I UVOD

U objektivnom smislu pravo intelektualne svojine je zajednicki naziv za grupu autorskog prava i srodnih prava, te za grupu prava industrijske svojine.

U subjektivnom smislu, ono podrazumijeva konkretnu pravnu vlast koju subjekt crpi iz normi odgovarajuce grane objektivnog prava intelektualne svojine.

U autorsko i srodna prava se ubrajaju:

1. autorsko pravo,

2. pravo interpretatora,

3. pravo proizvodjaca fonograma,

4. pravo proizvodjaca videograma,

5. pravo proizvodjaca emisije,

6. pravo proizvodjaca baze podataka.

U pravo industrijske svojine spadaju:

1. pravo ziga,

2. pravo zastite oznake geografskog porijekla,

3. pravo zastite industrijskog dizajna,

4. pravo zastite topografije integrisanog kola,

5. pravo zastite biljne sorte,

6. pravo suzbijanja nelojalne konkurencije,

7. poslovna tajna (know how).

Funkcija prava intelektualne svojine je da obezbjedi da samo titular smije da proizvodi i stavlja u promet robu, odnosno da pruza uslugu u kojoj je materijalizovano odredjeno zasticeno intelektualno dobro. Tako je objezjedjeno da samo titular prisvaja ekonomsku korist od svog dobra, i na taj nacin je zasticen od neposredne konkurencije, sto znaci da pravo intelektualne svojine ima karakter ogranicenja slobode konkurencije.Podjela zasticenih intelektualnih dobara:1. tvorevine nematerijalne kreacije individualnog ljudskog duha. To su intelektualna dobra koja se javljaju kao rezultat duhovnog stvaralastva svojstvenog samo covjeku pojedincu. Pravna lica ne mogu biti stvaraoci, jer nemaju psihu. Prema mjeri osobnosti izvrsena je gradacija tvorevina:

autorsko djelo,

interpretacija sloboda ogranicena autorskim djelom,

pronalazak i biljna sorta mali pecat licnosti stvaraoca,

tvorevine industrijskog dizajna i topografije integrisanih kola.

2. pseudo-tvorevine intelektualna dobra koja nastaju kao plod privredne djelatnosti fizickog ili pravnog lica. One ne nose individualni duhovni pecat tvorca. Tu ubrajamo: oznake,, fonograme, videograme, emisije i baze podataka.

II ISKLJUCIVA PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE

I. Autorsko pravoObjektivno autorsko pravo je skup pravnih normi kojima se regulisu pravni odnosi u vezi sa stvaranjem i koristenjem autorskih djela. Zadatak objektivnog autorskog prava jeste pruzanje pravne zastite autoru i njegovom djelu, kao i drugim licima nasljednicima i korisnicima autorskih djela. Subjektivno autorsko pravo je pravo autora na djelu koje je stvorio. Onostiti moralne i materijalne (imovinske) interese autora u vezi sa njegovim odredjenim autorskim djelom.

Licnopravna ovlastenja ovlascuju autora da zastiti integritet svog djela i svoje stvaralacke licnosti. Imovinskopravna ovlastenja ovlascuju autora da ekonomski koristi svoje djelo; tu spada izvodjenje, emitovanje, umnozavanje primjeraka djela i sl.

U BiH rok trajanja autorskog prava je zivot autora plus 70 godina poslije smrti.

Predmet i obim zastite

Autorsko pravo kao predmet zastite je originalna ljudska tvorevina, koja ima duhovni sadrzaj i odredjenu formu.

Elementi definicije autorskog djela:

ljudska tvorevina,

duhovni sadrzaj,

odredjenost forme psihicki proces stvaralastva ima vise faza. Forma je raspored znakova koje ljudi koriste u komunikaciji,

originalnost- jedinstvenost, odnosno individualnost djela.

U autorskom pravu nema znacaja:

1. da li autorsko djelo ima svrhu, kome je namijenjeno i da li se moze i kako ekonomski iskoristavati,

2. kakav je kvalitet autorskog djela,

3. da li su njegovo objavljivanje i saopstavanje protivni zakonu,

4. obim djela,

5. kolicina vremena, trud i novcani troskovi ulozeni u stvaranje autorskog djela.

Obim zastite autorskog djela je odredjen stepenom originalnosti tog djela. Nijedno djelo ne moze biti u potpunosti originalno, zato kad se govori o tome, misli se da djelo ima odredjene elemente koji su originalni. Zastitom nisu obuhvaceni elementi kojima se svako moze sluziti jer se smatraju opstim kulturnim dobrom. Izvan zastite ostaju i ideje, nacela, principi i upustva sadrzani u autorskom djelu. Zastita ne obuhvata ni nacin, stil i tehniku stvaranja djela.U okviru obima zastite pojavljuje se i pitanje zastite dijelova djela i naslova djela.

Dijelovi autorskog djela za autorsko pravo nije bitno da li je djelo zavrseno ili ne, da li je cjelovito ili integralno, vec je bitno da je to jedna duhovna cjelina izrazena sa dovoljnim stepenom orginalnosti. Tako svi dijelovi, kao i cjelina, imaju zastitu.

Naslov autorskog djela postoje 2 situacije:

naslov je originalan,pa predstavlja autorsko djelo sam za sebe, dakle neovisno od autorskog prava na djelu,

naslov nije originalan, pa se smatra sastavnim elementom djela i obuhvacen je njegovom zastitom.

Naslov djela je podoban za zastitu u okviru prava suzbijanja nelojalne konkurencije. Naslov djela se na trzistu identifikuje kao ekonomska vrijednost izrazena u obliku robe ili usluge.

Podjela autorskih djela:

izvorna djela,

djela prerade,

zbirke.

Izvorno djelo ne sadrzi u sebi prepoznatljive originalne elemente drugih autorskih djela, stvorenih ranije. Specificno je po tome sto je njihov autor nezavisan u vrsenju svojih autorskopravnih ovlastenja.Djelo prerade djelo sa prepoznatljivim elementima preradjenog, tj. izvornog autorskog djela. Ima 2 osnovne karakteristike:

mogu se prepoznati originalni elementi izvornog autorskog djela,

sadrzi dovoljan stepen vlastite originalnosti, na osnovu cega se i smatra autorskim djelom razlicitim od izvornog djela cije elemente sadrzi. Vrsenje svih imovinskopravnih ovlastenja na djelu prerade podrazumijeva obavezu pribavljanja dozvole i autora prerade, i autora izvornog djela.

Zbirka sastoji se od skupa vec postojecih autorskih djela, njihovih dijelova ili drugih podataka. Takav skup mora da ispunjava uslov originalnosti,tj. da je tvorac ispoljio svoje individualne stvaralacke osobenosti.

Autorska djela koja su izuzeta iz autorskopravne zastite, jer njihovo koristenje predstavlja javni interes su:

zakonski i podzakonski propisi,

podnesci i odluke u upravnom i sudskom postupku,

sluzbeni materijali drzavnih organa,

prevodi propisa, podnesaka, upravnih i sudskih odluka.

Postoje tri statusa autorskog djela:

neobjavljeno djelo,

objavljeno djelo,

izdato djelo.

Autorsko djelo je zasticeno bez obzira na svoj status.

Neobjavljeno djelo djelo za cije postojanje javnost ne zna. Ono je podobno za objavljivanje, ali se njegov privatni sljednik jos nije odlucio za to, ali svakako uziva punu autorskopravnu zastitu.Objavljeno djelo djelo koje je autor ucinio dostupnim javnosti. Djelo se moze objaviti samo jednom, i vise se ne moze povuci u status neobjavljenog. Djelo objavljeno u inostranstvu se smatra objavljenim i u BiH.

Izdato djelo djelo koje je od strane autora umnozeno i pusteno u promet u broju primjeraka koji je dovoljan da zadovolji razumne potrebe javnosti. Djelo se moze izdati vise puta, a objaviti samo jednom. Izdato djelo je i objavljeno, dok objavljeno djelo nije nuzno izdato.

Subjekti autorskog prava

1. Autor i nosilac autorskog prava autor je fizicko lice koje je stvorilo djelo. Obzirom da je stvaranje djela pravna cinjenica, a ne pravni posao, nije potrebna poslovna sposobnost, autor moze biti i maloljetna i umno bolesna osoba. Svojstvo autora se ne moze prenijeti na drugo lice, ali se mogu dati odredjena ovlastenja, i ta lica se nazivaju nosiocima autorskog prava.

2. Koautor i koautorsko djelo djela nastala uslijed stvaralacke saradnje dva ili vise lica se nazivaju koautorskim. To djelo mora biti nedjeljiva cjelina stvaralackih doprinosa. Lice koje je dalo samo ideju za djelo, nije koautor. Za ostvarivanje i promet prava potrebna je saglasnost svih koautora. Pitanje raspodjele imovinske koristi zavisi od kvantifikacije stvaralackog udjela.

Filmsko djelo je tipican primjer koautorskog djela. Zakonom je propisano da se

koautorima smatraju pisac scenarija, reziser, i glavni snimatelj. 3. Autori spojenih djela spojeno djelo je cjelina koja daje privid jedinstvenog koautorskog djela. Radi se o prividu jer cjelina koju cine spojena djela nije nedjeljiva, sto je karakteristicno za koautorsko djelo. Kod spojenih djela, svako ima svog autora i zadrzava svoju individualnost. Do spajanja dolazi ugovorom,a moze se okoncati saglasnim izjavama volja. Ugovor o spajanju ima elemente ugovora o ortakluku a ne autorskog ugovora, tako da se on moze zakljuciti i usmenim putem.Nastanak autorskog prava

Subjektivno autorsko pravo nastaje samim faktom nastanka djela, dakle autor nema obavezu preduzimanja pravnih radnji pred organima uprave. Takav princip neformalnosti je karakteristican za tzv. kontinentalno autorsko pravo. Prema autorskom pravu SAD, djelo postoji tek kad je proizveden primjerak, i kad bi se izvrsile 3 radnje: Copyright notice, godina izdavanja, ime nosioca prava,

Deponovanje 2 primjerka u biblioteku u Vashingtonu,

Registracija djela u uredu za autorska prava.

Ali i u SAD je formalnost dosta ublazena revizijom Zakona, jos uvijek postoji samo oznaka Copyright, ali je neformalnost zastupljena u cijelom svijetu.

Sadrzina subjektivnog autorskog prava

Sva ovlastenja se mogu podijeliti na:

iskljuciva (apsolutna) i neiskljuciva (relativna) primarna podjela,

licnopravna i imovinskopravna sekundarna podjela.

1. Iskljuciva ovlastenja subjektivno pravo u uzem smislu

a ) licnopravna ovlastenja (moralna prava): ovlastenje na priznanje autorstva (pravo paterniteta) da bude priznat kao tvorac djela,

ovlastenje na naznacenje imena autora,

ovlastenje na objavljivanje djela,

ovlastenje na zastitu integriteta djela jedino autor smije mijenjati svoje djelo. Oblici narusavanja integriteta djela su: putem fizicke izmjene autenticnog primjerka djela, i putem nekog od oblika javnog saopstavanja djela u skracenom ili produzenom izmijenjenom vidu. Potrebno je da izmjene budu takve da vrijedjaju stvaralacku cast i ugled autora;

ovlastenje na suprotstavljanje nedostojnom koristenju djela.

b ) imovinskopravna ovlastenja (stite se ekonomski interesi):

ovlastenja na koristenje djela u tjelesnom obliku (proizvodnja i promet primjeraka djela),

ovlastenja na koristenje djela u bestjelesnom obliku (pruzanje usluge javnog saopstavanja djela).

Ovlastenja na koristenje autorskog djela u tjelesnom obliku:

ovlastenje na umnozavanje djela,

ovlastenje na stavljanje primjeraka u promet iscrpljenje (konzumacija) prava autor ima ovlastenje na stavljanje u promet do trena kad primjerci prvi put promjene vlasnika,

ovlastenje na davanje primjeraka djela u zakup.

Ovlastenja na koristenje autorskog djela u bestjelesnom obliku:

ovlastenje na izvodjenje djela zvucno saopstavanje javnosti autorskog djela (koncerti),

ovlastenje na predstavljanje djela vizuelno i zvucno saopstavanje javnosti autorskog djela (dramska djela,balet),

ovlastenje na prenosenje izvodjenja ili predstavljanja saopstavanje djela putem zvucnika ili ekrana,

ovlastenje na emitovanje djela bezicno (radio) i zicno emitovanje (kablovska difuzija), te terestrijalno (zemaljsko), satelitsko i interaktivno emitovanje, ovlastenje na interaktivno cinjenje djela dostupnim javnosti,

ovlastenje na javno saopstavanje djela koje se emituje radio i tv,

ovlastenje na javno saopstavanje djela sa nosaca zvuka i/ili slike u restoranu,kinu,

ovlastenje na preradu djela.

