AT God. l. AmENIR;, 21. prosinca 1930.

t BISI{UP MAHNIĆ (prigodom desetgodišnjice smrtiJ

Hrvatski je narod ala o na bra- koaio nam j e mnoae poletne klto-nilna vjere i al bode u Evropi, kad je ličke sile, ali katolički pokret osno· krš~ansll::a civilJzacfja bila u po"ibelji no od Mabni~s i dalje je ostao. i od polumjeaeca. Tada su naši oci, on je tu, još danu uvijek na bra-koji eu ee borili 11 •Krst ~asni i niku "vjere i doma 11 od napadaja slobodu zlatnu• dobili od Pape ča- framuunerije koja ne miru1e. On mi naalov •predziđe krlćamtva•. radi za spasenje dula i za Kraljev-Ali koncem prošloga stoljeća bnat· stvo Krlalovo. Doila je okupncija, i aki narod zapane u nehaj za vjf'fu. tada naš veliki Mabni6 ništa manji lltodobno nala mlada inteligencija, od uzveličanog belgifakoal kardinala akolovaoa 1t Pragu, budu~i da se Merciera, di!e IVOj glaa proti postu-lilom prilika bila lselilb b Zagreba panju okupntorne vlasti i piše u Pa· odakle je zbog zapaljenja madžarske riz: "Kao pulir ovog mukotrpnog u1tave morala bjfžall, poprimi na naroda ... ja dižem svoj prosvjedni pnškom sveučili it u kulturu čisto glas... u ime zakona, koji nalazi protukrUan!ku, i istu poče lirili svoju jeku u petoj i sedmoj zapovi-novinamu, knjigama. po ikolama l jedi dPk11lo~a: Ne ubij l Ne ukradi l nuda. U tom je telkom ča1u bolja Ja prosvjedujem u Ime zakona lausa providnost poslala nam velikog Kriata... koji naređuje: "Ne učini alovenskog aina, biakupa krčkog dra drugom ono, što ne bi bilo tebi Antu. Mahnf~a. To je bilo god. 1896. dngo, da li drugi učini l" Po pravi-Oni velikan uma i vjere, bio je lima evanđelja propovijeda ee pra-Te~ očistio dubove među Slovenci· vednoat i mir, a be& pnvednoati ma i podijelio ih u dva tabora: nema min... krajevi koji su usd d oporbenjilke i antikleriblce. Kroz jadranakog mora, 11 Jugoslaviju sa punih leat gbdina dr Mahoić moti i pluća, kojima ona diie, za nflh Ju-pro•čava june priUke oko aebe. goalavija fi vi, za njih ~e umrijeti. .. • Istom god. 1003. iatupl 1a ~jenko- Talijanaka okupalorna vlast ga kalturnom smotrom .Hrvaraka Stra- tada uap1l i prevarom mjesto u Senj, ža•, koja je u malo godina očlattJa odvede torpiltarkom u Ankonu i i kod nas pieniou. od ljulja i odgo- najzad bude interniran u Kamaldoli jila neuatrallve, odrješite pobornike blizu R~ma. Kad ga je bolest, ataroat prava kat. Crkve i paploatva među i patnja uniltUa, tada au ga pustili Hrvatima. Oduievio je omladinu za da ide u Jugollaviju, i on primi go-katolički pollret i ubrzo 1e oanovale 1toprimatvo k6d naiega zagrebačkoga kat. đačke organizacij'e po sveučili- metropollte dra Uauera le umre u ltima, a čaaopis ,.Lu~" postade nji- Zagrebu 14. Xli. 1920 g. hovim prosvjetnim glaailom. Seljačke Sa smrtnog krevetl pile · avojoj i omladinlke organizacije okupile se uadanici, k atol. IDiadefi: "Nastojte, oko lijepo uređene "Mladosti•, a da sačuvale jedinstvo... To jedin-djevojke i učiteljice oko "Proljetnog al~o moramo sačuvati, jer imamo cvijda" i "Za vjeru i dom", Biskup veliku zada~u, da se a rastavljenom Mahni~ je neprestano molio Bezgrje- bra~om ujedinimo u jednom ovčiJnu u svojoj tihoj kapelici štono se njaku Kristovu. O, kad bismo mi di!e nad morem, a leži na hridina- Slovenci i Hrvati shvatili tu svoju ma, i neumorno radio, da se mladež misiju l Moramo 1e ~vrsto držati u napuni pravim znanjem i Dubom tom radu 1tijene Petrove, na kojoj avetim, e da tako bude vjerna ze· je Krist sazidao svotu Crkvu. Rim mlji avojih djedova. Svjetski ral po· (t. j. Papa) je princip ndeg jedio.-

