemu koji ga je izveo iz pot-pune anonimnosti.

Li~no, stupio je u vojsku da bi se spasio odoca pijanca koji, osim kad ga je tukao ili kada jegalamio na njega, nije pokazivao druge znakovesvijesti o njegovom postojanju. U djetinjstvu,batine su bile njegov jedini odnos s ocem.Zajedno s njim rastao je i o~ev strah da bi mujednog dana Ivan, tako se zvao, mogao platiti skusurom za sve batine koje je dobio. Zbog togstraha i ni zbog ~eg drugog batine su se prori-jedile – pa sasvim prestale kao da ih nikada nijeni bilo. Tako je prestala da postoji i jedina vezaizme|u oca i sina. Ivanu se ponekad ~inilo da bimu draè bilo kad bi se otac digao i prebio ga –samo da ga vidi, da pokaè da je svjestan nje-govog prisustva. Otac je, ~ini se, uvidjeo daignorisanje Ivana boli vi{e od batine – pa mu sedopalo da ga tako mu~i ako se ve} vi{e nijeusu|ivao di}i ruku na njega. Stupio je u vojskuda bi pobjegao od zla koje mu se ~inilo, i ve} muje bilo jasno da se ovdje od njega o~ekuje da~ini zlo. Sada je on trebao da bude taj u ~ijoj jeruci sila. Nije mu se dopadala nova uloga.Strepio je od ìvotinja koje su se otrzale s lancau njegovim prijateljima. Stoga pohita Nikoli nebi li nekako sprije~io incident prije nego neko odnjegovih drugova shvati provokaciju.

- Gospon oficir, jeste li za Hrvatski Narod?– upita ga Nikola naivno.

Znao je da }e ako odgovori odri~no izazvatiburu smijeha kod prisutnih. Istovremeno nijeèlio nikakvo zlo ni tom prodava~u novina zakoga uop{te nije znao je li blesav ili samo hrabar.Razmi{ljao je grozni~avo. Poku{a se prisjetiti {tabi uradio neko od starijih iz njegovog sela. Oni bise i sami pravili blesavi – pomisli.

- Stvarno nisam pro~it'o zadnji broj –re~e Nikoli, pruàju}i mu dvije kune.

Nikola je jo{ neko vrijeme izvrgavao ruglunovu vlast – a onda je ubijen, kao i tolikidrugi. Neki dràvotvorac na{ao je za shodnoda za{titi NDH od Nikole Te{kog Radnika.Narod vjeruje da vlast, koja ne {tedi nibudale, ne moè biti duga vijeka – i, baremovaj put, bio je i u pravu.

K ada sam prvi puta ~uo ovu pri~u bio samsklon doìvjeti je kao puko pretjerivanje -

jer nisam mogao shvatiti da je mogu}esvakodnevno se koristiti odre|enim jezikombez posjedovanja najosnovnijih informacija onjemu.

Pri~a glasi:Izme|u dva svjetska rata otvoren je u

Sarajevu {panski konzulat. Jednom, kada suse u blizini konzulata na{le dvije sarajevskeSefartkinje, iz konzulata je iza{la konzulovasupruga u ìvom razgovoru sa katoli~kimsve}enikom, gostom iz Madrida. ûv{i prisnerije~i {panskog jezika (koji je u Bosni, kao i{irom nekada{nje Osmanske imperije, biodefinitivni identifikacijski znak Jevrejstva) izusta sve}enika - zabezeknuta nona obrati sesvojoj, ne manje za~u|enoj druzi, uzvikom nev-jerice: Vitis, Blanka, pop |i|o? (“Vidje li,Blanka, pop Jevrej?”)

Kasnije sam ~uo da je Kalmija Baruha,prvog bosanskog Sefarda koji je {panjolskijezik i knjièvnost studirao u [paniji, popovratku u rodno Sarajevo, posjetio njegovprofesor srednjevjekovne {panjolske knji-èvnosti, zaljubljenik u jezik Servantesa. Kal-mi ga je, odvev{i ga na Bjelave na kojima suse djeca sva|ala jezikom kojim je napisan“Don Kihot”, bez vremeplova vratio u srednjivijek. [panac nije vjerovao svojim o~ima iu{ima – jer slu{ati pri~e o govoru {panjolskihJevreja u Sarajevu, iz usta studenata sa nev-jerojatnim smislom za jezik, bilo je jedno - alividjeti djecu koja se u igri koriste jezikomsrednjevjekovne Kastilje, ~uti ène koje sekrajnje ozbiljno, potpuno nesvjesne vanred-nosti fenomena, sva|aju - koriste}i srednjev-jekovne kletve, bilo je ne{to sasvim sasvimdrugo. Na kraju, Kalmi ga je odveo jednoj od~uvenih bjelavskih kantaderas – èna koje supjesmom i defom uljep{avale sve porodi~neradosti – od svadbe do paridas (babina) ilibirita (obrezivanja). Na putu do stari~ine ku}eKalmi je, ve} ionako egzaltiranom profesoru,objasnio da se radi o èni po ~ijem je kaziva-nju pribiljeìo mnoge romanse, neke su prijetoga bile potpuno nepoznate u svijetu roma-nistike. Predstavljaju}i se starici, [panac je,poku{avaju}i izgovarati rije~i na srednjev-jekovni na~in (“`” ili “{” umjesto “j” i sl.),izdeklamovao ne{to poput:

- Dobar dan, ja se zovem tako i tako, pro-fesor sam srednjevjekovne {panjolske knji-èvnosti na univerzitetu u Madridu i bio bihslobodan zamoliti vas da me udostojiteslu{anja neke od romansi koje ste svojevre-meno…

Ovde se nona blago nezainteresovanookrenula Kalmiju Baruhu s pitanjem:

- Di ondi s’ambizo esti favlar in \i|o?(“Odakle je ovaj nau~io pri~ati jevrejski?”)

Njegov espanol ante-clasico za nonu jejednostavno bio \i|o – jevrejski. Ona nikadanije razmi{ljala o tome da su tamo negdje u[paniji, iz koje su, ponijev{i jezik zemlje stiglinjeni preci, ostali i neki kr{}ani koji su i saminastavili govoriti {panski.

No, tek kada sam ~uo da i Solun, neka-da{nja “Republika \udija” (“Jevrejska Re-publika”) - tako nazvana zbog ~injenice da suod Izgona 1492. do Holokausta 1942. Jevreji~inili ogroman procenat stanovni{tva (po-nekad, ~ak, vi{e od 2/3 gradske populacije),posjeduje sli~nu pri~u, shvatio sam da,na~elno, nema neke bitne razlike izme|u tele-vizora i jezika. I jedno i drugo su samo instru-menti - te kao {to je mogu}e koristiti televizorbez osnovnih znanja o elektronici - tako jemogu}e koristiti jezik bez osnovnih znanja olingvistici.

Solunska pri~a veli:Jednom se u Solunu neki {panski brod

zadrào dovoljno dugo da se jedan od ~lano-va posade zaljubio u jednu solunskuSefartkinju. Djevojka je svoju simpatiju upoz-nala prvo sa majkom i sestrama – a kada jemladi} ove osvojio prostodu{no{}u,srda~no{}u i neposredno{}u - odvaìla se daga predstavi i ocu. @enama, naravno, nije palona pamet da ispituju mladi}evo Jevrejstvo. Nakoncu, govorio je {panski - {to je svaku sum-nju ~inilo bespredmetnom. Otac je, me|utim,smatrao vlastitom du`no{}u da provjeri ste-pen obrazovanja potencijalnog zeta. No, nasva pitanja o Bo`jem Zakonu i zapovjednima(u kojima su se po prirodi stvari hebrejskerije~i preplitale sa {panskim) ina~e simpati~nimladi} je odgovarao vidnim neshvatanjem.înjenica da mladi}, ne samo da li~no nikadanije napravio aluziju na neki jevrejski tekst iliobred (~ime, u jevrejskom svijetu, ve}inapotencijalnih mladoènja nastoji impresioni-rati potencijalne tastove), nego, ~ak, nije biou stanju shvatiti njegove aluzije - pa ni otvore-na pitanja - dovela je djevoj~ina oca do toga

O jeziku i jo{ koje~emu


19


BEHAR 98

da je posumnjao da se radi o jednom odanusim (hebrejski: prisiljeni – skupno ime zaprisilno pokr{tene {panske Jevreja koji sudesetlje}ima nakon Izgona pristizali u Turskuda bi se vratili savezu otaca). Kako sam nijeznao iza}i na kraj sa tako delikatnim proble-mom, obrati se hahamu (hebrejski: mudrac,sefardski naziv za rabina) kome nije trebalomnogo da otkrije da se pred njim nalazi~istokrvni (u [paniji su u to vrijeme bili nasnazi las leyes de limpieza de sangre –“Zakoni o ~isto}i krvi” koji su zabranjivaliosobama ne~iste krvi obna{anje javnihfunkcija i poha|anje univerziteta) cristianoviejo (“stari hri{}anin”). Haham, ne èle}iizli{nom mnogorje~ito{}u kompromitiratiporodicu, ~ija se k}i slu~ajno zaljubila u inov-jerca, mudro presudi da “mladi} nije prisilnopokr{teni Jevrej - jer na{em zakonu nikadanije ni pripadao”. Nakon {to je cijela pri~a samornarom i djevojkom ve} dobrano pala uzaborav, pojavi se u Solunu mladi a{kenaskitalmid hahamim (hebrejski: u~enik mudraca,naziv za ~ovjeka u~ena jevrejskom zakonukoji jo{ nije u potpunosti savladao cjelokupnurelevantnu gra|u) koji je krenuo na Istok daovlada ~uvenom sefardskom tehnikom u~enjaTalmuda. Kazamenteras (provodadìke) vrlobrzo glas o mladi}evoj u~enosti donije{e dodjevoj~ina oca – i on odlu~i da je za njegovuk}er najbolje da se {to prije uda za u~enogA{kenaza. Djevojci se dopalo {to je “njenasre}a” predmet razgovora solunskih udava~a– i ubrzo bi uprili~ena svadba – vesela i rasp-jevana kao {to je i red kad oboje ènika stupapod baldahin prvi put. Jedina osoba koja senije uklapala u op{te dobro raspoloènje bilaje nona – majka mladina oca. Kada ju je sin,primijetiv{i da ne u~estvuje u unu~inojradosti, upitao:

- Mana, ke te pasa – de ke tienes estakara de Ti{abeav (“Mama {ta se s tobomde{ava – za{to izgleda{ kao da je ti{abevskipost”) ona mu je spremno odgovorila:

- Ez ke no intiendu, a esti \i|o no lakiìtis dar – i a un goj la vaz a dar? (“Ne razu-mijem - onom Jevrejinu je ne htjede dati – aovom inovjercu je daje{?”).

Ponekad se pitam ne koristimo li sebeovla{ i neobavije{teno kao ona “Kalmijeva”nona jezik. – Ali, gdje uop{te traìti uputstvoza upotrebu ~ovjeka.

B alkance uop{te, a Bosance posebno,krasi posebna vrsta uro|ene rezignacije

za sve {to ima veze s vla{}u. Nije bitno da lise radi o njihovoj ili o tu|oj vlasti – jer svakavlast je u Bosni nekom njegova – a nekomtu|a.

Zbog ovog neprijateljstva {to ga pro-sje~an Balkanac gaji prema vlastima, u Bosnii u Crnoj Gori uvrijeìo se obi~aj da se u raz-govoru me|u pristojnim svijetom vlast i njeneinstitucije ne pominju po imenu. Umjestoimena institucije treba koristiti zamjenicu – ito ne mu{kog ili ènskog – nego srednjegroda. Sra~unali su, valjda, da to najvi{e po-niàva. Primjerice, Sarajlija }e uvijek prijere}i odvelo tog i tog – nego {to }e se udosto-jiti da spomene policiju koja je doti~nogodvela. Jest da je ponekad te{ko pogoditi okojoj se instituciji radi – ali poniàvanje insti-tucija je valjda dovoljno bitno da se maloizgubi na preciznosti. Ponekad, kad ba{nema drugog izlaza, spomene se i institucija– ali tek na kraju re~enice, iza redovnogponiàvaju}eg srednjeg roda – na primjer:tog i tog pozvalo u vojsku.

Pred sam rat napravljena su u Bosni dvapopisa stanovni{tva. Prvo redovni popis kojise u Jugoslaviji ionako vr{io svakih desetgodina, da bi mu uslijedio lokalni, bosanski,koji se vr{io pod firmom izbora - iako rezultatinisu bili mnogo druga~iji od rezultata popisa.Na prvom popisu mnogi su na{li za shodnoda iskaù svoj revolt prema podjelama kojesu se de{avale u zemlji pa su odlu~ili da sedeklari{u kao Eskimi ili Indijanci. Drugi, opet,sa vi{e razumijevanja za lokalpatriotizam iplemensku posebnost, deklarisali su se kaoKoman~i, Apa~i i sli~no. U to je vrijemeSarajevom kruìo vic o dva prijatelja koja suse na{la u nekoj kafani – pa, pri~aju}i oovome i onome, na koncu nado|o{e i na poli-tiku i popis. Jedan prijatelj upita drugog:

- I dobro, kako si se deklaris'o na popisu?- Ko Indijanac, brate, a ti?- Ko Apa~.- Ohoho, separatisti~ke tendencije... - Ti ni jedne, unitaristo jedan unitaristi~ki.Bilo je onih koji su se htjeli prijaviti kao

Marsovci. Jedan se osje}ao pingvinom, akaù da je bilo i nekoliko magaraca – ali suodbijeni pod izgovorom da ove nacionalnostinisu priznate u Jugoslaviji. U istom tom tragi-

komi~nom duhu broda koji tone, ali se divnozabavlja pristupili su popisu i malobrojnisarajevski Jevreji. U jednoj porodici potu~enisu svi rekordi jugoslovenskog apsurda. Ispaloje da od {est ~lanova porodice nema ni dvojekoji pripadaju istom narodu, istoj vjeri - ili,ako ni{ta, bar govore isti jezik. Najapsurdnijaod svega je ~injenica da se u re~enoj porodi-ci niko nije morao pretjerano truditi da pret-jeruje, preuveli~ava ili laè. Dovoljno je bilore}i puku istinu iz vlastitog kuta.

Nono, Bension, izjavio je da je po nacio-nalnosti Jevrejin, po vjeroispovjesti Sefard(ovde se okrenuo da objasni èni da su Se-fardi i A{kenazi zapravo isti narod – a da ima-ju razli~ite sinagoge), dok mu je maternji je-zik Ladino. Odmah poslije njega, nona Klara,je izjavila da je po nacionalnosti Sefartkinja,po vjeroispovjesti Jevrejka – a da joj je ma-ternji jezik {panski. Sin, Solomon, ~ovjek odsvojim {ezdesetak godina izjavio je da je ponacionalnosti Jevrej - a po vjeroispovjesti Ju-gosloven. Kad mu je na to popisiva~ica saop-{tila da Jugoslovenstvo nije religija prekinuoju je bijesno:

- Ja po Ustavu imam pravo da vjerujem u{ta ho}u – je li tako?

- Naravno... ali.... - E onda ja koristim svoje ustavno pravo i

vjerujem u Jugoslaviju. - Ali, gospodine, vjeroispovjest je pita-

nje... – a ne...- Ja ne shavatam u ~emu je problem.

Ovom se ukazala gospa, onom se ukazaloono, meni se ukazala Jugoslavija. Ja sam,gospo|o, ne morate mi vjerovat', Jugoslavijuvidio svojim o~ima, i ja vjerujem da Jugoslavijapostoji. To je moje najdublje vjersko uvjerenje.Na koncu, to je moje ustavno pravo.

Nemaju}i ni volje ni ìvaca da se daljeraspravlja, popisiva~ica u rubriku vjeroispov-jest upisa Jugosloven.

- Maternji jezik? – upita ga.- Srpski!Popisiva~ica mehani~ki napisa srpsko-

hrvatski – ali je Salamon prekinu:- Nisam rekao srpsko-hrvatski - nego srp-

ski.- De{a agora3– prekide ga nona, obra}a-

ju}i mu se na ladinu da go{}a ne bi razumje-la – a ti ke ti sali komu lu jaman.4

Popis

3 Ladino: desha agora - ostavi sad, pusti se toga.4 Ladino: a ti ke ti sali komu lu yaman - šta tebe

briga kako ga zovu.

- Ja sam hrvatski govorio u Gradi{ci, {tosam mor'o – i vi{e mi ne pada na pamet –odbrusi joj Salamon.

- Samo da ne bude poslije 'prcale se tu|ekoze – a mog jarca muda bole' – rezigniranozaklju~i nona diskusiju.

Popisiva~ica izbrisa rije~ hrvatski – pase, prekidaju}i neugodnu situaciju, okrenuGreti, Salamonovoj èni:

- [ta ste vi po nacionalnosti?- Jugoslovenka.- Vjeroispovijest?- Komunista.Ne htiju}i ulaziti u nove rasprave o

ustavnim pravima, popisiva~ica zabiljeì ono{to joj je re~eno.

- Maternji jezik?- Njema~ki.Ovdje popisiva~ica podiè pogled. Nije

znala procjeniti da li se to zavitlavaju s njom.Posljednja stvar koju je o~ekivala, nakonsvega {to je ~ula u ovoj ku}i, bila je izjava onjema~kom kao maternjem jeziku. Preletipogledom po prisutnima. Niko se nije smijao.Ponovo spusti pogled na papir, biljeè}i iskazi konstatuju}i pitaju}im tonom:

- Interesantno...- Znate - po~e Greta nespretno obja{nja-

vati – mi smo Jevreji – pa smo kod ku}e gov-orili njema~ki.

- Zar Jevreji govore njema~ki? – upitapopisiva~ica.

- Jevreji ne govore njema~ki - potrudi senona da objasni -Jevreji govore {panski.A{kenazi govore njema~ki.

- Nono, Jevreji govore hebrejski i ìve uIzraelu – ispravi je unuk, David.

- [ta, a ja nisam Jevrejka? – upita nona.- Mi sad vi{e nismo ni{ta. U [paniji smo

bili Judejski izgnanici. U Turskoj smo postaliSefardi, Jevreji prognani iz [panije. U Austro-Ugarskoj Izraeliti sefardskog obreda. U starojJugoslaviji Jevreji Sefardi. U NDH @idovi. Unovoj Jugoslaviji Jugosloveni jevrejskog pori-jekla (ovdje pogleda Gretu). Sa}emo valjdabit' Bosanci jugoslovenskog porijekla jevre-jsko-sefardske vjere komunisti~kog obreda(ovde pogleda Salamona). E pa, gospodo,samo vi nastavite skupljat' porijekla – al' bezmene.

- A {ta ti fali da bude{ samo ~ovjek? -upita ga Lea, starija sestra.

- Pa kad smo svi samo ljudi – {to nas po-pisuju? Evo, ho}e{ ti prva re}i da si po na-cionalnosti ~ovjek, i po vjeroispovjesti

~ovjek? Moète svi vi leàt' potrbu{ke ismi{ljat' kako se danas osje}ate, i kako bistese sutra deklarisali. Iza|i sad pa pitaj nekogna ulici {ta si ti Lea Kaveson po nacionalnos-ti – svi }e ti odma' re}i da si Jevrejka, mo'{ tiglumit' Bosanku kol'ko o}e{.

- Ti si kreten – dreknu na njega Lea.- Upi-{ite slobodno – re~e, obra}aju}i sepopisiva~ici – u sve rubrike; nacionalnost:kreten, vjeroispovijest: kreten...

- Mama – obrati se David Greti – malopri-je kad gospo|i nije bilo jasno otkud ti Jugo-slovenka govori{ njema~ki – {ta si joj rekla?Znate mi smo Jevreji...

- Ti zvu~i{ k'o pravi mali jevrejski Milo{e-vi}. – ponovo }e Lea.

- [to, bil' ti èljela da sam jevrejski Alija imirna Bosna?

- Mama, jesi li ti sigurna da si ti rodilaovog kretena?

- Pusti ga Lea – prekide je nona – svakood vas }e napravit' ono {to smatra ispravnim.Moj brat Hajim je ovako govorio trideset idevete, ~etrdesete. Da ga je, bogdo, tataposlu{'o – sad bi svi bili ìvi.

- Nono, kako moè{ nasjesti na njegovepri~e? I ti si preìvjela – a nisi oti{la za Izrael.

- Da, tako je tata odlu~io onda, i tako samja odlu~ila ~etrdeset i osme. Hajim je oti{aogradit' Izrael - a ja sam ostala gradit' Jugo-slaviju. David }e – ~ini mi se za Hajimom, a ti}e{, po svoj prilici, k'o i nona ti. Bojim sesamo da te ne upita starost |e ti je bila mla-dost.

Popisiva~ica, zaboravljena od sviju,naka{lja se retori~ki – pa kad se svi poglediobrati{e na nju upita Davida:

- Kako se ti zove{?- David, David Kaveson.- Zanimanje?- Student.- Nacionalnost?- Izraelac.- Pa, ne moè{ biti Izraelac, to je... {ta ja

znam, to je... druga dràva.- Je li vama neko rekao da se ja ne mogu

izjasnit' kao Izraelac – ili vi to onako... izglave?

- Pa je li ima{ ti izraelski paso{?- [ta ste vi po nacionalnosti?- Za{to?- Onako...- Muslimanka.- I, jel' imate muslimanski paso{? - Davide! – viknu Greta.

- Mama, samo pitam.Bez suvi{nih komentara popisiva~ica

pristade i na ovu autodefiniciju – pa nastavi spitanjima u èlji da se {to prije do~epa nekemalo normalnije porodice:

- Vjeroispovjest?- Jevrej.- Maternji jezik?- Hebrejski!- E, sad si ga pretjer'o – prekide ga Greta

– ne samo da ne zna{ hebrejski - nego kad jebio kurs u op{tini, i kad sam te zvala dado|e{ samnom – nisi htio. Na kraju sam jaJugoslovenka u~ila hebrejski, a ti Izraelac sii{'o po kafi}ima.

- Da, ali si ti i{la.- Ja jesam, ali ti nisi.- Pa {ta o}e{? Gospo|a me je i pitala koji

mi je maternji jezik. Je si li mi ti majka? Jesi.Govori{ li hebrejski? Govori{. Zna~i koji je mojmaternji jezik? Hebrejski. Nije me niko nipit'o koji ja jezik govorim.

Ovdje se i popisiva~ica ve} po~ela smi-juljiti. Greta ga pogleda pogledom punimljubavi – pa se okrenu popisiva~ici:

- Tvrdoglavo, moja gospo|o, tvrdoglavo.- Imam i ja jednog ovakog kod ku}e.

Svima nam stalno drì predavanja. Valjda imto do|e u tim godinama, ili je tako vrijeme...

Lea se naka{lja tek koliko da prekine raz-govor. Nije voljela kad hvale Davida u njenomprisustvu.

- Kako se ti zove{, sine – upita je popisi-va~ica, koja se ve} osje}ala poprili~no kodku}e.

- Lea Kaveson.- Zanimanje?- Student.- Nacionalnost?- Bosanka – odgovori podignutim glasom,

kao da je time èljela nadoknaditi nedostataksigurnosti.

O~ekivala je reakciju. Niko, ~ak ni David,nije rekao ni rije~i. Izgleda da svim timJevrejima, Sefardima, Jugoslovenima i Izrael-cima nije smetalo da u porodici imaju i Bo-sanku. Svima je bilo jasno da njen novi iden-titet proisti~e iz njene ljubavne veze, ali seniko nije petljao. Svak je na jedvite jadeprona{ao svoju ravnoteù – tako da nikomnije padalo na pamet da remeti tu|u.

20 BEHAR 98


21BEHAR 98


Kao autenti~na etni~ka i kulturna zajednica Jevreji se ukla-paju u historijski mozaik Bosne u 16. vijeku. Kada su nakonegzodusa 1492. godine protjerani iz [panije, prostoriOsmanske dràve bili su za njih anticipacija egzistenci-jalnog mira i sigurnosti. Ta teokratska islamska dràva, ~ijisu dru{tveni postulati normirani Kur'anom, podanicimasvih monoteisti~kih religija pruàla je imovinsku za{titu,slobodu vjeroispovjesti, garanti ìvota i pravnu sigurnost.Uvaàvaju}i odredbe Kur'ana, negirala je antisemitizam,kao i svaki drugi rasizam i vjersku netoleranciju. Svelojalne podanike aktivno je uklju~ivala u izgradnju svogdru{tveno ekonomskog poretka.U skladu sa prirodom svoje dru{tvene, duhovne i ekonomskedjelatnosti, Jevreji su nastanjivali samo ve}e gradske aglo-meracije. Pretpostavlja se da su u Sarajevo do{li iz Skopljaposredstvom trgovinske djelatnosti, onda kada je Sarajevopredstavljalo visoko razvijenu urbanu sredinu islamsko-ori-jentalnog tipa, uskla|enu sa nivoom ekonomskih mogu}-nosti. Slijede}i prirodni i izgra|eni vitalitet nastanili su se ublizini poslovnog fokusa grada, dana{nje stare sinagoge1. UOsmanskoj dràvi ìvot muslimanskih podanika normiran je[erijatom i Kur'anom u svim njegovim sferama, dok je ìvotnemuslimanskih podanika, me|u njima i Jevreja, normiran iodre|ivan obi~ajnim pravom i vlastitom tradicijom u okvirukonfesionalnih zajednica, a {erijatom, osim u ekonomskoj ipravnoj sferi, u mjeri vlastitog izbora.2

U skladu sa takvom dru{tvenom koncepcijom Jevreji suizgra|ivali svoju zajednicu na iskustvima hebrejsko-{pan-ske tradicije, a u povijesnom okviru zakonodavne, dru{-tveno-ekonomske i kulturne tradicije islamske civilizaci-je. Izvori osmanske provenijencije ozna~avaju jevrejskuzajednicu imenom “Taife-i Jehud” ili “Dèmat-i Jehud”.Relativno malobrojni u odnosu na pripadnike drugih et-ni~kih i konfesionalnih zajednica, koje su najve}im brojem~inile autohtone pripadnike bosanskog bi}a, Jevreji su unovoj sredini izgra|ivali gotovo hermeti~ki zatvorenu za-jednicu. Ranije, napa}enom sudbinom obiljeèna svijest,izgradila je u njima odnos dublje distance naspram dru-gih vjerskih i etni~kih skupina, {to se manifestiralo u pri-

vatnosti ìvota. Me|utim, aktivno su se, zajedno sa drugi-ma, uklju~ili u egzistencijalne oblike ìvota ovog grada,kao i u njegovu duhovnu i kulturnu klimu. Svoj identitet isvoju kulturnu sferu nesmetano su mogli njegovati i odr-àvati, jer Osmanska dràva nije imala tendenciju kultur-nog i nacionalnog odnaro|ivanja. Ve} ranije profiliran du-hovni ìvot, u razli~itim oblicima, obogatio je bosanskikulturni ambijent novim sadràjima.Njihovu dru{tvenu i pravnu poziciju u novoj sredini odre-|ivala je situiranost u okviru {erijatskog prava i svjetovnogkodeksa u skladu sa kojima su imali status {ti}enika, odnos-no zimija. Odredbama pravnih normi {erijata pla}ali sudràvi {erijatske poreze, a tamo gdje aktualna pitanja dru{-tvene prakse nisu mogla biti rje{avana mehanizmima {eri-jata, primjenjivano je kanunsko pravo, zasnovano na odred-bama sultana.3 U nazna~enim pravnim okvirima odvijao seìvot sarajevskih Jevreja. Ako taj ìvot zbog znatnog nedos-tatka relevantnih historijskih svjedo~anstava i nije mogu}eprecizno rekonstruirati (postoje knjige Risponze tj. fetve sa-rajevskih rabina na hebrejskom, ali nisu prevedene), mogu-}e ga je vjerodostojno skicirati. Prema podacima op{irnogpopisa Bosanskog ejaleta iz 1604. godine u Sarajevu su evi-dentirana tri jevrejska doma}instva.4 Bosanskom namjes-niku pla}ali su kanunom predvi|ene poreze, a dràvi dìzjukoja je predstavljala nov~ani ekvivalent za neu~e{}e u vojn-im operacijama Osmanske dràve. Od ovog poreza bile suoslobo|ene odre|ene kategorije stanovni{tva,5 a visina dìz-je varirala je sve do 1690. godine, kada je uspostavljen jedin-stven sistem u pogledu iznosa i na~ina davanje dìzje.6

Pi{e: Hatidà ^̂ar-DDrnda, Orijentalni institut Sarajevo

1 D`. M. Levy, Die Shepardien in Bosnien. Ein beitrag zur Geschichte derJuden auf der Balkan Halbinsel, Sarajevo, 1911.

2 F. Kar~i}, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990.3 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kliški,

Crnogorski i Skadarski sandàk, Sarajevo, 1957.

4 Opširni popis Bosanskog sandàka iz 1604. godine. Original se nalazi uAnkari, Tapu ve Kadastro No 477.

5 H. Hadìbegi}, Glavarina u osmanskoj dràvi, Sarajevo, 1966, s. 13-33.6 Navedeno djelo, s. 67.

Dru{tveni i pravni statusJevreja u Sarajevu – 17. vijek

Protokom vremena jevrejska zajednica je numeri~ki rasla isvoju poslovnu aktivnost usmjeravala ka najkurentnijim su-vremenim zanimanjima: zanatstvu, trgovini, nov~anim tran-sakcijama i njima uslu`nim djelatnostima. Dostupni izvori nepruàju podatke koje su sve zanatske djelatnosti njegovali,dok nas Pavle Rovinjanin 1640. godine obavje{tava da u Sa-rajevu jevrejska ~ar{ija ima mnogo du}ana, kao na pijaci sv.Marka, ali ne i sa tako bogatim asortimanom i finom robom.7

Prema odredbama kanunskog prava pla}ali su za plasmanrobe, kao i za kupovinu trì{ne takse razli~itog iznosa, shod-no vrsti artikla, {to je predvi|eno odre|enim kanunima8 zasve poslovne aktere. Poslovnu djelatnost organizirali su uokviru esnafskih organizacija koje su svojim statutima reguli-rale tehniku i tehnologiju proizvodnje, kvaliteta, cijene final-nih proizvoda, odnos prema trì{tu, kao i unutra{nju hijer-arhijsku strukturu. Posrednik izme|u njih bio je esnafski }e-haja9, a ukupna aktivnost bila je pod direktnom kontrolomzakonskog tuma~a-kadije.10

Trgovinska djelatnost bila je izvor egzistencije mnogih Jev-reja iz Sarajeva. Kao i zanatlija i trgovac je morao uvaàvatiodre|ene eti~ke norme svoje profesije: ne varati na teìni icijeni, po{tivati zakon u smislu davanja taksi i carine. Trgo-va~ka djelatnost bazirana na pisanim ugovorima i poslov-nom dopisivanju, iziskivala je pismenog ~ovjeka. ̂ injenica dase poslovni ~ovjek susretao sa ljudima iz razli~itog govornogpodru~ja tjerala ga je da upoznaje druge jezike i obi~aje. Svete okolnosti stvarale su od njih obrazovanu vrstu ljudi, res-pektiranu u aktualnoj sredini. Moglo bi se re}i da su Jevreji,zahvaljuju}i svojoj poslovnoj aktivnosti, bili uglavnom pismeni obrazovan svijet.Po iskazu biskupa Olov~i}a iz 1672. godine Sarajevo je nasta-njivalo sto jevrejskih doma}instava11. Taj broj pokazuje ten-denciju rasta ove zajednice u krugu osmanske dru{tvene za-jednice. Demografski porast ove zajednice je evidentan, iakosu Sarajevo tokom 17. stolje}a pratili brojni negativni eleme-nti, koji su usporavali njegov razvoj, ekonomski i dru{tveniprosperitet. Tu su ratne neda}e, bilo da su se ratovi odvijali uofanzivnom, ili defanzivnom smislu, zatim elementarne ne-pogode: poàri12, zemljotresi13, zatim epidemije raznih boles-ti.14 Najve}u katastrofu Sarajevo je doìvjelo 1697. godine, ka-da je predstavljalo zgari{te, ostalo iza neprijateljskih jedinicaEugena Savojskog. Austrijanci su tom prilikom na povratkupoveli u zarobljeni{tvo neke Bo{njake i Jevreje.15 Sarajevo jedocnije uspjelo prevazi}i krizu nazna~enog perioda i konsoli-

dovati ostatke ìvota. Prije toga, kada je Budim 1686. godineostao izvan granica Osmanske dràve iz njega su u Sarajevodoselile neke jevrejske porodice. Me|u njima je bio i Zevi A{-kenazi, obrazovan ~ovjek koji je tada postao sarajevski rabin.16

Krajem 17. stolje}a, ta~nije 1690./91. godine Sarajevo je na-stanjivalo 68 punoljetnih, radno sposobnih Jevreja.17 [ez-deset pet ~lanova bili su aktivni predstavnici svojih porodi-ca, dok su tri ~lana bila neoènjena. Izvan ovog broja evi-dentirana su dva ~lana koji su pobjegli iz jevrejske zajed-nice.18 Prema uspostavljenoj kategorizaciji o pla}anju dìz-je, s obzirom na imovinski i socijalni status, bogatoj katego-riji pripadalo je 8 porodica ove zajednice koje su na imedìzje dràvi pla}ali godi{nje po 4 dukata, srednjoj kategori-ji pripadalo je 9 porodica. Na ime dìzje dràvi su pla}ali po2 dukata po doma}instvu, a u statusu donje kategorije pri-padalo je 45 porodica koje su godi{nje pla}ale po 1 dukat.19

Svaki predstavnik porodice i punoljetni, radno sposoban mla-di} identificiran je vlastitim imenom i imenom oca. Nazna-~enu identifikaciju prati fizi~ki opis subjekta sa naznakamaboje o~iju, kose, brade, brkova i tena. Vjerojatno u skladu samodom vremena gotovo da su svi nosili brkove i bradu. Na-vode}i li~ni opis nagla{eno je da je odre|ena osoba visoka,srednjeg rasta, ili niska. Sumiraju}i navedene podatke moglose ustanoviti da su navedeni mu{ki predstavnici jevrejskezajednice bili uglavnom srednjeg rasta, sa malim procentomvisokih i niskih, kao i to da su uglavnom imali crne o~i i tamnukosu sa brkovima i bradom. Plavookih i plavokosih u odnosuna evidentnu opitnu grupu, gdje ima 70,7% crnookih eviden-tirano je 29,3%. Ovi podaci mogli bi biti zanimljivi za antropo-lo{ku nauku.20 Prikupljanje dìzje vr{eno je pod kontrolomkadije koji je po profesionalnoj du`nosti morao poznavatipropise o osloba|anju odre|enih subjekata od ovog poreza. Unavedenim popisima takva lica nisu nazna~ena. Uz neka licau ovim popisima nazna~ena je i njihova aktivnost. Zabiljeènje jedan kalajdìja i dva graditelja. Zanimanja ostalih aktivnihmu{kih ~lanova nisu navedena, jer svrha ovih popisa i nijebila koncipirana u tu svrhu.Na kraju bismo rekli da sarajevski i bosanski Jevreji nisu bilii ostali historijsko-geografska epizoda bosanskih prostora, ida su kontinuitet svog etni~kog i kulturnog identiteta odràlido danas, kao {to je neosporno da su ugra|eni u historijskispomenik kozmopolitizma osmanske dràve i njene toleran-cije prema svim pripadnicima monoteisti~kih religija.

22 BEHAR 98

7 S. Zlatari}, Izvještaj o Bosni godine 1640. od Pavla iz Rovinja, Starine 23, s.36-38.

8 Vidjeti: Kanuni i kanun-name...9 H. Kreševljakovi}, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.), s. 46.10 Ta kadijina aktivnost evidentna je u sidìlima koji su kadijini dnevnici ofici-

jelnog rada.11 Fra Julio Jeleni}, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine

Jugoslavenske akademije XXXV (1918.), s. 138.12 V. Skari}, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985, str. 107, 110.13 Nav. djelo , s. 107, 110.14 Nav. djelo, s. 109.15 Navedeno djelo.

16 Navedeno djelo, s. 126.17 Cizye defteriza Sarajevski kadiluk iz 169/91. godine. Nalaze se u Dràvnom

arhivu u Istanbulu.18 Istanbul, Bašbakalnik Aršivi, Maliyedin Mudevver No 1437, 1438, 1439.19 H. Hadìbegi}, Glavarina..., s. 87; Sidìl tešanjskog kadije u Orijentalnom

institutu sadrì ferman o ubiranju dìzje iz navedene godine. Sidìl jeizgorio u ratnom pustošenju u maju 1992. godine, a prevod sidìla uradi-la H. âr i on postoji u rukopisu.

20 Navedeni dìzje defteri.& Ovaj referat pisan je u vrijeme rata, u koncentraciji sveop}eg mogu}eg zla.

Nu`na literatura ili je spaljena, ili je bila nepristupa~na. Zato referat nesadrì postoje}e podatke koje bi pruìla literatura za navedeni period.


23BEHAR 98


Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-pašePrimjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH

Sefardski rabin Eliezer Papo je cijeli roman posvetioposebnom sarajevsko-jevrejskom prazniku koji se zoveSarajevski Purim ili ti Hag (h)a-asirim (Praznikoslobo|enja usu`njenika), i slavi se svake godine, na dan4 Marhe{vana (u oktobru), u spomen na juna~ku inter-venciju sarajevskih muslimana protiv bosanskog veziraRu`di-pa{e koji je, 1820. godine, bacio u okove tada{njegsarajevskog hahamba{u, Ham Ribi Mo{e Danona i des-etoricu drugih najvi|enijih Jevreja, na bigajri haku (nikrive ni du`ne), zaprijetiv{i da }e svu jedanaestoricupogubiti ako mu se u roku od 2 dana ne isplati 500 kesagro{a. Ta je svota u ono vrijeme predstavljala ogromanimetak, i jevrejska op}ina nije imala otkuda da ganamakne, sve da su svi ~lanovi op}ine dali sve {to suimali. U Sarajevu je, u to doba, ìvio ~estiti Rafael Levi,saraf-ba{a (mjenja~), ugledan i vi|en radi svoje isprav-nosti i po{tenja me|u sugra|anima, a naro~ito me|umuslimanskim prvacima. Rafael Levi potaknuo je pa`njumuslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata ipravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ihpusti – ali koja se krivica dada sprati dukatima – govorioje stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je sub-ota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjeloRu`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalilisu vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje.Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvu glavu i pobjegao uTravnik. îm je stigao u Travnik, odmah je zapo~eosnivati kako bi kaznio buntovnike. Prvo {to jeu~inio, kaè predaja, bilo je da sastavi jednuop{irnu predstavku Visokoj Porti, u kojoj jeprikazao kako su se muslimani grada Sa-rajeva, pa i ostalo stanovni{tvo, zavjeriliprotiv Sultana. Pored toga skupljao jeasker da u danom ~asu

krene u Sarajevo i kazni buntovnike. Muslimani i jevrejigrada Sarajeva, koji su u strepnji o~ekivali odmazdu, nisuostali skr{tenih ruku. I muslimani su sastavili dugu iop{irnu predstavku, sa 249 potpisa sve od reda vi|enijihmuslimana, u kojoj su iznijeli nasilje i krvolo{tvo Ru`di-pa{e. Jevreji grada Sarajeva uputili su dva kurira uCarigrad, ~uvenom êlebi Behor Karmoniju, sultanovomdraguljaru, koji je uìvao veliko povjerenje samogaSultana i imao pristup kod njega u svako doba.Posredstvom sultanove majke (sultanvalide) uspio jeêlebi Karmona skloniti sultana da odmah izda jedanferman svome kapudanba{i (~uvar vrata kod Visokeporte) Sidki Zajimu, da se smjesta uputi u Travnik, dasvrgne Ru`di-pa{u sa valijske stolice, te da ga dovede

kao su`nja u Carigrad. Pretstavka, koju susarajevski muslimani sastavili protiv

Ru`di-pa{e, po svom istorijskomobilje`ju i po svojoj formi i obil-

ju potpisa zavrijedila je sva-kako da se (u prevodu rah-

metli Fehim-ef. Spahe)objavi u cjelovitosti:

Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske jav-nosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako sukrivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti – ali kojase krivica dada sprati dukatima – govorio je stari ipo{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, usamu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjeloRu`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku".Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njenekom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvuglavu i pobjegao u Travnik.

