Barokna Drama Kao Anticipacija Avangardne Drame XX Veka

Embed Size (px)

DESCRIPTION

seminarski rad

Citation preview

UNIVERZITET U BEOGRADU

UNIVERZITET U BEOGRADUFAKULTET LIKOVNIH UMETNOSTI U BEOGRADU

- Esej -

Barokna drama i njen uticaj na razvoj Avangardne drame XX vekaMentor: Autor:Prof Dr Jelena Todorovi Luka Tripkovi Beograd, 7. jun 2011. Odabir teme na koju sam se odluio stavila me je u nezgodan poloaj. Mogunost da se ovaj esej pretvori u galimatijas inila mi se kao hod po tankoj ici koji se sastoji u stalnom odmeravanju svakog sledeeg koraka. Naravno, dra takvog hoda ogleda se u onom trenutku kada se zavri, a vi ponosno pogledate putanju kojom ste proli. Samim tim to je put preen-uspean je. Podloan je kritikama i interpretacijama, ali se neminovno dogodio. Na isti taj nain dogodio se i ovaj esej. Osnovne analogije koje sam uoio izmeu ova dva pojma, barokne i avangardne drame, bile su prvi korak ka posmatranju itavog pojma teatra iz potpuno drugaije, i za mene sasvim nepoznate perspektive. Ukoliko za primer uzmemo opte poznata apsurdna puteestvija Don Kihota, uvideemo da su ona samo su vrh ledenog brega kada se govori o brojnim slinostima i proetosti ova dva dramska stila. Ovaj esej e se bazirati upravo na analogijama, anticipacijama i uticajima koje su pisci genijalnih drama iz epohe baroka imali na pisce anti-dramskih tekstova u sredinom XX veka.* * *

Teofil Gotje rekao je za neobinu komiku da je to logika apsurda. Jedan od najslavnijih dramskih likova koji se odlikuju upravo neobinom kominou je mladi kraljevi Hamlet. Njegov lik karakteristian je primer ekspirovog sistema stvaranja. Veliki majstor bi jednostavno amputirao neku od karakternih osobina odreenom dramskom liku, pri emu je postojanje te osobine nuno u smislu funkcionisanja u sistemu vrednosti itave epohe u koju je junak smeten. Hamlet, prestolonaslednik Danskog prestola u vreme kada je borba za tron povlaila sa sobom zloine, krv, ubistva i razne vrste spletki, nema karakternu crtu koja je sposobna da neto tako i uini. Izmeten iz itavog sistema vrednosti, kraljevi ne moe da funkcionie i kao logine posledice tog stanja javljaju se revolt, psihoze i neodlunost. Moda ga najbolje opisuje an Pol Sartr , kada govori da se apsurdni ovek afirmie u revoltu, jer Hamletova dominantna karakterna crta upravo je to. Njegov karakter apsurdan je u odnosu na socio-politike karakteristike vremena u kom ivi. On je poput Sizifa, jer svaki put kada se u njemu javi neodlunost, neodoljivo podsea na trenutak kada se uveni kamen stropota niz padinu, a upravo je (Kamijev) Sizif taj po kome je apsurdna knjievnost dobila ime. Hamletove psihoze i halucinacije kao i prilike u kojim mu se javlja ubijeni otac u nekim trenucima neodoljivo podseaju na Joneskove Stolice, dramu tokom koje brani par u dubokoj starosti doekuje imaginarne goste kako bi uli poslednje pozdrave i poruke Starog . Oni strpljivo doekuju zvanice, izvlaei postepeno na scenu za svakog gosta po jednu stolicu. Uljudno ih primaju, razgovaraju sa njima i na kraju gube jedno drugo iz vida usled velike poseenosti sveanosti. Njihovo ponaanje tokom komunikacije sa nevidljivimn gostima vrlo je slino onom u treem inu ekspirovog dela kada Hamletova majka izgovara ono ta emo mi zasigurno pomisliti itajui Stolice: Avaj, kako si ti, koji oimaupire u nita, i to razgovarasa bestelesnim ovako vazduhom?..

O, dobri sine, na oganj i ar

rastrojstva svog strpljenje hladno kropi.

Na koga gleda?(Hamlet, in trei, scena druga)

Neto kasnije, prilikom odlaska duha, kraljica Getruda izgovara:

Ovo je samo mozga tvoga stvor

A ludila samog izum je to vet,

To bestelesno bie.