Broj 28.

alva. On ie izvor sve Istine. I uz e· piskopat moramo tvrsto stajati jer je to veza, koja nas vele s Petro-vom stolicom ..• "

Veliki biskup Mabnić počiva ispod oltara BezgrjeŠ'le koju je on neiz-mjerno ljubio u hrvatskom narod-nom svetilln sv. Frane Ksaverskoga u Zagrebu. NBA vođa je umr". Pro-loo je već decenij premda mr'"~ ioak dalje govori. Mi njegovi duhovni sioovi, i ako slAbići, hoćemo da ga slijedimo, bra n e~i od na-p._daja bezvjeraca i izdajica najveti i najsvetiji amanet našega naroda - svetu kalolitku vjeru.

Jo{e

"Bolje da nestane sela, neg u selu adeta" Mudrost ndeg narode, koji je i

tu 1voja poslovlcn ,crpio iz vj&-kovnoll iskustva, razumijeva: •do-brog adetaw. Nego, dandanas se če.to puta zlorabi ta poslovica i upotrebljava se, da ae 1 njom o-pnvda podtlavante zlih običaja ili da ae oaujeli uepjeh dobronamjernih kada nastoje, da ukine koji ne lljepi obi6aj u narodu uvriježen. Dočim, kada dobromisleći n11loje, da se koji lijepi 1tarinski obi&j uičuva ili uspoatavt, tada nekoji utaja proti tomll 11 ime napretka, mode i t. d.

Prijeti nam po ai bell, oso bilo u nailm selima i gradovima pri moru, da malo po malo Izginu dva naša lijepa, staiioaka katolička običaja, za koja bismo felili da ae usčuvaja dok bude hrvatskog naroda, stoga dozivljemo u pom o~ i našu bnatsku narodnu poslovicu : n B o l j e d a n e-sh ne sela , ne~ u selu adeta•.

t. Lijepi katoli~ki pozdra: •H vi-ljen Isus• i odgovor: • Vazda budi• dok je pt ije kod nas ozvanjao uli-cama i sela i grada, dandanas se veoma rijetko čuje po gradskim ulicama, a rek bi da ae i na selu danomice sve to rijeđe čuje. Treba nam obnovili taj lijepi katolički

lltr&n& 2.

pozdrav. Treba nam · se odre ~Si poz· drava: dobar dan - dobra večerklanjam se - sloga pnkoran - i t. d .. jer su svi ti pozdravi ili prazni ili brzsmisleni, ili poganski ili poni-zujući za čovječje dostojanstvo, jer nć imademo oaš krščanski kt:otOllčld pozdrav pun smisla i sa drža j a: ,Hvaljen Isus", tim viie, što je sv, mati Crkva s tim pozdravom spojila 100 dana oprosta koliko ~od ae puta izreče. a toliko isto sa odgo-vorom: ,. Vazda budi". A na samrti dobivaju potpuni oprost oni, koji au za žjvota običavali češće poz-dravljati sa: Hvaljen Isus.

Mil sUman i su sačuvali svoj "Mer-haba" ili .,Selam Alejkum"- a pra-voslavni svoj: "Pomoz Bo~"· Mi Hrvati katolici ~~&čuvajmo. oživlmo i širimo naš stari, lijepi pozdrav : "Hvaljen Isus", Katolici, naš poz· drav odslen nek bude iaključivo: ,.Hvaljen Jqus" - a odgovor: "V a z-da budi".

