ZBORNA CRKVA SV. VLAHA

U DUBROVNIKU

DUBROVNIK – ZAGREB, 2017.

UredilaKatarina Horvat-Levaj

Autori tekstovaAntun Baće, Silvija Banić, Željka Čorak, Bojan Goja, Katarina Horvat-Levaj, Nella Lonza, Ana Marinković,

Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Ivan Viđen, Danko Zelić

FotografijePaolo Mofardin

Arhitektonski nacrtiIvan Tenšek

Ivana Valjato-VrusDavor Zuljan

ZBORNA CRKVA SV. VLAHA U DUBROVNIKU

STUDIJE I MONOGRAFIJE

Instituta za povijest umjetnosti Knjiga 48

Izdavači

Dubrovačka biskupijaZborna crkva sv. Vlaha, DubrovnikInstitut za povijest umjetnosti, ZagrebArTresor naklada d. o. o.

Za izdavače

Mate UzinićToma LučićMilan PelcSilva Tomanić Kiš

Recenzenti

Vladimir MarkovićTonko Maroević

Glavna urednica

Katarina Horvat-Levaj

Uredništvo

Radoslav TomićIvan Viđen

Likovno i grafičko oblikovanje

Franjo Kiš, ArTresor naklada

Lektura

Karmela Prosoli

Korektura

Zvonimir Prosoli

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja izdavača.

5

UVOD

NA RUCI SVETOGA VLAHA (Mate Uzinić, dubrovački biskup) 11

POVIJESNA INTERPRETACIJA CRKVE SV. VLAHA (Katarina Horvat-Levaj, urednica) 15

Nella Lonza

SVETI VLAHO, BOŽANSKI ZAŠTITNIK DUBROVNIKA, ČUVAR NJEGOVE SLOBODE I MIRA 19

RANI KULT SV. VLAHA U DUBROVNIKU DO IZBORA ZA GRADSKOG ZAŠTITNIKA 21

SREDINA 12. STOLJEĆA: SV. VLAHO POSTAJE ZAŠTITNIK DUBROVNIKA 23

KULT SV. VLAHA U RAZDOBLJU MLETAČKE VRHOVNE VLASTI 25

NOVI IMPULS SREDINOM 14. STOLJEĆA: RUKA SV. VLAHA 27

KUGA 1348. GODINE I GRAĐENJE NOVE PARČEVE CRKVE 31

CRKVA SV. VLAHA I »DRŽAVNI KULT« REPUBLIKE 35

KULT SV. VLAHA NAKON PADA REPUBLIKE: »ŽERAVICA KOJA TINJA« 37

CRKVA SV. VLAHA OD POČETAKA GRADA DO POŽARA 1706. GODINE

Danko Zelić

PRVA CRKVA SV. VLAHA U GRADU 43

Prvi zapis o crkvi – 1255. godine 44 • Prokuratori relikvija prve Svečeve crkve 44 • O pravnom statusu crkve u 13. stoljeću 46 • Svete moći u prvoj crkvi sv. Vlaha 46

GRADNJA CRKVE U LEGENDI O UKAZANJU I PRVOM ČUDU SV. VLAHA 47

Vrijeme radnje 49 • Mjesto radnje 49

POČETCI SVEČEVA ŠTOVANJA I PRVA CRKVA 51

Tvarna svjedočanstva o prvoj crkvi? 51 • Položaj crkve 53 • Crkva na prilazu gradu 53 • Intus in civitate 55 • Kula i most kod crkve sv. Vlaha 55

OD SVETOPISA I PREDAJA DO DOKUMENTARNIH VRELA I POVJESNICE 57

Sadržaj

6

Ana Marinković

KASNOSREDNJOVJEKOVNA CRKVA SV. VLAHA 61

ZAVJETNA CRKVA GRADA 61

GRADNJA CRKVE SV. VLAHA DE PLATEA 65

KATEDRALA KAO UZOR 71

OPREMANJE OLTARÂ 79

PROTOMAJSTOR BONINO IZ MILANA 81

Boninova korska pregrada i »venecijanski« model 83

LUŽA – OPĆINSKA POZORNICA 85

GRADNJA SAKRISTIJE I OSTALI ZAHVATI TIJEKOM 16. STOLJEĆA 87

OBNOVA NAKON »VELIKE TREŠNJE« 89

BAROKNA CRKVA SV. VLAHA OD IZGRADNJE (1706.–1715.) DO DANAS

ARHITEKTURA BAROKNE CRKVE

Katarina Horvat-Levaj

BAROKNA CRKVA SV. VLAHA – PROJEKT MARINA GROPPELLIJA 97

IZBOR PROJEKTA I REALIZACIJA 101

ARHITEKTONSKA OBILJEŽJA CRKVE 109

GROPPELLIJEVA CRKVA SV. VLAHA I VENECIJANSKA ARHITEKTURA 137

MARINO GROPPELLI I DUBROVAČKA ARHITEKTURA 161

OPREMA BAROKNE CRKVE

Daniel Premerl

POZLAĆENI SREBRNI KIP SV. VLAHA IZ 15. STOLJEĆA 179

Radoslav Tomić

SKULPTURA OD 16. DO 18. STOLJEĆA 185

NIKOLA LAZANIĆ I SKULPTURA IZ STARE CRKVE 187

7

KIPOVI MARINA GROPPELLIJA 193

GLAVNI OLTAR FRANCESCA GROPPELLIJA 217

DRUGI KIPOVI 229

Daniel Premerl

ORGULJE I CRKVENI NAMJEŠTAJ 235

PJEVALIŠTE I KUĆIŠTE ORGULJA 235

OLTARI I CRKVENI NAMJEŠTAJ 241

Radoslav Tomić

SLIKE U CRKVI SV. VLAHA 251

POLIPTIH IZ STARE CRKVE SV. VLAHA 251

CIKLUS SLIKA NASTAO PREMA DJELIMA MATTIJE PRETIJA 255

CIKLUS DUBROVAČKOG SLIKARA PETRA MATTEIJA 259

DRUGE SLIKE 267

Bojan Goja

LITURGIJSKI PREDMETI 275

LITURGIJSKI PREDMETI IZ DUBROVAČKIH RADIONICA 277

LITURGIJSKI PREDMETI IZ VENECIJANSKIH RADIONICA 281

LITURGIJSKI PREDMETI IZ NAPULJSKIH RADIONICA 289

LITURGIJSKI PREDMETI IZ RIMSKIH RADIONICA 295

LITURGIJSKI PREDMETI IZ GENOVSKIH RADIONICA 299

LITURGIJSKI PREDMETI IZ MILANSKIH RADIONICA 301

OSTALI LITURGIJSKI PREDMETI 303

Željka Čorak

ZAVJETNI DAROVI 307

Silvija Banić

TKANINE I VEZ 317

TEKSTILNI LITURGIJSKI PREDMETI CRKVE SV. VLAHA PREMA ARHIVSKIM VRELIMA 317

Pabirci o misnom ruhu i drugoj tekstilnoj opremi crkve u 16. i 17. stoljeću 317 • Nekoliko podataka o opskrbljivanju crkve ruhom i drugim tekstilnim predmetima u 18. i 19. stoljeću 319

8

NAJVAŽNIJI DO DANAS SAČUVANI DIJELOVI LITURGIJSKE OPREME OD POVIJESNIH TKANINA I VEZA 323

Tkanine 323 • Vez 335

CRKVA SV. VLAHA U 19. I 20. STOLJEĆU

Ivan Viđen

ARHITEKTURA I OPREMA CRKVE OD PADA DUBROVAČKE REPUBLIKE DO SEDAMDESETIH GODINA 20. STOLJEĆA 351

OD FRANCUSKE OKUPACIJE DO OBNOVE SAMOSTALNE UPRAVE CRKVE SV. VLAHA (1806.–1890.) 351

OD OBNOVE SAMOSTALNE UPRAVE CRKVE SV. VLAHA DO KRAJA PRVOGA SVJETSKOG RATA (1890.–1918.) 359

OD MEĐURATNOGA RAZDOBLJA DO JUBILARNE PROSLAVE SV. VLAHA (1918.–1972.) 367

Antun Baće

OBNOVA CRKVE SV. VLAHA NAKON DOMOVINSKOG RATA (1993.–2016.) 379

KATALOG UMJETNINA

Arhitektura 390 • Oltari, skulptura i crkveni namještaj 391 • Slikarstvo 396 • Liturgijski predmeti 402 • Zavjetni darovi 409 • Liturgijsko ruho 414

DOKUMENTI, IZVORI, LITERATURA, KAZALA

DOKUMENTI O CRKVI SV. VLAHA 421

IZVORI I LITERATURA 439

Neobjavljeni izvori 439 • Literatura i objavljeni izvori 440

KAZALA 451

Kazalo osoba 451 • Kazalo lokaliteta i spomenika 457

274

275

Liturgijski predmeti

Bojan Goja

Crkva sv. Vlaha posjeduje znatan broj umjetnički oblikovanih liturgijskih predmeta izrađenih od plemenitih metala. No od brojnosti sačuvanih predmeta važnija je i rječitija mnogovrsnost njihova podrijetla, pa se u raznolikim putevima izradbe i nabave, a s tim i ostvarenih umjetničkih izraza, zrcale pravo značenje i veličina sačuvanog inventara i u širim razmjerima. Ta je višeslojnost prouzročena specifičnim političkim i kulturnim ve-zama Dubrovnika u doba samostalnosti, koje su, uz također važan mletački uvoz, omo-gućile nabavu većeg broja raznovrsnih liturgijskih predmeta, ponajprije u napuljskim i rimskim radionicama. Takvu situaciju ne nalazimo u drugim urbanim središtima na istoč-nom Jadranu, a pritom poglavito mislimo na one gradove koji su bili pod venecijanskom vlašću, gdje se čuva liturgijsko posuđe izrađeno ponajviše u mletačkim radionicama, ma-njim dijelom dopunjeno i predmetima izrađenima od domaćih zlatara, što se mijenja tek od početka 19. stoljeća, kada se promjenom političkih okolnosti naručitelji usmjeravaju prema novim umjetničkim središtima. Iako se dubrovačka umjetnička baština odlikuje i znamenitom zlatarskom tradicijom, tek se manja količina liturgijskog posuđa iz inventara crkve sv. Vlaha, na temelju stilskih odlika ili utisnutih žigova, može pripisati dubrovačkim zlatarima. Stoga je s obzirom na raznovrsnost podrijetla, koju pokazuje velik dio sačuva-nog materijala, u ovom pregledu možda najprimjerenije prikazati one predmete kojima je poznato mjesto nastanka, grupirane oko umjetničkih središta u kojima su izrađeni, pritom pazeći i na kronološki slijed.

276

277

Promatramo li materijal prema vremenu nastanka, glavnina sačuvanih liturgijskih predmeta u crkvi sv. Vlaha datira se u 18. stoljeće, a kontinuirano su nabavljani s raznih strana: iz Venecije, Napulja i Rima. Sačuvano je tek nekoliko predmeta iz ranijih umjetničkih raz-doblja, iako ih je, naravno, moralo biti i znatno više, a svima je zajedničko dubrovačko podrijetlo. Uzrok oskudici starije građe prije svega je katastrofalan požar koji je zahvatio crkvu sv. Vlaha u noći od 24. na 25. svibnja 1706. godine, nakon kojega je Vijeće umolje-nih odlučilo da se pretope svi srebrni predmeti iz riznice osim kipova, biskupskog štapa i onih predmeta koji su se mogli popraviti.1

O starijem inventaru koji je postojao prije razornog požara, u kojem je uništena srednjovjekovna crkva sv. Vlaha i zauvijek su izgubljene mnoge umjetnine, govore i rijetki arhivski podatci.

Liturgijsko posuđe spominje se u rukopisu apostolske vizitacije Giovannija France-sca Sormana, biskupa Montefeltra na sjeveru Italije, koji je po nalogu pape Grgura XIII. pohodio Dubrovačku nadbiskupiju između listopada 1573. i travnja 1574. godine. Opis unutrašnjosti i inventar crkve sv. Vlaha sastavljeni su 12. prosinca 1573. godine. Od li-turgijskog posuđa u pohodu se spominju kaleži, svijećnjaci, kadionica, ampulice i ostalo posuđe, među kojima je istaknuta i jedna škropionica krasne izradbe sa škropilom te sre-brni pax.2 Navod iz vizitacije može se dovesti u vezu s ponekim liturgijskim predmetima starijeg vremena nastanka i dubrovačke izradbe, sačuvanima u crkvi sv. Vlaha.

Renesansni pax mogao bi biti jedan od predmeta zabilježenih u Sormanovoj vi-zitaciji 1573. godine. S obzirom na mjesto izradbe, paxu se može odrediti dubrovačko podrijetlo.3 Izrađen je u obliku edikule oslonjene na profilirano stupnjevano podnožje klasične inspiracije, dvostrukoga plosnatog oboda, ukrašeno lišćem, ovulusima i dentima. Okvir edikule sastoji se od dvojako kaneliranih stupova s lisnatim kapitelima koji nose polukružni luk ukrašen trolistima, bisernim nizom i ovješenim vegetabilnim volutama. U središtu je pločica s reljefnim prikazom Mrtvog Krista koji izlazi iz sarkofaga, a sa strana ga za ruke pridržavaju Marija i sv. Ivan Evanđelist. Krist je okrunjen trnovom krunom i omotan oko bokova u perizomu, a Marija i Ivan odjeveni su u duge haljine. Nad glavama likova su aureole. Sarkofag je podijeljen na dva dijela i ukrašen dvama krilatim anđeoskim glavicama. U drugom planu je križ sa svitkom na kojem je natpis INRI, a pri vrhu je maleni frontalni lik sv. Vlaha u biskupskoj odjeći u stavu oranta. U zatvorenoj sceni i maloj formi nepoznati je zlatar u grimasama likova, što se posebice može ustvrditi za produhovljenu fizionomiju sv. Ivana, uspješno prikazao bol i tugu.

Od istovrsnih predmeta na dubrovačkom području, pax iz crkve sv. Vlaha po tipo-logiji, ukrasnim detaljima i prikazu Krista srodan je s paxom iz župne zbirke na Lopudu, mletačkim radom s kraja 15. ili početka 16. stoljeća i paxom iz Pakljene na Šipanu.4 Jednaku tipologiju, ali i ponešto rustičniju obradbu pokazuje pax iz župne crkve sv. Vida u Trstenom, rad neznanoga dubrovačkog majstora iz 16. stoljeća, na poleđini označen službenim žigom Dubrovačke Republike – glavom sv. Vlaha.5

Drugi je predmet škropionica za blagoslovljenu vodu, uz koju je sačuvano i škro-pilo.6 Škropionica je izrađena u obliku polukugle oslonjene na nisku okruglu profiliranu bazu, ukrašenu bisernim nizom i motivom zubaca. Biserni niz iskucan je i na profiliranoj uskoj vrpci koja kruži vanjskim obodom otvora. Ispod vrpce je pojas ispunjen motivom ljusaka poredanih u dva niza, a pod njim je još jedan pojas s iskucanim natpisom: + HO-RA · PRO · NOBIS · BEATE · BLASI · UT DIGNI · EF(FICIAMUR) · P(ROMISSIONIBUS) · CHR(ISTI).7 Unutar pojasa s citiranim natpisom integrirani su četverolisni medaljoni s međušiljcima. U njima su u duhu renesanse prikazani Bogorodica s Djetetom u naručju,

Liturgijski predmeti iz

dubrovačkih radionica

Str. 274/275

Kanonska tablica, nepoznati venecijanski zlatar, 18. stoljeće

←

Pax, nepoznati dubrovački zlatar, kraj 15. – početak 16. stoljeća

278

koje u rukama drži kuglu (globus) s usađenim križem, i sv. Vlaho u biskupskom ornatu s pastoralom, koji blagoslivlja sjedeći na prijestolju. Uz lik Bogorodice s Djetetom dodani su, s lijeve strane, križ na brijegu (Golgota) kao simbol muke Kristove i, s desne strane, cvijet u posudi kao simbol Navještenja. Donja polovica tijela škropionice je glatka, no moguće je da nije izvorna te da je nadomještena u nekom popravku. Dvije lavlje glave u lisnatim vi-jencima služe kao nosači tordirane ručice. Škropionica se može datirati u prvu polovinu 16. stoljeća. Gotovo identična opisanoj škropionici po veličini, obliku i uporabljenim ukrasima jest ona iz dubrovačke pinakoteke, no potonja je po čitavom oplošju prekrivena motivom ri-blje ljuske, medaljoni su ispunjeni lisnatim motivima i u pojasu je natpis drukčijeg sadržaja, a označena je dubrovačkim državnim žigom iz 16. stoljeća.8 Škropilo je naknadno poprav-ljano, a na njemu je također utisnut dubrovački žig – glava sv. Vlaha. Kugla škropila ukrašena je geometrijskim ukrasom i djelomično čitljivim natpisom: … HORA PRO NOBIS ...

Žig grada Dubrovnika utisnut je i na ciborij s početka 17. stoljeća.9 Ciborij ima oval-no podnožje iz kojega se uzdiže posebno masivno izrađen stožasti držak. Kutija ciborija, glatkog oplošja i bez ukrasa, sastavljena je od dvije sploštene kalote profiliranih obruba. Poklopac se stožasto izdiže u nosač za križ, postavljen na kugli. Nepoznati dubrovački zlatar izradio je i kalež koji pokazuje osobine lokalnoga zlatarstva s prijelaza 16. na 17. stoljeće. Kružno podnožje kaleža ima blago ukošeni obod, ukrašen motivom pletera s perlama. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je volutama i lisnatim motivima, što je često korišten ukrasni motiv u onodobnomu mletačkom zlatarstvu. Između dvaju višedijelnih prstenastih lisnatih međučlanova umetnut je netipični nodus koji je pri vr-hu i dnu ukrašen lisnatim motivima, a središnja je zona glatka. U usku čašku (košaricu) ukrašenu lišćem umetnuta je čaša širokoga otvora. Ta četiri predmeta jedini su primjerci dubrovačkog zlatarstva iz vremena prije požara 1706. godine, sačuvani u crkvi sv. Vlaha. No i arhivski izvori, koji su nešto kasniji od Sormanove vizitacije, svjedoče o većem broju liturgijskih predmeta u staroj crkvi.

Škropionica, nepoznati dubrovački zlatar, prva polovina 16. stoljeća

Škropionica, detalj

279

U popisu liturgijskog srebra, sastavljenom 1626. godine, pri kojem su predmeti i izvagani, spominje se čitav niz liturgijskih predmeta: dvije kadionice, od kojih jedna veća, križ s figurama četvorice evanđelista, dva paxa, škropionica, jedan veći kalež i dva manja kaleža, od kojih jedan ukrašen crvenim, zelenim i plavim kamenjem, jedan ciborij, tri kopče za pluvijale, svijećnjak i lađica.10 Neki od tih predmeta također bi se mogli povezati s onima iz Sormanove vizitacije, a na temelju opisa i izvagane mase može se s potrebnim oprezom zaključiti da se među njima nalaze i opisani škropionica, pax i ciborij.11

Dubrovački zlatari i poslije su, iako u mnogo manjem opsegu, sudjelovali u oprema-nju crkve liturgijskim predmetima. Tako je u veljači 1799. godine u računskim knjigama zabilježena nabava novoga srebrnog križa kod dubrovačkog zlatara Petra Pecera, ali tom predmetu danas nema traga u crkvenom inventaru.12 No domaći su zlatari zasigurno imali mnogo više udjela u održavanju crkvene srebrnine nego u izradbi novih predmeta, što je često zabilježeno u računskim knjigama. Liturgijski su predmeti, naime, zbog svakidašnje uporabe zahtijevali stalno uređivanje, popravak oštećenih dijelova i vrlo često, osobito kaleži, nanošenje nove pozlate. Tako je u lipnju 1732. godine zabilježen popravak lanaca i poklopca jedne kadionice.13 Zbog svoje kompleksnije konstrukcije često su se popravljali i viseći svijećnjaci, ovješeni o lance koji su se često kidali, kako svjedoči zapis iz 1736. godine.14 Iste godine popravlja se i škropionica, možda upravo ona iz prve polovine 16. stoljeća koja je mogla biti osobito dragocjena zbog prikaza sv. Vlaha i Bogorodice s Djete-tom. Neznani je dubrovački zlatar 1797. godine pozlatio vratašca svetohraništa te uredio i očistio svu srebrninu u crkvi.15

Ciborij, nepoznati dubrovački zlatar, početak 17. stoljeća

Kalež, nepoznati dubrovački zlatar, kraj 16. – početak 17. stoljeća

280

281

Glavnina liturgijskog posuđa nastala je kao rezultat sustavne nabave s ciljem opremanja i uređenja crkvene unutrašnjosti, koji su započeli usporedno s gradnjom nove crkve sv. Vlaha i nastavili se tijekom cijeloga 18. stoljeća. Posebnu i oveću skupinu predmeta, kako je ranije navedeno, čini liturgijsko posuđe izrađeno u venecijanskim zlatarskim radioni-cama. Takvih je umjetnički oblikovanih predmeta, često izrađenih u istim radionicama i rukama istih majstora, sačuvano nebrojeno mnogo duž istočne jadranske obale. Kada je riječ o najkvalitetnijim primjercima liturgijskog posuđa i umjetninama od srebra, pojedine dalmatinske crkvene i samostanske zbirke posljednjih su godina detaljno analizirane, a neke su i kataloški cjelovito obrađene, što je proširilo naše spoznaje o toj vrsti umjetničke građe i omogućilo usporedbe i zaključke na širem prostoru.16 Predmeti iz crkve sv. Vlaha venecijanske proizvodnje, datirani u 17. i 18. stoljeće, obuhvaćaju: komplet kanonskih tablica, četiri viseća svijećnjaka, šest kaleža, tri plitice, te po jednu lađicu, kadionicu i ciborij. Na nabrojenim predmetima uočavaju se osobine i uporaba ukrasnih motiva karak-terističnih za venecijansku zlatarsku umjetnost iz razdoblja baroka.

Venecijanska Bratovština zlatara prvi se put spominje 1231. godine, a njome su upravljali najsposobniji članovi, birani na izvršne dužnosti na rok od godine dana. Za-štitnik Bratovštine bio je sv. Antun opat, vjerojatno i zbog toga jer se prikazuje s plame-nom koji je nužno sredstvo za obradbu metala u zlatarskom zanatu. Udruženje zlatara tijekom stoljećâ nekoliko je puta mijenjalo svoje sjedište, a krajem 17. stoljeća smjestilo se uz crkvu San Giovanni Elemosinario, dok je u crkvi San Giacomo di Rialto imalo i svoj oltar. Ogromna zlatarska produkcija Venecije, koja je zadovoljavala prostrano tržište od Terraferme do grčkih otoka, zahtijevala je i brojne majstore, o čemu svjedoči i impozantan broj od četiristo šesnaest zlatara (razvrstanih u kategorije kao capimaestri, garzoni i lavo-ranti), organiziranih u sto dvadeset dvije radionice, zabilježene 1773. godine.17

Kao i u drugim razvijenim središtima zlatarske proizvodnje, i predmeti nastali u ve-necijanskim zlatarskim radionicama označeni su različitim standardiziranim žigovima. Službeni žig s likom lava sv. Marka prvi je put u izvorima spomenut 1273. godine, iako je vjerojatno korišten i u prethodnom stoljeću. Tijekom 14. i 15. stoljeća ima oblik če-tverokuta, a od 15. stoljeća je u obliku kruga. Državni propisi koji su nadzirali zlatarsku proizvodnju u Veneciji zahtijevali su da predmeti budu označeni žigom radionice i žigom majstora te, ako udovoljavaju normama, dvama kontrolnim žigovima (sazo i tocca) koji su jamčili čistoću korištene slitine, i na posljetku državnim žigom s likom lava sv. Marka (leone in moleca), a udarani su u državnoj kovnici (Zecca). No uza svu kontrolu, taj se po-stupak nije uvijek poštovao, pa su rijetki predmeti označeni sa svih pet propisanih žigova, a najčešći su oni s utisnutim državnim i kontrolnim žigovima.18 Slična se praksa uočava i na srebrnim predmetima u crkvi sv. Vlaha.

U svetištu, uz glavni oltar, ovješena su dva viseća svijećnjaka označena državnim žigom Venecije s likom lava sv. Marka u krugu, autorskim žigom »BP« neznanog majstora, korištenim u 18. stoljeću, i čestim kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, koji je rabio sazador in Zecca Zuanne Cottini (1662.–1736.). On je od 1682. godine sazador de respecto u državnoj kovnici, a od 1714. sazador ordinario. Od 1724. godine pomoćnik mu je Piero Cottini.19

Viseći svijećnjaci karakterističnih konkavno-konveksnih trbušastih tijela ukrašeni su trima ovalnim medaljonima i različitim dekorativnim, posebno biljnim motivima, te lije-vanim figurama anđela koji pridržavaju lance zvonolikog poklopca s alkom za vješanje. Na polovini lanaca su izdužene kugle s lisnatim ukrasima. Donji dio svijećnjaka u obliku izokrenutoga trbušastog zvona oblikovan je mjehurima koji su ukrašeni biljnim motivi-

Liturgijski predmeti iz

venecijanskih radionica

Kadionica, nepoznati venecijanski zlatar, 1751.

