Velibor Mačkić

Balkanska bolest: doprinos raspravi o političkoj ekonomiji hrvatskog modela kapitalizma

U retrospektivi dvadeset i osam godina hrvatske neovisnosti potrebno je početi od analize zatečenoga stanja.1 Uslijed tzv. ovisnosti o prijeđe-nom putu,2 odnosno činjenice da su prošle odluke u bitnome odredile konvergencijsku putanju hrvatske ekonomije, ta vrsta analize nužno je vezana uz sam proces transformacije, što podrazumijeva određenu vrstu političko-ekonomske forenzike u kojoj se nameće više pitanja. Prvo, je li Hrvatska prošla kroz jednostruku ili višestruku transformaci-ju? Drugo, kada započinje proces transformacije hrvatske ekonomije? Treće, kada taj proces završava, odnosno predstavlja li kriza koncerna Agrokor 2017. godine završni korak u tom procesu? Napokon, možemo li identifi cirati i klasifi cirati faze koje su se smijenile u razdoblju od po-četka devedesetih do kraja dvijetisućedesetih?

Odgovori sami po sebi nisu jednostavni, a ni ugodni, ali oni su u pra-vilu uvijek takvi kada je riječ o procesu refl eksije prijeđenog puta koji

1 Rad predstavlja bitno proširenu i analitički dopunjenu verziju članka objavljenog 2017. godine pod naslovom “Hrvatski ekonomski model kroz leće političke ekonomije” u knjizi Dvadeset pet godina hrvatske neovisnosti: kako dalje? (urednik: Tvrtko Jakovina) u izdanju Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Dijelovi rada objavljeni su i na portalu Ideje.hr (http://ideje.hr/od-plana-do-klana-balkanska-bolest-i-destruktiv-no-poduzetnistvo-negativni-utjecaj-kronizma-i-familijarizma-na-rast/).

2 Paul David (2007) pojam “ovisnosti o prijeđenom putu” (engl. path dependence) koristi kako bi ukazao na dinamička svojstva procesa alokacije resursa kao ključnog problema kojim se bavi ekonomika (današnje odluke zavisne su od odluka koje smo do-nijeli u prošlom razdoblju). U tom je procesu naglašena važnost povijesne perspektive jer nam ona otkriva na koje je načine sužavan broj mogućih ishoda svakog procesa. Oni procesi koji su u većoj mjeri “ovisni o prijeđenom putu” nemaju mogućnost da zavr-še bilo u kojem mogućem i zamišljenom stanju/ishodu, već samo u nekim stanjima/ishodima.

VELIBOR MAČKIĆ

378

nije završio u skladu s očekivanjima. Hrvatska je, za razliku od mno-gih drugih postsocijalističkih zemalja središnje, istočne i jugoistočne Europe, u proces transformacije ušla kao zemlja u kojoj je bilo prisutno tržište na kojem cijene određuju koje dobro/uslugu će pojedinci ku-povati, odnosno u koju će investiciju ulagači ulagati kapital, a postojala je i vanjska trgovina sa zemljama izvan socijalističkog bloka. Politički pluralizam, koji se na to nadovezao, trebao je postaviti zdrave teme-lje za daljnji razvoj društva i ekonomije jer bi, u teoriji, trebao izravno uzimati u obzir preferencije većine građana Republike Hrvatske. Stoga smatramo da su temeljna očekivanja u Hrvatskoj kao državi u nastajanju 1990. godine bila sljedeća: (i) dovršiti izgradnju samostalne države, (ii) razviti i konsolidirati liberalnu demokraciju i (iii) opravdati procjene da će država zauzeti poziciju među ekonomski najrazvijenijim postsocija-lističkim zemljama u Europi.3

Promatrano kroz leće političke ekonomije, Hrvatska je nedvojbe-no prošla višestruki proces transformacije, odnosno tzv. dvojbu isto-dobnosti4 (Elster 1990 prema Merkel 2011: 307 i Offe 1991, 1994 prema Merkel 2011: 307). U hrvatskom kontekstu ta je dvojba podrazumijevala državnu, političku i ekonomsku transformaciju pri čemu je prva završila u ranim devedesetima i upravo su u tom procesu postavljena ograniče-nja unutar kojih se preostale dvije transformacije odvijaju i danas. Uz to, važno je napomenuti da hrvatsko društvo ima i differentiju specifi cu u vidu prijelaza iz mirnodopskog u ratno stanje i natrag, i upravo će rat imati važne političke i ekonomske posljedice koje se u državi osjećaju do danas. Iako i za ekonomsku transformaciju možemo reći da je za-vršila u devedesetima procesima pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva, širi pogled na taj proces dovodi do dva inicijalna zaključka. Prvo, postignuta je ekonomska ravnoteža suboptimalna i opstaje uz

3 Sukladno izračunu Maddison Project Databasea, koji pruža podatke o kompara-tivnom ekonomskom rastu i razinama prihoda kroz duga vremenska razdoblja, Hrvat-ska je, uz Sloveniju i Češku, na samom početku devedesetih bila među tri ekonomski najrazvijenije zemlje (Bolt et al. 2018).

4 Za razliku od transformacija u južnoj Europi (od 1974. godine), Latinskoj Ame-rici (od 1983. godine) i istočnoj Aziji (od 1983. godine), koje se redom ubrajaju u treći val demokratizacije, pojam “dvojba istodobnosti” odnosi se na razlike u transformaciji sustava u Istočnoj Europi. U postkomunističkoj Istočnoj Europi istodobno se odvijala politička transformacija (prijelaz iz diktature u demokraciju), privredna transformacija (preobrazba planske u tržišnu ekonomiju) i, u nekim slučajevima, državna transforma-cija (raspad višenacionalnih te osnivanje novih nacionalnih država).

379

BALKANSKA BOLEST

vanjske i unutarnje neravnoteže, brojne upravljačke i ine defi cite (kao što su oni proračunski, trgovinski i kapitalni) te nerestrukturiranu mi-kroekonomsku strukturu. Postignuta ekonomska ravnoteža predstavlja model ortačkog kapitalizma koji podrazumijeva paternalistički model ekonomije i države. Pritom valja imati na umu kako Ivo Bićanić i Vojmir Franičević (2000) kao ključne odrednice ortačkog kapitalizma izdvaja-ju: zarobljenog regulatora (državu), nefunkcionalno fi nancijsko tržište, rentijerstvo, sklonost redistributivnim koalicijama i zaštitu postojećih renti uz znatne institucionalne i demokratske defi cite. Postignuta eko-nomska ravnoteža, također, ima tendenciju dovođenja u pitanje dovr-šetka političke transformacije koja još uvijek traje jer se Hrvatska nalazi na razmeđu tzv. usidrene5 i defektne6 demokracije (usp. Merkel 2011).

Odgovoriti na drugo pitanje, odnosno datirati početak transforma-cije ekonomije, puno je jednostavnije jer o tome postoji konsenzus i u literaturi. Naime, ekonomska transformacija započela je privrednim reformama iz 1988. godine u SFRJ koje nisu bile praćene reformama na polju politike (Bićanić i Franičević 2003). Odgovor na treće pitanje, ono o završetku tog procesa, ne možemo pak dati sa sigurnošću jer kriza Agrokora7 predstavlja prijelomnu točku uočenih faza transforma-

5 Koncept “usidrene” demokracije podrazumijeva da su stabilne demokracije u pravnoj državi dvostruko usidrene: iznutra i izvana. Koncept podrazumijeva postoja-nje institucionalne arhitekture demokracije u kojoj nalazimo optimalno funkcioniranje pet parcijalnih režima: (i) demokratskog izbornog režima, (ii) političke slobode, (iii) građanskih prava, (iv) horizontalne odgovornosti vlasti i (v) efektivne vlasti vlade. Riječ je o “funkcionalnoj demokraciji pravne države” (Merkel 2011: 18).

6 Koncept “defektne” demokracije označava situaciju u kojoj je jedan od pet parci-jalnih režima demokracije u pravnoj državi narušen (npr. podjela vlasti i horizontalna odgovornost između sudske, izvršne i zakonodavne vlasti ne funkcionira) pa stoga de-mokracija ne može osigurati slobodu, jednakost i kontrolu (Merkel 2011: 25).

7 Važnost koncerna Agrokor i krize koja je pogodila ne samo taj koncern nego i kompletnu hrvatsku ekonomiju rezultat je više faktora. Prvo, koncern Agrokor u tre-nutku izbijanja krize sastojao se od 50 poduzeća i zapošljavao je ukupno 60 tisuća radnika u šest zemalja, od toga čak 40 tisuća u Hrvatskoj (Klepo et al. 2017). Drugo, nastanak i širenje tog koncerna ogledni su primjer ortačkog kapitalizma koji je bitna odrednica političke ekonomije hrvatskog modela kapitalizma. Treće, njegovo širenje izvan granica Republike Hrvatske odvija se samo na tržištima u kojima je prisutan isti model kapitalizma (uz izuzetak Slovenije, ali ondje je i najkraće prisutan). Kriza kon-cerna Agrokor razotkrila je tijesne veze između vlasnika i političkih elita koje su vla-sniku koncerna omogućavale privilegirani položaj na realnom i fi nancijskom tržištu u odnosu na konkurenciju. Proces rješavanja krize ukazao je pak na nastavak uočenih nepravilnosti koje se ogledaju u netransparentnosti samog procesa, što pak omogu-ćava privilegirani pristup pojedinim sudionicima (konzultantima, dobavljačima, kredi-torima).

VELIBOR MAČKIĆ

380

cije hrvatskog modela kapitalizma. Iako se oko daljnjeg smjera razvoja uvjeta poslovanja nakon afere Agrokor još uvijek sporimo,8 odnosno ne slažemo se predstavlja li kriza koncerna početak raskida s hrvatskim modelom kapitalizma ili samo još jedan kratak diskontinuitet u njegovoj dugoročnoj negativnoj putanji, svejedno možemo jasno uspostaviti obi-lježja i faze dvadeset osam godina hrvatskog modela kapitalizma.

Normativna političko-ekonomska analiza koja za cilj postavlja eva-luaciju alokativne učinkovitosti političko-ekonomskog ekvilibrija u slučaju Republike Hrvatske i njezina iskustva s tržišnom ekonomijom nedvojbeno ukazuje na to da je riječ o neefi kasno postignutoj ravnote-ži. Navedeni zaključak izvodimo iz kontinuiranog zaostajanja Hrvatske za ostalim postsocijalističkim zemljama koje su danas članice EU-a po većini ekonomskih kriterija, kao što je kumulativni rast bruto domaćeg proizvoda kao glavni makroekonomski agregat, ali i po pojedinim de-mokratskim kriterijima koje, primjerice, možemo iščitati i iz godišnjih indeksa organizacije Freedom House. Na današnju Republiku Hrvatsku tako možemo primijeniti staru dijagnozu ekonomista Branka Horvata, koji je još osamdesetih konstatirao da je ključni problem nekadašnje SR Hrvatske, ali i cijele SFRJ, upravo njihova politička ekonomija (Horvat 1985).