2 •. Drogi naš lijepi katolički Obi-čaj - komu, našom nemarnošću, prijeti pogibelj da izgine - jest ot-kriti glavu i pozdraviti Gospu, kad nas na to tri puta dnevno zvona sviju naših katolitkih crkava pozivlju. Utješljivo je, da se je taj lijepi k • ščanski običaj dosta dobro uščuvao po našim selima. Ob, koli je ustješ-ljiv i ganotljiv prizor ns ulicama naših sela kada zvoni •Zdrava Ma-rija•! Od časa do časa, u tren o~ o, netom zvono !upske crkvt: započne zvonili "Zdravu. Mariju"prekidllju se i najžešće prepirke; utiš.! vaju se galama i svađe; prestaje svaki raz-govor; nastaje potpuni muk; pre-kida se svaki rad; polje, kuća i u· lica - ako hoćete donapokon i krčma - pretvara se u crkvu, jer svi vjernici, gdje se tko našao, kapom u ruci, pobožnim izražajem lica, molitvom u srcu i na ustima pozdravlja ju nebesku Kraljicu, po-moćnicu i odvjeto"ca krš6a na, Majkn Božju, Bl. Dj. Mariju.

Dok je lako još i dandanas u već ·m dijelu naiib katoličk ih sela, na žalost, u našim gradovima, niti se ne opaža da zvoni "Zdrava Mar i i a", veoma rijetko ćeš koga vidjeti, da se gologlav Bogu moli, Neću da ustvrdim, da je to kakva zloća, ali je činjenica, da se je u ndim gradovima Izgubio taj lijepi

katolički običaj i da je to znak oa§e vjerske mlobavosti i na11dovanja u krščan~koj p'~božno~ti i revnotti.

Katolici, vratimo se naiim lijepim atarim običajima. "0 bi ča j i o d s ta-r i n e, š t i t s 11 j a '· i d o m o v i n e": - Gdje bili da biH ili kod kuće ili u tuđini, ili u gradu ' ili na selu, ili u polju ili u radioni, ili u kucSi ili na ulici, dok zvoni "Zdrava Ma· rij a" - jutrom, na podne i aa večer- otkrij mo alavu i pozdravimo dragu Gospu,

Svećenici, naši duhovni pastiri nek nam prednjače dobrim pricnje· rom, t mi ćemo ib slijediti. Nek se svi svećen:ci u gradu slože i dogo-vore, da nitko od njih ne smije o• stati na ulici pokrivene glave dok zvoni anđeoski pozdrav i da se neće služiti drugim pozdravom nego sa: "Hvaljen Isus".

Narodni j&zik u službi Božjoj Nego i narodnom jeziku fe crkva

namijenila velik::u zada6u i prepu-stila mu široko polje.

Crkvi nije do prkosa oi samo· volje , nego do spatenja duša i do prosvjete. A u tu svrhu ona širi na-rodni jezik. D11žoost je službenika sv. Crkv~. da propovijedaju vjernicima i da ih proučavaiu, a to u naro-dnom jeziku. Ovo je toliko i~tina, da je od vjekova u rimsk::oj kuriji načelo, tako zvano oravilo kancela-rije, da ne mo!e biti dušobri!aikom, tko ne pnnaje jezika p vjerenih vjernika.

Prama tomu su se trudili vjero-vjesnici svib vremena do dneva da-naš jega ne samo da nauče jezik onoga naroda, kome su. imali pro· povijedati, nego da u onom jeziku priprave knjige a osobito katekizam i sveto Pismo. Jezik latinski blo je ogra oi~en na tako zvane lit11rgične čine, a osobito na sv. Mi1111.

Mi Hrvati u tome smo bili sre-tnij i od drugih naroda. Od vremena Sv. Cirila i Metoda uživali smo po-vlasticu, da se rabi u službi Božjoj glagolj ački , ond a živi narodni jezik. A jer je bila rijetka povlastica, zato je i bila napadana i ugrožena. Nego osim toga ve~ od vjekova mt ima-mo obrednik na narodnom jeziku, tako da u premnogim župama danas osim sv. Mise, latlns'a:i ako nije gla-

BroJ 28

goljačk:i, sva ostalo te u hrvats\:om jeziku, česa nema kod nijednog drugog naroda katoličkog, a ipak se ne bune.

