Barbara Cleverly

Tigar iz palačeThe palace tiger

4. slučaj Joea Sandilandsa

Za Stephena i Rebeccu

PRVO POGLAVLJE

Sjeverna Indija, 1922.

Putlina majka se s rukama na bokovima bolno ispravi, zadovoljna što nakon dva sata može prekinuti ritmičke pokrete ruke i ramena, zadovoljna što može zastati i prebrojati svežnjeve trave koja je do maločas padala pod naletima njezinoga srpa. Težina djeteta u trbuhu počela ju je pritezati iz ravnoteže i usporavati ju u poslu. To je bilo očigledno, ali raniji početak posla, dok je zob još bila mokra, lijepo se isplatio pa je bila zadovoljna zbog toga. Zvonkim i rutinskim povikom zazva kćer koja je radila nekoliko metara dalje, na strmini koja vodi do šume iza sela. Ova joj se odazove. Sretne što će zajedno provesti pauzu od posla, majka i kćer se nasmiješiše jedna drugoj s nježnošću bez riječi.

Majka zadovoljno pogleda osmogodišnjakinju. Dan ranije bio je njezinoj kćeri najvažniji u životu. Cijelo ju je selo razmazilo sudjelujući u njezinoj proslavi, dok su je do sita hranili purijem, punomasnim mlijekom i slatkišima. Bio joj je to dan vjenčanja. Putlina majka bila je ponosna što vidi svoju lijepu djevojčicu, najstariju kćer, po prvi put odjevenu u odoru udate žene. Nije to više bilo dijete u jednostavnoj pamučnoj haljinici. Sada je na sebi imala uski plavi steznik, kratku suknju i chadar kakvoga nose žene njihovoga plemena.

Majka se prisjeti dviju sitnih desnih ručica kako stišću jedna drugu dok su mlada i mladoženja izgovarali bračne zavjete. Bila je zadovoljna vidjevši da je dječak iz susjednoga sela bio jednako snažan i naočit kao i njihova kćer.

I mladoženjina je majka, njezina daljnja rođakinja, stekla njezino odobravanje, što joj je bilo veoma važno. Za nekoliko je godina Putli imala otići iz doma svoje obitelji i pridružiti se svojemu suprugu kao žena, i time postati dijelom njegove obitelji. Tako je to bilo sa ženskom djecom. Putlina je majka to znala i odavno prihvatila tu činjenicu, ali bit će tada tužna. Imala je ona još i dva divna sina koji su rođeni nakon Putli, i bila je na njih ponosna, ali najstarije joj je dijete potajno bilo najveća radost. Imala je muža koji ju voli i koji joj je bez pitanja dopustio da odgoji Putli, iako nisu sve majke imale takvu sreću po pitanju prvorođene djece. Za nagradu za svoju brigu i pažnju, dijete je stalno bilo dobrog raspoloženja i puno snage. Nedostajat će joj njezin pospani osmijeh kada se bez pogovora ustaje rano ujutro kako bi pomogla kod pripreme jela i pranja lonaca. Nedostajat će joj njihova priča kada zajedno vraćaju krave s ispaše ili kada žanju žito. Svjetlo njezina života uskoro će sjati na ognjištu neke druge žene.

Putli zausti kako bi nešto doviknula majci, ali majka te riječi nikada nije čula. U dubokoj i pritajenoj tišini zlatno-crna figura odvoji se od trave iza Putli i poskoči na nju. Čelična šapa propara zrak i prelomi nježni vrat samo jednim udarcem. Tamna glavica, još umotana u chadar, klonu na tlo, a tigar se okrenu, zgrabivši raljama tijelo, i pojuri kroz visoku travu, prema šumi iznad njih. Bijes, mučnina i mržnja dali su njezinoj krhkoj ruci novu snagu i ona zamahnu srpom koji poletje svjetlucavom putanjom prema divljemu licu. Milošću duhova džungle, oštrica u letu zabi se tigru ravno u oko, oslijepivši ga napola. Njegov urlik pretvori se u skoro ljudski jauk boli. Ispustivši plijen, zvijer otrese veliku glavu, oslobodivši se srpa, okrenu se i u trenu

ponovno pretvori u sjenu u visokoj travi. Putlino slomljeno tijelo ostade ležati pred majčinim nogama.

DRUGO POGLAVLJE

Simla, Svibanj, 1922.

Ležerno šećući niz bazar, Joe Sandilands je usmjeravao svojega preznojenog unajmljenog konja kroz sve gušću gužvu kako bi se vratio do konjušnice u Chummeryju, uživajući kao i uvijek u zvucima ranoga jutra u gradu koji se tek budi. Grad Simla, ljetno upravno središte Britanske Indije, budio se rano i žustrim korakom išao za svojim poslom. Uniformiram muškarci hodali su između vojnih zgrada pokraj bazara, kuriri u crvenim kaputima, s kutijama punim pošiljki na bokovima, hitali su od zgrade pošte do ureda državne uprave, svojom energijom održavajući protok podataka iz ove neugledne ulice u svijet. Joe odmahnu glavom, napola zadivljeno, napola u nevjerici. Ekscentrični gradić ugnijezdio se u podnožju Himalaja, na pola puta između sprženih indijskih zaravni i zaleđenih vrhunaca Tibeta, a izgledao je više-manje kao Godalming izvađen iz konteksta. A ipak, u periodu između ožujka i studenog, silnim Britanskim Imperijem upravljalo se upravo odavde, a to znači skoro polovicom cijeloga svijeta, pomisli Joe, prizivajući u sjećanje područja ružičasto obojenih teritorija koje je kao dijete proučavao na zemljovidu.

Prve dojilje s dječjim kolicima već su se međusobno pozdravljale dalje niz ulicu, a njihovi glasovi bili su zvonka pratnja udaljenom zvuku marširanja nogu. Dok je vijugao kroz masu ljudi u pokretu, Joe osjeti ubod puritanskoga grizodušja jer je na dopustu dok čitav njegov mali svijet radi punom parom.

Ipak, ne baš cijeli njegov mali svijet! Utješi se mišlju da njegov privremeni nerad nije bio ništa u usporedbi s dokonošću koju će vidjeti u kući u koju se zaputio posjetiti. Četiri žitelja Chummeryja u taj su sat skoro sigurno još uvijek bili u postelji, odmarajući se od kojekakvih užitaka prethodne noći, ili se u najboljem slučaju još uvijek rastežu, netom ustavši. Uz malo sreće uspjet će mu da se kradomice vrati u Rezidenciju i ostane neprimjećen. Ali tada se prisjeti da mu je brzojav još uvijek u džepu. Sir George Jardine, njegov domaćin i trenutni guverner Bengalija, zatražio je od njega da ga isporuči Edgaru Troopu. Edgar, voditelj sumnjivoga društva stacioniranoga u nekoć raskošnoj kući na Mount Pleasantu, taj je svoj položaj u grupi stekao jer je bio najstariji, najpoduzetniji, i najbeskrupulozniji među njima. Iz nekog neobjašnjivog razloga, bio je blizak sa Sir Georgeom. S Joeom pak nije bio ni blizak, niti je ovaj imao povjerenja u njega. Iako su se svojedobno našli rame uz rame u vrlo teškoj situaciji, u divljini, uz ono instinktivno razumijevanje i povjerenje koje se stvara između dvojice vojnika koji se bore za isti cilj, Joe je kapetana Troopa smatrao enigmatičnim, a njegov način života odbojnim. A kada se zapitao zašto se i nakon pristojnih pet minuta još uvijek zadržava u njegovoj blizini, morao je sebi priznati da Edgarov veseli cinizam i volja za životom imaju ipak nekakvoga šarma.

- Vratit ćete konja u Chummery? Onda dobro, kad stignete onamo, molim vas da

ovo predate Edgaru osobno - rekao mu je tada Sir George. - I nemojte ovo ostavljati nikom drugom u onoj beznadnoj ustanovi! A zašto vam to kažem? Ne idem često u Chummery, ali posljednji put kad sam to napravio, na kaminu su im stajala dva brzojava. Jedan je bio godinu dana star, a drugi - dovraga! - skoro pune dvije godine. I jedan i drugi bili su neotvoreni, a jedan je bio od mene! Ovo bi moglo biti važno i ne želim da poruka zaluta.

Joeu stvarno nije bilo do ovoga. Znao je da će biti skoro nemoguće izbjeći još jedan doručak ukoliko ga uspiju zaustaviti, a to uglavnom vodi k piću, pa onda još jednom piću, i jutru provedenom u beznačajnim pričama tijekom kojih će trač prerasti u prepirku i potom, jedva primjetno, u poslijepodne provedeno u lijenom kruženju oko bilijarskoga stola. Pitao se ne bi li mogao ostaviti brzojav nekome od posluge tako da uđe kroz stražnji ulaz i potom se diskretno povuče. Odlučio je tako pokušati. Bezuspješno. Tek što je ušao u unutarnje dvorište, prozor se bučno otvori, a veseli ga glas istom pozove.

- Sandilands, mora da ste namirisali kavu! - Gostoljubivog i nasmijanog lica, Jackie Carlisle pojavi se na prozoru. - Popnite se gore i recite nam novosti! Imate uši koje čuju sve što je dobro, sigurno nam imate štogod zanimljivoga za ispričati u ovome inače dosadnome gradu.

Joe je dobro znao da je sad već uhvaćen, a Jackie nastavi: - Nekidan sam čuo da netko govori, Gdje Sandilands dođe, tu nastaju problemi. Daj, Joe, budite dosljedni vlastitoj reputaciji - uzdrmajte nam malo ovaj dosadni život.

Joe nevoljko preda uzde sluzi koji je pojurio u dvorište začuvši topot kopita na šljunku. Već je dosad otkrio da u Chummeryju konjušari znaju svoj posao, međutim kućna posluga, čiji je broj iz dana u dan varirao od dvoje do deset, kao da je radni ritam preuzela od svojih poslodavaca. Ušao je u kuću i zaputio se prema salonu za doručak. Barem je tu vladao nekakav red. Stol za četvero bio je postavljen, s hrpama kruha i voća, uz veliku zdjelu s vrućom zobenom kašom. Bio je tu i veliki vrč s kavom - i to dobrom kavom. Na to se ovdje moglo računati. Trojica od četvorice stanara već su bila za stolom, odjeveni u uobičajena zgužvana bijela odijela od lana. Jackie Carlisle potom uđe odjeven u svileni kućni haljetak i priđe kuhinjskome ormariću. Joe je s užasom promatrao kako ovaj sebi nalijeva piće i ispija ga u jednom jedinom potezu. Oči mu iskoče, a ionako ljubičasto lice dobije još tamniju nijansu. Graknu, zamuckujući, dok se borio za dah.

- Bože dragi! - reče Joe impresionirano. -Jackie, što je sad to? - nadoda, čekajući da Jackie prestane pijuckati i iskašljavati.

- Za Boga miloga, neka ga netko smiri - promrmlja Edgar.- Još me jedino ovo drži na nogama ovih dana - uspije nekako progovoriti Jackie. -

Hoćete malo?- Prvo bih morao znati što to uopće pijete - odvrati Joe pažljivo.Edgar se umiješa. - Ne uzimajte tu gadost od njega! - reče mu. - To vam je pelin.

Apsint.- Apsint? - reče Joe iznenađeno. - Mislio sam da je to ilegalno?- Tako je - reče Jackie, brišući usta i ogledajući se neodređeno oko sebe. - Mislim da

je ilegalan.- I trebao bi biti - dometnu Bertie Hearne-Robinson. - Uništit će ga prije ili kasnije.

Edgar uzme čašu i onjuši ju. - Nije to ništa - reče. - Kad sam ja bio u ruskoj vojsci, većina ostalih časnika pila je apsint kroz nos.

- Edgare, može li se to uopće tako kazati? - upita Joe.- Možda i ne može, ali se fizički svakako može izvesti! Vidio sam to mnogo puta

vlastitim očima. Izlili bi sadržaj čašice i potegnuli ga kroz nos. Jackie možda nije u dobrom stanju, ali svakako nije baš toliko loše. Zasad.

- To mu je od dosade - reče Johnny Bristow. -Jadni naš stari! Tko bi ga mogao kriviti? Ovdje se ništa ne događa. Znam kako mu je. Kad Joe ovdje provede malo više vremena, samo Bog zna u što će upasti zbog dosade.

- Ili u koga će upasti - šaljivo dometnu Bertie. - Sinoć je bilo tako očigledno da Margery Phelps pokazuje i više nego prosječno zanimanje za njega... A pukovnik Phelps je trenutno u Burmi, koliko je meni poznato. Hoćete li da vam namjestim zgodnu priliku, Joe?

- Ma dajte! - reče Johnny. - Zapovjednik može i bolje proći negoli da se bavi vojničkom ragom! Naočit mladac poput njega, s punim prsima odličja, prijateljima na visokim položajima, i svim šarmom ovoga svijeta, sigurno može birati! Da vidimo. Evo, mala Maudie Smithson je još uvijek sama, koliko ja znam. Bila bi dobra zgoda! Što vam se čini, Joe?

Razgovor se prometnuo u dobro informirano uspoređivanje čari slobodnih dama u Simli, uz podosta spekulacija o čarima onih koje nisu slobodne.

- Sve su ovo samo puste priče! - reče Edgar. - Nitko od vas ovdje nema ništa konkretno u vidu, ako ćemo iskreno. Dečki poput vas trebali bi se malo aktivirati. Kad sam ja bio vaših godina. ..

Bertie se požuri prekinuti Edgara. - Kad si ti bio naših godina, bio si ruski Car, zar ne? Poštedi nas tih priča!

Sve se to polako počelo pretvarati u blagu prepirku tipičnu za Chummery, a Joe to nije htio slušati. Pravovremeno se prisjetio brzojava. - Usput, Edgare - ovaj brzojav je za vas. Bolje rečeno, brzojav za Sir Georgea kojega on prosljeđuje vama. Možda nije ništa važno, ali rekao mi je da vam ga osobno uručim. Pružite ruku!

Doda mu brzojav. Ovdje nije bilo nimalo privatnosti. Svi su se sjatili čitati preko Edgarova ramena. Gledajući ih pitao se kako se ovaj brod koji propušta vodu, a zove se Chummery, uopće održava na površini. Znao je da Jackie Carlisle dobiva značajna sredstva od ženine obitelji samo kako bi ostao u Indiji. Znao je da Johnny Bristow nemarno, ali naizgled uspješno, kupuje i prodaje konje, i iznajmljuje konje i zaprege. Za Bertija Hearne-Robinsona se uglavnom vjerovalo da ima veze preko granice i da mu određeni kavalirski šverc nije ispod časti, i to u dogovoru s brojnim kavalirima iz Pakistana, a sve iza paravana agencije koju je vodio iz ureda na bazaru.

A tu je i Edgar. Što je s njime? Bio je iskusan lovac na krupne zvijeri, a posjetitelje u prolazu je vodio na lovačke izlete. Ugovarao je kontakte i spajao stranke, a za neke od kontakata koje je navodno ugovorio pričalo se da su krajnje sumnjive prirode. Uglavnom se znalo da je Edgar dijelom vlasnik dobrostojećeg i profinjenog bordela u donjem gradu. Možda nije nikakvo čudo što uglednim ljudima nije odgovaralo javno pokazivati da imaju neke veze s Chummeryjem, ali istovremeno je bilo jasno zašto avanturisti često traže njihovo društvo, dive se njihovome načinu života i po godišnjem povratku u Simlu uvijek se nekako nađu ovdje. Želite li odigrati partiju

pola? Johnny bi vam to učas sredio. Želite riješiti transfer dragulja? Bertie je vaš čovjek. Treba vam pozajmica dok ste na dopustu? Jackie vam može pomoći, uz povoljne uvjete. Trebate samo ispisati obveznicu.

Joe je dobro znao da će potražnja uvijek stvarati ponudu, a kada imate čitav grad pun zadovoljstva željnih muškaraca - ali i žena - dobavljači, posrednici uvijek će prosperirati. Upravo je to održavalo Chutmmery u pogonu!

- Možemo li pogledati ovaj famozni brzojav? - upita on blago. - I možemo li, molim vas lijepo, gospodo, dobiti malo prostora za to?

Svi se odjednom pokunjiše. - Naravno, stari moj, kako da ne. Za Boga miloga! Nema problema!

Ustaše od prenapučenoga stola i ostaviše Edgara i Joea nasamo.Joe je promatrao nekoć naočito široko lice nasuprot sebi, dok je Edgar proučavao

pismo. Izgledalo je kao da provodi neproporcionalnu količinu vremena na tako kratku poruku, i bilo je očito da je triput pročitao brzojav prije negoli ga je Joe nestrpljivo upitao: - Edgare, o čemu se radi?

- Ranipur - reče Edgar. - Žele da odem onamo. Događa se ponekad.To je ime Joeu zvučalo poznato. Ranipur. Poznato, ali u metežu tolikih nepovezanih

podataka o Indiji jednostavno nije znao gdje smjestiti taj naziv.- Radi se o prinčevskoj državi - reče mu Edgar, odižući uokvirenu mapu od zida i

postavljajući ju na stol među njima. - Otprilike tristo milja odavde. Evo, ovdje je Simla. A ovdje dolje je Delhi. Slijedi željezničku liniju iz Simle dolje sve do Kalke i Umballe. Tuda ste išli prošloga mjeseca. Mapa to ne pokazuje, ali ovdje postoji željeznički odvojak za privatnu liniju koja se s glavnom spaja kod Umballe. Evo, tu - reče on pokazujući ispruženim prstom. - Tuda ide uskotračna željeznica poput ove koja vozi u Simlu. Postavio ju je maharadža od Ranipura kako bi olakšao pristup svojemu posjedu. Sama državica je velika. Dobro, ne baš prevelika u usporedbi s nekim drugim kraljevskim imanjima u Indiji, poput... Hyderabada, na primjer, ali poprilično je velika. Otprilike veličine Norfolka, čini mi se. A i bogata je. Za maharadžu se govori da je deseti najbogatiji čovjek svijeta. Uzmete li u obzir tko je sve u igri za takav naslov, jasno vam je da se radi o krupnoj zvjerki. Maharadža ne mjeri vlastitu težinu u dijamantima, ali bogatstvo mu se svakako mjeri u stotinama milijuna. U mladosti je bio poprilično problematičan! Na stubama koje vode do prijestolja trebalo ga je pridržavati da se ne poklizne zbog potoka krvi petorice ili šestorice prethodnika. Nisam nikada uspio dobro shvatiti detalje, ali kažem vam - njegove rane godine u Ranipuru bi u usporedbi s Vojvotkinjom do Malfija izgledale kao nešto od Gilberta i Sullivana!

- Još mi pričajte - reče mu Joe, čitajući istovremeno brzojav kojega mu je Edgar proslijedio. Poče glasno čitati - Budite ljubazni osigurati da Troop bude na raspolaganju od utorka (15. tekućeg mjeseca) do narednoga utorka (22. tekućeg mjeseca). Navedite vrijeme dolaska u Ranipur. - Namrštio je obrve u šaljivom iznenađenju.

- Osigurati da Troop bude na raspolaganju! Pa što on misli, tko ste vi? Sir Georgeov potrčko?

- Ah, ma dobar je on, Udai Singh. Dosta smo poslovali dosad. Vjerujemo jedan drugom. Nevjerojatno, ha? Nezamislivo je da poštovani vladar nad tko zna koliko

milijuna ljudi, bliski prijatelj britanskoga Radže, inovator novih modela, i bla-bla-bla... nezamislivo je da bi se takva osoba blisko povezala s nitkovom poput mene, ali ipak je tako.

- Pa ne znam baš - dobaci Joe prepredeno. - Pretpostavljam da ste u stanju pružiti određene usluge i proizvode.

Edgar se nasmija, zavali u sjedalicu i pripali cigaru. - Kad sam tek stigao ovamo obratio mi se nekakav turist, turist koji je htio uloviti tigra. Pitao me bih li mu organizirao takvo što. Da skratim priču, bio sam mu voljan to uraditi, a taj je magarac, brigadir Montagu Wickham-Skeith, uredno upucao i upakirao svojega tigra. Ali ja sam pogriješio. U ono vrijeme nisam baš dobro poznavao zemlju, pa sam zalutao u prinčevski posjed Ranipura. Brigadira i mene zaustavili su čuvari na granici i bacili nas u najgoru tamnicu duboko ispod dvorca. Mislio sam tada da će nas vrlo vjerojatno dati slonovima da nas pregaze! Bio je to običaj koji je upravo u to vrijeme polako odumirao. Barem mislim da je odumro... U svakom slučaju, znao sam da vladar još uvijek ima vlast nad životom i smrću svojih podanika, kao i osumnjičenih krivolovaca. Ali milošću providnosti, princ je baš tada dao upriličiti veliku lovačku zabavu - s vicekraljem, ambasadorima u posjetu, i Bog zna kime još! Eto, ima nešto što mi posebno ide od ruke - u redu, ima toga dosta - ali prvenstveno mi od ruke ide organiziranje lova, a ranipurske divlje patke su svjetski poznata lovina. Brigadira i mene izveli su vani, još uvijek u lisicama, a ja sam mislio da nas vode na prepoznavanje pred nekoga od britanskih dostojanstvenika. A mora da smo izgledali poprilično neelegantno. Nismo ništa jeli dvadeset i četiri sata. Odveli su nas, onako žmirkajući na danjem svjetlu, do nekolicine ljudi koji su unaokolo stajali s puškama. Bio je tu jedan Englez sa svojim indijskim pomoćnikom. Englez je bio poprilično impresivna pojava, ali nažalost nikada ga ranije nisam bio sreo, tako da mi nije bio od koristi. Bio je visok i elegantan, izraženoga struka i vrlo finih brkova. Imao je onaj zapovjedni, nadmoćni stav kojega vi Britanci tako dobro naglašavate. Okrenuo se i pogledao nas upravo na taj način. Sračunao sam da čovjek s tolikom dozom samouvjerenosti može biti samo novoimenovani Rezident, predstavnik Velike Britanije, Claude Vyvyan. Joe, poznajete li ga?

Joe odmahnu glavom.- Eto, on svakako mene nije poznavao. Ledenim je pogledom prešao preko mene s

istim zanimanjem koje je posvetio hrpici devinoga izmeta, ali donekle se ozario vidjevši Brigadira.

- Monty! Kojega vraga...? Naš Brigadir je zaplesao od olakšanja. Dobro su se poznavali, a uskoro je uslijedilo i naše puštanje i objašnjavanje. I naravno, pogađate, Edgar Troop okrivljen je uglavnom za sve! Moja lovna ekspertiza dovedena je u pitanje. Uslijedila je serija fraza poput: Ali kako ste uopće bili u stanju napraviti nešto tako glupo? i Monty, stari moj, ubuduće se uvijek prvo meni obrati za savjeti, pa sam se odlučio uplesti. Pogledao sam u nebo s naizgled prezrivim, nezainteresiranim i lukavim izrazom lica, i dobacio primjedbu. U Ranipuru je vrhunac lova na patke bio otići do takozvanog Dugog jezera, i vjerujte mi, patke su ispadale poput vrabaca! Stvarno je impresivno kada se daju u bijeg. Potom sam rekao ne obraćajući se nikome određeno: Zašto li uopće kreću na Dugo jezero s istoka prema zapadu, i pucaju poredani uz južnu stranu, kada bi mogli krenuti sa sjevera prema jugu, a svatko bi tako

dobio priliku za dva, ili tri, ili čak četiri hica?Odgovorio mi je neki indijski pomoćnik u europskoj odjeći, koji je stajao uz

Vyvyana i slušao me. Na moje iznenađenje, obratio mi se na savršenom engleskom jeziku, bez stranoga naglaska. - Biste li, molim vas, to ponovili? Zazvučalo je kao zanimljiva ideja, iako možda malo pretjerano očigledna. Odmah sam shvatio da bi to morala biti osoba od određene važnosti, pa sam dodao: Dajte mi nešto za popiti i rado ću vam sve to ponoviti. Kao što si vjerojatno već pogodio, ta jedva zamjetna osoba bio je sam maharadža od Ranipura. Bez velike rasprave usvojio je moj izmijenjeni plan navale na Dugo jezero. Plan je, naravno, upalio, baš kao što sam mu i rekao, a Udai je ostao vrlo impresioniran. Iako smo imali i nekih povremenih trzavica, od toga trenutka nadalje u njegovim sam očima sve radio kako treba. Kad god sam u Ranipuru, stavlja mi na raspolaganje cijelu gostinjsku kuću. Iako mu je Ranipur ono što bi se nazvalo glavnom rezidencijom, postoje i druge lokacije. Kad se poželi odmaknuti od svijeta dvorskih formalnosti, premješta se u nešto udaljeniji dio svojega posjeda, gdje sam ga i osobno pratio mnogo puta.

Joe ponovno pogleda u brzojav i namršti se. - I to mu daje za pravo da vas šalje ovamo i onamo kako mu se hoće?

- Da, poruka je pomalo stroga, ha? Ali to vjerojatno nije pisao Udai. To je više Claudeov stil. Obično on šalje brzojave. Claude. Britanski Rezident kojega sam vam upravo spomenuo.

- Rezident? - upita Joe. - To je neka politička pozicija?- Da. To je uobičajeno u slučajevima prinčevskih posjeda. Svi su ti vladari potpisali

sporazume s Britanskom vladom. Podupiru britansku krunu, a mi ih zauzvrat uglavnom puštamo na miru, da vladaju kako žele. Ali za svaki slučaj onamo uvijek šaljemo povjerljivog javnog službenika, ili vojnu osobu na određenoj razini kako bismo imali nekoga tko boravi na posjedu i prati vladarevo ponašanje. To je nekakva vrsta stalnog lokalnog ambasadora.

- A koliko je djelotvoran takav sustav? - upita Joe sumnjičavo.- Despoti poput maharadže sigurno nisu presretni što im netko stalno viri preko

ramena?- Ipak je djelotvoran. Uglavnom. Tim momcima nekako uspijeva održati dobar

pravac. Neki su od njih polučili stvarno dobre uspjehe i doveli do onakvih društvenih promjena kakve netko poput vas odobrava. Mnogi su vladari tako pristali zajedno sa svojim posjedima ući u dvadeseto stoljeće, izgraditi ceste, bolnice, škole. Nekima je čak i drago prepustiti upravljanje ne- kome tko je sposobniji od njih. - Zastade. - Naravno, ima i nekih vladara koji imaju nepopravljivo srednjovjekovni način ponašanja.

- A kako se Rezident nosi s takvim srednjovjekovnim ponašanjem? - upita Joe zaintrigirano.

- Mora biti odlučan - odvrati mu Edgar zadovoljno. - Jeste li ikada čuli za maharadžu od Patiale?

- Jesam li čuo za njega? Pa vidio sam ga! - odgovori mu Joe.- U Calcutti, prošloga prosinca. Bio je na paradi za dobrodošlicu Princu od Walesa

kada je došao na otvaranje Victoria Memoriala. A kad njega vidite, to se ne zaboravlja! - Joe se prisjeti kakav je dojam maharadža ostavio na svjetinu. Šetao je

unaokolo u skerletnoj tunici, bijelim gamašama, crnim kožnim čizmama, a povrh svega je na glavi nosio turban žute boje narcisa, pričvršćen smaragdnim uresom. Bio je visok skoro dva metra, građen poput medvjeda, a raskošne je brkove zataknuo pod turban. - Impresivna pojava - dometnu Joe.

Edgar se nasmiješi. - Potpuno se slažem s vama. Ali, jeste li znali da je taj prijatelj Princa od Walesa, taj odani zagovornik Britanskoga mira, taj pripadnik svakoga polo-kluba od Hurlingtona do Isfahana, imao popriličnih problema zbog onoga što jedino mogu nazvati grozomornim srednjovjekovnim ponašanjem?

- Ne, nisam to znao - reče mu Joe. - Što je uradio? Da nije pio iz posude u kojoj se peru ruke?

- Otkrilo se - dobaci Edgar veselo - da je čovjek deflorirao djevice. I to ne poneku tu, poneku tamo, nego u kolosalnim brojevima. Jednom dnevno, nitko ne zna koliko godina za redom! A uz to je imao i stotine konkubina u haremu!

- Kakva gnjavaža! - reče Joe na to. - Ma dajte, Edgare, ne vjerujete valjda u sve te priče?

- Pa, njegovi ljudi svakako vjeruju! Zapravo se ponose junaštvom svojega vladara! - Edgar se osmjehnu i nastavi dalje u povjerljivom tonu. - U Patiali se svake godine održava svetkovina. Ljudi putuju iz daleka samo da to vide. Jedne sam godine i ja otišao, i sve sam vidio vlastitim očima, tako da znam da nije samo prazna priča! Maharadža gol paradira ulicama svojega grada, uz iznimku potkošulje optočene tisućama dijamanata. Na skandiranje masa uzvraća nečim što bih mogao nazvati prijapskim otpozdravljanjem!

- Zaboga! Zar to nije malo pretjerano?- Niste vi tip za zabavu u Patiali! - smijao mu se Edgar. - Ali sve je to malo previše i

za prosječan ukus, pa mu je netko - pretpostavlja se da je bio Rezident - u četiri oka preporučio da to više ne radi.

- Edgare, u četiri oka? Je li to dovoljno za postizanje potrebne promjene u ponašanju?

- To pak ovisi o riječima koje se upotrijebe - reče Edgar. - Ako se u svom tom mahanju prstom, lupanju po ručici, i razbacivanju prijetećim frazama, poseban naglasak stavi na uklanjanje s vlasti - nasmijao se - tada je i razgovor u četiri oka dovoljan. Ili je možda - na užas svih užasa - kraljevska Vlada priprijetila da će mu počasni plotun s devetnaest reducirati na jedanaest puta. To bi svakako imalo negativan učinak! Ali, koja god sredstva uvjeravanja koristio, Rezident je postigao cilj, a taj cilj je smirivanje britanskih dama koje su na sebi svojstven način preplavile državnu upravu u Indiji svojim naslijeđem moralnosti, religije i društvene pravde.

Joe je znao da će se Edgar vjerojatno zahuktati čim se tema razgovora preseli na suvremenu ženu. Za njega je istočna Indija bila ideal: glamurozni muški svijet trgovaca, boraca, oportunista, ljudi koji su odbacivali zapadnjačko naslijeđe, uzimali Indijke za žene i ljubavnice, govorili njihovim jezicima i izrabljivali njihovu zemlju. Prema Edgaru, taj je svijet doživio tužan kraj kada su se uvjeti putovanja morem popravili i kada su hrpe Engleskinja dobile priliku doputovati na Istok i tražiti muževe u Indiji. Požurio se odvratiti Edgara od naslućenoga mrmljanja u tome pravcu.

- Pretpostavljam da onda Rezident u Ranipuru ima nešto lakši posao? Kakav je

Vyvyan? O njemu govorite s vrlo umjerenim oduševljenjem.- Ma Calude je vrlo dobar. Čak izuzetan. Dobro se slaže s princem, zna kada valja

posegnuti za nekim drugim pristupima, neumorno radi na dobrim odnosima Ranipura i Imperija. Idealna situacija, moglo bi se reći. A umjesto da se radi o nekakvom napornom odnosu između njih dvojice, kao što bi netko mogao očekivati, Claude mu je postao prijateljem i savjetnikom. Teško je održavati ravnotežu kada si vladar. I samotno. Većina ljudi iz Udaijevoga okružja samo čeka priliku da uskoči na njegovo mjesto. Većina njegovih podanika samo vreba priliku da od njega nekako izvuče sredstva. Claude mu pomaže da održi ravnotežu i autoritet.

- A kakvu ulogu Edgar Troop ima u svomu ovome? Koji od svojih brojnih talenata stavljate vladaru na raspolaganje?

Edgar je izgledao zadovoljno. - Pretpostavljam da sam mu na neki poseban način nešto poput sigurnosnog ventila. Udai uživa u piću, lovu, igranju pola, skupim putovanjima u Europu, ženskome društvu, povremenim brakovima. Zapravo u savršenome životu jednog Rajputa, kakav već jest. Potpuno suosjećam s njime! Ne bih ni volio da doznate što sam sve svojedobno radio za njega. Ne bih vam volio ni spominjati neke stvari koje je on uradio za mene. Ali to ti je vjerojatno pravi povod ovome brzojavu. Najvjerojatnije se dosađuje i želi da mu pomognem da se zabavi.

- A kakva mu je rezidencija u Ranipuru?- Zamislite Buckinghamsku palaču i pomnoži to s deset. Ima možda tisuću soba.

Starinski stil. Prekrasno. Neki su dijelovi poprilično trošni, a neki savršeno očuvani. U nekim dijelovima žive šišmiši i rode, vjerojatno i zmije. Staru Palaču održavaju za formalna događanja, a u njoj žive mnogi od članova njegove obitelji, kao i sve žene. Udai pak ima dovoljno mudrosti da tu ne živi - nego u Novoj Palači. Tu ima sav suvremeni luksuz! A dao je izgraditi i nekoliko bungalova za goste. Obično ostavi jednoga od njih za mene.

Posluga se polako počela motati oko neurednoga stola s ostacima doručka.- Možda je najbolje da primimo na znanje ponašanje posluge - reče mu Edgar,

istovremeno izdavajući upute, i povede Joea na prekrcanu terasu. Neodređeno mahnu rukom prema nabujalom ukrasnom bilju u dvorištu. - Moram nešto poduzeti u vezi toga - reče odsutno. - Problem je što te stvari izrastu četiri puta veće negoli to očekuješ, ili pak uvenu, a kako vidite, ovdje imamo mnogo primjera i jednoga i drugoga. Sjednite. Jeste li sada za pivo?

Bila je to rutina u Chummeryju, ravno s kave preći na pjenušavu kriglu ledenoga piva, a sluga je već stajao u blizini s pladnjem natočenih čaša. Edgar ispije polovicu čaše, obriše brkove i zamišljeno pogleda u Joea. Nagnu se prema njemu. - Joe, vidim da vam je već pomalo dosta Simle. Teško je tu biti na prisilnom dopustu. Zašto ne zatražite da vam Sir George potpiše otpusnicu za izlazak? Onda biste mogli sa mnom u Ranipur.

TREĆE POGLAVLJE

Kada je vozač rikše iskrcao Joea kod Guvernerove rezidencije, sluga se ondje već smješkao u znak dobrodošlice.

- Sahibe, Sir George je u puškarnici. Pitao je biste li mu se mogli ondje nakratko pridružiti prije užine.

- Da. Svakako. Idem ravno onamo. Hvala vam, Karime.U Simli se ništa nije događalo a da Sir George Jardine za to ne dozna, često iz

jednostavnog razloga što je on osobno potaknuo dotično zbivanje. Joe je pretpostavljao da će ga sada, uz prividnu nezainteresiranost, podrobno ispitivati o sadržaju brzojava za Edgara i njegovim putnim planovima. Joe uopće nije sumnjao da Sir George koristi Edgara kao svoje oči i uši na području Ranipura, baš kao i na nekim još mračnijim uglovima Imperija.

Gurnuo je teška vrata puškarnice i ušao, uživajući, kao i uvijek, u mirisu kože, ulja za puške i cigara iz Tiruchirappallija. Sir George je bio zabavljen jednom puškom. Svilom, postavljena kutija ležala je otvorena na središnjemu stolu. Joe je znao tu pušku. Na poklopcu od hrastovine i kože stajao je grb i cvjetni natpis »Holland & Holland. Gun and rifle manufacturers. Bruton Street, London.«

Sir George podignu pogled i dočeka ga srdačnim povikom.- Tu si, momče! Drago mi je da te oni zlikovci nisu oteli na cijelo poslijepodne.

Nemamo mnogo vremena. Podsjeti me, od kada si slobodan... Od utorka, zar ne? Tako ćemo imati četiri dana za pripremu.

Joe se svojedobno nasmijao kada je na početnoj stranici posuđene knjige otkrio da je latinska krilatica obitelji Jardine cave adsum. Rimljani nisu koristili interpunkciju, ali da su je kojim slučajem ipak koristili, trebala bi im barem dva uskličnika kako bi se prikladno izrazio taj stav i misao. Samopouzdanoj ideji stajanja u nečijem prisustvu uvijek je prethodila najava, Čuvaj me se! Joe je zaključio da je korisno zapamtiti ovo škotsko-gorštačko upozorenje kada radi sa Sir Georgeom.

- George! Kako ste samo...!- Edgar nikada ne odbija poziv u Ranipur, a ako u nečemu uživa, onda je to uplesti

još nekoga u svoje smicalice. Jednostavno te je morao pozvati da ideš s njim, a ja sam mogao pretpostaviti da nećeš odoljeti. Naravno da imaš dopuštenje. Ja ću sve srediti sa Sir Nevilom u Londonu. On zna za tvoje uspjehe u Indiji. Poslao sam mu podrobno izviješće. Spomenut si u depešama, moglo bi se reći. Zapravo, Joe... - George ponovno usmjeri pažnju na pušku i zamišljeno ju protrlja krpom za čišćenje. - Mogu ti reći da se složio da ostaneš ovdje još malo. Bit će posve zadovoljan ako se ukrcaš na brod tako da si natrag u svojemu uredu do rujna. Daj, zašto ne uzmeš neku krpu i pomogneš mi s ovim?

Joe je ostao zamišljeno razmatrati nagli preokret u karijeri. Nije mu se baš sviđao način na koji su ga ova dvojica starih drugova, tako sličnih po autokratskome stilu, prebacivala slijeva nadesno kao da je kakva figurica u šahu. Učini mu se da Sir George možda pokazuje i više negoli pristojno zanimanje za njegovo buduće putovanje.

- Želite li možda da uhitim nekoga dok sam u Ranipuru?- Istini za volju, pada mi na pamet barem desetak tipova koje bih najradije vidio iza

rešetaka. Ali, ozbiljno, Joe, tamo uistinu postoji politički problem. Problem nasljeđivanja.

Vrata se otvore, a Karim unese pladanj s viskijem, sherryjem i čašama.- Joe, jesi li za sherry? - George Joeu natoči čašu sherryja, a sebi veliki viski sa

sodom. - Situacija je vrlo neizvjesna. Rado bih imao vlastitoga čovjeka na licu mjesta, da stvari u narednome periodu malo drži na oku.

- Ali Edgar vam je tamo i može vam slati izviješća ukoliko bi došlo do problema.George oprezno gucnu viski. - Edgar je možda dio samoga problema. Veoma je

vezan za onoga staroga nevaljalca, maha- radžu. Srodne su duše, moglo bi se reći. Volio bih znati da dolje imam i nekoga tko na naše interese pazi bistro i objektivno.

Joe uze krpu koja mu se nudila i sa strahopoštovanjem preuze pušku od Sir Georgea. Nježno je prelazio rukom preko nauljenog kundaka od francuske orahovine i divio se bogato izrezbarenom čeliku. Automatski je iskušao balans puške i prislonio ju sebi uz rame, škiljeći dok je nišanio.

- Ovo nije oružje! Ovo je umjetničko djelo! - prošaputao je.- Vidjet ćeš da je i jedno i drugo - reče mu Sir George zadovoljno. - Nemoj da te

zavara ljepota. Ima popriličnu razornu moć. To ti je kraljevska dvocjevka s 23-inčnom cijevi. Jednostavno najbolja na svijetu. Theodore Roosevelt je jednu od njih ponio sa sobom u Afriku, i ostao je posve impresioniran. Odlična je za tešku i brzu lovinu. Lako se i brzo nišani, a oba hica ispali skoro istovremeno. Vrlo je učinkovita, a brzo se puni, u slučaju da prvim dvama hicima promašiš bivola u jurišu.

Joe se nasmija. - Uzimam! Pošaljite mi dvanaest komada na moju adresu u Dorchesteru!

George nataknu naočale i pomno promotri Joea. - Nosio si pušku, zar ne? I mislio sam da je tako. Joe, ponovno ju prisloni uz rame - reče mu. - Baš kako sam i mislio! Kao da je napravljena za tebe! Znaš da se svaka ova puška pravi po mjerama? Odeš u trgovinu, a oni ti izmjere više dijelova anatomije negoli to rade u Savile Rowu kada naručiš odijelo. Visina, prsa, duljina ruku. a rezultat je osobno prilagođeni dragulj od puške. Izvanredno! Ta ti puška potpuno odgovara!

- Nikada još nisam s takvom lakoćom držao neko oružje - reče mu Joe. - Ali, George, za koga je bila pravljena ova puška. Pretpostavljam da nije za vas? - Pomno je procijenio krakatu figuru Sir Georgea, koji je sada već postajao pomalo krupan. Svakako je bio barem pet centimetara viši od Joea, a ruke su mu bile dulje.

- Za mojega mlađega brata Billa. Dobio ju je na poklon od oca za svoj dvadeset i prvi rođendan, godine 1907. - Glas mu dobije neku grubu notu kada je dodao: - Poginuo je kod Ypresa.

Svidjelo bi mu se da te sada vidi kako ju ovdje odmjeravaš. Poprilično si mu nalik. Slušaj, Joe, uzmi ju. Mislim, zadrži ju. To ti je poklon od Billa. U Ranipuru će ti dobro doći, a u lovačkoj će ti klasi dati određenu prednost. Maharadža možda bude imao nešto ravno tomu (čini mi se da on koristi Purdeya), ali nitko drugi sigurno neće.

Joe nije mogao pronaći riječi kojima bi promucao zahvalu. Znao je da nema smisla pokušavati pristojno odbiti poklon; George Jardine uvijek je govorio ono što misli, i uvijek bi bilo po njegovu.

- Odlazim, dakle, u Ranipur dobro opremljen za pucanje, ali ne znam samo što ili koga imate u vidu, George?

- Što se tiče puške, u vidu imam tigra. Izviješća javljaju o ranjenom tigru koji je postao ljudožder i sije strah po selima na sjeveru kraljevskoga posjeda. A kad si već tu, želio bih da sobom poneseš i ovaj pištolj na polici. Barem je moderniji od one starudije koju su ti dali u Scotland Yardu.

Joe uzme pištolj kojega mu je George pokazao. - Ovakvoga još nisam vidio - dobaci on impresionirano. Oružje je bilo maleno i djelovalo je učinkovito, svedeno na osnovne sastavne dijelove. Za razliku od puške, na pištolju nije bilo ugraviranih vitica, niti bilo kakvog ukrasa koji bi resili elegantno jednostavnu cijev od tri i pol inča, pod kojom se skladno uklapalo ležište za metke.

- Ne, vjerojatno još nisi ni mogao vidjeti ovakve. To je Brouming M, ovogodišnji novi model. Spremnik je za osam metaka. Kao što vidiš, diskretan je i ubojit, baš kao što i izgleda. Možeš ga ubaciti u unutarnji džep smokinga, i nitko neće imati pojma. Mislio sam da bismo mogli provesti poslijepodne u vježbanju, da malo stekneš osjećaj, i da se malo navikneš na nišanjenje iz njih.

- George, prijeti li nam neki rat? - reče mu Joe, naglo uznemiren.George se zamisli. - Nadam se da ne. Ali moglo bi doći do krvoprolića. Bolje je biti

spreman.- Spomenuli ste neke probleme s nasljeđivanjem? Radi li se o tomu? Hoće li to

dovesti do poteškoća? I zašto baš sada? Ako sam dobro shvatio Edgara, princ je tek sredovječan čovjek. Zapravo, upravo je oženio svoju treću suprugu, zar ne?

- Radi se o nečemu što čak ni Edgar još ne zna. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da ga upozorim prije negoli odete onamo. Naš jadni stari Udai Singh ima rak. Umire, Joe. Konzultirao je najbolje liječnike, a oni mu daju još šest mjeseci života. Jesi li čuo za Sir Hectora Munroa? Nekadašnjeg kraljevskog liječnika? Na vrhu je profesionalne ljestvice. Boravi kod princa od Rampura na neodređeno vrijeme, liječi ga koliko može, i naravno, obavještava nas o napredovanju bolesti. Nasljeđivanje je, kao što valjda znaš, uvijek stvar vladareva hira, a za Britaniju je od velike važnosti. Uobičajeno je, ali ne i obavezno, nasljednikom imenovati najstarijega sina, a još prošloga je mjeseca Udai imao dva sina, pa bi se moglo pomisliti da je stvar jasna. Ali više nije tako.

- George, recite mi što se to dogodilo protekloga mjeseca - reče Joe sluteći loše vijesti.

- Vrlo nezgodna scena! Stariji je sin poginuo. Kako se ono zvao? Bishan, tako je. Svaki bi mrtvozornik rekao da se radilo o nesretnom slučaju, ali ako mene pitaš, situacija je bila pomalo misteriozna. Ali nije to neki poseban gubitak! Pretpostavili smo da će on biti nasljednik, i nismo s time bili baš presretni. Taj je momak bio kao živa spužva za natapanje. Alkohol, opijum, apsint, sve mu je dobro išlo. Nije pokazivao ni najmanje zanimanje za bilo što osim vlastitih zadovoljstava, zbog čega je, naravno, bio nepopularan. Ali za njega se zalagala njegova grozna majka, prva maharadžina supruga, prva po redu Njezina Visost u dvorcu. Kada se udala za Udaia, prije nekih tridesetak godina, bilo joj je dvadeset, a on je bio tek dječarac od nekih trinaest godina. Pokazao se ipak kao poduzetan dječarac, jer mu je vrlo brzo podarila sina. Nakon toga i nekoliko kćeri, ali ne znam im imena; sve su poudate za susjedne prinčeve. Jedan ili dva druga sina umrli su kao male bebe, čini mi se. Godinama kasnije oženio se i drugom suprugom, a i ona mu je podarila sina. Taj bi pak morao sada biti u svojim kasnim dvadesetim godinama.

- Dakle, u postojećoj situaciji nema ozbiljnoga problema?- Nisam baš siguran da je tako. Svi su s olakšanjem odahnuli kada je stariji sin

skončao, ali time je sin broj dva postao slijedeći pretendent, a s našega gledišta ni on

nije ništa bolji od prvoga. Pijanac kao i brat - iako kažu da je u međuvremenu preodgojen - ali ono što je uistinu razljutilo njegovoga oca je činjenica da se nedavno oženio (tijekom putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama) za posve neprikladnu djevojku. Izgleda da je nekakva plesačica. Neki kažu da je cura iz cirkusa. Po svemu sudeći veoma je lijepa, ali predstavlja prijetnju. Odbija se družiti s ostalim damama iz harema i insistira na posebnim odajama. Unaokolo se vozika u kočiji s crvenim uresima, pije previše šampanjca i psuje poput vojničine.

- Zvuči zabavno! - dobaci Joe opušteno.- Grozomoran par, ali kažu za njih da su vrlo odani jedno drugom. Prithvi je dosad

odbio sve očeve prijedloge, pa čak i zapovijedi, da se oženi pristojnom indijskom udavačom, te da mu ona kao druga žena osigura nasljednika. Vidiš, postoji zakon, i to britanski zakon, da djeca iz brakova sa Zapadnjakinjama ne mogu biti nasljednici, tako da je Prithvi stvarno uzrujao oca! Skoro su presjekli međusobne veze, moglo bi se reći. Ljubavni se par upoznao na pisti za uzlijetanje, koliko je meni poznato. A to je još jedna strast nasljednika broj dva. Luduje za letenjem. U Ranipuru ima svoj zrakoplov i njime stalno nadlijeće područje, i to vrlo bezobzirno, kako čujem. Sve je to poprilično nesiguran životni rizik.

- Postoji li još koja alternativa?- Uobičajeno je da vladar imenuje koga god poželi - a nemoj zaboraviti da je sam

Udai bio samo seljačić, daleki rođak, kada su ga neočekivano imenovali vladarom! Možda postoji i stotinjak alternativa. Može birati do mile volje. Odabrani čak ni ne mora biti član njegove obitelji. Njegov stariji brat, umjesto kojega je bio izabran Udai, da tako kažem, danas je njegov Dewan, što je otprilike šef vlade, moglo bi se reći. Veoma uravnotežen i razuman čovjek. Zalim Singh. Državnik. Vjerojatno za sebe smatra da je u najužem krugu. A ni mi se ne bismo žalili kada bi bilo tako. Ali tu je i još jedan ozbiljan kandidat. Toga već neko vrijeme držim na oku.

Joe zastade, pitajući se ne bi li možda trebao zapisivati sve ovo.George zadovoljno nastavi. - Princ je dobio i trećega sina. Nelegitimnog

nasljednika. Dijete jedno od njegovih priležnica. Ipak, malomu je tek dvanaest godina.

Joe se nije dao zavarati. - Dvanaest godina? Dakle, podatan za odgajanje? Prikladan za preoblikovanje? Trebat će mu regent visokih principa koji bi ga poučio trikovima zanata?

- Sve si shvatio! Bistar je to malac. Upoznao sam ga. Moglo bi se reći da sam ga proučio. Zanima ga znanost i astronomija. A i dobar je lovac. Prije tri godine ubio je prvoga leoparda. Također vrlo dobro govori engleski jezik, dobro se slaže s Claudeom, a to je bitno. Ako postane nasljednikom, kao što si rekao, trebat će mu regent da ga nadzire dok je maloljetan - a tko bi za to bio bolji od Claudea? Planirali smo iduće godine maloga poslati u Mayo College kod Jaipura, kako bi ondje dovršio školovanje. Ih pak na Eton, i potom na Sandhurst, ako tako poželi.

- Dakle, najpovoljniji bi bio nasljednik broj tri. Ali, George, niste mi još rekli što se točno dogodilo pa je nasljednik broj jedan zauvijek stavljen izvan stroja?

George zastade i potegnu dobar gutljaj viskija prije negoli je odgovorio. - Joe, moraš razumjeti, da se ovdje radi o, hmm. poprilično stranoj kulturi. Sve donedavno ovi su dečki bih - a moram reći da uvelike još i jesu - ratnici Rajputi. Posebna vrsta.

Hinduisti po vjeri, ali s nekim osobinama muslimana. Mnoga su ova plemena Rajputa odbijala navale Mogula sa samoubilačkom žestinom. Neki su čak i uspjeli zadržati neovisnost, kao što je to slučaj s Udaijevom grupom. Tvrdi su to orasi! Vrlo su žestoki, vrlo ponosni, ratoborni i neukrotivi. Probaj zamisliti škotskoga vođu plemena, ali nepobijeđenoga, i s gomilama novca u trezoru.

Nije to lako zamisliti, ali dobio sam nekakvu sliku!- Mnogo toga postižu i tjelesnom snagom i hrabrošću. Sada kad se više ne mogu

dokazivati na vojnome polju, snagu pokazuju kroz sport. Lov, hrvanje, polo, borbe slonova, takve stvari. Netko ti mora pokazati oružarnicu dok si ondje - vrlo je posebna. Priča se da je dražesna navika nasljednika broj jedan bila pokazivanje snage hrvanjem s panterama.

- Zaboga! Čudim se da su nasljedniku prijestolja dopuštali da radi takvo što!- Nije to baš toliko opasno kako zvuči. Nažalost, taj bi tip namještao igru sebi u

korist. U velikom kavezu u dvorištu držao je po jednu crnu panteru. Dao bi joj povaditi kandže i zašiti gubicu. Svakoga bi jutra silazio u dvorište i hrvao se s njome, na sveopće divljenje dvorana. Običaj mu je bio upotrijebiti panteru na taj način, i potom ju baciti u slonovske staje kako bi se slonovi učili pregaziti plijen kojega im se preda.

Joe je čvrsto stiskao usne od gnušanja, ali ostao je bez komentara.George nastavi, ali njegovo veselo raspoloženje djelovalo je pomalo isforsirano. -

Jednoga je dana ovaj šarmantni lik ustao iz postelje, obavio jutarnju molitvu, uzeo uobičajenu dozu opijuma kako bi dobio potrebnu snagu i hrabrost, i spustio se u dvorište na svoje uobičajeno hrvanje prije doručka. Problem je u tomu što je toga jutra pantera pobijedila u hrvanju. Tijekom noći netko je zamijenio panteru bez kandži svježom i vrlo bijesnom zvijeri koja nije imala namjeru igrati prema pravilima. Rastrgala ga je na komadiće.

- Zastrašujuće! - prošaputa Joe. - Jesu li otkrili tko je zamijenio životinju?- Pretpostavljam da nije došlo do ničega nalik istrazi Scotland Yarda, ali došlo je do

osvete. Voditelj lova i svi njegovi pomoćnici istom su nestali i otad ih više nitko nije vidio. Pretpostavlja se da su potajno pogubljeni.

- Zar Claude Vyvyan nije imao komentara na to?- Izgleda da nije. Još uvijek čekam izviješće od njega.U Georgeovome glasu čula se izvjesna nota koja uznemiri Joea.Dosad ga je već dovoljno dobro upoznao da bi bio u stanju razabrati i njegove

neizražene misli. Svakako je vrijeme da ode iz Indije! Skoro nevoljko, išao je za Georgeom.

- Je li Vyvyan čovjek od povjerenja? Izgleda mi da ćete mu morati vjerovati, obzirom na razvoj događaja u Ranipuru. Položaj regenta nije mala stvar. Zahtijeva iskusnoga i odanoga podanika Imperija, i čovjeka koji bi bio spreman uložiti znatne napore tijekom određenoga perioda... Je li Vyvyan takav, Sir George?

- Vrlo je visoko kvalificiran. Talentiran... podroban... ambiciozan, moglo bi se reći. Ali, mislim da razumiješ da mi je uvijek drago imati nekoga da posve nesubjektivno baci pogled na teritorij. Javi mi što misliš o njemu, Joe. To je još jedan razlog zbog kojega želim da odeš onamo. Ako možeš, otkrij što se uistinu događa u Ranipuru, molim te. Gledaj to kao na neku vrstu lova. U džungli smo, nevidljiva opasnost vreba

iza svakog grma, a neka dragocjena šumska životinja ispušta krik upozorenja i time nam pomaže. Što tada radiš? Protumačiš krik i provjeravaš je li ti puška napunjena. Potom čekaš i promatraš što će ispuzati iz raslinja. Dođi, idemo ručati, a poslije ćemo vježbati gađanje.

Okrenu se k Joeu i pogleda ga usredotočeno. - Mah moj, na području Ranipura ima ljudoždera, jedan od njih svakako ima crne šare i četiri šape, ali posve je moguće da još jedan vreba negdje po hodnicima palače, i to na dvije noge. Čuvaj se, Joe!

ČETVRTO POGLAVLJE

Joe je uvelike uživao u putovanju prvim razredom indijske željeznice. Svidjela mu se udobna postava od crne kože kojom su naslonjači bili obloženi, kao i metalna posuda s velikim komadom leda i desetak boca snažnoga indijskog piva. Promatrao je kako se jedna od naljepnica odvaja i nastavlja plutati. Napola je slušao Edgarove anegdote i bilo mu je drago što je pobjegao iz Simle.

Bilo je već kasno poslijepodne kada su stigli do odvojka privatne željeznice za Ranipur. - Pozdravite se s udobnostima - reče mu Edgar. - Odsad smo na uskotračnoj liniji, ovdje poznatoj kao Sunčanica Ekspres. Stalno to spominjem Udaiju, ali on osobno nikada ne putuje željeznicom i nema pojma koliko ostatak svijeta pati. Čovjek bi pomislio da će mu neki od dostojanstvenika koji se koriste ovom željeznicom nešto kazati. - Ustade i poče zakopčavati dugmad, položivši cigaru u duboku pepeljaru. Joe mu se priključi kako bi pogledao kroz prozor.

- Gledajte silnu ranipursku zemlju!- Silnu? Zašto kažete da je silna? - upita Joe.- Pa, sve je relativno, zar ne? Neki bi rekli da je bogata, neki da je uspješna, neki da

je mirna.- Ali s krvavom prošlošću?- Tako je, a možda i s krvavom budućnošću.Joe ga prodorno pogleda. - Zvučite pomalo zlokobno. Glasniče predaka, čujem li ja

to proročanstvo o ratu?Neuobičajeni pogled neizvjesnosti nakratko bijesnu na Edgarovome rumenom licu.

Zastao je na trenutak prije nego što je odgovorio na pitanje. - Ništa nije baš tako definitivno, ali na vaše ću pitanje bolje odgovoriti kada doznam razlog, ali stvarno pravi razlog Udaijevoga poziva. Nepredvidivi stari čudak!

Izašli su na užasnu vrućinu ljetnoga dana u Indiji.- Sunčanica Ekspres! - reče Joe. - Sad mi je jasno na što ste mislili!Omanji vlak iz kojega se ljuto pušilo stajao je na susjednim tračnicama i čekao da

se putnici ukrcaju.Traje samo sat vremena - dobaci Edgar. - Vjerojatno ćemo preživjeti. Ljudi

uglavnom prežive.Ali nisu morali eksperimentirati na takav način. Dok su prelazili peronom,

osvrnuvši se vidješe veliki bijeli automobil kako im se približava punom brzinom i za sobom ostavlja oblak prašine.

- Ha! - zadovoljno uzviknu Edgar. - Velika čast! Poslali su nam Rolls! Pitam se je li to

zbog mene ili zbog tebe?Pa ne može biti zbog mene - reče Joe. - Ne zna da i ja dolazim, zar ne?Dragi moj - odvrati mu Edgar - niste još shvatili kakav je Udai ako mislite da on ne

zna tko dolazi, tko odlazi, koga očekivati, koga ne očekivati, i što ste sve spakirah u prtljazi!

Nakratko je Joe pomislio na tamni metal puške koju je spremio među košulje, zabrinuvši se nije li možda zaboravio zaključati kovčeg. Pomno je pratio pogledom kako ga s pravom indijskom učinkovitošću prebacuju s glavne željeznice na usko- tračnu, zajedno s ostatkom prtljage. Nakratko zažali što, usprkos neugodnosti, pištolj nije zataknuo za pojas. Ponovno skrene pozornost na Rolls Royce kabriolet i još pomnije promotri osobe na prednjim sjedalima.

Na suvozačevom sjedalu bio je Indijac u elegantno skrojenoj ali prašnjavoj vozačkoj uniformi. Bio je raščupan i nije nosio kapu. Čvrsto se držao za kožni pojas dok je automobil kočio tik do njihovih nogu. Vozačica, elegantna figura u kaki hlačama i bijeloj bluzi, povuče ručnu kočnicu i iskoči iz automobila kako bi ih pozdravila. Skine posuđenu vozačevu kapu, oslobodivši blještavi slap svijetle kose, i udari kapom sebi o koljeno kako bi otresla debeli sloj prašine.

- Edgare, bas te je lijepo ponovno vidjeti. - Ton joj je bio više formalan negoli topao, a pažnja joj se s Edgara malo prebrzo premjestila na Joea. Prebrzo za dobre manire.

- A ovo je tvoj engleski policajac? Policija se napokon opametila i stavila te pod nadzor, zar ne? - Gledala je u Joea s ne- skrivenim zadovoljstvom, a izraz lica joj je sada postao topao i zaigran. - Gle! Baš si imao sreće... Da već nisam vezana, istom bih vratila kapu na glavu i posvetila se vama, gospodine!

- Dobar ti dan, Madeleine - reče Edgar ukočeno. - Dopusti da ti predstavim prijatelja i kolegu, zapovjednika Josepha Sandilandsa. Joe je u Indiji kao podrška od strane Scotland Yarda. Joe, ovo je Madeleine Mercer - nekadašnja Mercer - sada prva supruga Udaijevog drugoga sina, Prithvija. Kojeg vraga si sada naumila, Madeleine? Još uvijek želiš zapanjiti, iznervirati i uzrujati svijet oko sebe? Udaiju se ovo neće svidjeti, da znaš! - Teatralno mahnu rukom oko sebe, pokazujući na radoznale promatrače koji su se počeli okupljati oko Rollsa. - Lijepu si gomilu okupila... Jesi li mislila napraviti krug unaokolo s ispruženom kapom? - Sarkastični ton u njegovu glasu uznemiri Joea. Očekivao je da će mu Madeleine odgovoriti istom mjerom, ali ona je jednostavno ignorirala izazov, smiješila se slatko i pružila Joeu vruću i ljepljivu ruku.

- Drago mi je, Joe, i dobrodošli u Ranipur. Ja sam Maddy. Osim toga, nisam prva supruga - nego jedina supruga.

Očigledno između njih dvoje nije bilo velikoga poštovanja, niti velikih simpatija. Joe pomisli kako mu je to zapravo shvatljivo. Kao prijatelj odan vladaru, Edgar po samoj logici dijeli Udaijevo razočarenje nasljednikovim neobičnim izborom nevjeste. A postoji i mogućnost da Edgar osjeća instinktivno nepovjerenje prema bilo kojoj ženskoj osobi koja ne dijeli njegove ideje o ulozi žene u društvu, bilo ono indijsko ili britansko.

A ova je žena nekonformist, zaključi Joe. Odmah mu se svidjela. Bila je naočita, čak i veoma lijepa. Prvi utisak mladosti i nedužnosti, koje joj je davala sjajna plava kosa i široke smeđe oči, zamijenio je novi dojam kojega je stekao pomnije promotrivši

guste ravne obrve, znalački izraz lica i bradu koja odaje odlučnost. Rekao bi da je negdje u svojim srednjim dvadesetim godinama, godinu ili dvije mlađa od njega.

- Nikada nisam vozio Rollsa - potrudi se on odvratiti ih od izražavanja međusobne netrpeljivosti.

- Možete se okušati na putu natrag, ako želite - dobaci mu Madeleine nemarno.- Hvala vam, ali ne bih ga volio razbiti o kakvo stablo - odvrati Joe. - Nemam baš

veliko iskustvo s automobilima. Bolje mi ide jahanje.- Ne bi bilo pretjerano strašno kad biste ga i razbili. Moj svekar kod kuće ima još

devet istih ovakvih. - Je li možda njezin otegnuti američki naglasak odavao nekakvo negodovanje? - Ako hoćete, podučit ću vas. Vidjet ćete, dobro mi ide.

- Madeleinin otac bio je vozač na utrkama - objasni mu Edgar. - Naslijedila je njegove vještine, kao i njegovu skromnost.

Negodovanje je bilo očigledno.Dok su tako pričali, vozač je preuzeo njihovu ručnu prtljagu i prebacio ju u

automobil. Sada je nadobudno stajao pokraj vozačevih vrata.- Pa dobro onda, Gopale! Valjda si doživio dovoljno uzbuđenja za jedan dan. Možeš

ti voziti natrag do palače - reče Madeleine. - Edgare, ti sjedni sprijeda. Ja ću se udobno smjestiti straga s tvojim prijateljem i kolegom, i pričati mu o Ranipuru.

- Nasmiješila se prema Joeu. - Sve o Ranipuru. Princeza će se razvezati! Ali morat ću se dobro potruditi da suzbijem neke utiske koje vam je Edgar vjerojatno nametnuo. Ženski pogled na vrh vlasti nikada nije isti kao muškarčev.

Zavalili su se u kožna sjedala, a sjajni se automobil mirno zaputio prema unutrašnjosti.

Samo želi iritirati Edgara, pretpostavio je Joe dok je Madeleine šutjela i dopustila mu tako da sam stekne prve utiske o pejzažu, bez dodatnih komentara. Radoznalo se osvrnuo. Pustinjski krajobraz zamijenili su voćnjaci i obrađena polja. Mimo njih su se nizala područja pod žitom, prosom, i nekim drugim usjevima koje Joe nije mogao prepoznati. Povremeno bi unutar krotkoga krajolika vidjeli i krpice zarasle u bujno raslinje, a Edgar mu je objasnio da se radi o neobrađenoj zemlji, dok su se dalje nizala mala sela s krovovima od slame, skrivena pod starim stablima smokve, a povremeno bi vidjeli i volove kako vuku plug pod neumoljivim zrakama sunca. U ovako suhoj klimi Joe je zadovoljno primjećivao spremnike pune zelene vode, a tu i tamo vidio je i vodenice i naznake navodnjavanja. Ljudi su posvuda radili. Muškarci s bijelim dhotijima oko pasa i bogato obojanim žutim i crvenim turbanima isticah su se usred sivkastog-oker pejzaža.

Na trenutak im se na putu kroz selo našla grupa djevojaka u tako žarkim bojama da su podsjećale na rajske ptice u svojim ružičastim, zelenim i žutim sarijima. Pričale su i smijale se, a Joe je bio posve siguran da su među sobom dobacivale nezgodne komentare na račun blijedih lica u bijelome automobilu. Sklonile su se s puta, noseći na glavama teške bakrene lonce s mlijekom, uspravnih leđa, njišući se graciozno.

Joe je bio opčinjen. - Kakve ljepotice! - izjavio je.- Seljanke - dobaci Madeleine s visoka. Pogledala je u Joea smijući se i spekulirajući,

dodavši potom: - Ako vas zanima ženska ljepota, u palači ćete pronaći dobar izbor. Odnosno, barem među onima koje smijete vidjeti. One fine i uvažene još su uvijek zatvorene iza haremskoga zida.

- Mislio sam da vladar nije naklonjen tradiciji odvajanja žena? Zar to nije tradicija Mogula, a ne Rajputa?

- Tako je. Rajputi su tradiciju usvojili od Mogula, svojih osvajača. Bio je to pomodan način življenja. Žene su se valjda navikle, a većina njih na dvoru ne bi se odrekla takvoga života čak ni kada biste im ponudili izbor... A da budem poštena prema Udaiju, mislim da im je to i ponudio. Obje njegove prve žene i dalje su iza haremskoga zida. Otkad su se udale nije ih vidio nijedan muškarac. A i prije toga vidjela su ih samo njihova braća. Možete li to zamisliti? Cijeli život provode pod paskom eunuha, u društvu drugih žena, od kojih većinu ne mogu podnijeti, s kojima se prepiru i spletkare po cijeli dan. Glavna tema razgovora im je koja je od njih dobila vrjedniju ogrlicu i koliko je puta toga mjeseca vladar spavao s kojom od njih. Što se mene tiče, doslovno su mrtve. Mrtve za cijeli svijet!

Ovo je vrlo kratkovidan i neinformiran pogled na stvar, ako smijem primijetiti - reče Edgar otegnuto. - Kao prvo, i Prva i Druga gospođa Visost veoma su inteligentne žene koje ne samo da nemilosrdno upravljaju haremom, nego i upravljaju događanjima izvan njega. Prva gospođa Visost je posebno utjecajna. Svatko tko bi ignorirao tu činjenicu ponio bi se uistinu budalasto.

Madeleine zakoluta očima i uzdahnu.- A kako ocjenjujete Treću gospođu Visost, ako ju uopće tako nazivate? - upita Joe

ubrzano, prije negoli je Madeleine stigla prikladno odgovoriti Edgaru.- Princezu Shubhadu? - Madeleine zašuti na trenutak, razmišljajući kako bi

odgovorila na to pitanje. -Jedva daju poznajem. Nismo baš bliske prijateljice. Ja sam Amerikanka i zanima me letenje. Ona je Indijka i zanimaju lov. Obrazovala se u Engleskoj i druži se s aristokracijom i kraljevskom obitelji. Trebali ste ju vidjeti kako se šepuri kada je Princ od Walesa bio ovdje u posjeti! Ah, Eddie, dragi moj! Sjećaš li se one soareje kod Buffington- Codswallopsa, tijekom Henley Royal regate? Pogo je bio tako skršen da sam mislila da se utopio kad smo ga bacili u Temzu!

Njezina imitacija žargona suvremene aristokratkinje bila je toliko dobra da je pomalo izazivala nervozu.

Joe ozbiljno klimnu glavom i odgovori s istim takvim naglaskom. - Kako užasno grozna vratolomija! Jadničak Pogo! Pretjerao je s džinom na brodu?

Madeleine se smijala, stisnuvši mu ruku. - Upravo tako! Ali možete zamisliti da nemamo previše dodirnih točaka. Njezin prirodni milje - kako bi ona to rekla - je teren za polo, a moj je uzletište. Spoj Hurlinghama i Kitty Hawk? Nema šanse!

Put ih je vodio naprijed i uzbrdo, a povremeno bi pogledom uhvatili i mali vlak kako se vuče uzduž njihove putanje.

- Koja se ono brda vide ispred nas? - upita Joe.- To su prvi obronci brda Aravalli - odgovori mu Edgar, okrenuvši se i pokazujući

prstom. - I jedan od razloga Udaijeva bogatstva. Ona neugledna brda - i ako ćemo iskreno, zapravo ružna - u stvari su zlatni rudnik. Još su i više od zlatnoga rudnika - jer su tamo zapravo rudnici dragulja. Prepuna su minerala, od oniksa do najfinijih smaragda. Već generacijama dragulji vrijedni milijune funti odlaze u riznicu Ranipura. Sam grad je tamo gore. Ne leži na velikoj visini. Upravo koliko treba da se temperatura spusti za nekoliko stupnjeva. A sada se pripremite za iznenađenje kada zađemo iza sljedeće okuke!

Joe u daljini ugleda čuvenu ranipursku palaču. Obronak od izrezbarenog i isklesanog ružičastog kamena kao da se pružao po skoro stotinu i pedeset metara sa svake strane velikog središnjega ulaza, i uzdizao se prema gore i unatrag u kaskadama od balkona, paviljona, vrtova, kupola i hrama, a iznad svega uznositi i vitki čempresi sa svake strane. U podnožju se šćućurio gradić čija su pročelja bila obojana u bijelo ili blijedoplavo. Joe je ostao opčinjen. I bez naređenja, vozač je zaustavio automobil.

- Tisuću odaja! - reče Edgar. - Udai kaže da je bio u svakoj od njih, ali kladio bih se da ipak nije.

- A tko tu živi? - upita Joe.- Državni kove prostorije koriste se samo u posebnim prilikama. Udai je dovoljno

mudar da sam tu ne živi. Vidjet ćete novu palaču za par trenutaka. Ima veliku obitelj. Tetke, stričeve, sinove, kćeri, pa i vlastite žene. Svatko od njih ima svoj stan. Svaki stan ima svoju poslugu, a mogao bih ići i dalje i kazati da svaki sluga ima svoju poslugu. Kada je vojska Ranipura zadnji put bila u akciji, svaki je borac imao dvojicu naoružanih poslužitelja. Čovjeku treba velika kuća ako misli smjestiti tako veliku svitu, pružiti im smještaj i hranu. Unutar palače mora da živi više od tri tisuće ljudi, a svi paze na vlastito dostojanstvo što bolje mogu, svađaju se, ogovaraju, kradu, spletkare i kuju planove... Zvuči grozno, ali mislim da im je u cjelini posve dobro. Ipak, vjerujem da meni to ne bi odgovaralo.

- Mislim da ni meni ne bi odgovaralo - dometnu Joe.- A ja sam pak sigurna da meni ne odgovara! - reče Madeleine uvjerljivo.Edgar ju je ignorirao. - Ni Udaiju ne odgovara uvijek. Sutra ću vam pokazati

državničke apartmane. U međuvremenu mi se jako sviđa ideja pranja i kupanja. - Okrenu se k Madeleine. - Da nastavimo?

- Naravno. Ali prvo se pripremite za još jedno iznenađenje.- Očekuje vas dobrodošlica u teksaškome stilu!Pokazala je rukom prema niskim brdima koja su ih razdvajala od grada i palače,

gdje je omanji zrakoplov naoko lijeno kružio. Ugledavši ih, pilot se okrenu i pohita prema njima. Zrakoplov poče ponirati prema automobilu, a svi u njemu se istom sagnuše, dok je letjelica za sobom ostavljala prašnjavi trag na samo par metara iznad njih. Joe kroz poluzatvorene oči pogleda prema suncu dok je zrakoplov prolazio prema zapadu, iza njih. U zrakoplovu-dvosjedu prednje je sjedište bilo prazno, a jasno ocrtana figura na stražnjemu sjedalu pozdravi ih mahanjem ruke.

- Tko je to unutra? - povika Joe uzrujano.- Najbolji pilot u Indiji, i u Americi, i svugdje - odgovori mu Madeleine ponosno. -

To je kapetan Stuart Mercer, bivši pripadnik američke eskadrile. Moj brat.- Vaš brat? A što on radi u Ranipuru?Madeleine ni u jednome trenutku nije odvojila pogled od sitnog zrakoplova Curtiss

Jenny, dok je pilot izvodio seriju vratolomija. - Eto, nikad neću biti sigurna je li Prithvi pao na moj ih Stuartov šarm! - reče ona uz osmijeh. - Upoznali smo ga na pisti... zapravo, bio je to više pašnjak nego pista... u Americi, dok smo još nastupali. Prišao nanije nakon nastupa, mogli bi se tako reći. Imamo - zapravo imali smo - obiteljski posao. Mi smo putujući zabavljači. Jeste li ikada čuli za program Airdevils?

Joe klimnu glavom. Znaci to je ona - plesačica u zračnome cirkusu! Je li Sir George

namjerno pogrešno protumačio njezin posao? Čuo je za mnoge poznate leteće cirkuse, a neke od onih koji su došli u Europu je čak i vidio. Njihove samoubilački odvažne vratolomije ostavljale su ga bez daha. Mladi piloti, od kojih su mnogi bili ratni veterani, pretvorili su se u lutalice u nezahvalnome svijetu koji nije znao cijeniti njihov talent. Tražili su neki način da zarađuju za život koristeći se letačkim vještinama. Uskoro su otkrili zabavljačku stranu tih vještina. Ljudi bi plaćali samo da ih vide u akciji, a neki bi čak i plaćali da ih povedu uvis sa sobom. Joe protrnu od same pomisli. Ali kako se publika neizbježno navikavala na te prizore, i počela dosađivati, piloti su morali smišljati sve odvažnije vratolomije kako bi zadržali pažnju gledatelja. Samoubilačka poniranja, zalijetanje u samo srce slapova Niagare, skokovi s automobila u pokretu u zrakoplov u niskome letu, čak i skokovi s jednoga zrakoplova u letu u drugi, sve se to izvodilo s ciljem zarađivanja od nastupa. Neki su se piloti uistinu obogatili, ali velika većina njih jedva je zarađivala za kruh, a neki su izgubili i živote.

- Zrakoplovi su se prodavali po šest stotina dolara kada se Stuart vratio kući. Nije ih nedostajalo. Posvuda u Americi bilo ih je na gomile. Vojska ih se jedva čekala riješiti. Ni rezervni dijelovi nisu bili problem. Stoga je kupio par zrakoplova i rastavio jednoga od njih kako bi od drugoga napravio onakvog kakvoga je htio, pa smo pokrenuli posao. Tata je pomogao s mehaničke strane, a i ja sam sve to uskoro naučila - znam upravljati letjelicom i održavati ju, baš kao i plesati na njezinim krilima. - Madeleine je govorila s ponosom i s trunkom izazova u glasu.

Joe je pretpostavljao da je vjerojatno nailazila na brojne kritike od strane muškaraca jer se upustila u tako neženstven posao. Od njega neće čuti kritike; bio je fasciniran. Madeleine Mercer je veoma neobična i privlačna djevojka, morao je priznati, i nije ga čudilo što joj je maharadžin sin trajno poklonio svu svoju pažnju. Otrgnu pogled s nasmijane i raspričane djevojke pokraj' sebe i ponovno pogleda uvis, dok je pilot izvodio manevar kakvoga Joe nikada ranije nije vidio. - A ja sam mislio da je opasno biti policajac - reče Joe. - Međutim, u usporedbi s ovime, to nije ništa!

- Da, opasno je, ali je ipak sigurnije od letenja poštanskim linijama - dobaci Madeleine lakonski. - Kao i od krijumčarenja alkohola preko meksičke granice, što smo radili kao dodatni izvor zarade prije nego što smo otišli iz Sjedinjenih Država.

Joe se osmjehnu. - Smijem li pogađati da ste vi i brat umakli zakonu kad ste se preselili u Indiju?

- Tako nekako... Netko bi pak rekao, Mladi kapetan Mercer, fantastični avijatičarski as s gomilom uspjeha u rukavu, prihvatio je posao osobnoga učitelja letenja kod svojega zeta i otišao s njime u Ranipur. Maharadžin drugi sin, internacionalni plejboj, Prithvi Singh, navodno u svojoj kolekciji ima ni manje ni više nego deset zrakoplova, a u stanju je upravljati svakim od njih. - Madeleine je očigledno citirala neki mondeni časopis. - Gle što sada radi!

Joe se jedva usudio pogledati. Zrakoplov ih je nadlijetao okrenut naglavačke, dok im je pilot veselo mahao rukom. Ne, dvjema rukama!

- Bože dragi! - prošapće Joe.- Ovo stvarno jest opasno! - reče Madeleine ponosno. - Obzirom kakve su ove Jenny,

ne možete se pouzdati u njih! Kada letite naopačke motor se ponekad zna jednostavno ugasiti, a onda ste u gadnoj gabuli. Nisu namijenjene za izvođenje

vratolomija, ali Stuart je izvrstan mehaničar, kao i pilot, i radio je na svojim zrakoplovima sve dok nije dobio točno ono što je htio. Pogledajte sada ovo!

Zrakoplov se spiralno uzdizao na sve veću visinu. Tijekom uspona, pilot je izbacio kišu svjetlucavih šljokica koje su se raspršile, blješteći na suncu, padajući lijeno prema zaravni.

- To je istočnjački detalj u dočeku - reče Madeleine.Edgar uhvati jednu šljokicu u padu i pogledaju pobliže. - Zlato? - upita.- Naravno - odvrati Madeleine.- Hmm... a koliko visoko on misli ići? - nervozno upita Joe dok se pilot i dalje

spiralno uspinjao, izbacujući još šljokica na svome putu.- Ma tek je počeo - odgovori mu Madeleine nemarno. - Stuart je išao na svjetski visinski rekord prije par godina.Jednostavno se uspinjao sve dok mu nije ponestalo goriva, a potom je aterirao

slobodnim spuštanjem. Išao je do preko osam tisuća metara, ali ipak mu je nedostajalo nekih tridesetak metara da postigne rekord. Jednoga će ga dana uspjeti oboriti.

U tišmi su promatrali, rastvorenih usta, sa sve većom napetošću.- U redu, Stu, to je dosta... Shvatili smo - čulo se kako Madeleine šapuće.Kao da ju je čuo, pilot se prestane uzdizati, ispravi letjelicu i započne se naglo

obrušavati.- A što sada radi? - upita Edgar nelagodno.- Izvodi petlju - reče Madeleine. - Nikad niste vidjeli petlju?Kljun zrakoplova se uspravi, a njegov krhki trup upravi se prema gore, dok je

motor glasno negodovao.Njezin ga je glasni uzdah upozorio da nešto nije u redu. U trenutku najveće

koncentracije, na pola puta kroz petlju, zrakoplov se odjednom prestade uzdizati. Kljun mu klonu, a cijela se letjelica zaustavi u zraku. U istome trenutku izgledalo je kao da mu se motor ugasio.

- Zašto li je samo ovo uradio? - reče ona sama sebi. - To nije u programu!Na Joeov užas, zrakoplov poče padati iz visine. Nije to bilo lijeno, programirano i

elegantno poniranje.- Razbit će se! - promuca on, i zažali što nije ostao bez riječi.Madeleine je bila vidno napeta, ali odgovorila mu je s popriličnim uvjerenjem. -

Ovaj zrakoplov i ovaj pilot sigurno neće. Bit će ovo neki novi trik na kojemu je radio zbog nas. Namjerava nas uplašiti. Eto što radi! Daj, Stu! Prekini već jednom!