Kal grandi (Veliki hram) - nekada najve}a sefardskasinagoga u Evropi, dana{nji BKC.

Ovo je istiniti vjeran arzual, {to ga kao Mahzar podnose ~asni muderrisi, po{tovane kadije, imami, hati-bi, dobri {ejhovi, ~ija je molitva uvijek usli{ana, serturnaja, hase}ije, serdenge}tije, bajraktari i ostaliizabranici jeni~arskoga Odàka, trgovci, zanatlije, siromasi i nemo}nici, koji su pod okriljem Bo`jim

nastanjeni u gradu Saraj-Bosni, koji je glavni grad i obrva vilajeta Bosne, koja je ~vrsti bedem za{ti}enedràve i gvozdeni klju~ carskih krajina, na mjesto milosti, ugledaju}i se u Hadis: "Onima koji ukazuju milost,smilova}e se Svemilostivi. Smilujte se onima na zemlji, vama }e se smilovati oni na nebesima".Ima neko vriieme kako je voljom Velikoga glad i razne muke i patnje. Stoga su sa mnogim pa je i ostala fuka-ra jednodu{no odahnula i tako je mnogo naroda pomrlo i propalo. Samo su se mali i veliki (niski i visoki) do{lina jedan stepen, zapalo u more nevolja i te{ko}a. U nabavljanju do potpune nemo}i i patnje. Mi smo se odvajkada zadovoljavali na{om trgovinom i samo znali za svoju du`nost, da svoju du{u hranimomolitvama za dug ìvot i vladu Padi{aha i da se njemu pokoravamo. ûvali smo se nedozvoljenih postupaka,uvijek smo nastojali da budemo u granicama zadovoljstva Bo`je Sjene na ovome svijetu. Nalozima velikihvalija, po{tovanih kadija, zabita i ostalih ~inovnika pokoravali smo se i uvijek bili na braniku vjere i dràve.Stoga je na nas prosipana milost i o~inska briga, te do sada su ponizni stanovnici na{ega grada bili uzvi{enimcarskim Hati-Humajunima oslobo|eni od svih dràvnih te{kih da}a (Tekjalifi {akaj urfije). Kad bi uzvi{eniveziri i{li u svoje sjedi{te grad Travnik, oni bi se, prema starodrevnom pravilu, dràli reda da u na{em gradupreno}e tri no}i. Kako je bila op{ta du`nost svega stanovni{tva, da pri njihovu prolazu daje i priredi sve potre-be u~esnika njihove svite i da za njihovu udobnost `rtvuje imetak i du{u (mal i |an) da ne bi imali nikakvihpote{ko}a. S toga, ~im bi oni svojom sretnom nogom stupiti na bosanske granice, mi smo se dràli reda kaoi prije, te smo skupili potrebnu hranu i dràli je pripravnu kroz deset dana, koliko traje put u na{ grad. I dok je bilo pravilo tako, dana{nji valija bosanski, njegova ekselencija Mehmed Ru`di pa{a, nije po{tivaoprija{nje primjere ve} je trajanje svoga puta u svoje sjedi{te produìo na ~etrdeset dana. Na jedan dan prednjegov dolazak zatraìo je veliku mnoìnu hrane i zahtijevao da mu se {alje vi{e nego {to je to do sada bilo.Time je pritisnuo sirotinju i nemo}nike, nije gledao na pa`nju fukare i nemo}nika koji ni u ~em nisu zasluìlinjegovu mr`nju i neraspoloènje, te prema traènju dali sve vrste hrane i tako u svakom pogledu udovoljiliobi~ajima gostoprimstva. On je protiv pravila no}io u na{em gradu deset no}i i ponovno traìo hranu, pa jeuzeo i ubrao. Za to vrijeme je na ponizno stanovni{tvo na{ega grada natovario kojekakve klevete i izmi{ljaopostupke koji }e prouzrokovati kaznu. Do dva dana iza svoga dolaska zatraìo je od stanovni{tva na{egagrada, uvode}i jednu do sada nezapam}enu novost (bidat), pet stotina kesa. Kako nismo imali snage da topodnesemo, on je na dva dana prije polaska u svoje sjedi{te bez tuìtelja strpao u zindan Jevreje. Po{to nijebilo mogu}nosti da se dade traèna globa i kako nije bilo nikakva mjesta optu`bi, niti je bio posrijedi kakavprestupak ili prekr{aj, on je tu kaznu udesio samo zato da napuni svoju haznu. Da bi do toga na svaki na~indo{ao, on je poglavice (reis) Jevreja i kr{}ana, koji su nastanjeni u pomenutom gradu, kojima je od FetheFatihove data za{tita i sigurnost pohvatao i bacio u zindan, te im na vrat metnuo lance i lisi~ine. Mu~io ih jena razne na~ine, polio ih je vrelom vodom i najzad po~eo je s mu~enjima kakva se ne pamte i kakva ~ovjekne moè da podnese. Od njegova nasilja i mr`nje procvilila su njihova djeca i porodice toliko, da se je njihovpla~ i jauk ~uo do svih sedam nebesa. Ali se spomenuti nije nikako smilovao, nego se je sav zaloìo za to, dauzme ove globe, koje se nisu mogle platiti. êtiri-pet puta sa hiljadu poniènja moljen je da mu se dadne pethiljada gro{a, ali to nije ni{ta koristilo, ve} je odlu~io, da ih svezane provede u svoje sjedi{te, grad Travnik. Uzoru predao ih je s lancima i lisi~inama svojim sejmenima, a i on je sam s njima po{ao. Po pravilu do{lo je imalo i veliko na glavni put s namjerom da gleda alaj (parada). Spomenuti sejmeni poveli su se krivom mi{lju,pa su svoje pu{ke uperili na pomenuto stanovni{tvo. Kada su opalili svi su se zaprepastili, pa se je svako,samo da bi spasao ìvot i du{u, razbjegao desno i lijevo i izbezumljeni i pomaù}i ostavili su sejmene. Kadasu pametni ljudi za to saznali, oti{li su spomenutom pa{i, da ga o tom izvjestimo i zamolimo, a kad smo natu gre{ku ukazali, on je jo{ vi{e planuo i nije htio nikako da oprosti ve} je rasr|en oti{ao u grad Travnik. Izatoga je poslao bujrultiju, navode}i stvari koje se nisu dogodile, te je ~ak dodao da smo, Boè sa~uvaj, na njegatopovima pucali i opsjedali ga. Kada nas je sve tako obijedio, mi smo ponovno {erijatskim ilamom izvjestilipravo stanje stvari, i premda na nama nije bilo nikakva prestupka ni gre{ke, molili smo ga za pomilovanje iopro{tenje. Ali ni tu nam nije udovoljio ve} dovodi sejmene iz arnautluka da spomenuti grad (Sarajevo) poru{ii muslimanske ène i djecu pognjavi (pobije). Osim toga razaslao je u kotareve bosanskog ajaleta bujrultije,kojima je zabranio, da se u na{ grad donosi ìve`, kako bi iz svoje savr{ene zle namjere jo{ vi{e gla|u upro-pastio ljude, ène i sirotu djecu. Jer kako je ova fukara nastanjena u na{em gradu, njima je potreban pazar,koji se svake hefte kupi iz drugih kotareva, pa tako zanatlije i ina~e muku mu~e nabavljaju}i ìve` za jednusedmicu. Pored toga je pod imenom raspravljanja o krajini kod sebe sabrao kapetane i ajane - i samo da pro-vede svoju samovolju i osvetu sastavio je jedan mahzar, koji prikazuje na{e r|avo vladanje. Zatraìo je od njih,

24 BEHAR 98


da na taj mahzar stave svoje pe~ate, pa kako su se oni protivili, jer o tom nisu imali ni pojma, on ih je silom na tonatjerao. Zatim se je usudio da taj mahzar podnese na podno`je uzvi{ene Porte, te nas tako sve objedi i potvori. Stoga se usu|ujemo da putem ovoga mahzara prikaèmo pravu istinu i zamolimo da Njegovo Veli~anstvo Padi{ahiz milosti prema narodu ne usli{a i ne povjeruje u ovakve neistinite stvari i da ukaè svoje vladarske bezgrani~nemilosti ubogom narodu i nevinoj djeci. U ostalom, zapovijedanje pripada onome koji je dostojan da zapovijeda. Molimo Boga za pomo}.

NAPISAO SIROMAH:Sejid Nuruddin, Nakibul A{raf.

Ovo je ovako i ja sam na to svjedok. Muhamed el Vaki, biv{i kadija u Dubnici (?)

Dosta je nama samo Bog, divan Ii je On Staratelj! Essejid Abdulah, biv{i kadija u Lov~i (Albanija). Rob, koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu.

Muhamed, biv{i kadija u Mostaru. Dosta je nama samo Bog, divan Ii je on staratelj.

25BEHAR 98


NAPISAO SIROMAH:Essejid Muhamed Emin, kadija.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Salih Sidki, biv{i kadija u Mostaru.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu: Essejid Abdul Kelim, kadija. Ko se smiluje i njemu }e se smilovati

NAPISAO SIROMAH:Muhamed Nazif, biv{i kadija u Strumici. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Mustafa Sabrij, biv{i kadija u [eherkjoj(Pirot)Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Muhamed Salim, biv{i kadija u Mostaru.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Essejid Muhamed Sunullah, kadija.Zapovjed pripada onome, koji ima dazapovijeda.

NAPISAO SIROMAH:Abdulah Rasih, biv{i kadija u ?Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Hadì Salih Vehbi, biv{i kadija u kotaruServi (?) (pe~at izrezan). Essejid [akir, muftija u gradu Sarajevu.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.[akir, biv{i kadija u kotaru Ardin(Anatolija). Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Sulejman Ru`di, biv{i kadija kotaraPazardìk. Rob koji moli.Muhamed Emin, muderris u Gazi-

Husrefbegovoj Medresi. Rob koji moli.Osman, muderris u Simzade Medresi.Rob koji moli.Muhamed, muderris u MehmedbegovojMedresi (Bistrik ).Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Mustafa Abid, biv{i kadija kotara Logatija(?)Istina je, {to je napisano u ovom ~lanku."Moj se narod ne moè sloìti na krivomputu". Siromah rob, da mu se Bog smilu-je: Muhamed HilmiRob koji moli.Hadì Abdulah, muderris u novoj Medresi.Rob koji moli.Hasan, muderris u Medresi Bakr Baba. Rob koji moli.Hadì Mehmed Hafiz, dersijam. Hadì Hasan, dersijam.Numan, vajiz.Hafiz Jusuf, mualimu sibjan.Hadì Salih, vajiz.Halil, mualimu-sibjan u starom Mektebu.Hasan, mualimu sibjan. Abdulah, vajiz.Hadì Abdulah, mualimu sibjan u Gazi-Husrefbeg mektebu.Essejid Mu'stafa, hatib u Dàmiji SultanaMehmeda. [ejh Hasan, hatib u Alipa{inoj dàmiji. Osman, hatib u Abdulahpa{inoj dàmiji. Muhamed, hatib u Jahjapa{inoj dàmiji.Ahmed, hatib u Jakubpa{inoj dàmiji. Hasan, hatib u Mehmedbegovoj dàmiji. Omer, hatib u Kadi Omerfendljinojdàmiji. Abdulah, hatib u Kadi Bali efendijadàmiji. Mustafa, hatib u dàmiji Hadì Isa.

Ibrahim, hatib u dàmiji Kiu}uk Kjatib.Osman, hatib u dàmiji Sagrak~i. Ibrahim, hatib u dàmiji Muiah Arab Atik.Hafiz, hatib u dàmiji [eih Fera.Muhamed Sabri, hatib u Husrefbegovojdàmiji. Osman, hatib u Mehmedpa{inoi dàmiji. Mustafa, hatib u Ajaspa{inoj dàmiji. Mustafa, hatib u Skenderpa{inoj dàmiji.Salih hatib u Gazi Balibegovoj dàmiji.Osman, hatib u Kemalbegovoj dàmiji.Muhamed, hatib u Kadi Hasanefendijadàmiji. Osman, hatib u Vekil-har~ dàmiji.Fejzullah, hatib u dàmiji Divan Kjatib.Jusuf, hatib u dàmiji Kasim Kjatib. Ibrahim, hatib u dàmiji Tabak Sulejman. Salih, hatib u dàmiji Balizade.Ibrahim, hatib u dàmiji [ejh Muslihuddin. Mustafa, hatib u dàmiji êkrk~iMuslihuddin.Ahmed, hatib u dàmiji Bakr Baba. Essejid Omer, sarajevski muteselim. Osman, mutesarif-zaim. Mustafa, mutesarif-zaim.Dervi{ Sulejman, zaim. Muhamed, zaim.Fejzulah, kantardìja. Dervi{ Mustafa, kjatib-zaim.Muhamed, zaim.Muhamed, zaim.Abdulah, dvorski slu`benik.Lutfullah, mustahfezan.Hasan, mutesarif-zaim.Mustafa, zaim.Muhamed Sadik, zaim.Omer, mutesarif. Muhamed, mustehfezan.

Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata.Ukupno 249 potpisa i pe~ata

Prvi potpisnik ove isprave je pradjed Fadilpa{i}a, poznati Fadil-pa{a, sarajevski [erifovi}, a za njim slijede: 15 kadija, 1 muf-tija, 5 muderrisa, 2 dersiama, 3 vajiza, 28 hatiba, 4 mualimu sibjana, 1 muteselim, 13 mutesarifa i zaima, 2 mustahfezana, 17dervi{a, 52 trgovca. Zatim slijedi vojska, i to: 17 ihtijar-odàka, a od vojske Jenji~ara: 6 serturnaja, 12 hase}lja, 36serdenge~tija, 24 bajraktara , 9 seratika i 1 bez naznake zanimanja. Svega 249.

26 BEHAR 98

K}erka JJude ii EEstere LLevi uu SSarajevu jje pprovela ~~itav ssvojìvot. GGodine 11911. uudala sse zza DDanijela PPapu ii uu bbrakudobila ddva ssina: LLeona ii KKokija. NNa ssamom ppo~etkurata, 11941. ggodine, ooba ssu jjoj ssina uusta{e oodveli uuJasenovac. SSlomljena ttugom ii bbrigom, LLaura PPapoBohoreta sse rrazbolila ii uumrla uu ssarajevskoj bbolni-ci 11942. ggodine. NNije zznala dda ssu jjoj ssinove uusta{eubile vve} nna pputu pprema llogoru. BBila jje kknjièvni-ca ii pprevoditeljica, aa iisti~e sse nnjen rrad nnaistraìvanju ppro{losti ssefardske bbosanske `̀ene.Njena sstudija ""La MMuèr SSefardi dde BBosna“(Sefardske `̀ene uu BBosni) ppredstavlja pprvu kkulturo-grafsku ii eetnografsku kknjigu oo ssefardskoj `̀eni. TTajdragulj kkulturno-hhistorijskog nnaslije|a uu BBiH rreiz-dan jje 22005. ((izdava~ka kku}a CConnecttum) uu pprijevoduprof. ddr. MMuhameda NNezirovi}a.

Pi{e: Rikica OOvadija

Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)

Rad i kulturno djelovanje Laure Papo, izme|u dva rata,me|u sefardskim Jevrejima bili su veoma zapaèni.Bohoreta je stekla ugled i popularnost ne samo svojimprosvjetiteljskim radom, nego i pozori{nim komadimakoje je pisala na {panskom ladino jeziku, koji se govori uBosni. Svojim spisateljskim radom Laura Papo je htjelasa~uvati od zaborava i potpune propasti one kulturnetekovine {panskih doseljenika koje su s njima ìvjele,umirale i nestajale. Blagodare}i, Bohoreta nije samo~uvala mnoge sentencije i romanse, nego i obi~aje,no{nje i mnogo folklornog blaga. Naro~ito je ìvo znalanaslikati likove ljudi koje je sretala u svakodnevnomìvotu i koji su ìvjeli u njenoj sredini. Opisivanju malihljudi, zarobljenih pod teretom neima{tine, sirotinje ibrige, prilazila je o~ima pjesnika, sanjara i vidara, huma-niste koji vjeruje u ~ovjeka, u njegove sposobnosti, vital-nost i optimizam. U njenom literarnom radu, pored ro-mantike i sladunjavog folklora, bilo je i realizma, ironije isarkazma preko kojih se sagledao ìvot i kazivala istina.

Auditorij kojem se Bohoreta obra}ala nije bio malen: sit-ni trgovci, zanatlije, poku}ari, radnici, ljudi srednjeg i si-roma{nog staleà, ljudi bez egzistencije. Za njih je Boho-reta stvarala, njima upu}ivala svoje poruke, njih bodrila ihtjela da zasmije svojim lijepim humorom. Sagledav{idru{tvenu nepravdu tada{njeg vremena, proèta huma-nisti~kim idejama, nastojala je da pomogne onima koji-ma je pomo} bila potrebna. Bohoretu silno zabrinjavasve ve}i porast sirotinje i sve manja mogu}nost da joj sepomogne. Istina, postojala su karitativna dru{tva, bilo jedosta anonimnih dobro~initelja, ali zar su oni mogli kor-jenito rije{iti problem bijede i besposlice koje su svakidan izrastale? Bohoreta osje}a da korijen zla i na~in nje-govog rje{avanja leè na drugoj strani. U jednom od svo-jih popularnih predavanja nagla{ava "da je radni~ka kla-sa nosilac progresa". To je razlog da se Bohoreta svojimradom priklonila jevrejskoj radni~koj zajednici "Matatja".Pisala je za one koje je proces raslojavanja i pauperizaci-je tzv. srednjeg staleà potisnuo u bijedne ku}arke, koji


su ìvot provodili u neima{tini i te{kom tavorenju. Zaovakve ljude okupiti se na sijelu "Matatje" bili su pravasve~anost i doga|aj. Tu je Bohoreta primana iskrenimodu{evljenjem, a za uzvrat ona im je poklanjala sve svojestvarala{tvo, intelekat, strast i gorljivost prosvjetitelja.

Pozori{na djela kao {to su: "Esterka", "Shuegra ni di ba-ru buena", "Renado, mi nuera grande", nastala su kadaje velika ekonomska kriza u svijetu do{la i do nas. Pos-ljedice te ekonomske krize bili su krahovi, ste~ajevi, ot-pu{tanje s posla, nezaposlenost. Bohoreta je sagledalasvu bezizlaznost toga poloàja i stanja. Ona apelira namlade ljude da izu~avaju razne zanate, da poha|ajustru~ne i srednje {kole. Otvoreno se buni protiv favorizi-ranja trgova~kog staleà, protiv snobizma isticanjadoktorskih titula, pod svaku cijenu o{tro napada sklapa-nje brakova samo radi miraza i sticanja bogatstva.Okomljuje se na netrpeljivost u porodici snahe premasvekrvi ("Shuegra ni di baru buena"), na nepo{teni odnosbogata{kog sina prema sirotoj djevojci bez miraza kojase zaljubljuje u njega i vene ("Renado, mi nuera grande").Veoma duhovito Bohoreta tretira socijalne probleme ta-da{njega dru{tva, uspjeva da iskarikira i naruga se ta{-tini, sva|i, netrpeljivosti, zavisti i ostalim manama pred-ratnog malogra|anskog dru{tva. Prenose}i ìvot po-rodice na scenu, njene krize, probleme, procvat i raspa-danje, gledaocima se pri~injalo da vide sebe u nekom ~u-desnom ogledalu. Sve im je bilo blisko, drago, shvatljivo,poznato. Njene misli, rije~i i poruke primane su bez rez-erve, kao od majke ili nekog prisnog prijatelja.

Glumci-amateri okupljeni u dramskoj sekciji "Matatje"sa velikim entuzijazmom pripremali su njena djela. Sanjima Bohoreta sara|uje, a ~esto, oblikuju}i pojedinelikove, neke uloge pi{e za odre|enog glumca. Tako jed-nom od najtalentovanijih i najpopularnijih glumaca, tu-ma~a karakternih uloga u njenim pozori{nim djelimaposvje}uje svoj pozori{ni komad "Renado, mi nueragrande" ovim rije~ima: "[alomu Danitiju koji umije dazasmije i da raspla~e sarajevsku publiku i kojeg mnogovolim. Bohoreta, 1933. godine."

"Matatja" je izvodila pozori{na djela protkana folklorom,kao {to su: "Oòs mijos", "La pasensja vale mu~o","Tjempos pasados", "Avia de ser", i druge. Ovim komadi-ma glumci su do~aravali osebujan ìvot sarajevskih se-fardskih Jevreja. Spomenu}emo jo{ kra}e pripovijetkeLaure Papo-Bohorete: "La paparoza di tijo Kako Mon-tiera", "Dulse de rosas", kao i crtice "Disjues di lashadras", "Dotas", "Tija Merkada di Jahilo Finci". Pisala jei pjesme, od kojih su sa~uvane samo neke. Najljep{e su:"Madres", "Violetas", "Humanita". Bohoreta se ogleda ina polju publicistike. Godine 1917. pisala je studiju osefardskoj èni kao odgovor na uvredljivi ~lanakBernaìkovske "Die Spaniolin in Bosnien". Bohoreta se

~udi kako se neko moè usuditi da pi{e sa toliko diletan-tizma, nepoznavanja ~injenica i ignoracije. ^lanak Ber-narìkovske vrvi od napada na sefardsku ènu koju onauop{te ne poznaje. Studija je najprije pisana na njema~-kom jeziku. Na insistiranje Dr. Vite Kajona ona prevodiovu studiju na {panski jezik. Dana 18. XII. 1931. godineBohoreta je ovu studiju posvetila kulturnom dru{tvu "LaBenevolencija".

îtaju}i ovu studiju pred na{im o~ima oìvljuju likovi na-{ih majki, baka i svih onih èna koje su nas okruàvale udjetinjstvu. Za njih Bohoreta kaè "Nedoku~ive su bile usvojoj ljepoti. Skromne ène sa ~ijih lica je zra~ila ljubavprema domu i djeci, koje su àrile ljepotom, iako im na~elu nisu blistali pravi biseri. One su strpljivo podnosilesvoj ìvot, u ~asovima nesre}e bile su jake, u te{kimisku{enjima nepokolebive. Da bi sa~uvale svoju porodicui ishranile svoju djecu, nisu prezale ni od najteèg rada"."Sefardska èna je gorda", pi{e Bohoreta, "ona nikadane odaje svoju neima{tinu, jer ne èli da je saàljevaju".Ove ène su umirale tiho i ne~ujno, kao {to im je cio ìvotbio i tekao: skromno i radino, ~utljivo i tiho. "Za sefard-kinju njen dom je bio jedno malo kraljevstvo", kaè Bo-horeta. Bohoreta je bila najstarije dijete u brojnoj porod-ici Levi. K}i malog trgovca, skromnih materijalnih mo-gu}nosti, osjetila je ve} u najranijem djetinjstvu teìnuneima{tine i oskudice. Otac se seli sa cijelom porodicomu Carigrad, gdje Bohoreta zavr{ava francusko-jevrejsku{kolu Alliance Israelite. Povratkom u Sarajevo prilike senisu izmijenile, niti pobolj{ale. Pa ipak u porodici, u kojojje Bohoreta odrasla i gdje je pro{la prvu {kolu ìvotnihborbi i tegoba, bilo je mnogo harmonije, ljubavi i strepnje,tako da je Bohoreta stvaraju}i svoje pozori{ne komade unjih utakala harmoni~nu atmosferu tog porodi~nogìvota.

Knjièvnu vrijednost Laure Papo Bohorete ne trebaosmatrati strogim mjerilima dana{nje svjetske ili na{eliterature, nego kao pojavu prve sefardske obrazovane ipismene ène u na{oj sredini. @ena koja se izdigla iznadvremena i sredine u kojoj je ìvjela. @ena koja je osje}alapotrebu i sposobnost da literarnim putem svoje poruketoj sredini kaè. Njena djela predstavljaju nam dragocjeniizvor za prou~avanje folklora, obi~aja, vremena, psi-hologije i jezika kojim su govorili sefardski Jevreji. KalmiBaruh, bez sumnje najbolji poznavalac ìvota, kulture ijezika sefardskih Jevreja, o njoj je kazao: “Laura Papo jepoznata i divna radnica i vjerovatno jedan od najboljih poz-navalaca sefardske usmene tradicije u Bosni". To je jedandokaz vi{e izuzetnih sposobnosti ove zna~ajne ène.

Preuzeto iiz: Ovadija, Rikica: "Laura Papo Bohoreta",Spomenica - 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i

Hercegovinu, Odbor za proslavu 400-godi{njice od dolaskaJevreja u BiH, Sarajevo, 1966., str. 305. - 307.

27BEHAR 98


28

Historijski okvir

Kulturni identitet grada Mostara razvijan je, oblikovan ipotvr|ivan kroz vi{estoljetnu povijest, a najvidljiviji i naj-poznatiji dijelovi tog skupa elemenata koji ga ~ine "uspo-redivim sa samim sobom“, nepobitno su u oblicimaneimarske i knjièvne ba{tine. Historijska procedura kul-turizacije obuhva}a vrijeme od 550 godina, od prvog spo-minjanja 1452. godine2, ispunjeno kontinuiranom smje-nom razli~itih povijesnih razdoblja, kulturno-civilizacij-skih obrazaca, jezika i pisama. U pisanom naslje|u Mostarci ba{tine }irili~ne, latini~ke,arabi~ke i hebrejske tekstove, ispisane na bosanskom,hrvatskom, srpskom, te latinskom, turskom, arapskom,perzijskom i {panjolskom (ladino) jeziku mostarskih Se-farda. Najstariji sa~uvani mostarski tekstovi su epitafiurezani bosan~icom u srednjovjekovnim ste}cima.

I ljudi i prostor na kojem su ìvjeli, svjedo~ili su sudare imije{anje kulturnih i civilizacijskih nanosa kasnog bosan-sko-humskog srednjovjekovlja, osmansko-islamskograzdoblja (1466. – 1878.), austrougarskog vladanja (1878.– 1918.), te razdoblja kraljevine (1918. – 1941.) i socijalis-ti~ke Jugoslavije (1945. – 1991.). U interregnumu, od1941. do 1945., Bosna i Hercegovina bila je pripojena tzv.Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj.

Mostarska knjièvnu ba{tinu

Najplodnije knjièvno razdoblje, svakako je, ve} i po samojdugovje~nosti, vrijeme osmanske uprave Mostarom. Knji-èvni tekstovi pripadaju razli~itim jezicima i autori su impisci razli~itih etni~kih pripadnosti, gledaju}i iz pozicije da-na{njeg vremena. Pod pisanom i literarnom ba{tinom va-lja promatrati sve historijske, pedago{ke, disputacijske,filozofske, knjièvne i ùrnalisti~ke oblike, te prijevodnuknjièvnost. Osim rukopisa i knjiga, u ba{tini zna~ajnomjesto zauzimaju listovi, ~asopisi, kalendari, almanasi,leksikoni, i sli~na gra|a.

BEHAR 98

MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

Mostarska knjièvna ba{tina – u mostarskom Muzeju Hercegovine1

Pi{e: Ibrahim KKajan

Saètak: Sredi{nje mjesto u prostoru kulturnog identiteta Mos-tara, svakako je, uz arhitektonsko-neimarsku ba{tinu, golemoknjièvno naslje|e anonimnih i poznatih mostarskih pisaca. Knji-èvnu ba{tinu ~ine tekstovi srednjovjekovlja, osmanskog, austro-ugarskog i jugoslavenskog razdoblja. Knjièvnom se ba{tinom ba-ve arhivi, biblioteke, muzeji i specijalizirani zavodi. U Odjelu knji-èvnosti Muzeja Hercegovine, smje{tenom u memorijalnoj ku}iSvetozara ]orovi}a, muzeolo{ki je obra|en i izloèn javnosti vrlomali dio naslje|a mostarske knjièvne gra|e: rije~ je o ostav{tina-ma trojice knjièvnika - Svetozara ]orovica, Alekse [anti}a i

Hamze Hume. Predlaè se Gradu Mostaru daMuzeju, po{to je postao u neku rukubesku}nik iseljavanjem iz Medrese koju

mu je, pri osnivanju 1950. godine, Narodni odbor Op}ine Mostarpredao na upravljanje, obnovi zgradu biv{e Djevoja~ke {kole zabudu}e muzejske namjene. Odjel knjièvnosti u Ku}i ]orovi}anu`no je vratiti prvobitnoj ideji, sje}anju na knjièvnike koji su unjoj ìvjeli - ]orovicu i [anti}u, obnoviti joj prvobitni interijer i uni-jeti savremene oblike muzealizacije knjièvne ba{tine. Autor teksta sugerira, da treba pristupiti i pripremama novih pri-nosa prona|ene ili otkupljene gra|e, te je pripremiti za noviprostor Muzeja Hercegovina. Tako bi, u dugoro~nom programu,knjièvna ba{tina mogla osvojiti prostor svoje temeljne zada}e– da prenese u budu}nost ideje i razvojne slojeve kulturnih ele-menata koji su, u pro{losti, bili temeljnom gra|om kulturnogidentiteta Grada.

Klju~ne rije~i: Kulturni identitet, knjièvna ba{tina, Mostar, Muzej Hercegovine, arhiv, biblioteka, osman-sko i austrougarsko doba, razdoblje kraljevine i socijalisti~ke Jugoslavije, pisci, rukopisi, gra|a, doku-

menti, biografija, predmetno i duhovno, digitalni oblici i izdanja, virtualnospremi{te, kulturolo{ki prostor, pitanje postojanja i opstanka…

1 Izlaganje na Nau~nom skupu "60 godina Muzeja Hercegovine u Mostaru",Hotel Bristol, Mostar, 19. januara 2010.

2 Po pismu Dubrov~ana od 3. IV. 1452., u kojem se navodi da se VladislavHercegovi} odmetnuo od svoga oca Hercega Stjepana i zauzeo Blagaji dvije kule na mostu Neretve (… et do castelli al ponte de Neretua…).U: dr. K. Jira~ek, Die Handelstrassen und Bergwerke vom Serbienund Bosnien während des Mittelalters, Prag, 1879., str. 79

29BEHAR 98


Me|u najstarijim poznatim autorima mostarskog (blagaj-skog) porijekla nalazimo sljede}a imena: Ali-beg Hercegovi}[iri, unuk Hercega Sjepana (u. 1550.), Kandi (zabiljeènapjesma iz 1552./53.), Zijai Mostarac (u. 1584./85.), Ali dedeBo{njak (u. 1598.), Dervi{-pa{a Bajezidagi} (u. 1603.),Medàzi [ani Mostari (u. 1610.), Dervi{ @agri} Mostarac (u.1640.), Adli êlebi Mostarac, Husein âtrnja, Kalimi Mostari,Ubejdija ibn Zirai i Hasan Mostari (kraj. 16. – po~. 17. st.),Ahmed Dervi{pa{i} Sabuhi (u. 1641.), Ahmed Ru{di Mostarac(1637. – 1699./1700.), Sulejman Mevlevija Mostarac (u. 1653.),Ahmet-aga Ar{inovi} Zirai (po~. 17. st.), Mustafa ef. Ejubovi}– [ejh Jujo (1651. - 1707.), Fevzi Mostarac (u. 1747.), AhmedMostarac (u. 1748.), Ibrahim Opija~ (1678. – 1726.), RahmijaMostarac (kraj 18. – po~. 19.), Prokopije ôkorilo (1802. –1866.) i Joanikije Pamu~ina (1810. – 1970.), Omer Humo(1820. – 1880.), Mustafa Sidki Karabeg (ubijen 1878.), AliFehim Dàbi} (1853. – 1918.) i brojni drugi.U austrougarskom razdoblju djelovali su i va`nija djelaobjavili vrlo plodni pisci Svetozar ]orovi} (1875. – 1919.),Aleksa [anti} (1868. - 1924.) i Osman \iki} (1879. – 1912.),Osman Nuri Hadì} (1869. – 1936.), Ivan Mili~evi} (1868.-1950.), Abdulah Bjelavac (1857. – 1905.), Hasan Nametak,Mehmed Dèlaludin Kurt (1876. – 1944.), ali i Musa ]azim]ati}, ro|en u Odàku (1878.), u Mostaru je ostvario naj-plodnije pjesni~ko, prevoditeljsko i uredni~ko ìvotno raz-doblje izme|u 1913. do 1915., kada je umro. Najzna~ajnija djela u prvoj Jugoslaviji napisali su HamzaHumo (1895. – 1970.), Nika Mili}evi} (1897. – 1980.), Abdu-rezak Hivzi Bjelevac (1886. – 1972.), Husein \ogo Dubravi}(1880. – 1961.), Ilija Jakovljevi} (1898. – 1948.), Jovan Ra-dulovi}, Vladimir ]orovi} i Alija Nametak (1906. – 1987.), a udrugoj Jugoslaviji Abdurahman Nametak (1908.-1982.), IvanAlilovi} (1925. – 1983.), Smail Bali} (1920. – 2002.), HivzijaHasandedi} (1915. – 2003.), Vlado Pulji} (1934. – 2008.) i AlijaKebo. (1932. – 2008.)Ideologizirani kulturno-prosvjetni sistem Socijalisti~ke Jugo-slavije restriktivno se odnosio prema duhovnom i knjièvnomnaslje|u posebice ako je bio proèt vjerskim misaonim hori-zontom; u tom smislu izrazito se negativno odnosio prema, iina~e "nepriznatim", bosanskim muslimanima. U obzoru sis-temskog obrazovanja, nije postojala knjièvnost bosanskogsrednjovjekovlja, osmanskog razdoblja, a iz austrougarskograzdoblja "propusnice" su imali isklju~ivo srpski i hrvatskipisci Bosne i Hercegovine. To stanje je trajalo sve do kasnihosamdesetih godina XX. stolje}a.

"Pospremanje" knjièvna ba{tina?

[to bi valjalo misliti i uraditi u nakani muzejskog "pospre-manja knjièvne ba{tine"3, njezinog izlaganja i tretmanakao "op}ekulturnog dobra naslije|enog od predaka"4, ka-ko se ba{tina i definicijski tretira. Knjièvnom ba{tinom, kao klju~nom supstancijalnom gra-|om (nakon filozofske) narodnosnog i nacionalnog duha,bave se osim muzeja, arhivi i biblioteke, a u nekim zem-ljama i specijalizirali zavodi za prou~avanje knjièvnosti. ARHIV (lat. arhivum – pismohrana) je ustanova u kojoj se

u pravilu trajno ~uva, stru~no obra|uje i daje na kori{te-nje arhivska gra|a;5

BIBLIOTEKA (knji`nica) je javna ustanova, koja slijede}iop}eprihva}ene ciljeve dru{tva i na~ela stru~nog rada, na-bavlja, obra|uje, ~uva i daje na kori{tenje knji`ni~nu gra|u;6

MUZEJ je stalna ustanova koja sakuplja, vrednuje, ~uva i izla-è javnosti zbirke predmeta, umjetnina, dokumenata, pre-nose}i ideje pohranjene u njima i stvaraju}i znanje o tome.7

U sve tri vrste institucija, uz evidentne svrhovite razlikenjihovih temeljnih razloga postojanja, nerijetka je kombi-nacija svih nabrojanih aspekata u pogledu tretiranja knji-èvne ba{tine, a koja se u svakoj od njih, barem u nekojslu~ajnoj ili namjernoj selekciji, nalazi. Za razliku od arhiva i biblioteka, koji obra|uju, ~uvaju i da-ju na kori{tenje ono {to su prikupili od ba{tine isklju~ivo uslikovnom, rukopisnom i knji`nom obliku, muzeji otvaraju{iri horizont prikaza autorove ba{tine koja uz djelo akcep-tira i samu osobnost, koja postavlja pitanja konteksta pros-tora i epohe, pa su nerijetko pojedina~ne muzejske zbirkeknjièvne ostav{tine obuhvatile, uz rukopise i autorskeprimjerke objavljenih knjiga - prijepise, pisma, osobne do-kumente, priznanja, diplome, povelje, plakate i sli~no, ali ikompletne biblioteke s kojima se pisac sluìo, namje{tajnjegove radne sobe, uporabne predmete (nalivpero, tintar-nice, nao~ale, odjevni predmeti i sl.), pa sve do stambenih iambijentalnih cjelina u izvornom ili, ~emu se sve vi{e prib-jegava, kompleksnih rekonstrukcija kojima je nebitno {tone posjeduju ni jedan jedini izvorni predmet (npr. DomMarina Drì}a u Dubrovniku, rodne ku}e /u izgradnji/Antuna Gustava Mato{a – u Tovarniku). Primjetno je da su muzejske postavke knjièvnih ostav{tinapotpuno otvorene onoj dimenziji knjièvnika koja je, tako-re}i, prognana iz knjièvnosti - muzejski izlo{ci teè rekon-struirati knjièvnu i osobnu biografiju – zadiru}i pod-jednako sna`no i u prostor i u vrijeme knjièvnikova ìvota.Otuda se u muzeju vidno mjesto daje prepisci a ona uklju-~uje niz drugih biografija preko kojih se pribliàva i "o~i-tava" intimno i politi~ko vrijeme epohe…Mala usporedba: Biografije i autobiografije, knjièvno i pub-licisti~ki pisani memoari – danas su ponovno na cijeni i, oso-bito u podru~ju engleskog jezika, objavljuju se u vrtoglavimnakladama. Publicisti~ke i romansirane biografije sve su~e{}e prisutne na repertoaru knjièvne ponude u Hrvatskoji Srbiji.8 Primjera, mada rijetkih, ima i u nas, u biografskimromanima Josipa Le{i}a.9 Vrlo je zanimljivo mi{ljenje zabi-

3 Sintagma posu|ena iz teksta zagreba~kog prof. dr. Vinka Bre{i}a(”Kako pospremiti knjièvnost”, 2006.)

4 Op}a i nacionalna enciklopedija, knj. 2, Proleksis d.o.o / Ve~ernji list,Zagreb, 2005., str.208

5 Isto, knj. 1, str. 3036 Isto, knj. 11, str. 527 Isto, knj. 14, str. 1528 Primjerice, Radovan je Popovi} objavio desetak biografija (I. Andri}a,

M. Crnjanskog, M. Selimovi}a, B. ]opi}a, I. Sekuli}, D. Maksimovi},V. Petrovi}a, R. Petrovi}a, D. ]osi}a…), i na taj na~in sna`no vratiougled tom, gotovo zamrlom, ànru u srpskoj knjièvnosti, NIN, 18.maja 2000.