Cudno le da viču naši protivnici zbog narodnog jezika u Crkvi kod nas Hrvata, a niita ne go-rore za dru"e Slavane oa ni ,pravoslavne. Kod pravoslavnih, oaim propovijedi, ne opstoji uopče u Crkvi llvi naro-dni jezik. Lilur"ija i obredi, negda glagoljački, danas ualijed :raznih promjena i upliva tuđlnštine, puku su manje razumljivi nego li u nas glagoljica, a ioak još nijesmo čuli nije đnog pravoslavnog, da diže glaa proti tomu. )

Nu. naši starOkatolici nailt s11 u zadnje vrijeme i novog dr11ga, koji iz velik:e lillbavi z:a Hrvate Katolike, !eli da se uvede u crkva narodni jezik a to su bd framasuni. Na skupštini velike lože "Jugoslavija" u Beogra-du 51od. 1930 čolo se je "da bi za versko vaspitanje (Katolika Hrvata) bild bolje, da se služba i svi crkve· ni obredi vrše na materinjem jezi~u·. Vidite, kako se frnma'loai brinu za nai vjerski uzgoj, a zato bi ukinuli vje-ronauk u školi, zato bi zabranili re-dovničke ik:ole i t. d. l

Nego ho~etn'l da navedemo još jedan rekli bi mistični razlog, zašto Crkva uporno čuva latins~i jezik u sv. Mid, osim onoga što smo naveli. Ne samo latinski, nego ~rčki, sirski, slar.osla veo ski i dragi liturglčki je· zici su mrtvi, i ne mi jenjaju se.

Sv. Misa je puna mističnih izra-za, ut vrđe ih formula, kako je t() bilo kod svih vjera od početka svi-jeta. Sveti Augustin, onaj veleum f učitelj govorništva, odbio j e pre vod sv. KnjiJ(a, majstorski učinjen od s. Jerolima, da ne mijenja već utvr-đene molitve.

Naprotiv narodni ;ezik se nepre-stano mijenja. Uvedite vi bogoslužae knjige u današnjem narodnom je-ziko, do 50 godina one ne će više odgovarati budućem narodnom je-ziku. Koja je razlilca u našem jeziku danas i nazad 30-50 godina t Pak ni danas nemamo stalna pra• vila, jer koliko se molitvenika tiska, toliko je različitih obrazaca u mo-litvi. Sravnite, "Tebe Boga hvalimo• "Pomiluj mene Bože•, itd., pak će te se uvjeriti, da nije mogg_~e složno pjevati iz dviju različitih knjiga. Ko-

l ll

ll'•· ZI

ta) tv e·

~·~ os to f ll reli. ski, je·

BroJ n.

liko pisanije oko Vlaši~eva prije-Toda EnnQjeUatarn t Ne~emu pri-govarajll Dalmatinci, koječem11 Boaanci, a najviše Za"rebčani t Zato nam se čini najljepšim odgovom i znJdjučkom u ovom pitanju ono što je napiaao g. Đuro Szabo u svetojero-limskoj knjifici ove 6(odine "umjet· nost u našim ladanjskim crkvama". On piše: "sasvim je protivno duhu vjere tratiti u 'slulbi d:~oašnji govor, koji nema one posvete pro~losti, pa je bilo skroz logičlf, da su se kod naroda koji su dobili pravo služiti se svojim jezikom, uvele starinake fo•me jezika u obrede".

Crkva i društva •

Sveta Crkva ima jući pred očima avrhu zašto smo na svijetu, t. j. spa-senje duša, odredila je u svoiim za-~ooima slijedeće što se tiče društava:

• Treba oohva)iti vjernike, ako se upieuju u društ"a osnovana od Crkve ili od nje barem preporučena, neka se čuvaju vjernici od društava lij-nib, osuđenih, revolucionarnih, sum-njivih a i od onih koja ne nastoje podvrgavati se nadzor11 Crkve'", (Zak. &s4).

"Ne priznaje se u Crkvi nika-kovo društvo ako nije bilo osnovano ili barem odobreno od zakonite cr kovne vlasti". (Z ak. 586 § l.)

"Nekatolici iU upisani u sekte o-suđene, crkveno kažnjeni i javni grješnici, nipošto ne smiju biti članovi kat. draštava". (Zak. 693 § 1.)

Crkva toplo preporučuje vjerni-cima 1.) Treći red; 2.) Bratovvtine; 3.) Pobožna drunva, ciljem da se članovi usavrše u pobožnostima, u

, ljubavi prema bližnjemu, krš~anskim krijepostima i za javno bogoslužje! (Zak. 701 i 685).