- Ali motor je prestao raditi - reče Edgar. - Kako da prekine? Budala, ne iskače na vrijeme!

Madeleine mu uzvrati udarac. - Eto, ti sigurno znaš mnogo o avionima! Ovim se igračkama može ugasiti cijeli motor, a da još uvijek sigurno aterirate. I sama sam to radila!

Ali Joe vidje da ona ipak izlazi iz automobila i počinje trčati prema bratovom zrakoplovu. U nekoliko ju je koraka sustigao, zgrabivši ju za ramena. - Nema smisla da mu se zadržavamo na prostoru za slijetanje! - povika on. - Dajte, Maddy, vratimo se natrag! - Ali ostali su zajedno skamenjeni, nesposobni potrčati u bilo kojem pravcu, dok je zrakoplov neumoljivo nastavljao nekontrolirano padati. Joe je vidio

kako se pilot bori s komandama sekundu ili dvije prije negoli se srušio u prašinu nekih pedesetak metara ispred njih.

Trup aviona se raspao, krila su se srušila pod vlastitom težinom, rep se odlomio i nastavio kabelima vući za zrakoplovom. Letjelica čijem se plesu u zraku Joe prije samo nekoliko minuta divio, sada je bila samo hrpa otpada.

Edgar projuri pokraj njih. - Zaboga, Joe! Pomaknite guzicu, čovječe! Možda je još živ! Madeleine - ostani gdje jesi!

Pretrčaše kratku udaljenost do zrakoplova, dok je obojici u mislima bilo samo jedno. Rezervoar s gorivom! Možemo li ga izvući prije nego što eksplodira?

Joe je prvi stigao. Pohitao je ravno k pilotu, koji je ležao sklupčan na otvorenom kokpitu, dok mu je krv curila na sve strane i kapala po ostacima zrakoplova. Joe ga zgrabi ispod ruku i povuče ga. Bilo mu je jasno da će ovakvo grubo potezanje vjerojatno dovesti do još većih oštećenja na slomljenom i ranjenome tijelu, ali svaki pilot kojega je ikada upoznao bojao se jedne stvari ostati zarobljen u zapaljenom zrakoplovu. Svatko bi radije da ga odvuku iz olupine, pa makar to značilo i ostaviti ruku ili nogu za sobom, pomisli Joe i ponovno očajnički povuče pilota.

Tijelo se pomaklo nekoliko centimetara. Dobro da na samome kokpitu nije bilo prepreka. Međutim, uništeno krilo zadržalo se upravo iznad pilotove glave i nije bilo načina da Joe do kraja izvede svoj pokušaj. Upravo u trenutku kada mu je pobjegla psovka, krilo zaškripa i podignu se uvis. Okrenuo se hitro, vidjevši zajapurenoga Edgara zategnutih mišića kako podiže teško drveno krilo i uklanja ga. Joe izvuče tijelo iz zrakoplova, izbjegavajući počupane kabele i poderane komade platnene postave. Edgar zgrabi pilotove noge pa su ga zajedno odvukli na udaljenost koja im se učinila sigurnom.

- Je li mrtav? - upita Edgar.- Teško je odrediti dok je sva oprema ovako na njemu - prošaputa Joe. - Daj da mu

skinemo kacigu i štitnike za oči. - Pomno su pregledali to mlado lice prekriveno prašinom, dok mu je iz nosa i usta curila krv. Izgledalo je beživotno.

Čim je stigla, Madeleine ih obojicu odgurnu sa strane, vrišteći bratovo ime. Zadihana i šokirana, ona ih laktima zadrži na odstojanju i spretnim i iskusnim prstima poče otkopčavati kacigu i štitnike.

- Lagano! Lagano! - upozoravao je Joe. - Možda je zadobio ozljede glave.Ona odbaci kožnu opremu i bez riječi se zagleda u tijelo. Ukočena od šoka, pade na

koljena, gledajući u uprljano lice. Nježno mu pomilova obraz. Joe je zbunjeno promatrao dok su se pilotove oči, zatitravši blago, napola otvorile. Nije mu se samo učinilo da se pilotova ruka pokušala ispružiti prema Madeleine prije negoli je beživotno klonula. Ipak, ona se nije ni pomakla, niti je izustila jednu jedinu riječ. Joe osjeti da čak i u ovako užasnim okolnostima njezino ponašanje nije posve normalno. Je li možda pala u šok? Što mu je činiti? Gledao ju je nesigurno, čekajući bilo kakav znak.

Naposljetku Madeleine izgovori samo jednu riječ. - Prithvi!- Potom zabaci glavu i zarida od žalosti i bijesa.

PETO POGLAVLJE

Njezin krik zagušila je eksplozija rezervoara s gorivom. Uz grmljavinu od koje su Joeu pucali bubnjići, vatra zahvati platneni pokrov postavljen celulozom i on planu u času. U pukih nekoliko sekundi je nestao, ostavivši za sobom samo spaljeni kostur. Sagorijevanje je bilo tako brzo da su se rebra od omorike i slomljeni drveni udovi zrakoplova još nekoliko trenutaka ocrtavali naspram pozadine od pijeska, prije negoli su se i sami zapalili. Na Joeov užas, Madeleine pojuri prema zrakoplovu u plamenu. U jednom ludom trenutku u um mu doletje slika žena Rajputa koje su se bacale na pogrebne lomače svojih muževa. Pojuri prema njoj, zgrabivši ju hitro za ruku. Ona se okrenu prema njemu, vičući: - Rep! Joe! - Pokazivala je prema olupini. - Rep zrakoplova! Možete li ga odvući od vatre? Ne smije izgorjeti!

Iznenadno shvaćanje i nalet bijesa koji je uslijedio pogurnu prema zrakoplovu. Kroz oblake crnoga dima on ugleda rep letjelice kako netaknut leži na nekoliko metara od trupa. Strgnu jaknu sa sebe i upotrijebi ju kao zaštitu od vrućine i gustoga dima. Uhvati sebi najbliži dio repa, koji je skoro već bio prevruć da bi ga se moglo držati, i odvuče ga nešto dalje. Za njime su se vukli čelični kabeli.

Na sigurnoj se udaljenosti uspravi, zadihano kašljući, dok mu je vreli zrak pekao pluća. Okrenu se i pogleda u Madeleine Stajala je kao kakva tragična figura, dok su se posljednji ostaci šljokica u padu miješali s crnim dimom iz spaljenoga platna i padali joj po glavi, poput kakvih nadrealističkih konfeta, pomisli Joe mrko, ali ne za mladu, nego za udovicu.

Madeleine mu priđe, blijeda lica, blenuvši tupo, nastojeći povratiti određenu samokontrolu. Uz izuzetan napor da održi mir u glasu, ona mu reče - Molim vas, zapovjedniče, biste li ovo pregledali zajedno sa mnom?

Činjenica da ga je oslovila po činu potvrdila je Joeovu sumnju da sve ovo čemu je bio svjedok nije bila samo slučajna nesreća. Nije imao velikoga iskustva s zrakoplovima, ali je zato satima sa zanimanjem i zadovoljstvom slušao priče koje je pričao Fred Moore-Simpson, vođa eskadrile kada su zajedno gostovali u utvrdi Gor Khatri na sjeverozapadnoj granici. Čak je u par navrata i letio s njime. Sjećao se vlastitoga užasa dok mu je Fred s vragolastim zadovoljstvom pokazivao neke trikove na visini od neke dvije tisuće metara iznad Khyber Passa.

Pomisli da već zna što valja tražiti. Kleknu u pijesak i podignu krajeve uvijenoga čeličnoga kabela koji su se spajali na kontrole u kokpitu. Uze dva kraja, obrisa pijesak s njih i pobliže ih osmotri.

Formalnim tonom odgovori na Madeleinin zahtjev. - Razvidno je da su oba kabela za kontrolu prekinuta. Golim okom je vidljivo - ali trebat će mi, naravno, i povećanje da potvrdim ovu izjavu - da je nekoliko žica presječeno. Rez je oštar i ravan, a do njega je došlo nedavno. Dvije... ne, tri žice ostavljene su neoštećene. Pretpostavljam da su ove tri naknadno popucale pod pritiskom do kojega je došlo u tijekom posljednjega manevra - letačke petlje - prije negoli se zrakoplov pao. Ove su pak žice rastegnute i ispucale na mjestu prekida.

Stisnutih usana, Madeleine je slušala i pomno promotrila krajeve kabela.- Kakva je vjerojatnost da je do ovakvoga oštećenja došlo slučajno? - upita Joe.- Slučajno? - odvrati Madeleine. - Nema šanse! Nema nikakve šanse!

Prodorno ga je gledala očajničkim smeđim očima. - Zapovjednice, moj je suprug ubijen.

Ostavši sam na poprištu nesreće, Joe je zamišljeno promatrao slomljeno tijelo. Poslao je Edgara i Madeleine u Rollsu, zajedno s ostatkom repa zrakoplova, dogovorivši se s njima da će ostati tu i čekati da mu pošalju pomoć iz palače. Smrtno oboljeli Udai, ako je Sir George imao pravo, u samo nekoliko tjedana izgubio je oba starija sina. Edgarovi strahovi su se obistinili. Joe je upravo bio svjedokom drugome činu ubilačke tragedije, a policajac u njegovu umu postavljao je uobičajena pitanja, počevši s najočiglednijim - Tko ima bilo kakvu dobit od ove dvije smrti? Pokušao se prisjetiti što mu je sve Sir George govorio o drugim potencijalnim nasljednicima prijestolja, posebice o nasljedniku broj tri.

S olakšanjem uoči kako neki jahač galopira iz grada prema njemu. Kratko je zastao uz Rolls, izmijenivši par riječi s Edgarom i Madeleine, nastavivši potom niz cestu. Jahač koji mu se približavao jahao je dobro, ali bez ukočenosti koja uglavnom resi vojnike i časnike. Na glavi je imao sunčani šešir, kaki jaknu i hlače, a konj mu je bio fini visoki riđan. Ogledajući se pomno, sjahao je i poveo konja za sobom do Joea, s ispruženom rukom.

- Poštovanje. Claude Vyvyan. Britanski Rezident u Rani- puru.Joe mu pruži pocrnjelu ruku i pokuša se ne trgnuti kada ju ovaj čvrsto stisnu. - Joe

Sandilands. Zapovjednik iz Scotland Yarda.Ovaj je razgovor bio toliko formalan i toliko smiješan u danoj situaciji da je Joe

skoro očekivao da će Vyvyanova slijedeća rečenica biti, Vidim da ste imali nekih manjih problema?

Vyvyan je ipak rekao samo: - Kakav užasan nered! Hvala Bogu da ste vi bih ovdje. Iako mi je žao što ste morali naletjeti na ovakvu navalu sranja. - Na trenutak se borio sa zalutalim šljokicama, napravivši grimasu kao da se zbog nečega ispričava.

Joe se osmjehnu i sa zanimanjem promotri čovjeka koji je više ili manje bio autoritet iza prijestolja, ili još vjerojatnije, uz prijestolje u Ranipuru. Vyvyan se kretao s neiskvarenom atletskom lakoćom. Bio je u svojim ranim tridesetim godinama, a kako je to krupni Edgar sa zavišću zamijetio, imao je vitku i elegantnu figuru. Vidjevši da je Joe gologlav, Vyvyan hitro skinu šešir s glave, pa su njih dvojica na trenutak ostali procjenjivati jedan drugoga. Ledene plave oči, prisjeti se Joe Edgarova opisa. Nisu ledene, barem ne prema njemu, nego inteligentne i prodorne. Imao je zapovjedni profil nosa; vidio je takav na portretu mladoga Vojvode od Wellingtona. Usne, koje su se u tome trenutku izvijale u vragolast ali diskretan osmijeh, bila su tanke ali lijepo oblikovane, pod urednim smeđim brkovima. Kosa mu je bila uredno podšišana, tamnosmeđa i gusta.

Pod pogledom drugoga čovjeka, Joe se odjednom podsjeti da je potpuno raščupan i neuredan, i nesvjesno si prođe umrljanom rukom kroz gustu crnu kosu. Vyvyan se ponovno osmjehnu.

- Kakav vam je ovo doček! Šteta što je moralo biti baš ovako! Radovao sam se što ću vas upoznati, Sandilands.

Što bih rekao da su mi upravo javili kako je ovaj čovjek moj novi nadređeni?, upita Joe samoga sebe, prolazeći kroz svoje uobičajeno testiranje kada po prvi put susreće

neku osobu od autoriteta. Zaključio je da bi ga takva vijest umirila, te da bi možda čak bio i zadovoljan.

Prišli su lešu, svaki sa svoje strane, svaki zaokupljen vlastitim mislima. Vyvyan napokon reče: - Dva sina u šest tjedana! Koincidencija? Ne vjerujem. Zapovjedniče, ima li ikakve šanse da... - Glas mu utihnu.

- Ima šanse, itekako - odvrati Joe. - Vidjeli smo pad, a ja sam potom pregledao ključni dio olupine, koji je srećom ostao neoštećen. Poslao sam ga natrag u palaču, gdje ga i sami možete pregledati. Gospodine, znate li ponešto o zrakoplovima?

Vyvyan odmahnu glavom.- Eto, ni ja nemam baš mnogo iskustva, ali - gledajte, reći ću vam otvoreno:

sumnjam na to da je zrakoplov sabotiran. Netko je htio da pilot pogine.- Da. Pilot - reče Vyvyan polagano. - Ali, Sandilands, morate znati da se uglavnom

pretpostavljalo da će kapetan Mercer upravljati letjelicom. Trebali biste to zapisati ako mislite istraživati ovo... ovaj... - mahnu rukom prema mrtvome tijelu - ...događaj. Ali skočit ću malo naprijed. Znate li za kapetana Mercera?

- Znam samo ono što sam čuo od Madeleine na putu ovamo. Nemojte misliti, gospodine, da sam se prethodno informirao ili da imam osobni interes za neke prošle ili buduće događaje u Ranipuru - slaže mu on. - Ovdje sam radi lova na tigra.

- Zar vam je to rekao? Pokvareni stari spletkar! George Jardine u stanju je nanjušiti problem s druge strane kontinenta! Nekoć se osobno pojavljivao s namjerom da riješi krizu kao što je ova, ali čujem da je sebi sada pronašao mladog i aktivnog alter ega da za njega obavlja prljave poslove dok se on bavi upravljanjem Indijom. - Osmjehnu se da malo ublaži taj komentar, i potom doda: - Jesam li u pravu? Ipak, mogu vam obećati da ćete do- biti svoj lov na tigra.

Manja grupa promatrača počela je skretati s ceste i okupljati se oko njih, gledajući izdaleka na poprište katastrofe, radoznalo pričajući i pretražujući prašinu kako bi sakupili zlatne konfete. Claude se okrenu prema njima, gestikulirajući i vičući na hindiju. - Vratite se natrag, gnjavatori! Ovdje nemate što vidjeti! Ah, napokon! Evo ih. Stiže pojačanje.

Nekoliko motornih vozila i ljudi na konjima stizali su cestom prema njima. - Odvest ćemo vas u palaču. Možda biste ondje mogli dati formalnu izjavu o svemu što ste vidjeli? Pretpostavljam da se od voditelja istrage to ne traži baš često!

- Zar sam ja voditelj istrage? - upita Joe turobno.- O, da. Svakako. - Vyvyan sebi dopusti širok osmijeh. - Osobno vas imenujem.Joe s opreznim prijateljskim stavom pogleda na svojega novoga nadređenoga.

ŠESTO POGLAVLJE

Kasno poslijepodnevno sunce iskosa je padalo na isklesano i izrezbareno pročelje stare palače, stvarajući kompleksnu igru sjena na ružičastom pješčenjaku. U drugim bi uvjetima taj poseban efekt privukao Joeovu pažnju i pružio mu zadovoljstvo, dok su ulazili u široko dvorište, zastavši ispred ceremonijalne porte. Ponovno se našao na stražnjemu sjedalu Rollsa, ovoga puta društvo mu je pravio Claude koji je

prethodno svojega konja povjerio jednome od sluga i potom mu se pridružio u vožnji. Kada se automobil zaustavio, okrenuo se prema Joeu.

- Ovo je Govind - reče dok im je prilazio visoki i upečatljivi Indijac i otvarao vrata automobila. - Odvest će vas do vaših odaja u novoj palači. Govind će se brinuti za vas tijekom vašega boravka ovdje - on je vaš khitmatgar, vaš osobni batler i sluga. Naravno, on je Rajput, i zna sve što treba znati o palači. Engleski govori i bolje od vas ili mene, i potpuno je vičan europskome načinu života; uvijek je u pratnji Njegove Visosti kada ide u Europu, a odgojen je u vojvodskome domaćinstvu. - Govind se nakloni uz osmijeh. Imao je bujne crne brkove, a na sebi je imao savršeno bijelu uniformu i besprijekoran žuti turban. Joe se odjednom osjeti veoma musavim i umornim.

Pročitavši mu misli, Claude reče: - Prvo kupka, pretpostavljam? A potom vaše pisano izvješće, ako ne tražim previše od vas. Potom ću vas pozvati na večeru s biranim uzvanicima. Naravno, ako ste raspoloženi za to! U svjetlu užasnih događaja, pretpostavljam da nam se Njegova Visost neće pridružiti. Ionako nikada ne večera sa svojim gostima - iz religijskih razloga. Obično ih dočeka za dobrodošlicu i popije nešto s njima, ali danas... tko bi ga znao? Igrajmo po sluhu, Sandilands, može? Vidimo se kasnije. Uživajte u kupanju!

Okrenu se kao da će otići, ali potom dometnu preko ramena:- Usput, obično nosimo bijelu kravatu...Neizgovoreno je pitanje dobacio Joeu, koji ga shvati i odgovori veselo: - Tako sam i

očekivao. Gospodine, ne brinite. Upravo sam proveo mjesec dana u Simli. Nisam potpuni početnik! U prtljazi imam čak i jaknu za bilijar - povjeri on Vyvyanu.

- Od crnoga baršuna. S bijelim manžetama! Na insistiranje Sir Georgea!- Bože dragi! Sakrijte to! - odgovori mu Vyvyan.- Tako sam i planirao!- Ali, Sandilands, slične smo građe - što god da vam. zatreba, samo recite Govindu.

Ostavši sam s Govindom, Joe otrese umor kako bi ostvario kontakt sa svojim novim mentorom. Pokaza rukom prema ceremonijalnoj porti koja je vodila iz dvorišta. - Sjajan ulaz, stvarno! - reče on. - Čuo sam da su Rajputi visoki ljudi, ali ovo je svakako iznimna visina luka?

Govind se nasmiješi. - Sahibe, to uopće nije iznimno. Vidjet ćete da je posve uobičajeno za Rajpute. Ulaze gradimo tako da bi i slonovi mogli proći kroz njih, a naravno, na slonu se nalazi i sedlo s baldahinom.

- Pa da, naravno - reče Joe, osjećajući se pomalo glupo.- Posjetitelji često pitaju za amblem sunca kojega vidite duž porte - dometnu

Govind.Joe pogledom pođe za njegovom gestom i ugleda osmijeh velikog zlatnog lica koje

je zračilo dobrim raspoloženjem, kao i pravim zrakama sunca koje su se širile iz nečega što je nalikovalo zatvorenom prozoru na zidu palače, nekoliko metara iznad zemlje. Je li to možda ploča s natpisom?

Vidjevši njegovo zanimanje, Govind nastavi. - Rasa Rajputa potječe od sunca... da budem precizniji, od Lave, najstarijega sina boga Rame. Ljudi se svakoga jutra

okupljaju ovdje u dvorištu kako bi vidjeli odraz izlaska sunca na zlatnome licu iznad vas. Tada znaju da je sve u redu, da je bog s njima i da nadzire svoju djecu.

- A ako nekoga dana sunce ne pokaže lice? - upita Joe. - Mislim, ovdje postoji sezona monsuna, zar ne?

Iz Govindovoga blagog osmijeha zaključio je da nije prvi koji je postavio to pitanje.- Sahibe, kada nam vrijeme nije naklonjeno, a sunce se ne vidi, tada vladar osobno

otvara prozor i pokazuje svoj božanski lik okupljenima. Tako znaju da je sunce u jednom ili drugom obliku uvijek sa svojim narodom. A sada, sahibe, ako biste pošli za mnom...?

Joe je slijedio Govinda kroz labirint dvorišta i hodnika, sve dok naposljetku nisu prešli raskošni zeleni travnjak, gdje je zastao, boreći se s umorom i vrućinom, gledajući zgradu koja se nalazila tik uz staru palaču. Pretpostavio je da je to nova palača. Možda je bila nova u viktorijansko vrijeme. Sa zadovoljstvom je promatrao engleski ljetnikovac pred sobom, pitajući se tko li je zaslužni arhitekt. Charles Voysey? Edwin Lutyens? Ne. Pomnije pogleda, uočavajući sada i izrazito istočnjačke elemente u dizajnu. Bila je to skladna kombinacija istočnjačkoga i zapadnjačkoga stila. U misli mu doleti ime. Sir Samuel Swinton Jacob. Sigurno se njegova ruka krije iza ove izvanredne građevine.

Govind zastade, osjetivši da njegov štićenik zaostaje. Uz osmijeh isprike, Joe mu mahnu rukom i sustigne ga, nastavivši dalje do impozantnog ulaza i niz hol popločan mramorom. Tu je strujao ako ne svjež, onda barem nešto svježiji zrak. Prošli su unutarnjim dvorištem za koje Joe pomisli da je dio jednostavnog ali pametno osmišljenoga prirodnoga sustava hlađenja zgrade. Dvorište je bilo puno kreštavih paunova i lepršavih bijelih golubova. Središte mu je bilo dobro zalijevani zeleni travnjak. Okolno je bilje odražavalo spoj Istoka i Zapada. Izrazito engleske ruže gordo su se držale uz ekstravagantnu bugenviliju, koja se spuštala u nijansama od najčistije bijele do duboko purpurne boje. Joe je bio očaran teškim cvjetnim mirisom koji se samo pojačavao na ranom večernjem zraku. Ponovno zastade i upita o čemu se radi. Govind ispruži ruku i ubere cvijet iz visokoga grma, i doda ga Joeu. Sitni zvonasti cvijet bio je krem-bijele boje i izgledao je kao da je izrezan iz voska.

- To je Frangipani, sahibe - reče Govind. - Ugodan je, zar ne? Iako osobno mislim da postaje malo prejak ako izraste preobilno.

Joeove odaje bile su niz hodnik koji je išao iz dvorišta. Govind otvori vrata i uvede ga unutra. Joe se na trenutak okretao oko sebe. Ritz? Savoy? Ovo je jednako dobro kao bilo koje od to dvoje, pomisli zadovoljno. Električni ventilator sa stropa učinkovito se borio s ostacima dnevne vrućine. Postelja, visoko natrpana svilenim jastucima, izgledala je primamljivo. Namještaj je bio najbolje od Waringa i Gillowa, a njegov putni kovčeg stajao je podno postelje. I njegova je putna torba nekim čudom sretno doputovala uz kovčeg.

- A moj kovčeg s puškom? - upita on uznemireno.Govind ga pohita umiriti. Već je u puškarnici, sahibe, gdje naš oružnik provjerava je

li se možda putovanje odrazilo na stanje puške. - Pokaza na traku sa zvonom i objasni Joeu da pozvoni kad god mu nešto zatreba. Poveo ga je kroz jedan luk do druge prostorije koja je uređena kao radna soba, s dvije sjedalice, finim pisaćim i jednim niskim stolom, dok je rasvjeta bila u obliku elegantnih električnih svjetiljki.

Sljedeća su vrata vodila u kupaonicu, objasnio mu je Govind. - Sahibe, vaša je kupka pripremljena i čeka vas. Molim vas, samo pozvonite kada budete spremni pozvati pomoć pri odijevanju.

- To mi neće trebati, hvala Govind. Navikao sam se sam odijevati.- Kao i mnoga druga gospoda iz vojske, sahibe. - Uz osmijeh i ceremonijalni

pozdrav, Govind ode iz sobe.Joe se posluži velikom čašom mineralne vode sa srebrenog pladnja na svojemu

noćnom ormariću. Potom razveže čizme i baci ih sa strane. Svukavši čarape, uz zadovoljni uzdah spusti stopala na hladne mramorne ploče. Sjede na postelju i iskušaju poskočivši na njoj par puta. Potom se, odbacivši jaknu i košulju, protegnu i sklopi oči. Vjerojatno to nije bila pametna ideja, ali dan je bio dugačak. Samo par trenutaka da sabere misli koje su jurišale, prije negoli uđe u kadu.

Trzaj u zraku, jedva čujni zvuk pokreta prikradanja i oštar metalni škljocaj vrate ga natrag s ruba sna i upozore njegova sada već opuštena čula da nije sam u sobi. Otvori oči i pogleda ravno niz crnu cijev vlastitoga pištolja koji mu je sada bio uperen ravno između očiju.

- Kako ste samo nemarni! Da ja imam ovakav pištolj, ne bih ga ispuštao iz vida! - reče mu glas Indijca koji je govorio obrazovanim i ubrzanim engleskim jezikom. Glas je bio muški, mlad i još neukroćen. Dijete?

Oslobodivši se hipnotičke snage uperene cijevi, Joe pogleda u sitnu smeđu ruku koja je pištolj držala tako nepokolebljivo mirno. Iza pištolja jedno ga je vragolasto lice podrugljivo gledalo. Dječak je vjerojatno imao deset ili jedanaest godina, nagađao je Joe. Bio je odjeven u kaput od bijele svile, s dugmadi, bijele hlače i plavi svileni turban s bijelim prugama.

- A kažu mi da biste vi trebali biti nekakav policajac!- A tko bi ti trebao biti? - reče Joe, već pomalo iznerviran . - Lopov? Razbojnik iz

palače? Ne, znam tko si - jedan od onih lopovskih majmunčića koji ulijeću u gostinjske sobe i kradu četke za kosu! Eto, majmunčiću, ostavio si otvoren prozor!

Dječak iznenađeno pogleda u stranu, zaustivši s namjerom da na to odgovori nečim uvrjedljivim, ali Joeu je to popuštanje pažnje bilo dovoljno da ga zgrabi za zapešće i brzim pokretom baci to sitno tijelo na postelju, zgrabivši pištolj dok ga je okretao.

- Ustaj, majmunčiću, i sjedni u ovu sjedalicu! - viknu Joe.Dječak ustade, popravi turban i sjedne, držeći pogled na pištolju.- Nikada ne upravljaj pištolj u nekoga, osim ako ga ne namjeravaš ubiti - reče mu

Joe. - Čak ni ako nije napunjen, kao što ovaj to nije! I nikada ne zastaj da bi popričao sa žrtvom. Tako pokazuješ da nisi ozbiljan. Čovjek koji u drugoga mora uperiti oružje kako bi ga ovaj saslušao vjerojatnije će žrtvu ubiti dosađivanjem, negoli metkom.

Dječak glasno proguta knedlu u grlu, gnjevno pogleda u Joea i potom mu reče s visoka: - Obzirom da mi već dulje pričate, iako to ne bih nazvao razgovorom, pretpostavljam da vas nisu poslali da me ubijete?

- Da te ubijem? - ponovi Joe zapanjeno. - Tko si ti? I što je još važnije, što misliš, tko sam ja?

- Zovem se Bahadur Singh. Sin sam maharadže Udaija Singha. Treći sin: - reče on s ponosom kojega nije mogao skriti čak ni očiglednim strahom. - Bishan je mrtav, a sada je i Prithvi umro. Ja sam sljedeći sin. Mislim da su vas poslali da me ubijete.

- Zašto bi uopće pomislio nešto slično? - upita Joe spuštajući pištolj na stolić pokraj vrata.

- Pretražio sam vašu prtljagu i pronašao skriveni pištolj. Tko bi, osim unajmljenoga ubojice, skrivao pištolj?

- Vaš je običaj pretraživati osobne stvari gostiju?- Naravno! - odvrati mu dječak zabezeknuto. - Kako bih inače znao tko će mi se

sviđati? - Opustio se vidjevši da je pištolj sada izvan dosega, a ton mu je postao povjerljiv. - Da vam kažem što Sir Hector Munro ima u najmanjoj crnoj torbici?

- Ne!- A što gospodin Troop drži u priboru za brijanje?Joe se postidje što je njegov drugi niječni odgovor izdajnički zakasnio jednu

sekundu.Dječak veselo nastavi. - Osim toga, baš imate lice ubojice.Joe mora da je pokazao zaprepaštenje na takav opis, pa dječak pohita dodati. - O,

ma fino vam je lice, veoma fino, ali izgledate kao da ste navikli na borbu. Kao Yashastilak.

- Yasha... tko? Tko je to? - Joe osjeti da polako gubi nit i inicijativu u ovome razgovoru.

- Yashastilak. Omiljeni bojni slon mojega oca. Star je i ružan, i ima mnogo ožiljaka, ali pobijedio je u stotinu borbi!

- Pa, valjda je i to nešto, pretpostavljam - reče Joe. Osmjehnu se, sjede na postelju i spusti ruke na koljena, u položaj koji nije odisao prijetnjom. - A i nisi previše pogriješio, Bahadur. Bio sam vojnik u nedavnome ratu u Europi. Komad šrapnela - to je djelić omotača od mine - prerezao mi je lice... evo ovdje. - Dodirnu jedva vidljivi ožiljak koji mu je išao preko obrve i lagano se urezivao niz lijevi obraz. - Tako da sada moram paziti da ne preplašim konje, ali nisam zbog toga ubojica. Ubio sam neke ljude, ali ne predstavljam prijetnju pristojnim dječacima. Ako sam zbog nečega ovdje, onda je to da te zaštitim. Šalje me Sir George Jardine i želi da ti ga spomenem.

- Sir George! Vidio sam ga samo jednom, kad je prošle godine bio u posjetu mojemu ocu, ali znam da mi je on prijatelj - reče Bahadur. - Volio bih da ponovno dođe ovamo. O astronomiji zna skoro koliko i ja, a i naučio me nekim magičnim trikovima.

- Ah, da, primjenjuje on trikove na svima nama - dometnu Joe suho.- A i veoma je veseo! - nastavi Bahadur s poletom. - I vrlo nestašan, kaže moja

dadilja. Uzeo je lonac šećernoga sirupa i lonac meda i odnio ih na vrh palače. Meni je naredio da stojim na tlu i pazim što se događa. Šećerni sirup je pobijedio u utrci. Pao mi je na turban! Žene iz harema sve su to promatrale i smijale se. Rekao sam im da se radi o znanstvenom eksperimentu, ali one su mislile da je sve to samo zabava.

- Nema razloga da ne bude i jedno i drugo - reče Joe.U dječakovu se glasu osjeti promjena dok se sjećanje na prošle dane povlačilo, a

ozbiljnost trenutne situacije vraćala. - Mislim da bih se osjećao sigurnijim da je Sir George ovdje! Kažete da ste mu prijatelj, ali kako mogu znati da je to istina?

- Razumno mi pitanje postavljaš - primijeti Joe. - Gle, u torbi imam nešto za tebe. George ti to šalje, a svoje je ime napisao na omotu. - Otvori torbu i izvadi knjigu neobičnog naslova, Tisuću ijedan kartaški trik za bistre dječake.

Čarolija je uspjela, a Bahadurovo sljedeće pitanje bilo je: - Kad već vi niste ubojica, hoće li me onda Edgar Troop ubiti?

Joe je mogao samo nagađati koliko duboka nesigurnost, samoća i strah leže iza toga pitanja. Osjeti naklonost prema dječaku. Uskoro će ostati i bez oca - zna li to uopće? - a okružit će ga ljudi kojima će cilj biti manipulacija, možda čak i eliminacija.

Čime bi ga uopće mogao umiriti - on, stranac u palači? On, lasica koju su ubacili u neistraženu jazbinu u kojoj možda vrebaju tko zna kakve opasnosti. Možda već sljedeći Sunčanica Express u palaču dovodi plaćenoga ubojicu, iako bi takav ubojica možda već mogao biti u palači. Moglo bi se pretpostaviti da ne nedostaje i domaćih talenata koji bi bili spremni na takvo što.

- Edgar neće! - reče on. - Ne, ne Edgar. I on radi za Sir Georgea. Obojica smo ovdje da ti pomognemo i da otkrijemo što se dogodilo tvojoj braći. Još uvijek ne znam što se događa ovdje u Ranipuru, ali nešto svakako nije u redu. Ti se dobro snalaziš u palači - dometnu on zamišljeno. - Pomozi mi doznati što se događa, koliko već možeš - a da se pritom ne dovedeš u opasnost. Vidiš, upadanje u sobe nepoznatih ljudi i upravljanje pištolja ravno u njih dobar je način da izgubiš glavu!

Zabrinu ga iznenadna misao. - Bahadur, reci mi gdje živiš u palači? Jesu li tvoje odaje... sigurne?

Dječak odmahnu glavom. - To je moj problem. Mogu vam reći da ne postoji sigurno mjesto. Kao i svi dječaci iz prinčevske obitelji, živio sam u haremu, ali tamo mi se ne sviđa, pa sam otišao odande. Moja majka ondje ima vlastite odaje, ali su uvijek pretrpane. Očeve supruge također imaju svoje odaje u haremu. Njihovi sinovi sjede na višem mjestu od mene, i preziru me. Kada je Bishan umro, netko je čuo kako njegova majka, prva očeva žena, kaže kako nije pošteno da je umro njezin sin, punopravni nasljednik prijestolja, Maharadža Kumar, dok onaj mali insekt niskoga podrijetla i dalje živi. Govorila je o meni. A sada će i druga očeva žena to isto govoriti. Njih dvije inače nisu međusobno u dobrim odnosima, ali sada kad su obje izgubile sinove, mislim da će se njihova mržnja spojiti i usredotočiti na mene. Uradit će što god budu mogle kako ne bih preuzeo gaddi.

- Gaddi?- Vi biste rekli prijestolje. To je ceremonijalni jastuk na kojemu vladar sjedi.- Ali, bi li dame na takvome položaju - obje maharadžine supruge - bile u stanju

ubiti dijete?Bahadur ga zapanjeno pogleda. - Pa naravno! Moju su majku već nekoliko puta

pokušale ubiti. Ali majka je lukava, a posluga ju dobro služi i uvijek je upozore. Zove se Lal Bai. Mrze ju jer je seoska djevojka i govori samo jezikom sela, ali najviše ju mrze jer je otac oduvijek s njome provodio najviše vremena. - Bahadur se na trenutak zamisli. - Sve dok njegova treća žena nije došla tu živjeti. Bilo je to prije godinu dana, a otad ni majka ni ja nismo često viđali oca.

- Dakle, gdje si se smjestio? Gdje spavaš?- Posvuda i nigdje. Nikada dvaput na istom mjestu.

Zastade i pogleda u Joea, pitajući se do koje mu mjere može vjerovati. Joe svojemu ubilačkome licu pokuša dati umirujući i prijateljski izraz, što je bolje mogao.

- Neki me ljudi prate. Gdje god da odem, osjećam da me gledaju. Po hodnicima iza sebe čujem korake, a kad se okrenem, nema nikoga. Obrisi ljudi koje zamijetim ispred sebe, potom nestanu. Noću čujem zvukove koje ne razumijem. Govind mi pronalazi sigurna mjesta. Postoje mnoge sobe za koje samo on zna. Ponekad spavam u slonovskim stajama. Oni me čuvaju. Tu ima devedeset i pet slonova, a ja ih sve poznajem ponaosob. I oni mene znaju.

- Imaš dakle Govinda i slonove. Možeš li se pouzdati u još koga?- Da. Tu je i šumar. Starac koji se uvijek brinuo za mene. A sviđa mi se i pilot,

kapetan Mercer. Dobar je i kaže da će me jednoga dana naučiti kako se upravlja zrakoplovom. Dopušta mi da budem u hangaru kad god hoću, i nikada me ne odaje. Ali moj najbolji prijatelj u palači živi s mojim ocem. Dobar čovjek, lovac na tigrove. Svemu me je naučio. Zove se Colin O’Connor. Kad god me je voljan povesti, idem s njime u džunglu.

- Hmm... Meni lutanje džunglom u pratnji lovca na tigrove ne zvuči kao sigurnost - reče Joe. - Mislim da si spomenuo i dadilju? Je li ona uposlenica u palači?

Bahaduru se lice raznježi. - Da, tu je. Iz Škotske je, gospođica Macarthur, i veoma je oštra. Borila bi se za mene kao tigrica, ali ona je žena i ne bi bila u stanju suncobranom držati ubojicu na odstojanju, zar ne?

- Gdje živi?- U staroj palači. Sutra ću vas odvesti do nje. Bit će joj drago upoznati prijatelja Sir

Georgea.Još jedna!, pomisli Joe mrzovoljno. Tisuću i prvi član društva ljubitelja Sir Georgea.- Bahadur, volio bih te sutra ponovno vidjeti. Zapravo, bit ću najmirniji ako te

budem imao na oku što je više moguće, svakoga dana. Budi u blizini koliko ti to bude moguće. Ako te netko upita zašto, reci da me podučavaš astronomiju. A sada moram napisati izvješće za Vyvyana, okupati se, odjenuti i sići na večeru. Najbolje je da krenem s poslom!

Bahadur pogleda na ručni sat. Joe iznenađeno trepnu. Bio je to dijamantima optočeni Cartier, a iako ga Joe nikada ne bi ni zamijetio na zapešću nekoga drugoga čovjeka, dječački ponos kojega je Bahadur pokazao provjeravajući koliko je sati potaknu ga na očekivani komentar divljenja. Bahadur se ozareno osmjehnu. Bio je to njegov prvi iskreni osmijeh. Istom skine sat s ruke i dade ga Joeu. - Baš mi je drago da vam se sviđa. Dao mi ga je jedan draguljar iz Londona koji nas je posjetio prošle godine. Otac je bio impresioniran njegovom darežljivošću prema meni pa je kod njega napravio veliku narudžbu. Sada ga dajem vama. Molim vas, uzmite ga.

Njegovo nelagodno protestiranje dječak je jednostavno odbio.- Ali, takav je naš običaj - reče Bahadur nepokolebljivo. - Ako se gost divi nečemu

što je naše, ponosni smo što mu to možemo pokloniti. Ratnik ste, kao i Rajputi, vidim to, tako da znam da jednostavno morate razumjeti. Zar mi ne biste poželjeli pokloniti nešto vaše kad bi mi se istinski sviđalo?

- Pa da, bih, naravno - odgovori Joe automatski, ponesen dječakovim izrazom, poletne nedužnosti i ponosa.

Prekasno je shvatio da je upao u zamku. Bahadur svečano položi sat na središte stola, okrenu se prema Joeu i reče: - Eto, gospodine, sada stvarno moram ići. Vratit ću se sutra pa ćemo nastaviti s pričom.

Joe je zadržavao dah dok je dječak koračao prema vratima. Hoće li se izvući? Stigavši do stolića pokraj vrata, Bahadur krajičkom oka zahvati Browning M i podignu ruku u glumačkoj gesti iznenađenja i divljenja. Uze ga u ruke. Pištolj mu je dobro odgovarao šaci, onako prilagođen za manju ruku. - Držite ovo na sigurnom, gospodine Sandilands. Bio bih vrlo tužan kada biste ga izgubili jer je to najljepši pištolj kojim sam ikada rukovao. Kada bih za pojasom samo imao oružje kao što je ovo - iako, kako kažete, nije napunjen - osjećao bih se daleko sigurnijim.

Uzdahnu.Joe je znao da je prevaren, ali razumio je ogromni i opravdani strah, i istinsku

prijetnju s kojima dječak živi, i znao je da njegova molba dolazi iz dubine duše.Duboko udahnu. Čuo je vlastiti glas i frazu za koju je mislio da bi po formalnosti i

ponosu mogla odgovarati jednom ratniku Rajputa: - Bila bi mi čast, Bahadure, ako biste zadržali taj pištolj.

Izmijeniše osmijehe u potpunom razumijevanju, a Bahadur, sa svojim novim Browningom, nestade iz vida jednako hitro kao što se i pojavio.

Zavaljen u kadi, Joe se borio između bijesa i smijeha. Ljutilo gaje što je onako izgubio pištolj, iako je srećom imao dovoljno predostrožnosti da u prtljagu stavi i svoj stari policijski revolver i svu potrebnu municiju. Municija! Iznenadna ledena misao natjera ga da gol i mokar poskoči iz kade i potrči do putnoga kovčega. Pokušao se prisjetiti težine maloga pištolja u vlastitoj ruci, kada ga je Bahaduru istrgnuo iz ruke. Nije se sjećao. Proklinjući vlastiti nemar, prekopavao je po kovčegu. S uzdahom olakšanja pronađe patrone za Browning ondje gdje ih je prethodno i ostavio, umotane u prsluk.

Prebroja ih. Jedna je nedostajala.

SEDMO POGLAVLJE

Joe umorno zajeca. Nervozni dvanaestogodišnjak tumarao je palačom, naoružan osobnim pištoljem policijskoga zapovjednika. I to ne praznim pištoljem, kako je to isprva vjerovao, nego s osam metaka u šaržeru. Joe zamisli Georgeove komentare ako ikada bude doznao za ovo. Zamislio je što bi se dogodilo kada bi dječarac sa svojom novom igračkom otišao ravno u harem i osvetio se tamošnjim damama zbog pokušaja da njegovoj majci oduzmu život! Poput lisice u kokošinjcu, bio bi u prilici ubijati kako god poželi.

Joe pokuša ove užasne ali fantastične ideje izbaciti iz glave. Nešto je u dječaku odavalo povjerenje. Nije sumnjao u njegovu hrabrost, a njegova lukavost i hitro razmišljanje su ga impresionirali. Možda mu je Bahadur iznio istinitu želju - možda je uistinu samo htio imati pištolj za osobnu obranu. Pa, neka tako bude. Uzeo je u obzir da Bahadur nikomu ne može vjerovati; mogao bi biti u istinskoj smrtnoj opasnosti s nepoznate strane, a na kraju krajeva bi mu Browning mogao biti jedina zaštita. A u

tom bi slučaju - ne daj Bože! - bio zadovoljan što mu ga je dao. Natjera samoga sebe da se opusti i dovrši s odijevanjem. Ostavio je sebi sat vremena da napiše izvješće za Claudea.

Osjećao se pomalo glupo sjedeći za radnim stolom u večernjem odijelu i s obećanom bijelom kravatom. Sve mu je to osoblje izglačalo u zadnji čas. Našao je zalihe papira za pisanje i izvrsno pisaće pero već napunjeno crnom tintom, pa se bacio na posao. Riječi su tekle lako, nije propustio niti jedan detalj, i naposljetku je bio zadovoljan tekstom. Presavije papir na pola, ubaci ga u džep, a nakon što je s grizodušjem pogledao Cartierov ručni sat, i njega stavi u drugi džep, ne znajući što bi drugo s njime, uzevši u obzir da je sigurnost u ovim odajama ravna nuli. Zazvoni i pričeka pratnju da ga odvede do salona za večeru. Ostavio je savršenih deset minuta viška.

Dok je čekao, ode do samostojećeg zrcala kako bi posljednji put provjerio vlastiti izgled. Večernje odijelo, koje je za njega skrojeno u Calcutti, dobro mu je pristajalo. Frak uskoga struka slijedio je njegovu elegantnu figuru i duge noge. Bijela košulja i bijela kravata naglašavali su lice potamnjelo od skoro godine dana provedene na otvorenom, na suncu. Još malo i mogu proći kao domorodac, pomisli on, zadijevajući kravatu. Ali možda ne s ovim očima. Svijetlo siva nije indijska boja. Huh, stvarno sam pravi bojni slon!

Zbunilo ga je vlastito razmišljanje o tomu što bi Madeleine mogla pomisliti o njemu sada kada su slojevi prašine i znoja isprani, i podsjeti se da se ni u kojemu društvu od nje ne bi očekivalo da dođe na večeru samo nekoliko sati nakon smrti supruga.

Umirila ga je Govindova pojava u ogledalu iza njega. - Govind, u vezi jakne - reče Joe. - Nadam se da nije pretjerano formalna. Što mislite?

Govind ga na trenutak odmjeri. - Sahibe, sve je savršeno. Upravo ono što se očekuje. Možda jedino rupčić?

Krenuli su, vraćajući se istim putem do stare palače kojim su i došli. - Večeras će primanje biti u službenome salonu - reče Govind. Glas mu poprimi ozbiljan i prigušen ton. - Palača - cijela država - oplakuje mladoga princa, a to će se nastaviti još dvanaest dana. Sahibe, stigli ste u nesretnom trenutku.

- Morate mi objasniti kako da što manje smetam - reče Joe zabrinuto. - Ne dopustite mi da unaokolo bezobzirno gnjavim ljude.

- Meni se čini da sahib ima osjećaj za obzir poput slona, - osmjehnu se Govind i blago klimnu glavom.

Joe na trenutak ostade zatečen, ali se brzo prisjeti da je ovim ratnicima koji žive i rade uz slonove, a ponekad se i bore na njima, ta životinja sinonim za inteligenciju i diskreciju. Uzvrati klimnuvši glavom, prepoznavši kompliment.

- Pogrebna ceremonija zakazana je za sutra poslijepodne, na samshanu - mjestu za kremiranje - pokraj rijeke. Vi i ostali gosti nećete sudjelovati. Palača vam može ponuditi bogatu zabavu dok se mi bavimo svojim religijskim obredima.

- Razumijem - reče Joe sa sumnjom. Već ionako društveno delikatna situacija sada se počela pokazivati nemogućom.

- Postoje li neki dijelovi palače i grada koji bih možda trebao izbjegavati?- Da, sahibe. Rituali oplakivanja odvijat će se u ženskim odajama gdje je vladar

otišao biti u društvu majke svojega pokojnog sina. Harem će biti poprištem velikoga

naricanja i plača. Žene će kidati narukvice nad tijelom Yuvaraja u znak žaljenja, i posipati ga cvijećem. Današnji su događaji izuzetno potresni, ali Njegova će vas visost primiti u znak dobrodošlice i popiti sa svima vama piće, iako je veoma umoran i veoma uposlen, kao što možete i zamisliti, i neće se dugo zadržavati. Ipak, moći ćete se upoznati s drugim gostima, i uživati u izvrsnoj večeri. Njegova visost želi da svi ugodno provedete večer u druženju.

Joe se zahvalno nasmiješi zbog takve uviđavne pažnje. Bio je to vrlo pažljiv program kakvoga bi i on sam bio organizirao da se radilo o njemu.

U iščekivanju pristupi vratima velikoga salona. Uvijek je bio druželjubiv čovjek i uživao je u razgovoru, ali iznad svega bio je očajnički gladan i nadao se da se pijuckanje neće previše otegnuti. Izgledalo mu je da je tako davno s Edgarom podijelio curry na željezničkoj postaji u Umballi.

Vyvyan ga je čekao na ulazu u dvoranu. S odobravanjem odmjeri Joea, i istom upitno podignu obrvu.

- Tu je - reče Joe odgovarajući na taj pogled. Izvadi izvješće i preda ga Vyvyanu.- Bravo! - reče Vyvyan. Ni ne pogledavši dokument, proslijedi ga pomoćniku koji ga

ubaci u fasciklu i potom se udalji.- Većina uzvanika je već tu, tako da ste dobro odmjerili vrijeme, a sam vladar željno

iščekuje da vas predstavim. Idemo li?Joe pođe za njim kroz dveri od teške sandalovine optočene slonovačom, koje su

pridržavali dvojica slugu. Zastade na trenutak, zapanjen blještavim prizorom ispred sebe.

- Uvijek pomislim da je ovo kao da ulazim u Dulacovu ilustraciju iz Arapskih noći - prošaputa Claude zaintrigiran Joeovom reakcijom.

Veliki salon za sastanke bio je dugačak i niskoga stropa, a niti centimetar površine nije bio bez bogate dekoracije. Izbrazdani stupovi, optočeni šarenim kamenčićima i kompleksnom cvjetnom prikazu, pridržavali su plafon koji je svjetlucao šarenim kristalima i zlatnim listićima. U dugim, su zidovima bili prolazi s lukovima, a prostor između njih bio je popunjen širokim ogledalima. Čak je i pod svjetlucao, a Joe, izašavši iz transa i zakoračivši naprijed, pažljivo postavi nogu, uzevši u obzir da su mu večernje cipele još uvijek nove i netom ulaštene, te da su kožni potplati još uvijek klizavi, zbog čega je bio zadovoljan kad je napokon stigao do debelog tepiha po sredini prostorije. Rasvjetu su pružala dva kristalna svijećnjaka, za koje je on pretpostavljao da su Laliqueovi, kao i redovi bijelih voštanica na niskim stolovima u uglovima salona. Svjetla su se reflektirala na tisućama blistavih površina.

Za razliku od sjajnoga interijera, gosti su bili turobna grupica odjevena u bijelo i crno. Neveselo odjeveni u znak poštovanja prema najnovijem gubitku, uzvanici su se okupili pri udaljenom kraju stola. Na Joeov ulazak svi prestadoše pričati i okrenuše se prema njemu. Pristupi mu jedan od prisutnih u neobičnoj kombinaciji večernjeg odijela i turbana od bijele svile na kojemu je bljeskala dijamantna igla. S mukom se oslanjao na štap od ebanovine, a iako je bio visok i dobro građen čovjek, očigledno nije bio najboljega zdravlja. Lice mu je moglo biti izrezano iz stare slonovače, a koža nategnuta preko kostiju lica koje su se skoro dale nazrijeti ispod puti koja je nestajala. Ipak, tamne su mu oči ostale pune života, i njima je pomno odmjeravao svojega gosta dok mu je prilazio.

Claude, koji je stajao Joeu uz lakat, požuri ga predstaviti. - Vaša visosti, dopustite mi da vam predstavim zapovjednika Joea Sandilandsa.

Maharadža Udai Singh se osmjehnu i klimnu glavom, ali Joe primijeti da se suzdržavao od rukovanja.

- Drago nam je, zapovjednice, da u ovako teškim trenutcima možete biti s nama. Čujem da ste ponudili svoje dragocjene usluge i sposobnosti kako biste istražili smrt mojega sina kojoj ste na nesreću bili svjedokom danas poslijepodne.

Joeu su indijski glasovi bili privlačni i muzikalni, ali čak i za indijske standarde ovaj je glas bio izuzetan. Bio je dubok i tečan, ali formalne su fraze bile beživotne - samo formule koje prikrivaju očaj i bol. Njegov je govor imao odlike srceparajućeg koncerta za violončelo, kojega je Joe slušao u Queen’s Hallu godinu dana nakon što je rat završio. Koncert Edwarda Elgara, prisjeti se, jer je kompozitor osobno dirigirao. Tada je slušao sa suzama u očima, dok mu je glazba pričala o gubicima, žaljenju i uništenju. Glas Udaija Singha odzvanjao je tom istom rezonancom i osjećajima.

Joe se nakloni. - Bit će mi čast, Vaša visosti, iako mi je to tužna zadaća - odvrati on s istom dozom formalnosti.

- Želja mi je da oblak žaljenja koji se nadvio nad palačom ne bude breme našim gostima. Niste naše religije, plemena ni kulture, i nećete sudjelovati u oplakivanju. Jasno je da ću, kao ucviljeni otac, pažnju usmjeravati drugdje u narednim danima, ali moji ste gosti i nećete biti zapostavljeni. Palača je velika i može primiti i tugu koju osjećamo, kao i zadovoljstvo koje ste možda predvidjeli.

Potom dometnu u drugom tonu: - Neka ovo bude posljednje spominjanje današnjih događaja. Dođite upoznati druge goste koji će vam vjerojatno biti u stanju ponuditi neke zabavnije sadržaje dok ste ovdje. Domaćicu vam. zasad ne mogu predstaviti jer moja supruga, Shubhada, još uvijek nije stigla. Sandilands, jeste li oženjeni? - Sa zanimanjem se nasmiješi Joeu. - Niste? Onda ću vas upozoriti, dok ste tu - za svaki par naušnica koje poklonite ženi, tijekom odijevanja će okolišati dodatnih deset minuta. Stoga, sljedeća zrela dama koja naiđe... Gospođo Vyvyan! Lois!

Obratio se Engleskinji koja se odvojila od grupe i pomno ih promatrala.Bilo je to pravo iznenađenje! Joe nije pretpostavljao da je Vyvyan oženjen, ali

primivši gospođu Vyvyan za ruku u rukavici, zaključi da bi ju bilo lako odrediti kao njegovu družicu, usprkos razlici u godinama. Lois Vyvyan je neočekivano izgledala par godina starija od supruga. Na sebi je imala dugu crnu haljinu, i svileni šal preko ramena, a oko vrata joj se nizala dvoredna niska biserja. Ten joj je bio mliječno bijel, a tamno riđa kosa bila joj je upletena u punđu. Minimalizam, elegancija, prikladnost, to su bili Joeovi prvi dojmovi. Prava Engleskinja. Stoga se iznenadio osjetivši na trenutak, kada se nagnula prema njemu, dašak orijentalnog i zavodljivog parfema na njezinu toplotne vratu. Shalimar? Učini mu se da je tako.

- Zapovjedniče, svima nam je izuzetno drago što ste tu, - reče ona privlačnim glasom koji je nekako ipak uspijevao ostaviti dojam hladne distanciranosti. - Glas o vama daleko se čuje, pa se svi mi nadamo čuti priče o vašim uspjesima na sjeverozapadnoj granici, a Whitechapel da i ne spominjemo. Još nikada nisam upoznala jednog detektiva. Pijete li ružičasti šampanjac?

Joe se s naporom natjera ne provjeriti je li ulaštene policijske cipele obrisao i otirač. Pade mu na pamet odvratiti da bi mu i krigla piva vrlo dobro legla, ako je

Gospoji to po volji, ali je zadržao samokontrolu. Odaslavši joj svoj najšarmantniji osmijeh, prihvati čašu šampanjca od poslužitelja i odmjeri ju kritički. - Kad nam već krigla nije na raspolaganju, dobrodošla je i čaša ružičastog pjenušca - reče poletno i istom zažali zbog toga. S nelagodom shvati da je Udai Singh također čuo njegovu dosjetku, ali na njegovo olakšanje, na licu vladara pojavio se sitan osmijeh. - To je i moj odabir - reče on. - Siguran sam da naš podrum nudi rješenje? - Poslužnik se bez riječi udalji. Joe nije ni sumnjao da je otišao niz lanac posluge proslijediti neizgovorenu uputu.

- Kao i za Lois, i menije ovo novo iskustvo - nastavi Udai.- Ne vjerujem da u Indiji imamo bilo što slično detektivima. Ipak, koliko je meni

poznato, u Bengalu i nekim drugim britanskim pokrajinama u Indiji postoje policijske snage. Tijekom svojega boravka ovdje možda ćete nas potaknuti da i sami razmotrimo mogućnost uspostavljanja takvih snaga? Morate se upoznati s kapetanom moje garde. Ono čime raspolažemo vjerojatno biste nazvali donekle rudimentarnim odredima koji u Ranipuru održavaju red i mir. Siguran sam da će bojnika Ajita Singha zanimati zapadnjačke vještine antropometrije i određivanja otisaka prstiju.

- Zapadnjačke? Koliko ja znam, Visosti, proučavanje otisaka prstiju krenulo je upravo iz Indije. A bengalska ga policija koristi već trideset godina - kao i sustav antropometrije, adaptirane Bertillonove metode. Uzimali su otiske prstiju i pravili kriminalne dosjee dvije godine prije negoli je Scotland Yard to počeo raditi.

Maharadža se nasmiješi. - Morat ćete se dobro potruditi kako biste uvjerili bojnika Ajita Singha da ima smisla otisak prsta nekoga lopova držati na nekoj kartici pod ključem u uredu, zapovjedniče. Ako je Ajit siguran da je netko kriv, onda će taj isti izgubiti i otiske i prste, sve do zapešća. Problem identifikacije, kažnjavanja i prevencije kriminala bit će time riješen... - zastade i dometnu znalački - ... jednim udarcem.

Joe je dobro znao kada ga se mami na određenu teritoriju, stoga se samo pristojno osmjehnu.

- Zapovjedniče, pretpostavljam da ste vi mješavina mudraca, vojnika i izvršitelja?- Gospodine, to posljednje nisam!- Ali svakako čovjek od akcije, kako čujem. Edgar vas veoma cijeni. Ali, evo još

jednog čovjeka od akcije - Colin O’Connor, lovac na tigrove, ljubitelj prirode, jedan od mojih najstarijih prijatelja. I Edgarov mentor. Jeste li to znali? Colin ga je naučio svemu što zna - mislim, svemu što zna o lovu! Coline! Dođi se upoznati s policajcem! Ostavit ću vas na trenutak - moram pozdraviti Sir Hectora, vidim da je upravo ušao.

Colin O’Connor, mršav sredovječni čovjek, uze Joeovu ruku i žilavo ju stisnu. Njegovo večernje odijelo bilo je dobre kvalitete, ali veoma iznošeno i izblijedjelo. Naborano lice bilo mu je izrazito preplanulo, a smeđe oči pod gustim sijedim obrvama radoznale i vesele. - Drago mi je, Sandilands. Čujem da ste vi moj sljedeći učenik?

- Što li vam je Edgar sve rekao? - upita Joe. - Ne, stvarno, moram vas zamoliti da zaboravite sve što vam je govorio. Nemam nikakvih ambicija ubiti tigra, iako bi mi bilo veoma drago vidjeti ga uživo. Vrebanje bi moglo potrajati cijeli dan, pretpostavljam?

Colin O’Connor se nasmija. - Sandilands, nije vam ovo zona crvenih jelena! U prašumi tigar vreba vas, a ne vi njega. Ali, drago mi je čuti to što govorite. Ja sam vam zapravo preodgojeni lovac na tigrove. To je izvanredno biče, možda i najljepše od Božjih stvorenja, ali broj im se toliko smanjio da se bojim da do isteka stoljeća neće više preostati nijedan. U zadnje ih vrijeme lovim kamerom, a ne puškom.

- To mora da je opasno - reče Joe. - Ne znam mnogo o fotografiji, ali znam da se morate dobrano približiti biću koje fotografirate.

- Da, morate prići vrlo blizu zvijerima, a tigrica s mladima, na primjer, neće biti zadovoljna mojim prisustvom - to jest, ako me uspije osjetiti!

- Ali čujem da ste ipak ovdje kako biste ubili tigra, zar ne? Nekakav ljudožderski odmetnik, kako kažu.

- Da. Takve usluge još uvijek pružam kada me pozovu. Ovih dana pucam samo za honorar, ili u lovu na ljudoždere, bilo da se radi o tigrovima ili leopardima. Stoga, ako vam se sviđa ideja nadmudrivanja sa stvorenjem koje je proždrlo više od stotinu seljaka, od kojih su neki bili djeca, pridružite nam se u lovu.

- U trenutnoj situaciji bit će mi drago - reče Joe. - Ali, zar se lov neće odgoditi do isteka perioda žalosti? Mislim, zar lokalne organizacije i mještani neće biti uključeni? I zar lov na tigra ne bi izgledao pomalo neozbiljno u ovakvome trenutku?

- U normalnim uvjetima bi bilo tako - reče Colin. - Ali, razgovarao sam s maharadžom a njegov je stav ostao nepromijenjen. Sin mi je poginuo, rekao mi je. Zar je to razlog da ostanemo skrštenih ruku i dopustimo da i drugi sinovi i kćeri mojega naroda svakodnevno ginu zato što smo tigra ostavili na životu? Ne, zapravo je potpuno u pravu, naravno. U sjevernim selima pogine po dvoje ili troje ljudi svakoga dana. Svi su toliko ustravljeni da se boje izaći iz kuća, dok posao u poljima čeka, a stoka ostaje zanemarena. Lov se mora nastaviti i dovršiti što prije.

- Uobičajeno je da se tijekom oplakivanja pučanstvo zadržava u gradu, a gradska se vrata zatvaraju, i tako dalje, ali vladar je svima uključenima dao dopuštenje da se ponašaju kao da je sve normalno. Vidjet ćete, to je tipično za Udaija. Znam ga već godinama, i mogu vam reći da pod svom ovom halabukom i slojem zapadnjačke sofisticiranosti, njega zapravo pokreće samo briga za narod. Čut ćete kako ga nazivaju Bappa. To znači otac, a on taj naslov uzima zaozbiljno.

Joe pogledom uhvati Edgara kako stoji na rubu grupe uzvanika i promatra njegov razgovor s O’Connorom. Edgar prođe prstom preko ovratnika koji je, kao i ostatak njegove odore bio na rubu pucanja po šavovima, i klimnu u njegovome pravcu. Lice mu je blistalo od znoja i bilo je očigledno da mu nije ugodno. Razlog njegove nelagode bila je, kako se činilo, sitna ženica koja ga je pribila u kut i naizgled mu očitavala lekciju.

Colin O’Connor usmjeri pažnju u pravcu Joeovoga pogleda i nasmija se. - Da odemo spasiti sirotoga Edgara? - upita on.

- S kime to razgovara? - upita Joe radoznalo.- Zapravo ne razgovara nego njemu govori Lizzie Macarthur - reče O’Connor.- Gospođica Macarthur? Mislite, Bahadurova dadilja?- Da. Vidim da ste se već ponešto informirali? Istražujete džunglu u palači? Pazite

se, Sandilands! Tko bi ga znao na kakve sve neobične ptice tu možete naići! Lizzie je kraljevska dadilja, rođakinja posljednjega vicekralja, čini mi se. Vjerojatno je večeras

pozvana kako bi omjer uzvanika bio ujednačen. Ne bih se čudio da je tako. Za večerom će nas biti šestorica gospode i četiri dame. Kladim se da su se Vyvyanovi namučili oko rasporeda za stolom! Odvajanje prema spolu, odvajanje bračnih partnera, brace i sestara, kao i ljudi koji se međusobno ne podnose - to vam ne ostavlja mnogo manevarskoga prostora!

- Pozvana samo kako bi omjer bio što povoljniji? - reče Joe.- To baš nije lijepo, zar ne?- Obično ju ne pozivaju na primanja normalnih razmjera, što može biti i do stotinu

uzvanika, ali kod ovako malog okupljanja od nje se očekuje da uskoči i pomogne. Ali nemojte tratiti sažalijevanje na Lizzie! Dođite ju upoznati.

Prekoračiše salon i stigoše do nespojivoga para. Lizzie Macarthur bila je niskoga rasta, krhke građe, i negdje u onim neodređenim godinama blizu sredovječnosti. Gusta i kratko ošišana smeđa kosa, s obilnim šiškama, uokvirivala je ružičasto i ljutito lice. Na sebi je imala skromnu staromodnu haljinu koja je mogla biti tamnoplave ili tamnozelene boje, ili čak izblijedjele crne.

Ona se okrenu prema Joeu ne pričekavši formalno predstavljanje. - Zapovjedniče Sandilands, jesam li dobro shvatila da imate određeni utjecaj na ovoga kavalira? - reče ona tonom koji nije ostavljao nikakve sumnje da za Edgara misli kako je sve osim kavalira.

- Zaboga, ne! Ako imate problema s Edgarom, jedini vam je izlaz Sir George Jardine, za kojega se zna da je povremeno znao ovoga nevaljalca dovesti u red!

Joe zamijeti da su se uglovi usana gospođice Macarthur blago izvili u donekle prijateljski izraz. - Sir George šalje svoje pozdrave i želi da vam ga spomenem - slaže on osjetivši da je stekao određenu naklonost. Potom nastavi: - A ti, Edgare, što li si rekao gospođici Macarthur pa si ju toliko uvrijedio? Mogu li pogađati? Ona ispravlja tvoje uvjerenje da Robert Burns možda nije najbolji pjesnik na svijetu?

- Uvjeravam vas da se naše neslaganje zasniva na težim stvarima! Vaš mi prijatelj upravo govori da se protivi obrazovanju djevojčica.

- Ah... - reče Joe, odmahujući glavom. Nije se namjeravao uvlačiti u ozbiljne rasprave tijekom večere. - U tom slučaju, gospođice Macarthur, dopustite mi da vam objasnim da se Edgar protivi obrazovanju i djevojčica i dječaka, a osobno je živi primjer toga stava.

Gospođica Macarthur odvrati ledenim glasom, - Razbacivanje doskočicama je začin kojemu bih se najmanje nadala u razgovoru s čovjekom za kojega čujem da je Škot, kao i ja, ratni heroj i birani predstavnik svoje profesije.

- Pa ne znam baš - odgovori Joe nemarno. - Ti me se možda olakšava teret ostalih triju sumnjivih kvaliteta. - I požuri dodati: - Ali, kakvu zanimljivu ogrlicu imate, gospođice Macarthur! Varam li se ih su to zlatni cairngormski kamenčići iz Grampianskoga gorja? Takve je moja majka najviše voljela. Baš je lijepo naići na nešto domaće u ovim egzotičnim krajevima - lijep kontrast naspram svih ovih dijamanta i bisera koje ovdje vidimo na svakome koraku.

Gospođica Macarthur ispusti zvuk koji je mogao značiti Pih, ili Hah, i potom doda: - Vidim da ste pravi učenik Sir Georgea. Ovo je bila prva lekcija iz priručnika o zavođenju, zar ne? Tečno šarmiranje i kako ga primijeniti. Ali, držite se toga, zapovjedniče, vidim da imate potencijala.

- Huhh! - s olakšanjem izusti Edgar, presretan što više nije njezina glavna meta. - Ima on sav šarm svih Muza - promrmlja.

- A što se vas tiče, gospodine Troop, da i osobno, iako djevojčica, nisam bila dobro obrazovana, sada ne bih bila ovdje i ne bih znala cijeniti vaše aluzije na Tennysona!

Joe se upravo počeo zabavljati njihovim dvobojem kada mu pažnju - kao i svima ostalima - privuče figura koja se pojavila na ulazu, iako bi Joe to u tom trenutku nazvao glamuroznim ulaskom. Bilo je nečeg teatralnoga u načinu na koji je djevojka zastala, ostavši na trenutak savršeno uokvirena portom.

Vladar ju ode dočekati. - Shubhada, draga moja, dođi se upoznati s novim gostima.Kretala se s gracioznošću kakvu je i očekivao, svjetlucajući u crnoj svili koja joj je

padala sve do gležnjeva. Sjajna crna kosa bila je svezana i padala joj je do ramena, a oko vrata joj je visio jedan jedini ogroman dijamant na srebrenom lančiću. Drugi dijamanti blistali su joj u uhu. Princ povede treću suprugu do liječnika, Sir Hectora Munroa, a Joe se pripremi na čekanje da na njega dođe red kako bi upoznao ovu krasoticu.

Vrata se ponovno otvoriše, a u prostoriju zakorači Madeleine Mercer, u pratnji naočitog mladića za kojega Joe zaključi da joj je brat, jer su toliko nalikovali jedno drugom. Nitko uistinu nije očekivao da će ucviljena udovica doći na večeru, a pogotovo ne u ovako blještavom izdanju, pomisli on. Izgleda da nije jedini tako mislio; grupni uzdah iznenađenja rodi se i istom utiša, i potom prikrije nešto glasnijim koktelskim ćaskanjem. Lijepa Madeleine odlučila je odjenuti haljinu od bijeloga satena i bijele rukavice. Između one dvije djevojke nije moglo biti veće razlike.

Lizzie Macarthur odmah se nadoveže. - Bijeli labud, crni labud - došapnu ona Joeu. - Odette, Odile? Mislite li da su sve to isplanirale? Izgleda skoro kao koreografija! A sada, zapovjedniče, vidim da će vas naše dvije primabalerine odvući od mene koju od njih ćete prvu upoznati, crnu ili bijelu?

- Mislim da izbor nije na meni - reče Joe. - Evo, Madeleine dolazi k nama. Osim toga, već smo se upoznali.

- Joe! Baš vas je dobro ponovno vidjeti! - reče ona zgrabivši mu ruku s autoritetom - ili se pak hvatala za slamku spasa u nepoznatom i prijetećem moru? Joe joj prijateljski i utješno stisnu ruku, iznenađen što pod nemarno nanesenim slojem šminke vidi da je veoma blijeda, i da su joj suze maskarom umrljale trepavice. Pogledom je nervozno prelazila preko prisutnih, ali govor joj je ostao pun samopouzdanja i za nijansu preglasan. - Pozdrav, Lizzie.

- Madeleine, draga moja, misliš li da je ovo pametno? - upita ju Lizzie Macarthur zabrinutim glasom. - Znaš da ne moraš biti ovdje. Nitko to od tebe nije očekivao. Zar radije ne bi bila malo sama? Ako želiš, otpratit ću te do tvojega bungalova... Ili možeš ostati kod mene večeras? Bdjet ću s tobom ako će ti biti lakše.

- Srce si, Lizzie - reče Madeleine - ali ne mogu biti sama. Jednostavno bih... ja bih se... slomila. Osjećam se... sigurnijom... kad su ljudi oko mene. Bog zna da ne volim koktele i ovakve zabave, ali i to je bolje od brijanja tjemena i naricanja, što se od mene vjerojatno očekuje u ovome trenutku. Drhtavo se osmjehnu, uzdigne bradu i reče nešto čvršćim glasom: - Joe, predstavljam vam mojega brata Stuarta. Ovo nije pravo vrijeme ni mjesto, ali on bi rado s vama razgovarao o nečemu.

- Stuarte! Drago mi je što smo se upoznali.Stuart Mercer bio je naočit baš kao i njegova sestra, a resile su ih iste boje. Svijetla

kosa sjajila se, uz naznake briljantina. Bilo je očigledno da se smiješi s naporom, a pravilno široko lice bilo mu je ukočeno od napetosti, ali Joe na trenutak pogledom uhvati tračak pravilnih bijelih zubi i jedva primjetnu toplinu u nepokolebljivim smeđim očima.

- Hvala vam, Joe - reče Stuart bez uvijanja. - Hvala što ste bili uz Maddy. I za sve što ste uradili.

- Nisam još ni počeo - reče Joe. - Sve je ovo vrlo neugodno, a sutra bih rado saslušao što mi imate kazati. Dogovorimo se. Može li u devet?

- Meni odgovara. Dakle, u devet sati.Držeći ga za ruku uz sve snažniji stisak, Madeleine je jedva čekala prekinuti ovaj

momački razgovor. - Zar nećete komentirati moju haljinu? - prošapće ona poluglasno.

- Izgledate izuzetno, Maddy! Čak zapanjujuće - reče Joe bez napora, zadovoljan što ima ispriku za odmjeravanje Madeline od glave do pete.

- Joe, u tomu i jest stvar? - dobaci Lizzie Macarthur nestrpljivo. - Zar ne vidite na što Madeleine cilja? Boji se da možda mislite kako je njezin večerašnji odabir pomalo pogrešan, uzevši u obzir današnju tragediju. A uistinu i jest pogrešan! Nisam li u pravu, Maddy?

- Potpuno u pravu! - prasnu Madeleine. - A to nije moja krivica! Upravo kad je zazvonilo zvonce za odijevanje, stigla mi je poruka da ukoliko se uopće mislim pojaviti večeras, da bi u tom slučaju bilo prikladno da odjenem nešto bijelo, jer je to indijska boja korote. Prijateljski savjet moje divne, pažljive maćehe-punice!

Joeu je trebalo nekoliko sekundi da poveže sve podatke. - Treća supruga njegove visosti vam je podvalila!

- Upravo tako! A onda se pojavila u velikom stilu, sva u crnom, kao i svi ostali Britanci, a ja sad izgledam kao lik iz nekog vodvilja!

- Barem ste imali dovoljno prisebnosti da ne stavljate i crvenu ružu - reče Joe utješno.

- Ne brini se, Madeleine - reče Lizzie. - Pobrinut ću se da ljudi shvate o čemu je riječ.

Madeleine joj se osmjehnu u znak zahvalnosti, ali ostade nemirna. - Joe, jesu li vam ju već predstavili?

- Ne, još uvijek nisu.- Mislim da biste to trebali riješiti. Smatrat će da ste nepristojni ako budete

odugovlačili, posebice razgovarajući sa mnom. Lizzie vas može predstaviti - eno je ondje s doktorom.

Shubhada je stajala na drugom kraju salona, i razgovarala sa Sir Hectorom, dok joj je pogled nemirno prelazio po ostalim uzvanicima. Vidjevši da joj se Joe približava, izvuče iz torbice muštiklu i cigaretu, a Sir Hector odluta tražeći neki način da joj pripali. Ona se okrenu k Joeu uz osmijeh dobrodošlice, a Lizzie ih predstavi jedno drugom. Joe iz džepa izvadi upaljač i pripali joj cigaretu koju je uglavila u crnu muštiklu od žada. Zabavljalo ga je vidjeti da Shubhada uopće ne puši s posebnim

užitkom niti vještinom, i procijeni da ona taj izraz sofisticiranosti izvodi baš radi njega.

Izmijenili su nekoliko uljudnih fraza, a on joj izloži prve dojmove o palači.- Morate vidjeti i okolicu - savjetovala mu je Shubhada. Teren je vrlo ugodan, i

proteže se miljama unaokolo.Glas joj je bio dubok, a zvučao bi mu uzbudljivo da u njenom nastupu nije nazirao

tračke nadmenosti. Pa što bi uopće jedan policajac mogao očekivati od maharadžine supruge? Isti je takav ton čuo u pristojnome razgovoru s kraljicom Mary. Dakle, mladiću, idete u Indiju?

- Voljela bih čuti vaše mišljenje o planovima mojega supruga vezano za polo - nastavi Shubhada. - Čujem da ste izvrstan jahač, pa pretpostavljam da igrate polo? Moramo vam organizirati partiju. Ako ste voljni sutra ujutro doći na teren, upoznat ću vas s jednim sitnim problemom, ali bojim se da vam neće biti posve ugodan, jer bih od vas tražila da se priklonite jednoj od strana.

- Da se priklonim?- Da. Morat ćete biti ili za mene ili za mojega supruga, jer se ne možemo složiti oko

nečega. - Njezin nemarni ton uvjeri ga da stvar nije ozbiljna. - Udai planira igralište za polo pretvoriti u teren za golf! - Odglumila je šokirani stav. - Znam, znam, teško je za povjerovati, ali on to najozbiljnije predlaže. Golf pali i žari Engleskom, a on se poprilično izvještio tijekom posljednjeg boravka ondje. A, naravno, igralište za polo je prostrano i prikladne veličine za nesretni golf teren. Zapovjedniče, morate nam pomoći da odlučimo što ćemo.

Bilo je ovo tipično ćaskanje za koktelom. Znao je da nju zapravo ne zanima njegov odgovor, nego da mu unutar par minuta koje posvećuje svakom pojedinom uzvaniku jednostavno pruža sliku o sebi, svojemu karakteru, položaju i posebnom utjecaju na vladara. Mogla je sve to sažeti u par sekundi, pomisli on: sofisticirana, moćna, razmažena. Nešto ga potaknu da se ne dopusti uvući u predloženo priklanjanje.

- Samo jednom riječju mogu riješiti vaš problem i spasiti vaš brak, Vaša Visosti - odgovori on uz samouvjeren osmijeh.

- Zaista?- Polf.- Molim?... ne razumijem...- To je prava riječ. Kao što ste rekli, teren potreban za oba sporta je istovjetne

veličine. I jedan i drugi sport igraju se palicom. Spojite ih! Gospoda (ih dame) morat će igrati golf na konjima. Novu igru možete nazvati polf. Osmislite uz to i posebne hlače za igranje... nazovimo ih ranipurke! Ne vidim zašto ne biste? I eto - imat ćemo novi tip hlača za jahanje! Sport će u trenu zavladati trima kontinentima.

Shubhada je s nerazumijevanjem blenula u njega. Počela se udaljavati, rekavši naposljetku: - Vidim da se moj suprug sprema otići. Lako se umara. Ispričajte me, zapovjedniče, otići ću s njime.

Čim se udaljila iz dosega sluha, Lizzie frknu. - Eto, čini mi ste da ste zaradili bodove na vlastitoj igri polfa, Sandilands! Ona vas sada ne podnosi jer ju niste uzeli zaozbiljno. Zašto niste prihvatili igru? Svatko bi sada pomislio da ste protiv treće maharadžine supruge.

Joe joj odvrati povjerljivim glasom, - Reći ću vam nešto, Lizzie. Svatko bi tada bio u pravu! Bože dragi, nisam baš siguran da je Sir Georgeova obuka urodila plodom, barem zasad. Pod ovom južnoengleskom maskom još uvijek leži prikriveni boljševik.

- Drago mi je to čuti! - reče Lizzie. - Pažljivo pogledajte oko sebe, Joe. Pogledajte sve ove likove oko maharadže. On umire... pretpostavljam da to već znate...a s njegovom će se smrću sve promijeniti. Ljudima će se položaj, pa čak i cijeli život, u trenutku preokrenuti. A možda netko pokušava kontrolirati buduće događaje čak i prije njihova vremena. Mnogo toga je ovdje na kocki, Joe.

- A mnogo toga ovisi i o nasljeđivanju. Je li Udai Singh već komentirao vlastitu odluku? Je li već dao neke naznake?

- Ništa. Ni riječi. A da znate da je to vrlo neobično... skoro kao da i on sam čeka da se događaji sami razviju. U svakom slučaju, na nešto čeka.

OSMO POGLAVLJE

Prigušeni razgovor se prekinuo dolaskom Sir Hectora do njih, držeći svečano u ruci voštanicu u zlatnoj šalici. - Zar Njezina visost nije čekala da joj pripalim? - reče on. - Pretpostavljam da se morala pozabaviti gostima. Ionako tako mlada djevojka ne bi trebala pušiti... uništit će si grlo... Vi ste Sandilands, zar ne? Detektiv? Vidite, baš bih rado popričao s vama. O profesionalnim stvarima... sigurno razumijete... Bi li vam sutra ujutro odgovaralo?

Joe se nasmiješi. - Sir Hectore, bit će mi drago staviti vas na moj popis!Kucnuo je čas da se Claude diskretno nakašlje i zatraži pažnju Šestorice muškaraca

i četiriju dama koji su se okupili te večeri. Povukavši se u harem, maharadža mu je ostavio dužnost domaćina, a treća Njezina Visost, koja se u međuvremenu vratila među društvo, sada je stajala po strani dok je Claude ispraćao uzvanike prema blagovaonici.

Uzvanici se premjestiše u manju, ali jednako raskošnu prostoriju u kojoj je masivni kristalni stol bio u europskome stilu postavljen za deset ljudi. Salon je imao visoki strop, i bio rasvijetljen voštanicama i uljanicama, a iznad svih je visio električni svijećnjak, u izradi istoga dizajnera, i odašiljao svjetlucave zrake koje su se odbijale od srebrnine i delikatnih čaša. Na visokome plafonu su ventilatori ritmički razmahivali zrak, održavajući tako ako ne svježinu, onda barem podnošljivu atmosferu. Iluzija svježine bila je naglašena plavim i bijelim bojama oslikanih zidova, kao i blijedom, svjetlucavom ljepotom bijeloga poda. Osmotrivši tu ugodnu scenu, Joe pomisli kako bi mogao zamisliti da se nalazi u samome srcu ledenjaka kad bi samo bilo načina da se temperatura dramatično spusti.