(Hamlet, in trei, scena druga) Dakle, za razliku od ekspira, koji posmatraa pronalazi u liku majke , kod Joneska je to italac. Povod za to moemo da uoimo vrlo lako . Ako je kod ekspira re o , po Gotjeu, neobinoj komici koja poprima logiku apsurda, ovde je re o logici apsurda koja poprima obrise neobine komike. Verovatno je najoigledniji primer ove analogije Starac suoen sa najezdom gostiju: Sta ja tu mogu? Trudim se koliko god mogu.(nevidljiviin gostima koji sede) Pomaknite se malo, molim vas... jo malo, evo mesta za vas, Gospoo... hodite. (penje se na estraclu pod pritiskom gomile) Gospode i Gospodo, molimo vas da nas izvinite, nema vie mesta za sedenje... (Stolice) Izuzev slinosti koju sam pokuao da ovekoveim u gore navedenim redovima, posebno je zanimljivo uporediti jednu od scenografija za Stolice sa uvenim Paladijevim Teatro Olimpico. Paladijevo arhitektonsko reenje u potpunosti se uklopilo sa zahtevima jednog avangardnog komada XX veka. Kompatibilnost scenskog prostora samo govori o jaini veze koju su pisci anti-drama oseali sa proslavljenim precima. U prilog svim ovim tvrdnjama dovoljno govori i podatak da je Jonesko 1972. godine napravio adaptaciju Magbeta, dodajui pojedine situacije kako bi delo dobilo jo apsurdniji karakter. Dve nove uloge, prodavac limunade i lovac na leptire, ine da delo potpuno poprimi odlike apsurdne drame. Takoe je dodato i saznanje da je naslednik neko ko je vei tiranin i od samog Magbeta, to dovodi do relativne banalizacije ekspirovog teksta. No, upravo je to ono u emu je Jonesko najbolji. Na najrazliitije adaptacije ovog klasika odluio se i jedan od najveih pozorinih reditelja XX veka i jedan od utemeljivaa teatra apsurda, Piter Bruk. On je, zajedno sa arslom Marovicem stvorio takozvanog, kolanog Hamleta. Naime, Marovic je ovu adaptaciju objasnio reima: Zamislite da je tekst vredna vazna stara nekoliko vekova. Onda je razbijete, slkopite i imate potpuno novu i autentinu stvar. Bruk govori o ovom radikalnom poduhvatu sa fascinacijom, poredei postupak adaptacije Hamleta sa meanjem pila karata.* * *

Anri Bergson u svojoj studiji o komici karaktera govori o posebnoj vrsti besmislenosti koju sadri komika u kojoj nalazimo neto apsurdno. O njoj govori kao o posledici, nikako kao o uzroku i kao jedan od prvih primera u knjievnosti navodi uveno Servantesovo delo iz 1604, godine, Umiljeni plemi Don Kihot od Mane. Mladi i obrazovani plemi u romanima je itao o vitezovima koji na putu susreu divove. Ta uspomena na delove romana se materalizuje i tog trenutka junaka Servantesovog remek-dela nita ne spreava da juria na objekte koji gotovo i da nemaju fizike slinosti sa divovima.

Gore: Scenografija za predstavu Stolice

Dole: Scena Teatro Olimpico, barokni teatar u Vienci

Hrljenje ka iluziji u trenucima line deparacije dominanta je i u eneovom delu Balkon. Naime, drama se odvija u bordelu, koji se u Francuskoj tradicionalno naziva Kua iluzija.Ba na to mesto, u trenucima dravnog udara, dolaze najvii dravni inovnici. General koji svoju domaicu jae juriajui ka zamiljenim pobunjenicima i sudija koji sa prostitutkom glumi hapenje lopova, neodoljivo podseaju na trenutak kada Don Kihot kree na divove. Dravnici koji se nalaze u tekoj bezizlaznoj situaciji stvaraju iluzije o svojoj moi jer je njihova mogunost da se ponaaju u skladu sa svojom funkcijom jednaka Don Kihotovoj. Nakon to je dravni udar izvren, jedina preivela u bordelu je prostitutka koja se prikljuila pobunjenicima kao simbol revolucije. uvena replika da e se u svakoj buni nai neka prostitutka koja e zapevati Marseljezu i postati devica nagovetava promenu, ba onu koju nagovetava dolazak Fortinbrasa u Elsinor.