Sukladno tome, u ovome radu analiziramo ponašanje četiriju sku-pina koje ćemo utvrditi u skladu s radom Gordona Raussera, Johana Swinnena i Pinhasa Zusmana (Rausser et al. 2011), a koje bitno utječu na postizanje političko-ekonomske ravnoteže. Riječ je o: (i) središnjoj skupini (koju čine političari), (ii) organiziranim interesnim skupinama (poput udruga poslovnih elita ili sindikata), (iii) neorganiziranim, ali responzivnim interesnim skupinama koje reagiraju spram središnje skupine i odluka koje ona donosi (poput ratnih veterana)9 i (iv) poli-

8 Bićanić je u tjedniku Globus nagovijestio nastavak po utabanim stazama ortačkog kapitalizma i nakon krize koncerna (Ivo Bićanić, “Zašto se treba veseliti nestanku To-dorićeva carstva: dobro je što je Agrokor propao to je prilika da počnemo graditi mo-derno gospodarstvo”, 27. 5. 2017., https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-komentari/zasto-se-treba-veseliti-nestanku-todoriceva-carstva-dobro-je-sto-je-agrokor-pro-pao-to-je-prilika-da-pocnemo-graditi-moderno-gospodarstvo/6137276/).

9 U kontekstu klasifi kacije Raussera, Swinnena i Zusmana ratne veterane možemo promatrati kao grupu koja, premda jest predstavljena kroz različite udruge, ne razvija u potpunosti mehanizam kolektivnog izbora. Riječ je o tipu skupine u kojoj pojedini članovi aktivno reagiraju na odluke donesene od strane središnje/centralne skupine.

381

BALKANSKA BOLEST

tički inertnim interesnim skupinama koje ne reagiraju organizirano na ekonomske posljedice odluka koje donosi centar (poput nezaposlenih). Nastavno na to, postavit ćemo tri istraživačka pitanja. Prvo: što sprje-čava dugoročno održiv rast u Republici Hrvatskoj ili, alternativno, je li model ekonomskog rasta na periferiji dominantno ovisan o ekonom-skim kretanjima u centru? Drugo: može li se hrvatski model kapitalizma ekonomski samostalno transformirati i na taj način omogućiti izlaz iz političko-ekonomske ravnoteže obilježene dugoročno niskim stopama rasta koje prati niska stopa zaposlenosti? I treće: boluje li Hrvatska od onoga što u ovom radu nazivamo “balkanska bolest”?

Rezultati provedenog istraživanja, najkraće rečeno, potvrđuju da su ograničenja dugoročno održivog rasta u Hrvatskoj endogenog karakte-ra. Interakcija ključnih skupina unutar hrvatskog društva, nadalje, one-mogućava samostalni izlazak iz krize i stvaranje reformskog kapaciteta. Rezultat navedenog jest to da Hrvatska pokazuje simptome familizma10 i kronizma11 koji potvrđuju već uspostavljenu dijagnozu ortačkog kapi-talizma (usp. Bićanić i Franičević 2000, 2003; Klepo et al. 2017) koji je ugrađen u same temelje hrvatskog modela kapitalizma i njegove subop-timalne ravnoteže. Hrvatska pokazuje simptome balkanske bolesti i kao periferna ekonomija pozitivno reagira na ekonomska kretanja u centru. Napokon, istraživanje potvrđuje da je Hrvatska slaba država.12

Rad je strukturiran na sljedeći način: nakon uvoda, u drugom po-glavlju dajemo kratak historijski pregled političko-ekonomskog modela kapitalizma u Republici Hrvatskoj, treće je poglavlje posvećeno balkan-

Ključna karakteristika djelovanja takvih skupina jesu emocionalne reakcije koje nisu nužno obavezane racionalnošću i upravo se očekuje da će reakcije takvih skupina u različitim situacijama biti obilježene očekivanim, predvidivim obrascima ponašanja.

10 Utvrđivanje familizma ovisno je o odgovoru na pitanje tko drži menadžerske pozicije u poduzeću: rođaci i prijatelji, nezavisno od znanja kojim raspolažu ili pak profesionalni menadžeri temeljem kvalifi kacija i uspjeha. Unutar sociološke literature pojam amoralni familijarizam prvi uvodi Edward C. Banfi eld 1958. godine u pokušaju objašnjenja zaostalosti talijanskog juga u odnosu na sjever (Huysseune 2019).

11 Kronizam, pojednostavljeno, označava favoriziranje dobro umreženih poduzeća i pojedinaca prilikom donošenja odluka o javnim politikama i ugovorima od strane jav-nih i državnih službenika.

12 Koncept slabe države odnosi se na (ne)sposobnost države da efi kasno osigura ponudu javnih dobara ili na činjenicu da neka od tih dobara nudi suboptimalno s ob-zirom na raspoloživa sredstva, npr. tako da se dio “odlijeva” prema raznim interesnim skupinama ili pak “nestaje” zbog neefi kasne i/ili korumpirane birokracije (Atkinson i Coleman 1989).

VELIBOR MAČKIĆ

382

skoj bolesti, u četvrtom se poglavlju prikazuju podaci i metodologija, rezultati analize prikazani su u petom poglavlju, a šesto poglavlje obje-dinjuje zaključke provedenog istraživanja.

Historijski pregled političko-ekonomskog modela kapitalizma u Republici Hrvatskoj

Ključne odrednice i evolucija političko-ekonomskog modela hrvatske ekonomije, promatrano s aspekta postignute ravnoteže na političkom tržištu, mogu se podijeliti na dva razdoblja. Prvo razdoblje, od 1990. do 2000. godine, obilježeno je dominacijom jedne stranke, etnifi kacijom politike i autoritarnom regresijom (Čular 2000; Zakošek 2002). U 2000. godini dogodio se napredak koji je Hrvatsku svrstao među djelomično demokratska društva (usp. Merkel 2011). S obzirom na to da je HDZ u prethodnom razdoblju imao potpunu prevlast na političkom tržištu, tek je razdoblje od 2000. godine do danas obilježeno de facto politič-kom konkurencijom te posljedičnom pojavom političko -proračunskog ciklusa13 i koalicijskih vlada sa svim posljedicama koje ta dva fenomena imaju na ekonomsku ravnotežu i reformski potencijal političkih elita (Mačkić 2014, 2015), kao i jasnim demokratskim iskorakom u odnosu na devedesete.

Ta dva razdoblja povezuje činjenica da se ni u jednom od njih nije raspravljalo o osobinama tržišne ekonomije u Hrvatskoj. Dražen Lalić (2012) u skici izbornih kampanja i stranačkih nadmetanja u suvremenoj Hrvatskoj navodi kako su dominantno zastupljene bile “državotvorne” teme te kako “društvenotvorne” teme nisu pronalazile put do birača. Potonje su, umjesto toga, ostale prisutne tek u obliku neodređenih, im-plicitnih pretpostavki koje su podrazumijevale uspostavljanje određene verzije “socijalne tržišne ekonomije” i neokorporativističke14 varijante

13 Političko-proračunski ciklus predstavlja periodičku fl uktuaciju u fi skalnoj politici nastalu uslijed izbornih ciklusa, kao što je stvaranje proračunskog defi cita ili povećanje proračunskih rashoda u izbornoj godini (Shi i Svensson 2003).

14 Neokorporativizam je naziv kojim se označava svojevrsna institucionalizira-na ravnoteža između zakona tržišta i socijalnih prava koja je ostvarena pregovorima radnika, poslodavaca i vlade te osigurana dugoročnim kolektivnim ugovorima (Bohle i Greskovits 2007). Naziv valja razlikovati od državnog korporativizma koji je ostvaren u pojedinim državama Europe u prvoj polovici 20. stoljeća kao što su Mussolinijeva

383

BALKANSKA BOLEST

kapitalizma. Takav se oblik kapitalizma uobičajeno temelji na istaknutoj ulozi kolektivnog pregovaranja u kojem predstavnici vlade, poslovnih elita i sindikata zajednički dogovaraju razinu plaća i na taj način kon-troliraju troškove proizvodnje i infl aciju, osiguravajući istodobno vanj-sku konkurentnost ekonomije i visoke razine blagostanja u ekonomiji. Postavljeni temelji političko-ekonomskog modela i politička kretanja u Hrvatskoj, međutim, nisu bili usklađeni s takvim razvojnim smjerom. Dio organiziranih interesnih skupina, kakve su poslovne elite15 i res-ponzivne interesne skupine kao što su, primjerice, ratni veterani,16 ta-kav smjer razvoja nije prihvaćao ili bar nije dovoljno jasno zagovarao uspostavu takvoga modela. Kako su te skupine već u devedesetima uspostavile odnose sa središnjom skupinom – političkim elitama – pri-dodavanje dodatnih partnera, kao što su sindikati, dovelo bi u pitanje prethodne dogovore. S druge strane, prevladavajuća pasivnost sindi-kata devedesetih i kasnije buđenje sindikata javnih i državnih službi te javnih poduzeća doveli su do paradoksalne situacije. Pritisnute opor-tunističkim motivima izbornog ciklusa, političke su elite radile ustup-ke navedenim sindikatima na već segmentiranom tržištu rada čime se potkopavala šira potpora izgradnji neokorporativističkog ekonomskog modela17 i nastavljalo utabanim stazama ortačkog kapitalizma koji se zakriva krinkom socijalnog dijaloga.

Italija ili Francova Španjolska. Državni se korporativizam temeljio na snazi države koja je bila nadređena interesnim organizacijama te na moći koju su interesne organizacije imale nad svojim članovima čime se kontrola države spuštala u sve sfere društva (usp. Lehmbruch 2001).

15 Poslovne su elite okupljene unutar Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i Hrvat-ske gospodarske komore (HGK), tj. direktori i vlasnici poduzeća koji su članovi HUP-a i oni poslovni ljudi koji su na istaknutim mjestima u HGK-u.

16 Ratni veterani snažnije istupaju u javnost tek od 2000. godine, nakon parlamen-tarnih izbora na kojima je okončana desetogodišnja vladavina HDZ-a i na kojima je pobijedila koalicija stranaka – tzv. šestorka. Oni nastupaju primarno responzivno – kad im se ugrožavaju ili se prijeti ugrožavanjem njihovih materijalnih prava uz nerijetke ideološke istupe koji služe očuvanju ili dovođenju na vlast političke garniture koja im jamči neprekinutu alokaciju resursa. Budući da su prvenstveno zainteresirani za vla-stite povlastice, dakle za privatna dobra, unaprijed su isključeni iz defi nicije organi-ziranih interesnih skupina kojima su sastavni dio fokusa i rezultat djelovanja upravo javna dobra. Više o političkom djelovanju ratnih veterana i njihovu utjecaju na razvoj socijalne države u Hrvatskoj vidi Dolenec (2017).