9 Le{i} je napisao pet biografskih romana, me|u kojima je najpoznatiji"Aleksa [anti}", Veselin Masle{a, 1990.

ljeèno u "Razgovorima sa Borhesom" Richarda Burgina, ukojem ~uveni knjièvnik kaè: "U mnogim mojim pri~ama ipesmama sredi{nji lik je knjièvnik. Pa, èlim da kaèm daknjièvnost nije obogatila svet samo daju}i mu knjige, ve} irazvijaju}i novi tip ~ovjeka, pisca."10

Knjièvna ba{tina i knjièvnikova ostav{tina:tradicionalne zbirke i virtualna spremi{ta

Potpuno je nedvosmisleno da se pod knjièvnim naslje|empodrazumijeva tekst, ono {to predstavlja knjièvnohis-torijsku gra|u i koja zanima historiju knjièvnosti kao znan-stveni prostor. Iz perspektive muzeja, naslije|e jednogapisca nije samo pisani trag, njegova umjetnina rije~i, njegovozapisano pa potom arhivirano djelo; danas je, nakon ruskogformalizma i strukturalizma, ponovo oìvjelo zanimanje zanjegovu biografiju i sve ono – predmetno i duhovno – {to jekonstituiralo jednu cjelovitu sudbinu, koja je, upravo natragu citata iz Borhesova iskustva – "razvila novi tip ~ovjeka,pisca". Takvo naslje|e ne mogu prihvatiti institucionalneprirode arhiva, biblioteka, zavoda za prou~avanje knjièv-nost, pa ~ak ni "~uveni" misteriozni policijski arhivi. Takvoknjièvnikovo naslje|e – podjednako njegova pjesma i njego-va lula, njegov rukopis romana kao i njegov probu{eni {e{ir– smje{taju se u muzej; jer: muzej izlaè na{em pogledupredmete u osobitu rasporedu, u rekonstruiranu historijskusekvencu, ili u epohu - koja nama, danas, govori o putovimaprije|enog razvoja i naslagama identiteta odre|enog vreme-na i odre|enog prostora.U novokoncipirane zbirke suvremenih muzeja ili zavi~ajnihknjièvnih zbirki ulaze, uz tradicionalne, i suvremeni obliciinformati~kog doba: audio i video-kasete, diskete i CD s digi-talnim izdanjima rukopisa, knjiga, ~asopisa, ali i filmskim idramskim oblicima u kojima je knjièvnikovo djelo dobilonovo ruho, novu medijsku mogu}nost beskrajnog, virtualnogspremi{ta. Digitalni oblici, obzirom na brze mogu}nosti dis-tribucije (nosa~i teksta, slike i zvuka, Internet) i {irokog spe-ktra kori{tenja, zahva}aju {iroki prostor klju~nih ~ovjekovihinteresa i o~ekivanih odgovora kroz kulturnu ponudu - odznanstveno-istraìva~kog i edukativnog do turisti~kog i kul-turolo{kog.

Ku}a Svetozara ]orovi}a

Odjel za knjièvnost Muzeja Hercegovine smje{ten u ku}iknjièvnika Svetozara ]orovi}a, otvoren je (1960.) s temelj-nom idejom da se ukupna bogata mostarska knjièvnaba{tina reprezentira zaostav{tinom dvojice mostarskih i bh.pisaca Svetozara ]orovi}a i Alekse [anti}a. Iza 1970. Odjelje pro{iren postavom Hamze Hume, prou~avana u sklopusrpske knjièvnosti, te historijskim pregledom {tamparstvau Mostar od 1872. do 1941. godine. Dodavanjem nove gra|e,iznevjeren je po~etni koncept memorijalne ku}e kao auten-ti~nog ambijenta u kojem su ìvjeli, stvarali i umrli pisci izu-zetno bogatog i zna~ajnog knjièvnog naslje|a. Obzirom da

je Muzej nakon nezapam}enog ratnog razaranja 1992. –1995., iseljen iz zgrade Medrese, najzna~ajnijeg dijela pros-torija u kojima je bio smje{ten u doba osnivanja (1950.), paje sada zbijen u Spomen ku}i Dèmala Bijedi}a, predlaè seGradu da rekonstruira u ratu te{ko stradalu zgradu biv{eDjevoja~ke {kole i u nju smjesti temeljne muzejske postav-ke te trenuta~no najstarije kulturne institucije u Mostaru. Odjel knjièvnosti nu`no je potpuno rekomponirati na na~invra}anja temeljne zamisli iz 1960., tj. ku}i ]orovi}a mora sevratiti unutra{nji stilski izgled i sadràj koji simulira ìvotniambijent knjièvnika ]orovi}a i [anti}a; nu`no je pristupitistvaranju novog prostora (u sklopu rekonstruirane Djevo-ja~ke {kole kao novog Muzeja Hercegovine?) u kojem bimuzealizirana knjièvna i druga pisana ba{tina Mostarapotpuno zrcalila kulturnu ina~icu ukupnog identiteta Gradapo{tuju}i historijske, kulturolo{ke, nacionalne, jezi~ke iknjièvnoformalne paradigme u kojima su stvarani tijekomsvih razdoblja, a ne samo austrougarskog i etni~ki jednoz-na~nog.

P.S. Ostalo je neodgovoreno na mogu}e pitanje kamosmjestiti zbirku Hamze Hume? To je pitanje poèljno, jer }eotvoriti pitanja, prije svega, bo{nja~kog samozaborava. Gdjeje, u Mostaru, ro|en Dervi{-pa{a Bajezidagi}? Gdje su ̀ ivjeliMustafa ef. Ejubovi} i njegov u~enik Ibrahim Opija~? Gdje je,u kojoj ulici ro|en Osman \iki}? Mo`da }e nas to podstak-nuti, da barem moèmo upitati jo{ uvijek ̀ ive nasljednike netako davno umrlih, u historijskom smislu, Mustafe Sidki Ka-rabega, ili u najnovije vrijeme – Hume, Nametka, Hasande-di}a, Kebe!

Umjesto zaklju~ka

Predstoje nam zadaci prvorazredne kulturolo{ke prirodei redefiniranje na{e kolektivne memorije. Nju }e podupi-rati konkretni zadaci traènja, identificiranja i rekon-strukcija (u nu`nom pronalaènju novog prostora ili kapi-talnog investiranja u izgradnju novog Muzeja Hercegovinas cjelovitom panoramom vi{estoljetne mostarske knjièv-nosti, do otkupa knjièvnih zaostav{tina i ku}a zna~ajnihpisaca), zatim prou~avanja i prire|ivanja izdanja antolo-gijskih, izabranih ili sabranih djela mostarskih pisaca, Suvremene tehnologije i elektroni~ke obrade, digitalneobrade i digitalna izdanja otvaraju prostor novim djelatno-stima muzeja, prije svega prostor virtualnog muzeja –izuzetno bitnog osobito za rijetke ili nedostupne rukopise,prijepise, izdanja, kriti~ke valorizacije, fotografije, ~aso-pise…, po cijelom svijetu rasute knjièvne ba{tine koja seu zadnjih nekoliko desetlje}a vrlo plodonosno iznosi ukulturnu javnost. Temeljno pitanje na{eg odnosa, posebice i iznad svega pita-nje dràve i njezinih institucija, prema kulturi – najdoslovnijeje pitanje na{eg postojanja i na{eg opstanka, a pod na{imopstankom podrazumijevam svakog ~ovjeka u Mostaru i udràvi Bosni i Hercegovini. Jednostavno, propast kulture,koja se o~ituje na svakom koraku, propast je ove dràve.

30 BEHAR 98


10 Bergin, Ri~ard: Razgovori sa Borhesom, De~je novine, GornjiMilanovac, 1981., str. 166

Adnan Kadri}, autor prevodila~kog, kriti~arskog i teoret-skog djela "Objekt ljubavi u tesavufskoj knjièvnosti:Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“ razumijevanjuizvornika pristupa poimanjem ljubavi u tesavufskojknjièvnosti. Koncept Ljubavi u "Muradnami“ Dervi{-pa{eBajezidagi}a, dokazuje autor, temelji se na poznatomtesavufskom konceptu i teoriji "{ahida“ – svjedoka i mje-sta osvjedo~enja boànske Ljubavi i Ljepote, kojeg je ute-meljio Ibn Arebi. "Muradnama“ ve}im dijelom predstavljaadaptirani Bajezidagi}ev prijevod Binaijeve mesnevije"Sehaname /O dare`ljivosti knjiga/“ s perzijskog naosmanski turski jezik. Uvodna poglavlja i zavr{nu poemu"Muradname“ skladao je Bajezidagi} i djelo dovr{io go-dine 1587. Kadri}ev prijevod predstavlja prvo kriti~koizdanje "Muradname“, velikog djela tesavufske knjièv-nosti bosanskog autora uz ve} kriti~ki prevedena djela"Pripovijest o [ejhu Abdurrezzaku“ Hasana Zijaija Mos-tarca i "Ljepota i srce“ Ahmeda Valija Novopazarca. Autorje uz kriti~ki prijevod izvornika knjigu opremio teoretskimi kriti~kim poglavljima gdje, osim u samo djelo, daje i uvidu zna~enja i kontekst cijelog knjièvnog ànra. Autor "Muradname“ Dervi{-pa{a Bajezidagi} ro|en je uMostaru. U doba sultana Selima II. /1566.-74./ i jo{ uvijekmo}nog velikog vezira Mehmed-pa{e Sokolovi}a, vrlomlad odlazi na Dvor. Selima II. naslje|uje Murat III., lju-bitelj klasi~ne perzijske poezije, kome prijevod poemeBajezidagi} posve}uje. "Sehanama“ se na prijevod dajeBajezidagi}u, ve} poznatom po vlastitom poetskom djeluna perzijskom jeziku "Zubdetu-l-E{‘ar“. Bosanskim jebeglerbegom imenovan 1599. Godine 1603. pogiba u bicikod Csepela /Kovin Ade/. Iz 1602. poznati su njegov gazelo Mostaru, tarih-elegija povodom maj~ine smrti i gazel oBosni upu}en serhat-agama, a iz no}i pred pogibijuproro~anski gazel o sudbini. Kadri} djelo oboga}uje pri-jevodom navedenih gazela. Razmatraju}i kontekst djela,autor koristi uobi~ajenu odrednicu "orijentalno-islam-ske“ knjièvnosti. Pitamo se {to ona to~no zna~i. Odre-|uje li tematsku i formalnu vezu s perzijskim i indijskimpredislamskim naslje|em, tada i zna~ajan korpus gr~keantike pripada "orijentalnoj“ knjièvnosti, od Platonovogpojma estetike do Aristotelove kozmologije. Odnosi li sepak na islamsku ili, specifi~nije, tesavufsku tematiku,pridjev "orijentalno“ je suvi{an. Smatram primjerenijomupotrebu odrednice "islamske“ ili knjièvnosti "musli-manskih naroda“, neovisno o jeziku predlo{ka.

Povijesno je tesavuf prisutan u knjièvnosti na turskomjeziku od samih po~etaka. Javlja se ve} u prvom pisa-nom djelu Turaka muslimana pod naslovom "Znanje ko-je daje sre}u“ koje je napisao Jusuf Has Hadìb. Jo{ uvrijeme sultana Selima Javuza izdana je fetva o pravov-jernosti Ibn Arebijevog u~enja. Tesavufski stru~ni regis-tar u Bosni sre}e se ve} u 15. stolje}u, jo{ od otvorenjaIsa-begove tekije. Otada su napisana brojna djela. Autoristi~e kako je poezija na osmanskom turskom jezikuuglavnom preuzimala i neznatno modificirala velike ro-mansirane arapske i perzijske ljubavne epove. Veli~a sepojam ~edne ljubavi gdje ùdnja ne traì ispoljenje u tje-lesnom uìtku. To je vrst "orijentalne“ platonske ljubavi.Jusuf je oli~enje {ahida, on je "voljena osoba“, vrhunacfizi~ke ljepote i islamskog odgoja. Zulejha ga ne uspije-va privoljeti na tjelesnu ljubav i pribliàva mu se samoputem ~edne platonske ljubavi. U islamskim knjièvnostima, obrazlaè Kadri}, kult ~ed-ne ljubavi razvija se u dva pravca, onom profane ~edne

31BEHAR 98

MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Jezi~na analiza kao hijal i zeukAdnan Kadri}, "Objekt ljubavi u tesavufskoj knjièvnosti: Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“,

Orijentalni institut u Sarajevu, 2008.

Pi{e: Senad NNani}

ljubavi izme|u mu{karca i ène, te onom koji podrazumi-jeva tesavufski modificiranu poemu gdje profana ljubavpostaje misti~ka Ljubav. Kult ljepote postupno se pret-vara u kult misti~ke ljubavi prema apsolutnoj "Ljepoti“,Bogu, odnosno u ljubav prema Stvoritelju te vanjskim iunutarnjim duhovnim ljepotama ~ovjeka. "Ljubav seizdigla iznad poriva tijela i srca da bi postala duhovna dis-ciplina.“ Zadràvaju se stari klasi~ni opisi ljepote ène ilimu{karca, ali im se bitno modificira namjera i porukadjela. Primjeri strastvene ljubavi preobraàvaju se uprimjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Oni to mogu, jernestaju svi dijelovi koji govore i opisuju fizi~ku strast. Sna-`na tradicija ljubavne poezije u perzijskoj knjièvnosti,sklonost k unutarnjem tuma~enju teksta /te’vil/ i filozofs-ka stremljenja k spoznaji "tajne“ istine, otvorili su vratatesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi iu poeziji. Metafore misti~ke naravi postupno prerastaju uprepoznatljive terminolo{ke odrednice, pa ve} tada nas-taju terminolo{ki rje~nici. Navedenu teoriju i terminolo{kisustav usvajaju pjesnici u svim islamskim zemljama. Sredi{nji pojam i "lik“ perzijskemisti~ne poezije je {ahid koji pred-stavlja mladu i lijepu osobu. âk imladi} mora biti obdaren ljepotomtijela, ali i uzorito{}u islamskogodgoja. îtava emotivna skala uopisu lijepe osobe tek je izraz divl-jenja ljepoti Bo`jeg stvaranja.[ahid posvjedo~uje ljubav premaBogu. Ogledalo je {ahid. [ejh je iHermes /sabejski Poslanik Idriz,za koga se prenosi da je podu~enzikru kao putu k samospoznaji/ injegova slika, a murid /u~enik/ jeonaj koji o~ekuje sjaj boànskogSvjetla u svojoj "svjetiljci“ – srcu/"Allahu nuru-s-semavati ve-l-erd“/. Srce murida jeistodobno ogledalo /staklenka/ drugom vjerniku kroz kojetreba bljesnuti plam Spoznaje, precizira Kadri} osnovetesavufske spoznajne metode. Treba re}i da se ovdjenalazi i prostor mogu}e i ~este manipulacije misti~kimtradicijama gdje u~itelj neupitno{}u autoriteta podre|ujeu~enika u svrhu svog, iako duhovnog, ipak uìtka. No, ka-ko autor citira Magribija, "U svoj ljepoti vidim samo Nje-ga, ne misli da mi je do lijepog lica stalo… Ti mo`da sun-ce vidi{, a ja Lice cijelo…“. Stoga u ovoj tradiciji nema indi-vidualiziranih opisa, lik voljene osobe posve je {ablonizi-ran i idealiziran. Svaki atribut voljene osobe ima preciznusimboli~ku vrijednost. Oblikovan je gotovo hermeti~ki zat-voren tesavufski terminolo{ki inventar metafora su-kladan onima u anti~koj perzijskoj knjièvnosti.Ljubav prema stvorenom je metafori~ka, odraz zbiljskeljubavi prema Stvoritelju. Stvoreni svijet je metafora Bo-`je ljubavi. Kako se umom ne moè obujmiti Bo`je bi}e,o Bogu se ne razmi{lja izravno ve} razmatraju}i Njegovastvorenja. Prisjetimo se ~asom kako je El-Gazzali ovo te-

savufsko razumijevanje prirode spoznaje preveo u pro-stor prirodne filozofije oslobodiv{i je naslije|enih me-tafizi~kih proizvoljnosti aristotelske tradicije i tako otvo-rio prostor za oblikovanje renesansnog i modernog poj-ma svemira. ôvjek je mikrokozmos Boànske Ljepote iLjubavi. Duhovno srce je ~ovjekovo sredi{nje vreloSpoznaje. Stvarala~ka imaginacija /hijal/ mjesto je sus-reta ljudske i Boànske Ljubavi. Ovako pojmljena priroda~ovjekovog bi}a odraz je epistemologije ~istog platoniz-ma u islamskoj misti~noj tradiciji, koju poznajemo izdjela El-Gazzalija i drugih klasika, ali i iz sukladnihrefleksija u bliskim tradicijama, kao {to ~itamo u djeluprimjerice Leibniza, naglasio bih. Zanimljivi su ciljevi prijevoda s perzijskog koje Bajezidagi}isti~e. Prosvjetiteljski namjenjuje svoj prijevod narodukako bi na turskom jeziku bio svima dostupan, za op}edobro. Bajezidagi} iskazuje skromnost u smislu svojihpjesni~kih dosega. Lako su usporedivi toposi s onimasrednjovjekovne i ranorenesansne europske poezije,isti~e Kadri}. Poglavlje "Tevhid“ je kumulirani topos ne-

izrecivosti Svetog, toposa danasvrlo rijetkog, ina~e sastavnog dije-la diskursa sakralnog ekspresiv-nog podstila u knjièvnosti. Lirskisubjekt prelazi iz lirskoga "ja“ ulirski "mi“ jer glasom kolektiva ve-li~a opjevane autoritete. U nastav-ku lirski subjekt relativizira sebe isvoja djela mole}i Boga za pomo}.To je topos pobo`nog blagoslova.U autobiografskom poglavlju "Se-beb-i te’lif“, Bajezidagi} govori to-posom nagla{ene skromnosti. Onkoristi i retori~ki inventar za pru-ànje slike idealnog ~ovjeka, onogkoga se hvali, kao i slike idealnog

krajolika, umjesto realisti~nog kada govori o stvarnojosobi i prostoru. Bajezidagi}evo spominjanje pjesni~kognadahnu}a, kao dijela isijavanja Bo`je milosti i druge filo-zofske opservacije u djelu, Kadri} drì zanimljivima zashva}anje op}eg karaktera poezije, gdje rije~ "{i’r“ etimo-lo{ki vezuje uz spoznaju i osje}ajnost vi{e razine. Ovdjemoram uloìti prigovor. Izvorno "{i’r“ ozna~ava osjetilno,iskustveno znanje, pa ga Kur’an suprotstavlja kao niègreda onom koje je ste~eno istinskom poukom, "‘ilm“.Stoga mu se ne moè etimolo{ki pripisati samo onozna~enje koje nudi Kadri}. Perzijska refleksija arapskogpojma, naime, nije izvor.U uvodu u prijevod Bajezidagi}evog prijevoda "Sehana-me“ Kadri} ustvr|uje postojanje posebno "kodiranog“metajezika tesavufskog poetskog diskursa. Jezik tesa-vufske poezije i s psiholo{kog aspekta predstavlja pod-ru~je "vladavine terminologiziranih metafora“ vi{e razi-ne. Tesavufska ideja Ljepote i Ljubavi je univerzalna istoga sli~na onima u anti~koj Indiji i Gr~koj te judaisti~-koj filozofiji kao i predislamskoj Arabiji. Nasuprot ideji

32 BEHAR 98


Povijesno je tesavuf prisutan u knjiè-vnosti na turskom jeziku od samih po-~etaka. Javlja se ve} u prvom pisa-nom djelu Turaka muslimana podnaslovom "Znanje koje daje sre}u“koje je napisao Jusuf Has Hadìb. Jo{u vrijeme sultana Selima Javuza izda-na je fetva o pravovjernosti Ibn Arebi-jevog u~enja. Tesavufski stru~ni regi-star u Bosni sre}e se ve} u 15. stolje-}u, jo{ od otvorenja Isa-begove tekije.

da je rije~ o vi{ezna~nosti leksema, Kadri} tvrdi da kon-tekst neutralizira pretpostavljenu potencijalnu "vi{e-zna~nost“ odre|ene lekseme i aktualizira "traèno“zna~enje. Opredijelio se stoga za doslovnu stru~nu kon-tekstualiziranu interpretaciju poeme opremiv{i prijevodrje~nikom terminolo{kih leksi~kih jedinica kori{tenih u"Sehanami“. Lijepo je biti ~itatelj Kadri}evog djela i uvje-riti se da tuma~enje makar ove poetske tradicije imasnage oduprijeti se Derridaovoj de/kon/strukciji. Jer,prisjetimo se, Allah objavi Furkan, Sverazlikovnik kojirazlikuje sve pojmove o kojima govori i to na na~in teks-tualnog samoodre|enja. Svaki pojam odre|en je nizomre~eni~nih odredbi koje zajedno stabiliziraju njegovozna~enje. Islam po~inje kontekstualnim tuma~enjem. Ponegdje se u Kadri}evom prijevodu ipak postavlja pitanjejesu li leksi~ke jedinice tesavufskog stru~nog registra ba{na svim mjestima nedvojbeno simboli~kog zna~enja ilimo`da ponekad, s obzirom na kontekst dijela poeme,imaju i doslovno zna~enje bez simboli~kog odre|enja. Dali se u pri~i o ~au{u, koji propada i uop}e ne pristupaduhovnom putu, ljepota djevojkekojom je o~aran moè prevoditipo~etnim velikim slovom Lj, ilinjeno lice po~etnim velikimslovom L, kada on u njima ne vidiodraz Bo`jeg stvaranja? S obziromna narav teksta i terminolo{kistru~ni registar, poema predstavl-ja tipi~an primjer hiperteksta, gdjese iza svakog termina krije po-sebna pri~a i posebna vrsta poet-ske i misti~ke realnosti teksta. Toje tekst vrlo razvijene mreèintertekstualne hijerarhije citata,aluzija i op}ih tesavufskih motiva,isti~e autor. Radnja se u tesavufskoj poeziji ubiti odvija u Srcu onoga koji je na putu Spoznaje. Naizgledkonkretne imenice u tesavufskom stru~nom registru ~i-taju se kao apstraktne imenice. Termini su zagonetke ko-je se same odgonetaju i postaju odgonetkama zbiljskogsmisla tesavufskog teksta. "Analizu poema iz tesavufskogstru~nog registra treba po~eti prou~avanjem teocentri~-no, a ne uobi~ajeno antropocentri~no oznakovljene poet-ske slike svijeta. Svijet tesavufskih termina nije fiktivnisvijet odre|enog autora, ve} je to konvencionalizirani sis-tem znakova za iskazivanje odre|enog stava i svjetonazo-ra“, sjajno ocrtava Kadri} temeljne stvarnosti tesavufskespisateljske kulture. Kadri} ustanovljava semanti~ku ne-prozirnost teksta na leksi~koj razini osmanske poezije.Funkcionalno raslojavanje leksike u osmanskom jezikunajlak{e se raspoznaje kroz stru~ne registre kao {to suadministrativno-pravni, vojni, medicinski, muzi~ki, gra-|evinski, astronomski, tesavufski itd. Iste lekseme u raz-li~itim stru~nim registrima ozna~avaju posve razli~itepojmove. Najproblemati~niji je tesavufski stru~ni registar

koji je potisnut iz javnog ìvota. No on nije nestao, jo{ je uupotrebi. Metafore koje upu}uju na spoznaju su{tineodre|enih pojava, ontolo{ke metafore, prirodne su u ljud-skoj viziji stvarnosti pa o njima ne razmi{ljamo kao sti-liziraju}im metaforama. Ontolo{ke metafore sastavni sudio spoznajnog procesa u ljudskom umu, a logika jezikaneke apstraktne pojmove najneposrednije iskazuje krozmetafore, vje{to nas podsje}a autor na zaboravljenetemelje spoznajne prirode ~ovjekova uma. Kadri} razmatra i pitanje eventualnih homoseksualnih ipedofilskih aluzija tesavufske knjièvnosti. Pori~e tu mo-gu}nost dokazuju}i da svi tarikati u tesavufu polaze u svo-jim osnovnim pravilima, zapisanim u pravilnicima pona-{anja "telkin-namama“, od hadisa u kojem Poslanik zab-ranjuje poùdno gledanje u lica dje~aka i djevoj~ica. Pod-sje}a na prisutnost istog motiva, gledanja u lice lijepogdje~aka, u anti~koj gr~koj te predislamskoj perzijskoj iarapskoj kao i srednjovjekovnoj europskoj knjièvnostigdje se javlja blagonaklonost prema takvom pona{anju,ali ~esto uz osude poùde. Zanimljivi su u tom kontekstu

citati djela povjesni~ara GeliboluluMustafe Alija iz 16. stolje}a kojipotvr|uju praksu zabrane i ka`nja-vanja homoseksualnog pona{anjamlade mu{ke posluge "gulama“na osmanskom dvoru. Povjesni~arGelibolulu govori o gulamima i sobzirom na njihovo etni~ko porijek-lo uspore|uju}i grupe po izgledu ipo moralnim svojstvima, gdje sumladi Bo{njaci visoko plasirani pooba kriterija. Kadri} nam daje i pri-jevod fetve Bajezidagi}a kojom zahomoseksualizam i pedofiliju /gu-lam-dostluk/ propisuje javno prok-letstvo i kamenovanje. âk i kad bise doslovno izvan konteksta prevo-

dio i tuma~io Bajezidagi}ev prijevod opet bi se do{lo dozaklju~ka da poema opisuje nefizi~ku vrstu ljubavi, osimako se svjesno ne bi mije{alo razumijevanje pojmovaljubav i seksualnost, argumentira Kadri}. Autor jedno poglavlje posve}uje i uìtku ~itanja. Jezi~kiuìtak u tesavufskim djelima leì u nepredvidivom se-manti~kom preklapanju leksika iz stru~nog tesavufskogregistra i op}eg leksika, kaè. Dodao bih samo da je tosu{tina draì jezika uop}e gdje, naro~ito prelaskom uvode prijevoda, tu dra` "ku{amo“ na nu`no stvarala~kina~in. Mo}na jezi~na analiza je i hijal i zeuk. Kadri} go-vori toposom nagla{ene skromnosti znanstvenika tvrde-}i za se da je laik u tesavufu kada stru~nu hermeneuti~-ku interpretaciju prijevoda teksta prepu{ta stru~njacimaza tuma~enje tesavufskih tekstova. âk i kada je rije~ otesavufu kao predmetu znanstvenog istraìvanja u ciljutuma~enja zna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom pothvatu,poetskom diskursu ili duhovnom iskustvu, Kadri} jedokazao da je kadar suvereno tuma~iti tesavuf.

33BEHAR 98

Kadri} govori toposom nagla{eneskromnosti znanstvenika tvrde}i za seda je laik u tesavufu kada stru~nu her-meneuti~ku interpretaciju prijevoda tek-sta prepu{ta stru~njacima za tuma~e-nje tesavufskih tekstova. âk i kada jerije~ o tesavufu kao predmetu znanst-venog istraìvanja u cilju tuma~enjazna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom pot-hvatu, poetskom diskursu ili duhovnomiskustvu, Kadri} je dokazao da je kadarsuvereno tuma~iti tesavuf.


UVODNA RIJE^

Tradicija bosanskih narativnih mesnevija u 16. vijeku

Knjièvnost na osmanskom jeziku u 15. i 16. vijeku doìv-ljava svojevrsnu renesansu u ~itavom Carstvu, osobito sa{irenjem vojnih granica i kulturolo{kih utjecaja, postepe-nim uklju~ivanjem razli~itih naroda i poetskih obrazaca ukulturolo{ko-civilizacijsku osnovu dru{tva u naj{iremsmislu. Herceg Stipan Kosa~a Mla|i, ro|en 1459. u Her-ceg-Novom i odveden 1463. godine u Carigrad kao dijete,kasnije poznat u historiji kao Ahmed-pa{a Hercegovi},postaje zet sultana Bajazida II. i {est puta biva veliki veziru Osmanskom carstvu, a svoju zahvalnost sultanu Selimuiskazuje kasidom na osmanskom jeziku. Njegov sin Her-cegovi} Ali-beg [iri ostavlja iza sebe bogat poetski opusna osmanskom jeziku. Njega se moè smatrati utemelji-teljem narativnih historijskih epskih mesnevija u bosan-skoj knjièvnosti na osmanskom jeziku. S druge strane,Nasuh Matrak~i iz Visokog, ro|en krajem krajem 15. ilipo~etkom 16. stolje}a u viso~koj porodici Kara|oza moèse smatrati svojevrsnim utemeljiteljem pravca vite{kepoezije Bo{njaka na osmanskom jeziku. U sultanovoj gar-di Nasuh iz Visokog bio je poznat kao silah{or (glavni oru-`nik) i kao “matraki” (vitez sa posebnim kopljem koje sezove matrak). Njegova poezija ima elemente univerzalnevite{ke epike, iako je on vi{e poznat po svojim minijatura-ma ilustriranim putopisima po Anadoliji, Iranu, Hrvatskoji drugim balkanskim krajevima. Osim toga, kroz osmans-ki obrazovni sistem u Carstvu, izme|u ostalog, dolazi i dopojave visokostilizirane lirike koja sve vi{e osvaja i bosan-sku kulturolo{ku scenu u 16. vijeku. Postepeno dolazi do

odvajanja epike i lirike. U lirici se posebno izdvaja ljubav-na lirika proèta tesavufskim u~enjem. U tesavufskojljubavnoj lirici prednja~i mostarska poetska {kola. Velikihercegova~ki pjesnik Hasan Zijai Mostarac pored sre|e-nog Divana pjesama ima i jako zanimljivu ljubavnu poemu

- Pripovi-jest o [ejhu Abdurrezaku. On je, slobodno se moè re}i, je-dan od utemeljitelja tesavufske bosanske ljubavne lirike uformi mesnevije. Osim toga, fenomenolo{ki promatrano,pojava pjesnika narativne ljubavne lirike ukazuje na utjecajsna`nog vala, uvjetno re~eno, “prijevodno-renesansne” lit-erature u ~itavome Carstvu, uglavnom sa perzijskog jezika.Osim Hasana Mostarca, me|u zna~ajnije pjesnike tesavuf-skih ljubavnih mesnevija treba spomenuti i Ahmeda ValijaNovopazarca i njegovu ljubavnu poemu Ljepota i Srce

. Pod utjecajem sna`nog vala sve popularnijeprijevodno-renesansne mesnevijske tesavufske ljubavnelirike u Osmanskome carstvu pjesni~ki se oformio i sazri-jevao ~uveni mostarski pjesnik i zanimljiva javna li~nostDervi{-pa{a Bajezidagi}. Njegova tesavufska ljubavnamesnevija Muradnama nastala je kao rezultat prijevodaBinaijeve mesnevije Sehaname sa perzijskog jezika. Djeloje dovr{eno 1587. godine. Sa~uvana su dva rukopisa ovogdjela: istanbulski (Beyazit Millet Ktp. - Ali Emiri ManzumEserleri 1010) i bratislavski (Univerzitetska biblioteka, TF42) rukopis. Prilikom izrade ovoga rada, kriti~ki tekst Mu-radname radili smo na osnovu navedena dva rukopisa.

34 BEHAR 98


Adnan Kadri}

(Odlomke odabrao Senad Nani})

Objekt ljubavi u tesavufskoj knjièvnosti:

Muradnama DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

STUDIJA UZ KRITI^KU OBRADU RUKOPISA

I. UUVOD UU RRECEPCIJU TTESAVUFSKE KKNJI@EVNOSTI

“KOKETNI ÊMPRES, LEPTIR I SVIJE]A”(O kultu Ljubavi i Ljepote u orijentalnoj knjièvnosti)

Poezija na osmanskom jeziku uglavnom preuzima i, ~ini se,tek neznatno modificira velike romansirane arapske i perz-ijske ljubavne epove. [to se ti~e preuzimanja motiva iz perz-ijske knjièvnosti, poezija na osmanskom jeziku prvo dora-|uje modificirane poetske uzore iz postsasanidskog perio-da i kasnije, a potom razvija vlastiti poetski izraz. Naime, di-nastija Sasanida 641. godine okon~ana je prodorom arap-skih osvaja~a koji su sna`no promovirali novu, monoteis-ti~ku religiju, uvode}i neka nova pravila razumijevanjaodnosa me|u spolovima, kao i promjene u na~inu mi{ljen-ja i osje}aja. Nastaju brojni romani u stihu, ta~nije duga~kenarativne poeme u mesnevi-stihu, kao {to je [ahnama odFirdusija, Vis i Ramin od Dùrdànija (1010.-1074.), Husrev i[irin od Nizamija (1141.-1204.) itd. U navednim djelima pre-te`no se opisuju pojave i doga|aji u aristokratskim krugov-ima. Ljubav kao tema obra|ivana je s posebnom pa`njom,idealna èna se predstavlja kao vjerna i pouzdana majka, amu{karac kao pouzdan ~ovjek i mu`.1

U duga~kim narativnim ljubavnim poemama poku{ava sepoetski {ablonizirati predstava / slika idealne ènske ljepote,kao i ljubav izme|u mu{karca i ène. Ljubavna pri~a oHusrevu, carevi}u iz porodice Sasanida, i [irin, ne}akinjikraljice Mehin Banu, ima dosta pripovjednih obrata, ali je ubiti “poetska” slika ène predstavljena sa dosta pa`nje ipo{tovanja. @ena se idealizira, kako u prekomjernoj strastitako i u prekomjernoj vrlini; bez obzira na vrstu ljubavi, sve jepodre|eno bra~noj zajednici. Susret Husreva i [irin pun jevatrenoga izgaranja i bio bi posve ostra{}en da kraljica MehinBanu nije postavila uvjete [irin da ni u ~emu ne popustiFerhadu prije samog stupanja u brak. [irin se svo vrijemebori protiv vlastitih nagona, bez obzira {to dopu{ta par “beza-zlenih” poljubaca. U spjevovima koji izvorno nastaju u arap-skoj poetskoj tradiciji, ta~nije u ljubavnome spjevu Lejla iMed`nun, kao i u sli~nome spjevu Jusuf i Zulejha, veli~a sepojam uzritske ljubavi (~edne ljubavi), gdje silna ùdnja netraì ispoljenje u bilo kakvoj vrsti tjelesnoga uìtka. To je, ust-vari, neka vrsta “orijentalne” platonske ljubavi. U uzritskojpoeziji se ~ak i zagrljaj mu{karca i ène ograni~ava tek naemotivni izljev osje}anja, bez fizi~ke strasti i ùdnje. Idejuuzritske (~edne) ljubavi ne treba poistovje}ivati sa pojmom“neostvarive” ljubavi koja se katkad ~ini glavnom poetskompreokupacijom brojnih pjesnika na orijentalnim jezicima. U ljubavnoj pripovijesti Jusuf i Zulejha, koja se djelomi~notemelji na kur’anskoj pripovijesti o zaljubljivanju ène egi-patskog vladara u poslanika Jusufa, Jusuf je oli~enje “{a-hida” (svjedoka i osvjedo~enja boànske Ljubavi), on je “vo-ljena osoba”, vrhunac fizi~ke ljepote i islamskoga odgoja.

Zulejha ga ne uspijeva osvojiti i privoljeti na tjelesnu ljubav,a pribliàva mu se samo preko “uzritske” (~edne) platonskeljubavi, one vrste ljubavi koja pravo upotpunjenje dobija teku duhovnome svijetu. Doista, navedene dvije pripovijesti, po-sebno obra|ivane i dora|ivane i u razli~itim poetskim vari-jantama unutar okvira perzijske knjièvnosti, predstavljajuliniju koja, samo uvjetno govore}i, povijesno odvaja dvaposve razli~ita pristupa (i perioda) u pisanju ljubavne poezijena perzijskome jeziku – period starog ciklusa pod utjecajemperzijskih klasi~nih djela i islamski period. Kult ~edne (uzritske) ljubavi u orijentalno-islamskim knji-èvnostima razvija se u dva pravca: prvi pravac jeste pravacuobi~ajene, profane ~edne ljubavi izme|u mu{karca i ène,dok drugi pravac podrazumijeva tesavufski modifciranupoemu o razli~itim likovima, gdje (profana) ljubav postaje(misti~ka) Ljubav. Zanimljivo, kult ljepote u misti~koj poezijirazvija se kroz opis ljepote poslanika Jusufa. Navedena poja-va zbunjuje brojne istraìva~e fenomena ljubavi u orijental-noj knjièvnosti, osobito one koji ne poznaju (ili ne prihvata-ju) koncepciju misti~ke Ljubavi. Ideal ljubavi u oba slu~ajapredstavljaju vjernost i ~ednost, dok je pojam Ljepote uni-verzalni fenomen koji, zbog svoje {irine, obuhvata imu{karce i ène, i kozmos i zemaljske stvari. Kult ljepote uorijentalnoj knjièvnosti postepeno se pretvara u posebankult misti~ke ljubavi prema Apsolutnoj Ljepoti (Bogu),odnosno u ljubav prema Stvoritelju i izvanjske i unutarnje,duhovne ljepote ~ovjeka. S obzirom na datu koncepcijupojma / kulta Ljepote i kulta Ljubavi u tesavvufu, neminovnoje i sli~na misaona orijentacija u knjièvnosti i islamskoj filo-zofija morala biti zaodjenuta u misti~ki duh (katkad ~ak i uosoben “misti~ki idiom”). Takav kult podrazumijeva nekuvrstu misti~ko-simboli~ke konvencionaliziranosti jezikakojim se èli opisati navedena koncepcija pojma (posre-dovane) Apsolutne Ljubavi i Apsolutne Ljepote. Cilj ljubavinaprosto prestaje biti ciljem tjelesne naravi i postaje poseb-nim stremljenjem duhovne naravi. Rije~i kojima se pred-stavlja nova koncepcija ljubavi prema Bogu dobijaju novi,misti~ki smisao. Po{to ljepota ~esto izaziva ljubav, i premaosobama od krvi i mesa, ona op}om misti~kom konvencijompostaje i ljubav prema Bogu i ljubav prema “boànskom u~ovjeku”. Kako to dobro obja{njava jedan od istraìva~a iteoreti~ara orijentalne poezije Robert Surieu, ljubav seizdigla iznad poriva tijela i srca, da bi postala duhovna disci-plina i jedan od puteva koji vode do misti~kog sjedinjenja 2.Takvo misti~ko tuma~enje pojma Ljubavi i Ljepote u tesavuf-skoj knjièvnosti svoje utemljenje ima u poznatoj pripovijestio poslaniku Jusufu, koji je opisan kao najljep{e Boìje stvo-renje vremena u kojem je ìvio. Takvom tesavufskomrazvitku kulta Ljubavi, a uz to i kulta Ljepote, i u perzijskoj jeknjièvnosti donekle pogodovao princip tuma~enja vjere“metodom tevila” / metodom “iznutarnjeg” tuma~enja teks-ta. Unutarnje (batin) tuma~enje teksta, u pravilu, nije usuprotnosti sa izvanjskim propisima vjere. Navedenu pojavuu knjièvnosti mogli bismo uvjetno opisati kao svojevrsnumisti~ku sakralizaciju pojma uzritske (~edne) ljubavi. Da bi

35BEHAR 98


1 Dakako, postoje i manja odstupanja. Vidi detaljnije: Surieu, Robert,Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (preveosa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani, Rijeka, 1968, str. 32.

