Autorsko Pravo1. Pojam industrijske svojinePravo industrijske svojine predstavlja skup pravnih normi kojima se reguliu tri grupe pojava i odnosa u drutvu: Prva grupa se odnosi na rezultate stvaralakog rada koji se u spoljnjem svijetu pojavljuju kaopronalasci u najirem smislu rijei. Oni se meusobno razlikuju po stepenu inventivnosti ipredmetu zatite, a zajedniko im je da su svi rezultat duhovnog stvaralatva pojedinacaili grupe ljudi koja sarauje, i da se primjenjuju u oblasti industrijske proizvodnje. Druga grupa pojava i odnosa koje regulie pravo industrijske svojine odnosi se na znake koji se nazivaju znaci razlikovanja. Obuhvataju 2 vrste znakova: one koji slue za razlikovanja jedne robe ili usluga od druge (robni ili usluni igovi) i one znake za obiljeavanje porijekla proizvoda (geografske oznake). Treda grupa pojava i odnosakoje regulie pravo industrijske svojine odnosi se na istupanja i odnoseprivrednih subjekata na tritu povodom obavljanja odreane privredne djelatnosti. To je pravo konkurencije koje ima za cilj da odgovarajudim mjerama sprijei ponaanja na tritu kojima se prouzrokuje teta drugim privrednim subjektima.

2.Pojam autorskog pravaPod autorskim pravom moe se podrazumjevati objektivno autorsko pravo i subjektivno autorsko pravo. Objektivno autorsko pravo- predstavlja skup pravnih normi kojima se reguliu drutveni odnosi i pojave u vezi sa stvaranjem i koritenjem autorskih djela iz oblasti knjievnosti, nauke i umjetnosti. Osnovni zadatak objektivnog autorskog prava je pruanje pravne zatite autoru, kao intelektualnom tvorcu i njegovom djelu. Subjektivno autorsko pravo- predstavlja pravo autora na djelo koje je stvorio. Sastoji se od dvije grupe ovlatenja: moralnih i imovinskih. Moralna imaju za cilj da prue pravnu zatitu autorovoj linosti, njegovom imenu i ugledu, te djelu. Imovinska ovlatenja obezbjeuju autoru pravo iskoritavanja i raspolaganja djelom kao i pravo da ostvaruje naknadu od lica kojima je ustupio iskoritavanje svog djela.

3. Pojam intelektualne svojineTermin intelektualne svojine je u meunarodnom i uporednom pravu prihvaden kao zajedniki naziv za industrijsku svojinu i autorsko pravo. Nazivom intelektualna svojina oznaava se grana prava koja regulie patent, uzorak, model, ig, oznaku porijekla, zatitu topografije integrisanih kola, itd. Predmet ove grane prava su drutveni odnosi koji nastaju povodom stvaranja i koritenja intelektualnih dobara koja su najede rezultat ljudskog rada ( npr. autorsako djelo ), ali mogu biti i nematerijalne prirode (oznaka porijekla). Ekonomska funkcija ovih prava je da obezbjedi odreenom krugu lica iskljuivo ovlatenje na privredno iskoritavanje intelektualnih dobara.

4. Odnos prava intelektualne svojine prema drugim granama pravaBududi da je intelektualna svojina mlada grana prava, veze sa srodnim disciplinama su bliske, te se u nedostatku odgovarajudih propisa pozajmljuju propisi iz srodnih disciplina. Takoer, intelektualna svojina obezbjeuje pravnu zatitu kategorijama iji pravni status reguliu i idruge grane prava (graansko pravo, privredno, upravno). Prava industrijske svojine su nastala u krilu gra. prava, te se u nedostatku propisa u pravu indus. svojine koriste naela i propisi gra. prava. Bliska veza postoji i sa oblig. pravom, jer ono regulie i jedno od najznaajnijih pitanja prava industrijske svojine, a to je ugovoro licenci. Takoer, je povezanoi sa upravnim pravom, jer se postupak zatite pronalaska ostvaruje u upravnom postupku. Privredno pravo je najblie pravu indusrijske svojine. Kako je predmet zatite prava industr. Svojine stvaralatvo koje svoju primjenu nalazi u proizvodnji robe i njenoj razmjeni na tritu, to pravno regulie privredno pravo, ova veza je oigledna.

5. Opravdanost pravne zatite intelektualne svojineKao posljedica razvijene tehnologije i rastude uloge informacija u drutvu, vlasnici intelektualne svojine su sve ede rtve nedozvoljenih naina upotrebe tuih intelektualnih prava. Glavna karakteristika intelektualnog prava koja nosioci ovlatenja imaju je da se ona mogu neogranieno iskoritavati od strane neogranienog broja korisnika, na razliitim mjestima, u bilo koje vrijeme, a da se pri tome ne povrijedi njihova sutina i ne umanji njihova vrijednost. Zakoni odobravaju nosiocu prava intelektualne svojine monopolsko ovlatenje- iskljuivo pravo upotrebe i pravo zabrane prema svim drugim licima da koriste zatidenu informaciju bez saglasnosti nosioca prava. Ekonomski trokovi neodgovarajude pravne zatite intelektualnog prava su: gubljenje interesa stranih firmi da unose inovacije u zemlju gdje postoji ovakva zatita, opadanje stranih direktnih investicija. Stoga, opravdanost pravne zatite treba stalno preispitivati. Ukoliko jedna zemlja ne omogudava zatitu intelektualnoj svojini, dolazi do usporavanja transfera i opadanja kvaliteta uvezene tehnologije. Takoer, donoenjem me. konvencija i sporazuma, intelektualna svojina se vie posmatra kao globalni fenomen.

6. Razvoj prava industrijske svojinePronalazak, kao rezultat duhovnog stvaralatva, javlja se sa poecima ljudske civilizacije. Meutim, svjest o drutvenom znaaju pronalaska formirala se mnogo kasnije. U antiko doba, velika teritorijalna prostranstva, osvajaki ratovi i dr. nisu pogodovali primjeni naunih dostignuda u privrednoj djelatnosti. Na keramikim predmetima koji potiu iz antikog doba sredemo imena i oznake autora. U pravnim izvorima rimskog prava sredemo propise koji pruaju izvjesnu pravnu zatitu autorima robnih znakova. Sa razvojem robne privrede, stvara se prostor za razvoj pronalazake djelatnosti. Proizvoai i trgovci poinju sve vie da obiljeavaju svoje proizvode u cilju identifikacije. Kada su u srednjevjekovnoj privredi stvoreni usluvi za razvoj i primjenu pronalazaka, postavlja se pitanje njihove pravne zatite.

7. Razvoj pravne zatite industrijske svojinePrvi patentni zakon donijet je 1790. god. u SAD.

Meutim, kako sve do poetka XIX st. nismo poznavali zakonsku pravnu zatitu prava industrijske svojine, ne znai da takva pravna zatita nije postojala. Zanatlije, trgovci, cehovi, esnafi, traili su od vladara privilegije bavljenja odreenom djelatnodu. Vrijeme trajanja privilegije je uvijek bilo ogranieno izmeu 5 i 20 god. U statutima cehovskih korporacija nailazimo na odredbe o pravu proizvoaa da svoje proizvode obiljeava robnim znakom. Prvi pravni propis koji je regulisao pravnu zatitu pronalaska, donijet je 1623. god. u Engleskoj. Cilj ovog propisa bio je da se zabrane monopoli koji su ometali slobodnu trgovinu. Izuzetak od tih monopola bio je patent, koji se odobravao za odreeni broj godina.

8. Razvoj bosanskohercegovakog prava industrijske svojinePrvi zakonski propisi iz ove materije koji su donijeti na jugoslovenskoj teritoriji bili su Zakon o fabrikim i trgovakim igovima i Zakon o zatiti mustara i modela Kraljevine Srbije 1884. god. Ovi zakoni su preuzeli neke odredbe Pariske konvencije. Prvi propis iz oblasti industrijske svojine, kojim se pruala pravna zatita svim kategorijama prava industrijske svojine, bila je Uredba o zatiti industrijske svojine, donijeta 1920. godine. Dvije godine kasnije, donijet je Zakon o zatiti industrijske svojine koji je noveliran 1928. godine i bio je na snazi sve do kraja II svjetskog rata. Jugoslavija je donijela 1930. godine prvi Zakon o suzbijanju nelojalne konkurencije. Poslije II svjetskog rata razvoj jugoslovenskog prava moe se podijeliti na tri perioda: period od zavretka rata do 1960./61. godine, period od 1960./61. godine do 1981. godine i period od 1981. godine-sadanji period. Jedan od najvanijih ciljeva bio je usklaivanje jugoslovenskog prava industrijske svojine sa pozitivnim propisima u uporednom pravu i odredbama u meunarodnim konvencijama. Slijedi dinamika donoenja novih meunarodnih sporazuma i revidiranje postojedih konvencija. Na osnovu lana IV. 4. a) Ustava BiH, Parlamentarna skuptina BiH na sjednici Doma naroda odranoj 17. januara 2002. godine i na sjednici Predstavnikog doma odranoj 16. januara 2002. godine, usvojila je Zakon o industrijskom vlasnitvu u BiH.

9. Razvoj meunarodnog prava industrijske svojineSredinom XIX st. vedina nezavisnih drava donijela je nezavisne zakone o industr. svojini. Vrlo brzo se pokazalo da pravna zatita koju su prdeviali nacionalni propisi nije zadovoljavala potrebe me. tehnolokog i robnog prometa jer je bila iskljuivo rezervisana za domada fizika i pravna lica. Prvi povod za uvoenje me. odnosa na ovom planu dala je me. privredna izloba u Beu, 1874. Kako su pravnu zatitu uivali samo domadi dravljani, jedan broj stranaca je odbio izloiti svoje tehnike pronalaske. Slina situacija desila se na me. izlobi u Parizu, kada se i javilo pitanje donoenja me. konvencije. Tako je 1883. donijeta Konvenacija o zatiti prava industrijske svojine, koja je stupila na snagu 1884. Naziva se jo i Pariskom konvencijom. Pripadnici zemalja lanica uivaju pravnu zatitu bez teritorijalnih ogranienja, kao i domadi dravljani.Nakon donoenja Pariske konvencije donijeto je vie me. sporazuma i konvencija na bilateralnoj,regionalnoj i multilateralnoj osnovi.

10. Razvoj autorskog pravaKnjievnost i umjetnost bile su razvijene drutvene djelatnosti u antiko doba. Autori, knjievnici i umjetnici su uivali odreena moralna prava, koja su se sastojala u prvom redu u obiljeavanju svog djela imanom i objavljivanju djela javnosti. Autori nisu imali pravo na iskoritavanje svog djela, tj. Nisu imali imovinskopravna ovlatenja povodom svoga dela, ved samo povremenu materijalnu nadoknadu. Oni su imali pravo da zabrane zloupotrebu i nedozvoljavaju izmjenu djela.

Meutim, s obzirom na napostojanje bilo kakvih propisa iz oblasti autorskog prava, ostvarivanje pravne zatite autorskih moralnih prava, zavisilo je od volje vladara i drutvenog poloaja koji je uivao autor.

11. Razvoj autorsko- pravne zatiteIzdavanje i tampanje knjiga postaje privredna, a knjiga dobija prometnu vrijednost. Izdavai otkupljuju rukopise od autora uz pladanje odreene naknade, tampaju ih i izdaju. Smatralo se da autor, poto je dobio naknadu od izdavaa za ustupljeno djelo, nema vie nikakvih prava na tom djelu. im je knjiga izdata od prvog izdavaa, ostali izdavai su mogli slobodno da je pretampavaju, bez saglasnosti prvog izdavaa ili autora. Stoga, izdavai su poeli sredinom XV st. da se obradaju vladarima traedi privilegijepravo na iskljuivo tampanje i izdavanje jednog djela i zabranu pretampavanja tog djela od strane drugih izdavaa za rijeme trajanja odobrenog prava. Tokom XVI i XVII st. u evropskim dravama se masovno odobravaju ovakve privilegije. Privilegija je titila interes odreenog izdavaa ili tampara, dok su prava autora bila ogranienana primanje honorara od izdavaa za ustupljeno djelo. Autori su poeli da se obradaju vladarima traedi privilegiju kojom bi sticali iskljuivo pravo na svoje djelo za odreeno vrijeme. Meutim, ovakvim privilegijama autorska prava su zavisila od volje vladara, te su autori zahtjevali moralna i imovinska prava na zakoniti nain. Pod uticajem prvog engl. zakona o autorskom pravu iz 1710. ostale zemlje donose zakone o autorskom pravu.