Zamijetio je kako je Claude savršeno korektno Shubhadi ponudio ruku jer je ona bila dama najvišega ranga i od nje se očekivalo da zauzme mjesto na čelu stola, vis-a-vis mjesta na kojemu je Claude imao sjediti. Joeu se nije svidjelo kako je Shubhada pogledom prešla preko jednako bezizražajnog lica Lois Vyvyan koju je pak pod ruku držao Sir Hector. Je li Lois bila ogorčena zbog stalne društvene degradacije s kojom se neumitno morala suočavati, ili se pomirila s činjenicom da je njezin suprug na vrlo visokom položaju, te da je njezina uloga tu biti pomoćnica u sjeni?

Joe je zadovoljno prihvatio ponudu da osobno uvede Madeleine, pa joj požuri zgrabiti drhtavu ruku, osjetivši da nakon tri brzo ispijene čaše šampanjca ona jedva zadržava pravac kretanja. Dok ju je privodio k sjedalici (začudo, tu su čak i sjedalice izgleda bile od kristala), baci pogled unaokolo, sa zanimanjem provjeravajući kako su Vyvyanovi uspjeli riješiti naizgled nerješiv problem rasporeda ovako disparatne skupine. Našao se s Madeleine sebi slijeva, i Shubhadom zdesna, i već se polako pripremao na nelagodnu večer. Njegova najgora predviđanja ipak se nisu obistinila. Dovoljan mu je bio i jedan pogled na rječite sijede obrve Sir Hectora, koji mu je sjedio nasuprot, kako bi primio poruku, Pažnja! Oluja pred nama! pa su se njih dvojica potrudili biti veseli i govorljivi. Madeleine je vrlo brzo zašutjela i ostala zamišljena, a Shubhada ju je potpuno ignorirala, ne osjećajući nikakvu potrebu da joj oponira ili da joj pokaže gdje joj je mjesto, i razgovor je skrojila prema veselom razgovoru muškaraca koji su joj sjedili slijeda i zdesna.

Lois Vyvyan sjedila je doktoru zdesna, točno nasuprot Madeleine. Potpuno opuštena, uspijevala je istovremeno razgovarati s onima koji su joj sjedili blizu, i diskretnim gestikuliranjem i klimanjem glave upravljati grupom poslužitelja. Promatrajući ju potajice, Joe je bivao sve vise zaintrigiran i počeo se pitati ne bi li možda trebao preispitati svoj prvotni nepovoljni dojam o njoj.

Shubhada je možda sjedila na mjestu prve dame za trpezom, ali Lois je bila ta koja se obraćala uzvanicima dok su se prva jela iznosila na stol. - Vidjet ćete da noćas večeramo u europskome stilu - objavila je nazočnima. - Udai je odnedavno uposlio kuhara iz pariškoga Georges Cinqa, a mi imamo čast prvi kušati njegove uratke. Poznat je po posebno inventivnom načinu kuhanja divljači, a ustvrdio mi je da njegov dimljeni veprov but nema premca, pa se nadam da ćemo to kasnije i provjeriti. Zapovjedniče, kada ste posljednji put večerali u restoranu Georges Cinq? Možda ćete moći najpreciznije odrediti standarde, za razliku od nas ostalih koji smo već dugo vremena na Istoku?

- Bojim se da je najbolje što vam mogu ponuditi usporedba s časničkom kuhinjom iz Rue St. Pierre... - odgovori Joe bez napora. - Donekle je neujednačene kvalitete... Ali divlji vepar kojega je moj narednik upucao u Ardenskoj šumi, nakon čega smo ga ispekli na otvorenoj vatri, bio je veoma ukusan. Divlji timijan kojega smo nasuli preko sasušene konjske balege, i koristili za potpalu, dodao je mesu onaj potrebnije ne sais quoi. Važi, gospođo Vyvyan, prosudit ću vašeg divljeg vepra.

Oko stola istom krene živa rasprava o najboljim metodama ubijanja veprova i ostale nesretne divljači, a Joe se još jednom zapita koja li je to osobina koja ga kod Lois Vyvyan toliko izbacuje iz takta. Inače je uvijek bio staložen, i nije ga nikada bilo lako nagnati na otresit odgovor, ali bilo je nečega u njezinu izazivačkome stavu prema njemu, zbog čega joj je odgovarao poput nestašnog školarca. Je li možda već stigla u sebi definirati nekakvu odbojnost prema njemu iako su se tek upoznali? Razabirao je nekakvu emociju koja je virila ispod njezine ledene uglađenosti, ali taj se osjećaj odnosio samo na njega osobno. Njezin hladni stav prema njemu usporedio je s brižnom pažnjom prema Madeleine koja je pak vilicom turobno gurala predjelo po tanjuru, ne pojevši ni zalogaja od izvrsne terrine mousseline. Lois Vyvyan se tiho nagnu naprijed i predloži da joj se umjesto toga donese omlet. Madeleine se zarumeni, i s osmijehom odmahnu glavom., pretvarajući se da ju jelo zanima. Lois se

glatko vrati razgovoru sa Stuartom Mercerom koji joj je sjedio zdesna. Joe je slušao na pola uha, radoznao otkriti što bi to dvoje mogli imati zajedničkoga. Učini mu se da pričaju o Parizu, gdje je Stuart proveo neko vrijeme nakon rata. Tipično za svoju uglađenost, Lois iz njega nije izvlačila ratne uspomene; krv i kaos rata nisu prikladne teme. Umjesto toga su se usredotočili na sigurniji teren njegovih utisaka o životu u francuskoj prijestolnici. Lois pokaza odmjerenu količinu zapanjenosti i nevjerice kada joj je Stuart ispričao kako je, potaknut od strane prijatelja, proletio zrakoplovom kroz podnožje Eiffelovoga tornja. Nastavila ga je ispitivati o visinama i brzinama leta, a izgledalo je kao da razumije Suartove odgovore, što Joe za sebe ne bi bio u stanju kazati.

Joe je pogledom prelazio prema prisutnima, nadajući se da će njegov izraz lica biti protumačen kao uobičajena radoznalost novopridošlice u grupi novih ljudi. Iskustvo iz vojne špijunaže naučilo ga je da se vrijedne informacije često odaju pogledima, gestama, i okolišanjem, a već se bio naviknuo promatrati ljude u međusobnoj interakciji, proučavajući njihove međusobne veze, pa čak i motivaciju.

Na pola blagovanja predjela, Shubhadi ubrus kliznu niz svilom prekrivena koljena i pade Joeu pred noge. Instinktivno se sagnu kako bi ga pokupio, samo trenutak brže negoli je to isto uradio i poslužnik koji potrči naprijed. Kako je i sama Shubhada nagnuvši se krenula podići ubrus, ona na svoje iznenađenje rukom okrznu njegovo lice, a samo ih je vratolomni Joeov manevar spasio da ne udare glavom o glavu.

Na trenutak Joe iznenađeno zašuti. Možda bi mu Lizzie mogla dati informaciju koja mu treba: je li Guerlainov prodavač nedavno posjetio palaču? Sa zadovoljstvom ostavi po strani pomisao na tračanje s Lizzie. Bio je to Shalimar. Vitka smeđa ruka odisala je pikantnim pariškim parfemom, a on je taj miris uhvatio i na njezinu licu ili u kosi. Njegova su oštra čula zapazila taj isti miris i na Lois Vyvyan. Iako je zaključio da je na Vyvyanovoj bio pomalo izvan konteksta, ovaj egzotični a ipak sofisticirani parfem, topli i misteriozni koktel mirisa, mogao je jednostavno biti stvoren upravo za Shubhadu. Jesu li te dvije dame uopće znale za ovu koincidenciju? Možda nisu čak ni primijetile.

Ali Claude valjda ipak jest?Ili je Claude možda mislio da koža svih žena tako miriše? Pogleda ponovno u njega,

dok je onako sjedio između Lizzie i Edgara. Claude se naginjao prema Lizzie, slušajući njezinu priču s nepatvorenim zanimanjem, potom se nasmiješi i dobaci neki komentar zbog kojega se zagrcnula od prigušenoga smijeha. S određenom zavišću Joe zaključi da se radi o prirodnome šarmeru koji toga nije čak ni svjestan. To je najbolja vrsta, to su oni koji su toliko samouvjereni da im ni ne treba tuđe odobravanje. Zapita se je li Claude ikada stajao na dovratku, dok u njemu ključa neodlučnost, nesiguran je li dobrodošao unutra, ih možda ipak nije, ispravljajući manžete i kravatu, gutajući knedlu u grlu? Joe to nije mogao ni zamisliti. Vesele plave oči, pametan osmijeh, gusta i sjajna kosa, kao u dječaka, mora da su oduvijek privlačili pažnju i odobravanje.

Ipak, prisjeti se da kod Edgara Claude nije naišao na odobravanje. Edgaru je mudrim planom određeno da sjedi između Claudea i Colina O’Connora, tako da nijedna od prisutnih dama nije morala s njime pristojno ćaskati. Sretno se raspričao

sa svojim starim prijateljem iz lova na tigrove i nije bilo izravne opasnosti da bilo komu dosađuje.

Jelo je stvarno bilo izvrsno, a uistinu je poslužena i divlja veprovina za koju je Joe izjavio da je neusporediva, dok je naposljetku za desert poslužen niz raskošnih slatkiša, uključujući i izvedbu Mount Everesta u kremi od jaja, vrhnju i čokoladi. Na kraju Lois pogleda na dame i došapnu Shubhadi: - Visosti, mislim da smo se spremne povući. - Shubhada ustade i uz graciozan osmijeh izvede malu grupicu dama iz prostorije.

Istom se na stol iznesu boce porta i brendija, kao i srebrene kutije s cigarama, a gospoda, prepušteni sami sebi, nesvjesno ispruže noge, prstima rastegnu ovratnike i krišom raskopčaju poneko dugme na jaknama. Glasovi im postadoše nešto grublji i žustriji. Edgar se bacio na prepričavanje jedne ne pretjerano pristojne pričice, a prvi se prigušeni smijeh te večeri polako začuje za stolom.

Jedan poslužnik uđe u salon i tiho se obrati Vyvyanu koji klimnu glavom i pošalje čovjeka dalje. - Za čašicu brendija ima nam se pridružiti i Dewan, koji je, kako vjerojatno znate, cijeli dan pretrpan poslom oko današnjih nemilih događaja - objavi on prisutnima. - Joe, mislim da ste vi jedini koji još niste upoznali Dewana. On je maharadžin stariji brat. Zamijetit ćete obiteljsku sličnost. Zalim Singh je... pretpostavljam da bi se moglo reći da je premijer... veliki vezir... ima ulogu Thomasa Wolseya pred Udaijem koji igra Henryja VIII. Skoro se ništa ne događa u Ranipuru bez njegovoga znanja. - Je li to Joe zamijetio neznatan trzaj oka dok je Claude ovo izgovarao?

- Mislite kao rajputski Sir George? - upita Joe.- Ah, bojim se da ipak nisam u istoj ligi - začuje se duboki glas s vrata, koji je

odavao da je govorniku priča pomalo smiješna.Zalim Singh uđe sa širokim osmijehom, bez natruhe sumnje da je vrlo dobrodošao.

Za razliku od brata, koji je nosio zapadnjačko večernje odijelo, Zalim je bio impresivno odjeven u svileni kaput i hlače, uz draguljima optočeni turban, guste niske biserja oko vrata i pozlaćene papuče na nogama. Bio je visok, kao i brat, viši od 185 centimetara, ali masivnije građen. Zračio je dobrim zdravljem i snagom, što je sve bilo u neskladu s Joeovim očekivanjima čovjeka koji je politički i dvorski život proveo u sjenovitim hodnicima i salonima palače.

- Veliki vezir? - Zalim se nasmiješi. - Mislim da mi se to baš sviđa! Uvjeren sam da nisam nikakav Thomas Wolsey, iako priznajem da ne znam ništa o tom gospodinu. Je li živio sretno? - upita on nemarno. - Pretpostavljam da ste vi zapovjednik Sandilands? - dometnu izdvojivši Joea. - Edgarov prijatelj, zar ne?

Stisak ruke bio mu je čvrst i kratak, a osmijeh topao. Joe se podsjeti da se za Dewana znalo kako je s odličnim uspjehom diplomirao povijest na Oxfordu. Prijazno se smjestivši na praznu sjedalicu do Joea, Zalim sebi natoči brendi i prihvati cigaru od Colina O’Connora. Joe je dosad već upoznao ovakve ljude: ljude koji bi vlastitim prisustvom obasjah cijelu prostoriju. Nije to samo osobina bogatih dostojanstvenika: Joe se prisjeti vojnika bez čina koji je nesvjesno imao identičan učinak unutar bilo kakvoga rova ili rupčage na fronti u kojima bi se nalazio. Konobarica koja je radila u King’s Headu, u Cheapsideu, mogla je o tomu napisati cijelu disertaciju da je kojim slučajem bila pismena. Joeov upravitelj bi to nazvao predvodničkim porivom, ali bilo

je to mnogo više od toga. Taj fenomen sadrži elemente optimizma i humora, kao i sposobnost podizanja morala bilo koje grupe ljudi u kojoj se takve osobe zateknu.

Joe se prisjeti Govindove priče o lozi rajputskih vladara. Rekao mu je da su Suryavansa, sunčeva rasa. Posvuda u palači Joe je vidio simbole sunca: dobroćudna zlatna, nasmijana lica koja nude život. Ponovno pogleda u široko i veselo lice Zalima Singha i vidje potomka boga sunca.

Prisjeti se ploče na kapku iznad slonovskih vrata u dvorištu. Koliko bi samo uvjerljivije sjalo lice Zalima Singha na tome prozoru nekoga oblačnoga dana, negoli asketska pojava njegova mlađega brata.

Joe odluči, čim prije bude prikladno, upitati Edgara da mu ispriča kako je došlo do posljednjega nasljeđivanja. Kako se dogodilo da je umjesto ovako očiglednoga odabira kao što je Zalim, izbor pao na njegova mlađega brata? Je li pak on zbog toga bio ogorčen? A sada kad se trenutni vladar razbolio, a njegovi su dani odbrojeni, je li Zalim odlučio odrediti tko je idući nasljednik? Obzirom da su oba radžina legitimna sina mrtva, sada se pred njima svakako otvara izravan pristup za gaddi? Joe ponovno pogleda moćnu zlatno-bijelu pojavu pokraj sebe, a studeni trnci pojure mu niz kičmu kada se sjetio da postoji i treća moguća prepreka na Zalimovome putu prema prijestolju. Bahadur. Njegov nelegitimni nećak.

Na trenutak Joe osjeti vrtoglavicu. Preplavi ga omama dezorijentiranosti shvativši da je bačen usred nepoznate kulture. Nije to njegov svijet. Ništa tu nije mu bilo uistinu poznato. Pariški kuhari, Laliqueov kristal, Dowov porto, sve su to samo mjehurići na površini duboko nepoznatih voda.

Informacije koje mu je onomad dao Sir George bile su sažete i nedovoljne. - Joe, uvijek imaj na umu da smo godine 1818. potpisali sporazum s princem od Ranipura... Evo, napravio sam ti kopiju... bit će ti zanimljivo. Tražim članak broj osam... Vidiš ga? Citiram, Maharadža i njegovi nasljednici ostat će apsolutnim vladarima svoje zemlje i svojih podanika, sukladno odavno uspostavljenim običajima; dok britanski građanski i pravosudni sustav neće biti nametnut vlastima ove zemlje. Građanski i pravosudni sustav - tu ti spadaš, Joe, ili bolje rečeno, tu ti ne spadaš.

- Gospodine, hvala vam što ste mi to naglasili. Ostavit ću kući lisičine i pribor za uzimanje otisaka prstiju. Dakle, šaljete me samo kao savjetnika?

- Hmm, ne čak ni kao savjetnika, bojim se. - Sir George dobio je tada nelagodan izraz lica.

- Ima li apsolutni vladar nešto nalik na vlastite policijske snage? - upitao gaje Joe blago.

- Ima, ali ne možeš računati na njihovu pomoć - rekao je George. - Oni sebe ne prepoznaju kao »policijske snage.« Oni su Kraljevska Garda. Tjelohranitelji, pristalice, najamnici, ubojice po potrebi. Zapravo, Joe, ne bi me nimalo začudilo ako tvoja meta bude netko iz njihovih redova. Ali ne smijem ti ništa više reći... S ove udaljenosti sve je ovo samo nagađanje. Eto zbog čega ideš s Edgarom, mali moj - kao bi stvar držao na oku i kako bi mi sve dojavio. Nema potrebe da., hmm... pretjerano očigledno njuškaš po palači, ako me razumiješ. To bi te moglo uvaliti u velike nevolje.

Joe je u međuvremenu s velikim zanimanjem pogledom prelazio po dokumentu. - Gospodine - reče on namrštivši se. - Vidjeli ste završetak ovoga sporazuma? Piše, Sporazum sklopljen u Dihleeju šestoga dana siječnja, AD 1815. potpisan i pečaćen od

strane gospodina Charlesa Theophilusa Metcalfa, Rezidenta, a sklopljen između Časnoga Društva Engleske Istočne Indije i Radže Mauna Singha do Ranipura. Društvo Engleske Istočne Indije? Pa to već odavno ne postoji! Je li ovaj papir još uopće relevantan? Ima li uopće zakonsku snagu?

- Svakako. Pogledaj samo prvi članak. Složit ćeš se da je to odličan početak. Prijateljstvo i savezništvo između Časnoga Društva Engleske Istočne Indije i Radže od Ranipura bit će stalno i trajno. Prijatelji i neprijatelji bih koje od strana bit će prijatelji i neprijatelji obiju strana. Britanska se vlada obvezuje zauvijek štititi gospodstvo i teritoriju Ranipura. Eto, sve ti je jasno. Tadašnja je vlada preuzela sva prava i obveze Društva nakon njegovoga gašenja. Dali smo časnu riječ, tj. vlada Njezinoga Veličanstva dala je riječ. A s Rajputima se ne igramo! Zaštitili smo ih, a oni su za nas uradili mnogo toga tijekom svih ovih godina. Je li ti Edgar pričao kako je vladar Ranipura dobio počasni plotun od devetnaest pucanja i titulu Maharadže?

Joe odmahnu glavom.- Pošteno je to zaradio, a odraz je njihova poštovanja prema ženskome spolu. U

najcrnjim danima velike Sepoyske bune, kad su Britanci ginuli od ruke nekih dijelova indijske armije, manji je kontingent žena i djece odaslan brodovima niz rijeku, dok su im muškarci ostali čuvati leđa od lokalnih snaga. Bio je to očajnički potez, a pobunjenici su ih vrlo brzo sustigli jašući niz obalu, bučno likujući. Onda su vidjeli da se brodovi pune vodom i da već polako tonu. Međutim, nisu shvatili da su već bih zašli u teritoriju princa od Ranipura. On se sjećao sporazuma kojega je sklopio njegov pradjed, pa se bacio na održavanje svoje strane dogovora. Poslao je spasilačku ekipu da izvuku žene i djecu na sigurno, na južnu obalu, a svoje je elitne jedinice poslao na pobunjenike na sjevernoj obali. Istjerao ih je i zadržao britanske civile na sigurnom sve dok ih tjednima kasnije nisu preuzele britanske vojne snage. I to vrlo zahvalne britanske vojne snage. Dobio je umnogostručeni plotun, a običnije radža postao maharadžom - velikim vladarom. A svi su oni ušli u lijepu priču o hrabrosti, plemenitosti i rajputskoj časti. Mislim da se zbog toga tako dobro slažemo s Rajputima - cijenimo iste vrijednosti.

Joe se borio sam sa sobom kako ne bi dometnuo, Možda kao i isto makjavelističko zastranjivanje? A što je s tom vrijednošću, Sir George? Ali pretpostavljao je da već zna odgovor na to pitanje.

A sada je promatrao čovjeka za kojega je pretpostavljao da je ranipurski Machiavelli. Zalim je poletno nagovarao prisutne da zajedno izađu uživati u večernjem zraku, koji je prema njegovim obećanjima sada već bio svjež jer se dizao s jezera iza palače. U dvorištu im je već organizirao nekakvu zabavu.

S čašama u rukama krenuše za njim niz kratki hodnik i stubište, izašavši u modri baršun indijske večeri. Glazba i zvuci razgovora i smijeha, kao i kratki odlomci pjevanja dočekaše ih, kao i neočekivana gomila dvorjana u blistavom satenu i draguljima, koja je stajala duž dvorišta, a iza njih stupovi koji su omeđivali trg. Negdje je pljuskala voda iz fontane, i rasipala se u finim kapljicama. U zraku je visio težak miris naranči koje su uokvirivale dvorište, kao i miris udaljenih cvjetnih stabala oko jezera. Uz gestu ruke, Dewan pozove uzvanike da mu se pridruže i prekriženih nogu posjedaju na tepihe koji su bili prostrti preko mramornih ploča. Joeu pokaže da mu sjedne slijeva, u središtu grupe, a na njegov pokret glavom glazba

živahno krene dok se mala skupina glazbenika svirajući okupljala uz stupove na udaljenom kraju trga.

Joe prepozna zvukove tabora, sarangija, flaute i gitare, čiji su svirači bilo tako vješti da su mirne duše mogli svirati u Filharmoniji. Slatke note ispuniše noć, odzvanjajući tugaljivom jednostavnošću koja Joea podsjeti na glazbu rodne Škotske. Uz neznatnu pauzu, glazba ponovno krene, ali ovoga puta glasnije i življe, brže i intenzivnije.

U arenu nahrupi grupica plesačica, a zvonca na njihovim gležnjevima oglasiše napadni ritam dok su napredovale i zauzimale mjesta na crno-bijelim pločama u dvorištu. Nasuprot takvoj mračnoj pozadini isticale su se crvene, plave, ljubičaste i žute boje njihovih prsluka od teške svile, obasjane bezbrojnim bakljama i drugim svjetlima obješenima o stupove. Crne kose bile su im ravno začešljane sa svake strane lica, a uglovi tamnih očiju osjenčani crnim kohlom.

Čuo je da ih zovu nautch plesačicama, iako Joe dotad još nikada nije vidio nautch ples. Iako su u ovome plesu uvelike uživali neoženjeni mladići zaposleni u Društvu Engleske Istočne Indije, njihovi nasljednici, uglavnom oženjeni čistunci iz viktorijanske Engleske, nastojali su ga suzbiti. Kako li su se samo dali zavarati!

- pomisli Joe dok se udobno smještao kako bi promatrao ples. Izražajne oči i blještavi osmijesi su ga opčarali, a dok su plesale uza sve brži ritam, preplavi ga divljenje prema njihovoj gipkoj vitalnosti. Od nekih dvanaestak plesačica, izgleda da su njih par bile zvijezde programa, te su istupale pred Dewana i izvodile individualni ples. Jedna je posebice privukla Joeovo divljenje. Nešto viša od ostalih, izvodila je izuzetno akrobatske plesne pokrete i mamila aplauze iz publike. Uz stav Ellen Terry kada izlazi na treći bis, ona poče ponavljati rutinski program, a Joe zaintrigirano zamijeti da kada god bi se okrenula, bacila bi pogled upravo "na njega. Pomisli da se možda vara, ali ne - čak i kada se vratila u grupu plesačica, i dalje je gledala upravo u njega. Izgledalo je da je i Dewan osobno toga svjestan. Okrenu se prema Joeu uzdignute obrve, i nagnuvši se prema njemu prošapće šaljivim tonom: - Ime joj je Padmini!

Nastavi se veselo smijuljiti sebi u bradu sve dok plesačice nisu nakon finalnog akrobatskog pokreta nestale iz vidokruga.

Odjednom im se do lakata stvore čaše soka od grejpfruta i ledenoga čaja, dok su se glazbenici bacili na tiho sviranje neke folklorne melodije. Odjednom Dewan ustade, a isto urade i svi prisutni, dok su se opći nemir i uzbuđenje pronosili kroz grupu dvorjana.

- U ovome bi vam trenutku zabavnoga programa moji preci priredili i gladijatorsku borbu - reče Dewan nemarno Joeu. - Ali to se više ne radi, iako ipak planiram barem nekakvo nadmetanje. Znate, mi Rajputi uživamo u sportskim priredbama baš kao i Britanci. Nadamo se da će i naši gosti sudjelovati.

Joe u sebi osjeti trzaj nervoze. Nije mu se posebno svidio naglasak na riječi Britanci. Valjda ne očekuju od njega da izvede nekakav nastup? Bože mili! - pa zar ovi ovdje ne prakticiraju boks golim rukama i hrvanje s panterama? Na neke stvari nije bio spreman ići, čak ni za slavu Imperija. Nervozno je čekao da Dewan objavi o čemu se radi.

- Nadali smo se uključiti snage Scotland Yarda u prijateljsku rundu - nadam se da će biti prijateljska - jedne od Rajputima najmilijih igara. Zovemo ju Chaturanga.

Joe je prekopavao po sjećanju tražeći bilo kakvu informaciju o ovome sportu, ali nije nailazio ni na što.

- Igrate li šah?- Šah? - Joe je bio u stanju samo zapanjeno ponoviti. - Igru koja potječe iz Indije,

ako se ne varam. Da, igram... ali... ovdje? Sada?- Da, upravo ovdje i sada. Pogledajte! Vidite li polja? Dvorište je osmišljeno za igru

na otvorenom.Joe ponovno pogleda raspored crnih i bijelih mramornih ploča i shvati da tu nisu

samo radi obične dekoracije. Gledao je u ogromnu šahovsku ploču.- Ovo je adaptacija naše nacionalne igre koju zovemo chaupar ili pucheesee -

nastavi Dewan. - Obično se igra na četverostruko podijeljenim poljima, i donekle je nalik nekim vašim društvenim igrama. Pijuni, se pomiču sukladno broju dobivenom bacanjem školjki. - Joe sumnjičavo klimnu glavom. Jedva da je ikada čuo za ovu igru. - Ali moj brat veoma voli igrati šah kakav se igra u Europi - to igračima nudi manje šanse da pokažu svoje vještine - stoga je prema toj igri dao prilagoditi dvorište. Čuo je da ste odličan igrač, zapovjedniče... - Kurtoazno klimanje glavom i osmijeh upravljen ka Joeu nisu nimalo umirili njegove slutnje.

Ljudi nahrupiše naprijed, šapućući i smiješeći se, dok su se uzvanici večere u svojim tamnim odijelima isticali među rajputskim plemenitašima s turbanima i dvorskim odorama, blistavim dijamantima i sjajnim biserima na svilenim kaputima. Atmosfera je uglavnom bila prigušeno vesela, ali uz izvjesni prikriveni ton koji je Joeu bio skoro opipljiv, prigušeni ton uzbuđenja. Porazmjestiše se duž dvorišta zauzimajući položaje sa što boljim pogledom na šahovska polja. Pokušavao se prisjetiti je li zanimanje gledališta vezano isključivo uz oklade o krajnjem ishodu igre, pitajući se istovremeno tko bi mu mogao biti protivnik. Snuždeno zaključi da se nesumnjivo radi o namještaljki te da je neki od ovih lukavih Rajputa željnih nadmetanja već otprije odabran da časnika Scotland Yarda napravi budalom.

Iz Dewanovoga govora potom s olakšanjem i iznenađenjem otkrije da će mu protivnik biti Edgar Troop.

Osmjehujući se i glumeći skromnu zapanjenost, Edgar zauzme položaj na suprotnome kraju terena. Kurtoazno klimnu Joeu i lupnu petama. Joe uradi to isto, dok su mu misli jurišale. Nije imao pojma da Edgar uopće igra šah, ali s druge strane, Edgarov je karakter oduvijek krio mnoga iznenađenja, koja su srećom ostala neotkrivena.

Podsjetivši se da se radi o običnoj zabavi nakon večere i da su namjerno izabrani kao protivnici kako bi zabavili daleko iskusniju indijsku publiku, Joe im odluči pružiti dobru igru. Za njega je šah oduvijek bio istovjetan s planiranjem bitke, pa istom poče procjenjivati položaje i teritoriju. Nije imao pojma koja su lokalna pravila igre, međutim, pretpostavljao je da ih njegov protivnik dobro poznaje. Ali Dewan ponovno progovori.

- Zapovjednik Sandilands još nikada nije igrao našu nacionalnu igru. Smatram da bi svakoj strani prema britanskome pravilu poštene igre bilo prikladno dodijeliti savjetnika.

Žamor odobravanja pronese se dvorištem.

- Claude, mogu li vas zamoliti da pomažete Sandilandsu? Osobno ću se potruditi oko pomaganja kapetanu Troopu. Iako ne vjerujem da Edgaru treba savjet, niti da će ga uopće uzeti u obzir.

Joe uoči da se Colin O’Connor mršti i da izgleda uznemireno. O’Connor pogleda u Joea i napravi grimasu koju ovaj nije mogao dešifrirati. Nemaš sreće, stari moj, ali ipak daj sve od sebe, bila je najbliža interpretacija koju je sebi mogao dati.

Napetost u atmosferi je rasla. Šapat i komentari pronosili su se unaokolo uz nagle prolome smijeha, dok su se prodorni spekulativni pogledi upravljali prema dvojici protivnika.

- Klade li se prisutni u ishod igre? - upita Joe Vyvyana koji mu stade zdesna.- Klade li se? Ne, ni govora. Ali rezultat će ih uvelike zabavljati. .. kakav god bio.

Vole tračeve i nagađanja baš kao i bilo koji od vaših časnika u kantini - odgovori mu tajnovito.

- Što?- Sandilands, samo se smirite i igrajte. Sve je to samo igra. Mnogi će biti uvelike

zadovoljni ako izgubite, a to je najgore što se može dogoditi. U ovoj igri barem nitko ne pogiba. Ovi vole dobru priredbu, stoga bih pretjerivao u svemu što radim, da sam na vašemu mjestu. Igrajte za publiku. A sada me slušajte.

Ovo su pravila. Za kompetentnog igrača šaha stvar je razmjerno jednostavna, a mislim da to jeste...

Objasni mu pravila, koja su uistinu zvučala jasno i jednostavno. Zapravo, igra mu se učini toliko jednostavnom da Joe uopće nije mogao shvatiti zašto u gledalištu ključa takvo uzbuđenje.

- Sve je to u redu - reče on nestrpljivo - i ne želim zvučati razmaženo, ali kada igram šah, obično ga igram s figurama... znate... pijunima, kulama, lovcima, možda čak i kraljem i kraljicom. .. Ovdje ne vidim ništa od toga.

Vyvyan znalački klimnu glavom. - Ah, da, šahovske figure - odvrati tajnovito. - Ako se ne varam, evo stižu!

Okrenu se kako bi uživao u Joeovom izrazu zapanjenoga iznenađenja dok se gomila uz zvuk zvončića razdvajala, a između njih se proguraju dvije prekrasne djevojke u vihoru šarenih skuta. Smijuljeći se i koketno pogledavajući osjenčanim očima, zauzeše položaje na šahovskoj ploči. Joeovi pijuni bih su odjeveni u crveno i plavo, Edgarovi u zeleno i žuto. Joeovo se iznenađenje pretvori u zabavljanje. Poče se opuštati.

Dewan se ponovno obrati prisutnima svojim sugestivnim i teatralnim glasom. - Kada je car Akbar izmislio ovu igru, šahovske figure su bile ropkinje, a pobjedniku je bilo dopušteno uzeti cijelu postavu kao svoje vlasništvo. Ali danas živimo u civiliziranim vremenima. Pobjednik ove partije neće dobiti ljepotice koje vidite pred sobom. Ali nagradu će ipak dobiti. - Zastade teatralno, gledajući prvo u Joea i potom u Edgara. - Pobjednik će moći odabrati jednu od djevojaka i provesti s njome jednu noć.

Pod zavjesom žamora i smijeha koji se prolomio, Joe Claudeu izrazi odbojnost prema onomu što je upravo čuo. Uz namješteni osmijeh, Claude mu odvrati: - Joe, kad ste u Rimu, ponašajte se kao Rimljanin! Dajte, pa nije to smak svijeta! Dodijelili su vam čast. Potrudite se pokazati da to cijenite. Zaboga, možete se uvijek izvući na

glavobolju u zadnjem trenutku. - Potom dometnu: - A ako bi došlo do toga, molim vas samo pogledajte protivnika!

Obojica pogledaše u Edgara, pretilog, neprivlačnog, propalog od alkohola, ali potpuno samouvjerenog, kako već pohotno odmjerava djevojke.

- La chevalerie oblige, Sandilands! Zar ne mislite tako?- Vidim na što ciljate, gospodine. Ima i gorih sudbina nego što je izgubljena partija

šaha! A dobiti noć s Edgarom mora da je pri samome vrhu toga popisa!

DEVETO POGLAVLJE

Srebrena se truba triput oglasi i time sve prisutne pozove da obrate pažnju. Ljudi se iz gledališta prestadoše šetati unaokolo i s iščekivanjem promatrahu prvo Edgara pa Joea. Djevojke utihnuše i postaviše se na pozicije, mirne poput pravih šahovskih figura, leđima okrenute svaka svojemu gospodaru igre, gledajući licem u protivnika, spremne za bitku.

Joe se nagnu prema Vyvyanu i došapnu mu: - Pretpostavljam da im snaga nije vezana za visinu?

- Upravo jest - reče mu Vyvyan. - Vaši su pijuni najmanji i svi su jednake visine. I svi su u crvenim odorama. Djevojke u plavom, vaši glavni igrači, poredane su po visini. Imate dvije niske kule s vanjske strane, vidite li ih? Do njih su nešto viši konjanici, i potom lovci.

- Zašto lovci imaju izvezeni lik slona na odorama? - upita Joe.- Sjetite se, ovo je indijska igra. Njihove su vojske uvijek bile sastavljene od četiriju

vrsta boraca: pješaka - to su vaši pijuni; kočija - to su vaše kule, s oslikanim zlatnim kotačima na leđima; potom konjica - to su vam konjanici, s izvezenim likom konjske glave; i naposljetku slonovi, koji su ovdje lovci. U središtu su dva najviša igrača, s krunama, kralj i kraljica.

U tom trenutku se plava kraljica sa srebrenom krunom okrenu licem prema njemu, a Joe uz trzaj prepozna Padmini.

Truba se ponovno oglasi, i to samo jednom. Joe pogledom zahvati jednoga od svojih crvenih pijuna. Vara li ga osjećaj ili ona možda očekuje daju pozove? Pomisli da je tako i podignu dva prsta. Pijun poslušno krene naprijed za dva polja i suoči se s Edgarovim prednjim redom. Edgar odasla jednoga od svojih pijuna u žutim haljama, a bitka otpoče.

Joe zaključi da se nitko neće posebno zabaviti ako se partija pretjerano otegne. Stoga odluči igrati drsko. Prisjeti se strategije koju je osmislio zajedno s prijateljem iz vojnih rovova u očajničkom pokušaju da zaborave monotoniju i užas navaljivanja njemačke artiljerije, i nemogućnost napredovanja ni povlačenja. Strategiju su nazvali Haigovim matom, a ako se sve bude odvijalo prema planu, bit će u prilici dovršiti igru u petnaest poteza.

Ali Edgar nije posustajao, i od samoga je početka jasno pokazao da namjerava pobijediti. Skoro da nije zastajao kako bi razmislio o potezima, što je očigledno bio stil igranja kojega su i gledatelji i pijuni najviše voljeli. Joe zamijeti da su se pijuni, u slučajevima da se igrač malo dulje zamisli i potom ih pozove na pokret, pomicali i

djelić sekunde ranije od samoga poziva, vitkim nogama već zakoračivši, predviđajući potez.

Edgar se vrlo brzo izvukao iz Joeove planirane serije poteza, a prednost je prelazila od jednoga do drugoga dobro uigranoga igrača. Jedna po jedna izgubljena ili pak žrtvovana plesačica- pijun odlazila je uz zvuk zvončića sa šahovskoga polja na sam rub terena, sve dok ih nije preostalo samo šačica na svakoj strani.

Joe je oklijevao napraviti sljedeći potez. Zahvalno od poslužnika prihvati čašu soka od nara, iskoristivši to za predah od neumoljivoga ritma igre. Zamijeti da Edgar uzima još jedan viski s pladnja. Dosad je Edgaru uspjelo umaknuti svakoj zamci koju mu je Joe postavio, i stalno je napadao s uspjehom. Niz rub čaše Joe odjednom vidje kako njegova plava kraljica lijevim stopalom ocrtava nekakve linije. Za razliku od drugih pijuna, ona nije nosila zvončiće na gležnjevima, a njezini su pokreti vjerojatno prošli nezapaženo u gledalištu. On pogleda malo pomnije. Pet udaraca stopalom. U gornjem lijevom uglu njezina polja. Ne daje li mu ona možda time neki signal? A što bi se dogodilo kada bi...? Pogledom prijeđe po dijagonalama. Dovraga! Kako li mu je to samo promaklo? Naporan dan, šampanjac, kasni noćni sat - mogao je sebi dati dovoljno razloga, ali Joe se jednostavno naljuti na samoga sebe zbog nepažnje.

Potom kraljici dade znak da krene dijagonalno za pet polja ulijevo. Napokon puštena s lanca, dok su joj tamni skuti šuškali, ona jurnu naprijed s užitkom otpuštene furije željne osvete, i kružno pristupi Edgarovu kralju.

- Šah - najavi Claude živahno.Bio je to Joev istinski proboj, a nakon samo četiri odlučna poteza, Claude povika: -

Šah mat! Kralj je gotov! Šah mat!Edgar je blenuo u Joea s druge strane dvorišta, ukočen od nevjerice i bijesa, ali se

ipak kurtoazno nakloni. Joe uzvrati istim takvim naklonom. Na njegov užas, djevojke nahrupiše natrag na svoja mjesta, a obje su vojske sada stajale i gledale ga. Neke su od djevojaka gledale krotko u pod, ili izbjegavale njegov pogled, dok su ga druge koketno promatrale u iščekivanju.

- Vrijeme je da stisnete zube i bacite se na posao, Sandilands. Nemojte se uznemirivati! - došapnu mu Claude. - Samo se smiješite i odaberite jednu.

Joe očima uhvati izravan pogled kraljice Padmini i bez oklijevanja reče: - Ako bi plava kraljica izvoljela istupiti...?

Smijeh, pa čak i jedva čujni diskretan aplauz začuju se u dvorištu dok se ona kretala kroz redove i naposljetku stala ispred njega, još se uvijek smiješeći.

Dewan ga potapša po ramenu. - Dobar odabir. I prikladna nagrada za dobro odigranu igru. Edgar nije lak protivnik. Dan za vama bio je naporan, zapovjedniče, i vjerojatno se jedva čekate baciti u postelju. Padmini će vas otpratiti do vaših odaja. I ona je sama vješta igračica... Šaha. Možda ćete jedno drugo održati budnim isprobavajući poteze... - Tresao se od smijeha, dok se njegov zarazni humor prenosio na sve oko njega. - Nemojte se pretjerano iscrpiti, sutra vam. je zajamčen dan pun događanja.

- Samo mirno otiđite, stari moj - savjetova ga Claude. - Autre pays, autre moeurs, kao što već znate!

Joe odluči da će ga mlatnuti ako ga samo pokuša podsjetiti da nisu u Knightsbridgeu.

Uz što manje ceremonije, krenu za Padmini i njezinom svjetlucavom srebrenom krunom, koja se kretala na par koraka ispred njega, njišući se kroz sve rjeđu publiku, i potom kroz sve praznije hodnike. Prolazili su kroz tiha dvorišta u kojima je jedini zvuk bio blago njihanje lišća i nježni šum fontana. Joeu se učini da negdje u daljini čuje tužno naricanje i prigušeni zvuk bubnjeva, ali sve je ostalo bilo tiho.

Naposljetku, usred dvorišta za koje mu se učini da ga je prepoznao, Padmini zastade i nagnu se nad bazen oko fontane, uronivši rukama u hladnu vodu. Joe ju je promatrao kako se igra s cvjetovima koji su plutali na površini vode. Odluči kako je ovo vjerojatno dobar trenutak da joj pažljivo kaže da se vrati u svoje odaje, umjesto da čeka na neugodni trenutak kada bi joj to morao reći licem u lice pred vratima svoje sobe. Govori li ona engleski? Kako uopće djevojci reći na potpuno rudimentarnom hindi jeziku da je jedna od najprivlačnijih koje si ikada vidio, ali da ti njezine usluge neće biti potrebne?

Priđe joj kod fontane, pripremajući govor. Ali riječi su mu jednostavno zastajale. Blenuo je, zatečen njezinom blizinom, dok mu se jezik zaplitao zbog njezine ljepote. U plavoj je svili bila skoro nevidljiva u mračnome dvorištu, ali mjesečina se ljeskala na draguljima u njezinoj kruni i krijesila se u nasmijanim očima kojima ga je promatrala. Joe je bio pobijeđen. Poče gubiti bitku s duboko iskonskim osjećajem koji je njime ovladavao. Posljednjim trunkom odlučnosti on pročisti grlo i poče uzbuđenim i kreštavim glasom izgovarati govor kojim se mislio izvući.

- Padmini? Jesam li dobro izgovorio? Gledaj, Padmini, užasno mi je žao, ali...Gazeline oči bljesnuše u trenutku shvaćanja, i potom se prijezirno suziše. Ljutito se

nagnu nad fontanu i snažno udari po površini vode, upravivši mu mlaz vode ravno u lice. Prasnuvši u smijeh kada je vidjela kako on hvata zrak od iznenađenja, ona se okrenu i potrči, ostavivši ga da onako mokar psuje uz fontanu.

Prokleta cura! Ali barem je poprilično brzo shvatila poruku. Uz jednaku dozu olakšanja i razočarenja, on ponovno krene naprijed, siguran da je odatle i sam u stanju pronaći put do svojih odaja. Nakon par koraka zastade i osluhnu. Ispred njega su se u istome pravcu kretale i nečije bose noge.

Sustignu ju tik do svojih vrata i uhvati ju. Hladne mu se ruke s iznenađujućom snagom sklopiše oko vrata. Osjeti mokru košulju na koži dok se ona stiskala uz njega, dižući se na prste kako bi ga poljubila. Dok im se dah miješao, opčini ga njezin slatki parfem, latice ruže kao zavodljiv dodatak toplini ženskoga tijela. Protiv vlastite volje, ruke mu kliznuše niz njezin struk. Bila je topla, mirisna, i više nego željna igre. Prvo mu je privukla pažnju, potom je za njega pobijedila partiju, a sada ona njega izgleda uzima kao svoju nagradu. Bože! Treba mu ovo! A i zavrijedio sam! Druga zemlja, drugi običaji - zar mu Claude to nije rekao? Prepustivši se trenutku, Joe jeknu i spusti lice k njezinu.

- Uf, Joe, zaboga! Stvarno su vas smotali, ha!Vrata njegove sobe stajala su otvorena, a svjetlo iznutra ocrtavalo je Madeleininu

figuru na ulazu, u dugačkoj bijeloj haljini, s čašom u ruci.Joe nije bio u stanju govoriti, ali ionako bi sve što bi eventualno mogao kazati

prošlo nezapaženo dok su se dvije žene suočavale. Padmini prosikće nešto nerazumljivo na Hindi jeziku, a Madeleine joj odbrusi jednakom snagom. - I ja tebi,

sestro! A sada nam napravi uslugu i gubi se odavde. Vrati se k svome gazdi i gospodaru! - Nasmiješi se prijeteći. - I možeš mu kazati da si izgubila partiju. Pobijeđena si u napadu bijele kraljice!

Padmini se okrene i udalji kao samo nešto tamnija nijansa među sjenama u dvorištu.

- Dovraga, Madeleine! - viknu Joe iznenađeno. - Što ćete vi ovdje?Ona ga gurnu unutra, zatvori vrata i navuče zasun.- Samujem i pijem... Čekam da se pojavite... Pazim na vas kao anđeo čuvar...- Kako to mislite? Meni u ovome trenutku ne izgledate posebno anđeoski!Ona ga kritički odmjeri. - Pogledajte se samo, gospodine! Najavili su vas kao

pametno čeljade, ratnog junaka... veterana. Zar se ne govori da ste radili u vojnoj špijunaži? Tu rade pametni momci. A vi ste pak odmah nasjeli! Išli ste ravno glavom u zid - ili možda nekim drugim dijelom tijela! Ova vam je namještena!

Ona je Dewanova obučena špijunka za ispovijedi na jastuku. Zar to niste bili u stanju razabrati?

Joe je bio u stanju jedino blenuti s gađenjem.- Sve ovo oko nas - Madeleine mahnu rukama oko sebe, dok joj je šampanjac kapao

po tepihu - sve je ovo pravi mravinjak. Sve je puno prepričavanja, tračeva, i spletki, a sve se informacije preusmjeravaju k Dewanu. Čak i ako se popišate u ghulskhanu, doznat će za to i prije negoli potegnete vodu! Još uvijek nije siguran zbog čega ste ovdje, ali nipošto ne vjeruje Britancima. Zna da ste bliski sa Sir Georgeom, a to znači da ste u samome srcu vlade, i stoga vas želi stalno imati na oku. A najbolje nadgledanje u ovome slučaju omogućila bi mu njegova omiljena kurva koju ste upravo pozvali k sebi! Priljubila bi se uz vas žešće negoli žvakaća guma za potplat!

Osjećaj nespretne nesposobnosti u njemu zamijeni bijes. - Kažu mi da ne govorim u snu... Ne vidim u čemu je problem.

- Potom prkosno dometnu: - Osim toga, zar vama nije palo na pamet da je možda ova vrsta priljubljivanja kod mene dobrodošla?

Madeleine mu dobaci znalački i ciničan osmijeh. - Vidim da je tako. Pa, uvijek možete otići pod hladan tuš. I još jedan hladan tuš. Tako to vi Britanci radite, zar ne? Samo izvolite - ja ću gledati u drugom pravcu.

Joe proguta knedlu u grlu i pokuša održati što pristojniji ton u glasu. - Biste li htjeli da pozovem Govinda i da vas on otprati natrag do vaših odaja? - Ode do vrpce sa zvoncem i uhvati ju rukom.

Na njegovo iznenađenje, čaša joj ispade iz prstiju, a ona obje ruke prinese licu, tiho jecajući.

- Bože dragi, Madeleine! Što je sad?- Zar još ne vidite, pametnjakoviću? Ne mogu se onamo vratiti. Tamo nisam

sigurna. Mene mrze daleko više nego što su mrzili Prithvija. Mene krive za sve! Vjerojatno misle da sam ga ja ubila! Žele me smaknuti! I to ne samo zbog toga što sam bjelkinja. Jeste li znali da su sve udovice ovdje nečiste? Ako ih se ne mogu riješiti na lomači, onda ih zaključaju u neku sobicu i više ih nikada ne puštaju vani. Što mislite, koliko bih mogla ovdje izdržati? Sad kada Prithvi na mene ne pazi, ovdje sam samo meta! Jedino se ovdje osjećam sigurnom. Imate pištolj, zar ne?

Joe klimnu glavom. Prvo Bahadur, a sada i Madeleine. Oboje se vide kao potencijalne žrtve. I oboje traže pomoć od čovjeka izvana, koji se i sam osjeća nesigurnim i izloženim na neprijateljskome teritoriju.

- Ne možete ovdje ostati! Zamislite samo sve tračeve do kojih bi došlo! A što će biti s vašom reputacijom... Mislim, kako ću to objasniti vašemu svekru? - začuje sebe kako nabraja poput kakve tetke usidjelice. - Gledajte, Madeleine, zar se ne možete obratiti bratu za pomoć dok oboje ne odete odavde?

Madeleine ga pogleda još jednim dugim pogledom nevjerice.- Stuart je... kako da kažem... zauzet drugim stvarima, i bio bi vrlo uzrujan sestrinim

posjetom. On čak ni ne mora igrati šah kako bi se domogao djevojaka! A primjećujem da priznajete kako je ovo neprijateljsko okružje. Niste li čuli samoga sebe kako govorite dok oboje ne odete odavde u smislu dok ne pobjegnete! Eto, upravo ću to i uraditi. Joe, odlazim. Čak i ako zbog toga budem morala uzeti jedan od Prithvijevih zrakoplova i letjeti sve do Delhija, uradit ću to! Ali ne idem praznih ruku. Dala sam mu dvije godine života, i netko će za to platiti. Moram ostati na životu dovoljno dugo da mogu razgovarati s Udaijem Singhom... nekako se s njime dogovoriti... a mogu vam reći da imam izlaznu kartu odavde! A ako imate pameti, bit ćete na suvozačevu mjestu kad budem polijetala, Joe.

- Madeleine, bio bih vam zahvalan ako biste s bratom ostali u Ranipura još neko vrijeme. Ako se sjećate, osobno ste od mene tražili mišljenje o padu zrakoplova u kojemu je vaš suprug poginuo, a i sam Rezident je od mene zatražio da istražim stvar. Vi i vaš brat od ključne ste važnosti za istragu i ne možete otići dokle god ne uspijem prikupiti dokaze i iskaze.

Madeleine se podrugljivo nasmija. - Ma dajte? Zar vam u Simli nisu rekli da Britanci na prinčevskim posjedima kao što je ovo nemaju ni zakonsku ni policijsku nadležnost? Možete se igrati detektiva koliko god želite, i svakako bi bilo dobro doznati tko im ubija nasljednike, ali nakon toga nemate gdje otići s dobivenim informacijama. Možete jedino izvijestiti svoje kad se vratite natrag... Ako vas uopće puste da se vratite!

Joe si dopusti osmijeh uz grimasu. - Ovo je bio pomalo pojednostavljeno ali, priznajem, vrlo precizan sažetak podataka koje sam i ja dobio. Nemojte mi kazati da ste i vi na platnoj listi Sir Georgea?

- Nikada nisam vidjela tog čovjeka.- Je li vam što ostalo u toj boci?Raspoloženje mu je tonulo svakom narednom minutom. Uzbuđenje i bijes

popuštali su pred suosjećanjem za beznadnu situaciju u kojoj se Madeleine našla. Sućutno ju je gledao dok je tražila dvije čaše, i potom ih nespretno napunila šampanjcem. S tjeskobom u srcu on pretpostavi da joj jednostavno treba netko s kime će razgovarati o svojoj boli. S negodovanjem se zapita zašto nije prihvatila ponudu Lizzie Macarthur da kod nje pronađe sigurnost i suosjećajno društvo. Ali, naravno, on je pak imao očiglednu prednost koja je gospođici Macarthur nedostajala: u očajničkoj situaciji će revolver i mirna ruka uvijek nadjačati suncobran i oštar jezik.

Pogleda ju umorno kada je svojom čašom kucnula u njegovu. - Dovitljiva ste žena, Madeleine. Ali, recite mi, koji su vam planovi za neposrednu budućnost?

- Mislite, do kada vas mislim gnjaviti svojom prisutnošću? - nasmija se ona. - Ne brinite se, Joe. Vaša je čednost osigurana dok ste sa mnom! Bez problema odolijevam mokrim i mlohavim policajcima koji me gledaju s neodobravanjem. Spavat ću ovdje, na ovome kauču. Ukrala sam vam par jastuka. Već sam bila u vašoj kupaonici, a ponijela sam i vlastitu četkicu za zube - tako da sada slobodno možete onamo!

Ona odloži čašu, izuje se i krene prema kauču. - Vidimo se ujutro, Joe. Slatko sanjajte!

Šampanjac je još uvijek bio hladan, pjenušav i ugodna okusa koji je odlično odražavao njegovo trenutno raspoloženje. On uze bocu, iznenađeno otkrivši da je još napola puna. Nije bilo razloga daju ne ispije do kraja. Natoči sebi još jednu čašu i tiho otpi gutljaj. Sjedio je na rubu postelje i čekao. Nakon nekoliko minuta namještanja jastuka, migoljenja i prigušenih šapata, njegova gošća se potpuno umiri i utihnu. Kad je bio posve siguran da je Madeleine zaspala, ode do kupaonice i prepusti se dugom i ugodnom tuširanju pod mlakom vodom. Prekasno shvati da je Madeleine sa sobom uzela njegov kućni haljetak, izađe gol iz ghulskane i tiho pogasi svjetla po sobi, provjeri vrata, prozore, ormare, pa čak i prostor ispod postelje. Pet minuta izviđanja neprijateljske teritorije može vam spasiti život, a nije imao namjeru u ovome trenutku popustiti s mjerama predostrožnosti. Na sjeverozapadnoj je granici naučio biti stalno na oprezu, a iako se ovaj svilenkasti i sofisticirani ambijent nikako nije mogao usporediti s onim paklenim rupčagama, bilo mu je jasno da bi se ovo ovdje moglo pokazati čak i opasnijim terenom.

Tiho zatvori i posljednja vrata garderobe.- Već sam pregledala sva ta mjesta - začuje se nasmijani glas s kauča. - A pregledala

sam i još nešto... Zgodna guza, zapovjedniče!

DESETO POGLAVLJE

Joe se probudi čuvši diskretno nakašljavanje pokraj sebe i zveckanje porculana na pladnju spuštenome podno njegove postelje. Govind poletno ode do kupaonice i pusti vodu da teče. Joe jedva uspije progovoriti kako bi ga spriječio da rastvori zastore i pusti neumoljivo jutarnje sunce u sobu. Misli su mu još uvijek bile zamućene, ali bio je uvjeren da se ne želi prisjećati nekih detalja od protekle noći dokle god ne bude u stanju ponovno kontrolirati stvar.

Pritaji se sve dok Govind nije otišao. Odakle započeti? Glavobolja mu nije bila tako izražena kako se bojao da će biti. Što je još bolje - na kauču nije bilo nikoga. A kako je izgledalo, nitko tu uopće nije ni spavao. Sve je bilo uredno, svi jastuci vraćeni na svoja mjesta, a njegov je kućni haljetak ponovno visio na vratima. Ustade u postelji i tiho prošapće, bojeći se odgovora: - Madeleine, jeste li tu?

Odgovora nije bilo.Preplavi ga olakšanje, a na trenutak je čak bio u iskušenju sebi dopustiti iluziju da

se sinoćnji događaji zapravo nikada nisu ni dogodili. Otkriće još uvijek toplog mjesta na drugoj strani postelje, otisak u jastuku i nekoliko zlatnih vlasi na njemu u misli mu donesu još nevjerojatniji scenarij. Popio je previše šampanjca, ali svakako bi se

sjećao intimnoga iskustva koje zatečeno stanje implicira. S grizodušjem poče opipavati ispod plahti, ali pronađe samo presavijeni komad papira.

Zar se Nancy nikada nije žalila da pričate u snu? - glasila je kratka pismena poruka.Skoro umjesto potpisa, začu se zvuk malog zrakoplova koji je nadlijetao zgradu. Na

trenutak pomisli da bi to mogla biti Madeleine na putu za Delhi, ali ovaj je zrakoplov kružio i vraćao se, sve dok ponovno ne odletje prema brdima Aravalli.

Prisjeti se da mora još nešto provjeriti pa s mukom ustade iz postelje i poče pretraživati kantu za otpatke i sve moguće uglove u kojima je mogla ostaviti praznu bocu šampanjca. Bila je tu samo ona za koju je znao da ju je sam ispio do kraja. Proračunao je da je Madeleine, usprkos prikazu pijanstva - hrapavom glasu i neravnomjernim pokretima - u njegovoj prisutnosti zapravo ispila samo oko prstohvat vina. Prvu je čašu, sjeti se potom, izlila na pod, a sama boca je bila hladna i mora da je bila skoro puna kad je stigao.

Madeleine je glumila da je pijana. Ali, zašto bi to uradila? Možda radi vlastite zaštite? Pijane ljude uglavnom se ne uzima zaozbiljno. Ignorira ih se jer uzrokuju neugodne situacije; ljudi gledaju u drugome pravcu kada pijana osoba ulazi u prostoriju. Ljudi podcjenjuju pijane. Uzdahnu shvativši da ga je Madeleine navela da se upravo tako postavi prema njoj. Očigledno joj je upravo to bila namjera. Sirota mala Madeleine, postala je udovica i utapala tugu u boci. U Indiji je to uobičajena situacija, i samim time lako izvediva prijevara, ali ako je pijanstvo bilo samo maska, što je onda s tugom?

Joe se još jednom zapita vezano za njezino kontradiktorno ponašanje u zadanim uvjetima. Po svemu sudeći je voljela supruga, dok je istovremeno mrzila neke članove njegove obitelji. Ako se dogodilo nešto što joj je uzdrmalo ravnotežu u životu... Ali, naravno da se nešto dogodilo. Nešto od ogromne važnosti za Madeleine. Najstariji je sin poginuo. Prithvi, bezbrižni plejboj koji je bio posve spreman proživjeti veći dio života zabavljajući se po Europi ili Americi sa svojom mladom suprugom, iznenada se našao prvi na popisu potencijalnih prijestolonasljednika Ranipura. Je li popustio pod pritiskom nakon bratove smrti, pritiskom da se posveti ozbiljnome poslu upravljanja, da se vrati obiteljskim vrijednostima, da sebi uzme indijsku suprugu i osigura nasljednika? Koliko je Madeleinin brak bio siguran u posljednje vrijeme?

Imala je priliku i tehnička znanja potrebna da se prereže pravi broj metalnih kabela kako bi se zrakoplov njezina supruga srušio na zemlju. Je li joj nakon dvije godine provedene u zagušljivoj palači dosadio život princeze - i to prezrene i odbačene princeze? Protekle je noći rekla nešto što je zapamtio kroz izmaglicu u umu koja se potom spustila na njega. Imam izlaznu kartu odavde! Nakanila je poštenim ili prijevarnim argumentima nagovoriti maharadžu da ju pusti da ode, i to ne praznih ruku. Zapita se o kakvoj li je ona to karti govorila.

Možda bi njezin brat Stuart to mogao rasvijetliti? Joe pogleda na sat. Šest je sati, a s njime se ima naći u devet. Vrijeme je da se posveti kavi i hrpi tosta koje mu je Govind upravo donio. Odluči ne dirati poklopac srebrene posude s grijačem, koja je bez sumnje sadržavala jaja u nekom obliku. Rado bi sebi priuštio tuširanje hladnom vodom i potom šetnju na jedinom svježem zraku kojega će toga dana imati na raspolaganju, tek toliko da malo razbistri glavu. Možda ode do terena za polo,

zaobilazeći u širokom luku ženske odaje i sam grad. Pola sata kasnije odijevao je bijelu košulju, lagane platnene hlače i jaknu za jahanje koje je za njega odabrao Govind. Potom zgrabi šešir i izađe.

Sunce je već žestoko žarilo kada je u sedam sati izašao iz palače. Dok je izlazio na verandu, gledajući prema valovitome terenu za polo, elegantna figura u opremi za jahanje uzjaha sjajnu crnu arapsku kobilu, i vidjevši ga, uputi se prema njemu.

Njezina treća Visost jahala je u pratnji sluge koji je nekoliko metara iza nje jahao na jednako finom konju. Crvena svilena tunika i turban koje je nosio pomno su odabrani, zaključi Joe, kako bi se lijepo slagali s bijelim jahačkim hlačama i crnom jaknom njegove gospodarice. Čak i jedna bijela čaplja, koja je mirno šetala travnjakom, kao da je smišljeno sačinjavala dio toga izvezenog prikaza na tkanini. Uzdignuvši jednu nogu, ptica oslika hijeroglifski profil i krenu naprijed. Shubhada nesvjesno odgovori na taj pokret, uzdignuvši kraljevski nos koji bi izgledao impresivno utisnut na nekom novčiću.

- Dobro jutro, zapovjedniče Sandilands - zazva ga ona. - Iznenadilo me je što vas i ranije nisam vidjela u akciji.

- Visosti, spavao sam - odvrati joj on uz razoružavajući osmijeh. Ovako nenaučen na rajputsku gostoljubivost, pretjerano sam uživao u ugodama koje palača nudi.

Pa neka im bude! Ako su tračevi u palači onakvi kakvima ih predstavljaju, ona je vjerojatno već čula da je pobijedio velikog ruskoga meštra od igre, i spavao sa svim šahovskim pijunima- igračicama.

- U tom slučaju preporučam kraći kas. - Ona se okrenu i obrati slugi, koji potom sjaše i dovede konja k Joeu. - Hoćemo li?

Srećom po Joea, konj je već bio prošao svoju jutarnju vježbu. Joe pomisli da bi mu vjerojatno bilo teško kontrolirati veličanstvenu životinju da su tek tada izašli iz konjušnice.

Shubhada kasom povede niz teren za polo, a Joe se poče zabavljati, sretan što se sjetio ponijeti šešir jer je sunce bilo jako. Pade mu na pamet da upravo učestvuje u poprilično neobičnoj sceni, Maharadžine supruge, kao što je Shubhada, u prošlosti su se, a koliko je njemu bilo poznato i u sadašnjosti, morale držati podalje od muških pogleda, a ona je ipak jahala s njime, neopterećena poput kakve Zapadnjakinje.

Ona se zaustavi i sjaše na udaljenome kraju terena za polo, u sjeni akacija, a Joe joj se pridruži, svezavši konje za stablo. Zanimalo ga je doznati zašto je upriličila ovaj trenutak nasamo s njime. Zapita se zna li ona uopće pravu istinu o suprugovoj bolesti. Rado bi doznao kako će izgledati njezina budućnost nakon Udaijeve smrti. Ipak, nije joj postavio nijedno od ovih pitanja. Čak i u jahačkoj opremi, bila je prava kraljica, a časnik Scotland Yarda uvijek zna gdje mu je mjesto.

Ona sjedne na srušeno deblo stabla i prstom pokaže na drugi kraj terena. Joe sjedne u iščekivanju.

- Pitam se, zapovjedniče, jeste li upoznati s ozbiljnošću zdravstvenog stanja mojega supruga? - reče ona naposljetku.

Možda ovaj razgovor i neće biti tako nelagodan kao što je predviđao.- Jesam, Visosti, i ako smijem, ponudio bih vam svoje...- Smijete - prekine ga ona - ali tek kada za to dođe vrijeme. Sigurna sam da ćete od

njegova liječnika doznati više, ali svi mi mislimo da neće dočekati jesen. Naravno,

trebali smo ga prebaciti u Švicarsku, gdje bi i inače proveo doba najvećih vrućina, ali njegov je liječnik savjetovao da to ne radimo. Izgleda da Udai ne bi preživio putovanje. A, naravno, kao vladar radije će umrijeti ondje gdje je i živio, tu u srcu svojega kraljevstva.

- Kakav užasan gubitak za mnoge ljude - prošapće Joe.- I veći nego što to možete zamisliti - reče ona. - Ali u ovakvim trenucima najviše

pate vladareve žene. A od svih njih, najmlađa supruga, koja mu nije rodila djecu, gubi najviše toga.

On ju pogleda, zapanjen njezinom iznenadnom otvorenošću.Ona mu se osmjehnu. - Mislim da vam se previše ne sviđam, zapovjedniče. A i nema

razloga zašto biste me simpatizirali. Ovdje ste stranac, ne dugujete mi ni odanost ni ljubav, ali reći ću vam nešto - vrlo mije drago što ste ovdje! Obrazovana sam u Europi, i vjerujte mi, u manjim akademskim krugovima u kojima sam se kretala u Londonu, Parizu i Ženevi, počela sam cijeniti zajednice s dobro organiziranom policijom. Znam da ovdje u Ranipuru nemate nadležnosti, ali samim svojim prisustvom podsjećate me da mi je uređeni svijet u kojemu sam odrasla još uvijek dostupan ukoliko se budem trebala povući u njega.

Što je sad ovo? Još jedan prikriveni zahtjev za jednosmjernom kartom za odlazak iz zemlje? U par galantnih fraza, Joe joj reče da se može u njega pouzdati i zatražiti od njega da uradi što god bude u njegovoj moći kako bi joj olakšao breme.

Ona se nasmiješi. - Zapamtite da ste to sami rekli, zapovjedniče! Jer ću tako i uraditi!

Ohrabren novini, pristupačnijim licem koje mu je pokazala, on ju se usudi upitati kako je upoznala maharadžu.

Osmijeh joj ozari lice. - Rado bih vam rekla da je to bio nekakav romantičan susret... znate... da su nam se pogledi sreli kroz prepunu dvoranu na lovačkome balu... da sam mu pohitala upomoć kad je pao s ponija usred partije pola... ali nije bilo tako. Naš je brak bio ugovoren.

Osjetivši da ima potpunu pažnju slušatelja, ona nastavi. - I moj je otac radža jedne južne kraljevine. Prosvijetljen čovjek po pitanju spolova. Njegova je majka, moja baka, vladala kraljevinom tijekom sinovljevog maloljetništva, i to dugi niz godina, sa zastrašujućom učinkovitošću...

Vidje Joevo iznenađenje pa dometnu: - Postoji par kraljevina u kojima se nasljeđuje po ženskoj liniji - Travancore i Cochin, na primjer, a i u Bophalu su generacijama vladale žene. Zapravo, kraljica Tigrica iz Bophala izašla je ravno iz harema upravljati ljudima kada je državom zavladala teška glad, a to nije bilo prije mnogo godina. Mnoge su vladarke potom slijedile njezin primjer. Moj otac nije vidio razloga da svoje tri kćeri - od kojih sam ja najstarija - odgaja isključivo u ženskim odajama, bez privilegija koje su imali i njegovi sinovi. Mi curice učile smo matematiku, razne znanosti i jezike ravnopravno sa svojom braćom. Jahala sam i bavila se lovom zajedno s njima. Zapravo smatram da sam bila bolji lovac od bilo kojega od njih. - Namršti se. - Zaboga! Uopće ne znam kako bi zvučala riječ lovac u ženskome rodu!

Joe se na trenutak pretvarao da razmišlja. - Visosti, mislim da se jednostavno kaže lovac.

Ona ga poprijeko pogleda. - Dakle, tek kada su me poslali u žensku akademsku ustanovu u Brightonu doznala sam da se djevojčice smatra za različita i inferiorna bića. To nikada nisam prihvatila. A što je najvažnije, to nije prihvaćao ni moj otac. Dobivao je mnoštvo ponuda za moju ruku, i uvijek je tražio i moje mišljenje. Potpuno mu je odgovaralo sve ih odbijati obzirom da bi prihvaćanje uglavnom sa sobom nosilo i život ugodnoga ropstva. Nestala bih negdje u haremu, gdje bih vodila osamljenički život.

Joe zapanjeno razmotri mogućnost da ovu prekrasnu i vitalnu djevojku zauvijek sakriju od svijeta radi užitka samo jednoga čovjeka.

- Do mojega dvadeset i prvoga rođendana moje su se sestre prikladno poudale (na njihovu radost, nisu bile prisiljene), a moj otac i ja stekli smo reputaciju izbirljivih duša, pa se broj bračnih ponuda počeo polako smanjivati. Potom je tata u Londonu sreo jednoga starog prijatelja. Prisjetio se da je Udai Singh uvijek bio prijazan, načitan, prosvijećen po pitanju žena, i da je proputovao svijetom. Moj ga otac dotad nije smatrao prikladnim proscem jer je Udai zapravo njegova generacija, i već je bio lijepo oženjen dvjema suprugama, a nasljednici su mu već bih odrasli.

Nije uopće tražio treću suprugu. Ali su mi ga predstavili, i to je bilo to - reče ona, nasmiješivši se na uspomene. Coup de foudre. Ili barem s njegove strane - doda ona bez uvijanja. - Perspektiva nije bila idealna. Sudbina mi je trebala biti nešto više od obične treće supruge, ali... eto... Udai je veoma bogat, a kao što vidite, dopušta mi da živim baš onako kako hoću.

- Visosti, uživate u svemu najboljemu od oba svijeta, - reče Joe i usudi se dometnuti: - Ali, koliko sve to može trajati? Alarmira li vas moguća budućnost?

- Pa naravno! - reče ona neočekivanom snagom. - Ova sloboda koju vidite da uživam samo je iluzija! Kada Udai umre, a muškarci se bace jedan drugome za vrat oko svojega udjela u gaddiju, što mislite, što se događa s udovicama? Znate, ne možemo se ponovno udavati. U prošlosti je uvijek postojala pogrebna lomača kao najbrže rješenje problema, a uvjerena sam da je to rješenje koje bi prva maharadžina supruga odabrala kada bi Britanci to još uvijek dopuštali. Već prije mnogo godina stavili su taj običaj van zakona. - Ona ga pogleda radoznalo, pitajući se do koje on mjere uopće razumije Indiju i njezina pisana i nepisana pravila, njezine običaje koje zapadnjački moral podržava ili potiskuje. - Kraljevske supruge danas se nalaze pod paskom - ali veoma diskretnom paskom, naravno - kada im supruzi preminu. Udai će ići sam na lomaču. A tako je i pravo.

- Ali govorite mi da će njegove supruge ostati u potpunoj bijedi? - potakne ju Joe da nastavi.

- Žena može zadržati čast i moć jedino ukoliko njezin sin postane nasljednikom, a ona postane vladarkom za njegove maloljetnosti. A sada kad su sinovi obiju kraljevskih supruga mrtvi, i jedna i druga mogu se pokopati. Udai je uvijek bio tužan što nema više sinova. Ima mnogo kćeri (bogato udanih!) ali samo su dva sina preživjela nakon poroda, a ocu je svaki od njih na svoj način bio razočarenje.

Ona donekle nervozno lupnu jahačkim bičem po čizmi, i potom reče: - Udai je već bio počeo nagovještavati da mu ni Bishan ni Prithvi nisu zadovoljavajući nasljednici. Mislim da je jedan od razloga što se oženio mnome bio nova šansa da napuni

kraljevsku kolijevku novim snažnim i prikladnim sinovima. Ali, nažalost... - ona odvrati pogled kako bi prikrila osjećaje.

- A sada kad su dva glavna igrača ispala sa šahovske ploče, snagatori iz palače natječu se za položaj? - reče Joe.

Ona se na to nasmija. - Kako li samo miješate sportske metafore, zapovjedniče! Ali, da, da u pravu ste! Udai ovdje na dvoru ima mnoštvo ambiciozne rodbine, a mnogi bi se od njih najradije vidjeli kao njegovi nasljednici. Ima brojnu rodbinu tamo vani, u mojfussilu - reče ona odmahujući s neodobravanjem u neodređenome pravcu udaljene pustinje. - Da i ne spominjemo njegovoga spretnoga starijega brata! Ima toliko igrača! Ponekad mi se čini da bi se cijeli ovaj problem nasljeđivanja mogao preseliti na šahovsku tablu. A nemojte zaboraviti ni to da neke od najsnažnijih šahovskih figura u ovoj igri zastupaju interese britanske vlade. Sir George Jardine svakako je jedan od igrača.

- Konjanik! On bi bio konjanik! - reče Joe. Dva koraka naprijed, i jedan postrance, i uvijek preko nečije glave!

- Naravno! A Sir Claude? On se pak najradije kreće tangencijalno, i svojim se ciljevima prikrada sa strane, poput raka... on bi bio lovac! - nastavi ona skoro zaigrano, uključivši se u njegovu igru. - Ali sve što mi upregnuti pijuni bez moći možemo uraditi jest pognuti glave i žrtvovati se za kraljevskoga vladara - dometnu ona ogorčenim glasom.

Joe je promatrao to pametno lice onako tužno zagledano u daljinu, pitajući se zašto li u tom trenutku blefira. Pijuni? Upregnuti? Bez moći? Ne. Upravo gleda samu crnu kraljicu. Najmoćniju figuru na šahovskoj ploči. A nije to bila obična nautch plesačica s tijarom od šljokica, koja u trajanju jedne partije glumi da ima moć. Ovo je dijamantima okrunjena žena, čija moć dolazi iznutra, za koju uopće nije sumnjao da će u ključnome trenutku iznenadno početi harati šahovskom pločom u kojem god pravcu joj se svidi, a slabije će figure izgubiti tlo pod nogama. Nitko neće biti na sigurnome kada ona krene u napad. Čuvaj se, Claude!

- Ne ulijeva li vam prisustvo Vyvyanovih uz vas nimalo sigurnosti? - upitaju. - Reklo bi se da predstavljaju određenu sigurnost, vama poznati londonski način života. Meni se čini da je Claude najbolji mogući predstavnik civilne službe.

Nije li joj se usna blago izvila dok mu je odgovarala na pitanje? Učini mu se da jest. - Pravi je proizvod Haileyburyja. Kako biste vi to rekli, on radi sve po udžbeniku. Naravno, to na neki način uistinu ulijeva sigurnost. S Vyvyanom uvijek znate točno na čemu ste. Ali to zna biti problem kada spoznate da ste u njegovim očima stotinama milja iza njegovoga istinskoga gospodara, Britanske vlade. Zapovjedniče, ne dajte se zavarati njegovom prijaznosću i njegovim slaganjem s lokalnim predstavnicima - on je pas koji sluša samo jednoga gospodara. Širokogrudno govori o dobrobiti kraljevine Ranipura i njezinih stanovnika, iznosi prijedloge za poboljšanje načina života, ali bi nas svejednako veselo dao strijeljati kada bi mu vlada Njezinoga Veličanstva tako naredila.

Zatečen sarkazmom u njezinim riječima, Joe preusmjeri razgovor. - A Lois Vyvyan? Nije li vam ugodno na raspolaganju imati društvo obrazovane i sofisticirane žene? - upitaju.

- Ah, gospođa Vyvyan - odvrati ona uz slijeganje ramena. - Lois je kulturna koliko i njezini biseri!

Zapanjen tako nemarno dobačenim okrutnim primjedbama, i nesiguran kako da na njih odgovori, on ostade bez riječi.

- To je samo niža aristokracija koja je pala u probleme - obrazloži ona nadalje svoje primjedbe. - Otac joj je radio u vojsci... čini mi se... Sir Alistair Graham. Lois je dobro prošla uhvativši Claudea Vyvyana. Tako naočit momak s dobrim kvalifikacijama mogao je - zapravo, trebao je - ciljati na neku bogatu nasljednicu. Pretpostavljam da mu vaša vlada ne plaća Bog zna koliko, iako ima dobru perspektivu. Bogata žena bila bi mu dragocjena za karijeru. Bojim se da je Claude pogriješio što se tako rano oženio.

Joe se sad već dobro zabavljao. Ponovno mu u sjećanje živo dopre glas kraljice Mary. I ona je raspravljala o kućnoj situaciji jednoga od svojih poslužnika s istim takvim tonom zabrinute gazdarice.

- Ali, vi ste pak predobar slušatelj, zapovjednice. Već vidim da vas se moram paziti, ili ćete me pak navesti da vam priznam kako sam upravo ja ukrala dijamant Koh-i-nur! Trebali bismo se vratiti u palaču. Ako se ne varam, ondje imate isplanirane zahtjevne jutarnje razgovore.

Audijencija je bila gotova. Joe je ovime otpušten. On ustade i kurtoazno joj pruži ruku kako bi joj pomogao da ustane, i potom joj dovede konja. Ona pričeka da on opet ispruži ruku i pomogne joj da uzjaše, a potom s kraljevski uzdignutom glavom potaknu konja na elegantan kas u pravcu konjušnica.

- Što li je sad ovo bilo? - upita se on.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Slijedio ju je na diskretnoj udaljenosti, predavši potom uzde svojega konja slugi koji ih je čekao, i potom se ponovno zaputi natrag prema novoj palači. Zastade na sjenovitoj verandi, promatrajući kako mu se u vidokrugu uz brujanje pomalja mah zrakoplov, i potom slijeće iza niza manjih jednokatnica zaklonjenih jablanima, na nekih pola kilometra od njega. Joe zaključi da bi mogao zateći Stuarta pri provjerama nakon leta, ali samo ako odmah krene prema njemu. Bit će to možda malo ranije negoli su se dogovorili, ali Joe je ljude s kojima razgovara volio vidjeti u njihovu uobičajenome kontekstu, čak i ako to znači zateći ih nespremne.

Vrativši šešir na glavu prije negoli ponovno izađe na sunce, on se zaputi prema hangaru. Pilot, koji je uistinu bio Stuart Mercer, bio je zaokupljen davanjem naredbi indijskome letačkome mehaničaru, a njegove su rečenice bile mješavina engleskoga i hindija. Očigledno su se lijepo slagali i dalo se zaključiti da se radi o odnosu bez napetosti.

- Kapetane Mercer! - zazva ga Joe.- Ah, pozdrav, Sandilands! Lijepo vas je opet vidjeti! Rano je - jeste li već popili

kavu? Mi ćemo piti Javu - iako je ovdje ipak vjerojatnije da ćemo dobiti Mysore. Što god bilo, u svakom slučaju je dobro! - On klimnu glavom svojemu mehaničaru, koji potom požuri po dodatnu dozu kave.

Joeu su se Amerikanci oduvijek sviđali. Njihova opuštenost i izravnost bili su mu simpatični, ali iznad svega ostaloga poštovao je njihovu hrabrost i upornost kojima je bio svjedokom dok su se zajedno borili u Europi, i to u ratu koji nije bio njihov. A na samome vrhu piramide za njega su bili mladi piloti američke eskadrile. Bih su to dobrovoljci, i to uglavnom iz dobrostojećih obitelji, uvukli su se u ratovanje čak i prije negoli ih je njihova vlastita država bila spremna odaslati, čak i prije negoli je imala vlastite zračne snage, pa su pristali uz francusku eskadrilu. Izvorno je to bila grupa od sedam članova, mješavina bogatih plejboja, stranih legionara, diplomaca Ivy League, i letača-kaskadera, koji su prošli obuku legendarnog luksuza i raskoši Luxeuila u Vosgesu. Kada su ih napokon pustih u bitku, njihove su akcije bile smrtonosne. Odred plejboja borio se s nezamislivom hrabrošću, poletom i vještinom kakve divizije srednjovjekovnih vitezova, a priče o njihovim uspjesima pronosile su se poput požara kroz savezničke snage. Neki od izvorne sedmorice čak su i preživjeli i potom predsjedah prilikom pripajanja eskadrona američkim zračnim snagama pri kraju rata, u proljeće godine 1918.

Služiti s takvom jedinicom bila je velika čast, a to je svakako moralo ostaviti popriličan dojam na Prithvija Singha, princa ratničke države i amaterskoga pilota, zaključi Joe. Odvrati pogled od skladne figure kapetana Mercera i upravi ga prema zrakoplovima koji su stajali poredani iza njega u hangaru. Sam hangar stajao je na kraju piste, zasjenjen krošnjama stabala, a na prvi je pogled izgledao kao ogranak kraljevskih staja. Arhitektura zgrade kombinirala je funkcionalnost i dekorativnu eleganciju.

Prateći njegov pogled, Stuart se znalački osmjehnu i reče:- U redu, u redu, pođimo pogledati zrakoplove dok čekamo kavu. Hoćemo li?Došetaše do hangara, uživajući u osvježavajućemu lahoru koji je strujao kroz

otvoreni prostor hangara.- Kao Što vidite, nema ih dvanaest, kao što tvrde glamurozni časopisi. Prithvi ih

ima - imao je - pet. Sada ih je četiri. U svakom slučaju, dobro su odabrani, i samo Bog zna koliko mu je trebalo vremena da ih odabere i dovede ovamo.

Dok su se Joeove oči polako navikavale na polumrak hangara, pogled mu padne na poznati obris.