2 Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema ustarom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani,Rijeka, 1968, str. 60.

se bolje shvatila navedena pojava u orijentalnoj knjièvnosti,mo`da treba spomenuti i neke zanimljivosti na razinituma~enja op}e sakralne tradicije i svetih tekstova napodru~ju tada{njeg islamskoga dijela Irana. Naime, vrlora{irena {iitska interpretacija vjerskih propisa temelji se naunutarnjem (batin/ ezoteri~kom) tuma~enju Teksta, a spoz-naja tajni i njihovo tuma~enje po~iva na koncepciji slije|enjaimama. H. Corbin ukazuje na mogu}u povezanost ezoteri~-ke koncepcije “tuma~enja tajne” u {iizmu sa ezoteri~komkoncepcijom tuma~enja teksta u sufizmu (posebnoj vrstiu~enja i teorije o spoznaji i ljubavi prema Bogu).3 Pitanje ezo-terijskog tuma~enja teksta ~esto se osporava u krugu tradi-cionalnih, ortodoksnih vjerskih u~enjaka, ali se razli~itainterpretacija koja ne odstupa od principa propisa islama,ipak, uvaàva i po{tuje.Kao rezultat nove metafizi~ke spekulacije, ali i kao produktpromjene u obi~ajima i moralu, novi, tesavufski koncept kultaLjubavi i kulta Ljepote {iri se i poetskom adaptacijom perzi-jskih klasika iz sasanidskoga perioda. Naprosto se zadr-àvaju stari, klasi~ni opisi ljepote ène ili mu{karca, s tim dase bitno modificira “namjera i poruka djela”. Neki primjeristrastvene ljubavi u knjièvnosti preobraàvaju se u pou~neprimjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Nove verzije starihperzijskih ljubavnih pripovijesti dobijaju posve novi, tesavufs-ki duh. Poezija nagla{ene strastvene ljubavi, kao i opisi lje-pote koji impliciraju strast, podiù se na vi{u, tesavufsku ra-zinu recepcije, nestaju svi oni dijelovi i opisi koji govore ofizi~koj strasti, a razuzdanost se osu|uje i opisuje tek tolikoda se udovolji pedago{ko-didakti~koj nakani djela. No, nitakav pristup opisu ljubavi nije uvijek unificiran: psihologijuopisa ljubavi u drevnoj perzijskoj knjièvnosti, koja se kasnijeuveliko odraàva u poeziji na osmanskom jeziku, nije jednos-tavno definirati. Kejkavus sin Iskenderov jedan je od predstavnika stare psi-hologije u interpretaciji ljubavi u perzijskoj knjièvnosti 11.vijeka. U djelu Kabusnama on daje vrlo neobi~ne opise i sav-jete u ljubavi. Ima tu utjecaja i islamske koncepcije ljubavi, alii predislamskih obi~aja i ideja u knjièvnome predstavljanjupojma ljubavi i seksualnosti4. Filozofski kult ljubavi nadilazi~istu èlju za fizi~kim uìtkom u svim svojim varijacijama.Ipak, vrlo te{ko je dati jedinstvenu definiciju filozofskog stavao kultu ljubavi u perzijskoj knjièvnosti tog tzv. “prijelaznograzdoblja”, odnosno u periodu ulaska perzijskih pokrajina uislamski kulturolo{ko-civilizacijski krug. âk i kod OmeraHajama nalazimo platonske filozofske opservacije, kakva je iopservacija o gledanju u lijepo lice i sli~ne pojave. U nekimdjelima o~ituje se staro perzijsko “sujevjerje” o tome kakolijepo lice uvijek “donosi sre}u i uspjeh” u ìvotu. U poimanju i interpretaciji ljepote u poeziji 12. stolje}a,naime, sre}u se osnove za tuma~enje sredi{njeg pojma i“lika” perzijske misti~ke poezije. To je teorija “{ahida” kojau biti predstavlja “lik” mlade i lijepe osobe. âk i ako je tomladi}, on mora biti obdaren ljepotom tijela, ali i uzorito{}uislamskoga odgoja, budu}i je ~itava “emotivna skala” uopisu “lijepe osobe” tek izraz divljenja ljepoti Boìjegastvaranja. Sli~ne stavove nalazimo u idejama panteisti~kihfilozofskih pravaca ~estih u perzijskoj poeziji tog vremena.Ljubav, i sa aspekta filozofskog i sa aspekta op}eg misti~-kog poimanja tog pojma, nadilazi granice ovosvjetskoga,

profanog poimanja pojma ljubavi. Takvu teoriju u opisu Lje-pote i Ljubavi nalazimo i kod Sadija u sljede}em primjeru:

Kad promatram obraz tvoj, na priliku mjeseca stvoren, omoj idoluJa zapravo promatram istinski odraz boànske milosti(Sadi)5

Andaluzijski mistik i filozof Ibn Arebi (1164.-1240.) teorijskirazra|uje i opisuje pojam duhovne ljubavi. Duhovna ljubavpodrazumijeva posebnu vrstu ljubavi koja nema za ciljfizi~ko dostizanje objekta ljubavi, ve} samo duhovnu vezuposebne vrste – vezu u ime Boga. Takav poetski zadatak ulirici na orijentalnim jezicima nametao se stolje}ima i krozpoetska ostvarenja razli~itih pjesnika. Teorija “{ahida” u biti upu}uje na “svjedoka koji posvjedo~ujeljubav prema Bogu” ({ahid = svjedok). Dakako, postoje idruk~ija shvatanja pojma ljubavi u knjièvnostima na ori-jentalnim jezicima. Ibn Hazm, koji zastupa onaj drugi krak naskali razumijevanja ezoterijskog i/ili egzoterijskog poimanjapojma ljubavi, drì se doslovne interpretacije koja podrazu-mijeva i ljubav prema Bogu a i ostale vrste ljubavi koje mogubiti i misti~ke naravi, ali i ne moraju. Ibn Arebi je svojom inter-pretacijom Ljubavi u tesavvufu dodatno razvio misti~ku teo-riju o voljenoj osobi kao o {ahidu - svjedoku ljubavi premaBogu. Stekao je velik broj pristalica u raznim krajevimaislamskoga svijeta. Sna`na poetska tradicija ljubavne poezijeu perzijskoj knjièvnosti, sklonost ka unutarnjem tuma~enjuteksta (te’vilu) – hermeneutica spiritualis u naj{irem smislu,kao i naklonost autoritetima te, na kraju, vje~ita filozofskastremljenja ka spoznaji tajne istine, ~ini se, otvorili su vratatesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi i upoeziji. Ranije metafore misti~ke naravi postepeno prerasta-ju u prepoznatljive terminolo{ke odrednice, po{to se brojnealuzije i mogu}e referencije kakva pojma svode tek na osnov-nu - tesavvufom kontekstualiziranu i konvencionaliziranu in-terpretaciju, ta~nije na jedno i osnovno referencijalnomisti~ko zna~enje odre|enoga pojma. Ve} tada nastaju djelai “terminolo{ki rje~nici, traktati i spiskovi rije~i” za potrebedaljeg prou~avanja, razumijevanja i pisanja sufijskih tekstovarazli~ite naravi i tematike. Navedenu teoriju i terminolo{kisustav usvajaju brojni pjesnici u svim islamskim krajevima, askoro svi pjesnici divanske poezije u Osmanskom carstvupi{u jezikom i terminolo{kim aparatom ve} modificiranesufijske poetske tradicije. Teorija “{ahida” postala je jedna od vode}ih teorija u pred-stavljanju naravi Ljubavi u orijentalnim knjièvnostima uop}e,a tesavufska terminologija nezaobilazna za pravilno razumi-jevanje spomenutog koncepta kulta ljubavi i ljepote.6 To jekoncept duhovnog puta gnostika (‘arifa) u potrazi za spozna-jom Istine. Zapravo se tu radi o nadaleko poznatoj filozofskojteoriji hermetisti~kog tuma~enja spoznaje, poznatoj i na

36 BEHAR 98

3 Corbin, H. Creative Imagination in the Sufism of Ibn 'Arabi, Princeton 1969.4 âk se daju i neke aluzije i savjeti koji se otvoreno kose sa islamskimna~elima vladanja.5 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskihtema u starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). OtokarKer{ovani, Rijeka, 1968., str. 78. Vidi detaljnije u nastavku rasprave.6 Pojam a{-{uhud u koncepciji Ibni Arebija jeste neposredna spoznaja podpla{tom duhovnog zrijenja.


Istoku i na Zapadu. Sabejski Hermes po nekim isto~nim filo-zofima jeste poslanik Idris. Hermes / Idris je, prema istimpredajama, podu~en vlastitom zikru (molitvi Srca) koja pred-stavlja put ka samospoznaji. Hermes je u filozofiji odraz vlas-tite slike u ogledalu. Ogledalo je {ahid. [ejh je istodobno iHermes i njegova vlastita slika, dok je murid (u~enik na putuSpoznaje) inicijacijom stavio “lampu pod staklenku (Srca)”o~ekuju}i da u njegovu srcu zasja svjetlo Boànske Upute(Bog je svjetlo nebesa i zemlje... )7. Srce murida je istodobnoi ogledalo drugog vjernika i staklenka ({i{e) kroz koju trebada “bljesne plam Spoznaje”. Onaj koji pomaè da se ta spoz-naja “upali i bljesne” moè biti i {ejh, ali i ~ovjekovo promi{-ljanje o Bogu kroz razmi{ljanje o stvorenjima (tj. {ahidu – kojisvjedo~i Boànsko Savr{enstvo / Kemaliyyet). [ahid, svjedoki osvjedo~enje Boànske Ljubavi i Ljepote, po brojnim sufi-jskim u~enjima, jeste sami ego koji kontemplira sufija, kon-templiraju}i teofanijskoga svjedoka (Kontempliraju}i =Kontemplirano). Mjesto teofanijske forme zapravo je upodsvijesti (ili bolje re~eno – u nadsvijesti unutarnjega oka)onoga koji kontemplira Boànsku Ljubav i Ljepotu. Tako “{a-hid” postaje arhetip ispoljavanja Spoznaje Boga, odnosnoBoànske Ljubavi i Ljepote u sufijskoj poeziji. Sli~nu teorijurazvijaju Suhraverdi i Ebu-l-Berekat Bagdadi (u. 1165).8U knjizi As‘ada E. Khairallaha Love, Madness and Poetry. AnInterpretation of the Magnun Legend (Beirut - Wiesbaden1980.) uo~ava se pozitivan znanstveni oprez u analizi razli~itihpoetskih varijanti poznate legende o Med`nunu i Lejli. Poredizno{enja mi{ljenja razli~itih autoriteta u tada{njoj orijenta-listici, sam se autor posebno osvr}e na Dàmijevu poetskuverziju navedene legende, verziju koja je u osnovi klasi~nasufijska poema prepuna misti~ke, tesavufske simbolike. Vi-{ezna~nost raznih dijelova poeme i sufijski simbolizam nisuposljedica slu~ajnog nizanja i kontekstualiziranja simbola,ve} se tu radi o precizno razra|enom sistemu ozna~avanja.Elementi platonskog ljubavnog “zanosa” mije{aju se sa ide-jom ljubavi prema Bogu. As‘ad ljubav Med`nuna i Lejle uDàmijevoj verziji pri~e tako|er definira i kao neku vrstuuzritske (~edne) ljubavi, koja postupno biva “mistificirana”odre|enim terminolo{kim leksi~kim aparatom i prerasta umisti~ku, odnosno sufijsku Ljubav. Ljubavno “ludilo” kodMed`nuna i nije pravo ludilo, ve} se radi o njegovom gubitkukontrole nad vlastitim egom u svojoj Ljubavi. Kako toobja{njava As‘ad, sufijska interpretacija i kodiranje teksta od-vija se na isti ezoterijski na~in na koji sufije ina~e tuma~e ~aki Kur’an, metodom te’vila – izvo|enja unutarnjeg zna~enjaTeksta. R. A. Nicholson9 skre}e pa`nju na slu~aj poznatogsufije [iblija koji je sam tuma~io vlastite izreke o tesavufskojljubavi. As‘ad tako|er navodi, kao realan, i problem mogu}edvostruke recepcije Dàmijeve poezije. Me|utim, ~ak i uslu~aju “nemisti~ke interpretacije” nikako se ne moè pore}i~injenica da fenomen opisa uzritske (~edne) ljubavi ne podra-zumijeva fizi~ku strast koja je sama sebi cilj, ve} se i u takvoj(nefizi~koj) ljubavi postavlja za cilj svojevrsno “duhovnoispunjenje”, duhovna ekstaza i unutarnji doìvljaj ljubavi.Uzritska (~edna) ljubav naziva se i “ljubavlju odgoja”. Ako seanalizira fenomen uzritske ljubavi u orijentalnim knjièvnos-tima, prvi zaklju~ak koji se name}e jeste da je tu ljubavprete`no “razgovor” koji gotovo i da ne podrazumijeva bilokakav fizi~ki kontakt. âk i kad taj razgovor ispunjava srce

u~enika ili sljedbenika, jasno ispoljavanje “ovosvjetske”naklonosti rije~ima ne{to je {to se formalno kosi sa na~elimamorala, obi~aja i vjere. No, uvijek se povla~i jasna granicaizme|u ~edne duhovne ljubavi i ~edne osjetilne ljubavi.Ljubav kao temelj postojanja svijeta svakako podrazumijevaneku vrstu ljubavi me|u ljudima, a sre}a koju ~ovjek osjeti pripomisli da je voljen zapravo je prirodno stanje duhovne sre}e~ovjekove. O navedenim stanjima raspravljali su i Platon iSokrat, ali i brojni filozofi poslije njih. Oni to nazivaju najuzvi-{enijim ciljem ljubavi i ciljem postojanja svijeta10. Brojna sudjela arapskih filozofa koji su razmatrali navedeni fenomenljubavi, uglavnom po uzoru na gr~ke filozofe i sa izvjesnimmodifikacijama kulturolo{ke naravi. U poeziji je postojao i po-seban ànr uzritske ljubavi pisane na razli~itim orijentalnimjezicima.Uzritska ljubav je i po Ibn Arebiju osnova idealne ljubavi me-|u ljudima, jedna od polaznih stanica od koje se kre}e kauzvi{enim stupnjevima Ljubavi prema Bogu. Corbin smatrada je pojam ljubavi kod sufija mogu}e ostvarivati na dvana~ina: kroz asketizam i kroz ljubav prema ljudima koja isk-lju~ivo podrazumijeva Ljubav prema Bogu. Kult Ljepote utesavvufu ispoljava se na isti na~in i on je podre|en te`nji kaApsolutnoj Ljubavi / Stvoritelju. Konvencionalizam sufijskepoezije postao je univerzalna koncepcija pojma Ljubavi, a“geografija” sufijskih pjesnika postala je univerzalna misti~-ka poetska geografija11. Zato gotovo iste sufijske termine isimbole nalazimo i u arapskoj i u perzijskoj i u osmanskojpoeziji i knjièvnostima na tim jezicima op}enito. Ako bi se analizirala teorija i koncept “{ahida” (svjedokaljubavi prema Bogu) u orijentalnim knjièvnostima, zapazi-la bi se sli~na interpretacija zaljubljenosti ~ovjeka u Istinu.Pjesnik Magribi (umro 1406./7.) ovako u stihovima obja{-njava svoju ljubav prema lijepim licima:U svoj ljepoti vidim samo Njega; stog nemoj pomisliti da mi je do lijepog lica stalo.Takve su misli daleko od mene: u svemu Njega vidimTi mo`da vidi{ sunce: ja ~itavo Lice vidim.Kamo god svrnem pogled, drugoga ne vidim do Njega.Sve {to od Njega vidim, vidim samo po Njemu.12

I znameniti sufijski pjesnik Feriduddin Attar (umro 1220.)sli~no pi{e:Svjetlo vjernika blistavilo je Njegova lica, Mrak nevjernika sjaj njegove kose.Atomi {to ple{u u ovom i drugome svijetuZraka su sunca s Njegova lica.U ova dva svijeta promatra{ ti slikeDvaju lukova Njegovih obrva.îtav veliki potres Uskrsnu}a Ra|a se iz zanosa Njegova treptaja.13

37BEHAR 98


7 An-Nur, 35.8 Corbin, Henry, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufizmu (prev. Hafizovi},R.), Sarajevo 2003, str. 48-50.9 As-Sarag, Abu Nasr, Kitab al-Luma' fi-t-tasawwuf. Ed. R.A. Nicholson,Leiden 1914.10 Vidi detaljnije: Da'if, Shawqi (1999.) Al-Hubb al-'uzriyy 'inda'l-'Arab,Al-Qahira.11 Vidi detaljnije: Schimmel, Annemarie, Geografija pjesnika (prev. EnesKari}), Sarajevo 2004.12 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskihtema u starom Iranu (prev. A. [oljan), Rijeka, 1968, str. 78.13 Ibid.

Na sli~an na~in i ostali pjesnici izlaù svoj stav o Ljubavizasnovanoj na teoriji “{ahida” (svjedoka ljubavi prema Bo-gu). No, visok stupanj apstraktnosti pojmova koji se koristeu sufijskoj poeziji stalno proizvodi “dvosmislenost” u re-cepciji. Kod pjesnika kratkih nenarativnih poema te{ko jeutvrditi spol kojem se obra}a pjesnik, ali ne i op}i kontekstlirike koji tu pjesmu ontolo{ki kontekstualizira. Ljubavneromansirane narativne mesnevije pisane su ~esto u mis-ti~kom stilu, a voljena osoba (Jusuf i Zulejha i sl.) postajesimbol misti~ke, metafizi~ke Ljubavi. U ljubavnoj poeziji, treba i to ista}i, nema individualiziranihopisa, a lik voljene osobe je posve {abloniziran i idealiziran.Zna se mjesto i simbolika gotovo svakog atributa voljeneosobe. Voljena je osoba i “kumir”, ali i “od roda hurija”, “li-ca poput mjeseca”. Voljena osoba probada svojim “prodor-nim pogledom”, “strijelom od obrva”, “strijelicom iz oka”.Lice je rumeno “poput ruè”, oko pospano “poput narcisa”,zubi su “biseri”, usta mala “poput pupoljka”, stas je “stas~empresa” itd. Navedene usporedbe sre}u se i u poeziji naperzijskom i u poeziji na osmanskome jeziku14. Zaljubljeniuvijek govori o svojoj patnji, o tuzi, dertu, prolijeva “krvavesuze”, njegovo lice “vehne”, ne èli “lije~nika”, preklinje vo-ljenu, unaprijed ne o~ekuje pozitivan odgovor, sagorijeva uljubavi. On je pogo|en isku{enjem ljubavi, izgubljen, usam-ljen, èdan susreta, raspolu}ena srca, njegov uzdah “bacasvijet u vatru”, tuga mu “stas povija”, zarobljenik je ljubavi,opijen a{kom. Voljena osoba idealizira se poput idealnoglika Jusufa pejgambera, ona je odgojena i ne uzvra}a pog-lede, ne primje}uje poglede naklonosti. Osoba koja se voline opisuje se fizi~kim opisom izuzev opisa lica, gdje seuglavnom daju usporedbe op}e naravi koje ne varirajuni{ta posebno, gotovo da se ne odvajaju od uobi~ajenih tra-dicionalnih usporedbi sa elementima u prirodi.U spomenutom, gotovo hermeti~ki zatvorenom tesavufsko-me terminolo{kom inventaru oku{avali su se brojni perzijskii osmanski pjesnici. êmpres je u anti~koj perzijskoj tradicijisimbol ìvota i mladosti (sveto Zaratustrino drvo). Usne sukao rubin crvene. Rubin u anti~koj perzijskoj poeziji simboli-zira vino, a biser (u sintagmi biser zubi) samo je daleko pod-sje}anje na simboliku “velikog praska” u drevnim isto~-nja~kim teogonijama u kojima biser “puca da bi iz njega nas-tao svijet”. Kontrast blistavoga lica i crnih uvojaka (kose,obrva, o~iju) podsje}a na usporedbe iz starih poema koje supisane pod utjecajem manihejskih u~enja, gdje je taj kontrastdualisti~ke predstave svijeta ili kakva objekta zapravo odrazborbe sila sjetlosti i sila tame. Ovi kli{eizirani izrazi, dakako,imali su vi{e utjecaja na perzijskoga pjesnika obrazovanog naklasi~nim i drevnim perzijskim poetskim uzorima, nego {tosu imali utjecaja na pjesnika koji je samo koristio poznati lek-si~ki inventar za opis ljepote i ljubavi i nije bio previ{e upu}enu daleku simboliku nekih motiva u opisu voljene osobe. No,navedeni inventar postepeno se oboga}uje i novim kulturo-lo{ko-civilizacijskim asocijacijama: pojmovi sjedinjenja (visal)i razdvajanja (firak) dobivaju nagla{eno tesavufsko zna~enje.Sjedinjenje je zapravo sjedinjenje s Istinom, s Boànskim uspoznaji Apsolutnog, dok je razdvajanje (firak) pojam koji uka-zuje na to je ~ovjek za tren doìvio susret sa Boànskim Svi-jetlom, Spoznajom, a onda opet bio vra}en u sfere zemalj-skoga iskustva. Beskrajne su asocijacije koje se nude razli~i-

tim kontekstualizacijama misti~ke ljubavne poezije. Poljubacu misti~koj poeziji predstavlja dodir sa misti~kom spoznajomkoja je posljedica osje}aja zadovoljstva od “slatkoga razgovo-ra” sa ljudima koji su dosegnuli Apsolutnu Istinu. Sufizam se pro{irio svuda u islamskome svijetu i zauzeoposebno mjesto u intelektualnim i umjetni~kim krugovimau dru{tvu. Duhovna ljubav Dèlaludina Rumija prema[emsu Tebriziju detaljno je opjevana u Rumijevoj poeziji.Svima je danas manje ili vi{e poznato da se tu radi o misti~-koj Ljubavi dviju osoba koje streme istinskoj spoznaji Boga.Misti~ku poeziju vrlo je jednostavno i ànrovski razlikovatiod poznatog ànra hezeliyyata (raskala{enih pri~a) i tayyiba-ta (lascivnosti).Op}enito promatraju}i, pri klasifikaciji pojma ljubavi u knji-èvnosti na osmanskom, kao i na ostalim orijentalnim je-zicima, naj~e{}e se sre}u dva pojma:

1. ‘ - istinska, stvarna ljubav,praiskonska ljubav prema Bogu. Bog je lijep i voli ljepo-tu. Ta vrsta ljubavi je bez interesa i strasti, ljubav premaStvoritelju svega stvorenog. Sa ljubavlju prema Boguostvaruje se istinska spoznaja svijeta i stvarnosti. Svakaljubav koja ne uklju~uje ljubav prema Bogu nije zbiljskai praiskonska. “Robovanje Bogu” jeste ljubav du{eprema Bogu koja, po svetoj tradiciji, po~inje onogtrenutka kad je Bog stvorio du{e u praiskonu i upitao ih:zar Ja nisam va{ Gospodar?, a one mu odgovorile: Da,ti si na{ Gospodar. Udaljavanje du{e od praiskonskogzavjeta Bogu jeste udaljavanje du{e od praiskonske,“zbiljske” ljubavi .

2. ‘ – nestvarna, posredna, re-lativna, metafori~ka, simboli~ka ljubav, “izvedena” ljubav.Ljubav koja nije ljubav prema Bogu naziva se izvedenom,posredovanom ili posredni~kom ljubavlju. Za nju sekoristi vrlo zanimljiv termin: ‘ –metafori~ka ljubav. Ljubav prema stvorenom je u biti me-tafori~ka, nestvarna, nezbiljska, odraz zbiljske ljubavi pre-ma Stvoritelju. Naime, svijet i sve {to je stvoreno jestemetafora Boìje ljubavi. Termin (ovosvjets-ka ljubav) nije suprotan terminu a{k hakiki (ljubav premaBogu): ta dva termina se prepli}u i opisuju pojam ljubaviu njegovoj ukupnosti. Ta~nije, da nema zbiljske ljubavi, nebi bilo ni metafore takve ljubavi. Metafora naprosto nemoè ni postojati ako ne upu}uje ni na {to. ‘(nestvarna, relativna ovosvjetska ljubav) jeste posredova-na ljubav, “simboli~ka” ljubav, ljubav prema svemu {to jeBog stvorio, metafora zbiljske ljubavi – ljubav premastvorenjima kao metafori Boìjeg stvaranja, a ona uklju-~uje i sljede}e vrste ljubavi: ljubav prema prirodi, ljubavprema ìvotinjama, ljubav prema blagodatima i lijepimstvarima, ljubav prema ~ovjeku (ljubav prema velikanimaiz svete tradicije, ljubav prema velikanima iz historije isla-ma, ljubav prema vjerskim autoritetima i sl., ljubav premabli`njima i ~ovjeku op}enito: ljubav mu{karca prema ̀ eni,ljubav ène prema mu{karcu, ljubav mu{karca premamu{karcu - ljubav oca prema sinu, sina prema ocu, u~i-

38 BEHAR 98

14 Usp.: Isen, Mustafa & Macit, M., Horata, O., Kiliç, F., Aksoyak, I.H.(2002) Eski Türk Edebiyati El Kitabi, Ankara, str. 296-300.


telja prema u~eniku, u~enika prema u~itelju i sl.)15

Ibn Arebi jo{ prije skoro hiljadu godina daje detaljan opistesavufske ljubavi u djelu Mekanska otkrovenja, u poglavlju“O spoznaji stupnja ljubavi”16, obja{njavaju}i razli~ite stup-njeve Ljubavi, ali i razli~ite vrste objekata ljubavi u sufizmu.Nazivi poglavlja u djelu, iako tek posredno, sami po sebidaju posebnu klasifikaciju ljubavi, kako slijedi: O boànskojljubavi (o tome kako Bog voli ljude i o na~inima ispoljavanjate ljubavi), i O boànskoj ljubavi po / u kojoj mi volimoAllaha (o tome kako se Bog voli kroz ljubav prema ostalimljudima, bilo da se radi o metafizi~koj ili fizi~koj ljubavi),koja se dijeli na dvije vrste, kako slijedi:

- duhovna ljubav (koju posjeduju samo ljudi “koji imajuznanje i pamet” da razlu~e {ta je Boìja uputa i Zakon,odnosno sveto u Ljubavi, a “duhovno se voljeti” moèsvako stvorenje, bez obzira na to o kojem se spolu radi– ta~nije, objekt ljubavi / ono {to se voli kod mu{karca iène u duhovnoj ljubavi jeste ljudska pokornost Bogu idjela koja su Bogu draga);- uobi~ajena uro|ena, tjelesna ljubav (koja se dijeli nadvije vrste: a) op}a ljubav prema fizi~kim likovima zboguobi~ajene, uro|ene èlje / puke potrebe za ljubavlju, ane radi voljene osobe; b) pojedina~na ljubav premalikovima, koja se vezuje za pojedina~ni lik, kakav jeslu~aj sa Med`nunom i Lejlom itd.).

[to se ti~e uro|ene ljubavi prema likovima / osobama, ona~esto poprima elemente “duhovne ljubavi” onog trenutkakad svijest o ljubavi kod zaljubljenog (a{ika) prema onome{ta / kojeg koju voli (ma{uku) poprimi elemente metafizi~-kog poimanja smisla Ljubavi kao jednog od na~ina ispolja-vanja Boìje milosti. Stupnjevi takve misti~ke (tesavufske)svijesti mijenjaju se i postaju vi{i ako je osoba koja voli(a{ik) ve} na putu istinske spoznaje (hakikata) Boànskeljubavi koja sve obuhvata.Motiv duhovne ljubavi {ejha prema u~eniku i u~enika prema{ejhu isklju~ivo se zadràva na metafizi~koj razini. Motiv “top-ljenja” u~enika pred {ejhom i {ejha pred u~enikom podrazu-mijeva utapanje u “more spoznaje” Boga. Za duhovnu ljubavIbn Arebi iznosi sljede}u konstataciju: duhovna ljubav je sre-dina izme|u boànske i uobi~ajene ljubavi. Ono {to je boàn-sko u toj ljubavi to i ostaje, a ono {to je lik to je promjenljivo iprolazno. ôvjek koji se utapa u Boànsku Ljubav postaje“Duh (bez tijela)”. Onoliko koliko se ~ovjek utapa u boànskuljubav, toliko njegova ljubav poprima osobine duhovne ljubavi,a sam put ka Boànskoj Ljubavi uklju~uje duhovnu ljubav iprolazak kroz razli~ite faze zaljubljenosti du{e na putu vjere ispoznaje. Pojava an|ela / meleka i u fizi~kom liku, po IbnArebiju, pokazatelj je ~injenice da i “~ista” duhovna ljubavmoè poprimiti (ob)lik. Lik i oblik vrsta su blagodati; Bog sevoli i bez interesa, ali i zbog blagodati koje dodjeljuje ~ovjeku.Odnos ~ovjekov prema liku i slici u duhovnoj ljubavi op}a jemetafora odnosa ~ovjeka i prema Bogu. Navedeno shvatanjeljubavi u tesavvufu odrazilo se i na knjièvnost pisanu u tomstru~nom registru, na razli~itim orijentalnim jezicima.

SUFIZAM U OSMANSKOJ KNJI@EVNOSTI

sa oosvrtom nna ssufizam uu bbo{nja~koj kknjièvnosti na oosmanskome jjeziku

Sufizam se u knjièvnosti na turskome jeziku javlja jo{ saprvim pisanim djelima na turskom jeziku. Ideje sufizmasre}emo jo{ u Kutadgu Biligu (Znanje koje sre}u daje),duga~kom pedago{ko-didakti~kome poetiziranome djeluJusufa Has Hadìba napisanom u 11. stolje}u.17 AhmedJesevi, Junus Emre, Ahmed Edib Jukneki i ostali pjesnici naturskom jeziku tako|er koriste tesavufske motive u svojimdjelima. Na perzijskom jeziku i u turskome okru`ju Dè-laluddin Rumi pi{e svoje vi{etomno djelo Mesnevi Ma‘nevikoje predstavlja jedno od temeljnih djela svjetske sufijskepoezije do danas. Teorija o “{ahidu” (svjedoku Boìje ljepotei ljubavi), dakle, prelazi kasnije i u poeziju na osmanskomturskom jeziku. Navedena tesavufska teorija o “{ahidu”nailazila je na brojna nerazumijevanja, tako da su pjesnici“koji bi se vi{e udubili u mistiku” naprosto bili protjerivani izsvoga kraja zbog nerazumijevanja (ili nerazumljivosti)“poruke” u {irim slojevima dru{tva. Brojni osmanski pjesni-ci, osobito u drugoj polovici 15. stolje}a, bili su izloèni inci-dentnim “neznanstvenim hajkama” na teoriju o “{ahidu” upoeziji. Osobito je omalovaàvano i kritici podvrgnuto u~enjei djelo Ibn Arebija. Stoga je u vrijeme sultana Selima Javuza,brata ène velikog vezira Ahmed-pa{e Hercegovi}a i tetkaAli-bega Hercegovi}a, izdata i sljede}a pravna decizija (fetva)o pravovjernosti Ibn Arebijeva u~enja:Znajte da je veliki [ejh, slavni upu}iva~ u Istinu, Pol svihgnostika, predvodnik svih onih koji ispovijedaju transcen-dentno jedinstvo boànskoga Bitka, Muhammad lbn ‘Ali Al-‘Arabi At-Ta’i Al-Hatimi Al-Andalusi, savr{eni dijalekti~ar iizvanredni savjetodavac, napisao slavna djela i izveo brojna~udesa, te da je njegovo svjedo~enje Istine prihva}eno odstrane znalaca Zakona i mjerodavnih ljudi. Onaj koji ustajeprotiv njega, taj grije{i; ko ustrajava u svome osporavanju,taj u zabludi ostaje, a Sultanova je du`nost da ga kazni i izzablude izbavi, jer Bog je naloìo Sultanu da nare|uje~injenje dobra, a zabranjuje zlo.18

Nakon navedenog pravnog mi{ljenja, koncept o {ahidu kaosvjedoku Ljubavi prema Bogu pro{irio se gotovo na svepoetske vrste, o tome konceptu se pisalo u stru~noj litera-turi; {tavi{e, po tom konceptu je pisana poezija i u tekijamai na Dvoru. @elimo napomenuti da se u poeziji na visokosti-liziranom osmanskom jeziku (u “dvorskoj” poeziji) nekoriste samo lekseme preuzete iz perzijskog jezika, ve} sepreuzima i sami koncept opisa a{ika (zaljubljenika) ima{uka (voljenog) / Ma{uka (Voljenog). Opis ljepote je tako|er {abloniziran, bez obzira da li se radi o“mu{koj ili ènskoj” ljepoti. Iste su metafore, ista pore|enja,

39BEHAR 98

15 Unaprijed napominjemo da se pojam "ljubavi" u na{oj analizi razlikuje odpojma "seksualnosti".16 E{-{ejhu-l-ekber, Muhjiddin Ibn Arebi, "O spoznaji stupnja ljubavi", U:Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja II (prev. Ibri{evi}, S. &Ahmetagi}, Ismail), Sarajevo 2007., str. 353-503.


17 Kutadgu Bilig (Znanje koje sre}u daje) jedna je od prvih pripovjedako-didaktikih poema u turskoj pisanoj knjièvnosti 11. stolje}a. Ujedno jeto i prvo knjièvno djelo Turaka muslimana. Autor je ove poeme Jusuf HasHadìb. Djelo je dovr{eno u Ka{garu 1069.-70. godine. Posve}eno jevladaru isto~nih Karahanida Abu Ali al-Hasan Tabga~ Bugra-hanu.18 Cit. prema: Hafizovi}, Re{id (1995:62) Ibn Arebijevo filozofsko-teolo{ko u~enje o logosu (doktorska disertacija), Bemust, Zenica.

iste aluzije – isti koncept i teorijsko utemeljenje pojma a{k(ljubav). Naprosto je nestalo formalne granice u opisu “mis-ti~ke” i “lai~ke” ljubavi, izuzev u sufijskoj terminologiji kojabitno obiljeàva odre|ene pjesme. Katkada sam kontekst po-eme, ~ak i terminolo{ki, ostavlja mogu}nosti vi{estruke re-cepcije. Koncept opisa “{ahida” (svjedoka posrednika do Lju-bavi i Ljepote) traje koliko traje i divanska poezija na osman-skome jeziku. Svaki divanski pjesnik implicite je uklju~en unavedeni leksi~ko-pojmovni koncept opisa Ljepote i Ljubavi.âk i u slu~ajevima pisanja parodija na neke pojave, kao i nasam koncept idelane ljubavi (Sünbülzade Vehbi, Sabit i drugi),pojmovno-leksi~ki inventar za opis ljepote i ljubavi ostaje isti.Sufijski stru~ni registar sre}e se u Bosni ve} od 15. vijeka.Isa-begova tekija jedna je od prvih zajedni~kih ku}aotvorenih za javne kulturne i vjerske aktivnosti ljudi uSarajevu. Sli~no je i sa ostalim ve}im mjestima u Bosni 15.stolje}a. Bosanski vojni zapovjednici gajili su simpatijeprema tesavufskom u~enju. Jedan od prvih bo{nja~ko-mus-limanskih pjesnika na osmanskom jeziku bio je Jakub-pa{aBo{njak, pobjednik u boju na Krbavi 1493. godine, koji je zasebe volio re}i da je dervi{. Ne ulaze}i u to da li se radi oafektiranom toposu nagla{ene skromnosti gdje se leksemadervi{ moè koristiti u zna~enju “ubogi, siroma{ak” ili se,pak, mo`da radi i o pripadnosti odre|enom redu, moè seslobodno re}i da je navedena leksema ve} bila u upotrebi ubo{nja~koj poeziji 15. stolje}a na osmanskom jeziku. Gotovosu svi bo{nja~ki pjesnici na orijentalnim jezicima poznavalitesavufski stru~ni registar. Ali-beg [iri Hercegovi} (unukHercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e) koristi lekseme iz tesa-vufskog stru~nog registra, zatim Nasuh Matrak~i iz Visokog(po~etkom 16. stolje}a), pjesnik kronograma na mostu Meh-med-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu Muhamed Karamusi}Nihadi duboko je inspiriran tesavvufom, Hasan Zijai Mosta-rac pi{e velike narativne poeme i svoj Divan pjesama prepunleksema iz tesavufskog stru~nog registra. Ahmed SudiBo{njak iz âjni~a bio je dvorski pjesnik i komentator perzi-jskih klasika, uklju~uju}i i komentare klasi~nih tesavufskihpoema. Ahmed Vali Novopazarac tako|er je sufijski pjesnik,Dervi{-pa{a Bajezidagi} bio je i bosanski namjesnik i sufijskipjesnik, Dervi{ @agri} pi{e poduè i vrlo provokativne misti~-ke poeme, mostarski pjesnik Kamili komentirao je tesavuf-

sku poeziju. Ali Dede Mostarac napisao je velik broj raspra-va i poetskih djela u kojima dominiraju tesavufske teme imotivi. U 16. vijeku brojni su se stanovici Mostara u popisnedeftere upisivali kao “sufije”. Abdullah Bo{njak Abdi poznat je kao Komentator Fususa

, ~uvenog tesavufskoga u~enjaka Ibni Are-bija.19 Sar? Abdullah je bio poznat kao “Komentator Mes-nevije” Dèlaludina Rumija. Posljednja dvoji-ca pjesnika i komentatora bili su po svojim komentator-skim nadjevcima poznati u ~itavome Carstvu. Za Salahu-ddina U{{akija Bo{njaka neki histori~ari knjièvnosti kaùda je napisao “oko 200 knjiga” na turskom, arapskom i per-zijskom, a smatrao se jednim od najboljih poznavatelja te-savvufa u svoje vrijeme20. Detaljnija istraìvanja ukazuju nato da Salahuddin U{{aki Bo{njak, za kojeg pisci tezkira bi-ljeè i to da je porijeklom iz poznate sarajevske porodice{ejhova, ima preko 70 ve}ih djela, od kojih neka imaju vi{eod 500 strana. Treba skrenuti pa`nju i na njegov obimni po-etski opus na orijentalnim jezicima (u Divanu i izvan njega).Komentirao je i dotad neka manje komentirana Ibni Are-bijeva djela. Sarajevski pjesnik Muhamed Nerkesi bio jeinspiriran sufijskim djelima, {to se vidi i u njegovoj Hamsi(kodeksu od pet cjelovitih djela). Ahmed Ru{di Mostarac –Sahhaf bio je tesavufski pjesnik kao i Sulejman Mezaki izâjni~a. Sufijski motivi se sre}u i u divanima sarajevskihpjesnika: Mehmeda Fevzije, Ali{ira Feriduna, sarajevskogkadije Abdulkerima Samiija, Mahira Abdullaha Bo{njaka,Mehmeda Re{ida, Asima i ostalih. Osman [ehdi, utemelji-telj istoimene biblioteke u Sarajevu po~etkom 18. stolje}a,bio je poznat po svojoj u~enosti i sklonosti ka pisanju su-fijske poezije, isto kao i njegov sin i pjesnik Ahmed HatemBjelopoljak. Vehbi Sto~anin i Mejli Gurani tako|er su podutjecajem tesavufskih ideja i poetskoga koncepta. Tesavuf-ske termine vrlo ~esto sre}emo i u poeziji Fadil-pa{e [eri-fovi}a, kao i u kra}im pjesmama njegovih suvremenika iz19. stolje}a. U 19. stolje}u u sufijskoj poeziji osobito seisti~e Arif Hikmet-beg Sto~anin. Ukratko, brojni su bosanski pjesnici koji su u svojoj poeziji bilipod sna`nim utjecajem ideje tesavufskog vi|enja pojmaLjepote i Ljubavi u poeziji. Dervi{-pa{a Bajezidagi} Mostaracsamo je jedan od njih.

40 BEHAR 98


20 Kiliç, Mahmud Erol (2006) "Otomanski sufija bosanskoga porijeklaAbdullah Salahuddin el-Uššaqi", U: Isa-begova tekija u Sarajevu. Zbornikradova, Sarajevo.