282

Viseći svijećnjak, nepoznati venecijanski zlatar, prva polovina 18. stoljeća, svetište

Viseći svijećnjak, medaljoni s prikazima sv. Terezije Avilske (?) i sv. Augustina

Viseći svijećnjak, medaljoni s prikazima Rođenja Marijina i Prikazanja Marijina u Hramu

283

ma. U dnu je zašiljeni ukrasni završetak u obliku češera. Jednakim motivima ukrašen je i konkavni vrat koji se prema otvoru trbu-šasto suzuje. U medaljonima jednoga vise-ćeg svijećnjaka prikazi su svetice redovnice koja kleči u ekstazi (sv. Terezija Avilska /?/), a uz nju je anđeo koji drži ploču s Kristo-vim monogramom, nadalje, sv. Augustina kao biskupa s mitrom koji u ruci drži srce u plamenu, te neznani monogram u trećem medaljonu.

Drugi viseći svijećnjak u medaljoni-ma, uz neprepoznati monogram, ima prika-ze Rođenja Marijina i Prikazanja Marijina u Hramu.20 Računske bilješke iz 1707. godine spominju nabavu visećeg svijećnjaka, kale-ža i svijećnjaka u Veneciji.21 Desetljeće po-slije spominju se viseći svijećnjak kupljen u Veneciji i cijena njegove izradbe, prijevoza, kao i troškovi nacrta koji je kopirao slikar Petar Mattei (u citiranom izvoru naveden kao Pietro Mathei).22 Vrlo je vjerojatno da je riječ o jednom od opisanih visećih svijeć-njaka za koje Mattei, prema želji naručite-lja, nije mogao izraditi dizajn samog pred-meta, jer je riječ o svijećnjacima uobičaje-ne tipologije za to vrijeme, nego je možda napravio skice prema kojima su nama ne-poznati venecijanski zlatari izradili prikaze u medaljonima. Petar Mattei (1670.–1726.) u to je vrijeme bio silno aktivan u likovnom životu grada ostvarujući vrijedan slikarski opus u dvama najvažnijim gradskim sveti-štima – katedrali i crkvi sv. Vlaha.23

Dva viseća svijećnjaka slične tipologi-je i ukrasnih motiva ovješena su uz oltar sv. Lucije i oltar sv. Križa. Nešto su skromnije izvedbe, trbušastih tijela ukrašenih mjehu-rima s praznim medaljonima i različitim lisnatim motivima. Označeni su državnim žigom Venecije, kontrolnim žigom Zuannea Cottinija »Z kula C« u trostrukom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak P«, autorskim žigom »D točka B« koji pripada neidenti-ficiranom majstoru, a drugi je svijećnjak označen još i djelomično čitljivim radioni-čkim žigom …IL… / …PEN…. Kontrolni žig

Viseći svijećnjak, detalj anđela i medaljon s monogramom

Viseći svijećnjak, nepoznati venecijanski zlatar, prva polovina 18. stoljeća, ispred bočnog oltara

284

»Z gusak P« u trostrukom ovalu također se često susreće na liturgijskom posuđu, a rabio ga je kontrolor čistoće srebra (sazador in Zecca) Zuanne Premuda (dokumentiran od 1696. do 1749.). Od 1716. bio je sazador de respecto u državnoj kovnici, a od 1718. godine sa-zador ordinario. Kao njegovi pomoćnici spominju se Bernardo i Marc’ Antonio Premuda.24

Venecijanskog je podrijetla i ciborij široke posude i kružnoga stupnjevanog pod-nožja, ukrašenoga ugraviranim prepletenim volutama, lisnatim viticama i lišćem. Između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova umetnut je trodijelni konkavni nodus ukrašen motivima s podnožja i ribljim mjehurima. Splošteni poklopac ispunjen je simetrično ras-poređenim akantovim listovima. Na vrhu poklopca je kugla s križem. Ciborij je na pod-nožju označen državnim žigom Venecije i nečitkim, vjerojatno kontrolnim, radioničkim ili autorskim žigom. Poklopac ciborija nastao je nešto poslije i blizak je nekim primjerci-ma dubrovačkog zlatarstva.25

Istoj skupini predmeta pripada i kadionica, čije je tijelo ukrašeno ovalnim medaljo-nima, akantovim listovima i ostalim za to vrijeme karakterističnim ukrasnim motivima. Na konkavnom poklopcu, zvonolikom prihvatu za lance i trbušastom tijelu aplicirane su vrlo kvalitetne lijevane figure anđela. U sastavu triju medaljona ukucani su grb Dubrovačke Republike nadvišen krunom, stojeći lik sv. Vlaha koji blagoslivlja, s inicijalima »S. B.« i 1751. godinom, te lik Bogorodice s Djetetom na oblacima. Kadionica je označena držav-nim žigom Venecije i kontrolnim žigom »F uspravljeni lav V«, korištenim od neznanog kontrolora u 18. stoljeću.26

Sačuvana je i elegantna venecijanska lađica s lijevanom figurom anđela raširenih i uzdignutih ruku, koji nosi tijelo navicule, ukrašeno, poput podnožja, akantovim listovima i prelomljenim volutama, a na poklopcima fino graviranim lisnatim kartušama s utisnutim žigovima: državnim žigom Venecije i kontrolnim žigom »Z gusak P«, korištenima od kon-trolora Zuannea Premude. Na pripadajućoj žličici utisnut je i kontrolni žig leone in moleca u krugu, u spoju sa slovima »MF«.27 Takva tipologija lađice s anđelima nosačima umjesto stupa nije rijetka kod liturgijskih predmeta u venecijanskom zlatarstvu 18. stoljeća. Tako su oblikovane i jedna pokaznica u Udinama (katedrala)28 i pokaznica iz riznice zadarske katedrale,29 da spomenemo tek neke. Nabava kadionice i lađice sa žličicom dokumenti-rana je u računskim knjigama i datirana u 1751. godinu. U izradbu su uračunati i troškovi za »figure«, što se može odnositi na scene izrađene u medaljonima na kadionici: grb Dubrovačke Republike, lik sv. Vlaha i lik Bogorodice s Djetetom.30 U nabavi tih predmeta sudjelovao je i dubrovački dobročinitelj i zastupnik u Veneciji Trajan Lalić, koji je gotovo pola stoljeća neumorno zagovarao interese Dubrovačke Republike kod mletačkih vlasti.31

Malo poslije, 1757. godine Trajan Lalić sudjeluje kao posrednik u nabavi i drugih liturgijskih predmeta za crkvu sv. Vlaha. Spominju se srebrni vrčevi, te posrebrene (možda i drvene) vaze, palme i svijećnjaci.32

Bogata sastavnica venecijanskih liturgijskih predmeta od srebra je i skupina od šest kaleža uobičajene vrsnoće i zanatske razine izvedbe. Kaleži koji su nastali krajem 17. i tijekom 18. stoljeća mogu se podijeliti na dvije skupine od po tri kaleža. Obje skupine prepoznatljive su istraživačima venecijanskog zlatarstva po svojoj tipologiji, a jedna i po često korištenom repertoaru ukrasnih motiva. Standardizacija njihove izradbe i velika za-stupljenost u crkvenim inventarima upućuju na visoku potražnju i gotovo serijsku radio-ničku proizvodnju.

Tri kaleža kružno uzdignutog podnožja, blago ukošenoga širokog oboda i stoža-sto uzdignutog drška između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova imaju umetnut kruškoliki nodus. Čaše su visoke i izvijenog ruba. Kaleži nemaju lijevanih ni iskucavanih

Ciborij, nepoznati venecijanski zlatar, kraj 16. – početak 17. stoljeća (poklopac: nepoznati dubrovački zlatar, prva polovina 18. stoljeća)

Lađica, nepoznati venecijanski zlatar, 1751.

285

ukrasa osim graviranih koncentričnih kružnica na podnožju. Obilježeni su venecijanskim državnim, kontrolnim i autorskim žigovima.

Jedan je kalež, osim državnim žigom Venecije, označen i kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, koji je rabio sazador in Zecca Zuanne Cottini. Na kaležu je utisnut i autorski žig »P točka L« koji pripada neidentificiranomu majstoru.33 Drugi je kalež ozna-čen državnim žigom Venecije i autorskim žigom »P točka F« neidentificiranog majstora.34 Treći kalež iz te skupine, uz državni žig Venecije, ima i kontrolni žig »Z kula C« u trostru-kom ovalu kontrolora Zuannea Cottinija te autorski žig »P točka L«.35

Tri ostala kaleža bogatije su ukrašena. Pripadaju tipu koji se, poput prethodnoga, ta-kođer vrlo često susreće u inventarima samostana i crkava u prostorima pod dominantnim utjecajem venecijanske umjetnosti. Sva tri kaleža odlikuje kružno uzdignuto nabubreno podnožje s blago ukošenim obodom, ukrašenim frizom lišća. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je trima naizmjenično poredanima reljefno istaknutim anđelima i lišćem akanta. Između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova umetnut je kruškoliki nodus ukrašen trima lijevanim krilatim anđeoskim glavicama i motivima plodova voća s lišćem. Široka čaša izvijena ruba umetnuta je u ažuriranu čašku (košaricu), ukrašenu anđelima i lišćem akanta. Anđeli na podnožju i na čaški u rukama nose različite simbole Kristove mu-ke: Veronikin rubac, trnovu krunu, bič, kocke, čekić, čavle i kliješta. I ti su kaleži označeni venecijanskim državnim, kontrolnim i autorskim žigovima.

Prvi kalež iz navedene skupine, osim državnim žigom Venecije, označen je i kon-trolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu kontrolora Zuannea Cottinija.36 Sljedeći kalež uz državni žig Venecije također ima kontrolni žig Zuannea Cottinija »Z kula C« u trostrukom ovalu.37 Treći je kalež označen državnim žigom Venecije i kontrolnim žigom »A rajčica P« kontrolora Antonia Poma (1678.–1718.), koji je od 1706. godine sazador

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.)

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 18. stoljeće

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.)

286

ordinario, a od 1716. godine ima pomoćnika Zuannea Desiderija. Na kaležu je utisnut i autorski žig »P točka L« neznanog majstora.38 Na čaši novije izradbe utisnut je žig »DK«, kakav je rabio zlatar Bogdan (Deodat) Kaluđerović (? – 1944.), koji je djelovao u Kotoru krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njegova djela uglavnom neostilskih osobina čuvaju se u brojnim crkvama Boke kotorske, u Dubrovniku i njegovoj okolici te u crkvi sv. Ilije u Zadru. Često se bavio i obnovom starijih umjetnina od plemenitih metala, što potvrđuje i spomenuti venecijanski kalež.39

Uz opisane kaleže, sačuvale su se i dvije srebrne pozlaćene plitice (patene) označe-ne žigovima kontrolora Zuannea Cottinija i državnim žigom Venecije, kao i jedna plitica bez žigova, vjerojatno također venecijanskog podrijetla.

Crkva sv. Vlaha posjeduje tri barokna kompleta srebrnih kanonskih tablica, po jedan za svaki od triju oltara. Ta vrsta liturgijskih predmeta doživjela je potpuni umjetnički razvoj tijekom 18. stoljeća, kada ukrasni okviri, najčešće izrađeni od plemenitih metala ili od rezbarenog i polikromiranog drva, postaju sve bogatiji i razrađeniji, a sam oblik tablica, s otvorom za tekst u sredini, oblikovanim prelomljenim rubovima, postaje pogodan za prekrivanje raznolikim ukrasnim motivima. Uz dva napuljska kompleta, o kojima će više riječi biti nešto poslije, kao i o ostalim liturgijskim predmetima iz napuljskih radionica, jedan komplet iz crkve sv. Vlaha proizvod je venecijanskih zlatarskih bottega. Uz državni žig Venecije, tablice su označene i kontrolnim žigom »F uspravljeni lav V« koji je rabio neznani kontrolor kovnice u 18. stoljeću.40 Okviri tablica reljefno su oblikovani od lisnatih vitica i voluta, hrskavica i cvjetnih motiva. Unutar središnjih ostakljenih okvira nalaze se liturgijski tekstovi koji su se čitali za vrijeme obreda. U središnjoj su tablici Gloria, Sacrum Convivium i Credo, u lijevoj, gledajući prema glavnom oltaru (in cornu Evangelii), poče-

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.)

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.)

Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, početak 18. stoljeća (čaša: Bogdan Kaluđerović, kraj 19. – prva desetljeća 20. stoljeća)

287

tak Ivanova evanđelja (In principio erat verbum), a u desnoj (in cornu Epistolae) molitve pri pranju ruku (Lavabo inter innocentes). Manje tablice ukrašene su i krilatom glavicom anđela, a veća tablica ima na vrhu poprsje Boga Oca nad oblacima, a na stranama figure ležećih anđela koji rukama pokazuju na tekst. Nabava kompleta venecijanskih kanonskih tablica zabilježena je u računskim bilješkama za 1748. godinu, a u njegovoj dopremi sudjelovao je i dubrovački zastupnik u Veneciji Luca Breni.41

Odjeljak o umjetninama venecijanske proizvodnje treba zaključiti s vratašcima sve-tohraništa glavnog oltara. Njihova izradba arhivski je dokumentirana u 1748. godinu, u vrijeme gradnje oltara. Te su godine, najvjerojatnije također u Veneciji, odakle stiže i oltar s pripadajućim svetohraništem, u neimenovanoga zlatara nabavljeni pozlaćena srebrna pločica za vratašca te unutarnje drveno kućište.42 Na vratašcima je očitovana tema iz eu-haristije: reljefni prikaz dvaju anđela koji lebdeći na oblacima adoriraju kalež s hostijom. Vratašca su polukružno zaključena, a obrub je ukrašen vrpcom s lisnatom viticom. Na vratašcima nisu uočeni zlatarski žigovi.

U Veneciju su predmeti često nošeni i na popravak. U računskim bilješkama zabi-lježena je preinaka jednog kaleža i patene 1717. godine.43 Dvanaest svijećnjaka i šest vrčeva posrebreni su 1748. godine.44 Dva kaleža i dvije patene pozlaćeni su i u svibnju 1737. godine.45 U studenome 1745. godine zabilježeno je slanje jednoga zlatnog reli-kvijara s moćima sv. Vlaha dubrovačkom konzulu na Cipru Ivanu Grmoljezu. Tada su pozlaćeni i tri kaleža, od kojih jedan kojim se služio nadbiskup, kao i dvije patene.46 U prosincu 1759. godine nabavljen je jedan srebrni relikvijar.47 Tri godine poslije, u prosincu 1762. godine, kako je zabilježeno, od braće Pardo kupljena su četiri srebrna vrča.48

Kanonska tablica, nepoznati venecijanski zlatar, 18. stoljeće

Kanonska tablica, nepoznati venecijanski zlatar, 18. stoljeće

Vratašca svetohraništa glavnog oltara, nepoznati venecijanski zlatar, 1748.

288

289

Brojni srebrni predmeti iz napuljskih radionica sačuvani na dubrovačkom području, pa tako i oni u inventaru crkve sv. Vlaha, u znanstvenoj su literaturi već prije analizirani, a kao i druge dubrovačke umjetnine istoga podrijetla, i oni su pokazatelj intenzivnih gos-podarskih, političkih i kulturnih veza Dubrovačke Republike i Napuljskog Kraljevstva.49 Napuljski majstori zlatari još od kraja 15. stoljeća posjedovali su vlastite žigove koji su bili odobreni i pohranjeni u državnoj kovnici. Njima su označivali svoje radove prije ispitivanja kvalitete slitine od mjerodavnih kontrolora zvanih konzuli. Do kraja 16. stoljeća rabi se teritorijalni žig u obliku okrunjenih slova »NAPL«, a od 1618. do oko 1680. godine okru-njena slova »NAP«. Kakvoća srebrne legure bila je prvotno određena statutom ceha zlatara, koji je odobrio tadašnji napuljski vladar Ferdinando (Ferrante I.) Aragonski 1474. godine, te poslije i odredbom Ferdinanda Katoličkog iz 1505. godine, koja ostaje na snazi do 1690. godine. Od tada su predmeti od srebra redovito morali biti označivani trima žigovima: teritorijalnim žigom Napulja, odnosno znakom napuljske Bratovštine zlatara, zvanim della strada degli Orefici, koji je služio kao jamstvo vrijednosti slitine, kontrolnim žigom konzula koji je bio ispitivač kvalitete srebrne legure, te majstorskim žigom sastavljenim od inicijala. Žig napuljske zlatarske bratovštine od 1690. godine ima oblik kartuše sa slovima »NA« ili »NAP«. Slova su nadvišena krunom, a pod njima je oznaka godine ispisana cjelovito s četiri, u nekim slučajevima s tri ili katkad sa samo posljednje dvije znamenke. Iznimno i jedino tijekom devetoga desetljeća 17. stoljeća rabe se samo slova »NA« pod krunom, bez oznake godine. Žig konzula uz inicijale majstora ima i slovo »C« (Console). Označivanje predmeta konzulskim žigom bilo je obvezno jer su u isto vrijeme djelovala četvorica kon-zula, po dvojica za radove u srebru i zlatu, pa se samo na temelju teritorijalnog žiga ne bi moglo znati tko je od njih bio odgovoran za kontrolu čistoće legure ispitivanog predmeta. Ta su pravila u označivanju srebrnih predmeta na teritoriju Napulja bila na snazi do kraja 1808. godine, kada tadašnji napuljski kralj Gioacchino Murat ukida plemenitu bratovštinu napuljskih zlatara. Od 1809. godine uvode se novi teritorijalni žigovi, koji se zbog različi-tih povijesnih okolnosti tijekom 19. stoljeća i dalje mijenjaju.50

Cjelinu liturgijskih predmeta iz napuljskih radionica u crkvi sv. Vlaha čine dva kom-pleta kanonskih tablica, tri kompleta oltarnih svijećnjaka i dva kompleta oltarnih vaza.

Oba kompleta napuljskih kanonskih tablica pokazuju iste tipološke i dekorativne osobine i rad su iste radionice. Tablice se oslanjaju na volutaste nožice koje počivaju na pravokutnoj bazi. Unutar središnjih ostakljenih okvira imaju tiskane liturgijske tekstove u uobičajenom rasporedu. Obloge od srebrnog lima reljefno su oblikovane od profiliranih, lisnatih i prelomljenih voluta i akantovih vitica. Na izvijenom vrhu ukrašene su ovalnim medaljonom, a u dnu lisnatim motivom u obliku školjke.

Prvi komplet označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NA« s brojem »84« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čistoću (»cikcak« linija) i konzulskim žigom sastavljenim od slova »BGC« u trolistu, koji je rabio zlatar Biagio Giordano (vijesti od 1774. do 1807.) obavljajući dužnost konzula.51

Drugi komplet napuljskih kanonskih tablica nije objavljen u dosadašnjoj literaturi, a označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NA« s krunom i brojem 84 – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čisto-ću i konzulskim žigom Biagia Giordana.52 Jedna manja kanonska tablica iz tog kompleta ima bris za kontrolu čistoće srebra.53

Prema računskim knjigama, šest komada kanonskih tablica namijenjenih bočnim oltarima poslano je iz Napulja zauzimanjem Savina Marije Zamanje (Zamagna) tijekom

Liturgijski predmeti iz napuljskih radionica

Oltarna vaza – portapalma, napuljsko zlatarstvo, Biagio Giordano, 1768./1769.

290

1784. godine, što odgovara žigu napuljske Bratovštine zlatara, utisnutomu na dvama sa-čuvanim kompletima. U istom zapisu spominje se i jedan kalež s patenom, ali ta dva predmeta napuljskog podrijetla danas ne nalazimo u crkvenom inventaru.54

Prethodno spomenuti napuljski zlatar Biagio Giordano obavljao je dužnost zlatar-skog konzula 1774., 1790., 1793., 1798. i 1807. godine. Kao zlatar, izradio je kip sv. Roka (katedrala, Ruvo, Apulija) iznimne ljepote i vještine izradbe, kao i poprsje sv. Maksima (katedrala, Penne, Abruzzo), oblikovane prema modelima napuljskog kipara Giuseppea Sanmartina (1720.–1793.).55 Posrednik u nabavi navedenih umjetnina, Savin (Sabo) Marija Zamanja (1707.–1790.), pjesnik i diplomat, barun Santo Stefana, od 1760. godine bio je poslanik Republike na napuljskom dvoru, gdje se uz druge obveze skrbio i za financijske poslove sunarodnjaka.56

Dva kompleta napuljskih oltarnih svijećnjaka od po šest komada, jedan srednjih i drugi manjih dimenzija, izrađeni su 1769. godine. Bridovi trostranoga piramidalnog pod-

Komplet kanonskih tablica, nepoznati napuljski zlatar, 1784.

Komplet kanonskih tablica, nepoznati napuljski zlatar, 1784.

291

nožja, oslonjenoga na tri nožice u obliku voluta, urešeni su reljefno istaknutim volutama i sunovraćenim cvjetovima ljiljana. Na svakoj stranici u središtu je po jedan medaljon uo-kviren kartušom. Na oba kompleta u jednom medaljonu na podnožju je ugravirana godi-na ANNO / D / 1769, u drugom je lik sv. Vlaha u biskupskoj odjeći i sa željeznim češljem u ruci, koji blagoslivlja dijete koje moli, a treći medaljon je prazan. Podnožje završava tro-stranim profiliranim zaključkom ukrašenim lisnatim volutama, u koji je usađen kruškoliki nodus omeđen dvama prstenastim međučlanovima. Trostrani nodus, kratki stup u obliku balustra i košarica oblikovani su volutama, bridovima, školjkama i lisnatim motivima.

Na pojedinim svijećnjacima iz kompleta srednje veličine vidljiv je teško čitljiv žig, u kojem se može raspoznati teritorijalni žig Napulja. Na tom kompletu nisu uočeni na-puljski konzulski i majstorski žigovi. Pojedini svijećnjaci iz manjeg kompleta označeni su napuljskim teritorijalnim žigom sastavljenim od slova »NAP« s krunom, a godina se ne može raspoznati. Ni na tom kompletu nisu uočeni konzulski i majstorski žigovi.57

Svijećnjak, nepoznati napuljski zlatar, 1769.

Svijećnjak, detalj

292

Oba kompleta napuljskih oltarnih vaza (portapalme, frasche)58 vrlo su slične tipolo-gije i dekoracije.59 Oslanjaju se na profilirana, četvrtasta mjedena podnožja. Sastoje se od trbušaste vaze ukrašene različitim reljefnim lisnatim motivima i volutama vješte modela-cije. Iz tijela se izvijaju dvije volutaste lisnate ručke. U vazu je umetnuta simetrična, bujna lisnata rascvjetana grančica u obliku mandorle. Komplet manjih oltarnih vaza označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NAP« s brojem »769« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1769. godinu, kontrolnim brisom za čistoću srebra i majstorskim žigom »BG«, koji je rabio zlatar Biagio Giordano.60 Komplet većih oltarnih vaza označen je nepotpuno utisnutim teritorijalnim žigom Napulja, sastav-ljenim od vidljivih slova »NA« s krunom i oznakom godine, brojem »76« – oznakom na-puljske Bratovštine zlatara, nepoznatim konzulskim žigom »CAC/C«, kontrolnim brisom za čistoću srebra i istim majstorskim žigom »BG« Biagia Giordana.61

Kao što se vidi iz opisa, dva kompleta prije spomenutih svijećnjaka datirani su nat-pisima u 1769. godinu, a ta se godina podudara i s arhivskim podatcima. Troškovi nabave tih svijećnjaka i oltarnih vaza višekratno su dokumentirani u računskim knjigama. Zabi-lježeno je da su dva kompleta svijećnjaka manjih dimenzija i dva kompleta oltarnih vaza nabavljani u Napulju od 1768. do 1770. godine. Čini se da se doprema predmeta, barem u nekom dijelu, odvijala preko Barlette, luke Napuljskog Kraljevstva na jadranskoj obali, a u njihovoj je nabavi također sudjelovao Savin Marija Zamanja.62 Koliko se je savjesno Zamagna brinuo oko izradbe liturgijskog posuđa svjedoči i njegovo pismo poslano iz Na-pulja 28. listopada 1769. godine prokuratorima crkve sv. Vlaha. U pismu ih obavješćuje

Oltarna vaza – portapalma, napuljsko zlatarstvo, Biagio Giordano, 1769.