17 Dobar primjer navedenog modela predstavljaju potezi dugogodišnjeg zagrebač-kog gradonačelnika Milana Bandića, koji u izbornim godinama, primjerice, sklapa do-govore sa sindikatima zaposlenika Holdinga i gradske uprave. Jednako dobar primjer na nacionalnoj razini predstavljaju dogovori Vlade Republike Hrvatske sa sindikati-

VELIBOR MAČKIĆ

384

Dodatno, interakcija između četiriju ključnih skupina, ali prven-stveno između centralne skupine i politički inertne interesne skupine, rezultirala je time da se hrvatsku državu može smatrati slabim refor-matorom. Provedene reforme u cjelokupnom promatranom razdoblju, od 1990. godine do danas, nisu bile optimalne iz dvaju razloga: nevje-rodostojnosti države i želje političara da se smanje socijalni troškovi provođenja reformi. Naime, uslijed oskudnosti resursa potrebnih za provođenje efi kasne socijalne politike namijenjene “gubitnicima” refor-mi teško je osigurati njihovu daljnju političku potporu. Time je Hrvatska u svega nekoliko godina prošla put od zagovaranja i provođenja radikal-nih reformi s kraja osamdesetih i početka devedesetih, preko uvođenja postupnih reformi tijekom drugog dijela devedesetih do održavanja statusa quo i perpetuiranja paternalističkog modela ekonomije i društva od dvijetisućitih do danas. Pritom su ekonomske politike različitih vla-da postajale nekonzistentne čak i unutar jednog izbornog ciklusa. Svi premijeri od 2000. godine do danas – dakle, od Ivice Račana do Andreja Plenkovića – nudili su u predizbornim kampanjama i u prvoj godini mandata promjene, bilo da je riječ o jasnom odmaku od kriminala i ko-rupcije (Ivica Račan i Zoran Milanović), odnosno od nesposobnosti i ne-donošenja odluka (Ivo Sanader), naglašavali su vjerodostojnost (Andrej Plenković) i potrebu smanjenja porezne presije (Andrej Plenković i Ivo Sanader) te najavljivali provođenje oštrih reformi u poslovnom okruže-nju (usp. Sanaderov projekt HITRO.HR).18 Kako bi se tijekom mandata

ma zaposlenika javnih službi (liječnici, medicinske sestre, učitelji i profesori). Budući da u tim pregovorima profi tiraju samo zaposlenici državnog i javnog sektora, ostatak javnosti ulogu sindikata percipira razmjerno negativno, što se ogleda i u prijemčivosti narativa o sukobu radnika u privatnom sektoru i “uhljeba” u državnom i javnom sek-toru. Time se napori sindikata da se ustanovi centralizirano pregovaranje o plaćama, što je temelj neokorporativističkog modela, u startu osujećuju jer je javnost ogorčena djelovanjem sindikata i percipira ga štetnim. Za sustavan pregled o položaju sindikata i njihovu utjecaju u političkom odlučivanju u Hrvatskoj devedesetih i dvijetisućitih v. Grdešić (2006).

18 HITRO.HR je bio servis Vlade Republike Hrvatske za ubrzanu komunikaciju gra-đana i poslovnih subjekata s državnom upravom. Taj je servis trebao postati mjesto na kojem zainteresirane pravne i fi zičke osobe mogu dobiti potrebne informacije i obaviti većinu potrebnih radnji za osnivanje trgovačkog društva, otvaranje obrta i upis promjena u Registar poslovnih subjekata za postojeća trgovačka društva. HITRO.HR više ne postoji.

385

BALKANSKA BOLEST

potpora “topila” zbog pada blagostanja ili rasta troškova, sve su te vlade radi pobjede na izborima ubrzo pribjegavale održavanju statusa quo.19

Ekonomska transformacija hrvatskog modela kapitalizma nalikuje slovu W i možemo je tijekom devedesetih podijeliti na tri razdoblja – (i) 1990.–1992. godine,20 (ii) 1992.–1998. godine i (iii) 1998.–2000. godine (usp. Bićanić i Franičević 2000) – koja možemo zamisliti i kao višu, nižu i ponovno višu točku koje ocrtavaju prvi dio slova W.21 Drugi dio slova W odnosi se na razdoblje od 2000. godine do danas, pri čemu “visoku” točku čini razdoblje od 2000. do 2008. godine, “dno” krizni maraton od 2009. do 2015. godine, dok ponovni ekonomski rast pratimo u raz-doblju od 2015. godine do danas. Cijelo prvo razdoblje dvijetisućitih, do 2009. godine, obilježavaju niske razine izvoza i zatvorenost tržišta, jer, suprotno očekivanjima, u tom razdoblju paternalistički političko-ekonomski model nije napušten, već je konsolidiran i to unatoč tome što su, primjerice, rezultati Svjetskog indeksa konkurentnosti22 godi-nama upozoravali na neefi kasnost tržišta fi nalnih roba i usluga, baš kao i fi nancijskih tržišta, uz bujajuće interne i eksterne neravnoteže u Hrvatskoj.23

19 Jedinu iznimku predstavljala je prva Sanaderova vlada s inicijalnim javnim ponu-dama dionica INA-e 2006. godine i HT-a 2007. godine, ali i tu postoji oportunistički element prisutan u teoriji izbornih ciklusa koji potvrđuje “fi no konstruirani pesimizam političke ekonomije” (Merkel 2011: 322). Naime, čak i naizgled pozitivni potezi političa-ra slijede iz njihovih oportunističkih motiva – želje za reizborom – a ne iz želje za po-dizanjem blagostanja svih članova društva koju bi, primjerice, predstavljala mogućnost bogaćenja putem inicijalnih javnih ponuda dionica.

20 Početak transformacije, koja datira još iz 1988. godine, dok je Hrvatska bila u sastavu SFRJ, ne označava ujedno i početak kriznog ciklusa i modela ortačkog kapita-lizma. Krizni ciklus o kojem je riječ rezultat je okolnosti poput rata i uvođenja novog društvenog ugovora koji devedesetih stupa na snagu u Hrvatskoj, a u kojem su s jedne strane političke elite, a s druge ostatak političke zajednice (poslovne elite, sindikati i građani).

21 Nerijetko se u raspravama o negativnim kretanjima u hrvatskoj ekonomiji tokom devedesetih ističu i troškovi koji su posljedica rata i koji se procjenjuju na 37,1 milijar-du američkih dolara, odnosno 236,4 milijarde kuna (Družić 2004). Navedeni troškovi samostalno ne mogu objasniti dugoročno suboptimalnu putanju hrvatskog gospodar-stva, ali u kombinaciji s preostalim događajima kao što su smjena menadžera počet-kom devedesetih, proces pretvorbe i privatizacije te uspostavljanje inrovertiranog, kvazirentijerskog i rentijerskog ekonomskog modela vjerojatno čine sastavne elemen-te uspostave političko-ekonomskog modela kapitalizma u Hrvatskoj.

22 The Global Competitiveness Report 2018. 2018. Dostupno na: http://reports.wefo-rum.org/global-competitiveness-report-2018/.

23 Usp. Svjetski ekonomski forum 2005–2018.

VELIBOR MAČKIĆ

386

Nulte godine ovog stoljeća, do početka recesijskog maratona, također

možemo detaljnije podijeliti na tri razdoblja. U prvom razdoblju, od 2000.

do 2003. godine, dolazi do otvaranja ekonomije međunarodnim tržištima

kapitala što, između ostalog, uz političku odluku o odustajanju od revizi-

je pretvorbe i privatizacije, omogućava i konsolidaciju modela ortačkog

kapitalizma i njegovih predstavnika. To, ujedno, predstavlja i specifi čnost

hrvatskog modela kapitalizma jer je kombinacija tih dvaju poteza omo-

gućila dotadašnjim “pobjednicima tranzicije” pristup jeftinijim izvorima

kapitala uz pomoć kojih su oni neometano nastavili poslovanje, koje ni-

kada nije preispitano. Snažna investicijska aktivnost države u tom razdo-

blju predstavlja temelj za novi ekonomski uzlet, ali i početak ekonomskog

modela zasnovanog na zaduženosti svih sektora te nastavak oslanjanja

na domaću potražnju kao ključni motor rasta. U sljedećem se razdoblju,

od 2003. do 2008. godine, nastavlja ekonomski model utemeljen na pa-

ternalističkom modelu ekonomije i države, kronizmu i familizmu u po-

slovnom sektoru, te povećanju “države” koje se, primjerice, ogleda u po-

većanju broja zaposlenih na teret proračuna, ali i u kontinuitetu državne

neefi kasnosti. Istodobno, uslijed pojačane političke suradnje u regiji, a

u skladu sa zahtjevima Europske unije u pretpristupnom procesu, dio

ekonomskih elita započinje i regionalnu ekonomsku ekspanziju. Pritom

otvorenost i odmak od poslovanja s državom u tom razdoblju ne ozna-

čavaju nužno i raskid s modelom ortačkog kapitalizma, već, jednostavno,

racionalnu odluku agenata koji se okreću novim tržištima jugoistočne

Europe koja im je otvorila država potpisivanjem Sporazuma o stabiliza-

ciji i pridruživanju, ali na kojima vrijede kronistička pravila, baš kao i na

domaćem tržištu. Iz tog razloga, kao što to tvrdi Domagoj Račić (2017;

poglavlje 9 u ovom zborniku), regionalnu “evoluciju” rentijerskih podu-

zeća treba tumačiti samo kao logičan sljedeći korak u njihovu poslovanju,

a ne kao radikalan raskid s prethodnim modelom poslovanja, već i stoga

što se renta može zaštititi postavljanjem barijera ulasku trećih igrača. U

takvim će okolnostima rentijersko poduzeće nastaviti eksploataciju po-

stojećih resursa uz što manje rizika i konkurencije, dok će investicije u

nove resurse, proizvode i tržišta i dalje biti minimalne (ibid.). Budući da

ne osiguravaju osvajanje tržišta i zadržavanje privilegiranog statusa na

njemu, investicije i dalje ostaju u drugom planu.

U još uvijek formativnim godinama hrvatskog ekonomskog mode-

la, 2008. godine, ortački kapitalizam doživljava slom. Nakon te godine

387

BALKANSKA BOLEST

fi skalna kriza, naime, počinje dovoditi u pitanje model ortačkog kapi-talizma temeljenog na kronizmu i familizmu i primjetan je odmak od rentijerstva i privilegiranog poslovanja s državom i javnim sektorom. U tom se razdoblju, od 2008. do 2015. godine, niz kompanija okreće izvoznim tržištima,24 osobito nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine. S obzirom na to da su efekti rasta neto izvoza bili nedovoljni da podi-gnu ukupnu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda iznad nule i uslijed približavanja novog izbornog ciklusa, središnja skupina – političke eli-te – smanjenjem poreza na dohodak početkom 2015. godine povećava raspoloživi osobni dohodak, zaustavljajući na taj način započeti proces reformi odozdo, kao i okretanje izvoznom ekonomskom modelu.25

Balkanska bolest

Unutar tipologije modela kapitalizma postsocijalističkih zemalja Hrvatska pripada skupini zemalja jugoistočne Europe koje su obilježene neokor-porativizmom ili ih pak možemo klasifi cirati kao slabe države.26 Tipologija demokracija Sharuna Mukanda i Danija Rodrika (2017) provedena u po-stsocijalističkim zemljama koje su članice EU-a i Srbiji daje sljedeće re-zultate: u liberalne demokracije svrstavaju se samo Češka, Estonija, Litva i Slovenija, dok sve ostale države, uključujući i Hrvatsku, pripadaju tzv. iz-

24 Saldo tekućeg računa platne bilance bilježi sufi cit, odnosno višak izvoza roba i usluga nad uvozom roba i usluga u 2013. godini prvi put nakon ratne 1993. i 1994. godine (DZS 2014). Potrebno je istaknuti kako je do poboljšanja salda tekućeg računa platne bilance došlo kako pasivnim prilagodbama (smanjenjem uvoza zbog niže razine potrošnje) tako i aktivnim prilagodbama (povećanjem izvoza). Budući da je izvoz roba i usluga u promatranom periodu rastao brže od uvoza, mjerenog udjelom u BDP-u, slijedi kako je ključan razlog promjene aktivna prilagodba.