19

Dervi{-pa{a Bajezidagi} GAZEL OO SSUDBINI

(prijevod: Safvet-beg Ba{agi})

Gdje pomo}i ne imade Svemo}noga GospodaraTu opravit ne}e ni{ta tisu} svjetskih pametara.Ako Allah samo bude jednom robu na pomo}i,Bilo dobro, ili ne bilo, sve }e mu za rukom po}iPa`nja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!Odre|enu sudbu ne}e otkloniti tvoja ruka.Neka tisu} pancijera od ~elika na se me}e,Smrtnik ne}e odbit strijelu s kobnog luka kobne sre}e!Ne brini se - su|eno je dobro i zlo na svijetu.Gledaj “Ve nahnu kasemna” {ta Bog veli u ajetu.Boìja se volja vr{i, kako ho}e, ‘nako tvori,Astroloè, {ta se mu~i{ zalud ti je gledat gori.Sve je divno, bez pogre{ke, {to Umjetnik Vje~ni {araSavr{enstvo umjetnosti sve je, {to on slika, stvara. Ako èli{ sretan biti, udesu se svom pokori. Dervi{u, dobro pamti, hazreti Pir tako zbori.

41BEHAR 98


21 Glagol irmek u tesavufskom stru~nom registru ozna~ava dostignu}eodre|enog stupnja kroz spoznaju Boìje svetosti. Navedeni stih mogu}e jeuvjetno ~itati i na sljede}i na~in: (Sti}i do Tebenemogu}e je, s brigom i oprezom), ali, po{to ni u BR rukopisu koji grafijskiregistrira geminaciju (udvajanje suglasnika/ te{did) nema nigdje navedenogznaka, opredijelili smo se za u tekstu navedeno, prvo ~itanje kao osnovno. Oba~itanja u skladu su sa zadatim metri~kim obrascom Muradname. 22 Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Reci: Kad bi more bilo mastilo da seispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodaramoga, pa i kad bismo se pomogli jo{ jednim sli~nim. (al-Kahf, XVIII:109)

23 Ajet: Sve {to je na Zemlji prolazno je. (Ar-Rahman, 26)24 Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Na Dan kad }e se oni pojaviti, kadaAllahu ne}e o njima ni{ta skriveno biti. Ko }e imati vlast toga dana? - Allah,Jedini i Svemo}ni! (al-Mu'min, XL:16)25 Grafem "nun" ( ) u ljubavnim mesnevijama simbolizira "povijeni stas nekeosobe zbog tuge i àlosti". Navedena grafijska simbolika toliko se ~estoupotrebljava u navedenom kontekstu, da se katkada moè analizirati i kaoposebna vrsta stereotipa u okviru poetskih stereotipa u ljubavnim mesnevijamaBo{njaka u 16. vijeku.

Istanbulski rukopis Muradname, po~etak djela (AEME)

UVODNA BBAJEZIDAGI]EVA PPOGLAVLJA MMURADNAME(Tevhid, Munadàt, Nat, Medhija Poslaniku, Sebeb-i Telif )

IIMunadàtt, pjesma tiha pokajanja

O Gospodaru bez sli~nosti s bilo ~im i bez poredbeSvetost Tvoju doku~iti 21 - pomisao je nemogu}a, bezosnove

Koliko god ispravna i zdrava bilaKad Tebe upoznaju, slaba{na su osjetila

Svako svaki put u odre|eno vrijeme ne{to ne poznaje U poimanju Bi}a Tvojega sve osim Tebe nemo}no je

40) O Gospodaru, samo si Ti onaj koji sebe poznajeNek niko nikada na ovome putu u zamor ne zapadne

Tvojoj mo}i i mudrosti nema granice - Usahnut }e more prije nego {to rije~i nestane 22

Ti si Vladar - Tvoja vladavina vje~no trajeSve prolazi - vje~no je Viso~anstvo Tvoje

Da vje~an si - dokaz jasni dovoljan jeAjet - Sve {to je na Zemlji prolazno je23

Za Tvoju vje~nost u upravi, dokaz ovo je:- Kome vlast pripada – Bogu, Jednome24

45) Ti si Prvi, Tebi po~etka nemaTi si Posljednji, za Tebe kraja nema

O Gospodaru, Za{titni~e, Preuzvi{eniJa sam rob bespomo}ni, posve izgubljeni

(AEME 3b)Stalno sam obuzet grijesima Ah, rob buntovan i neposlu{an sam ja

Dostojno Tebe nije moje robovanje Dok mojih poslova neispravnih puno je

(BR 43a)Strast prizemna mene dolje obori Nepokora mi stas povi i slovo “nun” ( ) sa~ini 25

50) Neprestano, no}u i ujutro ja grijehe ~inim Spominju}i to, svaki dan bolno uzdi{em

Ah, mojim prijestupima granica nema! Nepravdi i neposluhu mome kraja nema!

42 BEHAR 98


Tvoju zapovijed oskvrnavljuju}i, postadoh ja, koja li {tetaRob koji naredbe strasti poùdne prihvata

Okre}u}i se od pokore Tebi, trena svakoga Udovoljavah svome nefsu 26 sklonom zlim djelima

O plemeniti i milosrdni GospodaruO Boè, koji jesi za{titnik svome robu

55) Milostiv budi i za stanje se moje pobrini Na put na koji ja ne mogu uputiti,27 Ti uputi

Uspjeh i pomo} od Tebe, mojim drugom u~iniU more samilosti sve utopi

Grudi moje ~e`njom 28 prema Tebi prosvijetliDobrotom svojom bi}e moje u ruì~njak pretvori

Dom srca mojega hramom u~ini 29

Kabu 30 du{e moje svjetlo{}u posve ispuni

Sa ovog ogledala srca moga pra{inu o~istiOvo oko du{e moje blistavim u~ini

(AEME 4a)60) Svjetlo{}u tajne spoznaje, Boè, Ti

Tminu neznanja u vjeri 31 sa srca otkloni

Ljubav prema Tebi u vjeru i ibadet mi pretvoriBoè, ne prepusti me samom sebi, Ti me za{titi

Ne dopusti niti jedan trag sebi~nosti u meniBivstvom Svojim moje bitisanje ispuni

Ovo moje postojanje u nepostojanje promijeniI ovu tjeskobu moju u prostranstvo pretvori

Srce moje izvori{tem svjetala u~iniRiznicom skrivenih tajni moje bi}e u~ini

65) Razmi{ljanje i spominjanje Tebe meni omili U~ini da du{a u spoznaji Tvojoj tajni teì 32

(BR 43b)S blago{}u na moje stanje pogled baci Uto~i{te Svoje blagodati Ti zaklonom u~ini

Pribjeì{tem i potporom mojom stalno budi Kad sam nemo}an, pomo} mi pruì

O Boè, tako Ti istine svjetla vjerovjesnikaVladara Jesriba 33 iz Arabije, Muhammeda

U ~ast istine ~etvorice odabranih halifa U ~ast istinitosti dina i {erijata stamenoga.

70) Kad du{u dervi{a ~as su|eni zgrabi Od tada{njeg ìvota i roda on }e se oprostiti, ruke oprati

Kur’an drugom njegovim bliskim u~iniDu{i njegovoj vjerovanje omili

Nek mu saputnik izdisaj bude na kraju svegaVojnik-{ehadet: la ilahe illallah 34 – nema boga osim Allaha

(AEME 4b)Na Dan proìvljenja Ti ne postidiMe|u stanovnicima mah{era 35 ne ponizi

Oprosti mu prijestupe i nemoj ga kaznitiKad sudi{, dobrotom svojom presudi

75) Smiluj se tu`nome, o Svemilosni Samilost i oprost kakav pristoji, Ti ukaì

îne}i ga dostojnim poslani~koga zauzimanjaDostojnim ga u~ini velikoga susreta i dènneta

Nek se vo|a vjerovjesnika za njega zauzme Nek ono za ~im traga na oba svijeta prona|e

V

Sebbebb-ii tte’liffPovod za pisanje poeme

230) âs bih kasidu ~as gazel izricao Sve bih u ukrasima i nedosti`no govorio

Nekad je to zlatnik, nekad ogrta~ sve~aniBroj poklona za mene se umnoì

Na kraju, vladar koji prave vrijednosti cijeni, znaDaju}i darove bez ra~unanja i brojanja

(BR 48b)Odgovaraju}om u~ini Has-odaju 36

Bezgrani~no dobro~instvo ukaza Dervi{u

Dervi{ postade blizu padi{ahaSve misli{, trun~ica se suncu pribliìla

26 Prema tesavufskom u~enju to je nefs (strast, duh) u ~ovjeku koji je sklonzlim djelima (nefs-i emmare bi's-su').27 Aluzija na ajet: Ti, doista ne moè{ uputiti na pravi put onoga koga ti èli{,- Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e, i On dobro zna one koji }epravim putem po}i. (al-QasaTimes Trans, 56)28 - velika èlja na putu Spoznaje.29 Aluzija na beyt-i ma'mur (Ku}a sre}e), jedan od naziva za Kabu.30 U tesavvufu Kaba je srce okrenuto Bogu, mjesto susreta s Bogom.31 Leksema cehl (neznanje) koristi se u stihu u smislu nepoznavanja i

neprakticiranja vjere i vjerozakona. 32 U tesavufskom u~enju sintagma mahrem-i raz ozna~ava osobu koja ùdi daspoznaje tajne Boìje emanacije.33 Vladara Medine.34 Rije~i [ehadeta: la ilahe illallah - nema boga osim Allaha.35 Ehl-i mah{er = stanovnici Mah{era, oni koji }e biti proìvljeni na Danproìvljenja.36 Kane-i kass, posebna odaja na Dvoru.

235) Po~e druènje padi{aha i dervi{aU upravi svijetom stvar odgovaraju}a

Padi{ah i dervi{ su na svijetu ovom Ne{to o ~emu se govori u srcu i na jeziku svakom

Nema vi{e takvog cara koji toliko o dobru razmi{ljaIzgled mu je k’o u cara, a ìvot k’o u dervi{a

Pjesnik: Mevlana Bina’i ( )37

Djelo: SSEHA-NNAME-II BBINA’I ( )BINAIJEVA OO DDARE@LJIVOSSTI KNJIGA

Prijevod sa perzijskog na osmanski turski: Dervi{-pa{a Bajezidagi}

Prijevod sa osmanskog turskog na bosanski: Adnan Kadri}

455) Ostavi onu ljubav koja nije u ime Boga 38

Ne misli da je ljubav igra i zabava

Vi{ebo{tvo i oboàvanje lijepih osoba ne svjedo~iTa ljubav koja nije ljubav prema Bogu 39 na zao }e te glas dovesti

Za dragom osobom, {to je ti ugleda, a koja se srcem igra, ti ne ùdiPravi je put o~igledan, na krivi ne idi

Kumira 40 {to vidi{ ne oboàvaj i ne predaji mu srce Du{u41 svoju ne sagorjevaj u vatri tuge i brige

Od svog srca ne pravi stani{te za voljene osobe Je li podesno da sveti{te kumira Kabom 42 postane?!

460) Poslanik Gospodara sveg stvorenoga nare|uje: Mimo Boga ni za ~im silno ne ùdi, to zabranjeno je!

(AEME 20a)Prema mjestu kible Istinske Spoznaje43 ti lice okreniNe idi na put vi{esmislenosti ovosvjetske 44, do|i i Rije~i se drì

(BR 55b)

Ne spavaj, na nefs45 svoj sebi~ni dobro pripazi Razmi{ljaj 46 i ne robuj “onom zlu o kome se ovdje zbori” 47

Slije|enje strasti ovakvu na kraju “korist” daje:Da ~ovjek sam traì patnju i muke bezbrojne

Nefsu svome ne uga|aj, ne ispoljavaj /duhovno/neznanjeOnaj {to nefsu uga|a doìvjet }e kajanje

465) Na kraju, ùdnja za lijepom osobom i pi}em jeNa oba svijeta to se potvr|uje

Ono {to kao odgovor ima stid i kajanjeA u naslije|e dobija patnju i pla}anje dugova

Dok iskrena prijatelja ne bude, na put se ne ide Kaù - Iskren prijatelj, pa onda Putovanje! 48

715) Prijatelj prijatne }udi i sudrug {to isto Srce imaîni da sasvim nestane Tuga ~ovjekova

Draga Osoba {to tvom unutarnjem Stanju odgovara:Ako ti ìvot `rtvuje{, da je ona toga vrijedna

Iskren Prijatelj /na putu Spoznaje/ vrijedan je cijeloga svijetaNe samo svijeta, nego i najvrijednijega {to u Du{i ima

Sohbet sa vjernim prijateljem ~iste }udi /Na putu Spoznaje / Uìtak 49 sred dènetske ba{~e budi

(AEME 37a)870) Ma~ je za me tek jedan gutljaj bistre vode /isijavanja

Spoznaje/Zar se A{ik 50 usteè da za Prijatelja 51 svoj ìvot, Du{u `rtvuje

Briga 52 /na putu Spoznaje/ Leptira ovakva je u svako vrijeme:Da Svije}i 53 - Licu voljene osobe ìvot daruje

43BEHAR 98


37 Mevlana Bina'i, perzijski pjesnik od kojeg je sa~uvan divan pjesama i djelo~iji prijevod dajemo posredstvom prijevoda Dervi{-pa{inog na turski jezik. IzNi{apura je. @ivio je u vrijeme Ali [ir Nevaija. Iz Ni{apura je oti{ao u Bagdad,a potom u Azerbejdàn. Sekanama mo`da ima i neke elemente autobiografsko-ga karaktera i mo`da donekle nosi pe~at pjesnikovog vlastitog ìvotnog iskustva.38 U tesavufskom registru izraz (neiskonska, nestvarna ovosvjets-ka ljubav, ljubav prema ovosvjetskim stvarima) uzima se kao izraz opre~anizrazu (zbiljska, istinska ljubav, ljubav prema Bogu). Bez istinskeljubavi ('i{k-i hakiki) prema Bogu nema ni slasti istinske spoznaje Boìjeg Bi}a( ).

39 - ljubav koja se ne osje}a prema Allahu ve} prema ne~em drugom.40 Sanem - mjesto ispoljavanja Apsolutnog Bitka.41 Can - mjesto o~itovanja istinske Spoznaje; mjesto "Duha" koje posu|ujebitak tijelu.

42 Ka'be - Boìja ku}a; srce okrenuto Bogu; mjesto susreta s Bogom.43 Hakikat - istinska spoznaja Boga; bitnost, bit; sr` svih stvari; Istina.44 Rah-i mecaz - put ovosvjetskih stremljenja, dunjalu~ki put.45 Nefs - strast i poùda u ~ovjeku.46 Fikr - razmi{ljanje o Boìjim znakovima koji vode istinskoj spoznaji.47 Bed-name - biti doveden u te{ko stanje; sniziti mertebu (nivo) na putusavr{enstva.48 Tarik - muridovo slije|enje propisa na putu spoznaje Boga.49 Zevk - intuitivno zrijenje i uìtak u Spoznaji.50 'A{ik - ~ovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu.51 Yar - salik, dervi{; onaj sa kojim se razgovara na putu istinske spoznaje.52 Gamm - nevolja na putu ka Boìjoj Ljubavi.53 [em' - svije}a; lice i obraz; svjetlost od Boga; ono {to isijava svjetlostApsoluta i sagorijeva sve oko sebe.

Na putu do Prijatelja 54/u ime Boga/, `rtvovanje ìvota, za mene Su{tinom vje~noga ìvota postalo je

Na putu Ljubavi ìvot - smrt jePlakanje uz ovakvu Brigu zapravo je smijanje

A{ik koji Du{u svoju Voljenoj Osobi ne darujeU zahtjevu svome Iskren bio nije

875) Vrhunska ljubav, to je carevanjeLijek za Ljubav jeste du{e `rtvovanje

Silno se raduju}i îstoj Ljubavi {to ne prolaziHadè-zade ovaj gazel sa~ini:

GAZEL HHAD@E-ZZADEA, KKOJI VVOLI BBOGA 55 (AEME)(BR 68b)

Ko Du{u Voljenom56 /Bogu/ kao `rtvu poklanjaNek mu Bog du{i 57 olak{a za svagda

Du{a od tijela odvojeno padaAli èlja za Ljubavlju od Du{e se ne odvaja

U tijelu je Du{a kao dug {to se posu|uje.Bolje je da ona kod Vlasnika svoga bude

880) Ko Du{u daje taj prema Voljenoj Osobi osjeti uìvanjeMelek iz svijeta gajba meni dovikuje

A{k od Dervi{a58 stvara padi{aha (AEME 37b)A{k stvara padi{aha - ovaj svijet /Sudbina/ siromaha.

ZAVR[NI DDIO PPOEME59

(Poglavlje o dare`ljivosti, Bajezidagi}eva pohvala vladaru i pohvala vlastite knjige)

BR (AEME 56a) 60

Onaj {to dobro~initelj je, me|u ljudima ~istim najvi{iNek se na oba svijeta dodatno uzvisi

Onaj koji se ne obazire na {tovanje dunjalukaTaj brzo otkrije odli~nost drugoga svijeta

Ko dijeli ono {to ima na svijetu ovom Otkrit }e na kraju zadovoljstvo sutra{njicom svojom

1370) Ako bude pozivao 61 na plemenito tro{enje svoga blaga Neka ga Bog sa~uva od svakog belaja !

Nema sumnje u to da ~ovjek {to plemenit jeNa kraju vrijedan isto kao i dirhem postaje

Pametnome prili~i, odgovara svakog trenaDa bude {tovatelj plemenitosti – a ne rob dirhema62

(BR 84a)Onom koji najve}u vrijednost svog ̀ ivota, koju ima, tro{iNek potomak njegov dobro ime63na svijetu ostavi

Onaj ~ija je narav ~ista, a plemenitost uobi~ajena je Na kraju uvaèn, i po svjetskom i vjerskom, postat }e

(AEME 56b) 64

1375) Na Dan proìvljenja sudac }e biti Bog IstinitiZadovoljan bi}e ~ovjekom plemenitim

On ime njegovo zavolje i tako ga po~astiNek se plemenitom smiluje Gospodar Svemilosni!

44 BEHAR 98


54 Dost - prijatelj u ime Boga; Bog kao najbolji prijatelj ~ovjekov.55 Ha ( ) - Hu, On, Bog.56 Canan - Uzvi{eni Bog; izuzetno èljeno Bi}e.57 Ruh - onaj / ono {to spoznaje Boga; bit ~ovjeka; vrhunska spoznaja.58 Dervi{ - mistik, sufija, osoba koja je na putu Spoznaje sebe i svoje posloveposvetila Bogu.59 Bratislavski i istanbulski rukopis Bajezidagi}eve Muradname razlikuju sepo tome {to se u istanbulskom rukopisu nalazi samo Pogovor djelu, dok se u

bratislavskom rukopisu nalaze i dva sljede}a poglavlja: O dare`ljivosti (1341-1376); Pouka, pjesnik i pohvala vladaru (1377-1400).60 Tekst {to slijedi nastavak je BR 83b strane, ali i nastavak AEME 56a strane(od 8. distiha).61 Sala - poziv na zikr.62 Ovdje se zavr{ava strana AEME 56a.63 Nam - ime; slava; mekam; zastor.64 Sljede}a dva distiha (1375, 1376) nalaze se i u istanbulskom AEMErukopisu (56b).

Pjesni~ki smjerokazi ìvotnog temeljca

Novi rukovet pjesama Esada Jogi}a otvara se sneskrivenom i aluzivnom angaìrano{}u s obzirom na ne-ka univerzalna dru{tvena previranja kao {to su desni ilijevi te dualitet Bog je ìv – Bog nije ìv, kao u pjesmi"Presuda". Potonje nije autorova teolo{ka ili nitzscheovanedoumica, ve} uo~eni predloàk suvremena ìvota.Dapa~e, pjesnik Jogi} koristi kao osnovnu gra|u za svojepjesme apolonske elemente svjesnog reda i mjere, aosnovni instinkt njegova pjeva je lirsko sje}anje koje se sjedne strane ne odri~e sladostrasna ìvota, a s drugestrane i te kako je svjesno nebeske okomice i postojanjajednog uzvi{enog nebosklona, odnosno, jednog nedoh-vatnog, transcendentnog pogleda odozgo. Dakle, u prvimpjesmama (istaknimo re~enu pjesmu "Presuda")osje}amo gotovo agitacijsku imaginaciju i pjesni~ku voka-ciju koja je u kontaktnoj potrazi za pravdom i istinom.

U Jogi}a se osje}a sna`na potreba za iznalaènjem moti-va, da bi se on istaknuo i potom opjevao, isprvice prag-mati~no s podosta deklamacije, ali i hrabrog (bez za-dr{ke) predo~avanja zbilje, ~ak i u situacijama u kojimaprevladava slikovitost i personificirani psihizam ( "neboknjiàre" i "prestra{ene kosti"). Pjesnik u svom stvar-ala~kom usijanju ne}e prezati niti od manirizma, upravostoga {to smatra da neke doga|ajnosti (ljubavne zgode:voljena èna, majka, Bosna, Hrvatska) treba dodatnoestetski okititi (pjesma: "Dvije kapi ki{e), a ne nad njimaizvr{iti, primjerice, politi~ku ili neku drugu manipulativnukozmetiku. Ba{ zato je Jogi} u ljubavnoj lirici raznjeènineoromantik. Neobi~no mu je stalo do simbola klasja(snaga koja udahnjuje ìvot), njive (zapravo zemlje, ele-menta koji proizvodi i pohranjuje bi}a) i posebno kamenakao simbola stvoriteljske energije. U rukama graditelja(pjesnika ili Tvorca svega postoje}eg) on postajesmjerokaz ìvotnog temeljca, odnosno vitalisti~ke energi-je i opstanka. Autor }e to posebno istaknuti, kao pjesnikjasne tematsko motivske orijentacije, kroz slikovnopredo~avanje: "kamenog broda", "kamena krajputa{a","ru{evina", "kipova", "sru{enih i izgra|enih ku}a".

Jogi} vje{to izbjegava sevdalijsku patetiku, njena ishitre-na emocionalna stanja da bi sa~uvao da{ak nje`nosti natim rubovima ushitne radosti i ìvota. Posvema iskren,prati taktove vlastita srca i to }e biti presudna unu-tra{njost i vanjskost pjesnikova, njegova duhovna egzis-tencija, bez pomutnje nejasnih i apstraktnih mo~varamoderniteta. Usuprot tome zavoljet }e sigurne simbole(kao {to je mjesec, zvijezde i mjese~ina i) koje onda dovo-

45BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

Biografija

Esad JJogi} ro|en je 11. svibnja 1941. u Prijedoru, gdjeje stekao osnovno obrazovanje. U Zagrebu je zavr{ioVi{u grafi~ku {kolu, a 1984. diplomirao je naGrafi~kom fakultetu u Zagrebu kao drugi u klasi, akao prvi diplomirani grafi~ki inènjer u BiH.Radio na mnogim projektima instaliranja i reorgani-zacije tiskara i uvo|enju obveznog ISO – Standardakao za{tite kvalitete proizvoda. Uredio mnoga mono-grafska izdanja. Tako|er je sura|ivao Dràvniminspektoratom na programu suzbijanja ovisnosti oddroga. Bio je urednikom knjige autora DubravkaKlari}a pod naslovom Suvremeni trendovi zloporabedroga. U suradnji s MORHOM, i me|unarodno prizna-tim hrvatskim vojnim znanstvenicima, bio je urednikvelikog projekta Oru`je za masovno uni{tenje. ^lan je Dru{tva hrvatskih knjièvnika, Maticehrvatske, Jutra poezije, a objavio je desetak knjigaproze i poezije.

Poezija: Krvava ètva, Stra{no je biti ptica za vrijeme lova, Materija sre}e, Zagreba~ki snovi,Suze na licu vremena

Proza: Roman Put u izlazak, Tri ène i fratar, Mrtvi vlak; pri~e: Zvono, Mirakul, Danak, [apat,Sablje, Ciganski san, Opro{tajno pismo i Robovi.Objavljuje prozu i poeziju u listovima, revijama iknjièvnim ~asopisima.

Esad JJogi}

Vrtoglavica du{e

PRESUDA

Od golog zagrljajaLijevih,i pitonovog stiskaDesnih,oko moje presudezateè se konop.

Bog nije ìv!U crvenoj molitvimar{iraju bisteLijevi.

@iv je! Svemogu}i je!Iz molitve ozareni izlazeDesni.

Stihovi golom presudom sele u roman, pretapaju seu nijeme olovne znakove,kako bi postali bezli~na masau kombinatu uniformiranihopasnih slova od dogme,

Gdje se ne proizvodiniti lijevo, niti desnosamo se prera|ujuljudske sudbinei sadi crveno cvije}ena uvrije|enom kamenu.Od zagrljaja uniformiranihslova od dogme,s crvenom presudompod jastukom, ikonopom oko vrataTonem u spasonosni san.

U KNJI@ARI

U knjiàri na polici zaboravljene knjige.Zarobljene pri~e krhkih sudbina.Zaspali likovi u tu|im mislima.Na ple}ima korica, pra{ina.Treba je ~itanjem kona~no otpuhnuti,ali paziti na zarobljene sudbine u {injelu od korica dok spavajuu kolijevci materinskog jezika.

Ispod neba knjiàrena vrhu klimave policeiz posva|anih rasutih koricakrik anatomije slova:Iz herbarija sudbina,viri ruka i ne{to rebara.

Samo prestra{ene kostiljudske povijesti.Pritiska ih vla`ni stropu tijesnoj Prokrustovoj postelji.Muk iz bolesnih korica,ho}e van iz povijesti.

îtatelj je nijem, slijep i gluh, ne slu{a, ne ~uje i ne vidi, kako slova u redovima bjeè iz korica.Lepr{aju u svoj nestanak.

Postaju prognanici u pam}enju.

MOJA KU]A

Kao ma~ak oko ka{e, sunce obilazioko dimnjaka moje stare ku}e.

Sjenom ga ve} `dere po trbuhui zlatnim glasom se podrigujenad sudbinom zidarakoji ga je zidao. Da pu~ka dim mog gologuzog djetinjstva.

46 BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

di u razli~ite slikovno semanti~ke interakcije, ponekad imetafori~ke: kapljice mjese~ine, zvjezdano nebo, opojnemjese~ine; tu su naravno i behari, razli~ite vrste boli,nesnosne samo}e (te duhovne egzistencije), "la|eljubavi" i tako dalje. Ne bez zna~aja su i mladi mrtvi rat-nici ({to se dirljivo referira na zadnji rat), te u tom smis-lu uvijek razoruàvaju}a maj~inska bol.

Uporabom vezanog stiha (mjestimice u tercinama) Jo-gi} otkriva vje{tinu u razmje{taju nimalo banalnogrimarija, dakle, ne}e koristiti izrimarene rime te }e

leksi~ko ustrojstvo sapeto u kontekstu, zatim lako do-ku~ive metafore, ostati prepoznatljivi i dostupni (cvatljubavi, ìvota sjaj, rumeni san, suze progonstva). Jogi}se zna izraziti prijem~ivo, pjevno i recitativno, dakle,estradno, {to je jo{ jedna vrlina ovoga pjesni{tva koje una{e doba uglavnom nastaje na temeljcima apsurdiz-ma i emocionalne ravnodu{nosti, u doba kada se pjes-nici ne opu{taju i ne iznose svoju du{u na tepsiji kaojedini polog svoga poetskog postojanja.

Sead BBegovi}

TIJELO I DU[A

Moje tijelo je kazali{teu kojem se igrajuozbiljne drame

U kojem se pla~ei smije, dok seigraju tragikomedije.

Kao stanar scenekoju gradi i ru{imoje tijelo je podstanaru ro|enoj du{i.

Poslije predstavekad se zastor spusti,u kazali{tu na scenina podiju, konaku du{e,tijelo }e postati hrana.

U kazali{tu pod zemljomu kojoj se crvi, Publika iz tame,zalogajima moje sudbine hrane.

DRVOSJEÊ

Ljutim ujedima sjekiradrvosje~e ple{e po {umi.

Stabla isprepadana {ute.

Samo im drhturevrhovi nebeskih kro{nji.

Koje se mole oblacima.

Pobjegla bi negdjena sigurnu ~istinu.

Ali strah im korijen drì.

Dok izdi{u svojuposljednju fotosintezu.

U molitvi nestalom suncu.

Kad umorni lovciuspavaju svoje sjekire,

U samrtnom plesu

Drhturi jo{ samonjihovo mrtvo li{}e.

U snovima novog prolje}a.

RUMENI GRIJEH

U ko{ari svjetlostira{trkane u prolje}u,{utimo i volimo se.

Nijema od ljubavine da{ da ti iz dojkibukne slatki grijeh.da iz bradavica suknemolitva pokajanja.Kao plaha srna izlazi{iz samo}e {ume na proplanakpred svog strasnog lovca.

Za oprost grijeha moli{ cvije}ei toplu crvenu ranu strasti,koja }e u poùdi nastatiu strasnom jauku tananog brida.I bijelih poludjelih bedara.

Pretvara{ se sva u rumeni grijehi molitvu pogleda plahe srne{to ùdi na proplanku ìvota.

Uz slatki rumeni bolu crvenom mraku strastiPostala si èna.

BEZIMENI KRAJPUTA[

Sve {to je sisalo nebeske grudi,I ljubilo bludni mjesec kao jedra.

Sve {to je zemljom hodilo,I grlilo rumen sunca u smiraj dana.

Sve {to je pupalo iU cvijet procvjetalo,

Sve {to je u tami kliceBilo, i iz zemlje isklijalo.

Sve je pro{lo mimo mene,Kao da me nema.

Bezimeni krajputa{, Na putu bez povratka.

PRIJATELJU

Prijatelju!Jesi li ~uo za Zemlju,Bosnom zvanu?

Stolje}ima haranu,dok joj iskri kremen ljuto, a du{a prska...

Luda misao. Tvrda ljuska.U pro{nji Sudbineudara sivo,kao umorni saz{to strunom pla~e.

Rumenom sevdalinkomkao vino jo{ ìvo,~etiri stotine godinai jo{ ja~e

Dankom u krvtako je umivo.

Dankom u ljubavitako je dozivo.

I san postanka bo{nja~kogtako uzaludno snivo.

CRVENI LEPTIRI

Te no}i sam ti doniojato crvenih leptirai spustio ih na modreuzbu|ene bradavicenektarom da ih podoji{.

Jedan je bio strasno èdani sletio na vla`ne usne.Od slasti poljupca se uko~ioi u drhtaju krila izdahnuo.

U oko ti se spustilaneobuzdana zvijezda repaticada se ugrije na àru strasti iProzebla od beskraja svemirazaspi u zagrljaju leptira.

Dok si sjedila na rubu svemiragledao sam kako ti suze {kropecrvena krila mrtvog leptira.

47BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

LIJEPA SI

Ovo je san: lijepa si u prolje}esa svibnjem u kosi dok te behar {kropinektarom opojnim po usnama èdnim.

Lijepa si: u ljeto u zrncima àlakad ti mjese~ina po bedrima sanja,na rumenom bridu u postelji od koralja.

Lijepa si: u jesen kad ti iz dojki,strah od poùde rumenom ljubavi pupa.

Lijepa si: u snu kad grli{ svojenero|eno dijete u vatri od maj~instva,kao kad tigrici iz oka otrgnu mladun~e.

Lijepa si: u meni na krhkoj postelji od snovakad te u crvenom mraku kao krijesnicudozivam u postelju vriska oka.

Ovo je java: snovi se moji probude,kad mi dolutali vjetar u osamu puhne,i sve odnese u nadanja i nestanaka.

U duge zime ~ekanja do ra|anjado proljetnih snova koji u meni vri{te,kao i sam ljudski ìvot.

Lijepa si i u nadi ~ekanja.

TREBA SE MOLITI

Bili smo vojska{to bespu}ima rata luta,Sanjali smo povratakali nismo znali puta.

Pitaju}i mjesec i zvijezdeo izgubljenoj stazi spasaU nadi bili smo u potrazidok nam se sudbina talasa.

Dozivali smo stazudok bespu}ima tumaramo,sve dok ne osjetismo.Da je izgubljeni put u nama.A ne, negdje tamo.

Treba se moliti samo.

KIPAR I @ENA OD MJESEÎNE

Probudila se snena od poùde.Na bijelim bedrima veo mjese~ine,~uva rumenu tajnu tananog brida.Obraza umivenih beharom tre{nje,u oku vrisak nadolaze}eg prolje}a.

Zate~ena srna tu`nih o~ijukad joj se lovac preko ni{anaskru{eno klanja, presudu joj nudi.

Kad zavjesa od mjese~ine skliznu,obnaèna takva nije èljela biti.

[tite}i se krilom prepla{ene pticekrhkom gran~icom ènskoga straha,prstima dugim kao strune harfezapletena u anatomiju probu|ene strasti,podiè je tek do rumenog brida poùde.

Uspravna i plaha, prepla{ena pogleda,bolesnik na samrti kad lije~nika gleda,pretvorila se u mramor od mjese~ineda je zaljubljeni kipar u ljubavi kle{e.

Od strasti i nemo}i u dlijeto se pretvoriokao vjernost ljubavi, mramorni grob isklesao.

Miloduh, zumbul i ruè, dlijeto isplelou `rtvenu ko{aru za kipara, i grob.Prekriven velom od mjese~inejo{ toplim od ènskih bedara.

Upitah u molitvi skru{en:îji je ovaj prozra~ni grob?îje to dlijeto u mramoru jeca?

To je grob zaljubljena kipara koji kle{eljubav ène s bedrima od mjese~ine.Odgovori ruà i pomirisa snene usne zaljubljenog kipara.

48 BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

49BEHAR 98

POETSKI GLASOVI

STARA RU[EVINA

Na proplanku sanja Stara ru{evina.

Lijepa je jer je moja.Iznad nje Bog. Kao svjetloiz ìvota koji je okruùje.

Iz njedara joj str{i kameni zidkoji ima aureolu njegova duha.

Umiva ga ne~im {to se ne vidi.Gluh je na vremena koja mu u temelju kameno spavaju.

On tako vje~no {utida se pomisli, kako ga nema.

Iako ne drì ni{ta i ne sluì ni~emudrhturi na mrazu i kruni se na èzi.kao da uìva u svojoj pro{losti.

Jo{ tako beskoristan pri~a o vre-menui graditelju slave ~ovjekove.

Iz vremena nastajanja.Iz vremena postojanja.Iz vremena kojeg je sve manje.

To vrijeme je mirni duh na{ih atoma.

Vrijeme je da se kona~no sastanems cijelom svojom materijomi molekulom koja je jo{ manja.

I svojim atomom kojije tako malen i vje~an.Da kona~no u ru{evini, na|emsebe.

STARA PE] LEDENO [UTI

Nemamo drva. Ostala su u {umi.Sat otkucava vrijeme neimanja.Djed iz prazne lule odbija nadubez dima. Pu~ka u tamuledene sobe i proklinje vatru.

Baka s crnom podbrada~om naglavi{utnjom ve} cijeli ìvotvoli i po{tuje tog {utljivog starca.

Vjetar uzalud orgija sokakom,nema dima iz gluhe i ledene pe}ida se s njim poigra i veseli.

Tako moji mili starci{utnjom svojom govore,ìve mirno i po{tenou tvrdoj vjeri u Boga.Nemo}ne ruke drvo u {umi ~eka.

KAMENU RODNOM

Selo mojepod planinom{uti.A, gora rasula kameno stado.O, selo moje kameno.

U avliji kamen djetinjstva,predaka mojih.Iznad humka. Kameni spomenik:

kamen - gorokamen - nebokamen - boleDjetinjstvo sneno.kamen - zemljokamen - majkokamen - ènokamen - dojkokamen - djevojko.

Kamenu stameni, pamte te sejmeni.Pamte te svi mojiro|eni i nero|eni.

Me|a{u - domoljube vje~nibojite se nezvani i neznani:

kamenu - o~e preklani,Kamenu na{ vje~ni!

CRVENE PTICE

U snu ranjavamsvoje srce.

Hranim ga sevdalinkomiz njegove krvi.

Crvene pticespavaju u letu.

U snu mi se ra|amoja prva ljubav,

nosi na usnamabosanski mjesec.

Kad joj narastu dojketrepavice i krila,

poletjet }e u mojeprognano djetinjstvo.

OKVIR ZA SLIKU ZAGREBA

Gornjim gradom ki{a sipidijete ptice mrvicama hrani,slavuj pjeva na ocvaloj lipiIlicom {areno cvatu ki{obrani.

Lotr{~ak od Gradeca, snena Dvercasanjaju podne kad top opali,prognanici Vukovara samo miladjecau radosti jedva u uspinja~u stali.

Ka{ljucavim ognjem, lampa{ stari~uva sveta Kamenita vrata,umornom rukom starac ga palisvaku ve~er to~no, ne treba musata.

Slikam Markov trg i Banske dvoregraditeljstvo poslije Medvedgrada,Zagrebom {ume bijele gri~ke zoresa Sljemena sunce, na Kaptol ve}pada.

U magli Prisavlja, dimnjak imunarabrodovi kojima samo jarboli vire,sanjaju Savi lude tokove starenove avenije, koje se {ire i {ire.

50 BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

U literaturi nema jedinstvenog i jasnog razlikovanja izme|utermina "rod" i "spol", pa }emo se sloìti s onim autorimakoji smatraju da u toj oblasti vlada i koncepcijska i termi-nolo{ka zbrka.1 Joan Wallach Scott o jezi~noj uporabi rije~i"rod" koristi tekst iz American Heritage Dictionary of theEnglish Language, 3. izd., 1992., koji glasi: "U tradicionalnom smislu rod se rabi ponajprije u ozna~a-vanju gramati~kih kategorija ‘mu{kog’, ‘ènskog’ i ‘sred-njeg’ oblika; no posljednjih se godina ta rije~ u~estaloprimjenjuje za kategorije odre|ivanja spola, primjerice ufrazama kao {to su jaz me|u rodovima i politika roda. Ovuprimjenu potkrepljuje praksa brojnih antropologa kojirije~ spol rabe za ozna~avanje biolo{kih kategorija, a rodza socijalne i kulturalne kategorije" (Scott, 2003:237). Nu`nost uvo|enja kategorije roda kao kategorije historio-grafske analize omogu}ilo bi razumijevanje na~ina na kojisu spolne razlike sistematski zadirale u dru{tvo i kulturu ipri tom uzrokovale nejednakost izme|u èna i mu{karaca,primje}uje Lydia Sklevicky2 (Sklevicky, 1996:16). "Sedam-desetih i osamdesetih godina 20. stolje}a feministi~ke suse teoreti~arke (me|u koje se i sama ubrajam)", pi{e Joan

Wallach Scott, "okrenule rodu kao na~inu ponovnogpromi{ljanja determinanata odnosâ izme|u spolova"(Scott, 2003:11). Termin "rod" imao je u to vrijeme va`nuteoretsku zada}u i zna~enje. O tome J.W. Scott kaè: "(...)sama je rije~ – gramati~ki pojam transponiran na dru{tve-nu/kulturnu arenu – bila uznemiruju}a" (Scott, 2003:11). Joan Wallach Scott smatra da je "rod primarno podru~jeu kojem, ili pomo}u kojeg, se artikulira mo}", i dodaje,"rod je uvijek stalan na~in omogu}avanja ozna~avanjamo}i na Zapadu, kako u ìdovsko-kr{}anskoj tako i uislamskoj tradiciji" (Scott, 2003:66). Sr` definicije roda,prema Scottovoj temelji se na integralnoj povezanostidvije postavke: "rod je tvorbeni element dru{tvenihodnosa koji se temelje na uo~enim razlikama izme|uspolova; i rod je primarni na~in ozna~avanja odnosa mo-}i" (Scott, 2003:64). Te tvrdnje Scottova potkrepljuje mi{-ljenjem da promjene u organizaciji dru{tvenih odnosa uvi-jek to~no odgovaraju promjenama u oblicima predstavlja-nja mo}i. Pritom napominje da se promjena ne zbiva nu`-no u jednom smjeru. Na putu konceptualizacije roda raz-motrimo i njegovu strukturu.