Oltarna vaza – portapalma, detalj

293

da je do toga datuma bilo dovršeno šest oltarnih vaza i šest najmanjih svijećnjaka, koji su već kod njega, dok će ostalih šest većih svijećnjaka biti izrađeno u roku od dva mjeseca kada će im u Dubrovnik poslati svu srebrninu.

Treći komplet oltarnih svijećnjaka od šest komada najvećih je dimenzija i nešto ka-snijeg vremena nastanka, ali rabi tipologiju i ukrasne motive opisane kod dvaju kompleta iz 1769. godine. Stoga je u ranijim istraživanjima s pravom opaženo da su ti svijećnjaci izrađeni po uzoru na dva starija, prije opisana kompleta.63 To potvrđuju i arhivske bilješke koje se donose na kraju knjige. U jednom medaljonu na podnožjima tih svijećnjaka izra-đen je reljefni lik sv. Vlaha, bez navedene godine. Svijećnjaci su označeni teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NAP« s brojem »803« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1803. godinu.64 Njihova je izradba također do-kumentirana zahvaljujući vođenju podrobnih računskih knjiga, gdje se spominju troškovi nacrta za šest srebrnih svijećnjaka, naručenih 1803. godine u Napulju.65

U Napulju su se nabavljali i drugi srebrni predmeti. Nešto ranije od navedenih na-rudžbi, Savin Zamanja 1758. godine iz Napulja u Dubrovnik šalje četiri srebrna vrča.66 Ti srebrni vrčevi na žalost nisu sačuvani u crkvenom inventaru. Savin (Sabo) Serafinov Zamanja (1701.–1772.), ugledni Dubrovčanin svojega vremena, brat prije spominjanoga Savina Marije, bio je barun Prata di Principato Ultra (Avellino, Kampanija) i više puta knez Republike, a u Napulju je mnogo godina vodio obiteljske poslove i štitio dubrovačke in-terese.67 Oltarne vaze i posrebreni vrčevi iz Napulja zabilježeni su u računskim knjigama i nešto poslije.68

Svijećnjak, nepoznati napuljski zlatar, 1803.

Svijećnjak, detalj

294

295

U inventaru crkve sv. Vlaha sačuvana su i tri predmeta iz rimskih radionica, koji su, po-put onih napuljskih, rezultat specifičnoga dubrovačkoga geopolitičkog položaja i bliskih veza Dubrovačke Republike i Papinske Države, ostvarenih na političkom, gospodarskom i umjetničkom području.69

Rim, kao središte zapadnoga kršćanstva, mjesto hodočašća i grad bogate kulturne i umjetničke aktivnosti, u razdoblju renesanse i baroka postaje i važno središte zlatarske um-jetnosti. Djelovanje u krugu najviše crkvene i svjetovne aristokracije bilo je presudno za razvoj rimskoga zlatarstva, pa majstori, potaknuti istodobno i jakom međusobnom konku-rencijom, stvaraju djela iznimne umjetničke razine, bilo da je riječ o liturgijskim ili o upo-rabnim predmetima. Bogati i moćni naručitelji privlačili su umjetnike svih vrsta, pa tako i zlatare iz drugih dijelova Apeninskog poluotoka, kao i one iz udaljenijih područja središnje, zapadne i sjeverne Europe, čije obiteljske radionice često djeluju i tijekom više naraštaja.70

Najstariji rimski žig datira se u početak 13. stoljeća, a sastoji se od grčkog križa i slova »SP«. U drugoj polovini 13. stoljeća rabi se žig sastavljen od dvaju ključeva. Od 1358. godine propisano je označivanje srebrnih predmeta žigovima »SP« i »SPR«, ovisno o manjoj ili većoj vrijednosti legure. Udruženje zlatara osnovano je 1508. godine, dono-seći propise kojima se uređuje njihovo djelovanje. Cehom upravljaju četvorica konzula koji se biraju na rok od godine dana na blagdan svojega zaštitnika sv. Eligija, kojemu u čast podižu i istoimenu crkvu. Iz dokumenata je poznato da se tada uvode novi žigovi za predmete od srebra: »ROMA s ključevima« i »S.P.Q.R.« za dvije različite slitine određene vrijednosti. Od 1608. godine u uporabi je tzv. bollo camerale – kontrolni žig zvan chiavi papali e padiglione ili le chiavi di S. Pietro sotto l’ ombrello liturgico. Sastoji se od prekri-ženih ključeva pod procesijskim sjenilom u ovalnim ili drugim geometrijskim okvirima, kao simbolâ Papinske Države, to jest papinske riznice kao tijela koje se bavilo financijskim poslovima (Reverenda Camera Apostolica). Žig su udarali kontrolori koji su bili upravitelji bratovštine ili službenici kovnice. Taj je znak imao dvostruku ulogu: bio je teritorijalni žig Papinske Države, a istodobno i kontrolni žig. Žigovi za predmete od zlata imaju istu oznaku, ali su manjih dimenzija. Svaki je majstor prije kontrolnog žiga udarao radionički ili vlastiti žig, čiji je usporedbeni otisak bio pohranjen kod bilježnika i konzula. U kratkom razdoblju, od 1734. do 1744. godine, za predmete od srebra rabi se i žig u obliku papin-ske tijare s ključevima. Žig u obliku tijare od 1740. godine primjenjivao se za označivanje predmeta od zlata i u uporabi je do 1793. godine, kada ga zamjenjuje žig u obliku tijare sa zvijezdom. Ta pravila u označivanju predmeta od srebra i zlata na području Rima na snazi su do 1811. godine, a potom se uvode novi žigovi.71

U sakristiji crkve sv. Vlaha čuva se barokni kalež rimskog podrijetla, koji je izvorno pripadao crkvi sv. Antuna opata na Pločama.72 Kalež ima uzdignuto podnožje profiliranog oboda i izlomljenog tlocrta. Ukrašeno je trima glavicama anđela u visokom reljefu, izme-đu kojih su ovalni medaljoni u kartušama ukrašenima cvjetnim motivima. U medaljonima su prikazi Krista pred stupom bičevanja, Krista koji prima kalež od anđela koji slijeće na oblaku i scena Raspeća s Marijom i sv. Ivanom pod križem. Iz podnožja izrasta kruškoliki nodus omeđen dvama međučlanovima i oblikovan volutama, glavicama anđela i vijen-cima. Visoka čaša izvijena ruba umetnuta je u čašku (košaricu), bogato ukrašenu krilatim glavicama anđela, školjkama, volutama, cvjetovima ljiljana, kartušama i medaljonima, u kojima su prikazani sv. Antun opat, Navještenje i sv. Skolastika. Kombiniranjem figuralnih i dekorativnih motiva, izvedenih u bujnom rasporedu, i cizeliranih površina, na kaležu su postignuti iznimni svjetlosni efekti. Kalež je na čaši označen žigovima »G A nadvišeno križem T«73 i teritorijalnim/kontrolnim žigom Papinske Države.

Liturgijski predmeti

iz rimskih radionica

Pokaznica, rimsko zlatarstvo, Baldassare Pieri, 1749.–1789.

296

Majstorski žig »G A nadvišeno križem T« rabila su tijekom 18. i početkom 19. sto-ljeća trojica majstora iz rimske obitelji Teoli. Utemeljitelj te loze srebrara je Francesco (I.) Teoli, aktivan od 1688. godine do smrti 1729. godine. Rođen je u Mugianu (Jesi) 1658. godine. Koristio je radionički znak u obliku kule (torretta). Njegov sin Giovanni Antonio Andronico Teoli (Rim, 1694.–1760.) 1729. godine dobiva dozvolu za vođenje očeve ra-dionice pod oznakom Torre, a rabio je majstorski žig »G A nadvišeno križem T«, izveden iz početnih slova imena i prezimena. Giovanni Antonio Andronico Teoli u braku s Apol-lonijom Politi imao je sina Benedetta (Rim, 1736.–1787.). Benedetto Teoli nakon očeve

Kalež, rimsko zlatarstvo, radionica della Torre / Eredi Teoli, zlatar Giovanni Antonio Andronico Teoli ili Benedetto Teoli, 18. stoljeće

297

smrti 1760. godine preuzima upravljanje radionicom pod nazivom Eredi Teoli. Rabio je isti majstorski žig kao i otac – »G A nadvišeno križem T«. Konačno, Benedettov sin Stefa-no Teoli (Rim, 1769. do nakon 1805.) od 1790. godine preuzima očevu dozvolu za rad i njegov majstorski žig »G A nadvišeno križem T«.74 Dakle, majstorski žig ne otkriva izričito i ime autora kaleža, koji bi najvjerojatnije mogao biti Giovanni Antonio Andronico Teoli ili Benedetto Teoli. Te nedoumice oko autorstva mogle bi konačno riješiti tek usporedbe dubrovačkog kaleža s drugim poznatim radovima spomenutih zlatara. Sačuvana je i jedna srebrna pozlaćena plitica označena jednakim žigom »G A nadvišeno križem T«, koja vje-rojatno pripada opisanom kaležu.

Jednako je kompleksan slučaj i s majstorskim žigom u obličju golubice, otisnutim na pokaznici i raspelu u crkvi sv. Vlaha. Majstorski žig s likom golubice koristilo je više rimskih zlatara iz nekoliko naraštaja obitelji Pieri i Bessi, pa razmatranja o datiranju i au-torstvu također zahtijevaju nekoliko uvodnih napomena.

Rimski zlatar i srebrar Pietro Paolo Bessi (Rim, 1640.–1700.) 1666. godine dobiva do-zvolu za rad. Od 1691. godine s njim radi njegov zet Pietro Paolo Pieri, oženjen njegovom kćeri Barbarom, a tada je registrirana i njegova radionica pod nazivom Corallo d’ argento, koja je vjerojatno djelovala i prije. Majstorski žig Pietra Paola Bessija pohranjen je kod bilježnika 1696. godine i opisan kao »golubica«. Giovanni Bessi (Rim, 1694.–1748.), sin Pietra Paola Bessija, školuje se za zlatara pod vodstvom Pietra Paola Pierija, sestrina muža. Dobiva dozvolu za rad 1731. godine i preuzima vođenje radionice do svoje smrti 1748. godine. Giovanni Bessi nastavlja koristiti očev žig u obliku golubice. Prije toga, radionicu nekoliko godina vodi njegov nećak Filippo Pieri, sin Pietra Paola Pierija i Barbare Bessi. Ovdje se moraju podrobnije spomenuti zlatari i srebrari iz obitelj Pieri. Pietro Paolo Pieri, zvan i Alimanno (1658.–1718.), rodom iz grada Villacha (Koruška), dobiva dozvolu za rad 1685. godine i djeluje u radionici Corallo d’ argento zajedno sa svojim tastom, kojega nasljeđuje 1701. godine. I Pietro Paolo Pieri rabio je majstorski žig u obliku golubice. Na-kon majstorove smrti njegova udovica Barbara nastavlja, zajedno s bratom Giovannijem Bessijem, voditi obiteljsku radionicu Corallo d’ argento sve do 1725. godine, kada posao preuzima njezin prvorođeni sin Filippo Pieri (Rim, 1704.–1731.). Filippo Pieri označivao je predmete istim žigom u obliku golubice. Nakon njegove prerane smrti radionicu 1731. godine preuzima njegov ujak Giovanni Bessi. Nakon Giovannijeve smrti, pak, radionicu Corallo 1749. godine preuzima njegov nećak Baldassare Pieri (Rim, 1708.–1789.), dru-gorođeni sin Barbare Bessi i Pietra Paola Pierija i mlađi brat Filippa Pierija. Na temelju usporednih kontrolnih/teritorijalnih žigova ustanovljeno je da je Baldassare Pieri koristio autorski žig s likom »golubice u ovalu«.75

Pokaznica zrelih baroknih osobina označena je kontrolnim/teritorijalnim žigom Pa-pinske Države (chiavi papali e padiglione ili le chiavi di S. Pietro sotto l’ ombrello liturgico) i autorskim žigom s likom »golubice u ovalu«, pa je pripisana rimskom zlataru Baldassa-reu Pieriju.76 Ima uzdignuto podnožje profiliranog oboda i izlomljenog tlocrta, ukrašeno trima glavicama anđela u punom volumenu, između kojih su prazni medaljoni u kartu-šama s volutama, cvjetnim i drugim dekorativnim motivima. Na podnožje se nastavlja kruškoliki trostrani nodus izraženih bridova, ukrašen glavicama anđela, školjkama, cvje-tovima i volutama, a na njega kratki stup u obliku balustra. Kutija zrakastog tipa ukrašena je vijencem oblaka, u koji su na aversu uklopljene glavice anđela u parovima. Pojedine slobodne plohe dodatno su dotjerane, pa je kombiniranjem figuralnih i dekorativnih mo-tiva, oblikovanih u visokom i niskom reljefu, i cizeliranih površina, postignuta dojmljiva igra svjetla i sjene.

298

Oltarno raspelo, rimsko zlatarstvo, radionica Corallo d’ argento (Corallo), zlatari Pietro Paolo Bessi ili Pietro Paolo Pieri, zvan Alimanno i Baldassare Pieri, 17.–18. stoljeće (podnožje: nepoznati venecijanski zlatar)

299

Kontrolnim/teritorijalnim žigom Papinske Države i autorskim žigom s likom »golu-bice u ovalu«, te žigom sastavljenim od slova »PP« u pravokutnom okviru označeno je i pozlaćeno raspelo izrađeno od srebrnog lima. Raspelo nije bilo analizirano u ranijoj literaturi koja se bavila uvozom umjetnički oblikovanih liturgijskih predmeta iz Rima. U podnožje kružnog tlocrta i plosnatog oboda, koje se stožasto izdiže u držak prekriven motivom ribljeg mjehura, usađena je uspravna greda križa. Antena završava apliciranim ukrasima uobličenima od dviju spojenih prelomljenih voluta, unutar kojih je lisnati motiv u obliku školjke. Na vrhu patibuluma je motiv palmete u srcolikom okviru, a u donjem su dijelu dvije sučeljene lisnate volute. U križište su umetnute zrake. Grede na aversu obrubljene su tankom pozlaćenom vrpcom. Na aversu je aplicirana lijevana figura Krista, vješte modelacije. Iznad korpusa je ploča s natpisom INRI, a u podnožju je lubanja s prekriženim kostima. Treba istaknuti na kojim su dijelovima raspela utisnuti žigovi. Žig Papinske Države i žig »golubice« nalaze se na poleđini dvaju istovrsnih ukrasa dodanih na anteni, a na obodu postolja utisnut je žig »PP« u pravokutnom okviru, koji se ne susreće u korištenoj literaturi o rimskom zlatarstvu. Takav autorski žig rabio je neznani veneci-janski zlatar krajem 16. i početkom 17. stoljeća.77 Na to vrijeme upućuju i oblikovanje i dekoracija podnožja. Žig »golubice u ovalu« na ukrasima antene podudara se s onim koji je koristio Baldassare Pieri. Dekorativni i konstruktivni elementi i sáma tekstura križa s korpusom udaljavaju ga od likovnih karakteristika pokaznice pripisane istomu majsto-ru, ali i od stilskih strujanja u rimskom zlatarstvu oko sredine 18. stoljeća. Vidjeli smo iz ranijih arhivskih bilježaka da su se mnogi liturgijski predmeti slali na popravke, stoga nije isključeno da je riječ o dijelovima nekih starijih raspela, izrađenima u Veneciji i/ili radio-nici njegovih prethodnika, koje je Pieri u drugoj polovini 18. stoljeća sastavio, preinačio i popravio, ili je možda nekom nedovršenom raspelu dodao elemente drugog raspela i nove ukrase. Nabava srebrnog raspela zabilježena je u računskim knjigama u 1778. godini, što bi se podudaralo s djelovanjem Baldassarea Pierija, no je li riječ o opisanom križu, može se samo nagađati.78

Liturgijski predmeti iz

genovskih radionica

Uz Veneciju, te Napulj i Rim, dubrovački naručitelji liturgijskog posuđa u 18. stoljeću imali su kontakte i s Genovom kao još jednim važnim umjetničkim i zlatarskim središtem s prostora Apeninskog poluotoka. Predmeti iz genovskih radionica u našim zbirkama još uvijek nisu sustavno istraženi, a u literaturi su zastupljeni s rijetkim radovima, poput okova za korice misala iz zadarske crkve sv. Šime (Stalna izložba crkvene umjetnosti)79 ili dru-gim nepotpuno analiziranim umjetninama.80 U prosincu 1764. godine u računskim bilje-škama zabilježena je doprema dvanaest oltarnih vaza s grančicama (frasche) iz Genove. Materijal izradbe nije naveden, pa se može tek pretpostaviti kako je bila riječ o srebru.81 U sadašnjem inventaru crkve sv. Vlaha ne nalazimo srebrne predmete označene žigom Genove,82 no vijest je svakako važna jer i ovdje potvrđuje umjetničke veze Dubrovnika s tim talijanskim gradom.

300

301

Znatnim brojem liturgijskih predmeta crkva je opskrbljena i u 19. stoljeću. Pojedini pred-meti iz toga razdoblja ne izdižu se svojom vrsnoćom iznad prosjeka radioničke proizvod-nje, ali sačuvani su i vrlo lijepi i kvalitetni zlatarski radovi. Vrijeme nakon ukinuća Du-brovačke Republike donosi nove geopolitičke okolnosti, koje se i na širem geografskom području odražavaju u kupnji umjetnina u novim umjetničkim središtima. Tijekom 19. stoljeća u tome se, ponajprije kvalitetom, ali i brojem predmeta, ističe Milano, u čijim se radionicama vrlo često nabavlja liturgijsko posuđe za dalmatinske naručitelje. Mila-no je bio važno središte zlatarske umjetnosti još od srednjeg vijeka. Sačuvane su dvije matrikule bratovštine milanskih zlatara, datirane u 1311. godinu (čuvaju se u Milanu i Firenci), no vjerojatno su pravila udruženja postojala i prije. Te se godine bratimi obvezu-ju podići u crkvi San Michele in Gallo oltar u čast svojega zaštitnika sv. Eligija. Matrikule sadržavaju popise imena upravitelja, inventare nekretnina i pokretnina te oznake zlata-ra. U oba kodeksa milanski zlatari označuju se nazivom faber. Najraniji teritorijalni žig Milana sastojao se od slova »m« gotičke minuskule u pravokutnom okviru. Autorski žig postaje obvezan od 1468., što je potvrđeno 1475. godine. Od kraja 15. stoljeća koristi se i kontrolni žig čistoće s likom sv. Ambrozija, a od 1796. godine prema novim propisima obvezni su i kontrolni i autorski žig. U Milanu je 1838. godine djelovalo sto devetnaest radionica zlatara i srebrara. Nakon Napoleonovih osvajanja na području sjeverne Italije u novoutemeljenoj Kraljevini Italiji (1805.–1814.) odobren je 1810. godine, u uporabi od 1812. pa sve do 1873. godine, tada već u ujedinjenoj Kraljevini Italiji (1861.), novi pra-vilnik o proizvodnji i trgovini predmetima od zlata i srebra, kojim se propisivalo i njihovo označivanje. Uvode se novi teritorijalni žigovi za gradove lombardsko-venetskog prostora, četiri žiga koja su jamčila čistoću srebrne slitine (800/1000 ili 950/1000) u odnosu na njihovu veličinu (za manje i veće predmete), kao i autorski žigovi, sastavljeni od inicijala i nekog simbola po izboru samih majstora, u kružnom okviru. Za grad Milano (tal. Ufficio di Garanzia di Milano) propisan je teritorijalni žig u obliku pluga (tal. aratro). U skladu s novim pravilnikom svaki je predmet morao biti označen trima žigovima: teritorijalnim, autorskim i kontrolnim.83

U sakristiji crkve sv. Vlaha sačuvan je kalež izražene plastičnosti, nastao u neznanoj milanskoj radionici. Na obodu baze označen je žigom grada Milana, žigom Eptagono. Globo con lo Zodiaco e i sette trioni za veće srebrne predmete čistoće 800/1000, i autor-skim žigom koji zbog nečitkosti ne omogućuje točno utvrđivanje majstora ili radionice. Na čaši je označen i žigom u obliku nakovnja (tal. incudine) za manje predmete od srebra čistoće 800/1000, korištenim u istom razdoblju.84 Kalež neostilskih odlika, koji ponavlja kasnobaroknu tipologiju i ukrasne motive, na podnožju je ukrašen festonima, lisnatim viticama, volutama i kartušama s dojmljivim svetačkim bistama u kojima se u likovima dvaju biskupa mogu prepoznati sv. Vlaho i sv. Emigdije, a uz njih najvjerojatnije i sv. Petar i sv. Pavao. Čaška (košarica) je izrađena u spletu lišća akanta i hrasta, školjaka i voluta s kartušama, unutar kojih su u niskom reljefu modelirane glave četvorice evanđelista dife-renciranih fizionomija. Uz taj milanski kalež sačuvana je i jedna srebrna pozlaćena pliti-ca, označena žigom u obliku nakovnja.

Liturgijski predmeti iz

milanskih radionica

Kalež, nepoznati milanski zlatar, 19. stoljeće

302

303

Neostilskim osobinama odlikuje se i komplet od četiriju relikvijara: sv. Lucije, sv. Vlaha, sv. Silvana i sv. Emigdija iz druge polovine 19. stoljeća. Dva od njih na drvenoj ispuni pod-nožja još imaju nalijepljenu papirnatu etiketu proizvođača: PREM(IA)TO STABILIMENTO APPARATI SACRI / TRENTO / G. B. RUDARI. Neznani majstori iz trentinske radionice Rudari pokazali su svoju obrtničku spretnost i tehničku vještinu u oblikovanju četiriju du-brovačkih relikvijara šabloniziranih tipologija, ali diferenciranih u uporabi i kombiniranju različitih ukrasnih motiva i elemenata preuzetih iz barokne umjetnosti. Posebno su kvali-tetno modelirani glavice i tijela anđela živih kretnji, koji pridržavaju krunu na relikvijaru sv. Silvana, što upućuje na vještinu tih majstora i u oblikovanju figuralnih prikaza. Iz 19. stoljeća sačuvano je i nekoliko kompleta oltarnih svijećnjaka različitih veličina.

Uvezeni liturgijski predmeti iz dalmatinskih sakralnih zbirki proizvedeni u tom raz-doblju, a pritom se ponajprije misli na one koji nisu rad lokalnih zlatara, nisu sustavno istraživani. Uglavnom su napravljeni od raznih neplemenitih metala i metalnih slitina – ponajviše alpake, kositra, bakra ili mjedi, katkad posrebrenih ili pozlaćenih – i često nisu označivani oznakama proizvođača, pa im je zato teško odrediti mjesto izradbe. Njihovo podrijetlo može se tražiti u širokom luku, od njemačkih i austrijskih do talijanskih radio-nica i trgovaca kod kojih se u drugoj polovini 19., kao i početkom 20. stoljeća ponajviše nabavljaju liturgijsko posuđe, ali i misno ruho, svetački kipovi, slike i druga oprema za dalmatinske crkve. Ti predmeti zbog strojne obradbe sve više poprimaju industrijska obi-lježja te najčešće nemaju umjetničku vrijednost, kao ni onu prepoznatljivu zanatsku pati-nu dobivenu korištenjem različitih zlatarskih tehnika, kojom se odlikuje liturgijsko posuđe iz ranijih umjetničkih epoha. Njihova zastupljenost u crkvi sv. Vlaha i u ostalim sakralnim zbirkama ponajprije govori o potrebama stalnih obnavljanja i osuvremenjivanja crkvenih inventara novim liturgijskim predmetima.

Ostali liturgijski predmeti

←

Relikvijar sv. Silvana, radionica G. B. Rudari, Trento, druga polovina 19. stoljeća

Relikvijar sv. Lucije, radionica G. B. Rudari, Trento, kraj 19. stoljeća

Relikvijar sv. Vlaha, radionica G. B. Rudari, Trento, kraj 19. stoljeća

Relikvijar sv. Emigdija, radionica G. B. Rudari, Trento, druga polovina 19. stoljeća

304

Bilješke

1 PRIJATELJ (1958.), 150; LUPIS (2008.), 119; DADU, Cons. Rog., 140, f. 80r.

2 FISKOVIĆ, C. (1969.), 329, 334. 3 LUPIS (2005.), 42–43. 4 LUPIS (1995.), 60. BADURINA – ČORAK

(1998.), 57; LUPIS (2010), 38. 5 LENTIĆ (1987.), 387, kat. jed. Z/80. 6 LUPIS (2001.), 393–394. 7 »Moli za nas, sveti Vlaho, da dostojni

postanemo obećanja Kristovih.« 8 LENTIĆ (1987.), 269, 386, kat. jed. Z/76. 9 LENTIĆ (1984.), tab. VI.10 ABD, Giornale I, f. 113.11 U inventaru pokretnina crkve sv. Vlaha iz

1895. liturgijski predmeti od zlata i srebra su i izva-gani. Navedeni su jedan ciborij s poklopcem mase »480 g«, pozlaćeni pax mase »600 g« i škropionica sa škropilom mase »900 g«. Usporediti: ABD, Inventari, 1895. Ti su iznosi bliski pojedinim istovrsnim pred-metima u popisu iz 1626. (ako se uzme u obzir du-brovačka tanka libra od 327,93 g, kojom su mjereni srebro i zlato, i unča od 27,3 g. 1 libra = 12 unči = 72 saggi). Vidjeti: https://sizes.com/units/libbra.htm; http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/mjere/.

