ATALANTA

LICA:

Prologo-Apolo

Hipomene

Zelenko (pastijer)

Vukdrag (satir)

Divjak (satir)

Radmio (pastijer)

Tratorko (pastijer)

Mrkoje, Medoje, Vukić sinovi Vukdragovi

Atalanta

Neptun (bog mora)

Tri sudca

Kor pastijera

Kor vila

PROLOGO:

Sa slavne gore od koje istječe bistra voda i po kojoj se razum stječe, koja poji spjevoce, bog Apolo govori o lijepoj dubravi da oslobodi nasljednike vječne slave koji mladi ginu jer je ljubav sastavila svoje vlasti sa smrti. I on, besmrtan bog koji zna i što je bilo i što će doći, vječnu mladost provodi kao rob ljubavi jer su lijepe vile više puta pogledom ustrjelile njegovo srce. On je nekada iskusio ljudske nevolje, pasući stada kralju Admetu, jer ga je Jove na to gnjevno osudio. Tako se naučio pomagati onima koji su u nevolji, jer i on sam je nevolju iskusio. Govori o Atalanti, kći Skeneova, koja je bježala od ljubovnika, ona je ''prike sreće''. Ona je htjela znati što će biti u budućnosti, mislila je da će se mlada udati i u ljubavi provoditi dane, no bogovi nisu bili blagi te su joj odgovorili da neće osim sebe imati nikoga, bit će sama. Tko može utjeći nebeskim odlukama? (E OVAKO, JAAAAKO JE ČUDAN PROLOG I NADAM SE DA NEĆE BITI TO, JER JA NIŠTA NE KONTAM, PISANO NEKIM ''HRVATSKIM'' KOJI JE SVE SAMO NE HRVATSKI, PA GA NI MOJA BABA IZ PERNE NE BI SKONTALA...A UGL.OVAJ KRAJ AKO UBODEM, UBODEM, VALDA ĆU SKONTAT ŠTA TAJ MANIJAK GOVORI...) Ona bježi, a vjerenik će joj biti onaj koji ju u brzini njenoj sustigne, a tko ju ne sustigne izgubit će život. Pa Apolo žuri da pomogne ljubavnicima, da izbjegnu smrt i da dobiju vilu.

AT PRVI:

ŠENA PRVA:

(HIPOMENE I ZELENKO pastijer)

Hipomene govori kako je zakon u dubravi nepravedan, jer je protiv ljubavi da toliko prosaca umire zbog djevojke. Zelenko mu odgovara da nema nepravednog zakona u dubravi, jer tko želi svoju slobodu uživa, u mirnom je pokoju, svako se vlada kako želi, svi čine što žele. Nitko ih ne tjera da ginu, no ures i ljepota vile su veliki. Očevi ostalih djevojaka kupuju vjerenike među njima, služe ih, časte, no lijepa vila je sama svojim ljubavnicima postavila ugođaj. Hipomene govori da ni srebro ni zlato ni sve stvari na svijetu nisu plata slobodi, pita se zašto ne ljube one od kojih su toliko dvoreni, već one grube koje ih ne cijene. Zelenko mu odgovara da nijedna vila u dubravi nije toliko gruba da nije podobna ljubavi, ali sve ih nadmašuje uresom svoje ljepote ona koja ljubavnike vodi u pokoj. Svako nju ljubi, svako želi. Hipomene se pita jel na svijetu tolika nesvijest da će se ljudi za ljubav na smrt dovesti, te jel njena ljepota takva da može zaslijepiti ljudsku svijest? Zelenko govori da po ljepoti njoj nema slične, oči su joj sunce, prami zlato, svojom svjetlošću nadasjaju sve, ljudska srca pogode, vežu, kad je vidiš rekao bi da sliku takvu, punu uresa, nije rodio čovjek, već je sletjela sa nebesa. Zato mu govori da se ne čudi što pored takve ljepote ljudi malo haju za svoje živote. Hipomene ga pita je li ikada vidio nekoga da trči s njom? On kaže da je vidio puno njih, ali i kako umiru. Njima koji umiru sude 3 sudca(tako piše u tekstu). Zelenko mi pripovijeda o jednom ljubavniku koji srcem nevoljan primio je smrt ''priku''. On je svom snagom i silom trčao, Atalanta je to vidjela i potrčala još brže, a oni koji su je vidjeli više su se divili njenoj ljepoti jer je čak neobičnija od njene brzine, čak se i vjetrovi s njom natječu. Ona je sustigla tog ljubavnika i povela ga da ga osude. Kad je on čuo svoju osudu, pao je mrtav, ubila ga je ljubav smrtnim strijelama.