25 U osnovi postoje dva modela rasta temeljena na agregatnoj (ukupnoj) potražnji. Prvi se temelji na domaćoj potražnji (u prvom redu na potrošnji sektora stanovništva i državnoj potrošnji), dok se drugi temelji na inozemnoj potrošnji (potrošnji sektora stanovništva i poslovnog sektora izvan granica države). Nadalje, dok se domaća potra-žnja u Hrvatskoj u predkriznom razdoblju fi nancirala zaduživanjem iz stranih izvora, izvozna je potražnja osiguravala kapital kojim se akumulirani vanjski dugovi mogu vra-titi zajmodavcima. Hrvatska se reformom iz 2015. godine ponovno opredjeljuje za prvi model rasta i zapostavlja razvoj na temelju izvoza.

26 U toj skupini nalaze se još i Bugarska, Rumunjska i Slovenija, pri čemu je jedino Slovenija označena kao predstavnica neokorporativizma, dok su Bugarska i Rumunj-ska označene kao slabe države. Iako je ispunjavala sve preduvjete da bude u skupini neokorporativističkih zemalja, Hrvatska je također označena kao slaba država (Bohle i Gerskovits 2012).

VELIBOR MAČKIĆ

388

bornim demokracijama koje osiguravaju vlasnička i politička, ali ne i gra-đanska prava (ibid.). Srbija pak uopće nije klasifi cirana kao demokracija.

Navedena je podjela bitna zbog toga što demokracija ne podra-zumijeva ujedno i liberalnu demokraciju koja štiti manjine i “gubitni-ke”, a spomenuta građanska prava, između ostalog, podrazumijevaju i nediskriminatorno pravo na pristup javnim dobrima. Komparativno pitanje koje slijedi iz ovog objašnjenja jest: postoji li razlika u uspješ-nosti – mjerljiva ekonomskim i društvenim pokazateljima kao što su BDP, razina nejednakosti ili socijalne isključenosti – između liberalnih i izbornih demokracija?27 Ako su izborne demokracije zapravo liberalne demokracije s greškom u kojima većina nameće svoju volju manjini, a manjinom u demokratskim društvima može postati svatko, postavlja se pitanje: što se događa ako manjinu, primjerice, gubitnike reformi, ne obeštetimo u reformskom procesu? Najvjerojatniji je odgovor – odr-žavanje statusa quo, jer kada su građani suočeni s vrlo opsežnim refor-mama i iskustvom niza prijašnjih slučajeva nekompenziranja gubitnika, tada i njihova podrška reformama kopni. Alternativni su odgovor tzv. parametarske reforme, koje su postupne, ali imaju zanemarive efekte u smislu promjene institucionalne strukture poticaja i nužnih ograniče-nja ekonomskih aktivnosti.28

U tom kontekstu, klasifi kacija Raussera i suradnika (2011) upućuje na to da će o smjeru i intenzitetu reformi odlučivati centralna skupi-na, organizirana interesna te neorganizirana, ali responzivna interesna skupina. Budući da su one sebi već osigurale legitimnost (političari), akumulaciju kapitala (poslovne elite), odnosno tražene razine distribu-

27 Komparativna ocjena različitih tipova demokracija s aspekta utjecaja na eko-nomski rast pokazuje kako bi liberalne demokracije građanima trebale osiguravati više javnih dobara i, sukladno tome, imati superiornije ekonomske performanse (usp. Mu-kand i Rodrik 2017)

28 Slično nogometnoj utakmici, ako se pravila igre (strukture poticaja i ograničenja), kao što je npr. pravilo po kojem dva žuta kartona znače izlazak iz igre, ne mijenjaju, ne mijenja se ni ponašanje samih igrača. Dobar primjer predstavljaju parametarske izmjene poreza na dohodak u Hrvatskoj za vrijeme mandata ministara fi nancija Borisa Lalovca (2014.–2016.) i Zdravka Marića (2016. do danas). Obojica su provodila “reforme” koje nisu promijenile očekivanja i ponašanje ekonomskih agenata, nego su samo vršile preraspodjelu dohotka i zato nije bilo logično očekivati da će te izmjene rezultirati strukturnim reformama. S druge strane, pravi primjer reforme unutar poreznog su-stava predstavlja uvođenje poreza na nekretnine koji bi u kratkom roku promijenio strukturu poticaja i ograničenja s kojima se suočavaju ekonomski agenti te utjecao na alokaciju resursa u ekonomiji.

389

BALKANSKA BOLEST

cije novčanih sredstava (ratni veterani), i dalje se neće događati nikakve radikalne promjene u strukturi poticaja. Iz tog je razloga jasno zašto su reforme koje se provode zanemarive i zašto ne mogu promijeniti, pa čak niti nemaju za cilj promjenu postojeće alokacije resursa koja bi narušila uspostavljenu ravnotežu. Istodobno, takva se dinamika suštin-skog održavanja statusa quo inertnim interesnim skupinama prezentira kao gradualizam u provođenju reformskih pothvata. Gradualizam se, naime, predstavlja kao modus minimiziranja šokova i nesigurnosti koji-ma bi te skupine bile izložene u slučaju radikalnijih reformskih zahvata.

S ekonomske strane, javljaju se dva pitanja prilikom evaluacije hr-vatskog političko-ekonomskog modela. Prvo se odnosi na nejasnoću oko toga je li taj ekonomski model, odnosno model kapitalizma spe-cifi čan u formi i nastajanju (Cvijanović i Redžepagić 2011). U nastajanju svakako jest, samim time što počinje privrednim reformama 1988. go-dine unutar SFRJ koje nisu uparene s političkim promjenama (Bićanić i Franičević 2003). U svojoj formi taj model, međutim, nije poseban. Štoviše, hrvatski model pokazuje zajedničke odlike s ostalim zemljama jugoistočne Europe u onome što ćemo ovdje zvati balkanskom bolesti. Riječ je o modelu koji ekonomski rast nije temeljio na rastu izvoza i po-većanju domaćih stopa štednje, već na generiranju internih i eksternih neravnoteža, rastu privatnih i javnih dugova, te modelu rentijerskog i kvazirentijerskog poduzetništva.

Drugo pitanje propitkuje je li Hrvatska imala inkluzivan ekonom-ski model (Acemoğlu i Robinson 2013). Odgovor slijedi iz zatvorenosti, nacionalizma i posljedičnog izolacionizma dekade devedesetih (usp. Čular 2000). U takvom su okruženju, naime, političke elite pogodovale privilegiranoj poslovnoj eliti prilikom postizanja ekonomske ravnoteže. Usporedo s tim, elite su širu izbornu podršku – političku ravnotežu – osiguravale na neekonomskim temama.

Kada se promotri iz perspektive političke ekonomije, hrvatski eko-nomski model ostavlja dojam određenosti višestrukim defi citima, kako onim demokratskim i upravljačkim tako i onim ekonomskim. Taj model istodobno generira ekonomske krize i otežava izlaske iz njih. Jedna je od posljedica takvog modela ta da nakon dosezanja određene točke on počinje generirati opadajuće prinose jer zahtijeva kontinuirano ulaga-nje ekonomskih i političkih resursa radi održanja zadovoljavajuće ra-

VELIBOR MAČKIĆ

390

zine akumulacije. Kontinuirano ulaganje pak nije moguće, uzmu li se u obzir ograničenja poput zaduženosti države i drugih ekonomskih age-nata. Budući da se temelji na zatvorenosti, kronizmu i populizmu, takav model, dugoročno, zapravo i nema sposobnost širenja izvan granica nacionalne ekonomije.

Interesi prvih triju skupina koje identifi ciraju Rausser i suradnici (2011), a osobito interesi političkih i poslovnih elita, razvili su temelje političko-ekonomskog modela kapitalizma u Hrvatskoj devedesetih koji je, promotren diskursom nove političke ekonomije (Persson i Tabellini 2000; Drazen 2000), zapravo predstavljao racionalan čin ekonomskih agenata u jednom zatvorenom i izoliranom političkom i ekonomskom okruženju. Budući da provedene reforme na agregatnoj razini rezul-tiraju porastom rizika za agente na mikrorazini, njihova dominantna strategija, izrečeno terminologijom teorije igara, bila je minimaks stra-tegija koja je primarno upućivala na poslovanje s državnim i/ili javnim sektorom. Zato smatramo da su ovdje kritizirani ekonomski agenti uslijed dostupnih informacija i drugih tehničkih ograničenja u procesu optimizacije poslovanja, kao što je maksimizacija dobiti i akumulacija kapitala, djelovali racionalno. Defi nirana pravila igre i tzv. prednost pr-vog poteza (engl. fi rst-mover advantage),29 uspostavljeni još devedese-tih, i poslovnim su elitama zajamčili rente i akumulaciju kapitala, dok su etnifi kacija politike i autoritarna regresija, a u kontekstu rata i izgradnje države, osiguravali političarima legitimnost i nepropitivanje tih procesa od strane biračkog tijela. Tako ekonomska transformacija nije tekla od “plana do tržišta”, već “od plana do klana” (Stark 1990 prema Merkel 2011: 321), što je u kontekstu ovog rada značajno iz dvaju razloga. Prvo, to nije bila pojava specifi čna samo za Hrvatsku, jer isti se proces odvijao i u drugim zemljama jugoistočne Europe, uz iznimku Slovenije. Drugo, taj je proces rezultirao padom povjerenja građana u institucije.30

Reforme iz kasnih osamdesetih zamijenio je specifi čni oblik ortač-kog kapitalizma devedesetih, koji se dvijetisućitih u Hrvatskoj konsoli-dirao i legitimizirao, ali njegove patologije nipošto nisu singularne, već

29 Pojam, koji se pretežno koristi u poslovnoj ekonomiji, opisuje prednosti ranog ulaska na tržište. Situacija je to u kojoj prvo poduzeće koje uđe na tržište uživa koristi od te pozicije jer uz sebe veže ključne distributere i klijente, te postiže tržišno vodstvo (Kotler et al. 2014).

30 Usp. Pilarov barometar hrvatskoga društva 2014, 2015, 2016.

391

BALKANSKA BOLEST

odražavaju odlike skupa simptoma balkanske bolesti. Simptomi su te

bolesti: (i) nekonsolidirana demokracija (između “usidrene” i “defektne”

demokracije, sukladno tipologiji Merkela (2011)), odnosno “izborna de-

mokracija” sukladno klasifi kaciji Mukanda i Rodrika (2017), (ii) snažan

utjecaj “slabe države” (izravno, kroz fi skalnu politiku i neizravno, kroz

javni sektor), (iii) očekivanja u pogledu reformi isključivo se usmjeravaju

na državu (Dragičević et al. 2011) koju su pak zarobili moćni parcijalni

interesi, (iv) institucionalna imitacija31 na svim razinama koja pokazuje

potpunu zapuštenost javne uprave i neinventivnost u rješavanju nago-

milanih problema (Dragičević 2012), (v) introvertiran ekonomski model

(usmjerenost na poslovanje s državnim i javnim sektorom), (vi) kronizam

kao dominantna strategija poslovnih elita u vanjskom, tržišnom djelo-

vanju, (vii) familizam kao dominantna strategija poslovnih elita u unu-

tarnjem ustrojstvu i unutarnjoj dinamici poduzeća, te (viii) prisutnost

višestrukih defi cita: demokratskih, upravljačkih, ali i poduzetničkih.