- Da, to je Curtiss Jenny, baš kao i onaj koji se srušio. Koristili smo ih za treniranje i akrobacije u zraku. Dobar stroj - bilo tko može njime upravljati - naučit ću vas ako hoćete? Ne?

Joe zaviri u kokpit, zamišljajući se za komandnom pločom. Na pilotovome sjedalu stajala je mala plišana igračka. Tigar blještavih staklenih očiju. Joe posegne za igračkom i uze ju. - Maskota za sreću? - upita on s prijateljskim osmijehom. - Pretpostavljam da su svi piloti iz američke eskadrile imali nekakav talisman? Znam da britanski piloti jesu.

- Da, mi smo praznovjerna ekipa. Ali sebe nazivamo Lafayette. Bio sam član letećega odreda Lafayette. - Zastade i uzvrati osmijeh. - Pretpostavljam da to već i znate... A tigar bi zapravo trebao biti crna plišana mačka. Svi smo imali po jednu. Moja se izgubila negdje na putu iz Francuske za Ameriku. Tigar mi se učinio prikladnom zamjenom. Ipak, uvijek sam uza sebe imao ijedan drugi talisman bez kojega nitko iz odreda ne bi uzletio.

- Upitno pogleda u Joea. - Bili ste u vojnoj obavještajnoj službi - sigurno ste čuli glasine?

Joe klimnu glavom. - Općenito se pričalo da vi momci pod kacigu stavljate ženske najlonke za sreću!

Stuart se osmjehnu. - Istina. Ali najlonke su dame morale nositi netom prije leta, naravno. A ako bi se zrakoplov srušio, to je značilo da dama više ne mari za tebe.

Posegne i izvuče iz zrakoplova letačku kacigu. Uz mađioničarski pokret, iz nje izvadi crnu najlonku. - Eto, ne mogu se riješiti navike. Ali ovdje u Indiji nije ih lako nabaviti. Morao sam platiti da mi netko ukrade ovu najlonku!

Joe se ne potrudi doznati nešto više o porijeklu talismana.- Ali, tako da znate, cijela je ta priča samo romantično muljanje! Nosili smo

najlonke sa sobom - ali ne za sreću!Na Joeovo iznenađenje, Stuart rutinskom gestom navuče najlonku preko lica i

zlokobno mu se nasmiješi kroz prozirnu tkaninu. Učinak je bio uznemirujući. Crte lica više nisu bile prepoznatljive, a bljesak očiju i zuba jedva vidljiv kroz zategnutu svilenkastu mrežicu. Kraj najlonke bio je svezan u neobičnu kiku koja je samo pojačavala bizarnu sliku.

- Maska za lice! Odlična zaštita od hladnoće kada zimi letite na visini od deset tisuća stopa - objasni mu Stuart dok je vraćao najlonku natrag u kacigu. - A ovdje je zapravo vrlo korisna i kod pješčanih oluja.

Nastaviše se kretati niz hangar. Dok su tako išli, Joeu za oko zape uredno smotani madrac uza zid male odvojene prostorije veličine odjeljka za konje u staji. - Čujem da ponekad imate gosta koji ovdje noći? - reče Joe zamišljeno.

Stutart se osmjehnu. - Mislite na Bahadura? Znači, nije vam dugo trebalo da se snađete u prometu unutar ovoga labirinta! Žao mi je toga jadnog mališa. Misli da je u opasnosti, a ne bi me uopće čudilo da je u pravu. Smatra da ako je već nečija meta, da je onda najbolje da bude barem pokretna meta. Iz mojega gledišta veterana ratne avijacije, to je razmjerno dobra taktika. Pomognem mu tu i tamo, kada mogu. Ali, znate što, Joe, ako ovdje postoji netko tko želi da mali umre, onda će prije ili kasnije biti mrtav.

O umiranju je govorio sa smirenošću i izravnošću kakve je Joe susretao samo kod ljudi koji su u ratu navikli svakodnevno gubiti prijatelje i kolege, i potom veselo nastavio s razgledavanjem. - Ovdje vidite Sopwith Camel, a tamo na onome kraju su dva neprijatelja iz rata. Ovaj ovdje je Nieuport 17...

- Time ste upravljali u Francuskoj, zar ne?- Tako je. Imali su ih i Lafayette i The French Storks. Uz njihovu pomoć nadjačavali

smo Fokkere koji su nam prethodno nanosili velike gubitke. - Nasmiješi se. - Možete samo zamisliti kakve smo im sve nadimke davali!

Stuart zastade uz jednog dvokrilca i potapša mu blistavi drveni propeler. Joe je potpuno shvaćao kako se netko može emotivno vezati uz taj mah zrakoplov. Skoro upola manji od Jenny, s blago zaobljenim trupom, podsjećao ga je na njegovoga prvog ponija. Poriv da pomiluje sjajni bok zrakoplova bio je neodoljiv.

- I niste bili na iskušenju oslikati znak Lafayette sa svake strane? - upita Joe prelazeći prstima preko glatke sive površine. - Mislim, glavu Apache Indijanca?

- Zapravo, Seminole Indijanca - ispravi ga Stuart. - Radi se o Seminole Indijancu s ratnim pokrovom za glavu. Ne, nisam. Neke je stvari bolje zaboraviti.

Ode do posljednjega zrakoplova. - A ovo ovdje vam je najbolji zrakoplov koji je ikada napravljen tijekom ratnih godina. Njemačke snage nisu njima raspolagale sve do proljeća godine 1918. Da su ih imali ranije... - Odmahnu glavom. - Ja ne bih bio ovdje s vama, a cijeli rat možda bi se odigrao malo drugačije. Ipak, čovjek ne može ostati ravnodušan. A trebate ga zamisliti uz Manfreda von Richthofena na pilotskome sjedištu.

- Crveni Baron? Je li stvarno u ovome letio?- Da. Njegova je jedinica prva dobila ove letjelice.Joe nikada ranije nije vidio Fokker D. VII izbliza, a sada nije mogao a da ne ispusti

uzdah odobravanja. Dvokrilac za jednoga pilota imao je uzak i oštar trup i krila izrezana pod pravim kutom. Lijepo? Ne, ali svakako učinkovito i neobično, iako Joe sam sebi prizna da je taj dojam možda plod crne boje sjedinim stiliziranim prikazom bijeloga kraljevskoga orla na trupu iza pilotovoga sjedišta.

- Motor je Mercedes od 160 k.s., s maksimalnom brzinom od oko 200 km/h, penje se do deset tisuća stopa u samo desetak minuta. Ubojiti stroj. Ali najbolji trik kojim raspolaže je sposobnost da ga vlastiti propeler održava na visini. Kada Nieuport zastaje ili gubi visinu, ovaj jednostavno leti dalje.

Zveckanje porculana i muzikalno dozivanje vrati im pažnju na Amheda. - Evo naše kave! Sjednimo tamo u hlad, pa mi možete postavljati prava policijska pitanja... ili barem, neka više policijska pitanja! - reče on uz jedva primjetno naglašavanje. - Sada kad oboje znamo s kime razgovaramo - dometnu potom.

- Zar je baš toliko očigledno? - zapita Joe, razoružan čovjekovom otvorenošću.- Ma ne, stvarno ste dobri, ali ni ja nisam loš. Možda riskiram u zraku, ali kad

ateriram pretvaram se u pažljivu osobu. A nikoga olako ne uzimam za ono za što se predstavlja. Nakon rata sve su preplavili oportunisti i nevaljalci; ljudi koji u životu nisu čuli hitac odjednom su sebi počeli dodjeljivati ratne medalje i pretvorili se u šarlatane. Stari profesionalci poput nas lako ih mogu prozreti, ali većina ljudi da se lako zavarati. S druge strane, pretpostavljam da kod upravljanja zrakoplovom čovjek ne može dugo glumiti da je nešto što nije. Ili znaš što radiš, ili padaš!

Pogled mu se na trenutak zatamni dok je uz zadovoljnu grimasu ispijao kavu. - Ali pitanje koje biste rado postavili jest zašto sam još uvijek živ, i zašto je Prithvi poginuo umjesto mene, zar ne? A kažem vam odmah, Joe, i ja bih rado doznao neke odgovore.

- U redu, koji je god od vas dvojice bio ciljana žrtva - a to ćemo istražiti kasnije - sama metoda ubojstva može nam pružiti neke solidne dokaze. Biste li mi nabrojili osobe koje imaju tehničko znanje i koje su bile u prilici podrezati kabele u zrakoplovu?

- Postoje četiri osobe. Ja, naravno. Moja sestra Madeleine. Ahmed, mehaničar kojega ste upravo vidjeli. I Ahmedov brat Ali.

- Ovo može zvučati smiješno, ali ništa ne bih prepuštao slučaju... Što je sa samim Prithvijem? Bi li on imao potrebno znanje?

Stuart frknu na tako neobično pitanje i razmisli o mogućem odgovoru.

- Ne, mislim da ne bi. Znao bi vam objasniti ulogu onih kabela, jer ih je koristio, ali vjerojatno je vjerovao da cijela stvar počinje i završava s upravljačem kojega je držao u ruci. Nikada ga nisam uspio zainteresirati za zrakoplovnu mehaniku. Za njega su zrakoplovi bili kao konji - zajašeš i voziš. Nije se zamarao razmišljanjem o hrani i piću, kao ni o održavanju njihovih zubi ili potkova. Ali razumijem na što ciljate... na nekakvu samoubilačku posljednju gestu. Osvećivanje vlastitome ocu? Evo što mislim o tvojoj državi - prosut ću se ravno preko nje.

Odmahnu glavom, još uvijek zamišljen. - Ma ne! Nije Prithvi bio takav. Znao je ponekad biti pomalo gnjavator, ali duboko u sebi bio je pravi Rajput. Nasilnik. Bio mije uvijek simpatičan. Suprotstavio se i ocu i stricu, i pobijedio ih obojicu. Govorim o braku. Ostao je uz Madeleine usprkos velikom opiranju njegove obitelji. Bio je hrabar. Nagovaranje i pritisci počeli su čim su se njih dvoje vjenčah. Odmah su mu rekli da se ne smije spetljati s Amerikankom, a kad se na to nije obazirao i kada ju je čak doveo sa sobom kući, možete zamisliti koliko su ih toplo dočekali. Nikada nisu popustili pod pritiskom da se on oženi nekom prikladnom indijskom udavačom po izboru obitelji. Više ni ne znam koliko je princeza prodefiliralo pred njime kako bi ga namamili - i nisu odustajali sve do njegove smrti. Još prošloga mjeseca odbio je kćer kraljevske kuće Jodhpura. I sve to zbog odanosti prema Madeleine. Moja vam je sestra čvrsta cura, i zna što hoće. Natjerala je Prithvija da joj se zakune da će mu ona ostati jedina supruga. Maddy vam nije djevojka koja bi bilo komu svirala drugu violinu. A Prithvi je bio dosljedan svojoj riječi. A i kao pilot je već bio daleko dogurao.

Joe se osvrne po maloj pisti. - Ne vidim... Kako ste ono rekli da se zove - Alija?- Nitko ne vidi Alija - reče Stuart značajno. - Momak je jednostavno nestao. S

bratom je radio na zrakoplovima. Bavio se opremom, a Ahmed mehanikom. Ispitao sam Ahmeda. Prvo sam to uradio, naravno! Od jučer rano ujutro nitko nije vidio Alija. Radio je na zrakoplovima po običaju, i potom jednostavno ispario. Nitko ga nije vidio kada je otišao. Ahmed je došao provjeriti stroj prije polijetanja.

- I Ahmed nije zamijetio ništa u vezi kablova?Stuartu se vilica stegnu. Zagleda se u daljinu, ne mogavši izdržati Joeov pogled. -

Nije zamijetio ništa. Ali i zašto bi? Odgovoran je za stroj. Pretpostavio je da mu je brat ostavio zrakoplov spreman za polijetanje. Uvijek je tako bilo. Svaki bi put tako uradio. Da sam ja letio umjesto Prithvija, možda bih primijetio. Ali, Joe, ne mogu biti siguran.

- Oni kablovi su tanki - s udaljenosti od samo metar ih dva jedva da ih možete vidjeti, a saboter je znao i jedan dobar trik.

Pokaže na hangar. - Dođite vidjeti.Pocrnjeli krajevi kobnih kablova stajali su na radnoj klupici. Joe uzme prekinuti

kraj kabela i prijeđe prstom preko njega. Dočeka ga deblji sloj crnoga strojnog ulja na ruci.

- Eto - reče Stuart. - Kako se ne bi odao, premazao je prekinute kabele time kako bi prikrio bljesak svježe prerezanog metala. A još ću vam nešto reći. Kada sve ovo poredate u položaj u kojemu bi inače bilo - a već sam to uradio - vidjet ćete da prekinuti dio pada točno na tamno obojeni dio trupa. Upravo ondje gdje se rez ne vidi. Kamuflaža. I to pomno smišljena.

- Pomno smišljena. Da. A što bismo još mogli zaključiti? Koje je vaše mišljenje o čovjeku koji je ovo uradio?

- To je svakako netko tko poznaje letjelice. Netko tko je znao koliko točno kabela valja prerezati. Netko kao Ali.

- Govorite o Aliju, vašem tehničkom pomoćniku?- Da. Posao koji je obavljao je važan. Sve ove dijelove na okupu drži samo malo žice,

konopca i ljepila, a u zraku se lako iskrive od sile pritiska. Čim. letjelica aterira, tehničar kreće s matičnim ključevima i ispravlja cijelu konstrukciju kako bi za naredni let bila u istovjetnom stanju kao i ranije. Za taj je posao potrebno mnogo vještine. Ahmed je sada preuzeo bratovljeve dužnosti.

- A tko bi imao toliku moć da na Alija vrši potreban pritisak kako bi ovaj sabotirao zrakoplov i potom se pobrinuo da Ali vise ne bude ovdje i nikomu o tome ne ispriča?

Stuart raširi ruke u beznadnoj gesti. - Deseci ljudi. Pritisak može biti novac, ili obećane usluge. Društvo je ovdje veoma...

- Okolišao je na trenutak. - ... veoma feudalno nastrojeno. Obitelj, pleme, sve je poredano u hijerarhiji na čijemu je vrhu maharadža. Svatko odanost duguje nekomu iznad sebe. Ali je bio poprilično nisko na ljestvici, pa postoje, kao što sam rekao, deseci ljudi koji su ga mogli potaknuti. I to ako ne uračunamo i žene! Prva maharadžina supruga svakako ne bi imala ništa protiv Prithvijevoga rušenja na tlo!

- To nas pak dovodi do pitanja tko je uopće trebao biti žrtva. Iz vaše posljednje izjave reklo bi se da pretpostavljate kako je planirana žrtva uistinu i izgubila život?

- Mnogo sam o tome razmišljao, i na kraju stvarno ne znam zašto bi ikomu bilo u interesu ubiti mene. Možda Madeleine - nju svakako ne podnose - ali mene? Ja sam samo vozač zrakoplova. Nisam važan. Ali Prithvi - i to tako brzo nakon Bishana, i u kontekstu vladarove smrtne bolesti... Reklo bi se da postoji obrazac događanja kojega bi čak i doktor Watson bio u stanju uočiti, zar ne?

- Objasnite mi kako se uopće dogodilo da Prithvi upravlja zrakoplovom. Kako je došlo do zamjene?

- Još kada nam je Claude rekao da dolazite, par smo dana planirali paradni letački doček. Svi su znah za to. Bio sam čak na iskušenju prodavati ulaznice! Možda se pitate čime ste uopće zaslužili takav doček? - reče on uz iskrivljeni osmijeh.

- Pa, palo mi je na pamet da ni Edgar ni ja nismo baš na razini Princa od Walesa!- Iz čiste dosade! Ovdje se dani nižu bez ikakve razlike, i svi su vrući, neugodni i

predvidivi. Čovjek je spreman napraviti bilo što samo da razbije rutinu, a ako se ukaže čak i polovično pristojna isprika za uzlijetanje i izvođenje vratolomija, najbolje ju je zgrabiti.

- Drago mi je da sam vam pružio priliku - reče Joe kruto.- Bila je to samo razonoda, promjena, vježbanje. Zajedno smo na tomu radili, ali let

je od početka imao biti moj. Zamislite, dakle, moje iznenađenje kada sam, izlazeći iz svojih odaja i krenuvši prema hangaru, vidio kako Jenny uzlijeće. I to dobrih pet minuta prije planiranoga polijetanja. Požurio sam onamo, zgrabio Ahmeda i pitao ga što se događa. Možete ga i sami ispitati ako želite... Rekao mi je da je Prithvi došao k njemu u punoj opremi i rekao mu da je odlučio sam uzeti Jenny. A s prijestolonasljednikom se ne prepirete, tako da mu je Ahmed zavrtio propeler i odaslao ga uvis... uz neželjenog suputnika.

Stuart zašuti, boreći se s drhtajem. Joe osjeti njegov užas i prisjeti se prikaza koji se pronosio iz ruke u ruku duž prve linije bojišnice: mladi pilot, brade upravljene prema zračnoj struji, koji ide naprijed, nesvjestan sive figure umotane u plašt, koja mu sjedi na mjestu suputnika.

- Smrt - prošapće Joe.Stuart ne odgovori na to. Joe pretpostavi da je ponovno proživljavao onih ključnih

pet minuta koje su ga odvojile od prerane i neobjašnjive smrti.- A taj je Ali imao priliku prerezati kablove prije fatalnoga polijetanja?- Svakako. Tko ga je god promatrao, uključujući i mene, nikada ništa ne bi

posumnjao. Po svemu je naizgled provodio rutinske provjere i popravke. I ja bih to tako uradio... - reče Stuart, zamišljeno namrštivši obrve. - Da. I ja bih donio već prerezane kablove i njima zamijenio postojeće. Tako nitko ne bi čuo zvuk piljenja žica prije samoga leta. U radionici je mogao cijeli pripremni posao odraditi bilo kada, daleko od samoga zrakoplova.

Ponovno se namršti i promotri Ahmeda koji je radio na motoru u Jenny.- Joe, zdrav mi razum kaže da je Ali prerezao one kablove, ali mi je to ipak malo

teško za povjerovati.- Smatrate da vam je Ali bio odan?- Ne meni. Ne. Nije to ništa osobno. Ali ovo smo otkrili u ratu: tehničko se osoblje

zrakoplova poistovjećuje s zrakoplovom kojega održava. Pilot je dio paketa, baš kao i krila ih motor. Kad god bih se vratio u bazu s oštećenom letjelicom, moja bi ekipa otvoreno gunđala zbog toga. Namjerno ugrožavanje pilota i njegova zrakoplova protivno je svakome instinktu ovih ljudi. Nikada me ne bi ubio. A ako se dogodi da je pilot ujedno i njegov budući vladar, pa...

- Govorite mi da ne vjerujete da bi Ali uradio takvo što, ali ako to jest uradio, na jadnika se sigurno vršio ogroman pritisak?

- Znam, nema baš velikoga smisla, ali to je najbolje što mogu zaključiti.- A imate li kakvu ideju gdje je mogao nestati naš glavni svjedok?- Naravno. Imamo nekoliko ideja. Ahmed misli da se vjerojatno vratio u svoje selo.

Ono je na dan jahanja na devi odavde, ako mislite provjeriti. Vjerojatno upravo stiže onamo.

Smatrate da bi to bilo gubljenje vremena?- Da! - Stuart pažljivo odloži šalicu s kavom i zažmiri prema suncu, provjeravajući

čuje li ih netko. - Ja osobno mislim da je Ali na dnu jezera.- Govorite mi da se pridružio ostalim suvišnim ubojicama, kao što su oni koji su

dopremili panteru koja je ubila Bishana Singha?- Da. Ta je crna mačka svakako donijela nesreću - reče Stuart smrknuto.- A to selo u koje je Ali možda prebjegao, kako se zove? - upita Joe.- Hmm... dajte da se sjetim... Surigargh! Tako je. Selo Surigargh.- Čuo sam negdje to ime - reče Joe. - Zar to nije selo iz kojega je porijeklom, i

maharadža?- Tako kažu. - Stuart na trenutak zašuti, pomno promatrajući Joea.- I odavde je, kažete, na cijeli dan jahanja na devi?Dvojica se muškaraca pogledaše uz osmijeh.

- Već sam mislio da vam nikada neće pasti na pamet da me upitate - reče Stuart. - Zrakoplov je spreman. Bit će mi drago da vas onamo odvezem. Jenny dan jahanja skrati na pola sata do onamo, i pola sata natrag. - Pogleda na sat. - Mogli bismo se vratiti na vrijeme za užinu, ako hoćete. Možemo i aterirati, ako se mislite raspitati kod nekoga iz seoskoga poglavarstva. Tamo postoji ravni dio ceste koji nam može poslužiti za to.

Joe je ostao promatrati kako Stuart iznenađenome Ahmedu daje upute na hindi jeziku. Ahmed potom obavi još par završnih poslova na letjelici, s matičnim ključem u ruci, provjeravajući stanje matica, prolazeći prstima niz kabele kako bi provjerio njihovu zategnutost. Joe zamisli kako je njegov brat Ali to isto radio još jučer.

- Što sve neću uraditi za Sir Georgea i blaženu Englesku - promrmlja kroz stisnute zube.

Iz hangara su. pokupili letačke kacige i boce s vodom, a Stuart je za to vrijeme nemarno pričao o svome na brzinu osmišljenom planu letenja. - Kružno ćemo nadletjeti grad. Izgledat će da smo samo par letačkih posjetitelja u razgledavanju. Tu nema ničeg neobičnoga, svi to rade. Čak bi i Njezino Veličanstvo Vyvyanova, kada bi joj se ponudilo, vjerojatno prihvatila ponudu da kratko nadleti kraljevstvo.

- Njezino Veličanstvo? - upita Joe.- Da, Njezino Veliko Veličanstvo! - reče Stuart veselo. - Ja ju tako zovem. Zar izraz

memsahib na hindi jeziku ne odražava sve njezine epitete? A i ambiciozna je. Ako mene pitate, ona vjeruje da prolazi kroz obuku za položaj vicekraljice... Nadam se da je netko već upozorio našeg starog Claudea na to!

Joe ostade zatečen. - Ne mislite to valjda ozbiljno? Claude kao vicekralj? Ne mogu to ni zamisliti!

- Naravno, nema nikakve šanse za to! Čovjek je talentiran... ne baš koliko i Curzon - ali, tko uopće jest? - iako igra istu igru, meni se čini. Ali nema dovoljno bodova na pedigreu. Vi Britanci se još uvijek pretjerano oduševljavate vojvodskim i grofovskim titulama, a Claude ima samo svekra za kojega se vjeruje da je nekakav niži barun. Claudeov djed je stekao poprilično bogatstvo trgovinom, koliko sam ja uspio shvatiti. Ali potom je sin sve spiskao, pa Claude ovisi samo o olinjalom starom posjedu u Wiltshireu, i polako radi na političkome usponu na području vanjske politike i dodijeljenih časti.

- Kako znate sve ovo? - upita ga Joe.- Sam mi je jednom ispričao - a bio je to jedini put da sam ga vidio pod utjecajem

bilo čega osim vlastite supruge.Stuartov se izraz lica odjednom uozbilji. - A tko bi mogao reći da je u krivu? Svijet

se tako brzo mijenja da se čovjeku zavrti u glavi! Čak i ovdje. A samo će lukavi i prilagodljivi isplivati na vrh. Planirajte budućnost, Joe! Ja sam to već uradio.

Prije negoli su se dovoljno približili strpljivome Ahmedu, koji je onako spreman stajao s rukom na propeleru, Joe upita: - To selo Surigargh. Rekli ste da je to rodno selo Udaija i njegova brata Zalima...

- Tako je. A to je također i dom Udaijeve omiljene konkubine Lal Bai, Bahadurove majke. Ime Lal Bai znači Rubin-djevojka. Po cijelome je kraljevstvu poznata po svojoj

ljubavi prema draguljima. Ima najveću kolekciju rubina u zemlji, kako kažu. Trebali biste ju nekako upoznati, Joe. Kažu da je pravo čudo od žene!

DVANAESTO POGLAVLJE

Lal Bai pohita niz mračni hodnik stare palače, dok su joj se crveni skuti vijorili, a pod stopalima u sandalama krcale krhotine razbijenoga nakita. Hrpa jeftinih staklenih ogrlica i narukvica, ceremonijalno razbijenih u oplakivanju umrloga Yuvaraja, živcirala ju je pa ih nogom nestrpljivo gurnu sebi s puta. Drangulije! Njezini su pak dragulji bili skriveni na sigurnom, u toshakhani, i nije čak ni bilo govora o tomu da ih žrtvuje sukladno običajima. Lal Bai živjela je i preživjela po vlastitim pravilima igre.

Zašto bi se žene iz harema odricale svoje najljepše imovine u čast čovjeka koji ih ondje nikada nije posjećivao? U svakom slučaju, imale su premalo vremena da obnove zalihe jeftinoga lažnog nakita nakon pogreba prvoga sina. A Prithvi nije bio posebno popularan. Ona angrez, njegova supruga, držala ga je podalje od harema, a čak se i njegova luda stara majka žalila da ga je jedva viđala nakon što se oženio.

Sada su njegovo tijelo pripremali za pogrebnu lomaču. Prije zalaska sunca sluge će prinijeti njegovo tijelo na lomaču od sandalovine. Zapalit će vatru i doliti na nju ulje od pamuka i kamfor, i ostati kod samshana sve dok vatra ne izgori do kraja. Potom će ukloniti ono što preostane od tijela i ostatke baciti u rijeku. Lal Bai u mislima je prolazila kroz sve zadovoljavajuće detalje obreda. Prithvi Singh otišao se pridružiti bratu. Lal Bai osmjehnu se pobjedonosno, žurno prebacujući veo preko lica. Kad je već tako blizu cilja, ne smije riskirati prijavu zbog nelojalnog ponašanja. Posvuda u tome labirintu bilo je očiju koje budno prate, a nisu baš sve bile zamagljene suzama. Mogla je samo zamisliti užitak prikriven glumljenom žalošću u glasu izdajničkoga eunuha dok se obraća vladaru: Kako me samo žalosti, gospodaru, govoriti vam o ovakvoj stvari - a vi ćete mi iščupati jezik ako kažem i jednu riječ viška - ali na sam dan Yuvarajeva pogreba, vaša sluškinja Lal Bai viđena je kako se smije i pleše u palači...

Ona pognu glavu i krene svojim putem . Ponašanje joj je dosad bilo korektno, u sukladno njezinu niskom statusu. Otišla je vidjeti preminulog, bacala je rizu i cvijeće na njega, pa čak i simbolično ubacila par staklenih drangulija. Prostorija u kojoj je tijelo bilo izloženo bila je vruća i neugodno krcata naričućim ženama. Glazbenici su svirali sumornu posmrtnu himnu, dok su opijene glave klimale u ritmu uporne i monotone melodije. Sve su žene iz palače prodefilirale tuda osim njegove supruge. Udovica bi u tom trenutku trebala rezati kosu, odijevati se u crninu i pripremati se za povlačenje u mračnu prostoriju u udaljenom dijelu palače, u kojoj će do kraja života iz limenih posuda jesti obroke bez mesa - ako se netko bude sjetio da ju nahrani.

Ali gdje je uopće ta angrez?Ide po zabavama u staroj palači, zajedno s ostalim nečistima. Spava u postelji

posljednjeg ferenghija koji je došao ovamo. Grč mržnje odašalje joj drhtaj niz mršava ramena. Nikada neće shvatiti ukus tih stranaca kojima se ukazuje tako velika dobrodošlica u palači. Ovaj tamnokosi s pogledom poput koplja i tijelom Rajputa, policijski sahib čiji je dolazak promatrala kroz zaklonjeni prozor, odbacio je Padmini.

Padmini kojoj ime tako dobro pristaje - Lotus, djevojku koju je osobno obučila u umjetnosti užitka. Zalim je bio bijesan, ali Lal Bai se zauzela za djevojku. Ako je strancu draže društvo pijane bijele kurve, umjesto najtalentiranije djevojke u cijelome kraljevstvu, onda nije ni vrijedan njihove pažnje. Mogu ga bez problema otpisati.

A taj ženski dromedar koji je proveo noć u njegovoj sobi - što uopće misliti o njoj? I to dok joj se tijelo umrloga muža tek hladi i koči. Bestidna kurva! Grješnica! Lal Bai odluči porazgovarati s Udaijem Singhhom o nježnome ponašanju čim ga ponovno bude vidjela. A bila je sigurna da će ga vidjeti nakon perioda oplakivanja.

Na kraju krajeva, majka je njegovoga jedinoga preostaloga sina. Bilo joj je tek petnaest godina kada je Bahadur rođen. Nije prava supruga, ali je svakako vrijedna uzimanja u obzir. I još uvijek vrijedna njegove pažnje. Lal Bai bila je u tom trenutku posve svjesna da je još mladolika i lijepa kao bilo koja Padmini. Sad će sigurno shvatiti da samo gubi vrijeme - ono dragocjeno vrijeme koje mu je još preostalo - s onom nespretnom djevojkom koja nije ni prava Hindu, ni prava Angrez. Nema ni prsiju ni širokih bokova, a Lal Bai se diskretno smijala kada je jedan pripadnik garde izjavio da treća kraljevska supruga između bedara voli imati samo ponija za igranje pola.

Misli su joj nastavljale juriti jedna za drugom, dok je uživala u svježini sjeverne verande. Daleko je stigla od svojih odaja na istočnoj strani harema, ali još je nešto žarko željela vidjeti prije negoli se vrati i obavi obred puja. Otpustila je svoju poslužnicu, Chichi Bai, kako bi joj pripravila mirise i žrtve za jutarnju ceremoniju. Ovoga će dana obaviti obred puja u znak zahvalnosti obiteljskoj božici. Mahakali je uistinu zavrijedila slavljenje. Lal Bai je dobila ispunjenje svojih molitvi, tako da sada više ništa nije stajalo na putu ispunjenja proročanstva. Nedugo nakon Bahadurovoga rođenja platila je gomilu rupija gatari, a nakon toga je svakoga dana ponavljala svaku dragocjenu riječ koju joj je ova tada rekla. Vladara će naslijediti njegov treći sin. Ali taj te treći sin biti posljednji vladar.

Drugi je dio proročanstva zvučao tjeskobno, ali je to Lal Bai držala podalje od svojih misli. Samo da se prvi dio obistini - jedino je to važno. Sve je to zadržala za sebe, u strahu da ne pobudi ljubomoru, ali je godinama pomno promatrala vladareve supruge i ti azila bilo kakvu naznaku čudesne kasne trudnoće, bojeći se da bi neka od njih mogla zanijeti trećega legitimnog nasljednika. Potplatila je sluškinje obiju maharadžinih supruga kako bi joj svakoga mjeseca donosile izviješća da je sve u redu, a s vremenom i prirodnom procesom, prijetnja je polako nestajala. Ali potom se Udai oženio trećom suprugom. Mladom ženom pred kojom su još bile mnoge godine potencijalnoga majčinstva.

Lal Bai bila je izbezumljena. Prepuštena samoći, dok je njezin gospodar provodio vrijeme s novom suprugom, provodila je vrijeme u napornim molitvama, a izgleda da je božica čula njezine molbe i smilovala joj se. Mjeseci su se nizali, ali nije se čula nikakva obavijest o budućem rođenju kraljevskoga djeteta.

A sada su oba prva sina izbačena iz igre, a njezin je gospodar svakim danom sve slabiji. Valjda će uskoro objaviti tko mu ima biti nasljednikom? Zašto to već nije uradio? Pravedno bi bilo da Bahadur postane maharadža. Odgojen je s tom namjerom. Uvijek je bio očev miljenik, lako je i brzo učio sve što mu je otac nalagao.

Naučio je jezike i pravila ponašanja od stranih učitelja, išao je s maharadžom na putovanja po selima, učeći kako djeluje zakon i oporezivanje, kao i kako se provodi obrada zemlje i navodnjavanje. Naučio je tradicionalne ratničke vještine koje svaki rajputski princ mora poznavati. Svima je bilo jasno - možda čak i pretjerano jasno - da Udai preferira Bahadura, a Lal Bai se morala dobrano potruditi iza haremskih kulisa kako bi mu osigurala sigurnost, čak i plaćajući doušnike gomilama rupija. A davala je i više od rupija. Dala je i mnogo omiljenih rubina kako bi kupila njegovu sigurnost, ali sve žrtve, spletke i planiranje protiv neprijatelja - sve je to bilo uspješno.

A sada je došlo vrijeme da uzme zasluženu nagradu. Kada Bahadur zasjedne na gaddi, bit će sigurna, iako će morati proći još dobrih šest godina prije negoli bude mogao samostalno vladati. Maharadžina majka se poštuje, tko god ona bila. Na kraju krajeva, njezinome je sinu dvanaest godina. Stigao je u ratničke godine. Vrijeme je da se Lal Bai donekle opusti. Vrijeme je da joj Bahadur vrati ono što joj duguje.

U iščekivanju zađe za ugao i zastade gledajući, lica prekrivenoga svilenim velom. Bila je sigurna da bi njezin izraz ljubomorne čežnje svakomu bio jasan. Vitko joj je tijelo drhtalo od snažne želje dok je upirala pogledom pred sebe. Pod njezinim nogama uvijao se kompleks vrtova poput kakvog bogatoga veza, predstavljajući cvijet četiriju rajskih rijeka, ali raj za Lal Bai ležao je nešto dalje, i bio je na ovome svijetu. Gledala je dalje od vrtova, prema obali jezera, gdje su se pod zaštitom tamnozelene nadstrešnice stabala naizgled iz same vode uzdizali bijeli mramorni stupovi elegantnog malog paviljona. Prozori s balkonima nadvijeni nad jezerom bili su prekriveni bijelim mrežicama. Lal Bai se zamisli ondje, kako udiše svježi zrak s jezera, kako promatra životinje koje prilaze k vodi i piju ondje u sumrak, kako pljeskom ruke poziva sluge da joj na zlatnom pladnju posluže večeru.

Bahadur će joj dati taj paviljon.Jedno oko nepokriveno velom odlučno joj se suzi. Da, maharadža Bahadur dat će

svojoj majci onaj paviljon.I to čim se iz njega počiste svi znaci prisustva udovice Shubhade.

TRINAESTO POGLAVLJE

- A sada da nešto razjasnimo - ja sam vaša tetka usidjelica koja po prvi put sjeda na motocikl. Imajte to na umu - reče Joe, pripremivši se za sjedanje na sjedalo ispred pilota.

Stuart odglumi iznenađenje. - Nemoguće! Nemojte mi reći da ste letačka djevica?- Pa ne baš potpuno. Letio sam već par puta - odvrati mu Joe s osmijehom . - Ali,

upozoravam vas da sam za doručak jeo kedgeree. A ne moram vas podsjećati da je vaše sjedalo meni niz vjetar!

Nakon napetog trenutka u kojemu se lagana letjelica odvojila od tla, nastaviše ploviti uvis. Joe pročisti iz nosa i grla prašinu koja se uskovitlala tijekom polijetanja. Polako se navikavao na buku motora i činjenicu da leti zrakoplovom. Uskoro se osjeti dovoljno hrabrim da se nagne i pogleda na zemlju ispod njih. Neko su vrijeme letjeli ravno, što je povoljno utjecalo na Joeovo pouzdanje, i potom kružno nadletješe

neprirodno tihi grad koji okružuje palaču. Jedina aktivnost koju je Joe uspio zamijetiti odvijala se uz obalu rijeke. On zaključi da se radi o mjestu na kojemu pripremaju pogrebnu lomaču.

S te visine odjednom shvati da postoje dva Ranipura. Stari grad, i suvremeni grad. Oko stare i nove palače vidje isprepleteni labirint uvijenih ulica koje su uglavnom vodile na veliki trg. Visoke zidine oko starih zgrada jasno su označavale granicu između staroga i novoga. Novi se grad na zaravni s druge strane rijeke prostirao s rasipnim nemarom prema prostoru. Izgrađen po rešetkastom obrascu širokih avenija i nezanimljivih blokova građevina od crvenoga pješčenjaka, širio se prema pustinji, a tu i tamo su neugledni raspored uljepšavale zelene površine parkova s umjetnim jezercima, koja su u ovome dijelu ljeta već bila poprilično ispražnjena. Kakvu bi ulogu mogle imati ove, kako se čini, prazne zgrade? Joe nije vidio ni naznake života oko zgrada za koje zaključi da bi mogle biti javne građevine - možda škole, ili bolnice, ili tomu slično. Prema sjeveru se cesta odvažno pružala prema pustinji, ali već nakon tri ili četiri kilometra se prekidala, a hrpe građevinskoga materijala stajale su sa svake strane ceste.

Krugovi koje je zrakoplov pravio postajali su sve širima, a Joe primijeti da preko pustinje ne idu redovi deva, kao ni bilo kakav drugi oblik prometa. Izgleda da svi slijede pravila običajnoga oplakivanja i zadržavanja unutar grada. Međutim, naravno, Ali je možda krenuo rano prethodnoga dana, znajući ono što drugi ne znaju, i tako već uspio stici do Surigargha.

Vidjevši panoramu s te visine, Joe zapanjeno shvati koliko je tanak i krhak obruč zelene obrađene zemlje oko grada. Odozgor je izgledalo kao da pustinja vrši opsadu Ranipura. A čak i ako se uzme u obzir činjenica da je u tijeku suho godišnje doba, i da se redovitu monsunsku sezonu može očekivati tek za više od mjesec dana, ili pak dva, reklo bi se da pustinja dobiva bitku. Valovito se pod njima prostirala prema obzorju, svjetlosmeđa pustoš ispresijecana srebrenim životinjskim tragovima. Brda Aravalli na zapadu stajala su kao brana ogromnim valovima pijeska, ali čak su i ona bila pod velikim pritiskom. Veliko pješčano more nadiralo je kroz sve procjepe u brdima, a vjetrovi su ga gurah gdjegod nisu nailazili na prepreku.

Rijeke i potoci koji se u vlažnoj sezoni zasigurno slijevaju s brda prema kraljevstvu, sada su bili samo suhe piste na čijim je linijama tu i tamo stajao poneki bunar, uz koji su načičkana stajala mala naselja od okruglih pastirskih kućica slamnatih krovova.

Nakon pola sata leta ravnom linijom, Joe poče primjećivati kolone deva kako se kreću južno, prema Ranipuru. Zaključi da se vjerojatno približavaju cilju. Nakon par minuta pogledom po prvi put zahvati Surigargh. Četiri bijela minareta uz izvor privukoše mu pažnju. Izglađeni vapnenac i iz velike je daljine ukazivao na prisutnost vode. I drugi dokazi postojanja dragocjene vode počeli su se ukazivati. Tupi odsjaj spremnika s vodom, skrivenoga pod impozantnom kamenom strukturom ukrašenom. lukovima i svodovima, stubišta koja su s četiri strane vodila k vodi u dubini.

Na njegovo iznenađenje, ovo pak selo nije bilo nakupina koliba od blata. Imalo je sva obilježja utvrđenoga grada. Stuart ga munu u leđa i uperi prst niz desni bok trupa zrakoplova. Joe zapazi kameni zid koji je vijugao duž obronka, sve do male utvrde s procjepima za oružje. Nadletjevši grad, Joe zaključi da tu ima preko tisuću kuća, a

otprilike u sredini stajala je nekolicina većih zgrada čija mu je namjena ostala nedokučiva. Iz visine su izgledale ogromne i ružne poput utvrde u Verdunu. Jedna ih dvije stajale su u jednome bloku, dok je ona središnja i najveća sadržavala četiri bloka. Stuart mu ponovno ukaže na to da se radi o zanimljivom zdanju, povikavši mu nešto nerazumljivo na uho.

Kružno nadletjevši grad, pripremiše se za slijetanje. Pista koju je Stuart odabrao bila je zapravo samo linija nedovršene asfaltne ceste koja je nadobudno kretala iz grada i potom se naglo završavala u raljama pijeska nakon nekih petnaestak kilometara. Čim su dotaknuli tlo, zrakoplov se naglo zaustavi, i istom se nađe okružen gomilom mladića i dječaka koji su se smijali, dovikivali i međusobno gurah kako bi bih bliže letjelici. Stuart iskoči, procijeni gomilu i potom nešto povika na hindi jeziku. Prisutni se povukoše par koraka unatrag, a jedan od njih istupi. Izgledalo je kao da ga Stuart poznaje, a nakon podosta klimanja glavom i brze izmjene novčanica iz ruke u ruku, izgledalo je da je odred za zaštitu zrakoplova stupio na dužnost. Joe pretpostavi da ovo nije prvi put da to rade.

Iskoči iz zrakoplova što je dostojanstvenije uzmogao, i pridruži se Stuartu na kratkome i prašnjavome putu do grada.

- Eto, nije se moguće neprimjetno ušuljati u grad ako dolazite zrakoplovom - reče mu Stuart. - Sada cijeli grad zna da smo ovdje.

Ljudi su ih pozdravljah sa svake strane, a cvrkutave grupice dječačića pratile su ih u stopu. Morah su se pažljivo kretati kako bi zaobišli jednako radoznale krave koje su pod zaštitom svetosti tumarale ulicama, slobodne pasti i grickati što im se svidi, bilo da se radi o sočnom zelenom povrću na tržnici, ili pak posjetiteljevom turbanu ili kacigi. Grupe tamnosivih čekinjastih svinja rovale su u toj suhoj sezoni sa svake strane ceste, reciklirajući tako gradski otpad. Djeca su se nizala vireći iza ograda, a sitna smeđa tijela su im svjetlucala dok su ih starije sestre štedljivo polijevale vodom iz bakrenih bokala. Stariji su muškarci čučali u hladu stabala, pijuckajući čaj i igrajući društvene igre, pronicavim očima prateći dvojicu stranaca kako prolaze prema centru grada.

Na trgu omeđenom stablima Joe i Stuart nađu se opkoljeni gomilom dječaka koji su im nastojali skrenuti pažnju na jednoga od svojih drugova koji se upravo spremao izvesti mađioničarski program za strance, i to koristeći se samo jednim ulubljenim metalnim koferom.

Na Joeovo iznenađenje, Stuart zastade i ukaže im na to da je spreman odgledati predstavu. - Mi umjetnici moramo podržavati jedni druge - reče smijući se. - Dobra su ovo djeca, a i još nisam uspio shvatiti kako im uspijeva izvesti ovo što izvode. Pogledajte samo.

Promatrah su zapanjeno i s užitkom kako spretni desetogodišnjak izvodi trik za trikom, uz pratnju komentara na mješavini hindi i engleskoga jezika. Sitne smeđe ruke magično su i munjevito hitale, izvodeći nemoguće s jedinom opremom od par uglačanih kamenčića, bakrenih šalica, dvije crvene metalne kugle i umašćenim snopom karata za igru. Kod svakoga nestajanja nekoga od tih predmeta, za kojega su vjerovali da im je bio pred očima, dijete bi pobjedonosno povikalo: - Gdje je? Ode u Delhi!

Kulminacija programa bila je nestanak dviju crvenih kugli pod preokrenutom šalicom, i njihovo naknadno neobjašnjivo pojavljivanje među Joeovim nogama, dok je mađioničar pod njegovim slabinama držao šalicu. Joe se pretvarao da je užasnut, i da s olakšanjem provjerava kako mu vlastito međunožje nije »otišlo u Delhi.« Gledalište je bilo oduševljeno sudjelovanjem, a još i više velikodušnom napojnicom koja ih sve potom odasla k najbližem štandu sa slatkišima.

Još se uvijek zadovoljno osmjehujući, Joe pričeka da svi odjure dalje i potom se okrenu ka Stuartu. - Slušajte, Stuarte, moram vam reći da je Ali posljednja osoba koju se nadam ovdje zateći - prizna mu. - Drago mi je da sam ovdje, ali zapravo još uvijek nisam siguran što nas je dovelo ovamo.... Valjda radoznalost... Izgledalo mi je pametno malo se informirati o porijeklu maharadže... Cijeli problem ionako postoji zbog njegovoga nasljeđivanja, a ovdje je sve započelo.

Stuart se osmjehnu. - Vaš je instinkt vjerojatno točan. Cijela ova nevolja okreće se oko jednog jedinoga pitanja - tko će biti nasljednik? Jeste li obratili pažnju na onaj veliki haveli, ono što sam vam pokazivao iz zrakoplova? Tu je Udai rođen, a tu još uvijek živi njegov rođak, prvi čovjek u gradu. Zove se Shardul Singh. Otići ćemo do njega i pozdraviti ga.

- Haveli, kažete?- Tako je. Zar nikad niste čuli za haveli? - osmjehnu se Stuart. - Onda vas čeka

iznenađenje! Haveli su stvarno nešto posebno. Gle, tu zdesna iza ugla je jedan manji primjer.

Zgrade koje su iz zraka izgledale poput blokova sivo-smeđe boje, izbliza su bile zanimljive. Joe zastade i zapanjeno se po prvi put zagleda u jednu od pomno dekoriranih trgovačkih kuća koje su se nizale niz glavnu gradsku ulicu. Zidovi su im bili čvrsti i debeli, a jedini otvori na njima bili su sitni ornamentirani prozori. Joe zaključi da se građevine vjerojatno rashlađuju kroz unutarnje vrtove koje je vidio iz visine. Ali najviše su ga impresionirali zidni ornamenti. Kao u inat bezbojnoj okolici, slikari su prekrili zidove prekrasno obojanim freskama. Joe se smijao vidjevši bogato oslikane nizove slonova, ratne konje kako se propinjaju, scene iz lova, tigrove koji vrebaju, cvijeće i ptice, pa čak i redove britanskih vojnika odjevenih u crvene uniforme, i djetinjasti prikaz vlaka.

Stuart mu je ukazivao na najzanimljivije scene dok su išli glavnom ulicom, a standard kvalitete slikarija bivao je sve veći. Joe se zaustavi pred jednim spektakularnim primjerom slikarskoga umijeća izvedenim u ograničenom spektru crvene, smeđe i zelene boje. Divio se kompleksnim cvjetnim lukovima koji su uokvirivali dvojicu rajputskih ratnika na vedro oslikanim pastusima. Sa svake strane glavne slike stajali su manji prikazi rajputskih žena. Jedna je u ruci držala jo-jo i igrala se njime, druga pak glazbeni instrument, treća je zapletenih skuta trčala s lukom i strijelom, uz odlučan izraz lica, dok je četvrta, zavijena u veo, iza njega gledala ravno u promatrača jednim tamnim okom, dok su joj gležnjevi i zapešća bih optočeni mnoštvom dragulja.

- A ovo? Što mislite o ovome? - upita Joe, pažnje zaokupljene linijskim obrascem crvenih otisaka koji se protezao duž podnožja zida. - Čini mi se kao da nema nikakve veze s ostatkom slikarija.

- Thapa - reče Stuart. - Ne, to je posve druga pjesma! - Nelagodno je potezao nogu po prašini s ceste. - To je simbolika obreda sati. Sve udovice poglavara kuće odlazile su na lomaču zajedno s preminulim gospodarom. I sve njegove priležnice. Većina njih to je radila svojevoljno - bila je to stvar ponosa i časti, i vanjski dokaz ljubavi prema pokojniku. Ali pretpostavljam da sve to već znate. Na putu prema lomači umakale bi prste desne ruke u crveni oker i ostavljale otiske na zidu kuće.

Joe uznemireno promotri liniju otisaka, od kojih su neki bih malo veći od dječjih, i promuca: - Ali, ovdje bi ih moralo biti na...?

- Nikad ih nisam ni pokušao prebrojiti. Otisci idu po cijelome zidu.Joe pobliže pogleda. Linija otisaka bivala je sve bljeđa kako se zid nastavljao, ali

posljednjih nekoliko izgledali su mu sumnjivo svježi. Podijeli sumnju sa Stuartom.- Stvar se i dalje prakticira - reče mu Stuart umorno. - Britanci su zabranili taj

običaj prije stotinu godina, ali čovjek ne može biti svugdje. Kažu mi da je posljednji od ovih otisaka ostavljen ovdje prije tri godine. Ali, uđimo unutra. Ovo je poglavarova kuća. Ovdje je Udai rođen. Vjerojatno nas već očekuju.

- Amal khaya, sahib?- Što kaže? - upita Joe.- Pita jeste li danas već uzeli dnevnu dozu opijuma. Donijet će vam ako jutros već

niste uzeli - reče Stuart.Joe nekako sroči prikladan odgovor na hindi jeziku kako bi zahvalio i istovremeno

odbio tradicionalni opijat. Njihov domaćin, Shardul Singh, odmaknu nargilu, nasmiješi im se i naredi da im se donesu čaj i kolači umjesto opijuma. Bosonogi su prekriženih nogu sjeli na madrace presvučene bijelom pamučnom tkaninom, na hladnom mramornome podu verande koja je gledala na dvorište puno cvijeća i voćki. Joe se zapita koliko li je samo vode potrebno svakodnevno donositi kako bi se održavala takva raskoš. Shardul je bio odjeven u jednostavni tradicionalni dhoti bijele boje, sa žutim turbanom, a okruživah su ga njemu slično odjeveni i nasmiješeni muškarci različite starosti. Jednoga od mlađih prisutnih izveli su naprijed s objašnjenjem da engleski govori bolje negoli Stuart hindi. U odličnom raspoloženju auditorij se baci u akciju.

Ljubazni komplimenti poletješe s obiju strana, a tek je nakon nekog vremena Stuart procijenio da je pravi čas za objašnjavanje zašto je uopće tu. S mnogo takta on upita može li razgovarati s Alijem, poglavarovim rođakom.

Pitanje je dočekano s općom zbunjenošću, ili je barem Joe to tako protumačio. Klimali su glavama, počevši se međusobno raspravljati i postavljati si pitanja. Zaključak je bio da je Stuarta netko vjerojatno loše informirao o kretanju njegovoga alatničara. Ali se nije vraćao kući još od vremena kada je otišao u palaču raditi za Stuarta, prije više od godinu dana. Ljudi su izgledah pristojno zabrinuti zbog nestanka njihovoga rođaka, ali ne i uzbuđeni. Zapravo, više ih je zanimalo Joeovo prisustvo negoli Alijevo odsustvo, a njemu se činilo da samo pristojno čekaju da im netko objasni zašto je uopće tu došao.

Stuart im ponudi detaljne podatke o Joeovome dolasku u Ranipur, a Joe pomisli da čak i pomalo pretjeruje dajući mu previše važnosti. Prijatelj vicekralja? Slavni lovac na tigrove? Izuzetni igrač pola? Nadamo se samo da se od njega ne očekuje da dokaže bilo koju od tih tvrdnji. A sada im je Stuart govorio i da je Joe znanstvenik - veliki

Brahmin u svojoj zemlji, uključen u istraživanje religije Shekhavati. Svi su oni čuli za pukovnika Toda koji je stotinu godina ranije zapisao povijest Rajputa, zar ne? Eto, Joe sada nastavlja pukovnikovo veliko cijelo. Bi li im smetalo ako im postavi nekoliko pitanja o životu Rajputa?

Nije im smetalo. Zanimalo ih je. Rječito su mu odgovarah. Joe izvadi svoju bilježnicu Scotland Yarda i poče zapisivati odgovore na pitanja za koja mu je Stuart rekao da ih postavlja. Čak je i dodao nekoliko vlastitih pitanja, a uskoro je bio toliko zaintrigiran narativnom snagom, kao i užitkom s kojim su mu ti ljudi pričali o svojemu folkloru i povijesti njihova plemena da ga je skoro zateklo kada je Stuart skrenuo razgovor na pitanje nasljeđivanja Ranipura. Znao je da će Joea uvelike zanimati priča o nasljeđivanju Udaija Singha.

Bila je to očigledno omiljena priča svih prisutnih jer je svatko žarko želio ponuditi vlastitu verziju, ili pak ispraviti nečiju tuđu. Iz bujice hindi i engleskoga jezika Joe je nekako uspio razabrati vrlo zanimljivu priču. Daleko od nekadašnjeg siromašnoga seljačića, Udai je bio sin bogatoga trgovca, ali nije imao kraljevske krvi. Pri njegovu rođenju, skoro pola stoljeća ranije, kada je sukladno običajima konzultiran i obznanjen horoskop, njegova je obitelj ostala zapanjena saznanjem da bi dijete jednoga dana moglo postati vladarom. Prisutni su se čak sjećali sadržaja horoskopa i glasno ga recitirali riječ po riječ, dok je Stuart prevodio.

- Dječak će jednoga dana biti maharadža, i otac maharadže koji će vidjeti kako se novo sunce rađa nad Ranipurom.

I sve se odigralo sukladno proročanstvu. Prethodni je vladar bio star i bez djece, i nesumnjivo svjestan proročanstva, pa je usvojio mladoga Udaija, uzeo ga zajedno sa starijim bratom u Ranipur, i obojicu opremio potrebnim znanjima za upravljanje kraljevstvom. Udai je bio dobar vladar, dodali su potom, i blagonaklono je gledao na rodno selo, dajući sve od sebe da nekako ublaži tragedije koje su se godinama nizale.

Joe osjeti da njegova uloga povjesničara zahtijeva da se dodatno raspita za spomenute tragedije. I tu je odgovor bio skoro nevjerojatan. Sedmogodišnja suša na prijelazu stoljeća, trenutna suša koja je prijetila postati jednako katastrofalnom, rat u Europi u kojemu je poginulo toliko mladića koji su onamo otišli s Ranipurskim Strijelcima, gripa koja je desetkovala pučanstvo, prekidanje trgovačkih veza, beskrajni porezi koje su nametali Britanci, kao i iseljavanje mladih u gradove... Popis je bio dugačak i bolan.

Dok je napola slušao tužne liturgije o gubicima i uništenjima, Joeu na um pade užasna misao. Bila je toliko zastrašujuća da ju je odbacio od sebe. Ali vratila mu se s dvostrukom snagom, i odjednom mu postade jasno zašto ga je instinkt ponukao da dođe u Surigargh.

ČETRNAESTO POGLAVLJE

U salonu za primanje Udai Singh čuo je kako Jenny nadlijeće palaču i potom otpustio ostatak ljudi koji su tražili audijenciju. Odasla poslugu i pozove brata k sebi.

- Zalime, naši se gosti vraćaju.

- Visosti, kao što ste posumnjali, oni se vraćaju iz Surigargha. Engleza prati glas da je čovjek koji traži istinu, i da je pošten. Edgar kaže da je to osoba koja je upravo onakva kakvom se predstavlja, i da ne služi nikomu osim Britanskome carstvu. Kažu da je on oči i uši Sir Georgea.

- Ali mene zanima mozak, Zalime. Ima li on mozak kojim je u stanju prodrijeti do samoga srca našega problema? Moramo potaknuti našega poduzetnoga detektiva. Ako su ga ovamo poslali da promatra, onda neka to i radi. Pobrini se da mu je otvorena telefonska linija uvijek na raspolaganju - morat će se javljati svojemu šefu. Među svojima on uživa određeni status, kako vidim, a njegovo ih je prisustvo ovdje već donekle opustilo i već su budniji... poput stada kada se pastir vrati natrag. Njegova moć nije ništa veća od njihove, ali njega resi izvjesna aura, iluzija snage koja njih smiruje. Volio bih da ostane neko vrijeme. U narednim danima bi moj sin mogao biti u opasnosti, a Bahadur mi već govori kako vjeruje tomu čovjeku i kako mu je simpatičan. Neka tako i bude. Neka policajac dječaku bude neslužbeni tjelohranitelj. Ponudite mu zabavu... ali ne i žene, ako je vjerovati onomu što se priča!

- Možda je odbacio Padmini, Visosti, ali noć nije proveo sam.Udai Singh uzdignu jednu obrvu.- Govorim o Amerikanki. Vašoj nevjesti...Samo bi se vladarev brat usudio tako olako ponuditi ovu informaciju. Udaijeva

reakcija bila je poput eksplozije.- Ona više nije moja nevjesta! - buknu Udai Singh. - Ako je to ikada uopće i bila! Ta

je žena dvostruko nečista - strankinja i udovica. Mogao je na isti način leći u postelju i s teglećom radnom snagom! Ali oni su stranci, nemaju kaste, a običaji su im drugačiji.

- Visosti, podrobno sam se informirao, i prema onomu što sam doznao, među njima je došlo samo do razgovora. Moguće je da se Amerikanka samo sklonila kod njega.

- Možda njega zapravo zanima nešto drugo? Otkrij Što mu možemo ponuditi. Ali sigurno je da će ga sport zabaviti. Moramo što prije organizirati i lov na tigra. Ali zasad je vrijeme za nešto drugo. Pošalji po detektiva i Edgara. Želim da dođu k meni za pola sata. Pošalji mi i pisara u slučaju da nam zatrebaju njegove usluge pri prepravljanju teksta, a bilo bi dobro i da Rezident bude tu, iako je njemu vrlo dobro poznato što ja predlažem. Ceremoniju ću voditi s gaddija.

Okrenu se i polako udalji, ostavivši Dewana koji pljesnu rukama i poče izdavati naredbe nizu slugu koji se istom baciše na posao.

Edgar je sa slugom čekao da Joe napokon stigne do nove palače. Nije bio raspoložen za dobrodošlicu.

- Gdje ste to, dovraga bili, Sandilands? Baš ste danas od svih dana odlučili jezditi po nebesima? To mi izgleda pomalo kao nedostatak poštovanja, zar vam se ne čini? I još ste sinoć otpustili onu curu! Koji vam je vrag bio? Ona nije kakva lutka iz kutije koja samo čeka da ju oslobodite, da znate!

- Ja se samo držim nepisanog kraljevskoga pravila, Edgare - odgovori mu Joe strpljivo. - Pravi sahib nikada ne prima mito.

- Da, osim ako se ne radi o cvijeću, voću i damskim uslugama, zapamtite to.- Da, hvala na podsjetniku, ali meni to nije potrebno.

- Mogli ste izazvati skandal. Zapravo ste već dvaput umrljali vlastiti dosje, a ovdje ste tek nekoliko sati. A sada me slušajte!

Vladar nas obojicu želi vidjeti. I odmah. Vjerojatno će nas samo otpraviti odavde, a i tko bi ga mogao kriviti? Stoga se lijepo počešljajte i pođite za mnom.

Otišli su do prijestolne sale. Bila je to prostrana i raskošna dvorana, izgrađena za primanje otprilike tisuće ljudi. Kada su ušli, u njoj je ipak bilo samo pet osoba. Vladar je sjedio na svojemu crvenome gaddiju, uzdignutome na srebrenome postolju, dok mu je glavu zasjenjivao zlatni suncobran kojega je držao sluga. Naborani starac sjedio je na podnožju postolja, s tintom i perom u ruci. Zalim Singh stajao je bratu zdesna. Claude je diskretno stajao u pozadini.

- Gospodo! Dobro vam jutro! Drago mi je da mi možete posvetiti nekoliko trenutaka. Ne želim vam smetati, ali morao sam zatražiti da mi budete pri ruci vezano za jednu državnu stvar. Veoma je jednostavno. Htio bih da dodate svoje potpise na ovim dokumentima.

Udai je držao dva pergamenta ukrašena nekolicinom pečata i mnoštvom kaligrafskih uresa. I Joeu i Edgaru izgledah su kao uistinu važni dokumenti.

- Moja oporuka - reče vladar. - Ili bolje rečeno, pismeni izraz moje volje vezano za nasljeđivanje. Već sam upoznao Rezidenta sa sadržajem dokumenta. - Kratko klimnu glavom u pravcu Claudea, a on se pak zamišljeno zagleda u vlastite ulaštene čizme. - Preostaje samo da dvojica dobrih i čestitih ljudi svojim potpisima potvrde da su svjedoci kako se uistinu radi o mojoj želji bez vanjske prisile.

Pozove pisara, koji mu pak preuzme pergamente iz ruke i položi ih na prenosivi stolić koji je stajao postrani. Izvadi i nalivpero, a svi ostadoše čekati na ceremonijalno potpisivanje.

- Gospodine - pobuni se Joe zbog nenadanog naleta sumnje - nesumnjivo bi ovomu trebah svjedočiti ranipurski dostojanstvenici, a ne dvojica običnih državnih službenika u prolazu. Zar ne postoje povjerljivi dvorski službenici, potomci neke stare lokalne loze? - dovrši on uz umoljivi osmijeh kako bi umekšao ovakvo nezgrapno ubacivanje.

- Povjerljivi dvorski službenici? - reče Udai, uzvraćajući mu osmijeh. - To vam je fraza sastavljena od proturječnih elemenata, Sandilands. A za svjedoke se zna da ponekad nestanu, promijene mišljenje, pa čak i završe na dnu jezera. Napravili smo dvije kopije dokumenta, a vi ćete jednu od njih ponijeti sa sobom. Smijete pročitati tekst, zapravo, mislim da biste ga trebali pročitati - reče Udai prijateljski dok su prilazili stoliću.

Edgar zgrabi nalivpero, i nakon kratkog pogleda na tekst, potpiše bez okolišanja na mjestima koja mu je pokazao pisar. Međutim, Joe radije uze nekoliko trenutaka kako bi pregledao sadržaj oporuke.

Nije bilo posebnih iznenađenja. Bahadur, vanbračni sin Udaija Singha, ima postati vladarom nakon očeve smrti, a za upravljanje do njegove osamnaeste godine imenuju se dva regenta.

Joe sa zanimanjem pogleda njihova imena: Claude Vyvyan i Njezina Visost Maharani Shubhada.

Joe potom potpiše, a pisar pomno smota dokumente i svakoga zasebno umota u crveni baršun. Jednoga preda vladaru, a drugoga Joeu.

- Poprilično ceremonijalno, znam - reče Udai. - I znam da se ne date zavarati tek tako! Ova je predstava zapravo postavljena za oči Britanskoga Imperija. Moje kraljevstvo i podanici nisu tako zahtjevni, a nasljeđivanje se objavljuje na jednostavniji način. Još će večeras moj sin Bahadur jesti iz mojega tanjura na javnoj večeri, a tim će činom biti proglašen mojim nasljednikom. A sada kad smo to riješili, ne bismo li svi zajedno izašli na terasu i proslavili stvar uz piće?

Svi pristojno odvratiše pogled dok je Zalim pomagao bratu da ustane iz gaddija i uz bolne pokrete izađe iz prostorije, oslanjajući se o njegovo rame. Joe je išao na kraju povorke, nesiguran i tjeskoban. Jedan sitni detalj u sastavu oporuke učinio mu se neobičnim. Datum 14. lipnja na oba je dokumenta bio ispisan tintom koja se jedva vidljivo razlikovala od ostalog teksta. Tamnoplava umjesto crne.

Impulzivno se primaknu starom pisaru i poče mu pomagati oko sklapanja stolića za pisanje. Krišom promotri starca.

Očigledno piše na engleskom jeziku, ali, govori li ga također? Kako bi reagirao na postavljeno pitanje? Ma, kud puklo da puklo! Joe odluči iskušati sreću s engleskom lukavošću i indijskom uslužnošću. - Pitam se, gospodine, kako vas služi pamćenje? - reče uz širok prijateljski osmijeh. - Sjećate li se točnoga dana u travnju kada je vladar od vas zatražio da ispišete ovaj dokument?

- Naravno da se sjećam! - reče starac ponosno. - Bilo je to trećega travnja.Na zapanjujući je način njegovo ciljanje u prazno iznjedrilo bezopasni podatak koji

se dalje razvio u fantastičnu teoriju koju je izgrađivao od povratka iz Surigargha. Prvi mu je poriv bio da uhvati Edgara i iznese mu ono što mu je na umu. Ali se ipak suzdrži. Nikada se neće moći potpuno pouzdati u Edgara.

Edgar ga je pak čekao u hodniku. - A što sad smjerate? Nije dobro da vas vide kako se družite s nižim redovima, Sandilands. Samo se vi držite našega posla, može? Podsjećam vas da se večeras imate javiti Sir Georgeu i obavijestiti ga kako napredujemo. Bilo bi vam dobro da mu imate što ponuditi. Neće biti oduševljen kad mu kažete da ste cijelo jutro proveli nadlijećući brda i doline, i ćaskajući s domorocima.

- U pravu ste, Edgare, stari moj - reče Joe staloženo. - Ali moći ću ga informirati o nasljeđivanju, a to je već velika stvar! Vranac je pobijedio u utrci, a upravo je to slučajno konj na kojega se Sir George i kladio. Time jednostavno mora biti zadovoljan... ako pretpostavimo da već ionako nije znao da će tko ispasti. Uvijek izgleda kao da bolje od sviju zna što se ima dogoditi.

- Nisam baš siguran da će mu se svidjeti svi detalji - promrmlja Edgar. -Jao zemlji kojom vlada maloljetnik, ili u kojoj žena ima vlast. Tako kažu Rajputi. A reklo bi se da u ovoj situaciji imamo dvostruku dozu nesreće! Dajte, idemo sada! Pozvali su nas na piće na terasi. Ako uspijemo, trebah bismo to skratiti koliko god budemo mogli. Ako se ne varam, neki ljudi stoje uvredu kako bi s vama popričali, a ja s Colinom imam isplanirati lov na tigra.

Raspoloženje i sastav grupice na terasi donekle su se promijenili. Maharadži i bratu pridružili su se neki dvorjani, a uz Udaijevo desno rame stajao je čovjek u tamnoplavoj uniformi s obiljem zlatnih uresa. Začuje se zvuk izbijanja čepa s boce šampanjca, uz žamor čestitanja. Opuštanje napetosti bilo je očigledno dok su prisutni uzdizali čaše kako bi ukazali čast novome nasljedniku, Yuvaraju Bahaduru.

Svi su pili izuzev uniformiranoga neznanca koji je stajao u stavu mirno, bez pokreta, uz izuzetak tamnih očiju koje su bez prestanka kružile po prisutnima. Joe nije bio oduševljen duljinom čovjekovoga pogleda koji se zadržao na njemu. Podsjećalo ga je to na onu igru zurenja u kojoj bi prvi igrač koji odvrati pogled izgubio partiju. Osjeti olakšanje kada ga vladar zazove po imenu, pozvavši ga da mu se približi.

- Joe. Zapovjedniče Sandilands. Upoznajte se sa svojim pandanom u ranipurskoj vojsci. Ovo je bojnik Ajit Singh.

Ruka mu nije pružena pa Joe samo uzvrati formalnim klimanjem glave.- Ajit je zadužen za održavanje reda i mira u kraljevstvu, a naša vrlo niska stopa

kriminala dokaz je učinkovitosti njegovih metoda. Siguran sam da imate mnogo toga zajedničkoga, kao i mnogo toga što vam nije zajedničko. Ostavljam vas da izmijenite stajališta. Uzgred budi rečeno, ako se ne varam, zapovjedniče, jutros ste bili u posjetu Surigarghu? To je Ajitov rodni grad, kao i moj.

On nastavi dalje kako bi popričao s Claudeom, ostavivši Joea da se suoči sa šefom policije.

Visoki Ajit Singh ostao je uspravan. Tamni brkovi prošarani sjedinama nastavljali su se u elegantnim zulufima sve do bijeloga turbana. Svaki je detalj njegove uniforme bio besprijekoran, a Joe sa zanimanjem zaključi da čovjek odaje dojam ozbiljne, iako za Indiju pomalo prigušene vojničke figure. I najvećoj cjepidlaki od narednika najelitnijega odreda ovaj bi čovjek mogao dati pokoju lekciju.

- Pričat ćemo na engleskom jeziku - reče Ajit čvrsto.Joe je već bio navikao na duboke i misteriozne indijske glasove u usporedbi s

kojima je prosječni Englez zvučao beznačajno, površno, a ponekad čak i meketavo, ali glas Ajita Singha bio je poseban čak i za jednoga Rajputa. Joe pomisli da bi čovjek morao grgljati mješavinu meda i pijeska kako bi postigao takve dubine - grlene ali uhu ugodne.

- Ne govorim baš dobro, ali čujem da vi uopće ne govorite hindi - dometnu Ajit izravno.

Joe se nasmiješi, izgubivši prvi bod u ovome odmjeravanju snage u kojega su ga gurnuli bez upozorenja. Ajit prstom pozove mladoga časnika odjevenoga u sličnu tamnoplavu uniformu, iako s daleko manje zlatnih uresa, a ovaj se s poštovanjem sa svojega mjesta uz vrata poče probijati kroz uzvanike prema njima.

- Ram izvrsno govori engleski, Sandilands, i pomoći će nam u razgovoru - objasni Ajit. - Bio je na obuci kod policije u Calcutti.

U redu, ovo su već dva hoda za Ajita Singha, pomisli Joe.Mladi časnik klimnu glavom i kratko se predstavi na besprijekornom engleskom

jeziku, a tapšajući pokroviteljski čovjeka po ramenu, Ajit dometnu: - Zapovjedniče, upravo gledate sljedećega šefa kraljevske policije, u najmanju ruku - jer Ram bi mogao dogurati i daleko dalje od toga. Smatram da bi ga karijera mogla odvesti u glavni grad, gdje ga čeka uspjeh.

Nastaviše s iznenađujuće lakim razgovorom. Ram je želio upoznati Joea, i ispitivao ga je o najnovijem razvoju policijskih metoda i rješavanja zločina na Zapadu. Iznenađenje i uzbuđenje dočekaše njegovo izvješće o prvoj letačkoj jedinici, i ideji o formiranju međunarodnih policijskih snaga. Sa zanimanjem su pratili priču o novim

balističkim tehnikama koju je Joe strastveno iznosio, i pomno su slušali o njegovim idejama za korištenje mikroskopskog ispitivanja patrona za streljivo.

I Claude, koji se u međuvremenu priključio rubu grupe izgledao je jednako impresioniran. - Znači li to što govorite da su svi ti procesi već sada dostupni policiji u Calcutti, Sandilands?

- Ne samo policiji u Calcutti, nego i cijeloj zemlji. Priznajem da je mnogo toga što sam upravo nahvalio još uvijek u fazi ispitivanja, ali, da - neke od tih balističkih tehnika već su nam na raspolaganju. U stanju smo usporediti patronu sa šaržerom iz kojega su meci ispaljeni; možemo usporediti tragove na metku sa šaržerom iz kojega je izašao. To je jednako jasno i jednako korisno kao i uspoređivanje otisaka prstiju. Sve je to još u povojima, ali već se pokazuju pouzdani rezultati. Dokazi koji se prikupe recimo ovdje u Ranipuru, mogu se poslati u policijski stožer u Calcutti, a već za par dana možete telegrafski primiti rezultate analize. Rješavanje zločina posvuda ruši stare zapreke, a zločinci se više ne mogu skrivati iza granica. Ako je potrebno, sada ih je moguće progoniti i preko oceana.

Joe nastavi pričati o korištenju ženskih policijskih snaga, što je Rama zapanjilo i nasmijalo, kao i o sve boljim radnim uvjetima i plaćama u policiji, što ga je začudilo. - Ovdje u Ranipuru nemamo potrebe za tako velikim snagama. Nitko ne patrolira bazarom ni ulicama.

- Pa kako onda držite sitni kriminal pod kontrolom? - upita Joe.- U svakoj ulici imamo doušnika. To je neslužbena ali dobro plaćena osoba koja

djeluje kao Ajitove oči i uši. Ako dođe do zločina, prvo se otkriva na lokalnoj razini, a mi istom dobivamo obavijest. Potom poduzimamo potrebne korake. Kriminalce obično znaju u njihovoj ulici, a kako je njihovo otkrivanje skoro zagarantirano, sahibe, vjerojatno možete zamisliti koliko nisku stopu sitnoga kriminala ovdje imamo.

- To je dobro kada se radi o prosječnom sitnom kriminalu, pretpostavljam - reče Joe - ali recite mi, Ram, kako biste riješili zločin kojega počini... recimo... - odmahnu rukom u pravcu prisutnih oko njih - ... netko do plemenitaša prisutnih u ovoj prostoriji?

Istom poželi nekako povući to što je rekao, ali bilo je prekasno. Mladić nelagodno promuca nekakav nerazumljiv odgovor i pogledom zatraži pomoć od Ajita.

Ajit prozbori bez poteškoća, uz blagu naznaku smijeha u glasu. - Ram vam pokušava kazati da među plemstvom nema zločina, zapovjedniče. Sigurno me razumijete. Kada je vaš kralj George zadnji put nekomu nešto ukrao iz džepa? Jeste li možda morali uhititi kraljicu Mary zbog trovanja vlastitoga kuhara?

Joe se nasmiješi na taj pokušaj duhovitog rješenja, i s olakšanjem dočeka da Ajit promijeni temu. - Ali ako se ne varam, zapovjedniče, mislim da i vi i mi ovdje u Ranipuru trenutno pokušavamo postići iste ciljeve?

- To bi me čudilo - reče Joe oprezno - jer ovdje nišani došao poslom, niti bi mi bilo dopušteno raditi unutar moje profesije. Tu sam isključivo zbog zadovoljstva.

Ajitovi se brkovi neznatno izviju uz trzaj. - U tom slučaju ja... - okrenu se prema Ramu u potrazi za pravom riječju - ... predviđam vladarevu zapovijed. Već mi je govorio o mogućnosti da vas se eventualno zamoli da pripazite na novoga nasljednika, Princa Bahadura. Ovo su neobična vremena, čega ste sigurno svjesni, a

taj bi mladić mogao zatrebati našu pomoć. Svojemu je ocu povjerio da ste mu simpatični i da ima povjerenja u vas. Bit će sigurniji kada shvati da je zaštićen sa svih strana.

- Je li odred za zaštitu neko najnovije rješenje? - upita Joe.- Zapravo nije - odgovori mu Ajit. - Dječak ga nije svjestan, ali na njega se pazi

otkad god je otišao iz sigurnosti harema.Joe se zapita koliko je uopće harem sigurno mjesto, obzirom na podatke koje mu je

Bahadur dao, ali nije potezao to pitanje.- Odlučio je vrijeme provoditi na nekim neobičnim mjestima - nasmija se Ajit. - A

moje se osoblje već žalilo na poteškoće koje imaju kod praćenja jer istovremeno moraju ostati neprimijećeni. Ali, kao što vidite, dječak je vješt i dobro mu je, a zasad još nismo registrirali nikakav pokušaj da mu se ugrozi život.

Joe na trenutak odvrati pogled od tih magnetičnih očiju kako bi prikrio vlastiti izraz lica. Kakva pantomima! - pomisli on.

Ali potom reče: - Naravno da ću vam se rado pridružiti u svakom nastojanju da sačuvate mir i život princa Bahadura.

Ajit se pristojno nakloni novome kolegi.- Gospodine Ajit Singh, jutros sam imao sreću posjetiti Surigargh. Ako se ne varam,

vi ga dobro poznajete?- To je moj rodni grad, zapovjedniče, i smatram ga divnim mjestom. Mnogo sam

putovao... - Zastane oklijevajući, i potom mu se povjeri: - I ja sam ratovao u Francuskoj. Bio sam ondje s Ranipurskim strijelcima i preživio rat. Na vašemu kontinentu nisam vidio ništa što bi se moglo usporediti sa Surigarghom.

Joe klimnu glavom u znak slaganja.- Ali, recite mi, Sandilands, obzirom da vas ne smatram turistom, zašto ste uopće

otišli onamo?- Recite vi meni je li ovo službeno ispitivanje? - odvrati Joe nemarno.- Ni slučajno - nasmiješi mu se Ajit. - Ovo je najobičnije ćaskanje. Jer ja zapravo

znam zašto ste išli tamo. To nije tajna!- Zbog Alija - odgovori mu Joe. - Poprilično nam je važno pronaći Mercerovoga

alatničara. Merceru je teško bez obučenoga alatničara, a siguran sam da to možete shvatiti. Čuli smo da se Ali vratio u Surigargh. Nismo sigurni zašto.

- Ondje ga ionako ne biste našli - reče mu Ajit.- Stvarno je tako. Izgleda da ga ondje nitko nije vidio. Nitko nema pojma gdje je

mogao otići. Pitam se imate li vi možda neku ideju, Ajite? Gdje bi mogao biti u ovome trenutku?

- Svakako - lakonski mu odgovori. - Čudi me da me to i ranije niste pitali.Joe pričeka, uz radoznali osmijeh na usnama. Ipak, taj osmijeh nestade kada je čuo

Ajitovu sljedeću rečenicu.- Otišao je u Delhi!

PETNAESTO POGLAVLJE

Joe s olakšanjem osjeti kako ga Edgar poteže za rukav i ispričavajući se učtivo govori: - Oprostite što prekidam ovu policijsku konvenciju, Ajite, stari moj, ali Sandilandsa jutros mnogi traže, a tek je na pola puta kroz svoju listu posjeta. Smijemo li sada otići?

Joe dometnu i vlastite isprike i slijedeći Edgara ode iz prostorije. - Hvala što ste me spasili od Inkvizicije! Kakav zastrašujući čovjek! Nadam se da nikada neće poželjeti sa mnom popričati kao službena osoba!

- Ma dobar je Ajit. Na neki svoj način. Sve drži pod kontrolom. Radi ono što Udai želi da se uradi, i to obavlja bez velikoga dizanja prašine. A i hrabar je - ima pozamašnu kolekciju ordena iz rata, ako sam dobro shvatio. Ipak, znam na što mislite. Joe, nemojte ga živcirati. Ne bih volio da vas moram vaditi iz njegovih tamnica. Ne mogu zaboraviti da sam svojedobno morao na vlastitoj koži iskusiti neke od njegovih policijskih metoda.

- Imat ću to na umu. A sada je vrijeme za traženje nečega pozitivnoga što bih mogao dojaviti u Simlu - možda biste me mogli spojiti sa Sir Hectorom, koji je ovdje negdje u ovoj košnici. Pitao me je možemo li se vidjeti jutros. Još mi uvijek preostaje djelić jutra.

Edgar uzdahnu s neslaganjem. - Svakako biste morali biti brzi. Moram vam prenijeti poziv na užinu s Vyvyanovima. Lois mi je rekla da vas pozovem da dođete u rezidenciju točno u dvanaest i trideset. Ona ne podnosi salonske ljenčine, stoga se lijepo uredite i pokušajte izgledati donekle vojnički, ako se još sjećate kako se to radi, i budite točni. Reći ću Govindu da vas odvede onamo. A sada krenite za mnom - reče on krenuvši naprijed.

Nakon nekoliko minuta ponovno se nađoše u novoj palači, a Edgar pokuca na vrata odaja koje su izgledale istovjetne Joeovima. Stari liječnik odmah otvori vrata i pozdravi Joea. Edgar se ispriča i ostavi ih nasamo. Dok je Sir Hector nesigurno prilazio policama kako bi natočio viski sa sodom, Joe hitro baci pogled po prostoriji. Zanimalo gaje kako je doktor sebi prilagodio odaje. Postelja i sjedalice bile su u manjoj od dvije sobe, a ona veća sada je izgledala kao kombinacija knjižnice i ordinacije. Klupe su bile pretrpane papirima i kutijama s medicinskim instrumentima, a mjedeni mikroskop s ulaštenim postoljem i natpisom Zeiss.Jena stajao je spreman za uporabu. U sredini je prostorije čak stajao i veliki stol na kojemu je mogao leći neki pacijent, ili pak mrtvo tijelo. Hrpe čistoga bijeloga platna i redovi staklenih bočica davali su prostoriji nekakvu učinkovitu i umirujuću atmosferu.