U neto drugaijem obliku ali sa slinom fabulom je i Joneskovo delo Nosorog. Jednog dana, u mirnom palanakom mestu niotkuda se pojavljuje ogroman i straan nosorog. Svi metani, izuzev glavnog lika Beranea, postepeno prihvataju nosoroga kao realnost . Na kraju, Berane poput Don Kihota ostaje usamljen i izmeten iz opteprihvaenog sistema vrednosti. Jonesko iskazuje strah od ideolokog konformizma, koristei elemente Don Kihota u kontekstu angaovanog pozorita. Na slici (strana 7) moemo primetiti jo jedan primer ekspirovog uticaja. Scena kada Hamlet dri Jorikovu lobanju i scena kada Berane opipava negdanje prijatelje koji su poprimili sasvim nove odlike. U oba sluaja radi se o susretu sa ostacima nekada drage osobe. I ako se u veini sluajeva pozorini reditelji ne opredeljuju za ovakvo reenje bliskih susreta Beranea i ana koji pred njim postaje nosorog, oigledno je da je ovoga puta reditelja podstakla scena sa Jorikovom lobanjom.

* * *

Znaajan predstavnik knjievnosti klasicizma, Molijer, takoe u svojim delima neguje onu vrstu besmislica koje e vekovima kasnije postati opte prepoznatljiv i neotuivi deo avangardne drame. Gospodin de Pursonjak je komad koji poinje sasvim razborito a nastavlja se sa svim vrstama preterivanja. Slino je i u Graaninu plemiu, gde likovi sa razvojem komedije odaju utisak da ih je uhvatila neka vrsta ludila. Komad se zavrava reenicom: Ako mi naete nekog lueg, otii u da to kaem celom Rimu. Ova vrsta dijaloga podsea na uvene tekstove Beketa i Joneska, ekajui Godoa i elava pevaica. Besmisao koji izranja iz dijaloga likova ovih drama ini se kao nadogradnja Molijerovih.

Egzistencijalizam koji je obeleio itavu jednu stvaralaku generaciju nakon 1945. godine je u interakciji sa apsurdnim i paradoksalnim segmentima drama baroka i klasicizma stvorio jedan od najoriginalnijih dramskih pravaca u istoriji - Teatar apsurda. Moja namera bila je da ukaem na sve slinosti i uticaje koje je barok izvrio na ovaj pravac, da pokaem u kojoj meri su ekspir, Servantes ili Molijer bezvremeni ali i da skrenem panju na njihove par vekova mlae kolege. Jedna od mojih teza je bila i to da su svi autori anti-drame pre svega izvrsni poznavaoci one klasine, i da im je upravo to obrazovanje, uz socio-politiki kontekst u kom su se nali i kog su bili svesni omoguilo da ostave neizbrisiv trag koji je samo njihov. Otvorili su vrata angaovanom pozoritu, stalnom preispitivanju svih konvencija unutar teatra i udahnuli jedan novi ivot teoriji savremenog teatra. Literatura:Slubeni glasnik, biblioteka Umetnost i Kultura, Antologija Francuskog Eseja, priredio Milan Komneni, 2010

PAIDEIA, Eseji, Alber Kami, 2008.

Re i misao, Magbet, Viljem ekspir, 1969.

Re i misao, Hamlet, Viljem ekspir, 1964.

Re i misao, Don uan i Tartif, Molijer, 1964.

Stanek d.o.o. , Istorija Umetnosti Dopunjeno Izdanje, H.W. Janson, Anthony F. Janson, Varadin 2005.

The MIT Press,Brecht, the Absurd, and the Future, Martin Esslin

The MIT Press,Drama nad moral connexions, Ronald Peacock

University of Colorado, Cervantes and Ionesco and dramatic fantasy, Edwin T. WilliamsThe MIT Press, Camus and the Spanish Theatre, Manuel Duran

Galimatijas(lat. Gallus Mathiae) - zbrka od rei, nejasan i nerazumljiv govor, rei bez smisla.

Theophile Gautier ( HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/30._%D0%B0%D0%B2%D0%B3%D1%83%D1%81%D1%82" \o "30. avgust" 30. avgust HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1811" \o "1811" 1811 HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/23._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D0%B0%D1%80" \o "23. oktobar" 23. oktobar HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1872" \o "1872" 1872) je HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86%D1%83%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B6%D0%B5%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82" \o "Francuska knjievnost" francuskipisac. Po poetskom stilu bio je HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A0%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC_%D1%83_%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B6%D0%B5%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8&action=edit&redlink=1" \o "Romantizam u knjievnosti (stranica ne postoji)" romantiar, ali ga je teko svrstati samo u tu kategoriju. Osniva je teorije HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9B%D0%B0%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%80%D0%BB%D0%B0%D1%80%D1%82%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC" \o "Larpurlartizam" larpurlartizma, pripadao je krugu HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B0%D1%81_(%D0%BF%D0%BE%D0%B5%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0)" \o "Parnas (poezija)" pesnika Parnasovske kole, a bio je blizak i idejama HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B1%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC" \o "Simbolizam" simbolizma.