Rod, dru{tveni poloàj i mo}

Pi{e: Fahrudin NNovali}

SaètakRod jje ttvorbeni eelement ddru{tvenih oodnosa iizme|u sspolova. UUpu}ujena aartikuliranje mmo}i, nna bborbu zza bbolji ddru{tveni ppoloàj. DDru{tvenipoloàj jje, sui ggennerris, pokazatelj mmo}i. SStoga ppripadnostrazli~itim ddru{tvenim sskupinama ii iinstitucijama, ppripadnostrazli~itom sspolu/rodu, jjednakost ppred zzakonom, pposje-dovanje sstanovitog sstupnja oobrazovanja, zzaposlenost,dohodak, iimetak, zzna~ajno ii, ~~esto, oodlu~uju}e uutje~u nnaposjedovanje ii uupotrebu mmo}i. @@ene ssu kkao ppoliti~ka mmanjinai mmarginalizirana vve}ina ddiskriminirani vve}inski ddio ppopulacije uunajve}em ddijelu ssvijeta, oosobito uu zzemljama uu rrazvoju. PPodre|enidru{tveni ppoloàj `̀ena rrodno jje mmjesto nnjihove nnemo}i uu ddru{tvu.Nejednakost mmo}i pposljedica jje nnejednakosti ddistribucije ii nnedjelotvorneupotrebe iizvora mmo}i kkoji ~~ine nnjenu mmogu}u pprimjenu ((Dennis HH. WWrong).Mo} jje ssposobnost nnamjernog ii ddjelotvornog oostvarivanja vvolje uupotrebom ppoli-ti~kih, eekonomskih, ttehnoznanstvenih, vvojnih, kkulturnih, mmedijskih, ssimboli~kih ssredstava/izvora mmo}i. ZZato ssemo} pprovodi; oona nnije zzaseban iizvor kkoji pposjeduju ppojedinci iili sskupine kkao ddodatak iizvorima ddru{tvenogapoloàja. PPomo}u zznanja mmo} pprodire uu ssve rrazine ddru{tvenoga `̀ivota ((M. FFoucault). AAutor, uu rrazmatranju mmo}i,polazi ii ood FFoucaultovog sshva}anja mmikrofizike mmo}i ii MMax WWeberovog sshva}anja mmo}i kkao ppojave kkoja sse mmani-festira uu ddru{tvenim ookolnostima uu kkojima ssubjekt ssvoju vvolju mmoè ppotvr|ivati nnasuprot ootporu ddrugih, {{to jjeblisko VVoltaireovom sshva}anju mmo}i kkao nnastojanja ""da ddrugi ~~ine kkako sse mmeni ssvidi".

KKlljjuu~~nnee rriijjee~~ii:: diskriminacija èna, dru{tveni poloàj, mo}, rod, spol.

1 Vi{e o tom problemu vidjeti u knjizi "Rod i politika povijesti", autorice JoanWallach Scott, 2. poglavlje: Rod: korisna kategorija povijesne analize, str.47-73 i 10. poglavlje: Jo{ neka razmi{ljanja o rodu i politici, str. 237-256.

2 "(...) u onoj mjeri u kojoj historija ène uspije u~initi vidljivima ène u po-vijesti, u~init }e vidljivima i mu{karce, (...)", misli Lydia Sklevicky. (Skle-vicky, 1996:17).

STRUKTURA RODAKao sastavni element dru{tvenih odnosa utemeljenih nauo~enim razlikama me|u spolovima rod, prema Scottovoj,obuhva}a ~etiri me|usobno povezana elementa: prvi susimboli koji se nalaze u razli~itim kulturama. Oni proizvodevi{estruke i ~esto proturje~ne prikaze – "Eva i Djevica Mari-ja kao simboli ène, primjerice, u zapadnja~koj kr{}anskojtradiciji – no isto tako i mitovi svjetla i tame, pro~i{}enja iokaljanosti, nevinosti i iskvarenosti" (Scott, 2003:64). Ovdje jeva`no koji se simboli~ni prikazi prizivaju, na koji na~in i ukojem kontekstu. Drugi element jesu normativni koncepti.Oni izlaù interpretacije zna~enja simbola koji smjerajuograni~iti i obuhvatiti njihove metafori~ke mogu}nosti. Ovisu koncepti sastavni dio vjerskih, obrazovnih, znanstvenih,pravnih i politi~kih doktrina, te kategori~ki i neopozivo zago-varaju smisao mu{kog i ènskog, mu{karca i ène. Gledi{takoja se pojavljuju kao dominantna, navode se kao jedinomogu}a. "Svrha je novoga povijesnog istraìvanja", isti~eScottova, "poremetiti ideju fiksnosti, razotkriti prirodu terasprave ili tog potiskivanja koji dovode do pojave bezvreme-ne vje~nosti u binarnom prikazivanju roda" (Scott, 2003:64).Problem normativnog koncepta zahtijeva i anga`man "idejepolitike i povezanost s dru{tvenim institucijama i organizaci-jama", {to je, "tre}i aspekt rodnih odnosa" (Scott, 2003:64).êtvrti je aspekt roda subjektivni identitet. Scottova smatrada "povjesni~ari moraju ispitati na~in na koje se rodom obil-jeèni identiteti doista izgra|uju te povezati svoja saznanja snizom djelatnosti, dru{tvenim organizacijama i povijesnospecifi~nim kulturalnim prikazima" (Scott, 2003:65).Sve to ukazuje na sloènu strukturnu povezanost eleme-nata roda. Usto, u novije vrijeme u teorijskim razmatranji-ma, nagla{avanje rodne nejednakosti ustupa mjesto nag-la{avanju rodne razli~itosti."Ve}inom su feministice – sociologinje", opravdano smat-raju M. Haralambos i M. Holborn, "stvorile teorije rodnenejednakosti, pa opet malo je slaganja o uzrocima ove ne-jednakosti, kao i oko toga {to bi trebalo poduzeti kako bise ove nejednakosti smanjile ili prevladale" (Haralambosi Holborn, 2002:136). Sude}i prema spektru teorijskihpristupa rje{avanju problema rodne nejednakosti, u novi-je doba nagla{avanje nejednakosti ustupa mjesto nagla-{avanju razli~itosti.3 Dru{tveni svijet treba shva}ati sastajali{ta pluralnosti razli~itih skupina, na primjer crnihèna, lezbijki i tako dalje. (Haralambos i Holborn,2002:197). Navedeni oblici feminizma "odbacili su pristupda postoji samo jedna stvarnost koju je mogu}e otkriti,jedna teorija pomo}u koje se moè shvatiti dru{tveni svi-jet. To je, zaklju~uju isti autori, "omogu}ilo razvoj novih

uvida, pa ~ak i stvorilo prostor za novu granu sociologije –sociologiju mu{kosti" (Haralambos i Holborn, 2002:197). U ovom radu autor }e upotrebljavati termin "spol" zaozna~avanje biolo{kih kategorija, a "rod" za socijalne ikulturalne kategorije. U tom smislu rod upu}uje na ne-jednakost mo}i, na borbu za bolji dru{tveni poloàj uokviru mu{ko-ènske opozicije.

DRU[TVENI POLO@AJDru{tveni poloàj determiniraju razli~iti individualni i kolek-tivni sadràji i obilje`ja stanovitog dru{tva (Yuval-Davis,2004:117-119). Stupanj obrazovanja, zaposlenost, profesija,nova zanimanja, jednakost pred zakonom, dohodak, imetak,pripadnost razli~itom spolu/rodu, pripadnost razli~itimpoliti~kim, etni~kim, nacionalnim, vjerskim, kulturnim iostalim dru{tvenim skupinama, kao klasi~ni indikatori dru-{tvenog poloàja, potrebne su i nu`ne, ali ne i dovoljne pret-postavke za istinsku jednakost me|u ljudima koja pod-razumijeva i te`nju za jednakost dru{tvene mo}i. Povoljnijidru{tveni poloàj pojedinaca i dru{tvenih skupina posljedi-ca je posjedovanja, ja~anja i upotrebe mo}i.

POLITI^KA I DRU[TVENA MO]Proizlaze}i iz dru{tvenoga poloàja njenih nositelja, mo} je,prije svega, dru{tvena pojava. Pritom se ne smiju zane-mariti subjektivni psihi~ki ~initelji nositelja politi~ke mo}i,kao {to su "volja za mo}", snaga li~nosti, snaga karaktera.Pojam mo}i u novovjekovnom mi{ljenju javlja se kao izrazdva bitna ~ovjekova odnosa – odnosa prema prirodi (mo}nad prirodom) i odnosa prema dru{tvu (mo} nad dru{tvom).Mo} nad prirodom ima tehnoznanstvena, a mo} naddru{tvom socijalno-politi~ka obilje`ja. Prva podrazumijevamogu}nost postupne slobode od prirodnih sila, a drugastalnu opasnost od pod~injavanja socijalnim i politi~kim si-lama. Ali, mo} nad prirodom i mo} nad dru{tvom me|usob-no su povezane, pa ih ne moèmo strogo odvajati. Vladavinanad ljudima u tijesnoj je vezi s vladavinom nad prirodnimizvorima, stvarima i obratno.Konstituiranje stanovitog oblika mo}i nad resursima aloka-cije (prirodni okoli{, sirovine, sredstva proizvodnje i tehnike,proizvedena dobra) i nad resursima autoriteta (prostorno-vremenska organizacija dru{tva, organizacija uzajamnihodnosa me|u ljudima, organizacija ‘ìvotnih prigoda’ za sa-morazvoj i samoizraàvanje) stvara pretpostavke za obliko-vanje politi~ke sfere i uspostavljanje dru{tvene dominacije.Pomo}u upotrebe znanja obje se vrste resursa organizirajui iskazuju kao nezamjenjivi instrumenti uve}avanja mo}i.Stoga, nejednakost distribucije izvora mo}i, koji se upotreb-ljavaju da bi se ostvarili stanoviti ciljevi, imaju za posljedicunejednakost mo}i, opravdano smatra Dennis H. Wrong usvojoj knjizi "Power" (Wrong, 1988:IX). Mo} nije zaseban izvorkoji posjeduju pojedinci ili skupine kao dodatak izvorimabogatstva, vje{tine, dru{tvenoga poloàja. Ona je tvorbena, ane pasivna snaga, pa se mora provoditi. Pomo}u znanja mo}prodire u sve razine dru{tvenoga ̀ ivota – od tijela i odgoja dorasta stanovni{tva. Sve razine dru{tvenoga ìvota postaju predmet njezineoblikotvorne snage. To je i ono {to Michael Foucault naziva

51BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

3 U tom smislu Michael Haralambos i Martin Holborn razlikuju: radikalnifeminizam, marksisti~ki i socijalisti~ki feminizam, liberalni feminizam,crni feminizam i postmoderni feminizam (Haralambos i Holborn,2002:136). Ovdje ne}emo sustavno navoditi osnovna obilje`ja navedenihfeministi~kih orijentacija. Zbog nepristrasnosti liberalnih feministicaisti~emo samo jednu opasku iz teksta o liberalnom feminizmu u navede-nom djelu. "Za liberalne feministice, nitko nema koristi od postoje}ih rod-nih nejednakosti; i mu{karci i ène trpe jer su potisnuti potencijali i èna imu{karaca. Primjerice, mnoge ène s potencijalom da budu uspje{ni ikvalificirani /vje{ti pripadnici radne snage ne dobivaju mogu}nost da razvi-ju svoje talente, dok su mu{karcima uskra}eni neki uìci bliskog odnosas vlastitom djecom" (Haralambos i Holborn, 2002:137).

52 BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

mikrofizika mo}i. U na~elu, kao i uop}e, u odnosima mo}i nepostoji binarna i sveobuhvatna opreka izme|u nositeljavlasti i podvla{tenih. Mo} djeluje kapilarno i posvuda4. Brojniodnosi snaga koji se oblikuju i djeluju u cijelom dru{tvu sluèop}oj rezultanti pribliàvanja, svrstavanja, homogeniziranja,udaljavanja, podjela, rascjepa. "Uvjet mogu}nosti mo}i, usvakom slu~aju stajali{te koje omogu}uje razumijevanjenjene provedbe, (...) je pokretno postolje odnosa snaga"primje}uje Foucault, "koje neprestano, svojom nejednako{-}u, dovode do stanja mo}i (kurziv, F.N.), no uvijek ograni~e-nih i nepostojanih" (Foucault, 1994:65).Max Weber prepoznaje pojavu mo}i tamo gdje onapotvr|uje "svoju volju nasuprot otporu drugih", {to je bliskoVoltaireovom shva}anju mo}i kao nastojanja "da drugi ~inekako se meni svidi". Strausz-Hupe u mo}i prepoznaje"vlast ~ovjeka nad ~ovjekom" (Arendt, 1996:177).John Kenneth Galbraith u "Anatomiji mo}i" (Galbraith,1987) razmatra mo} s tri aspekta: s aspekta prinude –ka`njavanja ili prijetnje kaznom onima koji se ne èlepod~initi (kondigni oblik mo}i); s aspekta poticaja – onimakoji se èle pod~initi nudi se pozitivna, afirmativna nagra-da ili pohvala (kompenzacijski oblik mo}i); i tre}i aspekt jeuvjeravanje i odgoj kojim se mijenjaju uvjerenja onih kojise èle pod~initi (kondicionirani oblik mo}i).[to je, prema utjecajnom ameri~kom poslovnom magaz-inu Forbesu, bilo odlu~uju}e za svrstavanje na popisnajmo}nijih èna na svijetu?

NAJMO]NIJE @ENE NA SVIJETUDa bi netko bio popularan, bogat i mo}an, mora imati prist-up va`nijim institucijama. Institucionalne pozicije koje ljudizauzimaju, "dobrim dijelom i uvjetuju njihove izglede zastjecanjem i o~uvanjem vrijednosti kao {to su vlast, bogat-stvo i presti`" (Mils, 1964:13).Utjecajni ameri~ki poslovni magazin Forbes objavio jesredinom 2004. popis najmo}nijih èna na svijetu. Con-

doleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost predsjed-nika SAD-a5, "princeza ratnik", kako je nazivaju mediji zbognjene klju~ne uloge u ratu SAD-a protiv Afganistana i Iraka,progla{ena je najmo}nijom ̀ enom na svijetu. Odmah iza njeje zamjenica premijera NR Kine Wu Ji. Cherie Blair, supru-ga britanskog premijera Tonyja Blaira, najmo}nija je ènau Britaniji?6 Mo}nija je i od britanske kraljice, a dvanaestapo mo}i me|u ènama u svijetu. Tre}e mjesto pripalo jeSoniai Gandhi, udovici pokojnog predsjednika Indije RagivaGandhija. êtvrta je supruga aktualnoga ameri~kog pred-sjednika Laura Bush, a peta njezina prethodnica, HilaryClinton. Me|u prvih deset nalaze se i dvije predsjednice –Indonezije, Megawati Sukarnoputri i Filipina, Glorie Maca-pagal-Arroyo. Listu deset najmo}nijih zatvara Carly Fiorina,{efica Hewlett-Packarda.7

Prema Forbesu za ocjenjivanje su kori{teni razli~iti para-metri, kao {to su trenutni dru{tveni poloàj i cjelokupniìvotopis ocjenjivanih osoba do brojnosti pojavljivanja u me-dijima i sfere utjecaja. Autori teksta u Forbesu prvo mjestoCondoleezze Rice kao najmo}nije ène svijeta obrazlaù~injenicom da je ona "imala klju~nu ulogu u planu vo|enjaSAD-a u dva rata te u svim konzekvencama koje su iz njihproiza{le." Osim toga Riceova je imala i ima veliko pov-jerenje aktualnog predsjednika Georgea Busha. KineskinjaWu predstavljena je kao "nova zvijezda" Kineske komunis-ti~ke partije. Wu se osobito istakla u pregovorima o trgovi-ni Kine s Ruskom Federacijom koje je iznimno uspje{noprivela kraju. Istaknuto je da je njezina najve}a pobjeda bilaulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju, ~ija su vra-ta Kinezima bila dugo zatvorena. Indijka ro|ena u Italiji Sonia Gandhi tre}e mjesto najmo}nijihèna na svijetu moè zahvaliti tomu {to je odvela Kongresnustranku do velike pobjede na op}im izborima u svibnju 2004.Dodatno po{tovanje i bodove Gandhi je dobila zato {to jeodlu~ila da mjesto premijera prepusti Manmohanu Singhu.Osim vlastitih zasluga za pripadaju}i dru{tveni poloàj i mo}u vrhu najmo}nijih èna svijeta, osim pristupa va`nijimdru{tvenim institucijama; iza nekih od tih èna nalaze se, ilisu se nalazili, njihovi mo}ni muèvi; ili neke druge mo}neosobe. Iza Laure Bush bio je tada{nji predsjednik SAD-a injen mu`, George Bush; iza Hilary Clinton, tada{nji pred-sjednik SAD-a i njen mu`, Bill Clinton; iza Cherie Blair,

4 "Mo} je posvuda, to ne zna~i da ona sve obuhva}a, ve} da odasvud dolazi. A‘odre|ena’ mo}, po onome {to je u njoj trajno, repetitivno, inertno,samoreproduktivno samo je zbirna posljedica koja se ocrtava na osnovisvih tih nepostojanosti, splet koji se oslanja na svaku od njih i uzvratno ihnastoji u~vrstiti" (Foucault, 1994:65).

5 Nakon ostavke ameri~koga dràvnog tajnika za vanjske poslove, ColinaPowella, sredinom studenog 2004., mo}na èna iz sjene CondoleezzaRice, naslijedila ga je po~etkom 2005.

6 Prema ~asopisu Forbes mo} Cherie Blair potje~e iz ~injenice da je ona"britanska prva dama" koja ima veliki utjecaj "iza scene". Navodno daje Cherie odgovorila muà od toga da ode s vlasti i prepusti primamljivpoloàj svom glavnom suparniku u laburisti~kim redovima, ministrufinancija Gordonu Brownu.

7 "Ina~e na listi se nalaze i ène iz svijeta zabave i show businessa tekraljice i ostale plemkinje. Od èna plave krvi, najvi{e je plasirana jor-danska kraljica Rania, na 13. mjestu, dok je britanska kraljicaElizabeta II. tek 22. âk jedno mjesto iza barunice Margaret Thatcher.Od ‘zabavnjaka’ najbolje su plasirane Oprah Winfrey kao 62. ispisateljica knjiga o Harryju Potteru JK Rowling, koja je na 85. mjestu"(http://www.htnet.hr/vijesti/svijet/page/2004/08/23/0527006.html)

Samo je 11 èna me|u 457 dobitnika Nobelovenagrade, od njezina ustanovljena do kraja dvade-setog stolje}a. (...) ^lanica nacionalnih akademi-ja znanosti u svim je zemljama vrlo malo, (...), aHAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u tesvjetske trendove. Najve}i udio èna u svom~lanstvu imaju turska (14.6%), islandska (12.3%),latvijska (11,6%) i norve{ka (11.1%) akademijaznanosti" (...) (Prpi}, 2004:62).

tada{nji premijer Velike Britanije i njen mu`, Tony Blair, itd. Da su se ène koje nose atribut "najmo}nije" ène svijeta usvome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskihodnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le na popisunajmo}nijih èna svijeta. Zato se koncept roda povezuje i sostalim dru{tvenim sustavima; kao {to su politika, gospo-darstvo, mo}.

(IZA)ZOV PRIVILEGIJA I PRESTI@A POLITI^KE MO]IWrong razlikuje ~etiri posebna oblika mo}i kao namjernog idjelotvornog utjecaja. To su snaga, manipulacija, uvjerava-nje i vlast. Razmotrit }emo, ukratko, vlast kao oblik funkcio-niranja mo}i.Povezivanje mo}i s promicanjem vlastitih interesa temelj jeve}ine suvremenih analiza mo}i. U tom smislu nastoji se iz-boriti, ~esto i nedopu{tenim sredstvima, za {to povoljnijidru{tveni poloàj koji }e omogu}iti ve}u i djelotvorniju mo}.Tako se mnogi nastoje izboriti ne samo za {to ve}u mo} nov-ca, nego i politi~ku mo} koja u sprezi s prvospomenutomafirmira vladavinu plutokracije. Stoga je bavljenje politikomodavno postalo najunosnije i najpopularnije zanimanje. Od patriotskih motiva i zalaganja za op}e dobro u du`nosti po-jedinih zastupnika u Hrvatskom saboru, na primjer, gotovoni{ta nije ostalo. Ili kako je to metafori~ki i lucidno kazao Ma-urice Duverger: "Nikakvog utjecaja nemaju religije u kojimasu sve}enici manji vjernici od pastve" (Duverger, 2001.229). Naprotiv, politika, kao i ekonomija, po~inje funkcionirati natrì{nim na~elima. To potvr|uju i neke politi~ke afere uHrvatskoj krajem 2004., ~iji akteri zahvaljuju}i medijima ra-zotkrivaju sami sebe. Tako saznajemo da su neki vlastoljup-ci bili spremni dati stotinu tisu}a eura za saborski mandat.Neodoljivom (iza)zovu privilegija i prestià politi~ke mo}i,odolijevaju vrlo rijetki. Atraktivnosti mo}i dru{tvenog poloà-ja koja se sve vi{e svodi na mo} novca ne odolijevaju ni oso-be s iznimno uspje{nim znanstvenim, umjetni~kim, poslov-nim, sportskim karijerama, bez obzira na spolnu pripadnost. Antropolog David Gilmore, prema Fritjofu Capri, prou~avaoje slike mu{kosti diljem svijeta – ‘mu{ke ideologije’, kako ihnaziva – i na{ao je zapanjuju}e kroskulturalne sli~nosti (Ca-pra, 2004:234). Osim poznatih obilje`ja mu{kosti – fizi~kesnage, ~vrsto}e i agresije, Gilmore otkriva da "pravi" mu{-karac, tradicionalno, vi{e stvara nego tro{i, vi{e daje nego{to uzima; mu{karci sluè drugima, ~ak su pretjerano veli-kodu{ni (Capra, 2004:234). Vremenom se mu{kost po~ela mjeriti posjedovanjem ma-terijalnog bogatstva – zemlje, stoke i novca, te putem mo}inad drugima, posebice nad ènama i djecom. "U moder-nom dru{tvu", prema Gilmoreu, "mu{ka se ‘veli~ina’ sve vi-{e mjeri materijalnim bogatstvom: ‘Pravi mu{karac u in-dustrijskom dru{tvu je tako|er i najbogatiji mu{karac u ~et-vrti, najuspje{niji, najkompetentniji (...) On ima najvi{e ono-ga {to dru{tvo èli ili treba’" (Capra, 2004:234). Tako mu{-karci, ~esto i svojim povla{tenim dru{tvenim poloàjem,marginaliziraju i diskriminiraju ène.

DISKRIMINACIJA @ENA @ene kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, diskri-minirani su ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svije-

ta, osobito u zemljama u razvoju. Razdiobe izme|u èna imu{karaca nastale su djelovanjem socijalnih i politi~kih~initelja.Vi{e istraìvanja na koja se poziva Joan Wallach Scott otkri-la su "da je apstraktni pojedinac, temelj liberalne demok-racije, mu{ko (...); deklaracije o ljudskim pravima pokazalesu, u svojoj namjeni i u praksi, da su ograni~ene na mu{kar-ce (...); odre|ene profesije i aktivnosti (me|u njima je kaotakva dominantna znanost) ponovno su prikazane kao mu{-ke; (...) a oznaka ‘radnik’ se na koncu odnosi na proizvodnusposobnost i vje{tinu mu{karaca iako malokad nosi u sebijasnu oznaku za vje{tine i iskustvo ‘radnice’ (...)" (Scott,2003:249). Podre|eni dru{tveni poloàj èna razmotrit}emo na nekoliko primjera diskriminacije znanstvenica.

(Ne)vidljivi profesionalni plafonZa profesionalni poloàj znanstvenica u literaturi se koristimetafora stakleni plafon (glass ceiling). "Ne radi se o stro-pu", poja{njava Katarina Prpi}, autorica knjige ‘Sociolo{kiportret mladih znanstvenika’ (2004.), "nego o plafonu u zna-~enju najvi{e to~ke ili gornje granice, pa metafora slikovitoiskazuje nevidljive granice profesionalnom postignu}uistraìva~ica" (Prpi}, 2004:61). Empirijska istraìvanja profesionalnoga poloàja i ulogeznanstvenica, bez obzira na njihova teorijska polazi{ta, ko-ri{tenje metoda, bez obzira na {irinu i dubinu razmatranihistraìva~kih problema, te ostala obilje`ja sociokulturneslike pojedinog dru{tva do{la su do istih ili vrlo sli~nihosnovnih rezultata. Prema Katarini Prpi} (Prpi}, 2004.), dugoro~no suàvanjespolnih (rodnih, op.a.) razlika je neprijeporno. Gledane u po-vijesnoj perspektivi one se smanjuju, ali dana{nji poloàj iuloga èna u znanstvenim organizacijama i zajednicama,prema brojnim empirijsko-istraìva~kim nalazima, pokazu-ju zamjetna zaostajanja za njihovim mu{kim kolegama.

53BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

Da su se ène koje nose atribut "najmo}nije" ène svijetau svome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskihodnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le napopisu najmo}nijih èna svijeta. Zato se koncept rodapovezuje i s ostalim dru{tvenim sustavima; kao {to supolitika, gospodarstvo, mo}.

54 BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

Polaze}i od navedenog istraìvanja (Prpi}, 2004), koje se te-melji na respektabilnom broju izvora uglednih svjetskih ihrvatskih autora, razmotrit }emo profesionalnu marginali-ziranost znanstvenica. Koliko je ta marginaliziranost pojavaimanentna pro{losti ili/i sada{njosti, zaklju~imo iz tekstakoji slijedi.

Istraìva~ice sporije i rje|e od istraìva~a stje~u..."Istraìva~ice sporije i rje|e od istraìva~a stje~u znanstve-ne stupnjeve i, posebice (naj)vi{a znanstvena i nastavna zva-nja (...). Stoga je njihova kvalifikacijska struktura lo{ija, audio me|u nositeljima visokih zvanja jo{ manji od zastuplje-nosti u ukupnom istraìva~kom kadru. [tovi{e, (i) tu se for-mira tipi~na profesionalna piramida: {to je vi{e zvanje, ènaje to manje. Tako je prosje~an udio èna u ukupnom profe-sorijatu zemalja EU u 1999. godini bio 26%. Pad udjela jeo~it od docenata, me|u kojima je bilo 32% èna, premaizvanrednim i pogotovo redovitim profesorima – 28% i 11%èna (Laafia i Larsson, 2001:5).8 Jasno je da su razlike me|u~lanicama Unije velike, pa je èna me|u redovitim sveu~i-li{nim profesorima u 2000. godini bilo od minimalnih 6.2% i6.3% u Austriji i Nizozemskoj do maksimalnih 19% u Fin-skoj i 19.3% u Portugalu (...)" (Prpi}, 2004:61-62).

Zaostajanje znanstvenica za znanstvenicima o~itujese i u dobivanju ostalih kolegijalnih priznanja Navodimo primjere zaposlenja na "(...) uglednim sveu~ili{ti-ma ili u drugim visokorangiranim znanstvenim institucijama,trajni akademski/sveu~ili{ni poloàji, ~lanstvo u nacionalnim(i inozemnim) akademijama znanosti, nacionalne i me|u-narodne znanstvene nagrade, presti`ne stipendije i sli~no.(...) Samo je 11 èna me|u 457 dobitnika Nobelove nagrade,od njezina ustanovljena do kraja dvadesetog stolje}a. (...)^lanica nacionalnih akademija znanosti u svim je zemljamavrlo malo, (...), a HAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u tesvjetske trendove. Najve}i udio èna u svom ~lanstvu imajuturska (14.6%), islandska (12.3%), latvijska (11,6%) i norve{ka(11.1%) akademija znanosti" (...) (Prpi}, 2004:62).

Sudjelovanje èna u razdiobi organizacijske mo}itako|er je minimalno@ene razmjerno rijetko zauzimaju visoke pozicije u strukturimo}i i utjecaja u znanstvenim i istraìva~kim institucijama. Tose odnosi ~ak i na rukovode}e poloàje na razini pojedinihorganizacijskih jedinica u istraìva~kim ustanovama, a nek-moli na rukovo|enje cijelom ustanovom, isti~e Prpi} poziva-ju}i se na brojna izvore. U Njema~koj ène zauzimaju 5%rukovode}ih poloàja u industrijskim istraìva~kim institucija-ma; a ukupan udjel ̀ ena me|u menadèrima u industrijskomsektoru dvostruko je ve}i – 11%. Samo 3% inènjerki prema15% inènjera u Francuskoj obna{a visoke hijerarhijske uloge(Prpi}, 2004:62).9 Sudjelovanje èna u razdiobi organizacijskemo}i je sve manje, {to je rukovode}i poloàj vi{i.

@ena je malo i u strukturi mo}i u znanstvenoistraì-va~koj djelatnostiRije~ je o ulozi èna u znanstvenim zajednicama, bilo da seradi o va`nim i utjecajnim tijelima nacionalnih akademija,znanstvenih dru{tava, u savjetima/uredni{tvima znanstve-nih ~asopisa i publikacija, u recenzentskim panelima/gru-pama, ili je rije~ o financijskoj potpori za rad na istraìva~-kim projektima. I u tijelima Europske unije (EU), koja odlu~uju o znanstvenoj itehnolo{koj politici, svega je nekoliko èna. U Europskojskup{tini za znanost i tehnologiju10 u 1997. godini bilo je sa-mo 7% èna. Pozivaju}i se na jedan izvje{taj Europske komi-sije iz 2000. godine, Prpi} isti~e da je zastupljenost znan-stvenica u pravilu malena i u tijelima nacionalnih agencija zafinanciranje znanstvenih istraìvanja ~lanica EU. Izuzeci susavjeti za biomedicinska istraìvanja u nekim zemljama.

Slabija pla}enost znanstvenica nego znanstvenika Znanstvenice su slabije pla}ene nego znanstvenici, ~ak i zaposao istoga ranga."(...) istraìvanje jaza u pla}ama izme|u ameri~kih znan-stvenika i znanstvenica pokazalo je da se razlike koje se narazini sustava istraìvanja i razvoja smanjuju – od 28% u1979. do 23% u 1995. godini - i po izvedenim kontrolamaindividualnih i kontekstualnih faktora ipak ne gube, madasu manjeg opsega" (Prpi}, 2004:63).Tako redovite profesorice na elitnim sveu~ili{tima udru{tvenim i bihevioralnim znanostima u SAD-u imaju za10% manje pla}e od svojih kolega istoga ranga iz isteustanove (Prpi}, 2004:63; Long, 2001:216).Predsjednik ameri~kog sveu~ili{ta Harvard, Lawrence H.Summers, govore}i na konferenciji o ekonomiji, "izjavio jeda priro|ene razlike izme|u spolova mogu objasniti za{tomnogo manje èna ostvari uspje{ne karijere u znanosti imatematici, za razliku od mu{karaca."11 Navedena izjavaSummersa, vjerojatno nije tipi~na za sve njegove ameri~kekolege, znanstvenike i sveu~ili{ne nastavnike, ali je zabri-njavaju}a i neshvatljiva.

Ne diskriminiraju ène samo mu{karci, nego i èneNavodimo jedan primjer u kojem èna diskriminira ènu,zahvaljuju}i nacionalnim i vjerskim predrasudama, svomdru{tvenom poloàju i mo}i koja proizlazi iz njega. Na natje~aj jedne zagreba~ke osnovne {kole za zamjenuprivremeno odsutne nastavnice javila se nezaposlena nas-tavnica.12 Kandidatkinja je ispunjavala sve uvjete natje~aja –imala je zakonom predvi|enu stru~nu spremu, pedago{kuizobrazbu, poloèn stru~ni ispit. Imala je i vi{e od toga –vi{egodi{nje iskustvo u nastavi za predmet za koji se natje-cala, te zahvalnicu za sudjelovanje na ùpanijskom natjeca-nju u~enika iz istog predmeta. Nakon {to je ravnateljica saz-nala da kandidatkinja ispunjava sve uvjete natje~aja predvi-|ene zakonom, upitala ju je: "A koje ste nacionalnosti"?

8 Laafia, Ibrahim and Anna Larsson (2001): Women in public research andhigher education in Europe. Eurostat. Statistics in focus, Science andtechnology, (9-7):1-7.

9 EC – European Commission (2003b): Women in industrial research:Anlysis of statistical data and good practices of companies. Luxem-burg: European Commission, Office for Official Publications of the

European Communities.10 European Science and Technology Assembly.11 Jutarnji list, 19. sije~nja 2005., str. 64.12 Nezaposlena nastavnica je po~etkom devedesetih godina pro{loga

vijeka, tako|er, bila `rtva nacionalne i vjerske isklju~ivosti. Protjeranaiz svoga doma u Bosni i Hercegovini ostala je ìvjeti u Zagrebu.

55BEHAR 98

ESEJ: TOKOVI MISLI

"Hrvatske", odgovorila je gospo|a. "A vjeroispovijedi"?, pri-upitala je ravnateljica. Gospo|a nije bila katoli~ke vjeroispovi-jedi i poku{aj zaposlenja nije uspio. Odlu~ili su uvjeti koji nisupredvi|eni zakonom. Odlu~io je Conditio sine quae non rav-nateljice – katoli~ka vjeroispovijed. I ovaj primjer pokazuje daje mo}, bez pravde, nasilje. Rije~ je o diskriminaciji zbog"pogre{ne" vjeroispovijedi koju kandidatkinja, prema kriteri-ju nacionalno i vjerski pristrasne ravnateljice, nije smjelaimati. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi ravnateljica postupila uslu~aju da je kandidatkinja, primjerice, bila ateistica. "Svaka privilegirana skupina" isti~e Max Weber, "razvija ‘mit’o svojoj prirodnoj i po mogu}nosti ‘krvnoj’ nadmo}i" (Weber,1999:63). Krv je bila i ostaje bitnom vrednotom i zna~ajnimelementom u mehanizmima mo}i – u njezinim manifesta-cijama i ritualima; osobito u dru{tvima u kojima postoji nag-la{ena, otvorena ili prikrivena, nacionalna, vjerska i rasnadiskriminacija.A {to re}i o pojavama {utnje intelektualne i gotovo ~itave jav-nosti u dru{tvu u kojem srednjo{kolska profesorica13 radikao higijenska radnica i napla}uje upotrebu javnog zahoda;{to re}i o diplomiranim inènjerima koji su se prekvalificiraliu zanimanje voza~ tramvaja i voze tramvaj, o diplomiraniminènjerima i ostalim visokoobrazovanim kadrovima koji radekao trgovci na tr`nicama, o doktoru znanosti koji je poloìoispit za voza~a teretnih automobila kako bi zara|ivao za ìvot,o ... I sve to dok se nagra|uje kriminalno, a ka`njava moral-no –poèljno pona{anje. Sve se to doga|alo, ili se jo{ uvijekdoga|a i u Hrvatskoj, upravo u Zagrebu. Zabluda je da }e biti velike koristi od organiziranja mega kon-gresa znanstvenika; od kojih se o~ekuje pokretanje neisko-ri{tenog znanja, pozivanje prije svega, mladih znanstvenikaiz inozemstva da se vrate u zemlju i tako stvore kriti~nu ma-su znanja koje }e proizvoditi mo}; ako, kako to kaè JosipKozarac u "Mrtvim kapitalima", "(...) truhnemo u komodnosti,jer ne}emo da znamo da je ~ovjek, najvredniji kapital u svakojzemlji" (Kozarac, 1979). ôvjek, bez obzira na spol/rod, rasu,naciju, vjeroispovijed.

Umjesto zzaklju~kaRod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa izme|u spolova.Upu}uje na artikuliranje mo}i, na borbu za bolji dru{tvenipoloàj. Dru{tveni poloàj, upotreba znanja, sfera utjecaja,va`nost i zna~aj poslova koje obavlja stanovita osoba, us-pje{nost u privatnom ìvotu i javnom djelovanju, pojavljivan-je/eksponiranje u medijima, neki su od elemenata koji odlu-~uju o posjedovanju, ja~anju i upotrebi mo}i. Tko je u povla{tenom dru{tvenom poloàju smatra ga legi-timnim. On svoj vlastiti poloàj prihva}a kao ne{to sasvim‘prirodno’ i zasluèno. êsto se tu|i inferiorni poloàj, tako-

|er, smatra ‘prirodnim’ i zasluènim. Osim ostalih i pojedinemo}ne, privilegirane, nacionalno i vjerski pristrasne osobe,me|u njima i ène, te privilegirane dru{tvene skupine opte-re}ene su negativnim predrasudama i stvaraju mit o "krvnoj~isto}i, superiornosti i isklju~ivosti", {to tako|er zna~ajnoutje~e na diskriminaciju oba spola/roda.@ene su kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, dis-kriminirani – ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svije-ta, osobito u zemljama u razvoju.14 U prevladavanju diskrimi-nacije èna nu`na je izgradnja i njihova individualnog i kolek-tivnog identiteta. Pritom bi osnovni materijal za tu izgradnjubio podre|en dru{tveni poloàj èna i insuficijentnost njihovemo}i.15

Razumljivo je da navedeni oblici izgradnje identiteta,tijekom vremena, podlijeù promjenama; da identitet otpo-ra, na primjer, moè postati legitimiraju}i identitet, kako biracionalizirao svoju dominaciju, itd. Usto, Manuel Castellssmatra da niti jedan identitet nema, per se, naprednu ilinazadnu vrijednost izvan svoga povijesnog konteksta.Nema istinske demokracije i slobode, nema rodne jedna-kosti i razli~itosti, bez jednakopravne raspodjele i upotrebepoliti~ke i ine mo}i. Stoga te institucije p(ostaju) jedan odnajva`nijih izazova ne samo nacionalnim vladama, nego i in-stitucijama civilnoga dru{tva, intelektualnoj i ~itavojdru{tvenoj javnosti.

LiteraturaArendt, Hannah, (1996.): Eseji o politici, Zagreb, Antibarbarus.Duverger, Maurice (2001.): Politi~ka sociologija, Osijek – Zagreb - Split,

Panliber.Capra, Fritjof (2004.): Skrivene veze, Znanost o odrìvosti: objedinjavanje

biolo{ke, spoznajne i dru{tvene dimenzije ìvota, Zagreb, Liberata.Castells, Manuel (2002.): Mo} identiteta, Informacijsko doba, Ekonomija,

dru{tvo i kultura, Svezak II., Zagreb, Golden marketing.Foucault, Michel (1994.): Znanje i mo}, Zagreb, Globus.Galbraith, J. Kenneth (1987.): Anatomija mo}i, Zagreb, Stvarnost.Haralambos, Michael; Holborn, Martin (2002): Sociologija, Teme i perspektive,

Zagreb, Golden marketing.Harmon C. Christopher (2002.): Terorizam danas; posebno me|unaslov: Uloga

ène terorista (str. 227-239), Zagreb, Golden marketing.Kozarac, Josip (1979.): Mrtvi kapitali, Zagreb, Mladost.Long, J. Scott (ed) (2001.): From Scarcity to Visibility: Gender Differences in the

Careers of Doctoral Scientista and Engineers. Washington, D.C.: NationalAcademy Press.