12. Razvoj bosanskohercegovakog autorskog pravaDo Prvog svjetskog rata na teritoriji stare Jugoslavije vaili su razni zakoni o autorskom pravu. Na teritoriji koja je pripadala Austro-Ugarskoj vaio je Carski patent o zatiti knjievne i umjetnike svojine, koji je kasnije izmjenjen Zakonom o autorskom pravu 1895, god. 1929. god. donijet je prvi jugoslovenski zakon iz ove oblasti. Poslije Drugog svjetskog rata, 1946. god. donosi se Zakon o zatiti autorskih prava. Jedan od glavnih nedostataka ovog zakona bila je neusklaenost sa Bernskom konvencijom. Isto tako zakon nije rjeio brojna bitna pitanja iz oblasti autorsko-pravne zatite. Drugi Zakon o autorskom pravu donesen je 1957. god., a otklonio je nedostatke ranijeg zakona. Meutim, ex Jugoslavija je 1968. god. pristupila Univerzalnoj konvenciji, to pored niza razloga dovodi do potrebe mijenjanja ovog zakona. Tredi Zakon o autorskom pravu doneen je 1968. god., sadri nova rjeenja iz oblasti autorsko-pravne zatite, a posebnu panju poklanja kinematografskom djelu i prema autoru i prema producentu. Pored toga regulie autorsko-pravne ugovore kojima se vri prenos autorskih prava. etvrti Zakon o autorskom pravu donesen je 1975. god.

13. Razvoj me. autorskog pravaSa donoenjem prvih zakona o autorskom pravu postavlja se problem me. autorske zatite. Pravna zatita stranih autora je zavisila od bilateralnih sporazuma izmeu zemlje iji je dravljanin autor i zemlje u kojoj trai pravnu zatitu. Takvih ugovora je bilo malo, a isto tako njima su se regulisala i neka druga pitanja izmeu drava ugovornica, te je autorsko pravo djelilo sudbinu drugih pravnih odnosa. Javlja se potreba o jednoj me. konvenciji, kao multilateralnog ugovora me. autorskog prava. Pripremne radove izvrilo je Me. knjievno i umjetniko udruenje, osnovano 1878. Konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela donijeta je 1886. u Bernu, te se naziva Bernskom konvencijom. Konvencijom je osnovana Me. unija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela koja broji 131 zemlju lanicu. To znai da pripadnici ovih zemalja, uivaju pravnu zatitu bez teritorijalnih ogranienja, u svim zemljama Bernske unije, pod istim uvjetima kao i dravljani tih zemalja. Druga po znaaju me. konvencija jeste Univerzalna konvencija o autorskom pravu donijeta 1952. U enevi.

14. Unifikacija i harmonizacija prava intelektualne svojinePrincip teritorijaliteta znai da pravni propisi jedne drave vae samo na njenoj teritoriji, a to znai i subjektivna prava. Razvoj me. odnosa dovodi u pitanje ovaj princip. Princip teritorijaliteta je ogranien principom reciprociteta, koji predvia da je u jednoj zemlji pravni poloaj stranca odreen pravnim statusom koji zemlja stranca odobrava njenim dravljanima. Princip reciprociteta nije dovoljno pouzdan, pa drave pribjegavaju zakljuenju me. ugovora i konvencija. to je vedi broj zemalja lanica neke konvencije, to je stepen harmonizacije vedi, tj. smanjuju se razlike u pravnim sistemima drava lanica. Postoje dva metoda da se prevaziu prepreke koje stvaraju razlike izmeu nacionalnih prava u regulisanju odnosa sa elementom inostranosti: putem pravila me. privatnog prava(kolizionih normi) i stvaranjem zajednikih jednoobraznih pravila, tj. unifikacijom. Unifikacija se odvija kroz zakljuivanje odgovarajudih sporazuma i ugovora izmeu zainteresiranih zemalja, koje svoje nacionalne propise, zamjenjuju unificiranim pravilima.

15. Iscrpljivanje prava intelektualne svojinePojam iscrpljenja prava oznaava da ukoliko je patentirani proizvod legalno ( voljom nosioca patenta ) stavljen u promet, onda pribavilac tog proizvoda moe taj proizvod dalje nuditi, putati u promet i upotrebljavati bez traenja dozvole od nosioca patenta. Smatra se da je nosilac patenta aktom stavljanja u promet iscrpio svoje iskljuivo pravo upotrebe. Ovdje je bitno da se nosilac prava saglasio sa otuenjem prava, tj. da je saglasnost nedvosmisleno data.

16. Izvori pravnog regulisanja intelektualne svojineIzvori prava intelektualne svojine u nacionalnim okvirima se razlikuju zavisno od zemlje do zemlje. Ipak, postoji nekoliko opdeprihvadenih izvora prava kao to su pozitivni propisi(ustav, zakoni ), podzakonski akti ( uredbe, pravilnici), opda pravila oblig. i privrednog prava, sudska praksa i pravna nauka. Pored toga, ukoliko je neka zemlja lanica neke me. konvencije iz ove oblasti, i odredbe te konvencije postaju punovaan izvor prava. Ako je jedna zemlja lanica Evropske unije, ona mora da inkorporira sve izvore prava te cjeline u nacionalno pravo.

17. Meunarodne konvencije kao izvor pravaNajvaniji izvori me. prava su Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (1967.) i Sporazum o trgovinskim aspektima prava i intelektualne svojine. Meutim, ipak kao najvaniji izvor me. prava industrijske svojine je Pariska konvencija, koja predstavlja ugovor otvorenog tipa. Ona predstavlja univerzalni izvor me. prava industrijske svojine. Ona proklamuje nekoliko naela koja imaju veliki znaaj za me. pravo industrijske svojine. To su: naelo nacionalnog tretmana- prema kome pripadnici svih zemalja lanica uivaju ista prava kao i domadi dravljani, bez obzira na teritoriji koje zemlje lanice su traili pravnu zatitu; naelo asimilacije- sa pripadnicima Pariske konvencije i sva druga lica (fizika ili pravna ) koja na teritoriji jedne od zemalja lanica imaju svoje boravite ili poslovno sjedite; naelo minimalnih prava- ovo su prava garantovana Konvencijom, bez obzira na odredbe nacionalnog prava zemlje u kojoj se trai pravna zatita.

Javila se potreba za donoenjem me. sporazuma izmeu drava lanica, kojima se blie reguliu sporna pitanja materijalnog prava.

Prva grupa takvih sporazuma donijeta je s ciljem da pripadnicima Pariske konvencije omogudisticanje pojedinih prava industrijske svojine za podruje vie zemalja, na osnovu jedne me.prijave. Druga grupa sporazuma imala je za cilj ustanovljavanje me. klasifikacije za pojedina pravaindustrijske svojine, radi lakeg me.- pravnog prometa ovih prava izmeu lanica Pariskekonvencije. Treda grupa sporazuma obuhvata sporazume na regionalnoj osnovi izmeu zemalja lanicaodreene regionalne organizacije. Imaju za cilj harmonizaciju nacionalnih propisa zemaljalanica, unifikaciju nacionalnih propisa, itd.

Na planu me. autorskog prava, donijeto je vie me. konvencija, od kojih su najznaajnije: Bernska konvencija i Univerzalna konvencija.

18. Predmet pronalaskaPatentom se titi pronalazak koji ispunjava zakonom predviene uslove. Patent je subjektivno pravo koje pripada fizikom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni zakonom predvieni uslovi. Kada jedno lice postane titular patenta, ono ima odreena prava za odreenu teritoriju, za odreeno vrijeme. Sadraj prava na osnovu patenta odreuju vaedi zakonski propisi u svakoj zemlji. Svojstvo nosioca prava na patent dokazuje se pomodu patentne isprave koja predstavlja formalni dokaz o postojanju patenta za odreeni pronalazak i prava odreenog lica na taj patent. Predmet patentne zatite je pronalazak kao materijalizovan proizvod pronalazakog rada pojedinca ili grupe ljudi. Pronalazak je finalni rezultat pronalazakog rada, jer pravnu zatitu uiva onaj pronalazaki rad koji je pruio odreene rezultate. Pronalascima se ne smatraju: otkrida, naune teorije i matematike metode estetske tvorevine planovi, pravila i metode za izvoenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih aktivnosti programi raunara

Pronalasci predstavljaju osnovni izvor tehnikog napredka, pod uslovom da su saznanja koja pruaju dostupna javnosti, i uz uslov da se takvi pronalasci primjenjuju u industriji. Patent ne moe biti dodjeljen za pronalaske ije bi objavljivanje ili iskoritavanje bilo protivno javnom poredku ili moralu; kao ni za pronalaske hirurkog ili dijagnostikog postupka ili postupka lijeenja koji se primjenjuje neposredno na ivom ljudskom ii ivotinjskom organizmu, osim pronalazaka koji se odnose na proizvode, materije ili smjese koje se upotrebljavaju u tom postupku.

19. Pozitivno-pravni pojam pronalazkaPrema Zakonu o industrijskom vlasnitvu u BiH-patent je pravo kojim se titi pronalazak iz bilo kojeg podruja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se moe industrijski primjeniti. Izuzetci od patentibilnosti su: pronalasci ije bi objavljivanje ili iskoritavanje bilo protivno javnom poretku i moralu; pronalasci hirurkog ili dijagnostikog postupka ili postupka lijeenja koje se neposredno primjenjuju na ivom ljudskom ili ivotinjskom organizmu osim pronalazaka koji se odnose na proizvode koji se upotrebljavaju u takvom postupku. Prema odredbi l. 19. pronalascima se ne smatraju: otkrida, naune teorije i matematike metode; estetske tvorevine; planovi, pravila i metode za izvoenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih djelatnosti; prikazivanje informacija definisane samim sadrajem tih informacija.

20. Vrste pronalazaka Pronalazak proizvoda-moe da se odnosi na spoljnji oblik ili na strukturu proizvoda. Proizvod ne mora da bude gotov, ved to moe biti i poluproizvod. Osnovne vrste proizvoda su: ureaj, supstanca, kompozicija, mikroorganizam, biljna ili ivotinjska delijska struktura. Ureaj obuhvata: maine, aparate, alate, itd. Pronalazak postupka-obuhvata tano odreeni redosljed ljudskih radnji koje se poduzimaju u cilju postizanja odreenog tehnikog rezultata. Razlikuju se dvije vrste pronalazaka postupka: proizvodni i radni. Proizvodni postupak-se koristi za dobijanje odreenog proizvoda koji se razlikuje od materijala na kome se postupak poeo da izvodi. Rezultat proizvodnog postupka treba da bude nov proizvod. Radni postupak-takoer je postupak koji se primjenjuje na polaznom materijalu i tamo se ne razlikuje od proizvodnog postupka. Meutim, kod proizvodnog postupka rezultat je nov proizvod koji se moe komercijalizirati, a kod radnog postupka, rezultat nije komercijalni proizvod. Pronalazak postupka primjene-odnosi se na tehniko upustvo o mogudnosti novog naina primjene poznatog proizvoda, novu tek svrhu ved poznatog postupka te za postizanje novih rezultata.

21. Uslovi za sticanje patentaPostoje dvije grupe uslova: uslovi koje pronalazak treba da ispuni da bi dobio patentnu zatitu- materijalni uslovi uslovi koje treba da ispuni prijavilac da bi ostvario pravo na patent- formalni uslovi Najvaniji opdi uslov koji svaki pronalazak treba daispunjava jeste novost. Samo onaj pronalazak za koji se utvrdi da predstavlja novost, uz ispunjenje ostalih uslova, moe da oekuje patentnu zatitu. Pronalazak je nov, ako nije obuhavaden stanjem tehnike. Pod stanjem tehnike podrazumjeva se sve to je uinjeno dostupnim javnosti, pisanim ili usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi nain. Stanjem tehnike obuhvadena je i nacionalna patentna prijava, prijava za evropski patent, ako se njima zahtjeva zatita u BiH kao i prijava podnesena na osnovu Ugovora o saradnji u oblasti patenata (PCT), ako se njima trai zatita u BiH. Objavljivanje pronalaska nede oduzeti novost pronalasku, ako je do objavljivanja dolo 6 mjeseci prije podnoenja prijave patenta i ako je prijavljivanje neposredna ili posredna posljedica: oigledne zloupotrebe u odnosu na podnosioca prijave ili njegovog pravnog predhodnika injenice da je podnosilac prijave ili njegov pravni predhodnik izloio pronalazak slubenoj ili slubeno priznatoj izlobi po Konvenciji o me. izlobama, uvjetom da podnosilac naznai u prijavi da je pronalazak bio izloen. Drugi opdi uvjet odnosi se na inventivni nivo. Smatra se da pronalazak ima inventivni nivo ako rjeenje koje on sadri ne proizilazi na oigledan nain iz poznatog stanja tehnike. Za patent sa skradenim trajanjem trai se nii inventivni nivo, ali taj nivo ne moe da bude tako nizak da predstavlja rutinsko koritenje poznatog stanja tehnike od strane strunjaka. Tredi uvjet odnosi se na industrijsku primjenjivost. Pronalazak treba da bude primjenjiv u industriji ili drugoj privrednoj ili neprivrednoj djelatnosti.