2. Neiskljuciva (relativna) ovlastenja subjektivno autorsko pravo u sirem smislu (ostala ovlastenja):

ovlastenje na pristup primjerku djela ili privremeno preuzimanje primjerka djela,

ovlastenje na zabranu izlaganja originalnog primjerka djela likovne umjetnosti, prece pravo autora na preradu primjerka djela arhitekture,

pravo slijedjenja ovlastenje autora da trazi od bivseg vlasnika originalnog primjerka njegova djela da bude obavjesten o novom vlasniku, i da potrazuje dio cijene,

pravo na naknadu od prodaje uredjaja i sredstava koji su podobni za umnozavanje autorskih djela.

Ogranicenja subjektivnog autorskog prava

Ogranicenja se odnose samo na objavljenja djela, i samo na imovinskopravna ovlastenja. Dijele se u 2 grupe:

1. Suspenzija iskljucivih prava i prava na naknadu ogranicenja kojima se u potpunosti ukidaju iskljuciva imovinskopravna ovlastenja autora. Ovim se ogranicenjima dopusta trecem licu koristenje djela, bez odobrenja autora i bez placanja naknade. Dozvoljeno je:

umnozavanje i javno saopstavanje djela,

umnozavanje kracih odlomaka djela za ispit, nastavu,

umnozavanje djela za licne, nekomercijalne potrebe,

umnozavanje djela u vidu citata, s tim da se navodi ime autora i naziv djela i mjesto gdje je izdato.

2. Zakonska licenca dozvola koju zakonodavac daje drugima da koriste tudje djelo bez saglasnosti autora, ali uz placanje naknade. Dozvoljeno je:

umnozavanje i stavljanje u promet djela u vidu zbirke, potrebne za nastavu,

umnozavanje i javno saopstavanje u sredstvima javnog informisanja, pod uslovom da to autor nije zabranio.

Trajanje subjektivnog autorskog prava

U BiH subjektivno autorsko pravo traje za zivota autora i 70 godina poslije smrti. Kod koautorskih djela, rok trajanja zastite se racuna od smrti posljednjeg koautora. Za anonimna i pseudonimna djela kao i za kolektivna djela, rok zastite je 70 godina od objavljivanja djela.

II. Srodna pravaPrava srodna autorskom pravu i uredjuju se slicno kao i prava autora. Oba prava su prava intelektualne svojine, dakle za predmet imaju intelektualno a ne materijalno dobro. U osnovi su iskljucive (apsolutne) prirode. Subjekti srodnih prava medjutim,sem interpretatora, su fizicka ili pravna lica koja nisu duhovni stvaraoci, nego samo obavljaju odredjenu privrednu djelatnost. Rokovi trajanja srodnih prava su znatno kraci od trajanja autorskog prava (50 godina od dana izdavanja).U srodna prava spadaju:

pravo interpretatora,

pravo proizvodjaca fonograma,

pravo proizvodjaca videograma,

pravo proizvodjaca emisija,

pravo proizvodjaca baze podataka.

1. Pravo interpretatora

Subjekt zastite je interpretator (fizicko lice ili ansambl), koje svojim licnim duhovnim svojstvima oblikuje intepretaciju i daje joj licni originalni pecat (glumci,pjevaci,igraci). Pravo je ograniceno na 50 godina od izdavanja snimka.

Predmet zastite je interpretacija (duhovna tvorevina,nematerijalno intelektualno dobro koje stvara covjek). Mora se intepretirati autorsko djelo.

Licnopravna ovlastenja:

ovlastenje na priznanje svojstva interpretatora,

ovlastenje interpretatora da mu ime bude naznaceno na snimku,

ovlastenje na zastitu integriteta interpretacije, ovlastenje na suprotstavljanje nedostojnom koristenju interepretacije.

Imovinskopravna ovlastenja:

a ) iskljuciva (apsolutna) ovlastenja:

ovlastenje na snimanje interpretacije i umnozavanje snimaka,

ovlastenje na stavljanje u promet primjeraka interpretacije,

ovlastenje na davanje u zakup primjeraka interpretacije,

ovlastenje na istovremeno prenosenje interpretacije putem zvuka i ekrana,

ovlastenje na emitovanje interpretacije uzivot,

ovlastenje na javno saopstavanje snimljene interpretacije zicnim ili bezicnim putem.

b ) neiskljuciva (relativna) ovlastenja za slucaj sekundarnog koristenja interpretacije snimljene na fonogram koji je izdat:

ovlastenje na potrazivanje naknade za emitovanje interpretacije,

ovlastenje na potrazivanje naknade za javno saopstavanje interpretacije koja se emituje,

ovlastenje na potrazivanje naknade za javno saopstavanje interpretacije sa nosaca zvuka,

ovlastenje na potrazivanje naknade od prodaje tehnickih uredjaja i sredstava koji su podobni za umnozavanje interpretacije bez ovlastenja interpretatora. 2.Pravo proizvodjaca fonograma (zvucnog zapisa)

Fonogram je zvucni zapis, nematerijalno dobro koje se mora razlikovati od tjelesnog nosaca zapisa. Primjerci zabiljezenih zvukova na fonogramu nastaju umnozavanjem snimka matrice.

Subjekt prava je proizvodjac fonograma, tj. lice u cijoj organizaciji i cijim sredstvima je fonogram nacinjen. Pravo proizvodjaca fonograma ograniceno je na lice koje je prvo nacinilo snimak odredjenog zvuka.Imovinskopravna ovlastenja:

a ) Iskljuciva ovlastenja: ovlastenje na umnozavanje fonograma,

ovlastenje na stavljanje primjeraka fonograma u promet,

ovlastenje na davanje primjeraka fonograma u zakup,

ovlastenje na javno saopstavanje fonograma zicnim ili bezicnim putem.

b ) Neiskljuciva ovlastenja identicna kao kod interpretatora.

3. Pravo proizvodjaca videograma

Videogram je snimak odredjene sekvence slika, koji moze ali i ne mora, biti pracen i snimkom zvuka. To je nematerijalno dobro, i razlikuje se od nosaca slike i zvuka. Subjekt je proizvodjac videograma, odnosno lice koje je vlastitim sredstvima i organizacijom stvorilo videogram.

Imovinskopravna ovlastenja:

a ) Iskljuciva ovlastenja:

ovlastenje na umnozavanje videograma, ovlastenje na stavljanje u promet primjeraka videograma, ovlastenje na davanje primjeraka videograma u zakup, ovlastenje na javno saopstavanje videograma sa nosaca slike i zvuka,

ovlastenje na suprotstavljanje koristenju videograma u izmjenjenoj formi,

ovlastenje na javno saopstavanje videograma zicnim ili bezicnim putem.

b ) Neiskljuciva ovlastenja: ovlastenje na potrazivanje naknade od prodaje tehnickih uredjaja i sredstava koji su podobni za umnozavanje videograma.

4. Pravo proizvodjaca emisija

Emisija je zvucni i vizuelni sadrzaj koji se emituje u formi elektricnog, elektromagnetnog ili drugog signala. Predmet zastite je emisija u smislu emitovanog radio ili tv programa. Subjekt prava je proizvodjac emisije, odnosno fizicko ili pravno lice koje je vlastitim sredstvima i organizacijom stvorilo emisiju, to je privredni subjekt. Ne smatra se proizvodjacem fizicko lice koje je tehnicki ili umjetnicki radilo na realizaciji emisije.

Imovinskopravna ovlastenja:a ) Iskljuciva ovlastenja: ovlastenje na reemitovanje emisije,

ovlastenje na snimanje emisije,

ovlastenje na umnozavanje snimka i stavljanje primjeraka snimka u promet,

ovlastenje na davanje u zakup primjeraka emisije.

b ) Neiskljuciva ovlastenja: ovlastenje na potrazivanje naknade od prodaje tehnickih uredjaja i sredstava koji su podobni za umnozavanje emisije.

5. Pravo proizvodjaca baze podatakaBaza podataka je skup podataka, zbirka uredjenih i sistematizovanih podataka,autorskih djela ili drugih materijala. Subjekt zastite je proizvodjac baze podataka, odnosno lice koje je vlastitim sredstvima i organizacijom napravilo odredjenu elektronsku bazu podataka. Pravo proizvodjaca traje 15 godina od dana nastanka baze podataka.

Iskljuciva imovinskopravna ovlastenja:

ovlastenje na umnozavanje baze podataka u cjelini ili dijelovima,

ovlastenje na zastitu integriteta baze podataka,

ovlastenje na zabranu umnozavanja izmjenjenih dijelova baze podataka,

ovlastenje na stavljanje u promet primjeraka baze podataka,

ovlastenje na povezivanje baze podataka sa racunarskom mrezom.

PATENTNO PRAVO

1. POJAM PRONALASKA PATENTA

Pronalazak je rjesenje odredjenog tehnickog problema. Tacnije, to je intelektualno dobro koje se sastoji u upustvu o tehnickom nacinu i sredstvima kojima se rjesava odredjeni tehnicki problem. Pod tehnikom se podrazumijeva ljudsko djelovanje u oblasti materijalnih pojava koje podlijezu dejstvu prirodnih zakona. Pronalascima se ne smatraju:

otkrica, naucne teorije i matematicke metode,

estetske tvorevine,

metode za izvodjenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih aktivnosti,

racunarski programi,

prezentacija informacija definirana samim sadrzajem tih informacija.

Razlog zbog kojeg se ne smatraju pronalascima je to sto nisu tehnicke prirode.

Pronalasci se mogu podijeliti po vise osnova, a najvaznija je podjela na:

pronalaske proizvoda,

pronalaske postupka, i

pronalaske primjene.

Pronalazak proizvoda je pronalazak koji se odnosi na spoljni oblik i strukturu sacinjenu od poznatih materijalnih elemenata.

Pronalazak postupka je pronalazak koji se odnosi na odredjeni niz ljudskih radnji koje se preduzimaju uz koristenje poznatih predmeta, radi postizanja odredjenog tehnickog efekta. Dijeli se na pronalaske proizvodnog i radnog postupka. Proizvodni postupak se sastoji u izmjeni polaznog materijala radi dobijanja odredjenog proizvoda. Pronalazak radnog postupka je pronalazak koji odlikuje dejstvo na polazni materijal, pri cemu ne dolazi do promjene u supstratu tog materijala vec samo dolazi do promjene spoljnjeg stanja.

Pronalazak primjene se sastoji u upustvu o primjeni odredjene poznate stvari ili postupka za novu tehnicku svrhu.

Postoji jos jedna podjela pronalazaka, na:

nezavisne i zavisne,

osnovne i dopunske.

Nezavisni/osnovni pronalazak se moze koristiti bez istovremenog koristenja jos nekog, prethodnog pronalaska.

Zavisni/dopunski pronalazak je takav da njegovo koristenje podrazumijeva i istovremeno koristenje ranijeg pronalaska koji je predmet vazece patentne zastite.

2. PRONALASCI KOJI SU IZUZETI IZ PATENTNE ZASTITE

Patent ne moze biti priznat za:

izume zivotinjskih pasmina i biljnih sorti i bitno bioloskih postupaka za dobivanje biljaka ili zivotinja, osim izuma nebioloskih i mikrobioloskih postupaka i proizvoda dobivenih tim postupcima,

ljudsko tijelo, razni stepeni njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavno otkrice jednog od njegovih elemenata, ukljucucjuci sekvencu ili djelimicnu sekvencu gena,

izume koji se odnose na dijagnosticke ili hiruske postupke ili postupke lijecenja koji se primjenjuju direktno na ljudskom ili zivotinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno materija i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcia,

izumi cije bi komercijalno iskoristavanje bilo suprotno javnom poretku ili moralu i to narocito:

a ) postupci kloniranja ljudskih bica,

b ) postupci za modificiranje genetickog identiteta maticnih celija ljudskih bica,

c ) upotreba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe,

d ) postupci za modificiranje genetickog identiteta zivotinja koji bi vjerovatno prouzrokovali njihovu patnju, bez ikakve bitne medicinske koristi za covjeka ili zivotinju.

