IN MEMORIAM

207

SLOVO 64 (2014)

IN MEMORIAM

U listopadu 2013., u 96. godini ivota, umrla je hrvatska povjesniar-ka, arhivistica i paleografkinja Benedikta Zeli ro. Buan. Iza nje je ostalo stotinjak naslova povijesne, jezikoslovne i memoarske tematike. Medievistika e je pamtiti po vruim temama poput propitivanja podrije-tla i pokrtavanja Hrvata, politikoga postojanja Crvene Hrvatske, kralja Slavca, institucije hrvatskoga biskupa, ranoga glagoljatva, po prijepor-nim temama koje su proizlazile iz teza o hrvatskoj pripadnosti Zahumlja, Travunije i Duklje te o dugostoljetnom uzmicanju katolianstva s toga prostora pred pravoslavljem. Meu takvima su i radovi o Evanelistaru kneza Miroslava (Miroslavljevo evanelje) koji je, prema njezinu milje-nju, kasni irilometodski kodeks arhaine liturgije istonoga obreda na-mijenjen vjernicima zapadne Crkve (1982.; 1991.). Budui da je ilustriran romanikim minijaturama i ispisan irilicom zetsko-humske redakcije na

BENEDIKTA ZELI BUAN

1 Fotografi ja je preuzeta s mrene stranice: http://www.dom-lovret.hr/attachments/article/17/BENEDIKTA.pdf, pristupljeno 21. III. 2014.

(Mravince, 21. oujka 1918. Split, 10. listopada 2013.)

IN MEMORIAM

208

SLOVO 64 (2014)

crkvenoslavenskom jeziku s tragovima tokavtine, svrstala ga je meu hrvatske kulturne spomenike. Tim je zakljukom na tragu teza Dominika Mandia otvorila Pandorinu kutiju hrvatsko-srpskih razraunavanja oko poimanja i svojatanja irilice. Svaka je rasprava od kraja 2012. prera-sla u znanstveni i cyberski ekshibicionizam kada su irilica/irilice posta-le predmetom hrvatsko-srpskoga dravnoga, nacionalnoga, politikoga, drutvenoga i emocionalnoga meuophoenja. Jednima je irilica du-hovna vertikala oslonjena na bogatu i ivu tradiciju, a drugima diskonti-nuiran i ambivalentan simbol zaboravljene rubne batine i proivljavane proloratne traume.

U mnogim se radovima Benedikte Zeli Buan zrcale hrvatsko-srpska trvenja i odnosi. Osobito se to vidi u njezinim raspravama nakon Hrvatskoga proljea kada je dospjela u sustavnu izolaciju javnih institucija. S krimenom nacionalistikoga diletanta bila je primorana objavljivati u marginalnim publikacijama pod okriljem Crkve (Glas Koncila, Maruli, Crkva u svijetu, Poljica, Kai). Bez takva optereenja ostavila je vrijedne priloge o hrvatskom glagoljatvu i hrvatskoj irilinoj batini. Meu njima se otpoetka isticala nevelika knjiga Bosanica u srednjoj Dalmaciji (1961.) kojom je Benedika Zeli Buan, tada jo zaposlena arhivistica, pokazala da je irilica bila nositelj ranonovovjekovne hrvatske rijei u srednjoj Dalmaciji i dokazala fenomen viestoljetne hrvatske tropismenosti.

Benedikta Zeli, ro. Buan (potpisivala se i potpisivana je kao Eta Buan, Eta Zeli-Buan, Eta Zeli-Buan, Benedikta Zeli-Buan i Benedikta Zeli-Buan), roena je 1918. godine u Mravincima kraj Splita. Rano je ostala bez oca, ali je portvovnou svoje majke zavrila i gimnaziju i fakultet. Prva je Mravinanka koja je uope uspjela u tome. U ljeto 1941. diplomirala je studij nacionalne povijesti s klasinom arheologijom na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Tijekom Drugoga svjetskoga rata bila je gimnazijski profesor u Glini, Sisku i Zagrebu. Poetkom svibnja 1945., u strahu od osvete bjei iz Zagreba prema Zapadu. Uz torturu i izgladnjivanje preivjela je krini put pjeaei od Maribora do Podravske Slatine te se preko Osijeka, Bjelovara i Zagreba s propusnicom Crvenoga kria vratila u rodne Mravince. Dvije je godine bila bez sveuiline diplome i graanskih prava. Kratko je