12 ABD, Libro Maestro II, f. 388. O zlataru Pe-tru Peceru vidjeti: LENTIĆ (1984.), 110.

13 ABD, Libro Maestro II, f. 127.14 Isto, f. 149. (...) per accomodar le lampade,

e aspersorio (...).15 Isto, f. 379. (...) per l’ indoratura ed ac-

comodamento delle porte del tabernacolo, e per nettar l’ argenteria, ed accomodar le viti (...) al mi-stro orefice per accomodar, e lustrar tutta l’ argente-ria della chiesa (...).

16 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.); DEMORI STANI-ČIĆ (2010.), 211–233; TOMIĆ (2009.), 166–285; TOMIĆ (2010.), 291–307; STANIČIĆ (2014.), 223–246; LUPIS (2014. b); GOJA (2016.), 227–262; GOJA (2017.), 326–351.

17 To je podrazumijevalo i sustavnu zlatarsku naobrazbu. Naukovanje šegrta trajalo je pet godina u majstorskim radionicama te potom još dvije go-dine u rangu pomoćnika kod majstora i u radionici po vlastitom izboru. Nakon toga, ovisno o speci-jalizaciji kojoj bi se htjeli posvetiti, pomoćnici bi pristupali majstorskom ispitu pred vijećem koje bi glasovanjem odlučivalo o prolazu.

18 PAZZI (1992.), 15–53. 19 Isto, 77, 145, br. 100 i 452; PAZZI (1998.),

658. 20 O visećim svijećnjacima je, uz ponešto

različito čitanje žigova i prikaza u medaljonima, pi-sao Vinicije B. Lupis. Usporediti: LUPIS (2010.), 37.

21 ABD, Libro Maestro II, f. 129. Spesi à Vene-tia in far la lampada, calici, candilieri per la chiesa come per conto di Girardi (...).

22 Isto, f. 42. Per una lampada d’ argento por-tato da Venetia, in essa con 224 – 2 (...) – 262.31 che 261.31 conto della medesima, congiunta la fattura, nolo, et altre spese, et per dissegno fatto ca-var da Pietro Mathei – 262.31.

23 TOMIĆ (2007.), 111–120. Usporediti tako-đer: TOMIĆ (2014.), 304–307.

24 PAZZI (1992.), 83, 145, 150, 175, br. 134, 452 i 479; PAZZI (1998.), 658, 677–678.

25 Slično su oblikovani lisnati ukrasni motivi na kadionici iz kapucinskog samostana u Dubrov-niku, označenoj žigovima nepoznatog majstora »F. O.« iz prve polovine 18. stoljeća. Usporediti: LEN-TIĆ (1984.), 65, tab. XIII.

26 PAZZI (1992.), 93, 175, br. 182. 27 Isto, 150, 171, 175, br. 479 i 579; PAZZI

(1998.), 677–678. 28 BERGAMINI – MARIONI BROS (2005.),

44–45.29 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.), 260, kat. jed. 170.30 ABD, Libro Maestro II, f. 228.31 Trajan Lalić bio je dubrovački predstav-

nik u Veneciji od oko 1725. do svoje smrti 1773. godine. Opsežnije vidjeti: MITIĆ (1976.–1977.), 119–122.

32 ABD, Libro Maestro II, f. 259. Per 6 vasi inargentati, 6 palme di fiori, e 6 candellieri portati dà Venetia in zecchini (?) – 27.37 (...) Per due boc-cali d’ argento (...) sei candellieri spediti dal signor Traiano Lallich di Venetia (...).

33 PAZZI (1992.), 127, 145, 175, br. 352 i 452; PAZZI (1998.), 658.

34 PAZZI (1992.), 124, 175, br. 339.35 Isto, 127, 145, 175, br. 352 i 452; PAZZI

(1998.), 658.36 PAZZI (1992.), 145, 175, br. 452; PAZZI

(1998.), 658.37 PAZZI (1992.), 145, 175, br. 452; PAZZI

(1998.), 658.38 PAZZI (1992.), 67, 127, 175, br. 55 i 352.39 Usporediti: BERIĆ (1959.), 147; LUPIS

(2005.–2007.), 466–470; TOMIĆ (2009.), 282.40 PAZZI (1992.), 93, 175, br. 182. 41 ABD, Libro Maestro II, f. 213.42 Isto, ff. 134, 214.43 Isto, f. 42.44 Isto, f. 213.45 Isto, f. 155.46 Isto, f. 199.47 Isto, f. 267.48 Isto, f. 281.49 O odnosima i vezama Dubrovnika i Na-

pulja vidjeti: LUPIS (2004.), 162–175, sa starijom literaturom.

50 DABBENE – DONAVER (1987.), 137–141; DONATI (1999.), 127–129, 185–187; CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 13–20, 25–27; DABBENE – DONAVER (1998.), 19–20.

51 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 17, 36, 58. Kanonske tablice obrađene su u: LUPIS (2004.), 166–167.

52 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 17, 36, 58.

53 Treba napomenuti da napuljski teritorijal-ni žig, vidljiv na oba kompleta kanonskih tablica,

ako je utisnut potpuno, odstupa od pravila za to razdoblje jer bi trebao imati vidljiva slova »NAP« i tri znamenke za godinu (784). No žigovi iz pret-posljednjeg desetljeća 17. stoljeća imali su samo slova »NA«, bez brojeva za oznaku godine. Žigove »BG« i »BGC« rabio je i zlatar i zlatarski konzul Biagio Guariniello (vijesti od 1669. do 1710. godi-ne). Isto, 30, 58.

54 ABD, Libro Maestro II, 1785., f. 349.55 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 58. 56 GIOVINO (2013.), 223–271. 57 Ta dva kompleta svijećnjaka, uz ponešto

drukčije čitanje žigova i natpisa s godinama, anali-zirana su u: LUPIS (2004.), 166.

58 Oltarne vaze s učvršćenim cvjetnim gran-čicama uobičajeno se nazivaju frasche, što se po-dudara s bilješkama iz računskih knjiga. Usporedi-ti: MONTEVECCHI – VASCO ROCCA (1988.), 82.

59 Veći komplet oltarnih palmi u ranijim istra-živanjima datiran je u 1776. godinu. Usporediti: LUPIS (2004.), 167.

60 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 36, 58.

61 Isto, 36, 58.62 ABD, Libro Maestro II, 1768., f. 302; 1769.,

ff. 303, 305; 1770., ff. 307, 308. Masa svijećnjakâ podudara se s njihovom masom navedenom u in-ventaru iz 1895. godine. Usporediti: ABD, Inventa-ri, 1895. Savin de Zamagna upućuje pismo Zbornoj crkvi sv. Vlaha o troškovima za srebrne svijećnjake.

63 LUPIS (2004.), 166.64 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 13,

17. U ranijim istraživanjima žigovi na tim svijeć-njacima prepoznati su kao oznaka napuljskog zlatara Angela Prizzija. Usporediti: LUPIS (2004.), 166. No u skladu s opisanim pravilima o označi-vanju napuljskih predmeta od srebra, očito je da je riječ o teritorijalnom žigu Napulja za 1803. godinu. Tomu u prilog govore i arhivski podatci o godini nabave.

65 ABD, Libro Maestro II, f. 404. Per dissegno dei 6 candelieri d’ argento ordinati a Napoli – 20.

66 Isto, f. 263. Per 4 boccali d’ argento novi spediti da signor (Savino) Zamagna di Napoli (...).

67 GIOVINO (2013.), 223–271. 68 ABD, Libro Maestro II, 1772., f. 314. 69 LUPIS (2006. b), 93–106. 70 DABBENE – DONAVER (1998.), 18–19.71 BULGARI CALISSONI (1987.), 2–55; DO-

NATI (1999.), 183–184. 72 LUPIS (2006. b), 101.73 U ranijim istraživanjima taj autorski žig

pročitan je kao slovo »T« i povezan s majstorom koji je početkom 19. stoljeća djelovao u Rimu. Us-porediti: LUPIS (2006. b), 101.

74 BULGARI CALISSONI (1987.), 412–414.75 Isto, 97–98, 342–343. 76 LUPIS (2006. b), 101.77 PAZZI (1992.), br. 356, 128.

305

78 ABD, Libro Maestro II, f. 331. Per un crocef-fisso d’ argento comprato – 16:21.

79 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.), 260–262, kat. jed. 171.

80 LUPIS (2006. b), 103.81 ABD, Libro Maestro II, f. 289. Per 12 fra-

sche di fiori portate da Genova (...).

82 Teritorijalni žig Genove je tzv. torretta, a u uporabi je od sredine 15. stoljeća pa sve do 1824. godine. DONATI (1999.), 72–74, 173–175. Kom-plet oltarnih palmi (5), izložen na glavnom oltaru, na poleđini pojedinih listića (naknadno oblikovanih ex vota) ima ukucan žig Dubrovačke Republike – glava sv. Vlaha i nečitki žig.

83 DABBENE – DONAVER (1986.), 7, 17–26; DABBENE – DONAVER (1998.), 16; DONATI (1999.), 106, 125, 164–168.

84 DABBENE – DONAVER (1986.), 17–26; DABBENE – DONAVER (1987.), 71–72; DONATI (1999.), 105–106; SAMBONET (1987.), 39–40; PAZ-ZI (1992.), 180–181.

389

KATALOG UMJETNINA

402

Komplet oltarnih vaza – portapalme (2 ko-mada) Genova (?) i nepoznati dubrovački zlatariSredina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranjev. 49,5 cm, š. 16,5 cm, ∅ tijela 8,5 cm, ∅ podnožja 7,8 cmNa poleđini pojedinih listića (naknadno obli-kovanih kao ex vota) ukucani žig Dubrovačke Republike (glava sv. Vlaha) i nečitki žig.

Viseći svijećnjak Nepoznati dubrovački (?) zlatar18./19. st.Srebro, lijevanje, iskucavanjev. s lancima 50 cm, v. tijela 20 cm, ∅ tijela 11 cm, ∅ otvora 5,5 cm

Viseći svijećnjak Nepoznati venecijanski zlatarPrva polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranjev. s lancima 120 cm, v. tijela 59 cm, ∅ tijela 38 cm, ∅ otvora 12 cmCrkva sv. Vlaha, svetište, istočnoViseći svijećnjak označen je državnim ži-gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrol-nim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i

autorskim žigom »BP«. U medaljonima su prikazi sv. Terezije Avilske (?), sv. Augustina te nepoznati monogram. Visi na pozlaćenom želje-znom nosaču iz 18. st.[str. 281–283]

Viseći svijećnjak Nepoznati venecijanski zlatarPrva polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranjev. s lancima 140 cm, v. tijela 64 cm, ∅ tijela 36 cm, ∅ otvora 12 cmCrkva sv. Vlaha, svetište, zapadnoViseći svijećnjak označen je državnim ži-gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrol-nim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i

autorskim žigom »BP«. U medaljonima su prikazi Rođenja Marijina, Prikazanja Marijina u Hramu te nepoznati monogram. Visi na pozla-ćenom željeznom nosaču iz 18. st. • [str. 281–283]

LITURGIJSKI PREDMETI

PaxNepoznati dubrovački zlatarKraj 15. – početak 16. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, pozlatav. 18 cm, š. podnožja 15,7 cm[str. 276–277]

Škropionica sa škropilomNepoznati dubrovački zlatar Prva polovina 16. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, graviranje, pozlatav. tijela 12,5 cm, v. s podignutom ručkom 25,5 cm, ∅ podnožja 8,4 cm, ∅ otvora 17 cmŠkropilo – 27,4 × ∅(1) 5 × ∅(2) 2,5 cm

Natpis na škropionici: + HORA · PRO · NOBIS · BEATE · BLASI · UT DIGNI · EF(FICIAMUR) · P(ROMISSIONIBUS) · CHR(ISTI).Natpis na škropilu: … HORA PRO NOBIS … Škropilo je označeno žigom Dubrovačke Republike (glava sv. Vlaha). [str. 277–278]

CiborijNepoznati dubrovački zlatarPočetak 17. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, pozlatav. 25,5 cm, ∅ podnožja 10,5 cm, ∅ otvora 10,5 cmCiborij je označen žigom Dubrovačke Re-publike (glava sv. Vlaha). [str. 278–279]

KaležNepoznati dubrovački zlatarKraj 16. – početak 17. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranje, pozlatav. 21,5 cm, ∅ podnožja 10,5 cm, v. čaše 7,5 cm, ∅ čaše 8,5 cm[str. 278–279]

403

Viseći svijećnjak

Nepoznati venecijanski zlatarPrva polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranjev. s lancima 75 cm, v. tijela 34 cm, ∅ tijela 26 cm, ∅ otvora 11,3 cmCrkva sv. Vlaha, ispred oltara sv. LucijeViseći svijećnjak označen je državnim ži-gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrol-

nim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak P« i autorskim žigom »D točka B«. Visi na pozlaćenom drvenom nosa-ču iz 18. st. • [str. 283–284]

Viseći svijećnjak

Nepoznati venecijanski zlatarPrva polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranjev. s lancima 78 cm, v. tijela 37 cm, ∅ tijela 25 cm, ∅ otvora 11,3 cmCrkva sv. Vlaha, ispred oltara sv. KrižaViseći svijećnjak označen je državnim žigom

Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostru-kom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak P«, autorskim žigom »D točka B« i djelomično čitljivim radioničkim žigom »…IL… / …PEN…«. Visi na pozlaćenom drvenom nosaču iz 18. st.[str. 283–284]

Ciborij

Nepoznati venecijanski zlatarKraj 16. – početak 17. st.; poklopac – nepo-znati dubrovački zlatar, prva polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po-zlatav. 18 cm, v. s poklopcem 26 cm, ∅ podnožja 10,5 cm, ∅ otvora 11 cm

Ciborij je na podnožju označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i nečitkim, vjerojatno kontrolnim ili autorskim žigom. [str. 284]

Kadionica

Nepoznati venecijanski zlatar1751.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranjev. s lancima 87 cm, v. tijela s poklopcem 38 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ tijela 18 cm, ∅ otvora 17 cmU sastavu triju medaljona su grb Dubrova-čke Republike nadvišen krunom, stojeći lik

sv. Vlaha koji blagoslivlja, s inicijalima »S. B.« i 1751. godinom, te lik Bogorodice s Djetetom na oblacima. Kadionica je označena državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »F uspravlje-ni lav V«. • [str. 280, 284]

Lađica

Nepoznati venecijanski zlatar1751. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranjev. 21,5 cm, š. tijela 23,5 cm, ∅ podnožja 10 cm; žličica – d. 13,3 cm, š. 2,9 cmLađica je označena državnim žigom Veneci-je (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »Z gusak P«. Na pripadajućoj žličici utisnut

je kontrolni žig leone in moleca u krugu, u spoju sa slovima »MF«.[str. 284]

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar17.–18. st. (1662.–1736.)Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po-zlata • v. 24 cm, ∅ podnožja 12 cm, v. čaše 9 cm, ∅ čaše 9 cmKalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i autorskim ži-gom »P točka L«. • [str. 284–285]

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po-zlata • v. 20,2 cm, ∅ podnožja 12,3 cm, v. čaše 7,8 cm, ∅ čaše 9 cmKalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i autorskim žigom »P točka F«. [str. 284–285]

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar17.–18. st. (1662.–1736.)Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po-zlata • v. 23 cm, ∅ podnožja 12 cm, v. čaše 8,5 cm, ∅ čaše 9 cmKalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i autorskim ži-gom »P točka L«. [str. 284–285]

404

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar17.–18. st. (1662.–1736.)Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranje, pozlatav. 24,7 cm, ∅ podnožja 13,5 cm, v. čaše 9 cm, ∅ čaše 9 cmKalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »Z

kula C« u trostrukom ovalu.[str. 284–286]

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar17.–18. st. (1662.–1736.)Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranje, pozlatav. 24 cm, ∅ podnožja 12,7 cm, v. čaše 9 cm, ∅ čaše 9,2 cmKalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »Z

kula C« u trostrukom ovalu. [str. 284–286]

Kalež

Nepoznati venecijanski zlatar i Bogdan (Deo-dat) Kaluđerović (? – 1944.)Početak 18. st.; čaša – kraj 19. st. / prva de-setljeća 20. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranje, pozlata v. 23 cm, ∅ podnožja 12,5 cm, v. čaše 8,5 cm, ∅ čaše 9 cm

Kalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka), kon-trolnim žigom »A rajčica P« i autorskim žigom »P točka L«. Na čaši novije izradbe utisnut je žig »DK«. [str. 284–286]

Komplet kanonskih tablica

Nepoznati venecijanski zlatar18. st.Velika tablica – 42 x 53,5 cm; male tablice – 29 x 34,5 cmSrebro, iskucavanje, graviranje, cizeliranje, drvena podloga, staklo, pergamentKanonske tablice označene su državnim ži-gom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrol-

nim žigom »F uspravljeni lav V«. [str. 274, 286–287]

Vratašca svetohraništa Nepoznati venecijanski zlatar1748. Srebro, iskucavanje, pozlatav. 40,5 cm, š. 20,5 cmCrkva sv. Vlaha, glavni oltar[str. 287]

Relikvijar sv. Frane Saleškog i sv. Antuna opata Nepoznati venecijanski (?) zlatarKraj 18. st.Srebro, bakar, lijevanje, iskucavanje, posre-breno, drvena podloga i postolje, staklov. 48 cm, š. tijela 17,2 cm, š. postolja 19,2 cmNatpisi u ovalnoj kutijici uz relikvije: S. Franc. Sales; S. Anton Ab.

Komplet kanonskih tablica Nepoznati napuljski zlatar1784. Srebro, iskucavanje, cizeliranje, drvena podloga, staklo, papir Velika tablica – 51,5 x 51,5 cm; male tablice – 31,5 x 27,5 cmKanonske tablice označene su teritorijalnim žigom Napulja (slova »NA« nadvišena kru-

nom) s brojem »84« – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čistoću (»cikcak« linija) i konzulskim žigom »BGC« u trolistu, koji je koristio zlatar Biagio Giordano na duž-nosti konzula (vijesti od 1784. do 1807. godine). [str. 289–290]

Komplet kanonskih tablica Nepoznati napuljski zlatar1784. Srebro, iskucavanje, cizeliranje, drvena podloga, staklo, papir Velika tablica – 50 x 51,8 cm; male tablice – 31,5 x 27 cmVeća i jedna manja kanonska tablica ozna-čene su teritorijalnim žigom Napulja (slova

»NA« nadvišena krunom) s brojem »84« – oznakom napuljske Bra-tovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čistoću srebra (»cikcak« linija) i konzulskim žigom »BGC« u trolistu, koji je koristio zlatar Biagio Giordano na dužnosti konzula (vijesti od 1784. do 1807. godine). Jedna manja kanonska tablica ima bris za kontrolu čistoće srebra.[str. 289–290]

405

Svijećnjaci (6 komada) Nepoznati napuljski zlatar1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, gravi-ranje, cizeliranjev. 68 cm (bez šiljka 60 cm), raspon nožica 15,5 cmNa pojedinim svijećnjacima je teško čitljiv žig u kojem se može raspoznati teritorijalni žig Napulja. U jednom medaljonu na podnožju je ugravirana godina ANNO / D / 1769, u drugom je lik sv. Vlaha koji blagoslivlja dijete koje moli, a treći je medaljon prazan. [str. 290–291]

Svijećnjaci (6 komada)Nepoznati napuljski zlatar1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, gravi-ranje, cizeliranjev. 51 cm (bez šiljka 43,5 cm), raspon nožica 13 cmPojedini svijećnjaci iz kompleta označeni su djelomično čitkim teritorijalnim žigom Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom), a godina se ne može raspoznati. U jednom medaljonu na podnožju je ugravirana godi-na ANNO / D / 1769, u drugom je lik sv.

Vlaha koji blagoslivlja dijete koje moli, a treći je medaljon prazan. [str. 290–291]

Komplet manjih oltarnih vaza – portapal-me (6 komada) Napuljski zlatar Biagio Giordano (vijesti od 1774. do 1807. godine)1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, cize-liranje, mjedv. 82 cm, š. 35,5 cm, podnožje 10,5 × 10,5 cmKomplet oltarnih vaza označen je teritorijal-nim žigom Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom) s brojem »769« – oznakom napulj-

ske Bratovštine zlatara za 1769. godinu, kontrolnim brisom za čistoću srebra (»cikcak« linija) i majstorskim žigom »BG«. [str. 292]

Komplet većih oltarnih vaza – portapalme (6 komada) Napuljski zlatar Biagio Giordano (vijesti od 1774. do 1807. godine)1768./1769.Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, mjedv. 115,5 cm, š. 42 cm, podnožje 18,5 × 19 cm

Komplet oltarnih vaza označen je nepotpuno utisnutim teritorijalnim žigom Napulja (slova »NA« nadvišena krunom) s brojem »76« – ozna-kom napuljske Bratovštine zlatara, nepoznatim konzulskim žigom »CAC/C« i majstorskim žigom »BG«.[str. 288–292]

Svijećnjaci (6 komada)Nepoznati napuljski zlatar1803.Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranjev. 73 cm (bez šiljka 66 cm), raspon nožica 20 cmSvijećnjaci su označeni teritorijalnim žigom Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom) s brojem »803« – oznakom napuljske Bra-tovštine zlatara za 1803. godinu. U jednom

medaljonu na podnožju je reljefni lik sv. Vlaha.[str. 293]

Kalež Rimska radionica della Torre/Eredi Teoli, zlatari Giovanni Antonio Andronico Teoli (1694.–1760.) ili Benedetto Teoli (1736.–1787.)18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranje, pozlatav. 28 cm, ∅ podnožja 14,4 cm, v. čaše 9,5 cm, ∅ čaše 8,5 cm

Kalež je na podnožju i na čaši označen kontrolnim i teritorijalnim ži-gom Papinske Države (prekriženi ključevi pod procesijskim sjenilom) te majstorskim žigom »G A nadvišeno križem T«. [str. 295–296]

Pokaznica Rimski zlatar Baldassare Pieri (1749.–1789.)Druga polovina 18. st.Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, pozlata, staklov. 43,3 cm, š. tijela 20,6 cm, š. podnožja 12,8 cmPokaznica je označena kontrolnim i terito-rijalnim žigom Papinske Države (prekriženi ključevi pod procesijskim sjenilom) te autor-

skim žigom s likom »golubice u ovalu«. [str. 294, 297]

Oltarno raspelo Rimska radionica Corallo d’ argento (Corallo), zlatari Pietro Paolo Bessi (1640.–1700.) ili Pietro Paolo Pieri, zvan Alimanno (1658.–1718.) i Baldassare Pieri (1708.–1789.)

406

Relikvijar drva sv. Križa i Kristove pelenice

Nepoznata talijanska ili austrijska radionica19. st.Srebro, bakar, strojna obradba, lijevanje, po-zlata, posrebreno, staklov. 25,5 cm, š. tijela 13,5 cm, š. podnožja 7,8 cmNatpis uz relikvije: ex ligno SS. Crucis; Ex panniculo D.N.I.C.