3. USLOVI ZA PRIZNANJE PATENTA

Patent se priznaje za svaki izum iz bilo koje oblasti tehnike koji je:

nov (Ocjenjuje se prema stanju tehnike u svijetu. Stanje tehnike je skup svih tehnickih informacija koje su bilo kada i bilo gdje u svijetu i na bilo koji nacin ucinjene dostupnim javnosti. Stanjem tehnike su obuhvaceni i svi pronalasci koji su sadrzani u domacim prijavama patenta, koje su ranije podnesene ali jos nisu objavljene.),

ima inventivni nivo (ako ne proizlazi za prosjecnog strucnjaka na ocigledan nacin iz postojeceg stanja tehnike; relevantan je samo onaj segment stanja tehnike, koji sadrzi objavljene tehnicke informacije.) i

moze se industrijski primjeniti (tehnicki izvodljiv i moze se proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj oblasti industrije i u poljoprivredi, nezavisno od tog da li je realno da do takve primjene zaista dodje).

Ovi uslovi moraju biti zadovoljeni na dan podnosenja prijave patenta.

4. GRADJANSKOPRAVNA ZASTITA PRONALAZACKOG PRAVA

A ) Tuzba za utvrdjivanje svojstva pronalazaca

Ova tuzba je u funkciji sudske zastite licnopravnog ovlastenja pronalazaca da bude priznat kao takav. To znaci da pronalazac moze podnijeti ovu tuzbu ukoliko je u prijavi patenta ili u priznatom patentu izostavljeno njegovo ime, ili je navedeno ime lica koje nije pronalazac.

Tuzba se podize protiv podnosioca prijave, kao i protiv lica koje je netacno navedeno kao pronalazac.

Pravo na podnosenje tuzbe ne zastarjeva, to znaci da se moze podnijeti cak i po isteku roka trajanja patenta.

B ) Tuzba za osporavanje prava na zastitu

Uprava za industrijsku svojinu ne utvrdjuje po sluzbenoj duznosti da li je podnosilac prijave lice koje ima pravo na patent. Jedino pravno sredstvo na osnovu kojeg se moze utvrditi da podnosilac prijave nije ovlasteno lice jeste ova tuzba.

Tuzbu moze podnijeti samo lice koje ima izvorno pravo na patent, ili njegov pravni nasljednik.

Ukoliko se radi o istom pronalasku do kojeg su nezavisnim radom dosla dva pronalazaca, jedan ne moze podici tuzbu protiv drugog, jer pravo na patent pripada onom koji je prvi podnio prijavu za zastitu tog pronalaska.

Lice koje ima pravo na zastitu ovom tuzbom, to svoje pravo moze ostvariti sve do isteka roka trajanja patenta.

5. PRIJAVA PATENTA

Prijava patenta je podnesak kojim se pokrece upravni postupak za patentnu zastitu pronalaska. Prijavu podnosi pronalazac ili njegov pravni nasljednik, koji moze bti fizicko ili pravno lice.

Prijava mora sadrzavati:

zahtjev za priznanje patenta,

opis izuma,

jedan ili vise patentnih zahtjeva,

crteze na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi,

sazetak.

Zahtjev za priznanje patenta sadrzava:

izricitu naznaku da se zahtjeva priznanje patenta,

naziv izuma koji odrazava njegovu bit,

podatke o podnosiocu prijave,

podatke o izumiocu, odnosno napomenu da izumilac ne zeli biti naveden u prijavi.

Zahtjev je dio prijave koji ima formu stampanog obrasca. Ukoliko prijavilac nije istovremeno i pronalazac, on mora da podnese pisanu izjavu o osnovu po kojem je stekao pravo na podnosenje prijave.

Opis i nacrt pronalaska su dijelovi prijave, gdje prijavilac izlaze sadrzinu pronalaska. Opis mora da sadrzi konkretno upustvo za bar jedan nacin prakticne realizacije pronalaska. Opis mora biti potpun, precizan i koncentrisan samo bitne informacije. Nacrt je graficki prikaz patenta.

Patentni zahtjevi definisu predmet i obim trazene patentne zastite. Ima dva aspekta: ukazuje na granicu preko koje trece lice ne smije preci, i ukazuje na predmetni okvir u kojem se ispituju uslovi patentibilnosti pronalaska.

Patentni zahtjev je logicka definicija pronalaska, i mora biti izrazen u jednoj recenici. Postoje nezavisni i zavisni patenti. Nezavisni definise pronalazak na opsti nacin, a zavisni definise isti pronalazak nesto uze, uz pomoc dodatnih elemenata.

Apstrakt ili sazetak je dio prijave koji sadrzi kratak rezime sustinskih karakteristika pronalaska. Njegova funkcija je iskljucivo informativna.

6. IZDVOJENA PRIJAVA

Izdvojena prijava je prijava koja ima za predmet pronalazak koji je bio sadrzan u ranijoj prijavi, ali koji je morao, iz razloga nejedinstva pronalaska, da bude izdvojen u posebnu prijavu kako bi se postupak njegove zastite mogao nastaviti.

Sve radnje u postupku, koje su ucinjene na prvobitnu prijavu, proizvode dejstvo i na izdvojenu prijavu.

Predmet zastite izdvojene prijave ne smije izlaziti izvan obima zastite prvobitne prijave. Izdvojena prijava zadrzava datum podnosenja prvobitne prijave, i moze biti podnesena sve do okoncanja postupka zastite.

7. DOPUNSKA PRIJAVA

To je prijava kojom njen podnosilac trazi patentnu zastitu za pronalazak koji predstavlja dopunu ili usavrsavanje pronalaska za koji je to isto lice vec trazilo ili vec dobilo patent.

Pronalazak koji se dopunjava dopunskim pronalaskom se zove dopunski pronalazak, a prijava, odnosno patent ciji je on predmet je osnovna prijava, odnosno osnovni patent.

Dopunsku prijavu moze podnijeti samo lice koje je podnosilac osnovne prijave, s tim da je nebitno da li osnovni i dopunski pronalazak imaju istog pronalazaca ili su to razlicita lica.

Dopunska prijava se moze podnijeti najkasnije do isteka vazenja osnovnog patenta.

Dopunski patent ne moze da postoji ako nema osnovnog patentai traje najduze do isteka roka trajanja osnovnog patenta.

Dopunska prijava je zapravo povlastica koja se daje podnosiocu osnovne prijave, jer je oslobodjen placanja takse za nju.

8. OBJAVLJIVANJE PRONALASKA, SUSTINSKO ISPITIVANJE

Po provjeri formalne urednosti prijave, objavljuje se u roku od 18 mjeseci od dana podnosenja odnosno dana prvenstva.

Tokom sustinskog ispitivanja prijave, uprava za industrijsku svojinu provjerava da li je predmet prijave:

pronalazak u smislu zakona,

pronalazak koji nije izuzet iz patentne zastite,

u skladu sa pravilom o jedinstvu pronalaska,

dovoljno jasno i potpuno opisan da ga strucnjak moze primjeniti,

nov, da li ima inventivni nivo i da li je privredno primjenjiv.

Nakon tog, uprava donosi: rjesenje o priznanju patenta, ili

rjesenje o odbacivanju zahtjeva za priznanje patenta.

Ako je rjesenje pozitivno, patent se upisuje u registar patenta i objavljuje, a titularu se izdaje isprava o patentu. 9. NASTANAK I TRAJANJE PATENTA

Sistem tzv. odlozenog ispitivanja prijave patenta ima za posljedicu da patent nastaje upisom u registar patenata, a vazi od datuma podnosenja prijave. Pravo iz prijave je subjektivno pravo podnosioca koje nastaje u trenutku sluzbenog objavljivanja prijave (po pravilu 18 mjeseci od podnosenja) i traje do registracije patenta. Pravo iz prijave postoji ukoliko patent bude registrovan i priznat, a ukoliko ne, smatra se da pravo iz prijave nije ni postojalo.

Subjektivno pravo je apsolutno i ono uziva sudsku zastitu u gradjanskom postupku. Podnosilac prijave ima pravo da tuzi svakoga ko neovlasteno koristi pronalazak koji je predmet objavljene prijave. Posto se ne zna, u trenutku podnosenja tuzbe, da l ice patent biti priznat, sud je duzan da prekine postupak i saceka odluku. Ako patent bude priznat i registrovan, sud ce nastaviti postupak, u suprotnom ce nastaviti postupak donosenjem presude kojom odbija tuzbu kao neosnovanu, jer pravo iz prijave nije ni postojalo.

10. PRESTANAK PATENTA

Prestanak sa dejstvom ex nunc:

1. Istek roka trajanja patent traje 20 godina, a mali patent 10 godina racunajuci od datuma podnosenja prijave. Trajanje dopunskog patenta istice danom isteka trajanja osnovnog patenta.

2. Odricanje Izjava o odricanju podnosi se upravi,i tada pravo prestaje da vazi. Da odricanje ne bi bilo na stetu trecih lica,zakonodavac je odricanje uslovio saglasnoscu tih lica.

3. Neplacanje taksi Da bi zastitio treca lica,zakonodavac je propisao obavezu uprave da pismeno obavijesti ta lica da titular nije uplatio godisnju taksu, i dadne im rok od 6 mjeseci da sami uplate taksu.

4. Smrt, odnosno prestanak titulara.

Prestanak sa dejstvom ex tunc ponistaj donosenjem rjesenja uprave o oglasavnju nistavim rjesenja o priznanju patenta. Uprava pokrece postupak za ponistaj ex officio ili na prijedlog zainteresovanog lica. Razlozi za ponistaj su:

predmet zastite nije pronalazak u smislu zakona,

pronalazak pripada kategoriji pronalazaka koji su iskljuceni iz zastite,

pronalazak ne ispunjava uslov novosti ili inventivne visine,

prijava na osnovu koje je priznat patent ne ispunjava uslov dovoljne opisanosti pronalaska,

patentom je priznat siri obim prava od onog koji je smio biti priznat.

Ponistaj djeluje retroaktivno, tj. smatra se da patent nije ni nastao. Od retroaktivnosti su izuzeti:

pravosnazne sudske odluke o povredi patenta,

ugovori o prometu patenta.

11. OGRANICENJA PATENTA

Zakonom su propisani slucajevi kad odredjena lica imaju pravo da koriste tudji pronalazak, a da time ne vrijedjaju patent. To su slucajevi:

1. Iscrpljenje (konzumacija) prava kad je proizvod stavljen u promet od strane titulara, i kad trece lice pribavi svojinu nad njim, iscrpljuje se ovlastenje titulara. To vazi samo na teritoriji drzave u kojoj je proizvod stavljen u promet.

2. Koristenje patentiranog pronalaska u licne nekomercijalne svrhe,

3. Koristenje patentiranog pronalaska u svrhe istrazivanja,

4. Koristenje patentiranog pronalaska radi pripremanja lijeka na recept,

5. Koristenje patentiranog pronalaska na transportnim sredstvima u medju- narodnom saobracaju,

6. Pravo ranijeg korisnika pronalaska lice koje je investiralo u pocetak koristenja pronalaska prije nego je drugo lice podnijelo prijavu patenta za isti pronalazak, ima pravo da nastavi sa koristenjem istog pronalaska cak i ako to drugo lice stekne patent,

7. Prinudna licenca je subjektivno pravo na koristenje patentiranog pronalaska, koje trece lice stice, na sopstveni zahtjev, odlukom uprave, ukoliko su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za to. Potrebno je da titular ne koristi ili nedovoljno koristi patent, i da je koristenje tog pronalaska uslov za koristenje zavisnog pronalaska koji je zasticen patentom na ime drugog lica,

8. Prinudna licenca u korist titulara prava zastite biljne sorte,

9. Prinudna licenca u javnom interesu zbog zloupotrebe monopolskog polozaja na trzistu, i zbog zdravstva, odbrane, zastite zivotne sredine i sl.,

10. Ogranicenje patenta u vezi sa bioloskim materijalom

PRAVO ZIGA

12. POJAM OZNAKE ZIGA

Pod oznakom se u pravu ziga smatra svako ime ili znak koji je podoban da u prometu sluzi za razlikovanje odredjene robe ili usluge jednog privrednog subjekta od iste ili slicne vrste robe ili usluge drugog privrednog subjekta.