22. Vrste patenataPatenti se mogu podjeliti prema zemlji koja odobrava patentne zatite. Tako imamo nacionalne patente, koji odobrava nadleni organ u zemlji gdje je patentna prijava podnijeta i koji vai samo na teritoriji zemlje gdje je odobren. Zatim postoji nadnacionalni patent, koji odobrava institucija koja nema nacionalnu pripadnost, te patent vai na teritoriji vedeg broja zemalja kao to je europski patent, koji odobrava Europski patentni biro sa sjeditem u Minhenu, a na osnovu odredbi Konvencije o europskom patentu ( KEP). lanice Europske unije ved decenijama rade na stvaranju petenta Unije, nazvanog komunitarni patent. Ovo je takoer nadnacionalni patent koji de izdavati Europski patentni biro i koji bi se direktno primjenjivao na cijeloj teritoriji Unije, bez mogudnosti da nadleni organi zemalja lanica imaju ikakvog uticaja na taj patent. Svi patentni zakoni u svijetu predviaju nacionalni patent kao osnovni oblik pravne zatite pronalazaka. Pored ovog patenta, u naem pravu postoji jo i dopunski patent, patent sa skradenim trajanjem i povjerljivi patent.

23. Mali patent (patent sa skraenim trajanjem) i dopunski patentPatent sa skradenim trajanjem-je pravo kojim se titi pronalazak koji ima nii inventivni nivo od pronalaska koji se titi patentom. Pored toga on ima ogranien predmet zatite. Postupak za dobijanje patenta sa skradenim trajanjem je bri, kradi i jeftiniji. Patent sa skradenim trajanjem traje 10 god., za razliku od patenta koji traje 20 god. Prema Zakonu o indostrijskom vlasnitvu mali patent nosi naziv patent sa skradenim trajanjem. Njime se moe zatititi: pronalazak koji ispunjava uslove patentabilnosti, pronalazak koji je nov, industrijski primjenjiv i koji ima inventivni nivo. Njime se ne moe zatititi: pronalazak za postupak, biljnu ili ivotinjsku pasminu. Dopunski patent-podnosilac prijave patenta ili nosliac patenta moe da usavri ili dopuni prijavljeni, tj. zatideni pronalazak. On moe da trai pravnu zatitu za dopunski patent. Nosilac dopunskog patenta i osnovnog patenta moraju biti isto fiziko ili pravno lice. Dopunski patent je svojom materijalnom sadrinom vezan za osnovni patent, to traje koliko i osnovni patent. Ako osnovni patent prestane da vai prije isteka pravne zatite, moe se podnijeti zahtjev da dopunski patent bude proglaen za osnovni patent. Uz osnovni patent moe se vezati neogranien broj dopunskih patenata. Ne moe se traiti za patent sa skradenim trajanjem.

24. Povjerljivi i zavisni patentPatent za povjerljivi pronalazak-pronalasci koji se odnose na odbranu i dravnu sigurnost BiH, smatraju se povjerljivim i podnose se nadlenim ministarstvima (odbrane ili unutranjih poslova) FBiH. Ukoliko ovi organi utvrde da je pronalazak povjerljiv, primjenit de se poseban postupak. Protiv rjeenja nadlenih ministarstava donesenih u upravnom postupku, nije dozvoljena alba. U sluaju da ova ministarstva odbrane utvrde da pronalasci nisu povjerljivi dostavljaju prijavu Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasnitvo BiH, koji nastavlja postupak po ovom zakonu. Nadlena ministarstva imaju iskljuivo pravo da koriste povjerljive pronalaske i da njima raspolau, a pronalazau kojem je dodjeljen patent za povjerljivi pronalazak pripada jednokratna naknada. Naknadu utvruju podnosilac prijave i nadlena ministarstva. Patent za povjerljivi pronalazak se ne objavljuje. Zavisni patent-je patent kojim se zatiduje pronalazak koji se ne moe samostalno primjenjivati, bez istovremene primjene drugog pronalaska koji je vremenski ranije zatiden patentom.

25. Patent za proizvod i patent za postupakPatent za proizvod - pod radnjama iskoritavanja pronalazaka podrazumjeva se proizvodnja, ponuda, stavljanje u promet i upotrebu. Ovlatenje na iskljuivu proizvodnju sadrano je samo u patentu za proizvod, a ne i u patentu za postupak. Patent za proizvod moe imati apsolutno i relativno dejstvo. Apsolutnim dejstvom patenta za proizvod ostvaruje se vanjska zatita tj. obuhvata sve postupke za dobijanje zatidenog proizvoda . Relativna zatita dolazi do izraaja kod patenta za materiju. Patent za postupak - moe da bude patent za postupak proizvodnje ili patent za radni postupak, sadri dva ovlatenja: ponuda i upotreba postupka. Na teritoriji na kojoj vai patent za postupak ne mogu se iskoritavati proizvodi dobiveni koritenjem postupka u zemljama u kojima postupak nije patentiran. Razlike izmeu patenta za proizvod i patenta za postupak: pronalasci proizvoda se mogu zatititi samo ako ispunjavaju uslove predviene za sticanje patenta; zatita koju obezbjeuje patent za proizvod je ira od zatite za postupak; patentna zatita materije je samostalna.

26. Pokretanje postupka i sadrina prijave za zatitu pronalaskaPostupak za sticanje prava pokrede se podnoenjem pismene prijave Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasnitvo BiH. Podnosilac prijave moe biti svako zainteresirano fiziko ili pravno lice, domade ili strano. Za svaki pronalazak podnosi se posebna prijava. Jednom prijavom moe se zahtjevati zatita za vie pronalazaka, samo ako su pronalasci meusobno tako povezani da ostvaruju jedinstvenu pronalazaku zamisao. Zakon posebno regulie sadraj patentne prijave. Ona se sastoji od pet elemenata: zahtjev za priznanje patenta opis pronalaska jedan ili vie patentnih zahtjeva crtee na koje se pozivaju opis pronalaska i patentni zahtjevi, ukoliko je to potrebno abstrakt Zahtjev mora da sadri: ime tj. naziv i adresu podnosioca prijave, ime i adresu pronalazaa, te naziv pronalaska. Opis pronalaska mora biti jasan i detaljan. Patentnim zahtjevima se odreuje predmet i obim zatite pronalaska. Moraju biti jasni, saeti i u cjelosti potkrepljeni opisom pronalaska. Abstrakt je kratak sadraj sutine pronalaska koji slui iskljuivo u svrhu tehnikog informisanja i nema utjecaja na obim traene zatite. Ako se jedna prijava kojoj je priznat datum podnoenja odnosi na vie pronalazaka koji nisu meusobno povezani, podnosilac prijave moe sam ili na zahtjev Instituta da iz te prijave izdvoji jedan ili vie pronalazaka i da za svaki od njih podnese odvojenu prijavu. Ova prijava zadrava datum podnoenja prvobitne prijave. Sadraj opisa pronalaska na dan podnoenja prijave predstavlja okvir u kome se mogu kretati izmjene prijava u toku postupka. To znai da nije dozvoljeno proirivati opis pronalaska, mjenjati patentne zahtjeve kao ni ime pronalaska.

27. Pravo prvenstva u patentnom pravukada zainteresirano lice, pronalaza podnese prijavu za priznanje prava, Institut de konstatovati datumnjenog prijema. Od tog trenutka, podnosilac prijave ima pravo prvenstva prema svakom drugom licu,koje kasnije za isti pronalazak podnese prijavu. Pravo prvenstva ima dvostruki znaaj. Prvo, od trenutkapodnoenja prijave, podnosilac zasniva priorite u dobijanju eventualne zatite u odnosu na sve kasnijepodnosioce prijava iste ili sline sadrine. Drugo, ispunjenje uslova za priznanje prava procjenjuje se dotrenutka sticanja prava prvenstva.

28. Utvrivanje datuma podnoenja prijave i formalno ispitivanje patentne prijavePriznanjem datuma podnoenja prijave koja je upisana u registar Inatitutu pokrenut je upravni postupak za priznanje zatite. Od tog datuma raunaju se i procesnopravni rokovi u samom postupku. Podnoenjem prijave ostvaruje se prvenstvo za zatitu pronalaska u odnosu na druga lica koja kasnije podnesu prijavu. Nakon to je prijava podnijeta Institutu, pristupa se utvrivanju datuma podnoenja prijave koga treba razlikovati od formalnog ispitivanja prijave. Institut najprije ispituje da li prijava ispunjava sve zakonom predviene uslove. Utvrivanje datuma podnoenja prijave je predpostavka za pristupanje formalnom ispitivanju prijave, u kome treba da se utvrdi da li prijava uopde ispunjava uslove da se uzme u rad. Prijava kojoj je priznat datum podnoenja, upisuje se u registar prijava koje vodi Institut. Druga faza postupka je formalno ispitivanje prijave tj. utvrivanje da li podnijeta prijava ispunjava zakonom propisane uslove tj. da li je uredna. Institut ispituje sljedede elemente: da li su pladene takse i trokovi, da li je naznaen pronalaza, itd. Ukoliko Institut utvrdi da prijava ima nedostatke, pozvade podnosioca da u roku od 90 dana otkloni nedostatkeu suprotnom de biti odbaena. U tom sluaju, podnosilac moe da podnese novu prijavu. Do okonanja postupka po prijavi, podnosilac prijave moe podnijeti zahtjev za pretvaranje prijave patenta u prijavu za priznanje industrijskog dizajna, pod uslovom da su pladene propisane takse i trokovi postupka.

29. Objava prijave, sutinsko ispitivanje i rjeenje za patentAko je prijava uredna, Institut de predi na ispitivanje materijalnih uslova sadraja prijave. Prije toga, prijava se objavljuje u slubenom glasniku na osnovu zakljuka Instituta i ako su pladeni taksa i trokovi postupka. Prijava se objavljuje nakon isteka 18 mjeseci od datuma podnoenja prijave. Objavljena prijava postaje dostupna javnosti. Poslije objave prijave patenta Institut izdaje rjeenje o dodjeli patenta. Kao datum dodjele patenta smatra se datum objave patenta u Slubenom glasniku. Rjeenjem o dodjeli patenta odreuje se obim zatite odreen sadrinom prihvadenih patentnih zahtjeva. Dodjeljeni patent se upisuje u registar patenata. Najkasnije do isteka 9 godine trajanja patenta, nosilac patenta ili imalac iskljuivog prava iz patenta duan je Institutu priloiti pismene dokaze o tome da patentirani pronalazak ispunjava sve uslove. U suprotnom, prestaje vanost dodjeljenog patenta najkasnije istekom 10 godine njene vanosi. Kao dokaz Institut de prihvatiti dodjeljeni europski patent za isti pronalazak, proveden na jedan od slubenih jezika BiH. Na osnovu predloenih dokaza i drugih dokumenata, Institut de izdati jedno od sljededih rjeenja: rjeenjem kojim de utvrditi da pronalazak ispunjava sve uslove rjeenje kojim se utvruje da pronalazak djelimino ispunjava uslove i kojim de, u odgovarajudem obimu, suziti dalje vaenje patentnog zahtjeva

rjeenje o oglaavanjem nitavim

30. ZastupanjePodnosilac prijave za patent moe da bude strano fiziko ili pravno lice, s tim to u postupku pred nadlenim organom mora da ima zastupnika. Zastupnik moe da bude fiziko ili pravno lice BiH. Kako bi Institut imao uvid ko moe da se bavi poslovima zastupanja, on vodi registar zastupnika. U registar se mogu upisati ne samo dravljani BiH, nego i ona lica koja imaju prebivalite, tj. sjedite u BiH. Drugi uslov koji zastupnik treba ispunjavati jeste strunost. Fiziko lice mora da ima zavren pravni fakultet i poloen poseban struni ispit, da ima zavren jedan od tehnikih fakulteta i poloen poseban struni ispit, da ima zavren pravni ili tehniki fakultet i najmanje 5 godina radnog iskustva na poslovima industrijske svojine. Pravno lice treba da zapoljava najmanje jedno lice koje ispunjava uslove predviene zakonom.