Relikvijar sv. Lucije

Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. RudariKraj 19. st.v. 42,5 cm, š. tijela 18,5 cm, ∅ podnožja 13,4 cmMjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna podnožja, staklo

U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. LUCIÆ V. M.[str. 303]

Relikvijar sv. Vlaha

Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. RudariKraj 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna podnožja, staklov. 41 cm, š. tijela 18 cm, ∅ podnožja 13,5 cm

U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. Blasii.Na podnožju naljepnica: PREM(IA)TO STABILIMENTO APPARATI SA-CRI / TRENTO / G. B. RUDARI.[str. 303]

Relikvijar sv. Silvana

Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. RudariDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, posrebreno, srebrna kutijica, staklov. 41 cm, š. tijela 19,5 cm, ∅ podnožja 13,5 cmU ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis

uz relikvije: S. Silvani M.[str. 302–303]

17.–18. st.v. 57,5 cm, š. 26 cm, ∅ podnožja 15 cm; korpus Krista 14,5 × 12 cmSrebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po-zlataKriž je na poleđini ukrasa na anteni označen kontrolnim i teritorijalnim žigom Papinske Države (prekriženi ključevi pod procesij-skim sjenilom) te žigom s likom »golubice u

ovalu«. Na obodu podnožja je autorski venecijanski žig »PP« unutar pravokutnika. • [str. 298–299]

Kalež Nepoznati milanski zlatar19. st. (1812.–1873. godina)Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci-zeliranje, pozlatav. 28 cm, ∅ podnožja 13,9 cm, v. čaše 10 cm, ∅ čaše 9,5 cmKalež je na obodu baze označen žigom gra-

da Milana u obliku pluga (Ufficio di Garanzia di Milano), žigom »Glo-bo con lo Zodiaco e sette trioni« za veće srebrne predmete čistoće 800/1000 i nečitkim majstorskim žigom. Na čaši je označen i žigom u obliku nakovnja za manje predmete od srebra čistoće 800/1000.• [str. 300–301]

Ciborij Nepoznata radionica 19. st.Bakar, lijevanje, iskucavanje, pozlatav. 25,5 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ otvora 10,5 cm

Ciborij Nepoznata radionica 19. st.Bakar, lijevanje, iskucavanje, pozlata v. 27,5 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ otvora 10,5 cm

Pokaznica Nepoznata talijanska ili austrijska radionica19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, staklov. 38,5 cm, š. tijela 20,5 cm, podnožje 16 × 11,5 cm

407

Relikvijar sv. Emigdija Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. RudariDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna podnožja, staklo• v. 44 cm, š. tijela 19,5 cm, ∅ podnožja 13,5 cm

U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. EMYGD. E. M.Na podnožju naljepnica: PREM(IA)TO STABILIMENTO APPARATI SA-CRI / TRENTO / G. B. RUDARI.[str. 303]

Kalež Nepoznata talijanska ili austrijska radionica19. st.Srebro, bakar, lijevanje, iskucavanje, cizeli-ranje, pozlaćenov. 21 cm, ∅ podnožja 13,6 cm, v. čaše 10 cm, ∅ čaše 9,8 cm

Svijećnjaci (4 komada)Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebrenov. 39 cm, raspon nožica 13,5 cm

Svijećnjaci (6 komada)Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebrenov. 52,5 cm, raspon nožica 13,5 cm

Svijećnjaci (6 komada) Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebrenov. 63 cm, raspon nožica 14 cm

Svijećnjaci (6 komada) Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanjev. 77 cm, raspon nožica 17,5 cm

Svijećnjaci (12 komada) Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanjev. 57 cm, raspon nožica 15 cm

Svijećnjaci (12 komada)Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanjev. 74 cm, raspon nožica 15,5 cm

Oltarno raspeloNepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebrenov. 63 cm, š. 21,3 cm, ∅ podnožja 15,5 cm

Oltarno raspeloNepoznata talijanska ili austrijska radionicaDruga polovina 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanjev. 37 cm, š. 13 cm, ∅ podnožja 11,5 cm

408

Kadionica Nepoznati dubrovački zlatar19. st.Mjed, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, po-srebreno v. s lancima 79 cm, v. tijela s poklopcem 30 cm, ∅ podnožja 9,5 cm, ∅ tijela 11,5 cm, ∅ otvora 8 cm U medaljonu je prikazan sv. Vlaho.

LađicaNepoznata talijanska ili austrijska radionica19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebrenov. tijela 13,5 cm, š. tijela 15,3 cm, ∅ pod-nožja 7,5 cm

Svijećnjaci (6 komada)Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaKraj 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is-puna podnožjav. 68 cm, raspon nožica 20 cm

Svijećnjaci (6 komada)Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaKraj 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is-puna podnožjav. 44 cm, raspon nožica 11,5 cm

Svijećnjaci (12 komada) Nepoznata talijanska ili austrijska radionicaKraj 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is-puna podnožjav. 89 cm, raspon nožica 21,5 cm

Oltarno raspeloNepoznata talijanska ili austrijska radionicaKraj 19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, drvena ispuna podnožjav. 105,5 cm, š. 32 cm, raspon nožica 21 cm

Komplet oltarnih vaza – portapalme (2 ko-mada)Nepoznata talijanska radionicaPosljednja četvrtina 19. st.v. 46 cm, š. 17,5 cm, ∅ podnožja 7,4 cmSrebro, strojna obradba, lijevanje, iskucava-nje, drvena ispuna podnožja Palme su označene žigovima: brojem »800« za čistoću srebra i slovima »FB« u ovalu, vjerojatno autorskim žigom.

Svijećnjak Nepoznata talijanska ili austrijska radionica19. st.Mjed, strojna obradba, lijevanje v. 29 cm, ∅ podnožja 9 cm, raspon nožica 6,5 cm

Svjetiljka – kanđela Nepoznati majstor1836.Srebro, lijevano, dijelom iskucanoOsam krakova, ∅ 64 cmCrkva sv. Vlaha, ispod glavne kupole Natpis: DIVO BLASIO / Ragusina Dioecesis / A.D. MDCCCXXXVI / a Morbo Cholera Ser-vata / Votum Solvit.

Naručena kako bi se ispunio zavjet za prestanak epidemije kolere 1836. godine. • [str. 351, 353]

SvjetiljkaNepoznati majstor18./19. st.Drvo, rezbareno, pozlaćeno, želje-zna konstrukcija, kristalni ukrasiDvanaest krakovaCrkva sv. Vlaha, svetište, trijumfalni luk

439

Izvori i literatura

Neobjavljeni izvori

Korišteni arhivski fondovi

Archivio Segreto Vaticano (ASV)

Archivium S. Congregationis Concilii, Ragusina Visitatio Apostolica 1573.

Arhiv Biskupije dubrovačke (ABD)

Nadbiskupija dubrovačka (sign. 1)

Visitationes, serija 3.Visitationes archiepiscopi Pietro Torres, 1670.–1671., kut. 1, 1673.–1680.,

kut. 2, 1679.–1682., kut. 3.Visitationes archiepiscopi Antonio Scotti, 1701.–1702., kut. 6.Visitationes archiepiscopi Angelo Franchi, 1728.–1748., kut. 8.

Biskupija dubrovačka (sign. 2)

Gradnje i popravci, serija 3.Izgradnja i popravci crkava, podserija 1.

Crkvena administracija, serija 5.Zaklade i ostavštine, podserija 4.Odobrenje računa, podserija 6.

Katedralna crkva sv. Marije Velike (sign. 35)

Prihodi i rashodi dviju crkava: katedrala i Sv. Vlaho, 1812.–1834.Urudžbeni zapisnik za 1858. i 1866. godinu.

Zborna crkva sv. Vlaha (sign. 36)

Opći spisi, serija 1.Blagajnički dnevnici, podserija 1, Giornale, 1616.–1668.; Giornale, 1668.–

1808.Libro maestro, podserija 2, Libro Maestro della Collegiata, 1616.–1668.; Libro

Maestro della Collegiata, 1668.–1808.Razne računske knjige, podserija 3, Knjiga legata za mise, 1528.–1947.

Računski spisi, serija 2.Inventari i popisi dobara, serija 6.

Inventario dei beni stabili e mobili non fruttiferi appartenente alla Collegiata di S. Biagio, kut. 1.

Inventari, 1847., 1895., kut. 1.Zapisnici sjednica Uprave, serija 8.

Zapisnici sjednica Uprave Zborne crkve sv. Vlaha, 1857.–1859., 1905.–1940., kut. 1.

Računske knjige, serija 1.

Arhiv gradske župe Gospe Velike u Dubrovniku (AGŽ)

Registro generale delle Fondazioni amministrate dal Consiglio di Fabbrica della Chiesa Catedrale e Collegiata di S. Biagio di Ragusa.

Državni arhiv u Dubrovniku (DADU)

Fond Dubrovačka Republika

Reformationes, serija 2 (HR-DADU-1).Acta Consilii Rogatorum, serija 3 (HR-DADU-3).Acta Minoris Consilii, serija 5 (HR-DADU-4).Acta Maioris Consilii, serija 8 (HR-DADU-2).Leggi e istruzioni, serija 21.1 (HR-DADU-14.1).Diversa cancellariae, serija 25 (HR-DADU-15).Diversa notariae, serija 26 (HR-DADU-9).Lettere e Commissioni di Ponente, serija 27.6 (HR-DADU-8.6).Debita notariae, serija 36.1 (HR-DADU-10.1).Diversa de foris, serija 39 (HR-DADU-30).Diplomata et acta, serija 76, 13. stoljeće (HR-DADU-7.3.3).

Fond Općina Dubrovnik (Zbirka Građevni planovi općine Dubrovnik)

Zbirka planova i nacrta (HR-DADU-292) Građevni planovi Općine Dubrovnik.Okružni građevinski ured (HR-DADU-82).

Obiteljski fondovi

Rukopisna ostavština Katić (HR-DADU-170).

Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku

GIOVANNI MARIA MATTEI, Memorie storiche su Ragusa (Zibaldone), sv. III.

Kratice češće navođenih izvora

Acta saeculi XIII DADU, Diplomata et acta, 13. stoljeće (HR-DADU-7.3.3).

Cerimoniale DADU, Manuali pratici del cancelliere – Leggi e istruzioni, serija 21.1. Cerimoniale, I, sv. 8. (HR-DADU-14-1).

Cons. Maius DADU, Acta Maioris Consilii, serija 8 (HR-DADU-2).

440

Cons. Minus DADU, Acta Minoris Consilii, serija 5 (HR-DADU-4).

Cons. Rog. DADU, Acta Consilii Rogatorum, serija 3 (HR-DADU-3).

Deb. Not. DADU, Debita notariae, serija 36.1 (HR-DADU-10.1).

Div. Canc. DADU, Diversa cancellariae, serija 25 (HR-DADU-15).

Div. Not. DADU, Diversa notariae, serija 26 (HR-DADU-9).

Diversa de foris DADU, Diversa de foris, serija 39 (HR-DADU-30).

Giornale I ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Blagajnički dnevnici, podserija 1, Giornale, 1616.–1668.

Giornale II ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Blagajnički dnevnici, podserija 1, Giornale, 1668.–1808.

Gradnje i popravci ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Gradnje i popravci, serija 3, Izgradnja i popravci crkava, podserija 1.

Građevinski planovi Općine Dubrovnik

DADU, Zbirka planova i nacrta (HR-DADU-292).

Inventari ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Inventari i popisi dobara, serija 6, Inventari, 1847., 1895., kut. 1.

Inventario dei beni ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Inventari i popisi dobara, serija 6, Inventario dei beni stabili e mobili non fruttiferi appartenente alla Collegiata di S. Biagio, kut. 1.

Knjiga legata za mise ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Razne računske knjige, podserija 3, Knjiga legata za mise, 1528.–1947.

LCP DADU, Lettere e Commissioni di Ponente, serija 27.6 (HR-DADU-8.6).

Leggi e istruzioni DADU, Leggi e istruzioni, serija 21.1 (HR-DADU-14.1).

Libro Maestro I ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Libro maestro, podserija 2, Libro Maestro della Collegiata, 1616.–1668.

Libro Maestro II ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Libro maestro, podserija 2, Libro Maestro della Collegiata, 1668.–1808.

Odobrenje računa ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Crkvena administracija, serija 5, Odobrenje računa, podserija 6.

Okružni građevni ured DADU, Okružni građevni ured (HR-DADU-82).

Opći spisi ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Opći spisi, serija 1.

Prihodi i rashodi dviju crkava: Katedrala i Sv. Vlaho

ABD, Katedralna crkva sv. Marije Velike, sign. 35, Prihodi i rashodi dviju crkava: Katedrala i Sv. Vlaho, 1812.–1834.

Računski spisi ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računski spisi, serija 2.

Reformationes DADU, Reformationes, serija 2 (HR-DADU-1).

RO Katić DADU, Rukopisna ostavština Katić (HR-DADU-170).Urudžbeni zapisnik ABD, Katedralna crkva sv. Marije Velike, sign. 35,

Urudžbeni zapisnik za 1858. i 1866. godinu.

Vizitacije Scotti ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Antonio Scotti, 1701.–1702., kut. 6.

Vizitacije Franchi ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Angelo Franchi, 1728.–1748., kut. 8.

Vizitacije Torres ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Pietro Torres, 1670.–1671., kut. 1, 1673.–1680., kut. 2, 1679.–1682., kut. 3.

Zaklade i ostavštine ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Crkvena administracija, serija 5, Zaklade i ostavštine, podserija 4.

Zapisnici sjednica Uprave ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Zapisnici sjednica Uprave, serija 8, Zapisnici sjednica Uprave Zborne crkve sv. Vlaha, 1857.–1859., 1905.–1940., kut. 1.

Literatura i objavljeni izvoriActa sanctorum Acta sanctorum, Februarii Tomus Primus, (prir.) Joannes

Bollandus i Godefridus Henschenius, Paris, 1658.AIGRAIN (1953.) René AigRAin, L’ Hagiographie: Ses sources, ses méthodes,

son histoire, Poitiers, 1953.ANDERLE (2002.) MARijA AndeRle, Die Loggia communis an der östlichen

Adria, Weimar, 2002.ANDROSOW (1999.) SeRgej AndRoSow, Pietro il Grande – collezionista d’ arte ve-

neta, Venezia, 1999.ANONIM (1883.) Li Annali della nobilissima republica di Ragusa, aggiuntovi

nella fine un trattamento di moderni annali o veramente cronache, u: Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ra-gnina, (prir.) Speratus Nodilo, Zagrabiae, 1883., 1–163.

APPENDINI, F. M. (1802.) FRAnceSco MARiA Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, sv. I.–II., Ragusa, 1802.

APPENDINI, F. M. (2008.) FRAnceSco MARiA Appendini, Ratovanje oko Dubrovnika godi-ne 1806., u: Kolo, 2 (2008.), 280–322.

APPENDINI, F. M. (2016.) FRAnceSco MARiA Appendini, Povijesno-kritičke bilješke o sta-rinama, povijesti i književnosti Dubrovčana, (prev.) Ante Šoljić, Dubrovnik, 2016. (prijevod izdanja iz 1802.).

APPENDINI, U. (2008.) URbAn Appendini, Svetome Vlahu, u: Kolo, XVIII./2 (2008.), 151–154.

BACCHI (2000.) AndReA bAcchi, La scultura a Venezia da Sansovino a Cano-va, Milano, 2000.

BADURINA (1980.) Anđelko bAdURinA, Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 21 (1980.) [Fiskovićev zbornik I.], 142–148.

BADURINA (1991.) Anđelko bAdURinA, Likovnost Dubrovnika u vizitaciji bisku-pa Sormana 1573–4. godine, u: Likovna kultura Dubrov-nika 15. i 16. stoljeća, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 1991., 280–281.

BADURINA – ČORAK (1998.) Anđelko bAdURinA – ŽeljkA ČoRAk, Inventar šipanskih crka-va, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 22 (1998.), 53–61.

441

BANIĆ (2010.) SilvijA bAnić, Liturgijsko ruho, u: Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 2010., 320–330.

BANIĆ (2012.) SilvijA bAnić, Prilog poznavanju sakralnih inventara otoka Raba: najvrjedniji povijesni tekstili sačuvani na misnom ruhu i drugim dijelovima liturgijske opreme, u: Rapski zbornik II, (ur.) Josip Andrić – Robert Lončarić, Rab, 2012., 461–498.

BANIĆ (2016.) SilvijA bAnić, Ranonovovjekovne tkanine s uzorkom na litur-gijskim predmetima Zadarske nadbiskupije, doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016.

BASSI (1980.) elenA bASSi, Architettura del Sei e Settecento a Venezia, Ve-nezia, 1980.

BAŠIĆ, Đ. (2014.) đivo bAšić, Zastave svetoga Vlaha – zastave slobode i neu-tralnosti, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 222–245.

BAŠIĆ, P. (1803.) petAR bAšić, Scivot svetoga Vlasi biskupa i muccenika brani-teglja skupnovladagna dubrovackoga, Dubrovnik, 1803.

BELAMARIĆ (1994.) joško belAMARić, Sveti Vlaho i dubrovačka obitelj svetaca zaštitnika, u: Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 29–39.

BELAMARIĆ (2001.) joško belAMARić, Sveti Vlaho i dubrovačka obitelj svetaca zaštitnika, u: Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu tisuću godina uspostave dubrovačke (nad)biskupije/metropolije (998.–1998.), (ur.) Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, 2001., 703–731.

BELAMARIĆ (2014.) joško belAMARić, Životopis, legende, povijesni motivi izbora dubrovačkog zaštitnika, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjo-sti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 28–43.

BELLINA (1993.) MARinA bellinA, Il tessuto di seta a Gorizia tra Sette e Ottocen-to i Schede tecniche, u: Il filo lucente. La produzione della se-ta e il mercato della moda a Gorizia 1725–1915, (ur.) Maria Masau Dan – Lucia Pillon, Monfalcone, 1993., 53–81.

STAY (1970.) Benedikt Stay, u: Hrvatski latinisti, sv. II., (ur.) Veljko Gortan – Vladimir Vratović, Zagreb, 1970., 351–395.

BENYOVSKY LATIN (2012.) iRenA benyovSky lAtin, Obrana dubrovačkog predgrađa sre-dinom 13. stoljeća. Prilog istraživanju privatnih kula, u: Historijski zbornik, LXV./1 (2012.), 17–39.

BERGAMINI – giUSeppe beRgAMini – lUciAnA MARioni bRoS, Oreficeria sacraMARIONI BROS (2005.) ... e altro, Arti Grafiche Friulane, Udine, 2005.BERGAMINI – TAVANO (1984.) giUSeppe beRgAMini – SeRgio tAvAno, Storia dell’ arte nel Friuli

Venezia Giulia, Udine, 1984.BERIĆ (1959.) dUšAn beRić, Crkva sv. Ilije u Zadru, u: Prilozi povijesti um-

jetnosti u Dalmaciji, 11 (1959.), 136–163.BERITIĆ (1955.) lUkšA beRitić, Utvrđenja grada Dubrovnika, Zagreb, 1955.BERITIĆ (1956.) lUkšA beRitić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u

Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.), 15–83.

BERITIĆ (1958.) lUkšA beRitić, Urbanistički razvitak Dubrovnika, Zagreb, 1958.

BERITIĆ (1960.) lUkšA beRitić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u Dubrovniku II, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12 (1960.), 61–84.

BERITIĆ (s. a.) lUkšA beRitić, Bilješke o dubrovačkim starinama i povijesti, (rukopis; vl. Ivana Viđena, Dubrovnik).

BERSA (1941.) joSip beRSA, Dubrovačke slike i prilike (1800.–1880.), Za-greb, 1941.

BERTI (2007.–2008.) liSA beRti, Antichi paramenti sacri nel Duomo di Gambara-re, diplomski rad, Università Ca’ Foscari di Venezia – Facol-tà di Lettere e Filosofia, Corso di laurea in Lettere, Venezia, 2007.–2008.

BERTONE (2015.) MARiA beAtRice beRtone (ur.), I tessili dei Patriarchi. Paramenti sacri dal XIII al XX secolo nella Cattedrale di Santa Maria Annunziata, Tolmezzo, 2015.

BIASUZ (1949.) giUSeppe biASUz, Di alcune sculture veneziane dei secoli XVII e XVIII nell’ Istria, u: Atti e memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia patria, V./1, n. s. 53 (1949.), 286–287.

Biskupi XIX. i XX. stoljeća *** Biskupi XIX. i XX. stoljeća iz dubrovačkog kraja, u:iz dubrovačkog kraja Naša Gospa, list katedralne župe Dubrovnik, XVII./44

(2011.), 14–15. Blagoslov kipa Sv. Vlaha *** Blagoslov kipa Sv. Vlaha, u: Narodna svijest, IV./48

(1924.), 3.BOEHEIM (1869.) wendelin boeheiM, Die Statue des Heiligen Blasius in der

dem gleichnamigen Heiligen gewidmeten Kirche zu Ragu-sa, u: Mitteilungen der k. k. Central-Commission zur Erhal-tung der Baudenkmale, 14 (1869.), 7–12.

BOF (2011.) FRediAno boF, Raiser Domenico ed eredi, tessitori serici, u: Nuovo Liruti: dizionario biografico dei friulani, sv. 3., L’ Età contemporanea, Pog-Zut, (ur.) Cesare Scalon – Claudio Griggio – Giuseppe Bergamini, Udine, 2011., 2948–2950.

BOGIŠIĆ (2008.) vlAho bogišić, O inzularnosti nesuđene dubrovačke naci-je u osam točaka i nekoliko referencija, u: Kolo, XVIII./2 (2008.), 323–346.

BÖSEL – KARNER (2007.) RichARd böSel – heRbeRt kARneR, Jesuitenarchitektur in Italien (1540–1773), Teil 2, Die Baudenkmäler der mailändischen Ordensprovinz, sv. I.–II., Wien, 2007.

BOŠKOVIĆ (1976.) ivAn bošković, Nekoliko podataka o orguljaru Moysesu de Moyse, u: Sveta Cecilija, XLVI./1 (1976.), 5–7.

BOVENZI – DE DOMINICIS – giAn lUcA bovenzi – bARbARA de doMiniciS – ilARiA de pAlMA

DE PALMA (2016.) (ur.), Ricami di luce. Paillettes e lustrini nella moda di Pa-lazzo Morando 1770 – 2004, Milano, 2016.

BROWN (2008.) viRginiA bRown, A Second New List of Beneventan Manu-scripts (V), u: Mediaeval studies, 70 (2008.), 275–355.

BUJAS (1931.) RAMiRo bUjAS, Iz dubrovačkih starina, u: Zbornik iz dubro-vačke prošlosti: Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života prijatelji i učenici, (ur.) Vladimir Ćorović et al., Dubrovnik, 1931., 1–10.

BULGARI CALISSONI (1987.) AnnA bUlgARi cAliSSoni, Maestri argentieri, gemmari e orafi di Roma, Roma, 1987.

BULIĆ (1918.) FRAne bUlić, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, u: Sveta Cecilija, XII./6 (1918.), 161–164.

BURIĆ (1966.) joSip bURić, Iz prošlosti hrvatske kolonije u Rimu, Rim, 1966.BURIĆ (1971.) joSip bURić, Kanonici hrvatskog kaptola sv. Jeronima u Rimu

(1589–1901), u: Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, 3–4 (1971.), 91–158.

CALÒ MARIANI (1969.) MARiA StellA cAlò MARiAni, La pittura del Cinquecento e del primo Seicento in terra di Bari, Bari, 1969.

CAPRA (1993.) FRAnceScA cApRA, Pianeta, Caorle (Venezia) Museo della cattedrale, u: Tessuti nel Veneto. Venezia e la Terraferma, (ur.) Giuliana Ericani – Paola Frattaroli, Verona, 1993., 356–357.

CAR (2013. a) goRdAnA cAR, Pregled muških odijela druge polovice 18. stoljeća u Hrvatskoj, diplomski rad, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za dizajn tekstila i odjeće, Zagreb, 2013.

CAR (2013. b) goRdAnA cAR, Zavjesa iznad uzglavlja kreveta s balda-hinom (Dubrovnik, Knežev dvor), u: Hrvatski restauratorski zavod: radovi u 2012., prilog časopisa Portal: godišnjak Hr-vatskog restauratorskog zavoda, 4 (2013.).

CATALDI GALLO (1999.) MARziA cAtAldi gAllo, Galleria Nazionale di Palazzo Spinola – Tessuti, Genova, 1999.

CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.) elio cAtello – coRRAdo cAtello, I marchi dell’ argenteria na-poletana dal XV al XIX secolo, Sorrento – Napoli, 1996.

CERVA (1980.) SeRAphinUS MARiA ceRvA, Bibliotheca Ragusina, sv. III., Za-greb, 1980.

CERVA (2008.) SeRAphinUS MARiA ceRvA, Prolegomena in Sacram Metropo-lim Ragusinam. Editio princeps, (prir.) Relja Seferović [Mo-numenta historica Ragusina, 8], Zagreb – Dubrovnik, 2008.

CERVA (2012.) SeRAphinUS MARiA ceRvA, Prolegomena za svetu dubrovačku metropoliju, (prir. i prev.) Relja Seferović [Monumenta historica Ragusina, 11], Zagreb – Dubrovnik, 2012.

442

CICARELLI (1802.) AndReA cicARelli, Osservazioni sull’ isola della Brazza e so-pra quella sua nobiltà, Venezia, 1802.

CIOLINO (2001.) cAteRinA ciolino, Per la storia della seta in Sicilia: il Val-demone, u: Splendori di Sicilia. Arti decorative dal rinasci-mento al barocco, (ur.) Maria Concetta di Natale, Milano, 2001., 248–253.

CIOLINO (2002.) cAteRinA ciolino (ur.), La seta e la Sicilia, Messina, 2002.CIRIACONO (1981.) SAlvAtoRe ciRiAcono, Silk manufacturing in France and Italy

in the XVIIth century: two models compared, u: The Journal of European Economic History, X./1 (1981.), 167–199.

CLIFFORD (2009.) tiMothy cliFFoRd, Dubrovnik: Italian Art c. 1400–1800, u: Croatia – aspects of art, architecture and cultural heritage, (ur.) John Julius Norwich, London, 2009., 153–154.

Codex diplomaticus, I. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I., (prir.) Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, Zagreb, 1967.