Oznaka moze biti:

1. Verbalna (rijeci, slova, brojevi ili njihove kombinacije),

2. Graficka (slike i boje i kombinacije sa verbalnim oznakama),

3. Trodimenzionalna (tijelo u kombinaciji sa verbalnom oznakom),

4. Kombinovana.

13. FUNKCIJE OZNAKE ZIGA

Mogu biti:

1. funkcija razlikovanja smisao oznacavanja je da se oznaceni predmet razlikuje od neoznacenih predmeta,

2. funkcija ukazivanja na porijeklo robe ili usluge predmeti se oznacavaju istom oznakom na osnovu jednog ili vise svojstava koji su zajednicki svim tim predmetima; jedina funkcija koja je zasticena na osnovu prava ziga,

3. garantna funkcija svi oznaceni proizvodi jednog subjekta su istog i konstantnog kvaliteta,

4. reklamna funkcija duzim i uspjesnim koristenjem oznaku zasticenu zigom, dobija u svijesti ucesnika u prometu svojstvo simbola.

14. USLOVI ZASTITE ZIGAApsolutni uslovi:

1. Distinktivnost oznake (podobnost oznake da sluzi razlikovanju robe):

5. oznake lisene bilo kakve upecatljivosti ili osobenosti,

6. opisne oznake,

7. oznake u slobodnoj upotrebi,

2. Oznaka ne smije izazivati zabunu u prometu,

3. Oznaka ne smije biti suprotna zakonu ili moralu,

4. Oznaka ne smije sadrzavati zvanicne znakove kvaliteta.

Relativni uslovi:

1. Oznaka ne smije biti ista ili slicna sa ranije zasticenom oznakom drugog lica, za istu ili slicnu vrstu robe ili usluge,

2. Oznaka ne smije biti ista ili slicna sa ranije prijavljenom oznakom drugog lica, za istu ili slicnu vrstu robe ili usluge,

3. Oznaka ne smije biti ista ili slicna oznaci drugog lica, koja je nesumnjivo poznata ucesnicima u prometu ali nije prijavljena niti registrovana kao zig,

4. Oznaka ne smije biti ista ili slicna cuvenoj oznaci, bez obzira na vrstu robe ili usluge,

5. Oznaka ne smije sadrzavati niti podrazavati naziv ili obiljezja drzave ili medjunarodne organizacije, ime ili lik zive, umrle ili znamenite licnosti,

6. Oznakom se ne smije povredjivati autorsko pravo ili pravo industrijske svojine drugog lica.

15. PRESTANAK ZIGAPrestanak sa dejstvom ex nunc:

a. neplacanje taksi titular ziga je obavezan da svakih 10 godina uplacuje taksu za odrzavanje ziga u vaznosti. Propustanje uplate takes povlaci prestanak ziga. Ostavljena je mogucnost titularu ziga da u roku od 1 godine podnese prijavu u cilju ponovne registracije ziga,

b. odricanje titular ziga se moze pismenom izjavom upucenom upravi za industrijsku svojinu odreci svog ziga. Ako je u registar zigova upisana licence, zaloga ili drugo pravo na ime drugog lica, odricanje ne proizvodi dejstvo ukoliko se to lice sa tim ne saglasi,

c. smrt, odnosno prestanak titulara zig prestaje smrcu, osim ako je presao na nasljednika. Ako je titular pravno lice, zig prestaje postojati njegovim prestankom,

d. nekoristenje kad ni titular ziga, ni eventualni nosilac licence ne koristi zig iz neopravdanih razloga duze od 5 godina, uprava donosi rjesenje o prestanku ziga. Titular ziga moze spasiti svoj zig ukoliko dokaze da ga je ipak koristio.

Prestanak sa dejstvom ex tunc ponistaj. U slucaju da je zig priznat iako nisu bili ispunjeni svi zakonom propisani uslovi, uprava je duzna da ex officio ili na prijedlog zainteresovanog lica ili javnog tuzioca, ponisti zig. Postupak za ponistaj ziga moze pokrenuti samo lice koje je titular ziga, ako se zig ponistava iz razloga neispunjenosti uslova zastite, kao sto su:- postojanje vec registrovanog tudjeg ziga za istu ili slicnu oznaku,

- postojanje iste ili slicne notorne oznake koju je drugo lice vec koristilo,

- postojanje iste cuvene oznake koju je drugo lice vec koristilo.

16. SADRZINA ZASTITE ZIGAZig je iskljucivo subjektivno pravo imovinskog karaktera. Ovlastenje titulara ziga su:

1. ovlastenje na obiljezavanje robe zasticenom oznakom pod obiljezavanjem se podrazumijeva fizicko nanosenje ili spajanje zasticene oznake sa primjercima konkretne robe za koju je zig registrovan. Robu koju titular obiljezava svojojm oznakom moze proizvesti i drugo lice.

2. ovlastenje na stavljanje u promet robe obiljezene zasticenom oznakom Jedino je titular ziga ovlasten da stavi u promet robu koja je obiljezena njegovom zasticenom oznakom.Pod prometom se podrazumijeva promjena drzavine na primjerku robe, i to na trzistu. Ovo ovlastenje je ograniceno institutom iscrpljenja (konzumacije) prava. To znaci da kad titular prvi put stavi u promet robu, i trece lice stekne svojinu na toj robi, tad se iscrpljuje ovlastenje titulara na toj robi.

3. ovlastenje na koristenje zasticene oznake na katalozima, prospektima, oglasima i sl.

17. OGRANICENJA ZIGAU pravu ziga postoje slucajevi u kojima titular ziga mora da tolerise koristenje zasticene oznake od strane treceg lica, jer zig ne djeluje u tom konkretnom slucaju. To su ogranicenja ziga, a ona su:

1. Titular ziga ne moze zabraniti koristenje zasticenog ili slicnog znaka licu koje ga koristi za oznacavanje svoje robe ili usluge, ako taj znak predstavlja njegovu firmu ili trgovacko ime,

2. Titular ziga ne moze zabraniti drugom da u skladu sa dobrim poslovnim obicajima koristi u prometu:

8. svoje ime ili adresu,

9. naznaku vrste robe,njenog svojstva, kolicine, porijekla, namjene,

10. zigom zasticeni znak, ako je to u funkciji naznacenja namjene robe ili usluge,a narocito ako je rijec o rezervnim dijelovima ili priboru,

3. Institut iscrpljenja prava,

4. Zabrana prometa kolektivnog ziga i ziga garancije.

PRAVO ZASTITE OZNAKE GEOGRAFSKOG PORIJEKLA

18. OZNAKA GEOGRAFSKOG PORIJEKLA KAO PREDMET ZASTITE

Predmet zastite je ime (naziv) odredjenog geografskog lokaliteta.

Lokalitet moze biti naselje, planina, ostrvo,region ili drzava. Izuzetno, predmet zastite moze biti i oznaka koja nije ime odredjenog geografskog lokaliteta,ali je dugom upotrebom u prometu postala opstepoznata kao proizvod koji potice sa odredjenog lokaliteta.

Da bi bila predmet zastite, oznaka se mora odnositi na odredjenu vrstu robe ili usluge. Prema tome, to ne moze biti oznaka koja upucuje na geografski lokalitet koji nema veze sa stvarnim mjestom porijekla robe.

19. USLOVI ZASTITE OZNAKE GEOGRAFSKOG PORIJEKLAa. oznaka ne smije biti suprotna zakonu ili moralu,

b. oznaka ne smije predstavljati naziv biljne sorte ili zivotinjske pasmine,

c. oznaka ne smije, svojim izgledom ili sadrzajem, da stvori zabunu kod potrosaca u pogledu prirode i karakteristika proizvoda,

d. oznaka, iako predstavlja tacan naziv zemlje, regiona ili uzeg lokaliteta, ne smije stvarati zabunu da proizvod potice iz druge drzave, regiona ili uzeg lokaliteta,

e. oznaka, uslijed duge upotrebe, ne smije biti genericna, tj. Uobicajena za oznacavanje vrste robe,

f. oznaka mora biti predmet vazece zastite i koristiti se u drzavi porijekla,

g. uzrocna veza izmedju odredjenih kvalitativnih svojstava robe ili usluge i geografskog lokaliteta sa kojeg ona potice.

20. NASTANAK I TRAJANJE PRAVA NA GEOGRAFSKU OZNAKU PORIJEKLA

Subjektivno pravo zastite oznake geografskog porijekla nastaje donosenjem rjesenja i upisom u registar, i vazi od dana upisa u registar. Ono nema rok trajanja, ali postoji obaveza da se periodicno obnavlja (svake 3 godine), uz prethodno dostavljanje dokaza upravi da je izvrsena propisana kontrola kvaliteta proizvoda.

21. PRESTANAK PRAVA ZASTITE OZNAKE GEOGRAFSKOG PORIJEKLA

Postoji razlika izmedju prestanka registracije oznake, i prestanka svojstva ovlastenog korisnika.

Prestanak registracije oznake geografskog porijekla

Prestanak ex nunc Registracija prestaje iz dva moguca razloga: prvi se tice situacije u kojoj je ustanovljena inostrana oznaka na osnovu postojanja odgovarajuce registracije u zemlji porijekla, pa dodje do prestanka registracije u njoj. Tada uprava donosi rjesenje kojim prestaje registracija i u domacoj zemlji.

Drugi razlog je pretvaranje registrovane oznake u genericku oznaku, cime ona gubi svoju funkciju. Tad zainteresovano lice moze podici tuzbu za utvrdjenje, i ukoliko se utvrdi da je registrovana oznaka postala genericna, uprava tu presudu upisuje u registar.

Prestanak ex tunc Na pisani prijedlog zainteresovanog lica, uprava ce oglasiti nistavim rjesenje o registraciji oznake, ukoliko se u postupku dokaze da nisu bili ispunjeni uslovi za registraciju iste.

Prestanak svojstva ovlastenog korisnika

Prestanak ex nunc pravo prestaje sa dejstvom pro futuro:

1. odricanjem ovlastenog korisnika od svog prava putem pisane izjave koja se podnosi upravi,

2. propustanjem obnavljanja prava nakon isteka prvog, drugog ili n-tog propisanog perioda,

3. prestankom postojanja ovlastenog korisnika,

4. ukidanjem prava u slucaju da prestanu postojati uslovi na osnovu kojih je pravo priznato,

5. prestankom registracije oznake geografskog porijekla.

Prestanak ex tunc na osnovu prijedloga zainteresovanog lica, uprava vodi postupak za oglasavanje nistavim rjesenja o priznanju svojstva ovlastenog korisnika. Ukoliko se utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi, uprava donosi rjesenje kojim ponistava svojstvo ovlastenog korisnika, i to upisuje u registar i sluzbeno objavljuje.

22. SADRZINA ZASTITE OZNAKE GEOGRAFSKOG PORIJEKLAPored tog da titular moze da koristi oznaju u privrednom prometu, i da zabrani trecim licima da to cine, cinjenica da moze bit vise ovlastenih korisnika, ovo pravo je ograniceno istim takvim pravom drugog titulara. Ovlastenja koja titular ima su:

1. ovlastenje na oznacavanje svoje robe ili usluge zasticenom oznakom geografskog porijekla,

2. ovlastenje na stavljanje tako oznacene robe u promet,

3. ovlastenje na koristenje zasticene oznake na ambalazi, katalozima, oglasima, reklamama, fakturama itd.

Ogranicenja su:

ovlastenje titulara da stavlja robu u promet, ograniceno je institutom iscrpljenja prava,

pravo zastite oznake ne djeluje prema titularu starijeg ziga, ako je zig stecen na savjestan nacin,

subjektivno pravo zastite oznake nije u prometu.PRAVO ZASTITE DIZAJNA23. DIZAJN KAO PREDMET ZASTITE

Dizajn je trodimenzionalni ili dvodimenzionalni izgled cijelog proizvoda ili njegovog dijela. To je vizuelna pojava proizvoda, koja se moze percipirati putem kontura, linija, slika, boja itd.

Sustinska karakteristika dizajna, kao predmet zastite, jeste njegova podobnost da bude prenesen na odredjeni industrijski ili zanatski proizvod. Povezanost predmeta zastite sa konkretnim industrijskim ili zanatskim proizvodom znaci da i u pravu zastite dizajna postoji nacelo specijalnosti.

Dizajn, kao predmet zastite, jeste nematerijalno dobro. Stoga, materijal od kojeg je predmet nacinjen, nije obuhvacen predmetom zastite.

Iz zastite je iskljucen dizajn koji je odredjen iskljucivo funkcijom proizvoda, jer bi se time dobila zastita za proizvod kao takav, a ne samo za njegov spoljni oblik.

Iz zastite je takodjer, iskljucen dizajn koji se odnosi na proizvod koji nije dostupan pogledu.

24. USLOVI ZASTITE DIZAJNA

1. Novost dizajna

Dizajn je nov ako u trenutku podnosenja prijave za zastitu nije identican ili bitno slican sa odredjenim dizajnom koji je vec u javnosti. Prilikom procjene identicnosti, a posebno bitne slicnosti dizajna, relevantan je sud koji o tome na prvi pogled ima informisani korisnik.