- Pomaže li vam tko ovdje? - upita Joe. - Meni izgleda kao da vodite omanju bolnicu...

- Zapravo mi uistinu pomažu - odgovori mu Sir Hector. - Imam cijeli odred mladića koje ovdje obučavam. Vrlo su dobri. Iako ih isprva uopće nije bilo lako vrbovati. Ovdje vam imaju svoje vlastite sisteme. Zovu to ajurvedskom medicinom. Lišće, bilje, korijenje, i tomu slično. Bojim se da dvorski liječnik uopće nije bio presretan kada je vidio da dolazim ovamo, ali eto, vladar ima neke vrlo zapadnjačke stavove. Iako me zapravo pozvao kad je već bilo kasno. A reklo bi se i da mu je smrt dvaju sinova

dodatno oduzela volju za životom. Užasna je to tragedija za svakoga roditelja, a smrtonosna za čovjeka kojemu je još preostalo samo par tjedana života. Iskreno govoreći, zabrinulo me kad sam vidio kojom brzinom propada nakon svih tih događaja sa sinovima. Takve stvari čovjeka jednostavno moraju srušiti - tako je neprirodno da sinovi umiru prije oca. Mnogi smo od nas tu tužnu lekciju naučili u ratu... - glas mu se na trenutak izgubi.

- Gospodine, ne možete li nešto uraditi za njega?- Baš ništa. Dobiva lijekove protiv bolova kada je to nužno, ali čak je i to suvišno -

imaju oni svoje lokalne zalihe, kao što vjerojatno znate. Zapravo, moglo bi se još pokazati da su ajurvedski lijekovi najdjelotvorniji kada dođe do ovih posljednjih stadija bolesti. - Namršti se i nastavi. - Pokušavam dokučiti o čemu se tu točno radi, i moram priznati da to nisu samo neke seoske vradžbine kao što bi čovjek mogao pomisliti. O ne, nikako. Vidio sam dosad već neke izuzetne stvari.... Vladar kod sebe uvijek drži određeni pripravak, a kada osjeti da je in extremis, uzet će ga.

- Mislite, ubit će se? - upita Joe zabrinuto.- Ne, ne. - Sir Hector odmahnu glavom uz smiješak. - Upravo obratno. To je nešto

što ovdje zovu hiranya garbha. Radi se o mješavini čistoga zlata - da, doslovno plemenitoga metala, a sam Bog zna kakav je proces otapanja i prerade kako bi zlato postalo probavljivo - đumbira i drugih ljekovitih biljaka. Kažu da se čovjek koji to uzme na samrti dovoljno povrati kako bi mogao govoriti. Koriste oni to - možete samo zamisliti kontekst! - kako bi izvukli posljednje odgovore na hitna pitanja kao na primjer, Bapuji, gdje kriješ ključ od riznice? Sa zanimanjem ću promatrati učinak ako do toga dođe. Možda čak napišem i elaborat na tu temu... Ali nisam s vama htio razgovarati o vladarevoj smrti - dovrši on s oklijevanjem.

Joe gucnu malo viskija i pričeka.- Smrt dvaju sinova me zabrinula. Mislim, naravno, zabrinula je svakoga. A po

vašem, prisustvu među nama, Sandilands, zaključujem da su se zabrinuli i nadležni. Jesam li u pravu?

Joe klimnu glavom. - U pravu ste, gospodine. A zanimalo bi nas imate li možda kakvu informaciju vezano za oba nesretna slučaja, možda neki medicinski podatak, nešto što bi nam moglo pomoći da bolje razumijemo situaciju?

- Teško. Znate, Indijci ne obavljaju obdukciju. Od mene se svakako ne bi očekivalo da ju obavim na prinčevima, a osim toga, uzrok smrti je u oba slučaja bio veoma jasan. Ali u slučaju starijega princa - Bishan se zvao, zar ne? - vladar je od mene zapravo zatražio da pregledam tijelo. Razumijete, nije htio uobičajeno seciranje, samo pregled tijela kako bih mu dao neke konkretne podatke koje je htio.

- A to su...?- Posve jednostavno, je li dečko patio u agoniji? To je sve.- Razuman zahtjev jednoga oca? - potaknu ga Joe.- Da, naravno. Prirodna potreba da dozna takvo što. Ali mene je zaintrigirao sam

odgovor na to pitanje.Sir Hector klimnu glavom u pravcu središnjega stola. - Dao je ovdje dopremiti leš

prije negoli smo ga predali izvršiteljima obreda. Poznata vam je priča oko pogibije?Joe klimnu glavom. - Rastrgala ga je divlja pantera, ako sam dobro shvatio?

- Da, najkraće rečeno. Tijelo je bilo u potpunome neredu, kao što možete zamisliti. Meso je bilo rastrgano, jedna ruka otkinuta. .. zvijer je vjerojatno bila veoma gladna - već ga je počela proždirati. Ali, vi ste lovac i možda znate da pantere imaju čist način ubijanja? Jedan je udarac bio dovoljan da ga se ubije, a mislim da sam uspio identificirati taj fatalni pokret. Ravno u grlo. Tamo gdje biste i očekivali. Daljnje trganje izgledalo je dramatično krvavo, ali sve su rane zapravo nastale kad je jadnik već bio mrtav.

- Dakle, odgovor na Udaijevo pitanje bio je da njegov sin nije morao prolaziti kroz užasno bolno i dugotrajno umiranje?

- Tako je. Ali ima tu i još nešto. Zbog nastalih oštećenja tkiva nije baš lako odrediti, ali postoje naznake da je prethodno uzeo popriličnu dozu opijuma: smanjene zjenice, bezbojni jezik. Bishan nije bio potpuna budala. Svakoga je jutra uzimao opijum, kao i mnogi Rajputi - njima je to svakodnevna stvar. Otprilike kao nama ovaj viski kojega sada pijemo. - Mahnu čašom prema Joeu i ponudi mu novu rundu. - To im daje snagu za predstojeći dan. Ali ne čini ih ni slijepima ni gluhima. U normalnim uvjetima Bishan bi svakako primijetio da ralje zvijeri nisu zaši- vene, i da još uvijek ima sve kandže.

- Ali, to nisu bih normalni uvjeti?- Eto, meni osobno cijela ta scena nije imala smisla pa sam pozvao njegovoga slugu,

momka koji je ujutro uvijek bio u blizini princa, i ispitao ga. To je pak lakše reći negoli učiniti! Ti su prijestolonasljednici okruženi svitom slugu koji su svi naizgled odani svojemu gospodaru. Eto, takvi su vam Rajputi - branit će vladara bez obzira na njegove mane. U svakom slučaju, napokon sam uspio doći do pravoga čovjeka, stekao njegovo povjerenje i poslušao što mi ima reći... Znate, nadam se da nisam dodatno zamutio vodu?

- Naprotiv, napravili ste pravu stvar.- Drago mi je da tako kažete. Dakle, pitao sam ga koliko je Bishan droge uzeo toga

jutra... morao mije točno opisati njegovu rutinu. Sluga mi je potvrdio da je Bishan uzimao opijum u stilu lokalne tradicije. Evo... pogledajte.

Sir Hector otvori ladicu, izvadi iz nje omanji predmet i položi ga Joeu na dlan. Joe sa zanimanjem promotri kuglu od žuto-sive tvari tupoga sjaja.

- Tako se priprema za uporabu.- Kod nas nema ovakvih stvari - reče Joe.- Iskreno mi je drago da je tako! Kuhaju ga u mlijeku i šećeru kako bi neutralizirali

neugodan okus.- Uzmete ovo - reče mu Sir Hector podižući ovalnu posudu. - Nego, Sandilands,

nemojte misliti da uvijek pri ruci imam sve ovo, molim vas! Bio sam slobodan ovo uzeti iz Bishanovih odaja... Ubacite kuglu opijuma u posudu i zgnječite ju. Potom smjesu pomiješate s vodom, procijedite i pijete. Daleko je brže i učinkovitije od alternative pušenja nargile.

- Odakle je dobivao zalihe? Tko su mu bili dobavljači?- To vam nije tajna. Opijum se ne izdaje na recept, da znate. Možete ga nabaviti na

bilo kojemu bazaru, ali Bishan je svoje zalihe dobavljao od lokalnoga plemena, Bishnoi, koje živi dalje prema jugu, blizu Jodhpura. To su ratari, pacifisti, ljubitelji prirode, obožavatelji stabala, ako možete u to povjerovati.

- I dobavljači neobičnih supstancija kraljevskoj obitelji?- I to već generacijama. Izgleda da je Bishan godinama uzimao razblaženu formulu

i navikao se na nju, podnoseći tu količinu razmjerno dobro. Ali, prema riječima dotičnoga sluge, dva dana prije negoli je poginuo, Bishan je od njega zatražio da mu spravi piće od materijala dobivenog nekim drugim putem. Potom mu je dao kutiju s tri kugle opijuma, od kojih je jednu uzeo na uobičajeni način. Iz djelovanja je sluga zaključio da se radi o snažnijoj formuli - pripravak je Bishana bacio u ležeći položaj na pola dana.

Oporavio se i marljivo bacio na drugu dozu već narednoga jutra. Bio je taman toliko compos mentis da izvede svoju uobičajenu jutarnju rutinu, uključujući i hrvanje s panterom, što je ovoga puta imalo smrtonosne posljedice. Ta kugla opijuma koju držite u ruci je treći i posljednji uzorak posebne serije. Bilo bi zanimljivo doznati kako je došao do njih. Mislim da ih nije nabavio preko sluge, koji se pak pokazao vrlo korisnim. Kada je shvatio na što sumnjam, uhvatila ga je panika. Tada se već počeo tresti od straha, naravno. Pomislio je da bi sa moglo posumnjati na njega da je sudjelovao u kakvoj nečasnoj zavjeri, te da može očekivati posjet Ajita Singha i njegovih veseljaka. Mislim da sam ga uspio nekako smiriti i odbacio sve to kao nebitnu stvar - odnosno kao običnu radoznalost jednoga liječnika. Svi oni znaju da me zanima indijska medicina, pa sam vjerojatno dobro prikrio tragove.

Uzorke sam donio ovamo i ispitao ih - i naravno, otkrio sam razliku. Nova je kutija sadržavala opijum koji bi skoro paralizirao bilo koga tko ga uzme. - Zastade na tren i potom dometnu,

- Ako je Bishan uzeo jednu od tih konjskih tableta, vjerojatno je leteći ušao u kavez s panterom! Vjerojatno je bio toliko drogiran da nije ni primijetio zvijer sve dok mu nije rastrgala grkljan, a vjerojatno čak ni tada nije ništa osjećao. Da, moj odgovor maharadži bio je: Ne Visosti, Vaš sin nije patio.

- Ali, i dalje nam ostaje pitanje zašto je prijestolonasljednik odlučio promijeniti dotadašnju opijumsku formulu?

- Tako je. Na papiru je to jasan slučaj smrti zbog nesretnoga slučaja... ali tko mu je dobavio opijum, koji mu je do te mjere umrtvio sva čula da je bio u stanju ušetati u onaj kavez? Pantera gaje rastrgala, to je izvjesno, ali, Sandilands, tko ga je zapravo ubio?

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Jedno je ime Joeu bilo navrh jezika.Potreba da odgovori na liječnikovo pitanje i upusti se s njime u žestoko nagađanje

bila je skoro neodoljiva. Osjetio je da bi Sir Hector bio dinamičan suradnik u slaganju teorije zavjere, savršeno voljan saslušati njegovu nečuvenu pretpostavku i raspravljati o njoj. Joeu se u misli vrati Charlie Parker iz Simle, i shvati da mu nedostaje nadzornikov staloženi i zdravi razum, njegovo poznavanje lokalnoga mentaliteta, kao i njegovo društvo i podrška. Ali zasad je šutnja bila njegovo jedino utočište. Borio se s vlastitim uzbuđenjem zbog polaganja još jednoga kamena u temelje svoje teorije. Ako je njegova teorija istinita, ogromni razmjeri toga otkrića

bih bi takovi da nju smije čuti samo jedan čovjek: čovjek koji u rukama drži nevidljive uzde moći u cijeloj Indiji, siva eminencija koja stoji iza vicekralja - Sir George Jardine. Ali Joe još uvijek nije bio potpuno siguran u identitet ubojice vladarevih sinova i stoga zasad nije još mogao izvijestiti Sir Georgea.

Bilo mu je jasno da je opasno graditi zaključak na jednoj jedinoj ideji, i pritom isključivati sve ostale, i zato odluči da ga zavodljiva potpunost i jednostavnost njegove teorije neće odvratiti od drugih pravaca u istrazi. Frustrirala ga je vlastita nemogućnost da istragu provede po svim pravilima struke. Upute koje je dobio sprječavale su ga da se očigledno vrzma po ovom nepoznatom poprištu zločina, i pritom prikuplja podatke od svih onih koji bi bih voljni nešto otkriti. Ali nije se dao zavarati - neke od činjenica i utisaka koje su mu dosad već podastrti imah su jednu jedinu svrhu: da ga odvrate s pravoga traga, poput vještih i brzih ručica djeteta-mađioničara iz Surigargha.

Uzdahnu i zahvali Sir Hectoru na pruženim dokazima i na iznošenju sumnji. Još ga jednom pokuša uvjeriti da su njegovi postupci bili upravo ono što bi i Scotland Yard odobrio, i zamoli ga za potpunu diskreciju. Dok se spremao otići, odjednom mu nešto pade na um. - Sir Hectore, biste li mi mogli reći... nisam siguran u kojoj ste mjeri bliski s kraljevskom obitelji... znate li je li Bishan bio oženjen? Koja je bila njegova obiteljska situacija?

Stari ga je liječnik par trenutaka začuđeno promatrao, i potom mu polako odgovori: - Da, naravno, jasno mi je zašto to želite znati, a možda je i potrebno situaciju pogledati iz novoga ugla, objektivnim očima nekoga izvana. Mislim da je imao ženu, ali ne sjećam se da je itko ikada spomenuo njegovo potomstvo. - Nelagodno pročisti grlo i dometnu: - Svakako ga nije pratio glas da je čovjek posebno odan supruzi, ako znate na što mislim. Ali, trebali biste to pitati nekoga tko je obitelji bliži od mene, Sandilands. Kada je čovjek liječnik, nekako nema naviku ogovarati pacijente. Žao mi je, stari moj... Rado bih vam pomogao. - Potom reče zamišljeno: - A to ujedno znači da Udai nikada neće vidjeti unuče. Šteta. U srcu je pravi patrijarh... Svi su oni takvi.

Dok se Joe spremao pozdraviti s doktorom, ovaj ga automatski zgrabi za ruku.- Gledajte, Sandilands - nadam se da nećete zaboraviti da vladar ima i trećega sina

kojega bi mogao izgubiti. Bilo bi nepodnošljivo kad bi se išta dogodilo tom bistrom mališu.

Joe se na trenutak zamisli i potom odgovori: - Ne brinite, Sir Hectore. Nešto mi govori da je mali Bahadur sada poprilično siguran.

Govind je već čekao pokraj vrata kako bi Joea odveo na idući sastanak. Hitro posjetivši svoje odaje, istuširao se, osušio i zamijenio znojem umrljanu košulju i hlače čistima koji su već stajali spremni na postelji. Lanene hlače, bijela košulja, klupska kravata koju nije odmah uspio identificirati, kao i diskretna sportska jakna, posuđena i prilagođena iz zalihe Sir Georgea. Izgledalo je da se radi o donekle formalnom događaju, a u Engleskoj bi na vrata Vyvyanovih došao s buketom cvijeća, ali ovdje? Pitao se koji su lokalni običaji.

- Govind, bih li trebao domaćici odnijeti nekakav sitni poklon? Što mislite?

- Sahibe, mislim da će gospođa Vyvyan biti zahvalna, zapravo da će čak i očekivati neki mali znak pažnje. Možda ne cvijeće, jer se već njime okružila u... - Zamisli se na trenutak dok je Joe iščekivao ključnu riječ koja je nedostajala. - ...u izobilju! - dometnu on, zadovoljan pronađenom riječju. - Vidjet ćete! Ali gospođa voli čitati, a sve što stigne iz Engleske uvijek rado prima. - Nasmiješi se, odmjeri Joea i odluči krenuti korak dalje.

- Ako se ne varam, sahib u svojoj prtljazi ima par knjiga, novijih izdanja, njezinoga omiljenog autora. Bit će presretna ako primi npr. Jill the Reckless od P. G. Wodehousea.

Joe se nasmiješi. - Eto, srećom, upravo sam dovršio čitanje te knjige. Odlična ideja, Govind! A možda bih uz nju mogao dodati i The Indiscretions of Archie za gospodina Vyvyana?

U sebi se zapita koliko li je samo Govind pročitao knjiga ovoga autora.Dok je Joe dovršavao odijevanje, Govind je pronašao knjige i pomno ih uvezao

vrpcama kojima ih se moglo i nositi jer bi se modra boja omotnica nesumnjivo rastopila u kontaktu s vrućom i znojnom rukom, objasnio mu je on. Po tko zna koji put Joea zadivi kurtoazija i visoka učinkovitost na koje je nailazio posvuda u Indiji, i zapita se kako li će se uopće znati ponovno snaći kada se vrati natrag u stan iznad Temze. Usporedi dostojanstvenoga i sveznajućega Govinda i njegova besprijekorna rješenja s punašnom gospođom Jago koja bi dvaput tjedno zasukala rukave, namjestila pregaču i bacila se u borbu s čađom koja se gomilala u njegovome stanu zbog blizine električne centrale Lots Road.

Vidjevši krajičkom oka Govindovo skriveno pogledavanje na sat, Joe se požuri, zamijetivši da im je preostalo dobrih petnaestak minuta prije susreta, pa zaključi da su odaje Vyvyandvih sigurno poprilično udaljene od njegovih.

- Govind, moramo li ići daleko? - upita Joe hodajući elegantno niz hodnik nove palače uza svojega vodiča.

- Podosta, sahibe. Ali šetnja do onamo je ugodna. Idemo na sjevernu stranu stare palače, tamo, između palače i jezera nalazi se kuća izgrađena prije mnogo godina kao ljetnikovac za rajmatu, kraljicu majku. Sada se koristi kao rezidencija.

Napokon stigoše pred visok zid prekriven kaskadama ružičastih i bijelih pelargonija, a Govind ga povede kroz nadsvođenu portu u vrt od kojega Joeu zastade dah. Nasmiješi se. - Dobro ste rekli, Govind! Pravo izobilje. To je jedina prava riječ za sve ovo! Gdje si sad, Wisley!

Raskoš bilja i cvijeća, od kojih je mnoštvo bilo prepoznatljivo engleske tradicije, prostirala se oko male ali elegantne kuće čija je arhitektura očigledno bila nadahnuta mogulskim stilom. Niz mramornih stuba vodio je do strehe sa stupovima i otvorenim vratima na kojima je stajala Lois Vyvyan. Dok ju je promatrao onako u poslijepodnevnoj ljubičastoj haljini, Joe pomisli kako ona zapravo izgleda poput staffordshirske figurice s košaricom iz koje cvijeće samo što se ne počne rasipati. Vidjevši ih, ona košaricu preda sluzi koji je stajao u blizini, otre ruke i krenu ususret Joeu.

Osmijeh je upravila u neku točku koja se neodređeno nalazila blago iznad njegovoga desnoga ramena. - Dobrodošli u Rezidenciju, zapovjedniče.

Uz znak glavom, ona otpusti Govinda i pokaže Joeu da se smjesti na jednu od pletenih sjedalica koje su stajale na verandi.

- Mogu li vam ponuditi neko piće? Imamo sherry, šampanjac, vino... - reče ona neodređeno.

- Pomisao na čašu vina odjednom mi se sviđa - reče Joe ljubazno, a ona odasla drugoga slugu po pladanj s pićem.

- Vidjet ćete, imamo svega - reče mu ona. - Bilo što - ili barem skoro sve ono što imamo u Engleskoj, imamo i u Ranipuru. Dovoljno je zatražiti. Udai je veoma širokogrudan. Jedino što rezidenciji nedostaje - reče uz smiješak i uzdignutu pomno ocrtanu obrvu - zapravo je sam rezident! Claude! Previše radi. Znam, to isto kažu sve zapadnjačke supruge po cijeloj Indiji! Ali to je činjenica. Uvijek mora dovršiti još neki dokument, uvijek izdiktirati još jedno pismo, primiti još jednu stranku... Uskoro će nam se pridružiti.

- Gdje vaš suprug obavlja posao? Ovdje u rezidenciji?- Ne. Ovo je posve ugodna građevina, ali ne i posebno prostrana. Imamo četiri

salona i šest spavaćih soba, a to je za Indiju veoma skučen prostor. Claude ima ured u bungalovu pokraj jezera. Dobar je to aranžman. Ne bih baš voljela da mi po cijeli dan kroz kuću prolazi kojetko zbog koječega. Ali, oprostite mi, želite li odložiti paket? Mogu li ga uzeti? - reče ona uhvativši pogledom uvezane knjige.

- Naravno da ga možete uzeti - reče Joe. - To je za vas. Donio sam vama i sahibu sitan poklon. Govind me uvjerava da rado čitate Wodehousea.

Dok joj je uručivao knjige odjednom ga obuzme sumnja. Je li Govind dobro pogodio? Ima li ova uštogljena Engleskinja smisla za humor? Ali njezina je reakcija bila spontana i poklon nipošto nije dočekala s odbojnošću.

- Izuzetno ste ljubazni! Kakvog li iznenađenja! Jeste li sigurni da se možete odvojiti od ovih knjiga? - reče ona razvezujući vrpce radoznalim prstima. Jill the Reckless. Ah, sjajno! Nisam to još čitala.

- To je posve novo izdanje - reče Joe, napokon zadovoljan spoznajom da ipak živi u istome svijetu kao i Lois Vyvyan. A kako bi skratio vrijeme čekanja na piće, dometnu: - Upravo sam pročitao tu knjigu. Uobičajena je to priča o mladoj djevojci koja ostaje bez sredstava i mora bez ičega otići preko oceana kako bi sebi našla prikladnoga bogatuna... Mislim da će vam se svidjeti - dovrši hitro, iako po načinu na koji je uzdizala obrve uopće nije bio siguran u ono što joj govori.

Ali njegove su sumnje bile možda pretjerane jer mu je odgovorila u razmjerno prijateljskom tonu. - Uvjerena sam da će mi se svidjeti. A što to ovdje imamo? The Indiscretions of Archie?

- Na trenutak je imao jasnu ideju da ukoliko bi Lois uopće bila sposobna za hihotanje, da se u tom času pokušava suspregnuti. - Zapovjedniče, pokušavate li vi to ovime nešto poručiti?

Pladanj s pićem u tom je trenutku stigao, a Lois ne pričeka na njegov odgovor, nego se usredotoči na sadržaj pladnja.

- Evo vašega vina. Mislim da je vrlo dobre kvalitete. Želite li i Seltzer? Ne? Biste li ponijeli čašu u salon? Čujem da imate dobro oko za arhitekturu, zapovjedniče, i vjerojatno ste radoznali po pitanju interijera. Neće vas razočarati!

I nije ostao razočaran! Joe pomisli kako bi bio u stanju cijeli život provesti u ovoj prekrasnoj kući, i da bi sebe tada smatrao blagoslovljenim čovjekom. Sobe su uistinu bile nešto manje, obzirom na indijske standarde, ali Lois se odlučila za svijetli i lakši namještaj umjesto uobičajenog zapadnjačkoga stila pretrpavanja ogromnim komadima tamnoga pokućstva, relikvija viktorijanskoga doba. Iako to nije bilo za očekivati od jedne Zapadnjakinje, uvela je i par elemenata izvorne indijske izrade; na dugačkoj bijeloj sofi stajale su razbacane hrpe bijelih, ljubičastih i crvenih svilenih jastuka, a ponos palače bio je bijeli koncertni glasovir.

Joe priđe glasoviru i pređe prstima po tipkama. - Svirate li, gospođo Vyvyan?- Da. - Osmjehnu mu se. - Ne baš dobro, ali reklo bi se uz malo više vještine od vas.

Što je to bilo? Nisam prepoznala melodiju.- Nisam uopće siguran da bi ju i skladatelj prepoznao - odvrati Joe. - Elite

Syncopations. Scott Joplin.- Ne razumijem se u jazz - reče Lois, a ton u njezinu glasu jasno je govorio da se nije

namjeravala naknadno upoznavati s tim žanrom.Joe usmjeri pažnju na uramljene fotografije koje su bile metodički poslagane na

glasoviru. Neke su bile u sepia tehnici, neke crno-bijele, a sve od njih formalni portreti. Na centralnoj poziciji stajala je slika čovjeka u vojnoj uniformi koji je toliko nalikovao na Lois da Joe bez oklijevanja upita: - To je vaš otac?

Ona se tužno osmjehnu. - Poginuo je u Francuskoj. Trebao je otići u mirovinu još godinama ranije - ona slegnu vitkim ramenima - ali znate kako je to s vojnicima, zapovjedniče. Kada vas domovina zatreba, stavite se na raspolaganje. A moj je otac bio vojnik do srži.

Njezin ponos bio je očigledan. Joe pobliže promotri uniformu, nastojeći identificirati čin. - Brigadir, čini mi se? Vaš je otac daleko dogurao.

- Tako je bilo u svemu što je ikada radio - kratko mu odgovori ona.Joe pogledom uhvati veoma zanimljiv detalj na brigadirovoj uniformi pa odvrati

lice od Lois kako ne bi pokazao izraz iznenađenja i radoznalosti. Je li moguće? - upita se u sebi i ponovno diskretno provjeri. Da. Detalj je sitan, ali nema zabune vezano za natpis.

Mogao je komentirati, pokazati pristojno i znalačko zanimanje za vijenac od hrastovih listova oko slova RFC, postaviti neko uljudno pitanje, ali u trenu odluči sve to zadržati za sebe. Dovoljno je primijetiti da Lois tu sitnicu nije smatrala vrijednom komentiranja.

- Vaš mi je čin zanimljiv - nastavi Lois. - Zapovjednik? Zar to ne zvuči donekle mornarički?

- Da, i to namjerno. S ciljem da se drugu osobu impresionira. Vi biste trebali pomisliti, Bože dragi! Ako je tako mlad i poletan momak uspio dogurati do čina zapovjednika, onda mora da je izuzetno sposoban i utjecajan u vojnim snagama.

Pokušao je s nemarnim i samokritičkim tonom, ali Lois je, kao i uvijek, bila već spremna sa svojim britkim komentarom.

- Ili možda, Evo mladića koji je uskočio na mjesto nekoga pokojnika? Nakon rata je bilo mnogo praznih pozicija u činovima, i previše zelenih mladih pukovnika. Pretpostavljam da je i s policijom bilo tako?

Tijekom cijeloga njegovoga boravka u Indiji, Lois Vyvyan bila je prva osoba koja ga je ispitivala vezano za čin. Izgledala je iskreno zainteresirana i dobro informirana, iako poprilično nepristojna. Je li ga namjerno odlučila ugnjaviti? Joea sve ovo snažno podsjeti na malenoga terijera kojega je imao prije rata. Mrzio je neznance i prilazio im je mašući repom, i sa svim inim znacima dobroga raspoloženja, ali u trenutku kada bi netko prijateljski pružio ruku prema njemu, uglavnom bi dobio ugriz. Joe je znao da je taj poriv jači od psića. Krenuo bi naprijed u znak dobrodošlice, znajući da bi trebao biti prijateljski raspoložen, ali jednostavno nije mogao a da prvo ne ugrize.

- Eto, ja sam iz vojske otišao kao veoma zelen bojnik - reče Joe - a kako nisam bio rođeni vojnik, bio sam se posve voljan prebaciti u policijske snage.

- Kakve li neobične odluke? - reče Lois. - Zar ne? Zar vam nitko nije savjetovao da to ne radite? Čuvanje uličnoga reda i plašenje malih dječaraca koji kradu jabuke mora da vam je izgledalo poprilično blago i pitomo nakon četiri godine borbe protiv Kaisera?

- Divno blago i pitomo - reče Joe uz širok osmijeh. - Nikad nisam bio vojnik od karijere. Ali vrlo brzo su me promaknuli s rješavanja krađa jabuka. U normalnim uvjetima u cijelome Londonu postoje dva zapovjednika. Ja sam imenovan trećim, s posebnim zadacima.

Lois ga je zainteresirano slušala, pa on nastavi dalje. - Nakon rata su mnogi časnici zaboravili na civilizirani svijet, pa su se nekako morali u njega vratiti. Mnogima su životi bih uništeni, položaji u društvu uzurpirani, imovina propala, vjerenice ukradene. .. I što im je onda preostalo? Pomno profilirana sposobnost ubijanja i preživljavanja, i ogrubio osjećaj za moral, na čemu su potom morali zasnovati novi život. Šokirat će vas, ali možda ne i iznenaditi, da su se neki od tih obučenih ubojica okrenuli životu kriminala i nasilja.

Lois klimnu glavom.- I tko se onda morao pozabaviti ovom novom sortom kriminalaca - ovim

nevaljalcima iz gornjih slojeva? Svakako ne dobroćudni bobi na biciklu, s plavom kapicom! Zamislite ga samo kako pristiže u ladanjski dvorac ili buržujski stan u Albanyju kako bi postavio par pitanja uzvišenome Fruity Featherstonehaughu! Od jednog bobija bi se očekivalo da pokuca na vrata za poslugu, da obriše noge, a ako baš ima sreće, moglo bi se dogoditi da batler obavijesti gazdu da je predstavnik zakona u prizemlju, ali u međuvremenu bi dotični bobi mogao dobiti šalicu čaja u kuhinji i krišku kuharičinoga kolača...

- Naravno. Ali kada obrazovani zapovjednik prihvatljivoga porijekla stigne na glavni ulaz, tada može s milordom, ili bilo kime osumnjičenim za bilo što, razgovarati de couronne en couronne... - reče Lois poletno i znalački.

- Upravo tako! Dobio sam odjeljenje koje sam osobno odabrao, kao i povremene upute od strane Povjerenika, Sir Nevila Macreadyja - koji je, uzgred budi rečeno, blizak prijatelj Sir Georgea, i uvelike nalik njemu po stilu.

- Sve mi je jasno - nasmiješi se Lois. - Ali, što uopće radite ovdje u Indiji? Uvjerena sam da vas uvelike trebaju u Londonu. Kako to da su vas pustili ovamo?

- Posudili su me Sir Georgeu na šest mjeseci kako bih kao savjetnik obučavao policijske snage u Calcutti - reče Joe. - A ispalo je da se radi o dvosmjernom procesu! Od njih sam naučio koliko i oni od mene. Ali moj privremeni premještaj kao da se

protegnuo i dulje od izvorno zamišljenoga roka. Sir George mi stalno nalazi nove slučajeve koje treba raščistiti.

- A to je vaš zadatak i ovdje? - upita Lois uz slađani osmijeh. - Je li za očekivati da ćete nekoga od nas odvući u lisičinama?

- Ne. Ovdje nisam na dužnosti. Sir George mi je odobrio tjedan odmora kako bih promatrao hvatanje tigra.

- Ma dajte, Sandilands, uvjeren sam da ne planirate samo gledati - začuje se Claudeov glas s ulaznih vrata. - Vidio sam pušku koju ste ponijeli! S njome biste mogli pogoditi i tigra na mjesecu! Lois, ne daj se zavarati njegovom skromnošću. Dao sam provjeriti njegov dosje - oprezan sam čovjek, zapovjedniče! - i pravi je zmaj. Pazi se, Lois! Ako si varala igrajući bridž, ulovit će te on!

Bio je to prvi put da Joe vidi kako se Vyvyanovi odnose jedno prema drugom. Zaintrigirala ga je iznenadna nježnost u njezinu glasu dok se raspitivala kako je proteklo njegovo radno jutro. Izražajno joj lice nije skrivalo neizgovoreno pitanje koje se skrivalo u svemu što mu je govorila, a Claude je na to reagirao s osmijehom i jedva primjetnim klimanjem glave. Odgovarao joj je sažeto i poletno, uključujući i njihovoga gosta u odgovore, a Joe zamijeti kako Claude pogledom prati suprugu dok se kretala po prostoriji. Reklo bi se da je njihov odnos pun poštovanja i naklonosti.

Razgovor, koji je prethodno zapinjao, u Claudeovoj blještavoj prisutnosti dobio je lakšu notu i brži ritam. Nakon nekog vremena, Claude s oklijevanjem reče: - Sandilands, nadam se da vam neće smetati ako priopćim Lois vijesti o našoj maloj jutarnjoj ceremoniji s vladarom? Morao sam toliko toga obaviti nakon toga sastanka da ju još nisam stigao obavijestiti o njegovoj odluci! Draga moja - bit će to Bahadur!

- Pa naravno da će to biti Bahadur! Ali divno je znati da je stvar napokon službeno definirana! - odgovori Lois zadovoljno. - A...?

- A ovdje prisutni rezident ima biti partnerski regent. Moram reći da se radujem radu s tim pametnim dječakom! To je najbolje što se u danim uvjetima moglo dogoditi i Ranipuru i Indiji. Ljubavi moja, zašto ne bih i ja uzeo čašu toga vina i malo proslavio? Obično se ne častim tijekom dana, ali ovo je posebna okolnost - shvatit ćete me, Sandilands? Kako bismo stigli do trenutne situacije valjalo je mnogo raditi i planirati iza kulisa!

Taj je njegov komentar pao među njih sa skoro čujnim udarcem, komentar otkriven i otvoren za kojekakva tumačenja od strane bilo koga s razuzdanim mislima, a Lois Vyvyan očigledno je bila upravo takva. Začudo, ona se samo nakašlja u čašu i veselo pogleda u Joea. - Zaboga, Claude! Budi malo pažljiviji! Zapovjednik upravo poseže za bilježnicom! Tražit će od tebe da priznaš krivnju za dva umorstva ako ne budeš malo oprezniji!

Joe se uljudno nasmiješi, a Lois nastavi istim nemarnim tonom: - Ah, tko ti je zločinački ortak, Claude? Rekao si partnerski regent, zar ne? Uvijek sam se kladila na Zalima...

- Ne. Moram priznati da je to bilo malo iznenađenje. Drugi regent je treća kraljevska supruga. Shubhada. Dječakova maćeha.

Njezino veselje zamre. - Ah. To i nije tako dobra vijest. Ali zašto bi Udai uopće tako postupio?

- Kada malo razmisliš o tomu, stvar ipak ima nekog smisla - reče Claude. - Djevojka je inteligentna i ambiciozna. Smatram da će ozbiljno uzeti taj položaj. A i nemoj zaboraviti istinski razlog zbog kojega je imenovana. Udai je posve zaljubljen u nju, i poprilično pod njezinim utjecajem, moglo bi se reći. Dobro zna da će ju njegova smrt lišiti svih službenih pozicija u državi. Spala bi na jadnu i veoma dosadnu egzistenciju kada njega više ne bude. Postavivši ju za partnerskoga regenta uvećao je njezinu moć u cijeloj tradicionalnoj Indiji.

- Kažete moć? O kolikoj se tu moći uopće radi, gospodine? - upita Joe.- To će ovisiti o samome Bahaduru - reče Claude. - Možda poželi što prije zgrabiti

vladarske uzde, što bi bilo kada napuni šesnaest godina, ili pak s osamnaest, ako ne bude toliko zagrijan za vlast. Godine njegove maloljetnosti bit će za nas od ključne važnosti. Poslat ćemo ga na Mayo College, ili još bolje, u Englesku, ako mu tako bude draže, i upravljati državom dok on igra kriket i uči engleski jezik i zemljopis. Jasno vam je, bit će to napet period. Politički gledano, hodat ćemo kroz minsko polje. Nitko ne zna kakvu bi buduću ulogu trebale imati kraljevske državice u širem kontekstu kontinenta. Postoje mnoga oprečna stajališta. Možemo samo držati poklopac na mjestu sve dok ne dobijemo drugačije naredbe.

- A što se tiče svakodnevnoga upravljanja državom? - nastavi Joe u istome pravcu. - Hoćete li vi i njezina Visost imati stvarnu upravljačku ulogu, ili će vaša vlast biti samo figurativna?

- Bit će to vrlo realno upravljanje. - reče Claude. - Na nama će biti da nadgledamo organiziranje države, financije, poreze. Bit ćemo doslovno državni rizničari! Što ti se čini, Lois? Postoji i nekakvo ceremonijalno predavanje ključeva khajine... Pretpostavljam da imaju i rezervni par ključeva... Moram to provjeriti... - prošapće on.

Joe se osmjehnu vidjevši civilnoga službenika tako blizu izranjanja na samu površinu. Uzbuđenje zbog nove situacije nije nadjačalo metodičku pažnju prema detaljima zbog koje je Claude i bio pri samome vrhu.

- Khajina?- Kako misteriozno i romantično - ubaci se Lois. - Ah, Claude, misliš li da bi i mene

pustili da uđem - samo da kratko bacim pogled? Zapovjedniče, to vam je jedna mala utvrda u planinama, na otprilike dva kilometra zapadno odavde. I, možete li to vjerovati, tu su vladari Ranipura oduvijek držali blago! Zlato, dragulje... Tko zna koliko sve to vrijedi! Kažu da je blago poslagano u kamenim sanducima kojih je prostorija prepuna... Možete uroniti rukama do lakata u dragulje!

- Znate, svi ih oni imaju. Prinčevi svih kraljevina. Bankarstvo i zapadnjačke metode cirkuliranja novca većini njih su potpuno nepoznati, a naša vlada to ionako ne potiče. Hyderabad bi vjerojatno mogao kupiti cijelu Europu i još bi im ostalo sitniša u džepu. A sam Bog zna koliko je toga nagomilano u ranipurskoj riznici - reče Claude misterioznim tonom.

- Zar... zar riznica u brdima nije ranjiva lokacija? - upita Joe.- Meni ovo izgleda kao zemlja idealna za razbojnike, jutros sam nadletio zonu.- Kažu mi da nikada ništa nije nestalo iz riznice. Čuvaju obitelj brdskih urođenika.

Unutra puštaju samo nositelja ključa. Udai kaže da ga povremeno puste da prstima prođe kroz vlastite dragulje, ali nikada ga ne potiču da ide onamo. To vam nije kao da

idete u Tower of London vidjeti kraljevske dragulje za dva penija po osobi! - reče on odmahujući glavom i šaljivo upozoravajući Lois.

Sluga ih obavijesti da je jelo servirano, nakon čega krenuše do prozračne blagovaonice koja se otvarala prema verandi na sjevernoj strani kuće, dok je blagi povjetarac strujao s jezera. Joe zastade, diveći se pogledu uokvirenom kamenim stupovima.

- Divno je, zar ne? - reče Lois, prateći njegov pogled. - Nikada mi ne dosadi gledati u jezero. Morate doći uvečer, zapovjedniče, i vidjeti životinje. Neka najčudnija stvorenja spuštaju se na jezero i piju. Razne vrste jelena, neki grabežljivci, pa čak i divlje deve. A jata ptica su čarobna! Kada patke polete jato im bude tako gusto da uopće ne vidite drugu obalu jezera!

- Vidim da vaš susjed s one strane ima čak i bolji pogled. Živi li tko u onom lijepom paviljonu - onomu koji kao da je izgrađen na vodi? Govorim o onoj bijeloj zgradi u mogulskome stilu, s ornamentiranim prozorima.

- Naravno da netko tu živi! - reče Claude. - Vladar je paviljon dao svojoj trećoj supruzi kao vjenčani poklon. Shubhada je insistirala na vlastitom odvojenom smještaju kada je došla živjeti u Ranipur - harem nije bio u njezinome stilu. I tako ona tu živi, diskretno odvojena od dvorske gužve, na osami do koje je, vjerujte mi, teško doći u palači. Pametan potez! A djevojka je imala i dovoljno pameti okružiti se vlastitom poslugom, ljudima uglavnom povučenima iz Londona i Pariza, koji su joj izrazito odani. Iz toga paviljona nikada ne izlazi niti jedan jedini trač, to vam mogu jamčiti! Shubhada bi ondje mogla planirati i idući indijski ustanak, a da mi o tomu ne znamo ništa.

Na Joeovo iznenađenje, ručak je bio tipično indijski. Lois mu objasni da oboje imaju sklonosti prema indijskoj kuhinji, a ujedno imaju i izvrsnoga indijskoga kuhara iz sjeverne provincije koji je vješto pripremao pikantna i slasna jela koja ipak nisu bila pretjerano žestoka za engleski ukus. Okušavši pomalo od svega iz lepeze mirisnih pripravaka od janjetine, piletine i povrća u bogatim umacima, serviranih u srebrenome posudu, Joe se složi da nikada ranije nije okusio nešto bolje.

- Recite mi, Sandilands - reče mu Claude dok su pripaljivali tanke cigarete i uzimali po šalicu kave nakon jela - zbog čega ste jutros odjurili u Surigargh? Trebam li pretpostaviti da se jedan policajac zanima za domaće zanate plemena Shekhavati?

- Da znate da je upravo tako - odvrati mu Joe. - Da! Iako pojma nisam imao na što ću naići kad sam onamo odlazio. Nevjerojatne stvari! Tako posebno, a mislim i tako nepoznato izvan same regije.

- Slažem se. Haveli su poprilično udaljeni, i skoro nedostupni nekomu tko nema bilo devu, bilo zrakoplov. Ali, kakav li ste mi to samo razočaravajući odgovor dali! Pokušajte s nečim malo boljim! Nadao sam se da ćete mi reći kako ste onamo otišli slijedeći krvavi trag osobe koja ubija prijestolonasljednike.

- To nije moj posao - reče Joe odrješito. - Usprkos činjenici da ste me zadužili da se pozabavim problematikom. Išao sam s kapetanom Mercerom koji žarko želi doznati gdje mu je nestao alatničar Ali. Kapetanu Merceru je netko rekao da se ovaj vratio natrag u svoje rodno selo. Nadali smo se pronaći ga ondje.

- I, jeste li uspjeli?

- Bojim se da sa nismo. Nema mu ni traga ni glasa. Sam Ajit Singh rekao mi je da je Ali otišao u Delhi.

Claude uzdahnu. - A svi mi znamo kako to protumačiti! Meni sve to zvuči kao da je siroti Ali završio kao hrana krokodilima u jezeru.

- Krokodilima?- Da. Jezerom hara takozvani čistački odred tih odbojnih grdoba. Broj im se pomno

drži pod kontrolom. Nema sumnje da imaju korisnu funkciju - dometnu on hladno. - Ali, Sandilands, da znate da nisam presretan razvojem događaja. Vidim obrazac u odvijanju situacije, i ne sviđa mi se kako sve to izgleda. Moj novi štićenik mi je drag i simpatičan - govorim o Bahaduru - i želio bih da sazrije i uspije. Ne bih volio da završi kao zalogaj krokodilima, a izgleda da bi ga vladarev proglas mogao učiniti ozbiljnom metom.

- Moguće je - reče Joe. - Svakako da je i to moguće. A to bi impliciralo djelovanje neke više sile. Dva umorstva, koja su se lako mogla pripisati nesretnom slučaju, lukavo su smišljena i izvedena, a uklonjene su ne samo izravne žrtve, nego i unajmljeni pomoćnici. U bilo kojem društvu potrebno je imati popriličan utjecaj da bi se postiglo takvo što. A bilo tko tako moćan neće se vjerojatno libiti i trećega umorstva, niti će se preplašiti dvojice poštenih Engleza koji samo stoje skrštenih ruku i uzvikuju: Zamislite samo! Pa to nije igra!

Joe bi radije bio izvukao iz Claudea ponešto od njegovih osobnih zaključaka i utisaka, ali osjećao je u njemu određenu tjeskobu, tjeskobu koju kao da je htio podijeliti sa srodnim zemljakom.

Claude je klimao glavom, pogleda uperenoga u zažareni vrh cigarete. - Upravo to sam... upravo to smo i mislili. Bio bih vam spreman sastaviti i iznijeti popis od - tri osobe? Da, možda baš tri osobe.

Lois klimnu glavom u znak slaganja.- Ali, naravno, nećemo ih uistinu imenovati - znate, ovdje i zidovi imaju uši.- Vjerujem da bi nam se popisi slagali kada bismo ih usporedili - reče Joe. - Ali,

Vyvyan, malo sam razmišljao i možda se uopće ne radi o nečemu tako izravnom ili tako očiglednom kao što bi bila eliminacija svih prijestolonasljednika. Je li vam možda palo na pamet da su svi željeni ciljevi već ostvareni? Da je možda Bahadurovo nasljeđivanje bilo krajnji cilj osobe koja stoji iza svega ovoga?

Claude ga pogleda zbunjeno, a potom, nadobudno. - Mislite da bismo mogli povikati: Laka im zemlja, i vratiti se kući na čaj? Priznajem da bi svima bilo ogromno olakšanje kada bismo prestali stalno bdjeti.

- Bože dragi! - prošapće Lois. - Svi smo se toliko usredotočili na ideju da će svi potencijalni nasljednici poginuti... Ali tko onda...? Dječak na svojoj strani ima popriličan broj ljudi, uključujući i Claudea - uključujući i mene, ako baš razgovaramo na toj razini... - Ona zastade, donekle smetena.

- Da - reče Joe. - Dva su umorstva možda doprinijela dobrobiti države... a i britanskim interesima. Ah, dopustite mi da glasno razradim neku teoriju. Ovdje sam samo nekoliko minuta, i možda sam sve krivo shvatio. Bilo bi mi drago da mi se očitujete po tom pitanju, gospodine. Osim toga - to bi bilo drago i Sir Georgeu! Žalio se da nije dobio vaše izvješće o Bishanovoj smrti. A kako je sada već na redu i referat o novoj pogibiji... eto, bolje da se ne gomilaju zakašnjela izvješća, zar ne?

Vyvyan ostade bez riječi neko vrijeme. - Čim sam na raspolaganju imao sve činjenice, poslao sam mu izvješće - reče on pažljivo. - Otprilike tjedan dana nakon smrti. Želite li mi ovime reći da ono nikada nije stiglo do Sir Georgea? Zapravo sam se pitao zašto nije reagirao na njega - sve dok nije poslao vas. Sačuvao sam i kopiju izvješća. Uvijek držim kopije svih dokumenata. Možete ga pogledati ako vas zanima. - Nelagodno se promeškolji. - Moram priznati da se sada osjećam pomalo... Zanemareno? Opkoljeno? Znate što, Sandilands, zašto ne biste iz predostrožnosti ponijeli i kopije mojih izvješća o objema smrtima kad se budete vraćali natrag u Simlu? Za svaki slučaj.

- Bit će mi drago to uraditi za vas - odvrati Joe. - Nego, gospodine, ima li kakve šanse da popričam sa Zalimom Singhom prije nego što se popnemo na slonove i krenemo u divljinu, u potrazi za tim tigrom? Naravno, želim s njime razgovarati na čisto neslužbenoj razini.

- Ne bi trebalo biti teško to upriličiti - reče Claude, gaseći pritom cigaretu - ali ima još netko tko je zatražio s vama razgovarati. Ponovno. Bahadur, u svojoj novoj ulozi Yuvaraja, želi popričati s vama. Rekao sam mu da ću vas odvesti k njemu nakon ručka.

- I ja bih njega vrlo rado vidio. Naš je prvi razgovor bio kratak i neočekivan, moglo bi se reći. Ali, gdje je on sada? Meni se čini da je kao neuhvatljivi duh koji luta palačom. Poput kapljice žive!

- To je dobar opis - reče Claude. - Nikad se ne zna kada ćete nabasati na njega. Danas je s Lizzie Macarthur. Podučava ga o povijesti Rajputa, ako se ne varam. Ona vam je mnogo više od obične dadilje. Studirala je na Oxfordu i odlična je učiteljica. Bahadur je vezan za nju, a ona pak ima umirujući utjecaj na njegov pomalo... hm... hiroviti karakter.

- Kako su samo različiti utjecaji dviju žena u životu toga dječaka - reče Joe.Claude uzdahnu s neodobravanjem. - Tu ste u pravu. Majka mu je potpuno

neobrazovana, čak i nepismena, što je normalno za seljanke njezine životne dobi, ali lukava je to žena. U svakom slučaju mora biti lukava kad je uspjela zadržati vladarevu pažnju tolike godine. Za nju bi bilo od ključne važnosti ako bi Bahadur naslijedio prijestolje, mislim, kada Bahadur naslijedi prijestolje. Ako se to pak ne bi dogodilo, ostala bi bez ičega. Pretpostavljam da vam je to već palo na pamet?

- Jest, a reći ću vam i još nešto. Izgleda da je svim glavnim igračima u ovoj igri zajednička jedna stvar, a to je Surigargh. O čemu je tu riječ? Možda nekakvo gnijezdo mafije?

- Poprilično nalik tomu - slozi se Claude. - Obiteljske veze, nemilosrdna ambicija, bitka za moć, osveta... Znate, Sicilijanci ne polažu isključiva prava na sve to... A pada mi na pamet i nekoliko škotskih klanova koji bi ove Rajpute mogli naučiti par trikova - dometnu s prepredenim osmijehom.

- Gospodine, takve me dosjetke ne izbacuju iz takta - reče Joe nemarno. - Porijeklom sam iz nizine uz granicu. Nama su ispod časti sve te priče divljih brđana. Ali Lizzie, ona je pak Macarthur iz... s obala Loch Awea, ako se ne varam. Ona bi to shvatila!

- A i dala bi sve od sebe da zaštiti svojega mladoga štićenika - reče Claude. - Po svojoj odlučnosti vjerujem da je ravna onoj najpoznatijoj rajputskoj dadilji... Znate li tu priču, Sandilands?

Joe pomisli da vjerojatno zna priču, ali ipak odmahnu glavom. Uživao je slušati Claudea i iz njega izvlačiti informacije, procjenjivati njegove stavove i veze.

Claude otpočne, bacivši se sa zadovoljstvom na prepričavanje. - Jedne olujne noći palaču rajputskoga princa, dok je još bio samo beba u kolijevci, napao je njegov zli ujak sa svojom razbojničkom bandom, u namjeri da ubije nećaka i osobno se okruni. To nije neobična priča, ali idući čin drame poprilično je neočekivan. Dadilja je smatrala da ju čast obvezuje da obrani princa na jedini način koji joj se učinio izvediv u takvim okolnostima.

- Na trenutak zašuti jer mu je snaga poznate priče još uvijek dopuštala pauzu u prepričavanju. - Zgrabila je princa iz kolijevke i na njegovo mjesto stavila vlastito dijete. Ubilačka banda stigla je i noževima ubila dadiljino dijete. Pravi je princ krišom izveden iz palače, a godinama kasnije, kada je posto punoljetan, vratio se i zatražio da mu se vrati njegovo kraljevstvo. Ta je dadilja stekla veliko poštovanje među Rajputima zbog svoje odanosti.

- Užasna, užasna priča - prošapće Joe. - I da, naravno daju lako mogu zamisliti kako se noću prepričava na galskom jeziku oko logorske vatre!

Krišom pogleda u Claudea. Ovakvim opuštenim ćaskanjem, rezident je Joeu podastro četiri osobe - ili možda njih pet? Promatrao ga je kako plješće rukama i naručuje da im se donese još kave. Kako bi Joe opisao njegovo tadašnje raspoloženje? Više nego opušteno, zaključi on, ushićeno, slavljeničko. Ali, na kraju krajeva, upravo su mu povjerili veoma važan položaj. Kao i ključ državne riznice. Nelagodna misao došulja mu se u glavu: sada kad su otklonjeni svi ostali nasljednici, Claudeov put ka regentskome položaju bio je jasan i otvoren, uza svu moć i prestiž koje takva pozicija nosi sa sobom. Sir Claude i Lady Vyvyan? Zvuči prikladno. A nakon toga? Položaj guvernera? Sljedeći vicekralj? Nikakvo čudo što se rezident i supruga brinu za dobrobit budućega Yuvaraja: sam Bahadur je ključ kojim se otključava Claudeova blistava budućnost.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Bahadur je već bio promijenjen. Sjene su nestale, a dječakovo dobro raspoloženje zračilo je na sve strane.

- Zapovjedniče Sandilands! - uzviknu on kada je, u društvu Claudea, Joe stigao u odaje Lizzie Macarthur u staroj palači. - Nadao sam se ponovno vas vidjeti! Recite mi, gospodine, jeste li čuli dobre vijesti o meni? - Dok je govorio s mukom se oslobađao tamnozelene laboratorijske pregače koju je dotad imao na sebi i potom ju nestrpljivo baci na pod.

- Da, čuo sam, i čestitam vam na skorome stupanju na novu razinu. Ranipur ipak ima sreće po pitanju prijestolonasljednika - reče Joe uz pristojni naklon.

- Ja sam Yuvaraju već čestitao - reče Claude. - Ovo je uistinu sretan dan!- Pa, ako ste vas dvojica gotovi sa kurtoaznim salutiranjem i lupanjem petama,

morala bih sa zapovjednikom razgovarati o nekim stvarima - reče Lizzie živahno.- Da, tako je. Hvala vam, gospodine Vyvyan, što ste nam doveli zapovjednika - reče

Bahadur. - Ne želimo vas dulje zadržavati.Claude uzdignute obrve pogleda u Joea, nasmiješi se i kratko nakloni u znak

pozdrava. Potom ode.- Bahadure, mali moj, molim te da na neko vrijeme nestaneš. Otiđi negdje s

Jaswantom, može? - Ona pokaza na tihoga starijeg Rajputa odjevenoga u sivo-smeđe odijelo kraljevskoga šumara koji je stajao u uglu sobe. Bio je neobično sitan i tamnoput za jednoga Rajputa, a neobična je bila i smirenost koja je vladala svime u vezi njega, tako da je Joe tek par trenutaka ranije uopće postao svjestan njegovoga prisustva.

Joe baci pogled po prostoriji prepunoj knjiga. Police su zauzimale tri zida, a Lizzie i njezin učenik sjedili su na visokim sjedalicama, okruženi otvorenim knjigama, staklenkama, kutijama za čuvanje primjeraka, i metalnim pladnjevima s nizom naučnih alatki. Vladar mora da je kod Zeissa imao popriličnu narudžbu, pomisli Joe vidjevši još dva mikroskopa koji su stajali na klupi, spremni za uporabu. Na ploči u jednome uglu kredom je bio ocrtan neki prikaz za kojega Joe zaključi da vjerojatno predočava krvotok. Nasmiješi se vidjevši minijaturnu rekonstrukciju akademskoga ambijenta u kojemu Lizzie mora da je živjela u mladosti.

- Samo pola sata, i to je sve! Potom se moramo vratiti na naše uzorke!Bahadur joj dostojanstveno odvrati: - Svakako ću vam dopustiti da razgovarate sa

zapovjednikom, gospođice Macarthur. Vratit ću se ubrzo jer i sam želim s njime popričati. U međuvremenu ću otići s Jaswantom. - Potom pogleda u šumara koji je strpljivo stajao postrani. - Zapovjedniče, Jaswant je naš sakupljač životinjskih primjeraka - objasni Bahadur. - Dojavio nam je da su se u blizini izlegli kraiti, ovdašnje zmije otrovnice živih boja. Još nikada to nisam vidio, a rado bih pogledao.

Potom ode iz prostorije, dok ga je Jaswant slijedio.- Ah! - reče Lizzie staloženo. - Vidite kako polako odrasta! Sazrijeva za svoj novi

položaj. A tako i treba. Dvanaest mu je godina. Već je muškarac prema rajputskome računanju.

- Lizzie, zar dječak nije spomenuo otrovnice? - reče Joe uznemireno. - Ne znam mnogo toga, ali znam da je krait najopasnija otrovnica u Indiji! Je li to uopće pametno? Mislim, smijete li ga tek tako pustiti...

Lizzie se nasmiješi. - Ne zamarajte se, Joe! S Jaswantom je potpuno siguran. To je pravi domorodac iz ovdašnjih brda - plemenski čovjek, kako bi neki rekli - i nitko ovo područje ne poznaje bolje od njega. Nas dvoje smo praktički odgojili toga dječaka, uz sporadične izljeve zanimanja od strane njegovoga oca ili majke. Jaswant mu neće dopustiti da tek tako odjuri u opasnost. Dao bi život za njega.

- Poput one rajputske dadilje o kojoj sam čuo? - upita Joe.- Uh, ta užasna stara priča! Eto, nemam vlastite djece pa valjda ne mogu dati

racionalan komentar, ali da, i ja bih bila sposobna štošta uraditi kako bih zaštitila Bahadura. Znam ga otkad se rodio. - Pogled joj se zamagli, ali nastavi dalje jasnim i čvrstim glasom. - Ali, eto, sada je već velik i jako mu je važno da svi mi to shvatimo. Uzmite to kao upozorenje, zapovjedniče! Iako ste možda sve ovo znali i prije negoli sam rekla - reče ona uz značajan pogled iskosa.

Ona podigne odbačenu pregaču, složi ju i ostavi sa strane, nakon čega mu ponudi da sjedne na otrcani stari kauč. Dok se smještao ona im natoči po čašu viskija. Brzo pogledavši u etiketu on primijeti da se radi o Taliskeru. Upravo se bio spremao odbiti uobičajenu ponudu viskija sa sodom, vadeći se na poprilične količine vina za ručkom, ali nitko ne odbija Taliskeru čaši od Waterforda.

- Slainte mhath - nazdravi ona tradicionalnom gelskom zdravicom.- Slainte - odgovori on na to. Divio se blijedoj zlatnoj tekućini prije negoli je sa

strahopoštovanjem otpio prvi gutljaj. - Lizzie, vraća li vas ovo u Skye, u sjenu Black Cullinsa? - upita ju on.

-Ne baš - odgovori ona prozaično. - Ali viski je stvarno odličan, zar ne?- Najbolji! Meni se čini da u Ranipuru nema štednje? - usudi se dometnuti.- Bojim se da je upravo tako, Joe. A to protivno svim mojim ekonomičnim škotskim

porivima. Pretjerivanje, raskoš - to mi je teško podnošljivo. Osim ovoga zadovoljstva, naravno! A kada se samo sjetite kakvo siromaštvo postoji tik uz golemo bogatstvo u ovoj zemlji, čovjeku se naježi koža. Sigurno vam je netko već pričao o siromaštvu, Joe? Europljani su puni savjeta, zar ne? ... Naravno, to jednostavno morate ignorirati. Za šest mjeseci to više nećete ni primjećivati, stari moj. Prosjaci? Koji prosjaci? Kakve budale! Svatko tko ima srca vidi siromaštvo oko sebe!

Potom zastade, dok joj se navala bijesa povlačila. - Ali ruku na srce, moram reći da je Ranipur uvelike iznimka. Udai je svima uzor. Veliki dio svojih sredstava ulaže u planove poboljšanja života za običnoga čovjeka, a uz njegovo se ime ne vezuju nikakve priče o pretjerivanju. Sigurno ste čuli takve priče... znate već... kada načujete razgovor između dvojice maharadža: Tako je teško odlučiti se čime napuniti bazen! Naravno, šampanjcem, ali ne znam bih li punio Chateau-Thierryjem ili Epernayem?

Nasmija se. - Nisam sigurna da je to istinita priča, ali mogla bi biti.- Čuo sam da je dobrodošlica Princu od Walesa u Ranipuru prošle godine bila

poprilično rasipno organizirana - potakne ju Joe na priču.- Pa i morala je biti takva! Mnogo je Stvari ovisilo o tomu. Prestiž, čast... kako god to

poželite nazvati. Svaki je princ nastojao prednjačiti u razbacivanju i gostoprimstvu... Raskoš i čisti spektakl gomilali su se pred Edwardom Windsorom. Samo se nadam da je znao sve to cijeniti - frknu ona grubo. - Osim toga, da, u pravu ste, Udai je dao instalirati napajanje električnom energijom, a govorim o svemu potrebnome, od generatora nadalje. Sve je to kulminiralo bezbrojnim redovima ukrasnih svjetala kojima su se ocrtavah rubovi palače. Ali imali su dovoljno ukusa kraljevskome posjetitelju ponuditi i sportsku zabavu, znate već, ubijanje svinja, pucanje na patke, utrke deva.

- Nije bilo šaha?- Ne. Nije! Ali izdaci su ipak bili ogromni obzirom da se radilo samo o

dvodnevnome posjetu. Iako čak ni to nije bilo ništa u usporedbi sa šezdeset tisuća funti koje su potrošili u Bharatpuru na samo jedno cjelovečernje natjecanje. Moram reći da je Udai dobro prošao. Čak je i mene dirnuo prizor mladoga britanskoga princa (barem je meni tako izgledao) kojega u ceremonijalnoj sjedalici do sale za banket nosi šestorica kao od brijega odvaljenih Rajputa, dok mu se plava kosa presijavala na zlatnome svjetlu tisuća zapaljenih uljanica i vatri, dok se palača ocrtavala srebrenim svjetlima iza njega.

- Čekajte malo, Lizzie! - zadirkivao ju je Joe, namjerno govoreći sa škotskim naglaskom. - Ne govorite o jednom Stuartu, nego o Windsoru!

- Ne. Tako je. A ja prva nisam ljubiteljica kuće Windsora! Ali mladić je ostavio sjajan dojam bez obzira na sve to. Iako je nakon njegovoga posjeta Indija ostala prebrajati troškove.

Ona ga na tren zainteresirano pogleda i dobaci mu lukavo,- Vi ste već otpočeli istragu, zar ne? Pitam se samo što li sam vam ja odala? Mogu li

vam na bilo koji drugi način pomoći da rasvijetlite problem?Joe se nasmija. - Ma samo razgovarajte sa mnom, Lizzie! Tapkam u mraku. Budite

mi svjetlo!- A mi smo se svi nadali da će detektiv potapšati Ajita Singha po ramenu i baciti ga

potom u njegovu vlastitu najdublju tamnicu prije negoli ga pošalje na vješanje u Delhi!

- Lizzie, tako se ne može. Čak i kada bih uspio definitivno dokazati da je Ajit Singh ubio dvojicu prijestolonasljednika, ovdje nemam nikakvih ovlasti. Čak i da mi dođe s potpisanim priznanjem napisanim na nekolicini jezika, mogao bih jedino komentirati da je stvar vrlo zanimljiva i zamoliti ga da to više ne ponovi inače će vlada Njezinoga Veličanstva blago proključati.

- Kakva šteta! Svi bismo ga mi rado vidjeli kako zauvijek odlazi. Što ga prije zamijeni onaj fini poručnik, to bolje!

- Ali, Lizzie, ako je Ajit uopće upleten, onda je ionako samo nečiji instrument. Veoma je vjerojatno da on stoji iza umorstava. Ali tko stoji iza njega?

- Pa, bilo tko utjecajan ili bogat - reče Lizzie zamišljeno. - Ajit bi bio spreman uzeti mito. Za njega se zna - ili se barem naveliko šuška - da je za dame iz harema obavljao kojekakve usluge. On im dođe kao vrlo koristan vanjski produžetak njihovoga utjecaja.

- Ali što je s Europljanima, obaju spolova, koji bi eventualno poželjeli da se za njih obavi kakvo nečasno djelo? Zamislimo na primjer da vi osobno trebate nekoga da za vas staroga Edgara gurne s litice u ponor?

- Uh! Taj bih zadatak najradije sama obavila! Zašto bilo komu drugom prepustiti to zadovoljstvo? A vjerujte mi, Joe, nitko, pa čak ni vi, ne bi otkrio da sam to uradila. Ali da... da. Mislim da bih mogla potaknuti Ajita da mi to obavi... Što mislite, Joe? Da probamo?

On se nasmija na njezin pokušaj da razgovoru da nešto lakšu notu. Stoga ugrabi priliku da ju potakne na još malo tračanja i nagađanja.

- Bit će mi drago - reče joj, dolivši sebi još jednu dobru dozu viskija.Uz pomalo smiješan osjećaj, on ju zapita: - Jeste li ovdje u Ranipuru u zadnje

vrijeme ugostili kakvog posjetitelja iz neke pariške kuće za proizvodnju parfema?Lizzie se namršti i istovremeno nesigurno nasmiješi, procjenjujući ozbiljnost

njegovoga pitanja. - Ne - odgovori mu odlučno. - Draguljare, trgovce voćem i povrćem, krojače, dobavljače konzerviranih juha, prodavače duhana, voštanica... Nije bilo prodavača parfema. Tu su uvijek preprodavači mirisnim uljima koji svoje proizvode prodaju damama u haremu, ali pretpostavljam da niste mislili na to, zar ne? Zašto uopće pitate?

Joe joj objasni, zadovoljan što vidi da je i Lizzie zaintrigirana, ali ni ona nije bila u

stanju objasniti podudarnost u ukusu po pitanju parfema između Lois i treće Udaijeve supruge.

- Shalimar? Jeste li posve sigurni? - reče Lizzie u nevjerici.- Ne znam to sa sigurnošću, ali mogu zamisliti da Shubhada koristi takvo što.

Međutim, Lois? Ona pak nikada ne bi kupila ništa što nije marke Yardley, što znači da joj ga je netko sigurno darovao. A tko bi to uradio osim Claudea? - Poče se zlobno kikotati, zadovoljna vlastitim rješenjem. - Claude! Eto! Vidite što ste otkrili, Joe! Možda naš uštogljeni Englez ima tajne sklonosti prema orijentalnim misterijima? Evo, Lois, mala moja, probaj malo ovoga kapnuti iza uha, ha! Oprostite, Joe. Zapravo, nemam pojma. Ali vidjet ću što se može otkriti iz ženskih tračeva. To baš i nije moj stil, ali ako je već u cilju istrage... - Oklijevala je na trenutak, a potom reče sumnjičavo: - Nadam se da to jest u interesu istrage? Čisto profesionalno raspitivanje? Niste se već previše zbližili s Lois, Joe? Malo sam zabrinuta za vas, mladiću! Njuškate - i to doslovno! - oko osumnjičenica! Jeste li možda ekspert po pitanju mirisa? Imate... kako to Francuzi kažu. imate nos?

- To vam je samo još jedna od mojih iznenađujućih vještina - reče Joe uz osmijeh. Potom teatralno onjuši zrak. - A vi, Lizzie? Da vidimo... Hmm! To je to! Eau de formaldehid! Veoma privlačna formula!

Prekasno shvati da njegova drska doskočica uopće nije nasmijala Lizzie. Ona odvrati pogled i zabavi se preslagivanjem čaša na pladnju, ali on u jednom trenutku uhvati iznenadni izraz tuge i udaljenosti u živim smeđim očima. Odluči se prebaciti na sigurniji teritorij.

- Recite mi, Lizzie, što vas je dovelo u Indiju?- Bijeg - reče ona istom i zavali se u sjedalicu kako bi uživala u njegovome

iznenađenom izrazu lica.- Ah, bijeg. Hoćete li mi to malo elaborirati, ili ćete me ostaviti da se grčim od

nelagode i mijesim svoje naredno pitanje, koje će pak svakako biti o nečemu potpuno dosadnome kao što je vrijeme?

- Pobjegla sam iz poprilično strogog škotskoga domaćinstva u pratnji mladića koji me je volio. Upravo je bio dobio položaj u Indiji, a ja sam otišla s njime. Planirali smo se tek kasnije vjenčati - pretpostavljam da se to još uvijek smatra bijegom.

Joe klimnu glavom. - A što je bilo s vašim mladićem, Lizzie?- upita on mirno, u nemogućnosti da izbjegne pitanje, iako se bojao odgovora.- Henryju su prvo ponudili mjesto pomoćnoga kirurga u Bombayu - veoma nizak

položaj, ništa slično onomu što je moj otac planirao za mene. Kad smo pristali u luku izbila je kolera, a što bi Henry drugo uradio nego zasukao rukave i bacio se na posao? A što bih ja drugo uradila nego mu pomagala? Umro je. Ja sam preživjela - reče ona bezizražajno. - U to sam vrijeme zapravo bila posve zadovoljna što mi je otac sve oprostio i što je imao dovoljno utjecaja da mi uredi radno mjesto ovdje u kraljevskoj obitelji. Iako tada još nisam shvatila da se tom gestom osigurao da će njegova osramoćena kći ostati na drugom kraju svijeta barem mnogo godina, ako ne i zauvijek. Plaća mi je visoka i uspjela sam uštedjeti dovoljno novca za udoban povratak u Englesku. Kupit ću si kućicu s crjepovima u široj regiji Londona, i uzgajati indijsku lozu oko ulaznih vrata, i španijele.

- Lizzie, zabranjujem vam da uradite bilo što od spomenutoga!

- U redu, možda se suspregnem od kolibe s lozom prepune pasa, ali povratak kući u najmanju je ruku nešto čega se ne mislim odreći. Kao što ste zamijetili, moj je posao ovdje pri kraju. Ne želim se za par godina naći kako pod stare dane perem podove i kosim travu oko nekog udaljenog dijela palače! Ali, recite mi, molim vas, kakve su šanse za jednu trideset i četverogodišnju usidjelicu u poslijeratnoj Britaniji?

Joe je bio spreman posvetiti se ovome pitanju pa su neko vrijeme raspravljali o žalosno uskom opsegu poslova koji se nude inteligentnoj neudanoj ženi. Pod toplim utjecajem njezinih velikih smeđih očiju i ništa manje velikodušnim količinama viskija kojega je servirala, Joe je bio na rubu odluke da joj predloži da se uda za njega i dopusti mu da od nje napravi najsretniju ženu na svijetu, ali preispitavši tu rečenicu još jednom u glavi, shvati da možda nije najbolje povezao sve elemente.

Prije negoli je stigao progovoriti na tu temu, vrata se otvoriše, a Bahadur ponovno uđe u prostoriju, razmetljivo pogledavajući drugi impresivan ručni sat, zamijeti Joe. U stopu ga je slijedio Jaswant koji je u ruci nosio platnenu torbu. U društvu Lizzie Macarthur pola sata je brzo proletjelo, a Joe uzrujano proračuna da bi dotično gnijezdo otrovnica moralo biti na samo deset minuta hoda od palače, uračuna li se i vrijeme potrebno za promatranje i - ne daj Bože! - eventualno hvatanje. Ponovno pogleda na torbu koji je Jaswant nosio. Vidje da se nešto u njoj miče.

Bahadur je izgledao pomalo uznemiren vidjevši dadilju i svojega britanskoga tjelohranitelja kako sjede jedno uz drugo na kauču i pijuckaju viski, pa reče da bi bio voljan odvesti zapovjednika na sljedeći sastanak ukoliko se gospođica Macarthur voljna odvojiti od njega. Još jednim pogledom na ručni sat dodatno naglasi nestrpljenje da što prije krene.

Imam osjećaj da se ovdje netko igra dobacivanja sa mnom! -Joe došapnu Lizzie na uho.

- U svakom vas slučaju održavaju u pokretu.. Možda netko misli da policajac koji nikada ne zastaje ne može prikupiti dovoljnu količinu podataka? Gdje ga sada vodiš, Bahadure?

- Djelujemo sukladno željama koje je sam zapovjednik iskazao, - odvrati joj Bahadur s visoka.

Joe se zapita je li ta množina koju je Bahadur upotrijebio onaj kraljevski izraz za samoga sebe, ih se pak odnosi na neku grupu osoba čijim se dijelom on sada smatrao.

Pozdravi se s Lizzie i krenu par koraka iza prijestolonasljednika, misleći da je to vjerojatno ispravan stav. Ali par metara dalje Bahadur ga pričeka kako bi hodali rame uz rame, te tako nastaviše.

- Nedostajat će vam ova vrućina i sva ova ljepota kada odete u Englesku na školovanje, uvjeren sam - reče mu Joe prijateljski.

- Neću ići na školovanje u inozemstvo - reče mu Bahadur. - Odlučio sam ostati ovdje u Ranipuru, gdje me trebaju. Učitelji mogu dolaziti ovamo k meni kako bih nastavio obrazovanje, a nemam nikakvu želju naučiti igrati kriket.

Joe se nasmija u sebi. Ovaj mladi Rajput obećavao je biti zahtjevan štićenik za Claudea.

- Mislim da biste voljeli razgovarati s mojim stricem Zalimom Singhom?Joe potvrdi.- Eto, i on se jako želi sresti s vama i odvesti vas u harem. Gospodine, to vam je

velika čast. Moj stric je jedina osoba koja ima vlast uvesti vas onamo, a to će uraditi jedino zbog toga što je prva supruga Njegove Visosti zatražila razgovarati s vama. Nećete zaboraviti što sam vam još prije rekao o kraljevskim suprugama?

Ova posljednja rečenica bila je zapravo manje pitanje, a više zapovijed. Joe se ponovno složi.

- Njihova bol i bijes već su se vjerojatno udvostručili otkad znaju da sam ja imenovan Yuvarajem. Osobno vas neću pratiti u ženske odaje. Tamo je sve prepuno njihovih slugu, a tko zna kakve su sve zapovijedi oni dobili.

Izgledalo je kao da se kreću prema samome centru stare palače. Nakon nekoliko minuta stigoše pred bogato urešene dveri kojima je sa svake strane stajao po jedan član kraljevske garde. Vidjevši ih ovi istom koraknu i zapriječe im prolaz. Bahadur prozbori oštrim glasom, a Joe začu i vlastito ime u razgovoru. Krećući se sinkronizirano i učinkovito, čuvari otvoriše vrata, a jedan od njih stupi unutra i najavi ih. Joe se osvrnu tražeći Bahadura, ali na njegovo neugodno iznenađenje, dječak je već uspio neprimjetno klisnuti.

- Sandilands! Samo uđite! - zaori se glas dobrodošlice, a Joe stupi u prostoriju za koju je pretpostavljao da je zapovjedni centar države Ranipur. U Joeovome iskustvu indijske sobe bile su uglavnom oskudno namještene: često samo s tepisima i jastucima, možda zbog ideje da ništa više nije potrebno kako bi se dopunile raskošne dekoracije zidova i stropova, možda zbog činjenice da se bilo čime drugim riskira napad mrava ili nekih drugih tropskih stvorenja. Joe je već bio čuo i jedno i drugo objašnjenje. Ova je pak prostorija bila izuzetak od toga pravila. Iako su na zidovima visjele uobičajene dekoracije i zapanjujuće lijepe rajputske slikarije, a svileni tepih na sva četiri kraja pridržavah istesani komadi dragoga kamenja, najveći dio poda bio je zauzet radnim i uredskim stolovima, kutijama sa spisima i policama s knjigama. Sve potrepštine državnoga ureda u Westminsteru nalazile su se i ovdje. Činovnici su radili punom parom. Barem njih trojica tipkali su na pisaćim strojevima, i to na najnovijim američkim modelima. Ponos ureda bio je i još jedan najnoviji uređaj - Bellov telefon, koji se sjajnom crnom površinom i zlatnim sjajem izdvajao u istočnjačkome glamuru ostatka prostorije. Električna struja bila je instalirana čak i u ovome udaljenom kraju palače. Zrak su blago razmahivali električni stropni ventilatori, a radne površine osvjetljavalo je svjetlo zasjenjenih Liberty svjetiljki.

Staložen i uljudan, i očigledno na samome kormilu cijele mašinerije, stajao je Zalim Singh, zračeći učinkovitošću u središtu toga ubrzanoga radilišta.

- Uđite i sjednite, Sandilands! Zatekli ste me usred posla. Čak i na ovako tužan dan - ne, rekao bih, posebice na ovako tužan dan - valja obaviti mnogo posla. Sam pogreb zahtijeva podrobno organiziranje koje od nas traži mnogo truda. Pretpostavljam da je isto i s državnim pogrebima u Londonu?

- Tako je, gospodine. A obzirom da sam vas prekinuo, nadam se da vas neću predugo odvraćati od daleko hitnijih poslova - odgovori mu Joe.

- Ali, što bi moglo biti hitnije od istrage umorstva? - reče Zalim, ne uspjevši osmijehom potpuno zasladiti tako izravan komentar. - Jer, pretpostavljam da baš to provodite nama pred nosom, da tako kažem. Ali, dajte da vam otvoreno i sažeto kažem, Sandilands. - Pokaza rukom prema jednome od svojih službenika. Upravo sada diktiram izvješće o Prithvijevoj smrti britanskim vlastima u Simli. I to radim iz

čiste susretljivosti, jasno vam je, jer se radi o isključivo unutarnjoj državnoj stvari. Odmah ću vam leci, Sandilands, kao povjerljivome izaslaniku od strane Sir Georgea... bi li se vaša uloga mogla tako definirati?. .. da tu nema nikakve misterije. U mojemu će izvješću stajati da su oba starija Udaijeva sina poginula zbog nesretnoga slučaja. Nema ničega što bi u bilo kojemu od ta dva slučaja bilo tko mogao smatrati neobjašnjivim ili vrijednim daljnje istrage.

- Kako vi kažete, gospodine - reče Joe. - A ukoliko želite da izvješće, nakon što ga dovršite, osobno odnesem Sir Georgeu u Simlu, mogu vam jamčiti da će sigurno stići onamo, zajedno s izvješćem gospodina Vyvyana.

Zalim nakosi glavu, shvativši poruku. - Hvala vam. Bit će mi drago tako uraditi. A sada, mogu li vam ponuditi šalicu čaja?

Vrata se otvoriše kako bi sluga unio srebreni pladanj s čajem, a Zalim pokaže lukom da sjednu na divane oko niskoga stolića kako bi nastavili razgovor. Poslao je trojicu službenika iz prostorije pa se Joe nađe nasamo, licem u lice, s istinskom silom u Ranipuru.

Njih dvojica pogledavali su nekoliko trenutaka jedan u drugoga preko rubova svojih Meissenovih čajnih šalica, nakon čega Zalim prasnu u smijeh i nesigurno spusti šalicu. - Dajte da prestanemo kružiti jedan oko drugoga kao dvojica pretjerano opreznih hrvača! - predloži. - Gledajte, neslužbeno sam spreman priznati da postoji određena nedosljednost u detaljima vezano za smrti prvoga i drugoga sina, ali siguran sam da bi nas sve Sir George potaknuo da se usredotočimo na trenutak do kojega smo stigli i da se ne zadržavamo pretjerano na događajima koji su se odigrali i koje više nitko ne može vratiti. A stigli smo do pozicije za koju mislim da je prihvatljiva, pa čak i poželjna na britanskoj strani, kao uostalom i u državi Ranipura. Slažete li se sa mnom?

- Slažem se - reče Joe. - Ali, gospodine, recite mi jeste li vi zadovoljni izgledima za vlastitu budućnost? Ne biste li radije vi djelovah kao državni regent?

Zalim ga je gledao kao da je već bio predvidio to pitanje. - Zapovjedniče Sandilands, regentski položaj traje samo par godina, a poznavajući Bahadura kako ga ja poznajem, on će se vrlo brzo riješiti usluga svojih regenata. Sada otvoreno razgovaramo - pričam s vama kako bih pričao sa Sir Georgeom. - Blago se nakloni kao da tim pokretom Joeu udjeljuje počasnu guvernersku ulogu. - Kao što ste naslutili, te su pozicije više kozmetičke prirode. Njezinoj Visosti Shubhadi time se jamči ugled kojega želi, a britanska vlada će se kroz svojega agenta Vyvyana osjećati aktivno uključenom u buduće državne poslove, i time i dalje ostati naš saveznik.