IN MEMORIAM

209

SLOVO 64 (2014)

nakon toga radila na sinjskoj gimnaziji i u splitskoj ekonomskoj koli. Oba je puta dobila otkaz uz obrazloenje da joj rad ne odgovara idejnim i odgojnim ciljevima kole. Konano je 1952. godine, zbog opega pomanjkanja kolovanih povjesniara, zaposlena kao istraiva arhivist u tek otvorenom Historijskom arhivu u Splitu (dananji Dravni arhiv u Splitu). U poticajnom okruju, do prijevremene mirovine 1965. godine, izlazili su njezini znanstvenoistraivaki radovi iz povijesti dalmatinskoga kolstva, o gospodarskim prilikama u austrijskoj Dalmaciji, o Hrvatskome narodnome preporodu u Dalmaciji te o hrvatskoj irilinoj batini. Sitni pak prilozi Rije dvije o bosanici, starom hrvatskom pismu (1955.) te Upotreba bosanice u Splitu i okolici (1956.) potaknuli su je na sustavno prouavanje irilinoga pisma, hrvatskih irilinih spomenika i hrvatskoga glagoljatva, iz ega je proizala ve reena Bosanica u srednjoj Dalmaciji (1961.). Na istom su tragu njezini kasniji radovi: Bosanica, poljiko narodno pismo (1968.), Kako se zvalo glagoljako sjemenite u Priku? (1970.), Bosanica u Splitu u doba Marka Marulia (1972.), Problematika srednjovjekovnih hrvatskih irilskih isprava (1975.), O poliptihu Blaa Jurjeva 2. Glagoljski zapis (1975.), Bogosluni jezik Crkve u Hrvata (1978.), Hrvatski biskup tenja za osamostaljenjem Crkve u Hrvata (1978.), Don Frane Buli (1984.), Slavensko bogosluje i glagoljica kod Hrvata do kraja XI. st. (1986.), Navodni glagoljako-latinaki sukobi u Hrvatskoj do kraja XI. st. (1990.), Neka prijeporna pitanja oko spomenika bosanice (1993.), Dopisivanje upnika Makarskog primorja s biskupom Stjepanom Blakoviem 1768/69. godine (1993.) i Truhelkin rad na pismu i spomenicima bosanice (1994.).

Nakon stjecanja hrvatske neovisnosti njezine su rasprave uglavnom pretiskane u knjigama Hrvatski narodni preporod i Mihovil Pavlinovi (1992.), lanci i rasprave iz starije hrvatske povijesti (1994.) i Jezik i pisma Hrvata: rasprave i lanci (1997.). Objavila je monografi ju o povijesti rodnoga mjesta Od Kuka do Mravinaca (1997.), kao i memoarsku Nezavisna Drava Hrvatska (1941.1945.) u mom sjeanju (2007.). Dopunjeno i osuvremenjeno izdanje doivjela je i njezina knjiga o bosanici s proirenim naslovom, obogaenim sadrajem, kritikim aparatom i slikovnim prilozima Bosanica ili hrvatska irilica u srednjoj Dalmaciji (2000.). irilina je to poetnica starije hrvatske rijei kojoj je

IN MEMORIAM

210

SLOVO 64 (2014)

priloena riznica razliitih oblika irilinih slova sa srednjodalmatinskoga podruja kao i faksimili raznih vrela s latininom transkripcijom.

Godine 1997. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulia za posebne zasluge u kulturi, a iste je godine dobila i Nagradu Grada Splita za ivotno djelo. Duboku je starost proivjela u Domu za starije i nemone osobe Lovret u Splitu, gdje je umrla u listopadu 2013. godine.

Pamenjem smo zapoeli pa i zakljuimo njime. Hrvatska e znanost i kultura pamtiti Benediktu Zeli Buan po osvjetenju da je hrvatska kultura policentrina, viejezina i viepismena i da Hrvati imaju pravo prouavati irilicu kao rubnu batinu svojih prea. Jer, razumijevanjem vlastite kulture lake je ophoenje s drugima, bliima i daljima.

IVAN BOTICA