Codex diplomaticus, II. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-niae, sv. II., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1904.

Codex diplomaticus, III. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-niae, sv. III., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1905.

Codex diplomaticus, IV. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-niae, sv. IV., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1906.

COGO (1996.) bRUno cogo, Antonio Corradini 1688–1752, Este, 1996.COTTINI PETRUCCI (1991.) vAleRiA cottini petRUcci (ur.), Seta a Genova 1491–1991,

katalog izložbe, Palazzo San Giorgio, Genova, 1991.CRESPI (2000.) MARiA Sole cReSpi (ur.), Oreficeria e arredi sacri delle chiese

del Terraglio, Mogliano Veneto, 2000.CRIJEVIĆ (1994.) ilijA cRijević, Život božanskoga Vlaha, u: Dubrovnik, Sveti

Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 146–149.

Crkva Sv. Vlaha *** Crkva Sv. Vlaha, u: Dubrovnik, VIII./21 (1898.), 3.CVJETKOVIĆ (1916.) boŽo cvjetković, Sveti Vlaho i Dubrovnik, Dubrovnik, 1916.ČORAK (1997.) ŽeljkA ČoRAk, Od mita do svijeta – nakit bidermajerskog

doba, u: Bidermajer u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997., 170–177; katalog predme-ta Arijana Koprčina i Željka Čorak, 486–510.

ČORALIĆ (2009.) lovoRkA ČoRAlić, Kosović, bokeljska pomorska obitelj, u: Hr-vatski biografski leksikon, sv. VII., Zagreb, 2009., 681–682.

ČUČIĆ (2003.) veSnA ČUČić, Posljednja kriza Dubrovačke Republike, Du-brovnik, 2003.

ĆOSIĆ (1999.) StjepAn ćoSić, Dubrovnik nakon pada Republike (1808.–1848.), Dubrovnik, 1999.

ĆOSIĆ (2010.) StjepAn ćoSić, Državna uprava u Dalmaciji i crkveni pre-ustroj 1828./1830. godine, u: Croatica Christiana Periodica, 34 (2010.), 51–66.

ĆOSIĆ – VEKARIĆ (2005.) StjepAn ćoSić – nenAd vekARić, Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi, Zagreb – Dubrov-nik, 2005.

DABBENE – DONAVER (1986.) RobeRto dAbbene – vittoRio donAveR, Punzoni degli argentie-ri milanesi dell’ 800, Milano, 1986.

DABBENE – DONAVER (1987.) RobeRto dAbbene – vittoRio donAveR, Argenti italiani del ‘800, Vol. 1, Punzoni di garanzia degli Stati Italiani, Milano, 1987.

DABBENE – DONAVER (1998.) RobeRto dAbbene – vittoRio donAveR, Argenti italiani del ‘700 e ‘800, Mondadori, Milano, 1998.

D’ ARBITRIO (2001.) nicolettA d’ ARbitRio, San Domenico Maggiore, »La nova sacristia«: le arche, gli apparati e gli abiti dei re aragonesi, Napoli, 2001.

DAVANZO POLI (1988.) doRettA dAvAnzo poli, I mestieri della moda a Venezia dal XIII al XVIII secolo / The Crafts of the Venetian Fashion Indu-stry from the Thirteenth to the Eighteenth Century, Venezia, 1988.

DAVANZO POLI (2013.) doRettA dAvAnzo poli, Il sacro nell’ arte tessile, u: Santa Maria Assunta di Praglia. Storia, arte, vita di un’ abbazia be-nedettina, (ur.) Chiara Ceschi – Mauro Maccarinelli – Paola Vettore Ferraro, Padova, 2013., 515–540.

DAVANZO POLI – doRettA dAvAnzo poli – SteFAniA MoRonAto, Le stoffe deiMORONATO (1994.) Veneziani, Venezia, 1994.

DAVANZO POLI – doRettA dAvAnzo poli – SteFAniA MoRonAto, Il Museo di MORONATO (2004.) Palazzo Mocenigo: Centro Studi di Storia del Tessuto e del

Costume, Milano, 2004.DE GRASSI (2012.) MASSiMo de gRASSi, Beneški kiparji v Istri. Delavnica Grop-

pellijev, u: Annales, Series Historia et Sociologia, 22 (2012.), 1–14.

DE VINCENTI (2011.) MonicA de vincenti, Il »prodigioso« mausoleo dei dogi Va-lier ai Santi Giovanni e Paolo, u: Arte Veneta, 68 (2011.), 142–163.

DE VINCENTI (2012.) MonicA de vincenti, Monumento funerario dei dogi Sil-vestro e Bertucci Valier e della dogaressa Elisabetta Que-rini Valier, u: La Basilica dei Santi Giovanni e Paolo, (ur.) Giusep pe Pavanello, Venezia, 2012., 404–414.

DEGL’ IVELLIO (2010.) joSip degl’ ivellio, In honorem Sancti Blasii – Svetom Vlahu u čast: Himne, mise i ostale skladbe u čast svetog parca, za-štitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika, Zagreb, 2010.

DEMORI STANIČIĆ (1986.) zoRAidA deMoRi StAniČić, Bogorodica s Djetetom i svecima, u: Blaž Juraj Trogiranin, katalog izložbe, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split, Muzejski prostor – Zagreb, (ur.) Margarita Šimat, Zagreb, 1986., 109–110.

DEMORI STANIČIĆ (1997.–1998.) zoRAidA deMoRi StAniČić, Slika Karla Bevilacque u Makar-skoj, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37 (1997.–1998.), 333–343.

DEMORI STANIČIĆ (2010.) zoRAidA deMoRi StAniČić, Srebrni liturgijski predmeti iz crkve Gospe od Pojišana, u: Kapucinski samostan i svetište Gos-pe od Pojišana u Splitu, (ur.) Arsen Duplančić, Split, 2010., 211–233.

DEMOVIĆ (1975.) Miho deMović, Dulčićevi vitroi u crkvi dubrovačkog zaštit-nika, u: Bogoslovska smotra, XLV./4 (1975.), 459–464.

DEMOVIĆ (1989.) Miho deMović, Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Repu-blici od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća, Zagreb, 1989.

DEMOVIĆ (2011.) Miho deMović, Beneventanski notirani misal dubrovačke katedrale iz XII. stoljeća, Dubrovnik, 2011.

DEMOVIĆ (2014.) Miho deMović, Orgulje katedrale kroz vjekove, u: Katedra-la Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 359–379.

DEMOVIĆ (2015.) Miho deMović, Glazba i glazbenici na području bivše Du-brovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814.–1918.), Zagreb – Dubrovnik, 2015.

DI NATALE (2000.) MARiA concettA di nAtAle, Gioielli di Sicilia, Palermo, 2000.DIVERSIS (2004.) Filip de diveRSiS, Opis slavnoga grada Dubrovnika, (prir. i

prev.) Zdenka Janeković Römer, Zagreb, 2004.DOLCI (1767.) SebAStiAno dolci, Fasti litterario-Ragusini, Venezia, 1767.DONATI (1999.) Ugo donAti, I marchi dell’ argenteria italiana: oltre 1000

marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Nova-ra, 1999.

Dum Mato Vlahušić *** Dum Mato Vlahušić – kanonik senior stolnoga kaptola i rektor crkve sv. Vlaha (nekrolog), u: List Dubrovačke bisku-pije, XXXIV./1–2 (1934.), 15.

ĐURIĆ (1964.) vojiSlAv j. đURić, Dubrovačka slikarska škola, Beograd, 1964.

EITELBERGER RUdolF eitelbeRgeR von edelbeRg, Die mittelalterlichen Kunst-VON EDELBERG (1884.) denkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Nona, Sebenico, Traù,

Spalato und Ragusa, Wien, 1884.EITELBERGER RUdolF eitelbeRgeR von edelbeRg, Srednjovjekovni umjetnič-VON EDELBERG (2009.) ki spomenici Dalmacije, (prev.) Libuše Jirsak, Zagreb, 2009.ERICANI (2000.) giUliAnA eRicAni, Pianeta, kat. jed. 51, u: Magnificenza

nell’ arte tessile della Sicilia centro-meridionale. Ricami, sete e broccati delle Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina, (ur.) Giuseppe Cantelli, sv. II., Palermo, 2000., 456–457.

FABIJANEC – SARDELIĆ (2009.) SAbine FloRence FAbijAnec – MiRko SARdelić, Slavljenje blagda-na na srednjovjekovnom hrvatskom priobalju, u: Humani-tas et litterae: Zbornik u čast Franje Šanjeka, (ur.) Lovorka Čoralić – Slavko Slišković, Zagreb, 2009., 257–288.

443

FAVILLA – RUGOLO (2004.–2005.) MASSiMo FAvillA – RUggeRo RUgolo, Frammenti dalla Vene-zia barocca, u: Atti dell’ Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti, classe di scienze morali, lettere ed arti, 163 (2004.–2005.), 114–118.

FAVILLA – RUGOLO (2009.) MASSiMo FAvillA – RUggeRo RUgolo, Baroque Venice, Schio, 2009.

FAVILLA – RUGOLO (2013.) MASSiMo FAvillA – RUggeRo RUgolo, Nomen et cineres una cum vanitate sepulta: Alvise II Mocenigo e i monumenti dogali nell’ ultima età barocca a Venezia, u: Arte Veneta, 70 (2013.), 103–129.

FISKOVIĆ, C. (1947. a) cvito FiSković, Dokumenti o radu naših graditelja i klesara XV–XVI stoljeća u Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetno-sti u Dalmaciji, III./1 (1947.), 3–26.

FISKOVIĆ, C. (1947. b) cvito FiSković, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Du-brovniku, Zagreb, 1947.

FISKOVIĆ, C. (1949.) cvito FiSković, Dubrovački zlatari od XIII do XVII stoljeća, u: Starohrvatska prosvjeta, III. s./1 (1949.), 143–249.

FISKOVIĆ, C. (1950.) cvito FiSković, Lazanićevi kipovi u Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 6 (1950.), 27–31.

FISKOVIĆ, C. (1953.) cvito FiSković, Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. stoljeća, u: Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2 (1953.), 395–409.

FISKOVIĆ, C. (1954.) cvito FiSković, Fragments du style roman à Dubrovnik, u: Archaeologia Iugoslavica, 1 (1954.), 117–137.

FISKOVIĆ, C. (1955.) cvito FiSković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrov-nik, 1955.

FISKOVIĆ, C. (1956.) cvito FiSković, Nekoliko podataka o starim dubrovačkim slikarima, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.), 138–152.

FISKOVIĆ, C. (1965.–1966.) cvito FiSković, Neobjavljena romanička Gospa iz Splita, u: Peristil, 8/9 (1965.–1966.), 13–24.

FISKOVIĆ, C. (1969.) cvito FiSković, Umjetnine u nekadašnjoj dubrovačkoj crkvi sv. Vlaha, u: Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti, 5 (1969.), 325–335.

FISKOVIĆ, C. (1970.) cvito FiSković, Franjevačka crkva i samostan u Orebićima, u: Spomenica Gospe Anđela u Orebićima, (ur.) Justin V. Vel-nić, Omiš, 1970., 39–138.

FISKOVIĆ, C. (1973.) cvito FiSković, Alcuni pittori del Cinquecento in Puglia e in Dalmazia (N. Lazanić, A. Rizzi, A. e D. Bizzamano, D. Ateniense), u: Momenti e problemi della storia delle due sponde adriatiche, Lecce, 1973., 267–276.

FISKOVIĆ, C. (1974.) cvito FiSković, Iz glazbene prošlosti Dalmacije – orgulje, u: Mogućnosti, XXI./6–7 (1974.), 711–764.

FISKOVIĆ, C. (1975.) cvito FiSković, Candelara, Dorffmeister i Pollastrini restauri-rani na Orebićima, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 1 (1975.), 153–161.

FISKOVIĆ, C. (1982.) cvito FiSković, Barokni urbanistički zahvat sred Dubrovni-ka, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrov-niku, 19–20 (1982.), 91–120.

FISKOVIĆ, C. (1988.) cvito FiSković, Petar Martinov iz Milana i pojava renesanse u Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27 (1988.), 89–144.

FISKOVIĆ, I. (1991.) igoR FiSković, Lazanićeva replika rimskog portreta u Du-brovniku, u: Peristil, 30 (1991.), 55–62.

FISKOVIĆ, I. (1993.) igoR FiSković, Povijesni biljezi dubrovačkog identiteta, u: Dubrovnik, n. s. IV./4 (1993.), 79–99.

FISKOVIĆ, I. (1994. a) igoR FiSković, Kameni likovi svetoga Vlaha u Dubrovniku, u: Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 94–112.

FISKOVIĆ, I. (1994. b) igoR FiSković, Tradicije i inovacije u urbanističkome liku sta-rog Dubrovnika, u: Dubrovnik, n. s. V./4 (1994.), 103–123.

FISKOVIĆ, I. (1996.) igoR FiSković, Crkvica »Sigurate« u Dubrovniku – ratom oštećeni te obnovljeni višeznačni spomenik, u: Radovi In-stituta za povijest umjetnosti, 20 (1996.), 59–81.

FISKOVIĆ, I. (2014. a) igoR FiSković, Likovna oprema i umjetnine starih katedrala, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor-vat–Levaj, Zagreb – Dubrovnik, 2014., 69–113.

FISKOVIĆ, I. (2014. b) igoR FiSković, Skulpturalno predstavljanje dubrovačkog Par-ca, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 154–201.

FORETIĆ (1950.) vinko FoRetić, Loža glavne straže u Dubrovniku, u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52 (1950.), 176–181.

FORETIĆ (1980.) vinko FoRetić, Povijest Dubrovnika do 1808., sv. I.: od osnutka do 1526., Zagreb, 1980.

FRANCESCHI (2006.) FRAnco FRAnceSchi, Seta per i ricchi, seta per diventare ric-chi. Lo slancio della manifattura serica nell’ Italia del Quat-trocento, u: Seta. Potere e glamour. Tessuti e abiti dal Rina-scimento al XX secolo, (ur.) Roberta Orsi Landini, Milano, 2006., 21–36.

FRANZOI – DI STEFANO (1976.) UMbeRto FRAnzoi – dinA di SteFAno, Le chiese di Venezia, Venezia, 1976.

FUČIĆ (1979.) bRAnko FUČić, David, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Badurina, Zagreb, 1979., 196–199.

GAGRO (1987.) kARMen gAgRo, Nakit u Dubrovniku od 15. do 19. stoljeća, katalog izložaba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i u Dubrovačkom muzeju u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 1987.

GALASSO (1993.) giovAnnA gAlASSo, Pianeta, kat. jed. 88, u: Tessuti nel Ve-neto. Venezia e la Terraferma, (ur.) Giuliana Ericani – Paola Frattaroli, Verona, 1993., 398–399.

GALLI (1935.) FRAnceSco M. gAlli, Tessuti per paramenti sacri, u: Atti della seconda Settimana d’ arte sacra per il clero, Città del Vatica-no, 1935., 135–145.

GAMULIN (1971.) gRgo gAMUlin, Bogorodica s Djetetom u staroj umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1971.

GELCICH (1884.) giUSeppe gelcich, Dello sviluppo civile di Ragusa considera-to ne’ suoi monumenti istorici ed artistici, Ragusa, 1884.

Giovanni Lanfranco – Giovanni Lanfranco – un pittore barocco tra Parma, Romaun pittore barocco e Napoli, katalog izložbe Parma – Napoli – Roma, (ur.) Erich

Schleier, Milano, 2001., 124–125.GIOVINO (2013.) FioRentino pietRo giovino, Dubrovačka vlastela u južnoj

Italiji (1681–1905): Zamagne u Prati di Principato Ultra, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 51/1 (2013.), 223–271.

GJIVANOVIĆ (1906.) niko gjivAnović, Novi organ u crkvi Sv. Vlaha u Dubrovni-ku, u: List Dubrovačke biskupije, VI./5 (1906.), 8.

GJIVANOVIĆ (1912.) niko gjivAnović, Crtice o kultu sv. Vlaha, u: List dubrovačke biskupije, XII./8 (1912.), 93–95.

GJIVANOVIĆ (1941.) niko gjivAnović, Dubrovački svećenik Šimun Trošan (Tro-sciani), u: Narodna svijest, 4–5 (1941.), 4.

GJUKIĆ-BENDER (1988.) vedRAnA gjUkić-bendeR, Pinakoteka, Dubrovački muzeji, kulturno-historijski odjel, katalog izložbe, Knežev dvor, (ur.) Vlaho Benković, Dubrovnik, 1988.

GJUKIĆ-BENDER (2012.) vedRAnA gjUkić-bendeR, Zbirka portreta iz fundusa Kneževa dvora – muzejska prezentacija, podrijetlo i putovi nabave, doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za-greb, 2012.

GJUKIĆ-BENDER (2014.) vedRAnA gjUkić-bendeR, Sveti Vlaho – trajno nadahnuće sli-kara, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 292–325.

GOI (1985.) pAolo goi, Fatti di scultura, altaristica ed intaglio dei secoli XVI–XVII nel territorio di San Vito al Tagliamento, u: San Michel, (ur.) Giuseppe Bergamini, Udine, 1985., 121–125.

GOI (1988.) pAolo goi, Il Seicento e il Settecento, u: giUSeppe beRgAMini, pAolo goi, giUSeppe pAvAnello, gAbRiellA bRUSSich, La scul-tura nel Friuli-Venezia Giulia, II. Dal Quattrocento al Nove-cento, Pordenone, 1988., 133–271.

GOI (2002.) pAolo goi, La scultura del Settecento a San Daniele del Friuli, u: La scultura veneta del Seicento e del Settecen-to. Nuovi studi, (ur.) Giuseppe Pavanello, Venezia, 2002., 320–321.

444

GOI (2015.) pAolo goi, Sui Bonazza in Friuli Venezia Giulia, u: Antonio Bonazza e la scultura veneta del Settecento, (ur.) Carlo Ca-valli – Andrea Nante, Verona, 2015., 75–98.

GOJA (2014.) bojAn gojA, Novi prilozi o baroknom slikarstvu u Zadru, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 38 (2014.), 133–150.

GOJA (2016.) bojAn gojA, Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj, u: Vrboska i njezine znamenitosti, (ur.) Radoslav Tomić, Vrboska, 2016., 227–262.

GOJA (2017.) bojAn gojA, Prilozi za umjetnost 17. i 18. stoljeća u No-vigradu, u: Novigrad nekad i sad, (gl. ur.) Slobodan Kašte-la, Zadar, 2017., 326–351.

GORDINI (1964.) giAn doMenico goRdini i dr., Biagio, vescovo di Sebaste in Armenia, u: Bibliotheca Sanctorum, sv. III., Roma, 1964., 157–170.

GOVIĆ (2004.) tAMARA gović, Epigrafski spomenici u Dubrovniku, Dubrov-nik, 2004.

GRANDESSO (2010.) SteFAno gRAndeSSo, Bertel Thorvaldsen (1770.–1844.), Carrara, 2010.

GRGA et al. (2006.) boŽidAR gRgA – boŽenA popić-kURtelA – ivicA Žile – noRA MojAš, Orgulje na području Dubrovačke biskupije, CD, Dubrovnik, 2006.

GRGIĆ (1979.) MARijAn gRgić, Cecilija, sveta, u: Leksikon ikonografije, litur-gike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Baduri-na, Zagreb, 1979., 178–179.

GRUJIĆ (1991.) nAdA gRUjić, Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Zagreb, 1991.

GRUJIĆ (2016.) nAdA gRUjić, Arhitektura Kneževa dvora u srednjem vijeku: od utvrde do palače, u: Knežev dvor u Dubrovniku: utvrda – palača – muzej, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2016., 11–33.

GRUJIĆ – ZELIĆ (2010.) nAdA gRUjić – dAnko zelić, Palača vojvode Sandalja Hra-nića u Dubrovniku, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 48 (2010.), 47–132.

GUERRIERO (1998.) SiMone gUeRRieRo, Sculture di Marino e Paolo Groppelli a Lussingrande, u: Arte Veneta, 52 (1998.), 121–125.

GYUG (1990.) RichARd FRAnciS gyUg, Missale Ragusinum: The Missal of Dubrovnik, Toronto, 1990.

HAN (1979.) veRenA hAn, Arhivska građa o staklu i staklarstvu u Dubrov-niku (XIV−XVI vek), Beograd, 1979.

HART – NORTH (2009.) AvRil hARt – SUSAn noRth, Seventeenth and Eighteenth--Century Fashion in Detail, London, 2009.

HETHERINGTON (1983.) pAUl hetheRington, A purchase of Byzantine relics and re-liquaries in fourteenth-century Venice, u: Arte Veneta, 37 (1983.), 9–30.

HILJE – TOMIĆ (2006.) eMil hilje – RAdoSlAv toMić, Slikarstvo – Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006.

HOPKINS (2006.) AndRew hopkinS, Baldassare Longhena 1597–1682, Milano, 2006.

HOPKINS (2012.) AndRew hopkinS, Baldassare Longhena and Venetian Ba-roque Architecture, New Haven – London, 2012. (prvo izdanje 1965.).

HORVAT-LEVAJ (2001.) kAtARinA hoRvAt-levAj, Barokne palače u Dubrovniku, Za-greb – Dubrovnik, 2001.

HORVAT-LEVAJ (2006.) kAtARinA hoRvAt-levAj, Ilija Katičić u baroknoj obnovi Du-brovnika i Perasta – nove spoznaje o životu i djelu dubro-vačkog graditelja i klesara, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 44 (2006.), 189–218.

HORVAT-LEVAJ (2007.) kAtARinA hoRvAt-levAj, Tommaso Napoli u Dubrovniku, u: Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 21. i 22. studenog 2003. godine u Splitu u povodu 5. obljetnice smrti Krune Prijatelja, (ur.) Vladimir Marković – Ivana Pri-jatelj-Pavičić, Split, 2007., 31–52.

HORVAT-LEVAJ (2014. a) kAtARinA hoRvAt-levAj, Arhitektura barokne katedrale, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor-vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 121–211.

HORVAT-LEVAJ (2014. b) kAtARinA hoRvAt-levAj, Crkva svetoga Vlaha u Dubrovni-ku, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 246–273.

HORVAT-LEVAJ (2015.) kAtARinA hoRvAt-levAj, Barokna arhitektura – Povijest umjet-nosti u Hrvatskoj, Zagreb, 2015.

HORVAT-LEVAJ (2016.) kAtARinA hoRvAt-levAj, Barokna obnova Kneževa dvora, u: Knežev dvor u Dubrovniku: utvrda – palača – muzej, kata-log izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrov-nik, 2016., 131–163.

HORVAT-LEVAJ – kAtARinA hoRvAt-levAj – ReljA SeFeRović, Barokna obnovaSEFEROVIĆ (2003.) Kneževa dvora u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povi-

jest umjetnosti, 27 (2003.), 163–183.HOWARD (1980.) deboRAh howARd, The Architectural History of Venice, Lon-

don, 1980.http://www.beweb.chiesacattolica.it/ Internetski portal Beni ecclesiastici in web; preglednik kul-

turnih dobara u posjedu crkava u Italiji.http://ducac.ipu.hr Mrežne stranice projekta Dubrovnik: Civitas et Acta Consili-

orum: Visualizing Development of the Late Medieval Urban Fabric (DUCAC) http://ducac.ipu.hr

HULJEV (2016.) ivicA hUljev, Crkva sv. Nikole: vez religijskog i antropolo-škog, u: Crkva sv. Nikole u Starom Gradu: povijest, vjera, kultura, (ur.) Vinko Tarbušković, Stari Grad, 2016., 37–73.

HUMFREY (1993.) peteR hUMFRey, The Altarpiece in Renaissance Venice, New Haven and London, 1993.

IVANČEVIĆ (1999.) RAdovAn ivAnČević, Gropellijev model Dubrovnika (1715.), u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23 (1999.), 109–166.

IVOŠ (2011.) jelenA ivoš, Liturgijsko ruho dominikanskih samostana u Hrvatskoj, u: Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 2011., 219–228.

IVOŠ (2014.) jelenA ivoš, Liturgijsko ruho, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Za-greb, 2014., 338–351.

IVUŠIĆ (2014.) ljiljAnA ivUšić, Žigovi s likom svetoga Vlaha, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 492–499.

JACOBY (2012.) dAvid jAcoby, Camlet Manufacture, Trade in Cyprus and the Economy of Famagusta from the Thirteenth to the Late Fif-teenth Century, u: Medieval and Renaissance Famagusta. Studies in Architecture, Art and History, (ur.) Michael J. K. Walsh et al., Burlington, 2012., 15–42.

JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.) nikolA jAkšić – RAdoSlAv toMić, Zlatarstvo – Umjetnička ba-ština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004.

JANEKOVIĆ RÖMER (1999.) zdenkA jAneković RöMeR, Okvir slobode: dubrovačka vlastela između srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb – Dubrov-nik, 1999.