Oaobito preporučuje sv. Crkva bratovština sv. sakramenta i on11 za podučavanje vjeronauka, ali i sve ostale. (Zak. 711.)

Crkva govori čisto i bistro u svo-jim odlukama, a nama je vršiti nje-zine naredbe za avoje dobro i za poboljšanje našega katol. hrvatskoga

naroda.

Covjek je stvoren, da apozna istinu, da ljubi dobro, da djeluje kreposno.

So. Aa g ua iin

:a:& TOLIK

Golijat i David U zagrebačkom .Katoličkom Ustu"

od 20. pr. mj, nopisao je beo«radskJ kanonik dr Jurett6 članak "Golijat i David•. U članku ističe, da su u zadnje dvije godine odnošaji između katolika i pravoala vo ih bili dobri, te smo se mogli nadati, da ~e postati baš potpuno onakvi, kakvi treba da budu, Bilo je mnogu zajedničkih na-stupa u obrani kršćanskoga karaktera mnogih ustanova, koje su uako skop-čane sa narodnim životo •n, Bilo je i lijt\pih uspjeha i mnogo iskrenoga veselja na jednoj i na dru"oj strani radi tješnje saradnje jedne i drage Crkve. Protivnicima vjere pometeni su ovom slogom vile puta računi i oni su bili zabrinuti, što su gledali da obje Crkve nattupajo zajednički.

Međ11tim se najednom pred ne-koliko mjeseci počelo opažati, da je dunuo dragi vjetar. Na prnoalavnoj strani počelo se isticati, da nije potrebno, da se zajednički radi. Iza togn izašle su u štampi !lajprije no-tice, a tada i čitavi članci, iz kojih izbija tobože bojazan pred osvaja-l ačkim težnjama J snagom katoličke Crkve. Iz početka još dosta mirni, ali u novije doba puni so žaći i že-stine. Tako je nedavno pod naslov'Jm "Golijat i David" izašao u crkveno-političkom listu" Vesnik" članak člana duh. suda o Beogrndu Jl. Najdano-viću, pun najgorih pogrdn nrt katoličku Crkvu, koia tobože ugrožava pravo-slavnu Crkvu. Isto tako je nedavno u jednom govoru u sll b rnoj crkvi u Beogradu obridski episkop Nikolaj Velimirović napao katolike, da au lažni učitelji, koji čine strahovitu na-valu na Beograd i unašajn onamo strane svece, kojima posvećuju crkve.

No kako izgleda· ta n~vala "stra-nib. svetaca" i "lažnih učitelja"? U Beograda 33 000 katolika imaju za-pravo 5 kapelica, ođ kojih je jedna do nedevna blla garaža, droga je bila soba prizemne neugledne ku-ćice, a druge tri čedne su crkvice·, u koju svaku može tati 300·400 vi~rnika ili u sve crkve zajedno 2000 duša. Zs 33.000 katolika, od kojih ima školske djece oko 1,500, ako ne i više, ima 4 župnika s nPkoliko kapelana i dvojica aamostainih ka-teketa. Zar to znači strahovitu na-valu lažnih učitelja? Zar to nije

Strana a.

prema broju katolika tako bijedno maleno i nedostatno?

Naprotiv au pravoslavni n ovih 10·1~ godina podigli u čistokatoličkim krajevin1a svoJe crkve. Gradska i op6inska poglavarstva dala su im najljepša zemljišta u sredini gradova. Tako a Ljubljani, Celju, Mariboru i drugdje. Nitko sa katoličke strane nije tomu prigovarno, i ako nljeau jednake prilike za pravoslavne u tim gradovima i za katolike u Beogradu. Novine su nedavno javile i to, da su op~ine ljubljanske okoline vati-rale 800 000 Din. za pravoslavnu cr-kvo u Ljubljani. Beogradske novine donose nedavno sliku lijepe crkve, ito će je pravoslavni graditi na Visu. Ni t11 nije bilo protesta s katoličke stran e sve za volju m ira i sloge, i ako će i pravoslavni priznati, da je viško pravoslavlje izazov i uvreda katolicizma. Kad bi se dakle moglo govoriti o kakvoj nanli, onda zna-mo, gdje bi našli tu navalu. Kato-lički svećenici i katolička Crkva ne prelaze avoga djelokru~o;a, oni ogra-ničuju avoj rad samo na katolike, Mi se dapače veaelimo opsežnim re-formama u pravoslavnoj crkvi. jer će vj erni pravoslavcl braniti sveti-oje naiih zajedničkih mt•ralnih za-kona i običaja.