- Ali mi znamo da će državni brod i dalje nastaviti ploviti pod sigurnom rukom istoga kormilara? - sugerira mu Joe, a Zalimov široki osmijeh potaknu ga da dometne: - Ali, gospodine, recite mi jeste li ikada pomislili da kormilar možda ipak zaslužuje biti kapetanom?

Joe zadrži dah. Shvatio je da je otišao predaleko. Zalim na trenutak odglumi zbunjeni izraz lica, nakon čega mu se lice smiri, a on smireno reče: - Mi se Rajputi nemamo baš običaj koristiti pomorskim metaforama, Sandilands. Možda na vaše drsko pitanje mogu odgovoriti jednom našom drevnom izrekom? Rajputovo je kraljevstvo na njegovome konju. Moje su ambicije - kao što su oduvijek bile - jasno definirane. Ne tražim više od vlastitoga sedla. U nekim sam stvarima... nešto...

sposobniji od svojega brata, a te vještine rado stavljam u službu njemu i državi. Odanost vladaru glavna je od svih rajputskih vrlina. Moja glava i moj mač uvijek su mu na raspolaganju, a sada, naravno, i na raspolaganju Yuvaraju. Vjernost je izvor časti u ovome, i sreće u narednome životu.

Zastade na trenutak, naizgled iznenađen vlastitom iskrenošću.- Već sam odavno naučio da je ambicija korozivna sila, a naša nas religija uči da

nam svjetovna dobra i utjecaj na kraju ništa ne vrijede. Udai se brzo približava svojemu kraju. Dajte da vam kažem što će se dogoditi u trenutku kada ga posjeti smrt. Dok bude umirao uzdignut će ga i položiti na hrpu slame na podu. Posljednji će put udahnuti onako kako je udahnuo i prvi put - jednostavno i bez raskoši, i ništa neće ponijeti sa sobom s ovoga svijeta, baš kao što na ovaj svijet ništa nije ni donio.

- A horoskop, proročanstva, sve će se to time ispuniti?- Tako je. Uvijek se proriče pri rođenju djeteta, i ta proročanstva nikada ne griješe.

Mojega su brata ispravno izdvojili kao budućega vladara, iako je bio najmanje vjerojatan kandidat za gaddi, a kao što je prorečeno, naslijedit će ga treći sin. Razvoj događaja nije u našim rukama, Sandilands, a mi ih ipak beskorisno pokušavamo preokrenuti i utjecati na sudbinu. Ali, ima nekih... - on zastade i uzdahnu - nekih koji nisu voljni prihvatiti odmotavanje tepiha sudbine, stoga se bojim da od vas moram zatražiti da se sastanete s Bishanovom majkom, prvom suprugom Njegove Visosti. Zatražila je razgovor s vama, a nije navikla da joj se bilo što uskraćuje. Osobno ću vas otpratiti do harema. Je li vam poznat naš haremski običaj purdah? Ženske odaje su zatvorene za vanjski svijet i samo vladar i ja možemo onamo ući.

Ustade i pljeskom ruke pozove službenike kojima je potom izdao daljnje naredbe i nakon toga otišao s Joeom.

Nakon pet minuta hoda iza Zalima, Joe se poče osjećati kao Tezej bez spasonosnoga konca u labirintu. A kakva li ga je sada mračna sjena čekala na sljedećem cilju? Beskrajni hodnici, šuškanje nevidljivih osoba skrivenih iza vrata i u nadsvođenim skrovištima, sve ga je to uznemiravalo i dezorijentiralo dok su tako išli naprijed. Podsjeti samoga sebe da ne ide ususret nekom zastrašujućem ljudožderskom čudovištu, nego princezi poodmakle dobi, koja vrlo loše poznaje vanjski svijet, majci čiji je jedini sin poginuo dva mjeseca ranije, i koja se hvatala za svaku slamku kako ne bi morala tek tako prihvatiti događaje koje joj je namijenila Sudbina. On uzdahnu. Možda bi se ipak radije odabrao susresti s čudovištem.

Zaštitno dvorište prepuno grlica i razigranih majmuna dijelilo je ženske odaje od glavnoga dijela stare palače, a Joe zažmiri na žestokome suncu kad su izašli iz hlada. Udar poslijepodnevnoga sunca bio je tako snažan da je počeo misliti kako je prelaženje preko otvorenoga trga prema haremu možda previše za njegovu izdržljivost. S čudom pogleda u visoku i mršavu figuru čovjeka koji je uspravno kao stup stajao na suncu u stavu mirno, čuvajući ulazna vrata.

Nešto stariji, s raskošnim brkovima i nemirnim očima, bio je to očigledno vojnik višega ranga i ugleda. Ionako samo malo niži od dva metra, na glavi je nosio turban povrh kojega mu je stajala crvena kokarda. Oko pasa je imao nekoliko kožnih pojaseva o kojima je visjela cijela lepeza različitih oružja. Dok su se približavali, čuvar nakostriješenih sijedih brčina isuče vitku sablju iz korica i postavi ga između

sebe i pridošlica u teatralnom ali učinkovitom pokretu.Zalim ga pozdravi, a uslijedi izmjena ritualnih fraza na hindi jeziku.- Ovo je tast mojega rođaka - objasni Zalim. - Plemenitaš i čuvar harema. Napravili

smo poseban plan vaše audijencije kod Njezine Visosti. Plan uključuje i usluge izvrsnoga prevoditelja, jer Njezina Visost ne govori engleski.

On zazove neko ime, a figura koja je dotad nezamijećeno čekala u sjeni porte istupi naprijed. Djevojka, visoka, duge tamne kose, krupnih tamnih očiju, i sa crvenom ružom iza jednoga uha, pozdravi Joea tihim i zavodljivim glasom.

Na sebi nije imala tradicionalni rajputski prsluk i uski steznik, nego dugačke široke hlače i tuniku od lepršave gaze. Narukvice su joj zveckale na zapešćima i gležnjevima. Nije nosila veo, a Joea je gledala ravno u lice, radoznalo i zamišljeno.

Zalim djevojci dade par uputa i poče se pozdravljati s Joeom.Eto, idite sada. Ostavljam vas u rukama Zafire. Ako vam bilo što ustreba... bilo što...

- reče mu on, dok mu je u glasu preo nepogrješivi ton intrige - i on će vam rado ispuniti želju.

Vjerojatno još jedna od Dewanovih šaptačica na jastuku, zapita se Joe, prisjetivši se kako mu je to Madeleine pokušala opisati.

Tek mu je nakon par trenutaka značenje Zalimovih riječi postalo jasno. Zamišljeno je slijedio vijugavu figuru Zafire u hodu, uz pjevanje i pljeskanje ruku svakih nekoliko koraka, kao u znak upozorenja nekomu. Kao da kaže, Čuvajte se! Stižu,.. tko? ... strani policajac i haremski eunuh, pomisli Joe. Kakav čudan par!

Zaintrigiran, poželi svojemu vodiču postaviti tisuću pitanja, ali iz straha da se njegovo zanimanje pogrešno ne protumači, ne postavi mu nijedno od njih dok ga je u tišini slijedio do centralnoga dvolista obi ubijenoga kolonadama. Tu se još jedan rajski vrt pružao na četiri dvorišta prepuna ljiljana, bugenvilija, i stabala naranče u cvatu, kao i živoga suma vode koja je padala iz dekorativnih ispusta i pljuskala u središnju fontanu.

Paunovi su se šuljali i svađali u zelenilu, ali žive su ptice ostale zasjenjene sjajnim umjetničkim prikazima ponosno razvijenih pernatih repova, izrađenima u mozaiku u bojama lapisa, tirkiza i zlata, reseći ulazna vrata harema. Balkoni su se nadvijali nad dvorište, a Joe shvati da vrtom hodaju pod radoznalim pogledima mnogobrojnih očiju iza izrezbarenih prozorskih kapaka. Pretpostavi da je u normalnim uvjetima taj vrt prepun zvukova čavrljanja i smijeha, glazbe, igara, a možda i plesa, ali danas, na dan pogreba, sve je bilo mirno i tiho, osim neveseloga ptičjeg dozivanja.

Stigoše do sjenovitoga ugla kolonade, gdje je bio postavljen paravan od pletenoga bambusa. S vanjske je strane paravana stajao stolac, a Zafira ga pozove da sjedne. Poče uvjeravati Joea da će prevoditi brzo i točno; već je bio navikao pružati prevoditeljske usluge Njezinoj Visosti. Iza zida paravana začuje se neznatan pokret, uz blagi dašak mirisnoga ulja. Njegova audijencija je tako počela.

Što je uopće očekivao? Stidljivo i nerazumljivo šaptanje? Žensku radoznalost? Izljev tuge? Sve to.

- Veoma ste naočiti... za jednoga Angreza! - glas je bio čvrst, jasan i privlačan. - Recite mi, mladiću, jeste li pametni kao što ste zgodni?

- Dovoljno sam pametan da se ne dopustim zavesti komplimentima, čak i kada dolaze od prve dame u državi - odgovori on diplomatski.

Smijeh iza paravana natjera ga da se zapita ne bi li možda, na kraju krajeva, mogao uživati u ovome razgovoru.

- Ja ne dajem komplimente; govorim samo istinu.Joe osjeti nepovoljnost tako neujednačene situacije između njih: ona je bila u

poziciji procijeniti svaku nijansu na njegovome licu, dok je on mogao samo nagađati njezine. Bilo je to donekle kao nastupanje na pozornici, zaključi on: pod svjetlima reflektora, glumci vide vrlo malo publike koja ih gleda, a ipak su nekako u stanju dobiti povratnu informaciju o reakcijama gledališta. U redu, bit će glumac, ako treba.

On okrenu glavu i pokaže joj se tako iz profila, ali joj time također pokaza i ratni ožiljak na lijevome obrazu. - Visosti, možda je to samo polovica istine. Iz dobrih izvora sam doznao da u nečemu nemalo nalikujem čuvenome Yashastilaku.

- Vidjela sam vašu ranu - začuje on njezin staloženi odgovor.- Valja joj ukazati čast. Ona je znak hrabrosti i boli zadobivene pri suočavanju s

neprijateljem.Geler ne poznaje smisleno usmjeravanje, ali ako će ona radije vjerovati da je

zaradio udarac sabljom u borbi prsa u prsa, njemu to nimalo ne smeta. On uzdignu bradu, suzi oči i pokuša istovremeno izgledati plemenito i opasno.

Iza paravana se opet začuje prigušeno smijanje.Da! Sada mi je jasno. Pravi Yashastilak! Ali, sigurno se pitate zašto sam zatražila da

dođete k meni, Sandilands? Naravno, uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti privlačnog mladića, i žao mi je što ne možemo razgovarati u nekim sretnijim okolnostima. - Glas joj dobi poslovan prizvuk. Joe zamijeti da pametni Zafira sve to uspijeva predočiti u vrlo brzom prijevodu.

- Moj sin, Bishan - nastavi princeza - u ovome bi se trenutku trebao pripremati za preuzimanje gaddija, ali to se nikada neće dogoditi. Kažu mi da je njegova smrt nesretni slučaj, ali ja to ne vjerujem. Život u haremu ne dopušta mi da osobno otkrijem istinu. Ovdje unutra čujemo samo ono Što nam vanjski svijet odluči kazati. Od Edgara, koji mi je već odavno prijatelj, čula sam da vi idete za istinom poput lovačkoga psa. Kada ju jednom otkrijete, željela bih da ponovno dođete ovamo i došapnete mi ime ubojice mojega sina. Bit ćete izdašno nagrađeni.

Što je Joe drugo mogao uraditi doli suosjećati s bolom shrvanom princezom, i obećati joj da će joj kazati istinu koju zaslužuje znati čim se on osobno nađe u poziciji da joj je otkrije?

- Ali, postoji nešto što biste vi meni mogli razjasniti - reče on oklijevajući. - Ne želim dirati u obiteljsku bol, ali za moju bi istragu bilo korisno da pobliže doznam kakva je bila Bishanova neposredna obiteljska situacija. Je li bio oženjen? Je li imao djece? Tek sam stigao u Ranipur, a sve ono što se ovdje općenito zna, meni je još uvijek nepoznato.

Glas joj se donekle ohladi, ali odgovorila mu je poprilično brzo. - Bio je oženjen. Njegova je supruga negdje u haremu. Kao što je to ovdje običaj, vjenčali su se još kao djeca. Moja je nevjesta princeza iz jedne države na jugu. I, ne, Bishan nije bio blagoslovljen djecom. Moje kćeri imaju mnogo djece, ali mi smo se još uvijek nadali Bishanovoj sreći... - Glas joj zamre, a Joe osjeti da ju je njegovo pitanje duboko potreslo.

- Ali, Sandilands, vaše misli slijede moje misli, niz već utabanu stazu. Da je Bishan

imao nekoliko sinova, moj se suprug ne bi sada sveo na užasnu odluku koju je morao donijeti vezano za nasljednika. Uvelike krivim Bishanovu ženu, neupečatljivog i bezbojnog miša od žene, kakva već jest. Da je uspjela privući njegovu pažnju, kao što sam ja stalno insistirala... - Žaljenje i bijes prekinuše ju na pola rečenice.

Joe pomisli kako bi ovo bio pravi trenutak da ode, pa se, što je elegantnije mogao, oprosti od nje i slijepo krene niz hodnike za Zafirinim lelujavim bokovima, dok je periodički pljeskala rukama. Dok je napredovao, osjeti navalu žaljenja za odbačenog i zapuštenog miša od žene, zapitavši se u koji li je mračni ugao harema umakla kako bi sakrila svoju sramotu, i nekako pobjegla od prijekora i bijesa svoje svekrve.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Kao što se moglo i predvidjeti, obješeno lice Edgara Troopa dočekalo je Joea na izlasku iz harema.

Dakle, tu ste, Sandilands! A i ja sam ovdje, kako vidite, na dušobrižničkom zadatku - reče mu on uz nelagodan smijeh. - Joe, nakon ovako provedenoga dana pretpostavljam da ćete s radošću dočekati vijest da se sada možete opustiti.

Eto iznenađenja! Suosjećajno razumijevanje nije bila osobina koju bi Joe tek tako pripisao Edgaru.

- Iako, naravno, službeno niste ni bili na zadatku. Nemojte to zaboraviti - prošapće on. - Dogovorio sam da se u Colinov bungalov donese nekakvo jelo - bit će to samo za nas trojicu - a ostatak večeri možemo provesti planirajući lov na tigra. Colin je ovdje stigao par dana prije nas i uspio je malo izvidjeti teren. Objasnit će nam plan, dat će nam zadatke, provjeriti oružje.

Joe se nasmija vidjevši punašnoga Edgara tako zaokupljenoga radošću i iščekivanjem. Bio je to njegov svijet: lijeno provođenje večeri nemarno raskopčan, ali u učinkovitom planiranju s istomišljenicima koji su kompetentni i gorljivi. Ipak je vojarna, a ne bordel, bila njegovo prirodno okružje.

- Jeste li uspjeli popričati s prvom Njezinom Visosti? - upita Edgar nemarno kad su se udaljili od harema.

- Nevjerojatno je to, ali razgovor je više nalikovao na blago koketiranje - reče Joe.Edgar se namrsti. - Ona se voli zabavljati. Uživa naivne mlade Engleze praviti

budalama. Nikada ju nemojte podcjenjivati. Nju nikada ne vidite u sjeni iza paravana, ali sam paravan je uvijek strateški postavljen tako da ste samo malo dalje i da se znojite na suncu. A ona vas dobro vidi! Svaki vaš izraz lica!

- Da - reče Joe - toliko sam shvatio! Razmišljam uvesti takvu sličnu metodu u odjel za obradu kriminalaca kad se vratim u Englesku. I nama je vrlo korisno promatrati svaki izraz lica osumnjičenika.

- A što je htjela od vas, osim što se nagledala vaših muževnih karakteristika?- Htjela je ono što svi žele: da doznam tko joj je ubio sina i potom joj došapnem

ubojičino ime.- I, jeste li izvukli što zanimljivo?- Doznao sam da je Bishan bio vrlo problematičan kao prvo- rođeni sin.

Zanemarivao je suprugu i nije imao djece.

- Pa to sam vam i ja mogao reći! Zapravo, mislim da vam to i jesam rekao. Uglavnom je bio pod utjecajem ove ili one droge. Šuškalo se i da ga zanimaju dječaci, ali mislim da za to nikada nije bilo dokaza. Pretpostavljam da je bio sterilan.

Joe je bio spreman uzeti Edgarovu procjenu seksualne orijentacije kao profesionalnu i pouzdanu informaciju.

- Ništa nije propalo njegovom smrću! - dometnu Edgar, ponavljajući tako stav Sir Georgea. - Majka žali za njime, ali osim nje nitko više.

- Podosta se razlikovao od brata Prithvija?- Ne zaboravimo da su ipak bih samo polubraća. Da, svakako, Prithvi je bio daleko

ugodniji momak. Daleko se bolje slagao i s ocem. Udai mu je vjerovao, moglo bi se reći. Naočit, šarmantan, iako je volio piti, ali to je pak držao pod kontrolom. Plejboj! Madeleine nije bila prva cura s kojom se spetljao, ali je svakako bila posljednja. Svima je bilo potpuno jasno da je do ušiju zaljubljen u nju... Ali u svemu ostalom bio je to bistar dečko. Svidio bi vam se.

Izašavši iz zgrade palače, Edgar se zaustavi i rukom pokaže naprijed. - Ali, zaboravite sve to za večeras. Eno Colinovoga bungalova - tamo, na kilometar odavde, na sjevernoj obali jezera. Vidite li ga?

Hodah su utabanom stazom uz jezero, zadovoljni zbog hlada vrba uz obalu i nešto svježijega zraka koji se dizao s površine vode. Sunce je zapalo za obronke Aravallisa, pretvorivši nebo u preokrenutu bakrenu zdjelu koja se reflektira na vodama jezera. Nekoliko ptica močvarica plivalo je po sjajnoj i glatkoj vodenoj površini, ali osim toga, sve je ostalo bilo nepomično. Dvije sive pogrbljene čaplje stajale su na obali, svojim skamenjenim siluetama dodatno naglašavajući duboki mir panorame. Tek za nekoliko sati životinje će se početi nemirno okupljati, sklapajući krhko primirje dok u sumrak silaze na pojilo. Joe zamijeti maleni brodić na jezeru koji se kretao prema obali. Indijac je veslao, ali druga se figura na krmi lađice nije dala razabrati.

Vidjevši gdje Joe gleda, Edgar mu objasni: - To je treća vladareva žena. Voli ribolov. Zapravo, sportašica je od glave do pete. Bit će zanimljiva u ulozi regenta za mladoga Bahadura. Dat će mu dobar primjer, a možda i poticati na napredak! Bit će mi drago kada odvoji malca od one njegove dadilje. Previše je toga podredila manje važnom gradivu, Bunsenovim plamenicima i Platonovom, pogledu na svemir. Dječaku treba iskustvo stvarnoga života!

Bungalov je bio izgrađen kao dosljedna kopija civilnih stanova kako ih je dizajnirao Edwin Lutyens. Praktične arhitekture, osmišljen kako bi hvatao svako moguće strujanje zraka, i što je najbolje od svega, predvidivog rasporeda prostorija. Nakon devet mjeseci provedenih u Indiji, Joe bi se unutra znao snaći i s povezom preko očiju. Colinova dobrodošlica bila je topla i živahna. Bez uvoda ih povede do stola na verandi s pogledom na jezero. Stol je bio prekriven papirima, perima, i bocama mineralne vode koje su se hladile u srebrenim kanticama s ledom. Baciše se na dogovaranje koje je uvelike nalikovalo vojnome sastanku.

- Imao sam samo četiri dana da odredim zonu našega tigra. Da sam imao tjedan dana bilo bi bolje, ali zbog brzine kojom zvijer tamani seljake, ne želim više čekati. Svakoga dana ubije dvojicu ili trojicu, ili se barem jedva izvuku. Bilo je teško nagovoriti bilo koga od lokalaca da idu sa mnom, iako sam bio naoružan najnovijim

Lee-Enfieldom. Skamenjeni su od straha i uglavnom se kriju po cijeli dan.- Kako je došlo do toga da gine toliko ljudi? - upita Joe. - Naravno, ne znam ništa o

tigrovima, ali zar to nije vrlo visoka učestalost napada?Colin pogleda u stol i zamišljeno reče: - Tigru treba određena dnevna količina mesa

da se održi na životu... Nekih trinaestak kilograma mesa. U normalnim uvjetima ubija divlje jelene, svinje, volove, a na lovini može preživjeti i preko dva ili tri dana. Da budem iskren, na nekima od ovih seljaka uopće nema mnogo mesa.

- Da, naravno - reče Joe hitro, osjetivši se pomalo budalasto.Osjetivši njegovu nelagodu, Colin dometnu: - I Claude je pitao to isto.- Claude? Zar će i on biti u igri? Čudno, nisam očekivao da bi njega uopće mogao

zanimati lov na tigra.- I ne zanima ga. Njegovo zanimanje prestaje čim se pobrine da sam u svemu

osigurao njegovoga štićenika Bahadura. Kao što možete zamisliti, Claudea iznimno zanima dječakovo dobro zdravlje! Išao je sa mnom dva od ta četiri dana. Razuman je čovjek, postiže rezultate. Uspjeli smo kupiti par koza i ostaviti ih nabijene na kolce. Tigar je zagrizao u mamac pa smo potom slijedili trag krvi i išli za njime. Mislim da je Claude na kraju ostao zaintrigiran cijelim procesom!

- Love li, dakle, tigrovi danju? - upita Joe.- Da, oni love za vidjela, a leopardi noću.- Kakvo nas područje očekuje? - upita Edgar promatrajući nacrt kojega im je Colin

dao.- Znate li da su tigrovi vezani za svoja područja? - Joe osjeti da Colin bira riječi koje

bi i on, iako kratko u džungli, bio u stanju razumjeti. - Svaki od njih postiže nadmoć na određenoj teritoriji, na kojoj ubije plijen i koju brani od drugih tigrova. Ovaj na svojemu popisu za samoposluživanje ima tri sela. Evo, gledajte ovdje. - Ocrta liniju oko vanjskoga ruba mape i ukaza im na tri naselja unutar te linije. - Uzgred budi rečeno, to uopće nije tigar, nego tigrica. Čuo sam priče od nekih ljudi koji su je vidjeli, a i vidio sam tragove. Radi se o velikoj ženki. Moguće je da je duga čak i preko tri metra. Ako negdje krije i mladunče, bit će veoma nervozna.

- Ali, zašto se tigar uopće odlučuje za ljudsko meso? - upita Joe. - Inače to ne rade, zar ne?

- Ne. Tigar vam je pravi kavalir. Potrudit će se izbjeći ljude, ali neće se baš slamati da ih izbjegne (i tigrovi imaju ponos). Ali ponekad se prirodni zakoni krše. Kao i u ovome slučaju. Tragovi koje sam našao kod Dilakota pokazuju da je tigrica na neki način ranjena. Prednja desna šapa je okrenuta prema unutra, praktički je neupotrebljiva. Što god da se dogodilo našoj zvijeri, rezultat je stvorenje koje više nije u stanju brzo trčati i loviti uobičajeni plijen. Više nema normalnu brzinu i snagu. Kako bi preživjela, okreće se k lakšem i sporijem plijenu koji se ne zna učinkovito obraniti. Misli se da je počela s ubijanjem stoke, a kako joj se nesposobnost povećavala, počela je ubijati ljude.

- Nije se čulo za lovce koji su eventualno ranili i ostavili tigra u šumi, što je situacija iz koje najčešće nastaje tigar ljudožder, stoga moramo zaključiti da je ranu zadobila u borbi ili upavši u zamku. Ah, da, tu je i dodatna komplikacija: prije otprilike mjesec dana jedna je seljanka srpom pogodila tigricu - netom nakon što joj je ubila kćer - i sigurna je da ju je pogodila u oko. Dakle, sada imamo šepavu i poluslijepu tigricu.

Zvuči kao lak ulov, zar ne? Ali upravo zbog ovih povreda ona je očajna i koristi lukavstvo, i zbog njih traži što lakše mete. - Zastade u izlaganju. - Samo prošloga tjedna poginulo je petero djece. Seljani su užasnuti. Ali još i više ih muče bol i bijes. Muškarci su pristali poći kao pomoć u stvaranju buke kada napokon krene pompozni kraljevski lov i bude potrebno istjerati zvijer.

Joe osjeti notu negodovanja u njegovu glasu. - Zar ne postupaju pravilno, Coline?- Recimo da bih ja to drugačije uradio! Otišao bih onamo tiho, s Edgarom - ne bih

poveo čak ni vas, Joe! - i samo šačicom odabranih nosača, i polako i precizno odradio posao. Najdjelotvorniji način lova na tigra je jednostavno locirati njegove žrtve - što nije teško ako mu sami ponudite neku kozu ili june - slijediti trag i bdjeti nad njim sve dok se tigar sutradan ne vrati po ostatak mesa. Stvar se ne odvija uvijek prema planu - tigrovi su lukavi, a čula su im otprilike deset puta oštrija od naših. U šumu valja krenuti s pretpostavkom da oni love vas, a u tomu su daleko vještiji.

- Zvuči zastrašujuće! - reče Joe stresavši se.- Ponekad je tako. A reći ću vam i najstrašniju stvar - kada čovjek ode sam u šumu

u lov na tigra ljudoždera, a sva čula mu govore da je životinja tu negdje i da upravo slijedi njezine tragove... nađete se među stijenama i odjednom shvatite da ste išli ukrug jer pred vama stoje otisci vaših vlastitih stopa, a iznad njih utisnuti su tragovi tigra koji upravo tada stoji iza vas.

- Mislim da bih radije u lov na maharadžin način - reče Joe. - Sa stotinu slonova i odredom teško naoružanih lovaca.

Colin se namršti. - Nije prirodno nešto nalik kirurškoj operaciji izvoditi s cijelom svitom koja ide u planirani kraljevski lov. Već su pripremili slonove i poslali ih u šumu. Sva oprema i potrepštine tamo su s njima. Upravo sada brižno stavljaju vam pušku u vaš šator, Joe! Zajedno s Fortnum & Masonom. Onamo idemo automobilom ili na konjima, možete birati, i dolazimo do slonova na nekoliko kilometara od mjesta za koje vjerujem da je tigrovo skrovište.

- Zar ćemo ondje kampirati? - upita Joe. - Vani u džungli?Colin se nasmija. - Edgare, zar mi nisi rekao da je ovaj momak preživio četiri

godine na fronti? Nakon rupe iskopane u flamanskome blatu, vidjet ćete da se ovdje nemate na što žaliti! Bit ćete u vlastitome šatoru, s vlastitom poslugom, kuharima i poslužiteljima pri ruci, a uz to nitko na vas neće pucati. Ovi su ovdje već navikli na takve predstave. I sam vicekralj zna u ožujku ovdje provesti po tjedan dana, prije obavljanja dužnosti u Delhiju i Simli.

Poče iscrtavati mapu. - Gledajte ovamo. Ovo je neka vrsta lijevka koji se širi prema zapadu.

- Nullah? - dometnu Joe upitno.- Tako je. To je uska udolina podjednako udaljena od svih triju sela. Iz planinskoga

izvora tu po sredini protječe jedna rječica, sama udolina se postupno širi... sve do širine od nekih četrdesetak metara. Južna i sjeverna obala su strme. Od njezina početka do kraja ima otprilike milju, a poprilično je zarasla u visoku travu sa svake strane. To je slonovska trava koja na nekim mjestima raste i do preko tri metra visine. Ova je tigrica sebi dobro odabrala mjesto. Iza trave stoje stabla. Radi se o dijelu terena s velikim drvećem. A s ove uže istočne strane, širine ne više od nekih šest metara, postoji stanoviti kameni greben nadvijen nad izvorom, i pretpostavljam

da se tu krije tigrova jazbina. Tigrovi ne vole vrućinu - vole se rashladiti udobno se zavalivši, kao i svatko drugi. Voda im je izuzetno važna - znao sam vidjeti kako tigrovi miljama vuku ulovljeni plijen samo kako bi se napili prije negoli se smire i počnu jesti. Počeo sam slijediti tragove ove tigrice duž udoline, ali morao sam se vratiti jer je padao mrak. Međutim, kladim se u što hoćete da se upravo tu krije. Mjesto je u dosegu čujnosti iz sva tri sela. Ona čuje kada izvode stoku, kada žene ćaskaju u polju, kada se djeca dovikuju.

- Coline, ne vjerujem da će slonovi biti od velike pomoći kada se sabiju na tako usko područje - reče Edgar.

- Tako je, neće nam biti od pomoći. Palo mi je na pamet da im se pridružimo u kampu, malo se divimo njihovim uresima, potom odemo negdje na slonu kako bismo impresionirali Joea, napravimo par njegovih fotografija na slonu za prijatelje u Engleskoj. Potom ćemo ih negdje vezati i nastaviti pješke.

Pokaže na stabla koja je iscrtao duž udoline. - Dao sam napraviti machane u krošnjama stabala. Joe, to su vam drvene platforme za pucanje. Visoko su iznad dosega tigrova skoka i pružaju dobar pregled. Pomoćnici u lovu će biti ovdje... i ovdje... pokrivat će obje strane udoline i njezin uži kraj. Počet će daleko od pušaka i polako zatvarati prostor praveći ogromnu buku!

Značajno pogleda obojicu, i potom nastavi, - Uvjeren sam da obojica razumijete da ovaj lov ima i određeni politički aspekt, a to moramo uzeti u obzir, jer je planiranje položaja učesnika pomalo nezgodno. Bahadura sam postavio ovdje na prvo stablo, ovdje, najbliže jazbini, tako da novi prijestolonasljednik može prvi pucati kada tigrica, uznemirena bukom, krene u bijeg niz udolinu. Shubhadu sam postavio na. taj isti machan. Ona dobro cilja i vrlo je hladnokrvna. On pak neće misliti da ga se nadgleda i štiti ako položaj podijeli s jednom ženom, ali ona će ipak paziti na njegovu sigurnost, u to možete biti sigurni.

- Je li ta opcija potpuno sigurna? - upita Edgar.Colin otpuhnu. - U lovu na tigra ništa nikada nije zajamčeno, ali sam Udai mi je

jasno naznačio da je dobra ideja da se Bahadur vrati iz lova sa svojom, prvom, tigrovskom kožom. A. ubijanje ovoga tigra sjajno će proći i kod naroda, naravno. Bit će to dobar početak vladavine, i tomu slično. Ajit Singh nije bio prezadovoljan i zahtijevao je da ga se postavi na istu platformu s prijestolonasljednikom, ali mu nije udovoljeno. Mislim da sam Bahadur na to nije pristajao. U svakom slučaju, Ajita sam postavio na suprotni machan... ovdje. Otprilike na nekih tridesetak metara s druge strane udoline.

- A tko će biti ovdje, na stablu slijeva od Bahadura? - upita Edgar.- To je Claudeov položaj. Uzgred budi rečeno, provjerio sam sve ovo s rezidentom.

Kažu da dobro cilja, ali nema iskustva s tigrovima. A nasuprot Claudea - zamijetit ćete da su machani donekle raštrkani, tako da nitko ne cilja u pravcu drugoga lovca (ne želimo nikakve ozljede) - postavio sam tebe, Edgare.

- Dakle, ova posljednja platforma na južnome kraju udoline bit će moja? - reče Joe.- Tako je - reče Colin ocrtavajući mu olovkom znak u obliku slova J. - Smatrajte sebe

strateškom obranom u pozadini. Ne uspije li ostalih pet pušaka pogoditi, morat ćete na sebe preuzeti tu čast. Ali ne očekujem da će se tigrica izvući mimo Bahadura. Malo nalijevo od one platforme, evo vidite... - poče ocrtavati isprekidanu liniju od potoka

do južne padine udoline - ... tu je trag. Spaja se s obalom rječice na mjestu gdje je odron nakupio dovoljno šljunka da omogući zgodan izlaz iz doline. Kladim se da će se naša tigrica pokušati izvući iz udoline najkraćim putem u trenutku kada krene lov. U svakom slučaju, Bahadur će ju moći lijepo naciljati.

- A gdje ćete vi biti, Coline? Izgleda mi da nemamo više stabala.Ah, bit ću tu i tamo, posvuda. Stajat ću na nogama i koordinirati lovačke

pomoćnike. Zatvarat ću eventualne rupe koje se možda otvore... Brzo ću provjeravati situaciju kako nas tigrica ne bi iznenadila naglim naletom na kordon, što bi moglo imati vrlo nepovoljan učinak... i takve stvari.

Ohrabrujući se nasmiješi Joeu čija se zabrinutost polako počela pokazivati na licu. - Neću vam reći da ne brinete, to je uglavnom savjet kojega ne dajem! Brinite se, itekako! Lukav i očajan tigar u bijegu, pet pušaka koje ciljaju Bog zna gdje, i pola sela u navali, naoružani štapovima i starim mačevima... Kažem vam Joe, to je noćna mora! Sve što vam mogu reći jest da nikada u lovu nisam imao nezgodu ili smrtni slučaj. Toliko vam se usuđujem jamčiti.

- To mi je dovoljno - reče Joe, osjetivši povjerenje prema starome lovcu jer mu se sviđala njegova iskrenost. - Osim toga, tko zna, možda vas sve još uspijem iznenaditi! Možda nakon ovoga na jednoj tigrovoj glavi bude pisalo Sandilandsov tigar, u nekoj sobi s trofejima ili gdje ih već čuvaju.

- Imaju cijeli zid prekriven njima u silah-khani. Edgare, pokaži mu oružarnicu kad se budete vraćali kroz palaču. Možda ga to ohrabri. A sada, jeste li za piće prije spavanja? Sutra ujutro se planiram rano ustati. Do sedam sati motori će već raditi u automobilima. Pretpostavljam da će vladaru laknuti kad nas vidi kako odlazimo na par dana. Ovi posljednji događaji teško su mu pali. A trenutno mu najmanje od svega treba gomila Europljana koji se roje po palači.

- Neka svi odu u lov! - reče Edgar. - A što ih se manje vrati, to bolje!- Tako nekako - odvrati mu Colin nesigurno.

Joe pomisli kako je večer protekla ugodno. Govorio je malo, i bio zadovoljan da ga zabavljaju dva stara prijatelja koji su satima samo za njega prepričavali dobro poznate priče. Naposljetku krenuše natrag niz mračni put uz jezero. Edgar je vodio, na svjetlu jantarnog mjeseca i sićušnih treperavih svjetala iz kuća uz obalu. Joe zastade, zadržavši dah, i pogleda svjetlošću lampa čarobno ocrtani Shubhadin paviljon čiji se odraz ljeskao na mirnoj vodenoj površini. Šumske životinje bile su posvuda unaokolo, a njihovo šuljanje i povremeni zvuk upozorenja mogli su se čuti u mraku. Stajao je kao opčinjen pjevanjem neke noćne ptice poput slapa tekućega zlata u zvuku s grana iznad njega.

- To je himalajski drozd - reče Edgar prozaično. - Uvijek prvi zapjeva za dobro jutro, i posljednji utihne za laku noć. Idemo, Joe! Pogotovo ako mislite baciti pogled na oružarnicu prije spavanja.

Edgar rastvori vrata oružarnice i upali svjetla sa samopouzdanjem čovjeka koji ima apsolutno pravo ulaska, i širokim pokretom ruke pozove Joea da razgleda prostoriju. Izgledalo mu je kao da se djelomično radi o sobi za trofeje, a djelomično o muzeju rajputskoga oružja iz davnih vremena. Prvo je komentirao redove tigrovskih i

leopardovih glava, jer se to izgleda od njega i očekivalo. Bile su nanizane u redovima, jedna za drugom, a osim sitnih natpisa s imenom lovca i datumom ulova, nisu se dale razlikovati jedna od druge. Sve su se jednako prkosno i prijeteći kesile prema njemu, sa sjajnim staklenim očima u kojima su se zrcalile žarulje, prateći ga nelagodno dok se kretao po sobi.

U središtu prostorije stajalo je preparirano tijelo ogromnoga tigra čije je krzno, usprkos iskustvu s lovcem i ljudima koji su ga preparirali, bilo debelo i gusto, i blistalo u iluziji zdravlja i života. Joe se nije mogao othrvati želji da rukom pređe preko sjajne kože, diveći se veličini životinje.

- To je zimsko krzno, zato je tako gusto i debelo - reče mu Edgar. - Udai ga je sam ulovio prije nekoliko godina. To je njegov posljednji tigar. Velik je - više od tri i pol metra od repa do njuške.

- Sada razumijem zašto Colin radije ide u lov kamerom, - reče Joe samo kako bi uzrujao Edgara. - Čini se neprirodno naciljati i pucati u ovako krasno stvorenje bez dobrog razloga.

Edgar ga pogleda u nevjerici. - Lov je dobar razlog - odvrati kratko. - Dođite pogledati oružje. Zamislite samo da se morate suočiti s jednim ovakvim tigrom a da pri ruci nemate pušku za krupnu divljač i da vas dijeli manje od stotinu metara. Tu je, do vas, gleda vas u oči, preko stotinu i pedeset kilograma mišića koji skaču na vas, osjećate njegov dah na licu, dok u ruci imate samo ovo! - Pokaže na koplja koja su stajala u nizu uza zid. Joeu su i ta koplja izgledala poprilično opasno. A zadršće vidjevši izložene zakrivljene talware, mačeve i strijele.

Edgar mu se prepredeno nasmiješi. - Ovo baš i nije vaše područje, Joe, zar ne? U redu. Neću vas mučiti s drugim izlošcima!

- Mahnu rukom prema nizu velikih staklenih kutija. - Sprave za mučenje, dijelovi gladijatorske opreme. Sve se to koristilo do prije nekoliko godina, kako mi pričaju. I svi su« izlošci vrlo zanimljivi. Moglo bi se reći da je Udai bio vrlo dalekovidan kad je odlučio sve ovo sačuvati. Lako se moglo dogoditi da se sve ovo baci ili uništi u ime novih vremena, ali takvi su vam Rajputi - vlastita prošlost im je vrlo važna i ponose se njome.

Ugasiše svjetla i krenuše dalje. Joe zadrhta, govoreći sebi da se ne bi volio naći sam u mraku u toj prostoriji. Ali razgledavanje još nije bilo gotovo. Edgar nemilosrdno otvori vrata sljedeće prostorije niz hodnik. - Evo ga, kao što vidite, potpuni kontrast - ne može suvremenije od ovoga, zar ne?

A ovo je bilo raskošno dekorirani hram u čast igre bilijara. U središtu prostorije, poput kakvog velikog oltara, stajao je biljarski stol (iako ta riječ nije prikladna za strukturu koju je Joe u tom trenutku promatrao) čiji je zlatom optočeni mahagonij blještao. Nalik na koplja poredana u susjednoj prostoriji, ovdje su biljarski štapovi stajali u redu na policama uza zid, a table za bodove bile su pričvršćene za kožom obložene panele.

- Vrlo impresivno - reče Joe. - Moramo jednom ovdje zaigrati. A kako bih bio u skladu s raskošnim interijerom, odjenut ću jaknu koju mi je dao Sir George. Bilo što manje senzacionalno izgledalo bi kao manjak poštovanja!

- Joe, morate li baš govoriti kao kakav meštar od ceremonije u nekoj koncertnoj dvorani? - promrmlja Edgar.

Mora da je to zbog svog ovoga mahagonija i crvenoga pliša - promuca Joe.

- Edgare, zahvaljujem na razgledavanju - reče Joe kada su stigli pred vrata njegovih odaja. - A sada, stari moj, u postelju. Sutra nas čeka rano ustajanje.

Uzdahnuvši od olakšanja, ode u svoju sobu, opustivši kravatu, izuvši cipele, bacivši jaknu u pravcu garderobe i zaputivši se prema kupaonici. Sada mu je bilo drago da se prethodno sjetio posluzi kazati da imaju slobodnu večer; trenutno nije bio raspoložen za Govindov bezizražajni ali svevideći pogled. Među mnogim stvarima koje su mu u Indiji nedostajale bila je i samoća. Sa zadovoljstvom si pripremi kupku i uroni u vodu, nakon čega je ostao gol i mokar stajati na mramornome podu, sve dok nije osjetio da se dovoljno rashladio. Potom se obriše.

Na vratima se začuje lagano kucanje. Joe uzdahnu i omota ručnik oko pasa. Očekivao je da će ući Govind i provjeriti treba li mu što. Kucanje se ponovi. Opsovavši u sebi, krene prema vratima i otvori ih. Unutra prodre miris parfema, a Madeleine se sagnu i projuri u sobu pod njegovom rukom. Izgledala je uzbuđeno i odlučno, a u ruci je držala smeđu omotnicu. Joe umorno zaječa.

- Imam sve! Zar vam nisam rekla da ću uspjeti? Ali vi niste uistinu slušali što govorim!

- Zaboga, Madeleine! Što to imate? Da nije vaša izlazna karta? Mislim da ste tako bili rekli... Kao što vidite, slušao sam vas! Radi li se o tomu? Želim da mi što prije kažete što imate, i potom, molim vas, idite. Već ste mi nepopravljivo uništili reputaciju!

Madeleine zakoluta očima. - Vašu reputaciju! Joe, cičite kao kakva djevica u garderobi! Nitko nije vidio da dolazim ovamo. Bila sam pažljiva. Mislila sam da će vas zanimati što tu imam!

Blistavih očiju, ona mu preda omotnicu. Razdiran vlastitom radoznalošću, Joe ju otvori i iz nje izvadi nekoliko tiskanih zakonskih spisa. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati što to drži u ruci, ali kada mu je značenje dokumenata stiglo do mozga morao je naglo sjesti na rub postelje, čvrsto ih stišćući u oznojenom dlanu.

- Madeleine, koji je sad ovo vrag?I mislila sam da ćete ostati zapanjeni!Prelistavao je papire bez riječi, slažući znamenke u glavi.- Milijun? Jesam li dobro zbrojio? Milijun dolara u obveznicama, dionicama,

darovnicama... I sve je ovo prenosivo, kako vidim. A sada... pitanje je, trebam li znati kako ste se ovoga domogli?

- Pa, kad već tako lijepo pitate, reći ću vam! Vladar mi je ovo dao danas poslijepodne. Mislim da mu je bilo drago što me može isplatiti i potom me se rješiti.

- A što se vi njemu ponudili uraditi zauzvrat?- Radi se o nečemu što sam ponudila ne uraditi, to mu je bilo zanimljivije, i to je

potaklo njegovu velikodušnost! - reče s osmijehom.Ostavila ga je da u nevjerici još jednom prelista dokumente i natočila dvije čaše

tonika s pladnja koji je stajao po strani. Doda jednu čašu Joeu i potom sjede pokraj njega. Njezino pobjedničko raspoloženje bilo je skoro neodoljivo.

- Dajte da pogodim... obećali ste sačuvati tajnu vezano za nešto čime se Prithvi bavio u Americi, pretpostavljam uz očevo odobravanje?

Ona ga pogleda donekle iznenađeno. - Pa, da... tako je... nešto vrlo slično. Vi stvarno umijete posložiti kockice, zar ne?

- Krenimo malo bliže početku, ako nemate ništa protiv. Zanimalo me što je Prithvi uistinu radio u nekom zabitom dijelu američkoga Juga... u Teksasu, zar ne?... gdje je upoznao vas. A sada, gledajući ove dokumente, mislim da bi se dalo pogoditi o čemu se radilo!

Ona klimnu glavom. - Prethodno je bio na Floridi. Znate li gdje je to?- Otprilike. Nastavite.Poslan je u Sjedinjene Američke Države kao očev agent. Financijski agent. U

Ranipuru se već godinama financijska situacija nije najbolje odvijala. - Ona zastade, a on pretpostavi da se pitala u kolikoj bi mjeri smjela otkrivati državne tajne.

- Toliko sam i sam uspio zaključiti - reče joj on, ohrabrujući ju. - Niz sušnih godina, iscrpljeni rudnici, posustajanje dragocjenih putova trgovine, opadanje populacije, pretjerani nameti, prisilna davanja zbog rata u Europi... Mogao bih nastaviti i dalje! Svi znakovi su tu, i lako ih je jasno vidjeti ako čovjek ima oči i volju. U ranijim bi stoljećima jednostavno krenuh u rat protiv druge države po nekakvom izlikom, ili bez nje, i jednostavno prisvojili blago, ali to danas više nije poželjna opcija. A znakovi koji ukazuju na to da su sanduci u trezoru prazni su i nedovršeni projekti, kao i sračunato spektakularni izljevi ekstravagancije - kao trikovi kojima se prikriva istinsko stanje u državi.

- Vas je teško zavarati, zar ne? - prošaputa ona. - Da, dobro ste sve to zaključili. Unovčili su rezerve dragulja, a Prithvi je došao u Ameriku - preko Pariza, Švicarske i Amsterdama - kako bi ulagao u budućnost. Odlučili su da neće samo stajati i promatrati kako se s godinama troše i posljednje rezerve, sve dok na kraju riznica ne ostane posve prazna, nego da će umjesto toga investirati i pobirati profit od svojega novca. I, Joe, stvar funkcionira! Oni doslovno drže cijelu Floridu!

- Drže Floridu? Je li to dobro?Madeleine uzdahnu. - Prithvija su zanimali golf i polo, a to ga je isprva privuklo

onamo. Shvatio je da ono što privlači njega, privlači i druge ljude. Amerikanci tamo odlaze na odmor... dolaze i strani turisti. Odjednom su nekretnine postale poželjna roba! Ljudi su počeli kupovati tropske močvare prije doručka, i prije večeri ih već prodavali kao građevni teren. I to za pedeset puta višu cijenu. Prithvi je krenuo u posao na samome početku. Dobro mu je išlo. - Lice joj se ozari dragošću i dobrim raspoloženjem. Joe ju nije prekidao.

- Njegova obitelj nije oduvijek kraljevska, to znate? Prije su bih trgovci, odnekud duž trgovačke rute prema sjeveru.

- Iz Surigargha - reče Joe.- Tako je! A pretpostavljam da im je to još u krvi - mislim, trgovanje. Prithvi je bio

vrlo uspješan. Nije se zaustavljao samo na jednoj vrsti posla. Ulagao je očev novac u mnoge stvari. Bio je bistar, a i imao je sreće. Slijedio je instinkt. Jednom se našao u grupi koja je slušala prijenos borbe između Dempseya i Charpentiera. Sve četiri runde u prijenosu su se opisivale sa samoga ringa, i potom se sve to prenosilo bežičnom telefonijom. Prithvi je htio udio u tom poslu pa je kupio dionice Westinghousea, a i sami znate što se kasnije dogodilo s bežičnom telefonijom!

- Danas to nazivamo radijskim emitiranjem - reče Joe. - Pametan je bio taj Prithvi.

- Slijedio je vlastiti entuzijazam. Ludovao je za automobilima - kupio je i dionice General Motorsa. A i za zrakoplovima - uzeo je dionice tvrtke Curtiss. Tako smo se upoznali. Bio je temeljit. Nije se samo zanosio idejama. Čuo je da letimo na Jenny modelima pa je došao vidjeti našu predstavu i popričati sa Stuartom o samim letjelicama prije negoli u njih uloži novac.

- Uistinu osjećam divljenje za Prithvijeva postignuća - reče Joe. - Ali, recite mi kako ste uspjeli uvjeriti jadnoga starog Udaija da vas pusti da odete s ovime? - upita vraćajući dokumente natrag u omotnicu, vrativši joj potom sve dokumente.

- Uvijek je htio taj novi način financiranja države zadržati u tajnosti. Zalim sve zna, naravno, a možda i Claude, ali nitko više. Ovdje su svi skoro... srednjovjekovni po pitanju razmišljanja i običaja - sigurno se zamijetili - i malo ljudi odavde putuje u inozemstvo. Nemaju neku jasnu sliku o svijetu koji leži s druge strane. Za njih bogatstvo Ranipura leži u državnim draguljima i rezervama dragoga kamenja koje su spremljene na sigurno u khajm. Kada bi otkrili da je riznica zapravo skoro ispražnjena i da je novo bogatstvo zapravo hrpa papira zaključana u sefu u vladarevoj spavaćoj sobi, atmosfera bi za vladara mogla postati pomalo neugodna, kao i za Dewana. Kao što vi Britanci kažete: Mogli bi početi postavljati stanovita pitanja.

Joe ju mrko pogleda. - Dakle, zaprijetili ste da ćete javno otkriti da je državna riznica skoro ispražnjena i da je Udai Singh sefove sistematski praznio? Da je čovjek koji je ponosni otac nacije prodao njihovo nasljeđe za nekakve papire tiskane na stranom jeziku? Nikakvo čudo što vas se želi što prije riješiti! Čudim se da vas nije upotrijebio kao hranu krokodilima!

Ona ga pogleda krupnim, uplašenim očima. - A to je još uvijek realna mogućnost. Zar mislite da to ne znam! Stuart za nas održava zrakoplove u pripravnosti za odlazak. Dođite s nama, Joe! Već ujutro pred zoru bismo mogli otići. Prvo zastajemo u Delhiju - potom bilo gdje u svijetu! Zašto ne?

- Nemoguće. Sutra ujutro imam zadatak. Lovimo tigra.Čuo je vlastiti besprijekorni i negativni odgovor britanskoga časnika i postidi se. -

Zaboga, Madeleine, žao mi je! Kako je ovo samo zazvučalo pompozno!Ona mu stisnu podlakticu. - Previše vremena provodite s Edgarom Troopom! Joe,

to nikada nije dobra ideja. Ali razumijete li sada barem zašto se ovako šuljam i osvrćem oko sebe cijelo vrijeme?

- Razumijem, i neću okolišati, Madeleine, možda ste sami sebi na glavu bacili osinje gnijezdo. Niste se trebali miješati. Ne znate što se sve događa pod površinom... - doda on rastreseno.

- A vi znate? - upita ga ona odmah, uvidjevši istom njegovu nesigurnost.Da li da joj kaže? Da joj se povjeri? Da čuje njezinu staloženu reakciju, da mu potom

odgovori kako su njegove ideje smiješne? Već neko je vrijeme osjećao da zna užasnu tajnu koja se krije iza smrti obaju prijestolonasljednika, ali nije ni kod koga uspijevao iznaći nešto što bi opovrglo tu teoriju, niti nešto što bi ju potvrdilo. Toliko je neugodna bila ta ideja da ju je odložio u neki zabačeni ugao svojih misli, ali komadić po komadić, sloj po sloj, informacije, stavovi, i intuicija, sve se to kovitlalo oko same jezgre ove teorije, tako da je očajnički želio cijelu stvari iznijeti na vidjelo, u nadi da će ju netko nekako pobiti i raznijeti u komadiće.

Ona mu dlanovima nježno obuhvati lice i okrenu ga prema sebi. - Joe, vi znate, zar ne? Vi znate tko je ubio Bishana i Prithvija?

Shvativši njegovu šutnju i spušteni pogled kao odgovor na svoje pitanje, ona nastavi. - Recite mi! Prithvi je bio moj suprug! Imam pravo znati! Moram to znati!

On ju jednom svojom rukom uze za ruke, a drugom joj obgrli ramena.U redu je, Joe, neću vrištati i bacati se po podu, niti ću pojuriti s nožem za bilo kime

- reče mu ona.On proguta knedlu i ponovno zausti kao da će progovoriti, ali ipak još jednom

razmisli i potom odvrati pogled. Sjetivši se Lois i njezine primjedbe da tu i zidovi imaju uši, okrenu se i prisloni glavu na njezinu. Prošapta joj kroz uvojke koji su mirisali na ljiljane: - Ubijeni su po naredbi Udaija Singha, njihovoga oca.

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Ramena joj se počeše tresti od užasa, a on ju je čvrsto držao nekoliko trenutaka, sve dok se nije donekle umirila. Pretpostavljao je da joj misli ludo jurišaju, slijedeći njegove, na tom nevoljnome putu niz mračne hodnike dvorske intrige. Polagano je dolazila k sebi.

- U redu, Joe, spremna sam se suočiti s ovime... - reče ona naposljetku mirnim glasom. - I to samo do određene točke... ali prvo mi recite - zašto?

- Pa, prvo uzmite u obzir da je sve ovo samo nagađanje. A ovdje u palači sam proveo tek...

- Dajte, Joe, recite mi već jednom!- Udaija narod zove Bappa - poče Joe bez uvijanja. - I sve vam je tu. On je otac

plemena, i ništa mu u životu nije važnije od te uloge. Prije otprilike dva mjeseca otkrio je da umire, a što će čovjek na samrti uraditi ako ne uvesti red u vlastiti dom? Preživljavanje Ranipura njegova je glavna briga. Iznad svega, znao je da bi njegov prvi sin bio užasan vladar i da ne bi bio u stanju prenijeti državu na vlastitu djecu jer ih nije imao, niti je bilo izgleda da će ih ikada imati. Mislim da je sagledao svoja tri sina i zaključio da bi treći, Bahadur, bio skoro savršeni kandidat za taj posao. Bio bi potpuno savršen da nije vanbračni sin - ali ipak je prihvatljiv. Svima je drag, sposoban je dječak, a njegov bi odabir zadovoljio i Britance, na koje gleda kao na saveznike u ovim teškim vremenima. Oni se ipak zalažu za očuvanje autonomije indijskih nezavisnih državica, a taj je cilj zajednički i ranipurskoj i britanskoj politici.

- Nedugo nakon što je shvatio da mu je smrt neminovna, sastavio je oporuku - koja je više bila u obliku državnoga dokumenta o nasljeđivanju, ali nazovimo ju oporukom radi jednostavnosti. Dokument je sve do danas ostao bez nadnevka. Imam jedan primjerak. Njome se Bahadura imenuje prijestolonasljednikom. Tako da znamo da je to bilo u njegovim planovima i prije Bishanove i Prithvijeve smrti. Ali cijelu je stvar držao u tajnosti. Iz vlastitoga iskustva nositelja titule Yuvaraja, znao je da postoji potencijal za krvoproliće. Da su znali za njegove nakane, stariji bi sinovi nešto poduzeli da skrenu tijek događaja na neki drugi pravac.

- Samo trenutak! Samo jedan trenutak! Da skrenu tijek događaja na neki drugi pravac? Što mislite time reći? Za Boga miloga, jedan od tih starijih sinova je bio moj

suprug! Zar želite reći kako je Udai očekivao da će Prithvi odvesti svoju braću na neku opasnu vožnju kao da je kakav mafijaš? - Madeleine ga ljutito odgurnu od sebe.

- Ne znam kako to rade mafijaši, ali mislim da razumijem što mi govorite. I, da, upravo to vam pokušavam reći. Madeleine, ne pucajte na detektiva! Ja samo pokušavam shvatiti u kojem se pravcu zmije uvijaju u ovome gujinjemu gnijezdu. Udai je ipak poznavao vlastite sinove, i to malo dulje negoli ste vi poznavali Prithvija. Prema riječima vašega brata, Prithvi je bio pravi Rajput, i mogao se lako poslužiti rajputskim načinom, rješavanja problema nezadovoljavajućega nasljeđivanja. Udai je odabrao Bahadura, i sumnjam na to da je uklonio potencijalne prepreke dječakovu nasljeđivanju prijestolja.

Ali, Udai se dobro slagao s Prithvijem. Prošle godine ga je poslao u Ameriku kao svojega predstavnika... Vjerovao mu je... Prithvi je smatrao da mu je osigurano nasljeđivanje gaddija - protestirala je ona.

- Tako je. A vidjevši uzorak dokaznoga materijala za to što govorite, rekao bih da je to istinita slika vremena od prije godinu dana - reče Joe lupnuvši prstom po omotnici. Potom zašuti, ne znajući kojim riječima dalje nastaviti.

- A onda sam ja stupila na scenu - reče ona ogorčeno. - Jeste li to htjeli reći ali ne govorite? Oženivši se mnome, Prithvi se praktički izbacio iz kandidature... ispao je iz natjecanja?

- Bojim se da je upravo tako. Vaše dijete nikada ne bi moglo naslijediti vladavinu, a Prithvi je odbijao uzeti sebi drugu ženu. Mora da je između njega i oca došlo do nepopravljivoga raskola po tom pitanju.

- Da, bilo je tu svađanja - prizna ona. - Prithvi je imao kratak fitilj. Dakle, osobno sam potpisala muževljevu osmrtnicu... to mi želite reći, zar ne?

Šutnjom joj odgovori na pitanje.- Je li ono boca viskija? - upita ona odsutno.-Jest. Želite li piće? - reče on. - I ja ću rado popiti jedno.- Odvratno je - dobaci ona - ali, da, hvala.On natoči dvije čaše, a u njezinu doda i veliku količinu sode.Ona otpi gutljaj i napravi grimasu. Potom otpi još jedan. - Ah, Joe, dajte da

razmotrimo stvar korak po korak. Bez obzira koliko ga muči način života kojega vodi njegov sin, a sada govorim o Bishanu, bi li bilo koji otac bio u stanju upriličiti da mu sina razdere divlja pantera? Ne prihvaćam to!

- Upravo tako! I baš je zato to tako dobro prikriveno. Udai se raspitao kod liječnika i provjerio je li njegov sin patio. Doktor je mislio da je to normalno roditeljsko ponašanje. A svakako se radilo o roditeljskoj brizi, ali ne o normalnoj brizi! Bishanova je smrt uistinu bila brza i razmjerno bezbolna.

Joe joj objasni situaciju s opijumom i metodama koje pantere koriste za ubijanje, a Madeleine ga je slušala razrogačenih očiju.

- Ali, zašto bi Bishan tek tako promijenio uobičajene doze opijuma? - upita ga ona.- Ja sam se pak zapitao u koga bi on imao dovoljno povjerenja da prihvati pojačanu

dozu opijuma? U oca? I to možda nakon prepiranja u stilu, Zašto mi još uvijek nisi podario unuka? Zar imaš problema s time? Evo, uzmi ovo. Možda to od tebe napravi pravoga muškarca... Ih što već Rajputi govore o takvim stvarima. Naravno, samo nagađam, a i kako bismo ikada mogli doznati? Ali izvedeni nesretni slučaj bio je

poprilično uvjerljiv.Ali, koga je time želio uvjeriti? I zašto nož u rebra ne bi bio jednako uvjerljiv? Ili

jednostavno predoziranje drogom? Čemu sav taj scenski trud?- Ne. Sve dok mu Britanski Imperij gleda preko ramena, u vidu Claudea Vyvyana,

finoga i prijateljski nastrojenog, ali vrlo oštroumnoga, stvar je morala izgledati kao istinska nesreća. A opijum i hrvanje s panterom bili su naširoko poznata Bishanova rutina, pa je operacija bila posve izvediva. Ali naš bistri Claude mora da je shvatio da sve nije na svome mjestu. Poslao je izvješće Sir Georgeu, izvješće koje nikada nije stiglo na svoje odredište. U njemu mora da je pisalo nešto što je Claude slučajno, ili pak namjerno, nagovijestio, a što se njima ovdje nije sviđalo. Sir George zna da Claude ni izdaleka nije nemaran, i da bi mu svakako dojavio o Bishanovoj smrti. Stari je nanjušio da tu nešto ne miriše kako treba.

- Pa je poslao vas u jamu da izvidite što se tu da napraviti?- Tako nekako.- A i Prithvi je morao umrijeti - ponovno u namještenom nesretnom slučaju - kako

bi raščistio prostor za Bahadura. To ne mogu pojmiti! - reče ona, ispivši potom ostatak viskija. - Taj gadni mali kojot! - Ona briznu u plač.

Joe ostade uznemiren. - Znači, niste član kluba ljubitelja Bahadura?- Ne! Ne da ga se uhvatiti ni za glavu ni za rep! Prezire me - kao uostalom i svi oni! -

i stalno visi dolje oko zrakoplova, oko Stuarta, sve promatra...Ona zašuti, a tišina se nastavi među njima.- Joe - prošaputa ona napokon. - On je to mogao uraditi! Bahadur o zrakoplovima

zna dovoljno da bi bio u stanju presjeći kabele. A svi mi smo se toliko navikli vidjeti ga u hangaru i sažalijevati sirotoga mališa da ga na kraju više nismo ni primjećivali. Stuart mu je dao poneku lekciju.

- Međutim, Ali je nestao.- Pa naravno. Žrtveni statist. Riješili su ga se kako bi ga mogli okriviti. Na taj način

više nikada neće biti tu i sve poreći, ukoliko se stvari budu odvijale loše po njih i ako bi se njihovi planovi razotkrili. Stuart nije mislio da bi ovaj to uradio, da znate. Možda su to od njega i zatražili pa je odbio... Mehaničari nikada... oni jednostavno ne bi mogli srušiti vlastiti zrakoplov i pilota u njemu.

- Dugo sam se pitao zašto je Prithvi uopće uzeo zrakoplov kojim je Stuart trebao upravljati. I ponovno mi na pamet pada jedino naredba ili prijedlog odozgor, a u hijerarhiji iznad Prithvija nije bilo baš mnogo ljudi. Samo jedna osoba. Njegov otac. Tako da smo se ponovno vratili na očinske makinacije.

- Nisam baš sigurna da razumijem na što mislite, ali mogu vam reći da je Prithvi onoga jutra s ocem uistinu dugo razgovarao. Zar mislite da se dogodilo baš to? Zašto tim Britancima ne pokažeš što sve možeš? Sad si već jednako vješt kao i onaj američki pilot, zar ne? Znao je da Prithvi nikada ne bi mogao odbiti izazov. Joe, mislite li da se stvar tako odigrala?

On klimnu glavom. Hitro spusti čašu dok mu se ona bacala u zagrljaj. Zaječa mu na prsima.

- Bože, kako sam glupa! - reče ona. - A mislila sam da sam tako pametna! Isplatite mi što mi dugujete i možda tada neću reći svijetu za vaše nezgodne dolarske transakcije! Bila sam kao dijete koje prijeti da će medvjeda ubosti u oko. - Ona

posegnu za rubom njegova ručnika kako bi obrisala oči. - Joe, sada sam laka meta, zar ne? A tu sam opasnost donijela na vaš prag. Dajte da malo razmislimo. Ako Udai stoji iza svega ovoga - a što se mene tiče to je još uvijek veliko pitanje - onda to nije uradio sam. I ne mislim samo na one koji su zamijenili panteru i presjekli kabele, mislim, zapravo kladim se da je imao pomoć i pri kovanju cijeloga plana. Ajit Singh i njegovi ljudi svakako su tu bili kao izvršne snage, ali također pretpostavljam i...

- Zalim?Madeleine klimnu glavom. - A ne zaboravimo ni prokletog malog Bahadura!

Vjerujte mi - njega ne zaboravljam!Joe uzdahnu. Priđe vratima i navuče zasun, pogasi nekoliko svjetala i potom

ponovno sjedne na postelju pokraj nje. - Dakle, uz tekućega vladara, budućega vladara, predsjednika vlade i šefa policije i dvorske garde, od kojih su svi zainteresirani da ni vi ni ja odavde ne izađemo i o ovomu počnemo govoriti, reklo bi se da smo u problemu. Odjednom mi vaši planovi počinju izgledati vrlo privlačno. Recite mi - ako biste pobjegli zrakoplovom, gdje biste krenuli?

Bio je posve siguran da ona nema nikakvu namjeru otkrivati planove, ali ipak je pokušao.

- Do Delhija je lako stići. Ali možda bi bilo dobro izbjeći odbor za dobrodošlicu u zračnoj luci. O vi zrakoplovi mogu sletjeti bilo gdje na čvrstom tlu. I obična cesta je dovoljno dobra. Samo odaberite pravac kompasa.

- I možda dalje nastaviti željeznicom? Prugom koja ide do luke? Bombay? Madras? Calcutta?

Niti jedno od tih imena gradova na njezinu licu nije potaklo nikakvu reakciju. - Da, sve bi se to dalo izvesti - odgovori ona neodređeno.

- A to nam ostavlja cijelu noć koju valja preživjeti - poče Joe.Ona svojom potraži njegovu ruku i okrene se licem prema njemu, gledajući ga s

izrazom koji bi se u onom polumraku mogao protumačiti kao nježnost. Ali možda i kao sažaljenje, ili čak potreba.

- Joe... mogla bih... mogli bismo...Je li to bila nesigurna Madeleine?Milovao joj je sjajnu kosu, obgrlivši ju rukom, pruživši joj zagrljaj sigurnosti,

pretpostavivši da joj to u tom trenutku treba.- Najbolje je da ponovno prespavaš ovdje - reče on nježno. - Mislim da je sada na

meni red da spavam na kauču.

DVADESETO POGLAVLJE

Joe se rano ujutro javio na dužnost kod ulaza za slonove. Govind mu je spakirao sve potrebno, i to u vremenu trajanja doručka. Sve što bi ukazivalo da je Madeleine ikada bila tu uklonili su što su bolje mogli u ludoj desetominutnoj jurnjavi prije negoli je sunce granulo. Izvukavši omotnicu ispod jastuka, nasmijala se govoreći: - Čovjek bi se zapitao kako je moguće da sam tako dobro spavala s glavom položenom na pola Miamija! - Potom je omotnicu ugurala sebi pod bluzu i stegnula pojas kako bi ju što bolje pričvrstila. - Doviđenja u džungli, Joe!

- Što? Zar i ti ideš? Sve se ovo pretvara u turističku karavanu!- Nisi valjda mislio da ćete vi momci tamo biti sami? Gospoda, vas osmorica, u

plišanim odijelcima, raspredali biste nadugo i naširoko lovačke priče uz prvoklasno pivo? Žalim, Joe, ali svi smo mi pozvani u lov. Pretpostavljam s ciljem da se palača malo isprazni na par dana. Osim toga, ako ćemo iskreno, radije bih riskirala s divljim tigrovima negoli s tigrovima iz palače. Osjećat ću se sigurnijom okružena zmijama i štipavcima - uopće se na šalim! Mislim da Lois i Lizzie ostaju ovdje samo zato što su protiv ubijanja životinja, ali svi ostali će biti tamo.

I bili su tu, raštrkani po dvorištu, neki od njih uzbuđeni i željni pokreta, drugi flegmatični, čak su se i dosađivali. Slugama su se davale posljednje upute, slalo ih se hitno u palaču po zaboravljene predmete. Svi su provjeravali koja su im mjesta dodijeljena u automobilima. Pred njima je bilo dvosatno putovanje, a nitko nije želio sjediti pokraj Ajita Singha.

Joe se u sebi divio pažnji koju je Colin posvetio cjelokupnome planiranju. Na zapregama s devama i volovima još su danima ranije na odredište odaslani teški metalni spremnici s pitkom vodom. Preostalo je još samo deset članova lovačke skupine koje je, zajedno s njihovom prtljagom, valjalo rasporediti po automobilima. Ništa nije prepušteno slučaju, čak ni redoslijed automobila u koloni. Po tri putnika dodijeljena su u svaki automobil s uniformiranim vozačem, a Colin je elegantno razvodio uzvanike do njihovih mjesta. Nije bilo pogovora. Prvo vozilo, Rolls Royce, krenulo je s Bahadurom, Edgarom i Ajitom Singhom, a drugo, Hispano-Suiza, uz očigledno opušteniju atmosferu, s Madeleine, Stuartom i Sir Hectorom, koji se odlučno odbio odvojiti od svoje torbe s liječničkom opremom, i koja je imala ići s njime osobno.

Joea su pozvali da sjedne u treće vozilo, Dodge, s Colinom i Claudeom. Dok su preostala četiri automobila nosila prtljagu, mašući su ih ispraćale Lois i Lizzie.

-Joe, nemojte za mene ništa uloviti! - doviknu. mu Lizzie.- Dragi, ne zaboravi provjeriti ima li ti u čizmama gmizavaca prije nego što ih

obuješ! - reče Lois suprugu.Joe se zabrinuto osvrnu. - Coline! Nigdje ne vidim Njezinu Visost...Colin rukom pokaza naprijed. - Tamo je, otprilike na kilometar niz cestu. Shubhada

je odlučila putovati na konju, u pratnji svoje svite. Za nju će stizanje prije nas biti pitanje časti. Ali neće joj biti bas tako lako - zemlja je suha i kruta. Dobra je za putovanje automobilima! Trebali bismo brzo stići.

Jutarnja vožnja Šumskom cestom bila je čarobna, dok se sunce probijalo kroz krošnje stabala i budilo rojeve žarko-žutih leptira, iako je približavanje sedam motornih vozila odagnalo sve životinje koje su se tu inače mogle vidjeti. Neke bi se tu i tamo odale zovom upozorenja. Tijekom posljednjih nekoliko kilometara prije stizanja u logor, Joe zamijeti da krajobraz postaje više stjenovit i grub, i da se na svakom koraku mogu vidjeti ostaci neke drevne civilizacije. Porušena utvrda od pješčenjaka mrko je gledala na njih s vrha brda, bogato ornamentiram hramovi stajali su na čistinama u džungli, a tu i tamo dao se uočiti i zelenkasti odsjaj jezera u udolinama.

Shubhada se već bila smjestila kada su stigli. Sjedila je na sklopivoj sjedalici, a u

ruci je držala napola pročitan roman. Izazovno im mahnu šalicom čaja u ruci i pokaže na ručni sat. - Bože moj, nadala sam se da ćete stići na vrijeme za čaj - reče ona. - Nadam se da vam ne smeta, ali ja sam se već smjestila. Tko prvi stigne ima pravo birati šator, to znate! - Pokaza im na odabranu lokaciju na samome kraju dvostrukoga reda šatora od bijeloga platna koji su stajali na proplanku. Odlučila se za najudaljeniji šator, najbliži džungli i na suprotnome kraju od smočnice i kuhinje.

Colin time nije bio zadovoljan jer je zaštitnički planirao dvije dame smjestiti u središte logora, zaključi Joe. Ipak, bez negodovanja je raspodijelio ostale po šatorima, i svi zadovoljno nestadoše kako bi se osvježili i isprali prašinu s puta. Shubhada je bila u svojemu elementu. Šetala je logorom u hlačama i jakni za jahanje, i izdavala naređenja. Pitao se kakva je kao strijelac dok ju je promatrao kako viče na slugu koji je bio zadužen za istovarivanje njezine puške iz automobila. Oružje je izgledalo impresivno dok su ga unosili u šator. Joe se zapita je li joj možda bilo dopušteno posuditi suprugovu pušku Purdeys za ovu priliku.

Sve su ostale puške dan ranije dopremljene u logor, pa tako i Joeov Holland & Holland. Dočekao je pušku kao starog prijatelja na tom neobičnom mjestu. Izvadi ju, prisloni uz rame i nacilja niz cijev. Potom je provjerio municiju i zadovoljno ustanovio da je s puškom sve u najboljem redu. Nisu mu dopustili da ju i nešto ozbiljnije isproba jer je Colin zabranio svako pucanje. Sada kad je sve bilo na mjestu, nije htio riskirati uzbunjivanje tigra koji bi zbog toga mogao pobjeći na neko udaljenije lovište.

Prazničko raspoloženje kao da se spustilo na cijelu grupu. Oslobođeni teške dvorske atmosfere, i zadovoljni logorskim smještajem, zavalili su se u polusjenu proplanka i uživali u druženju uz stalno ispijanje čaja i rashlađenog soka od limete (kako li je samo khitmutgar to postigao?) i sode. Za ručak posjedoše oko stola na otvorenom. Ponuda iz poljske kuhinje, koja je već radila punom parom, bila je raskošna, a pripravljanjem jela upravljalo je nekoliko dvorskih kuhara. Muški uzvanici bih su odjeveni u košulje i kratke hlače kaki boje, a svi su s veseljem prihvatili i australske vojne šešire koje im je Colin nabavio. U lovu se nije smjelo nositi blještave bijele kape - neupadljiva kamuflaža bila je obavezni dio opreme. Bahadur i Ajit Singh pristali su nositi tamnozelene turbane. Joe je posvuda oko sebe vidio grupe ljudi koji s veseljem rade kako bi doprinijeli ovome poduhvatu, od dvadesetak voditelja slonova i njihovih goniča, sve do sjajne figure majordoma koji je organizirao poslugu.

Ali, Joe je bio nemiran. Nakon ručka je s Edgarom otišao u kratku šetnju šumom, uz cigaretu. - Još od Somme naovamo nije bilo ničeg sličnog - dobaci on Edgaru, pokazujući na užurbanu gomilu sluga. - I sve to zbog jednoga tigra! Gdje li uopće spava sva ova vojska ljudi?

Edgar pokaže prema jugu. - Stotinjak metara dalje, na sljedećemu proplanku, podigli su cijeli grad od šatora. A slonovi su smješteni dolje uz jezero. Ah, sve ovo nije samo zbog tigra - kao što to vrlo dobro znate! - nego bi izlet trebao biti zabava i odmor za nas Europljane. Usred svih svojih jada, Udai nam je organizirao zabavu i odmor od užasne situacije u kojoj smo se našli. Tipična vladarska kurtoazija. Bilo bi vrlo lijepo kada biste se suzdržali od ruganja i analiziranja, i malo se zabavili. Zašto ne pozovete Colina, uzmete jednoga slona i pođete malo u razgledanje okolice? Malo

ćete smiriti živce.Pomislivši da je možda upotrijebio preoštar ton, on dometnu:- Gledajte, Joe, ako ste tako nervozni zbog brige za Bahadura, možete se ipak malo

opustiti. Ali ne previše! Obojica smo još uvijek na dužnosti. Ali, on je sada izvan palače, i okružen je ljudima koji misle na njegovu dobrobit. Kada zauzme položaj na onome stablu, bit će na pola metra od Shubhade, i na par metara od Claudea, a oni oboje imaju vrlo dobru motivaciju da ga održe na životu. S druge strane udoline stajat će Ajit, čovjek njegovoga oca, a on je pak maloga dosad uspješno čuvao, to mu morate priznati. A tu smo i vi i ja. To sve skupa izgleda kao popriličan odred za zaštitu!

Edgare, u pravu ste, ali ja sam uvijek nervozan u ovakvim situacijama - puške gdje god čovjek pogleda, ljudožder koji vreba negdje u gustom grmlju, slonovi s kojih se lako pada, krošnje u kojima se teško održati, i sam Bog zna što još! Sve je ovo poput minskoga polja!

Joe krenu sjesti na neki panj, ali ga Edgar hitro zgrabi za ruku. Potom poče štapom udarati po panju, uklanjajući lišće i ostatke korijenja, i potom, kada je bio zadovoljan, reče: - Joe, nikada ne sjedajte u šumi ako prvo niste provjerili ima li zmija. Ove su vam šume prepune kobri... Sad je sve u redu. Možete sjesti.

- Hvala vam, Edgare! Baš vam hvala! - reče Joe. - Ali, promijenio sam mišljenje. Vratimo se u logor.

Na Joeovo olakšanje, ostatak je dana protekao jednako mirno. Naumivši što bolje iskoristiti taj odmor od dvorske rutine, cijelom je grupom lovaca i promatrača zavladala određena kohezija, pa čak i nekakav zajednički identitet. Možda je to ono isto što se inače događa na izviđačkome logorovanju ili grupnom misionarskom putovanju, ali svakako je bilo ono isto što se događa na bojišnici. Međutim, zajednička oskudica u vojnome logoru ovdje je u šatorima bila nepoznat pojam. Svi su gosti rado govorili o svojemu smještaju. Tu se nije hodalo po zemlji, nego po svilenim perzijskim sagovima. Prenosivi je namještaj umekšan luksuznim izvezenim jastucima, a oni koji su se užasavali od same pomisli na zajednički poljski zahod zadovoljno su dočekali vlastite zasebne zahode od mahagonija.

Ali, usprkos navali općega zadovoljstva i dobroga raspoloženja, Joe je iz nekog neobjašnjivog razloga osjećao nelagodu dok je promatrao vesela lica okupljena oko stola za večerom. Colin, oko kojega su se svi instinktivno rojili, i čiju je riječ svatko slušao bez pogovora, sada ih je zabavljao lovačkim pričama. Ali Joe zamijeti da te priče nisu samo zabavne ili neobične, nego i poučne, i iznesene u najboljoj maniri pripovijedanja, pa je slušateljstvo osjećalo kao da im se obogaćuju vlastita iskustva, senzibilitet produbljuje, a možda i prilagođava gledište.

Na opće iznenađenje, Ajit Singh se uopće nije postavio kao prijeteća figura, kako se dalo očekivati, nego se umjesto toga nakon večere priključio pripovijedanju oko logorske vatre, ubacujući se u Colinove priče, domećući rajputsko gledište ili objašnjenje neke situacije, i povremeno dodajući i poneku vlastitu staru priču.

Stuart, koji nikada ranije nije bio u lovu na tigrove, sada je bio vrlo pažljiv, priključivši se Joeu u postavljanju onih pravih pitanja pravim osobama, podržavajući razgovor. Joe pomisli kako je taj mladi Amerikanac sigurno bio vrlo dobrodošao za

stolom u dvorcu Vosges, gdje se njegov odred obučavao u notornome luksuzu tijekom rata. Njegova je sestra pak bila nešto manje upečatljiva u društvu.

U tom uglavnom muškom skupu, Madeleine je ostala netipično rezervirana i čvrsto se držala u zaštiti bratovljeve sjene. A kako Joeu skoro da nije posvećivala nikakvu pažnju, on se skoro zapita nisu li sinoćnji događaji bili samo plod njegove mašte. Madeleine se ni na koji način nije povezivala s jedinom drugom ženom u društvu. Buntovnički se odjenula u kaki košulju i suknju s prorezom, a na glavu je stavila kaubojski šešir, čime je bila u zanimljivom kontrastu sa Shubhadom koja je blistala u večernjoj haljinici od modre svile. Rječita i uzbuđena, maharadžina supruga kao da je uvelike uživala u muškome društvu. Iako se u svakome trenutku ponašala korektno za svoj položaj, nešto u vezi nje čudilo je i intrigiralo Joea: stanovita energija, polet, ili možda zadovoljstvo. Djevojka je svakako dobro raspoložena. Možda se radi o uzbuđenju radi lova? Poznata je kao odličan lovac.

I Bahadur je uživao u prilici da se druži s ljudima kojima se divio. Iako među njima još uvijek nije bio siguran u vlastiti status, ostali su mu kroz razgovor jasno naznačili da su svi zajedno tu, na tom osvijetljenom proplanku, miljama od civilizacije, radi važnoga zadatka. Nitko nije smatrao da mu je dužnost mladome Yuvaraju kazati da mu je vrijeme za spavanje, a on je nastavio sjediti s njima i zadovoljno ih slušati sve dok nije osobno pozvao svojega slugu i objavio da namjerava ići u postelju, preporučivši i ostalima da naprave to isto.

Većina je prisutnih iskoristila tu gestu da se i sami povuku, nakon dugačkoga i vrućega dana. Tako su, nakon prijateljskoga otpozdravljanja za laku noć, naposljetku svi otišli u svoje šatore, dok su im put osvjetljavale baklje noćne straže i logorska vatra koja se polako gasila. Joe je još dugo ostao budan, osluškujući zvukove šume oko sebe, i šumove uspavanoga logora. Nasmiješi se kad je čuo doktora, čiji je šator bio odmah do njegovoga, kako grglja, ispirući grlo, i potom ispuhuje nos, prije negoli je legao u postelju. Bahadurov je šator bio Joeu zdesna, između njegovoga i Colinovoga, a nasuprot Ajitovomu šatoru. Joe ga je slušao kako se još dosta vremena mota unaokolo i priča sa slugom, čak odaslavši čovjeka do smočnice iz nekog razloga. Prosudivši po prigušenome smijehu dotičnoga sluge, Joe pretpostavi da je ovaj Bahaduru potajno donio posebnu zalihu švicarske čokolade koja mu se tako sviđa, pa se nasmija s odobravanjem.