ŠENA DRUGA:

Vukdrag satir vodi praza(nemam pojma što je to). On govori kako sad pozna što to leži u ljubavi da jednako i stare i mlade ljuveni oganj žeže. Jedne zaludi, drugi čeznu, ljubav svakog hoće pogodit, kako bi pokazala svoje moći, pa tako i njemu starom želi pokazat svoju silu, pram zlaćani vezao ga je za lijepu vilu. Govori kako će ju svojim oštrim rogovima prebiti (valda Ljubav jer se njoj obraća) ako izgubi. Njegovo srce žudi za Atalantom, te on ide u Dubravu, krenio je još jutros prije nego što je svanulo, te je iz pustih gora došao na tu stranu, brz kao vjetar preko mora. Hvali se kako ima dosta snage, te bi i zvijer pretekao, njegova brzina je hvaljena, po tome je bio poznat u mladosti, najbrži je od satira, jednom je u utrci pobijedio satire blizu nekih voda, te mu je bog Pan na dar dao sviroku(neko sviralo). Iako je star, mogao bi se boriti i sa lavom, medvjedom, jak je i dalje. Hvali svoje rožiće, lijepi su, oni su njegov ures, a sijede vlase je vješto čađom crnom od dima izmazao, kako vila ne bi mislila da je star. To je vidio od vila, koje u tom mjestu tako mažu svoja čela. Obraća se bratu , govori ako će osvojiti vilu, napravit će mu od cvijeća vijenac kojim će ukrasit njegove rogove. Ako ju dostigne, poklonit će mu i sviroku, da mu svira na piru. Žuri u dubravu.

ŠENA TREĆA:

(Divjak, Vukdrag, satiri)

Divjak pita Vukdraga treba li mu pomoć, Vukdrag mu govori da se uputio u dubravu, kako bi osvoji vilu, no kao da ga je netko urekao. Divjak mu govori da je star i da nije za njega da pokušava pretjeći vilu koja je brža od vjetra, no Vukdrag ne prihvaća njegove savjete. On kaže da ljubav pristaje njegovim godinama, na takvoj bradi stoji dobro sve, no Divjak mu govori da se ne hvali s takvom bradom, jer istu takvu ima i ovan s rogovima. Vukdrag mu govori da plam ljubavi ne može prepoznati divlja ćud, govori mu neka ide trčati sa zvijerima. Nastavljaju sa raspravom, te Vukdrag nastavlja svoj put.

ŠENA ČETVRTA:

Divjak govori kako je ljubav smiješna, njena sila je zaslijepila Vukdraga, njemu srce cijepa Atalanta, govori kako je ljubav slijepa, a slijepi su i njeni čini. Govori kako će biti ruglo kada vide starca kako pokušava sustići najbržu vilu. Na sebe je tako osao smioni jednom stavio kožu od lava, te strašio zvijeri na livadi i dubravi, mnogi zamisle da mogu činiti i ono što ne mogu. Tko je mlad savjete od starijeg mora poslušati u svako doba, jer u suprotno bi svijet otišao naopako, no ponekad bi i stariji trebali poslušat mlađe, jer tko se uzda samo u sebe često bude prevaren. Odlazi pogledati Vukdraga.

ŠENA PETA:

Kor pastiera zaziva ljubav da njene sile u dubravi ne budu nemile i žalosne, moli da se ukaže njima. Pastir od kora govori kako je običaj u dubravi još od davnina da je utočište umrlima, ali sad se vidi da je velika šteta da jednu vilu prike sreće slijede svi. Jedna vila uzrok je tolike žalosti, govori kako ženska ćud ohola želi sve držati u svojoj vlasti. Hipolito je zbog požude jedne Fedre ubijen kletvom svoga oca od jedne morske zvijeri. Medeja je isjekla brata u 100 dijelova kako bi utekla svom ocu. Zbog ljepote Elene, Troja je na sebe navukla grčke ognjene plamenove. Ženske želje opake prave štetu, gdje je žena zakon držala, tu je bio početak svakog zla. A ta vila uništila je njihovu mladost svojom brzinom, koga rani njena ljepota, taj umre. Kad bi se našao mladić koji bi ju pretekao, to bi bio uzrok radosti. Govori kako možda dođe vrijedan mladić iz tuđeg mjesta i taj donese im radost.