31. Subjekti zatite i prava pronalazaaPravo na zatitu pronalazka, imaju domada i strana fizika i pravna lica. Strana fizika i pravna lica uivaju zatitu na teritoriji BiH kao domada fizika i pravna lica ako to proizilazi iz me. ugovora ili naela uzajamnosti. Pravo na zatitu pronalaska ima pronalaza. U postupku za dodjelu patenta pronalazaem se smatra lice koje je prvo podnijelo uredno prijavu, osim ako iz prijave ne proizilazi drugaije ili ako odlukom suda nije odreeno drugo lice kao pronalaza. Ako je pronalazak nastao zajednikim radom vie pronalazaa, pravo na patent pripada svim pronalazaima. Svi stvaraoci imaju pored moralnih i imovinska prava. Moralno pravo sastoji se u pravu pronalazaa da bude naznaen u patentnoj prijavi u svim pravima koja se odnose na njegov pronalazak, a materijalno pravo se sastoji od prava pronalazaa da koristi svoj pronalazak, da s njime raspolae, te da ostvaruje pravo na naknadu ako drugo lice koristi njegov pronalazak. Fiziko ili pravno lice koje nije pronalaza stie pravo na zatitu pronalaska na osnovu zakona, pravnog posla ili nasljeivanja.

32. Sadrina, sticanje i obim prava na patentPostoje dva sistema za ispitivanje pronalaska. Prvi, koji je uglavnom naputen, patentna prijava se ne objavljuje, ved nadleni organ bez odlaganja pristupa ispitivanju uslova za odobrenje patentne zatite. Patentna zatita poinje da tee danom donoenja rjeenja o priznanju patenta. Drugi sistem, prijava se poslije 18 mjeseci od dana podnoenja objavljuje, a zatim se vri njeno potpuno ispitivanje radi donoenja rjeenja o priznanju ili odbijanju patentne zatite. Ovaj sistem se primjenjuje u BiH. Podnosilac prijave za patent stie prava iz prijave danom podnoenja uredne prijave. Patent garantuje nosiocu patenta sljededa iskljuiva prava: ako je predmet patenta proizvod; zabranu tredim licima, da bez njegove dozvole izrauju, upotrebljavaju, nude na prodaju, prodaju ili za te namjere uvoze zatiden proivod; ako je predmet postupak; da zabrani tredim licima, da bez njegove dozvole upotrebljavaju postupak, nude na prodaju, prodaju ili za te namjere uvoze takav proizvod koji je dobijen direktno tim postupkom. Nosilac patenta ima iskljuivo ovlatenje na tri prava: da koristi ( upotrebljava ) zatideni pronalazak, da stavlja u promet proizvode koji su dobijeni prema zatidenom pronalazku i da raspolae patentom.

to se tie obima prava koja se stiu patentom on je odreen sadrajem patentnih zahtjeva koji su formulisani u patentnoj prijavi.

33. Ogranienje prava na patentPravo na patent je po svojoj sadrini iskljuivo, apsolutno pravo koje uiva nosilac prava za vrijeme trajanja patentne zatite. Meutim, nacionalni zakoni o patentima i meunarodne konvencije predviaju jedan broj ogranienja za nosioca patenta, a u korist tredih lica koja na osnovu ovih ogranienja, stiu pravo da koriste pronalazak koji je predmet patenta. Pri tome, nosilac patenta zadrava sva svoja ovlatenja, ali je koritenje njegovog patenta ogranieno pravima tredih lica. Postoje opda ogranienja i zakonska ogranienja. Moguda je situacija da dva nezavisna subjekta koriste isti pronalazak, steen na zakonit nain prije nego to jedan od njih podnese prijavu za zatitu patenta. Takav sluaj u doktrini patentnog prava prihvaden je kao tzv. paralelni pronalazak ili to je opde prihvadeno pravo ranije upotrebe. Ukoliko nadleni organ odobri zatitu licu koje je podnijelo prijavu za patent, to lice postaje nosilac prava i moe da na osnovu svojih ovlatenja zabrani svakom tredem licu da koristi pronalazak koji je zatiden na njegovo ime. Drugo lice koje koristi pronalazak u proizvodnji, treba da odmah obustavi proizvodnju. Meutim, neka zakonodavstva dozvoljavaju tom licu upotrebu pronalaska iz razloga pravinosti, ili zbog opravdanosti investicija koje su uloene.

34. Zakonske licenceDrutvo odobrava patentnu zatitu imajudi prije svega u vidu prednosti koje iskoritavanje patenta ima za nacionalni tehnoloki i privredni razvoj. U suprotnom, ako se zatideni pronalazak ne iskoritava, on se pretvara u isti monopol koji gui konkurenciju na tritu. Ako nosilac nije iskoritavao odreeni patent on mu se mogao oduzeti. Ova sankcija, koja je postojala u prolom vijeku, zamijenjena je mjerom prinudne licence. Razlog odobravanja prinudne licence je upotreba patenta u privredne svrhe od strane zainteresiranih lica, kojima je nosilac patenta uskratio saglasnost za koritenje patenta-odbio da zakljui ugovor o licenci. Ukoliko se na ovaj nain ne postigne cilj moe se izvriti oduzimanje patenta. Prinudna licenca moe se odobriti u dva sluaja: ukoliko nosilac patenta samostalno ne iskoritava odobreni patent ili ne ustupi pravo iskoritavanja (licencu) drugom licu i u sluaju postojanja dva zavisna patenta. Prinudna licenca u javnom interesu moe se odobriti iz dva razloga: u sluaju kada nosilac iskoritava patent radi postizanja neopravdano visokih cijena na tritu i ako je koritenje patenta od opdeg drutvenog interesa.

35. Naini prestanka prava na patentPravo na patent ili patent sa skradenim trajanjem je ogranieno (20 i 10 godina). Meutim, ono u odreenim sluajevima moe da prestane i prije isteka rokova pravne zatite. Razlozi za gubitak zatidenog prava zavise od propisa zemlje koja je u pitanju. Jedan broj razloga je isti u gotovo svim zemljama. To su: gubitak prava zbog nepladanja taksa predvienih za odravanje prava u zemljama u kojima se takse pladaju sukcesivno; drugi razlog, jeste odricanje nosioca prava od daljnjeg koritenja zatidenog prava.

Kada podnosilac prijave ne plati predviene takse i trokove postupka za priznanje prava, smatra se da je odustao od prijave. Isto tako, nepladanje taksi i trokova za odravanje zatidenog prava u vanosti, ima za posljedicu gubitak tog prava. Odricanje nosioca prava; ako nosilac patenta podnese Institutu pismenu izjavu kojom se odrie svog prava, to pravo prestaje narednog dana od dana podnoenja pismene izjave. Ako je u registar upisano odreeno pravo u korist tredeg lica, nosilac patenta, ne moe se odredi svog prava bez prethodne pismene saglasnosti lica na ije je ime upisana licenca, prijenos, zaloga i dr. Prestanak nosioca prava; ako nosilac patenta ne plati propisanu taksu i trkove postupka za odravanje priznatog patenta, patent prestaje narednog dana od dana isteka roka za pladanje taksa i trokova postupka. Ukoliko je nosilac prava fiziko lice, njegovo pravo de se ugasiti u sluaju smrti, pod uslovom da nema nasljednika ili da su oni odbili da prihvate pravo industrijske svojine. Ako je rije o pravnom licu, danom brisanja iz registra tog pravnog lica prestaje pravo industrijske svojine. Oglaavanje nitavim rjeenja o priznanju prava; ako poslije izdavanja patenta Institut utvrdi da u momentu donoenja rjeenja o priznanju ovih prava nisu postojali uslovi, predvieni zakonom, za priznanje ovih prava, rjeenje o priznanju prava na patent, oglaside se nitavim. Rjeenje o priznanju patenta, Institut moe oglasiti nitavim za svo vrijeme trajanja prava, po slubenoj dunosti, na zahtjev zainteresiranog lica ili na zahtjev javnog pravobranioca. Ukidanje prava; ovaj nain prestanka predvien je samo za patente za mikrobioloki pronalazak u kojem se pojavljuju mikroorganizmi. Institut moe ukinuti rjeenje kojim je priznato pravo patenta za mikrobioloki pronalazak, ako utvrdi da je ivi bioloki materijal koji je deponovan u nadlenu ustanovu, prestao da postoji, nije dostupan javnosti i iz drugih razloga ili je njegova dostupnost javnosti imala prekid dui od propisanog roka.

36. Pronalasci ostvareni u radnom odnosuTo su tri vrste pronalazaka: Prva vrsta obuhvata pronalazke koji mogu da nastanu po tri osnova: kad zaposleni stvori pronalazak izvravajudi svoje radne obaveze, kad zaposleni doe do pronalaska izvravajudi posebno naloene zadatke vezane za nauno-tehniko istraivanje, i kada zaposleni sa poslodavcem zakljui ugovor o istraivakom radu. Pravo na zatitu ovih pronalazaka ima poslodavac. Druga vrsta pronalazaka obuhvata pronalaske do kojih zaposleni doe u vezi sa aktivnostimaposlodavca ili uz koritenje materijalno-tehnikih sredstava informisanja i drugih usluva koje jeobezbjedio poslodavac. Pravo na zatitu ima pronalaza ( zaposleni), s tim da poslodavac imapravo na ekonomsko iskoritavanje. Duni su zakljuiti ugovore o licenci. Treda vrsta pronalazaka obuhvata pronalaske koji zaposleni stvori u roku od jedne godine od prestanka radnog odnosa, a koji bi da su stvoreni u toku radnog odnosa potpadali pod prvu ili drugu vrstu pronalazaka. Pronalaza je duan da, odmah po nastanku pronalaska, podnese pismen izvjetaj poslodavcu kojim ga obavjetava o sadraju pronalaska, nainu primjene, sredstvima koje je koristio... Poslodavac je duan da potvrdi prijem izvjetaja jer od tada tee rok od dva mjeseca u kome je duan da odgovori da li smatra da je rije o pronalasku iz radnog odnosa. Ukoliko je rije o prvoj vrsti, a poslodavac ne eli da podnese prijavu za patent, pronalaza moe da ga zatiti na svoje ime.

37. Know howPored pronalazaka, rezultat pronalazakog rada mogu da budu i odreena znanja i iskustva koja se primjenjuju u industrijskoj ili zanatskoj proizvodnji i privrednom ivotu uopde. Skup ovih znanja i iskustava zove se know how. Odreivanje pojma know how-a je predmet estih rasprava u pravnoj teoriji i poslovnom ivotu. Know how se samo izuzetno definie u nekom zakonskom propisu, i to kao fabrika i poslovna tajna. Know how ne predstavlja pravni monopol kao ostala prava industrijske svojine. Meutim, ima praktinu primjenu. Imalac know how-a uiva faktiki monopol na tritu, jer mu znanje i iskustvo koje posjeduje omoguduju bri i efikasniji razvoj u odnosu na konkurente koji ga ne posjeduju. Osnov ovog monopola, jeste tajnost sadrine know how-a. Kada prestane da bude tajan njegov imalac gubi faktiki monopol. Drugi element, koji je takoer bitan, je njegova prenosivost, sposobnost da se znanja i iskustva koja ga sainjavaju prenose od jednog korisnika na drugog. Takoer, bitna je novost znanja i iskustva koje ono sadri. Novost je obuhvadena elementom tajnosti, tj. dok je tajan know how, on je i nov za one koji ga ne posjeduju. etvrti element jeste tehnika priroda. Predmet know how-a mogu da budu samo ona znanja i iskustva potrebna za industrijsku primjenu jednog patenta, znanja i iskustva koja predstavljaju neprijavljen pronalazak... Know how moe se prenositi putem ugovora, najede ugovora o licenci, samostalno ili zajedniki sa nekim zatidenim pravom.