U vjeri je spas Pred strahOm strašnoR širenja

zločinačkog običa j a - OIZt'aničenja por

Btr&D& 4.

nadoarovoa mo6 vjere mole da ih takne i promijeni im način suđenja. Ml mor9mo znali gdje ie život, kako se gubi i gdje se opet može da nađe.

Život je u Božjim zaoovijedimtl, evanđelju i kršćanstvu, koje ima ne-prevarljiva mjerilo žlvnta . Život je čistoća kdčanskih običaja. Vjera nam zapovijeda, da vršimo svoje dužnosti, i zato nam daje svoju pomoć (mi-lost) , rlajt nam jakost dn sebe po· bijedimo, da •e pokajemo ako amo pali, daje nam jako~t. da se opet dignemo i krš6smski !ivimo

Vjera dovodi !enidbene drugove pred svevidećeg Boaa, pred onog Boga, koji blaaoalivlje brojne obi-telji i koji ima vječne odredbe za krepostan i razvratan ž 'vot. Vjera Jedi~a ima moć da gleda u savfeati pojedinaca, u ta skrovišta zatvorena svim ljud ~k.im zakonima. Tu samo ona mole da govori, stavlja 'franice sklonoathna, brani aločinstva protiv porođaja i nagovara na primanje krifeva, pokazuiući primjer onoga, koji ae je za osa !rtvovao. Taj bo-ianaki u kon ne veli 11emo: al ub j l jer ""on znade da smo slabi, zato nam đa : e pomoć da ga što bolje vršimo: prima,jući se milosti Božje, molitve, i.apovijedi i pričesti. Svečenik koji krati odriješenje grjeinim roditeljima, postaje največi branilac obiteljske neporočno!lti i ču var dječjeg života.

Dajte nam sva ekonomska po-boljlanja, inriite alo bo dno ave so-cijalne reforme, činjentca ~e i d.alje poatojaU, da je odgoj i uzdr!anje brojne obitelji težak teret 7f- oca i majku, i da aamo vjera, strah Božji t pre di uje u ruke očinske Providnoati pru!aju dovolinu anagu za ito bolje .i neporočnije vršenje svih ženidbenih l roditeljaldh du!noaU. Tada i broj-na djeca jE su radost i veselje takYog idealnog bračnog života.

Svaštice Nova knjižnica Papin. Istoč

nog Instituta Doe 14. novembra, dao sv. Jozafata, u

prisutnosti mnogo kordloola i istočnih ka-toL sjemeništa u Rimu, otvorio je sve-čano mons. d' Herbigoy, predsjednik Instituta novu veličanstvenu knjižnicu papinskog

1stcčnog Instituta. Španjolska udovica go-

spodja Slava Larrlnaga l Arrlaga de Ba-cabe, vrućom željom da nešto pridonese za bli!enjc istoka sa zapadom darovala je Popi, mal ne sav svoj imetak za osnutak ove velebne knjižnice. Tom su prigodom pltomcl Rutenskog, Grl!kog, Etljopskog, Maronitjkog 1 Rnskg sjemeništa prlredJll vokal oi Jtoncera t.

Telefon u· Vatikanu Popa je dobio na dar od nekoJ( ome-

rikanskog društva nojsovršeoiii antomatlčnl telefon no svijetu, sa 800 brojevs. Ova cen-trala dozvolJava do 400 razgovora na sat, l spojeno je sa svjetskim pruj;(sma, tako da V!it1kaoska telefonska mreža je spojena sa l!3 milijuna teletooa po svijetu. Premda Vatikanska država oema nego -i kilometra veličine, Ipak Imade 41\0 kilometara dvostru-ke žice od bakra. Osobno slušaljka sv. Oca

BroJ H.

aa paplnlm grbom i slikama 4 evandeliata je upravo kraljevski dar, dostojan onoga koji zastupa Spasitelja na svij.:tu. Tako le Vatikan i u telefonu n~t predstrafi oapredka na svijetu.