JANEKOVIĆ RÖMER (2003.) zdenkA jAneković RöMeR, Višegradski ugovor – temelj Dubro-vačke Republike, Zagreb, 2003.

JANEKOVIĆ RÖMER (2008.) zdenkA jAneković RöMeR, Sveti Dujam i Sveti Vlaho: uporište metropolije i uporište Republike, u: Hagiologija: Kultovi u kontekstu, (ur.) Ana Marinković – Trpimir Vedriš, Zagreb, 2008., 123–139.

JANEKOVIĆ RÖMER (2009.) zdenkA jAneković RöMeR, Moć riječi: propovjednici u sred-njovjekovnom Dubrovniku, u: Humanitas et litterae: Zbor-nik u čast Franje Šanjeka, (ur.) Lovorka Čoralić – Slavko Slišković, Zagreb, 2009., 113–127.

JEMO (2006.) dAnijelA jeMo, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ka-putu-fraku iz muškoga građanskog kompleta obitelji Gozze iz Dubrovnika, u: Informatica Museologica, XXXVII./1–4 (2006.), 224–239.

JEMO – PARAC-OSTERMAN (2016.) dAnijelA jeMo – đURđicA pARAc-oSteRMAn, Razvojni pute-vi proizvodnje, tehnologije bojenja i trgovine tekstilom u kontekstu pomorsko-trgovačkih puteva Dubrovnika, u: Na-še more, LXIII./1 (2016.), 36–43.

JEREMIĆ – TADIĆ (1938.) RiSto jeReMić – joRjo tAdić, Prilozi za istoriju zdravstvene kul-ture starog Dubrovnika, sv. I., Beograd, 1938.

445

JIREČEK (1904.) konStAntin jiReČek, Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters, sv. II., Wien, 1904.

KARAMAN, A. (1988.) AntUn kARAMAn, Ivo Dulčić – monografija, Dubrovnik, 1988.

KARAMAN, A. (2016.) AntUn kARAMAn, Himna svjetlu i boji: sakralni radovi Iva Dulčića u dubrovačkim crkvama i samostanima, u: Du-brovnik, n. s. XXVI./3 (2016.), 77–106.

KARAMAN, LJ. (1933.) ljUbo kARAMAn, Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijek, Za-greb, 1933.

KATIČIĆ (1988.) RAdoSlAv kAtiČić, Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa, u: Starohrvat-ska prosvjeta, III./18 (1988.), 5–38.

KAVANJIN (1913.) jeRoliM kAvAnjin, Poviest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara, (prir.) Josip Aranza, Za-greb, 1913.

KLEMENČIČ (2000.) MAtej kleMenČiČ, Giuseppe, Marino, Paolo Groppelli, u: La scultura a Venezia da Sansovino a Canova, (ur.) Andrea Bac-chi, Milano, 2000., 739–741.

KLEMENČIČ (2009. a) MAtej kleMenČiČ, Groppelli, Giuseppe, u: K. G. SAUR, Allge-mei nes Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, 2009., 57–58.

KLEMENČIČ (2009. b) MAtej kleMenČiČ, Groppelli, Marino, u: K. G. SAUR, All-gemeines Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, 2009., 58–59.

KLEMENČIČ (2009. c) MAtej kleMenČiČ, Groppelli, Paolo, u: K. G. SAUR, Allgemei-nes Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, 2009., 59.

KLEMENČIČ (2012.) MAtej kleMenČiČ, Le opere di Giovanni Bonazza a Santa Ma-ria dei Servi, u: La chiesa di Santa Maria dei Servi in Padova, (ur.) Girolamo Zampieri, Roma, 2012., 223–234.

Knjiga rizničarskih najmova Knjiga rizničarskih najmova / Liber affictum thesaurarie, (prir.) Danko Zelić, Dubrovnik, 2012.

KOPRČINA (2005.–2006) ARijAnA kopRČinA, Zbirka metala, u: Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, (ur.) Anđelka Galić, Zagreb, 2005.–2006., 295–300.

KOVAČIĆ, S. (2001.) SlAvko kovAČić, Dubrovačka metropolija tijekom višesto-ljetne krize, do ukidanja i preustroja dotadašnje nadbisku-pije u sadašnju dubrovačku biskupiju u travnju 1830., u: Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu tisuću godina uspostave du-brovačke (nad)biskupije/metropolije (998.–1998.), (ur.) Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, 2001., 253–274.

KOVAČIĆ, V. (2003.–2004.) vAnjA kovAČić, Kipovi Alessandra Vittorije za trogirsku kate-dralu, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2003.–2004.), 215–238.

KRASIĆ (1973.) StjepAn kRASić, Požar stare i gradnja nove crkve sv. Vlaha u Dubrovniku 1706–1715., u: Dubrovački horizonti, V./12–13 (1973.), 9–15.

KRASIĆ (2002.) StjepAn kRASić, Dominikanski samostan u Dubrovniku, Du-brovnik, 2002.

KRAŠEVAC (2016.) iRenA kRAševAc, Klasicističke portretne biste. Djela Canove, Thorvaldsena i Paronuzzija u hrvatskim muzejskim zbirka-ma, u: Klasicizam u Hrvatskoj, zbornik radova, (ur.) Irena Kraševac, Zagreb, 2016., 297–317.

KREKIĆ (2007.) bARišA kRekić, Unequal Rivals: Essays on Relations Between Dubrovnik and Venice in the Thirteenth and Fourteenth Centuries, Zagreb – Dubrovnik, 2007.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1858.) ivAn kUkUljević SAkcinSki, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, sv. I., Zagreb, 1858.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1859.) ivAn kUkUljević SAkcinSki, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, sv. III., Zagreb, 1859.

KULJIŠ (2002.) toMiSlAv kUljiš, »Mleci« na Lapadu: ljetnikovac Paska Frana Sorkočevića, Dubrovnik, 2002.

KUNČEVIĆ (2008.) lovRo kUnČević, O dubrovačkoj libertas u kasnom srednjem vijeku, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du-brovniku, 46 (2008.), 9–64.

KUNČEVIĆ (2015.) lovRo kUnČević, Mit o Dubrovniku: diskursi o identitetu re-nesansnoga grada, Zagreb – Dubrovnik, 2015.

KUSTIĆ (1972.) Živko kUStić, Dubrovnik svečano proslavio 1000. obljetnicu zaštite sv. Vlaha, u: Glas Koncila, XI./4 (1972.), 10–11.

La basilica dei Santi Giovanni e Paolo La basilica dei Santi Giovanni e Paolo, (ur.) Giuseppe Pava-nello, Venezia, 2012.

La scultura a Venezia La scultura a Venezia da Sansovino a Canova, (ur.) Andrea Bacchi, Milano, 2000.

LASIĆ – LOKAS (2016.) boŽo lASić – dino lokAS, Dubrovačke medalje i plakete – otisak vremena, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, Du-brovnik, 2016.

LENTIĆ (1984.) ivo lentić, Dubrovački zlatari 1600–1900., Zagreb, 1984.LENTIĆ (1987.) ivo lentić, Zlatarstvo, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI.

stoljeće, katalog izložbe, Muzejski prostor, (ur.) Vladimir Marković, Zagreb, 1987., 229–270, 368–389.

Liber croceus Liber croceus, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srp-skog naroda, III. odeljenje, knj. XXIV., (prir.) Branislav Ne-deljković, Beograd, 1997.

Liber omnium reformationum Liber omnium reformationum, (prir.) Aleksandar Solovjev, Beograd, 1936.

Liber statutorum Liber statutorum civitatis Ragusii, (prir.) Konstantin Jireček, Baltazar Bogišić, Zagreb, 1904.

Liber viridis Liber viridis, (prir.) Branislav Nedeljković, Beograd, 1984.Libri reformationum, I. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. I., ann.

1306–1347, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, 1879.Libri reformationum, II. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. II, ann.

1347–1352, 1356–1360, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, 1882.

Libri reformationum, III. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. III, ann. 1359–1364, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, 1895.

Libri reformationum, IV. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. IV, ann. 1364–1396, (prir.) Josip Gelcich, Zagrabiae, 1896.

Libri reformationum, V. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. V, ann. 1301–1336, (prir.) Josip Gelcich, Zagrabiae, 1897.

LIEPOPILI (1930.) AntUn liepopili, Dubrovačka katedrala i njezine slike, Du-brovnik, 1930.

LISIČAR (1932.) petAR liSiČAR, Koločep, Dubrovnik, 1932.Listine, I. Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke

Republike, sv. I., (prir.) Šime Ljubić, Zagreb, 1868.LONZA (1994.) nellA lonzA, Svakodnevica Kneževa dvora u Dubrovniku u

XVIII. stoljeću, u: Otium, II./1–2 (1994.), 3–17.LONZA (2002. a) nellA lonzA, Dubrovački statut, temeljna sastavnica prav-

nog poretka i biljeg političkog identiteta, u: Statut grada Dubrovnika sastavljen 1272. godine, (prir. i prev.) Ante Šo-ljić, Zdravko Šundrica i Ivo Veselić; (uv. studija) Nella Lon-za, Dubrovnik, 2002., 11–46.

LONZA (2002. b) nellA lonzA, La giustizia in scena: punizione e spazio pubblico nella Repubblica di Ragusa, u: Acta Histriae, X./1 (2002.), 161–190.

LONZA (2009.) nellA lonzA, Kazalište vlasti. Ceremonijal i državni blagdani Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću, Zagreb – Du-brovnik, 2009.

LONZA (2012.) nellA lonzA, Za spas duša, na dobrobit države: dubrovač-ki rizničari i vremenita dobra za vječnu nabožnu svrhu (13.–15. stoljeće), u: Knjiga rizničarskih najmova – Liber affic tuum Thesaurariae (1428–1547), (prir.) Danko Zelić, Zagreb – Dubrovnik, 2012., 9–24.

LONZA (2014.) nellA lonzA, Festa svetoga Vlaha u starom Dubrovniku, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubro-vački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 44–79.

LORENZINI (2010.) loRenzo loRenzini, Lampasso lanciato (kat. jed. 122), u: La Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e del Rinascimen-to, (ur.) Marta Cuoghi Costantini – Iolanda Silvestri, Bolo-gna (2010.), 185–186.

LOTZ (1995.) wolFgAng lotz, Architecture in Italy 1500–1600, New Ha-ven, 1995.

446

LUCIĆ VUJIČIĆ (2014.) SAndRA lUcić vUjiČić, Izvješće o izvedenom evakuiranju i privremenoj pohrani liturgijskog ruha i pribora iz crkve sv. Vlaha u Dubrovniku, dokumentacija Hrvatskog restaurator-skog zavoda, Služba za pokretnu baštinu, Zagreb, 2014.

LUČIĆ (1973.) joSip lUČić, Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine 1205., Zagreb, 1973.

LUČIĆ (1975.) joSip lUČić, O najranijim vezama Dubrovnika s Engleskom i Španjolskom, u: Historijski zbornik, 27–28/1974.–1975. (1975.), 183–200.

LUČIĆ (1989.) joSip lUČić, Novčane jedinice i mjere, u: Knjiga odredaba dubrovačke carinarnice, (prir.) Josip Lučić, Dubrovnik, 1989.

LUPIS (1995.) vinicije b. lUpiS, Pax – predočnica, u: Anali Zavoda za povije-sne znanosti HAZU u Dubrovniku, 33 (1995.), 53–65.

LUPIS (1996.) vinicije b. lUpiS, Pabirci za korčulansko XIX. i XX. stoljeće, u: Godišnjak grada Korčule, 1 (1996.), 128–138.

LUPIS (1997.) vinicije b. lUpiS, Novopronađena zastava sv. Vlaha u Žuljani na Pelješcu, u: Naše more, XLIV./5–6 (1997.), 283–285.

LUPIS (2000.) vinicije b. lUpiS, Sakralna baština Stona i okolice, Ston, 2000.LUPIS (2001.) vinicije b. lUpiS, Liturgijski predmeti iz crkve sv. Andrije na

Pilama, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du-brovniku, 39 (2001.), 381–396.

LUPIS (2002.) vinicije b. lUpiS, Don Miho Pešić – dubrovački slikar 18. sto-ljeća i njegovo doba, u: Peristil, 45 (2002.), 123–134.

LUPIS (2003.) vinicije b. lUpiS, Dvije crtice iz dubrovačke likovne baštine, u: Dubrovački horizonti, XXXIII./42 (2003.), 74–80.

LUPIS (2004.) vinicije b. lUpiS, O napuljskom zlatarstvu u Dubrovniku i okolici, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 162–175.

LUPIS (2005.) vinicije b. lUpiS, Nove spoznaje o starijem dubrovačkom zlatarstvu, u: Peristil, 48 (2005.), 33–44.

LUPIS (2005.–2007.) vinicije b. lUpiS, O sakralnoj baštini Blata XIX. i XX. stolje-ća, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41 (2005.–2007.), 449–471.

LUPIS (2006. a) vinicije b. lUpiS, O sakralnoj baštini uoči pada Republike i u prvim desetljećima 19. st. u Dubrovniku i okolici, u: Peristil, 49 (2006.), 107–128.

LUPIS (2006. b) vinicije b. lUpiS, Prilog poznavanju rimskog zlatarstva u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30 (2006.), 93–106.

LUPIS (2008.) vinicije b. lUpiS, O srebrnoj pali i srebrnom reljefu sv. Vlaha, u: Peristil, 51 (2008.), 119–130.

LUPIS (2009.) vinicije b. lUpiS, Iznova o kiparu Marinu Radici, u: Dubrov-nik, n. s. XX./3 (2009.), 94–99.

LUPIS (2010.) vinicije b. lUpiS, Prilog poznavanju mletačkog zlatarstva u Dubrovniku i okolici, u: Peristil, 53 (2010.), 27–42.

LUPIS (2014. a) vinicije b. lUpiS, Dubrovačka svetkovina svetog Vlaha u svi-jetu, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 80–98.

LUPIS (2014. b) vinicije b. lUpiS, Liturgijski predmeti i zavjetni darovi, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor-vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 331–339.

LUPIS (2014. c) vinicije b. lUpiS, Moćnik katedrale, u: Katedrala Gospe Ve-like u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 399–439.

LUPIS (2014. d) vinicije b. lUpiS, Sveti Vlaho u primijenjenoj umjetnosti, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubro-vački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 444–491.

LUPIS (2014. e) vinicije b. lUpiS, Životopis don Vladimira Taljerana, u: Vladi-mir Taljeran, Zrnca za povijest Stona, Ston, 2014., 11–14.

LUPIS (2015.) vinicije b. lUpiS, Dubrovačke srednjovjekovne zlatarske te-me, Zagreb – Dubrovnik, 2015.

LJUBIĆ (1856.) šiMe ljUbić (SiMeone gliUbich), Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna, 1856.

LJUBIĆ (1869.) šiMe ljUbić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, sv. II., Rijeka, 1869.

MACAN (1996.) toMiSlAv MAcAn, Vlasićki zapisci, Dubrovnik, 1996.MACAN (2006.) toMiSlAv MAcAn, Pisma Vlahu, Dubrovnik, 2006.MACKIE (2003.) loUiSe w. MAckie, The origins and influences of silk damasks

in the Topkapi Palace in Istanbul during the 16th century, u: Bulletin du CIETA, 80 (2003.), 39–48.

MAGRINI (1988.) MARinA MAgRini, Francesco Fontebasso, Vicenza, 1988.MARINKOVIĆ (2007.) AnA MARinković, Teritorijalno širenje Dubrovačke Komune/

Republike i crkve njezinih svetaca zaštitnika, u: Anali Zavo-da za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 45 (2007.), 219–234.

MARINKOVIĆ – MARUŠIĆ (2016.) AnA MARinković – MAtko MAtijA MARUšić, Fatto a imitazione di quello di s. Marco. Istočnojadranske inačice korske pre-grade crkve sv. Marka u Veneciji, u: Razmjena umjetničkih iskustava u jadranskome bazenu. Zbornik Dana Cvita Fisko-vića VI, (ur.) Jasenka Gudelj – Predrag Marković, Zagreb, 2016., 55–67.

MARKOVIĆ (1985.) vlAdiMiR MARković, Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Dal-maciji, Zagreb, 1985.

MARKOVIĆ (1987.) vlAdiMiR MARković, Slikarstvo, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće, katalog izložbe, Muzejski prostor, (ur.) Vladimir Marković, Zagreb, 1987., 347–363.

MARKOVIĆ (1990.) vlAdiMiR MARković, Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubrovač-koj i Marino Groppeli, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-maciji, 30 (1990.), 231–265.

MARKOVIĆ (2004.) vlAdiMiR MARković, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipologija i stil, Zagreb, 2004.

MARUNČIĆ (2014.) tonko MARUnČić, Sveti Vlaho na pečatima i poveljama Du-brovačke Republike, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Du-brovnik, 2014., 212–221.

MARUŠIĆ (2014.) MAtko MAtijA MARUšić, Monumentalna raspela u crkvama dubrovačkog područja do Tridentskog sabora, diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014.

MASSIMI (2002.) MARiA elenA MASSiMi, Groppelli, u: Dizionario biografico degli Italiani, 59, Roma, 2002., http://www.treccani.it/enciclopedia /groppelli (Dizionario-Biografico)/.

MATAS (1882.) Ante konStAntin MAtAS, Miletii versus, Dubrovnik, 1882.MAZZARELLI (2008.) cARlA MAzzARelli, Maestri eccelenti, copisti e »quadrari« al

servizio di casa Bolognetti nella Roma di Benedetto XIV, u: Studi di storia dell’ arte, 19 (2008.), 189–206.

MEDER (1992.) jAgodA MedeR, Orgulje u Hrvatskoj, Zagreb, 1992.MEDINI (1935.) MiloRAd Medini, Starine dubrovačke, Dubrovnik, 1935.MENEGHIN (1980.) vittoRio Meneghin, L’ isola della Madonna. Storia del santua-

rio di S. Maria di Barbana nella laguna di Grado, Santuario di Barbana, 1980.

MIHOVILOVIĆ (1972.) jozo Mihovilović, Tisućgodišnji jubilej Sv. Vlaha, u: Dubro-vački horizonti, 4/9–10, (1972.), 84–90.

MIKLOBUŠEC (2006.) vAlentin MiklobUšec, Drugi dolazak isusovaca u Južnu Hr-vatsku (I. dio), u: Obnovljeni život, LXI./2 (2006.), 137–160.

MIOVIĆ (2003.) veSnA Miović, Dubrovačka diplomacija u Istambulu, Zagreb – Dubrovnik, 2003.

MIRNIK (2014.) ivAn MiRnik, Sveti Vlaho na dubrovačkom novcu i medalja-ma, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 202–211.

MISIUDA (2012.) dAnUtA MiSiUdA, Pjevalište Svetoga Vlaha s kućištem orgu-lja, u: Naša Gospa, XVIII./46 (2012.), 21–22.

MITIĆ (1976.–1977.) ilijA Mitić, Trajan Lalić – jedan od zaslužnih podanika Du-brovačke republike, u: Dubrovački horizonti, VII.–IX./16–17 (1976.–1977.), 119–122.

MITIĆ (1982.) ilijA Mitić, Prilog proučavanju odnosa Dubrovnika i Genove od druge polovice XIV. do početka XIX. stoljeća, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 19–20 (1982)., 19–78.

447

MITIĆ (1986.) ilijA Mitić, Prilog proučavanju odnosa Napuljske Kraljevi-ne – Kraljevstva Dviju Sicilija i Dubrovačke Republike od sredine XVII. do početka XIX. stoljeća, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagre-bu, XIX./1 (1986.), 101–132.

MONTANI (1956.) MiRoSlAv MontAni, Josip Rossi kao restaurator slika Tripa Ko-kolje, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.), 217–229.

MONTEVECCHI – benedettA Montevecchi – SAndRA vASco RoccA (ur.), Sup-VASCO ROCCA (1988.) pellettile ecclesiastica, u: Dizionari terminologici (vol. I.),

Ministero per i beni culturali e ambientali, Istituto centrale per il catalogo e la documentazione, Firenze, 1988.

MUIR (1981.) edwARd MUiR, Civic Ritual in Renaissance Venice, Princeton, New Jersey, 1981.

MUNK (2016.) AnA MUnk, Deconstructing the Myth of Byzantine Crown: The Head Reliquary of Saint Blaise in Dubrovnik, u: Du-brovnik Annals, 20 (2016.), 7–51.

MURAT (2007.) MARko MURAt, Iz mog života (Autobiografija), (prir.) Alek-sandra Mamić-Petrović – Petar Petrović, Beograd, 2007.

MURRAY (1978.) peteR MURRAy, Architettura del Rinascimento, Milano, 1978.NICCOLAI (1752.) AlFonSo niccolAi, Memorie storiche di S. Biagio vescovo

e martire, protettore della Repubblica di Ragusa, Roma, 1752.

NIERO (1978.) Antonio nieRo, Precisazioni e ricuperi sul patrimonio ar-tistico della chiesa di San Samuele, u: Arte Veneta, 32 (1978.), 343–346.

NODARI (2014. a) MAjA nodARi, Festa svetoga Vlaha – baština čovječanstva, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 502–508.

NODARI (2014. b) MAjA nodARi, Gradsko štovanje Sveca zaštitnika, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 100–137.

NODARI – LAZNIBAT (2011.) MAjA nodARi – zehRA lAznibAt i dr., Crkva svetoga Vlaha na Gorici, Dubrovnik, 2011.

NODILO (1883.) nAtko nodilo, Prvi ljetopisci i davna historiografija dubro-vačka, u: Rad JAZU [Razredi filologičko-historički i filoso-fičko-juridički, 4], 65 (1883.), 92–128.

NOVAK (1966.) gRgA novAk, Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do početka VII. stoljeća, Dubrovnik, 1966.

NOVAK KLEMENČIČ (2011.) RenAtA novAk kleMenČiČ, Cerkev sv. Vlaha u Dubrovniku v dvajsetih letih 15. stoletja in Bonino di Jacopo da Milano, u: Zbornik za umetnostno zgodovino, 47 (2011.), 60–74.

Obnova Dubrovnika 1979.–1989. Obnova Dubrovnika 1979.–1989., (ur.) Snješka Knežević, Dubrovnik, 1989.

Odluke dubrovačkih Odluke dubrovačkih vijeća 1390–1392, (prir.) Nella Lonza,vijeća 1390–1392 Zdravko Šundrica, Zagreb – Dubrovnik, 2005.

Odluke dubrovačkih Odluke dubrovačkih vijeća 1395–1397, (prir.) Nella Lonza, vijeća 1395–1397 Zagreb – Dubrovnik, 2011.

Odluke veća, I. Odluke veća Dubrovačke Republike, sv. I., (prir.) Mihailo Dinić, Beograd, 1951.

Odluke veća, II. Odluke veća Dubrovačke republike, sv. II., (prir.) Mihailo Dinić, Beograd, 1964.

Otkriće spomenika kralju *** Otkriće spomenika kralju Petru i kipa Sv. Vlaha, u: Na-Petru i kipa Sv. Vlaha rodna svijest, IV./51 (1924.), 3.

OŽANIĆ (2016.) MARtinA oŽAnić, Atektonsko građeni oltari XVIII. stoljeća na području sjeverozapadne Hrvatske, doktorski rad, Filozof-ski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016.

PAVONE (2015.) MARio AlbeRto pAvone, Tragovima napuljskog slikarstva u Hrvatskoj (XVI.–XVIII. st.), u: Sveto i profano – slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, 2015., 72–73.

PAZINI PAGLIERI – nAdiA pAzini pAglieRi – RinAngelo pAglieRi, Chiese Barocche PAGLIERI (1992.) a Genova e in Liguria, Genova, 1992.PAZZI (1992.) pieRo pAzzi, I punzoni dell’ argenteria e oreficeria veneta

ovvero breve compendio di bolli e marche dell’ argenteria e

oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo ..., Vene-zia e Dogado, sv. I., Rovinj – Treviso, 1992.

PAZZI (1998.) pieRo pAzzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’ avorio e scultori in nobili materiali ... dal Medio Evo alla fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venezia, 1998.

PAZZI (2009.) pieRo pAzzi, Uvod u draguljarstvo, u: Zagovori svetom Tri-punu – Blago Kotorske biskupije, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, 2009., 304–315.

PAZZI (2010.) pieRo pAzzi, Gioielli delle Bocche di Cattaro: Perasto, Dobro-ta, Scagliari e Perzagno (secoli XVI–XIX), Tesori del Monte-negro, sv. III., Venezia, 2010.

PEDANI (1983.) MARiA piA pedAni, Notizie storiche e documenti, u: Bolletino d’ Arte, 5 (1983.), 65–83.

PEJAKOVIĆ (1994.) MlAden pejAković, Zraka svetoga Vlaha, u: Dubrovnik, Sve-ti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 79–93.

PEJIĆ (2004.) pijo pejić, Slikar fra Josip Rossi, u: Radovi Zavoda za povije-sne znanosti HAZU u Zadru, 46 (2004.), 325–333.