Posljednji prigušeni zvukovi zijevanja i škripe utihnuše, a Joe pomisli kako je u grupi vjerojatno ostao posljednji budan. To mu se sviđalo. Ležao je na laganoj platnenoj postelji i pamučnome madracu, gol i još uvijek mokar nakon pranja, nervozan i u stanju pripravnosti. Osluškivao je kreketanje žaba s jezera i povremeno dozivanje šakala. Grančice su pucketale, a bilje šuštalo dok su se noćna stvorenja krišom kretala unaokolo, kružeći oko čistine koju su sada zaposjela ljudska bića. Bilo je smiješno da je nakon tako opuštene i ugodne večeri ostao tako napet. Svakoga puta kada bi pokušao identificirati razloge vlastite napetosti, vratio bi se na onu istu uznemirujuću misao: u žarkoj želji da iznađe rješenje, prekršio je svoje prvo i najvažnije pravilo. Otvorio se drugoj osobi, i čak povjerio moguće rješenje prije negoli je uopće imao dokaze. Njegova sumnja vezana za ulogu Udaija Singha u umorstvima vlastitih sinova ipak je bila samo sumnja - i to nevjerojatna, zapanjujuća sumnja! Ovo je Indija dvadesetoga stoljeća, a ne Turska petnaestoga stoljeća, sa

svojim divljačkim pokoljima prijestolonasljednika koja su pratila smrt svakoga sultana. Britanski imperij ovdje ima glavnu riječ, a ne Otomansko carstvo. Bio je ishitren i sada se mogao jedino nadati da će Madeleine biti dovoljno razumna da drži jezik za zubima vezano za teorije koje joj je povjerio. Ionako mu je povjerovala samo napola, reče on samome sebi nadobudno.

A što ako je postavio krivu pretpostavku - a već je počeo misliti da jest - što to znači za Bahadurovu sigurnost? Bahadure, stari moj, jesi li dobro? - pitao se u sebi. Također se pitao jesu li i Colin, Edgar i Ajit također na straži. Stalna budnost, Sandilands!

- reče on samome sebi, uz iznenadno prisjećanje na jednu sličnu noć u Panikhatu. Zaspao je pokušavajući prevesti tu frazu na latinski jezik.

Probudio se usred noći, pomno osluškujući. Odakle li je samo došao zvuk koji ga je probudio? Na trenutak pomisli da bi Madeleine mogla biti toliko luda da ga i ovdje posjeti, ali nitko ne pomaknu platneni zastor na ulazu u njegov šator. U jednom trenu on skoči na noge i ogrnu se kućnim haljetkom. Potom stade pred Bahadurov šator i pažljivo osluhnu. Mogao bi se zakleti da je neobični zvuk kojega je čuo bio zapravo Bahadurov prigušeni hihot.

- Bahadure! Gospodine! To sam ja, Joe Sandilands. Je li sve u redu? - zazva ga on tihim glasom kroz platnenu pregradu.

- Joe? Naravno da je sve u redu. Vratite se u postelju. Ujutro ću vam toliko toga ispričati! Kada postavim svoju klopku još ćete me zvati Bahadur Veliki Lovac! - Nakon zagonetne rečenice uslijedi nova navala prigušenoga smijeha, a Joe se uvuče natrag u svoj šator.

Ustavši kasno, Bahadur se pritajio i izbjegavao Joeov pogled. Zapravo, izbjegavao je svačiji pogled. Grupi se pridružio za stolom uz uglađene pozdrave svima, ali nije se htio upuštati u razgovore. Joe bi takvo mrko ponašanje inače pripisao pretjeranoj konzumaciji čokolade da se Bahadur nije svojski bacio na doručak. Dječak se donekle razvedri kada je Colin počeo izlagati plan, posljednji put prije početka lova.

Radilo se o standardnim savjetima o potrebi za stalnim provjeravanjem puške i o tomu kako valja paziti da se oružje ne usmjerava prema drugim lovcima, ali bilo je tu i konkretnih savjeta o ranjivim točkama na tigrovu tijelu, i prednostima postraničnog ili izravnog sučeljavanja s metom. Uvijek pažljivi i oprezni Colin potom bez osmijeha svakome u grupi preda po zviždaljku na uzici i naredi da svatko svoju ima objesiti oko vrata. Zviždaljku se imalo koristiti samo u slučajevima krajnje opasnosti. - To nije igračka. Ne smijete ju koristiti za zabavu ili zbijanje šala - reče on ukočeno, a Joe zamijeti da je upravo u tom trenutku predavao Bahaduru njegovu zviždaljku.

Udolini su se morali približiti niz vjetar, ceremonijalno izvodeći posljednji dio puta na slonovima. Vadili su se fotoaparati, a red slonova uredno prošeće pred njima, onako veličanstveni, oslikane kože u vijugavim oblicima žarkih boja, dok su im bogate baršunaste tkanine visjele na leđima, a zlatni ornamenti na čelima.

- Joe, Edgare! Vi uzmite ovoga - povika Colin, a oni stadoše na platformu za penjanje i potom jedan po jedan pređoše na pletenu nosiljku na slonovim leđima. Joe se osvrnu i sa zadovoljstvom vidje bogatu opremu spakiranu u što manji prostor,

stalci za puške, dodatni džepovi za municiju, boce soka od limete, boce čaja, suncobran, rezervna košulja, par rukavica, nož za deranje kože, kamera i komad kolača, i što je najčudnije na indijskoj vrućini, veliki pokrivač.

Vidjevši kako Joe iznenađeno gleda, Edgar mu reče: - To je protiv pčela. U slučaju napada samo se umotajte u pokrivač.

Gonič slonova se s osmijehom okrenu prema njima i dojavi im da se slonica zove Chumpah i da je predvodnica u krdu. Dok su se nelagodno zanosili naprijed, i potoni postrance, pa natrag, Joe zamisli te veličanstvene životinje u proteklim stoljećima, kada bi njih stotinu sudjelovalo u lovu, okružujući tigra, dovodeći k zvijeri jahače 11a sebi u domet koplja, ponekad i poginuvši kada bi tigar skočio na njih i napao ih. Uz oštar povik i udarac nožnim prstima iza slonovoga uha, gonič ju potaknu i Chumpah krenu brže prema šumi. Lov je tako otpočeo.

Iščekivanje i odbrojavanje sekundi prije početka stvaralo je onu istu napetost. Joe obliza suhe usne. Obrisa znojne dlanove o hlače, jednu po jednu. Bilo je tek devet sati, a vrućina je već bila nepodnošljiva čak i tu, u krošnji stabla. Pomisli kako Sir George tamo u Simli, visoko u planinama, vjerojatno ispija čaj u hladu na travnjaku, dok mu svježi lahor stiže s Himalaje. Provjeri pušku. U samo nekoliko minuta već ju je provjerio tri puta. Dio cijevi koji je bio izložen suncu opekao mu je ruku. Čak se i puška pregrijavala. Uskoro će mu trebati rukavice kako bi ju mogao držati. Znači, tomu služe one rukavice! Nervozno se zapita hoće li vrućina možda utjecati na učinkovitost same puške, je li Colin to možda spominjao? Baci pogled sa svoje platforme, nekih pet metara iznad tla na južnoj strani riječnoga korita, i pokusa okom uhvatiti Edgara s druge strane. U krošnji s Edgarovim skrovištem ništa se nije micalo. Kao ni u krošnji s Claudeovim, njemu zdesna. Colin je dobro odabrao pozicije.

Ponovno se usredotoči na onih stotinjak metara koji su dijelili rubove udoline. Vidio je tepih od zlataste trave koja se dijelom blago njihala na povjetarcu kojega on nije osjećao na koži, a dijelom stajala mirno i uspravno, viša od visine čovjeka. Tigrica bi sa svojim prugastim krznom mogla biti bilo gdje u tome raslinju, a oni ju ne bi ugledali sve dok se ona ne bi odlučila pokazati. Na sporadičnim mjestima gdje je trava rasla rjeđe mogle su se vidjeti male zone crvenkaste pješčane zemlje koja se protezala niz suho riječno korito. Joe zaključi da će tigricu vidjeti jedino ukoliko se ona pojavi u nekoj od ovih praznina u vegetaciji - i to samo pod pretpostavkom da se zvijer uspije probiti kroz paljbu iz pet drugih pušaka. On stisnu oči i pažljivo promotri najbližu čistinu, procjenjujući njezinu veličinu i eventualnu veličinu životinje ako bi se tu pojavila. Hoće li se možda prišuljati poput domaće mačke, ih će pak ljutito nasrnuti naprijed kroz svoj teritorij kao prava kraljica džungle? O tigrovima je znao tako malo, usprkos Colinovim stalnim uputama.

Šuma je bila začuđujuće tiha. Negdje u daljini oglasio se slon, a čak se i grupica langur majmunčića iznad njega, koja je prethodno glasno protestirala zbog njegova prisustva na stablu, sada smirila i bez glasa bavila samom sobom. Joe se sav pretvorio u uho, tražeći zvuk lovačkih asistenata. Ima li Colin možda problema s pretjerano žestokim dobrovoljcima iz okolnih sela, koji svi jedva čekaju izravnati račune s tigricom?

Pogleda na ručni sat, i iznenađeno ustanovi da je na stablu proveo tek pola sata.

Omanje krdo sambura došeta mu u vidokrug, a potom vidjevši nešto što ga je uznemirilo, jedan se od njih oglasi i mahnu repom, potaknuvši sve ostale u nervozni bijeg niz udolinu. S Joeove desne strane začuje se krik upozorenja - možda majmun? - kojim se grupica majmuna iznad njega donekle alarmirala. Gledali su, nervozno čavrljali, i potom se, zaključivši da nema razloga za uzbunu, ponovno posvetili sami sebi.

Joe je znao da je Colin u lovu na tigrove proveo mnogo vremena na granama stabla, i to bez udobne platforme, beskrajno promatrajući teren. Jednom je tako proveo i cijelu noć na kiši, gore na Himalaji, te su mu se udovi toliko ukočili da su ga naposljetku njegovi ljudi morali ujutro spuštati sa stabla. Joe je pak na stablu proveo tek sat vremena, na čvrstoj platformi, i to s ljestvicama, ukoliko bi mu zatrebale. Odjednom mu iskušenje da se spusti na tlo radi mokrenja i cigarete postane skoro neodoljivo.

Jedan jedini zvuk srebrenoga roga riješio ga je sve nagomilane napetosti. Lov je počeo. Colinova koreografija počela se realizirati. U daljini su se čuli glasovi, štapovi su ritmički udarali jedan o drugoga, bubnjevi se zaoriše. Ljudi su polako napredovali sa sve tri stane lijevka, a scena je bila spremna za izlazak glavnoga igrača. Joe osjeti kako mu krv juriša u venama. Tigrica je sigurno čula već i prvi zvuk trube, i mogla bi se upravo sada baciti u trk niz kilometar i pol dugačak potez koji ju dijeli od otvorenoga kraja udoline i slobode. Pogleda usredotočenog na riječno korito odbrojavao je minute. Ukoliko nije skrenula s putanje i počela se verati uz odronjenu padinu lijevo od Bahadurovoga stabla, trebala bi se pojaviti u dometu pušaka svakoga trenutka. Joe je osluškivao, očekujući pucnjeve zdesna. Minute su prolazile, buka koju su stvarali pomoćnici bivala je sve glasnija, ali puške se nisu oglasile. Ništa od Bahadura? Ništa od Ajita Singha?

- Bože dragi! - reče Joe sebi u bradu. - Ova je klopka prazna! Ona uopće nije tu! I cijelu ćemo ovu prokletu pripremu sutra morati ponoviti negdje drugo... ih pak prekosutra!

Pucanj s Claudeove pozicije umiri mu nervozu.Znači, nešto se ipak događa. Pričeka, pogledom pretražujući područje.A onda se pojavila, upravo na mjestu na kojemu ju je pogledom tražio. Ocrtavala se

nasuprot male pješčane širine i kradomice njušila zrak. Ogromna zvijer, sjajnoga crveno-zlatnoga i crnog krzna na žarkome suncu, izgledala je upravo veličanstveno. Majmun iznad njega dreknu upozorenje za ostale, plešući uzbunjeno i uplašeno. Začuje se pucanj s Edgarove strane, a tigrica se zarežavši u znak protesta uzdigne na stražnje šape. Izgledalo je da nije ranjena. Okrenu se oko sebe i zaroni pod travnati pokrov. Je li pogođena? Je li Edgar promašio? Pucao je dok mu je tigrica stajala postrance. U tom je trenutku bila laka meta, ali ne i najbolje postavljena po pitanju smrtonosnoga pogotka. Joe je promatrao valove u travi dok se ona trkom približavala njegovu stablu. Nervozno progutavši knedlu, pratio je njezino napredovanje.

Ciljaj u vrat, rekao mu je Colin ranije. Ne pokušavaj gađati u glavu. Teže je, a i tigrovi često prežive ozljede u glavu. Udarac u vrat čega sigurno zaustaviti. Ali, kako uopće pogoditi tigra u vrat kada si na šest metara iznad njega, a on juriša ravno na tebe? Po samim zakonima geometrije, vrat bi bio nemoguća meta ukoliko mu se

približi još koji korak. Dok mu je srce trnulo, on shvati da su začudo svi ostali promašili i da stvar sada ovisi o njemu. Mirne ruke položene na pušku, čekao je svoj trenutak. Instinkt, kalkulacija, sreća, sve je to imalo svoju ulogu: odjednom se tigrica nađe izvan zaštite od trave, a vrat joj je bio izložen još samo jedan trenutak. On povuče okidač. Njezin se skok naprijed naglo zaustavi. Stala je. Pogledala je uvis prema njemu Mogao bi se zakleti da joj je na licu bljesnuo nekakav blagi osmijeh. Potom se sruši na tlo.

Po kretanju ispod Edgarovoga stabla zaključio je da ovaj već trči prema plijenu. Joe se spusti sa stabla, još uvijek držeći pušku u ruci, dok su mu se u glavi kovitlale emocije i nešto nalik na ushit. Kao što ih je Colin poučio, prvo uze kamen i baci ga na tijelo, kako bi provjerio daje li još znakove života. Taj mu se čin učim nedostojnim, ali znalo se da naizgled mrtvi tigrovi ponekad poskoče uz riku kada im se približi neki neiskusan lovac kako bi im na vrat pobjednički položio nogu. Nije bilo nikakvog pokreta, stoga se zaputi naprijed kako bi proveo i sljedeću provjeru. Povuče tigra za rep, a kako ni tada nije bilo reakcije, pobjedonosno mahnu puškom prema Edgaru koji je trčao k njemu.

Stigavši do čistine, Edgar zastade. Tijelo mu se ukoči, odbaci kapu i povika nešto što Joe nije uspio čuti kroz stalnu buku koju su stvarali lovački pomoćnici i dreku sada već histeričnih majmuna.

Joe nije uspijevao shvatiti što se događa, ali krv mu se sledi u žilama kada vidje da Edgar podiže pušku i cilja ravno u njega.

- Edgare! Kojega vraga...Joe je gledao izravno u cijevi puške. Jedna je još bila napunjena.Držeći pušku desnom rukom, Edgar podignu ljevicu i poznatim vojničkim znakom

tihog upozorenja dvaput žustro spusti dlan. Reagirajući odmah, Joe se okrene oko sebe kako bi zaštitio leđa i nađe se ravno ispred razjapljenih tigrovih ralja.

Na samo pola metra od njega tigar je stajao posve živ i zdrav, bijesan i spreman na skok. Colinov glas odjeknu mu u glavi, a dok je životinja skakala, on instinktivno procijeni visinu i okrene pušku uvis. Opali s boka, jer nije imao vremena podići oružje do ramena. Pucanj velike puške odbaci ga postrance unatrag, dalje od teškoga tijela koje je letjelo prema njemu, te on pade izvan tigrove putanje skoka. Zvijer se sruši na vlastite tragove u pijesku, uvijajući se i mlateći oko sebe. Njezin vreli dah ošinu ga po obrazu, a kandže ispružene šape oderaše mu podlakticu.

Zbor majmuna poskoči naprijed, iskešenih i bijesnih sitnih lica, vriskajući, bacajući komade drva na tigrovo tijelo. Joe s mukom ustade i zadovoljno prihvati Edgarovu ruku kada ga ovaj dojuri pridržati.

- Oprostite mi, Joe, jednostavno nisam uspio dobro naciljati beštiju! Stajali ste mi ravno na nišanu. Ali, k vragu, odakle se uopće ovaj ovdje pojavio? Jeste li dobro, stari moj? Bilo je ovo gadno iznenađenje! - On pusti Joea i baci se na pregledavanje tigra. Sjajan pogodak! Ravno kroz vrat! - Ispravi se i prasnu u smijeh. Dva tigra, sa samo dva metka, u samo dvije minute! Ova će se priča još godinama prepričavati oko logorskih vatri! Čuveni Sandilands od Dva Pogotka! Već čujem kako se priča.

Edgarovo nastojanje da bude veseo i nemaran nije uspjelo zavarati Joea; prekrivalo je duboku uzrujanost. Joe napokon uspije pokrenuti glasne žice. - Edgare, hvala vam. Velika vam hvala, još jednom.

Edgar podigne revolver uvis. - Ne smijemo u ovome uzbuđenju zaboraviti drugima dati znak da je sve čisto! - Ispali tri brza hica. - Doktor vam mora pogledati tu ruku, ali u međuvremenu ću vam je zaviti s ovime. - Izvadi veliki rubac. - Ne možemo dopustiti da tako dramatično krvarite unaokolo.

- Što se, za ime Božje, ovdje događa? - Odjednom i bešumno, Colin se nađe tik do njih, s puškom na ramenu. - O, ne! Bože dragi! - Odmah je protekle događaje iščitao iz same scene oko sebe. Nisu mu trebala njihova objašnjenja. - Dvije zvijeri! Kako sam samo to mogao krivo protumačiti? Kako sam bio budalast! Joe, jeste li dobro?

Joe ga poče uvjeravati da jest. - Coline, tigrica je napravila sve ono što ste predvidjeli, točno kako ste rekli. Ali, odakle li je ovaj izašao? Bio je točno iza mene!

Colin je odmahivao glavom. - Možda njezin mladunac? Već potpuno odrastao, kako ste sigurno zamijetili. Vjerojatno su lovili u paru... - Lice mu je odražavalo ljutnju i žaljenje. - Da sam samo imao malo više vremena za proučavanje terena, mogao sam vidjeti i tragove ovoga drugoga. Ovo je vrlo lako moglo završiti katastrofom.

- Sada je jasno zašto je stradavalo toliko seljaka - reče Edgar praktičnim tonom. - Valjalo je nahraniti dvije beštije!

Grupa seljaka, lovačkih pomoćnika, sudeći prema štapovima i bubnjevima koje su nosili, približi im se oprezno, a potom i manje oprezno kada su vidjeli dva beživotna mrtva tijela na tlu. Uzbuđeno zavikaše prema Colinu, pobjedonosno lupajući štapovima. Jedan se od njih približi tigrici i poče mrtvu zvijer zasipati kletvama.

- Ovo je shaitan od tigra! - prevede mu Edgar uz osmijeh. - Sada si okusio kako je to... Raduju se smrti zvijeri. Ovaj sada imenuje sve prijatelje i rodbinu koje su tigrovi ubili... popis je poprilično dugačak. - Potom se okrenu prema lovcu koji još uvijek nije bio u stanju priključiti se slavlju. - Daj, Coline, razvedri se! Sve je dobro što se dobro svrši s dva mrtva tigra ljudoždera. Za svakoga od nas ovo je dvostruka pobjeda.

Colin sebi postupno dopusti sitan osmijeh, a potom, vidjevši Edgarovo i Joeovo olakšanje i dobro raspoloženje seljaka, osmjehnu se i nešto šire.

Dok je buka polako jenjavala, svi su se nad mrtvim tigrovima zadovoljno smiješili jedni drugima. Još su uvijek stajali tako nasmijani kada se par trenutaka kasnije s istočne strane oglasi uporni zvižduk zviždaljke. Zvižduk se ponovi jednom, dvaput, i dalje.

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

Trčali su zaslijepljeni znojem, dok su im pluća protestirala na vrućini. Panična nota zviždaljke gonila ih je ravno naprijed kroz šikaru.

Zvuk ih dovede do Bahadurovoga stabla.Ukočena od straha, Shubhada ispusti zviždaljku dok su se oni probijali kroz

raslinje, i drhtavim prstom pokaza prema žbunju koje je njezino stablo dijelilo od onoga nalijevo, na kojemu je bila platforma Claudea Vyvyana. Joe je uporno pretraživao pogledom.

- Gdje je Bahadur? Visosti, gdje je Bahadur?Ona ponovno pokaza prstom. Piskutavim glasom odgovori:- Ne znam! Sišao je kako bi... radi zova prirode... malo prije nego što se oglasila

truba. Rekla sam mu da se strpi... da je to samo radi nervoze... ali nije htio čekati. A onda su pomoćnici počeli sa stvaranjem buke, a on se još uvijek nije vraćao. Nisam znala što bih. Ostala sam na stablu, i držala ovo područje udoline i planirani put tigra na oku. Nisam htjela zviždati kako tigar ne bi pojurio ravno ovamo.

Colin s odobravanjem klimnu glavom, ali tjeskoba mu se ocrtavala na licu.- Nisam vidjela tigricu. A Bahadur je još uvijek ondje! Mora da je čuo znak da je

zrak čist, ali kako nije izlazio, puhnula sam u zviždaljku. Vyvyan je stigao netom prije vas i ušao unutra. Ni on se još nije vratio! - Glas joj se pope do visine vriska. - Što čekate? Idite mu pomoći!

Edgar joj je pridržavao ljestve dok se spuštala, nakon čega ona pohita prema žbunju, ali joj on zapriječi put.

- Upomoć! Coline! Ovamo! - začuje se slabašni Vyvyanov glas.Nevoljnim korakom svi u redu krenuše za tragom ulegnute trave prema samome

srcu šipražja. Claudeova puška stajala je odbačena na jednoj strani te putanje. Dok su mu se ramena dizala i spuštala, Claude je klečao nad sitnom figurom koja je ležala na leđima. Vidjevši kako mu se približavaju, on ustade na noge i ostade stajati dok su mu se ruke beznadno klatile. Hlače i košulja bili su mu prošarani mrljama, potamnjeli od znoja i krvi, dok su mu suze tekle niz lice. Otirao ih je okrvavljenom rukom.

- Prekasno. Mrtav je. Prokleti ga je tigar zgrabio!S užasom bez riječi, svi se okupiše oko Bahadurovoga tijela, dok ih je navala šoka

zasad još uvijek čuvala od razornih osjećaja straha, krivice i žaljenja, koji su ih tek kasnije imali zaposjesti.

- Ne dirajte tijelo.Na tu Joeovu mirnu zapovijed, Edgar i Colin ustuknuše, očima proždirući scenu.

Negdje iza njih začu se užasnuti Shubhadin plač, a Claude ode k njoj, uz umirujući šapat. Automatski preuzevši autoritet, Joe se sagnu kako bi ispitao tijelo. Jedva podnijevši izraz na dječakovu licu, Joe mu nježno sklopi vjeđe i preusmjeri pažnju na smrtonosnu ranu.

Vrat je bio rasporen, izrezan tigrovskim kandžama, a dječak je nesumnjivo umro radi gubitka krvi, možda i od šoka zbog napada. I druge rane od kandži bile su vidljive na mjestima gdje mu je tunika bila rasparana.

- A njegova puška? - upita Joe.- Ostavio ju je na stablu - reče Shubhada.Joe se sjeti vlastitoga užasa kada ga je tigar napao, ali barem je imao svoj Holland &

Holland pri ruci. Nije mogao ni zamisliti kakvom su stravom bih ispunjeni Bahadurovi posljednji trenuci života. Gledajući sažaljivo na njega, Joe zamijeti nešto neobično u položaju djetetovoga tijela. Desna je ruka bila savijena u laktu, a podlaktica i šaka stajale su skrivene pod bokom. Joe pažljivo uzdignu sitnu figuru nekoliko centimetara i izvuče mu ruku ispod tijela. Jedan mali revolver, kojega je Bahadurova ruka još uvijek stiskala, u tom trenutku pade pred Joeove noge.

On s užasom odvrati pogled sve dok ne uspije donekle povratiti kontrolu. Napokon pogleda u Colina i Edgara. - Ovo je moj revolver - reče im on. - Toliko mu se divio da sam mu ga dao. Za zaštitu. Pokušavao se zaštititi mojim malim pištoljem!

- Protiv tigra mu ionako ne bi mnogo pomogao, čak i da ga je uspio izvuci na vrijeme - prozbori Edgar, podižući pištolj.

- Čovjek bi koristio i čačkalicu kada bi mu jedino to preostalo - reče Colin ogorčeno.- Neka se svi drže dalje odavde! - glasno zapovijedi Joe, začuvši kako se lovački

pomoćnici i posluga okupljaju oko guštare. Edgar krene izdavati upute i postaviti čuvare.

Ali nikakvi čuvari nisu uspjeli zadržati Ajita Singha koji je stigao samo trenutak kasnije. Samopouzdanje mu se u trenutku sruši kada je vidio onaj prizor. Dotetura se ravno do tijela, zbunjen i bijesan.

- Sandilands, što se to ovdje dogodilo? - zapita zapovjednim tonom. - Vyvyane, ne mogu vjerovati da vam se ovo moglo dogoditi pred nosom!

Pažljivo je saslušao Joeovo detaljno izviješće, dok su mu oči stalno prelazile po poprištu, a Joe se mogao zakleti da je ovaj registrirao čak i položaje najsitnijih travki oko njih.

- Ajite, ovo vjerojatno nije pravi čas za takva pitanja - reče Claude odvažno - ali, dok nam je sve još svježe u glavi, volio bih doznati zašto niste pucali u tigricu dok vam je bila na nišanu? - Okrenu se prema ostalima. - Sa svoje sam je platforme jasno vidio. Stajala je ravno pod Ajitom - savršena meta - ali s njegove se strane ništa nije čulo. Sjećam se da me to poprilično začudilo. Malo ste zaspali, zar ne, Ajite? Čekao sam da mi zvijer uđe u domet i okinuo. Pobjegla je dalje, dignuta repa. Bojim se da sam je promašio. Nisam dobro naciljao. Dakle, Ajite?

Kako je to Madeleine onomad rekla? Kao dijete koje prijeti da će medvjeda ubosti u oko? Možda je stres malo razuzdao Claudea? Joeu nije padao na pamet nikakav drugi razlog za ovaj samoubilački odvažan i nepotreban napad. Ruka mu automatski krene prema revolveru dok se Ajit okretao prema Claudeu.

Ajit nije izvukao nož i Claudeu nije prerezao grkljan, kako je Joe skoro očekivao. Umjesto toga odašalje mu osmijeh fine oštrine, poput kirurškoga skalpela, i prozbori zaslađeno prijetećim glasom.

- Zašto nisam pucao kad se pojavila preda mnom, kako ste to podrobno opisali? Moj princ... - reče pokazujući s poštovanjem na tijelo pred svojim nogama - ...morao je dobiti svaku moguću priliku da ubije tigricu. Tigrovi su kraljevske zvijeri i trebaju ih ubijati prinčevi, a ne plebejci. Suzdržao sam se, čekajući na pucanj s njegovoga drveta, ali do njega nikada nije došlo, a tigrica je prešla u vidokrug ostalih lovaca.

Osmijeh mu se dodatno raširi u ubojitoj uglađenosti. - Ah, recite vi nama, Vyvyane, zašto smo vas ovdje pronašli prekrivenoga kraljevskom krvlju? Vaš je machan na samo nekoliko metara od ovoga pokolja. Zar niste vidjeli ništa što vam je ukazivalo na opasnost? - Glas mu zaškripa od emocije koju mu je bivalo sve teže suspregnuti. - Kako bih samo rado bio skočio između mojega princa i tigrovih ralja!

Joe mu je to i vjerovao.Vyvyan se ispravi, a izgledalo je da se sprema ispaliti još jedan neprikladan plotun

na Ajita, ali Shubhada je intervenirala. - Vyvyane! - oštrim ga glasom upozori. - Nema nikakvog razloga da optužujete Ajita Singha!

Colin, koji je dotad pretraživao poprište događaja, ispravi se i stade između Ajita i Claudea. - Njezina Visost ima pravo. Nitko od vas tu nije mogao ništa učiniti - reče on. - Napao ga je onaj mlađi tigar. Mora da je ovdje ležao kad smo vas postavljali na platforme. Kad se Bahadur spustio i došao u ovo žbunje, nesvjestan opasnosti, tigar ga je iznenada napao. Normalan tigar bi se odšuljao, a mali nikada ne bi ni shvatio da

je zvijer bila tu, ali ovo je bio ljudožder bez ikakvoga poštovanja prema ljudskim bićima. Onda se oglasila truba i počelo lupanje, pa se tigar izvukao na stražnji izlaz.

- Evo, gledajte... i ovdje. Pogledate li pažljivije, tu je par otisaka šapa, ali tlo je tako izgaženo da ne mogu odrediti gdje je pobjegao.

- Znači, dok smo svi mi pazili na udolinu - reče Edgar - tigar se probio prema izlazu uz Joeovo stablo, i onako uplašen i bijesan, uradio ono što tigrovi-ljudožderi rade - napao Joea čija su mu leđa predstavljala savršenu metu.

- Kažete, mlađi tigar? - reče Claude zbunjenim glasom.- Da, bilo ih je dvoje. Majka i odraslo mladunče. Mladi je tigar ubio Bahadura, a

potom skoro i Joea, reče Edgar, pokazujući na krvavi rubac oko Joeove ruke.Claude glavu položi na ruke i zaječa.Ajit bijesno pogleda u Colina, dok mu je bijes tražio bilo kakvu metu. - Kako bi

samo bilo korisno da smo doznali da se radilo o paru tigrova. Da smo znali da se tu negdje krije i drugi, nitko ne bi riskirao život odvajajući se od grupe bez puške.

- Da je bilo vremena! Da su mi samo dali onoliko vremena koliko sam tražio... - oglasi se Colin protestirajući.

Kroz šok i žalost, Joe je bio svjestan da je oko njega u tijeku borba za moć, ili barem borba za izbjegavanje krivice, dok je on pregledavao tijelo. Slušao ih je i gledao, znajući da bi trebao zaustaviti sve te optužbe prije negoli bude imao posla s još kojim, umorstvom, ali zbog profesionalnoga interesa ostade promatrati bez rijeci. Edgar pak prekine tu ružnu scenu.

- Prestanite! - reče on odlučno. - Čak sam i šakale čuo kako ispuštaju ugodnije zvukove!

Taj izravni komentar dovoljno je smirio strasti kako bi se Joe stigao ustati i ispružiti ruku, svoju kandžama razderanu ljevicu, i zgrabi Ajita za stisnutu šaku. - Ajite, Edgar je u pravu. Ovo nije mjesto za prepiranje. Moramo Bahadura odnijeti do logora. Vi i ja moramo uzeti izjave od svih koji su bili ovdje. Radi se o krajnje žalosnoj nesreći i valja nam razmotriti uvjete u kojima je došlo do nje i pokušati ih razumjeti.

Ajit značajno klimnu glavom. Povevši se za Joeovim savjetom, poče unaokolo izdavati upute slugama i govoriti prisutnima da odu za Colinom natrag u logor. I ostanu u šatorima. Zatražio je od njih da ne izlaze dokle god od njih to ne zatraži bilo on sam, bilo zapovjednik Sandilands.

Polagana i turobna procesija vukla se za mrtvačkim nosilima koja su na brzinu sklepana od grana, na kojima je ležalo Bahadurovo tijelo. Druge su grane poslužile za prenošenje mrtvih tigrova, koje su vukli na kraju kolone.

Sir Hector, Madeleine i Stuart izađoše im ususret, željni vijesti. Čuli su pucnje i očekivali pobjednički dolazak uspješnih lovaca s plijenom. Zaprepasti ih turobna svita koja se vukla prema logoru. U najkraćim crtama Joe im prepriča protekle događaje koji su doveli do tragedije. U tišini su sagledavali sav užas situacije.

Doktor se prvi sabere. - Dajte, unesite dječaka u moj šator! - reče on. - Tamo je postavljen dugački stol... nikad se ne zna... Bio sam spreman za dočekivanje ranjenih. - Potom pogleda u Joeovu ruku. - A vidim da se nisam potpuno prevario. Dođite sa mnom, Joe.

Joe pođe za Sir Hectorom do njegovoga šatora. Tamo je promatrao kako Bahadura nosači polažu na stol. Doktor odasla nosače pa su njih dvojica ostali sami s

dječakovim tijelom. Hector otvori crnu torbu i izvadi pladanj sa svjetlucavim metalnim instrumentima. - Uvijek kažem da živi imaju prednost, ma koliko važni mrtvi bili za života. Da vidim tu ruku, Joe. Hmm... imali ste sreće, ali ja vam to ne trebam govoriti. Barem dosad. Nadajmo se da neće doći do sepse na ovoj vrućini. Za to uvijek postoji opasnost.

Na Joeovo iznenađenje, Hector otvori bocu švicarske mineralne vode i nalije ju preko rane, ispirući tako sasušenu krv i prljavštinu u bakrenu posudu. Joe se trzao i škrgutao zubima dok je čekao na sljedeću etapu procesa.

- Sad kad je zgrušana krv isprana, vidim da rana nije pretjerano strašna. Možda se možemo izvući i bez šavova ako ju pažljivo zavijem, ali valjat će ju dezinficirati. Joe, imat ćete još jedan zanimljiv ožiljak kojim ćete impresionirati djevojke.

Potom iz torbe uze sitnu ampulu žute tekućine, razbije joj vrh i nalije viskozni sadržaj na ureze u koži.

- Što je to? - upita Joe.- Nemam pojma! Dobivam, ovo od Udaijevoga dvorskog liječnika. Čini čuda -

daleko je djelotvornije od kalijevog permanganata - odgovori mu on povjerljivim tonom i nastavi vješto povijati ranu. - A sada, prije negoli nam oduzmu Bahadurovo tijelo i započnu pogrebni proces, zašto ga ne bismo malo pregledali?

- Već sam pogledao - reče Joe prigušenim glasom. - Tigar mu je rasporio grlo. Malo grlo. Velike kandže.

Ipak - nastavi Hector - udovoljite mojoj profesionalnoj radoznalosti na trenutak i priđite bliže, zajedno sa mnom, ako vam nije teško, zapovjedniče.

Uz nemile uspomene na trenutak kada je Madeleine na isti formalan način upotrijebila njegovu titulu prije ispitivanja uzroka Prithvijeve smrti, Joe prihvati ovu promjenu u ulozi. Više nije bio pacijent. Sada je ponovno bio policijski zapovjednik kojega pozivaju da bude svjedokom autopsije. Nevoljko stade s druge strane jadnoga sitnog leša i nastavi promatrati kako doktor bezizražajnoga lica uzima neki tanki instrument i počinje pregledavati ranu.

- Da. Nema sumnje. Tigar ga je ubio jednim, možda i s dva udarca zdesna nalijevo preko grla. Smrt je nastupila zbog istovremenog obilnog krvarenja. Ovdje imamo nešto... pijesak... komadići vegetacije...

- To je sa sape - reče Joe nestrpljivo.Hector mu hitro dobaci pogled. - Da... sa šape. Nego, zar nam Colin sinoć nije rekao

da tigrovi plijen ubijaju zubima?Joe ostade impresioniran Sir Hectorovom sposobnošću opažanja. - Jest. Tako je

rekao. I, ako sam dobro shvatio, uistinu tako ubijaju. Bivole, jelene, i tako dalje. Ali, Bahadur baš i nije bio pravi plijen - možda više nešto kao sitni, krhki štetočina koji je greškom zalutao u tigrovu guštaru i uznemirio mu podnevni sanak. Samo ga je odalamio.

Sir Hector pomnije pogleda ranu, ispravivši si naočale dok je pretraživao. Sa zadovoljnim uzdahom iz opreme odabere pincetu i izvadi iz rane nešto bijelo, što je potom palo u porculansku zdjelicu uz jedva čujni ali zvonki udarac.

Joe ostade gledati u predmet. - To je tigrova kandža?- Da.Doktor dignu pogled s onoga što je radio, spusti skalpel i zamišljeno mu se obrati. -

Joe, želim da mi sve ponovno ispričate.Sve. Oprostite što vas gnjavim, ali želim znati što se točno, događalo od trenutka

kada ste se popeli na svoja stabla do trenutka kada ste Bahadura pronašli u žbunju. Ništa ne izostavljajte.

Na Joeovo još veće iznenađenje, Hector izvadi komad papira i poče crtati plan udoline, označavajući sve zasebne pozicije na stablima. Potom uze crvenu olovku i poče označavati putanje kojima su se tigrovi kretali, sukladno priči koju mu je Joe iznosio. Tigrica se kretala u ravnoj liniji, zdesna nalijevo preko cijeloga lista, dok je mladunac ležao između stabala na kojima su bih Bahadur i Claude, a nakon što se riješio Bahadura, zaokružio je prema jugu kako bi napao Joea s leđa.

Potom upita: - Imali ikakve šanse da je stara tigrica mogla skrenuti i sama napasti Bahadura?

Joe razmisli. - Ne. Ne bih rekao. Ajit ju je uočio u središtu ove linije, na putu iz jazbine. Pratio ju je sve do sljedećega područja - koje je nadgledao Claude. Otuda je nadalje bila vidljiva sa svake naredne platforme, sve dok ju nisam upucao.

- Hvala vam, Joe. Vrlo ste strpljivi. I jasni.- Sir Hectore, vode li ova pitanja nekuda? - upita Joe nesigurno.Stari mu liječnik priđe i baci hitar i nelagodan pogled prema platnenom zastoru na

ulazu. Na trenutak je zastao osluškujući, i potom mu odgovorio.- Joe, mislim da imamo još jednoga - reče mu.

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

Bila je to posljednja stvar na svijetu koju je Joe želio čuti, a na trenutak mu je um odbijao prihvatiti značenje Sir Hectorovih riječi. Zaustavi automatsko negodovanje koje mu navre na usne, i umjesto toga sjedne dok je bez riječi razmatrao doktorovu tvrdnju, koju je ovaj izgovorio pažljivo, nevoljko i sa strahom. Tu tvrdnju nije mogao tek tako odbaciti.

- Želite reći da niste zadovoljni tumačenjem okolnosti nesretnoga slučaja? - upita ga on. - Ali, ništa ne bi moglo biti jasnije od toga! - Pokaza na kandžu na zdjelicu. - Tigar je čak ostavio i posjetnicu.

- U tome i jest problem - reče Sir Hector. - Dajte, slijedite moju logiku, može? - On uzdahnu i poče nervozno sukati brke. - Sigurno ćete reći da sam nepotrebno pedantan. Na kraju krajeva, pogledamo li popis izravnih svjedoka - dvojica vrhunskih policijskih časnika, najbolji lovac na tigrove s ove strane Himalaja, rezident, maharadžina supruga, Sir Georgeov čovjek od povjerenja... tko sam ja, dakle, da negiram vaš rad i kažem vam da ste svi u zabludi?

- Znači, mislite da smo u zabludi? Dajte! Recite mi već jednom! Što ste vidjeli?- Nažalost, ovdje nemam mikroskop pri ruci.Poče pretraživati torbu i napokon iz nje izvadi povećalo. Ovo koristim za

uklanjanje trnja, ivera i sličnog iz kože. Morat će nam poslužiti.Nagnu se nad stol i ponovno pregleda kandžu uz pomoć povećala. - Da! Evo! Nisam

se prevario. Joe, pogledajte i sami.Joe pogleda, trepnu i ponovno pogleda.

- Biste li možda mogli isprati ostatke krvi, Sir Hectore? Moramo biti sigurni... Hvala vam. Da, tako se još bolje vidi. -

Govorio je polako. - Svojim nevještim okom zapažam da ova kandža ima sitnu fisuru po cijeloj dužini, koja je možda procjep ili pukotina; donekle je odlomljena na vršku, a čitava je žućkaste boje. - On pogleda u Hectora. - Zapravo me više od svega podsjeća na zube moje pratetke u njezinoj odmakloj životnoj dobi. Hectore! Ovo je kandža staroga tigra!

Hector klimnu glavom. - Gdje je Colin? Morate naći Colina!

Bilo je žalosno vidjeti kakva je promjena zadesila staroga lovca u samo par posljednjih sati. Poput čovjeka koji se drži još samo za posljednje konce svijesti, nakon gadnoga udarca u lubanju, pomisli Joe. Colin je automatski reagirao davno usvojenim pristojnim gestama, ali duhom je bio negdje daleko, izvan dometa. Joe shvati da se čovjek okrivljuje za cijelu katastrofu, i prizna samome sebi da bi vjerojatno i sam tako reagirao na njegovu mjestu. Vjerojatno bi u Joeovim očima vidio odraz te iste boli i krivnje da se bio u stanju usredotočiti na bilo što drugo osim vlastitoga jada.

Bez pogovora krene za Joeom do liječnikovoga šatora. Joe mu preda povećalo. - Pogledajte u predmet u zdjeli i recite nam što vidite.

Colin prouči kandžu i potom progovori glasom prošaranim zbunjenošću. - Kandža. Tigrova kandža. Poprilično izlizana... Okrznuta... a sudeći prema boji, rekao bih da se radi o zreloj životinji, ako ne i staroj. Što je sad ovo?

Joe i Hector se pogledaše. - Tako smo i mi mislili. Bi li vas iznenadilo ako vam kažem da sam to upravo izvadio iz dječakova rasporenoga grla?

- Itekako. Stara tigrica nije bila ni u blizini žbunja u kojemu smo našli Bahadura. Ubio ga je mladunac - reče Colin strpljivo. - Osim toga, još nikada nisam vidio da je kandža ostala u rani. To se jednostavno nikada ne događa.

- Coline - reče mu Joe blago. - upravo sam svjedočio vađenju te kandže iz Bahadurovoga vrata.

Colin se istom poče oporavljati, a njegova uobičajena oštrina polako mu se vraćala. - Nešto ovdje nije u redu... Mislim da bismo trebali ponovno pregledati ranu! Sir Hectore, biste li ?

Okupiše se oko tijela, pazeći da Sir Hectoru ostave dovoljno mjesta za kretanje dok je ponovno vadio instrument. Joe mu je pridržavao povećalo dok je ovaj radio. Odjednom zastade i ispusti glas negodovanja. - Dodajte mi tu sondu, molim vas. Treći instrument zdesna, u gornjem redu... Tu je. Siguran sam da se ne varam. Ah, Bože dragi!

- Što je tu? - nestrpljivo upita Joe.- Duboka rana vratne žile. Žila je prekinuta. I to ne tigrovom kandžom. Ovo je

daleko dublje negoli bi kandža mogla doprijeti. Rana ide u ravnoj liniji... i vrlo je tanka. Neznatne ulazne rane, koje su potom kamuflirane kasnijim trganjem tkiva kandžama. Dva oštra ruba, oštar rez. Koža se povukla oko izlazne rane, koja je napravila uistinu sitno oštećenje. Lako je ovo ne primijetiti. Tanki bodež? Takvi su oni tanki talijanski noževi zar ne? Oštrica je prodrla pod uglom, kao da je bila u ruci nekoga tko je viši od žrtve. Ali, s druge strane, svi su bili viši od Bahadura!

Spusti instrument. - Rekao bih da je dječak ubijen ubodom u vratnu žilu. Ubod je mogao doći straga. Vidimo lagane ogrebotine na čeljusti. Dajte, Joe, kleknite na trenutak, molim vas. - Potom im pokaza, krenuvši na Joea s leđa, zgrabivši ga za bradu i držeći mu tako glavu čvrsto na mjestu. - Glavu ne valja previše povlačiti uvis - arterije se lako izgube iza grkljana, ali to nije opće poznata činjenica. Pretpostavimo da je naš čovjek povlačio glavu uvis. Radi se o tako malom grlu da vjerojatno nije imao problema. - On uze skalpel, a Joe se izvije kada mu ga je naglo spustio prema izloženome vratu i zadržao ondje. - Ravno na vrat, kao što vidite, a na taj način je i mlaz krvi upravljen dalje od vas, pa iz žbunja ne izlazite umrljani krvlju. Krvi je svakako bilo mnogo... A dječak je cijelo to vrijeme stajao na nogama, kao što vidite po tragu krvi na odjeći.

- AH Hectore, što je s ranama od kandži? Kako njih objašnjavate. Je li do tih rana došlo prije, istovremeno ili nakon uboda oštricom? Je li tigar naišao na njega kada je već ležao mrtav? Možete li to odrediti?

Sir Hector uzdahnu. - Općenito govoreći, rane nastale nakon smrti dijagnosticiraju se prema nepostojanju znakova reagiranja živoga tkiva. Ako rana nastane dok je žrtva još uvijek na životu, dolazi do prekidanja sitnih krvnih sudova, a srce - ako još uvijek radi - šalje krv u okolna tkiva uz oštećeno područje. Krv se zgrušava i teško ju je ukloniti pranjem. Dodajte mi vodu i onu spužvu. Vidjet ću što mogu uraditi.

Radio je, mrmljajući nešto o mikroskopima, bijelim krvnim zrncima i leukocitima, samo napola očekujući da će Joe znati o čemu mu govori. Naposljetku odloži instrumente i opra ruke, rekavši zamišljeno: - Teško je za povjerovati, ali izgleda da su rane od kandži nastale istovremeno, ili uz neznatni vremenski odmak, odmah nakon uboda u vrat.

Hector reče odmahujući glavom: - Jadni malac, izgleda kao da gaje u agoniji razdirao stariji tigar s jednom otpalom kandžom. S medicinske strane ne mogu pružiti više dokaza. Dalje od toga nisam na svojemu terenu. Žao mi je, ali stvar sada moram predati vama i Colinu. Napravio sam što je u mojoj moći, i vjerojatno rekao više nego što sam trebao, ili više nego što je sigurno za reći.

- Hectore, hvala vam. Bili ste izuzetno podrobni. Nitko drugi ne bi ni zamijetio da nešto nije u redu, a kakve bismo tada budale bili. Gospodo, mogu li od vas obojice zatražiti da zasad nikomu ne govorite ovo što smo vidjeli?

Colin i Hector klimnuše glavama u znak slaganja, a Joe nastavi: - A sigurno ćete shvatiti moje razloge ako za naredni korak predložim još jednu autopsiju?

Hector ga pogleda kao da se počeo sablažnjavati, ali Colin klimnu glavom. - Već vidim na što ciljate, Joe. Mislite obaviti autopsiju tigra, zar ne?

- Upravo tako!- Hm, bojim se da na mene nećete moći računati, stari moj. To uopće nije moje

područje - poče se nećkati Hector.- Hectore, sve je u redu. Ovdje imate svjetskoga znalca u seciranju tigrova! Uvijek

uklonim šape, glavu i kožu, i to ponekad samo s džepnim nožićem. To je uobičajena procedura. Nitko neće ništa posumnjati ako sada odmah odem i to obavim. A na ovoj vrućim to je bolje uraditi što prije. Idete li sa mnom, Joe?

Tigrove su našli tamo gdje su ih nosači odložili, na čistini uz šator-smočnicu.

Mnogo se ljudi okupilo diviti veličini zvijeri, raspravljati i prepričavati sve detalje vezano za njihovo ubijanje koje je izveo ranjeni sahib. A sada, eto i novoga uzbuđenja. Svi su željno iščekivali trenutak kada će sahib O’Connor oderati životinje. Žamor odobravanja dočeka Colina i povijenoga Joea dok su se približavali pregledati tigrove.

- Da počnemo s mlađim? - reče Colin žustro. Joe shvati da usprkos svemu ni sam nije u stanju odvratiti pogled dok su sve oči iz gomile s divljenjem pratile kretanje srebrenoga noža dok je obrađivao lešine. Pomoglo mu je usredotočivanje na Colinove praktične komentare koje je naizmjenično davao na engleskom i hindi jeziku. Šape su odvojene od tijela uz površan pregled. - Trag krvi na prednjoj desnoj šapi. Zdrava mlada životinja. Rekao bih da mu je bilo otprilike tri godine. Kandže nisu istrošene. Na svakoj prednjoj šapi nalazi se svih pet kandži, i po četiri kandže na svakoj stražnjoj šapi. - Vidjevši Joeovo naglo zanimanje, dometnu: - Joe, tigrovi na stražnjim šapama imaju samo po četiri kandže. - Potom se usredotoči na glavu. - Želite li da ova glava preparirana visi iznad vašega radnoga stola u Scotland Yardu? Imate pravo na nju, Joe!

Glava je potom odložena postrani, kako bi ju kasnije preuzeo dvorjanin zadužen za prepariranje. Uslijedi deranje krzna. Colin ga pažljivo smota. - Kažu da prehrana ljudskim mesom loše djeluje na tigrove, ali moram priznati da još nisam našao dokaze za to. Uvijek mi izgledaju u dobrom stanju. Ovaj je svakako bio. A sada ćemo i drugoga?

Potom se okrenu prema tigrici, a među prisutnima se pronese živi žamor. Znah su tko je bio istinska ubojita zvijer. Znali su da je zapravo tigrica postala ljudožder i mjesecima terorizirala njihova sela, ubijajući im djecu, roditelje, rođake. Da je poučila mladunče kako da ih ubija. Colin metodički proslijedi s istom obradom, razgovarajući s Joeom istovremeno. - Kada se radi o ljudožderu, uvijek je dobro ovo napraviti - reče mu. - Oštećenja na tijelu često objašnjavaju zašto je zvijer stekla neprirodnu naviku napadanja na ljudska bića. Vidim da je ova tigrica ranjena u lijevo oko, ali koliko je meni poznato, ta je rana novijega datuma i nije uzrok njezinoga promijenjenoga načina prehrane.

Potom joj ukloni tri šape, a odvajajući i četvrtu, podignu ju na uvid svima oko sebe. - I, evo ga. Bodlje dikobraza. Mora da je loše prošla u napadu na dikobraza. - Poče prebrojavati. - Osam, devet, deset bodlji probolo je šapu do poprilične dubine. Zapravo, neke su se potpuno uvukle unutra, sve do kosti potkoljenice i zaokrenule u obliku slova U. To mora da je bilo bolno, a svakako ju je onesposobilo za normalan lov. Mislim da nam to jasno govori zašto je počela birati sporiji i slabiji plijen. Sve kandže na sve četiri šape su na mjestu, a i rekao bih da nije bila naročito stara. Možda između deset i trinaest godina. A težina? Poprilično je krupna za tigricu... Rekao bih oko 160 kilograma, ili tako nekako. A krzno... Vrlo fino, ali kvare ga dvije rupe od metka. Izgleda da ju je Edgar pogodio u bok prije negoli ste ju dotukli, Joe. Slušajte, stari moj, bi li vam smetalo ako bih ovo ponudio na poklon poglavaru sela?

- Mislim da bi to bilo baš prikladno - reče Joe, nakon čega su krzno odnijeli uz pobjedonosne povike.

Vratili su se u Hectorov šator. Sve što je ukazivalo na obdukciju bilo je uklonjeno,

tijelo prekriveno plahtom, a Hector je mirno sjedio u iščekivanju. Uzdignute je obrve poslušao Joeovo izvješće i potom jednostavno rekao: - Eto, eksperti su dali forenzičko mišljenje i dokaze, Joe. Dalje od toga ne možemo. Napravih smo što smo mogli. Postoje li neki planovi vezano za tijelo? Danas do sumraka ga nikako ne možemo vratiti u palaču, a znate da oni svoje mrtve kremiraju u roku od 24 sata.

- Hectore, sve je u redu - reče Colin. - Ajit se brine za to. Pozvali su lokalnog mudraca, a ceremoniju kremiranja izvest će seljaci u ranu zoru. Mi ćemo pepeo potom odnijeti natrag u Ranipur kako bi ga mogli prosuti u rijeku.

Priđe mrtvome tijelu i tužno pogleda na iznakaženi vrat. - Siroti mali jadničak - prošaputa. - Kada netko umre čovjek uvijek ima zbog čega požaliti. Zbog svega onoga što nije rekao, zbog onoga što je rekao...

Nešto je u Colinovoj tuzi potaklo Joea da ga upita: - Zbog nečega što ste mu rekli, Coline?

Kao da je s olakšanjem dočekao to pitanje. - Da, svi ste me čuli. Uzrujao sam ga pred svima posljednjom rečenicom koju sam mu uputio. Rekao sam mu da se ne igra sa zviždaljkom.

- Meni je to zvučalo kao potpuno razuman naputak - reče Joe. - Mali je bio pretjerano uzbuđen... mogao je uzrokovati zbrku. Ali, možda se iza toga upozorenja krilo i nešto više?

- Da. Cijelu se prethodnu noć igrao unaokolo. Čudi me da ništa niste čuli, Joe?- Zapravo jesam... čuo sam nešto - reče Joe. - Nastavite.- Dakle, postavio sam noćnu stražu iz predostrožnosti. Nisu ulazili u logor, zadatak

im je bio patrolirati oko njega. Stoga me iznenadilo kada me je jedan od tih momaka probudio u tri sata ujutro. Rekao mi je da je ispred šatora došlo do nekog problema. Nije uspio vidjeti o čemu se radi, ali tamo je stajala nekakva velika mrlja nečega bijelog što blista na mjesečini, a to mu je privuklo pažnju. Smatrao je da bih to morao istražiti. Otišli smo onamo i otkrili da je tlo između Claudeovog šatora i onoga nasuprot njemu, mislim da je od kapetana Mercera - što je područje od oko četiri kvadratna metra - posuto brašnom.

- Brašnom? - Doktor je bio zapanjen, a Joe nešto manje. - Jeste li ikoga obavijestili? - upita on.

- Jesmo. Jadnoga smo Claudea izvukli iz postelje. Nije mu bilo jasno što se događa, ali kad je sve vidio, bio je spreman optužiti Bahadura za besmislenu šalu.

- I, što ste poduzeli?- Poslali smo po čistače i počistili tlo što smo bolje mogli. Potom me je Claude

potaknuo na nešto zbog čega ću uvijek žaliti. I sami smo se time pretvorili u školarce. Mora da je puni mjesec utjecao na nas, ili duh zajedništva... Ne znam što. Bila je to Claudeova ideja. Bio je iznerviran i odlučio je samo malome dati lekciju, ali ipak sam trebao to zaustaviti.

- Coline, što ste uradili?Colin proguta knedlu u grlu, spustivši glavu. Potom tiho reče:- Claude je uzeo brašno koje smo pomeli i prosuo ga ispred Bahadurovoga šatora.

Potom smo napravih lažne otiske ogromnoga tigra koji su išli ravno do njegovoga šatora - stari trik.

- On pogleda u Joea, sa suzama u očima. - Njega to ni na trenutak ne bi zavaralo!

Mnogo je puta bio u džungli sa mnom, a naučio sam ga sve što znam o praćenju tragova, čak i tajne trikove! Prepoznao bi lažne tragove u trenu, a ja sam vjerovao da će jednostavno prasnuti u smijeh. To bi bilo normalno za njega. Uvijek je volio šale.

Joe je s nelagodnom opreznošću razmatrao sve ove podatke, povezujući ih s činjenicama koje je znao od protekle noći. - Coline, je li bilo tko drugi znao za to što ste vi i Claude uradili? I što je Bahadur uradio?

- Teško je reći, jer sam dotad već koordinirao goniče slonova i nisam zapravo uopće mogao razmišljati o šalama. Mali se ustao kasno, a kada je došao na doručak mislim da su svi ostali već morah vidjeti cijelu scenu. Pretpostavili su da se radi samo o još jednoj od njegovih šala, zakolutali očima i krenuli dalje - sada zapravo opisujem istinsku reakciju... Madeleine, da, mislim da je to bila ona... da... Madeleine. Nasmijala se i rekla nešto otprilike: Vidim da je ljudožder navratio na ponoćnu gozbu. Zapravo me čudi da vi, detektive, to niste primijetili?

- Bio sam budniji na početku noći - reče Joe. - A i ja sam kasno ustao. Dotad je imao vremena sve ukloniti. - U sebi je razmatrao Bahadurov zbunjujući komentar. Nešto vezano za klopku koju postavlja Bahadur veliki lovac, ako se dobro sjećao.

- Ne biste se trebali posipati pepelom zbog svega ovoga, Coline - reče mu on. - Niste vi krivi. Ali, netko jest kriv. Netko tko se skoro izvukao nakon što je izveo umorstvo, da nije bilo Hectorove temeljitosti. Jer, Coline, bili ste u zabludi, i Edgar je bio u zabludi, a i ja sam bio u zabludi.

- Joe, možete tvrditi da ste bili u zabludi - reče Sir Hector - ali na vama ostaje da otkrijete smisao svega ovoga. Moram priznati da ništa ne razumijem. Znam samo da je i treći prijestolonasljednik poginuo dok je bio na našoj brizi, i da će po povratku u palaču biti pakleno!

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE

Odaslali su jahače da donesu vijesti u palaču. Shubhada je insistirala na odlasku s njima, tvrdeći da je njezina dužnost prva razgovarati s vladarom. Nitko nije imao želje raspravljati o toj sumnjivoj privilegiji, iako se Claude prikladno ponudio kao pratnja. Tu je ponudu naposljetku prihvatila uz određeni manjak prijaznosti, procijenio je Joe, pa je ta prva grupa krenula na put u sam osvit zore.

Put natrag bio je neudoban, a proveo ga je u Edgarovom društvu, dok je ovaj uporno ponavljao događaje od protekloga dana, pokušavajući nekako dokučiti što je to moglo tako kobno zakazati u cijelome planu. Je li moguće ne imati povjerenja u čovjeka koji ti je dvaput spasio život u posljednja dva mjeseca? To je pitanje Joe sebi stalno postavljao, dok su mu svi instinkti jasno nalagali da se Edgaru povjerava u što manjoj mjeri. Ipak, Edgarovi stalni izrazi zabrinutosti za staroga prijatelja Colina i štetu koju mu Bahadurova smrt može nanijeti kako osobno, tako i poslovno, na kraju Joea potaknuše da mu izloži doktorova otkrića.

- Dakle, kao što vidite, malo je toga Colin mogao uraditi da spriječi nesreću... ako se uistinu radi o umorstvu, kao što to nagovještava Sir Hector. Može li se od voditelja lova očekivati da u planove uvrsti i mogućnost da jedan lovac namjerava ubiti drugoga? Mislim da to nije realno. Lov se odvijao prema planu - skoro.

- Kao i samo umorstvo, uzmemo li u obzir riječi radoznaloga liječnika. Priznajte, Joe, radi se o primjeru tako hladnokrvnog planiranja i bezosjećajnosti da se čovjeku naježi kosa na glavi. Tko bi uopće bio u stanju uraditi takvo što? Tko je toliko nemilosrdan da je u stanju priklati dijete? Tko je imao priliku to uraditi? Vi i ja smo se međusobno držali na oku od zvuka trube na početku lova, do zvuka zviždaljke na njegovome kraju, pa mislim da jedan drugoga možemo izbaciti s popisa osumnjičenih.

Stvar nije bas tako jasna - reče Joe mrko. - Otprilike pola sata prije zvuka trube čuo sam nešto poput majmunskoga krika upozorenja. Ali, kad sam o tomu malo kasnije razmislio, jasno mi je da majmuni s mojega stabla nisu reagirali na taj zov. Znali su da se ne radi o zovu pripadnika njihove grupe. Mislim da je to možda mogao biti Bahadurov pokušaj da pozove upomoć, ili njegov samrtni krik. Ako je netko dječaka ubio dosta prije početka lova, ta bi osoba imala dovoljno vremena da se poslije vrati na svoje stablo... na svoju platformu... nisu svi bili na machanu... prije negoli je tigrica krenula u trk niz udolinu. Edgare, razmotrimo moguću scenu. Zamislimo na trenutak da ste vi zločinac.

Joe je ignorirao njegovo protestiranje. - Penjete se na stablo, oprezno ponijevši sa sobom i par rukavica i pokrivač - standardnu opremu na svakome lovačkome slonu - i čim se svi smjeste, spuštate se ponovno na tlo, noseći sa sobom spomenutu opremu i nekakav nož, ali pretpostavljam ne nož za deranje kože, jer je preširok. Potom kriomice krećete kroz visoku travu preko udoline, što bi lovcu vašega kalibra bilo lako izvedivo (pretpostavljam da bi čak i meni uspjelo). Dok svi pomno pregledavaju samo vlastite sektore udoline, moglo bi vam uspjeti. Pola sata je mnogo vremena ako čovjek poželi stići do Bahadurovoga stabla. Pozovete ga da siđe pod nekom izlikom. Vjeruje vam i silazi dok Shubhada ne gleda. Možda je to vaš sretan dan i uopće ga ne morate mamiti trikovima da se spusti na tlo. Možda je nervozan, kao i svi mi ostali, i progoni ga ideja da mora mokriti, i iz toga razloga silazi niza stablo...

- Joe, neću vas više prekidati, ali moram reći da je na zemlji pokraj leša stajala vlažna mrlja kao da je netko tu mokrio. U tom sam trenutku pomislio kako to potvrđuje Shubhadinu priču.

- Znači, Edgare, već ste tada smatrali da priče upletenih trebaju nekakvu potvrdu? To je vrlo zanimljivo.

Edgar neodređeno frknu, a Joe nastavi. - Dakle, dječak stoji u žbunju, leđima okrenut vama. Na rukama imate rukavice, a pred sobom držite pokrivač kako bi upio prolivenu krv. Krećete rukom prema njegovim ustima i nožem prema vratu. On u posljednjem trenutku osjeća da nešto nije u redu, vrisne i pokušava, skoro uspješno, izvaditi revolver za pojasom. Ali vi ste brži. Kad vam se učini da je mrtav, smotate pokrivač i rukavice, a ako ste bili pažljivi možda vam nisu ni trebali - i potom, što?

- Bacam, ih u žbunje? - predloži Edgar uslužno. Nitko nije pretraživao područje nekoliko metara dalje od tijela, a to nije ni bilo u planu. Nema razloga za to. Sakrijem ih negdje na stablo, da ih ponesem sa sobom i kasnije bacim u logorsku vatru? Sakrio bi ih na samo dno Bahadurove pogrebne lomače.

- Tako je - reče Joe. - A ja bih u Londonu poslao cijeli odred ljudi da provjere nedostaju li komu ti predmeti iz kompleta opreme i ima li možda tragova krvi u nečijoj slonovskoj nosiljci. Ali, ovako daleko od kuće, kako bismo to, dovraga, mogli

doznati? Ljudi će već biti na pola puta do palače, ili će se već vratiti natrag u svoja sela. Na samome poprištu zločina imali smo tako malo vremena, jer po mišljenju svih prisutnih, to uopće nije poprište zločina. Možda smo trebali upozoriti Ajita!

- Uvjeren sam da on nigdje ne putuje bez svojih sprava za mučenje. Znate vi vrlo dobro zašto sve to niste rekli Ajitu!

- Istina. Umorstvo je počinio ili neki Europljanin, ili sam Ajit. Znamo kako bi izgledala istraga. On bi radi scenografije mogao nasilno ispitati par lovačkih pomoćnika, maltretirati kojega kuhara. .. tko zna? ... neki jadnik bi možda čak dobio i besplatnu kartu za glavni grad, i to bez povratka.

Edgar mu zamišljeno odvrati. - Podcjenjujete Ajita. A to je uvijek greška. Ali, dajte da ponovno razmotrimo stvar, i to iz najočiglednijega ugla. Tko je imao priliku?

- Svatko tko je tada bio u krugu od kilometra i pol - reče Joe obeshrabreno. - Dakle, pet osoba na platformama, Colin koji se motao unaokolo... Madeleine i Stuart? Gdje su oni bili? U logoru? Ako je tako, onda nisu na popisu osumnjičenih.

- Ne. Zapravo su i oni došli s nama. Čuo sam ih kako se oko toga prepiru prije nego što smo se popeli na slonove. Stuart je htio vidjeti akciju, zbog čega je zatražio da mu se dovede još jedan slon. Madeleine nije htjela ići, ali ju je on nagovarao, čini mi se upravo u trenutku kada smo kretali iz logora. Mogli su se motati bilo gdje u blizini. Narediti goniču slona da jedno od njih, ili oboje, spusti na zemlju na trenutak... Ali tu je problem - zašto bi uopće Stuart ili Madeleine htjeli da Bahadur umre? Sumnjam da su ga uopće malo bolje poznavali, a od njegove smrti ni na koji način ne mogu profitirati.

Živo se sjećajući one noći s Madeleine, Joe na trenutak ostade bez komentara, a potom odgovori: - Naravno, znali bismo više da se netko potrudio ispitati goniče slonova. Ali, kako to uopće izvesti? Ovo je Ajitovo područje, a na koncu konca, istraživali smo smrt uzrokovanu napadom tigra.

Edgar ga zamišljeno upita: - Ali, zar ne mislite da se možda bavimo upravo time? Joe, ne mislite li možda da se doktor mogao prevariti?

Joe je sa snažnim lošim predosjećajem u Dodgeu prošao kroz slonovsku portu i ušao u dvorište. Govind gaje čekao, držeći neki papir na srebrenome pladnju. Poziv! Već! Srce mu protrne.

- Sahibe, Sir George Jardine šalje vam poruku. Pokušavao vas je kontaktirati telefonom i šalje strogu naredbu da mu se javite na ovaj broj čim stignete u palaču. - Joe uze papir.

- Idem s vama - reče Edgar. Usprkos Joeovim primjedbama nastavio je navaljivati.Slijedili su Govinda do prostorije za komunikacije, u kojoj je raskošni i impozantni

telefon stajao na stolu od mahagonija. Govind gurnu sjedalicu prema Joeu, potom pronađe još jednu za Edgara te uz naklon ode iz prostorije. Joe izvadi policijski notes i olovku i stavi ih na stol. Potom otre znojne dlanove o hlače i uze telefonsku slušalicu u ruku. Od osobe na drugoj strani linije zatraži da ga spoji s brojem u Simli. Trenutak kasnije glas Sir Georgea zagrmje mu u slušalici. Joe trepnu i udalji slušalicu od uha. Pitao se hoće li ikada uspjeti uvjeriti Sir Georgea da tehnike nadglasavanja nisu nužne kod korištenja ove suvremene tehnologije. Shvati da će Edgar čuti svaku njegovu riječ.

- Dakle, tu si, mali moj! Drago mi je da si se napokon uspio dokopati telefona. Edgar je prije tri dana nekako došao do čarobne opreme, inače još uvijek ne bih znao za Prithvija Singha i kako se doslovno srušio u prašinu.

- Žao mi je, Sir George, ovdje je situacija bila poprilično napeta. .. - poče se Joe nelagodno ispričavati.

- Da, čuo sam. Ta njihova igra šaha čovjeku uzme svu energiju. Sreća da je Edgar smogao snage i vremena kako bi mi poslao izvješće.

- Prije nego što nastavimo, gospodine, možda bih vam trebao reći da je Edgar upravo ovdje uz mene dok razgovaram s vama.

- Pa to je odlična vijest. Time ću si prištedjeti još jedan telefonski poziv. Govorit ću glasnije. Eto, jutros sam odjednom otkrio da mi Prithvijeva smrt stvara određeni problem. Problem protokola.

- Protokola? - ponovi Joe iznenađeno. - Gospodine, i mi ovdje imamo probleme koji su povezani s Prithvijevom smrću, ali ne bih rekao da protokol ima ikakve veze sa svime što...

- Da, vjerujem ti da je tako. O tomu mi možeš sve ispričati malo kasnije. A sada, slušaj me, Joe. U utorak uvečer zvao me je naš dobri Edgar i javio mi da je i drugi prijestolonasljednik ubijen. A onda - ne znam kako vi stojite tamo dolje, ali u Simli je petak - jučer, dok ste svi bili u lovu na tigrove, dobio sam depešu od maharadže. Prikladno ju je odaslao po posebnome kuriru na dan prije Prithvijeve smrti. Neobično, a složit ćeš se, i znakovito. U depeši je bila obavijest o predstojećem vjenčanju vladarevoga drugoga sina Prithvija i... kako se ono zove djevojka... - začu se šuškanje papira, nakon čega George ponovno progovori - ...princeze Nirmale, jedne od kćeri vladara Mewara. Mudar potez. Povezivanje Ranipura i Mewara bilo bi, naravno, uvijek zanimljivo za vladu Njezinoga Veličanstva. Bila je to preliminarna najava kako bi se procijenila naša reakcija prema budućemu braku. Datum je imao biti idućega mjeseca, kako mi kažu. Lijepo od njega što mi je to htio javiti... sve je to vrlo korektno... ali, Joe, vidite u čemu je moj problem. Da li da odgovorim na ovu depešu, uzrokujući time dodatnu bol i eventualni skandal, ili da ju raskidam i pošaljem izraze sućuti zbog smrti o kojoj me još uvijek nisu službeno informirali, uzrokujući pak time dodatnu bol i eventualni skandal? Joe, savjetujte me.

- George, pojma nisam imao! Nitko mi to nije spomenuo, čak m njegova prva žena... - reče Joe zbunjen novom informacijom.

- Ah, da, zračna plesačica. Je li ona još uvijek tamo?- Da, tu je.- Pa, to ne bi mogli još dugo tajiti, ali kako je jadnik poginuo prije nego što se bilo

što moglo dogoditi, radi same princeze neće o tomu mnogo govoriti. To je pravi rajputski pristup. Ne žele njezino ime spomenuti uz ime nekoga tko više nije živ kako joj ne bi upropastili izglede za budućnost. Uz malo sreće vjerojatno su uspjeli otkazati pozivnice za vjenčanje. U svakom slučaju, ja ću se malo pritajiti još koji dan, da vidim kako stvari stoje. A sada mi reci što je s tobom.

Joe umorno poče prepričavati u kratkim crtama što mu se sve događalo otkad je stigao u Ranipur. Sir George gaje slušao tako pomno da je Joe u par navrata morao provjeriti je li ovaj još uvijek na vezi. Naposljetku ga George upita: - Je li malo prerano da te pitam jesi li možda pronašao rješenje tih misterija? Tri smrti? Imaš li

neku ideju tko bi mogao stajati iza svega toga?- Da. Imam. Mislim da stvarno imam - odgovori mu on. - Barem sad kad imam

dokaze. Trebat će mi još malo vremena da sve rasčistim - završi on nesigurno.- Priznajem, stvarno zagonetna situacija - reče mu Sir George. -Ali, gledaj, mislim

da ti mogu pomoći barem u nečemu. Je li Edgar još uvijek tu?- Da, tu je.- Dobro. Bas njega i trebaš. Daj mi ga na vezu na jedan trenutak, molim te.Joe Edgaru doda slušalicu, ali i dalje je čuo svaku riječ koju je Sir George izgovarao

prije negoli je prekinuo vezu.- Edgare, znate li gdje je silah-khana?- Naravno, Sir George.- Odvedite mladoga Sandilandsa odmah onamo. Imate mu pokazati baghnakh,

Možda mu to pomogne u rasvjetljavanju slučaja.Edgar spusti slušalicu dok mu se ruka tresla od uzbuđenja, a na licu mu se

ocrtavalo zbunjeno iznenađenje. - Baghnakh! Prokleti baghnakh! Tako je to izvedeno!

Poput kakvog iritantnog mađioničara koji se tvrdoglavo drži iznenađenja sve do posljednjeg dramatičnog trenutka, Edgar nije htio pružiti nikakva objašnjenja, nego umjesto toga pojuri niz hodnike sve dok ne stigoše pred vrata koja je Joe prepoznao. Oružarnica.

Ušuljali su se unutra, provjerivši prvo da ih nitko ne promatra, nakon čega Edgar upali svjetla. - Eto, Sandilands, sjećate se da ste nedavno odbili moj poziv da razgledate gladijatorske izloške? Sada ipak ne možete odbiti, jer se radi o naredbama Sir Georgea.

- Ne budite tako prokleto tajanstveni i dajte mi da vidim! - odbrusi mu Joe.Edgar priđe staklenoj kutiji i podigne poklopac. - Ah. Vidim da su oba još uvijek tu.

U njima vjerojatno nema ničega, ali bit će vam jasno na što je ciljao Sir George. Grozne, grozne stvari! Baghnakh! Žalim, ali nema prijevoda na naš jezik. A ne bismo ga ni htjeli. Mislim da vam i sam zvuk te riječi na hindi jeziku kaže sve.

Joe je promatrao dva primjerka spomenutoga predmeta. Dvije ogromne tigrovske šape na kratkim i debelim ručkama. Joe zadrhta. - Edgare, čemu li to služi?

- Pa svakako nisu osmišljeni za češkanje leđa. Rabili su se za ubijanje. Za što bi drugo? Koristili su ih kao oružje u borbama gladijatora. Priča se o navodnome uglednom putniku sa Zapada koji je bio gost kod maharadže, a ovaj je u njegovu čast organizirao borbe, boks, hrvanje, i tomu slično. A za veliki finale pojavila su se dvojica snažnih momaka, naoružani ovakvim Baghnakhima i počeli se međusobno komadati. Gostu je toliko pozlilo od predstave, posebno kada mu je u lice doletio komad letećeg ljudskog mesa, da je zatražio da se igra prekine.

Joe se nije dao zavarati Edgarovim bezosjećajnim načinom prepričavanja. Zaključi da ovaj time prikriva užas kojega ne bi bio u stanju ni izraziti. Uze jedan od Baghnakha i preokrenu ga. Pomno ga pregledaše. - Bože dragi, pa ovo je veličine tanjura za desert, ali mislim da tu ništa ne fali - reče Joe. - Meni izgleda da ima sve kandže. Pokušajmo s drugim.

- Ah! Ovdje nedostaje jedna kandža.Ovo moramo odnijeti k doktoru. On u sobi ima mikroskop, možda bi mogao

usporediti ove kandže s onom koju smo našli u Bahaduru... da, zadržao sam ju kod sebe. A tko zna čega bi još mogao naći tragove, osim ako stvar nije temeljito očišćena, a za to pak nije bilo vremena, kako mi se čini. Ali, kako uopće prenijeti ovakvu stvar u lov? I potom vratiti natrag? A da to nitko ne zamijeti? Sluge pakiraju i raspakiraju prtljagu.

- Na isti način na koji ćemo ga i mi izvući vani odavde - reče Edgar s osmijehom. - Vidite li onu kutiju za pušku? Ispraznite ju i potom ćemo u nju staviti Baghnakh. Nitko ne provjerava nikoga tko ovdje nosi sportsku opremu!

Obojica zastadoše i okrenuše se, prolazeći kroz redove ceremonijalnih bodeža, dok su draguljima optočeni balčaci svjetlucali.

- Ovdje se valjda može naći ponešto za svaki ukus - reče Edgar. - Od kastriranja slona, do turpijanja nožnih prstiju. Odaberite. Možda ovo? - reče on pokazujući na afganistanski bodež zlokobnoga izgleda. - Lako ga je sakriti negdje na sebi.

- Ne. Oštrica je preširoka - reče Joe, pomno ga pregledavajući - a i sama njezina linija je trokutasta. Ne bi odgovarao profilu uboda. Ali, da! Gle ovo! Ovdje.

Šest tankih noževa običnih balčaka bez uresa bilo je poslagano u nizu.- Ove pak nikada nisam ni primijetio - reče Edgar. - Nema dragulja u balčacima pa

valjda nisu naročito uočljivi. Srednjovjekovna izrada? Europski stil, zar ne?Joe uzdahnu. - U ovome trenutku bih samo pucnuo prsti ma i pozvao narednika koji

bi cijelu kolekciju umotao u rupce i odnio u laboratorij na pretragu. Sat vremena kasnije nazvali bi me telefonom i javili mi da predmet pod brojem pet ima na sebi tragove ljudske krvi novijeg datuma, kao i niz otisaka prstiju na balčaku. Ali, ovdje i sada... recimo samo da je drugi nož zdesna nešto sjajniji od ostalih i da je vjerojatno nedavno očišćen - prošaputa Joe. - Ubacite ga u kutiju, Edgare, molim vas.

Nonšalantno su hodali palačom, Edgar noseći kutiju za pušku, sve dok nisu stigli do Sir Hectorovih odaja. On je u tom trenutku nadgledao raspakiranje svoje prtljage, ali čim je vidio izraze lica svojih posjetitelja, istom odasla slugu iz prostorije. Bilo mu je dovoljno otvoriti kutiju i pokazati sadržaj. Duboko udahnuvši i stresavši se od odbojnosti, liječnik odmah shvati što ima pred sobom i što se od njega traži. Prenese oružje na klupu, provjeri i podesi mikroskop, i baci se na posao.

- Reklo bi se da uopće ne moram provjeravati nož - reče on. - Točno odgovara rani. Očišćen je i ulašten. Na njemu ne vidim ništa osim tragova sredstva za poliranje.

Pincetom i štapićem s vatom uzeo je uzorke sa šape, i stavio ih pod mikroskop. Joe mu ponudi i kandžu koju je držao umotanu u rubac. Potom ostadoše čekati Sir Hectorove nalaze. U nekoliko ih je navrata pozvao da osobno pogledaju i potvrde zaključak kojega je iznio. Naposljetku reče: - Ovo ste izvrsno obavili, i jedan i drugi! Kako li ste samo uspjeli ovo smisliti? Nikad ranije nisam ni čuo ni vidio ovakvo što. Ovo je svakako oružje kojim je ubijen Yuvaraj. Kandža koja nedostaje slaže se bojom i općim stanjem starosti i istrošenosti.

- Očigledno je da je ovaj predmet čuvan godinama, i potom korišten u... borilačke svrhe, što je dovelo do labavljenja kandži kakvo se ne vidi kod živoga tigra. Nikakvo čudo što je jedna od njih otpala i zaglavila se u rani. - Zastade na trenutak. - Naravno, moguće je da je namjerno izvađena iz šape i ostavljena u rani kao dodatni faktor. I vi ste ju sami nazvali posjetnicom, ako se ne varam, Joe.

Pretjerivanje sa sastojcima u kolaču, mogli bismo možda reći?- Ja bih tako rekao, a svakako i Colin. Svaki stručnjak bi tako rekao. Mislim da naš

zločinac nije računao na to da će se njegovo nedjelo pregledavati u znanstvenome svjetlu. Također je zanimljivo da sam među kandžama i na samim šapama našao ostatke mesa i kose, i to ljudske, a ne životinjske. A tu su odnedavno. Ne bih rekao da su to ostaci posljednje gladijatorske bitke, čak i da se odigrala prošloga tjedna, što nije slučaj. Razmjerno su svježi. Netko je ovu stvar dobro iščetkao i očistio, vrlo temeljito, tako da bi se golo ljudsko oko dalo lako zavarati. Bez mikroskopa ih je nemoguće vidjeti.

- Nego, biste li odnijeli tu stvar sa sobom po odlasku? - završi on s gađenjem u glasu.