Ako je dizajn za koji se trazi zastita bio ucinjen dostupnim javnosti od strane samog dizajnera u periodu od najvise godinu dana, ta cinjenica nije skodljiva za novost tog dizajna.

2.Individualnost dizajna

Dizajn ima individualni karakter ako na dan podnosenja prijave za zastitu ostavlja na informisanog korisnika ukupan utisak da je razlicit od bilo kojeg drugog dizajna koji je ucinjen dostupnim javnosti do tog dana.

3. Dizajn ne smije biti takav da njegovo objavljivanje ili upotreba budu suprotni zakonu ili moralu.

4. Dizajnom se ne smije povredjivati starije pravo intelektualne svojine drugog lica,

5. Dizajn ne smije sadrzavati niti podrazavati: naziv ili obiljezja drzave ili medjunarodne organizacije, ime ili like znamenite licnosti.

25. NASTANAK I TRAJANJE PRAVA ZASTITE DIZAJNA

Pravo zastite dizajna nastaje donosenjem rjesenja o priznanju prava, i upisom u registar uprave za industrijsku svojinu. Trajanje prava je ograniceno na rok od 25 godina, s tim sto se pocetak roka racuna od dana podnosenja prijave, a ne datuma prvenstva.

26. PRESTANAK PRAVA ZASTITE DIZAJNA

Prestanak sa dejstvom ex nunc u slucaju:

1. neplacanja taksi za odrzavanje prava u vaznosti,

2. odricanja titulara od prava,

3. smrcu fizickog lica, odnosno prestankom pravnog lica koje je titular prava.

Prestanak sa dejstvom ex tunc u slucaju ponistaja prava, tacnije, ponistaja rjesenja kojim je pravo priznato. Do ponistaja dolazi kad uprava za industrijsku svojinu naknadno konstatuje da u trenutku podnosenja prijave nisu bili ispunjeni zakonom propisani materijalni uslovi za priznanje prava.

27. SADRZINA ZASTITE DIZAJNA

Pravo zastite dizajna je imovinsko i subjektivno pravo. Ono ovlascuje svog titulara da samo on koristi dizajn, odnosno da zabrani svima drugima da to cine. Ovlastenja koja titular ima su:

1. ovlastenje na proizvodnju proizvoda na/u kojima je opredmecen zasticeni dizajn,

2. stavljanje u javni promet takvog proizvoda i njegovo nudjenje radi stavljanja u javni promet,

3. uvoz i skladistenje takvog proizvoda radi stavljanja u javni promet,

4. upotreba takvog proizvoda u privrednoj djelatnosti.

28. OGRANICENJA PRAVA DIZAJNA

Subjektivno pravo zastite dizajna ima svoja ogranicenja. Trece lice ima pravo da:

4. koristi tudji zasticeni dizajn u nekomercijalne ili eksperimentalne svrhe,

5. umnozava tudji zasticeni dizajn u svrhu poducavanja ili citiranja,

6. koristi tudji zasticeni dizajn koji je materijalizovan na prevoznom sredstvu koje se nalazi na teritoriji drzave u kojoj postoji zastita,

7. stavlja u promet i upotrebljava proizvod u kojem je materijalizovan tudji zasticeni dizajn, ako je ono vlasnik tog proizvoda i nabavilo ga je od titulara prava.

PRAVO ZASTITE TOPOGRAFIJE INTEGRISANOG KOLA

29. TOPOGRAFIJA INTEGRISANOG KOLA KAO PREDMET ZASTITE

Predmet subjektivnog prava zastite jeste sama topografija. To je trodimenzionalni raspored elemenata integrisanog elektronskog kola, i svih veza izmedju njih. Topografija je intelektualna tvorevina i moze se prenijeti na cip, tj. Proizvod koji je zapravo komad materijala u kome je topografija inkorporisana. Prema tome, predmet zastite nije poluprovodni proizvod sa integrisanim kolom, vec topografija integrisanog kola, kao nematerijalno dobro. Uz to, predmet zastite nisu ni tehnologija za proizvodnju integrisanog kola, ni informacije koje se cuvaju u njemu, niti ideja na kojoj pociva topografija.

30. USLOVI ZASTITE TOPOGRAFIJE INTEGRISANOG KOLA

1. Topografija mora biti rezultat intelektualnog rada svog stvaraoca.

2. Topografija, kao cjelina, ne smije biti opstepoznata medju kreatorima topografija i proizvodjacima poluprovodnickih integrisanih kola. Relevantan trenutak za ocjenu ispunjenosti uslova je tren nastanka topografije.

3. Zastita se mora zatraziti u zakonom propisanom roku a to je :

4. 2 godine od dana prvog privrednog koristenja topografije bilo gdje u svijetu,

5. 15 godina od dana njenog nastanka, ako topografija nije privredno koristena.

31. NASTANAK I TRAJANJE PRAVA ZASTITE TOPOGRAFIJE INTEGRISANOG KOLA

Pravo nastaje rjesenjem uprave za industrijsku svojinu o priznanju prava, i upisom prava u registar. Ono traje 10 godina od dana podnosenja prijave ili od dana prvog privrednog koristenja topografije, zavisno koji je od ta 2 dana raniji.

32. PRESTANAK PRAVA ZASTITE TOPOGRAFIJE INTEGRISANOG KOLA

Prestanak sa dejstvom ex nunc u slucaju:

1. odricanja od prava,

2. smrcu fizickog lica, odnosno prestankom pravnog lica koje je titular prava.

Prestanak sa dejstvom ex tunc u slucaju ponistaja prava, tacnije, ponistaja rjesenja kojim je pravo priznato. Do ponistaja dolazi kad uprava naknadno konstatuje da u trenutku podnosenja prijave nisu bili zakonom ispunjeni uslovi za priznanje prava.

33. SADRZINA PRAVA TOPOGRAFIJE INTEGRISANOG KOLA

Subjektivno pravo je iskljucive i imovinske prirode. Ovlastenja titulara prava su:1. ovlastenje na reprodukovanje topografije u cjelini ili njenih bitnih dijelova radnja umnozavanja topografije na papiru, racunaru i sl.,

2. ovlastenje na proizvodnju integrisanih kola koja sadrze topografiju ili njene bitne dijelove najbitnije ovlastenje,

3. ovlastenje na stavljanje u promet, uvoz, nudjenje i skladistenje integrisanih kola,

4. ovlastenje na upotrebu integrisanog kola sa zasticenom topografijom odnosi se na upotrebu proizvoda u koji je ugradjeno integrisano kolo.

Nema povrede ovog prava ako trece lice:

reprodukuje topografiju za licne nekomercijalne svrhe,

reprodukuje topografiju u cilju nastave ili strucne analize iste,

nacini i privredno koristi novu topografiju na osnovu rezultata analize, istrazivanja i modifikovanja zasticene topografije,

upotrebljava proizvod u koji je ugradjena zasticena topografija.

PRAVO ZASTITE BILJNIH SORTI

34. BILJNA SORTA KAO PREDMET ZASTITE

Biljna sorta je skup biljnih individua u okviru jedne botanicke klasifikacione jedinice najnizeg ranga:

koja se moze odrediti pomocu izrazenih karakteristika koje poticu od datog genotipa ili kombinacije genotipova,

koja se moze razlikovati od bilo kojeg drugog skupa biljnih individual na osnovu bar jedne od pomenutih karakteristika,

koja se moze smatrati homogenom u pogledu pogodnosti da se razmnozava nepromijenjena.

Da bi bila rijec o sorti, neophodno je da grupa biljaka bude pogodna da se razmnozava, id a pri tom potomstvo narednih generacija zadrzi iste karakteristike. Tad sorta dobija ime i pod tim imenom se uzgajai koristi.

35. USLOVI ZASTITE BILJNIH SORTI

1. Novost biljna sorta mora, na dan podnosenja prijave za zastitu, biti nova. Uslov novosti je zadovoljen ako biljna sorta nije bila stavljena u promet na teritoriji drzave u kojoj je podnesena prijava, godinu prije podnosenja prijave, ili na teritoriji druge drzave, 4 odnosno 6 godina za drvece i vinovu lozu, prije podnosenja prijave,

2. Distinktivnost uslov distinktivnosti je zadovoljen ako se biljna sorta, u trenutku podnosenja prijave za zastitu, moze jasno razlikovati od bilo koje druge biljne sorte koja je opstepoznata,

3. Homogenost uslov kojim se trazi da biljne individue koje pripadaju sorti imaju jedinstvene karakteristike,

4. Stabilnost da sorta, u pogledu svojih karakteristika, ostaje nepromijenjena poslije visekratnih ciklusa razmnozavanja. Pri tom, razmnozavanje ne mora biti nuzno prirodno, vec moze i uz pomoc covjeka.

36. POSTUPAK STICANJA ZASTITE BILJNIH SORTI

Postupak se vodi kod nadleznog upravnog organa, jer uprava za industrijsku svojinu nije u mogucnosti da sama sprovede cijeli postupak. Postupak se pokrece prijavom za zastitu, koja, pored podataka o podnosiocu i stvaraocu sorte, sadrzi i:

- tehnicki opis sorte,

- geografsko porijeklo sorte,

- podatke o eventualnoj prethodnoj komercijalizaciji sorte i

- provizorni naziv sorte.

Datum podnosenja uredne prijave je i datum prvenstva koji podnosilac ima u pogledu sticanja zastite, u odnosu na sva druga lica.

Prije donosenja rjesenja o priznanju prava zastite biljne sorte, neophodno je da se utvrdi naziv sorte, koji sluzi identifikaciji sorte i njenom razlikovanju od drugih sorti. Naziv predlaze podnosilac prijave. Da bi naziv bio priznat, on ne smije biti:

Protivan zakonu ili moralu,

Vrijedjati starija prava intelektualne svojine drugih lica,

Isti ili slican nazivu druge sorte u okviru iste ili bliske botanicke vrste koja je vec zasticena,

Podoban da izazove zabunu u pogledu bilo kojeg srodstva sorte.

Rjesenje o priznanju prava zastite se upisuju u registar.

37. PRESTANAK PRAVA BILJNIH SORTI

Prestanak prava ex nunc:

1. Istek roka trajanja prava minimalni rok zastite je 20 godina od priznanja prava. U EU ti rokovi su produzeni za 5 godina. Istekom roka prestaje subjektivno pravo zastite biljne sorte,

2. Neplacanje taksi,

3. Odricanje od prava pisanom izjavom,

4. Prestanak ispunjenja uslova homogenosti i stabilnosti posto su zivi organizmi podlozni promjenama, sorta koja je ispunjava sve uslove za zastitu moze vremenom izgubiti homogenost ili stabilnost, cime prestaju uslovi za nastavak trajanja njene zastite,

5. Odbijanje titulara prava da dostavlja reprodukcioni materijal zbog promjenjivosti zivih organizama, neophodno je povremeno vrsiti provjeru homogenosti i stabilnosti. Neodazivanje titulara ovoj obavezi void prestanku prava,

6. Odbijanje titulara prava da predlozi novo ime sorte.

Prestanak prava ex tunc ponistaj na zahtjev zainteresovanog lica ili po sluzbenoj duznosti, nadlezni organ ce donijeti rjesenje o ponistaju priznatog prava ukoliko se utvrdi da na dan podnosenja prijave nisu bili ispunjeni uslovi za zastitu sorte.

38. SADRZINA PRAVA BILJNIH SORTI

Subjektivno pravo zastite biljne sorte ovlascuje svog titulara da:

razmnozava (reprodukuje) biljnu sortu,

priprema sortu za razmnozavanje,

nudi sortu radi stavljanja u promet,

stavlja sortu u promet,

uvozi ili izvozi sortu,

skladisti biljnu sortu.39. OGRANICENJE PRAVA BILJNIH SORTI

Pravo zastite biljne sorte ne djeluje prema licima koja koriste sortu:

3. za licne i nekomercijalne svrhe,

4. za svrhe istrazivanja,

5. radi dobijanja druge sorte,

6. kao poljoprivrednici koji sortu uzgajaju na licnom imanju, koristeci plodove zetve kao reprodukcioni materijal za narednu sjetvu.

Pravo zastite moze biti ograniceno odlukom drzavnog organa u slucaju potrebe da se zastiti javni interes. Rijec je o prinudnoj licence u javnom interesu, pri cemu se titularu prava mora obezbjediti pravicna naknada.