Slovenka misijonarka Slovenka , profesorica dr Miriam Za-

lazolk ostavilo je udobnosti ovoga svijeta l posvetila se slu!bi Božjoj. Stigla je već u Bombay sa dru~tim ruladlm mlsijonarka· ma, jer je odlučila posvetite se kao mhl-jooarka kod Indlfansca.

Utješljive brojke U Sjed. Državama Sj. A. tokom god.

1929. bilo je 88.001 obraćenika na katoli-cizam. Tko pool mo trožllstiou, taj je nađe. Na§li bi je i starokatolicl, da se ne radi o "ženi".

v

Iz katoličkoga 5ibeni~a Devdnlca Bo!lća započela je u Stol-

noj Crkvi u ponedjeljak, 15. o. mj., a drži sc svaki dao u 5 sat• popodne

Bo!lćnl blagdani, Eto nam i Bolića, dlliJa svetog veselja i ob!te)jsko~t radova-njn . U srijedu je Badnji dan, te je · onog dana stro~i post U većer je u Stoloicl svečana Jutrenja u 5 sati, a pootlfikaloa av. Misa u 6 1/ 1 Na Bolić jutrom su po svim crkvama svete Mise, a q 10 8/,, Pre-s1Jietll Biskup alnži u Stolnlci pootlfikolnu Misu i propovijed.

U ctkvi sv. Lovre. Raspored Bollćnlh Funkcija. Po dosadašnjem običaju biće l ove godine prv11 sv. Misa sa propovljeđn u pol noći, a ostale sv_ Mise u ~ , 6, 7, 8, LO l 10.80 &1\t\. U ostale Božićne blagdane čita. će se svete Mi~e kao i u nedjelje preko godine.

Mrsenje. Presvljetll Biskup na temelju otpisa S. K. KoDclla dneva 16. Xl. 192~, br. 5151/27, otpušta o~ nemrsa na dan Sv. Stj~pana ove godine vjernike u cijeloj Bi· skuplji i o našem dlje'lu zadarske Nadb~skupije, ako se u dotičnim lupama sv. Stjepan svetkuje kao blagdan sa •lulbom Boljom. Ovo se dono•l na znaDje dušobrl-žolcima i vjernicima,

Katoli~ke ikole. Ministarstvo prosvjete je uklonio zabranu, po kojoj profesori sa

dr!avnlh llkolo nijesu smjeli predavati na kotol. srednjim školama. Isto tako je uki-nuta zabrana ubiranja školarine na katol osnovnim školama.

Pon-etlte dan svetačol. Sablalojlvo JI' bilo vidJeti, gdje se je na obali u Šibenika. ukrcavalo na jednoib parobrodu ugljen, na blagdan Bezgrlje!laog Začeća, l da su isti dan gradili u selu Mandalinl temelJe nove kuće za podoficire mornarice. Preporučujemo, da se poštuje i vrši dekalog, jer kad se rn~e Bolji zakoni, neće se uzdr!a tl nl l)ud!ki, kako nas povijest neprestano učl Strah BolJI je temelj mudroatL

javna zahv~la Svima onima, koji su nam bilo

na koji načio bili pri r•ci i iskenli. svoje su:~češ~e prigodom bolesti, smrti i sprovod11 nvŠt'i neprebljeno&

Špira o,vim putem harno zah•llliufemo •

Sibenik, 16. XII. 1930.

Obitelj pok. Spire Ćač~

Odlikovana vostarnl[i1 firuo tolar ·šibenik voltanld. m&jlltor l CUplomil'alal p6elar

luađJaJem: sve vrsti svijeća, dupllra, uskrsnih stojo ica (cere a) sa svim uresnim znakovima, Iz prvorazrednoga voska, brzo i solidno. PreradJajem: prems !elji sve vrsti svijeća iz voštanih olomaka~i

oka pino. - Uz n&,tpo•oJJDl.J• oiJene :. Prod&,lem: finog vrcano g meda, 80-85°/1 sa kaduljloog cvijeća, iz mog uzornog pCelinjaka, na molo i veliko. Med je vanredne ljeko-

vitosti za plućne boleatl, grla, prsa, prehlade ltd. KupuJem: sve vrsti voštonlh ol