Poduzetnički je defi cit ovdje osobito zanimljiv jer se temelji na

Baumolovoj (1990) ekstenziji Schumpeterove (1934) teorije poduzet-

ništva s naglaskom na inovacije u rentijerskim aktivnostima. Budući da

država ne može izravno utjecati na ponudu poduzetničkih aktivnosti, tj.

na njihovo povećanje, njezina se uloga očituje kroz utjecaj na poticanje

poduzetničkih aktivnosti. U pozadini toga procesa neprekidna je inte-

rakcija između institucija i organizacija (poduzeća) koje kontinuirano

preispisuju “pravila igre” unutar kojih organizacije akumuliraju kapital,

a institucije teže održavanju legitimnosti. Upravo je ta interakcija ključ

ekonomske promjene, ali ne nužno i rasta. Naime, mogući ishod igre

između institucija i poduzeća situacija je u kojoj pojedina rentijerska

poduzeća napreduju dok cijela ekonomija stagnira, odnosno situacija u

kojoj “nevidljiva ruka” ne generira povećanje blagostanja svim sudioni-

cima tržišne utakmice. Sukladno tome, institucionalna struktura može

utjecati na alokaciju poduzetničkog talenta u smjeru produktivnih,

neproduktivnih i destruktivnih aktivnosti. Sva tri tipa aktivnosti mogu

predstavljati dominantnu strategiju s aspekta organizacije (poduzeća)

ovisno o tome što će institucije nagrađivati, a što kažnjavati. Jasno je

da sve navedene aktivnosti nemaju ujedno i najveću društvenu stopu

31 Pojam se odnosi na nekritičko preuzimanje rješenja ponuđenih od strane među-narodnih institucija, odnosno na copy-paste rješenja iz drugih država.

VELIBOR MAČKIĆ

392

povrata – neke mogu usporiti stopu rasta, pa ih smatramo neproduk-tivnima, ili je čak i smanjiti, pa ih svrstavamo u destruktivne.

Dakako, postoje i posebnosti hrvatskog ekonomskog modela, među kojima je važno izdvojiti: (i) zatvorenost, koja se odražava u oblikova-nju političke ekonomije po modelu ortačkog kapitalizma, (ii) zaštitu odabranih društvenih/interesnih skupina koje to zauzvrat honoriraju u izbornim ciklusima, kako prikazuje model asimetričnih preferencija političara na vlasti32 (engl. pork barrel cycles), (iii) postojanje višestrukih ekonomskih i neekonomskih defi cita.

Podaci i metodologija

U empirijskom dijelu, istraživanje je nadahnuto dvama utjecajnim ra-dovima unutar ekonomske teorije. Prvi je rad Alberta Alesine i Nicole Fuchs-Schündeln (2005) koji istražuje utjecaj ekonomskog režima na individualne preferencije ekonomskih agenata. Pitanje koje autori po-stavljaju glasi: prilagođavaju li se preferencije stanovništva režimu? Inspirirano navedenim radom, ovo istraživanje vrednuje odnose između uspostavljenih interesnih skupina i rezultirajuću polit-ekonomsku rav-notežu modela kapitalizma kakav je uspostavljen u Hrvatskoj. Budući da se ne analiziraju preferencije stanovništva spram redistribucije u uvje-tima “prirodnog” eksperimenta, radovi nisu usporedivi. Usprkos tome, rad Alesine i Fuchs-Schündeln (2005) smatramo korisnim jer propituje korelaciju između deklarativnog prihvaćanja slobodnog tržišta i odma-ka od države i poslovanja s državom na agregatnoj razini te prihvaćanja navedenih postavki u praksi među poduzetnicima, koje smatramo važ-nom interesnom skupinom na mikrorazini.

Drugi je rad autora Bruna Pellegrina i Luigija Zingalesa (2014) koji identifi cira manjak meritokracije kao jedan od glavnih uzroka pada ta-lijanske produktivnosti. S tom se procjenom slažemo i u ovom tekstu u

32 Model političko-poslovnih ciklusa u kojem političar na vlasti “cilja” javnim ras-hodima određenu skupinu birača u zamjenu za njihovu potporu na izborima. “Ciljanje” može biti geografsko (npr. velike infrastrukturne investicije u određenoj županiji) ili socijalno (npr. povećanje mirovina ratnim veteranima) (usp. Mačkić 2014; 2015).

393

BALKANSKA BOLEST

nastojanju da adekvatno ocijenimo narav i efekte ortačkog kapitalizma u Hrvatskoj.

Provedeno istraživanje, prikazano u ovom radu, obuhvaća razdoblje od 2005. do 2015. godine, pri čemu se promatrani uzorak sastoji od dva-naest postsocijalističkih zemalja: Bugarske, Češke, Estonije, Hrvatske, Latvije, Litve, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovenije, Slovačke i Srbije. Budući da nam je u fokusu ekonomski rast, ključna zavisna varijabla prirodni je logaritam realnog BDP-a po glavi stanovnika. Procijenjen je i dodatni model u kojem je zavisna varijabla prirodni logaritam udjela neto izvoza u BDP-u, kako bi se dodatno testirala pretpostavka o utje-caju neproduktivnog poduzetništva koje zanemaruje strano tržište i koje svoje poslovanje fokusira isključivo na domaće tržište na kojem su dominantni izvori potražnje javni i/ili državni sektor. Ključne nezavisne varijable koje služe za identifi kaciju balkanske bolesti prikupljene su iz Globalnog izvještaja o konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma,33 a riječ je o percepciji stavova ispitanika o kronizmu i familizmu, koji se mjere na skali od 1 do 7, pri čemu 1 označava najviši ispitanikov stu-panj slaganja s tvrdnjom da kronizam, odnosno familizam u određenom društvu postoje.

Prva je varijabla kronizam i ona se odnosi na način na koji pojedinac sklapa posao s javnim/državnim sektorom, pri čemu je važan kriterij utvrđivanja postojanja ove pojave to je li poduzetniku dovoljna samo dobra poslovna referenca ili su važniji neki drugi odnosi, dobra umre-ženost i sl. Ova varijabla u određenoj mjeri predstavlja aproksimaciju ortačkog kapitalizma jer prikazuje prevladava li u pojedinom društvu percepcija da se resursi alociraju tržišnim mehanizmima ili pak netr-žišnim odlukama.34

Druga je varijabla familizam,35 koja, kako smo već objasnili, propitku-je postoji li profesionalna upravljačka struktura u poduzećima. Dok va-

33 The Global Competitiveness Report 2018. 2018. Dostupno na: http://reports.wefo-rum.org/global-competitiveness-report-2018/.

34 Pitanje iz ankete glasi: “Do koje razine, u vašoj zemlji, javni službenici pokazuju favoritizam (pogodovanje) prema dobro umreženim poduzećima i pojedincima kada donose odluke o javnim politikama i ugovorima [1 = pokazuju visoke razine favoritizma; 7 = uopće ne pokazuju favoritizam]?

35 Pitanje iz ankete glasi: “Tko, u vašoj zemlji, zauzima više upravljačke funkcije [1 = obično rođaci i prijatelji bez obzira na sposobnosti; 7 = većinom profesionalni me-nadžeri temeljem sposobnosti i kvalifi kacija]?

VELIBOR MAČKIĆ

394

rijabla kronizam mjeri odnos poduzetnika i njegova vanjskog okruženja, tj. organizacije i institucija, varijabla familizam fokusira se na dinamiku odnosa unutar organizacije i postavlja pitanje kako se napreduje unutar poduzeća – na temelju rada ili nekih drugih veza i odnosa?

Preostale nezavisne varijable prirodni su logaritam BDP-a EU 15, što je kontrolna varijabla koja pokazuje utjecaj inozemne potražnje “starih” zemalja članica EU-a, tj. centra EU-a na ekonomski rast i neto izvoz promatranih zemalja pri čemu teorijski pretpostavljamo da će veza biti pozitivna, te dvije dodane interakcijske varijable koje mjere efekte kronizma i familizma (Balkan_kronizam i Balkan_familizam) za zemlje jugoistočne Europe, tj. Balkana. Nas zanima predznak kod dviju interakcijskih varijabli.36 Naime, porast vrijednosti nezavisne varijable zapravo je dobar znak jer upućuje da se razina kronizma i familizma u promatranom razdoblju smanjuje pa nas zanima kakvi su učinci tog suodnosa na dohodak po glavi stanovnika i udio neto izvoza u BDP-u. Pozitivan predznak potvrdio bi pak kako je u zemljama Balkana riječ o neproduktivnom poduzetništvu, dok bi negativan predznak upućivao na destruktivno poduzetništvo. Sukladno teorijskim pretpostavkama, rješavanje problema kronizma i familizma u tim zemljama trebalo bi povećavati dohodak po glavi stanovnika i udio neto izvoza u BDP-u što osigurava konvergenciju sa zemljama centra EU.

Empirijski dio rada temelji se na deskriptivnoj i panel37 analizi pri-kupljenih podataka. Budući da za analizu panel podataka nije moguće uvijek koristiti metodu obične višestruke regresije,38 u radu se koristi panel analiza. Opisana analiza omogućava mijenjanje zavisne varijable po jedinicama promatranja i kroz vrijeme pa su samim time dobive-

36 Varijabla Balkan_kronizam predstavlja interakcijsku varijablu koja proučava utje-caj kronizma, ali samo u poduzorku balkanskih zemalja (Hrvatska, Bugarska, Rumunjska i Srbija). Drugim riječima, izolira se utjecaj koji kronizam ima u tim zemljama i promatra kako utječe na zavisnu varijablu (npr. prirodni logaritam BDP-a per capita). Varijabla Kronizam pak procjenjuje utjecaj kronizma na svih dvanaest zemalja u uzorku.

37 Panel analiza obuhvaća prostorne i vremenske pokazatelje za obuhvaćeni uzorak.38 Naime, nije moguće osigurati pretpostavku o nezavisnosti među opažanjima jed-

ne jedinice promatranja kroz vrijeme.

395

BALKANSKA BOLEST

ni procjenitelji precizniji. Dodatno, panel podaci smanjuju korelaciju među varijablama.39

Provedena panel analiza statički je model s fi ksnim efektom, te je provedena nad nebalansiranim panel podacima. Model s fi ksnim efek-tom jednostavni je linearni model u kojem se konstantni član mijenja sa svakom jedinicom promatranja, ali je konstantan u vremenu. Algebarski zapis modela s fi ksnim efektom jest:

pri čemu N označava broj jedinica promatranja, T označava broj razdo-blja, x

itk, k=1,…K označava vrijednost k-te nezavisne varijable (npr. kro-

nizma), i-te jedinice promatranja (npr. Hrvatske) u razdoblju t (npr. u 2009. godini). Parametar α

i je konstantni član različit za svaku jedinicu

promatranja, β1,…,β

K su parametri koje treba procijeniti (npr. koliki će

biti utjecaj promjene kronizma za 1 bod na ukupnu vrijednost BDP-a per

capita), dok član βEU

predstavlja parametar kontrolne varijable inozemne potražnje “starih” zemalja članica EU-a koja se mijenja samo po vreme-nu. Nadalje, ε

it je greška procjene i-te jedinice promatranja u razdoblju

t i pretpostavlja se da su εit nezavisno i identično distribuirane slučajne

varijable po jedinicama promatranja i vremenu, sa sredinom θ i varijan-com σ2. Također se pretpostavlja su svi x

itk nezavisni s ε

it za sve i, t, k.