Mils, Rajt (1964.): Elita vlasti, Beograd, Kultura.Mutahheri, Murtada (1997.): Prava ène u islamu, Zagreb, Me{ihat Islamske

zajednice u Hrvatskoj. Prijevod: Murtada Mutahhari, The Rights of Women inIslam, Teheran, World Organization for Islamic Services.

Novali}, Fahrudin (2003.): Rasipanje budu}nosti, poglavlje: Bioeti~ka diskrimi-nacija èna – Rasipanje njihovih svestranih mogu}nosti, Zagreb, Alinea.

Prpi}, Katarina (2004.): Sociolo{ki portret mladih znanstvenika, Zagreb, Institutza dru{tvena istraìvanja.

Scott, Joan Wallach (2003.): Rod i politika povijesti, Zagreb, @enska infoteka.Sklevicky, Lydia (1996.): Konji, ène, ratovi, Odabrala i priredila Dunja Rihtman

Augu{tin, Zagreb, @enska infoteka.Weber, Max (1999.): Vlast i politika, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.Wrong H. Dennis (1988.): Power, With a New Preface, Oxford, Basil Blackwell.Yuval-Davis, Nira (2004.): Rod i nacija, Zagreb, @enska infoteka.

13 Prema jednom dnevnom listu u Hrvatskoj na blagajni javnog zahodana Trgu bana Jela~i}a u Zagrebu radila je, ili jo{ uvijek radi, profesor-ica zemljopisa.

14 @ene zahtijevaju politi~ku mo} na zakonit na~in, ali je nastoje izboriti i~inom nasilja protiv nevinih – ~inom terorizma. "Njihova zna~ajnabroj~ana nazo~nost u ve}ini teroristi~kih i pobunjeni~kih skupina" prim-je}uje Christopher C. Harmon, "izazov je nekim pretpostavkama o raz-likama izme|u mu{karaca i èna u mnogim dru{tvima, i potvr|ujesna`nu privrènost nekih èna politi~kim, ekonomskim i dru{tvenimpitanjima, od anarhizma do prava ìvotinja" (Harmon, 2002:197).

15 Manuel Castells (Castells, 2002:16-22) razlikuje tri oblika i izvora izgrad-nje identiteta: legitimiraju}i identitet, identitet otpora i projektni identitet.

Legitimiraju}i identitet uvode dominantne dru{tvene institucije snamjerom da pro{ire i racionaliziraju svoju dominaciju u odnosuprema dru{tvenim subjektima. Identitet otpora organiziraju oni sub-jekti koji su marginalizirani i diskriminirani u dru{tvu; subjekti kojimase dominira. Njihov se otpor ogleda u prevladavanju dominacije kojuuspostavljaju dominantne dru{tvene institucije.Projektni identitet se izgra|uje kad dru{tveni subjekti, temeljem njimadostupnih kulturnih materijala grade novi identitet kojim se redefinira nji-hovo dru{tveni poloàj u dru{tvu. Pritom, oni traè preobrazbu ~itavedru{tvene strukture. "To je, na primjer, slu~aj kad feminizam iza|e izrovova identiteta otpora i prava èna kako

56 BEHAR 98

PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

Navikao je svake ve~eri da sjedi u svojoj omi-ljenoj kafani, stavlja kutiju crnih cigara na stoli da, po obi~aju, naru~uje kafu s mlijekom.Trlja cigaretu prorje|uju}i njen gusti duhanprije nego {to po~ne pu{iti. Sam je u ovomgradu. Njegovi malobrojni prijatelji dolaze muiz rodnog grada ili se s njima tamo vi|a prekovikenda. Za lijepog vremena, sjedi na terasikafane i promatra prolaznike ili se, pak, preda-je meditaciji. Njegova spava}a soba je obojenau tamnosme|u, zavjese su crne i guste, spu{-tene i danju i no}u; druga soba je njegov ate-lje – tamnoruì~asta, sa prozirnim svijetlopla-vim zavjesama. Uve~er, kada se vra}a ku}i,pije ~a{u toplog mlijeka ili supu u koju dodaje~ehno izgnje~enog ~e{njaka. Ve}ina pribora jeu njegovoj kuhinji od grn~arije ili drveta.Namje{taj u spava}oj sobi, jednostavan i sta-rinski, nabavio je u prodavnici rabljenih stvari.I krevet je drveni. Izuva cipele i u mraku sjedana sofu na podu. Dok pu{i, slu{a azijsku na-rodnu muziku, ili klasi~nu, evropsku. U pono}ima svoju seansu. Ulazi u kov~eg obu~en uko{ulju i pantalone, bos. Zatim zatvara pok-lopac. Kov~eg ima otvore sa strana i na pok-lopcu. ‘’@ivi le{, a ne mrtvac koji ìvi’’, tako

veli za sebe. Kada ustane iz svog mauzoleja,ulazi u atelje da radi.

***Zaustavio se ispred njega, prljave odje}e, sbradom, ozbiljan, mr{av. Pogledao ga je pa`-ljivo, zatim mu se pribliìo, uzeo ga za ruke isna`no poljubio. Ispravio se i rekao: - Ve} dugo vremena te traìm u svojim snovi-ma. Nikada se vi{e ne}emo sresti. Sigurno!Uputio mu je duboki pogled, a zatim nastavios masom prolaznika. Ostao je na trenutakza~u|en. Neki mu se nasmija{e sa terase ka-fane. Drugi se zaustavi{e zure}i u njega ismije{e}i se. Konobar ga upita:- Gospodine Nadile, {ta to bi s njim?- Ne znam. - Da li vas poznaje?- Ne znam.- ûdno. I àlosno. Sigurno je poludio. Ovajgrad se pretvorio u grad lu|aka.Posjetioci nastavi{e {aptati okre}u}i se pre-ma Nadilu. Konobar je stao ta~no ispred nje-ga. Nesvijesti mu se. Magli mu se pred o~i-ma. Iza|e iz kafane. Pogled mu se polako bis-trio dok je sporo kora~ao.

***Pribliìo mi se, a onda me iznenadio pita-njem:- Ho}e{ li po}i sa mnom?- [ta si rekao?- Ako ho}e{, po|i sa mnom. Izrazito mr{av, ozbiljan, ~iste odje}e, gledaome prodorno u o~i, pa re~e:- Ve} dugo vremena te traìm. Imam silnu è-lju da bude{ moja. Mo`da se vi{e ne}emosresti. Po|i sa mnom. @elim te. Otkrit }u titajnu koja }e ti mo`da biti va`na.- Jesi li lud?- Imam za tebe jednu veliku tajnu.- Potraì lu|akinju kao {to si ti da joj otkrije{svoju veliku tajnu.Nasmijala sam mu se i krenula dalje okre}u}ise da vidim da li me prati.

***Zaustavljao sam i neke druge. Ismijavale sume i vrije|ale. U blizini [pansko-marokanskebanke vidio sam na ulazu zgrade nju: plavu,tu`nu, blijedu, izgubljenu i neupadljivu. Tak-vu figuru volim. Odje}a joj nije pripijena uztijelo. Mrzim kad nose pantalone. Razmi{ljao

Mohammed SShoukri

Kov~egPrevela: Lejla SSunagi}

sam da je uzmem sna`no za ruke, kao {to jemene stisnuo onaj lu|ak, i da je poljubim.Mo`da ne}e po}i ako tako uradim. Bit }e do-voljno ono {to sam rekao i drugima:- Ho}e{ li po}i sa mnom?- Kuda? - U moj stan.Dala mi je da ponesem njenu korpu punuodje}e, a ona je i{la pored mene. Kod ulaznihvrata je prije ulaska pogledala u {estosprat-nicu. Otvorio sam joj vrata lifta, a zatim samjoj dao korpu.- Pritisni broj 3. Ja sam navikao stepenicama. U{ao sam prije nje i upalio lampu u hodniku.Dao sam joj znak da u|e u mra~nu spava}usobu. Jedan snop svjetla je prodirao iz hodni-ka. Sjeo sam na nisku sofu i upalio maluplavu lampu.- Imam pivo, viski, dìn.- Vino, ako ima{.- Si}i }u u prodavnicu da ga kupim.Kada je iza{ao, pa`nju mi privu~e neki dugu-ljasti predmet. Promatrala sam ga nekolikotrenutaka. Postadoh radoznala. Ustala sam ipribliìla mu se. Jo{ jednom sam ga pogle-dom procijenila prije nego {to sam ga dodir-nula. Drhtavom rukom sam s njega sklonilabijeli pokriva~ – kosa mi se nakostrije{i, za-drhta mi tijelo! Otr~ah zadihana prema vrati-ma da ih otvorim. Osjetih neku neobja{njivusnagu kako me vu~e nazad. Zateturah se,skoro da padnem. Silazila sam niz stepenice,preska~u}i, zapinju}i. Svjetlo se ugasi.Udarih u zid. Uhvatila sam se za ogradu. Vra-ta jednog stana se otvori{e. Zaustavih seskamenjena. Iz jedne osvijetljene ta~ke po-javi se djevojka. Pozdravila sam je. Klimnulami je glavom i upalila svjetlo u stubi{tu. Mojauznemirenost se sti{ala. Silazila sam polako,a djevojka je i{la iza mene. Sudarih se s njimna ulaznim vratima. Djevojka je pro{la porednas.- [ta se desilo? Ne}e{ ostati?Izustila sam isprekidanim glasom:- Ne... Hvala... Idem.Izvadio je iz dèpa 50 dirhema i stavio mi uruku.Pogledala sam ga ne{to smirenija. Suzdràlasam se da ne zapla~em, ali me je jo{ uvijekbilo strah. Zahvalila sam se i oti{la. Upalio je lampu ostaviv{i svjetlo u hodniku.Sjeo je da zapali cigaretu i popije vina koje jekupio za nju. Slu{a ezan jacije iz daljine. Voliga vi{e od sabaha. Produbljuje njegovu sa-mo}u, kako on tvrdi. Pogledao je prema nje-noj korpi i kov~egu s kojeg je spao pokriva~. @iv insan vi{e voli da umre, a mrtav bi volio

da je jo{ uvijek ìv. Volim ènu koja sanja dabih joj mogao oteti njen san. Zapravo, èna jeoteti san. Tako je ljep{e. Rije~ima ne mogu opisati svoj gnjev. Boji{ semrtvaca, a mo`da si ga sama ubila! Luta{ulicama ovog grada kao {to lutaju bijesni psi,a meni je muka od vlastitog ìvota.

***Predve~er se vratio u svoj stan da se odmori.Te ve~eri nije imao posla. Iza vrata je na{aomaramu kojom se njegova sestra pokriva.Dolazi jednom ili dva puta mjese~no da muo~isti stan i uredi razbacane dijelove namje{-taja. Zatekao je i brata i sestru. U kaminu sugorjele gran~ice, a pored kamina je leàlahrpa od komada kov~ega. Brat je ~eki}emrazbio kov~eg. Gledali su ga iznena|eni dokje on promatrao plamen, a zvuk pucketanjagran~ica mu raspirivao tugu na licu. Zavjesesu bile spu{tene. Zraci proljetnog sunca os-vjetljavali su jedan dio sobe. Htio je dasjedne, ali se sjeti slike kov~ega, pa ljutitoode u svoj atelje. Na{ao je sliku na svommjestu. Vratio se u dnevnu sobu i sjeo. Zapa-lio je cigaretu gledaju}i zami{ljeno u dijelovekov~ega koji gore i one koji jo{ nisu gorjeli. Aonda ga brat upita:- [ta se desilo s tobom?Pokazao je prema komadi}ima kov~ega.- Eto, to mi se desilo.- [ta zna~i kov~eg u ku}i?- Kupio mi ga je ~ovjek koji voli kov~ege damu ga naslikam.- Da li kov~eg mora biti pred tobom dok gaslika{?- To je realisti~na slika.- Ali ti tvrdi{ da je apstrakcija konkretnija odne~eg konkretnog.- Da.- Pa?- Sliku je nau~io kupac i treba da budenaslikana po njegovoj èlji.- Ali ti nikada ne slika{ konkretne stvari.- Da. - Pa?- Eto.- Za{to si ga naslikao?- Zbog 5000 dirhema.- Nisam to znao.- Nisi imao pravo razbiti kov~eg.- Ta~no.Zatim mu se obratila sestra:- Nije lijepo imati kov~eg u ku}i. - Za{to?- Doziva {ejtane.- Ko ti je to rekao?

Pogledala ga je bespomo}no. Nakon izvjesneti{ine, zatraìo je od nje da mu vrati klju~.Predala mu ga je suznih o~iju, a zatim po~elajecati.

***Ugledao sam je na istom mjestu. Nasmije{ilismo se jedno drugom.- Nisi se vratila po svoju korpu.- Izvini zbog onog pro{li put. Otputovala samu Tetuan.- Nije va`no. Znam {ta te upla{ilo. Krenusmo. Neka tiranska èlja me tjerala dasaznam njegovu tajnu. Ovoga puta je bilovina u stanu. Uveo me je u atelje da mi poka-è slike. Likovi na njegovim slikama su duho-vi a istovremeno i ljudska bi}a. Nemaju nimesa ni krvi, ali hodaju i okupljaju se na trgo-vima, vi~u, protestiraju i gestikuliraju. Imaprikaza iz lova na obalama, od kojih su neki io{te}eni; boje na slikama su mje{avina blije-de ùtopepeljaste i jarkocrvene; prozor jerazbijen, a more uzburkano. Kad sam upitalaza zna~enje slike na kojoj je ~ovjek razapet sjednim ekserom u ~elu, a s druga dva u sto-palima, dok grupa duhova zuri u njega, rekaomi je:- Ljudi se ujutro probudi{e i na|o{e ga raza-petog.Vratila sam se na sliku kov~ega.- Zna~i, zbog ovoga ima{ kov~eg u ku}i.- Kad sam zavr{io sliku kov~ega, otkrio samda u njemu mogu raditi svoje duhovnevje`be. - Duhovne vje`be?

***Spava u kov~egu oko sat vremena, odmara-ju}i se i opu{taju}i ìvce. U njemu skupljasnagu da bi se mogao koncentrirati. Isti{panski stolar napravio mu je drugi kov~eg unjegovom stanu kriju}i se od radoznalih sus-jeda, kao {to je to uradio i prvi put. Nije puno~itao, ali kada po~ne ~itati knjigu, ne zaus-tavlja se dok je ne pro~ita. Nismo mnogopri~ali. Kupio mi je arapske i francuske roma-ne. Njemu za ljubav po~ela sam mu pravitidru{tvo za vrijeme njegovih duhovnih vje`bi.Prvi put kad sam legla u kov~eg, strepila samod straha. A onda sam po~ela s pravim du-hovnim vje`bama.

***Ostavio mi je pismo i 300 dirhema na stolu. Draga Naima, nadam se da me ne proklinje{.Otputovat }u daleko. Napu{tam ovaj gradkao {to su ga napustili svi koji su se nadali

57BEHAR 98


58 BEHAR 98


Mohammed Shoukri (1935. – 2003.) je marokanski pisackoji je djelovao kao opozicija svojevremenoj avangardnojmarokanskoj knjièvnosti, u prvom redu eksperimental-nom romantizmu. Shoukri u marokansku knjièvnost uvo-di jednu novu vrstu savremenosti koja }e {okirati ma-rokansku ~itala~ku publiku, iritirati vladaju}u misao irezultirati njegovim napu{tanjem Maroka, nakon ~eganastavlja stvarati u Francuskoj. Ro|en je na sjeveru Maro-ka, u udaljenom selu Beni Chikar, u planinama Rifa, odak-le je s porodicom, kao sedmogodi{njak, u potrazi za na-su{nim hljebom, do{ao u Tandèr. Bjeè}i od nasilnog oca,napu{ta porodicu i postaje besku}nik. Preìvljavao jebave}i se sitnim kriminalom i obavljaju}i fizi~ke poslove.Poznavaju}i samo berberski dijalekt, ostao je nepismensve do svojih 20-ih godina ìvota. Slu~ajni susret s Tenne-sseejem Williamsom u jednoj kafani u Tandèru promije-nio je Shoukrijev ìvot. Williams ga upoznaje sa svijetomknjièvnosti, nakon ~ega se Shoukri upisuje u osnovnu{kolu u 22 godini i po~inje savladavati arapski i francuskijezik.Shoukrijev opus je u su{tini nehronolo{ki i neuredan. Onslika jedan stati~an, otu|en svijet, traumatiziran uspome-nama na kolonijalno doba. Njegov osnovni manir jesteeksplicitnost. S izuzetnom lako}om slika najteè trenut-ke marginaliziranog dru{tvenog sloja iz kojeg i sam po-ti~e, te je na taj na~in njegova knjièvnost dio njega sa-mog. ‘’Za mene je pisanje na~in da objelodanim i protes-tiram protiv onih koji su mi oteli djetinjstvo, tinejdèrskegodine i dobar dio mladosti.’’, rekao je u jednom od rijet-kih intevjua. Njegova direktnost i odlu~nost da de{avanjai stanja naziva pravim imenima, te da slika napa}enidru{tveni sloj u pravom svjetlu, odnosno tami, nai{la suna nezapam}en otpor konzervativnih snaga u postkoloni-jalnom Maroku, gdje su, kako to biva, umjetnost i knjièv-nost stali u slu`bu potvr|ivanja zadanog identiteta, teme-lje}i ga, ~esto, na samoidealiziranju.Prvo, internacionalno, knjièvno priznanje Shoukri dobijanakon {to je njegova autobiografija, Samo hljeb, prevedena

na engleski. Istovremeno, njenim objavljivanjem, Shoukrije postao knjièvnikom koji se suo~io s najsna`nijim otpo-rom i cenzurom od strane konzervativnih snaga u Marokui mnogim drugim arapskim dràvama. Knjiga Samo hljeb,{okantna ispovijest o tinejdèru koji je prisiljen iskoristitisve ìvotne strategije da preìvi u kolonijaliziranomMaroku, bila je zabranjena u Maroku sve do 2001. godine,kada se Shoukri iz Francuske vra}a u domovinu, nakon {toje njegovo ime i djelo dobilo priznato mjesto u knjièvnojtradiciji Maroka. Kona~no, Shoukrijeva autobiografija, kojuje ekranizirao alìrski reìser Rachid Benhadji, premijernoje prikazana na prvom filmskom festivalu u Kazablanki,2005. godine. Kov~eg je novela objavljena u zbirci Majnoun Al-Ward (Ludza ruòm), u kojoj se provla~i Shoukrijev klasi~ni motiv:Maroko na pola puta izme|u tradicije i modernog. Shoukrije istinski majstor u slikanju postkolonijalnog pojedincakoji prolazi krizu identiteta nakon uspostavljanja nezavisnemarokanske dràve. Pitanje hibridnog identiteta, kaorezultat decenija francuske i {panske kolonizacije, bilo jepod stalnim nadzorom nacionalisti~kih elita u potskoloni-jalnim arapskim dràvama. U takvoj dru{tvenoj klimi,Shoukrijeva knjièvna djela su predstavljala medij za prika-zivanje unutra{nje drame pojedinca koji ne uspijeva zato-miti èlju da bude dio prostora onog Drugog – kolonizato-ra – uprkos dru{tvenom diktatu da se distancira od svega{to pripada Drugome. Iz ove se tenzije ra|a Shoukrijevapreovladavaju}a tema: trauma individualca nastala kao re-zultat kulturolo{kog saìmanja. Njegovo opisivanje Maro-kanca koji prelazi preko granice nacionalnog odre|enja ipoku{ava u}i u svijet Drugog, dovodi do bolne faze kojuShoukrijevi junaci ~esto zavr{avaju samodestrukcijom. Diotakvog svijeta otkriva pri~a Kov~eg, koja to i svojom for-mom upotpunjuje: ~italac se suo~ava s isprepleteno{}usituacija, likova i glasova, na nivou svijesti ili podsvijesti, {topodupire prikaz konfuznog postkolonijalnog bi}a unovonastaloj dru{tvenoj strukturi.

Lejla SSunagi}

umrijeti u njemu. Kletva ovog grada je ve}aod njihove. Kako sam samo volio besku}nikeovog grada koji se okupljaju oko svakogpristiglog novajlije i uìvaju u novostima kojeon donosi! Poistovje}uju se s njegovim zlo~i-nima, pro{lim i sada{njim, pothranjuju njego-ve tuge, ba{ kao {to na ulicama razumni ud-jeljuju besku}nicima. Nije mi obi~aj ostavljati one koje volim. Mis-lim da se vi{e ne}emo sresti. Vjerujem da tije bolje da se vrati{ u Nador. Ve} si imalaproblema jer nema{ ni li~nih dokumenata ni

posla. Uzmi {ta god ho}e{ od namje{taja,ako ti treba. Ostavi klju~ kod vratara. Pisat }ubratu da do|e i uzme ga. @elim ti sve ono {toi sama sebi èli{. Ljubim te.îm sam pro~itala pismo, obuzeo me jezivstrah. U sobi se po~elo smrkavati. Upalilasam svjetlo i u sobi i u hodniku, i po~ela sku-pljati svoje stvari u korpu. Sva sam se tresla.Uhvati me osje}aj kao da je neko u stanu.Oti{la sam otvoriti ulazna vrata, a onda samse vratila u sobu da brzo pokupim stvari.Za~u se {kripa vrata. Poùrih da pogledam.

Uzela sam stolicu i prislonila je uz vrata.Pade mi na pamet da bi Nadil, mo`da, mogaobiti dìn. Ma, ne! Suvi{e je pametan da bipoludio. Grije{im. Gledam u kov~eg a srce miludo lupa. Suvi{e je pametan da bi poludio.Grije{im. Ne~iji koraci se pribliàvaju vratima.Nagnuh se da vidim. Jedan od stanarazgrade prolazi pored vrata. Posljednjih putpogledah u kov~eg, pa iza|oh. Na vratimazgrade sjetih se da sam klju~ ostavila negdjeu stanu.

Pisac kkoji jje pprikazivao uunutra{nje ddrame ppojedinca ii iizazvao nezapam}en ootpor kkonzervativnih ssnaga uu ppostkolonijalnom MMaroku

Najnoviji roman knjièvnika Fe|e [ehovi}a "Dr`’ se (b)Alija“ upodnaslovu nosi oznaku “Trebinjski nocturno”, odnosno: “Ba-lada travuniana”. U obljetni~koj godini Frederica Chopina po-jam “nocturno”, pomislili bismo, ozna~ava kontemplativnizvjezdani no}ni prostor u beskrajima svemira, onako kako gapod prstima svira~a s tipki klavira donosi Chopinova glazba,me|utim, u ovoj prozi [ehovi} se, kao ni do sada u svojim proz-nim djelima, ne bavi takvim nocturnom. Rije~ je o tami zla {toje za vrijeme nedavnoga rata s raznih strana i na razli~itena~ine zahvatila i odredila likove ovog romana ~ija je radnjasmje{tena u Trebinje u vrijeme “kada je vlast u Trebinju, posli-je demokratskih izbora u Jugoslaviji, preuzela stranka ve}ins-kog naroda na ~elu s Vojvodom, koji se do tada kao vlasnikkamiona bavio prodajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci”(str. 10). Drugim dijelom podnaslova ovaj se roman naslanjana [ehovi}evu “kroniku travunianu”, to~nije na peti svezak nje-gova petoknji`ja "Ilijasbegovi}i“. Ipak, temom je najbliì[ehovi}evu romanu "êtiri voza~a apokalipse“ (1994.), gdje sepri~a o ~etvorici prijatelja koje razdvaja isti taj nedavni rat,probu|eni nacionalizam i kolektivno krvavo ratno ludilo. Unovom romanu bliska je tom tekstu i simbolika vezana zarazli~ita vozila, primjerice razlika izme|u “Volva” {to ga voziglavni lik romana Alija Selimovi} i crvenog “Opela karavana”{to ga vozi njegov kum, te kamiona-ubojice koji u dva navratasmr}u prijeti glavnom junaku, ali tu stoji i simbol spomenutogVojvode.Autor kaè da je ovaj roman “dokumentarno-fikcionalni”. Nataj na~in otkriva prirodu svoga narativnog postupka koji je ~e-sto primjenjivao i u dosada{njim proznim djelima, bave}i seranijim povijesnim razdobljima, svoj pogled na povijest teme-lje}i, sli~no Aralici, pa i Fabriju, na shva}anju svrhovitosti koja,kako to vidi Cvjetko Milanja, ne proistje~e iz povijesne negozapravo naj~e{}e iz transhistorijske logike, logike via nega-tionem. U [ehovi}a, u tom kontekstu, najzanimljiviji je na~inkori{tenja, eksploatacija i funkcioniranje historiografskogsloja u postupku naracije, odnosno u sferi odre|ivanja likova injihovih postupaka dru{tvenom strukturom, ali i u sferi mo-tiviranja tih likova individualnim i osobnim, intimnim ka-rakteristikama, koje su opet sa svoje strane rezultanta na~inana koji oni koriste odre|ene dru{tvene energije. Roman "Dr`’se (b)Alija“ Fe|e [ehovi}a roman je s klju~em {to ga je lakoodgonetnuti. Iza fikcionalnog Alije Selimovi}a krije se stvarnaosoba koja pod svojim stvarnim imenom vodi dugotrajnu bitkuza povrat svoje u ratu oplja~kane imovine u Trebinju. Tu bitkuprati Alijina ratna sudbina i njegov izbjegli~ki put od Trebinja,preko Beograda, Londona, Amerike i Frankfurta, doDubrovnika i Konavala. Ve} u prvoj re~enici romana prisutnisu temeljni pojmovi koji }e obiljeìti i radnju i ozra~je: “Cijelogpopodneva u ku}i Selimovi}a svi bijahu osobito zabrinuti.Poruku Belog da Alija, koliko sutra, svakako mora, zajedno s

pukovnikom, napustiti Trebi-nje, zapravo bjeàti, svi ~lanoviobitelji shvati{e ozbiljnom pri-jetnjom.” (str. 7) Pojmovi “zab-rinutost”, “prijetnja” i “bijeg”obiljeàvaju vanjski i unutarnjiprostor i u njih uvode vrijeme“kad sve odjednom postanemogu}e” (str. 7). U krugu svojeobitelji, rodbine, pravih i la`nihprijatelja i znanaca, ostataklikova tvore profesor Ne|o,Jovo, Lazo, Marko, urar Izo,doktori Faruk, Ekan i Dèvad,fotograf Nikola, Alijin otac

Alaga, Alijin {ofer Nedo, Alijin sin i prijetvorni Alijin kum, zatimBeli i pukovnik, ali i “onaj Alijin susjed u Bregovima s kojimnije imao vremena upoznati se i ne zna ‘kome pripada’,‘na{im’ ili ‘njihovim’” (...), Alija je sredi{te koje ih odre|uje.Sva tri dijela romana - od kojih drugi dio jest fragment Nedinadnevnika - bave se Alijinom nevoljkom, prijetnjama i pri-jateljskim opomenama iznu|enom odlukom da napusti rodnoTrebinje. Sve je usredoto~eno na njega kao na glavni lik u tomigrokazu ratnog bosansko-hercegova~kog teatra apsurda,proèto dozom patosa koja se ogleda i u gnomi~nosti, {to upojedinim trenucima u nagla{enim tezi~nim re~enicama izbi-ja iz strukture ovog romana. Tako ~itamo: “Bez obzira napovode ~injenja zla, ono je ne{to {to ljude, ako su doista ljudi,duboko uàsava.” (str. 7); "Kad se ~ovjek sa zlom hrve, makarbio snaàn i mo}an, nikad se ne moè pouzdati samo u svojusnagu“ (str. 65); “Oni koji se nisu u stanju osloboditi èlje zaosvetom ostaju zarobljenici vlastitog bijesa i tuge” (str. 204).[ehovi} donosi skrivenu, bolju, pozitivniju stranu povijesti real-iziranu u individualnoj sudbini, odnosno ukazuje na nadpovi-jesne vrijednosti, na ono za {to se isplati ìvjeti, na ono zbog~ega povijest ima smisla, {to ide uz ~ovjeka, a ne uz politiku,ono {to se suprotstavlja povijesti kao politi~ko-pragmati~kom,kronolo{ko-vremenskom, progresivnom zlu, a to su druge vri-jednosti: antropolo{ko-generi~ke, eti~ke vrijednosti. Estetskose tako pridodaje eti~kom, osmi{ljava ga, opravdava ga i poti~ete na taj na~in poni{tava, odnosno nadilaze se snage zla upovijesti. Likovi i u ovom [ehovi}evu romanu kolopletom sud-bina se kre}u i pona{aju po nu`di dru{tveno-politi~kih prilikavremena, ali i po logici neke naddru{tvene, nadpovijesneusudne igre s pravilima koja se temelje na trajnim vrijednosti-ma.Od borca za povrat vlastite imovine - {esnaest godina sudova-nja i parni~enja - glavni lik Alija Selimovi} postupno evoluira u~ovjeka; kojem je od te materijalne dobiti va`niji vlastiti ponosi dostojanstvo. “U krivu ste svi vi koji mislite da mi je samo dopara!” - kaè Alija nakon kona~no dobivene parnice i povratanajve}eg dijela imovine, odnosno naknade za nju, i odmahzatim dodaje: “To, {to sam ih bacio na koljena, to vi{e volim.”(str. 214) U dva razli~ita konteksta u romanu se ~uje uzvik“Dr`’ se, Alija!”. On je i naslov romana. Na isti na~in, pro~itav{iga, imaju}i na umu temeljne oznake [ehovi}eva narativnogpostupka, proètost moralno{}u, strasnim, eksplicitnim zala-ganjem za slobodu, za humanisti~ka na~ela sno{ljivosti isuìvota, za odlu~no proklamirani pacifizam, moèmo i miuzviknuti: "Dr`’ se, Fe|a!“ Kao i njegov fra Vicko u "Gorkomokusu du{e“ i [ehovi}ev Alija mogao bi re}i: "Sve je u znakubezumlja mo}i.“

59BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

Fe|a [ehovi}, "Dr`’ se (b)Alija“, KDBH Preporod, Zagreb,2010., 228 str.

Pi{e: Luko PPaljetak

Proètost moralno{}u i eksplicitno zalaganje za slobodu i suìvot

60 BEHAR 98


"Alija balija ovo je zemlja Srbija i seli u Tursku dok ti je vri-jeme“ - zlokobne su i prijete}e parole koje su jedno jutroosvanula na ku}i promu}urnog trebinjskog poduzetnikaAlije Selimovi}a. Bio je to najjasniji znak da je njegovaobitelj, kao i preostale bo{nja~ke obitelji u Trebinju, podznakom izravne prijetnje te da }e to stanje ugroènostivjerojatno rezultirati progonstvom. Uzalud mu je bila svamo} i ugled koju je kao uspje{an trgovac stekao u prijer-atnom Trebinju, uzalud, jer zlo koje se namjerilo naBo{njake nije vr{ilo selekciju, nije bilo podjele nanepodobne i podobne, na one s vi{e novaca i na one s ma-nje, svi su morali oti}i, svi su bili balije, ili... ~ekala ih jezaista neizvjesna sudbina. U slu~aju Alije Selimovi}a, fik-cionalnog junaka [ehovi}evog romana "Dr` se (b)Alija", ubiti stvarnog lika koji danas ne ìvi u Trebinju, izborizme|u ~uvanja svoje uspje{ne "Zanatske radionice“ imoèbitne smrti nije bila upitna. @ivot je ne{to trajnije ivrednije, ne{to {to u sebi nosi snagu obnavljanja. Uos-talom, onaj koji je bio uspje{an u Trebinju, bit }e uspje{ani bilo gdje drugdje. To dokazuju i neki drugi Trebinjci kojisu uspjeli i u progonstvu kao i fiktivni lik iz ovog romana.Me|utim, stravi~an cilj etni~kog ~i{}enja je postignut.Naime, Trebinje je prema popisu iz 1991.g. brojilo oko5500 Bo{njaka, danas tek stotinu. Zabrinjava istovjetnost i cikli~no vra}anje poruke: Alijabalija se uzvikivalo nekad, a bome se uzvikuje i danas.Nedavno sam svjedo~io ru`noj zgodi kada se hrabromtrebinjskom imamu Husein ef. psovala majka i uzvikivalo"Balije, zapalili smo vam dàmije“. Koja je razlika u timuzvicima nekad i danas? Nekad je to bio slu`beni stavsrpske politike, a danas je izraz provokacije raspame}enetrebinjske omladine. U romanu, jedan od Alijinih savjetni-ka, drug Jovo, biv{i visoki "funkcioner" u Trebinju, upozo-rio je Selimovi}a na ono {to ga ~eka: plja~ka te bagre jevazda bila najve}i motiv za ~injenje zlo~ina i nasilja. Plja~-kat }e nemilice, kao {to je to bilo i za pro{log rata. U tomje tragedija Balkana, u tom plja~ka{kom mentalitetu. [e-

hovi} }e u svom romanu uporno nagla{avati tu cikli~kuneminovnost, neki povijesni usud koji se neprestano po-navlja – ustalilo se re}i svakih pedeset i kusur godina.Naàlost, u toj neminovnosti, u Drugom svjetskom ratu, ionom ratu devedesetih, najdeblji kraj su izvukli Bo{njaci.Sre}om, bo{nja~ki narod ima ~udesnu regenerativnumo}, mo} da se uzdigne kada ga bace na koljena, da pr-kosno stane pred zlo~inca, da se i golih ruku brani. Pone-kad treba u~initi hid`ru da bi se spasila glava, kako je tou~inio Alija Selimovi} i ostali Trebinjci. Treba iskreno re}i: na{ Mujo, taj na{ stvarni i fiktivni"(b)Alija" ni{ta ne shva}a (pogledajte u kakvoj razjedinjeno-sti se koprca na{ narod nakon rata) dok mu se ne stavi no`pod vrat. Tek onda progleda, ali za neke od nas je tada ve}kasno, jer o{trica noà, kad zabljesne, ostavi trag na na{imvratovima. Iako }e [ehovi} upozoriti na nespremnost srp-skih susjeda i nekada{njih kumova da pomognu sugra|a-nima Bo{njacima, nevjerojatan je broj likova razumnih tre-binjskih Srba u romanu, koji su u jednom trenutku, kada jesrpsko razbojni{tvo prevr{ilo svaku mjeru, ~ak krenuli ujavni prosvjed. Me|utim, ukoliko ih je veliki broj bio svjes-tan doga|anja utoliko su u velikom broju na kraju i ustuk-nuli pred zlom. Ovdje se ho}e re}i da nije dobro generalizi-rati, a [ehovi} majstorski ukazuje da treba osu|ivati poje-dince i politikante, nikako ~itave narode. [ehovi} }e lako, beskompromisnim nizanjem ~injenica otijeku otimanja Selimovi}eve imovine, uvesti ~itatelja u nizapsurdnih podvala koje srpska birokracija i politika, na ~elusa zloglasnim Vojvodom, ~inila da bi Selimovi}u otela ste-~evinu. Na primjer, nakon jednog doga|aju u Poreznojupravi, gdje se Alija tuìo {to porez mora pla}ati dva puta,u biti podmititi stranku na vlasti, optuèn je za {ovinizam,za naoruàvanje Hrvata i Bo{njaka Trebinja, a njegova Za-natska radionica ozna~ena je kao skladi{te oru`ja. Uz tovlast mu je èljela poturiti fuziju s propalim poduze}emMetal itd. Alija se nije, poznato je bilo, kako navodi [ehovi},svrstao ni uz jedan politi~ki program, te je javno bio napa-

"(b)Alija" ni{ta ne shva}a dok mu se ne stavi no` pod vratPrikaz nnajnovijeg rromana FFe|e [[ehovi}a ""Dr` sse ((b)Alija""

Pi{e: Filip MMursel BBegovi}

U Donjem î~evu ima jedna mala dàmija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je bio mekteb, zarata je sve sru{eno. Uz dàmiju je mezar Hamida i Bademe Budalice, koji su ìvjeli uz tu dàmiju i koji suzaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imovina Alije Selimovi}a moè usporediti s otetim ìvotima teobitelji, sa stravom koju ta djeca i danas proìvljavaju. Ne moè, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada,a ovo govorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s obzirom na njegovu naivnu prostodu{nost, posta-lo je za mene sinonim bo{nja~kog naroda.