William Shakespeare, ( HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/26._%D0%B0%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB" \o "26. april" 26. april HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1564" \o "1564" 1564. - HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/23._%D0%B0%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB" \o "23. april" 23. april HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1616" \o "1616" 1616.) je bio HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%95%D0%BD%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%B0" \o "Engleska" engleski HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D0%BE%D0%B5%D0%B7%D0%B8%D1%98%D0%B0" \o "Poezija" pesniki HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%B0" \o "Drama" dramski pisac, koji se, prema vie razliitih izvora, smatra za najveeg pisca na engleskom jeziku i dramaturga svetskog glasa. Opus njegovih dela koja su preivela do danas sastoji se od 38 pozorinih komada, 154 HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%BE%D0%BD%D0%B5%D1%82" \o "Sonet" soneta, dve duge narativne poeme, i nekoliko drugih poema.

Jean-Paul Sartre ( HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/21._%D1%98%D1%83%D0%BD" \o "21. jun" 21. jun HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1905" \o "1905" 1905. HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/15._%D0%B0%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB" \o "15. april" 15. april HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1980" \o "1980" 1980.) je bio francuski filozof, romansijer, esejista i dramski pisac, tvorac HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%90%D1%82%D0%B5%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC" \o "Ateizam" ateistikog HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/Egzistencijalizam" \o "Egzistencijalizam" egzistencijalizma

Albert Camus ( HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/7._%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D0%B0%D1%80" \o "7. novembar" 7. novembar HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1913" \o "1913" 1913. HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/4._%D1%98%D0%B0%D0%BD%D1%83%D0%B0%D1%80" \o "4. januar" 4. januar HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1960" \o "1960" 1960.)je HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86%D1%83%D0%B7%D0%B8" \o "Francuzi" francuskipisac i jedan od utemeljivaa egzistencijalizma.

Eugne Ionesco, roenEugen Ionescu( HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Slatina,_Rumunjska" \o "Slatina, Rumunjska" Slatina, HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/26._studenog" 26. novembar HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/1909" \o "1909" 1909. - HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Pariz" Pariz, HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/28._o%C5%BEujka" 28. mart HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/1994" \o "1994" 1994.), je bio francusko-rumunski knjievnik i dramaturgr, jedan od glavnih predstavnika HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Teatar_apsurda&action=edit&redlink=1" \o "Teatar apsurda (stranica ne postoji)" Teatra apsurda. Osim ismejavanja najbanalnijih situacija, Joneskove drame opisuju na realan nain samou ljudi i beznaajnost egzistencije pojedinca.

Les Chaises, napisana 1952. godine, iste godine i izvedena. Govori o iekivanju gostiju i zvanica od strane Starog i Stare, branog para u dubokoj starosti. Meutim, gosti su imaginarni a ovek koji je trebalo da im se obrati zapravo je gluv i nem.

Andrea di Pietro, Andrea Palladio (30. novembar HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1508" \o "1508" 1508. 19. avgust HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1580" \o "1580" 1580.) bio je italijanski arhitekta i scenograf.

Peter Stephen Paul Brook (21. mart 1925) je engleski filmski i pozorini reditelj. Potpisnik je prve reije uvenog eneovog komada Le balcon iz 1955 godine.

Charles Marowitz(1934) je ameriki pozorini kritiar i reditelj.

Henry Bergson (1859-1941) bio je filozof i pisac. Nobelovu nagradu za knjievnost dobio je 1927. Prvi predsednik Meunarodne komisije za intelektualnu saradnju (i koje kasnije nastaje Unesko).

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. - 1616. godine) je bio HYPERLINK "http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panija" \o "panija" panskipisac, koji je oznaava najvii uspon i sintezu panskog duha i panske stvarnosti svog vremena.

Jean Genet (19. decembar 1910. 15. april 1986.) bio je francuski dramski pisac, politiki aktivista i esejista.

Jean-Baptiste Poquelin, HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/15._%D1%98%D0%B0%D0%BD%D1%83%D0%B0%D1%80" \o "15. " ( HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1622" \o "1622" 1622. - HYPERLINK "http://sr.wikipedia.org/wiki/1673" \o "1673" 1673.) uveni francuski pisac i glumac.

PAGE 1