38. Predmet i uslovi zatite topografije integrisanih kolaobavezuje sve zemlje lanice da obezbjede zatitu topografija integrisanih kola na nain na koji je to regulisano u Konvenciji o zatiti intelektualne svojine na inegrisanim kolima iz 1989god. Obavezu pruanja zatite stvaraocima topografije integrisanih kola propisala je za svoje lanice i EU. Predmet zatite je topografija integrisanih kola kao proizvod intelektualnog stvaralatva pojedinca ili grupe ljudi. Topografija je na bilo koji nain prikazan trodimenzionalni prikazani raspored elemenata, od kojih je najmanje jedan aktivan. Pod integrisanim kolom podrazumjeva se gotov proizvod ili meuproizvod u kome se ostvaruje odreena elektronska funkcija i kome su elementi, od kojih je najmanje jedan aktivan kao i meuveze integralno formirani u ili na komadu materijala. Od modela i uzorka se razlikuje topografija po tome to se sastoji od rasporeda elemenata koji su nevidljivi golim okom, a to znai da se ne moe zatiti kao model ili uzorak. Razlikuje se od patenta, zbog nieg inventivnog nivoa koji topografija ima, a samim tim i uih ovlatenja koje nosilac prava stie. U pogledu uslova za zatitu istie se originalnost- originalnom topografijom se smatra ona koja je nastala kreativnim radom samog stvaraoca i koja u momentu svog nastanka nije bila uopde poznata meu stvaraocima topografije. Drugi uslov za pravnu zatitu je komercijalna upotreba-to moe biti bilo kakva distribucija topografije, bilo samostalne ili sadrane u nekom proizvodu. Ovaj uslov ima relativno dejstvo, na njega se autor moe pozvati ukoliko trai pravnu zatitu u roku od dvije godine od prve upotrebe bilo gdje u svijetu. Topografija- nauka koja prouava metode mjerenja i snimanja pojedinih podruja u svrhu njihovog prikazivanja na platnu ili karti.

39. Postupak zatite topografije integrisanih kolaZa sva prava, pa i za ovo, zajedniko je da se tite kod organa za intelek. svojinu ( Institutu) u upravnom postupku. Odluke Instituta su konane, a protiv njih se moe voditi upravni spor. Institut vodi

dviije vrste registra: registar prijava i registar odabrenih topografija koje imaju karakter knjiga. Postupak za zatitu se pokrede podnoenjem prijave Institutu i to za svaku topografiju posebno. Ukoliko podnosilac nije autor i nema saglasnost autora, otedeni ima pravo u sudskom postupku, tubom za osporavanje prava, da ostvari pravnu zatitu. Prijava za zatitu mora imati oblik propisan zakonom tj. da sadri zahtjev i odgovarajude priloge. Zahtjev treba da sadri: naziv topografije, podatke o podnosiocu i autoru, datum podnoenja prijave, datum nastanka topografije,...Druga faza u postupku je ispitivanje prijave. Institut prvo utvruje da li se prijava stvarno odnosi na topografiju onako kako je u Zakonuutvreno i da li je podnijeta u roku od 2 odnosno 15. god. zavisno da li se komercijalno koristi ili ne. Nakon toga, Institut utvruje da li sadraj odgovara uslovima predvienim u Zakonu i ako utvrdi da je to sluaj- donosi rjeenje o priznanju prava na topografiju. U suprotnom, Institut de obavjestiti podnosioca prijave i dati mu rok od 30 dana do 3 mj. Da otkloni nedostatke. Ukoliko podnosilac to ne uini Institut donosi rjeenje o odbijanju zahtjeva. Priznato pravo se upisuje u registar i nosiocu prava se izdaje isprava o zatidenoj topografiji, a podaci se objavljuju u slubenom glasilu. TRIPS propisuje obavezu za zemlje lanice da omogude uvanje poslovnih tajni koje se odnose na prijavljenu topografiju. Rok trajanja prava na topografiju poinje da tee od dana podnoenja uredne prijave ili od dana prve komercijalne upotrebe topografije, Zavisno od toga koji je rok raniji. Konvencija o zatiti topografije predvia kao minimalan rok zatite 8 godina.

40. Sadrina, ogranienja i prestanak zatite topografijeNosilac prava topografije ima iskljuiva prava da reprodukuje zatidenu topografiju, da proizvodi integrisana kola iz kojih se topografija sastoji i da komercijalno upotrebljava zatidenu topografiju ( uvozi i stavlja u promet). Povreda prava moe da se sastoji od umnoavanja zatidene topografije, izrade integrisanog kola koje ini tu topografiju i sl. S obzirom da nosilac ima iskljuivo pravo proizvodnje integrisanih kola koja ine zatidenu topografiju, to svaki vid proizvodnje, od strane drugog, neovlatenog lica predstavlja povredu prava. Iskljuivo pravo nosioca topografije ogranieno je pravom na reprodukovanje zatidene topografije u line, nekomercijalne svrhe, za nastavu i za potrebe istraivanja. Zakon o topografiji uvodi i jedno novo ogranienje prava- u sluaju reverzibilnog ininjeringa. Ako neko na osnovu analize istraivanja zatidene topografije stvori novu topografiju koja ispunjava uslove originalnosti, to lice ima pravo reprodukcije, da proizvodi i stavlja u promat svoju topografiju, a nosilac zatidene topografije to mora da tolerie. Predvien je i sluaj iscrpljivanja prava- nosilac prava na iskljuivo ovlatenje da komercijalizuje primjerke svoje topografije, ali prvom komercijalnom upotrebom konkretne topografije njegovo pravo je iscrpljeno. Pravo na topografiju nosilac moe da izgubi i prije roka od 10 godina u sluaju ponitenja prava. Institut moe ponititi rjeenje o priznanju prava na topografiju, ako utvrdi da u momentu donoenja rjeenja zatidena topografija nije ispunjavala uslove za zatitu.

41. Korisni modelPored patenta, predvia se jo jedan oblik pravne zatite za pronalaske nieg inventivnog nivoa- korisni model, ili patent sa skradenim trajanjem. Opravdanost prihvatanja korisnog modela kao oblika zatite lei u drutvenoj opravdanosti da se stimulie investiranje u tehniki napredak, a time i njegova zatita na bri, laki i jeftiniji nain. Predmet zatite korisnog modela moe biti: odreena prostorna forma koja se odnosi na pronalazak; pronalazak

koji se ispoljava u odreenoj prostornoj formi; pronalazak koji se ne mora ispoljavati u odreenoj formi. Uslovi za sticanje pravne zatite korisnog modela su: novost, tehnika priroda i privredna primjenjivost. Nosilac korisnog modela ima ista prava kao i nosilac patenta. Prednost u odnosu na patent je postupak priznanja koji je kradi, a nedostatak je krade trajanje pravne zatite.

42. Pravna zatita biljnih sortiMada BiH pravo ne predvia pravnu zatitu za biljne sorte u pravu industr. svojine, to je pravo koje je priznato u mnogim zemljama i me. konvencijama, te se pravna zatita biljnih sorti ne moe zaobidi kada se razmatraju prava srodna patentnom pravu. Iz patentne zatite su iskljuene biljne vrste, ivotinjske pasmine i bioloki postupci za dobijanje biljaka i ivotinja, s tim to se zabrana patentiranja ne odnosi na mikrobioloke postupke i proizvode dobijene mikrobiolokim postupkom. Osnovni meunarodni izvor pravne zatite u ovoj oblasti je Meunarodna konvencija o zatiti novih biljnih sorti. Prema konvenciji, da bi se steklo sortno pravo zatite, sorta mora biti nova, distinktivna, stabilna i homogena (materijalni uslovi) i oznaena sortnom oznakom (formalni uslov). Jedna biljna sorta moe biti zatidena pravom sortne zatite, ali promet te robe moe da bude zabranjen.

43. Predmet zatite modela i uzorkaUzorci i modeli predstavljaju oblike pravne zatite crtea, slika i geometrijskih tijela koji se primjenjuju u industriji ili zanatskoj proizvodnji. Oni se zajednikim imenom zovu dizajn proizvoda i predstavljaju pravno zatidena nova rjeenja spoljnih oblika. Pravo na model i uzorak je subjektivno pravo koje pripada fizikom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni uslovi za sticanje zatite. Model je pravo kojim se titi novi spoljnji oblik odreenog industrijskog proizvoda ili njegovog djela. Predmet zatite je geometrijsko tijelo, plastina forma u prostoru koja predstavlja novi spoljnji oblik, prototip ili nultu seriju bududeg industrijskog proizvoda, koji de se po njemu izraivati. Npr. novi model automobila, namjetaja... Uzorak je pravo kojim se titi nova slika ili crte koji moe da se prenese na neki industrijski ili zanatski proizvod ili njegov dio. Predmet zatite je grafiko rjeenje koje moe da bude u boji, sa razliitim sadrajem. Uzorci se koriste u proizvodnji tkanina, tepiha i drugih proizvoda gdje povrina proizvoda ima znaaja. Uzorkom se ne mogu tititi fotografska i kartografska djela, tehniki planovi i skice iako su oni dvodimenzionalnog karaktera. Modeli i uzorci imaju dvostruku namjeru. Oni slue za dobijanje proizvoda kojima se zadovoljavaju odreene ivotne potrebe. Autor dizajna je fiziko lice, a njegovo rjeenje po pravilu eksploatie pravno lice, proizvoa. Zatita se stie donoenjem rjeenja od nadlenog organa o priznanju prava i traje odreeni period od podnoenja prijave. Taj rok u naem pravu je 10 godina.

44. Uslovi zatite modela i uzorkaDa bi jedan crte, slika ili tijelo moglo da uiva pravnu zatitu u obliku uzorka ili modela, on mora da ispunjava uslove koji su predvieni zakonom. Osnovni uslov za sticanje zatite je novost-oblik cijelog ili dijela proizvoda smatrat de se novim ako se bitno razlikuje od onih koji su ranije prijavljeni, te ako nije bio dostupan javnosti. Institut ispituje novost po slubenoj dunosti. Na novost nede uticati injenica da je proizvod postao dostupan javnosti najvie 6 mjeseci prije podnoenja prijave, ali bez pristanka podnosioca. U uporednom pravu uzima se u obzir i element originalnosti, kao i primjenjivosti. Industrijskim dizajnom ne moe se zatititi cijeli ili dio proizvoda: kada je njegov izgled ili upotreba

protivan zakonu ili moralu; i koji sadri dravni ili koji drugi grb, zastavu ili amblem, naziv zemlje ili meunarodne organizacije, osim po odobrenju nadlenog organa. Lik ili ime lica moe se zatititi samo po pristanku tog lica, a ako je rije o umrlom samo po pristanku branog druga i djece ili drugih nasljednika. Za zatitu lika historijske ili druge umrle znamenite linosti potrebna je i dozvola nadlenog organa.

45. Postupak za sticanje modela i uzorkaPravna zatita industrijskog dizajna ostvaruje se u upravnom postupku pred Institutom. Postupak za priznanje pokrede se podnoenjem prijave za priznanje industrijskog dizajna. Prijava mora sadravati: zahtjev za priznanje; ime tj. naziv i adresu podnosioca prijave; podatke o autoru; naznaka da se radi o pojedinanoj ili viestrukoj prijavi, te u sluaju viestruke prijave, naznaku ukupnog broja vanjskih oblika za koje se trai zatita; stvaran i kratak naziv industrijskog dizajna. Prijava koja sadri sve propisane elemente upisuje se u registar prijava, uz biljeenje dana i asa njenog prijema, a podnosilac dobija potvrdu. Ako prijava ne sadri sve elemente Institut de pozvati podnosioca da otkloni iste u datom roku, i ako to uini, kao datum podnoenja prijave uzet de se datum podnoenja dopunjene prijave. Ispitivanje prijave sastoji se od ispitivanja materijalnih i formalnih uslova. Ako prijava ispunjava uslove za priznanje prava, Institut de pozvati podnosioca da plati taksu i trokove postipka za odravanje prava i trokove objave industrijskog dizajna u Slubenom glasilu. Pravo na industrijski dizajn traje 10 godina. Do okonanja postupka po prijavi, prijava industrijskog dizajna moe se pretvoriti u prijavu patenta, pod uslovom da podnosilac plati taksu i trokove.

46. Sadrina prava i prestanak prava na uzorak i modelImalac industrujskog dizajna ima pravo da sprijei svako lice, koje nema njegovu saglasnost, da izrauje, prodaje ili mnoi proizvode koji imaju izgled ili su ugraeni u proizvod koji je kopija. Nosilac prava na model ili uzorak moe da bude autor ali i ne mora. Autor ima moralna i imovinska prava. Moralno pravo sastoji se u pravu da njegovo ime bude navedeno u prijavi, a imovinsko pravo se sastoji u uivanju ekonomske koristi od iskoritavanja predmeta. Industrijski dizajn stie se na osnovu rjeenja o priznanju industrijskog dizajna; vai od datuma podnoenja prijave. Industrijski dizajn prestaje i prije roka od 10 godina: ako se imalac izjasni o odricanju od svog prava, pravo de prestati narednog dana od dana podnoenja izjave; na osnovu sudske odluke, odnosno odluke Instituta, u sluajevima predvienim zakonom; oglaavanjem nitavim rjeenja o priznanju industrijskog dizajna; kada imalac propusti da plati taksu za odravanje prava; i smrt fizikog lica odnosno prestanak pravng lica (steaj ili likvidacija).