Takodjer, ogranicenje prava predstavlja i institut tzv. iscrpljenja prava.

WIPO - Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo ;)40. PARISKA KONVENCIJA ZA ZASTITU INDUSTRIJSKE SVOJINE

Na diplomatskoj konferenciji u Parizu 1883. godine, 11 drzava je potpisalo akt pod nazivom konvencija za zastitu industrijske svojine, kojom je obrazovana Unija za zastitu industrijske svojine. Prvobitni tekst Pariske konvencije je revidiran 6 puta. Danas, konvencija broji 169 drzava, a BiH je clanica od 1992. godine.

Zasticena lica su:

1. fizicka lica koja su drzavljani jedne od drzava PU,

2. pravna lica koja imaju nacionalnost jedne od drzava PU,

3. fizicka lica koja nisu drzavljani ni jedne od drzava PU, ali u njoj imaju prebivaliste ili ozbiljno i stvarno privredno ili trgovacko preduzece.

Zemlja porijekla je ona drzava preko koje lice ulazi u krug zasticenih lica. To je zemlja drzavljanstva fizickog lica ili zemlja nacionalnosti pravnog lica ili zemlja u kojoj fizicko lice ima prebivaliste. Zemlja porijekla je bitna sto lice koje je zasticeno na osnovu PK, nema pravo da se u njoj poziva na konvencijsku zastitum jer je za njeg mjerodavno iskljucivo nacionalno pravo.

Svaka drzava clanica je obavezna zasticenim licima pruziti ista prava koja imaju domaci drzavljani.

Najvaznija minimalna prava su:

1. pravo medjunarodnog prvenstva na osnovu prve prijave koja je podnesena u jednoj od drzava PU, prijavilac ima pravo da u roku prvenstva podnese prijavu za isti predmet zastite u bilo kojoj drugoj drzavi PU, s tim da se uzima kao da je ta potonja prijava podnesena istog dana kad i ova prva,

2. nezavisnost patenata i zigova priznatih u razlicitim drzavama ni u jednoj drzavi PU, sudbina priznatog patenta ne smije zavisiti od sudbine patenta za isti pronalazak u drugoj drzavi,

3. naznacenje imena pronalazaca jedino licno pravo pronalazaca,

4. pravo na patent u slucaju zabrane prometa robom na koju se patent odnosi zabrane izuzeca iz prometa ne smiju uticati na priznanje ili vazenje patenta koji se odnosi na tu vrstu artikla,

5. sankcije u slucaju zloupotrebe patenta u vidu prinudne licence i oduzimanje patenta,

6. sankcije u slucaju nekoristenja patentiranog pronalaska prinudna licenca se smije izdati samo ako ne postoji opravdan razlog zbog kojih nosilac patenta nije koristio patent, i obavezno mora proci 4 godine od podnosenja prijave patenta,

7. mogucnost naknadne uplate taksi za odrzavanje prava naknadni rok od 6 mjeseci,

8. izvjesne radnje koje se ne smatraju povredom patenta npr. kad se patent nalazi na brodu, avionu ili vozilu,

9. privremena zastita intelektualnih dobara koja su izlozena na izlozbi,

10. zastita za uvezene proizvode patentiranog postupka,

11. telle-quelle registracija ziga zig koji je registrovan u zemlji porijekla, moze biti registrovan takav kakav je, i u svakoj drugoj drzavi clanici PU, pod uslovom da ne vriejdja starija prava trecih lica,da je distinktivan, da nije protivan moralu ili javnom poretku, i da ne dovodi do radnje nelojalne konkurencije,

12. zastita notornih (poznatih) oznaka,

13. rok za obavezno koristenje zigom zasticene oznake- razuman rok.

41. UGOVOR O SARADNJI U OBLASTI PATENTA (USP)

1970. godine na diplomatskoj konferenciji u Washingtonu zakljucen je USP, koji predstavlja poseban medjunarodni sporazum i broji 133 drzave clanice, a BiH je clanica od 1996.godine. Smisao USP je da objedini i pojednostavi postupak prijavljivanja pronalazaka u vise drzava putem jedne medjunarodne prijave patenta, kao i da olaksa postupak ispitivanja prijava. Na USP imaju pravo da se pozivaju: fizicka lica koja su drzavljani jedne od drzava clanica USP ili imaju u njoj prebivaliste, i

pravna lica koja imaju nacionalnost jedne od drzava clanica.

Postupak patentiranja je podijeljen u dvije faze.

U prvoj medjunarodnoj fazi, podnosi se medjunarodna prijava patenta upravi. Podnosenje uredne prijave aktivira fikciju da je u svakoj drzavi clanici otpoceo postupak patentiranja. Uprava (ured primalac) salje primjerak prijave u WIPO, koji djeluje kao Medjunarodni biro za drzave clanice USP-a, a drugi primjerak Organu za medjunarodni reer (pretrazivanje) patentna uprava (nacionalna ili nadnacionalna) koja ispunjava propisane uslove u pogledu kadrova i tehnicko-dokumentacione opremljenosti, i kojem je skupstina USP povjerila taj mandat. Zadatak tog Organa je da utvrdi stanje tehnike. Rezultat tog ispitivanja je Izvjestaj koji sadrzi samo listu oznaka dokumenata ciji sadrzaj cini relevantno stanje tehnike, bez ikakvih ocjena o patentibilnosti pronalaska. Izvjestaj se dostavlja podnosiocu prijave i Medjunarodnom birou.

Medjunarodni biro objavljuje medjunarodnu prijavu u roku od 18 mjeseci od datuma prvenstva medjunarodne prijave. Nakon sto podnosilac prijave naznaci u kojim drzavama clanicama zeli patent, Medjunarodni biro salje patentnoj upravi svake naznacene drzave primjerak prijave.

Druga, nacionalna faza, postupka patentiranja po USP pocinje kad naznaceni uredi imaju kod sebe primjerak medjunarodne prijave i izvjestaja o medjunarodnom reeru, i kad im je prijavilac dostavio prevod na sluzbenom jeziku te patentne uprave. Svaki naznaceni ured tad nastavlja postupak po prijavi na osnovu nacionalnih propisa. Izvjestaj o medjunarodnoom reeru formalno ne obavezuje naznacenu patentu upravu. Svaka uprava donosi odluku da li priznaje nacionalni patent ili ne.

Cijeli postupak prate obaveze placanja propisanih taksi u propisanim rokovima.

42. KONVENCIJA O IZDAVANJU EVROPSKIH PATENATA (KEP)

KEP ustanovljava nadnacionalni sistem pravnih normi kojima se uredjuje postupak priznavanja patenata. KEP ima regionalni karakter, i mogu mu pristupiti samo evropske drzave, i ima 31 clanicu.

Svako pravno ili fizicko lice na svijetu ovlasteno je da podnese evropsku prijavu, i stekne evropski patent.

Norme koje sacinjavaju KEP mogu se podijeliti u tri grupe:

1. ustanovljavanje Evropske patentne organizacije (EPO),

2. ustanovljavanje sistema materijalnopravnih normi kojima se ureduju oblik, uslovi i trajanje pravne zastite pronalazaka,

3. ustanovljavanje administrativnog postupka za patentnu zastitu pronalaska.

1.EPO je nadnacionalna organizacija ciji je zadatak da vodi postupak priznavanja evropskih patenata. Njeni organi su Evropski zavod i Upravni savjet. Dok Upravni savjet ima upravljacku i kontrolnu funkciju, Evropski zavod je centralni strucno-administrativni i izvrsni organ koji primjenjuje materijalno evropsko patentno pravo. Ima sjediste u Minhenu i po jedan ogranak u Hagu i Berlinu.2.Materijalno evropsko patentno pravo sacinjava skup normi koje odredjuju: predmet patentne zastite,

uslove patentibilnosti pronalaska,

lica koja imaju pravo na evropski patent,

pravne ucinke prijave i patenta,

duzinu trajanja evropskog patenta,

uticaj evropskog patentnog prava na nacionalni pravni sistem.

3.Postupak priznanja evropskog patenta pocinje podnosenjem prijave evropskog patenta, u kojoj mora biti naznacena bar jedna drzava clanica EPO-a.Po provjeri ispunjenosti osnovnih formalnih uslova urednosti, evropskoj prijavi se priznaje datum podnosenja. Odmah po isteku roka od 18 mjeseci, Evropski zavod objavljuje evropsku prijavu zajedno sa resersnim izvjestajem, i ta objava ima efekat nacionalne objave. Tokom roka od 6 mjeseci, prijavilac ima pravoda podnese Evropskom zavodu zahtjev za potpuno ispitivanje uslova za priznanje evropskog patenta, i po okoncanju ispitivanja zavod donosi i objavljuje odluku o tome da li priznaje evropski patent ili ne. Postoji mogucnost zalbe o kojima odlucuje Zalbeno vijece ili Veliko zalbeno vijece Evropskog zavoda. Patent traje 20 godina.

43. MADRIDSKI ARANZMAN O MEDJUNARODNOJ REGISTRACIJI ZIGOVA (MA)

1981. godine zakljucen je MA, koji predstavlja poseban sporazum u odnosu na PK. BiH je clanica od 1992. godine. Lica koja imaju pravo da se pozivaju na MA su:

drzavljani drzave clanice MA,

drzavljani drzave clanice PK, koji imaju prebivaliste ili stvarno i ozbiljno preduzece na teritoriji jedna od drzava clanica MA.

Sustina MA svodi se na uvodjenje medjunarodne prijave ziga, kojom jedno lice moze zatraziti registraciju svog ziga u vise drzava clanica MA. Uslov je da je to lice vec izvrsilo registraciju u zemlji porijekla.

Medjunarodna prijava, sa naznacenjem drzava clanica, dostavlja se nacionalnoj upravi za industrijsku svojinu zemlje porijekla, a ona prosljedjuje tu prijavu Medunarodnom birou pri WIPO. Posto izvrsi provjeru formalne urednosti prijave, biro upisuje zig u svoj registar zigova i objavljuje u sluzbenom glasilu.

Medjunarodna registracija podlijeze placanju taksi, i vazi 20 godina.44. HASKI ARANZMAN O MEDJUNARODNOM DEPONOVANJU INDUSTRIJSKOG DIZAJNA (HA)

Zakljucen je 1925. godine, i do danas je vise puta revidiran, posljednji put u Zenevi 1999. godine, broji 44 drzave clanica, i BiH nije medju njima.Lica koja imaju pravo da podnesu medjunarodnu prijavu su:

fizicka lica koja imaju drzavljanstvo, prebivaliste, ili stvarno i ozbiljno preduzece u drzavi clanici,

pravna lica koja imaju nacionalnost drzave clanice.

Prema HA, medjunarodna prijava se podnosi Medjunarodnom birou pri WIPO, direktno ili preko nacionalne uprave za industrijsku svojinu drzave clanice HA. U prijavi podnosilac naznacuje drzave clanice, u kojima zeli pravo zastite dizajna.

Po prijemu prijave, Medjunarodni biro registruje dizajn, i objavljuje ga u glasilu,koje dostavlja svakoj naznacenoj drzavi.Svaka drzava ima pravo u roku od 6 mjeseci odbiti registraciju.

Rok vazenja medjunarodne registracije je 5 godina, sa mogucnoscu produzenja bar za jos 5 godina.

45. LISABONSKI ARANZMAN O ZASTITI OZNAKA PORIJEKLA I NJIHOVOM MEDJUNARODNOM REGISTROVANJU (LA)

1958.godine u Lisabonu je zakljucena visestrana konvencija, koja broji 25 drzava clanica, medju kojima nema BiH.

LA definise pojam oznake geografskog porijekla, utvrdjuje sadrzinu subjektivnog prava zastite oznake, i regulise postupak medjunarodnog priznanja oznaka i subjektivnog prava na njhovo koristenje.

Prije medjunarodne registracije oznake, neophodno je da je ta oznaka vec ustanovljena u jednoj od drzava clanica, i da je priznato subjektivno pravo na njeno koristenje bar jednom subjektu. Medjunarodna registracija vrsi se kod Medjunarodnog biroa pri WIPO,na zahtjev nacionalne uprave. Biro obavjestava o registraciji nacionalne zavode ostali drzava clanica, poslije cega ovlasteno lice stice subjektivno pravo zastite oznake u svakoj o tih drzava ponaosob.

46. VASINGTONSKI UGOVOR O INTELEKTUALNOJ SVOJINI U VEZI SA INTEGRISANIM KOLIMA

Ugovor zakljucen 1989. godine. On daje garancije nacionalnog tretmana stranaca, i predvidja odredjeni krug minimalnih prava.