AT DRUGI:

ŠENA PRVA:

Božica Palade silazi po naredbi svih bogova da oslobodi mladost vrijednu od ljubavi koja je uništava. Uz pomoć jedne vile dubravu uništava smrt ljuvena sa svojim strijelama. One, tj.ljubav i smrt, su jednom u lovu umorne zaspale kraj vode i sve zemlje ostale su u pokoju i slobodi, a kad su se probudile, još omamljene snom, zaboravile su svoje oružje, te se tako ljubav od smrti odjelila i mlade pogađa smrtnim lukom, a smrt sa ljubavnim strijelama stare pogađa. Na svijetu bi bilo zlo da smrt koga gađa u njemu budi razbludne želje, a da se od ljuvenih strijela gine, jer tada nitko na svijetu ne bi želio biti mlad, već bi svi htjeli biti stari. Zbog toga je Palade došla oteti smrti strijele, da više ne ubija mlade ljuvenim lukom. Apolu se ne da opet prevarit, jer je već jednom bio prevaren radi kralja Admeta, iako je moćan ljekar, ne može naći lijek ljuvenoj rani. A ljubav se udružila s vilom kako bi mladost dubrave poharala smtrnim strijelama. Palade je našla način kako da smrt ostane bez oružja ljuvenoga, a ljubav vrati smrti oružje zlobno, kako bi u dubravi prestalo umiranje mladih.

ŠENA DRUGA:

Planinko (pastijer) govori Divjaku da ode i vidi što se Vukdragu dogodilo. Divjak kaže kako je rekao i prije što će se njemu danas dogoditi, on je došao prije Vukdraga da vidi kako će ga puk dočekati. Tamo je vidio svakakve čeljadi, svi-i stari i mladi gore u ognju ljuvenom. Tada je ugledao veselog Vukdraga kako dolazi u dubravu, te kada su ostali vidjeli da je sijede namazao čađom počeli su se smijati. On, čim je vidio lijepu vilu zatrči se svom snagom, te je naprežući se pao, no nastavlja dalje. Ona je naravno bila brža od starca. Planinko upita jesu li ga osudili na smrt, a Divjak mu odgovori da je puk počeo vikati da se Vukdragu oprosti, jer je dovoljno platio tako što je polomio stare kosti, te su suci poslušali molbe puka i nisu ga osudili.

ŠENA TREĆA:

Hipomene govori kako je spoznao da je bez razloga govorio loše o onima koji zbog ljubavi umiru, jer prije nije vidio ono što dobitnik dobija, nije vidio rajsku sliku, čiste prame sjajnije od zlata, snježno bijelo rame, zrak veseli usred očiju... Pita se što stoji, zašto ne iskuša svoju sreću i proba dobiti ljepotu ljepšu od svega. Bio bi miran i pokojan u životu kada bi u brzini dobio rajsku njenu ljepotu. Moli bogove da mu pomognu, jer bez njihove pomoći neće uspjeti.

ŠENA ČETVRTA:

Vukdrag satir proklinje ljubav, jer se zaljubio u vilu, a ljubav mu nije dala snage da ju prestigne. Kako naudi crv sjemenu, kako loza vene, tako u zbog ljubavi čovjek vene, zapleten u njene uzi, plače i cvili zbog ljepote tašte žene. On je gnjevan, govori da bi spoznala njegovu silu i da su oštriji njegovi rogovi nego njene strijele. Govori kakko je ljubav proklete naravi jer ga je učinila napola kozom, napola čovjekom, a da je danas u trku bio divlja koza sigurno bi prestigao vilu. Ali ljubav hoće da se ljudi njenim djelima čude, pa on od koze pamet ima. Zove medvjede i vukove da navale na njega i da ga

razderu, jer mrzak mu je život. Ide tražiti zvijer koja bi ga ratsrgala, a ako ju ne nađe baciće se niz hrid strmu. Obraća se bratu (to vjerojatno nije nikakav brat već se on tako obraća čitatelju...ono ''lega'' ''prika'' ''b'ate''...ugl.matora budala) i govori mu neka ostane bez njega sam, neka ga nebo brani od zla, vijenac mu svoj stavlja na rogove, poklanja mu sviroku od Pana, ostavlja mu i masti kojima se vile mažu.

ŠENA PETA:

Hipomene zahvaljuje božici ljubavi na daru, govori kako svi treba da je hvale i slave. Zahvaljuje se Apolonu jer ga je uputio i pomogao mu, naučio ga je moliti slavnu božicu.