47. Predmet zatite igaigom se titi znak koji se moe grafiki prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba i usluga jednog uesnika u privrednom prometu od istih ili slinih roba ili usluga drugog uesnika u privrednom prometu. Fakultativnost iga postoji sve dok korisnik iga ne zatrai pravnu zatitu. Ako dobije pravnu zatitu, tj. pravo na ig, privrednik ima obavezu koritenja iga. igom se mogu tititi rijei, slova, brojevi, slogani, kratice, itd. Pored grafikog rjeenja moe da obuhvati i tijela u prostoru i tada se zove trodimenzionalni ig (npr. boca coca-cole). igom se ne smatraju tambilj, peat. ig je monopolsko pravo koje svom nosiocu obezbjeuje iskljuivo pravo da znak zatiden igom koristi za obiljeavanje svoje robe ili usluga, a da drugim licima zabrani da isti ili slian znak neovlateno koriste za obiljeavanje iste ili sline robe ili usluga. ig je apsolutno pravo jer njegov nosilac moe istadi prigovor prema svakom licu koje bi pokualo da upotrijebi njegov ig bez njegove saglasnosti. Kolektivni ig-titi se znak udruenja proizvoaa roba ili preduzeda koja se bave pruanjem usluga. igom se ne moe zatititi znak koji je protivan javnom poretku ili moralu, koji se ne moe grafiki prikazati, koji nije podoban za razlikovanje roba ili usluga... Pravo na ig se stie rjeenjem nadlenog organa i upisom iga u odgovarajudi registar.

48. Transformacija igovnog pravaPravo na ig je doivjelo nekoliko znaajnih transformacja od perioda kada je uspostavljena nacionalna zatita. Prvi korak uinjen je donoenjem Madridskog aramana o meunarodnom registrovanju iga, koji je predvidio da se podnoenjem jedne prijave dobija zatita u vie zemalja (princip teritorijalnosti). Drugi znaajniji pomak, u okviru EU, jeste donoenje Direktive o igu 1988 god. kojim su harmonizovana pravna pravila o igu zemalja lanica Unije. Sljededi korak je uinjen 1993 god. donoenjem Pravilnika o komunitarnom igu kojim je stvoreno materijalno-pravno i procesno-pravno pravo iga na nivou unije. Transformacija iga odvijala se je i na meunarodnom i na nacionalnom planu. Jedna od promjena bila je uvoenje iga za usluge, zatim irenje zatite za poznate igove, a potom i za uvene igove. U pravo iga je postepeno uvoena teorija o iscrpljivanju prava koja se u materiji iga naziva paralelnim uvozom. Najveda transformacija u pravu iga jeste naputanje koncepta registrovanog iga kao prava koje se stie i odrava na osnovu formalizovanog postupka za sticanje i odravanje prava u korist novog, trinog koncepta iga kao prava koje ima svoju funkciju na titu, u oglaavanju robe, kao sredstva reklame i propagande, koje se slobodno prenosi sa nosioca na korisnika iga, sa izraenim meunarodnim aspektom.

49. Funkcije igaig ima vie funkcija u privrednom ivotu: oznaava porijeklo robe, tj. ime proizvoaa ili u uslunoj djelatnosti da oznai nosioca privredne djelatnosti; individualizira robu, tj. usluge, da omogudi da se jedna vrsta robe razlikuje od druge iste ili sline robe.

Pored ovih ig ima i dvije nove funkcije: garantna funkcija-prisutnost garantne funkcije iga u svijesti potroaa je neosporna injenica i to je osnovni motiv prilikom izbora nekog proizvoda ili usluge. Takvu funkciju imaju znaci kvaliteta, standardi i druga zvanina mjerila; reklamna funkcija-plasiranjem novog proizvoda na trite, ig ima znaajno mjesto, jer se pomodu njega reklamira i identifikuje nov proizvod. Takoer, obavjetava potroae da je izaao nov proizvod, obavjetava o njegovim svojstvima, kvaliteti, itd. Takoer, ig ima funkciju da omogudi nadlenim organima koji su nadleni za kontrolu kvaliteta proizvoda i usluga, da mogu da obavljaju svoju djelatnost zahvaljujudi postojanju identifikovanih proizvoda i proizvoaa. Pravna zatita iga ustanovljena je u cilju zatite interesa tri kategorije subjekata (savjesnih privrednika, potroaa i drutvene zajednice).

50. Vrste igaOsnovna podjela je na nacionalne i nadnacionalne igove. Nacionalni igovi-su znaci za koje je dobijena pravna zatita na teritoriji zemlje iji nadleni organ je odobrio ig. Podnosilac prijave moe da bude i strano fiziko ili pravno lice, ali ig koji bude odobren od nadlenog organa za registraciju igova-bide uvijek ig sa vaenjem na nacionalnoj teritoriji, na njega se primjenjuju nacionalni propisi. Nadnacionalni (meunarodni) igovi-koji se registruju sa vaenjem na teritoriji vie drava, tj. koji imaju nadnacionalni karakter. To su igovi koji se mogu registrovati na osnovu odredbi Madridskog aranmana o meunarodnom registrovanju igova. Podnoenjem jedne meunarodne prijave, dobija se zatita koja odgovara nacionalnoj zatiti, u zemljama lanicama Aranmana kojima se eli zatita. Donoenjem Pravilnika o igu 1993 god., u okviru EU, uspostavljen je komunitarni ig. Pravo na podnoenje prijave za komunitarni ig imaju pored pripadnika zemalja lanica, pripadnici Pariske konvencije, Svetske trgovinske organizacije, kao i pripadnici drugih zemalja pod uslovom reciprociteta. Druga znaajna podjela je na robne i uslune igove. Robni ig-titi znak koji je u privrednom prometu namjenjen razlikovanju roba. Usluni ig-titi znak koji je u privrednom prometu namjenjen razlikovanju usluga; koriste se u tercijalnoj, uslunoj djelatnosti (bankarstvo, turizam, i sl). Pravo na registraciju imaju privredni subjekti koji se bave nekom uslunom djelatnodu. Sljededa je podjela na individualne i kolektivne igove. Individualni ig-su oni koje stie jedan prijavilac, fiziko ili ptavno lice. Kolektivni ig-titi se znak udruenja proizvoaa roba ili preduzeda koja se bave pruanjem usluga u privrednom prometu.

51. Deskriptivni i nominativni igoviDeskriptivni ili opisni igovi su oni kojima se oznaava neko svojstvo robe, kvalitet proizvoda ili usluge, koliina, namjera, vrijeme i nain prizvodnje. To su znaci koji potroaima pruaju informaciju o svojstvima proizvoda, koji su opde poznati, razumljivi i jasni, te kao takvi predstavljaju proizvod kupcu. igovi koji imaju kao jedan od svojih elemenata neki deskriptivan znak se mogu registrovati, pod uslovom da su dovoljno distinktivni zahvaljujudi ukupnom utisku koji ig ostavlja na potroaa. Normativni igovi sadre ime nekog lica (nosioca ili drugog lica) ili naziv imanja, tj. privatnog posjeda.

Mogude su dvije situacije: kada prijavilac iga koristi svoje lino ime ili naziv svog posjeda kao ig i kada prijavilac kao ig koristi tue ime ili posjed uz saglasnost ovih lica.

52. Notorni i renomirani igoviNotorni (poznati) i renomirani (uveni) igovi predstavljaju posebnu kategoriju. Notorni igovi-su znaci za obiljeavanje robe ili usluga na koje se primjenjuju sva pravila igovnog prava, a naroito pravilo specijalnosti-da se isti ili slian ig koji je registrovan na ime odreenog nosioca moe registrovati na ime drugog lica pod uslovom da je rije o razliitoj vrsti roba ili usluga. Notorni ig je onaj ig koji je poznat bitnom dijelu relevantne javnosti u smislu da ga taj krug ljudi povezuje sa odreenim robama i uslugama. Renomirani igovi-su poznati u toj mjeri da simbolizuju nosioca prava na ig i njegove proizvode, zbog ega mu se odobrava apsolutna zatita (npr. Mercedes). Ovaj ig je poznat velikom dijelu relevantne javnosti, ima vedi stepen poznatosti od notornog iga i zbog toga uiva iru zatitu od notornog iga.

53. Internet adresa u pravu iga (ig kompjuterskog prava)nternet adresa je nematerijalno dobro ija je funkcija da obiljei mjesto u virtuelnom kibernetskom prostoru, na kome se nalazi odreena informacija o vlasniku adrese. Adresa se ne moe odvojiti od sadraja informacije, a ako se informacija odnosi na privrednu djelatnost tada adresa dobija funkciju privrednog obiljeja, slinog igu ili firmi preduzeda. Svaka internet adresa se sastoji od najmanje dva nivoa oznaka, pri emu se oznaka ita sa desne na lijevu stranu. Prvi nivo je za oznaku koja ima generiki karakter i naziva se oznakom (ili domenom) prvog ili najvieg nivoa (TLD). Ko prvi registruje internet adresu, koja ispunjava uslov jedinstvenosti odnosno distinktivnosti na internet prostoru, postaje njen ovlateni korisnik. Pravni problem nastaje kad privredni subjekt ne moe da koristi svoj ig ili firmu kao internet adresu jer je neko drugi ved registrovao adresu takve sadrine. Problem se javio kada su pojedinci prijavili internet adrese koje sadre tue igove i firme sa namjerom da kasnije od vlasnika iga trae otkup internet adrese. Danas je opde prihvaden stav da u takvom sluaju vladnik iga moe da pokrene spor protiv vlasnika internet adrese za povredu iga jer se registracija tueg iga kao internet adrese smatra komercijalnom upotrebom iga.

54. Uslovi pravne zatite igaOsnovna tri uslova koja su uvijek prisutna su: da prijavljeni znak bude distinktivan, tj. pogodan za razlikovanje roba i usluga, da se moe grafiki predstaviti i da se pravna zatita odobrava odreenom igu za odreenu vrstu roba i usluga. Pod distinktivnim znakom podrazumijevamo onaj robni ili usluni znak koji je podoban za razlikovanje roba i usluga u privrednom prometu. Prilikom utvrivanja distinktivnosti znaka treba voditi rauna o svim okolnostima, a posebno o vremenu i obimu njegove dotadanje upotrebe u BiH. Postoje tri principa koja se primjenjuju kod ocjene distinktivnosti to su: princip specijalnosti iga, mogudnost dovoenja u zabludu uesnika u prometu i kriterijum reagovanja prosjenog potroaa. Znak ne smije da bude opisne prirode, jer u tom sluaju ne moe da bude distinktivan. Drugi uslov znai da se ig moe sastojati od rijei, slogana, slova, brojeva, slika, slogana... Tredi uslov predvia da se pravna zatita odobrava jednom igu samo za odreenu vrstu proizvoda. ig se ne moe koristiti samostalno jer je njegova osnovna funkcija da individualizira robu i da oznaava njeno porijeklo. Prema tome nosilac prava na ig ima iskljuivo pravo koritenja jednog iga samo za onu vrstu robe ili usluga koju taj ig obiljeava, odnosno koja mu je odobrena od strane nadlenog

organa za registraciju. To znai da drugi privredni subjekt moe koristiti znak koji je isti ili slian registrovanom igu, pod uslovom da se radi o drugoj vrsti robe ili usluga.

55. Postupak za zatitu igaPostupak se sastoji od sljededih faza: podnoenja prijave za priznanje iga, ispitivanja prijave i donoenju rjeenja o priznanju iga. Za svaki znak podnosi se posebna prijava. Prijava iga sadri: zahtjev za priznanje iga; ime i prezime podnosioca, adresu prebivalita tj. sjedita; izgled znaka koji se eli zatititi igom; popis roba tj. usluga za koje je traena zatita znaka; naznaenje boje tj. kombinacije boja. Ako prijava sadri sve gore navedene elemente, upisuje se u registar prijava. Druga faza jest ispitivanje prijave. Prijava je uredna ako sadri sve elemente zakonom propisane, te da su upladene takse i trokovi postupka. Ako prijava nije uredna Institut de pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne moe biti dui od 90 dana. U suprotnom prijava se zakljukom odbacuje. Ako se podnosilac prijave pismeno izjasni u toku postupka da odustaje od svojih zahtjeva, postupak se zakljukom obustavlja. Ako je prijava uredna ispituju se uslovi za priznanje iga. Ako je prijava uredna i ispunjava sve uslove za priznanje prava, Institut de pozvati podnosioca prijave da plati taksu i trokove postupka za prvih 10 godina odravanja prava na ig i trokove objave iga u Slubenom glasniku. Rjeenje o priznanju iga donosi se prema predloenom znaku i priloenom spisku roba i usluga, kojim se odreuje obim priznate zatite.