Rezultati analize

Prvi korak u analizi posljedica modela ortačkog kapitalizma u Hrvatskoj predstavlja deskriptivna statistička analiza, konkretno, dijagram rasipa-nja. Na četiri slike u nastavku prikazane su prosječne vrijednosti dviju mjera ortačkog kapitalizma: kronizma i familizma, te prosječne vrijed-nosti realnog BDP-a po glavi stanovnika i neto izvoza u razdoblju od 2005. do 2015. godine. Pritom će se mjere kronizma i familizma koristiti kako bi se testiralo postojanje balkanske bolesti koja se manifestira ne-postojanjem ili manjkom meritokracije u javnom sektoru i manjkom kva-litetnog menadžmenta zaposlenog i ocjenjivanog sukladno rezultatima.

39 U situaciji u kojoj su dvije varijable unutar jedne jedinice promatranja jako kore-lirane, ali ta korelacija istodobno nije izražena među varijablama drugih jedinica pro-matranja, navedena korelacija gubi značaj.

ε

γit = ai + β1xit1 + β2xit2 + … + βK xitK + βEUGDPEUt + εit, i = 1, … N, t = 1, … T

VELIBOR MAČKIĆ

396

* Izvor za slike 1, 2, 3 i 4: autorov izračun na temelju podataka (Eurostata, realni BDP per capita, http://ec.europa.eu/eurostat/data/database, 2017, i Svjetskog eko-nomskog foruma, Izvještaj o globalnoj konkurentnosti, http://reports.weforum.org/global-competitiveness-report-2015-2016/competitiveness-rankings/, 2017).

Kratice država: BG – Bugarska, CZ – Češka, EE – Estonija, HR – Hrvatska, HU – Ma-đarska, LT – Litva, LV – Latvija, PO – Poljska, RO – Rumunjska, RS – Republika Srbija, SI – Slovenija, SK – Slovačka Republika. Kratice su navedene u skladu s kriterijima Ureda za publikacije EU-a: https://publications.europa.eu/code/en/en-370100.htm.

Slika 1: Veza kronizma i realnog BDP-a po glavi stanovnika*

Slika 2: Veza familizma i realnog BDP-a po glavi stanovnika

397

BALKANSKA BOLEST

Slika 3: Veza kronizma i neto izvoza (% BDP)

Slika 4: Veza familizma i neto izvoza (% BDP)

VELIBOR MAČKIĆ

398

Podaci upućuju na sljedeće inicijalne zaključke. Prvo, nazire se klaster zemalja jugoistočne Europe (Bugarska, Hrvatska i Rumunjska), kojoj gra-vitira i Srbija kao outlier. One u sva četiri grafi kona bilježe najniže vrijed-nosti, odnosno ispitanici u tim državama imaju najizraženiju percepciju da kronizam i familizam postoje te da su i kronizam i familizam povezani s BDP-om po glavi stanovnika i s neto izvozom. Pritom, u dijagrami-ma koji promatraju vezu kronizma i realnog BDP-a po glavi stanovnika i neto izvoza (u postotku BDP-a) toj skupini zemalja gravitira i Slovačka. Drugo, nazire se i klaster u kojem se grupiraju zemlje središnje i istočne Europe. Temeljem prikazanih odnosa među varijablama, Slovenija odu-dara od skupine zemalja jugoistočne Europe i bliža je klasteru zemalja središnje i istočne Europe. Treće, Estonija je jasan outlier u promatranoj skupini zemalja, odnosno ne pripada ni jednom od klastera.

Inicijalni zaključci koji slijede iz rezultata prikazanih u dijagramima rasipanja postavili su temelje za panel analizu u Tablici 1 i 2 u kojima je procijenjeno šest različitih modela utjecaja kronizma i familizma na BDP per capita i neto izvoz. Početni model (prvi stupac u obje tablice: BDPpc_0 ili NX_0) predstavlja osnovnu vezu između zavisne (BDP per capita ili neto izvoz – NX), nezavisne (u ovom slučaju razina kronizma u svih dvanaest zemalja uzorka) i kontrolne (prirodni logaritam BDP-a EU 15) varijable. U modelima koji slijede iza njega, postupno se dodaju i druge varijable, dok ne dođemo do “punog” modela (npr. BDPpc_5) u kojem se nalaze sve četiri nezavisne varijable (Kronizam, Familizam, Balkan_kronizam i Balkan_familizam) uz kontrolnu varijablu.

Rezultati panel istraživanja prikazani u Tablici 1 upućuju na sljedeće nalaze. Varijable koje mjere potražnju iz “centra” EU-a (prirodni logari-tam BDP-a EU 15) i razinu kronizma u balkanskim zemljama, a u analizu smo uključili Bugarsku, Hrvatsku, Rumunjsku i Srbiju (varijabla Balkan_

kronizam), statistički su značajne u svim procijenjenim modelima, dok je varijabla koja mjeri razinu kronizma u ukupnom uzorku značajna u dva modela (nulti i drugi model). Varijable koje mjere razinu familizma u ukupnom uzorku i u poduzorku balkanskih zemalja nisu statistički značajne.

399

BALKANSKA BOLEST

U petom, “punom”, modelu (BDPpc_5) u Tablici 1, dvije varijable imaju

statistički značajan utjecaj na zavisnu varijablu: potražnja iz “centra”

EU-a (prirodni logaritam BDP-a EU 15) i razina kronizma u balkanskim

zemljama (varijabla Balkan_kronizam). Rezultati provedenog istraživa-

nja pokazuju da kad uvrstimo varijablu koja mjeri razinu kronizma u

balkanskim zemljama (varijabla Balkan_kronizam), varijabla Kronizam,

koja mjeri razinu kronizma u svim zemljama u uzorku, prestaje biti zna-

čajna. Drugim riječima, očito je da balkanske zemlje generiraju problem

kronizma i jednom kad ih izdvojimo pokazuje se da preostale zemlje u

uzorku nemaju značajan problem s razinom kronizma. Dodatno, potvr-

đena je pozitivna korelacija potražnje iz centra s BDP-om per capita i to

u svim procijenjenim modelima.

BDPpc_0 BDPpc_1 BDPpc_2 BDPpc_3 BDPpc_4 BDPpc_5

Kronizam 0.052 0.049 0.018 0.021

(0.022)** (0.023)** (0.027) (0.028)

lnBDP_EU15

2.581 2.601 2.594 2.576 2.602 2.578

(0.214)*** (0.223)*** (0.220)*** (0.210)*** (0.222)*** (0.218)***

Familizam 0.019 0.005 -0.002 -0.007

(0.016) (0.017) (0.021) (0.021)

Balkan_kronizam

0.096 0.084

(0.044)** (0.050)*

Balkan_familizam

0.050 0.018

(0.032) (0.035)

_cons -33.100 -33.366 -33.339 -33.042 -33.378 -33.065

(3.484)*** (3.647)*** (3.598)*** (3.434)*** (3.626)*** (3.563)***

R2 0.5 0.5 0.5 0.6 0.5 0.6

N 140 140 140 140 140 140

* p<0.1; ** p<0.05; *** p<0.01

Tablica 1: Statička panel analiza – model s fi ksnim efektom i zavisnom varijablom BDP per capita*

Izvor: izračun autora (u zagradama su navedene standardne devijacije)

* Procijenjen je model s robusnim greškama i prostornim (individualnim) fi ksnim efektima, dok se u Dodatku rada nalazi i model s procijenjenim vremenskim i prostor-nim fi ksnim efektima. Jedina je razlika da u tom modelu i varijabla koja mjeri razinu familizma u ukupnom uzorku postaje statistički značajna u svim specifi kacijama.

VELIBOR MAČKIĆ

400

Ukratko, u petom modelu rezultati upućuju na pozitivnu korelaciju

kronizma u balkanskim zemljama (varijabla Balkan_kronizam) s BDP-

om per capita. Povećanje vrijednosti varijable Balkan_kronizam za

jednu jedinicu, što de facto označava smanjenje ortačkog kapitalizma u

ekonomiji, povezano je s rastom prirodnog logaritma BDP-a per capita

balkanskih zemalja za 8,4 posto. Uzmemo li u obzir to da je deskrip-

tivna statistika pokazala da je razina kronizma u balkanskim zemljama

na višim razinama u odnosu na ostatak uzorka, to znači da poduzet-

nička aktivnost u tim zemljama ne pridonosi ekonomskom rastu onako

kako to tvrdi mainstream ekonomska teorija. Naime, u uvjetima ortač-

kog kapitalizma posao osiguravaju mreže poznanstava, a ne inovacije u

proizvodnji i proizvodima, a u takvim je okolnostima produktivnost, kao

ključni izvor rasta, podređena kratkoročnoj dobiti. Baumolovom termi-

nologijom izrečeno, u balkanskim zemljama možemo, sukladno nalazi-

ma, govoriti o neproduktivnom poduzetništvu jer alokacija poduzetnič-

kih aktivnosti može biti na korist samih poduzetnika, a da pritom ne

bude i na korist društva u kojem se poduzetništvo odvija (Baumol 1990).

* p<0.1; ** p<0.05; *** p<0.01

Tablica 2: Statička panel analiza – model s fi ksnim efektom i zavisnom varijablom neto izvoza

Izvor: izračun autora (u zagradama su navedene standardne devijacije)

NX_0 NX_1 NX_2 NX_3 NX_4 NX_5

Kronizam 0.020 0.107 0.063 0.106

(0.047) (0.047)** (0.059) (0.057)*

lnBDP_EU15

1.751 1.323 1.294 1.769 1.328 1.290

(0.464)*** (0.446)*** (0.439)*** (0.463)*** (0.443)*** (0.437)***

Familizam -0.137 -0.167 -0.092 -0.117

(0.033)*** (0.035)*** (0.042)** (0.043)***

Balkan_kronizam

-0.118 0.029

(0.098) (0.102)

Balkan_familizam

-0.107 -0.130

(0.064)* (0.071)*

_cons -28.823 -21.199 -20.907 -29.087 -21.298 -20.861

(7.570)*** (7.297)*** (7.182)*** (7.560)*** (7.247)*** (7.150)***

R2 0.1 0.2 0.2 0.1 0.2 0.3

N 141 141 141 141 141 141

401

BALKANSKA BOLEST

U Tablici 2 prikazan je model sa zavisnom varijablom prirodnog logari-tma udjela neto izvoza u BDP-u. Kao i u prethodnoj specifi kaciji, varijabla koja mjeri potražnju iz “centra” EU-a, koja prikazuje prirodni logaritam BDP-a EU 15, i ovdje je značajna u svim procijenjenim modelima, dok je varijabla koja mjeri razinu kronizma u ukupnom uzorku značajna u dva modela (drugi i peti model). U svim procijenjenim modelima statistički su značajne i varijable koje mjere razinu familizma u ukupnom uzorku i u poduzorku balkanskih zemalja, dok varijabla koja mjeri razinu kroniz-ma u balkanskim zemljama (varijabla Balkan_kronizam) nije statistički značajna. Navedeno upućuje na to da varijable koje mjere razinu fami-lizma u ukupnom uzorku i u poduzorku balkanskih zemalja statistički značajno utječu na udio neto izvoza u BDP-u, te da jednom kad su one uključene u model i razina kronizma u ukupnom uzorku postaje značaj-na. U petom modelu statistički značajnu vezu sa zavisnom varijablom imaju razina kronizma u ukupnom uzorku i potražnja iz “centra” EU-a (prirodni logaritam BDP-a EU 15). Pritom obje varijable pokazuju pozi-tivnu korelaciju sa zavisnom varijablom – prirodnim logaritmom udjela neto izvoza u BDP-u – što je sukladno teorijskim očekivanjima.