Oni spremiše Baghnakh u kutiju za pušku čim se sluga pojavio na vratima. Uzdrhtao i tjeskoban, on donese poruku. Liječnika su hitno trebali u vladarevim odajama. Maharadža Udai Singh bio je na samrti. Također je želio vidjeti i dvojicu sahiba, Troopa i Sandilandsa.

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE

Odvedoše ih žurno kroz novu palaču, sve do sjevernoga krila koje se pružalo u park, dok se kroz krošnje stabala moglo vidjeti udaljeno ljeskanje jezera. Kraljevska je garda u dvoredu stajala poredana duž hodnika prema vladarevim odajama, a iako se ljudi nisu micali, Joe osjeti drhtaj dok je prolazio između njih.

Stigoše pred izrezbarena vrata od sandalovine, a jedna Indijka izađe im ususret. Bila je to mlada djevojka odjevena u krvavo crvene rajputske svilene haljine, s razdjeljkom u tamnoj kosi i draguljskim uresom koji joj je padao posred čela. Ruke su joj od ramena do lakata bile prekrivene narukvicama od slonovače, a zlatni uresi na gležnjevima bljeskali su dok je koračala. Uzdignute glave i s osmijehom, ona im priđe u prolazu. Blistala je. Pred njom je išao skoro opipljiv val pobjedničkoga likovanja.

Joe, Edgar i doktor ostadoše zabezeknuto gledati.- Shubhada? - napokon progovori Edgar.Pogledom prijeđe preko njih. Nisu bih vrijedni njezine pažnje; nije im se ni

pokušala obratiti.Bijes poče polako ključati u njemu pa Joe stupi naprijed i zapriječi joj put. Dvojica

čuvara iskoračiše s rukama na drškama mačeva. Na Shubhadin znak, vratiše se u početni položaj. Čekala je da joj se skloni s puta, cupkajući nogom, dok je zveket nožnih uresa odzvanjao njezinim nestrpljenjem. Pogled joj ostade uperen u gornje dugme njegove jakne.

Glas mu je bio tako tih da se morala blago nagnuti prema njemu kako bi čula što joj govori.

- Šah mat?- Šah mat. Iako mi se više sviđa engleska izreka Kralj je mrtav, živio Kralj. -

Nasmiješila se. Izgledalo je kao da se dobro zabavlja. - Zapovjedniče, uvijek se isplati planirati budućnost.

- Možda čovjeku jedino to i preostaje ako mu je prošlost prepuna nečasnih djela,

smrti... i krivice!Nije bila u stanju izdržati njegov gorući pogled, nego je ostala nepokretno stajati,

sve dok joj se nije maknuo s puta i pustio ju da nastavi dalje hodnikom.- Koji je sad ovo bio vrag? - promuca Edgar.Doktora su u tom trenutku pripustili u vladareve odaje, a Edgar i Joe ostadoše

čekati vani u dvorištu.- Osim toga, što mislite, zašto je treća Njezina Visost odjevena u onakvu odoru? -

uporno nastavi, bacajući nervozne poglede na čuvare kako bi se uvjerio da ne mogu čuti što govori.

- Mislite li mi reći što je značilo ono vaše šaputanje? Što god da ste joj rekli, svakako joj je spustilo raspoloženje!

- Optužba za umorstvo obično ima takav, učinak - reče Joe.

- Umorstvo? Shubhada? - prošapće Edgar u nevjerici. - Jeste li možda pijani? A koga je to ona navodno umorila? Nije valjda...?

- Da. Mučno mi je to čak i izgovoriti, ali da. Bahadura.- Onda stvarno jeste pijani! Od svih ljudi na svijetu, njoj je dječakov život najviše

trebao, ne budite ludi! Imala je postati regentom - pred njom su bile godine upravljanja i utjecaja. Tko zna, možda je naumila isprazniti riznicu? - Glas mu dobije neku novu dubinu jer nije htio čuti samoga sebe kako optužuje Udaijevu suprugu. - Ima ukus za skupe stvari. Već mi je i ranije palo na pamet da se mogla poslužiti državnim blagom.

Joe klimnu glavom. - A nije se samo time mislila poslužiti, ako se ne varam.Edgar zastade. - Stari moj, ne znam više o čemu govorite.- O rezidentu.- Ne razumijem. Claude je drugi ključni igrač, da tako kažem. Zar mislite da ga je

htjela navesti na nešto nezakonito?- Ne navesti, nego zavesti, to bi bilo točnije rečeno.Edgar ispusti prigušeni zvižduk. - Ne mislite valjda...- Mislim. Zaljubljena je u njega. Ako već nisu u vezi, to je svakako u planu. To je dio

gospođinog spomenutog planiranja budućnosti.- To je potpuna besmislica! - pokuša ga razuvjeriti Edgar.- Prava izmišljotina! Mogao bih se zakleti da joj uopće nije ni simpatičan... Zaboga,

čovječe! Evo, naveli ste me na tračeve kao da sam... kao da smo dvije usidjelice na čajanci u Simli! Kakve biste uopće dokaze mogli imati za tako opasne tvrdnje?

Joe uzdahnu. - Ne onakve kakve biste vi bili u stanju prihvatiti, Edgare. Brod na jezeru... trag parfema u zraku... uistinu, kakve? - On odmahnu glavom. - Uistinu zvuči ludo, ali vjerujte mi, ne bih davao važnost tako neopipljivim sumnjama da ih ne potkrjepljuju okolnosti Bahadurove smrti. Slušajte! Claude radi (i to stalno, prema izjavi gospođe) u bungalovu na jezeru.

Edgar klimnu glavom.- Samo malo dalje na obali nalazi se Shubhadin zaklonjeni paviljon u kojemu radi

samo njezina diskretna i odana posluga. Ona ima brod. Osobno smo, kod posjete Colinu, vidjeli kako netko vesla njezinim brodom, a ona je bila u njemu. Gdje je bila prije toga?

- U ribolovu, naravno! - reče Edgar. - Svi znamo da voli ribolov, ali vi sad kažete da ne lovi samo jezersku pastrvu?

- Uopće nemam dokaza za to - samo vam govorim da slijedite trag i pogledate gdje vas vodi. Govorim o mogućnostima. Ne znam kako je ova intriga - nazovimo to tako - počela niti tko ju je potaknuo.

- Pa, jedna Indijka kraljevskoga roda ne bi baš bila prirodni plijen za Claudea, bez obzira na to koliko gladan bio, ako me razumijete. To mu je daleko izvan dosega. Nedodirljivo!

- Da, složio bih se s time - reče Joe - da nije činjenice da ovo ne bi bila prva, ni stota, ni tisućita ljubavna veza između nekoga iz Indije i nekoga iz Europe. A Amor ponekad svoje strelice šalje nemarno i na sve strane. Ali, razumijem što mi govorite. Ne vjerujem da bi Claude sam krenuo u osvajanje princeze.

- Šarmirao bi je, to da, ali ne i zaveo. Stvar je vjerojatno počela na njezinu inicijativu, ili je to pak bio istovremeni coup de foudre - te se riječi svakako pojavljuju u njezinu rječniku. Odrasla je na Zapadu sigurno je pokupila uobičajene romantične izraze. Možda je čak i čitala časopis Monthly Moonshine Magazine pod pokrivačem u spavaonici u Brightonu. A iako to živcira i vas i mene, priznajmo da je Claude pristao čovjek.

Edgar s odbojnošču iskrivi usne, ali Joe nastavi. - Ne! Dajte! Mogu zamisliti da se neka cura ludo zaljubi kad ga vidi. U svakom slučaju, recimo da su se počeli viđati nakon njegovoga posla.... Lois počinje zanovijetati. Claude, moraš li baš raditi do tako kasno u noć? A kakav je ovo neobičan miris? Možete li to zamisliti?

Joe Edgaru ispriča priču o francuskome parfemu. - Vrlo upečatljiv miris - zaključi on.

Edgar zaintrigirano dometnu, - Pa stoga i supruzi pokloni bocu istoga parfema, kao i svakoj drugoj curi s kojom se spetlja - kako bi to Stuart rekao - tako da se kući uvijek vraća mirišući na Shalimar, i nema problema! Ha! Znam neke momke u Simli koji će vam biti zahvalni za savjet! A kad maharadža umre, a oni budu postavljeni za regente, mogu se dokopati moći, novca i jedno drugoga! Vrlo dobro! Sve to mogu zamisliti - samo zato što imam bujnu maštu - ali ono što ne mogu prihvatiti je da na samome pragu svoje sreće Shubhada sve odbacuje ubijajući Bahadura. Bez njega ona nema ništa.

Zašuti na trenutak, i potom tiho doda: - I to je pravi problem, kojega ne možete zaobići, zar ne, Joe?

- U pravu ste, Edgare. Nešto tu nedostaje... Nešto što nisam vidio. Komad ove slagalice pao je na pod, a nitko to nije zamijetio. Ali to nas ne sprječava da posložimo ostatak slike.

Neumoljivo nastavi dalje. - Znate da to nije uradila sama.- Mislite na Claudea? Baš sam se pitao.- Mislim da je on obavio ubijanje. Čim su se svi smjestili na svoje platforme, mislim

da se Claude spustio u žbunje. Shubhada je iznašla neki način da Bahadura nagovori da se spusti dolje. Možda mu je na neki majčinski način čak i savjetovala da iskoristi priliku, da se spusti i posljednji se put olakša prije početka lova. Dok ona iz kutije za pušku vadi baghnakh - nije doputovao s ostalom prtljagom, nego ga je imala uza sebe - i baca ga na tlo, Bahadur odlazi, ili ga Claude odvlači u žbunje. Ima taman toliko

vremena da posljednji put krikne i pokuša izvući revolver. Protiv tigra mu ne bi bio od koristi, ali Claudea bi njime zaustavio da je samo bio malo brži. Claude ga ubija jednim brzim ubodom, i potom kandžama ruje preko sitne ubodne rane.

Joe zastade na trenutak, slažući misli u glavi. - Edgare, upravo se zbog ovoga čovjeku krv ledi u žilama - bio je toliko oprezan da je baghnakh pritisnuo nekoliko puta o zemlju kako bi stvorio iluziju tragova u slučaju da ih netko bude tražio. Zbog toga je, kada je Hector pregledavao ranu... - ostade bez glasa.

- Našao je pijesak i komade raslinja? Rezident je svakako temeljit, to mu se mora priznati.

- Baš tako. Potom baghnakh i nož opet nestaju u kutiji za pušku, a Claude se penje natrag na stablo. Puca na tigricu i promašuje ju kako bi obznanio da je bio na položaju tijekom lova. Čim Shubhada začuje znak da je lov završen, baca se na zviždanje, a kada mi stignemo, nailazimo na Claudea umrljanoga krvlju, raščupanoga i izbezumljenoga, kao i razlog zbog kojega je u takvome stanju.

- Izbezumljenoga, ali sračunato izbezumljenoga - reče Edgar.- Sjetite se samo kako je bijesno naletio na Ajita! Sada je sve jasno. U nama je

nastojao stvoriti dojam da Ajit nije bio na svojemu machanu odnosno da nije pucao u ključnome trenutku. Time je pokušao proširiti sumnju u nemar. Skoro je i uspio u tomu.

- Sve je pomno isplanirao - reče Joe zamišljeno - a ipak... a ipak... sve je moglo lako krenuti naopako. Kako su samo morali biti zadovoljni i iznenađeni kada se i drugi tigar neočekivano pojavio na sceni. Baš njima u prilog!

- Čudi me da se Claude nije odlučio za lakši način i jednostavno upucao žrtvu - reče Edgar. - Nesreću zbog zalutalog metka lako je izvesti. I sam Bog zna da se takve stvari stalno događaju!

- Primijetio sam da Claude pažljivo sluša kada sam Ramu pričao o balistici. Mislim da me čak i pitao nešto o lakoći s kojom možemo dobiti profil streljiva ako samo pošaljemo dokaze u Calcuttu na analizu. Skoro ga žalim! Vjerojatno je dotad planirao nesretni slučaj sa zalutalim metkom, a onda je odjednom shvatio da će policijski pametnjaković biti na susjednome stablu pa je morao dramatično izmijeniti plan.

- U svakom slučaju, uz Shubhadinu pomoć i njezine glumačke sposobnosti, skoro su uspjeli. Pobijedili bi da nije vas i mene, stari moj! - reče Edgar. - Požurili su natrag prije svih ostalih, a sve je ukazivalo na to da su ucviljeni, jeste li to zamijetili? - kako bi zamijenili oružje u oružarnici nakon što su ga dobro očistili prethodne noći. Ali, zašto? Još uvijek se pitam, zbog kojeg bi vraga uradili sve ovo?

- Uskoro ću i to shvatiti. Recite mi, Edgare, jeste li vidjeli šalu koju je Claude namjestio Bahaduru kako bi mu očitao lekciju? S tigrovim otiscima u brašnu ispred šatora?

Edgar se nasmiješi. - Svi smo to vidjeli. Upravo jedna od onih stvari koje je mali volio. Koje bi u normalnim okolnostima volio. Ovaj put mi nije izgledalo da ga sve to posebno zabavlja.

- To je zato što je otkrivena njegova vlastita klopka, i potom razmontirana i prije negoli se bilo što stiglo uhvatiti u nju. Bio je ljut i razočaran.

- Klopka? Kakva klopka?- Čuo sam neko komešanje kod njega tijekom noći. Odaslao je slugu da mu iz šatora

smočnice donese vreću brašna. Kad sam ga upitao je li sve u redu, jer sam ga čuo kako se smije i otišao provjeriti situaciju, rekao mi je nešto zagonetno, nešto o Bahaduru velikome lovcu i njegovoj klopci, te da će mi ujutro reći nešto više o tomu.

Zapravo je izašao prosipati brašno oko Claudeovoga šatora. Ujutro se planirao ustati i provjeriti tragove.

- Bože dragi! Očekivao je pronaći trag nečijih stopa koji vodi do Claudeovoga šatora! Shubhadin trag. Ona je bila u posljednjemu šatoru... morala bi prijeći preko brašna da dođe do njegovoga šatora, da je bila toliko glupa da to uopće pokuša! Mislite li da je Bahadur i prije vas posumnjao da se nešto događa među njima?

- Da, mislim. Posljednjih je par mjeseci proveo tumarajući palačom, spavajući tu i tamo, krijući se po uglovima. Bio je bistar i dovitljiv. U haremu je već bio naučio sve o životu i intrigama - i preživljavanju. Mislim da je na dječaka majka imala daleko veći utjecaj nego što to ljudi misle. Možda ga je čak i osobno obučila. Ako je netko bio u stanju zapaziti intrigu i protumačiti ono što vidi, onda je to vjerojatno bio on. A kad je jednom pogodio o čemu se radi...

- Ucjena? Moć - reče Edgar.- Nikakvo čudo što je bio onako samopouzdan čim je proglašen Yuvarajom. Ne

samo da je bio budući vladar, nego je i svoje buduće regente držao u šaci. A siguran sam da im je to jasno stavio na znanje. Kod Bahadura nije bilo čekanja. Mislim da im je rekao što zna o njima i što namjerava uraditi po tom pitanju ako ne bude po njegovome. Oni su pak sve isplanirali davno prije početka lova. Šala s brašnom bila je samo sitna zloća - praktična demonstracija moći koju je imao nad njima. A što li bi se dogodilo da je ispunio prijetnju i ispričao ocu što se zapravo događa?

Edgarova se ramena stresoše u afektiranome užasu od same pomisli. - Stari moj, bolje da o tome ni ne razmišljamo! Da, možda su napravili jedino što su uopće mogli. Umorstvo i gubitak potencijalne moći daleko su im bih prihvatljiviji od zastrašujućih posljedica do kojih bi došlo da je mah sve ispričao Udaiju, i da mu je ovaj sve to povjerovao.

- Ali, postoji još nešto što nikako ne razumijem - reče Joe.- Onaj komadić slagalice koji nedostaje? Naići će već. Usredotočimo se sada na ono

što imamo pred sobom i posložimo to u nekakav red.Jedna neželjena misao pade Edgaru na um. - Ali, što je s drugim smrtima? Bishan?

Prithvi? Ne mislite valjda da...Vrata se otvoriše, a netko izgovori njihova imena. Sahib Troop i sahib Sandilands

uđoše kako bi posljednji put razgovarali s vladarom na umoru.Već uzrujan, Edgar požuri naprijed. Njegova žalost bila je očigledna kada mu Udai

uputi široku gestu ispruženom rukom.- Edgare, prijatelju moj! Mislim da je vrijeme da se oprostimo. Ali vremena nema

mnogo - iako moram priznati da je... mislim da je bio Tagore? ... da je imao pravo kada je rekao da leptir ne broji mjesece nego trenutke, a ipak ima dovoljno vremena. Kako banalno zvuče takve riječi pred smrću, iako su iskrene!

Elegantno odjeven u odoru od bijeloga brokata i svileni turban optočen biserima, ležao je na divanu, s čašom viskija pri ruci. Joe pomisli da Udai izgleda bistro kao dan, i urbano i prijazno kao domačica u nekom književnom salonu osamnaestoga stoljeća. Mora da je Madarne du Deffand u svojemu salonu dočekivala Voltairea s istim takvim

laskavim šarmom. U grupici glazbenika koji su tiho svirali neku ugodnu melodiju, Joe skoro pogledom potraži mladoga Mozarta za čembalom. Ali ta se slika rasplinu kada je vidio hrpu slame uz prozor i dvojicu rajputskih sluga kako stoje u pripravnosti, spremni vladara postaviti na nju kada mu kucne zadnji čas. U udaljenome uglu prostorije stari im pisar s osmijehom klimnu glavom.

Pri ruci su stajale tri dvorske figure: Zalim Singh, Sir Hector i jedan stariji ugledni Rajput za kojega Joe zaključi da je vjerojatno dvorski liječnik.

- Kako lijepo od vas što ste došli k meni, Sandilands - reče Udai. Prije negoli je Joe stigao progovoriti, on podignu ruku uvis. - Molim vas, ne govorite mi ništa o katastrofalnome lovu. Nitko ne može protiv sudbine, iako svi mi barem pokušavamo. I uistinu, vidite me ovdje kako još pokušavam. Rekao sam da želim da se Bahadurov pepeo prospe u rijeku zajedno s mojim. U životu smo malo vremena proveli zajedno, ali u smrti ćemo se zajedno otisnuti na veliko putovanje.

Edgaru suza kanu iz oka i zaputi se niz grubi teren njegova obraza.- Moji liječnici koje ovdje vidite... - reče pokazujući na dvije nepomične figure uz

uzglavlje - ... dali su mi hiranya garbha, i već osjećam djelovanje. - Okrenu se prema Sir Hectoru. - Znam da vas to zanima, Hectore, pa ću vam reći - osjećam onu unutarnju toplinu o kojoj se govori, a bol mije umanjena za... za osamdeset posto, vid mi se bistri, a misli su mi jasne. Impresivno djelovanje! Ali, s druge strane, ne smijem brkati djelovanje tablete s ushitom zbog velike sreće.

Joe i Edgar se pogledaše, uplašeni za vladarev um. Velika sreća? Je li ovo govor čovjeka na samrti, koji je upravo doznao da mu je tigar ubio i posljednjega sina?

- Kojega god porijekla bilo ovo djelovanje, daje mi snagu da postavim dva posljednja zahtjeva. Biste li mi prišli, Sandilands? Istraživali ste smrt mojih prvih dvaju sinova. Prije nego što posljednji put udahnem, htio bih čuti vaše rješenje tih dviju misterija. - Vidjevši Joeovo oklijevanje i oprezno pogledavanje na ostale prisutne u prostoriji, Udai se osmjehnu. - Možete mi došapnuti, ako tako želite.

Dok su se ostali uglađeno okrenuli i s taktom zapodjenuli tihi razgovor među sobom, Joe priđe vladaru, sagnu se i šapnu mu na uho. Udai Singh sklopi oči, nasmiješi se i klimnu glavom.

- Ponovili ste ono što mi je bojnik Ajit Singh rekao prije pola sata. A moram vjerovati svojim lovačkim psima kada obojica pokazuju u istome pravcu. Kakva šteta što vas dvojica nikada nećete raditi zajedno, Sandilands! Morate lovinu prepustiti drugima. Vidite, Edgare, planiramo zajedno posljednji lov! A sada, prijatelji moji, ostavit ću vam u zalog da izvršite moju posljednju volju. Budite mi svjedocima dok objavljujem testament.

Stari pisar istupi i predade Joeu i Edgaru po pergament.- Pročitajte ga. Izgledat će vam poznato. Želim da potpišete dokument na isti način

kao i ranije. Želim da jedan primjerak ponesete sa sobom i predate ga Sir Georgeu. Zamijetit ćete da je tekst istovjetan, ali da je datum izmijenjen. Sada vidite da na današnji datum ja, Udai Singh, Vladar Ranipura, imenujem svojim nasljednikom i budućim vladarom države, svojega trećega sina, Bahadura.

Nasmiješio se vidjevši njihovu zbunjenost. - Izgleda da su astrolozi ipak točno prorekli!

DVADESET I PETO POGLAVLJE

Bespomoćno pogledaše u Sir Hectora, nadajući se nekom objašnjenju. Čemu su to svjedoci? Euforiji? Ludilu? Nekakvome stanju delirija do kojega je dovelo korištenje tradicionalnoga lijeka? Hector im se na umirujući način osmjehnu i dade im znak da je sve u redu.

Čovjeku na umoru snaga se brzo trošila, a on je i više od ostalih toga bio svjestan. Joe zaključi da ovaj zadovoljno i blistava oka promatra njihove reakcije. Neobičan primjer samrtne manipulacije prisutnima. Kada se dovoljno naužio njihove zbunjenosti, nasmiješi se i progovori skoro bez daha, glasom koji je polako gubio jasnoću.

- Prije samo sat vremena moj se svijet rušio - reče on. - Rušio u prah i pepeo. Svi su moji dragi sinovi bili mrtvi. Nasljeđivanje se svelo na ništicu. A onda mi je došla moja draga Shubhada. Ona nije Rajput po rođenju, ali u sebi ima pravi duh rajputske vladarice! A došla mi je reći da u sebi nosi dijete. Sina. Mojega sina koji će odrasti pod njezinom skrbi i postati vladarom Ranipura. Zatražio sam od nje da ga nazove Bahadur. Vidite, proročanstvo će se ipak ispuniti!

Joe se prvi sabere. Dok je Edgar zamuckivao čestitajući, i ispustivši još jednu suzu, Joe hitro pregleda tekst na pergamentu kojega su mu predali. Nije više bilo vremena. Ono što je htio kazati nikako se nije dalo umotati u kurtoazne fraze.

- Vaša Visosti - reče on - bit će nam čast potpisati ove dokumente, ali smijem li predložiti jedan amandman... kad već imamo pisara pri ruci? To ne bi trebalo biti teško izvedivo.

Maharadža ga zbunjeno pogleda, nakon čega ga pokretom ruke pozove da nastavi.- Na mjestu u tekstu koje govori o imenovanju regenta za princa Bahadura do

njegove punoljetnosti, imenujete, naravno, njegovu majku Shubhadu, ali također i osobu Claudea Vyvyana. Radi se o vremenskome razdoblju od možda i više od sedamnaest godina. Obzirom na trenutni ritam napredovanja u službama unutar Britanskoga Imperija, tko zna gdje će Vyvyan biti za toliko godina? Gospodine, ne bi li bilo razboritije osobno ime Claude Vyvyan jednostavno zamijeniti naslovom Rezidenta u Ranipuru i time omogućiti da rezidentski naslov prati službu, a ne imenovanu osobu?

Udai upitno pogleda Zalima dok mu se um već polako mutio. Joe zadrža dah. Zalim je reagirao vrlo brzo. - Sjajna ideja, Sandilands! Diplomat ste koji služi na čast Sir Georgeu. Kako obazrivo od vas! - Udai na to pisaru potvrdno klimnu glavom koji potoni unese potrebne izmjene u tekst, kojega Udai potoni posljednjim snagama potvrdi ispisivanjem inicijala. Joe i Edgar dodaše i svoje potpise, nakon čega su pergamenti ceremonijalno obavljeni crvenim svilenim vrpcama. S uzdahom Udai klimnu svojim poslužnicima koji istupiše, nježno ga podignuše s divana i položiše ga na slamu.

Na doktorov znak, Joe i Edgar na prstima izađoše iz prostorije.- Gdje ćemo? - upita Joe dok su se vraćali niz hodnik.- Nemam pojma, stari moj. Ja vas slijedim - reče Edgar, a Joe shvati da je to možda

jedina prilika da u Edgarovim nelijepim crtama lica vidi istinsku emociju.

-Jadni stari Udai! - reče Joe. - Ali, barem su mu posljednji trenuci života bili razmjerno sretni. Oprostite - kakva budalasta izjava! Ali, umire ne gledajući u prošlost, nego u budućnost, s puno nade. A to je svakako rijetko i blagoslovljeno stanje, zar ne?

- Postraničnim pogledom u Edgara otkrije da je njegov pokušaj tješenja bio potpuni promašaj. Pokuša s drugačijim pristupom. - Ah, dajte, Troop! Čeka nas još mnogo posla. U ovoj palači ima osoba koje još nisu dobile ono što im spada. Uzgred budi rečeno, jeste li čuli zvuk padanja posljednjega komadića slagalice na njegovo pravo mjesto?

- Zvuk? Bilo je to više nalik gromoglasnoj lavini! Shubhada je trudna? A kako uopće zna da će biti sin?

- Ne zna, naravno. Ali astrolozi znaju, a u Ranipura njihova predviđanja imaju značaj, posebice kada vladar očajnički treba upravo takve vijesti. Nevjerojatno! Udaija će naslijediti treći legitimni sin!

- To barem objašnjava zašto se odlučila prošetati Ranipurom u kraljevskoj folklornoj nošnji - reče Edgar zamišljeno. - Time vladaru i cijelome dvoru pokazuje da je nova Rajmata. Bit će majka sljedećemu vladaru, i regent sljedećih osamnaest godina. I stvarno se priprema za tu ulogu! Na kraju krajeva, sada ima neupitan udio u cijelome kraljevstvu. A, znate što, Joe. - Edgarovo se izbrazdano čelo još više nabora dok je pokušavao posložiti nekakav red. - Počinjem se pitati hoće li zanimanje ove nove majčinske princeze za rezidenta polako nestati? Možda je već i nestalo?

- Ali, te njezine vijesti objašnjavaju zašto je Bahadur morao umrijeti. Čim bi vladaru objavila da je trudna, Bahadurovo pravo na prijestolje nestalo bi poput dima, a što bi onda mogli očekivati od njega nego da odjuri k ocu i ispriča mu cijelu priču o njima? Više ne bi bilo igre s ucjenama i zbijanjem šala!

- A kako bi Udai reagirao? Je li ova priča sa Shubhadom uopće istinita? Postoji li neki kobni razlog za ovu iznenadnu trudnoću?

A dokaz.. Samo će vrijeme pokazati... točnije, devet mjeseci, a onda će svi moći vidjeti na koga dijete sliči. Mogao bih se okladiti u sve što imam da je dijete Udaijevo, ali kada se sjeme sumnje jednom posije... A Udai je bio pod velikim pritiskom - ostalo mu je samo nekoliko dana, a ne mjeseci, da donese odluku. Postojala je velika šansa da bi igrao na sigurno i razotkrio Shubhadu, poslao Claudea iz države i uništio mu karijeru, ili jednostavno i njime i njome nahranio krokodile... Ne znam.

- Sve se to lako može upriličiti, - složi se Edgar. - Neugodna nesreća za vrijeme večernjega ribolova, hrabri Rezident začuje krikove, skače u vodu kako bi pomogao. Hop! Cup! I otiđoše u Delhi!

- A strah od takve osvete zapečatio je Bahadurovu smrtnu presudu.- Da... Dječak je bio prokleto opasan, a više im nije trebao. Nisu imah potrebe za

neposlušnim malim Yuvarajem koji polaže sumnjivo pravo na prijestolje kada je Shubhada imala na svijet donijeti legitimnoga nasljednika. Joe, mislim da ste u pravu.

- A to je loš znak, Edgare! Prestali ste se prepirati sa mnom. Moglo bi nam se dogoditi da trčimo pred rudo i da nam zbog toga poslije bude izuzeto neugodno. Možda vi ne znate gdje ćete, ali ja idem ravno do odaja Lizzie Macarthur. Ne, ne jaučite! Treba nam... meni treba malo škotske skepse i zdravog razuma. Također joj želim izraziti sućut radi nesretnog gubitka. Znate, jako je voljela Bahadura. Izuzetno.

Lizzie je izgledala iznenađena i nimalo oduševljena što ih vidi. Pozvala ih je da uđu i sjednu glasom koji je bio suzdržano pristojan. Kosa joj je bila nepočešljana, lice blijedo, a oči još uvijek pune suza.

Sjeli su s nelagodom jedan uz drugoga na pohabani kauč. Lizzie ih nije, kao što je prethodno običavala, ponudila pićem, iako bi Joe tu ponudu bio rado čuo. Umjesto toga gledala ih je turobno i sjela na laboratorijsku sjedalicu njima nasuprot. Joe je na isti način bio prestrašen nekih dvadesetak godina ranije u uredu ravnatelja škole.

- Nemojte okrivljavati nas, Lizzie! - krene on ravno naprijed.- Poslušajte što vam imamo reći, molim vas. Vjerojatno mislite da smo

najnesposobniji čuvari na svijetu kad smo dopustili da Bahadur pogine. Ali nije tako bilo. Dijete je ubijeno. To je umorstvo organizirano na najhladnokrvniji mogući način.

U hladnoj tišini slušala je bez prekidanja priču koju su joj Joe i Edgar naizmjenično iznosili, usput ispravljajući i dopunjujući jedan drugoga.

Naposljetku ona pogleda ravno u Joea. - Kažete mi da su Bahadura zajednički ubili Claude i Shubhada?

On klimnu glavom.- Kako ste vi samo pametan dečko, Sandilands! Galantno ubijete dva tigra

ljudoždera, ali par lovaca za vas je previše? Poslali ste dječaka u lov... ne, ostavili ste ga ondje kao žrtveno janje, a oni su ga razderali vama skoro pred nosom!

- Lizzie, niste fer! - reče Edgar. - Za Boga miloga, smirite se malo!Bilo je očigledno da Lizzie suspreže bijes u sebi. Kad je uspjela vratiti svoj

uobičajeni hladni ton u glasu, dodala je: - A Lois? Što bismo trebali misliti o njoj? Je li i ona žrtva dvoje sebičnih ljudi koji bezumno jurišaju na moć i utjecaj? Jadna, jadna Lois! A, recite mi, što planirate uraditi s informacijama koje imate?

- Obavijestit ću Sir Georgea o našim sumnjama, naravno, a on će se pak bez sumnje pozabaviti Vyvyanom na diskretan način. Što se tiče Shubhade, ona je majka budućega vladara Ranipura, a znate kakav sporazum imamo.

- Dajte, ušutite, Joe! - odbrusi mu Lizzie. - Edgare, nalijte nam po viski i dajte da malo razmislimo o ovome.

- Nadam se da u cijelome ovom uzbuđenju niste iz vida ispustili dvije prethodne smrti nasljednika prijestolja - reče im Lizzie - Valja li pretpostaviti da se Claude, sa ili bez Shubhadine pomoći, poslužio prečacima kroz kraljevsku obitelj kako bi postilo svoje ciljeve? Tri umorstva? A svakim se od njih dodatno izložio otkrivanju? Kako opasno! Kako suludo! Teško je to povjerovati. A tako je šarmantan.

- Ne, zapravo ne vjerujem da je Claude bio umiješan u prva dva umorstva. Mislim da su on i Shubhada vidjeli prednost koja im se preko tih umorstava ukazala, uklonivši im tako prepreke do regentske pozicije za ranjivog dječaka koji ih ucjenjuje. Ozbiljno su vjerovali da će uspjeti prikazati to umorstvo kao još jedan takav planirani nesretni slučaj, samo još jedan u nizu. Siguran sam da su htjeli da svi mi mislimo kako Zalim Singh stoji iza čistke kandidata za prijestolje, koristeći se svojim agentom Ajitom Singhom. Tko god bi se upustio u istraživanje odmah bi otpisao Claudeovu umiješanost u prve dvije smrti, jer je on uistinu bio daleko od

svega toga. Uvijek je pogrešno pretpostaviti da umorstva koja se dogode na istom mjestu unutar određenog vremenskoga roka izvodi ista osoba. Ne, mislim da je Claude samo iskoristio priliku koja mu se ponudila nakon prve dvije smrti, nadajući se da će svi ishitreno zaključiti da je tako samo pala još jedna domino pločica, ukoliko bi nešto krenulo po zlu - da ista ruka upravlja svim događajima.

- U redu - reče Edgar. - Ali, jeste li se uopće zapitali zašto bi se toliko trudio? Stavio je na kocku karijeru, reputaciju, kao i vlastiti život, zaboga...

- Zašto? - odgovori mu Joe spremno. - Radi ključa bogate riznice? Radi vrlo visoke funkcije? Radi ljubavi prekrasne i moćne žene? Mislite da to nije vrijedno truda?

- Samo radi ono što su kolonijalne sile oduvijek radile - reče Lizzie zamišljeno. - Od svakoga se provincijskoga rimskoga guvernera očekivalo da tijekom svoje službe u inozemstvu stekne tri bogatstva: jedno za Rim, drugo za sebe nakon povlačenja s dužnosti, i treće za plaćanje sucima u Rimu nakon što ga optuže za zločine počinjene u službi. Pitam se kada li se Claude planirao povući u mirovinu? Recite mi, Joe, smije li se on još uvijek slobodno kretati po palači i izvan nje, ili je u pritvoru?

Edgar i Joe pogledaše jedan u drugoga. - Slobodan je kao ptica, što se nas tiče - reče Edgar. - Osim nas, ti si jedina osoba koja zna za ovo, Lizzie. Čak ni Udaiju nismo rekli.. Ostao je uvjeren da je Bahadura ubio tigar.

- A ako i ispričate tu priču, Claude na savjesti ima samo Bahadurovu smrt. Tko je onda ubio Bishana i Prithvija? Pravite li se važni ili ste uistinu riješili slučaj?

- Nešto sam riješio - reče Joe. - Nešto s čime se i Ajit Singh slaže, ako je vjerovati Udaijevim riječima. Ali, tek moram ubojicu natjerati da se sam razotkrije... ili sama... Možda sam u krivu. Već sam jednom pogriješio po tom pitanju. Palo mi je na pamet da... oprostite mi, Edgare, znam da će vas ovo uvrijediti... Pomislio sam da su drugi sinovi uklonjeni kako bi se Bahaduru raščistio put do prijestolja. Da ih je vlastiti otac uklonio radi državne dobrobiti i sigurnosti.

Kada je utihnula Edgarova navala zaprepaštenja i gađenja na samu takvu pomisao, Joe strpljivo objasni logiku takve pretpostavke. Lizzie je u nekoliko navrata potvrdno klimnula glavom.

- Edgare, dajte zašutite! - reče ona naposljetku. - Joe, jeste li sigurni da u tomu niste bili u pravu? Meni to zvuči poprilično uvjerljivo. Svi mi znamo - čak i Edgar to zna - da je državna dobrobit Udaiju bila glavna briga. To je uvijek stavljao na prvo mjesto. A da budem posve iskrena, nisam uopće žalila kada je Bishan poginuo. Svi smo mi odahnuli s olakšanjem.

- Ali, Prithvi je bio drugačiji. Mogao je biti prihvatljiv kao vladar, da ga samo nije iz igre izbacila jedna fatalna pogreška u Udaijevim očima, a to je da se uporno odbijao oženiti drugom suprugom - reče Joe. - Ali, onda je Sir George ukazao na popriličnu rupu u mojoj mudroj teoriji kada mi je jutros rekao da je Britanska vlada primila obavijest o budućemu braku Prithvija i jedne rajputske princeze. Sve se držalo u tajnosti do trenutka kada je stvar imala izaći u javnost. A Prithvi je poginuo prije toga trenutka.

Lizzie je svakim trenutkom više širila oči. - Kako nevjerojatno! Ovdje nitko nije znao za to!

- Mislim da je barem jedna osoba morala znati za to. Glavni igrač, da tako kažem. Madeleine. A ako je znala, sigurno je rekla i Stuartu. I jedno i drugo morali su to

vidjeti kao nekakvu izdaju. Mislim da se za Madeleine sve promijenilo kada je stariji sin poginuo. Suprug joj je nezaobilazno stajao prvi u redu za naslov Yuvaraja. Sve se više zbližavao s ocem, a ekonomsku su budućnost Ranipura gledali istim očima. Lizzie, i vi ste se sami pitali zašto vladar toliko čeka s imenovanjem nasljednika. Možda je bio posve pripravan imenovati Prithvija, ali uz uvjet da se pristane oženiti princezom od Mewara?

- Da, slažem se. A ako je vaša priča o poslovima na burzi istinita, više je smisla imalo da Prithvi naslijedi prijestolje. Bahadur je bio talentiran... - glas ju izda na trenutak, ali se potom sabere i nastavi. - Ali on ne bi razumio te poslove. Kao i njegova majka, razumio je tradicionalno nagomilavanje blaga. Zapravo, imao je vrlo tradicionalan pristup životu. Sve one godine proveo je u haremu... U ključnom bi trenutku za državu došlo do strašnih problema. Mislim da bi Zalimu Singhu bilo teško održavati državnu brodicu na površini. Sirota Madeleine! Borila se protiv obitelji, protiv dvora, i protiv cijelog ovdašnjeg načina života.

- A i borila se za vlastiti način života. Očekivala je blistave turneje po europskim gradovima uza svojega bogatog i naočitog supruga prijestolonasljednika, ali na kraju je dobila samo život u gradu kojega mrzi, kao neželjeni uljez koji sprječava nasljeđivanje prijestolja. A ako je doznala da će druga žena, kraljevskoga porijekla, postati drugom suprugom, sigurno je mogla lako zamisliti neveseli život među ljudima koji ju ne prihvaćaju, i sa suprugom u čiju je ljubav vjerojatno već počela sumnjati.

- Znači, vi mislite da je Madeleine presjekla kabele u letjelici? - upita Edgar zapanjeno. - Moram priznati da me od te djevojke ništa ne bi iznenadilo, ali... ali... pa svi smo vidjeli njezinu reakciju kada je umirućem pilotu s glave skinula kacigu i vidjela da se radi o njezinu mužu. Zar bi itko bio u stanju odglumiti takav šok?

- Ako bi to itko mogao, onda bi to mogla Madeleine. Gluma joj dobro ide. - Joe pročisti grlo i prisili se nastaviti, iako mu ovakvo teoretiziranje nije bilo lako. - Ali, Edgare, slažem se s vama, nije znala da će Prithvi umrijeti.

U tišini koja je uslijedila, Lizzie se nelagodno promeškolji, i potom reče: - Ali Stuart jest. Njezin brat je znao. Uradio bi bilo što za Madeleine. Ako je znao da će se njezina uloga u Prithvijevome životu umanjiti, a samim time i njegova vlastita, mislim da bi tada preuzeo na sebe da razmišlja i djeluje u njezinome interesu. Presjekao je kabele i pobjegao. Na kraju krajeva, tko bi to bolje obavio? Bio je u stanju prerezati žice u bilo kojemu trenutku. Možda je Ali, mehaničar, shvatio što se događa, pa ga se ovaj morao riješiti? A tko bi osim Stuarta tako lako uvjerio Prithvija da uzleti umjesto njega? Imamo samo Stuartovu riječ da je zapravo on imao biti pilot - možda je Prithvi cijelo vrijeme znao i očekivao da će osobno upravljati zrakoplovom.

Stuart je obučen za ubijanje. Znao je gledati pilote ravno u oči, klince svojih godina, vršnjake nalik sebi, i mirno povući okidač i srušiti ih. Sjetite se onih dvadesetak ureza, oznaka, ili što li su već, na trupu njegovoga zrakoplova. Još jedan u nizu ne izgleda tako bitno - dometnu Edgar.

- Dobro, ako je Stuart prerezao kabele, zašto onda nisu pobjegli čim su se domogli obveznica vrijednih milijun dolara? Zašto su uopće otišli u lov na tigra sa svima ostalima? Mogli su ostati ovdje i odletjeti dok ste svi vi bili zaokupljeni drugim stvarima.

- Da, tako je, Lizzie. Dobra primjedba - reče Edgar bespomoćno. - Joe, imate li kakvih ideja?

Joe je odmahivao glavom, bijesno mozgajući.Kako bi skrenuo temu s prijateljeve nelagode, Edgar nastavi dalje. - Dakle, što nam

je sljedeće činiti? Ovdje nemamo nadležnosti, niti možemo ikoga uhititi. A osim toga, čovjek je Amerikanac. Kakva diplomatska zavrzlama! Da nazovemo Sir Georgea i pitamo ga za savjet? Ili da dojavimo Ajitu i pričekamo da ih uhiti? To su dva kandidata za tamnicu - Claude i Stuart.

- Zaboravljate Bishana - reče Lizzie. - Prvo umorstvo od kojega je sve ovo krenulo, kako mi se čini. Tko je pak isplanirao njegovu smrt? Možemo li očekivati da se ovoj dvojici u tamnici pridruži i treći krivac?

- Ne - reče Joe s mukom. - Prvi ubojica? Bože dragi, to zvuči kao popis likova iz neke Shakespeareove tragedije! Ne. Ne možemo očekivati da će prvi ubojica ikada biti uhićen. Daleko je izvan dosega Ajita Singha!

DVADESET I ŠESTO POGLAVLJE

Nadam se da se više ne zanosite tom ludom idejom da je Udai dao ubiti Bishana? - reče Edgar donekle prijetećim glasom, ali se potom vrlo brzo pribere i postiđeno dometne: - Naravno da niste. Oprostite mi, Joe. Nije baš vjerojatno da ste čovjeku na samrti došapnuli njegovo vlastito ime.

- Bilo mije skoro jednako teško reći mu ime koje je tražio. Potvrda, jer je to već znao, da mu je drugi sin naručio ubojstvo prvoga posljednje je što vladar na samrti želi čuti. Prithvi. Mislim da se napokon bio odlučio postaviti kao pravi rajputski princ i upotrijebiti vlastite vještine za dobrobit države. A prva mu je zadaća bila raščistiti samome sebi prolaz naprijed. Mislim da je Prithvi nagovorio Bishana da uzme snažniju dozu opijuma i iskoristio svoj autoritet kako bi zamijenio panteru. Mora da je snažno vjerovao u vlastitu sposobnost da zemlju izvuče iz ekonomske krize koja joj prijeti.

- Ta je kriza već zahvatila nekoliko indijskih kraljevina - reče Lizzie. - Ali, mislim da ovdje nitko nema blage veze koliko smo zapravo blizu ruba. Kakav kaos... - Uzdahnu. - Odjednom mi moja kolibica s crjepovima izgleda kao vrlo privlačna ideja.

Uzdah joj prekine odlučno kucanje na vratima. Kada Joe otvori vrata, uzbunilo ga je, ali ne i iznenadilo, naočito i uzrujano lice Ajitova poručnika Rama.

- Sahibe, drago mi je što sam vas uspio naći!Joe u sebi reče da se sigurno nije radilo o pretjeranome naporu, jer je posve

izvjesno da im prate svaki korak.- Ram. Drago mi je što vas vidim, iako okolnosti nisu baš sretne - reče Joe. - Biste li

nam se pridružili? - dometnu neodređeno jer nije bio siguran da je pozivanje muškaraca u odaje jedne dame prikladna gesta.

Ram odmahnu glavom. - Oprostite mi. Moram zamoliti vas i kapetana Troopa da odmah pođete sa mnom u Dewanov ured. Tamo nas Dewan čeka u društvu bojnika Ajita Singha. Memsahib nam se nije dužna pridružiti - dometnu on uz uglađeni pokret glavom kada se Lizzie pojavila uz Joea.

Kada su stigli do ulaza u Dewanov ured učini im se da se garda na vratima udvostručila, ali kada su prišli, nitko ih ne pokuša zaustaviti. Vrata se istom otvore, a oni uđoše.

Ovoga puta u prostoriji nije bilo uposlenih službenika, samo Dewan i Ajit Singh. Uz gestu rukom i pristojne fraze, pozovu ih da sjednu uz niski stol, nasuprot dvojici Rajputa. Ajit Singh otpočne, a Joeu se učini da je krenuo od polovice priče. Govorio je brzo i bez uvijanja. Očigledno je vremena bilo malo.

- Sandilands, jeste li bili na iskušenju da slažete kada vas je vladar pitao za imena?- Naravno - reče Joe bez okolišanja. - Ali, bilo bi se nemoguće tek tako izvući.

Prozreo bi me. Znao je... Mogao bih se zakleti da je znao čak i prije negoli ste mu vi iznijeli svoje zaključke. Sve je shvatio.

- Eto nas, dakle, s imenima dvojice ubojica. Jedan je sad već izvan dosega naše nadležnosti, ali drugi, kapetan Mercer, i dalje je na popisu, da tako kažem.

- Što ste uradili s njime? - upita Joe zabrinuto. - Čovjek je Amerikanac, to znate. Nije Englez.

- Poznata mi je njegova nacionalnost, ali zakonski okviri ovoga slučaja vrlo su zanimljivi. Što nam je raditi ako stranac počini kapitalni zločin na rajputskome području? Što biste uradili da smo u Londonu? Naravno, uhitili biste čovjeka i izveli ga na Old Bailey pred sud. Ako uspijem uhititi ovoga čovjeka, prvo će provesti neko vrijeme u našoj tamnici, prije nego što ga pošaljem u Delhi na suđenje.

- Kako to mislite - ako ga uspijete uhititi? Dosad ste ga sigurno već stavili u pritvor? - reče Edgar.

Ajit se nelagodno promeškolji, a Dewan progovori umjesto njega. - Nažalost, to nije slučaj. Na povratku ovamo, onako potresen smrću Yuvaraja, Ajit nije zamijetio da je kapetan Mercer sa sestrom uzeo jedno od naših vozila, Hispano Suizu. Natovarili su prtljagu u automobil, a bez našega znanja i nekoliko kanistara goriva. Na nekom zavoju su se odvojili i nestali u šumi, a ostali iz grupe nastavili su put bez njih.

Joe se borio s neželjenim naletom likovanja. Ipak, uspio je upitati: - Ali, gdje su uopće...?

- Dobro su sve isplanirali. Taj je automobil prepravljen za korištenje u lovu. Ipak, pokazat će se da ima i izuzetan motor, ako im uspije ono što žele od njega.

- Prokletstvo! - uzviknu Edgar. - Krenuli su prema velikome dalekovodu! Ali, tim putem... bez putova, čak i bez staza. Neće uspjeti!

- Siguran sam da ćemo u roku od mjesec dana od naših šumara dobiti izvješće da su u nekom zabitom uglu kraljevstva pronašli leševe koje su lešinari već obradili - reče Zalim zadovoljno.

Onda ne poznajete Madeleine Mercer, reče Joe u sebi, a potom glasno upita: - Ali, zašto su njih dvoje uopće išli s nama u lov na tigra? Ne razumijem zašto jednostavno nisu odletjeli u svojoj Jenny. Zašto su proveli nekoliko neugodnih dana s ljudima koje ne podnose, baveći se aktivnošću koju preziru, kad su odavde mogli lako stići u Delhi ili Bombay dok smo se mi bavili drugim stvarima?

Zalim i Ajit se urotnički pogledaše, a Zalim nemarno odmahnu rukom kako bi potaknuo Ajita da progovori.

- Sandilands, meni je trebalo manje napora negoli vama da dođem do istine o

Prithvijevoj smrti. Jednostavno sam stavio Amheda u pritvor. Nije bilo potrebe ni za zabilješkama, ni za uzimanjem otisaka, niti za unakrsnim ispitivanjem. - Osmjehnu se sažaljivo i zastade.

Joe čvrsto odluči ne upitati ga za čime je onda bilo potrebe umjesto svih tih stvari. Neću mu priuštiti to zadovoljstvo.

Ajit nastavi: - Kao jedan Rajput drugomu, priznao mi je da je njegov brat prije fatalnoga leta uzeo pozamašnu sumu novca od kapetana Mercera i postupio sukladno Mercerovome savjetu. Otišao je pokrenuti posao vozača taksija u... Delhiju. - Prasne u smijeh. - Vidite, uistinu je otišao u Delhi! Nije bilo teško povezati da je pilotski as namjestio rušenje zrakoplova kojim je upravljao prijestolonasljednik. Dalo bi se pretpostaviti da se radilo o časti. Osveta i gubitak karijere također imaju udjela u ovoj priči, kao i nestanak oveće količine obveznica koje su bile vlasništvo vladara. Međutim, tajna je zašto jednostavno nije ubio Alija?

Joea razljuti izraz iskrene zbunjenosti na Ajitovome licu. - Sami ste spomenuli riječ čast. Kapetan Mercer može biti ubojica, ali nije bezumni ubojica. Ali mu je bio mehaničar, a Mercer mu je stavljao vlastiti život u ruke svakoga puta kada je uzlijetao. Nikada ne bi iznevjerio njegovo povjerenje. Možda je Ali vidio nešto što nije trebao vidjeti, možda je Merceru samo trebalo nešto što će svima odvratiti pažnju, neki trik koji će zbuniti sve one koji postanu sumnjičavi. Pomno je planirao stvar, zbog čega je samo još čudnije da je...

- Da, u pravu ste kada kažete da je trebao odmah pobjeći dalje, ali... Eto, uvijek ja! - Izvede teatralni uzdah. - Dao sam upriličiti da mu to ne bude izvedivo.

Joe i Edgar pogledaše ga iznenađeno, u čemu je uživao još par trenutaka, prije nego što je nastavio. - Uz Ahmedovu pomoć dao sam iz svih zrakoplova istočiti gorivo, i ukloniti sve rezerve. Kapetan Mercer je svakako vrlo pažljiv. Stalno je provjeravao zrakoplove i vidio je da s njima nije sve u redu. On i sestra imali su vrlo malo alternativa, osim da, poput antilopa, potraže sigurnost unutar čopora kada im je zaprijetila opasnost. Osjećah su se sigurnijima u društvu drugih Europljana negoli bi to bili da su tada ostali sami u palači. I imali su pravo - dovrši on smjelo.

- Ajite, smijem li od vas zatražiti da s nama podijelite stavove vezano za Bahadurovu smrt? - upita Edgar nadobudno.

- Princ je poginuo na način kojega moram tek utvrditi - reče Ajit čvrsto.- Onda dobro, po tom pitanju možemo izmijeniti podatke - reče Edgar. - Recite nam

zbog čega sumnjate na Vyvyana, a mi ćemo vam reći kako mu je sve to pošlo za rukom.

- U zadnjih su nekoliko tjedana moji ljudi pratili Bahadura po palači kako bi ga zaštitili. Čvrsto smo odlučili ne izgubiti i trećega Yuvaraja. Mislim da je Ram prvi primijetio... Vidjeli smo da Bahadur i sam špijunira! Slijedio je Vyvyana po palači, promatrao njegov bungalov dok je ovaj radio u kasne sate. Nije trebalo dugo da Ram shvati što to Bahadura zanima, pa je, naravno, taj problem iznio meni. - Na trenutak se učini kao da Ajitovo samopouzdanje malo posustaje. - Radi se o delikatnoj situaciji - reče im on.

Zalim prihvati priču. - Malo je reći da je situacija delikatna! Radi se o diplomatskom dinamitu! Policijska obrada Zapadnjaka koji je na Vyvyanovome položaju i ima značajan utjecaj nije lak zadatak, a tu je uvijek i potreba da se u

javnost ne iznosi priroda njegovoga zločina, kojega ovdje neću ni imenovati. Što sam mogao napraviti kada je Ajit došao k meni? Što biste vi uradili? - upita on, razoružavši ih istovremeno s osmijehom. - Nazvao sam Sir Georgea.

- Sir Georgea? - Joe je ostao potpuno iznenađen. Edgar je stajao u tišini.- Raspravili smo o problemu, a on je rekao da će poslati nekoga da riješi taj nered.

Savjetovao mi je da ne poduzimam nikakve izravne korake kojima bi se moglo ugroziti odnose naših dviju država. - On pogleda u Joea i ponovno se nasmiješi. - Dakle, Sandilands, mislim da je došlo vrijeme da opravdate vlastitu reputaciju. Morate uhititi Vyvyana, odvesti ga odavde i obračunati se s njime kako već budete htjeli.

- Sada? - upita Joe.- Da. Kao što biste vi rekli, vrijeme ima ključnu ulogu. On je već u pokretu. Očekivali

smo da će uživati u novoj poziciji vlasti, uživjeti se u ulogu, napuniti džepove, ali njegovo kretanje ukazuje na to da ima drugačije namjere.

- Recite mi što ste uočili - reče Joe.- Njegova posluga dojavljuje da su u tijeku diskretne pripreme. Ništa posebno

upadljivo. Smatramo da namjerava otići na brzinu i bez velike prtljage. Vozila i konjušnice stavili smo pod pasku. Neće tek tako umaći.

- Ali, zašto sada, i zašto tako žurno?- Već je dobio ključ za khajinu. Iskoristio je svoje pravo na jedan primjerak, odmah

nakon Udaijeve smrti. Sumnjam na to da planira uzeti blago iz utvrde i potom pobjeći.

- Ah. Dajte... Gledajte... Ne znam u kolikoj mjeri bih trebao otkrivati svoje poznavanje ekonomskih poslova Ranipura, ali, eto... koliko je uopće sigurno da će mu pokušaj pljačkanja trezorskih sanduka biti od ikakve koristi? Hoće li ondje pronaći ista što bi mu bilo zanimljivo? Možda je to njegovo mahanje ključem samo prazna gesta?

Zalim i Ajit ponovno se pogledaše s izrazom koji je Joeu priredio stanovito zadovoljstvo.

- Riznica nije posve prazna - odgovori mu Zalim. - Značajna državna sredstva zamijenjena su za suvremene prijenosne simbole bogatstva, ali nešto je ipak ostalo. Državni dragulji još su uvijek u khajini. Narod ih naziva hamara - što znači naše - i uistinu pripadaju državi, a ne vladaru. Udai nikada ne bi ni pomislio na prodaju uresa koji se tradicionalno prikazuju tijekom vjenčanja i dvorskih svetkovina. Bi li vaš kralj George prodao krunske dragulje? Mislim da ne bi! Još su uvijek ondje, pod ključem, a Claude to zna.

- Očekujemo da će vrlo brzo krenuti u akciju - reče Ajit.Želimo da nas vi, Sandilands, otpratite do khajine kada i on bude onamo išao, i da

ga tada uhvatite na djelu i potoni službeno uhitite. Ako će povući potez, nema boljeg trenutka doli perioda oplakivanja vladara. Cijela je palača sada u pokretu, a on ima dovoljno soli u glavi da pokuša iskoristiti trenutak nereda. Ali čak i zločin ima svoja ograničenja. Poslijepodne je tek počelo. .. ako misli sebi za bijeg dati nekoliko sati dnevnoga svjetla, morat će vrlo skoro djelovati.

- Ostat ćete ovdje s Ajitom - reče Zalim. - Budite u stanju pripravnosti. Dat ću da vam se pošalje čaj i užina.

Uz osmijeh i znak glavom ostavi ih da se oprezno promatraju.

Prije negoli je obećani čaj stigao, na vratima se začuje kucanje. Ajit otvori. Nakon kratkoga razgovora ispod glasa, on im mahnu da mu se pridruže.

- Krenuo je!Slijedili su Ajitovoga čovjeka kroz palaču, i potom prema brdima na zapadu. Put

kojim su išli bio je uzak i vodio kroz nisku šikaru koja nije nudila poseban zaklon. Joe se brinuo. Ili će toliko prići Claudeu da će ih vidjeti, ili će ga pak pustiti da previše odmakne. Svoju zabrinutost podijeli s Ajitom.

- Čuvar ulaza u riznicu je pripadnik brdskoga plemena. Rečeno mu je da odugovlači i zadrži Angreza koliko god to bude moguće - odgovori mu Ajit samopouzdano.

Nakon jedne milje provlačenja kroz sparušenu vegetaciju, u kojoj kao da je svaki list skrivao po trn, stigoše na nekih trideset metara od male građevine od crvenoga pješčenjaka, izgrađene u teškome lokalnome stilu. Uklesane surle slonova tvorile su masivne grede nad ulazom, koje su držale kameni krov. Nije bilo vidljivih prozora, a jedini su ulaz bila masivna drvena vrata. Začuvši oštar krik koji se naglo prekinuo, zadihano pojuriše naprijed, s pištoljima u rukama.

Ajit prvi dođe do starca. Tamnoputi je brđanin nasred puta nepokretno ležao s nožem u ruci, na par metara od ulaza. Ajit se nagnu nad njega i potom podigne pogled, odmahujući glavom. Izraz lica bio mu je bijesan, a glas promukao kada je procijedio naredbu: - Sandilands! Znate što vam je činiti! - Pokaže prema vratima koja su stajala blago odškrinuta.

DVADESET I SEDMO POGLAVLJE

S pištoljima u rukama, Joe i Edgar tiho priđoše vratima, svaki sa svoje strane. Ništa se nije čulo. Edgar gurnu vrata i prvi uđe. Joe je išao za njim. Instinktivno su se malo odaljili jedan od drugoga, okrenuvši se leđima, kako bi svaki pokrivao po jedan dio prostorije. U tami su vidjeli jedino svjetlost male uljanice koja je gorjela na drugome kraju. Kada su mu se oči privikle na mrak, Joe vidje da uljanica stoji na isklesanome postolju koje se protezalo duž zidova prostorije. Svjetlost se odbijala od metalnih poklopaca tri škrinje ugrađene u kamen, ali ako su očekivah uhvatiti rezidenta s rukama na blagu, ostali su razočarani.

Još se malo udaljiše jedan od drugoga, žmirkajući u polumraku.- Bacajte pištolje na pod! Odmah! - zapovjedi neki glas iza Joea. Istom osjeti hladni

dodir metalne cijevi na potiljku.- Stanite jedan uz drugoga!Joe začu beznadni zvuk njihovih pištolja u dodiru s kamenim podom. Čim se,

prema Claudeovoj naredbi, približe jedan drugomu, ubit će ih dvama brzim hicima. A tko će to uopće čuti unutar ovoga kamenoga sarkofaga? Ajit. I potom će narediti opsadu utvrde, ali neće se uplitati u pucnjavu među Zapadnjacima.

Jedino oružje kojim je Joe sada raspolagao bile su mu riječi i psihološka procjena Claudea Vyvyana. Htio je potaknuti ledeno sabranoga ubojicu iza sebe da mu odgovori. Pomisli da zna onu pravu formulu kako bi ga iznervirao.

- Jasno vam je da će vaše ime izbrisati s popisa časti u Hayleyburyju? - reče on nemarnim glasom. - Ime čovjeka kao što ste vi, Claude? Zašto uopće ovo radite?

- Tišina, Sandilands! Prijeđite onamo uz svjetiljku. Obojica!- Zašto sve riskirate? Imate moć, položaj, ljubav prekrasne žene, i svijetlu

budućnost. Čovjek bi pomislio da bi to bilo dovoljno bilo komu. Zašto sve to zamijeniti punom šakom nekakvih ukrasa? Mora da ste sišli s uma!

Ali Claude se nije dao uvući u razgovor. Prije nego što se za još jedan korak udalji od njega, Joe odluči da će se baciti natrag na pištolj. Ako ga i pogodi metak, barem će Edgar imati vremena da krene u akciju. Napne mišiće. Blago raskoračivši, već je prebacio težinu na prednji dio stopala. A potom začu ciničan glas sebi iza leđa.

- Moć? Ljubav? A koliko će to trajati? Svi smo mi na brodu koji tone! Zar to još niste shvatili, gospodine detektive? Imate li uopće pojma kolike su plaće na ovakvim položajima? Ravne su uvredi! Možda uistinu zarađujem nešto više negoli plaćaju drugoligašu poput vas kako bi londonske ulice održavao čistima, ali ne mnogo više! Možete napredovati koliko vam drago - sve je to besmisleno. A čemu da se nadamo kada Raj naposljetku spakira torbe i odseli se na Zapad? Sitnoj mirovini, skromnoj kućici s pogledom na South Downs? Možda bih ju mogao nazvati Vila Ranipur, i postaviti suncobran na slonovskoj nozi u predvorju, tik uz minijaturni gong za objavljivanje večere? Prije užine mogao bih pozvati prijatelje na chota peg, i dosađivati im pričama koje počinju s, Kad sam bio u Pooni... - Govorio je ogorčenim glasom.

- Ne, nije to za mene. Moji su obzori širi, a ambicije dublje. Ali, Sandilands, vidim da bi sve to vama bilo prihvatljivo, kada bi vam ostalo još vremena u životu. A Edgar je prestar da se mijenja, pa mu ništa neću ni nuditi. Što biste htjeli? Da vam ponudim po dragocjenu narukvicu kako biste na sat vremena gledali u drugom pravcu? Lakše mi vas je obojicu ovdje ubiti i riješiti problem.

- Još uvijek nije kasno. Dajte mi pištolj i sredit ću da se diskretno izvučete odavde - reče Joe. - U tim sanducima ionako nema ničega. A kada odavde krenete praznih ruku, vani ćete naići na Ajita Singha koji vas željno očekuje.

Nestrpljiv uzdah dočeka te riječi. - Šaljivdžijo! Prije dva sata kad sam ovdje došao provjeriti situaciju, bilo je tu smaragda i rubina veličine golubinjih jaja, a to je samo početak.

Sada kad je obojicu priveo da stanu jedan uz drugoga, Claude se primaknu sanducima, još ih uvijek držeći na oku, i otvori kapak središnjega sanduka. - Ovdje možete do lakta uroniti u kraljevsku otkupninu. Ima tu i mnogo više nego što mi je potrebno da ostvarim plan.

- Žao mi je, stari moj! - reče Edgar likujući. - To je bilo prije dva sata. Zar mislite da Ajit Singh miruje? Mnogo se toga može dogoditi unutar dva sata. Sve su već odnijeli odavde. Zašto mislite da su na ulazu ostavili samo jednoga postarijeg čuvara? Bila je to zamka kako bi vas namamili unutra! I nasjeli ste - sad ste ovdje zarobljeni! Ne budite budala koja se svega odriče radi nesretnog uranjanja u praznu kadu!

S podsmjehom Claude lijevom rukom podigne kapak sanduka i uroni njome unutra. Fascinirano su promatrali kako mu se smijeh pretvara u zapanjenu grimasu, a potom i u izraz užasa. On izvuče ruku s koje su na sve strane prštali dragulji, bljeskajući na nemirnoj svjetlosti uljanice, odražavajući sve dugine boje. Uz drhtavi

krik, Claude ispusti nakit na pod, ali nešto mu ipak ostade visjeti na ruci. Nešto što nije blistalo, niti je odbijalo svjetlost. Bila je to neka tamna forma koja se uvijala. Bila je duga nekih pola metra.

Pucanj maloga Browninga M bio je zaglušujuć u onome malom prostoru. Očiju prikovanih za Claudea, Joe je jedva zamijetio Edgarov hitri pokret kojim je iza pojasa izvukao mali crni pištolj kojega je posljednji put vidio u zgrčenoj Bahadurovoj ruci. Sada je u Edgarovoj krupnoj šaci bio jedva vidljiv, ali njegova je snaga bila očigledna.

Claude se tresao od užasa, ne mogavši odvojiti pogled od lijeve ruke na kojoj su još uvijek stajali ostaci onoga što je Edgarov pucanj raznio. Napokon uspije progovoriti. - Koji je ovo vrag bio?

- Krait - reče Edgar mirno. - Meni je izgledalo baš kao ta otrovnica. Vrlo mladi krait, ali jednako smrtonosan.

- Pomozite mi, za Boga miloga!- Nitko vam više ne može pomoći, i sami to znate - reče Edgar bezizražajno. - Deset

je puta otrovniji od kobre. Sami ste se uvalili do guše, stari moj.- Koliko mi je još preostalo?- Desetak minuta. Možda četvrt sata?Claude posrčući skoči prema vratima. Podigavši revolver, ispali tri hica u zrak,

zastade i potom ispali još dva. Vrati se u prostoriju i pogleda ih, mašući nemarno pištoljem. Odašalje im onaj svoj postranični dječački osmijeh. - Ostao mi je još jedan metak. Čiji li će biti? - upita on. Cijev se premještala s Joea na Edgara, i napokon zaustavila na Claudeovome vlastitom čelu. - Da još petnaest minuta trpim vaše društvo, gospodo? Nema šanse.

Spretnošću za koju Joe nije znao da ovaj posjeduje, Edgar poskoči prema Claudeu i izbije mu pištolj iz ruke.

- Edgare! Zašto, dovraga? - viknu Joe. - Zaboga, pustite ga da umre na lakši način!- Žalim slučaj, Joe. Bolje je da u tijelu ne nađu metke kada mu leš dopremimo u

Delhi. Prirodna smrt, nesretni slučaj, kako god to poželite nazvati. Ovdje bilo tko može nastradati od ugriza otrovnice, pogotovo kraita. Neće biti potrebno previše objašnjavati. Jednostavno pričekajmo par minuta da ovaj umre.

Vidjevši mu neumoljivo lice, Joe odjednom shvati igru koju je igrao Sir George. Poslati Sandilandsa da otkrije zločince, i onda pustiti da se Edgar pobrine kako njihovi leševi ne bi ostali neuredno razbacani i time uznemirili vladara. I Udai Singh mu je to isto nagovijestio prije smrti. Edgare, planiramo zajedno posljednji lov.

- Ne. Vi čekajte da Claude umre! Oni hici koje je ispalio bili su signal. Moram doznati tko je čekao na taj znak.

Joe je s Ajitom hitao natrag prema palači, zadihano mu objašnjavajući situaciju, postiđen što usprkos dvadeset godina mladosti koje su bile na njegovoj strani, jedva uspijeva održati korak s Rajputovim trkom. Dok su mu pluća prijetila eksplozijom u svakome trenutku, Joe s olakšanjem začuje kako Ajit poziva na stanku.

- Poslušajte! - Pokaza prema pisti za uzlijetanje.- Zrakoplov? Uzlijeće? Ali, tko bi...?- Znači, tako je planirao pobjeći! - reče Ajit pobjedonosno.- Ali, Ajite... zar niste rekli da ste iz svih zrakoplova istočili gorivo?

- Istina. Ali... - zastade i s uvažavanjem pogleda u Joea. Potom nastavi s uskim smiješkom - Za slučaj da netko bude toliko nepažljiv i ne provjeri, ili bude u prevelikoj žurbi da bi se bavio time, u dvosjedu sam ostavio dovoljnu količinu da pilotu omogući uzlijetanje i let... - Ponovno je oklijevao, ali potom ipak doda - ...od nekih par milja.

Bijes i očaj potaknuše Joea ponovno u trk, uz beskorisno dovikivanje pilotu da stane. Naravno, nije ga se moglo čuti uz buku motora i propelera, ali on ipak nastavi i dalje vikati i mahati rukama. Kada se približio pisti, letjelica je upravo dobivala dovoljan zalet niz pistu. Beznadno je gledao kako ga figura na stražnjemu sjedištu uočava i uzvraća mu lakonskim pokretom ruke. Crna najlonka prekrivala je glavu pilota, a opsceni rep vijorio se iza njega dok je zrakoplov dobivao na brzini.

Ram se priključi Ajitu, uz cijeli odred ljudi koji su bez riječi i učinkovito jurili unaokolo. U kratkome roku pojavili su se osedlani konji, a Ajit pozva Joea da s njime odjaše prema pustinji koja se pružala pred zrakoplovom. Suhih usta i iscrpljen, Joe uzjaše, po prvi put u životu nesposoban uživati u jahanju konja. Nakon cijele milje galopiranja konji su i dalje jurili, ali zrakoplov je bivao sve dalji i dalji. Joe shvati da se zapravo u sebi moli da nekom čarolijom letjelica ipak ostane u zraku. Možda je pilot pronašao rezervnu zalihu goriva? U zvuku motora nije se čula nikakva promjena, niti je sam let zrakoplova ukazivao na neki problem. Joe poželi svima reći da prestanu tako ludo juriti u pustinju, ali Ajit je jahao naprijed, čvrst u sedlu poput stijene, s lovačkim sjajem u očima.

Nakon još jedne milje konji počeše polako posustajati. Joe začu zvuk kojega se užasavao. Kašljucanje zrakoplova pred njima. Uz zvučno protestiranje letjelica poče padati.

- Zaboga miloga, polako ateriraj! - promrmlja Joe sebi u bradu. - Daj, podigni malo krmu zrakoplova, budalo jedna!

Ali u neumoljivoj putanji letjelica je i dalje poniralo. Srušila se nekih pola milje ispred njih.

Zauzdaše konje i pažljivo se primaknuše olupini, svatko sa svoje strane. Nisu se imali čega bojati od strane pilota koji je ležao preko trupa zrakoplova, vrata iskrivljenoga pod fatalnim kutom. Joe kleknu uz kokpit i nježno poče odmotavati masku od najlonke, koja sada više nije izgledala uznemirujuće, nego jadno i dirljivo. Kada je skinuo masku, riđa kosa Lois Vyvyan rasu se preko okrvavljenoga i slomljenoga lica.

DVADESET I OSMO POGLAVLJE

Dok su polako jahali natrag u grad, Ajit, koji se dotad borio s vlastitim mislima, napokon upita: - Memsahib Vyvyan? Ali zašto? Kako?

- Lakše je definirati kako, negoli zašto, barem mislim - reče Joe. - Njezin otac, vojni časnik, bio je također član - i osnivač, pretpostavljam, kraljevske avijacije. Ti su pioniri bili uglavnom ljudi iz vojske, svi odreda amateri. Na fotografiji koju sam vidio kod nje on na vojnoj uniformi ima oznaku. Vjerojatno je naučila upravljati zrakoplovom prije nekoliko godina, u Engleskoj.

O tomu nije govorila, ali je s kapetanom Mercerom izvela par letova kako bi se podsjetila tehnike. Kažu mi da nije teško upravljati ovim spravama... Ali, zašto? To pak nije tako lako. Radila je s Claude om - zapravo, vjerojatno ga je upravo ona poticala. Zamislimo da su oni par tigrova lovaca u palači. Razočarani su vlastitom situacijom, u strahu od razvoja budućih događaja, i jednostavno pohlepni. Mislim da su bili spremni riskirati kako bi odavde pobjegli s blagom, i prevariti sve ostale oko sebe kako bi to postigli.

Dalje od toga nije bio spreman govoriti, pogotovo vezano za udovicu, Njezinu Visost Shubhadu. Nije osjećao nikakvo sažaljenje prema princezi spletkarici koju su Vyvyanovi donekle iskoristili. Prisjeti se prve večeri u palači, i ponašanja Lois Vyvyan. Dok je Shubhada blistala na čelu stola, Lois je ostala u pozadini, i tiho upravljala situacijom. Claude je imao reputaciju temeljitosti, ali Joe se zapita u kolikoj je mjeri za to bila zaslužna njegova ambiciozna supruga. A parfem koji ga je tako zaintrigirao? Sama je Lois, pretpostavi on, bila dovoljno sračunata da koristi isti parfem kao i djevojka koja je imala aferu s njezinim suprugom. Mora da je bila potpuno sigurna u njegovu odanost, pomisli Joe. A sada, iako prekasno, bio je u stanju bolje razumjeti i njezino ponašanje prema njemu samome. Poslanik Sir Georgea i još k tomu londonski policajac! Sumnja i tjeskoba ključali su pod površinom tijekom svih njihovih kontakata. Nikakvo čudo što mu se povremeno obraćala onako oštrim tonom.

Na povratku ih na konjima dočekaše Edgar i Ram.- Tko je to bio? - upita Edgar radoznalo.Joe ga hladno dočeka.- Lois. Bila je to Lois. Dakle, Edgare, da ga krait nije usmrtio, Claude bi se ionako

srušio u pustinji, zajedno s njome. Posve zadovoljavajući ishod za vladu Njezinoga Veličanstva, siguran sam.

- Edgar preusmjeri konja natrag, a dok su tako jahali, koljeno uz koljeno, Joe ga ljutito upita: - A sada mi možda možete reći kakve ste upute dobili od Sir Georgea? Slijediti Sandilandsa, čekati da prokljuvi cijelu igru i onda upucati sudionike?

Edgar ostade ravnodušan. - Otprilike tako nekako. Nije bilo prihvatljivo da bistrog i naočitog momka kao što je Claude Civilna služba pošalje u Delhi na paradno suđenje. Ako si jedan rezident može dopustiti takvo ponašanje - kako više ikad možemo vjerovati drugima? Mogao je time uništiti karijere mnogih drugih finih ljudi. U košnici bi nastala uzbuna kada bi se povelo to pitanje u savjetu vladara prinčevskih državica... koji se, uzgred budi rečeno, sastaje vrlo skoro, radi razmatranja nekih vrlo važnih pitanja, ako sam dobro obaviješten. Bit će to vrlo važan sastanak. Vrijeme ovakvoga skandala bilo bi izuzetno nepovoljno. Politička noćna mora. Bolje je ovako. Ishod je zadovoljavajući.

- Stvarno tako mislite? - Joe nije uspijevao prikriti bijes u glasu. - Iz smrti Udaija Singha proistekle su tolike druge smrti.

- Bolje i tako negoli deseci drugih smrti, kako bi stvari izgledala prije nekoliko decenija - odvrati mu Edgar nestrpljivo. - A sve se to može javno objasniti posve prihvatljivim načinom. U Indiji se nesreće ipak događaju učestalo, na kraju krajeva. Opasno je ovo mjesto, uvijek to kažem. A dvojica ubojica bili su Zapadnjaci, nemojmo to zaboraviti. Odgovorni su za smrti dvojice prijestolonasljednika, a to je ozbiljna

krivica. Sreća što imamo dobru protutežu... par dobrih karata u rukavu. Imamo sreću što je Zalim Singh ostao na kraju sređivati sav ovaj nered.

Zastade, ali ne dobivši ni odgovor ni poticaj od Joea, nastavi dalje. - Ali, ako ćemo govoriti o sreći, moram reći da se pitam kolike su bile šanse da će Claude svoju lopovsku ruku neočekivano uvaliti bas na otrovnicu koja je vrebala u sanduku s blagom...

Glas mu je bio prepun sumnje. Gledao je u Joea očekujući komentar.Joe pomisli na Lizzie i njezinu izjavu da bi bila u stanju mnogo toga napraviti kako

bi obranila svojega štićenika Bahadura. Prisjeti se povjerenja s kojim je dječak otišao s brđaninom Jaswantom. Bi li njihova ljubav prema Yuvaraju išla čak i do osvete kada već nisu mogli obraniti dječaka? Joe pomisli da bi moglo biti upravo tako.

- Da, tako je - odgovori potom. - Mislim, stvarno prava igra sreće...

DVADESET I DEVETO POGLAVLJE

Lal Bai već je bila na nogama kada ju je sluškinja došla probuditi. Dovukla se do prozora, odgurnuvši pleteni zastor, i pogledala na mliječno-sivi krajobraz kojega je osvjetljavao jedino mjesec na zalazu. Još dva sata do trenutka kada će izaći sunce i svojim vrelim zrakama svijetu vratiti toplinu i boju. Još dva sata do trenutka kada će plamen pogrebne lomače njezinoga gospodara buknuti prema nebu, ususret sunčanim zrakama.

Stajala je na trenutak, osjećajući se sjedinjena s bezbojnim svijetom, upijajući duboku tišinu. S druge strane rijeke, u pustinji, zavijao je neki divlji pas, a trenutak kasnije odgovori mu negdje neki drugi. Za dva sata njihovo zavijanje neće se ni čuti jer će ga prekriti poplava zvukova iz palače. Bit će tu naricanja i plača kao nikada ranije; gomila će pjevati, Ram nam sat hai! Ime Božje je Istina! Bubnjevi će udarati, lomača na pripremljenoj uzvisini bit će zapaljena u trenutku izlaska sunca, i popraćena posljednjim počasnim plotunom za vladara. Devetnaest će se puta topovi oglasiti sa slonovske porte. Devetnaest puta, jer Udai je bio Maharadža, veliki vladar. Lal Bai odluči da će brojiti pucnje koliko je već znala brojati.

Chichi Bai nemirno ju podsjeti da je sve spremno za njezinu molitvenu ceremoniju, ali prije puje valjalo joj se oprati i odjenuti. Iznesoše joj srebrene zdjele i bakrene posude, ispunjene mirisnim uljima i vodicama, a Lal Bai tupo prepusti glavu, i potom udove, za ritualno pranje i mirisnu masažu. Nakon postupka odjene žarko crvenu suknju koju joj je pripremila sluškinja, potom uski steznik i ganghru. Jedna po jedna, narukvice od slonovače nizale su joj se na ruke, a zlatni lančići na gležnjeve, preko kaniranih stopala, jer danas se odlučila pojaviti odjevena kao nevjesta. Naposljetku Chichi Bai stavi gospodarici oko vrata najdragocjeniju od njezinih ogrlica s rubinima.

Nijansa boje šafrana prodre u sivu svilu na nebu. - Vrijeme je - prošapće Chichi Bai dok je odlazila od nje prema vratima. Svita dvorske posluge okupila se pred ulazom. Ljudi su bili poredani u redove, tihi ali žalosni i potreseni. Njezine sluškinje sa suzama se povukoše i priključiše ostalim ženama uz prozore s mrežama. Lal Bai postavi se u središte grupe, spremna za odlazak do procesije uz rijeku. Čim se našla zaklonjena od očiju ferenghija, započeše s pogrebnom pjesmom.

- Ram! Ram! - krenu Lal Bai s vlastitom pjesmom dok je procesija napredovala.Kad su stigli do dvorišta, mala se procesija zaustavi pred naletom zvuka koji ih je

dočekao. Cijeli se grad slio u dvorište i na stube prema rijeci, kako bi glasno i žalosno odali posljednju počast Udaiju Singhu. Dolje, kod zapaljene lomače, stajao je nositelj baklje, čekajući na vladarevo tijelo. Promatrali su kako lijes prolazi kroz slonovsku portu. Oči Lal Bai blistale su od uzbuđenja i čežnje kada je posljednji put pogledala prema svojemu gospodaru koji je onako uzvišen ležao u ceremonijalnoj odori, ovjenčan zlatnim cvijećem. Sve je bilo spremno.

Ili možda ne baš sve. Prije negoli su mogli krenuti naprijed, valjalo je obaviti još jednu ritualnu gestu. Istupi jedan sluga, noseći posudu s okerom. Ne prestavši pjevati, Lal Bai uroni desnu ruku u obojanu zemlju i izvuče ju potom vani. Uz pratnju sve snažnijeg pjevanja gomile ožalošćenih koji ustuknuše od strahopoštovanja i divljenja prema toj sitnoj i odlučnoj figuri, ona svečano priđe zidu palače uz slonovska vrata i crveni dlan snažno pritisnu na glatku bijelu površinu.

Prvi plotun objavi svečani pozdrav pokojniku, a Lal Bai poče odbrojavati.

S V R Š E T A K