56. Sadrina, sticanje i obim prava na igSadrinu prava na ig ini imovinsko-pravno ovlatenje nosioca prava da ig koristi za obiljeavanje roba odnosno usluga. Ono je monopolskog karaktera jer nosiocu daje iskljuivo pravo upotrebe. Sadrina prava na ig ini negativno ovlatenje nosioca, koje se sastoji u pravu nosioca da zabrani drugim licima da upotrebljavaju njegov ig za obiljeavanje robe iste ili sline vrste. U ovome se ogleda apstraktni karakter prava. Pravo na ig obuhvata upotrebu znaka zatidenog igom na sredstvima za pakovanje, katalozima, oglasima i sl. a naroito u propagandne svrhe. Pravo na ig se stie donoenjem rjeenja o priznanju prava i upisom u registar igova. ig vai od datuma podnoenja prijave; traje 10 godina, moe se neogranieno obnavljati.

57. Nekoritenje igaNosilac iga duan je, radi odravanja vaedeg iga, ig upotrebljavati u zemlji u kojoj je priznat, osim ako postoje ozbiljni razlozi za njegovu neupotrebu, koji su neovisni od volje nosioca iga, kao to su uvozna ogranienja. Dakle, ukoliko nosilac prava na ig prestane da ga upotrebljava, moe da izgubi pravo na njega. Upotreba iga u neznatno izmjenjenom obliku kojim se ne mijenja karakter i izgled iga, takoer se smatra upotrebom iga. Upotrebom se smatra i upotreba od strane drugih lica data na osnovu ugovora o licenci.

58. Prestanak prava na igOsnovni nain prestanka vaenja prava na ig je, po proteku 10 godina ako nosilac iga ne produi njegovo vaenje tj. ne plati propisne takse i trokove postupka. Meutim, nosilac ima iskljuivo pravo da zahtjeva u roku od jedne godine do dana prestanka iga, da se ig ponovo registruje na njegovo ime

za istu robu, odnosno uslugu. ig prestaje da vai i prije isteka roka od deset godina ako: se nosilac iga odrekne prava; ako nosilac iga bez opravdanog razloga ne upotrebljava ig u neprekidnom trajanju od 5 godina od dana upisa u registar; na osnovu sudske odluke; ako se kolektivni ig upotrebljava protivno aktu; ako je nosilac prestao da postoji; ako je rjeenje o priznanju iga proglaeno nitavim. Nosilac prava na ig ima pravo da se odrekne prava bez navoenja razloga, s tim da institutu podnese pismenu izjavu; nede se modi odredi ako postoji pravo u korist tredih lica. Rjeenje o priznanju iga moe se oglasiti nitavim, u cjelini ili djelimino, ako se utvrdi da u vrijeme donoenja rjeenja nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje iga, ako je ig stekao obiljeje generike oznake, na zahtjev zainteresiranog lica.

59. Predmet i uslovi zatite oznake porijeklaGeografska oznaka porijekla predstavlja generiki pojam za dvije svoje kategorije: oznaku porijekla i geografsku oznaku. Geografska oznaka porijekla predstavlja jedno kolektivno pravo svih lica, koji pripadaju jednom odreenom geografskom podruju, a koji mogu biti fizika ili pravna lica koja se bave nekom privrednom djelatnodu. Za sticanje prava na odreenu geografsku oznaku porijekla, bitno je da na odreenom geografskom podruju obavljaju proizvodnju ili preradu proizvoda koji nosi takvu geografsku oznaku porijekla. Predmet pravne zatite oznake porijekla predstavlja geografski naziv zemlje, regiona ili mjesta kojim se oznaava prizvod iz kojih potie, a iji su kavalitet i posebna svojstva preteno uslovljena mjestom odnosno geografskom sredinom koja obuhvata prirodne i ljudske kvalitete. Geografska oznaka je geografski naziv koji se upotrebljava da oznai da odreeni proizvod potie iz jedne zemlje, regiona ili mjesta. Geografske oznake moraju ispunjavati odreene uslove da bi mogle da dobiju pravnu zatitu: svaka geografska oznaka mora da sadri naznaku odreenog geografskog lokaliteta; proizvod koji nosi zatidenu oznaku porijekla mora da ima specifina svojstva i kvalitet po kojima se razlikuje od ostalih slinih proizvoda.

60. Postupak zatite geografske oznake porijeklaSastoji se iz tri faze: pokretanje postupka, ispitivanje uslova za priznanje prava i donoenje rjeenja o priznanju prava. Postupak za priznanje svojstva ovlatenog korisnika geografske oznake porijekla pokrede se podnoenjem prijave koja mora da sadri zahtjev za priznanje, dokaz o obavljanju djelatnosti. Zahtjev mora da sadri podatke o podnosiocu, naziv i vrstu proizvoda, naznaenje da li jeu pitanju oznaka porijekla ili geografska oznaka itd. Druga faza postupka sastoji se od formalnog i materijalnog ispitivanja prijave za ustanovljenje geografske oznake porijekla i prijave za priznanje svojstva ovlatenog korisnika. Ako Institut utvrdi da prijava nije uredna, pozvat de podnosioca da ukloni nedostatke, u suprotnom prijava de biti odbaena. Isti je sluaj i sa materijalnim uslovima. Ako prijava ispunjava sve uslove, Institut de donijeti rjeenje o priznanju prava i oznaku upisati u registar.

61. Sadrina prava i obim koritenja geografske oznake porijeklaGeografska oznaka je kolektivno pravo koju mogu upotrebljavati u privrednom prometu samo lica koja proizvode robu i stavljaju u promet u skladu sa pravilnikom l. 119. Korisnik geografske oznake ima pravo oznaku upotrebljavati u privrednom prometu za oznaavanje roba, na koje se geografska oznaka odnosi. Geografsku oznaku mogu koristiti samo lica koja su ovlateni korisnici te oznake. Koritenje geografske oznake od neovlatenih lica bit de zabranjeno: kada roba ne potjee iz kraja, naznaenog geografskom oznakom, ak i ako je oznaeno stvarno porijeklo robe; ako je upotrebljen prijevod geografske oznake ili ako geografska oznaka sadri naznaku vrsta, stil, imitacija, i sl. Trajanje geografske oznake nije vremenski ogranieno, ukoliko nije na zahtjev nadlenih organa izbrisana iz registra.

62. Prestanak prava koritenja geografske oznake ako se ovlateni korisnik odrekne prava; na osnovu sudske odluke; ako je ovlateni korisnik prestao da postoji; ako je rjeenje o ustanovljenju geografske oznake porijekla, tj. ovlatenog korisnika oglaeno nitavim; ako je rjeenje o priznanju ovlatenog korisnika ukinuto.

63. Ugovor o cesijiUgovorom o cesiji nosilac prava ili podnosilac prijave moe da prenese svoje pravo u cjelini ili djelimino. U sluaju potpunog prenosa sticalac stie sva imovinska prava na predmetu ugovora, a prenosilac zadrava samo moralna prava (ako je on autor). Kod djeliminog prenosa cedent ustupa pravo samo za odreeno vrijeme ili za odreenu teritoriju. Na ugovor o cesiji primjenjuju se opda pravila obligacionog prava. Jedno od najvanijih pitanja je odgovornost cedenta za stvarne nedostatke i skrivene mane. Ukoliko cesionar dokae da predmet ugovora ima skrivene mane, moe da raskine ugovor i da trai naknadu tete. Cedent mora garantirati da stvar nema pravnih mana, te da je on nosilac prava. U suprotnom nosilac prava moe pobijati takav pravni posao, a cesionar ima pravo na naknadu tete. Ugovor o cesiji mora biti u pismenoj formi. Na zahtjev jedne od strana, ugovor se upisuje u registar koji vodi Institut. U sluaju spora, kod prenosa prava predviene su tube koje se mogu podnositi protiv dosadanjeg imaoca prava, sve do upisa prava u registar. Kolektivni ig i geografska oznaka ne mogu biti predmet prenosa prava.

64. Pojam i predmet ugovora o licenciUstupanje koritenja prava industrijske svojine moe da bude iskljuiv predmet jednog ugovora izmeu nosioca prava i zainteresovanog lica. Takve ugovore nazivamo ugovorima o licenci. Ugovor o licenci je sporazum izmeu dva nezavisna privredna subjekta o koritenju prava industrijske svojine, izmeu nosioca ili vlasnika prava kao davaoca licence i zainteresiranog korisnika prava, primaoca licence. To je dvostranoobavezan ugovor, teretan, kojim se davalac licence obavezuje da ustupi pravo privrednog

iskoritavanja zatidenih ili nezatidenih prava industrijske svojine, dok se korisnik licence obavezuje da de iskoritavati predmet licence na ugovoreni nain i da de davaocu licence platiti predvienu naknadu. Ako je patent tj. industrijski dizajn prijavilo vie lica ili je patent, tj. industrijski dizajn priznat na ime vie lica, za ugovor o licenci potrebna je saglasnost svih tih lica. Kolektivni ig i geografska oznaka ne mogu biti predmet ugovora o licenci. Licenca koja nije upisana u registar nema pravno dejstvo prema tredim licima. Sud BiH je nadlean izdati prinudnu licencu na zahtjev zainteresiranog lica, ako nosilac patenta ne iskoritava zatideni pronalazak ili ako ga iskoritava u obimu koji nije dovoljan za zadovoljavanje potreba domadeg trita, ako odbija zakljuiti ugovor o licenci ili postavlja neopravdane uslove za zakljuenje tog ugovora. Zahtjev za izdavanje prinudne licence moe se podnijeti nakon isteka roka od 4 godine od datuma podnoenja prijave ili istekom 3 godine od datuma priznanja patenta. Prinudna licenca se ne moe odobriti ako nosilac patenta dokae postojanje zakonskih razloga koji opravdavaju neiskoritavanje ili nedovoljno iskoritavanje zatidenog pronalaska. Prinudna licenca odobrava snabdijevanje domadeg trita. Ona ne moe biti iskljuiva i njeno trajanje vezano je iskljuivo uz trajanje razloga zbog kojih je odobrena. Ne moe se prenositi bez prijenosa proizvodnog pogona, odnosno njegovog dijela u kojem se iskoritava pronalazak za koji je izdata. Ugovori o licenci se mogu podijeliti prema teritoriji, vremenu, obimu prava. Prostorno ogranieni ugovori o licenci su oni kojima se korisniku licence ograniava prostor na kome moe iskoritavati predmet ugovora. Ugovori o licenci se mogu zakljuivati na odreeno ili na neodreeno vrijeme. Ako je predmet ugovora knaw haw, nema objektivnog roka. Prema obimu prava imamo iskljuive i proste licence. Iskljuive daju korisniku iskljuivo pravo iskoritavanja predmeta ugovora, korisnik ima pravo da zabrani svim licima pa i davaocu licence da iskoritavaju predmet. Ako u ugovoru nije naznaeno o kojoj se licenci radi smatra se da je ustupljena prosta licenca.

65. Obaveze davaoca licenceObaveze davaoca licence zavise od konkretnog ugovornog odnosa, ali tri odnosa se smatraju osnovnim: predaja predmeta, garancija za tehnika svojstva i pravna garancija. Davalac licence duan je da korisniku preda predmet licence u odreenom roku, koji je predvien ugovorom, a ako u ugovoru nije predvieno smatra se da je davalac duan da mu predmet preda odmah po zakljuenju ugovora. Pod tehnikom upotrebljivodu podrazumijeva se garancija davaoca da de proizvod dobijen primjenom predmeta licence odgovarati cilju koji su ugovorne strane imale u vidu prilikom zakljuenja ugovora. Ako je predmet tehniki upotrebljiv, postavlja se pitanje odgovornosti davaoca licence. Prava garancije mogu da budu razliita zavisno od predmeta ugovora: davalac garantuje da postoji monopolsko pravo koje je predmet ugovora, da ima iskljuivo pravo raspolaganja tim pravom i da na tom pravu nema tereta ni drugih ogranienja u korist tredeg lica.