Zanimljivi su rezultati koji promatraju utjecaj familizma na ukupnom uzorku i familizma u slučaju balkanskih zemalja. Naime, u oba je slučaja predznak negativan, pa je povećanje vrijednosti varijable Balkan_fami-

lizam za jednu jedinicu, što označava de facto povećanje meritokracije unutar poduzeća, povezano sa smanjenjem vrijednosti zavisne varija-ble – prirodni logaritam udjela neto izvoza u BDP-u – za 13 posto. Na razini ukupnog uzorka to smanjenje iznosi 11,7 posto. Drugim riječima, istraživanje pokazuje da je povezanost između uvođenja meritokratskih mehanizama unutar poduzeća i povećanja neto izvoza u BDP-u u pro-matranim balkanskim zemljama negativna. Ti su rezultati donekle zbu-njujući i svakako pozivaju na dodatna istraživanja jer bismo ispred tih varijabli, u skladu s primijenjenom teorijskom perspektivom, očekivali pozitivne predznake. Potencijalno objašnjenje moglo bi se kretati oko “ovisnosti o prijeđenom putu” balkanskih zemalja, koje su odreda intro-vertirane, sa zanemarivim udjelima izvoza roba, i koje su i poslovanje na izvoznim tržištima vezale uz one zemlje u kojima je obrazac poslovanja jednak onome na “domaćem terenu” (paradigmatski je slučaj, primjeri-ce, poslovanje Agrokora u susjednim zemljama, poput BiH i Srbije). Tako

VELIBOR MAČKIĆ

402

promatrana, potencijalna štetnost imenovanja profesionalnog menad-žmenta za ovdašnje kompanije mogla bi se objasniti, primjerice, time što sama profesionalnost ne jamči posjedovanje dobrih veza na “pravim mjestima”, pa bismo dobivene rezultate preliminarno mogli tumačiti u tom smjeru.

Zaključak

Normativna političko-ekonomska analiza, koja za cilj postavlja evalua-ciju alokativne efi kasnosti političko-ekonomskog ekvilibrija, u slučaju Republike Hrvatske i njezinog iskustva s tržišnom ekonomijom u po-sljednjih dvadeset osam godina, upućuje na to da je riječ o neefi kasno postignutoj ravnoteži. Hrvatski model ekonomskog rasta na periferiji od dvijetisućitih ovisan je o ekonomskim kretanjima u centru, koji do-stupnošću fi nancijskih sredstava, odnosno mogućnošću jeftinog zadu-živanja u inozemstvu održava ortački model kapitalizma i vezu između političke i poslovne elite. U trenutku kada je 2008. godine prestao dotok kapitala iz centra EU-a, nakon izbijanja tzv. Velike recesije i prelijevanja efekata na Hrvatsku, model se slomio i proizveo recesijski maraton u trajanju od punih šest godina.

Nakon dvadeset osam godina neovisnosti, možemo ugrubo utvrdi-ti tri stilizirane činjenice o hrvatskoj transformaciji. Prvo, Hrvatska je tranzicijski gubitnik. Usporedba sa zemljama koje u razdoblju od počet-ka 1990. godine do danas ulaze u proces pristupanja EU-u je porazna. Ako Hrvatsku usporedimo sa zemljama koje su u ovom trenutku članice EU-a, od zemlje za koju se očekivalo da će biti među najbogatijim post-socijalističkim državama koje ulaze u proces transformacije, Hrvatska se prometnula u treću najsiromašniju (usp. Bolt et al. 2018). Drugo, Hrvatska je slab reformator. I treće, Hrvatska je slaba država. Ona je doduše “velika” kada se promatra njezin udio i utjecaj u ekonomiji, ali je slaba jer je obilježavaju sve patologije ortačkog modela kapitalizma, kao što su zarobljavanje regulatora, rentijerstvo, korupcija i nekvalitet-no upravljanje. Upravo model političke ekonomije koji je zasnovan u Hrvatskoj i posljedični polit-ekonomski problemi koji iz njega slijede, kao što su niska kvaliteta demokracije i slabe institucije, postavljaju ograničenja ekonomskom rastu koja “poništavaju” učinke makroeko-

403

BALKANSKA BOLEST

nomskih politika koje bi se, primjerice, mogle pozitivno odraziti na do-maće razine štednje ili na povećanje investicija.

Pogled unatrag s fokusom na ekonomsku i političku transforma-ciju Hrvatske otkriva još nešto. Kao prvo, ekonomska transformacija ima oblik slova W. Početak ciklusa veže se uz 1990. godinu i prve više-stranačke izbore, koji ujedno označavaju i početak formiranja modela ortačkog kapitalizma u Hrvatskoj, koji je dno dotaknuo krizom 1999. godine. Nakon toga, od 2000. godine pokreće se novi razvojni ciklus, u kojem ne dolazi do napuštanja, već upravo do konsolidacije ortačkog kapitalizma i paternalističkog modela ekonomije, a koji završava preli-jevanjem efekata tzv. Velike recesije krajem 2008. godine na Hrvatsku. Razdoblje od 2009. do 2015. godine predstavlja novi pad ekonomske aktivnosti tijekom kojeg dolazi do okretanja dijela poduzeća od poslo-vanja s državom prema izvoznim tržištima uslijed oskudnosti fi nancij-skih sredstava kojima država raspolaže te zbog otvaranja novih tržišta ulaskom Hrvatske u EU 2013. godine. Trenutnu, posljednju fazu, od 2015. godine naovamo, obilježava oporavak ekonomskih aktivnosti, ali i vjerojatni povratak na isti model rasta temeljen na domaćoj potražnji i priljevu stranog kapitala uslijed ekspanzivne fi skalne politike i djelo-vanja političko-proračunskog ciklusa. Drugo, politička transformacija ima oblik izduženog slova S u kojem su donji i gornji dio slova jasnije izraženi. Ključne točke predstavljaju 1990. godina, kada Hrvatska ulazi u skupinu “djelomično slobodnih” zemalja sukladno klasifi kaciji Freedom Housea, i 2000. godina, kada ulazi u skupinu zemalja između “defek-tne” i “usidrene” demokracije (Merkel 2011), u kojoj se nalazi još uvijek. Ključna je vijuga u slovu S 2000. godina, kada Hrvatska naglo prelazi u viši razred na ljestvicama koje mjere razinu demokratičnosti u društvu, ali nakon toga ne bilježimo daljnji porast u posljednjih gotovo dvadeset godina, što predstavlja dugu gornju crtu slova S. Dakle, Hrvatska je u suštini WS – weak state, slaba država.

Budući da je u tom razdoblju istodobno provodila tri međusobno isprepletena procesa transformacije – državni, politički i ekonomski – Hrvatska je iskusila “uzajamno opstrukcijske učinke” (Offe 1991 prema Merkel 2011: 307) tih triju procesa. Tri od četiri skupine koje bitno utječu na postizanje političko-ekonomske ravnoteže (središnja skupina, koju čine političari, organizirane interesne skupine poput poslovnih elita i

VELIBOR MAČKIĆ

404

neorganizirane, ali responzivne interesne skupine poput ratnih vetera-na) u tom su procesu redom onemogućile evoluciju u “usidrenu” demo-kraciju, stvorile su model ortačkog kapitalizma, zarobile regulatora te povećale opseg opće države istodobno smanjujući njezinu efi kasnost. Posljedice svega toga ogledaju se i u dugotrajnosti posljednje krize, ali, vrlo vjerojatno, i u negativnom odgovoru na pitanje: ima li hrvatski model kapitalizma moć da se samostalno ekonomski transformira? Pod opisanim uvjetima, on ne može pronaći izlaz iz političko-ekonomske ravnoteže obilježene dugoročno niskim stopama rasta koje prate niske stope zaposlenosti, nerestrukturirana mikroekonomska struktura i vi-šestruki defi citi. Političko-ekonomski model podbacio je na obje razine jer i nakon dvadeset osam godina nije osigurao dugoročno održive sto-pe rasta i funkcionalnu demokraciju. Rezultati provedenog empirijskog istraživanja potvrđuju da je poduzetnički sektor suboptimalno doprinio rastu BDP-a, čime se potvrđuje kako je određivanje optimalnih potica-ja i institucija ključno u postizanju dugoročno održivih i visokih stopa ekonomskog rasta. Parafrazirajući Douglasa Northa (2003), na primjeru Hrvatske može se reći da ćemo, ako institucionalna struktura potiče nastanak rentijera, onda imati i naciju rentijera.

Zaključno je moguće izdvojiti neke zajedničke, balkanske i neke specifi čne osobine hrvatskog ekonomskog modela. Zajednička točka empirijski je potvrđeno postojanje tzv. balkanske bolesti. Budući da di-namička političko-ekonomska analiza vrednuje način na koji politički odnosi moći utječu na formiranje i provođenje ekonomske politike, koja povratnim mehanizmom djelovanja u sljedećem razdoblju utječe na po-litiku, važno je navesti dva izvora promjena moći: egzogene promjene (npr. politike uvjetovanja uslijed europskih integracija) i endogene učin-ke. Hrvatska je od 2000. godine pod djelovanjem egzogenih promjena, koje se temelje na optimističnom očekivanju da će sama promjena re-gulative pozitivno utjecati na poslovno i ukupno društveno okruženje, ali te su promjene, suprotno teorijskim očekivanjima, rezultirale konso-lidacijom modela ortačkog kapitalizma. Upravo je to specifi čna osobina hrvatskog ekonomskog modela u odnosu na druge tranzicijske zemlje. S druge strane, endogene su promjene u strukturi moći zaustavile same političke elite uvezane s interesnim skupinama kojima odgovara status

quo. Iz toga slijedi sljedeći paradoksalni zaključak: u Hrvatskoj je glavni motor političko-ekonomskih reformi, koji je jedini u stanju narušiti sta-

tus quo, upravo ekonomska kriza.

405

BALKANSKA BOLEST

Literatura

Acemoğlu, Daron i James A. Robinson. 2013. Why Nations Fail. The Origins of Power, Prosperity and Poverty. London: Profi le Books.

Alesina, Alberto i Nicola Fuchs-Schündeln. 2005. “Good bye Lenin (or not?). The Effect of Communism on People’s Preferences”. NBER Working Paper 11700: 1–44.

Atkinson, Michael M. i William D. Coleman. 1989. “Strong States and Weak States. Sectoral Policy Networks in Advanced Capitalist Economies”. Bri-tish Journal of Political Science 19/1: 47–67.

Baumol, William J. 1990. “Entrepreneurship. Productive, Unproductive and Destructive”. Journal of Political Economy 98/5: 893–921.

Bićanić, Ivo i Vojmir Franičević. 2000. “Dismantling Crony Capitalism. The Croatian Case”. CERGE-EI Research Seminar Series. Prague. Dostupno na: www.cerge-ei.cz.

Bićanić, Ivo i Vojmir Franičević. 2003. “Understanding Reform. The Case of Croatia”. The WIIW Balkan Observatory Working Papers 2003: 1–46.

Bohle, Dorothee i Béla Greskovits. 2007. “Neoliberalism, Embedded Neolibe-ralism and Neocorporatism. Towards Transnational Capitalism in Cen-tral-Eastern Europe”. West European Politics 30/3: 443–466.

Bohle, Dorothee i Béla Greskovits. 2012. Capitalist Diversity on Europe’s Pe-riphery. Ithaca: Cornell University Press.