PEKOVIĆ (1998.) Željko peković, Dubrovnik – nastanak i razvoj srednjovje-kovnog grada, Split, 1998.

PELC (2007.) MilAn pelc, Renesansa – Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb, 2007.

PERI (1993.) pAolo peRi, Paramenti liturgici in San Lorenzo, u: San Lo-renzo: i documenti e i tesori nascosti, (ur.) Marco Assirelli, Venezia, 1993., 113–118.

PEŠORDA VARDIĆ (2012.) zRinkA pešoRdA vARdić, U predvorju vlasti. Dubrovački antu-nini u kasnom srednjem vijeku, Zagreb – Dubrovnik, 2012.

PETTINAU VESCINA (1990.) MARiA piA pettinAU veScinA (ur.), Paramenti sacri delle chiese di Brindisi, Brindisi, 1990.

PIACENTI ASCHENGREEN (1998.) cRiStinA piAcenti ASchengReen (ur.), L’ abito per il corpo, il corpo per l’ abito. Islam e Occidente a confronto, katalog izložbe, Museo Stibbert, Firenze, 1998.

PLANIĆ-LONČARIĆ (1990. a) MARijA plAnić-lonČARić, Ceste, ulice i trgovi srednjovjekov-nog Dubrovnika, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 29 (1990.), 157–168.

PLANIĆ-LONČARIĆ (1990. b) MARijA plAnić-lonČARić, Dubrovačka luža, u: Radovi Institu-ta za povijest umjetnosti, 14 (1990.), 93–95.

PRELOG (1971.–1972.) MilAn pRelog, Dubrovački statut i izgradnja grada (1272–1972), u: Peristil, 14–15 (1971.–1972.), 81–94.

PREMERL (2014.) dAniel pReMeRl, Stoljeće opremanja barokne katedrale, u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor-vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 214–269.

Prenos i posveta četiri nova zvona *** Prenos i posveta četiri nova zvona za Zbornu crkvu sv. Vlaha, u: List Dubrovačke biskupije, XV./1–2 (1925.), 9–10.

PRIJATELJ (1949.) kRUno pRijAtelj, Slikari XVII i XVIII stoljeća u Dubrovniku, u: Starohrvatska prosvjeta, III./1 (1949.), 258–261.

PRIJATELJ (1958.) kRUno pRijAtelj, Dokumenti za historiju dubrovačke barokne arhitekture, u: Tkalčićev zbornik: zbornik radova posveće-nih sedamdesetogodišnjici Vladimira Tkalčića, sv. 2., (ur.) Ivan Bach, Zagreb, 1958., 117–155.

PRIJATELJ (1960.) kRUno pRijAtelj, Novi vijek, u: Kulturni spomenici otoka Bra-ča, Zagreb, 1960., 177–179.

PRIJATELJ (1967.–1974.) kRUno pRijAtelj, Dubrovački poliptih iz crkve sv. Vlaha, u: Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, XV.–XVII./1–3 (1967.–1974.), 131–135.

PRIJATELJ (1968.) kRUno pRijAtelj, Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća, Za-greb, 1968.

PRIJATELJ (1970.) kRUno pRijAtelj, Contributi per la scultura barocca a Ragusa, u: Arte Veneta, 24 (1970.), 238–240.

PRIJATELJ (1974.) kRUno pRijAtelj, Matteieva slikarska dekoracija dubrovačke riznice, u: Situla, 14/15 (1974.), 387–389.

PRIJATELJ (1975.) kRUno pRijAtelj, Doprinosi baroknoj skulpturi u Dubrovni-ku, u: Kruno Prijatelj, Studije o umjetninama u Dalmaciji, 3 (1975.), 87–110.

448

PRIJATELJ (1981. a) kRUno pRijAtelj, Bilješka o Lazaniću, u: Postira. Spomeni-ca u povodu 400. obljetnice osnutka župe Postira, 1981., 171–174.

PRIJATELJ (1981. b) kRUno pRijAtelj, Prilog odjeku Caravaggia u Dalmaciji, u: Peristil, 24 (1981.), 73–78.

PRIJATELJ (1982.) kRUno pRijAtelj, Barok u Dalmaciji, u: Anđela Horvat – Rad-mila Matejčić – Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 651–916.

PRIJATELJ (1983.) kRUno pRijAtelj, Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Za-greb, 1983.

PRIJATELJ (1985.) kRUno pRijAtelj, Neki problemi o slikama i oltarima u samo-stanu Male braće u Dubrovniku, u: Samostan Male braće u Dubrovniku, (ur.) Justin V. Velnić, Zagreb – Dubrovnik, 1985., 508–509.

PRIJATELJ (1988.) kRUno pRijAtelj, Restauriranje slika Petra Matteia na koru dubrovačke crkve sv. Vlaha, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 26 (1988.), 77–85.

PRIJATELJ (1988.–1989.) kRUno pRijAtelj, Cabiancin oltar u crkvi sv. Jakova na Višnjici u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12–13 (1988.–1989.), 247–249.

PRIJATELJ PAVIČIĆ (2013.) ivAnA pRijAtelj pAviČić, U potrazi za izgubljenim slikarstvom. O majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na prostoru od Du-brovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Du-brovnik, 2013.

PRINCIPE (1991.) ilARio pRincipe, Tri neobjavljene karte Dubrovnika iz XVI–XVII stoljeća, u: Dubrovnik, n. s. II./1 (1991.), 191–202.

PRISCO – DE VECCHI (1966.) Michele pRiSco – pieRlUigi de vecchi, Raffaello, Milano, 1966.PRLENDER (1994.) ivicA pRlendeR, Dubrovačko posvajanje svetoga Vlaha, u:

Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 9–21.

PRLENDER (1996.) ivicA pRlendeR, Proslov, u: Tomislav Macan, Vlasićki zapisci, Dubrovnik, 1996., 5–12.

PRLENDER (2001.) ivicA pRlendeR, Crkva i država u srednjovjekovnom Du-brovniku, u: Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu tisuću godina uspostave dubrovačke (nad)biskupije/metropolije (998.–1998.), (ur.) Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, 2001., 325–354.

RAGNINA (1883.) nicolò RAgninA, Annali di Ragusa, u: Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnina, (prir.) Speratus Nodilo, Zagrabiae, 1883., 165–301.

RAGOSTA (2009.) RoSAlbA RAgoStA, Napoli, città della seta. Produzione e mer-cato in età moderna, Roma, 2009.

RAMLJAK PURGAR (1997.) MiRelA RAMljAk pURgAR, Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije. Zbirka misnog ruha / inventarizacija, doku-mentacija Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Odjela za istraživanje i informacijsko-do-kumentacijsku djelatnost, Odsjeka za istraživanje, sv. I.–II., Zagreb, 1997.

RAVANČIĆ (2008.) goRdAn RAvAnČić, Direktni učinci Crne smrti u Dubrovniku 1348. godine, u: Historični seminar, 6 (2008.), 57–76.

RAVANČIĆ (2010.) goRdAn RAvAnČić, Vrijeme umiranja: Crna smrt u Dubrovni-ku 1348–1349., Zagreb, 2010.

RAZZI (1903.) SeRAFino RAzzi, La Storia di Ragusa, (prir.) Giuseppe Gelcich, Dubrovnik, 1903. (prvo izdanje 1595.).

RESTI (1893.) giUgno ReSti, Croniche di Ragusa, u: Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451), item Joannis Gundulae (1451–1484), (prir.) Speratus Nodilo, Za-grabiae, 1893.

REŠETAR (1924. a) MilAn RešetAR, Dubrovačka numizmatika, sv. I., Sremski Karlovci, 1924.

REŠETAR (1924. b) MilAn RešetAR, Slike staroga Dubrovnika, u: Narodna stari-na, III./8 (1924.), 176–189.

RIZZI (1967.) Aldo Rizzi, Il Settecento – Storia d’ Arte in Friuli, Udine, 1967.

SAMBONET (1987.) giAngUido SAMbonet, Gli argenti milanesi: maestri, botteghe e punzoni dal XIV al XIX secolo, Milano, 1987.

SANTORO (2010.) bARbARA SAntoRo, I manufatti tessili dell’ Abbazia di Monte-vergine nel XVII e XVIII secolo, u: Montevergine barocca. Manifestazioni artistiche nella Congregazione Verginiana tra Seicento e Settecento, (ur.) Riccardo Guariglia – Emanu-ele Mollica, Mercogliano, 2010., 93–97.

SCATTOLINI (1924.) ivo ScAttolini, Znamenito otkriće starinske slike XV. vije-ka u potkuplju crkve Sv. Vlaha, u: Narodna svijest, VI./44 (1924.), 2.

SEFEROVIĆ (2012.) ReljA SeFeRović, Crkva iza Dvora – kroz povijest dubrovačke Crkve 18. stoljeća uz pratnju Serafina Marije Cerve, u: Se-RAFin MARijA ceRvA, Prolegomena za svetu dubrovačku me-tropoliju, (prir. i prev.) Relja Seferović, Zagreb – Dubrovnik, 2012., 9–253.

SEFEROVIĆ (2015.) ReljA SeFeRović, Javne počasti i djela fra Luja Spagnolettija, nadbiskupa dubrovačkog 1792.–1799., u: Croatica Chri-stiana Periodica, 76 (2015.), 101–128.

SEMENZATO (1966.) cAMillo SeMenzAto, La scultura veneta del Seicento e del Settecento, Venezia, 1966.

SGARBI (2013.) vittoRio SgARbi, Mattia Preti, Soveria Manelli, 2013.SILVESTRI (2010.) iolAndA SilveStRi, L’ »opera nuova« nei tessuti del Rinasci-

mento, u: La Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e del Rinascimento, (ur.) Marta Cuoghi Costantini – Iolanda Silvestri, Bologna, 2010., 63–81.

SJEKAVICA (2013.) đivo SjekAvicA, Rekvizicije zvona u Prvom svjetskom ratu na području Dubrovačke biskupije, u: Anali Zavoda za povije-sne znanosti HAZU u Dubrovniku, 51/2 (2013.), 541–611.

SKURLA (1868.) Stijepo SkURlA, Moćnik stolne crkve dubrovačke. Izvješće o dr vu sv. Križa, pelenici Isukrstovoj, i ostalijem moćima posve-ćenijem životom i smrti našega Spasitelja, Dubrovnik, 1868.

SKURLA (1871.) Stijepo SkURlA, Sv. Vlaho biskup i mučenik od Sebaste, du-brovački obranitelj, Dubrovnik, 1871.

SKURLA (1876.) SteFAno SkURlA, Ragusa. Cenni storici, Zagabria, 1876.SPALLANZANI (1978.) MARco SpAllAnzAni, Le compagnie Saliti a Norimberga nella

prima metà del Cinquecento (un primo contributo dagli archivi fiorentini), u: Aus Wirtschaftskräfte und Wirtschafts-wege I: Mittelmeer und Kontinent. Festschrift für Hermann Kellenbenz, (ur.) Jürgen Schneider, Nürnberg, 1978., 603–620.

Spisi dubrovačke kancelarije, I. Spisi dubrovačke kancelarije I. Zapisi notara Tomazina de Savere 1278–1282, (prir.) Gregor Čremošnik, Zagreb, 1951.;

Spisi dubrovačke kancelarije, II. Spisi dubrovačke kancelarije II. Zapisi notara Tomazina de Savere 1282–1284. Diversa cancellariae I (1282–1284). Te-stamenta I (1282–1284), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1984.;

Spisi dubrovačke kancelarije, III. Spisi dubrovačke kancelarije III. Zapisi notara Tomazina de Savere 1284–1286. Zapisi notara Aca de Titullo (1295–1297), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1988.;

Spisi dubrovačke kancelarije, IV. Spisi dubrovačke kancelarije IV. Zapisi notara Andrije Be-neše 1295–1305. Praecepta rectoris II (1299–1301). Testa-menta II (1295–1301), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1993.

SPREMIĆ (2008.) nikšA SpReMić, Barokna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, u: Ra-dovi studenata Odsjeka za povijest umjetnosti, 5 (2008.), 36–45.

STANIČIĆ (2014.) veSnA StAniČić, Srebrni liturgijski predmeti iz samostana be-nediktinki sv. Nikole u Trogiru, u: Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, (ur.) Vanja Kovačić, Trogir, 2014., 223–246.

Starinska slika u crkvi sv. Vlaha *** Starinska slika u kolegijalnoj dubrovačkoj crkvi sv. Vla-ha, u: List Dubrovačke biskupije, 11 (1924.), 90.

Statut grada Dubrovnika Statut grada Dubrovnika sastavljen 1272. godine, (prir. i prev.) Ante Šoljić – Zdravko Šundrica – Ivo Veselić; (uv. stu-dija) Nella Lonza, Dubrovnik, 2002.

Stolna crkva zatvorena *** Stolna crkva zatvorena, u: List Dubrovačke biskupije, 10 (1908.), 113.

STOŠIĆ (1988.) joSip Stošić, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve polja-ne u Dubrovniku, u: Izdanja Hrvatskog arheološkog dru-štva, 12 (Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrova-čkom području), Zagreb, 1988., 15–38.

449

Svečanost Sv. Lucije *** Svečanost Sv. Lucije, u: Crvena Hrvatska, XIII./49 (1903.), 3.

Svećenici u Dubrovačkoj biskupiji *** Svećenici koji su djelovali u Dubrovačkoj biskupiji za-dnja dva stoljeća, u: Naša Gospa, XV./40 (2009.), 50–56.

ŠABAN (1980.) lAdiSlAv šAbAn, Povijesne orgulje kao kulturna baština Dalmacije, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 21 (1980.) [Fiskovićev zbornik I.], 555–571.

Šesnaesta stogodišnjica *** Šesnaesta stogodišnjica smrti Sv. Lucije, u: Crvena Hr-smrti Sv. Lucije vatska, XIII./51 (1903.), 3.ŠTEJN (1936.) SeRgije štejn, Povijest jednoga kipa, u: Narodna svijest,

XVIII./54 (1936.), 6.ŠUNDRICA (1965.) zdRAvko šUndRicA, O osnivanju i radu dubrovačke općine

1808. godine, u: Dubrovnik, VIII./2 (1965.) 52–70.ŠUNDRICA (1973.) zdRAvko šUndRicA, Nepoznati majstori – o dubrovačkim

konzularnim i brodskim patentima i njihovim majstorima, u: Dubrovnik, IX./5 (1973.), 51–57.

ŠUNDRICA (2009.) zdRAvko šUndRicA, Tajna kutija Dubrovačkog arhiva, sv. II., Zagreb – Dubrovnik, 2009.

TADIĆ (1939.) joRjo tAdić, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrov-nik, 1939.

TADIĆ (1952. a) joRjo tAdić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., sv. I., 1284–1499, Beograd, 1952.

TADIĆ (1952. b) joRjo tAdić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., sv. II., 1500–1601, Beograd, 1952.

TATARIN (2004.) MilovAn tAtARin, Feniks: Život i djelo Nikolice Bunića, Za-greb, 2004.

THOMPSON (2005.) AUgUStine thoMpSon, Cities of God: The Religion of the Ita-lian Communes, 1125–1325, University Park, Pennsylva-nia, 2005.

TOMIĆ (1995.) RAdoSlAv toMić, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za-greb, 1995.

TOMIĆ (2003.) RAdoSlAv toMić, Kiparstvo u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru, u: Hrvatska i Europa. Barok i prosvjetiteljstvo, kultura, zna-nost, umjetnost, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 637–651.

TOMIĆ (2007.) RAdoSlAv toMić, Dubrovački slikari Benedikt (Benko) Stay i Petar Mattei – dokumenti i prijedlozi za nova djela, u: Ra-dovi Instituta za povijest umjetnosti, 31 (2007.), 111–120.

TOMIĆ (2008.) RAdoSlAv toMić, Kiparstvo II – Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008.

TOMIĆ (2009.) RAdoSlAv toMić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća, u: Za-govori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, 2009., 166–285.

TOMIĆ (2010.) RAdoSlAv toMić, Zlatarstvo od 16. do 19. stoljeća, u: Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije Sv. Jero-nima, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 2010., 291–307.

TOMIĆ (2011.) RAdoSlAv toMić, Andrea Vaccaro: novi podaci i zapažanja o njegovim slikama u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 35 (2011.), 125–130.

TOMIĆ (2014.) RAdoSlAv toMić, Slikarstvo, u: Katedrala Gospe Velike u Du-brovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 271–319.

TREXLER (1980.) RichARd c. tRexleR, Public Life in Renaissance Florence, New York, 1980.

TULIĆ (2003.) dAMiR tUlić, Pontifikalne insignije korčulanske crkve, u: Go-dišnjak grada Korčule, 8 (2003.), 29–59.

TULIĆ (2015.) dAMiR tUlić, Le opere dei Bonazza sulla costa orientale dell’ Adriatico, u: Antonio Bonazza e la scultura veneta del Settecento, (ur.) Carlo Cavalli – Andrea Nante, Padova, 2015., 43–69.

TULIĆ (2016.) dAMiR tUlić, Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Za-dru i nekadašnji oltar svete Stošije u Katedrali, u: Ars Adria-tica, 6 (2016.), 155–174.

TULIĆ – KUDIŠ (2014.) dAMiR tUlić – ninA kUdiš, Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korčule, Korčula, 2014.

VARIGNANA (2000.) FRAncA vARignAnA, Guida al tesoro della cattedrale di San Pietro in Bologna, Bologna, 2000.

VEDRIŠ (2006.) tRpiMiR vedRiš, Martyrs, relics and bishops: representation of the city in Dalmatian translation legends, u: Hortus artium medievalium, 12 (2006.), 175–186.

VEDRIŠ (2015.) tRpiMiR vedRiš, Crkva i vjerski život, u: Nova zraka u europ-skom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550. – oko 1150.), (ur.) Zrinka Nikolić Jakus, Zagreb, 2015., 201–236.

VIĐEN (2009.) ivAn viđen, Ivan Meštrović i Dubrovnik, diplomski rad, Filo-zofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009.

VIĐEN (2011.) ivAn viđen, Antun Gjivanović, u: Naša Gospa – list katedral-ne župe Dubrovnik, XVII./45 (2011.), 63–64.

VIĐEN (2013.) ivAn viđen, Zvona dubrovačke katedrale, u: Naša Gospa – list katedralne župe Dubrovnik, XIX./49 (2013.), 10–11.

VIĐEN (2014.) ivAn viđen, Katedrala od pada Dubrovačke Republike do Drugoga svjetskog rata, u: Katedrala Gospe Velike u Du-brovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 443–475.

VILAĆ (2016.) pAvicA vilAć, Kneževska toga, u: Knežev dvor u Dubrovniku: utvrda – palača – muzej, katalog izložbe, Dubrovački mu-zeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2016., 231–232.

VIO (1983.) gAStone vio, Appunti per una migliore conoscenza dei Groppelli e dei Comin, u: Arte Veneta, 37 (1983.), 223–227.

VIOLI (1999.) MARco violi (ur.), Antichi tessuti liturgici in Diocesi di Imo-la, katalog izložbe, Museo e Pinacoteca diocesani, Imola, 1999.

VOJNOVIĆ (1899.) koSto vojnović, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici Dubrovačkoj od XIII. do konca XVIII. vijeka, sv. I., Zagreb, 1899.

VOJNOVIĆ (1908.) lUjo vojnović, Pad Dubrovnika, Zagreb, 1908.VOJVODA (2011.) RozAnA vojvodA, Dalmatian Illuminated Manuscripts Writ-

ten in Beneventan Script and Benedictine Scriptoria in Za-dar, Dubrovnik and Trogir, doktorski rad, Budapest, 2011.

VOJVODA – ŽAJA VRBICA (2015.) RozAnA vojvodA – SAnjA ŽAjA vRbicA, Dubrovačko razdoblje Josipa Lalića, u: Peristil, 58 (2015.), 147–159.

VOKIĆ (2007.–2008.) deniS vokić, Nekoliko polemičkih navoda vezanih za povi-jest konzerviranja i restauriranja u Hrvatskoj, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 31–32 (2007.–2008.), 57–72.

VUČETIĆ (1924.) Antonije vUČetić, Sv. Vlaho u Dubrovniku, Dubrovnik, 1924.VUKOVIĆ (2000.) goRAn vUković, Preobrazba Dubrovnika početkom 19. sto-

ljeća, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), 35–60.

WEBB (1996.) diAnA webb, Patrons and Defenders: The Saints in the Italian City-states, London – New York, 1996.

WESTERMAN MARy weSteRMAn bUlgARellA, Un damasco mediceo: ricer-BULGARELLA (1996.–1997.) che sulla origine, significato e uso nella pittura fiorentina

del Cinque e Seicento, u: Jacquard – Pagine di cultura tes-sile, 30 (1996.–1997.), 2–6.

WINGFIELD (1859.) williAM wingField, A Tour in Dalmatia, Albania and Monte-negro; with an Historical Sketch of the Republic of Ragusa, London, 1859.

WITTKOWER (1978.) RUdolF wittkoweR, Art and Architecture in Italy 1600–1750, London, 1978. (prvo izdanje 1958.).

Za nabavu zvona *** Za nabavu zvona i popravak crkve Sv. Vlaha, u: List Du-brovačke biskupije, 1–2 (1925.), 16.

ZANINOVIĆ (1929.) Antonin zAninović, O orguljama u bivšoj dominikanskoj crkvi u Kotoru, u: Sveta Cecilija, XXIII./5 (1929.), 190–191.

ZANNINI (1989.) lUciA zAnnini, Il culto di San Ciriaco, la città di Ancona e i paramenti ecclesiastici nel secolo XVIII, u: AA.VV., Arazzi rubensiani e tessuti preziosi dei Musei Diocesani di Ancona e Osimo, Ancona, 1989., 53–78.

Zborna crkva sv. Vlaha *** Zborna crkva sv. Vlaha, u: Narodna svijest, IV./51 (1924.), 3.

450

ZELIĆ (2012.) dAnko zelić, O crtežu Prospetto della Città di Ragusa nel Se-colo XII. kao »izvoru« za najstariju povijest Dubrovnika, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36 (2012.), 27–34.

ZELIĆ (2014.) dAnko zelić, Arhitektura starih katedrala, u: Katedrala Gos-pe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Du-brovnik – Zagreb, 2014., 31–64.

ZIDIĆ (2016.) igoR zidić, Ivo Dulčić, Zagreb – Požega, 2016.Zvona na sv. Vlahu *** Zvona na sv. Vlahu, u: Crvena Hrvatska, XV./48

(1906.), 2.

ŽAJA VRBICA (2014.) SAnjA ŽAjA vRbicA, Dubrovački Parac u modernoj i suvreme-noj likovnosti, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 326–357.

ŽILE (2008.) ivicA Žile, Zaštitna arheološka istraživanja crkve sv. Vlaha u povijesnoj jezgri grada Dubrovnika, u: Starohrvatska pro-svjeta, III./35 (2008.), 185–194.

ŽIVKOVIĆ (2007.) tiboR Živković, The earliest cults of saints in Ragusa, u: Zbor-nik radova Vizantološkog instituta, 22 (2007.), 119–127.

ZBORNA CRKVA SV. VLAHA U DUBROVNIKU

Dubrovačka biskupijaZborna crkva sv. Vlaha, DubrovnikInstitut za povijest umjetnosti, ZagrebArTresor naklada, Zagreb

Dubrovnik – Zagreb, 2017.

FotografijeInstitut za povijest umjetnosti: Paolo Mofardin

Ostale fotografijeInstitut za povijest umjetnosti: Katarina Horvat-Levaj – str. 139, 214, 215Dubrovački muzeji: Božo Gjukić – str. 52, 86; Josip Strmečki – str. 202Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kul-turne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku: Antun Baće – str. 202, 381, 382, 383, 387; Miljenko Mojaš – str. 66, 67, 380ArTresor naklada: Franjo Kiš – str. 209, 226, 227 Hedom: Vinko Pešorda – str. 378/379, 384, 385, 386Dean Tošović – str. 20, 232, 247

Arhitektonski nacrtiInstitut za povijest umjetnosti: Ivan Tenšek i Davor Zuljan – str. 60/61, 69, 170; Goran Vareško i Ivana Valjato-Vrus – str. 54, 56; Ivana Valjato-Vrus – str. 99, 116, 117, 118, 119Zavod za obnovu Dubrovnika: str. 116, 117, 118, 119

Korektura prijepisa dokumenata

Ante ŠoljićDanko Zelić

Stručna suradnja

Nevenka Šarčević

Grafička priprema

ArTresor naklada d. o. o., Zagreb

Tisak

Printera

Naklada

1000

Objavljivanje knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti i ob-razovanja Republike Hrvatske, Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Grad Dubrovnik.

ISBN 978-953-7700-04-1 (DB)ISBN 978-953-7875-48-0 (IPU) ISBN 978-953-8012-14-3 (ArTresor)

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000968963.