ŠENA ŠESTA:

Zelenko se obraća Hipomenu, strah ga je od ljubavi, vidi da se Hipomene znoji. Hipomene govori kako se znoji od truda, a ne boji se zla, jer vjeruje da će dobiti ono za čim žudi, no Zelenko ga upita nije li vidio koliko je brza vila, Hipomene govori kako je njena ljepota dostojna truda. Hipomene se uzda u božju pomoć, govori kako je Apolo sišao s neba i rekao mu da se moli božici ljubavi, te Hipomene posluša njegov savjet, te kad je ugledao božicu da silazi s nebesa, glas od raja reče mu da ne svrće pogled i da hoda naprijed jer imat će ono za čim mu srce žudi, njegov trud neće biti uzaludan. Sa glasom iz njenih očiju svijetli zrak sinu, a u njegove dođe mrak, te on ostane sam. Zelenko mu govori da se boji da je on to sve sanjao, ali Hipomene mu govori da nije spavao. No Zelenko napominje da i java nekad prevari, jer često čovjek misli da vidi nešto čega nema, jer velike požude i želje naglo slijedimo, pa nam se to stvori u glavi. Prepiru se, Hipomene ne odustaje i upita ga jel vidi u njegovim rukama tri zlatne jabuke, a Zelenko mu odgovara da vila za zlato ne haje. Hipomene odgovara da se nije hajala ni Prokri, ali se podala, jer takve darove žele i ljudi i bogovi, malo je vila koje zlato ne žele, te kad vila zlato vidi u travi morat će se zaustaviti, tako će on probati da je prestigne. Zelenko sumnja, no poželi mu sreću.

ŠENA SEDMA:

Zelenko kaže kako nije čudo što dubrava vene kada svi žude za tako lijepom vilom

ŠENA OSMA:

Satir Mrkoje, sin Vukdragov govori kako se prije zore Vukdrag digao i otišao, a on ne zna gdje, obišao je sve livade i sela, ali njega nema. Na 2.stranu poslao je Vukića i Medoja. Umorio se od traženja, nije ništa jeo, a trbuh mu buči, jer on voli dobro jesti i popiti, on lovi zvijeri pitome, a ne gorske, lovi pretilu ovcu, ovna, draža mu je kaplja dobrog vina od srebra i zlata. Odlazi ukrasti nešto za jelo.

ŠENA DEVETA:

Medoje, sin Vukdragov, pita Mrkoja zna li gdje im je otišao otac, ne zna, a Medoje kaže kako je otišao utrkivati se u dubravu. Oni se uplaše da im je otac mrtav, no Vukić ih umiruje kako ga smrt nije htjela, to mu je rekao Divjak, odlaze nešto ukrasti za jelo.

ŠENA DESETA.

Kor slavi diku i ures lijepe vile u dubravi. Atalanta govori kako je brojne ljubavnike prestigla svojom brzinom, hvali se kako je brža od vjetra, nitko nije brži od nje, poziva livade da cvatu pa da od cvijeća naprave vijenac i urese njeno čelo. Kor joj govori da je bolje da trči za zvijerima od planine, a ne za ljubavnicima, jer dosta njih je pridobila.

ŠENA JEDANAESTA:

Hipomene odlazi Atalantu izazvati na utrku. Govori joj ako izgubi da neće imati zlo jer on je plemenit mladić, otac mu je Megareo, njemu Onkesto koga je izveo na svijet kralj od voda. Praunuk je slavna boga koji valovima zapovijeda, svugdje ga svi znaju. Ako ona izgubi bit će slavna zbog Hipomena, a i ako pobjedi, opet će biti slavna zbog njega. Atalanta govori da su bogovi zlobni jer su tog mladića savjetovali, jer će susresti smrt, poznat je i lijep, ali mladost će mu uvenuti prije vremena, smeta joj što je mlad, muči ju što će izgubiti život, govori mu da ode, da se spasi, njega će svaka pametna vila htjeti. Hipomene govori da neće odustati od njene ljepote.

ŠENA DVANAESTA:

Radmio govori o nepravednim zakonima, nije pravedno da oni koji ljube zbog toga život izgube, nije pravedno da je Atalantina ljepota tako nemila, ima još lijepih vila u dubravi, ali one ne tjeraju u smrt one koji ih ljube. Tratorko govori da su u krivu oni koji ljube što se stavljaju na takve pogube, a ona je vidjela da će u ljubavi biti nesretna i zato je taj zakon stavila. Pita se što ako danas vila izgubi, a Radmio odgovara da će ako tako bude u dubravi svanuti bijeli dan, jer dok smrt hara po dubravi može se reći da sunce ne sija, ni dan ne sviće. Tratorko govori kako je jutros prije zore kod zelenog bora usnio tihi san i s nebesa se svjetlost pojavi, subrava sva sinu, noćnu tminu bijela zora je otjerala, zatim je začuo glas koji mu je rekao neka se raduje, jer danas nemili zakoni umiru, Atalanta će biti pobjeđena, govori neka zna da za to trebaju biti zahvalni Apolu jer je pomogao mladiću. Probudio se, dan je svanuo, zove da hvale Apola. Kor zatim pjeva o mudrom i slavnom Apolu, sinu boga Jova, poziva ga da razveseli to mjesto, Tratorko ga moli da ne dozvoli da smrt mladost uzme po zakonu nemilomu. Hvale ga i slave, te ih Radmio zove da odu vidjeti utrku.

AT TREĆI:

ŠENA PRVA:

Neptun, bog mora, došao je u mjesto koje je slobodno, pozna te lijepe krajeve, koje ne tlači sila, on neprijateljske razbije plavi ako netko želi napasti to mjesto, pozna jele, borove, on je tu došao zbog unuka Hipomena, on će učiniti sve u njegovoj moći da sve mirno prođe, pomoći će Hipomenu.

ŠENA DRUGA:

Mrkoje plače jer je zvijer rastrgala njegovog oca, huda srda ga je izjela, kuka, ne zna što će oni bez oca, sada su kao stado bez pastira.

ŠENA TREĆA:

Divjak pita Mrkoja što cvili, a on mu odgovara da im je ova rastrzala zvijer, našli su sviroku i kosti pored gaja. Divjak mu govori da ne cvili, jer su brava izjeli vukovi, ne njega, odlaze smiriti Vukdraga koji i dalje plače za vilom.

ŠENA ČETVRTA:

Zelenko kuka zbog Hipomena, boji se za njega, šteta što nije htio poslušati savjete, pita bogove hoće li moći podnjeti da Hipomene umre, a jeka (on u tom dijelu razgovara sa bogovima, no odgovori se sastoje samo od završetaka njegovih pitanja, pa mislim da je to jeka, iako se nigdje ne navodi) mu odgovara NE,on u razgovoru sa bogovima doznaje da Hipomene neće poginuti, bit će sela sred dubrave vesela, bogovi će mu pomoći, zlatnim dunjama će usporiti vilinu brzinu. Zelenko hvali bogove, Apola.

ŠENA PETA:

Pastiri gledaju utrku, kor navija, Hipomene je bacio jabuku, ona ju je uzela u ruku, on ju je prestigao, stalno je utrka neizvjesna, malo pobjeđuje vila, malo mladić, on joj baci i 2.i 3.jabuku, to je svaki put uspori, te na kraju mladić pretekne vilu, svi slave.

ŠENA ŠESTA:

Hipomene govori vili kako ju je dobio, govori joj kako je sretan, a ona mu govori da još ne zna hoće li slaviti, jer on ju je prevario, dolaze suci, pa neka pričekaju što će oni reći, ona se brani da nije izgubila. Hipomene se brani da kada netko želi nešto mora se svim silama potruditi, pogotovo u ljubavi. Atalanta mu govori da će on od sada biti njen vjerenik, ona njegova ljubi, daje mu svoju mladost i ures, neka uživa. Odlaze u crkvu da višnje hvale.

ŠENA SEDMA:

Divjak i Vukdragovi sinovi ga odgovaraju od tuge i od želje da se ubije zbog vile, govore mu da je vila izgubila utrku, on tada odustaje od ljubavi, vidi da je bio slijep i želi mladiću da uživa u Atalanti. Mrkoje je uhvatio košutu, svi će piti, veseliti se, pjevaju, bog Lero je dopustio Divjaku da sa zvijerima trči jače, ugledaju skup pastira, Atalantu, Hipomene, te će se svi zajedno veseliti.

ŠENA OSMA:

Jedan od kora govori kako je po milosti višnjih s nebesa smrt napustila to mjesto. Prije su svi plakali, sad se svi vesele, svi pastiri u miru provode dane, svako uživa, na zelenim livadama veseli se glasovi čuju, plešu svi, mlade vile su sa pastirima, obilna je hrana. Uspoređuje dubravu sa morem-kao kad vjetrovi uznemire valove, tamni oblaci se sudare, onda najednom se sve stiša i smiri, iz svega toga nauk je-tko želi vjerenicu treba da se potrudi, ako hvaljen želi biti, svi treba u višnjeg da se uzdaju. Kor slavi i hvali.

SVRHA