Zasticena lica su:

fizicka lica koja su drzavljani ili imaju prebivaliste u drzavi clanici, i

pravna i fizicka lica koja u clanici imaju stvarno i ozbiljno preduzece.

Zemlja porijekla topografije je ona drzava clanica, preko koje odredjeno lice ulazi u krug zasticenih lica.

Ovaj ugovor obavezuje clanice da na svojoj teritoriji pruze zasticenim licima ista prava kao i domacim drzavljanima. Zastita za topografiju ukljucuje sljedeca minimalna prava:

umnozavanje topografije,

uvoz i stavljanje u promet primjeraka topografije.

Minimalni rok trajanja zastite je 8 godina.

IV PROMET ISKLJUCIVIH PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE

LICNOPRAVNA OVLASTENJA:

Promet inter vivos

Pronalazac, autor dizajna, autor topografije integrisanog kola i stvaralac biljne sorte imaju samo po jedno licnopravn ovlastenje i to da njihovo ime bude naznaceno na prijavi i drugim pratecim spisima uprave za industrijsku svojinu. Ova su ovlastenja vezana za licnost autora i kao takva se ne mogu prenositi. Lice koje nije titular licnopravnog ovlastenja moze izvrsiti odredjenu radnju koja cini sadrzinu tog ovlastenja, na osnovu dozvole koju mu daje titular.

Nasljedjivanje

Licnopravna ovlastenja su nenasljediva. Ovo pravilo ima izvjesne modifikacije po kojima neka licnopravna ovlastenja u momentu smrti autora, postaju podobna za vrsenje od strane nasljednika. Jedino licnopravno ovlastenje ciji pozitivni aspekt nasljednik moze da vrsi je objavljivanje djela, pod uvjetom da to autor nije za zivota zabranio. U slucaju da autor nema nasljednika ili nasljednici ne zele da se brinu o zastiti uspomene na preminulog autora, zakon kaze da to mogu vrsiti i udruzenja autora ili institucije iz oblasti nauke i umjetnosti.

IMOVINSKOPRAVNA OVLASTENJA:

Konstitutivni i translativni oblik prometa

Kod konstitutivnog oblika prometa imovinskopravna ovlastenja ostaju kod svog izvornog titulara, medjutim iz njih se izvodi jedno ili vise uzih ovlastenja koja formiraju novo subjektivno pravo koristenja predmeta zastite na ime drugog lica, odnosno sticaoca. Ako do ovog oblika prometa dolazi po osnovu ugovora, onda govorimo o ustupanju ovlastenja. Ustupilac i sticalac ugovorom definisu konkretno ovlastenje, kao predmet ugovora:

sadrzinski stranke preciziraju koja se ovlastenja ustupaju,

predmetno dodatno se preciziraju radnje koristenja predmeta zastite,

prostorno definise se prostorni okvir vazenja ustupljenih imovinskopravnih ovlastenja,

vremenski rok trajanja sticaocevog prava.

Na konstitutivan nacin se moze raspolagati na iskljuciv i na neiskljuciv nacin. U slucaju raspolaganja na iskljuciv nacin, ustupilac snadbijeva sticaoca subjektivnim pravom koristenja zastite, koje je iskljucive prirode, odnosno koje djeluje erga omnes. Sticalac ima ovlastenje da svoje iskljucivo pravo koristenja dalje ustupa trecim licima. Ako ugovorom nije drugacije odredjeno, smatra se da se radi o neiskljucivom ustupanju. U slucaju raspolaganja na neiskljuciv nacin, ustupilac sticaoca snadbijeva samo pozitivnim aspektom imovinskopravnih ovlastenja, dok negativni aspekt zadrzava za sebe. Tako da sticalac postaje titularom prava na ugovoreni vremenski i prostorni oblik koristenja, ali to pravo nije iskljucivog karaktera, odnosno ne djeluje erga omnes, nego inter partes. Ustupilac moze radnju koristenja vrsiti sam, a moze je i na neiskljuciv nacin ustupiti trecim licima.

Kod translativnog oblika prometa iskljucivim imovinskopravnim ovlastenjima dolazi do cesije. Prenosilac ovlastenja prestaje biti titularom istih, dok sticalac postaje novim titularom. Autor i interpretator ( u nekim drzavama i njihovi nasljednici) ne mogu za zivota raspolagati svojim imovinskopravnim ovlastenjima na translativan nacin. To moze samo lice koje od autora, interpretatora ili njihovog nasljednika ustupanjem steklo iskljucivo pravo koristenja.

Ugovori o prometu prava intelektualne svojine

Propisi kojima se uredjuju ugovori o prometu prava intelektualne svojine se dijele na opce i specijalne. Opci su sadrzani u ZOO, a specijalni u zakonima kojima se uredjuje konkretno pravo intelektualne svojine. Na ugovor se promjenjuje prvenstveno specijalni propis, dok se opci primjenjuje supsidijarno. Ova materija je najvecim dijelom prepustena autonomiji volje stranaka, i zakonski propisi se primjenjuju u slucaju ako ugovora nema.

1. Autorski ugovor

Autorskim ugovorom jedno lice ustupa ili prenosi imovinskopravna ovlastenja iz subjektivnog autorskog prava drugom licu. Ovim se ugovorom vrsi promet koji moze biti konstitutivan ili translativan.

Kao ustupilac imovinskopravnih ovlastenja, pored autora se moze pojaviti i njegov nasljednik, ali se ne mogu pojaviti u svojstvu prenosioca jer zakon to striktno iskljucuje.

Ugovor se zakljucuje u pismenoj formi, sto znaci da nedostatak pisane forme povlaci nistavost ugovora. Zakon obavezuje sticaoca da koristi djelo na ugovoreni nacin u slucaju izdavackog ugovora, ugovora o predstavljanju, ugovora o izvodjenju i ugovora o filmskom djelu. U drugim slucajevima, obaveza koristenja je prepustena volji stranaka. Ono sto jasno ukazuje na volju stranaka je nacin uredjenja placanja autorske naknade.

Naknada se moze odrediti pausalno, u ovisnosti od obima koristenja djela, u ovisnosti od ekonomskog efekta koristenja djela, velicine djela, ili kombinacijom svih ovih nacina.

Sadrzaj ugovora cine odredbe koje se dijele na one:

kojima se vrsi raspolaganje imovinskopravnim ovlastenjima (najvaznije pravilo je in dubio pro auctore, odnosno u slucaju nejasnoce u pogledu sadrzaja i obima ovlastenja koje se ustupa, smatra se da je prenesno odnosno ustupljeno manje ovlastenja),

one kojima se utvrdjuju druge medjusobne obaveze ugovornih strana.

Pravo na reviziju ugovornih odredbi o visini autorskog honorara

U slucaju da sticalac, ugovorenim koristenjem djela ostvari dobit koja je u ocitoj nesrazmjeri sa ugovorenom autorskom naknadom, ustupalac ima pravo da zahtjeva reviziju ugovornih odredaba kojima je utvrdjena obaveza sticaoca na placanje naknade. Pravo na reviziju ugovora nikad nema sticalac imovinskopravnih ovlastenja, vec samo autor ili njegov nasljednik. Do primjene instituta revizije fakticki dolazi uglavnom ako je honorary ugovoren pausalno. Pravo na reviziju nece postojati ako je nepostojanje obaveze placanja naknade izraz animus donadi autora. Autor (nasljednik) se ne moze odreci prava na reviziju ugovora.

Pravo pokajanja

Autor ima pravo da raskine ugovor ako nakon njegovog zakljucenja promjeni svoja shvatanja, pa ocijeni da bi zakljucivanje takvog ugovora moglo da nanese stetu njegovom licnom ili stvaralackom ugledu. Pravo na raskid se zove i pravom pokajanja. Bitan je momenat nastanka promjene uvjerenja. Raskidanjem ugovora, autor zeli sprijeciti da djelo bude komunicirano javnosti. Autor nema pravo na raskid ugovora zato sto je promjenio svoja shvatanja o korisniku, pa zeli raskid ugovora s njim kako bi zakljucio novi ugovor s drugim korisnikom. Autor koji raskida ugovor ima obavezu da korisniku naknadi stvarnu stetu koju on zbog tog trpi. Korisnik mora da prestane s koristenjem djela na dan stupanja izjave o raskidu na snagu.

Podjela autorskih ugovora:

a ) Izdavacki ugovor

Izdavacki ugovor je autorski ugovor kojim autor /sljedbenik) ustupa, odnosno prenosi izdavacu ovlastenja na umnozavanje djela, stampanje,i na stavljanje primjeraka djela u promet, a izdavac se obavezuje na placanje naknade ustupiocu, odnosno prenosiocu, ako je ugovorena. Ovlastenja koja se ustupaju, odnosno prenose, izdavackim ugovorima, mogu biti ogranicena:

predmetno ogranicavaju se na nacin da izdavac bude ovlasten da izda samo npr. Dzepno izdanje,

prostorno ovo se ogranicenje moze odnositi na 1 ili vise drzava,

vremenski.

U potpunoj je autonomiji volje stranaka odredjenje visine, nacina i rokova placanja naknade.

Ako je djelo neobjavljeno, da bi izdavac mogao pristupiti stampanju, potrebno je da mu autor obezbjedi jedan primjerak djela, najcesce tzv. Manuscript.

Manuskript mora da bude u takvom stanju, da izdavac bez teskoca, napora i troskova, moze pristupiti umnozavanju. Ako je djelo vec objavljeno, a posebno ako je ranije izdato, izdavac se moze posluziti primjerkom koji je vec u prometu. Ugovorom se odredjuju i tehnika stampanja, nacin koricenja, likovno rjesenje korica ili omota primjerka djela. Ovlastenje izdavaca da izda djelo ograniceno je u pogledu broja primjeraka koje smije umnoziti i staviti u promet. Ovo se ogranicenje odnosi na broj izdanja i na tiraz, koji prema zakonu odredjuju stranke ugovorom. Autorski ugovor se redovnim putem okoncava na 2 nacina:

prvi je protekom vremenskog roka u okviru kojeg je izdavac ovlasten na privredno iskoristavanje djela,

drugi nacin je izvrsenjem ugovora u smislu okoncanja stampanja i prodaje cijelog tiraza ugovorenog izdanja.

Vanrednim putem do okoncanja ugovora moze doci:

raskidom ugovora iz razloga predvidjenih u obligacionom pravu,

povreda obaveze autora da preda manuscript u predvidjenom roku,

povreda obaveze izdavaca da u propisanom roku otpocne sa pustanjem primjeraka djela u promet,

obaveza izdavaca da po iscrpljenju tiraza jednog izdanja u propisanom roku pristupi pustanju u promet drugog izdanja, ako je ugovoreno.

Drugi nacin vanrednog prestanka ugovora jeste kad jedini primjerak autorskog djela koji je predat izdavacu, propadne kod njeg uslijed vise sile.

Za izdavacki ugovor je karakteristicno da je to ugovor intuitu personae. Smrt, likvidacija ili stecaj izdavaca ovlascuje autora da raskine ugovor.

b ) Ugovor o filmskom djelu

Karakteristika ovog ugovora jeste da u momentu njegovog zakljucenja filmsko djelo ne postoji. Filmski producent, kao buduci korisnik djela istovremeno je i narucilac djela. Drugu ugovornu stranu cine izvrsioci narudzbe, medju kojima su koautori buduceg filmskog djela, autori pojedinih kreativnih doprinosa filmskom djelu, kao i lica ciji status nije unaprijed jasan.

To je slozeni ugovor sui generis, ii ma elemente ugovora o djelu, ugovora o radu i autorskog ugovora. Ugovor o filmskom djelu je autorski zato sto se njim vrsi raspolaganje imovinskopravnim ovlastenjima iz autorskog prava na filmskom djelu.

Oblici koristenja filmskog djela koje zakon ne pominje ali se podrazumijeva su:

prevodjenje filmskog djela na strani jezik,

emitovanje,

interaktivno cinjenje djela dostupnim javnosti,

javno saopstavanje djela koje se emituje.

Sva ovlastenja koja producent pribavlja su iskljucive prirode i odnose se samo na koristenje filmskog djela. Scenarista i kompozitor muzike, koji se smatraju koautorima filma kao cjeline, zadrzavaju pravo na samostalno koristenje svojih doprinosa izvan filmskog djela. Producent treba da obezbjedi novac,tehnicku i umjetnicku ekipu, te nabavi uredjaje i materijal za snimanje. Rok u okviru kojeg film treba da bude snimljen odredjuje se ugovorom. U slucaju da nema ugovorne odredbe, vazi rok od 3 godine od zakljucenja ugovora. Filmsko djelo je zavrseno kad je sastavljen prvi standardni primjerak filma.