Bolt, Jutta, Robert Inklaar, Herman de Jong i Jan Luiten van Zanden. 2018. “Rebasing ‘Maddison’. New Income Comparisons and the Shape of Long-run Economic Development”. Maddison Project Working paper 10, Maddison Project Database – 2018. Dostupno na: https://www.rug.nl/ggdc/historicaldevelopment/maddison/research.

Cvijanović, Vladimir i Denis Redžepagić. 2011. “From Political Capitalism to Clientelistic Capitalism? The Case of Croatia”. Zbornik radova Ekonom-skog fakulteta u Rijeci 29: 355–372.

Čular, Goran. 2000. “Political Development in Croatia 1990–2000. Fast Tran-sition Postponed Consolidation”. Politička misao 37/5: 30–46.

David, Paul. 2007. “Path Dependence, its Critics, and the Quest for ‘Historical Economics’”. U The Evolution of Economic Institutions. Geoffrey M. Hodg-son, ur. Cheltenham: Edward Elgar Publishing, 120–145.

Dolenec, Danijela. 2017. “Vojnička država? Veterani i socijalna država u Hrvat-skoj”. Anali Hrvatskog politološkog društva 14/1: 55–76.

Dragičević, Mirjana. 2012. Konkurentnost. Projekt za Hrvatsku. Zagreb: Škol-ska knjiga.

Dragičević, Mirjana, Paula Letunić i Velibor Mačkić. 2011. “The Role of the Governance in Competitiveness Growth”. U The Proceedings from 9th In-ternational Conference Challenges of Europe. Growth and Competitivene-ss. Zlatan Reić i Vladimir Šimić, ur. Split: Ekonomski fakultet, 293–311.

VELIBOR MAČKIĆ

406

Drazen, Allan. 2000. Political Economy in Macroeconomics. Princeton: Prin-ceton University Press.

Družić, Gordan. 2004. Hrvatska obratnica. Stanje i perspektive hrvatskog gos-podarstva. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Državni zavod za statistiku. 2014. Statistički ljetopis Republike Hrvatske. Do-stupno na: https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2014/sljh2014.pdf.

Grdešić, Marko. 2006. “Tranzicija, sindikati i političke elite u Sloveniji i Hr-vatskoj”. Politička misao 43/4: 121–141.

Horvat, Branko. 1985. Jugoslavensko društvo u krizi. Kritički ogledi i prijedlozi reformi. Zagreb: Globus.

Huysseune, Michel. 2019. “Theory Travelling through Time and Space. The Reception of the Concept of Amoral Familism”. International Journal of Po-litics, Culture, and Society. https://doi.org/10.1007/s10767-019-09335-6.

Klepo, Marina, Ivo Bićanić i Željko Ivanković. 2017. Slučaj Agrokor. Kriza naj-veće hrvatske kompanije. Zagreb: Friedrich Ebert Stiftung.

Kotler, Philip, Kevina Lane Keller i Maja Martinović. 2014. Upravljanje marke-tingom. Zagreb: MATE d.o.o.

Lalić, Dražen. 2012. “Do love od uvjerenja. 20 godina izbornih kampanja u Hrvatskoj”. U Izbori u Hrvatskoj i iskustva iz regije, prva dva desetljeća. Boško Picula, ur. Zagreb: GONG, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 26–42.

Lehmbruch, Gerhard. 2001. “Corporatism”. U International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. Neil J. Smelser i Paul B. Baltes, ur. Oxford: Pergamon, 2812–2816.

Mačkić, Velibor. 2014. “Political Budget Cycles at the Municipal Level in Cro-atia”. Financial Theory and Practice 38/1: 1–35.

Mačkić, Velibor. 2015. Utjecaj političara i birača na nastanak političko-prora-čunskog ciklusa. Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (dok-torska disertacija).

Merkel, Wolfgang. 2011. Transformacija političkih sustava. Uvod u teoriju i empirijsko istraživanje transformacije. Zagreb: Fakultet političkih znano-sti Sveučilišta u Zagrebu.

Mukand, Sharun i Dani Rodrik. 2017. “The Political Economy of Liberal De-mocracy”. NBER Working Paper 21540: 1–40.

North, Douglas. 2003. Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost. Zagreb: Masmedia.

Pellegrino, Bruno i Luigi Zingales. 2014. “Diagnosing the Italian Disease”. Chi-cago Booth Working Paper. Dostupno na: https://faculty.chicagobooth.edu/luigi.zingales/papers/research/Diagnosing.pdf.

Persson, Torsten i Guido Tabellini. 2000. Political Economics. London: The MIT Press.

Račić, Domagoj. 2017. “Od socijalističke prema rentijerskoj korporaciji. Vla-sništvo i upravljanje poduzećima u devedesetima”. Ekonomski pregled 68/2: 117–143.

Rausser, Gordon, Johan Swinnen i Pinhas Zusman. 2011. Political Power and Economic Policy. Theory, Analysis and Empirical Applications. Cambridge: Cambridge University Press.

407

BALKANSKA BOLEST

Schumpeter, Joseph A. 1934. The Theory of Economic Development. Cambrid-ge: Harvard University Press.

Shi, Min i Jakob Svensson. 2003. “Political Budget Cycles. A Review of Recent Developments”. Nordic Journal of Political Economy 29: 67–76.

Zakošek, Nenad. 2002. Politički sustav Hrvatske. Zagreb: Fakultet političkih znanosti.

Dodatak

* p<0.1; ** p<0.05; *** p<0.01Tablica 3: Model s BDP per capita i uključenim vremenskim i prostornim fi ksnim efektimaIzvor: izračun autora (u zagradama su navedene standardne devijacije)

BDPpc_0 BDPpc_1 BDPpc_2 BDPpc_3 BDPpc_4 BDPpc_5

Kronizam 0.067 0.035 0.029 -0.005

(0.020)*** (0.022) (0.025) (0.027)

lnBDP_EU15

2.900 3.067 3.055 2.895 3.072 3.056

(0.245)*** (0.245)*** (0.244)*** (0.240)*** (0.244)*** (0.238)***

Familizam 0.075 0.059 0.058 0.058

(0.018)*** (0.021)*** (0.021)*** (0.023)**

Balkan_kronizam

0.103 0.102

(0.041)** (0.045)**

Balkan_familizam

0.042 0.007

(0.028) (0.030)

_cons -38.360 -41.211 -41.051 -38.296 -41.292 -41.084

(3.995)*** (4.011)*** (3.988)*** (3.909)*** (3.989)*** (3.902)***

R2 0.7 0.7 0.7 0.7 0.7 0.7

Time effects

+ + + + + +

Individual effects

+ + + + + +

N 140 140 140 140 140 140

VELIBOR MAČKIĆ

408

U Tablici 3 procijenjeno je šest dodatnih modela kojima se mjeri utjecaj kronizma i familizma na prirodni logaritam BDP-a per capita proma-tranih dvanaest zemalja u uzorku. Za razliku od Tablice 1, u ove mo-dele uključeni su prostorni i vremenski efekti, te ovi modeli služe kao procjena robusnosti modela prikazanih u Tablici 1. Rezultati ponovno potvrđuju kako su prirodni logaritam BDP-a EU 15 i razina kronizma u balkanskim zemljama (varijabla Balkan_kronizam) statistički značajno i s pozitivnim predznakom povezani s prirodnim logaritmom BDP-a per capita. Procijenjeni koefi cijenti su značajni u svim modelima. Varijabla koja mjeri razinu kronizma u ukupnom uzorku značajna je sad samo u nultom modelu (razlika u odnosu na Tablicu 1), dok varijabla koja mjeri razinu familizma u poduzorku balkanskih zemalja nije statistički zna-čajna ni u jednom modelu. Jedina bitna razlika u odnosu na Tablicu 1 vezana je uz varijablu koja mjeri razinu familizma u ukupnom uzorku. U svim procijenjenim modelima, ona je sad statistički značajna i ima pozitivan, iako najmanji utjecaj na prirodni logaritam BDP-a per capita. Odnosno, povećanje vrijednosti varijable Familizam za jednu jedini-cu u modelu BDPpc_5, što označava de facto povećanje meritokracije unutar poduzeća, povezano je s rastom prirodnog logaritma BDP-a per capita za 5,8 posto. Time i ovi rezultati još jednom potvrđuju kako je na Balkanu ustrojen ortački kapitalizam i kako je poduzetnička aktivnost u tim zemljama neproduktivna.

Tablica 4 prikazuje šest dodatnih modela s uključenim prostornim i vremenskim efektima koji mjere utjecaj kronizma i familizma na udio neto izvoza u BDP-u promatranih dvanaest zemalja u uzorku. Rezultati i u ovoj specifi kaciji potvrđuju kako je varijabla koja mjeri potražnju iz “centra” EU-a (prirodni logaritam BDP-a EU 15) statistički značajna i pozitivno korelirana s vrijednošću zavisne varijable u svim procijenje-nim modelima. S druge strane, varijabla koja mjeri razinu kronizma u ukupnom uzorku više nije značajna ni u jednom procijenjenom modelu, jednako kao i varijabla koja mjeri razinu kronizma u balkanskim zemlja-ma (varijabla Balkan_kronizam). Kao i u slučaju kronizma u ukupnom uzorku, dodatna razlika u ovim modelima u usporedbi s modelima pri-kazanim u Tablici 4 odnosi se i na varijablu koja mjeri razinu familizma u ukupnom uzorku. U specifi kacijama s vremenskim i prostornim efekti-ma varijabla Familizam je statistički značajna i to s pozitivnim efektom,

409

BALKANSKA BOLEST

što upućuje na to kako je povećanje meritokracije unutar poduzeća, u

svim zemljama u uzorku, povezano s povećanjem vrijednosti zavisne

varijable za 9 posto u modelu NX_5. Ti su rezultati suprotni onima pri-

kazanim u Tablici 2, ali jednom kad pogledamo rezultate koji se odnose

na balkanske zemlje, odnosno varijablu Balkan_familizam, vidimo da

se u slučaju našeg poduzorka, koji nam je od interesa, ništa nije pro-

mijenilo. Naime, povećanje vrijednosti varijable Balkan_familizam za

jednu jedinicu povezano je sa smanjenjem vrijednosti zavisne varijable

za 15,8 posto u modelu NX_5, čime se zaključci za balkanske zemlje ne

mijenjaju.

* p<0.1; ** p<0.05; *** p<0.01

Tablica 4: Model s neto izvozom i uključenim vremenskim i prostornim fi ksnim efektima

Izvor: izračun autora (u zagradama su navedene standardne devijacije)

NX_0 NX_1 NX_2 NX_3 NX_4 NX_5

Kronizam 0.031 0.015 0.023 -0.019

(0.033) (0.039) (0.043) (0.047)

lnBDP_EU15 2.603 2.682 2.675 2.598 2.684 2.646

(0.408)*** (0.417)*** (0.418)*** (0.410)*** (0.408)*** (0.407)***

Familizam 0.036 0.029 0.085 0.090

(0.031) (0.036) (0.036)** (0.040)**

Balkan_kronizam

0.021 0.125

(0.072) (0.077)

Balkan_familizam

-0.117 -0.158

(0.047)** (0.053)***

_cons -42.713 -44.069 -43.965 -42.636 -44.115 -43.543

(6.662)*** (6.816)*** (6.847)*** (6.693)*** (6.672)*** (6.651)***

R2 0.6 0.6 0.6 0.6 0.6 0.6

Time effects + + + + + +

Individual effects

+ + + + + +

N 141 141 141 141 141 141