61BEHAR 98


dan od strana~kih vo|a iz svog i hrvatskog naroda. Govorioje: politiku ne volim, niti me zanima, ali volim imati prijate-lje me|u pametnim politi~arima. Srbi su mu prije izboranudili mjesto ministra privrede, a Bo{njaci ulogu babe Fik-reta iz Kladu{e. Bez obzira na Alijin konformisti~ki i opor-tunisti~ki stav namjera vlasti bila je izvesti progone s najis-taknutijim predstavnicima bo{nja~kog naroda. [ehovi} }e,kao {to je iscrpnije i sloènije radio u svom petoknji`ju "Ili-jasbegovi}i", opisivati i psihizam Trebinjaca, njihovu urbanukulturu i njihovu snala`ljivost.Opisana je i dirljiva bliskost Alije i njegovog voza~a i tjele-snog ~uvara Nede (onaj koji }e Aliju otrijezniti i uputiti gada jasno sagleda stvari. Njegov lik je glas razuma koji }eo svom bossu misliti kao o naivnoj pizdi ) Opisano je i pri-jateljevanja s profesorom Ne|om, uvjerenim liberalomkojeg je Alija vi{e puta spa{avao od progona komunisti~-kih vlasti. Ne|o je novu srpsku vlast nazivao avetinjskom,a njenog vo|u, [ehovi} ga imenuje Vojvodom, opasnimkamiondìjom. Naslov knjige izveden je iz povika Dr`’ seSelimovi}u, Dr` se Alija – upu}enog od bliskog Alijinogprijatelja iz Beograda, nekada{njeg partijskog du`nosnikana visokoj poziciji, prilikom rastanka na sarajevskomaerodromu. Rije~ je o jo{ jednom u nizu Alijinih zagovor-nika me|u Srbima koji su svjesni pogubnih Milo{evi}evihte`nji za velikom Srbijom, ali istodobno participiraju unjegovoj novoosnovanoj vlasti. Upravo }e on Aliji jasno da-ti do znanja {to se sprema, ~ime [ehovi} jo{ jednom uka-zuje da nije bilo rije~i o spontanoj pobuni Srba ili gra|an-skom ratu ve} o jasno definiranoj genocidnoj strategijidirigiranoj iz Beograda.[ehovi}ev roman je vrijedno svjedo~anstvo onoga {to se uTrebinju doga|alo uo~i i za napada na Dubrovnik. Dok jeSarajevo spavalo dubokim snom, 1991. godine u Trebinjuse opasno kuhalo, a nevjerojatno je da ve}ina Bo{njaka tonije primijetila te da su i nakon o~itih dokaza o tome {tose priprema neki jo{ uvijek vjerovali u narodnu Armiju ikomunisti~ke ideale. To vjerovanje [ehovi} utjelovljuje uliku Alijinog oca Alage, koji je ponosan na sina i drì ga zajedini pravi oslonac obitelji Selimovi}a, ali vjeruje da }eJNA za{tititi Bo{njake od progona. Ponavljamo, [ehovi} jemajstor kada govori o zlu kojemu se te{ko oduprijeti i kojese kao cikli~ka i permanentna zaraza {iri i na one koji unjega ne vjeruju. Po autoru romana, zapravo po razumije-vanju lika Alije, iskreni i nepotkupljivi biv{i komunisti, iakoideolo{ki zagrièni, bolji su i od najpo{tenijeg ~etnika. Ta-ko|er, najgori ~etnici bili su oni koji su mijenjali dres, izkomunisti~ke u velikosrpsku ideologiju, kako 1943., tako i1991. "Izvrnut }urak naopako“ – po rije~ima [ehovi}evoglika Jove, starog uvjerenog komuniste, kada opisuje noviidentitet Alijinog kuma.Uz spomenute, pojavljuje se lik starog partizanskog Gene-rala koji se psihi~ki slomio kada ga novovjeki Vojvoda traìda otkrije spomenik ~etni~kom vojvodi iz Drugog svjetskograta. General ga je, naime, 1943. osudio na smrt zbog zlo-~ina nad muslimanima i partizanskim obiteljima, a sadase trebao ispri~ati i rehabilitirati zlo~inca. Fe|a je kao pi-sac povijesnih romana osjetljiv na falsificiranje povijesti –

pa tko ne bi bio kada se trebinjski arhitektonski ponos, Ar-slanagi}a most, danas zove Perovi}a most. Me|utim, povi-jest i kultura jednog naroda, koji ostavlja svoje neizbrisivetragove, ne moè se tako lako izbrisati. Ovaj roman upra-vo se trudi skinuti naslage laì i prljav{tine, te kroz doku-mentarno-fikcionalni predloàk otkriti istinu. Istina za[ehovi}a nije jednostrana i on u Srbima vidi pozitivne stra-ne, kao {to ne}e prezati da u svome glavnom junaku pre-pozna slabosti i mane. [ehovi} }e prikazati i nje`nu Alijinuprirodu, njegov odnos prema Trebinju i vezanost za gradnjegove obitelji. Briga za sina jedinca Omara, koji je s njimostao u Trebinju, nakon {to je èna s k}erima oti{la u En-glesku, dirljive su sekvence romana koji }e ~itatelje prib-liìti glavnom liku. Glavna Alijina briga bila je sa~uvati sinaod regrutacije i poslati ga na sigurno, negdje u inozemst-vo, izvan "ostataka Jugoslavije“ Osje}aj ljubavi mije{ati }ese sa Alijinom slutnjom zla koje neminovno dolazi i tu }e[ehovi} pokazivati odlike svojih prija{njih romana, na timmjestima prepoznajemo njegov jasni odmak od dokumen-tarnog, a ono {to on nazna~uje kao fikcionalno u biti je ono{to pospje{uje romanesknu intrigu i drì budnost ~itateljanad tekstom.Treba svakako re}i da sudbina Alije Selimovi}a nije najgo-ra sudbina koja je zadesila Bo{njake u BiH. Njegov slu~ajje zanimljiv upravo zbog njegove nepokolebljivosti da ist-jera pravdu na ~istac, a ovaj roman je hollywoodski nasta-vak jedne od najmu~nijih sudskih trakavica u BiH. Prvapresuda Trebinjskog suda, kojom se Aliji dodjeljuje od{te-ta, po rije~ima Fe|e [ehovi}a, mnogim Trebinjcima je uli-la nadu da se stanje zna~ajno popravilo i da je povratakmogu}. Uz to, ta presuda je bila va`na i za sve Bo{njake uBiH jer je pokazala da se tu|a imovina ne moè neka`nje-no oteti. Me|utim, [ehovi} to nagla{ava nekoliko puta, tose nije ispunilo zbog prevelikog protekcionisti~kog stavaMe|unarodne zajednice prema tzv. Republici Srpskoj. Sdruge strane, Alija Selimovi} je dio svoje imovine sa~uvao,djeca mu nisu zaklana, èna mu nije silovana... uspje{niposao je nastavio u okolici Dubrovnika. Oca Alagu su pre-tukli nakon ~ega je zavr{io u komi i uskoro preselio na bo-lji svijet. Iako je izgubio oca, ustvrdit }emo da je Alijamogao pro}i puno gore, jer imovina se moè nadoknaditi,dàmije i ku}e se mogu sagraditi, ali oduzeti ìvot se nemoè vratiti. Dug fiktivnom liku Selimovi}a vi{e-manjelahko je vratiti, ubijenog oca nitko ne moè vratiti. Tko }evratiti dug u krvi? U Donjem î~evu ima jedna mala dà-mija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je biomekteb, za rata je sve sru{eno. Uz dàmiju je mezarHamida i Bademe Budalice, koji su ìvjeli uz tu dàmiju ikoji su zaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imov-ina Alije Selimovi}a moè usporediti s otetim ìvotima teobitelji, sa stravom koju ta djeca i danas proìvljavaju. Nemoè, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada, a ovogovorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s ob-zirom na njegovu naivnu prostodu{nost, postalo je za me-ne sinonim bo{nja~kog naroda. I zato nije bitno spomenu-ti ime i prezime stvarnog lika ovog romana, jer, postojibojazan da bi time ozlijedili i uvrijedili djecu Hamida i Ba-

62 BEHAR 98


1.

Cijelog popodneva u ku}i Selimovi}a svibijahu osobito zabrinuti. Poruku Belog daAlija, koliko sutra, svakako mora, zajedno spukovnikom, napustiti Trebinje, zapravobjeàti, svi ~lanovi obitelji shvati{e ozbilj-nom prijetnjom. Svakodnevno dolaènjenovih vojnih i paravojnih skupina u Tre-binje, njihovo nasilni~ko pona{anje i poni-àvanje predstavnika manjinskog dijelagra|ana, nije se slu~ajno doga|alo. Zas-tra{uju}a teorija o “etni~kom ~i{}enju”, okojoj su ~esto govorili profesor Ne|o i dok-tor Faruk, pa i Alijin kum donedavno, pos-tala je svakodnevica u gradu.Kod ugroènih, strah preko no}i mijenja nji-hova lica ~esto do neprepoznatljivosti.Poslije drugog susreta s “kamionom uboji-com” i no}u ispisane parole na njegovoj ku-}i u gradu “Alija balija, ovo je zemlja Srbi-ja!”, Alija je priznao da se osje}a ugroèn,ali samo sebi, zbog obitelji koja }e tu ostatii sve manjeg broja onih koji ne bjeè izgrada pouzdavaju}i se u neku Alijinu doju-~era{nju mo}. Najgore je kad sve odjednompostane mogu}e, ~esto je govorio profesorNe|o. Grubo izazivanje nepoèljnogstanovni{tva postupno je raslo, da bi po-~etkom kolovoza postalo sve nesno{ljivije.Po~elo je s urlanjem pijanih “boraca” pet-kom ispred dàmije, u vrijeme dùme na-maza. Nekolicina susjeda i doju~era{njihprijatelja strahovali su zajedno s ugroèni-ma, i kako je opasnost rasla, sve ih je ma-nje ostajalo dosljedno kulturi ljudskosti, aponeki }e uskoro postati i glasnim pobor-nicima nasilja. Me|u ovim posljednjima pro-fesor Ne|o i njegovi prijatelji najopasnijimasu smatrali one obrazovanije koji su, pi{u}iu novinama ili javno govore}i, u ime svojihnacionalnih i vjerskih osje}aja nalaziliopravdanja za po~injene zlo~ine.

Bez obzira na povode ~injenja zla, ono jene{to {to ljude, ako su doista ljudi, dubokouàsava. Nije te{ko shvatiti da u ovom svi-jetu svugdje moè postojati manjina onihkoji slijepo nekog i ne{to slijede, ali naovim prostorima, nazvanim balkanskim, uodre|enim prilikama, od tog se sljepilabrzo razboli ogromna ve}ina. A kako i nestrahoviti kad se ~ovjek ni u koga i ni u {tone moè pouzdati? Kako je mu~no pitati seje li i dobri susjed postao zao poput drugih!Ima li zaista pravo Alijin prijatelj, profesorNe|o, koji je tvrdio da su “narodni mitovi”najsla|a duhovna hrana zavedene i podivl-jale svjetine?Dok je Alija sa sve vi{e nemira u sebi raz-mi{ljao o tome u svom uredu, gdje je do-malo obavljao posljednji razgovor s ra~uno-vo|om svoga poduze}a, u kasnim popod-nevnim satima pred njegovom se ku}omzaustavio Opel karavan Alijina kuma. O to-me ga obavijesti{e brat do{av{i mu u ured.Alija trenutak bi zate~en, a zatim nagloustade:- Po{o sam poslom u grad! - re~e i napustiured da bi pre{ao u ku}u gdje je mogaogledati kako kum i brat mu ulaze u ured.Onaj koji bolje poznaje Aliju moè se sloìtis tvrdnjama nekih gra|ana da je taj pro-mu}urni poduzetnik doista “kupovao”neke zna~ajnike iz vlasti i tako stekaotoliku mo} i bogatstvo. Njegov bliski pri-jatelj, profesor Nedo, na glasu po tome je“bez dlake na jeziku”, davno mu je, u svomstilu, dao do znanja da pri~e o njemu pogradu nisu izmi{ljotine zavidljive fukare, alimu i priznao “umije}e kupovanja koje susamo znali stari Dubrov~ani, brane}i svojuslobodu”. Profesor Nedo oduvijek je bioposebno netrpeljiv prema Alijinu kumu, avrhunac toga zbio se nedavno, kad je unazo~nosti Alijina kuma, gradona~elnika, i{irem dru{tvu za kafanskim stolom, kao

Fe|a [ehovi}

Dr`’ se, (b)AlijaTrebinjski nocturno - balada Travuniana(odlomak iz dokumentarno-fikcional-nog romana)

deme Budalice. Kada bi Alija Seli-movi} postao stvaran, on bi mogaouvrijediti sve bo{nja~ke budalicekoji su zaklani, silovani, mu~eni, isve one o kojima nije napisanroman, a trebao bi. Dakle, pri~u odugu u krvi, a ne pri~u koja jepostala poznatom zbog duga unovcu. Ova ~injenica ne tereti starogma~ka hrvatske i bo{nja~ke knji-èvnosti Fe|u [ehovi}a, jer on jeovaj roman pisao s namjerom dadetaljno prikaè proces jednog lu-dila, podmukli proces kra|e iuni{tavanja svega onog {to je ime-novano balijskim i turskim. Utolikoje roman vrijedan, kao dokument,iako s elementima fikcije, jer za-igrana ma{ta Fe|e [ehovi}a nika-da se nije pokorila ispraznim ni-zanjem ~injenica i pukim povijes-nim podacima koji }e ipak ostatitrajni zapis jednog mu~nog imra~nog razdoblja na{e povijesti.No, treba re}i da ovaj roman, us-redoto~en na temu, kvalitativnozaostaje za nekim prija{njim [e-hovi}evim djelima, mo`da zato {topredloàk kojim se sluìo nemaveliki literarni potencijal. Kako godbilo, ako se potvrde [ehovi}evebojazni o cikli~kom ponavljanjuzla, netko }e uzeti ovaj roman uruke i i{~itati njegovu potresnu do-ga|ajnost te u nekoj novoj kro-nologiji uàsa mo`da ipak izbje}izamke u koje je upadao Alija. înise da je stvarna namjera pisca bilanametnuti kolektivno prepozna-vanje s glavnim likom, ne samoBo{njaka ve} i ostalih naroda.Za{to se Hrvati i Srbi ne bi identifi-cirali s Alijom Selimovi}em, ali i sdjecom ubijenih Budalica? Na topitanje nije potreban odgovor,potrebno je pokazati vi{ak gra|an-ske hrabrosti za takav ~in. Uos-talom, lik Alije je pro{ao proces odoportunizma do altruizma, odzabrinutosti za sebe i svoju imov-inu, do brige za druge. Ovo nijesamo roman o otimanju imovine iprogonu Bo{njaka, ovo je roman osvima nama koji se usudomzlovremena tako|er moèmo na}iu Alijinoj koì.

najve}u zamjerku “mudrom tajkunu Aliji”istakao njegov “krivi izbor kumstva”. Osimuobi~ajenog sarkasti~nog smijeha, svojuizjavu popratio je uperenim kaìprstom ugradona~elnika, koji je, kao podboden,ustao i, bijel u licu, napustio dru{tvo.ôvjeku nije toliko te{ko odre}i se biv{egprijatelja, koliko podnijeti bol u du{i priz-nanjem da je neko prijateljstvo tako dugosasvim iskreno shva}ao svojimnepogre{ivim izborom.Alija je, dakle, vidio s prozora kako mladibrat zajedno s gostom ulazi u ured. Mogaoje i on ostati u uredu i razgovarati s ku-mom; uostalom, to je nedavno, unato~ sve-mu, i u~inio, ali sad se bojao da tu silnugor~inu koja se nakupila u njemu ne usm-jeri na njega. Ne, ne èli tako postupiti, timvi{e {to se prili~no udaljio od svoje prvotneprocjene kumove “izdaje”. Eto, i on je svedo jutros mislio da je ~vrst, da }e i daljeodolijevati nasrtajima zla, da ne}e “prista-jati” i “kupovati” neprijatelje, kao {to je, pomi{ljenju ve}ine sugra|ana, to uspje{noradio za komunisti~ke vlasti, ali poruka damora sutra oti}i iz svog grada, iz svoje ku-}e i poduze}a, nakon svega doìvljenog, bi-la je odve} jasna i uvjerljiva.- Moram! Moram... - ponavljao je i staopred otvoreni prozor, s pogledom na poz-nate ba{tine Selimovi}a i, tamo dalje, naledinu kuda je stoka pasla i na njoj se vadi-la prìna iz velikog kratera oko kojeg su sedjeca rado igrala. To je krajolik njegova dje-tinjstva koji u njemu vazda budi uspomene.Htio je dugo tako stajati i pri~ati s krajoli-kom, otvoriti mu svoju ranjenu du{u, da uznjegovu pomo} na|e mo`da odgovor na pi-tanje za{to mora bjeàti iz svoga grada,svojega zavi~aja i zbog ~ega je tako okrut-no ka`njen. Gotovo nitko od Alijinih brojnihznanaca u gradu, pripadnika ve}inskog na-roda, ne}e biti protjeran iz grada, ne}epostati `rtva i nema nikakva razloga stra-hovati, ali svejedno, nikome od njih ne pa-da na pamet, bar u ~etiri oka, kradomice,{apnuti mu znanu istinu da ga gone izgrada, ne zato {to druk~ije vjeruje ujednog, istog Boga, ve} da bi mu oteli imo-vinu {to ju je “krvavom mukom” stekao ivratiti ga tamo gdje je bio prije dvadeset ipet godina, “kad je po~eo bez i{ta”, vi{egladan negoli sit.Stavove nekih po kojima }e njegovimodlaskom iz grada prestati svakodnevni pri-tisci na poduze}e, ~ak i na ugroèno man-jinsko stanovni{tvo, smatrao je zabludom,

kojoj su djelomi~no nasjeli i ~lanovi njegoveobitelji. Bio je, naime, posve siguran, s ~imse, u razgovorima s Ne|om, sloìo i Beli, dase vlast odlu~ila oteti imovinu Selimovi}a ida ne}e birati sredstva da to i ostvari.Prilike koje vladaju u gradu kao stvorene suza otima~inu, ru{enje i progon. Ru{itelji neznaju kako se gradi, ali znaju za prastarona~elo: da bi se ne{to veliko i ~vrstosru{ilo, treba potkopati temelje. Alija je,svima je to u gradu odavno znano, biotemelj tog divnoga trebinjskoga poslovnog~uda skromno nazvanog Radionica. O~eki-valo se svakoga dana kada }e ta silna vojs-ka i paravojska, skupljena u Trebinju skolca i konopca, krenuti u osvajanje Dub-rovnika, da bi se u gradu stvorila jo{ “po-godnija” klima za pripremljenu ètvuzlo~ina. Kako god da je bilo i kako god da}e biti, u svemu {to se sada njemu doga-|alo jasno je naslu}ivao zlu kob koja }edomalo zadesiti ne samo njega ve} i narodkojemu je pripadao.Zagledan preko krajolika djetinjstva u ne-daleka znamenja svoga grada, njegovestamene straàre, brda Leotar i Gljivu, a unjihovu krilu obrise grada, `va~u}i gorkokorijenje svoje tuge, pitao se kako zamisli-ti grad iz kojega }e, kao i on, morati zauvi-jek oti}i profesor Ne|o, Jovo, Lazo, Markoili: urar Izo, doktor Faruk, doktor Dèvad,doktor Ekan, fotograf Nikola, pa i onaj nje-gov susjed u Bregovima, s kojim nije imaovremena upoznati se i ne zna “kome li pri-pada”, “na{im” ili “njihovim”, kako Ne|ogovori. Tek po ~ovjekovu strahu mogao jenesigurno naslutiti za{to svako jutro strepiho}e li pred ku}om nasuprot svoje uBregovima ugledati Alijin Volvo kao znakohrabrenja ustra{enom.Sad je mogao zamisliti toga susjeda kakoustra{en i nijemo, iz jutra u jutro, prikivasvoj pogled na prazno parkirno mjesto, jerNedo }e ve} sutra odvesti Volvo u selo. Vidisad Alija to raàlo{}eno, prestra{eno lice,kao da stoji tu s onu stranu prozora, usredslike njegova krajolika.- @ao mi je, neznani supatni~e i prijatelju -{aputao je Alija - ali kad moram i}i, kad oglavi mi rade, kad moram. Kad moram! -kriknuo je, iskrivljena lica, pred tu`nomslikom dragog krajolika.Taj krik kao da ga je prenuo iz snovi|enja.S prozora je vidio kuma kako se srda~noopra{ta od oca mu Alage i ulazi u svojcrveni Opel karavan.

2.

A sve je zapravo po~elo potkraj 1990., kadaje vlast u Trebinju, poslije prvih demokrat-skih izbora u Jugoslaviji, preuzela strankave}inskog naroda na ~elu s Vojvodom, kojise do tada kao vlasnik kamiona bavio pro-dajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci.U Hrvatskoj se ve} bila dogodila kninskabalvan-revolucija, pa je i u prvim koracimanove vlasti u Trebinju bilo lako uo~iti da iona poslu{no slijedi namjere svog vrhov-nog vo`da iz Beograda. U Trebinju se nijedugo ~ekalo s progla{enjem SAO Hercego-vine, kako je to u Hrvatskoj ve} u~inila istastranka na vlasti u Kninskoj krajini. Velikazla i nesre}e obi~no po~inju gotovo beza-zlenim znakovima. ^vrsta vjerovanja u ne-ka na~ela i njihovu svevremenost i nepro-laznost ljudima postaju po~esto ko~nica ra-zumu da na vrijeme otkriju zabludu i izbjeg-nu vlastitu nesre}u. U studenom te 1990.godine uspje{ni poduzetnik Alija Selimovi}pozvan je u op}insku Poreznu upravu kaovlasnik poduze}a, ~ija se vrijednost procje-njivala na desetine milijuna njema~kih ma-raka, a koje je nosilo skromno ime Zanat-ska radionica. Odgovorna osoba u Poreznojupravi primila ga je veoma ljubazno, kao dase ni{ta nije promijenilo, i nakon duljeg pri-jateljskog }askanja roditeljski blago gaupozorila na neispla}eni porez u pro{lojgodini.- Moji iz ra~unovodstva sve su urednoplatili! - rekao je Alija, posve uvjeren da jetome tako.[ef Porezne uprave mu je uz osmijeh uzvra-tio da ne treba brinuti i da }e to njih dvoji-ca lako rije{iti. Ponovio je to i kad je ispra-}ao Aliju iz ureda. Iako nije sumnjao uispravnost svog ra~unovo|e, ozbiljno jeistraìo mogu}nost neke pogre{ke. Sve jebilo u redu i nekoliko dana nakon toga po-{ao je o tom obavijestiti {efa Uprave.- Nije u redu - po~eo je {ef, opet uzsmije{ak i nastavio: - Uz malo dobre volje,stvari se mogu srediti.Tad mu objasni da je vladaju}a stranka“mnogo potro{ila” oko izbora i da bi bilodobro ako bi on “sa svoje strane” daoprilog. Na koncu mu je, kobajagi usput,spomenuo da se po ~ar{iji uvelike govori oizda{noj nov~anoj potpori Selimovi}astrankama bo{nja~ko-hrvatske koalicije uprotekloj izbornoj kampanji, {to doista nijebila istina. Htio je to Alija odmah re}i, alinaglo mu je sve postalo jasno. U pola

63BEHAR 98


64 BEHAR 98


re~enice prekinuo je gostoljubiva doma}inai, pravdaju}i se poslom, napustio njegovured, tek rekav{i mu da }e jo{ o svemu raz-govarati. Iz Porezne uprave uputio se ravnosvojoj, nedavno sagra|enoj ku}i u grad-skom naselju Bregovi, odakle je u duljemtelefonskom razgovoru, upoznao svog pri-jatelja u Beogradu, koji je obna{ao visokudu`nost u dràvnom ministarstvu unutra{-njih poslova, o tome {to mu se doga|a. Pri-jatelj ga je saslu{ao i rekao da to ba{ i nijene{to bezazleno, savjetuju}i mu da “ne po-pu{ta bandi, jer ako im danas pruì prst,sutra }e mu traìti cijelu ruku”.- Ne popu{tati! - rekao mu je i obe}ao da }epreko nekog ~ovjeka u trebinjskoj policijidoznati ne{to vi{e o svemu i potom ga naz-vati.Koliko god da je taj razgovor s prijateljemna njega smiruju}e djelovao, osje}ao jepotrebu da ~im prije, istoga dana, razgo-vara sa svim svojim prijateljima u gradu.Bez prethodne najave po{ao je u Komanduvojnog garnizona k prijatelju pukovniku,koji se sloìo s rije~ima njegova beograd-skog prijatelja da je to s Poreznom upra-vom po~etak planskog nasilja nove vlasti,jer se ve} i u vojsci po~inje jasnije primje-}ivati utjecaj nove politike. Pukovnik ga jeipak uvjeravao da se JNA, zbog svega {toje ~ini posebnom u dràvi i dru{tvu, ne}eodre}i svoje davno utemeljene uloge. Istogdana u posjetu svome bolesnom prijatelju,biv{em predsjedniku trebinjske op}ine,drugu Jovi, ~uo je i njegovo mi{ljenje. Ovajput Jovo mu se u~inio mnogo è{}im upredvi|anju skore kataklizme {to }e se“poput smrtonosnih vjetrova sru~iti na Ju-goslaviju”, koju je davno prije izbora, “zaMilo{evi}eva mahnitanja po Kosovu”, naz-vao “biv{om”. Dosljednost je ono {to mno-gima nedostaje da bi bili voljeni i cijenjeni.Jovo je oduvijek bio dosljedan, mislili su ta-ko mnogi Trebinjci. Onda davno, imao jepetlje javno re}i da je komunizam, kojegaje i sam stvarao, gotovo potpuno suprotanonome kako ga je on kao mlad i neiskvarenzami{ljao.- Alija, to je pogre{ka koja me boli, ali jepriznajem - govorio je Jovo.Priznavanjem vlastite pogre{ke, ma kolikoizgledalo bolno i te{ko, mnogo ju je lak{epodnijeti od ponekad i dugogodi{njeg ne-uspjelog uvjeravanje sebe i svih oko sebeda je za to kriv netko drugi. Jovo je doistabio takav. Me|u ostalim, “nepopravljiva ko-munjara”, kako su Jovu nazvali doma}i

“demokrati”, ozbiljno je upozorio Aliju da}e “ta bagra svoje folklorno ~etnikovanjezastra{ivanja gra|ana pjesmom o Draì isvetom Savi, ubrzo zamijeniti prikrivenomotima~inom”, a ne}e dugo potrajati “kad}e sve to ~initi sasvim otvoreno, pomo}uhladnog i vru}eg oru`ja, naro~ito hladnog”,naglasio je cini~no.- Plja~kat }e nemilice, kao {to su plja~kalii za pro{log rata! Ako treba klati, ubijati iliprogoniti zbog plja~ke, oni }e i to ~initi. Utom je tragedija ovog Balkana, u tomplja~ka{kom mentalitetu.Govorio je kako se to, naàlost, odnosi nadobar dio naroda kojemu pripada, ali da jeto, manje ili vi{e, svojstveno svim narodi-ma na Balkanu. Opra{taju}i se od gosta jo{jednom, upozoravaju}e ponovi da je kod“te bagre” plja~ka vazda bila najhitnijipovod za ~injenje nasilja i zlo~ina. Taj dan,sje}a se, bio je petak, kada se redovito,malo iza podne, sastajao sa svojimvr{njakom, biv{im predsjednikom op}ine,neposredno prije izbora, kojemu je bio ivjen~ani kum. Nije ga zatekao u kafani ipo{ao je posjetiti ga u stanu, nedaleko odcentra grada. Kao i svih proteklih godina,na ku}nim vratima do~ekala ga je kuma svelikim srda~nim osmijehom i svojimuobi~ajenim:- Ba{ mi je milo da zajedno popijemo kafu!Jo{ dok je razgovarao s doma}icom, kumse pojavio u hodniku i nestrpljivo zapitao:[ta je bilo s tim kretenom u Upravi prihoda?Ne ~ekaju}i odgovor gosta, nastavio je: -êtni~ina, moj Alija, mo`da i gori od svoje-ga glavnog vojvode u Sarajevu.U{li su u sobu za dnevni boravak i nastavilirazgovor.Kurvin je to sin, znam ga dobro. A prijemene su ga primili u Partiju. Kakvi su toljudi?! - iskreno se kum i{~u|avao ljudskojprevrtljivosti. - A {ta Jovo kaè, jesi li svra-}ao do njega?Kaè isto {to i ti, kao i svaki normalan~ovjek - odgovorio je Alija.A kako je Jovo? - zapitao je doma}in.- Sve slabiji.- Jest! - sloìo se biv{i gradona~elnik i nas-tavio: - Tako se i meni neki dan u~inilo. @aomi je one jadne mu ène. Mora da ga nosido zahoda u naru~ju kao dijete.Kuma je u{la k njima s kafom i fildànimana pladnju.- Evo mladi}i, bujrum - rekla je i stavila prednjih pladanj s kafom. Biv{i gradona~elnikulio je najprije Aliji, pa onda èni i sebi.

Zagledao se u povr{inu tamnosme|eteku}ine svog fildàna i rekao:- Kajmakali je, kako tvoj babo Alaga kaè.Poslije kafe prijatelji su nastavili ozbiljanrazgovor o neosnovanim optu`bama Porez-ne uprave, politi~kim, kako je kum, biv{igradona~elnik naglasio.- Traè lovu? - nastavio je doma}in ironi~-no. - Za stranku i za sebe? Ne brini, kume,ni{ta ti ne mogu nauditi. Mogu te izazivatii poku{avati da ti ne{to iskam~e, ali jo{nisu prava vlast, niti }e to, vjerujem, na{iljudi gore u vrhu ikada dopustiti.Iako je Alija na sva politi~ka zbivanja ne{todruk~ije gledao i bio blizak mnogo o{trijemstajali{tu, tako|er biv{eg predsjednikaop}ine, prijatelja Jove, nije kumu htio pro-turje~iti, obrnuo je razgovor na sutra{njivikend kada redovito sa suprugama zajed-no idu u Lastvu na ve} nadaleko poznatojanje}e pe~enje.- Koga je sutra red da plati janjetinu? - zap-itala je kuma u {ali.- Pa zna se - odgovorio je Alija na isti na~ini dodao: - Moj kum, biv{i predsjednik!Bilo je vrijeme popodnevnih Vijesti na tele-viziji, koja je u kuma, otkad Alija pamti, uvi-jek bila “upaljena”.- Jeste li za malu mezu i rakiju dok gledateVijesti?- Moè, moè! - prihvatio je doma}in.Ja sam doru~kovao burek kod Rame!Hvala, kuma. Mogu samo malo ~init kumudru{tvo.Znam ja, Alija, {to ti voli{... - htjela mu jene{to re}i i zastala: - Kako ono uDubrovniku kaù?- Ka{tradina! - odgovorio je.- E, ka{tradina! - ponovila je kuma i hitrooti{la donijeti bedricu suhe ov~etine.Na televizijskim Vijestima, kao i obi~no,pojavio se vo`d Milo{evi} i po~eo govoriti osvom svetom zadatku o~uvanja Jugosla-vije. Smrknuti kum je naglo ustao i ugasiotelevizor.- Oprosti, ali mi se ne gleda tog tipa.Vratio se za stol i nastavio o Milo{evi}evojdvoli~nosti, “koji s jedne strane govori ospa{avanju Jugoslavije, a ispod ìta bratimise s ~etnicima”.- Ima na{ Jovo pravo! Partija bi morala daga zaustavi - zaklju~io je doma}in.Kum je udugo nastavio kuditi Milo{evi}a“koji se name}e i ne bira sredstva da dobi-je neograni~enu vlast”. Nije to bio prvi putda slu{a tako o{tre rije~i o ve} okrunjenomvo`du u Beogradu.

Pjesni~ki izbor koji je Ki{evi} ponudio u razdoblju o1967. do 2009. godine, po mnogo razli~itih modelativnostilskih iskustava donosi i ne{to izuzetno novo. Naime,ne odri~u}i se svojih prvotnih otkri}a, a rije~ je o za-ma{noj raspjevanosti, on s blagom buntovno{}u, (bu-du}i da ne moè negirati svoju nje`nu narav) u pjesmeintegrira tako|er blage ideologeme koji se odnose nazadnji rat. Rat koji je nedvojbeno pomaknuo i njegovaosje}anja. S velikom gra|anskom hrabro{}u on sedoti~e stradanja. Nije to samo stradanje Bo{njaka,naroda kojemu pripada, ve} i stradanje "sviju nas".Svoje humano lice, koje ne voli strati{ta, ovaj pjesniknikada nije skrivao. Dapa~e, svoju je istinsku energijudomoljupca, i hrvatskog i bo{nja~kog, a ranije i jugo-slavenskog, bez imalo politi~kih kalkulacija izvornogenerirao.

Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljudskost, iz po-zicije kr{}anstva, hri{}anstva i naravno, islama, zas-luùje da bude "honoriran". Paradoksalno jest to dave}ina pjesnika nije spremna na apsolutnu ~isto}upoetskog pisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} jerazmjena komunikacije na mjestima "gdje se pticegnijezde", "gdje miris mramora i mora struji u zraku".No, sva ta lijepa bol genealo{ki je razvijena. Ki{evi}nikada nije sumoran, za njega uvijek ima rje{enja – zanjega uvijek "svijetli lampa u prozoru". Dirljiva je nje-gova pjesma pod naslovom "Jabuka“ u kojoj Ki{evi} izpozicije manjine poku{ava razrije{iti nedoumice pro{-losti. Jezi~ni performans u pjesmi "Mr`nj“ to }e famoz-no ilustrirati. Naime, pred nama je u naslovu izre~en"lipogram" (artificijelna figura konstrukcije posred-stvom koje se autor dragovoljno odri~e jednoga ili vi{eslova abecede). Posvema minuciozni rad na jeziku.Iskaziva~ki ton u pjesmi "Mr`nj" kre}e se izme|u ironi-je i osje}aja nacionalne ugroènosti svega onoga {to jegrabe`no, a to je prije svega ubojstvo. Mr`nja ne posto-ji za ovog pjesnika, naprosto zato {to nas je "rodila"jedna te ista majka. To zaista nije ratni pokli~ ve}pokli~ mirotvorca, pjesnika koji s ljubavlju puca u na{esrce.

S knjigom "Voda je moja mati" Ki{evi} metafori~ki ustihu "sunca crte" i alegorezom na razini cijele pjesmejo{ jednom dokazuje da je pjesnik izrazite slikovitosti,

65BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

Rije~i koje se izlijevaju u jezikEEnneess KKii{{eevvii}}:: ""RRiijjee~~ii vvrraa}}eennee kkuu}}ii"" ((IIzzaabbrraannee ppjjeessmmee,, 11996688..-22000099..)),, KKDDBBHH PPrreeppoorroodd,, 22000099..,, 119999 ssttrr..

Pi{e: Sead BBegovi}

Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljud-skost, iz pozicije kr{}anstva, hri{}anstva i na-ravno, islama, zasluùje da bude "honoriran".Paradoksalno jest to da ve}ina pjesnika nijespremna na apsolutnu ~isto}u poetskogpisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} jerazmjena komunikacije na mjestima "gdje septice gnijezde", "gdje miris mramora i morastruji u zraku". No, sva ta lijepa bol genealo{kije razvijena. Ki{evi} nikada nije sumoran, zanjega uvijek ima rje{enja – za njega uvijek"svijetli lampa u prozoru".

66 BEHAR 98

PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

uz onu ve} dokazanu karakteristiku o misaonosti. Prednama je posve potpun pjesnik slikovne i pojmovnerecepcije. U pjesmi "Zavi~aj tijela“ zra~i osje}aj maj-~instva. Treba naglasiti da je Majka za pjesnika prvioblik koji budu}i ~ovjek doìvljava kao iskustvo du{e,kao arhetip svih arhetipova. On je tako|er i majstorvezanog stiha i takve }e pjesme biti s vrlo uskla|enimrimarijem. Rije~i u njega naprosto poteku, kao da seizlijevaju u jezik on za svaku od njih na|e pribjeì{te(konak). Njegova rije~ nije nekontrolirani psihizam iliprolazni vjetrokaz rije~i koje se istro{e ve} pri njihovuizgovaranju. Ki{evi} je kao majstor lirske vrste àn-rovski nadahnut – spomenimo samo sentenciozne,aluzivno asocijativne i misaono dotjerane forme i sad-ràje koje govore o vinu te ~ine u na{oj knjièvnosti je-dan nevi|en kompendij ili glosarij koji je do sadauglavnom bio raspame}en, dobrano pod utjecajem vi-na, no, ovo pred nama je uzvi{eno i mudroslovno govo-renje i pjevanje o vinu koje nadilazi i sam opojni utje-caj vina, i napokon, daje mu pribli`nu, ako ne i to~nuocjenu, ne onu enolo{ku, ve} onu civilizacijsku.

Spomenimo jo{ i to da je poetika, ona ki{evi}evska, (toje prepoznato) i dalje elitarno neupitna. Oduvijek je biosklon gustoj (osobitoj slici) koja rasprostire kontroli-ranu misao. Misao je to koja ne bira granice svijeta,ona ih prelazi i udomljuje. Njegove dosjetljive, ali to~nolocirane kalambure o vinu, te haiku poezija, kad ih ~i-tamo, umah nam je jasno da pjesnikova spokojnamisao ne luta, ona je odraz za~u|uju}e refleksivnosti itrenuta~ne reakcije koju nije potrebno korigirati. îta-ju}i njegov sakralno duhovni opus tako|er nam je pos-ve jasno da je rije~ o pjesniku iznimna nadahnu}a, pa ikada transcendira sasvim obi~ne pojave i stvari te ihtrajno ozna~ava kao vje~ne. Izri~ajna ekonomi~nost uhaiku pjesmama podrazumijeva postupak koji u ovuegzoti~nu pjesmu uklju~uje samo ono {to je apsolutnoneophodno i ne ~ini se suvi{nim – ono {to bi odvra}alopa`nju. Na ovom mjestu vrijedi citirati Vladimira Devi-dea, ponajboljeg poznavaoca haiku poezije u nas: "Go-voriti suvi{no zna~i biti bu~an i brbljiv, vulgaran i drzak.Te su njegove pjesme odraz plemenitog poklonstva

ìvotu ("~im otvori{ o~i / otvorio si knjigu / zemlje i ne-ba", "Svakim otkosom / kosac se pokloni / zemlji").Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} i kada jevi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, on je neposredan ikad je u najmanju ruku raspoloèn za misaonu dvos-trukost. Nikad bespomo}an, nikad kao pjesnik kojine{to pori~e, sumnja i bespomo}no ironizira. On pris-no{}u ne{to afirmira, a ve} poznato uzdiè kao ìvotnoosjetilne pojave. On u sebi pjesniku nosi i ne{to nad-osjetilno, dakle ono {to uvijek nadilazio puko osjetilno,a to je ve} na pragu metafizi~kog, jer, po~esto seodnosi na ono unutarnje du{evno: "[to je oblak vodi /to je du{a vinu /oni i u padu dodirnu visinu". Poetskadosjetka koju svakako treba citirati tako|er je o vinu:"Vino ili ja! – vri{tala je èna / Ja stajah – k’o Isus namukama. / Po|oh je zagrlit, no ona uzma~e /i samusebe zagrli rukama." Izme|u doìvljenog Ja i odnosaspram objektivnog arbitra u pjesmi on uvaàva pjes-ni~ke predod`be i kao izraz, kao doìvljaj i kao svijest omaterijalu. Sr`ne misli zamjenjuje domahivanje dra-èsnog i ljupkog i nadasve impresivnog metafizi~kogzaklju~ka. Moè se slobodno re}i da se ponekad spu-{tao u sami centar gnoseolo{kog vlastitog iskustva ispoznaje – stje~u}i ih talentom za jezi~ne prefiguraci-je: tajanstvenih krajolika du{e i onoga {to se moè poj-miti samo kao ~udo i san. Dobro se sakrio u bitku i na-{ao na~ina da za njega izna|e i lijepu dra{kavu rije~.

Kad pjeva o vinu pjesnik ga tretira kao jo{ jedan te-meljni element postanka svijeta (uz zemlju, zrak, vatrui vodu), naravno tu su jo{ i apstraktni u~inci neba, ali,isto tako u vinu vidi povijesnu snagu i strah. Nadalje, onje posve svjestan povezanosti vina s krvlju, s ne~imesencijalnim, ali i s krijepo{}u te uz Dionizijsku bes-mrtnost, a ne toliko u smislu zna~enja i va`nosti kaleàKristove krvi u Euharistiji - zatim uz prolijevanje krvi,neke `rtve i sli~no. Ono {to se smatra pijanstvom pjes-nik zaobilazi {armantnom duhovito{}u, jer, pijanstvonije predmet njegova pjevanja i ono se uop}e ne moèopjevati bez negativnih i bizarnih, rekli bismo klini~kihmotiva. Dakle, zaklju~no, vino je za Ki{evi}a simbolspoznaje, eliksir uzdignu}a, radosti i boànske ljubavi,a ne crnilo propasti, depresije i fizi~ke muke. Za Ki{e-vi}a ne}e biti neva`no ako spomenemo da su sufijskipjesnici poput Hafeza uspore|ivali tekiju i mejhanu,ljubav i vino. Oni neskloni takvoj komparaciji mogli bi iztoga izvu}i pregr{t negativnih pretpostavki, ali ~itaju}iKi{evi}a oni ne}e ispijati pjesni~ki "delanac“. I upravou ovakvom, mjestimice humornom ozra~ju, Ki{evi} is-pisuje svoje lapidarne stihove o vinu – bez la`ne moral-nosti, bolesne pokore, la`nog patosa i pijane himni~-nosti. On je ostao mudrac u vinu bez bogova vinskogpodzemlja. On nam vino (opijenost ljubavlju) nudi kaoboànsko ~udo ìvota. Uostalom, on je takav u cijelomsvom opusu.

Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} ikada je vi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, onje neposredan i kad je u najmanju ruku raspo-loèn za misaonu dvostrukost. Nikad bespo-mo}an, nikad kao pjesnik koji ne{to pori~e,sumnja i bespomo}no ironizira. On prisno{}une{to afirmira, a ve} poznato uzdiè kao ìvot-no osjetilne pojave.

67BEHAR 98

PROMID@BA

Documents

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX/XX … · 4 BEHAR 98 SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama - Razgovarao Filip MMursel BBegovi}