66. Obaveze korisnika licencePladanje naknade za ustupljenu licencu je osnovna obaveza korisnika licence, i ona odgovara obaveziprodaje predmeta na strani davaoca. Visina naknade se mora odrediti u ugovoru (bitan element), aliona moe biti i odrediva kad zavisi od obima iskoritavanja. Visina naknade se odreuje sporazumom,ali ona zavisi i od niza inilaca tako da imamo: naknada u paualnom iznosu-obino se 50% plada po zakljuenju ugovora, a ostatak u jednakim ratama za svaku godinu;

naknada po proizvodnom komadu-zavisi od obima iskoritavanja, obino se uzima procenat neto fakturisane cijene; naknada prema prometu-koju ostvari korisnik iskoritavajudi predmet. Pored naknade, korisnik ima obavezu da iskoritava predmet na njegov nain, a ako prekorai granice postavljene ugovorom davalac moe da raskine ugovor i trai naknadu tete.

67. Ustupanje prava i prestanak ugovora o licenciUstupanje licenci je strategija poslovnog razvoja izdavaoca i korisnika.Za davaoca to je nain da produava svoje iskustvo na tritu ili da na brz nain osvoji novo trite, da izbjegne sankcije zbog nekoritenja prava itd. Za korisnika to je mogudnost da uz male trokove koristi najsavremeniju tehnologiju da smanji eventualne trokove, ugovori o licenci su se pokazali kao najpogodniji pristup u osvajanju trita. Predmet ustupanja moe biti bilo koje pravo industrijske svojine i znanje i iskustvo. Ugovorne stranke moraju predvidjeti bitne elemente ugovora. To su tri garancije koje davalac licence mora da unese u ugovor o licenci patenta i znanja i iskustva: tehnika garancija, pravna i ekoloka garancija. Tehnika garancija sadri u sebi dvije podgarancije:obavezu davaoca licence da de se primjenom patenta, tj. znanja i iskustva proizvesti roba ugovorenog kvaliteta od strane korisnika licence i obavezu davaoca da de za vrijeme vaenja ugovora korisniku licence stavljati na raspolaganje poboljanja do kojih doe na predmetu ugovora. Davalac mora da garantuje da se stavljanjem u promet proizvoda proizvedenih po pribavljenom patentu, znanju i iskustvu ne povrijeuju prava tredih lica. U protivnom, duan je nadoknadu tete. Zatim, mora garantovati da nede tetno uticati na ivot ili zdravlje ljudi, stvari i ivotnu sredinu.

68. NasljeivanjeNa prava industrijske svojine primjenjuju se pravila o testamentalnom i zakonskom nasljeivanju. Ako je ostavilac bio nosilac nekog prava industrijske svojine njegovi nasljednici postaju novi nosioci tog prava. Nasljednici imaju sva imovinska prava koja je imao nosilac za ivota ili podnosilac prijave u postupku za priznanje prava. Moralna prava nisu nasljedna, ali nasljednici imaju prava da se staraju o potenju moralnih prava ostavioca.

69. Neposredna i posredna prava patentaPostoje dvije vrste povrede patenta: neposredna i posredna. Pod neposrednom povredom patenta podrazumijeva se neovlateno preduzimanje od strane tredihlica onih radnji koje su u iskljuivoj nadlenosti nosioca patenta. Sluajevi neposredne povrede patenta su jasni i regulirani zakonom. Za postojanje neposredne povrede patenta bitno je da je do povrede patenta dolo na nain koji se moe objektivno utvrditi i to neovlatenom radnjom tredeg lica. Postoje dvije vrste neposredne povrede patenta. Prvu vrstu predstavlja koritenja svih obiljeje pronalaska koja su sadrana u patentnom zahtjevu. Rije je o oiglednoj lako utvrdljivoj povredi patenta. Druga vrste povrede ne koristi sva obiljeja pronalaska navedena u patentnom zahtjevu. Povjerilac namjerno izostavlja neke elemente kako bi povredu uinio manje oiglednom pa je i postupak utvrivanja postojanja povrede sloeniji. To moe da bude dodavanje pojedinih obiljeja, izostavljanje nebitnih obiljeja pronalaska,itd. Prilikom definisanja posredne povrede treba podi od djelovanja pronalaska koji nije sam po sebi pronalazak i zato se ne moe posebno patentirati. Nepatentirane djelove proizvode i isporuuju treda

lica licu koje neovlateno koristi tui patent. Pojmom neposredne povrede patenta obuhvata se i ponuda za proizvodnju i isporuku djelova pronalazaka. Svaka isporuka nepatentiranih djelova nije zabranjena, to znai da trebaju biti ispunjeni odreeni uvijeti: lice kpoje isporuuje djelove mora da postupa neovlateno; treba da je u pitanju industrijska djelatnost lica kojima se isporueni djelovi; povreda se mora izvriti na teritoriji zemlje gdje je patent odobren. Djelovi koji se primjenjuju u patentiranom pronalasku mogu biti: neutralni dijelovi ( oni koji se mogu primjeniti na razne naine i u razne svrhe) i prilagoeni dijelovi ( koji su proizvedeni s ciljem da se primjene na nain koji de povrijediti patent tredeg lica). Posredna povreda podrazumijeva radnje pomaganja lica koje vri neposrednu povredu patenta.

70. Pravna zatita prava na patentPredvia se trostruka pravna zatita patenta: upravnopravna, graanskopravna i lina. U upravnom postupku, lice koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen, moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (predmet moe biti rjeenje instituta). Graanskopravna zatita obuhvata podizanje tube od strane lica koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen. Tubu moe da podnese podnosilac prijave, nosilac prava. Ako se tuba odnosi na povredu privremenih prava iz patenta, sud de prekinuti postupak, dok institut ne izda rjeenje. Tuba se moe podnijeti u roku od 3 godine od dana saznanja za povredu i uinioca; poslije isteka roka od 5 godina od dana uinjene povrede tuba se ne moe podnijeti. Postupak po tubi je hitan. Sud moe, na zahtjev podnosioca, odrediti privremene mjere kojima se sprjeava povreda prava. Mjere se odreuju prema ZIP i ZPP. Graanskopravna zatita obuhvata tube koje moe podnijeti lice koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen. To su: tuba zbog povrede prava tuba za povredu prava iz prijave tuba za osporavanje prava na zatitu tuba za zatitu prava poslodavca, tj. Zaposlenog tuba za utvrivanje svojstva pronalazaa. Kaznenim odredbama predviena su dva djela: prekraj i krivino djelo. Ko neovlateno podnese prijavu patenta ili u prijavi navede ili lano navede pronalazau ili uini dostupnim sadraj pronalaska prije nego je pronalazak objavljen kaznit de se novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Isto kaznom de se kazniti ko bez ovlatenja, uvozi, prenosi preko granice, nudi ili stavlja u promet proizvod ili postupak koji je predmet patentne zatite. Ako je pribavljena imovinska korist ili nainjena teta izvrilac de se kazniti zatvorom od 6 mjeseci do 5 godina. Za voenje postupka za ova krivina djela nadlean je Sud BiH.

71. Pravna zatita uzorka i modelaPredvia se trostruka pravna zatita: upravnopravna, graanska i Pravna zatita se ostvaruje u upravnom postupku pred nadlenim organom Graanskopravna zatita ostvaruje se pokretanjem tube, i to jedne od tri mogude: krivina. (Institut).

tuba zbog povrede modela ili uzorka tuba za osporavanje modela ili uzorka tuba za priznanje autorstva. Tubu moe da podnese podnosilac prijave, nosilac prava i lice koje ima iskljuivo pravo; moe se podnijeti u roku od 3 godine od dana saznanja za povrudu i uinioca. Kaznenim odredbama predviena su dva dijela: ako jedno lice na svom proizvodu neovlateno upotrijebi tui prijavljeni ili zatideni model (kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine); drugo, ako neovlateno objavi predmet prijave tueg modela ili uzorka (do 1 godine).

72. Pravna zatita prava na igPredvia se trostruka pravna zatita: u upravnom postupku, graanskopravnom i krivinom. Pravna zatita se ostvaruje u upravnom postupku pred nadlenim organom (Institut). U graanskom postupku podizanjem tube (podnosilac prijave i nosilac iskljuivog prava). Krivinim odredbama je predvieno kanjavanje za krivino djelo ko povrijedi tui ig-novana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Prekraj-novana kazna od 1000 KM do 100000 KM-ako na robu stavlja neovlatenu oznaku.

73. Pravna zatita geografskih oznakaPredviena je trostruka pravna zatita kao u 70, 71 i 72 pitanju.

74. Pravna zatita topografijePredviena je trostruka zatita kao u prethodnim pitanjima.

75. Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO)Meunarodna konvencija objedinjuje pravo industrijske svojine i autorsko pravo u jednu cjelinu. Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu predstavlja stoer meunarodne zatite. WIPO je meuvladina organizacija u ijoj su nadlenosti poslovi koji se odnose na prava industrijske svojine, autorsko pravo i prava srodna autorskom pravu. Konvencija je donesena 1967 godine na diplomatskoj konferenciji u tokholmu. Svjetska organizacija ima zadatak da obezbijedi administrativnu saradnju izmeu unija i da radi na unaprijeenju zatite intelektualne svojine u svijetu i usklaivanju nacionalnih zakonodavstava iz ove oblasti. Svaka drava lanica Pariske unije za industrijsku svojinu i lanica Bernske unije za autorsko pravo moe postati lanica WIPO, kao i svaka drava, koja nije lanica nijedne unije, a koja pripada sistemu UN-a. WIPO i OUN su 1974 godine zakljuile bilateralni ugovor na osnovu koga je WIPO dobila status specijalizovane agencije UN-a za intelektualnu svojinu. WIPO ima tri upravna tijela: generalnu skuptinu, konferenciju i koordinacioni komitet kao i Meunarodni biro za intelektualnu svojinu, koji predstavlja administrativni organ Organizacije. Generalna skuptina je najvii organ i nju ine samo lanice Pariske i Bernske unije. Skuptina je nadlena da imenuje generalnog direktora Organizacije, razmatra i odobrava izvjetaje generalnog direktora, itd. Konferenciju ine sve drave lanice i ona je nadlena da raspravlja o strunim pitanjima vezanim za intelektualnu svojinu, usvaja izmjene

Konvencije. Koordinacioni komitet daje miljenja o svim pitanjima od zajednikog interesa, priprema nacrte akata, programa i budeta. Od 1994 godine radi WIPO-ov Centar za arbitrau.

76. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS)Zakljuen je 1994 godine na zasjedanju Komiteta za trgovinske pregovore Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora o carinama i trgovini (GATT). Inicijativu za ukljuivanje pitanja intelektualne svojine u pregovore u okviru GATT-a dale su razvijene zemlje kako bi se zatitile velike investicije uloene u stvaranje savremenih tehnologija i smanjili privredni gubitci zbog krivotvorenja robe zatidene pravima industrijske svojine itd.

77. Osnovni principi na kojima se zasniva TRIPSTo je princip nacionalnog tretmana kao opde naelo iz oblasti intelektualne svojine i princip najovlatenije nacije. Sporazum ustanovljava takoer, princip po kome njegove odredbe ni u emu ne zamjenjuju ili smanjuju postojede obaveze koje drave lanice imaju na osnovu konvencija iz oblasti intelektualne svojine. On propisuje standarde u pogledu duine trajanja, obima i koritenja svih prava intelektualne svojine i obavezuje drave lanice da se pridravaju ovih standarda. Harmonizacija nacionalnih propisa. Prvi put se na meunarodnom planu uvode mjere kojima de se obezbjediti efikasno sprovoenje odredbi Sporazuma. Nalae se dravama lanicama da budu postupci za zatitu intelektualne svojine pravno efikasni, i da se preduzimaju privremene mjere na zahtjev lica iji je interes pvrijeen ili kako bi se obezbijedili dokazi. Sporazum predvia i uvoenje pograninih mjera. Nalae se dravama da predvide krivinu odgovornost za krivotvorenje iga kako bi se obezbijedila to bolja zatita.

78. Pariska konvencijaPariska konvencija o zatiti industrijske svojine zakljuena je 1883 godine u Parizu, vie puta je revidirana, a posljednja revizija je bila 1979 godine. Konvencije se zasniva na tri osnovna naela: naelo nacionalnog tretmana, naelo asimilacije i naelo minimalnih prava. Naelo nacionalnog tretmana predvia da pripadnici svake zemlje lanice Unije uivaju u ostalim lanicama Unije, u pogledu zatite industrijske svojine, ista prava kao i njihovi dravljani. Po na