Dio ugovora kojim se producentovi saugovaraci dogovaraju da nacine dilmsko djelo, odgovara ugovoru o narudzbi autorskog djela, koji je varijanta ugovora o djelu. Na odnos izmedju producenta i koautora/autora primarno se primjenjuju odredbe zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, a supsidijarno odredbe koje se odnose na ugovor o narudzbi, pa tek onda odredbe ugovora od djelu iz ZOO.

Ako do prekida rada na filmskom djelu dodje iz razloga za koje odgovara producent, (ko)autori mogu uskratiti producentu pravo da koristi njihove doprinose filmskom djelu.

Naglasenost elemenata ugovora o radu u ugovoru o filmskom djelu govori o cvrstini ugovornog polozaja producenta, odnosno o slabosti polozaja (ko)autora.

c ) Ugovor o narudzbi autorskog djela

Kod ovog ugovora, poslenik (buduci autor) se obavezuje naruciocu za naknadu izraditi autorsko djelo i predati mu u svojinu primjerak istog. To je u osnovi ugovor o djelu. Poslenik je obavezan predati naruciocu originalan primjerak autorskog djela. Predmet poslenikove obaveze je izrada intelektualne svojine autorskog djela. Djelo koje je naruceno s jedne strane mora biti dovoljno odredjeno, a s druge strane originalno. Pravilo je da subjektivno autorsko pravo ostaje kod poslenika/autora, koje je ograniceno samo pravom narucioca da objavi djelo. U slucajevima u kojima je cilj narucioca privredno koristenje djela koje je narucio, neophodno je da se ugovorom izricito predvidi ustupanje svih ili odredjenih imovinskopravnih ovlastenja iz subjektivnog autorskog prava. Izuzetak je predvidjen ako se ugovor odnosi na izradu racunarskog programa. Licnopravna ovlastenja ostaju kod pojedinih autora, s tim da se oni ne mogu suprotstaviti objavljjivanju svojih priloga.

2. Ugovor o licenci

Ugovorom o licenci se vrsi konstitutivni promet prava intelektualne svojine, tj. ovim se ugovorom iz subjektivnog prava industrijske svojine izvodi jedno ili vise imovinskopravnih ovlastenja, koja se kao novo subjektivno pravo, konstituisu na ime sticaoca licence. Zakljucuje se u pisanoj formi, i mora biti upisan u registar uprave za industrijsku svojinu.

Licenca za predmet moze imati: patentirani pronalazak, robnu ili usluznu oznaku zasticenu zigom, zasticeni dizajn, zasticenu topografiju integrisanog kola. Ova intelektualna dobra mogu biti predmetom licence i u periodu izmedju podnosenja prijave i priznanja prava. Sticalac licence ima pravo koristenja intelektualnog dobra u sadrzajnom, predmetnom, vremenskom i teritorijalnom okviru. Neregistrovana robna ili usluzna oznaka takodjer nije predmetom iskljucivog prava industrijske svojine.

Osnovna podjela licence je na:

iskljucivu (nastaje na osnovu ugovora o licenci, kojim je izvrseno iskljucivo ustupanje imovinskopravnih ovlastenja),

neiskljucivu.

Licence se takodjer prema vrstama ogranicenja mogu podijeliti na: sadrzinske, predmetne, vremenske i teritorijalne.

Obaveza davaoca licence

Osnovna obaveza davaoca je da pravno i fakticki omoguci sticaocu koristenje predmeta licence na ugovoreni nacin. Pod faktickim uslovima se misli da je davalac duzan sticaocu pruziti sve neophodne informacije vezane za predmet licence i njegovo koristenje. Davalac garantuje za tehnicku izvodljivost i tehnicku upotrebljivost predmeta licence. Pod pravnim uslovima podrazumijeva se obaveza davaoca licence da se stara o odrzavanju prava iz kojeg je licence izvedena. U ugovoru o licence pronalaska, odgovornost za materijalne nedostatke ima i poseban oblik odgovornost za tehnicku izvodljivost i tehnicku upotrebljivost predmeta licence. Tehnicka izvodljivost podrazumijeva da se pronalazak moze realizovati u cilju ekonomskog koristenja, a tehnicka upotrebljivost podrazumijeva da pronalazak mora biti podoban za postizanje tehnickih efekata kojima davalac definise svrhu predmeta licence. Posljedice odgovornosti za materijalne nedostatke su:

obaveza otklanjanja nedostataka,

smanjenje licencne naknade ili raskid ugovora.

Obaveza sticaoca licence

Sticalac ima obavezu da koristi predmet licence, sto je ujedno i njegovo pravo. Koristenje se vrsi u predmetnom, sadrzinskom, vremenskom i teritorijalnom okviru koji je propisan ugovorom. Okolnosti uslijed kojih moze doci u pitanje izvrsenje ove obaveze su raznovrsne: tehnoloska prevazidjenost pronalaska koja njegovo koristenje cini nerentabilnim, pad traznje za robom koju sticalac proizvodi po licence, ekoloski razlozi itd.

Ovi se slucajevi rjesavaju po pravilima o raskidanju ili izmjeni ugovora zbog promjenjenjih okolnosti. Ukoliko sticalac sazna od davaoca licence i odredjene povjerljive informacije koje cine poslovnu tajnu duzan je da tu tajnu cuva, i nakon isteka vazenja ugovora. Ako se roba proizvodi po licence, sticalac je obavezan tu cinjenicu naznaciti na pakovanju robe. Bitna obaveza stiocaoca je placanje licencne naknade. Ugovor o licence je teretni ugovor. Novcana naknada moze imati oblik neposredne ili posredne naknade. Neposredna se najcesce odredjuje kao :

unaprijed izracunata pausalna svota koja se placa odjednom ili u ratama,

rojalti koja se izracunava srazmjerno sa fizickim obimom koristenja predmeta licence, a placa se periodicno i trajno,

kombinacija pausalne svote i rojaltija.

Posredna naknada ugovora u slucaju slozenijih oblika poslovne saradnje moze biti odredjena kao:

prihod od drugih poslovnih transakcija koje su povezane sa ustupanjem licence,

dividenda od zajednickog poduhvata kojem se ulog sastoji od licence,

aranzman o prebacivanju odredjenih troskova ili podjeli istih.

Nenovcana naknada se moze sastojati u:

obavezi sticaoca da davaocu isporuci odredjene kolicine proizvoda izrazenih po licenci,

obavezi saopstavanja povratnih tehnickih i drugih informacija.

Zakon predvidja specijalno pravilo za ugovor o licenci po kojem ocigledna nesrazmjera, bez obzira na ciji je teret, predstavlja osnov za stranu koja je njome pogodjena, da zahtijeva reviziju ugovornih odredbi o licencnoj naknadi.

Zabrana ugovaranja odredjenih klauzula

Ugovor ne smije sadrzavati tzv. nedopustene restriktivne klauzule (klauzule koje predstavljaju zloupotrebu prava intelektualne svojine od strane davaoca licence). Ugovori o licenci koji sadrze ove klauzule nistavi su u tom dijelu. Primjeri za restriktivne klauzule koje mogu biti nedopustene:

ogranicenje sticaoca da dalje razvija tehnologiju na koju se ugovor odnosi, da takve inovacije koristi i zastiti u svoje ime,

ogranicenje sticaoca da samostalno odlucuje o nabavci i koristenju sirovina,

ogranicenje sticaoca da izvozi proizvode i usluge u odredjene zemlje,

ogranicenje sticaoca da tehnologiju koristi i poslije prestanka ugovora,

obavezu sticaoca da i poslije prestanka ugovora placa naknadu za koristenje tehnologije.

Ex lege promet prava intelektualne svojine

Autorsko djelo stvoreno izvrsenjem ugovora o radu

Pod ovim djelom podrazumijeva se autorsko djelo koje je stvoreno tokom trajanja ugovora o radu, i to izvrsenjem radne obaveze zaposlenog. Bitno je da je djelo stvoreno intelektualnim naporom koji spada u radni zadatak zaposlenog. U momentu nastanka autorskog djela, ex lege dolazi do konstitutivnog prometa iskljucivih imovinskopravnih ovlastenja od autora na poslodavca.

Poslodavac stice i dozvolu za objavu djela. Rok trajanja prava poslodavca je relativno kratak, najcesce 5 godina od dana nastanka djela. Izuzetak postoji kod racunarskog programa u kojem slucaju poslodavac trajno postaje nociocem svih imovinskopravnih ovlastenja na programu. Autor zadrzava sva licnopravna ovlastenja osim ovlastenja na objavljivanje djela. Autor takodjer ima pravo na posebnu naknadu od poslodavca za koristenje njegovog djela.

Ex lege promet imovinskih autorskopravnih ovlastenja u slucaju anonimnih i pseudonimnih djela

Autor moze imati zelju da njegov identitet ne bude poznat, sto za posljedicu ima postojanje tzv. anonimnih ili pseudonimnih djela. Autorskopravna ovlastenja na takvom djelu vrsi lice kojem je autor dozvolio objavljivanje djela odnosno lice koje je autor ovlastio za izdavanje djela. Kad su u pitanju izdata djela, za podizanje tuzbe za zastitu autorskog prava je ovlasten izdavac.

Organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava

Status, osnivanje, prestanak organizacije

Organizacija je pravno lice koje nastaje kao proizvod udruzivanja nosilaca autorskog ili srodnog prava. Ona je neprofitnog karaktera. Cilj njenog djelovanja je vrsenje odredjenih imovinskopravnih autorsko i srodno pravnih ovlastenja za racun nosilaca autorskih ili srodnih prava. Na teritoriji jedne drzave moze postojati samo jedna organizacija. Osnivaci organizacije su obavezni da:

donesu akt o osnivanju organizacije,

konstituisu organe organizacije (skupstinu, upravni odbor, direktora i nadzorni odbor),

donesu opste akte organizacije (statut, tafiru,i plan raspodjele),

pribave dozvolu za rad organizacije od nadleznog drzavnog organa,

upisu organizaciju u registar nadleznog suda.

Da bi organizacija dobila dozvolu za rad, potrebno je da ispunjava odredjene uslove:

da ima sjediste u datoj drzavi,

da njeni osnivaci cine odnosno predstavljaju vecinu nosilaca prava iz oblasti za koju je specijalizovana,

da ima kadrovske, organizacione, tehnicke i finansijske pretpostavke za uspjesno ostvarivanje imovinskopravnih ovlastenja.

Dozvola traje izvjestan broj godina, i moze se produzavati neogranicen broj puta.

Ugovori koje organizacija zakljucuje

1. Ugovor izmedju titulara prava i organizacije

Ovaj je ugovor po sovjoj prirodi slozen, jer sadrzi elemente vise ugovora i to: ugovora o konstitutivnom prometu iskljucivih imovinskopravnih ovlastenja, ugovora o nalogu i ugovora o komisionu. Titulari prava sa organizacijom zakljucuju ugovor kojim joj ustupaju odredjena iskljuciva imovinskopravna ovlastenja na odredjenim vrstama predmeta zastite. Svi predmeti zastite koji pripadaju svim titularima prava koja svoja iskljuciva imovinskopravna ovlastenja vrse preko odredjene organizacije cini tzv. Repertoar organizacije. Cilj ustupanja tih ovlastenja organizaciji je da ih ona dalje ustupi korisnicima. Organizacija uvijek djeluje u svoje ime ali za tudji racun, tako da titulari imaju pravni status komitenta u odnosu na organizaciju.

Organizacija kao nalogoprimac je obavezna da svojim komitentnima polaze racune i podnosi izvjestaje o stanju poslova. Takodjer je duzna unaprijed izraditi tzv. Plan raspodjele ubranih naknada. Nacela na kojima se zasniva plan raspodjele su: srazmjernost, primjerenost, i pravicnost.

Autsajderi su nosioci prava koji svoja imovinskopravna ovlastenja ne ostvaruju preko organizacije. Korisnik cini povredu autorskog prava ukoliko koristi predmet zastite autsajdera, a nije pribavio njegovu licnu saglasnost. Zakonom je najcesce polozaj autsajdera izjednacen sa polozajem komitenta organizacije, na nacin da korisnik ne odgovara za povredu autorskog ili srodnog prava autsajdera, a organizacija ima obavezu da autsajderu plati naknadu za koris